Samopomoć

u mentalnom zdravlju
FINALNI
IZVJEŠTAJ
ZA PROJEKAT
 Samopomoć
u mentalnom zdravlju

FINALNI
IZVJEŠTAJ
ZA PROJEKAT

Štampanje publikacije finansira Projekat mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini koji podržava Vlada Švicarske, a sprovodi
Asocijacija XY u partnerstvu sa Federalnim ministarstvom zdravstva i Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.
Sadržaj publikacije ne predstavlja nužno stavove Vlade Švicarske i partnera u projektu.
 Samopomoć
u mentalnom zdravlju

FINALNI
IZVJEŠTAJ
ZA PROJEKAT

Sarajevo, 2018.

Štampanje publikacije finansira Projekat mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini koji podržava Vlada Švicarske, a sprovodi
Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Autorice i urednice: Lektor:

Haris Hadžić
mr. sci Irina Puvača
Liderica na Projektu mentalnog zdravlja u Dizajn i štampa:
Bosni i Hercegovini Arch Design d.o.o.
Selma Mehmedić-Džonlić MA
Izdavač:
Službenica na Projektu mentalnog zdravlja u
Asocijacija XY
Bosni i Hercegovini
Tiraž:
Autori: 50 kom.
prim. dr. Goran Čerkez
Godina izdavanja:
Federalno ministarstvo zdravstva
2018.
Adisa Mehić, dipl. iur
Federalno ministarstvo zdravstva Sarajevo
Miroslav Gavrić
koordinator projekta
Mustafa Šuvalija
monitoring oficir DPFBiH
Dalibor Miholjčić
monitoring oficir DPRS
Ajla Jusufbegović
asistentica na projektu ispred DPFBiH
Jasminko Jovanović
asistent na projektu ispred DPRS

Supervizori:
dr. Milan Latinović
Ministarstva zdravlja i socijalne politike Republike
Srpske
Prim. mr. ph Emina Osmanagić
Direktorica Asocijacije XY
Mr.sci. Dženita Hrelja Hasečić
Direktorica Projekta mentalnog zdravlja u
Bosni i Hercegovini

Sarajevo, 2018.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
613.8:159.9-051(497.6)(047.31)
SAMOPOMOĆ u mentalnom zdravlju : finalni izvještaj
za projekat / [autori Irina Puvača ... [et al.]. - Sarajevo :
Asocijacija XY, 2018. - 36 str. : graf. prikazi ; 28 cm

ISBN 978-9958-0981-9-2
1. Puvača, Irina
COBISS.BH-ID 24931846
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  5
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

PREDGOVOR
U okviru provođenja Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini (PMZ BiH) u periodu
od 2015. do 2017. godine implementirane su aktivnosti usmjerene na osnaživanje uloge
strukovnih udruženja u zaštiti mentalnog zdravlja, sa fokusom na definiranje efikasnijih
modela pružanja usluga korisnicima u oblasti zaštite mentalnog zdravlja. Inicijalna ideja
jačanja saradnje strukovnih udruženja sa zdravstvenim ustanovama i organizacijama
civilnog društva, uključujući organizacije/udruženja koja okupljaju korisnike usluga u oblasti
zaštite mentalnog zdravlja, provođenjem ovih aktivnosti je i realizirana. Značaj ove saradnje
ogleda se u tome što je po prvi put na prostorima Bosne i Hercegovine, ciljano, omogućeno
da strukovna udruženja pokažu svoju snagu, kao i kapacitete da budu jedna od krucijalnih
poluga unaprjeđenja kvaliteta stručnog rada u službama za zaštitu mentalnog zdravlja, a u
svjetlu reforme mentalnog zdravlja.
Jasno je da reformski procesi zahtjevaju dugoročan pristup, ali i kontinuiranu saradnju,
te visoku motiviranost za učenje i provedbu svih novih usluga, modela rada i razvijanja
servisa od značaja za oporavak i resocijalizaciju korisnika u zajednicu. Upravo zbog toga,
nakon što su formirani multidisciplinarni timovi u službama za zaštitu mentalnog zdravlja,
bilo je potrebno sagledati rad tih timova i u kontekstu specifičnih usluga, kao i poboljšanja
dokumentacije i načina evidentiranja postupaka koji se provode sa korisnicima. Naime,
bitno je podsjetiti da zakoni o zdravstvenoj zaštiti utvrđuju način formiranja udruženja
zdravstvenih profesionalaca određenih profila ili specijalnosti, kojima je cilj zadovoljenje
najvišeg mogućeg nivoa zdravlja određene populacije, i to na načelima dobrovoljnosti. Ova
se mogućnost direktno vezuje za primjenu važećih propisa o udruženjima i fondacijama,
a koji su osnova za formiranje udruženja. Strukovna udruženja svojim dobrovoljnim radom
unaprjeđuju oblasti za koje su osnovana, usaglašavaju i ujednačavanju stručne stavove u
tim oblastima, te sarađuju sa nadležnim ministarstvima zdravstva. Rad različitih udruženja
u oblasti zdravstva bitan je, dakle, i za tijela vlasti, naročito sa aspekta kreiranja politike i
propisa iz ove oblasti.
Uvažavajući činjenicu da sistemski zakoni u oblasti zdravstva decidno omogućavaju
udruživanje zdravstvenih radnika i saradnika u strukovna udruženja, PMZ BiH je, u saradnji
sa nadležnim donositeljima odluka u zdravstvu u Bosni i Hercegovini, u pažljivo odabranom
momentu, u drugoj fazi Projekta, inicirao i proveo aktivnosti sa tim udruženjima.
Projekti, koji su povjereni strukovnim udruženjima i njihovim partnerima: „Kognitivno-
bihevioralne tehnike - potreba i primjena“; „Samopomoć u mentalnom zdravlju“; „Jačanja
sestrinskih kompentecija u okviru centara za zaštitu mentalnog zdravlja“ i „Rad sa
porodicama korisnika usluga centara za mentalno zdravlje u Bosni i Hercegovini”, a shodno
dostavljenim izvještajima, ostvarili su svoju svrhu. Postignuti rezultati idu u prilog ključnom
rezultatu, odnosno uspjehu PMZ BiH - Faza II, koji je vezan za osiguravanje inovativnih usluga
u oblasti zaštite mentalnog zdravlja. S druge strane, posebno kada je riječ o sestrinskoj
dokumentaciji, mora se istaći da je to, također, važan doprinos stručnom radu medicinske
sestre/tehničara, kao člana tima u centrima za mentalno zdravlje, te adekvatnom unosu
potrebnih podataka u dijelu koji se odnosi na sestrinsku anamnezu, što do sada nije bio
slučaj. Ojačane kompetencije medicinskih sestara/tehničara za pružanje kvalitetnijih usluga
i sveobuhvatnije zdravstvene njege korisnicima značajan su dio unaprjeđenja samog
sistema mentalnog zdravlja.
6  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Reforma mentalnog zdravlja, kroz zakonski okvir, te različite podzakonske akte, ima za cilj
stvoriti esencijalnu bazu za siguran, kvalitetan i efikasan rad uposlenih u službama za zaštitu
mentalnog zdravlja, i to rad usmjeren na korisnika usluga. Međutim, takav okvir sam po sebi
ne donosi benefite za korisnike, ukoliko nije praćen odgovarajućim setom usluga. Usluge
moraju biti dostupne, sigurne, efikasne i kvalitetne. Usluge u zdravstvenoj zaštiti i njezi,
historijski posmatrano, imaju svoj razvojni put, kao i usluge u bilo kojem drugom sektoru.
Reforma sistema zaštite mentalnog zdravlja pokazala je da usluge moraju biti definirane
i provedene na inovativnim pristupima, sa bitnim oslanjanjem na pravo uživanja najvišeg
mogućeg standarda mentalnog zdravlja i pravo na neovisno življenje i uključenost u
zajednicu svakog korisnika. Važno je istaći da se upravo kroz predložene, odnosno testirane
usluge i modele vođenja dokumentacije, kroz projektne aktivnosti PMZ BiH, posredno pratio
i uticaj na unaprjeđenje kvalitete i produktivnosti na radu. Projektima su bile obuhvaćene
i adekvatne edukacije, primjerene po sadržaju i obimu, a sa fokusom na kvalitet usluga
koje su predmetom projektnih zadataka. Navedeni projekti strukovnih udruženja, podržani
od PMZ BiH, karakteristični su i po tome što se tokom implementacije stalno nastojalo
postići maksimalnu sinergiju između kvaliteta rada, produktivnosti i pozitivnog efekta
usluga za samog korisnika. Inovativne usluge, kao što su nove strategije suočavanja, grupe
samopomoći, KBT tehnika, konkretan stručni rad sa porodicom korisnika, te adekvatne
sestrinske usluge, svakako da čine veoma bitan doprinos kvalitetu i efikasnosti usluga u
oblasti zaštite mentalnog zdravlja.
Nadalje, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju o provedenim projektima strukovnih
udruženja, uočava se da je zadati vremenski okvir imao bitan uticaj na postignute rezultate,
s obzirom na to da su udruženja, sa svojim partnerima, bila u prilici ipak objektivno sagledati
određene modele usluga i njihove učinke. Poseban kvalitet provedenih aktivnosti vezan
je i za visok stepen međusobnog povjerenja uspostavljenog između strukovnih udruženja
i njihovih partnera, te u odnosu prema korisnicima usluga. S druge strane, oslobađanje
stege profesionalne autonomije, a u cilju unaprjeđenja timskog rada i ukupnog djelovanja
usmjerenog na oporavak korisnika, snažno podržava tezu da nema uspjeha u zaštiti
mentalnog zdravlja bez multidisciplinarnog djelovanja.
Strukovna udruženja provedenim projektima, bez sumnje, pokazala su da njihova vizija i
misija djelovanja jeste posve direktno naslonjena na potrebe sistema zdravstva, a da njihov
stručni rad i kontinuirano stručno usavršavanje jesu osnova za unaprjeđenje usluga u
zdravstvenom sistemu i povećanje stepena zadovoljstva korisnika tih usluga.
Motivacija i sposobnost strukovnih udruženja da se uhvate u koštac sa velikim izazovima,
ali i da se iznesu sa zahtjevnim novinama u sistemu zdravstva pokazuje i njihovu snažnu
opredijeljenost na putu uspostavljanja efikasnih i kvalitetnih službi za zaštitu mentalnog
zdravlja.
Treba istaći da ishode uvođenja inovativnih usluga u oblasti zaštite mentalnog zdravlja
treba stalno pratiti i nadzirati, putem odgovarajućih metoda. U tom slučaju, održivost takvih
usluga je neupitna.
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  7
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Politike, strategije, zakonski okvir i praksa mentalnog zdravlja u cijeloj evropskoj regiji
prolaze kroz proces transformacije, stoga i Bosna i Hercegovina, putem nadležnih tijela, a
saglasno ustavnoj podjeli vlasti, mora adekvatno pratiti te promjene, a što se uz podršku
PMZ BiH, i čini.
Na kraju, treba potcrtati da bilo kakve novine u sistemu, moraju biti zasnovane na
dokazima. U slučaju inovacija, koje su rezultat projektnih aktivnosti i saradnje sa strukovnim
udruženjima, ovaj je uvjet u cijelosti zadovoljen.
Slijedom iznesenog, na veliko zadovoljstvo nadležnih ministarstava zdravstva, strukovna
udruženja su pokazala da imaju sposobnost i kapacitet za daljnje razvijanje partnerskih
odnosa, kako sa zdravstvenim ustanovama i organizacijama civilnog društva, tako i
sa nadležnim ministarstvima. Vjerujemo da će se saradnja sa strukovnim udruženjima
nastaviti i u narednom periodu, te da ovakvi modeli uvođenja inovativnih pristupa u radu,
posebno zato što su testirani u određenom vremenskom okviru, imaju svoje opravdanje i,
posljedično, donose konkretne rezultate.
Potpuno smo ubjeđeni da ovakav vid partnerske saradnje neminovno unosi novi kvalitet
u kreiranje propisa, definiranje usluga i provođenje tih usluga u oblasti zaštite mentalnog
zdravlja. Partnerska saradnja, utemeljena na naučno i stručno zasnovanim dokazima, te
praćenju svih novina u razvoju struke, usmjerena je na jedini ispravan put, a to je potpuna
zaštita prava i zdravlja korisnika zdravstvenih usluga.
U Sarajevu, 28.12.2017.godine

Prim. dr. Goran Čerkez Adisa Mehić, dipl. iur

8  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

PREDGOVOR

Ova publikacija je produkt velike aktivnosti Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i

Hercegovini u njegovoj drugoj fazi implementacije, koja je imala za cilj poboljšanje kvaliteta
i dostupnosti savremenih usluga usmjerenih na oporavak i podršku profesionalcima u
efikasnom pružanju usluga korisnicima ustanova mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini.
Federalno ministarstvo zdravstva i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske
zajedno sa Asocijacijom XY nastavilo je saradnju sa Vladom Švicarske u provođenju
„Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini, Faza II“ nakon završetka Faze I. Ovim
Projektom su se implementirale aktivnosti predviđene Politikom i strategijom za zaštitu i
unapređenje mentalnog zdravlja (2012 – 2020).
Osiguravanje pružanja inovativnih usluga kao jedan od većih rezultata PMZ BiH Faza II,
posredstvom korištenja novih strategija suočavanja kod korisnika usluga MZ (tehnika za
kontrolu anksioznosti, provođenje tehnike problem solvinga, restrukturacije negativnih
automatskih misli, psihoedukacije, funkcionalne analize ponašanja; razvoj socijalnih
vještina i unaprjeđenje kvaliteta socijalnih odnosa, percepcije emocija, sposobnosti
izražavanja emocija, genograma sa teorijama obitelji i socijalna anamneza na temelju kućne
posjete) napravilo je velike pomake u ostvarenju ishoda projekta. Ostvareni su svi planirani
rezultati, dok se u određenim aktivnostima desilo i prekoračenje planiranih indikatora. Nove
usluge uvedene ili poboljšane edukativnim projektima profesionalnih udruženja (grupe
samopomoći, KBT tehnike, rad s porodicama i sestrinska dokumentacija) doprinijele su
većem zadovoljstvu korisnika uslugama CMZ-a i skraćenju perioda do uspostavljanja
dijagnoze, ali i boljim ishodima tretmana korisnika. Projekat je doprinio uvezivanju
entitetskih profesionalnih udruženja koja imaju jednake misije djelovanja, kao i aktivnosti u
radu, u jedinstveni program edukacije profesionalaca njihovih struka.
U samom startu osigurani su preduslovi timskog zalaganja za jednake ciljeve kao što je
profesionalno usavršavanje, bolje razumijevanje problema određene struke, povećavanja
timske efikasnosti i svijesti o zajedničkim interesima unutar organizacije i sl. Još jedan od
skrivenijih ciljeva edukacije bio je i efikasniji i jači strukovni tim unutar oblasti mentalnog
zdravlja, te uzajamna povezanost/bliskost struka.
Sam početak projektnih aktivnosti PMZ BiH Faza II započeo je procjenom potreba
profesionalnih udruženja iz oblasti mentalnog zdravlja, provedenom od strane četiri
konsultanta iz oblasti psihijatrije, psihologije, socijalnog rada i sestrinstva. Ovi dokumenti su
se fokusirali na prepoznavanje partnerskih udruženja i procjenu njihovih kapaciteta u smislu
njihove motivacije i sposobnosti da sprovedu programe koji imaju za cilj da uvedu i pruže
inovativne usluge u sklopu CMZ-ova. Analiza je prepoznala postojanje 47 profesionalnih
udruženja iz oblasti mentalnog zdravlja (lokalna, kantonalna, entitetska i na državnom
nivou). U skladu sa kriterijima odabira (sposobnost razvoja, monitoringa i evaluacije učinaka
edukativnog programa), 14 udruženja je izabrano u uži krug, tematski povezano i uvedeno
u postupak izrade projektnog prijedloga u okviru četiri tematske oblasti.
Na osnovu rezultata analize potreba profesionalaca u CMZ-ovima o potrebnim edukacijama,
u saradnji sa entitetskim ministarstvima zdravlja/zdravstva, odabrane su četiri edukativne
oblasti za koje udruženja dostavljaju svoje prijedloge projekata i to:
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  9
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

1. MST – „Jačanje sestrinskih kompetencija u okviru Centara za zaštitu mentalnog

zdravlja“ (izrada i primjena sestrinske dokumentacije u CMZ-ovima);
2. Psiholozi - “Samopomoć u mentalnom zdravlju” (grupe samopomoći);
3. Psihijatri - “ Kognitivno - bihevioralne tehnike – potreba i primjena” (KBT intervencije);
4. Socijalni radnici - „Rad sa porodicama korisnika usluga centara za mentalno zdravlje“.
Predstavnici udruženja su u organizaciji PMZ BiH prošli dvodnevnu radionicu koja je
imala za cilj jačanje kapaciteta udruženja za pisanje projektnih prijedloga. Na radionici su
prisustvovala 26 predstavnika iz 14 udruženja. Predstavnici partnerskih udruženja dostavili
su logički okvir koji je revidiran od strane PMZ BiH tima, potom i prijedlog projekta sa
budžetom, nakon čega su održani zajednički sastanci sa predstavnicima PMZ-a u cilju
finalizacije projektne prijave. Održana su ukupno 4 odvojena sastanka sa ukupno 15
predstavnika udruženja.
Nakon što su pripremljena, dostavljena i odobrena četiri (4) edukativna projekta
profesionalnih udruženja iz oblasti mentalnog zdravlja, dodijeljeni su grantovi za realizaciju
navedenih projekata i potpisani su ugovori o međusobnoj saradnji. Svaki projekat je imao
nosioca kao i partnerske organizacije u realizaciji (najmanje jedna organizacija).
Sredstva su dodjeljivana u tranšama koje su se vezale za polugodišnje i godišnje izvještaje,
što se u radu sa mladim organizacijama pokazalo vrlo korisno i motivirajuće u smislu
usavršavanja njihovih kompetencija i znanja za primjene projekata i adekvatno izvještavanje.
Ključni rezultati svih projekata:
Novu vrstu usluge kroz navedene projekte dobilo je ukupno 3.712 osoba (1.762 M, 1.950 Ž)
od čega je 3.451 osoba (1.670 M, 1.781 Ž) počela koristiti strategije suočavanja sa bolesti
kao što je adekvatnije nošenje sa anksioznim i depresivnim simptomima, ostvarivanje ličnih
ciljeva, ostvarivanje socijalnih kontakata, bolja uvezanost članova porodice i bolje nošenje
sa emocionalnim problemima i/ili im je skraćeno vrijeme do uspostavljanja dijagnoze ili/i
spriječeno pogoršanje bolesti, i uključen je 261 član porodica korisnika (92 M, 169 Ž):
• 502 korisnika usluga (222 M, 280 Ž) su počeli koristiti nove strategije suočavanja od
planiranih 300 (ostvarenje za 66,66% više od ciljane vrijednosti);
• Uključen je 261 član porodice (92 M, 169 Ž) korisnika iz 52 porodice;
• Na 2.949 korisnika usluga (M-1.448, Ž-1.501), u prosjeku 74 osobe po centru, je
primijenjena nova sestrinska dokumentacija (intervju i anamneza), gdje je prvi pregled
dobilo 1.637 korisnika kod kojih je skraćeno vrijeme do uspostavljanja dijagnoze i/ili
sprječavanja pogoršanja bolesti u odnosu na 238 u početnom mjerenju.
Usluge se sada primjenjuju u 73 ustanove u Bosni i Hercegovini (71 CMZ: 38 u Federaciji
Bosne i Hercegovine, 22 u Republici Srpskoj, 1 u Distriktu Brčko i 2 socijalne ustanove u
Federaciji Bosne i Hercegovine).
Mjerenja prije i poslije primjene intervencije koji su dobijene kroz monitoring i evaluaciju u
uključenim CMZ-ovima u BiH (primjenom različitih specifičnih testiranja, domaćih radova
sa prikazima slučajeva, primjenom anketa, on site posjeta u CMZ-ovima, i sl.), a koja
uključuju i kvalitativne metode, završena su i rezultati pokazuju da polaznici nastavljaju
primjenu naučenih tehnika u najvećem broju, te čak ih, u slučaju medicinskih sestara, šire
prenošenjem znanja na kolege koje nisu prošle direktnu obuku. Indikator pokazuje stalni
10  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

rast broja podržanih osoba u primjeni novih strategija suočavanja, za 6 mjeseci sa 357 na
502 korisnika (porast od 28,89%).
Zadovoljstvo korisnika uslugama mentalnog zdravlja u zajednici evidentiralo se kroz
aktivnosti projekata udruženja putem CSQ upitnika (psihijatri, socijalni radnici, psiholozi),
upitnika o zadovoljstvu korisnika kod kojih je primijenjena sestrinska dokumentacija, kao i
kvalitativnih podataka. Kvalitet usluga ocijenio je ukupno 451 korisnik:
• Prosječna ocjena zadovoljstva kod 309 korisnika na CSQ upitniku povećana je u odnosu
na baseline (3,43) i iznosi 3,68 od 4 za usluge koje pružaju psiholozi, psihijatri i socijalni
radnici.
• Usluge medicinskih sestara/tehničara ocijenila su 142 korisnika (73 kod kojih je
primijenjena i 69 kod kojih nije primijenjena sestrinska dokumentacija) gdje zadovoljstvo
iznosi 3,78 od 4 kod korisnika kod kojih je primijenjena sestrinska dokumentacija.
Iskustva stečena kroz projekte:
Započelo se sa međuprofesionalnom saradnjom, razmjenom ekspertize i znanja među
strukama, a u svrhu kreiranja što kvalitetnih prijedloga projekata za inovativne usluge.
Udruženja su osvijestila potrebu za jačanjem kapaciteta mentalnozdravstvenog osoblja,
za osiguravanjem poboljšanja kvaliteta usluga i primjene modernih tehnika za oporavak
pacijenata koje su nedostajale u formalnom obrazovanju.
Inovativni pristup u zajedničkom upoznavanju različitih strukovnih udruženja koja nisu
imala prilike da se profesionalno povezuju i njihovo uključivanje u planiranje i provođenje
intervencija. Udruženja su po prvi put potpisala memorandum o saradnji na međuentitetskim
nivoima, kao i memorandum o međustrukovnim oblicima saradnje.
Inovacije za udruženja su pisanje projektnih aplikacija na zahtjevnijim nivoima i u skladu
sa zadatim kriterijima, kao i osiguravanje dozvola za polaznike edukacija od strane
menadžmenta institucija, što je posredno uticalo na jačanje kapaciteta za pisanje i apliciranje
projekata prema drugim donatorima. Na ovaj način su se osigurale dugoročnije saradnje, te
potaknula održivost poboljšavanja kvalitete usluga kroz buduće edukativne projekte.
Komponenti održivosti je dat veliki značaj, tako da su za sve planirane aktivnosti osigurani
elementi održivosti kroz planove za dugoročniji monitoring i evaluaciju projektnih
intervencija, ali i osiguravanje primjene na radnim mjestima od strane učesnika edukacije
za svaku od profesija. Navedeni indikatori su uvršteni i u najnovije indikatore za praćenje
kvalitete poboljšanja ishoda liječenja kroz saradnje projektnih komponenti.
Poteškoće u radu koje su registrovane u fazi planiranja projektne intervencije i koje su
se pratile kontinuiranim uvidom u tok planiranja su sporost u usvajanju novih znanja
u pisanju projektnih aplikacija, kao i zadovoljavanju zahtjevnije projektne aplikacije. U
cilju prevazilaženja ovog problema osigurano je bolje planiranje ovih aktivnosti koje je
predvidjelo više faza tokom same izrade projekta, te veći broj sastanaka i stručne pomoći
od PMZ BiH.
mr. sci Irina Puvača
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  11
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

OSNOVNE INFORMACIJE
Datum objave 30.06.2017
Urednik/ca Miroslav Gavrić
Kontakt-osoba Mustafa Šuvalija
Jezička verzija BHS
Ime organizacije partnera: DRUŠTVO PSIHOLOGA Distrikta Brčko
Bosne i Hercegovine
Poštanska adresa: KLOSTERSKA BB, AREA PROJEKT, 76100 Brčko
Telefon: 065 645 730
E-Mail: miroslavgavric@yahoo.com ili
drustvopsihologabrcko@hotmail.com ili
samopomocimz@gmail.com
Web stranica: www.dpbd.org
Kontakt osoba za projekat
(ime i pozicija): MIROSLAV GAVRIĆ, Koordinator projekta ispred DPBD
Projekat
Naziv projekta:
“SAMOPOMOĆ U MENTALNOM ZDRAVLJU”
Datum početka projekta: 01.07.2015.god.
Predloženo trajanje projekta: 21 mjesec

Finansije
Ukupna vrijednost projekta nakon
aneksa ugovora (lokalna valuta): 38.220,50 KM (Osnovni projekat 37.000 KM + Aneks 1.220,50 KM)

Navedena publikacija predstavlja finalni izvještaj projekta „Samopomoć u mentalnom zdravlju“ za

period 01.07.2015.godine do 1.04.2017.godine
Nosilac projekta: Društvo psihologa Brčko distrikta u Bosni i Hercegovini, Brčko
Partnerska udruženja: Društvo psihologa Republike Srpske, Banja Luka
Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Partneri su učestvovali u prikupljanju i obradi podataka i imali su obaveze periodičnog izvještavanja u
skladu sa našim smjernicama, uz nadzore i mentorstvo od strane PMZ BiH.
12  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

SADRŽAJ

Opšti podaci o partneru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Opšti podaci o projektu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
Strateški pregled i projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Kratki opis projekta/programa i njegove strateške intervencije . . . . . . . . . . . . . . 17

Ažurirana analiza učesnika/ca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

2. Ostvarenost ishoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Sociodemografske karakteristike uzorka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Socijalno i emocionalno funkcioniranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Globalno funkcioniranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

3. Ostvarenost direktnog rezultata . . . . . . . . . . . . . . . 30

4. Finansije i upravljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

5. Naučene lekcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  13
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Opšti podaci o partneru

Društvo psihologa Distrikta Brčko u Bosni i Hercegovini (DPBD) zajedno sa dva entitetska
društva psihologa (DPFBiH i DPRS) provodi projekat „Samopomoć u mentalnom zdravlju“.
DPBD je osnovano 2011. god. i broji tridesetak psihologa/inja sa područja Brčko distrikta,
a za cilj ima afirmaciju struke u svim oblastima djelovanja psihologa/inja kroz razvoj i
unapređenje teorije i prakse, te edukaciju i istraživanja. Društvo aktivnost uglavnom provodi
na području Distrikta Brčko u Bosni i Hercegovini i sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, ali
je u saradnji sa druga dva društva radilo na cijelom području Bosne i Hercegovine. Misija
društva je da edukuje zajednicu i promiče mentalno zdravlje i društvo je sprovodi kroz
snimanje stanja (upitnicima, skalama i testovima), organizaciju edukativnih skupova te
provođenje kampanja. Također, društvo ima za cilj razvoj struke i nauke te je bilo organizator
četiri stručna skupa psihologa, suorganizator III i V kongresa psihologa Bosne i Hercegovine,
a 2015. god. je bilo i organizator IV kongresa psihologa Bosne i Hercegovine u Brčkom.
Također, društvo ima i izdavačku djelatnost i do sada je objavilo nekoliko publikacija.

Opšti podaci o projektu

Projekat “Samopomoć u mentalnom zdravlju“ je dio Faze II, kao nastavka Faze I Projekta
mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini (PMZ BiH). Nosilac projekta je Društvo psihologa
Brčko distrikta (DPBD), a partneri su Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine
i Društvo psihologa Republike Srpske, koji su povodom projekta potpisali Memorandum
o saradnji. Projekat finansira Švajcarska agencija za razvoj i saradnju (SDC) kroz program
Mentalno Zdravlje koji u Bosni i Hercegovini implementira Asocijacija XY Sarajevo.
Projekat “SAMOPOMOĆ U MENTALNOM ZDRAVLJU” je podrazumijevao edukaciju 34
od kontaktirana 42 psihologa/inje zaposlenih u Centrima za mentalno zdravlje iz cijele
Bosne i Hercegovine. Učesnici/e su kroz projekat razvili vještine potrebne za formiranje i
rad grupa samopomoći klijenata CMZ-a. Cilj projekta je povećanje socijalne i emocionalne
funkcionalnosti korisnika usluga CMZ-ova kroz njihovo učešće u grupama samopomoći.
Grupe samopomoći funkcionišu na humanističkim pretpostavkama, tj. pretpostavkama
da je pojedinac odgovoran za vlastiti život i da, uz podršku drugih članova grupe, može
prevazići vlastite probleme ili prevenirati njihovu komplikaciju. Svaki CMZ je u projekat
delegirao jednog/u psihologa/inju i oni su u toku 21 mjeseca trajanja projekta (07. 2015 – 03.
2017) prošli obuku o radu sa grupama samopomoći kroz prvobitno predviđena 2 dvodnevna
edukativna seminara, te uz još jedan treći dvodnevni seminar. Potom su psiholozi/ginje
uspostavili i provodili Grupe samopomoći, te bili mentorisani. Projekt vodi Koordinator
ispred DPBD, a monitoring i evaluaciju će vode predstavnici entitetskih društava psihologa.
Predavači/edukatori na seminarima su bili eminentni stručnjaci-psihoterapeuti iz Bosne
i Hercegovine i regiona koji imaju značajno iskustvo u radu sa grupama samopomoći.
Također, u rad su uključeni i predstavnici korisničkih udruženja.
14  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Strateški pregled i projekcija

U početnoj fazi implementacije projekta „Samopomoć u mentalnom zdravlju“ nije bilo
predviđenih drugih pokazatelja osim broja uključenih u Projekat, njihovog prisustva
edukacijama i povećanja nivoa znanja psihologa/inja o grupama samopomoći. U projekat
je de facto u početku bilo uključeno 34 psihologa/inje, od 42 iz CMZ-e iz cijele Bosne i
Hercegovine koji su preliminarno anketirani i koji su dali pristanak na učešće u Projektu, a
sada ih je 32, budući da je CMZ Gacko zatvoren, baseline 2 za pokazatelje 3 i 5 je spušten na
N=32, a za pokazatelj 4 na N=33 (CMZ Banja Luka predstavljaju dva psihologa).
Imajući to u vidu, u odnosu na baseline 1 projekta (42), u projekat i edukacije je ušlo 81%
(34), što je uslovni baseline 2 Projekta. Od 34 psihologa/inje uključene u projekat na prvoj
edukaciji u Sarajevu je prisustvovalo 31 psiholog/inja (91,17%), a na drugoj u Brčkom 24
psihologa/inja (70,59%), a na trećoj u Banjoj Luci 20 (58,82%). Svi psiholozi/ginje su dobili
prezentacije i materijale sa sve tri edukacije, bez obzira da li su bili prisutni ili ne. Također,
dobili su mejlove i brojeve telefona edukatora/ki sa kojima mogu razriješiti eventualne
dileme sa edukacija ili one sa kojima se susreću tokom provođenja projekta.
Nivo znanja psihologa/inja na prve dvije edukacije mjeren je pred - i post-testom kreiranim
od strane edukatora/ki, a nakon edukacija je značajno povećan za obje edukacije. Na
prvoj edukaciji Ukupan skor znanja na pred-testu bio je 5.13/12 (prosječan procenat tačnih
odgovora je bio 43%) (maksimalni skor je 12), sa najmanjim pojedinačnim skorom 3 i najvećim
pojedinačnim skorom 8. Po završetku seminara psiholozima/ginjama je dat identičan test
(post-test), a rezultati ukazuju na značajno povećanje nivoa pokazanog znanja. Ukupan
skor svih prisutnih učesnika/ca edukativnog seminara je 7.42/12 (prosječan procenat
tačnih odgovora je bio 62%), sa minimalnim pojedinačnim skorom od 5 i maksimalnim
pojedinačnim skorom od 11.
Na drugoj edukaciji ukupan skor za pred-test je bio 5/12 (prosječni procenat tačnih
odgovora je bio 42%), dok je na post-testu rađenom po završetku edukativnog seminara
ukupan skor bio 7/12 (sa prosječnim procentom tačnih odgovora od 58%). Manji nivo
povećanja znanja na drugom edukativnom seminaru objašnjava se time što su svi učesnici
psiholozi/psihologinje već obučeni/e u pojedinim psihoterapijskim pravcima, te su na
pitanjima iz drugih terapijskih pravaca imali uslovno rečeno slabija postignuća. U konačnici,
i drugi edukativni seminar smatramo uspješnim, ponajviše iz razloga što su se tokom njega
rješavali praktični problemi s terena, gdje su edukatori/ke prisutnim učesnicima/ama davali
instrukcije na koji način da se nose s problemima i kako da ih rješavaju zajedničkim snagama
sa samim učesnicima/icama Grupa samopomoći.
Također, nivo zadovoljstva učesnika/ca edukacijama i projektom je visok. Što se tiče
evaluacije prve edukacije, prosječna ocjena zadovoljstva psihologa/inja je vrlo visoka i
iznosi 4.26 od mogućih 5,00.Na drugoj edukaciji prosječna ocjena je bila značajno viša
4,64, dok je prosječna ocjena zadovoljstva psihologa/inja na trećoj edukaciji bila 4,30 (više
u Tabeli 9).
Pored kvantifikacije rezultata povećanja nivoa znanja o grupama samopomoći i tehnikama
koje se mogu koristiti u radu sa ovim grupama, značajno je napomenuti da su učesnici/e
podsticani i motivisani da održavaju već formirane grupe, te da ih formiraju tamo gdje
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  15
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

one nisu zaživjele, što je i učinjeno u toku posljednjeg izvještajnog perioda. U završnoj fazi
projekta kontakt uključenih psihologa/inja iz CMZ-e sa koordinatorom, monitoring oficirima
i supervizoricom projekta bio konstantan i intenzivan u cilju implementacije postavljenih
ciljeva projekta, odnosno formiranja grupa samopomoći i unošenja podataka o učesnicima
u odgovarajuće baze podataka za evaluaciju.
Indikatori ishoda povezani sa socijalnim i emocionalnim funkcioniranjem na nivou
samoprocjene i na nivou procjene ukućana se mogu smatrati ostvarenim kao što je
slučaj i sa globalnim funkcioniranjem. Poređenje rezultata na ASEBA upitnicima za
socio-emocionalno funkcioniranje te WHODAS upitnicima za globalno funkcioniranje
prije i poslije uključivanja u grupe samopomoći (na uzorku od 80% uključenih u rad
grupa samopomoći) pokazalo je da je kod korisnika u oba domena došlo do statistički
značajne pozitivne promjene. To potvrđuju i individualni izvještaji o napretku korisnika
grupa samopomoći, u kojima su psiholozi za najveći broj uključenih korisnika (73%)
izvijestili o postizanju vidljivog napretka. Pri tome se kao oblasti u kojima je napredak
ostvaren najčešće ističu ponašanja i karakteristike koje pripadaju socijalnom i
emocionalnom funkcioniranju.
16  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

1. Uvod

Kratki opis projekta/programa i njegove strateške

intervencije
Opšte ishodište i cilj projekta “SAMOPOMOĆ U MENTALNOM ZDRAVLJU” je unapređena
socijalno-emocionalna funkcionalnost korisnika/ca usluga CMZ-a kroz uspostavljanje nove
specijalizovane usluge CMZ-e na nivou Primarne zdravstvene zaštite – Grupe samopomoći.
Ciljna grupa ovog projekta su klijenti/kinje CMZ-e sa teškim mentalnim poremećajima za
koje je, prema procjeni timova CMZ-e na početku projekta, Grupa samopomoći adekvatna
terapijska metoda u datom trenutku njihovog tretmana.
Nova usluga će doprinijeti boljim zdravstvenim ishodima, boljoj kvaliteti života korisnika/
ca usluga mentalnog zdravlja na nivou Primarne zdravstvene zaštite i opštem blagostanju
osoba sa mentalnim poremećajima. Ovo je u skladu sa Direktnim rezultatom 3 Projekta
mentalnog zdravlja - Ojačane kompetencije i vještine multidisciplinarnih timova
za pružanje kvalitetnijih usluga mentalnog zdravlja.
Na osnovu preliminarnog anketiranja, 42 CMZ-e i njihovi direktori/ke Domova Zdravlja su
pristali da uvedu novu uslugu - Grupu samopomoći i nominovali 42 psihologa/inje (po
jednog iz svakog CMZ-e) za učešće u edukaciji u okviru ovog projekta. Potom su CMZ-e
koji su pristali na projekat ponovo anketirani Upitnikom u kojem su davali odgovore o
postojanju/nepostojanju grupa samopomoći i specifičnostima njihovog funkcionisanja.
Ovim anketiranjem je utvrđeno da 15 (36%) od 42 CMZ-e ima oblike grupnog rada koje u
potpunosti ili djelimično zadovoljavaju kriterijume Grupa samopomoći, dok se u ostalim
CMZ-e ovakve usluge ne nude.
Da bi se ostvario ishod projekta (Unapređena funkcionalnost korisnika usluga CMZ-ova
kroz Grupe samopomoći), nastojali smo postići direktni rezultat-povećati kapacitet CMZ-a
za izvođenje nove usluge Grupa samopomoći. Ovo smo uradili na način da smo edukovali
psihologe/inje na tri dvodnevne edukacije, a pokazatelji su: Broj edukovanih psihologa/inja
je 34, odnosno 28 ili 82,4% psihologinja i 6 ili 17,6% psihologa, što odražava zastupljenost
rodnih kategorija među zaposlenim na mjestu psihologa/inje u CMZ-e; Nakon tri dvodnevne
edukacije (Sarajevo 12-13.09.15.g., Brčko 11-12.12.15.g.i Banja Luka 02 – 03. 11. 2016. g.)
postignuto je povećanje kapaciteta za provođenje grupa samopomoći (evaluacije znanja
test/retest metodom).
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  17
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Ažurirana analiza učesnika/ca

Na edukaciji u Sarajevu je bilo 31 učesnik/ca 91,17%, a na edukaciji u Brčkom 24 učesnika/
ca 70,59%, a u Banja Luci 20 učesnika/ca 58,82%. Razlozi za manji dolazak učesnika/ca na
edukaciju u Banjoj Luci su bili raznoliki, mada je dominirao odgovor „da je teško putovati u
udaljenu Banja Luku“ (učesnici iz Hercegovine) ili „kasno smo obavješteni“ što je istina jer
se nije znalo da će treće edukacije biti. Svi psiholozi/ginje su dobili prezentacije i materijale
sa sve tri edukacije, bez obzira da li su bili prisutni ili ne. Također, imaju mejlove i brojeve
telefona edukatora/ki sa kojima mogu razriješiti eventualne dileme sa edukacija ili one sa
kojima se susreću tokom provođenja Projekta. Detaljan prikaz prisustva edukacijama je dat
u Dodatku 1.
Geografska lokacija CMZ-e i slabija mreža putnih komunikacija je vjerovatno presudan faktor
koji je doveo do odsustva pojedinih psihologa/inja na edukacijama. Naravno, i neizvjesnost
oko toga da li će edukacije biti, odnosno kasno obavještenje učesnika o vremenu edukacije
je utjecalo na to da neki nisi mogli uskladiti svoje druge obaveze. Sa svakim psihologom/
injom koji nisu došli na neku od edukacija je obavljen razgovor u cilju provjere da li su i dalje
u projektu.
Projekat „Samopomoć u mentalnom zdravlju“ je uklopljen u Projekat mentalno zdravlje
u Bosni i Hercegovini i CMZ-e koji učestvuju u našem projektu su uključeni i u druge
komponente Projekta mentalno zdravlje u Bosni i Hercegovini. Zbog racionalizacije u
Ministarstvu zdravlja Republike Srpske, nekoliko CMZ-ova ne funkcioniše sa psiholozima/
ginjama što je navedeno u tabelama u sljedećem poglavlju.
18  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

2. Ostvarenost ishoda

Kranji ishod projekta „Samopomoć u mentalnom zdravlju“ je unapređena funkcionalnost

korisnika usluga CMZ-ova kroz Grupe samopomoći.
Pokazatelji ishoda su:
1. Statistički značajno povećanje socijalne funkcionalnosti kod 60% korisnika nove
usluge CMZ-e na osnovu samoprocjene.
2. Statistički značajno povećanje emocionalne adekvatnosti kod 60% korisnika nove
usluge CMZ-e na osnovu samoprocjene.
3. Statistički značajno poboljšanje globalnog funkcionisanja kod 60% korisnika na
osnovu procjene psihologa/inje CMZ-e.
4. Statistički značajno povećanje socijalno-emocionalnog funkcionisanja kod 60%
korisnika nove usluge CMZ-e, na osnovu procjene ukućana.

Sociodemografske karakteristike uzorka

U sklopu evaluacije obrađeni su rezultati iz 25 CMZ. Izvještaji o prisustvu sastancima grupa
samopomoći dostavljeni su za N=158 ispitanika, individualni izvještaji o napretku za N=143
ispitanika, dok je obrada rezultata za ASEBA i WHODAS upitnike obuhvatila N=148 učesnika,
što je za 35 ispitanika manje od prijavljenog broja učesnika u radu grupa samopomoći.
Glavni razlog postojanja ove razlike jeste što za jedan broj ispitanika nisu dostavljeni svi
upitnici, odnosno nisu popunjene sve subskale na pojedinim upitnicima. Prema tvrdnjama
psihologa u CMZ, ovi propusti uzrokovani su individualnim stanjem pojedinih ispitanika u
vrijeme provođenja retesta koje nije omogućavalo da ispitanik popuni određeni upitnik ili
subskalu. Također, budući da svi prijavljeni članovi grupa samopomoći nisu bili jednako
redovni na sastancima iz razloga nevezanih za njihovo stanje (tabela 1.), neki od njih nisu bili
dostupni za popunjavanje upitnika u period u kojem je provođen retest.
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  19
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Tabela 1. Učestalost prisustava sastancima grupa samopomoći

Prosječno Broj korisnika po kategorijama

Ukupno dolazaka učestalosti prisustva
CMZ
susreta po Manje od 50%- 70%- Više od
korisniku 50% 70% 90% 90%
Banja Luka 29 25(86%) 1 0 1 4
Bihać 18 11(61%) 1 3 1 0
Cazin 26 23/88%) 1 0 2 6
Čelinac 16 11 (69%) 2 1 2 2
Doboj 17 12(71%) 1 0 5 1
Gradačac 29 21(72%) 1 3 4 1
Ilidža 23 20 (87%) 0 0 3 3
Kakanj 25 16 (64%) 2 2 1 2
Ključ 31 15 (47%) 4 3 3 0
Konjic 15 15 (100%) 0 0 0 6
Kozarska Dubica 8 7(88%) 0 1 1 5
Mostar (Bulevar) 46 41 (89%) 0 0 4 2
Mostar (Stari Grad) 20 16 (80%) 1 0 1 4
Novi Grad 25 24(96%) 0 0 0 3
Pale 26 18 (69%) 2 1 6 0
Prijedor 28 21(75%) 0 5 6 0
Prnjavor 12 10(83%) 0 0 2 1
Sanski Most 18 16 (89%) 0 0 6 3
Široki Brijeg 32 18 (56%) 2 1 1 0
Stari Grad Sarajevo 40 26 (65%) 0 0 5 1
Tešanj 13 10 (77%) 1 1 2 2
Tuzla 19 14 (70%) 0 3 7 0
Vitez 47 17 (36%) 3 1 0 2

U obradu rezultata uključeni su samo oni ispitanici za koje su dostavljeni svi upitnici, sa svim
popunjenim subskalama. Na taj način je izbjegnuto da se promjene na različitim varijablama
mjere na različitim veličinama uzroka, što bi otežalo, ili onemogućilo, adekvatno poređenje
tih rezultata.
Na Ilustracijama 1., 2. i 3. prikazana je spolna i obrazovna struktura uzorka te podaci o
bračnom statusu ispitanika. U uzorku ima više muškaraca (N=81) nego žena (N=67). Većina
ispitanika ima završenu srednju školu (N=107). Također, većina ispitanika nikada nije bila
u braku (N=84) ili su se razveli (N=20), što može biti odraz poteškoća u uspostavljanju i
održavanju bliskih veza povezanih sa oboljenjima od kojih ispitanici pate. Najmlađi ispitanik
imao je 17 godina (to je jedini ispitanik u uzorku mlađi od 18 godina), a najstariji 65 godine.
Prosječna starost ispitanika u uzorku iznosila je 43 godine.
20  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Ilustracija 1. Spolna struktura uzorka

ŽENE
ŽENE MUŠKARCI
MUŠKARCI
45.27%
45.27% 54.73%
54.73%
ŽENE MUŠKARCI
45.27% 54.73%

Ilustracija 2. Obrazovna struktura uzorka

4.05%
4.05%
6.76% 16.89%
16.89%
6.76% Osnovno
4.05% Osnovno
6.76% 16.89%
Srednje
Osnovno
Srednje

Studij
Studij
Srednje

Nepoznato
Nepoznato
Studij
72.30%
72.30%
Nepoznato

Ilustracija 3. Bračni status ispitanika 72.30%

3.38%
3.38% Nisam
Nisam se
se ženio/udavala
ženio/udavala
13.51%
13.51%
Oženjen/udata,
Oženjen/udata, živim
živim sa
sa supružnikom
supružnikom
2.03% 3.38% Nisam se ženio/udavala
2.03%
13.51%
2.70% Udovac/udovica
Udovac/udovica
2.70% Oženjen/udata, živim sa supružnikom
2.03% U
U braku,
braku, ali
ali ne
ne živimo
živimo skupa
skupa
2.70% Udovac/udovica
Razvedena
Razvedena
U braku, ali ne živimo skupa
21.62%
21.62% 56.76%
56.76% Drugo
Drugo
Razvedena
21.62% 56.76% Drugo
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  21
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Socijalno i emocionalno funkcioniranje

Socijalno i emocionalno funkcioniranje se odnosi na pokazatelje ishoda 1, 2 i 4:
1. Statistički značajno povećanje socijalne funkcionalnosti kod 60% korisnika nove
usluge CMZ-e na osnovu samoprocjene.
2. Statistički značajno povećanje emocionalne adekvatnosti kod 60% korisnika nove
usluge CMZ-e na osnovu samoprocjene.
3. Statistički značajno povećanje socijalno-emocionalnog funkcionisanja kod 60%
korisnika nove usluge CMZ-e, na osnovu procjene ukućana.
Socio-emocionalno funkcioniranje ispitanika ispitano je pomoću upitnika ASEBA
(Achenbach System of Empirically Based Assessment), odnosno njegova dva obrasca:
obrazac za samoprocjenu i obrazac za procjenu od strane bliske osobe. Obrazac za
procjenu od strane bliske osobe ima manje subskala nego obrazac za samoprocjenu i služi
da se dodatno provjere rezultati prikupljeni skalom za samoprocjenu.
ASEBA obrazac za samoprocjenu ima ukupno 14 subskala. Od toga, 5 je adaptacijskih skala
(odnosi sa prijateljima, partnerski odnosi, odnosi sa porodicom, posao i obrazovanje) i 9
sindromskih (anksioznost / depresivnost, povučenost, somatski problemi, misaoni problemi,
problemi sa pažnjom, agresivno ponašanje, kršenje pravila, intruzivnost i ostali problemi).
Za procjenu napretka u socijalnom i emocionalnom funkcioniranju korištene su sindromske
skale. Glavni razlog zbog kojeg su u fokus stavljene sindromske skale jeste što promjene
na adaptacijskim skalama ne moraju nužno održavati pozitivne ili negativne trendove u
socijalnom i/ili emocionalnom funkcioniranju. Na primjer, ispitanici mogu izgubiti kontakt
sa članovima porodice ili sa prijateljima iz razloga povezanih sa socio-emocionalnim
funkcioniranjem (npr. zbog povećane povučenosti), ali iz razloga koji su potpuno druge
prirode (npr. smrt ili promjena mjesta boravka nekog od članova porodice ili prijatelja).
Budući da mnogi podaci potrebni za adekvatnu interpretaciju promjena na adaptacisjkim
skalama nisu dostupni jer u korištenim upitnicima nema čestica pomoću kojih bi mogli biti
zabilježeni, adaptacijske skale su manje korisne kao indikator socijalnog i emocionalnog
funkcioniranja. Svaka sindromska subskala u ASEBA upitniku se sastoji od niza čestica koje
iskazuje određenu poteškoća iz domene funkcioniranja na koju se odnose. Na svaku od
čestica moguće je odgovoriti sa “”Netačno”, “Djelomično tačno” ili “Potpuno tačno”, što
znači da veći skor na čestici (a time i na subskali) ukazuje na veći stepen disfunkcionalnosti.
U tabelama 2. i 3. prikazani su rezultati T testa kojim je ispitana statistička značajnost
razlika na skorovima na sindromskim skalama prije i poslije uvođenja grupa samopomoći,
odnosno uključivanja ispitanika u njihov rad. Treba naglasiti i da su u analizi su korišteni
“sirovi” rezultati a ne T skorovi, što se smatra dobrom praksom kada su u pitanju statističke
analize podataka prikupljenih ASEBA upitnicima.
22  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Tabela 2. Rezultati T-testa za sindromske skale ASEBA forme za samoprocjenu

Subskala M MD SD t df Sig.
Anksiozni i 1. ,8090 ,12051
depresivni ,32521 4,225 129 ,000
2. ,6885 (15%)
problemi
Povučenost 1. ,7147 ,11047
,29013 4,341 129 ,000
2. ,6043 (15%)
Somatski 1. ,5008 ,07127
problemi ,28605 2,841 129 ,005
2. ,4295 (14%)
Problemi sa 1. ,4215 ,06128
mišljenjem ,25477 2,743 129 ,007
2. ,3603 (15%)
Problemi sa 1. ,7144 ,08513
pažnjom ,30935 3,137 129 ,002
2. ,6292 (12%)
Agresivno 1. ,4726 ,04608
ponašanje ,26839 1,958 129 ,052
2. ,4266 (10%)
Kršenje pravila 1. ,2329 ,04083
,14603 3,188 129 ,002
2. ,1921 (18%)
Intruzivnost 1. ,2608 ,02615
,22474 1,327 129 ,187
2. ,2346 (10%)
Drugi problemi 1. ,5047 ,06154
,22707 3,090 129 ,002
2. ,4431 (12%)
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  23
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Tabela 3. Rezultati T-testa za sindromske skale ASEBA forme za procjenu od

strane druge osobe

M MD SD t df Sig.
Anksiozni i 1. ,8367 ,10167
depresivni ,29199 ,000
2. ,7351 (12%)
problemi
Povučenost 1. ,7743 ,09819
,36605 3,047 128 ,003
2. ,6761 (13%)
Somatski problemi 1. ,4925 ,07159
,25666 3,168 128 ,002
2. ,4209 (15%)
Problemi sa 1. ,5956 ,10413
mišljenjem ,34293 3,449 128 ,001
2. ,4915 (17%)
Problemi sa 1. ,7526 ,08008
pažnjom ,26177 3,475 128 ,001
2. ,6725 (11%)
Agresivno 1. ,5579 ,08479
ponašanje ,22933 4,199 128 ,000
2. ,4731 (15%)
Kršenje pravila 1. ,3753 ,07379
,23559 3,558 128 ,001
2. ,3015 (20%)
Intruzivnost 1. ,6770 ,05943
,27544 2,451 128 ,016
2. ,6176 (9%)
Drugi problemi 1. ,5726 ,06301
,20887 3,426 128 ,001
2. ,5096 (11%)

Na oba obrasca, na svim subskalama (osim intruzivnosti na obrascu za samoprocjenu)

zabilježeno je statistički značajno smanjenje disfunkcionalnosti. S obzirom da je
evaluacija u konačnici obuhvatila više od 60% korisnika usluge grupa samopomoći u
CMZ (N=148 korisnika od uključenih N=183, tj. cca 80%), indikatori ishoda povezani sa
socijalnim i emocionalnim funkcioniranjem na nivou samoprocjene i na nivou procjene
ukućana se mogu smatrati ostvarenim.
Činjenica da je na svim subskalama osim jedne zabilježen statistički značajan napredak ne
samo da opravdava uloženi napor u uspostavljanju i vođenju grupa samopomoći, već je,
kada se u obzir uzme činjenica da je način na koji su grupe samopomoći kao intervencija bile
implementirane u CMZ bio sve samo ne unificiran, izuzetno ohrabrujuća. Neujednačenost
u pristupu implementaciji intervencije djelomično je vidljiva iz podataka o učestalosti
održavanja sastanaka grupa (tabela 1.), koji ukazuju da je u ovom pogledu postojao
značajan varijabilitet među CMZ. Najmanji broj sastanaka grupa samopomoći do trenutka
provođenja retesta održan je u CMZ Kozarska Dubica (N=8), a najveći u CMZ Vitez (N=47).
Ove razlike uzrokovane su činjenicom da su različiti CMZ započeli implementaciju grupa
samopomoći u različito vrijeme, ali time što su sastanci grupa samopomoći u različitim
CMZ održavani nejednakom učestalošću. Ovisno o kapacitetima CMZ i procijenjenom
24  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

motiviranošću i mogućnostima korisnika, sastanci su održavani jednom sedmično, jednom

u dvije ili tri sedmice, te jednom mjesečno (tabela 8.).
Razlog zbog kojeg je važno istaknuti ove razlike u kontekstu promjena u socio-
emocionalnom funkcioniranju jeste to što one ukazuju da nije bilo neophodno
prisustvovati maksimalnom broju sastanaka grupa samopomoći, te da ti sastanci
nisu morali biti održavani maksimalnom učestalošću (jednom sedmično) da bi bila
potaknuta značajna promjena u funkcioniranju. Drugim riječima, grupe samopomoći
kao intervenciju su dovoljno efektivne za unaprjeđivanje socio-emocionalnog
funkcioniranje da je učestalosti susreta koja je manja od optimalne (u pravilu jednom
sedmično) dovoljna da bi se počele osjećati značajne pozitivne promjene u ovoj domeni.
To također znači da bi, u slučaju da su svi CMZ održavali sastanke grupa samopomoći
povećanom učestalošću, ova promjena vjerovatno bila još izraženija.
Na svim sindromskim subskalama, prosječna ocjena disfunkcionalnosti veća je na obrascima
koje su ispunjavale bliske osobe nego sami korisnici, što je očekivano. Pod utjecajem
problema u mentalnom funkcioniranju s kojim se nose, sami korisnici nisu u stanju dovoljno
detaljno i objektivno analizirati svoje stanje, a opravdano je pretpostaviti i da su na odsustvo
nekih uobičajenih ponašanja (negativni simptomi) i prisustvo nekih nepoželjnih ponašanja
(pozitivni simptomi) navikli u dovoljnoj mjeri da ih više ne percipiraju kao probleme, ili ih
smatraju manje problematičnim nego osobe iz njihovog okruženja.
Najnepovoljniji rezultati u pretestu na obje forme ASEBA upitnika bili su rezultati na subskali
anksioznih i depresivnih problema. Ovo je očekivan rezultat, budući da se anksioznost
i depresija u ovom uzorku javljaju i kao dio primarne dijagnoze, ali i kao dio stanja koje
nastaje kao reakcija na primarni problem i ograničenja koja sa njim dolaze. Možemo smatrati
očekivanim i to što je najveća promjena, prema podacima iz oba obrasca, postignuta
upravo na ovoj skali. S jedne strane, budući da je cilj bio smanjenje vrijednosti na skalama,
najlakše ga je bilo postići na onim skalama na kojima je ta vrijednost bila visoka. Međutim,
na izraženost ove promjene utjecala je i činjenica da je jedna od prvih i najčešćih poteškoća
koje se javljaju kao reakcija na pojavu problema sa mentalnim zdravljem očekivanje
stigmatizacije, neizvjesnost u pogledu prihvatanja od strane socijalnog okruženja, a uslijed
toga i nedoumice u pogledu kvaliteta socijalnog života u budućnosti.
Grupe samopomoći, kao okruženja u kojem korisnici mogu naići na razumijevanje svojih
problema, dobiti podršku (kako emocionalnu tako i praktičnu) za suočavanje sa tim
problemima te umanjiti negativna očekivanja koja su vremenom razvili kompenziraju
neke od nedostataka koje korisnici imaju u svom svakodnevnom okruženju. Budući da se
u korijenu i anksioznih i depresivnih stanja nalaze upravo negativna očekivanja, njihovim
umanjivanjem nužno dolazi i do smanjenja osjećaja anksioznosti i depresije.
Najniže ocjene disfunkcionalnosti i na formi koje su ispunjavali korisnici i na formi koju je
ispunjavala druga osoba zabilježene su na subskali kršenja pravila. Jedan od vjerovatnih
razloga niskih ocjena na ovoj skali jeste činjenica da korisnici u pravilu žive povučeno te da
nemaju priliku biti u situacijama u kojima bi im se pružila prilika da krše društvena pravila.
Međutim, i na ovoj skali je primijećena značajna promjena. Može se postaviti pitanje kako je
veće izlaganje u grupama samopomoći dovelo do toga da se ovaj rezultat smanji, ukoliko
je jedan od razloga zbog kojeg su ocjene na ovoj skali u samom početku bile male upravo
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  25
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

to što, uslijed povučenosti, korisnici nisu imali priliku često biti u socijalnom okruženju i
kršiti pravila. Razlog vjerovatno leži u tome što su grupe samopomoći okruženje u kojem
se kršenje pravila tretira na konstruktivniji način nego što je to slučaj sa uobičajenim,
svakodnevnim okruženjem. Članovi grupa samopomoći imaju više razumijevanja i strpljenja
i daju korisnije povratne informacije za ponašanja koja korisnici ispoljavaju, uključujući i
ona koja predstavljaju kršenje pravila, nego što daju osobe iz svakodnevnog socijalnog
okruženja. Takav odnos daje veći doprinos umanjenju neprihvatljivih ponašanja, nego
osuđujuće reakcije ili ponašanja proistekla iz predrasuda ili manjka razumijevanja na koja
korisnici nailaze izvan grupa samopomoći.
Jedina subskala na kojoj nije identificirana statistički značajna razlika na obje forme jeste
skala intruzivnosti, gdje je statistički značajna promjena zabilježena samo na formi za
procjenu od strane druge osobe. Intruzivnost se odnosi na ometajuća ponašanja, koja
su na ASEBA upitnicima ispitivana pomoću čestica “Hvališe se”, “Previše priča”, “Traži
pažnju”, “Privlači pažnju”, “Zadirkuje” i “Glasniji od drugih”. Ono što je također specifičnost
rezultata na ovoj skali jeste izraženost razlike između ocjena koje su davali sami korisnici
i ocjena koje su davale druge osobe. Intruzivna ponašanja mogu predstavljati način na
koji se korisnici suočavaju sa vlastitim problemom; preciznije, prečest ili preglasan govor,
pretjerivanje u isticanju sebe itd. mogu predstavljati kompenzacijska ponašanja koja se
javljaju kao posljedica percipiranog nedostatka socijalnog potkrepljenja, ili kao pokušaj
provociranja socijalnih reakcija u slučaju kada postoji percepcija manjka ukupnih socijalnih
kontakata. To može predstavljati razlog zbog kojih korisnici ova ponašanja ne percipiraju
na jednako negativan način kao ljudi iz njihovog okruženja; za njih, ona imaju određenu
pozitivnu funkciju. Time ujedno može biti objašnjeno i to što korisnici nisu izvijestili da se
desila neka značajna promjenu u ovom domenu; ukoliko su takva ponašanja doživljena kao
funkcionalna, kao način da se dođe do kakvog-takvog zadovoljenja određenih socijalnih
potreba, možemo pretpostaviti da na njih (za vrijeme evaluacije ali i u svakodnevnom
životu) nisu obraćali pažnju u jednakoj mjeri i na isti način kao što je bio slučaj sa drugim
simptomima. Shodno tome, čak i ako je u stvarnosti došlo do neke promjene (što sugeriše
statistička značajna promjena u ovoj domeni na formi koju je ispunjavala druga osoba),
korisnici je nisu registrovali, jer tim ponašanjima nisu pridavali dovoljno pažnje.

Globalno funkcioniranje
Globalno funkcioniranje se odnosi na pokazatelj broj 3: Statistički značajno poboljšanje
globalnog funkcionisanja kod 60% korisnika na osnovu procjene psihologa/inje CMZ-e.
Za najveći broj uključenih korisnika (73%) psiholozi su izvijestili o postizanju vidljivog
napretka, pri čemu su kao oblasti u kojima je napredak ostvaren najčešće isticana
ponašanje i karakteristike koje pripadaju socijalnom i emocionalnom funkcioniranju.
Pored iskaza psihologa, promjena u globalnom funkcioniranju članova grupa samopomoći
ispitana je poređenjem rezultata na upitniku WHODAS 2.0 prije i poslije uključivanja u grupu
samopomoći. WHODAS 2.0 ispituje 6 domena funkcioniranja: razumijevanje i komunikacija,
snalaženje, briga o sebi, odnosi sa drugim ljudima, svakodnevne aktivnosti i učestvovanje u
društvu. Kao i ASEBA, WHODAS ima formu za samoprocjenu i formu za procjenu od strane
26  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

bliske osobe. Rezultati prikupljeni ovim upitnicima prikazani su u tabelama 4. i 5. Također, i

kod WHODAS upitnika, česticama je iskazan određeni poremećaj u funkcioniranju u domeni
kojoj čestica pripada, shodno čemu veći stepen slaganja sa tvrdnjom na nekoj čestici
odražava i veći stepen disfunkcionalnosti. Na svakoj čestiti je ponuđeno pet odgovora: i:
Nimalo - 1; Malo – 2; Umjereno – 3; Izraženo – 4; Veoma izraženo - 5.

Tabela 4. Rezultati T-testa za WHODAS 2.0 formu za samoprocjenu

M MD SD t df Sig.
Razumijevanje i 1. 2,4044 ,25142
komunikacija ,85736 3,331 128 ,001
2. 2,1530 (10%)
Snalaženje 1. 2,0140 ,11628
,80378 1,643 128 ,103
2. 1,8977 (6%)
Briga o sebi 1. 1,7946 ,14729
,69710 2,400 128 ,018
2. 1,6473 (8%)
Odnosi sa 1. 2,3570 ,22907
drugim ljudima ,84827 3,067 128 ,003
2. 2,1279 (10%)
Svakodnevne 1. 2,1624 ,21002
aktivnosti ,91458 2,608 128 ,010
2. 1,9524 (10%)
Učestvovanje u 1. 2,7926 ,25678
društvu ,85057 3,429 128 ,001
2. 2,5359 (10%)
Procjena 1. 2,3044 ,21209
ukupnog ,60423 3,987 128 ,000
2. 2,0924 (10%)
invaliditeta
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  27
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Tabela 5. Rezultati T-testa za WHODAS 2.0 formu za procjenu od strane druge

osobe

M MD SD t df Sig.
Razumijevanje i 1. 2,4885 ,25641
komunikacija ,76956 3,799 129 ,000
2. 2,2321 (7%)
Snalaženje 1. 2,0431 ,20346
,81745 2,838 129 ,005
2. 1,8396 (10%)
Briga o sebi 1. 1,8596 ,16154
,75346 2,444 129 ,016
2. 1,6981 (9%)
Odnosi sa drugim 1. 2,4569 ,28885
ljudima ,85606 3,847 129 ,000
2. 2,1681 (12%)
Svakodnevne 1. 2,3110 ,17101
aktivnosti ,92834 2,100 129 ,038
2. 2,1400 (7%)
Učestvovanje u 1. 2,9201 ,30343
društvu ,71095 4,866 129 ,000
2. 2,6166 (10%)
Procjena 1. 2,4048 ,23875
invaliditeta ,62980 -4,322 129 ,000
2. 2,1661 (10%)

Dva su glavna nalaza prikupljena WHODAS obrascima koje vrijedi istaknuti. Prvo, sve
prosječne ocjene i u pretestu i u posttestu su manje od 3 (ocjena 3 označava umjereno
prisustvo opisane disfunkcionalnosti), a većina ih ide i ispod 2.5, što ukazuje da
procijenjeni nivo invaliditeta na oba obrasca naginje ocjeni 2, koja označava malo prisustvo
disfunkcionalnosti. Ovi rezultati ukazuju da su članovi grupa samopomoći relativno
funkcionalni, odnosno da problemi sa mentalnim zdravljem od kojih pate ne uzrokuju
potpunu, pa možda ni značajnu nemogućnost svakodnevnog funkcioniranja. To potvrđuje
i činjenica da su (kao i kod ASEBA upitnika) razlike između rezultata samoprocjene i
procjene bliske osobe minimalne, što ukazuje da ispitanici imaju dobar uvid u to sa kojim
sve poteškoćama se susreću svakodnevnom funkcioniranju i koliko su funkcionalni. Drugo,
promjena na svim domenama globalnog funkcioniranja prije i nakon uključivanja
u grupe samopomoći je statistički značajna, što, budući da je završno istraživanje
provedeno na više od 60% korisnika usluge grupa samopomoći, govori da je ovaj
indikator ishoda u potpunosti realiziran.
Za razliku od ASEBA upitnika, na WHODAS obrascima ne postoji nijedna subskala na kojoj
statistički značajna promjena nije zabilježena. Statistički značajna promjena u rezultatima
na WHODAS skali značajna je i u svjetlu prvog nalaza, tj. činjenice da početne vrijednosti
nisu bile visoke. To govori da je uprkos tome što su smetnje globalnom funkcioniranju bile
male, ipak bilo mjesta za unaprjeđenje u tim domenama, te da su grupe samopomoći
pružale određene resursa koji su nedostajali odnosno bili potrebni da se te promjene
ostvare. Ovdje se može ponoviti nešto što je već rečeno u komentaru rezultata na ASEBA
upitnicima: rezultat koji je već u početnom mjerenju nizak je teže umanjiti nego rezultat
28  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

koji je visok, što govori u prilog efektivnosti grupa samopomoći kao intervencije, u ovom
slučaju u kontekstu unaprjeđenja globalnog funkcioniranja.
Neki od rezultata na WHODAS upitniku daju dodatne informacije u vezi sa socio-
emocionalnim funkcioniranjem. Najveća promjena na rezultatima WHODAS upitnika
postignuta je domenu “Učešće u društvu”, koja obuhvata neke od najučestalijih problema sa
kojima se susreću osobe sa mentalnim oboljenjima u svakodnevnom životu, između ostalih
i one koje su socijalnog (npr. problem u učestvovanju u društvenim aktivnostima kao što
su vjerski praznici) i emocionalnog karaktera (npr. emocionalne posljedice zdravstvenog
stanja). Druga relevantna dimenzija je “Odnosi sa drugim ljudima”, koja se u potpunosti
odnosi na procjenu kvaliteta različitih socijalnih veza i interakcija (prijatelji, seksualni
partneri, nepoznate osobe). Budući da se radi o globalnim procjenama funkcioniranja
u ovim domenima u kojima se nije ulazilo u pojedinosti, ovi rezultati mogu poslužiti
kao dodatni pokazatelj odnosno dodatna potvrda promjena koje su zabilježene ASEBA
upitnikom. Treba istaći i to da rezultati u tabelama 2,3,4 i 5 pokazuju da je je unaprjeđenje
u funkcioniranju, izraženo kao procenat za koji je rezultat na postestu manji u odnosu na
rezultat u pretestu, veće na ASEBA subskalama nego na WHODAS subskalama. Ovakav
rezultat je očekivan budući da su grupe samopomoći primarno psihoterapijska intervencija,
te da promjene na socio-emocionalnoj ravni predstavljaju samo jedan od preduslova za
pozitivnu promjenu u drugim domenama života koje su obuhvaćene WHODAS upitnikom.
I rezultati dobijeni ASEBA upitnikom i rezultati iz WHODAS upitnika dobili su potvrdu
u procjenama koje su psiholozi iznijeli kroz individualne izvještaje o napretku članova
grupa samopomoći (tabela 6.). Iskazi psihologa iz individualnih izvještaja su kodirani
prema tome da li su ukazivali da je stanje korisnika u trenutku pisanja izvještaja
uznapredovalo, ostalo nepromijenjeno u odnosu na početno stanje ili je pogoršano.
Shodno tome, korisnici su razvrstani u tri kategorije; za najveći broj uključenih korisnika
(73%) psiholozi su izvijestili o postizanju vidljivog napretka, pri čemu su kao oblasti u
kojima je napredak ostvaren najčešće isticana ponašanje i karakteristike koje pripadaju
socijalnom i emocionalnom funkcioniranju.
Tabela 6. Distribucija zabilježenih promjena prema podacima iz individualnih
izvještaja

Odsustvo
Napredak Pogoršanje Nepoznato
napretka
Ukupno 134 7 2 40
Procenat od dostavljenih
94% 5% 1% /
izvještaja
Procenat od ukupnog broja
73% 3% 1% 22%
korisnika
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  29
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

3. Ostvarenost
direktnog rezultata

Ostvarenost direktnog rezultata i implementacija aktivnosti povezanih sa direktnim

rezultatom praćeni su u kontinuitetu od početka procesa evaluacije. U tabelama 7. i 8.
prikazani su podaci za pokazatelje za direktni rezultat 1 (osim indikatora 7) na kraju procesa
monitoringa i evaluacije. Jedini indikator koji je značajno manji od minimalne predviđene
vrijednosti jeste broj korisnika u grupama samopomoći. Povratne informacije prikupljene
od psihologa uključenih u rad grupa samopomoći sugerišu da razloge ovog dispariteta
treba tražiti u otežanom ukupnom funkcioniranju korisnika koji su bili ciljna skupina ove
intervencije, opštem manjku motivacije i lošoj socioekonomskoj situaciji korisnika. Također,
nepostojanje adekvatnih infrastrukturalnih uslova za održavanje ili razvijanje rada grupa
samopomoću u CMZ-e rezultiralo je odustajanjem jednog broja psihologa od učešća
u projektu, što je značajno uticalo na umanjenje broja uključenih korisnika (budući da
odustajanjem jednog psihologa svim korisnicima usluga iz njihovog CMZ biva onemogućeno
uključivanje u grupu).

Tabela 7. Pokazatelji 1., 2., 3., 4., 5. i 6. za direktni rezultat 1

Minimalna
Pokazatelj Baseline predviđena Ostvarenost
ostvarenost

Broj edukovanih psihologa (pokazatelj 1.) N=42 / N=34 80%

Ž=38 90% Ž=28 82%

Edukovani psiholozi – spolna struktura /
M=4 10% M=6 18%

Broj CMZ u kojima je uspostavljana

N=32 N=26 80% N=25 78,12%
grupa samopomoći (pokazatelj 3.)

Broj psihologa koji učestvuju u radu sa

N=33 N=27 80% N=26 78,78%
grupama samopomoći (pokazatelj 4.)

Uključeni psiholozi/ginje – spolna Ž=20 77%

/ /
struktura M=6 23%

Broj grupa samopomoći koje su

N=32 N=26 80% N=26 81,25%
uspostavljene u CMZ (pokazatelj 5.)

Broj korisnika u grupama samopomoći

N=380 N=304 80% N=183 48,15%
(pokazatelj 6.)
30  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Iako je cilj bio da se u rad grupa samopomoći uključi što veći broj korisnika, manji broj korisnika
može pomoći da se objasni značajno unaprijeđeno socio-emocionalno funkcioniranje onih
korisnika koji su se uključili u intervenciju. Budući da je za učešće u grupama samopomoći
potreban određeni stepen motiviranosti te određeni nivo socioekonomskih kapaciteta i
socijalne podrške, možemo pretpostaviti da su se u grupe pristali uključiti (i u njima ostati)
samo oni ispitanici koji su za to bili dovoljno motivisani i/ili koji su za to već imali potrebna
finansijska sredstva odnosno podršku svog okruženja. Drugim riječima, najranjiviji dio
korisničke populacije, oni sa najtežim simptomima i oni sa najmanje podrške se ili nisu ni
uključili ili su napustili grupe samopomoći.
Osim toga, iako su grupe podrške zamišljene kao intervencija u kojoj grupe, nezavisno od
psihologa i drugih stručnjaka pružaju podršku i pomoć svojim članovima, psiholozi nisu bili
u potpunosti isključeni iz njihovog rada. Manji broj članova grupa samopomoći je „olakšao“
posao psiholozima u smislu da im je omogućio da svakoj grupi i svakom pojedinačnom
članu grupe posveti više vremena i resursa nego što bi bilo moguće da je broj uključenih
korisnika bio veći, a veći nivo njihove uključenosti vjerovatno je doprinio postizanju statistički
značajnog unaprjeđenja u socio-emocionalnom funkcioniranju korisnika grupa. Pored
učešća na edukacijama, relevantan podatak za pokazatelj 2 („Povećanje kapaciteta za
provođenje grupa samopomoći“) predstavljaju i rezultati evaluacije edukativnih radionica
kojima su psiholozi prisustvovali (tabela 9.).
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  31
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Tabela 8. Podaci o radu grupa samopomoći po CMZ

Broj
Broj psihologa i Datum Prosjek Da li je neko
Broj korisnika
CMZ broj učešća na Dijagnoze prvog Učestalost prisutnih po napustio
grupa u svakoj
edukacijama sastanka. sastanku grupu?
od grupa
2 (1 psiholog bio na
Banja Luka Da
tri edukacije, drugi na 1 7 (10) F20, F70 17.11.2015. 1 u 14 dana 7
(3 člana)
prvoj i trećoj)
1 (samo prva Jednom
Bihać 1 5 F20 12.05.2016. 5 Ne
edukacija) sedmično
Jednom
Brčko 1 (sve 3 edukacije) 1 5 (4) F20 27.11.2015. 4 Ne
mjesečno

Cazin Jednom
1 (sve 3 edukacije) 1 14 Ovisnici Mart 2015. 14 Ne
mjesečno
1 (prva i druga F20; F23.9; Da
Doboj 1 5 15.10.2015. 1 u 14 dana 4
edukacije) F29;F23 (4 korisnika)
Čelinac 1 (sve tri edukacije) 1 7 (6) F22-F29 01.06.2016. 1 u 14 dana 5 Ne
F20; F22;
Gradačac 1 (prva i druga Da
1 8 F25; F29; 09.12.2015. 1 u 14 dana 8
edukacija ) (1 korisnica)
F33
F20; F21;
Ilidža 1 (sve tri edukacije) 1 6 08.12.2015. 1 u 14 dana 5 Ne
F25
F20; F33;
Kakanj 1 (sve tri edukacije) 1 6 07.12.2015. 1 u 14 dana 5 Ne
F43.1
1. grupa:
depresivni ,
organski,
afektivni,
Da
shizofreni,
Ključ (3 korisnika su
1 (sve tri edukacije) 2 (1) 7i8 psihotični 07.10.2015. 1 u 14 dana 7i8
napustila prvu
PTSP,
grupu)
polimorfni
poremećaj
2. grupa:
karcinom
F20; F23; Da
Konjic 1 (sve tri edukacije) 1 13 (7) 28.10.2015. 1 u 7 dana 7
F25 (1 korisnik)
Kozarska 1 (druga i treća Jednom
1 8 (6) F20 28.01.2016. 6 Ne
Dubica edukacija) mjesečno
Pacijenti s
1 (prva i druga Da
Modriča 1 5 psihot. 24.11.2015. 1 u 14 dana 5
edukacija) (1 korisnik)
iskustvima
Mostar 1 (sve tri edukacije) Da
1 5 (6) F20 - F31 09.02.2016. 1 u 14 dana 5
(Stari Grad) (1 korisnik)
Mostar 1 (prva i druga F20; F22; Svake 3 Da
1 6 (7) 02.12.2016. 6
(Bulevar) edukacija) F23.2 sedmice (1 korisnik)
1 (druga i treća F20; F22;
Novi grad 1 3 Mart 2016. 1 u 14 dana 3 Ne
edukacija) F23
1 (druga i treća F20; F23; Da
Pale 1 8 22.01.2016. 1 u 7 dana 7
edukacija) F32 (3) (2 korisnika)
Svake 3
Prijedor 1 (sve tri edukacije) 1 15 F20 - F29 25.11.2015. 7 Ne
sedmice
Da
Prnjavor 1 (sve tri edukacije) 1 3 (5) F20 - F29 02.12.2015. / 3
(2 člana)
1 (prva i druga 2 puta
Sanski Most 1 10 F20 / 10 Ne
edukacija) sedmično
Stari Grad F08, F20, Da
1 (sve 3 edukacije) 1 7 03.11.2016. 1 u 7 dana 6
(Sarajevo) F25, F 32 (1 korisnik)
F20.0; F23;
1 (nije prisustvovala
Široki Brijeg 1 4 F23.3; 08.02.2016. 1 u 14 dana 3 Ne
nijednoj edukaciji)
F23.9
F 20,
F43.1;
Tešanj 1 (sve tri edukacije) 1 6 12.11.2016. 1 mjesečno 6 Ne
PTSD; F28;
F 29; F
32  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Budući da je na svim česticama ocjenivano slaganje sa tvrdnjama koje odražavaju afirmativan

stav prema pojedinim aspektima radionica, činjenica da je ukupna prosječna ocjena za
sve tri edukacije veća od četiri („slažem se“) ukazuje da psiholozi koji su učestvovali na
edukacijama smatraju da su edukacije doprinijele jačanju njihovih kapaciteta za rad sa
grupama samopomoći.

Tabela 9. Rezultati evaluacije 1., 2. i 3. edukacije

1. edukacija 2. edukacija 3. edukacija

Ukupna prosječna ocjena 4.25 4.64 4.3

Ostvarenost pokazatelja 2. praćena je i primjenom upitnika „Samoprocjena sudjelovanja

u grupi“, koji je u toku procesa monitoring primijenjen dva puta. Na svim česticama iz
ovog upitnika, prosječna ocjena za sve CMZ (osim CMZ Bihać, Čelinac, Prnjavor i Sanski
Most i Modriča koji nisu dostavili podatke za jedan ili oba kruga mjerenja) posmatrane
zajedno bila je veća na drugom mjerenju nego na prvom, što ukazuje da se dinamika u
grupama samopomoći u cjelini razvijala u pozitivnom smjeru, te da su kompetencije
korisnika kao članova grupa rasle. Budući da je priroda grupa samopomoći takva da njihovi
članovi istovremeno imaju ulogu i korisnika i onih koji doprinose pružanju usluge, jačanje
kompetencija korisnika istovremeno predstavlja i rast kapaciteta CMZ za pružanje ove
usluge.
Potpuni podaci za pokazatelj 7. („Povećano zadovoljstvo korisnika grupa samopomoći
ukupnim uslugama CMZ-e.“) dobijeni su tek na kraju procesa monitoringa i evaluacije,
budući da se ostvarenost ovog pokazatelja mjerila poređenjem zadovoljstva korisnika
uslugama CMZ (ispitanog upitnikom CSQ-8) prije i poslije uvođenja grupa samopomoći i
uključivanja korisnika u njihov rad. Prikupljeni podaci (tabela 10.) ukazuju da se desila malo,
ali statistički značajno povećanje u zadovoljstvu korisnika uslugama CMZ-e.

Tabela 10. Razlika u zadovoljstvu uslugama CMZ-a prije i poslije uvođenja grupa
samopomoći

M MD SD t df Sig.

Pretest 3,5361 -,15089

,40282 -4,254 128 ,000
Posttest 3,6870 (+4%)
Činjenica da su korisnici zadovoljniji govori da su edukacije i ostale aktivnosti provedene
dovoljno kvalitetno da bi implementacija usluge mogla uticati na nivo zadovoljstva kod
korisnika. Najvažniju potvrdu ove pretpostavke daje podatak o značajno unaprijeđenom
socio-emocionalnom funkcioniranju članova grupa samopomoći. To, s druge strane,
dodatno govori u korist ostvarenosti direktnog rezultata, odnosno ukazuje da su psiholozi
u CMZ izgradili kapacitete potrebne za uspješno vođenje grupa samopomoći.
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  33
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Pored zaključka o pozitivnom utjecaju unaprjeđenja u socio-emocionalnom funkcioniranju

na zadovoljstvo uslugama, opravdano je zaključiti da je i povećano zadovoljstvo uslugama
u CMZ-u uticalo na pozitivnu promjenu u socio-emocionalnom funkcioniranju. Veće
zadovoljstvo uslugama vjerovatno je rezultiralo jačanjem osjećajem nade da se može
doći do adekvatne pomoći, odnosno smanjenjem anksioznosti u pogledu mogućnosti
unaprjeđenja vlastitog stanja.
34  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

4. Finansije i upravljanje

Ukupno, u projektu je bilo planirano utrošiti 38.220,50 KM (Osnovni projekat 37.000

KM+Aneks 1.220,50 KM). Na podračun Društva psihologa Distrikta Brčko u Bosni i
Hercegovini je uplaćeno ukupno 36.820,50 KM (15.000+5.000+10.000+5.600+1.220,50),
a ostaje da PMZ-e, odnosno Asocijacija XY uplati posljednju tranšu od 1.400,00 KM po
prihvatanju završnog izvještaja. Honorari koji nisu isplaćeni su u vrijednosti 1.440,00 KM.
Oni će biti isplaćeni po uplati 1.400,00 KM od PMZ, te preostalih 40,00 KM (27,36 KM
prenesenih na osnovni račun DPBD i gotovine koja iznosi 13,01 KM. Podračun projekta je
ugašen na dan 31.03.2017.
U Dodatku 3 je dat detaljniji prikazi honorara i usluga (telefon i banka). U narednom periodu,
preostalo je još utrošiti 1.440,00 KM ili 3,8% od ukupnog budžeta. U Dodatku 2 predstavljen
je budžet za prva tri mjeseca 2017. god, kao i detaljan prikaz utrošenih sredstava u odnosu
na planirana za kompletan projekat.
Razlike koje su stvorene u utrošku sredstava su slijedeće:
1. Honorari projekt tima su obračunavani različitom metodologijom koja vrijedi u
Distriktu Brčko u Bosni i Hercegovini za rezidente i nerezidente, odnosno za ugovore
o djelu i ugovore o radu na privremenim i povremenim poslovima. Odstupanja u
pojedinačnim honorarima nisu veća od 10%, a troškovi su u planiranim okvirima. U
odnosu na cijeli projekat od predviđenih 10.050,00KM je potrošeno 10.082,71KM
(107,73%). Koordinator projekta i povjerenici za monitoring u ovom periodu nisu kao
i u prethodnom imali honorara uvećane za troškove puta jer u budžetu nije više bilo
novaca za to. Ostalo je za isplatiti honorare povjerenicima za monitoring i njihovim
asistentima za prva tri mjeseca 2017. god. u iznosu od 1.440,00 KM.
2. Na stavci praćenje i evaluacija je bilo predviđeno 2.981,00 KM, a utrošeno je 3.709,02
KM, što je 728,02,40KM ili 24,42% više od predviđenih sredstava. Odnosno, u odnosu
na cijeli projekat od predviđenih 12.016,00KM je potrošeno 12.254,02KM, odnosno
238,02 KM ili (1,98%) više od ukupno predviđenog novca. Honorari za evaluaciju i
monitoring su u granicama predviđenih. Veći utrošak sredstava se odnosi na stavku
bankarske provizije koja nije bila planirana u projektu, kao i za noćenja na III edukaciji
u Banjoj Luci.
3. Nepredviđeni dodatni trošak je i plaćanje prevoda Godišnjeg izvještaja za 2016. god.
što je stajalo 333,33 KM.
4. U Prilozima su sve kopije računa, izvoda iz banke, kao i sva ostala dokumentacija
vezana za utrošak sredstava. Od dobijenih 36.820,50 KM, nedostaje za isplatu
1.440,00 KM na ime dijela honorara, a ostaje da PMZ uplati posljednju tranšu od
1.400 KM, a ostalih 40,00 KM imamo (27,36 KM prenesenih na osnovni račun DPBD i
gotovine koja iznosi 13,01 KM).
Samopomoć u mentalnom zdravlju |  35
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

5. Naučene lekcije

Najvažnija spoznaja proistekla iz evaluacije učinaka učešća u grupama samopomoći

jeste da su grupe samopomoći učinkovita intervencija za unaprjeđenje socijalnog
i emocionalnog funkcioniranja. U prilog tome zaključku najviše ide činjenica da je na
različitim dimenzijama socijalnog i emocionalnog funkcioniranja postignuta statistički
značajna pozitivna promjena čak i tamo gdje su početne vrijednosti niske i gdje se možda
činilo da nema puno prostora za napredak. Također, budući da zahtijevaju minimalna
ulaganja u smislu edukacije psihologa, te utroška njihovog vremena i energije, grupe
samopomoći mogu se smatrati i efikasnom intervencijom jer imaju visok povrat u odnosu
na uložene resurse. Spoznaja o efektivnosti i efikasnosti grupa samopomoći treba biti
ključni argument za njihovu promociju u ustanovama u kojima kao usluga još uvijek nisu
dostupne. Prije svega, ovi rezultati trebaju biti dostavljeni ili na neki drugi način obznanjeni
psiholozima koji nisu pristali ili su odustali od učešća u projektu zbog sumnje u korisnost
ili isplativost ove intervencije. Za sam menadžment zdravstvenih ustanova vjerovatno bi
od posebnog interesa bili rezultati o promjeni u zadovoljstvu ukupnim uslugama centara
za mentalno zdravlje. Iako su ovi rezultati i evaluaciji bili relevantni za samo jedan od
pokazatelja direktnog rezultata, mogu biti mnogo bolje iskorišteni u daljem zagovaranju
implementacije ove intervencije.
Uprkos tome što je napredak korisnika grupa samopomoći bio jasno vidljiv i kroz rezultate
na ASEBA i WHODAS instrumentima, i kroz individualne izvještaje o napretku, činjenica
je da bilo relativno teško motivirati psihologe da izvršavaju preuzete obaveze u vezi sa
dostavljanjem podataka potrebnim za evaluacija učinka grupa samopomoći. Te poteškoće
rezultirale su, između ostalog, i nepotpunim i neujednačenim brojem ispitanika za koje
su dostavljeni pojedini izvještaji i rezultati. Prisustvo ovog problema ukazuje da (ne)
učinkovitost i (ne)efikasnost pojedinih intervencija nisu jedini faktori koji utiču na motivaciju
psihologa da ih implementiraju. Stoga u daljim istraživanjima prioritet treba biti da se
identificiraju ostali faktori koji utječu na nedovoljnu motiviranost psihologa za unaprjeđenje
usluga u ustanovama u kojima rade. Jedan od razloga koji je identificiran u toku samog
projekta jeste nedostatak infrastrukturalnih preduslova za uspostavljanja i rad grupa. Ovaj
problem može biti riješen ili barem ublažen ukoliko se grupe formirane u CMZ ohrabre da
formiraju korisnička udruženja koja bi sama organizirala i koordinirala rad grupa, čime bi se
smanjila opterećenost CMZ, promijenila njihova uloga na način da bi CMZ osim pružanja
same usluge postali i ustanove u kojima se vrši obuka za pružanje usluge, te povećala
ukupna dostupnost usluge u lokalnim zajednicama. U tom slučaju, osnaživanje korisnika
u dovoljnoj mjeri da mogu na sebe preuzeti vođenje udruženja i brigu o drugim osobama
sa sličnim problemima mogao bi se navesti kao još od pozitivnih efekata uključivanja u
grupa samopomoći u domeni socioemocionalnog funkcioniranja. Također, treba imati na
umu i mogućnost da je značajnoj pozitivnoj promjeni doprinijelo upravo to što su psiholozi
u radu sa grupama bili (u prosjeku) manje opterećeni nego što je projektnim prijedlogom
predviđeno. Mogućnost da određeni broj korisnika koristi usluga grupa samopomoći u
korisničkim udruženjima bi pomoglo da se takvo stanje održi.
36  |  Samopomoć u mentalnom zdravlju
FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Na kraju, treba reći da činjenica da je na ASEBA upitnicima zabilježena statistički

značajna promjena na svim subskalama osim intruzivnosti, koja je samo jedan od domena
socioemocionalnog funkcioniranja koje se, opet, može posmatrati kao jedan od domena
globalnog funkcioniranja, ukazuje da su poteškoće koje mentalna oboljenja uzrokuje po
prirodi specifični, odnosno da nemaju ujednačen globalni efekat. Preciznije, utjecaj na neke
oblasti funkcioniranja je snažniji i u njima je teže postići pozitivnu promjenu nego u drugim.
To nam govori da bi, da su korišteni još specifičniji i specijalizovaniji instrumenti, vjerovatno
bilo pronađene dodatne oblasti funkcioniranja u kojima nije došlo do poboljšanja. Stoga
je opravdano zaključiti da bi provođenje daljih istraživanja usmjerenih na još specifičnije
aspekte funkcioniranja korisnika dalo bi podatke koji bi omogućili da se kvalitet grupa
pomoći kao intervencije dodatno unaprijedi i intenziviraju njihovi pozitivni efekti.
 Publikacija predstavlja finalni izvještaj projekta
„Samopomoć u mentalnom zdravlju“
za period 01.07.2015. godine do 1.04.2017. godine
Nosilac projekta:
Društvo psihologa Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, Brčko
Partnerska udruženja:
Društvo psihologa Republike Srpske, Banja Luka
Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine, Sarajevo

ISBN 978-9958-0981-9-2