Professional Documents
Culture Documents
Uvod
Iako su na planu ideja romani Marice Josimčević prilično razuđeni, raznoliki, te
je teško uspostaviti samo jednu ravan, koja bi ih sve reflektovala, na planu književnog
izražavanja proza ove autorke poseduje jednu zajedničku crtu, jedan jedinstven umetnički
horizont i dinamiku, koja drži u sprezi kompletan opus. Reč je o ekspresionističkom
izrazu i poetici koji stavljaju akcenat na morfologiju dela, njegove konstruktivne zakone,
prilično retke u srpskoj novijoj prozi, arhitektoniku dela koja nikad nije slučajna, niti
proizvoljna, kristalizaciju forme, kao i geometrizam koji stvara harmoniju unutar dela.
Pre nego što se osvrnemo detaljnije na ove elemente proze Marice Josimčević u
najnovijem romanu Plavi zdenac (2016), potrebno je reći na koji način tematski plan
romana stoji u korelaciji sa njegovim umetničkim izrazom. Ovaj roman spada u kategoriju
postapokaliptične proze, čiji žanr nije jednostavno odrediti, imajući u vidu da se ova
kategorija najčešće sreće u okviru fantastike u svojim raznim vidovima (fantastika,
naučna-fantastika i horor) kroz utopijske ili distopijske elemente. Kompletna proza
Marice Josimčević zasnovana je na ezoterijskom učenju, individualnom iskustvu i praksi
koji vode ka metafizičkoj spoznaji, što upućuje na specifičan žanr, kojem najviše
odgovara naziv – ezoterijski roman.
1
Vidi: Popular Esoteric Fiction Books, accessed June 05, 2017 from:
https://www.goodreads.com/shelf/show/esoteric-fiction
Odiseju i Argonautiku, pa i Eneidu, koje sve sadrže neke epizode sa temom magije, poput
silaska junaka u pakao, osvajanja talismana, koji daju moć ili besmrtnost, prisustvo čini i
čarolija. U poznoj antici, sa obnovljenim interesovanjem za Egipat i njegove misteriozne
kultove među filozofima i učenim ljudima, Plutarh i Apuleius pisali su dela poput Izide i
Ozirisa ili Metamorfoza, dva romana koja su stekla veliku popularnost u kasnijim
vekovima i koja su korišćena kao izvori inspiracije u brojnim slikarskim krugovima.
Tokom Srednjeg veka jedan od takvih tekstova je i Danteova Božanstvena komedija koja
kroz alegoriju govori o uzdizanju ljudskog duha kroz saznanje i poštovanje pravila
Rozenkrojcera. Ova vrsta književnosti potvrđuje vezu između okultnih nauka i sfere moći
(svetovne ili religiozne) koja samo iniciranima otkriva poruku skrivenu iza slojevitog
alegorijskog narativa.
Marica Josimčević kroz ovo prozno delo kreira umetničku formu, koja se
zasniva na asocijativnosti, sinkretizmu, dekonstrukciji narativa modernog romana,
odbacivanjem klasične psihologije i fabule. Stilski postupak počiva na radikalnom
otklonu od mimetičke, imitativne slike sveta, predočavajući je čitaocu gotovo uvek iz
novog, neobičnog, izmenjenog ugla: „On čuje fijuk koji ima boju plamena i koji izmesti
radnju sna u drugi proscenijum“ (Josimčević: 2016:69). Ovakav stilski postupak, koji u
izvesnoj meri liči na poetiku simbolista, primetan je i u drugim avangardnim pokretima,
a po rečima Ralfa Fridmena [Ralph Freedman] on u ekspresionizmu predstavlja težnju za
otkrivanjem suštinskog značenja stvari, što podrazumeva i procese apstrakcije i
postojanja više ravni (1969: 54-74).
Kada je reč o toposu zvuka i ritma, roman nudi složenu skalu najneobičnijih
sazvučja: „zazivanje vode pevanjem“ (Josimčević, 2016: 78-79), „transno pevanje“,
onomatopejsko izražavanje „grgota, rominjanja, vrenja“ (80), himne i molitve „Majci
Vodi“ (116-117), „zazivanje Duha Majke Zemlje“ (158-160) i slično. Ovi elementi u
romanu imaju, pre svega, transcendentna svojstva i funkcionišu na višem nivou, gde se
proširuje i produbljuje svest, nastaje, najpre, rastakanje bića, a potom obnova vitalnih
snaga. Molitva dovodi do isceljenja i milosti, a glavni junaci, primivši takve darove,
bivaju spremni za sledeću etapu svog putovanja, koja je, kako u fizičkoj, tako i duhovnoj
ravni, uvek zahtevnija i složenija od prethodne. Zvuci, melodije i muzika u romanu
proističu iz simbolističkog shvatanja, gde pisac proniče s onu stranu pojava i dolazi u
dodir s neizrecivim, tajanstvenim i mističnim. U romanu Plavi zdenac zvuk i ritam imaju
često karakteristike izvornog, arhaičnog jezika, izražavajući na taj način
„ekspresionističku težnju ka neposrednom i praiskonskom“ (Deretić, 1990).
Morfologija romana
2
Uporedi: Fludernik, Monika. Towards a 'Natural' Narratology.
3
O odlikama kinematografskog i paraboličnog narativnog stila u ekspresionističkoj prozi vidi: Stojanović
Pantović, Bojana. Morfologija ekspresionističke proze, accessed June 05, 2017 from:
https://www.rastko.rs/rastko-sl/knjizevnost/nauka/bstojanovic-morfologija.pdf.
podlozi nekog drugog žanra (koji liči na alegorijsku fantastiku) kao specifičnu formu
pripovedanja, a najčešće je deo sna:
Zaključak
Literatura:
Primarni izvor:
Sekundarni izvori: