J.

BAUDRILLARD – KRITIKA POLITIČKE EKONOMIJE ZNAKA

Polazi od Marxa, čiji analizu kapitalizma u ranijim radovima pokušava dopuniti, a

kasnije se odvaja od Marxa i stavlja naglasak na potrošnju i kulturu. Njegova glavna
teza je da potrošnja a ne proizviodnja glavni ključ razumijevanja kapital.druš. doba u
kasnom kapitalizmu postaju u potpunosti razmijenjiva, jednodimenzionalna, gubi se
simboličko značenje i ambivalentnost, konstitutira se sistem dominacije koji
manipulira potrošaćima.
Pokušava provesti rašćlambu oblika/znaka kao što je kritika političke ekonomije
željela provesti rašćlambu oblika/robe. Tako robu rašćlanjuje na RV (razmjensku
vrijednost) i UV (uporabnu v.), a znak na OZLJ (označitelj) i OZN (označenik) i kod.

MAGIJSKA MISAO IDEOLOGIJE

kritizira tradicionalna shvaćanje ideologije, smatra da objektivnost ideologije ne
poroizlazi iz sadržaja već iz forme, koja se na lukav način zakalanja iza očevidnosti
sadržaja. Ideologija- forma koja prožima sva polja društv.proizvodnje zato što je
logika robe i politič.ekonom u srcu znaka, kao što je i struktura znaka u srcu robe.
Roba je kod koji upravlha razmjenom vri, odlučni činitelj. Potrošnja određuje stupanj
u kojem se roba proizvodi kao znak (vrijed.), a znakovi (kulutra) kao roba.

METAFIZIKA ZNAKA
Proizvoljnost znaka proizlazi iz uspostavljanja istoznačnosti između određenog OZLJ
I OZN. Racionalnost znaka temelji se na isključenju simb.dvosmislenosti. Kôd
značenja-sustav nadzora značenja. Može postojati polivalentnost, OZLJ= OZN1,
OZN2, ali nikako ambivalentnost- jedina dovodi u pitanje racionalnost znaka, dovodi
do poništenja znaka.

PRIVID REFERENTA
OZLJ upućuje na OZN, a zajedno upućuju na neki referent. Kritizira Benveninsta, rez
se ne povlači između znaka i stvarnog rferenta, već proizlazi iz OZLJ kao forme i
OZN i RFT- kao sadržaj. Referent nije izvan znaka, njime upravlja znak. Odvojenost
zanka i svijeta je fikcija.
Artikulacija između znaka i referenta odvija se preko motivacije. referent ne
predstavlja neku samostalnu konkretnu stvaenost, svijet je viđen i protumaćen preko
znaka-proizvoljno. Referent nema druge vrijed. osim one označenog.

DENOTACIJA I KONOTACIJA
Denotacija počiva na mitu o objektivnosti. Ona je proces igre ulančavanja i razmjene
oznamitelja, reprodukcija koda. Zapravo, denotacija se ne razlikuje od konotacije,
denotacija je najljepša i najistančanija konotacija. Denotacija je najideološkiji pojam-
briše tragove ideiološ.procesa.

S ONE STRANE ZNAKA- SIMBOLIKA

Proces značenja (ozlj=ozn) je divovski obrazac simulacije smisla, a tu simulaciju ne
ukida referent, nego simbolika, ona razara formalnu povezanost OZLJ I OZN. Ona je
ukidanje vrijed. I pozitivnosti znaka. Cjelokupna represivna i reduktivna strategija
sustava moći već je sadržana u unutarnjoj logici znaka. Trebalo bi pokrenuti cijelu
teorij.i praktič. Revoluciju da bi se iznova uspostvavila simbolika na račun znaka i
vrijed.

1
REKVIJEM ZA MEDIJE
Marx ograničio područje prozvodne snage, isključio jezik, znakove i komunikaciju. Da
se razjena znakova ne shvati kao marginalna dimenz. Postoje dvije perspektive: A)
Enzensberger:socijalistička strategija, zadržala općenitu marksističku formu ali
proširiti analizu. B) radikalna-obrtanje analize koju on zastupa.

GOVOR BEZ ODGOVORA

Kritizira medije da proizvode ne komunikaciju, zabranju odgovor. Na tome se osniva
sustav druš.nadzora i moći. Treba doć do revolucije-rušenje sadašnjeg ustroja
medija. Sustav potrošnje je poredak u kojem nije dopušteno davati, uzvratiti ili
razmjeniti, već samo uzeti i okoristiti se. Potrošaćka dobra su također masovni medij.
Nije istina kao što tvrdi Enzensberger da prvi put u pov. Mediji omogućuju masovno
sudjelovanje u proizvodnom druš.procesu, kao ni da su prktična sredstva tog
sudjelovanja u rukama samih masa.

SUBVERZIVNA STRATEGIJA I «SIMBOLIČKA AKCIJA»

Teorija simboličke akcije-razrađuje se u svjetskim pobunjeničkim pokretima (svibanj
68.) strategija je preusmjeriti moć medija za lančanu reakciju, iskoristiti njihovu ulogu
trenutne generalizacije inform. Utjecaj medija je reverzibilan: klasna borba-koju treba
znati usmjeriti sebi u korist. Kaže kako mediji nikada nisu dobro odigrali svoju ulogu,
stoga što su sačuvali svoju formu (unatoč pometnji sadržaja-protiv vlasti), i ta ih
forma bez obzira na kontekst čini solidarnima sa sustavom na vlasti.
MASMEDIJIZACIJA- mediji nisu skup tehnika odašiljanja por., nego nametanje
modela (spominje prodor crne kronike u polje politike, od sporedne kategorije k top
temi). Ono što se medijem posreduje- ono što je iznova obuhvaćeno
oblikom/znakom, arikulirano u modele, upravljano kodom. Mediji posreduje model, ne
poruku. Iluzija je vjerovati u kritički obrat u medijima. Jedino razmjenjeni govor,
uzajamna i simbolička razmjena njiječe pojam i ulogu medija.

TEORIJSKI MODEL KOMUNIKACIJE

3 različite pretpostavke:

1.McLuhan: mediji su revolucija, neovisno o svom sadržaju, samom svojom

tehnološ.strukturom.
2. medije kontrolira vlast. Mediji se shvaćaju kao poruka, njihova forma se ne dovodi
u pitanje.
3. Enzensberger:mediji uvode neku vrstu druš.odnosa, treba osloboditi potencijal
medija -socijalistički i demokratski način komuniciranja.
Kaže kako su revolucionarne prakse ostale strateške iluzije medija jer su je tek
površno kritizirale, ne upuštajući se u radikalnu kritiku ideološkog obrasca koji je
teorija komunik.
Formalizirao ju je Jakobson: ODAŠILJATELJ-PORUKA-PRIMATELJ. Svaki proces
komunikac.je jednosmjeran, od odašilj.do primatelja, koji može sam postati
odašiljatelj-ista shema. Ta struktura se temelji na istoj proizvoljnosti kao i struktura
značenja:sva termina umjetno razdvojena i umjetno spojena objektiviziranim
sadržajem nazvanim poruka. Nema uzajamnog odnosa između dva tremina. Ta
«znanastvena» konstrukcija uspostavljena je u MODELU SIMULACIJE
KOMUNIKACIJE. Iz koje su isključeni uzajamnost, ambivalentnost. Ono što kola je

2
informacija koja je čitljiva i jednoznačna, a čiju jednoznačnost jamči kôd- utemeljuje
se tetrorizam koda. Objektivnost znanosti osniva se na apstrakciji koda, prislinoj
racionalnosti i tetrorizmu razdvajanja. Ista shema djeluje na razini znaka u
lingvističkoj teoriji, kod= jezik. Teorija značenja služi kao nuklearni model teoriji
komunikacije, a proizvoljnost znaka poprima politič. i ideološ.zamah u proizvoljnosti
teorijske sheme komunikac.i inform.

KIBERNETIČA ILUZIJA
Enzensberger-zalaže se za revoluciju na razini medija u ukidanju neuzajamnosti.
Tako da se medije ne shvate kao potrošačka sredstva, nego sredstva vl.proizvodnje.
Međutim, Baudr.ga kritizira, kaže kako to ostavlja nedirutim instancu koda i prouke,
također, feed-back ništa ne mijenja u jednosmjernoj shemi. Enzensberger nudi
revolucionarno rješenje prema kojem bi svatko postao manipulatorom (prešao s
položaja primatelja na položaj proizvoditelja/odašiljatelja). Međutim, to ne ruši sustav
masovnih medija. To može jedino simbolički odnos razmjene-gdje je odgvor
neposredan, nema ni odašiljatelja ni primatelja, ni poruke. Simboličko se sastoji u
ukidanju jednostranosti «poruke», u uspostavljanju dvosmislenosti značenja, u
istodobnom ukidanju instancije koda. Ničemu ne služi izmjeniti sadržaje por, treba
izmjeniti kodov čitanja, nametnuti druge (Umberto Eco). Strateško je jedino ono što
radikalno ruši prevladavajuću formu.