Sažetak teksta Osim što budućnost predviđamo je li moguće da u nju ikad i

otputujemo?
Tekst se bavi problematikom putovanja kroz vrijeme i navodi razne mogućnosti, načine i
teorije. Ljudi su stoljećima u potrazi za vremenskim strojem, ali se još uvijek nije dogodio
nikakav pomak.
Autor navodi definiciju vremena kao fizikalnu veličinu koja označava trajanje zbivanja
između događaja. Jedan od dva glavna pravca u znanosti tvrdi da je vrijeme subjektivan
ljudski dojam (način na koji svijest percipira i tumači događaje), u tom slučaju je putovanje
kroz vrijeme nemoguće. Drugi pravac tvrdi da je vrijeme četvrta dimenzija, ono teče neovisno
o našoj percepciji te putovanje u ovom slučaju nije nemoguće,
Postoji nekoliko načina za to. Prva je mogućnost zamrzavanje osobe, kada se ta osoba probudi
imat će osjećaj da je skočila u budućnost. Druga mogućnost je putovanje brzinom svjetlosti,
zato se smatra da astronauti već sada na neki način putuju kroz vrijeme. Kada bi jedan
blizanac proveo neko vrijeme u svemiru nakon povratka na Zemlju bio bi nešto mlađi od svog
brata. To nam detaljno objašnjava Einsteinova teorija relativnosti – vrijeme nije univerzalna
veličina, gravitacija usporava vrijeme.
Einsteinove vremenske crvotočine su prostorno-vremenski prečaci za putovanje kroz prostor
ili vrijeme. Spajale bi dvije točke različitog mjesta ili vremena.
Taj bi način omogućio i povratak u prošlost, no putovanje u prošlost je daleko kompliciranje
od skoka u budućnost, previše je neodgovorenih pitanja. Postoje razne teorije zavjere, ali one
su daleko od znanosti.