UNIVERZITET CRNE GORE

Pomorski fakultet
Kotor

STUDIJSKI PROGRAM: NAUTIKA I POMORSKI

SAOBRAĆAJ

USPOREDNA ANALIZA NORMATIVNE REGULATIVE

U NAUTIČKOM TURIZMA CRNE GORE I HRVATSKE

Naziv predmeta: Ime i prezime studenata:

Tehnologija jahti i marina Ognjen Leković 7/19
Ivan Aleksić 32/19
Mentor:
Prof. Dr Zoran Kovačević

Kotor, 2022.
 SADRŽAJ

UVOD........................................................................................................................3

1. NAUTIČKI TURIZAM.......................................................................................4
1.1 ISTORIJA NAUTIČKOG TURIZMA................................................................4
1.2 NAUTIČKA TURISTIČKA USLUGA...............................................................5
1.3 NAUTIČKA TURISTIČKA PONUDA..............................................................6
1.4 USLOVI ZA RAZVOJ NAUTIČKOG TURIZMA............................................7
1.5 RAZVOJ NAUTIČKOG TURIZMA U EVROPI...............................................8

2. NAUTIČKI TURIZAM U CRNOJ GORI.......................................................10

2.1 ISTORIJSKI ELEMENTI RAZVOJA NAUTIČKOG TURIZMA U CRNOJ
GORI I SVIJETU......................................................................................................10
2.2 ZAKONSKA REGULATIVA CRNE GORE....................................................12
2.3 KONKURENTNOST NAUTIČKOG TURIZMA CRNE GORE......................14

3. NAUTIČKI TURIZAM U REPUBLICI HRVATSKOJ.................................17

3.1 STRATEGIJA RAZVOJA NAUTIČKOG TURIZMA U REPUBLICI
HRVATSKOJ...........................................................................................................17
3.2 ZAKONSKI OKVIR NAUTIČKOG TURIZMA U REPUBLICI HRVATSKOJ
...................................................................................................................................19
3.3 KONKURENTNOST HRVATSKOG NAUTIČKOG TURIZMA....................20

ZAKLJUČAK.........................................................................................................22

LITERATURA
UVOD

Čovjeku je u prirodi da se kreće i upoznaje nove prostore. Ponekad se želi udaljiti od

uobičajene svakodnevnice i posla te putuje u svrhu rekreacije i ugode. To ga tada čini
turistom. Pojam turist i turizam čvrsto su povezani jer bez turista nema ni turizma.

Turizam je najunosnija djelatnost, najprofitabilnija industrija u svijetu i pruža bezbroj

mogućnosti koje pojedinim regijama pružaju brži i bolji ekonomski razvoj. Uz to što
neke zemlje turizmom profitiraju, turist jača svoju osobnost upoznaje tuđu kulturu i
prirodna bogatstva.

U prošlosti je putovanje u udaljenija mjesta radi zabave bila povlastica bogatih, ali u
današnje vrijeme gotovo svi imaju priliku. Razvojem tehnologije mijenjaju se i
turističke ponude jer posjetitelj traži boravak na određenom mjestu koje će na njega
ostaviti dublji doživljaj te mu osigurati veću udobnost. Čovjek putuje pokrenut
različitim motivima.

Nekada je to potreba za odmorom, zdravlje ili želja za promjenom svakodnevne

okoline ili druženje. Sve su češći i turisti koji imaju određeno zanimanje za određene
aktivnosti pa se pronalaze u nekom od specifičnih oblika turizma. Jedan od njih je i
nautički turizam koji je neizostavno povezan s plovilom i vodom. Potreba za
korištenjem različitih plovila seže još iz daleke prošlosti, ali u novije vrijeme sve se
češće plovi radi zabave i turizma. Poznato je da je nautički turizam jedan od skupljih
oblika i iziskuje više financijskih sredstava jer je turistu potrebna brodica, bilo da ju
posjeduje ili iznajmljuje. U brojnim odredištima nautički turizam predstavlja
najvažniju gospodarsku granu.

3
 1. NAUTIČKI TURIZAM

Prirodni ili atraktivni uslovi čine osnovnu i polaznu pretpostavku postojanja i razvoja
pomorskog i nautičkog turizma određene regije i zemlje.

Pod prirodnim uslovima podrazumijevamo sve ono što nam je priroda sama dala za
razvoj nautičkog turizma, uključujući obale, vodeni prostor, konfiguraciju zemljišta,
geografski položaj, ljepote pejzaža, podneblja, temperaturu vazduha, meteorološke
prilike, vidljivost na moru, rijekama i jezerima, prozirnost i boju mora, kao i niz
drugih prirodom datih činioca na moru, rijekama i jezerima.

Drugim riječima, to su skup atraktivnih činioca u koje ulaze:

a) hidrografski elementi, flora, fauna, prirodne odlike mora

b) klimatske prilike (podneblje)
c) reljef-geografske karakteristike područja.

Ovdje govorimo o prirodnim uslovima koji se odnose na:

- more
- kopno
- vazduh

Prirodne odlike mora su prvi takav uslov. Tu posebno ističemo: Valove, morske
struje, dubinu akvatorijuma, prostranost akvatorijuma, morsko dno, plima i oseka,
temperatura mora, boja mora, prozirnost mora, pogodnost plovidbe.

Prirodne uslove, pogodnost kopna i obale naročito promatramo sa stanovišta [1] :

- obale, razvedenosti, ostrva, uvala, plaža, rijeka, jezera, prirodnih znamenitosti,

istorijskih, kulturnih i drugih elemenata.

Prirodne pojave i odlike vazduha zovemo jednim imenom meteorološke

prilike( vjetrovi,
vidljivost, vlažnost, temperatura, oblačnost).

More postaje značajan klimatski činilac, jer sunce zagrijava morsku površinu, topla
morska voda je teža, te strujanjima more utiče na stvaranje toplije klime, koja se
naziva Marinskom klimom.

1.1 ISTORIJA NAUTIČKOG TURIZMA

Još od davne istorije zabilježena su putovanja morima svijeta, uzbudljive avanture,

junaštva i teške ljudske sudbine. I prije su se poduzimala pomorska putovanja iz
zabave i avantura, a ne samo zbog osvajačkih razloga, a prvo opisano putovanje bilo
je Homerovo. Jačaju talijanski gradovi i postaju pomorske sile na Sredozemlju. U
Engleskoj na rijeci Temzi 1715. godine se pojavljuju različita takmičenja. Prva
pomorska škola i opservatorijum osnovani su sredinom 15. vijeka u Portugalu[7] .

4
Vrlo bitna godina u istoriji nautičkog turizma je 1519. kada se Magellan uputio na put
oko svijeta koristeći kartu svijeta Leonarda da Vincija. Tada još nisu bile savremene
metode navigacije. Počele su se koristiti tek 1779. godine te je plovidba bila manje
teška, rizična i neizvjesna pa su se i oni s manje iskustva mogli upustiti u duža
putovanja.

Prva krstarenja zabilježena su krajem 18. vijeka, a najuzbudljivija su bila putovanja

oko svijeta. Prvi Amerikanac koji je sam oplovio svijet bio je kapetan J. Slocum 1895.
godine te je time dao velik uticaj razvoju nautičkih sportova i krstarenju. 1965. godine
hrvatski književnik Joža Horvat svojim je sportskim brodićem oplovio svijet [7].

Negdje krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina započinje razvoj

turističkih krstarenja. Istorijski simboli turističkih pomorskih putovanja su brodovi
koji su svojom veličinom i luksuzom ostali zapamćeni, a to su Titanik, Queen Mery,
Queen Elizabeth,

Normandija, France i drugi. Oko 1920. godine u SAD-u započinje razvoj

specijaliziranih luka i marina za prihvat brodova jahti koje su bile namijenjene zabavi
i sportu. Sredozemlje je zbog svojih prirodnih obilježja i blizine emitivnih tržišta
atraktivno područje za razvoj nautičkog prometa. Na našoj se obali razvija još prije 2.
Svjetskog rata, a krajem 1960-ih se izgrađuju planovi za izgradnju luka namijenjenih
isključivo nautičkim turistima.

1.2 NAUTIČKA TURISTIČKA USLUGA

Uz potrebu za rekreativnom plovidbom vezan je čitav niz različitih usluga, od

sigurnog veza i čuvanja broda te mogućnosti za njegovo održavanje, proizvodnju i
prodaju plovila i opreme, do restoranske i hotelske ponude, ponude trgovina
namijenjenih nautičarima (namirnice, odjeća i obuća, pribor za nautičare i brodove),
parkirališta za automobile, mogućnosti najma plovila, ronjenja, ribolova, davanje
odgovarajuće podrške za plovidbu, kao što su karte, CD-romovi, vodiči, služba
meteorološke podrške, carina i policija, služba spašavanja na moru, informacije,
odnosno promocija nautičarske ponude, tečajevi i škole za nautičare, mogućnosti
zabave na kopnu, razgledavanja kulturnih spomenika i drugih atrakcija na kopnu,
prisustvo na događanjima itd. [2]

U turističke usluge ili dobra ubrajamo[2] :

 naslijeđena, prirodna dobra i

 proizvedena dobra.

Turistička usluga je predmet potrošnje turista. Prirodna dobra nisu rezultat ljudskog
rada, a u nautičkom turizmu to su svjetlost, klima, voda, biljni i životinjski svijet.
Proizvedena dobra nastaju u procesu turističkog privređivanja. Prema Zakonu o
turističkoj djelatnosti Hrvatske, sljedeće usluge se smatraju uslugama u nautičkom
turističkom prometu:

5
 iznajmljivanje prostora na uređenoj i djelimično ili potpuno zaštićenoj obali, vez,
za smještaj plovnih objekata i nautičkih turista, • iznajmljivanje plovnih objekata
za odmor i rekreaciju,
 usluge skipera,
 prihvat, održavanje i čuvanje plovnih objekata na vezu u moru i suhom vezu,
 usluge snabdijevanja nautičara (vodom, gorivom, namirnicama, rezervnim
dijelovima, opremom i sl.),
 usluge uređenja i pripremanja plovnih objekata,
 davanje različitih informacija nautičarima (vremenska prognoza, nautički vodič i
sl.),
 iznajmljivanje sandolina, jedrilica, dasaka za jedrenje, bicikala na vodi, pribora i
opreme za kupanje i skijanje na vodi, suncobrana i ležaljki i dr. (Dulčić,
2002:29).

1.3 NAUTIČKA TURISTIČKA PONUDA

Turistička ponuda je ona količina dobara i usluga koja se nudi po određenim cijenama
radi zadovoljenja turističkih potreba. Veže se uz turističku potražnju koja predstavlja
neku količinu turističkih dobara i usluga koje budući turisti mogu i žele kupiti po
određenoj cijeni. Turistička potrošnja zavisi od turističke ponudie, a najčešće
obuhvata izdatke za paket-putovanja, smještaj, hranu i piće, prevoz, rekreaciju,
sportske i kulturne aktivnosti, kupovinu i ostalo[8] .

Važno je utvrditi nautičku potražnju i prema njoj stvarati ponudu. Povećava se

potražnja za dužim vezovima pa bi marine u ponudi trebale imati takve vezove. Kako
se povećava broj članova posade nautičara, tako se povećava i broj uplovljavanja u
marine koje svojim kapacitetom trebaju omogućiti pristajanje. U posljednje je vrijeme
povećana potražnja čartera koji osim usluga koje već pružaju trebaju obogatiti ponudu
različitim avanturističkim i uzbudljivim sadržajima. Populacija koja plovi stari pa bi
ponude marina trebale biti raznolike kako bi dobile demografski različite potrošače.
Nautička turistička ponuda treba biti raznolika kako bi se došlo do porasta
konkurentnosti [8] .

Sport je često glavni motiv putovanja u određene turističke destinacije. On je važan

sadržaj boravka te se turisti aktiviraju u različitim sportovima: sportovi na vodi, golf,
tenis, skijanje i drugo. Budući da su ljudi najčešće na poslu u sjedećem položaju, traže
oblike turizma gdje će moći napregnuti vlastite mišiće. Brojne su funkcije turizma,
sporta i sportske rekreacije. Sportska rekreacija ima važnu ulogu u privlačenju
domaćih i stranih gostiju te može zainteresovati gosta da se ponovno vrati u turističku
destinaciju. Ima niz pozitivnih učinaka na zdravlje, ali i na zadovoljstvo turista [8].

U nautičku turističku ponudu mogu se uključiti brojni sportovi na vodi u kojima se

turisti mogu okušati čak i ako nisu ovisnici o ekstremnim sportskim disciplinama.

Neki turisti ciljano odlaze u destinacije u kojima se mogu baviti sportovima na vodi.
Ovakva vrsta turizma ubraja se u nautički turizam, ali isto tako i u sportski turizam.
Oprema za sportove na vodi omogućava sigurno i nesmetano uživanje u svim
atraktivnostima ovih sportova. Ti sportovi su jedrenje na dasci ili windurfing,

6
kitesurfing, skijanje na vodi, ronjenje i ostali. Od sportova na vodi ističu se plivački
programi, podvodne aktivnosti, jedrenje i jedrenje na dasci.

Programi plivanja, sinhronizovanog plivanja te vaterpola su interesantni u nautičkom

turizmu. Programi plivanja mogu uključivati treninge, sportska natjecanja, edukaciju,
rekreaciju, zabavu te su važan element zdravlja. Neke turistički programi uključuju
škole plivanja ili plivačke vrtiće za djecu, plivačka usavršavanja ili se provode
različiti oblici takmičenja. U plivanje ubrajamo i sport vaterpolo koje se većinom
održava u bazenu, ali ljeti je iznimno popularan u manjim mjestima na obali Jadrana.
U Dubrovniku se na kupalištima svakog ljeta održava amatersko vaterpolsko
takmičenje u kojem mogu učestvovati svi, od domaćih ljudi do stranih turista.

U podvodne aktivnosti ubrajamo ronjenje, podvodnu fotografiju i ribolov. Turistima

koji su zasićeni statičnim oblicima odmora na moru nudi se usluga ronjenja. Ronjenje
je vezano uz more i plovilo te se intezivno razvija kao turistički sadržaj. Cijene
ronilačke opreme su svakako pristupačne, a ronilačke turističke aktivnosti su u
porastu. Klasični ronilački proizvod je ronjenje u klubovima koji se razlikuju po
kvaliteti i vrsti usluga.

Postoje i škole ronjenja te ronilačka krstarenja kao najatraktivniji oblik turističke

ponude. Oni koje privlači ovakav selektivan oblik nautičkog turizma su okolinski
savjesni, optimisti i avanturisti. Samostalno ronjenje omogućuje upoznavanje flore i
faune, sticanje ronilačkih znanja u ronilačkim školama, takmičenja u ronjenju,
podvodna fotografija i video snimanje, upoznavanje s tradicijom grebena, posjeti
zaštićenim arheološkim nalazima i slično [8]

Turisti sve češće u svoj odmor uključuju jedrenje. Brojna ljetovališta na moru ili
jezerima imaju vlastitu flotu i profesionalne instruktore koji uče osnovama jedrenja.
Jedrenje i jedrenje na dasci predstavljaju idealne sadržaje u turističkoj ponudi. Ono
privlači turiste zbog želje za nečim novim i nepoznatim, prestižom, samopouzdanjem.
Samom sportskom aktivnošću se ne zagađuje okolinu, a odvija se u zdravom
okruženju [8]. Sve više ljudi pokazuje zanimanje za jedrenje koje pruža ljepotu i
neograničenu slobodu. Dostupno je gotovo svima jer nije potrebno posjedovati
jedrilicu niti biti u dobroj tjelesnoj kondiciji. U prošlosti jedrenje nije bilo sport već
način prevoza. Tek su se u 19. vijeku počele razvijati pomorske trke i regate.

1.4 USLOVI ZA RAZVOJ NAUTIČKOG TURIZMA

Postojeća materijalna osnova (baza), resursi i tekuća materijalna (investiciona)

izgradnja, drugi je, uz postojeće prirodne uslove, važan činilac u razvoju i
unapređenju nautičkog turizma [5].

Pod materijalnom izgradnjom u nautičkom turizmu podrazumijeva se izgradnja novih

objekata-kapaciteta, proširenje i dogradnja postojećih kapaciteta, zatim adaptacija,
modernizacija postojećih kapaciteta, nabava opreme i inventara za postojeće
kapacitete tj. investicije, sve zbog[5] :

 izgradnje novih kapaciteta

 rekonstrukcija

7
 proširenja
 modernizacije.

Jedan od osnovnih zadataka materijalne izgradnje je podizanje odgovarajućih

turističkih luka i izgradnja turističke male flote.

Materijalna osnova-resursi ili receptivni kapaciteti u nautičkom turizmu obuhvaćaju

[5] :

 turističke luke različitog tipa, namjene i veličine

 nautičko-turističku flotu
 nautičko-turistička sela
 sidrišta
 vezove uz obalu
 zimovališta, skladišta i radionice za plovnu flotu
 Brodogradilišta, parkirališta
 trgovinsko-snadbjevne i turističko-ugostiteljske objekte
 razne proizvodne i proizvodno-uslužne kapacitete
 objekte za dok
 prometne kapacitete na kopnu i obali, a u vezi s nautičkim turizmom
 stanice za snadbijevanje
 uređaje i opremu
 osnovna i tzv. viša infrastruktura.

1.5 RAZVOJ NAUTIČKOG TURIZMA U EVROPI

U Europi nautički turizam ima najdužu tradiciju u svijetu i vrlo dinamičan razvoj.
Zbog povoljnih prirodnih i socio-kulturnih karakteristika prostora, makroregija
Mediterana, ima, od svih europskih područja najdužu tradiciju i najdinamičniji
razvitak nautičkog turizma, spada među najznačajnije područje nautičkog turizma u
svijetu[4] .

Obala Mediterana je vrlo dobro razvedena, posebno se ističu obala Egejskog mora i
istočna obala Jadranskog mora. Mnogobrojni zaljevi (Lionski, Genovski, Tarantski,
Solunski, Sidra, Gabeški), koji duboko prodiru u kopno, te brojne uvale i ostrva
predstavljaju atraktivan prostor za turističku plovidbu. Klimatske prilike i geografski
položaj u odnosu na emitivna nautičko-turistička područja su izuzetno povoljni.

Kao rezultat povoljnih prirodnih, klimatskih, kulturoloških i ambijentalnih prilika u

nekim mediteranskim zemljama, od šezdesetih godina do danas, došlo je do
dinamičnog razvitka nautičko turizma. Dinamika tog razvoja posebno je izražena u
Italiji, Francuskoj, Španiji ,Grčkoj i Turskoj. Zbog svojih, izuzetnih, komparativnih
prednosti za razvoj te djelatnosti Hrvatska ulazi u krug tih zemalja. U tim zemljama
izgrađeni su: različiti tipovi luka nautičkog turizma, brojna plovila za sport i
rekreaciju, te brojni drugi komplementarni objekti namijenjeni za pružanje usluga
nautičarima[4] .

8
Najviše su zastupljeni nautičari koji svoja plovila tokom godine drže u mjestu boravka
(preko 40%). Od toga broja, najveći dio plovila prevozi se do Mediterana trailerima
(više od 90%), a znatno manji kamionima (jahte).
Izbor mjesta plovidbe koji će nautičar izabrati zavisi o brojnim činiocima. Posebno se
ističu [4] :

 razvijenost putne mreže (posebno drumskih puteva), zakonska regulativa

nautičko-turističke djelatnosti zemlje domaćina, političke prilike u okruženju,
sigurnost vezova,
 kvaliteta i cijene nautičko-turističkih usluga, mogućnost servisiranja i opravke
plovila i sl.

Od tih činioca zavisi, ne samo domet posjete već i stepen korištenja vezova u
marinama. Po pitanju korištenja vezova, od svih mediteranskih zemalja najbolje
rezultate postižu u marinama u Italiji (40%) i Hrvatskoj (29%), a najslabije u
Francuskoj (4%) i Grčkoj (7%).

Nautičari u iznajmljenim plovilima (charter) imaju sve veće učešće u nautičko-

turističkom prometu. Dužina njihova boravka, uglavnom se kreće od 2 do 3 nedelje.

Sve mediteranske zemlje (osim Albanije) potpisale su 1976.godine Barselonsku

konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja. Nakon ratifikacije 1978.
godine stupila je na snagu i postala obvezna za zemlje potpisnice.

Na temelju Barselonske konvencije, kao zajednički projekt zaštite i korištenja

Sredozemnog mora, organizovan je 1984.godine, u francuskom gradu Cannesu
seminar na temu Perspektive razvoja nautičkog turizma u Mediteranskom bazenu i
njegov uticaj na okolinu.

Na seminaru je elaborirana mogućnosti razvoja nautičkog turizma na Mediteranu i

istaknuta njegova važnost za privredni razvoj Mediteranskih zemalja.

9
 2. NAUTIČKI TURIZAM CRNE GORE

2.1 ISTORIJSKI ELEMENTI RAZVOJA NAUTIČKOG TURIZMA U CRNOJ

GORI I SVIJETU

Već u starom vijeku nalazimo na brojne zapise o pomorskim putovanjima.

Spomenimo poznato Homerovo putovanje opisano u epu „Odiseja“ koji, vraćajući se
iz Trojanskog rata doživljava čitav niz pustolovina. Središte pomorstva tog vremena
je sredozemlje i Grčka [2].

Pored toga valja istaći da postoje podaci o veslačkim takmičenjima u okviru raznih
svetkovina na vodi u antičkoj Grčkoj, Rimu, Egiptu, Kini itd. Početkom novog vijeka
iskustva pomorstva od antičkog preuzimaju Arapi i prenose u Španiju.

Kasnije se italijanski gradovi, posebno Genova i Venecija javljaju kao pomorske sile
na sredozemlju. Poznata su razna veslačka takmičenja koja su se osim na Sredozemlju
brzo proširila u Engleskoj. Na Temzi je oko 1500. godine bilo više od 3200
ovlašćenih lađara koji su čamcima na vesla prevozili putnike i robu. Prvo zabilježeno
veslačko takmičenje na Temzi održano je 1715. godine. Ta tradicija održala se i do
danas. Tradicija veslačkih takmičenja studenskih klubova u Engleskoj datira iz 16. i
17. vijeka [2] .

U vrijeme velikih otkrića težište pomorstva pomaklo se iz sredozemlja u Portugal,

gdje iz sredine 15.vijeka datiraju i prve pomorske karte sa detaljnim upustvima za
plovidbu na tada poznatim područjima svijeta. Magellan na put oko svijeta kreće
1519.-1522. godine koristeći kartu svijeta koju je 1515. godine napravio Leonardo da
Vinci. Pronalaskom štampe već u drugoj polovini 15. i 16.vijeka štampani su i brojni
priručnici iz pomorstva. U vrijeme naučnih putovanja poznatog moreplovca,
istraživača i avanturiste Engleza J. Cooka 1779. godine, u pomorstvu su se počele
koristiti savreme metode navigacije koje su kasnije samo usavršavane pojavom novih
tehnoloških otkrića. Prva trans okeanska krstarenja koja se ujedno mogu i smatrati i
pretečem savremenog nautičkog turizma zabilježena su krajem 18. vijeka. Godine
1866. Amerikanci Hudson i Fitchem prešli su Atlantik za 38 dana, a 1870. godine
Dubrovački kapetan Niko Primorac prvi je jedrilicom prešao iz Europe u Ameriku.

Šest godina kasnije jedan ribar iz Amerike je na brodu od 6 metara doplovio do

Evrope.

Znatno jači izazovi bili su putovanja oko svijeta. Tako je npr. Amerikanac kapetan J.
Slocum 1895. godine prvi sam plovio sportskom jedrilicom „Spray“ dužine 11.2 m
oko svijeta. Ovo putovanje dugo 46 000 NM trajalo je nešto više od 3 godine i dalo
veliki podsticaj razvoju nautičkih sportova i okeanskim krstarenjima. Nakon toga je
Slocum plovio po Karibima, a 1908. godine izgubio mu se svaki trag kod Bahama.
Drugi Amerikanac, H. Pidgeon uputio se na put oko svijeta 1921. godine brodom
dužine 10.5 metara. Putovanje je trajalo četiri godine.

Veći dio pomorske istorije Crne Gore vezuje se za Boku Kotorku koja je kulturni
epicentar Crne Gore. Pored prirodnih ljepota koje su brojni pjesnici opjevali, poput

10
Alekse Šantica u pjesmi “Boka”, u njoj možete vidjeti brojne kulturno istorijske
spomenike. Boka se može
uzeti kao jedinstvena kulturna cijelina. Kada govorimo o naslijeđima ona su galerije i
arhivi na otvorenom u kojima možemo pronaći ostatke desetina civilizacija koje su
prošle ovim prostorima[2] .

Duhovni život Boke je duboko razvijen. Ogroman broj ljudi iz ovog kraja već je
tokom Srednjeg vijeka boravio na italijanskim univerzitetima, posebno padovskom.
Srednjevjekovno umjetničko stvaralaštvo ogledalo se prvenstveno kroz pjesništvo
Bernarda Pime, Ludviga Paskvalija i Ivana Bolice. Brojni su liričari i humanistički
pjesnici, te se ova književnost smatra jednom od najplodnijih u Evropi. Saloni
kotorskih vlastelina bili su okupljališta ljubitelja umjetnosti. Slikarstvo, kojim
dominira Tripo Kokolja iz Perasta posebno je dostiglo vrhunac tokom Baroka. Rad na
freskoslikarstvu i ikonografiji dostigao je vrhunac u djelima porodice Dimitrijević-
Rafailovic iz Perasta. Ponos čitave Boke, i na jedan način nosioci kulture u njoj, bili
su pripadnici Bokeške mornarice. U ovoj bratovštini isticali su se matematičari,
nautičari, pisci, kartografi i graditelji, a u pitanju su i osnivači Pomorskog muzeja.
Najslavniji kotorski pomorac i kapetan je neizostavno Ivo Vizin koji je 1852 godine
krenuvši na uobičajno trgovačko putovanje, svojim omanjim jedrenjakom
"Splendido" napravio najveći pomorski poduhvat XIX vijeka, oplovivši svijet.

Ivo Vizin bio je samo jedan iz cijelog niza proslavljenih bokeljških kapetana koji su
plovili gotovo svim svjetskim morima. Osim njega svakako postoje i brojne druge
istaknute ličnosti iz istorije ovog grada, ali pominjemo njega samo kao reprezenta
bogate kotorske istorije.

Centar ne samo crnogorskog vec i regionalnog kulturnog dejstva jeste grad Kotor.
Uzmimo ga za prestonicu bokokotorske kulture. Prolazeći ovim gradom ostaćete
zadivljeni brojnim crkvama, katedralama, i raznim drugim građevinama iz ranog
srednjeg vijeka koje su i danas jako dobro očuvane. Članom 29 Berlinskog ugovora o
miru iz 1879. godine Bar sa svojim područjem dodijeljen je Crnoj Gori. Navedenim
članom je Austro-Ugarska dobila pravo da svojim malim obalnim brodovima vrši
pomorsko-zdravstvenu policijsku službu u luci Bar i crnogorskim vodama.

Naknadnim sporazumom dodijeljen joj je i Ulcinj sa područijem do Bojane

(26.11.1880), kada se navedeno pravo proteglo na uvalu Valdanos, Ulcinj i Primorje
do ušća Bojane. Dakle, nakon oslobađanja od 1878. godine Crnogorsko primorje je,
kao i crnogorsko područije Skadarskog jerzera, u pomorskom i brodarskom pogledu
potpadalo pod kompetenciju Ministarstva unutrašnjih djela na Cetinju. Vojvoda Mašo
Vrbica, koji je kao ministar stajao na čelu ovog Ministarstva, odmah je poradio da pri
Ministarstvu osnuje Odjeljenje za pomorske i brodarske poslove. Pri Kapetanstvu
luka na Pristanu za pomoćnika kapetana luka bio je 1879. godine postavljen Vaso
Paprenica kojeg je ministar Vrbica namjeravao imenovati za upravitelja Pomorskog
odjeljenja. Ali se iste godine Paprenica teško razbolio i vratio kući u Risan. Za Crnu
Goru se pitanje osnivanja Pomorskog odjeljenja na Cetinju postavljalo kao neodložna
potreba. Knez Nikola poslije Paprenicine smrti je tažio osobu od povjerenja, koja bi
vodila poslove pomorstva i brodarstva. Poslije rusko-turskog rata 1880. godine bio je,
s parobrodom ruske Dobrovoljne flote „Sv. Đorde“, došao pod Pristan kapetana Slava
Đurkovića iz Risna koji se istim brodom bio vratio u Odesu, a nakon toga, na poziv
kneza Nikole, stupio je u crnogorsku pomorsku službu.

11
2.2 NAUTIČKI TURIZAM I ELEMENTI NAUTIČKOG TURIZMA U CRNOJ
GORI

Crna Gora je prostorno mala, ali o bogata prirodno komparativnim prednostima, kao i
kulturno istorijskim znamenitostima što je čini veoma interesantnom receptivnom
turističkom destinacijom.

Nautički turizam je novi privredni fenomen, koji je u protekloj deceniji dobio

značajno mjesto i u crnogorskom turizmu i privredi. Smatra se da se on nalazi u
početnoj razvojnoj fazi, da se visoki rezultati od njega tek očekuju u budućnosti i da
za privredu Crnu Gore predstavlja nedovoljno iskorišćenu razvojnu šansu. Dostigao
masovne razmjere u svijetu, posebno u Evropi i SAD. U raznim pomorskim zemljama
svijeta trenutno je razmješteno i plovi oko 150 miliona plovila nautičkog turizma. Tu
spadaju: jahte, jedrilice, motorni čamci. Preko 500 miliona ljudi je aktivno uključeno
u nautički turizam zbog rekreacije. Razvoj nautičkog turizma je doprinio profilisanju
novih subdjelatnosti i novih kadrovskih profila.

Klasične luke počele su mijenjati svoj profil i namjenu, industrija plovnih sredstava
dijelom se usmjerila i specijalizovala na male brodove namijenjene rekreaciji,
razonodi, krstarenju, trans-okeanskim regatama i slično, a pojavile su se i nove
djelatnosti. Zbog svega navedenog je veoma bitno pitanje upravljanja lukom
nautičkog turizma. Ono podrazumijeva[6] :

 maksimalno korišćenje kapaciteta za vezove u već postojećim lučicama i

marinama,
 izgradnju kvalitetne infrastrukture za nautičare u marinama i
 proširenje postojećih luka nautičkog turizma i povećanje njihovog broja,
uzneizbježna pitanja zaštite životne sredine.

Nautički turizam bi trebalo da ispunjava četiri osnovna kriterijuma selektivne

turističke vrste, i to[6]:

 tržišnu prepoznatljivost,
 troškovnu poziciju u strukturi troškova nautičara,
 dodatnu tražnju nautičara, koja se izdvaja iz klasič- nog oblika turizma, a
realizuje se kroz dodatnu ponudu nautičkog turizma i statistički obuhvat.

U Crnoj Gori se očekuje da nautički turizam makar djelimično zamijeni nekadašnju

uspješnu pomorsku djelatnost, koja je decenijama bila prioritetna u razvojnom
pogledu. Smatra se da su prirodni potencijali Crne Gore idelani za razvoj nautičkog
turizma, koji prema ostvarenim prihodima svuda u svijetu predstavlja unosan oblik
turizma. Mišljenja o korisnosti razvoja nautičkog turizma na ovim prostorima ističu
pozitivne efekte, od kojih su najvažniji prihod od lučkih taksi, naknada i usluga, kao i
prihod od potrošnje posjetilaca u destinaciji.

Turizam je veoma bitan za Crnu Goru, a to pokazuje činjenica i podatak da su prihodi

od turizma premašili predviđanja Svjetskog savjeta za putovanja i turizam, kao i ona
definisama Ekonomskom politikom Vlade CG.Samim značajem turizma za Crnu
Goru, u svijetu je prepoznata kao atraktivna turistička destinacija.23 Prirodni

12
potencijali Crne Gore idealni su za razvoj nautičkog turizma jer sa jedne strane izlazi
na jadranskomediteranski prostor, a sa druge strane je okrenuta Srednjoj Evropi.

U nautičkom turizmu, segment turističke ponude kojeg karakteriše luksuz očitava se

rastući renome Crne Gore, a kao specifični oblik turizma nautički turizam je obilježen
kretanjem turista plovilima po moru, rijekama ili jezerima, uključujući njihovo
pristajanje u luke nautičkog turizma, a obuhvata svu infrastrukturu luka potrebnu za
prihvat nautičkih turista.Pri razvoju nautičkog turizma u Crnoj Gori, treba imati u
vidu 2 pravca koja vode ka istom cilju[6] :

 Maksimalno korišćenje kapaciteta za vezove u već postojećim lučicama i

marinama i
 Izgradnja kvalitetne infrastrukture za nautičare u marinama

Polazeći od specifičnih infrastrukturnih i logističkih zahtjeva marina, te potreba i

očekivanja nautičkih gostiju, treba da prilikom izbora lokacija za nove objekte,
nastojati da se koriste lokacije koje su manje atraktivne za ostale vrste turizma.

Razvojem dopunskih sadržaja u lukama nautičkog turizma, koji kvalitetom i

raznovrsnošću odgovaraju kvalitetu osnovnih smještajnih kapaciteta luke, obogatila bi
se turistička ponuda i smanjila zavisnost turizma od ograničenih resursa kupališnog
turizma koji kao turističku ponudu daje Sunce i more.

Kupališni turizam, kao vid nautičkog turizma,predstavlja značajan dio turističke

ponude zemalja Mediterana. Crna Gora sa dužinom obale od 293 km i pjeskovitim i
šljunkovitim plažama predstavlja atraktivnu destinaciju.

Nauticki turizam zauzima značajno mjesto, kao i da se u svim mediteranskim

zemljama u zadnjih nekoliko godina biljezi rast broja turista koji se opredjeljuju za
ovaj vid turizma. Crna Gora se pozicionirala kao turistička destinacija, koja uz veliko
prirodno bogatstvo i značajno kulturno-istorijsko nasleđe može da postane lider u
ovom vidu turizma.

Vlada Crne Gore je usvojila strategiju nautičkog turizma prije nekoliko godina,
odredivši tačne lokacije izgradnje marina, poslije cega je uradjena klasifikacija i
pripremna realizacija marina. Radi se o veoma kvalitetnom materijalu u kojem su
predstavljene sedam crnogorskih marina sa svim pojedinostima, ponudama i
uslugama koje one pruzaju.

Nautički turizam predstavlja jos jedan dio slagalice u realizovanju strategije razvoja
turizma Crne Gore i crnogorske turističke ponude. Naša zemlja je u evidentno boljoj
poziciji od zemalja iz okrušenja i Evrope uopste, jer svi pokazatelji upućuju da će
ovogodišnja posjeta biti na nivou prošle godine.

13
2.3 ZAKONSKA REGULATIVA CRNE GORE

Zakonodavni okvir kojim se reguliše nautički turizam u Crnoj Gori obuhvata[3] :

 Zakon o turizmu,
 Zakon o lukama,
 Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe,
 Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi,
 Zakon o moru,
 Zakon o zaštiti mora od zagađivanja sa plovnih objekata, i
 Zakon o jahtama.

12. Oktobra 2010, Skupština Crne Gore je donijela zakon o turizmu. U okviru jednog
od pogavlja- Turističke usluge u nautičkom turizmu, Zakona o turizmu, definisani su
pojam i usluge, prijava obavljanja djelatnosti i kategorizacija luka nautičkog turizma
kao i klasifikacija i kategorizacija luka nautičkog turizma.

Članom 56 definisan je pojam nautičkog turizma koji kaze da je nautički turizam

plovidba i boravak turista- nautičara na plovnim objektima kao i boravak u lukama
nautičkog turizma- marinama radi odmora i rekreacije.

U članu 57 su navedene turističke usluge u lukama nautičkog turizma[3]:

 Iznajmljivanje veza u lukama nautičkog turizma za smještaj plovnih objekata i

turista nautičara koji borave na njima,
 Iznajmljivanje plovnih objekata sa posadom ili bez posade, sa pružanjem ili bez
pružanja usluge smještaja, radi odmora, rekreacije i krstarenja turista nautičara,
 Prihvat, čuvanje i održavanje plovnih objekata na vezu u moru i suvom vezu, itd.

Prema članu 58, privredna društva, preduzetnici i provredna lica su dužna da podnesu
prijavu nadležnom organu lokalne uprave o početku obavljanja turističke djelatnosti u
lukama nautičkog turzma, radi evidencije u registru evidencije, najmanje osam dana
prije početka obavljanja iste.

Član 59- prema uslugama koje se u lukama nautičkog turizma pružaju, razvrstavaju se
u vrste, a pojedine vrste se kategorišu i moraju da ispunjavaju propisane minimalno-
tehničke uslove za pojedinu vrstu i kategoriju, ako se kategorišu.

Obaveze pružaoca nautičkih usluga, član 62 definiše: obavezu isticanja i pridržavanja

cijene usluga koje pruža, i da za svaku pruženu uslugu izda račun, zatim, da u luci
nautičkog turizma drži rješenje o vrsti i kategoriji luke nautičkog turizma, itd.

Na osnovu člana 45 zakona o turizmu, Ministarstvo turizma donijeo je Pravilnik o

vrdtama objekata nautičkog turizma, minimalni tehničkim uslovima i nihovoj
kategorizaciji. Objektom nautičkog turizma smatra se:

 Prihvatni objekat nautičkog turizma- objekat instaliran na obali i vodi koji

služi za prihvat, vezivanje, čuvanje, održavanje i opremanje plovnih objekata koji
se koriste u turističke svrhe, kao i pružanje usluga nautičarima,

14
 Plovni objekat nautičkog turizma- objekat sa tehničkim karakteristima
predviđim za aktivnosti sporta, odmora i rekreacije.

 Vrste prihvatnih objekata prema članu 2. Razvrstavaju se na sljedeći način[3] :

 Marine- objekat nautičkog turizma uz prirodno ili vještački zaštićene vodene

površine (more, jezera i rijeke) specijalozovana za pružanje usluga veza,
snabdijevanja, čuvanja, održavanja i servisiranja plovnih objekata.

 Luke i lučice- objekti nautičkog turizma koji su u cijelosti ili djelimično

namijenjeni i prilagođeni zadovoljavanju primarnih plovidbenih potreba,
plovnih objekata nautičkog turizma (prihvat, vez i snabdijevanje) kao i
ostalih osnovnih boravišnih i uslužnih potreba nautičkih turista.

 Pristanište- važi isto što i za luke i lučice.

 Privezište- posebno izgrađeni obalni ili sa obalom povezani prostori za

uređeni prihvat i privez plovnih objekata nautičkog turizma, sa direktnim
pješačkim pristupom do plovila.

 Sidrište- prirodno ili vještački zaštićeni morski, jezerski ili riječni vodeni
prostor koji je uređen i opremljen uređajem za vezivanje plovnih objekata
nautičkog turizma, bez mogućnosti pješačkog prilaza do plovila.

 Vrste plovnih objekata nautičkog turizma prema članu 7 [3]:

 Rekreativni plovni objekti- objekat koji se pokreće ljudskom snagom,

vjetrom ili motorom, a koristi se za zabavu ili sportsku rekreaciju na
lokalnom području prihvatnog objekta nautičkog turizma.

 Izletnički plovni objekti- čamac ili brod koji služi za prevoz turista ili
dnevna krstarenja sa izletničkim sadržajem.

 Turističke jahte- plovni objekat za duži boravak nautičara, sa kabinom koja

je opremljena sa najmanje dva ležaja, toaletom i uređajem za kuvanje.

 Plovni objekti za turistička krstarenja- plovni objekat sa posadom koja

prevozi turiste na krstarenjima i kružnim putovanjima, a opremljen je za
višednevni boravak posade i turista.

2.4 KONKURETNOST NAUTIČKOG TURIZMA CRNE GORE

Najnovija zbivanja na svjetskom turističkom tržištu upućuju na zaključak da se Crna

Gora turistički brzo stabilizira i postaje sve poželjnija turistička destinacija. Njen dalji
turistički razvoj doći će do punog izražaja ako se nametne na turističkom tržištu kao
nova i nadasve prepoznatljiva turistička marka. Nautički turizam danas je
najkonkurentniji crnogorski turistički proizvod. Nedostatak jasne koncepcije u
dosadašnjem razvoju i odgovarajuće marketing strategije ima za posljedicu:
neselektivnost u razvoju, slabu nautičko-turističku potrošnju i neke negativne uticaje

15
na okolinu. Najveći konkurenti Crnoj Gori u nautičkom turizmu su ostale zemlje u
Sredozemlju – Italija, Hrvatska, Grčka, Španija, Francuska i Turska. Crna Gora ima
prednost u prirodnim ljepotama, pejzažnoj slikovitosti i ekološkoj očuvanosti što su
važna obilježja za razvoj i budućnost nautičkog turizma ali nije dovoljno!

Kvalitet ponude crnogorskih marina ne može se porediti s ponudom marina u ostalim

evropskim zemljama. Neki od pokazatelja kvaliteta nautičkih luka su postojanje
fitnescentara, saune, škole ronjenja, jedrenja, jahanja i zabavnih sadržaja. Potencijalni
gosti to traže, a crnogorske marine imaju eventualno jedno od navedenog. Neke
crnogorske marine su još na stepenici zadovoljavanja osnovne infrastrukture poput
zadovoljavajućih sanitarija ili restorana.

Zbog relativno velike fizičke udaljenosti i dosadašnjeg neadekvatnog kvalitetnog

stanja crnogorskih puteva Crna Gora nije toliko pristupačna onim srednje-evropskim i
zapadnoevropskim nautičarima koji dolaze putem. Uz razvijenu mrežu aerodroma u
receptivnom području vlasnici plovila mogu brzo i udobno stići do receptivnog
područja. S tim u vezi, ukoliko postoje infrastrukturni uslovi i dovoljno kvalifikovane
radne snage moguće je ponuditi servisiranje i sidrenje plovila u marinama tokom
cijele godine što lokalnoj ekonomije donosi bitne finansijske efekte. Crnogorskim
marinama potrebno je restrukturisanje i repozicioniranje. Marine konstantno traže
nova ulaganja a mi uz dosta poteškoća pratimo. Izlaz se vidi u rekonstruisanju već
postojećih luka koje bi nadogradnjom postale marine. Na taj način bi se izbjeglo
betoniranje prirodnih površina (jer bi se marina razvijala na već postojećoj
infrastrukturi koja bi bila osnova). Sledeći prijedlog je izgradnja privatnih marina što
bi sebi mogli priuštiti samo bogatiji preduzetnici ali tako bi se podigao kvalitet same
marine.

16
 3. NAUTIČKI TURIZAM U REPUBLICI HRVATSKOJ

Neki počeci masovnih putovanja ljudi mogu se tražiti i u najstarijoj ljudskoj istoriji,
drevnom Egiptu, antičkoj Grčkoj, Rimskom carstvu. Premda je taj nekadašnji putnik
bio preteča modernog turista, ta putovanja nisu još imala karakter pravih, turističkih.
Po nekim sličnostima između putovanja u prošlosti i putovanja što čine savremeni
turizam nipošto se ne može dokazati njihova genetska i razvojna veza. To su samo
prividne sličnosti u motivima, dok u svemu ostalom nema nikakvih sličnosti između
njih[8] .

Putovanja u prošlosti i turistička putovanja danas bitno se razlikuju i to po

ekonomskoj i društvenoj uslovnosti, prostornoj usmjerenosti i vremenskoj učestalosti,
brojčanosti i ponašanju saučesnika te mnogim drugim učincima.

Počeci plovidbe radi zabave, rekreacije i sporta javljaju se još u 16. vijeku u obliku
regata po nizozemskim kanalima dok se savremeni nautički turizam počinje razvijati
u 19. vijeku.

Polovinom 19. vijeka Tommas Cook prvi put organizuje putovanja i 1857 godine
osniva, prvu u svijetu, putničku agenciju gdje pomorski prevoz putnika igra veliku
ulogu[8] .

Od tada nastaje posebna vrsta brodova za prevoz putnika i počinje se ploviti iz

zabave.

Društvene promjene i promjene u načinu života tekle su veoma polagano sve do

industrijske revolucije. Već tokom prve industrijske revolucije dogodio se veći
društveni preobražaj nego u svim vremenskim epohama do tada. Većina istoričara, u
pravilu nastanak turizma vezuje uz razvoj prometnih sredstava na parni pogon,
željeznice i parobroda, koja su omogućila sigurna, brza, česta, udobna, jeftina i daleka
putovanja i time prerastaju iz dotadašnjeg individualnog u moderni organizovani
turizam 19. i 20. vijeka.

U 19.vijeku započinje i razvoj nautičkog turizma na Jadranu. Najznačajnije

prekretnice nastaju kada jedrenjaci ustupaju mjesto parobrodu. Još 1820, duž istočne
obale Jadrana uvedena je petnaestodnevna parobrodska linija Trst-Dubrovnik-Krf, što
je svojevrsni početak kruzing putovanja u ovim područjima. Građani pomalo dobivaju
svijest o koristima koje gosti donose, pa tako nastaju prvi ugostiteljski objekti u
lokalnom vlasništvu. Također nastaju turistička mjesta na Jadranu. Prva škola plivanja
u datira iz 1826. godine a osnovana je u Rijeci. U Zadru je prvo kupalište sa toplom
vodom osnovano 1834. godine. Već 1870.godine javljaju se i prva organizovana
putovanja na našoj obali koja organizuje bečki turistički klub. Tada je značajnu ulogu
imao strani kapital koji je investirao u nove brodove, poglavito okupljen oko
austrijskog društva „Lloyd“. Ovo društvo vršilo je parobrodsku službu na Jadranu do
pred kraj 19 vijeka, a osim prevoza putnika i robe, organizovali su i prigodna
putovanja i izlete. Brodovi su pristajali u istorijskim i turističkim mjestima na obali, a
boravak turista na brodu i putovanje je trajalo 10 do 15 dana[8] .

Parobrodi su primali 40 do čak 150 izletnika, što je u ono vrijeme imalo obilježje
masovnosti. 1871 godine izgrađen je prvi hrvatski parobrod Hrvat za potrebe

17
parobrodarskog društva u Senju, dug oko 35 metara, nosivosti 60 tona, motora 30
konjskih snaga a postizao je brzinu od 10 čvorova. Najbrži Loydov brod Thalia
sagrađen oko 1900. godine, bio je dug 100 metara, a imao je 26 jednokrevetnih i 70
dvokrevetnih kabina s električnom rasvjetom i centralnim grijanjem te 4 apartmana.

Intenzivnija izgradnja specijalizovanih luka za privez brodova i jahti te boravak

njihovih posada započela je u 20. vijeku. Za takve je luke Udruženje konstruktora,
motora i brodova iz New Yorka 1928.g. upotrijebilo naziv marina, koji od tada
postaje međunarodno priznat i korišten naziv za osnovne objekte nautičkog turizma,
specijalizovane luke u kojima se danas, osim vezova, uređaja, opreme i usluga
održavanja plovila, njihovim korisnicima nudi i sve veći broj različitih turističkih
usluga smještaja, prehrane, razonode, sporta i slično[8] .

Pojam chartera se prvi puta spominje tridesetih godina prošlog vijeka, i to u Holandiji,
a potom se dalje širio Evropom pa poslije Amerikom. Charter kao privredna
djelatnost, a osobito kao segment nautičkog turizma, relativno je novijeg datuma, i
prvi put se pojavila na Azurnoj obali 1955. godine. Začetnici charter-djelatnosti u
Hrvatskoj su sljedeće kompanije: ACI, SAS, Coning, AYC, Moorings, Hetzel
yachting, Ecker yacht. Charter-plovila bila su 99% pod stranom zastavom, a za
vrijeme komercijalnog iskorištavanja bila su pod režimom privremenog uvoza. U
početku su se pretežno iznajmljivali motorni brodovi, no danas u charter ulaze sve
vrste plovila, od jedrilice za krstarenje ili regatu, preko katamarana domotornih
brodova, jahti i megajahti koje su osobito zadnjih godina zastupljene u manjem
opsegu.

Uprkos, tako ranim počecima turizma na našoj obali, zbog nerazvijene nautičko-
turističke ponude izostao je značajniji razvoj nautičkog turizma. Razvoj suvremenog
nautičkog turizma počinje tek sredinom šezdesetih godina 20-tog vijeka, kada su na
našoj obali izgrađene 4 marine sa 150 vezova i ostvaren promet preko 1500 stranih
plovila. Ovo razdoblje označeno je i donošenjem Odluke o osnivanju ACY-a
(Adriatic Club Yugoslavia) 1982.g. U razdoblju od samo dvije godine (1983-1984)
izgrađeno je 16 marina kapaciteta 4,730 vezova .

Od tada, pa do početka Domovinskog rata, broj izgrađenih marina i broj stranih

plovila koja posjećuju naš akvatorijum, iz godine u godinu ima dinamičan rast.

U periodu od 1991. do 1995. godine, Hrvatska se nalazila u Domovinskom ratu, te je

turizam bilo nemoguće razvijati u tom razdoblju. Rat u Hrvatskoj usporio je razvoj
nautičkog turizma koji je do tada imao stopu rasta i preko 14%. Međutim, njegov
oporavak je tekao mnogo brže nego u drugim granama turizma. Tako je 1991.g.
osnovana Udruga hrvatskih marina, 1994.g. Udruženje nautičkog turizma pri HGK, a
2006.g. Hrvatska udruga brodara.

18
3.1 STRATEGIJA RAZVOJA NAUTIČKOG TURIZMA U REPUBLICI
HRVATSKOJ

Nautički turizam u Hrvatskoj još uvijek nije iskoristio dostupne potencijale, prostorne
mogućnosti i dosegnuo visinu vrijednosti istorijskog i prirodnog naslijeđa. Načelo
održivog razvoja podrazumijeva pronalaženje sredine između potrebe za očuvanjem
prirodnog okruženja i privrednog razvoja. Provodi se utvrđivanjem nosivog kapaciteta
prostora i određivanjem granice rasta novih prihvatnih kapaciteta u određenom
periodu. Hrvatski nautički turizam je potrebno razvijati kako bi bio prepoznat i
cijenjen kao vodeći uz poštivanje prirode i okoliša, omogućavajući porast
zaposlenosti i rast standarda, povećavajući visinu usluga i doprinoseći razvitku
nacionalne privrede [6]

Strategija razvoja nautičkog turizma Republike Hrvatske je strateški dokument koji

predstavlja polazište svih aktivnosti dugoročnog upravljanja održivim razvojem
nautičkog turizma. Kvalitetan, dugoročan i održiv razvoj nije moguće ostvariti bez
osmišljenog strateškog planiranja. Njime se utvrđuju razvojni potencijali, problemi,
nedostaci i ciljevi budućeg razvoja.

Prema Ministarstvu turizma strateški ciljevi razvoja nautičkog turizma za period

2009. do 2019. godine u Hrvatskoj su[6] :

 održivo korištenje i upravljanje resursima (prostor i okolina, nautička

infrastruktura i usluge u nautičkom turizmu), • revidiranje prostorno-planskih
dokumenata za realizaciju scenarija umjerene izgradnje novih prihvatnih
kapaciteta,

 povećanje prihvatnih kapaciteta sanacijom, rekonstrukcijom i revitalizacijom

postojećih luka,

 povećanje proizvodnje plovnih objekata za nautički turizam u hrvatskim

brodogradilištima,

 uspostav sistem kontinuiranog obrazovanja učesnika u nautičkom turizmu,

 opremanje i nadzor plovnih objekata i luka nautičkog turizma uređajima i

opremom za zaštitu mora od onečišćenja,

 uspostava sistema nadzora i upravljanja pomorskom plovidbom,

 pojednostavljenje administrativnih procedura i usklađivanje zakonodavstva,

 poticanje razvoja servisnih centara,

 primjena novih tehnologija i ekoloških standarda,

 jačanje konkurentnosti itd.

19
3.2 ZAKONSKI OKVIR NAUTIČKOG TURIZMA U REPUBLICI
HRVATSKOJ

U praksi je više platformi za reguliranje, uređenje i pokrivanje pravno-zakonodavne

materije iz područja nautičkog turizma. Ukupne izvore dijelimo u dvije temeljne
grupe zakona, pravnih propisa i uredbi[7] :

 Opšte pomorski zakoni, pravni propisi i uredbe koji uređuju razne oblasti
pomorstva, a neposredno i posredno normiraju mnoga pitanja iz nautičkog
turizma.
 Posebni zakoni, pravni propisi, uredbe i kodeksi iz područja nautičkog turizma,
koji neposredno normiraju pojedine aktivnosti u toj djelatnosti.

U prvu grupu ulaze pravni propisi od posebnog interesa za nautički turizam. To su

propisi o sigurnosti plovidbe i ljudskih života na moru, propisi o nacionalnom i
teritorijalnom moru, pravu na vijanje zastava, o brodskim svjedočenjima i knjigama, o
izbjegavanju sudara na moru, o krivičnim djelima i krivičnoj odgovornosti, propisi o
kabotaži, o baždiranju brodova, propisi o lučkim kapetanijama i ustanovama za
plovne putove i sl.

Opšti i posebni pomorski propisi utvrđuju pravila i neposredno uređuju odnose u

oblasti nautičkog turizma, a odnose se na pitanja organizacije pomorske uprave, luka,
plovidbe, posade i putnika, osiguranja, pomorske i turističke organizacije i sl.

Od regulisanja pravno-zakonodavnog režima zavise i sve akcije, planovi i programi

privrede.

Ako propisi dovoljno elastično ne regulišu pitanja o nautičkom turizmu, sva ulaganja,
svi prenaglašeni prirodni i društveno-ekonomski pozitivni elementi razvoja postaju
ograničavajući činioci razvoja. Dinamičan razvoj nautičkog turizma u svijetu moraju
pratiti i liberalni pozitivni zakonski propisi u nautičkom turizmu, koji u protivnom
mogu predstavljati nepremostivu zapreku daljnjeg razvoja.

To isto vrijedi za investicionu politiku u nautičkom turizmu, koja naročito u početku

treba biti stimulativna i beneficirana[7] .

Hrvatska privredna komora osnovala je 1997. godine Zakladu Izvorno hrvatsko sa

sjedištem u Hrvatskoj gospodarskoj komori, Rooseveltov trg 2, Zagreb, temeljem

Zakona o zakladama i fundacijama, te rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i

lokalne samouprave o odobravanju osnivanja Zaklade i upisa u Zakladni upisnik.
Zadatak je Zaklade osnaživanje nacionalne svijesti o potrebi stvaranja proizvoda
temeljenih na vlastitu znanju, poticanje njihove proizvodnje i kupovine, te time
osiguranja doprinosa razvitku cjelokupnoga privrednog-političkog sustava zemlje.

Tijekom druge polovine maja i u jun 2014. u Hrvatskoj je izdano više od 8,500 vinjeta
jahtama i brodicama koje se legalno bave nautičkim charterom na Jadranu, pa je
ukupan broj izdanih vinjeta 1.jul 2015. iznosio 9046.

20
U odnosu na 2014. godinu to je 2,6% manje, te neznatnoj razlici između broja plovila
koja su 2013.godine bila registrovana i pod stranom zastavom, a uplovila su u Jadran i
bili evidentirani u nautičkim statistikama.

3.3 KONKURENTNOST HRVATSKOG NAUTIČKOG TURIZMA

REPUBLIKE HRVATSKE

Značaj Republike Hrvatske ističe se kroz izuzetni prirodni potencijal, pogodan za

turiste veće platežne moći. Posebnosti nautičkog turizma u Hrvatskoj jačaju njezinu
konkurentnost. Odnose se na opšte i posebne faktore. Opšti faktori su[1] :

 klimatski uslovi (broj sunčanih dana, učestalost i jačina vjetrova, temperatura

zraka, temperatura mora),
 ljepota i čistoća mora i
 ljepota kraja (razvedenost obale i ostrva).

U posebne faktore uključujemo:

 prometnu dostupnost matične luke od glavnih tržišta,

 osobnu sigurnost i sigurnost plovidbe,
 broj, prostorni raspored i opremljenost marina,
 ljubaznost i educiranost osoblja,
 širu ponudu ostalih sadržaja za održavanje i opremanje plovila,
 kulturnu ponudu,
 cijene usluga,
 propise, poreze, takse i brojne druge.

Opšti faktori su nepromjenjivi, a njihova promjena vidljiva je kroz dalji period. Na

posebne se ipak može uticali u kraćem periodu [1].

Hrvatska je cjenovno konkurentna jer su cijene znatno niže u odnosu na vodeće

zemlje u nautičkom turizmu. U cijenama tranzitnog veza je najskuplja među
konkurentnim zemljama pa u tom segmentu ponude nije cjenovno konkurentna. U
Hrvatskoj se plaća naknada za sigurnost plovidbe, a cijena je viša od konkurentnih
zemalja. Najveću konkurenciju Hrvatskoj predstavljaju Italija, Grčka i Turska.

Glavne prednosti nautičkog turizma u Hrvatskoj su čistoća mora, ljepota obala,

ekološka očuvanost obale i sigurnost plovidbe. Najveći nedostatak je kapacitet,
opremljenost i prostorni raspored marina te ugostiteljska ponuda.

21
ZAKLJUČAK

Nautički turizam je vrlo dinamičan turistički fenomen sa brojnim podvrstama.

Hrvatska je u posljednje vrijeme sve poželjnija destinacija koja se postupno

prilagođava potrebama savremenih turista. Ima mnogo nerazvijenih potencijala, ali
prebrz i neplanirani razvoj može dovesti do narušavanja ljepote. Važno je daljnji
razvoj usmjeriti na zadovoljenje korisnika, ali prvenstveno na očuvanje prirodnih
resursa putem načela održivog razvoja kako bi se sačuvala beskrajna ljepota, čisto
more, otoci i razvedena obala. Potrebno je sustavno proučavati nautički turizam i
istraživati ga kako bi se pravodobno uočile promjene na tržištu potražnje i kako bi u
znanstvenom smislu doprinijeli razvoju, a tu se ističe važna strategija razvoja
nautičkog turizma Hrvatske koja određuje smjer razvoja budećeg savremenog
turizma.

Kako bi se primjereno usmjeravao budući razvoj nautičke turističke ponude ključna

su istraživanja kako bi se ostvarili postojeći pontecijali i očuvalo savršenstvo koje
nudi Republika Hrvatska. Dosadašnja istraživanja ukazala su na nedostatak
mogućnosti prihvata i zbrinjavanja otpadnih voda s plovila u marinama. Budućnost bi
trebala donijeti daljnju izgradnju i prilagođavanje luka te savremenjenje i proširenje
postojećih marina u skladu s uslovima održivog razvoja.

Nautički turizam u Crnoj Gori sve više dobija na značaju. Kao nova vrijednost
turističke ponude naša zemlja pozicionirala se kao destinacija koja, uz veliko prirodno
bogatstvo i značajno kulturno-istorijsko nasljeđe, postaje prepoznatljivi centar
nautičkog turizma. Crna Gora je u proteklom periodu ubrzanog turističkog razvoja
prepoznala značaj ulaganja u visoko kvalitetnu turističku ponudu i razvoj nautičkog
turizma. Nautički turizam je nova razvojna šansa za potpunu valorizaciju evidentnih
potencijala Crne Gore, sa značajnim unapređenjem nivoa kvaliteta ponude i usluga u
svim postojećim marinama. Kreatori strategije razvoja turizma imali su u vidu da se
strateškim planiranjem i gradnjom znatnog broja novih savremenih marina naša
zemlja može pozicionirati kao jedan od najznačajnijih predstavnika nove generacije i
prepoznatljivih centara nautičkog turizma. Crna Gora se pozicionirala kao destinacija
koja, uz veliko prirodno bogatstvo i značajno kulturno-istorijsko nasljeđe, može da
postane lider u ovom vidu turizma. Turisti u sve većem broju stižu morem.

Kruzeri su neizostavni tokom cijele godine.

22
LITERATURA

[1] Bartoluci, M., Čavlek, N.: Turizam i sport. Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta
u Zagrebu, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagrebački velesajam,
Zagreb, 1998.

[2]Bartoluci, M., Čavlek, N. i sur.: Turizam i sport-razvojni aspekti; Školska knjiga,

Zagreb, 2007.

[3]Bilen, M.: Turizam i okoliš, ekonomsko-geografski pristup izučavanju

problematike, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2011.

[4] Čavlek, N., Bartoluci, M., Prebežac, D., Kesar, O. i sur.: Turizam – Ekonomske
osnove i organizacijski sustav, Školska knjiga, 2011.

[5]Dulčić, A.: Nautički turizam i upravljanje lukom nautičkog turizma, EKOKON

doo, Split, 2002.

[6] Frka, D., Mesić, J.: Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog
Jadrana, Adamić, Rijeka, 2002.

[7]Institut za turizam: Održivi turizam u deset koraka-planiranje održivog turizma

zasnovanog na baštini i prirodnom naslijeđu, Institut za turizam, ODRAZ, Zagreb,
2006

[8] Subotić D; (2005), „Principi menadžmenta u sportu i rekreaciji“, Centar za

istraživanje, obuku i razvoj ljudskih resursa, Beograd.

23