See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/343761665

Gradjevine za zastitu od poplava

Preprint · January 2020

CITATIONS READS

0 304

3 authors, including:

Nenad Petrovic
Ambitio College
17 PUBLICATIONS   4 CITATIONS   

SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

EU-CIRCLE: A pan-European framework for strengthening critical infrastructure resilience to climate change View project

ESF projekt: Program usavršavanja za poslove voditelja zdravstvenog turizma View project

All content following this page was uploaded by Nenad Petrovic on 20 August 2020.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 GRAĐEVINE ZA ZAŠTITU OD POPLAVA

Petrović, N.1, Božić, B.2, Kereži, P.1

1
Hrvatsko društvo inženjera geotehnike, Varaždin, info@uig.hr
2
Veleučilište Velika Gorica, Velika Gorica, branko.bozic@vvg.hr

Sažetak: Prirodne ugroze su svakodnevne pojave u svijetu, a u zastupljenije među njima ubrajaju se
poplave. To su elementarne nepogode koje svojom veličinom, intezitetom i neočekivanošću mogu
ugroziti zdravlje i život većeg broja ljudi, prouzročiti raseljavanje stanovništva, izazvati veliku štetu
za okoliš i velike materijalne štete te ozbiljno ugroziti gospodarski razvoj i društvene aktivnosti
zajednice. Poplave se javljaju posvuda i izazivaju više oštećenja nego bilo koji drugi tip elementarnih
nepogoda, a u trenucima kada dođe do poplava velikih razmjera ne postoje brze i učinkovite mjere za
suzbijanje i obuzdavanje ogromnih vodenih valova. Prirodne poplave mogu nastati uslijed jakih
oborina, nagomilavanja leda, topljenja snijega, mogu ih izazvati klizanja tla ili potresi. Poplave bez
iznimke zahvaćaju i visokorazvijene zemlje, što potvrđuje da se radi o vrlo opasnoj i nepredvidivoj
elementarnoj nepogodi. Zbog velike snage ove elementarne nepogode potrebno je planski, studiozno i
stručno pristupati izradi strategija i planova zaštite od poplava kako bi se u budućnosti u što većoj
mjeri spriječile moguće katastrofe. Poplave su prirodne pojave koje se ne mogu u potpunosti
spriječiti, ali se stalnim razvojem sustava za obranu od poplava i gradnjom zaštitnih i regulacijskih
vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava, rizici od poplava mogu smanjiti na
prihvatljivu razinu. U ovom su radu pregledno prikazane geotehničke i hidrotehničke građevine za
zaštitu od poplava.

Ključne riječi: prirodne ugroze, mjere zaštita od poplava, zaštitne građevine od poplava

1. UVOD
Prirodne ugroze su svakodnevne pojave u svijetu, a jedna od najvećih prirodnih ugroza je poplava. To
je pojava neuobičajeno velike količine vode na određenom mjestu zbog djelovanja prirodnih sila ili
drugih uzroka (Bezak i sur., 2010a). Pri tomu je vodom privremeno pokriveno zemljište na kojem
obično nema vode. Poplave mogu ugroziti sigurnost i zdravlje ljudi, prouzročiti smrtne slučajeve i
dovesti do raseljavanja stanovništva (Andjelkovic, 2001). Osim toga, poplave ugrožavaju okoliš i
izazivaju velike materijalne štete te mogu ozbiljno ugroziti gospodarski razvoj i potkopati
gospodarske aktivnosti zajednice (Kuspilić, 2008).
Prema uzroku nastanka poplave mogu biti prirodne ili umjetne. Prirodne poplave nastaju kao
posljedica jakih oborina, uslijed topljenja snijega, zbog nagomilavanja leda u vodotocima i sličnih
prirodnih uzorka. Također, poplave mogu izazvati i potresi ili klizanja tla. Umjetne poplave nastaju
kao posljedica antropogenih djelovanja, kao što su ratna razaranja, teroristička djelovanja, kvarovi na
akumulacijskim sustavima ili građevinama za obranu od poplava, neadekvatna tehnička rješenja za
odvodnju i druge. Tijekom posljednjih desetljeća svjedoci smo kako su poplave sve učestalije,
opasnije i intenzivnije. Poplave su prirodni fenomen koji čovjek ne može u potpunosti spriječiti, ali
stalnim razvojem sustava za obranu može značajno umanjiti njihovo štetno djelovanje (Andjelkovic,
2001). Poplave, kao i sama obrana od poplava, čovječanstvu su poznate od samog njegovog nastanka:
od velikih potopa spomenutih u svim religijama, preko onih tijekom povijesti zabilježenih i
dokumentiranih, pa sve do ovih današnjih koje su naša stvarnost.
U vodnogospodarskom smislu obrana od poplava spada u područje zaštite od štetnog djelovanja voda
(Kuspilić, 2008). To područje, osim obrane od poplava, obuhvaća uređenje i održavanje vodotoka i
drugih voda, obranu od leda, zaštitu od erozije i bujica, melioracijsku odvodnju te građenje i
održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina.
U ovom radu daje se sustavni prikaz najčešće korištenih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, s
osnovnim značajkama, namjenom i načinom izvedbe pojedinih građevina.

2. METODOLOGIJA
Ovo istraživanje se temelji na intenzivnom pregledu i sistematizaciji postojeće literature. Autori su
pregledali više od 70 relevantnih stručnih knjiga te znanstvenih i stručnih članka koji se bave
tematikom regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Kriteriji za odabir građevina koje će biti
prikazane u ovom radu bili su:
(1) Odabrane građevine trebaju biti primjerene za područje Republike Hrvatske
(2) Odabrane građevine trebaju biti sukladne Općim tehničkim uvjetima za radove u vodnom
gospodarstvu Republike Hrvatske
(3) Odabrane građevine ne pripadaju kategoriji specijalnih regulacijskih i zaštitinih građevina
(4) Odabrane građevine nisu građene kao dio elektroenergetskog, komunalnog, vodoopskrbnog,
prometnog ili bilo kojeg drugog sustava, osim sustava za obranu od poplava.
U skladu s navedenim kriterijima, autori su iz 16 odabranih izvora navedenih u popisu literature
izdvojili 20 tipova regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina čije su osnovne značajke, namjena i
način izvođenja prikazani u nastavku rada.

3. REGULACIJSKE VODNE GRAĐEVINE IZVAN RIJEČNOG KORITA

3.1. REGULACIJSKI NASIPI
Regulacijski nasip je nasuta građevina kojom se korito vodotoka formira za prihvaćanje velikih voda
(Kuspilić, 2008). Pruža se uzduž vodotoka i obično je trapeznog oblika u poprečnome presjeku.
Izgrađuje se nasipavanjem, ravnanjem i zbijanjem odgovarajućeg materijala u horizontalnim
slojevima, a debljina slojeva ovisi o vrsti materijala i namjeni nasipa (Bezak i Marinac, 2010; Roje-
Bonacci, 2019). Konstrukcija nasipa treba odolijevati hidrostatičkim i hidrodinamičkim djelovanjima
vode kako bi se očuvala njegova stabilnost (Muškatirović i Jovanović, 1982; Pavlin i Kuspilić, 2018).
Profil nasipa (Slika 1) karakteriza širina i visina krune i nagib pokosa (Bezak i sur., 2010b; Kuspilić,
2008). Širina krune kod glavnih regulacijskih nasipa iznosi od 2,5 do 6 metara, kako bi se po njoj
mogla nesmetano kretati mehanizacija za održavanje.

Slika 1. Profil regulacijskog nasipa s osnovnim elementima konstrukcije (Kuspilić, 2008)

Nadvišenje krune iznad razine velikih voda iznosi od 0,5 do 1,5 metra. Nagibi kosina nasipa se kreću
u granicama od 1:2 do 1:6. Kod "preljevnih nasipa" nagibi su blaži sa zaobalne, a kod "nepreljevnih" s
vodne strane. Ako je nasip viši od 3 metra, radi stabilnosti dodaju mu se berme (Babić Mladenović,
2018).
Prema namjeni (Slika 2) nasipi mogu biti (Bezak i sur., 2010b):
(1) Ljetni nasipi - melioracijski nasipi koji brane poljoprivredno područje od velikih voda koje se
pojavljuju tijekom vegetacijskog razdoblja
(2) Zečji nasipi - privremeni mali nasipi koji se grade u vrijeme neposredne opasnosti od poplave
(3) Dolmice - specijalni nasipi koji štite područje od podzemnih i podvirnih voda
(4) Transverzalni nasipi - dijele branjeno područje u više manjih područja, tzv. kaseta (poldera)
(5) Priključni nasipi - spajaju regulacijski nasip s visokim terenom
(6) Akumulacijski nasipi - zadržavaju uspornu vodu u riječnoj akumulaciji
(7) Usporni nasipi - zadržavaju uspornu vodu u pritocima recipijenta
(8) Razdjelni nasipi - dijele područje između dva vodotoka.

Slika 2. Situacijska shema rasporeda nasipa prema namjeni (Bezak i sur., 2010b)
(A – rijeka, B i C – priotke, D i L – inundacijski prostor, a i b – granica riječne inundacije, 1 –
obuhvatni nasip, 2 – glavni regulacijski nasip, 3 – ljetni nasip, 4 – dolmica, 5 – usporni nasip, 6 –
priključni nasip, 7 – transverzalni nasip, 8 – pristupni nasip, I, II i III – branjene kasete)

3.2. DEPONIJE
Deponija (kamena naslaga) je regulacijska građevina izvan glavnog korita čija je namjena sprečavanje
daljnje erozije i pomaka obale (Bezak i Marinac, 2010; Bezak i sur., 2010b, Babić Mladenović, 2018).
Izvodi se kao nasip od kamenog materijala ili suhozid koji djelomično može biti ukopan u obalu.
Vodotok postepeno erodira obalno tlo ispod deponije. Trajanje tog procesa nije moguće predvidjeti,
no uslijed fluvijalne erozije s vremenom dolazi do urušavanja deponije i oblaganja pokosa
deponiranim materijalom (Barbalić, 1989; Kuspilić, 2008). Nakon toga se obalni pokosi uređuju u
njihov konačni oblik.
3.3. PROKOPI
Prokopi su regulacijski zahvati presijecanja meandara kojima se skraćuje trasa riječnog toka zbog
potreba plovnosti, povećanja protočnosti riječnog korita, izgradnje luke ili drugog (Bezak i Marinac,
2010; Bezak i sur., 2010b; Babić Mladenović, 2018; Muškatirović i Jovanović, 1982; Barbalić, 1989;
Van Dijk i sur., 2012; Hey, 1990). Na mjestu prokopa izvodi se niz regulacijskih građevina (Slika 3),
kao što su obaloutvrde na koritu vodotoka ispred i iza prokopa, kamene deponije na obalama prokopa,
kineta prokopa kao inicijalno korito i regulacijske pregrade (Kuspilić, 2008). Kopanje kinete
započinje s nizvodne strane (Vuković, 1995).

Slika 3. Shematski prikaz tlocrta i poprečnog presjeka prokopa (Bezak i sur., 2010b)
(1 – kineta prokopa, 2 – deponija iskopanog materijala, 3 – kontura budućeg prokopa u zoni korita, 4
– staro korito, 5 – prokop, 6 – deponija ili obaloutvrda na konkavnoj obali, 7 – deponija ili
obaloutvrda na konveksnoj obali)

4. REGULACIJSKE VODNE GRAĐEVINE U RIJEČNOM KORITU

4.1. OBALOUTVRDE
Obaloutvrda (Slika 4A) je jedna od najčešćih regulacijskih građevina kojom se riječna obala štiti od
erozije, postiže se njezin pravilni geometrijski oblik i umiruje vodni tok (Bezak i Marinac, 2010;
Bezak i sur., 2010b; Babić Mladenović, 2018; Muškatirović i Jovanović, 1982; Vuković, 1995;
Barbalić, 1989). Izvodi se na mjestima gdje su trase projektirane i postojeće obale vrlo blizu, kako bi
se izbjegli veliki zemljani radovi na iskopu ili nasipavanju. Konstrukcije obaloutvrda se dijele na
vertikalne i kose (Tablica 1).

Tablica 1: Pregled tipova konstrukcija obaloutvrda (Prema: Kuspilić, 2008)

Vetikalne
(1) Gravitacijske konstrukcije - beton i
armirani beton, gabioni, armirana
zemlja
(2) Arimiranobetonski L-zidovi, čelično i
armirnobetonsko žmurje,
armiranobetonske dijafragme
Kose
(1) Biološke vodogradnje - zaštita obala prirodnim
materijalima
(2) Konstrukcije od kamena i gabiona
(3) Betonske konstrukcije
(4) Sintetičke konstrukcije - geotekstil i geomembrane
(5) Asfaltne konstrukcije
Osnovna razlika između pojedinih tipova konstrukcija je u načinu prijenosa horizontalnih naprezanja
na tlo (Kuspilić, 2008). Kod vertikalnih konstrukcija ta se naprezanja prenose preko konstrukcije dok
ih kod kosih preuzima samo tlo. Vertikalne konstrukcije se nadalje prema načinu prijenosa
horizontalnih sila dijele na dvije osnovne grupe. U prvoj grupi su gravitacijske konstrukcije kod kojih
se horizontalna naprezanja prenose na tlo preko vlastite težine građevine i ne dolazi do vlačnih
naprezanja u samoj konstrukciji. U drugoj se grupi horizontalna naprezanja prenose u tlo preko
unutrašnjih sila u konstrukciji, pri čemu se javljaju i vlačna naprezanja. Vertikalne obaloutvrde su
znatno skuplje od kosih te se izvode u slučajevima kada ograničenja prostora ne dozvoljavaju
izvođenje kose obaloutvrde (Babić Mladenović, 2018).

Slika 4. Konstruktivni elementi: A – kose obaloutvrde, B – paralelne građevine (Kuspilić, 2008)

4.2. PARALELNE GRAĐEVINE

Paralelna (uzdužna) građevina je glavna regulacijska građevina kojom se obala vodotoka premješta
unutar njegovog korita (Bezak i sur., 2010b; Babić Mladenović, 2018; Muškatirović i Jovanović,
1982; Vuković, 1995). U pravilu se izvodi kao nasip od lomljenog kamena duž trase buduće obale
vodotoka, paralelno s njegovim tokom, do visine razine srednjih voda (Slika 4B). Poprečni profil
paralelne građevine je obično trapezni. Prostor između nasipa i postojeće obale (naplavni bazen)
postupno se ispunjava riječnim nanosom. Taj proces se može ubrzati izvođenjem traverzi između
paralelne građevine i obale (Kuspilić, 2008).
Traverza je sekundarna poprečna regulacijska građevina kojom se paralelna građevina povezuje s
obalom (Bezak i Marinac, 2010; Bezak i sur., 2010b; Babić Mladenović, 2018). Manjeg je poprečnog
profila od profila paralelne građevine, a gradi se od drva, kamena, šljunka ili drugog odgovarajućeg
materijala. Izvođenje paralelnih građevina dobro je rješenje za plovne rijeke, jer ne dolazi do
cirkularnog strujanja, a koncentracija riječnog toka utječe na povećanje plovne dubine (Barbalić,
1989).

4.3. WOLFOVI ODBOJI

Wolfovi odboji su pomoćna regulacijska građevina kojom se vodni tok djelomice skreće od svog
osnovnog smjera i usporava dio toka koji prolazi kroz i preko odboja (Bezak i sur., 2010b). Građevinu
čini niz drvenih pilota zabijenih u riječno dno duž regulacijske crte i nosivih drvenih elemenata koji
su uzdužno pričvršćeni na pilote. Mogu se izvoditi s jednim ili dva reda pilota (Vuković, 1995). Na
uzdužne elemente su ovješeni fašinski snopovi od vrbovog pruća pomoću kojih se u koritu vodotoka
stvara uronjena zavjesa malo iznad razine malih voda. Time se postiže taloženje suspendiranog
nanosa na dijelu korita između postojeće i projektirane nove obale. Wolfovi odboji su privremene
konstrukcije (Barbalić, 1989).
4.4. REGULACIJSKA PERA, PREGRADE, PRAGOVI I STEPENICE
Regulacijsko pero (naper) je poprečna regulacijska građevina u koritu rijeke kojom se obala premješta
na novi položaj unutar korita, a izvodi se kao nasip od lomljenog kamena između postojeće i buduće
obale (Babić Mladenović, 2018; Vuković, 1995). Pera omogućavaju vrlo brzo taloženje nanosa, ali se
javljaju znatna cirkularna strujanja (Slika 5) koja mogu predstavljati problem na plovnim rijekama
(Barbalić, 1989; Kuspilić, 2008; Savić i sur., 2013). Najčešće se gradi niz od više pera postavljenih
pod kutom od 90º stupnjeva u odnosu na smjer toka (Bezak i sur., 2010b; Muškatirović i Jovanović,
1982). Pera mogu biti i zakrenuta uzvodno (inklinatorna pera) ili nizvodno (deklinatorna pera).

Slika 5. Cirkularna strujanja iza pera: A – uzvodnog, B – okomitog, C – nizvodnog (Babić

Mladenović, 2018)

Međupera su sekundarne regulacijske građevine kojima se dodatno odbacuje matica prema sredini
toka i pospješuje cirkulacijsko strujanje u zoni između pera (Vuković, 1995). Time se postiže bolje
taloženje nanosa. Međupera su konstrukcijski jednostavnija od pera, a mogu se izvoditi od fašina.

Regulacijska pregrada je poprečna regulacijska građevina kojom se pregrađuje vodotok u svrhu

smanjivanja protočnosti ili zatvaranja suvišnih riječnih rukavaca, smanjivanja brzine bujičnih tokova,
presijecanja riječnih meandara, stvaranja akumulacija i retencija i drugo (Bezak i Marinac, 2010;
Babić Mladenović, 2018; Muškatirović i Jovanović, 1982; Vuković, 1995). Uglavnom se grade
između postojećih riječnih otoka i obale (Bezak i sur., 2010b). Za trajanja velikih voda pregrade su
preljevne građevine.

Riječni prag je poprečna regulacijska građevina s višestrukom primjenom u regulaciji vodotoka.

Pragovima u nizu stabilizira se uzdužni profil korita, odnosno utvrđuje dno korita na projektiranoj koti
te izaziva zasipavanja dubokih mjesta u koritu (Bezak i Marinac, 2010; Bezak i sur., 2010b;
Muškatirović i Jovanović, 1982; Vuković, 1995; Barbalić, 1989; Kuspilić, 2008). Na većim dubinama
pragovima se postiže sedimentacija riječnog dna. Projektno rješenje i primijenjena tehnologija
izgradnje pragova ovisi o erozijskim, morfološkim i drugim lokalnim značajkama vodotoka.
Stepenice (kaskade) su regulacijske građevine kojima se mjesto denivelacije dna vodotoka štiti od
pojačanog erozivnog djelovanja vode (Bezak i sur., 2010b; Barbalić, 1989). Izvodi se najčešće od
betona, ali se također može graditi i od zidanog kamena, gabiona ili kombinacije tih materijala (Bezak
i Marinac, 2010). Stepenice se ne izvode na plovnim rijekama.

4.5. REŠETKASTE REGULACIJSKE GRAĐEVINE

Rešetkaste regulacijske građevine su pomoćne konstrukcije u koritu vodotoka kojima se naročito
ugroženi dijelovi korita štite od fluvijalne erozije (Bezak i sur., 2010b). Izvode se kao dva reda
drvenih pilota s razmakom od 2,5 do 3 metra između redova (Slika 6). Na prvi red pilota koji prati
regulacijsku crtu uzdužno su učvršćeni drveni elementi kojima se preusmjerava tok. Između prvog i
drugog reda pilota postavljeni su poprečni elementi kojima pomoćni piloti iz drugog reda podupiru
glavne pilote. Konstrukcija usporava dio vodotoka koji kroz nju prolazi i omogućava taloženje nanosa
u dijelu korita koje konstrukcija odvaja od glavnog toka (Vuković, 1995). Rešetkaste građevine su
privremene konstrukcije.

Slika 6. Skica rešetkaste regulacijske građevine (Bezak i sur., 2010b)

(1 – drveni piloti, 2 – drvene razupore, 3 – uzdužni drveni elementi)

5. ZAŠTITNE VODNE GRAĐEVINE

5.1. OBRAMBENI HIDROTEHNIČKI NASIPI I ZIDOVI
Osnovne građevine za pasivnu zaštitu od poplava su hidrotehnički nasipi (Kuspilić, 2008). To su
vodozaštitne građevine izvan glavnog korita vodotoka kojima je svrha zaštita urbanih ili
poljoprivrednih područja od plavljenja velikim vodama (Bezak i sur., 2010b; Vuković, 1995). Grade
se nasipavanjem slojeva zemljanih, kamenitih ili miješanih materijala, ukupne visine do 5 metara.
Kruna nasipa projektira se ovisno o namjeni nasipa i treba biti dovoljno široka da se po njoj mogu
kretati vozila.
Zemljani materijali od kojih se izgrađuju nasipi su gline niske do visoke plastičnosti, prašine, glinoviti
pijesci i slični materijali. Nasip se radi u slojevima debljine između 30 i 50 centimetara, koji se zbijaju
ježevima, glatkim valjcima i vibropločama. Kameni materijali za izgradnju nasipa su materijali
dobiveni miniranjem, kamene drobine i šljunci, koji se zbijaju vibrovljacima, vibronabijačima i
kompaktorima. Debljine slojeva kreću se u rasponu od 50 do 100 centimetara. Miješani materijali za
ugradnju u nasipe su miješani kameni i zemljani materijali, glinoviti šljunci, zaglinjene kamene
drobine, trošne stijene – škriljci, lapor, flišni materijali i slično. Slojevi se nasipavaju u debljini 30 do
60 centimetara i zbijaju valjcima.
Obrambeni zid (zaštitini zid) je armirano-betonska građevina visine 1,00 do 1,50 metra, koja se
izgrađuje ako nema dovoljno mjesta za izvedbu obrambenog nasipa od nasutog materijala ili na
samom nasipu koji nema dovoljno nadvišenje (Babić Mladenović, 2018). U posljednje vrijeme se
ovakvi obrambeni zidovi kombiniraju s mobilnim zaštitinim elementima koji se na njih povezuju.
5.2. AKUMULACIJE I RETENCIJE
Akumulacije su građevine koje služe za sakupljanje i zadržavanje vode u akumulacijskom prostoru
zbog zadovoljavanja vodno-gospodarskih potreba (Bezak i sur., 2010b; Kuspilić, 2008).
Retencije su specijalne akumulacije namijenjene za kontrolu velikih voda na nizvodnom području
(Bezak i sur., 2010a; Babić Mladenović, 2018). Njima se postiže privremeno zadržavanje
(retenciranje) dijela velikih voda u retencijskom prostoru. U skladu s lokalnim uvjetima, tako
zadržane velike vode mogu se kasnije kontrolirano ispuštati iz retencije u odgovarajući prirodni ili
regulirani recipijent (Stojić, 1998).
Retencijski prostor (Slika 7) je prirodno ili umjetno oblikovan prostor u ili oko vodotoka uzvodno od
retencijske brane (retencijske pregrade) koji služi stalnom ili privremenom zadržavanju vode
(Kuspilić, 2008). Prostor se može formirati unutar protočnog profila vodotoka (prirodnog ili unutar
nasipa) ili na širem prostoru riječne doline (Bezak i sur., 2010a).

Slika 7. Shematski prikaz retencije (Kuspilić, 2008)

5.3. LATERALNI KANALI

Lateralni kanal je zaštitna građevina kojom se od brdskih voda štite dolinska naselja i poljoprivredna
područja (Bezak i sur., 2010b). Gradi se na brdskim padinama i približno je paralelan s glavnim
recipijentom u dolini, a poprečan u odnosu na brdske potoke. Velike vode brdskih potoka, koje bi
inače otjecale najbližim putem u recipijent i povećavale rizik od poplave, prihvaćaju se lateralnim
kanalom i odvode u glavni recipijent nizvodno od branjenog područja. U ovisnosti o konfiguraciji
terena, lateralni kanal može se projektirati i tako da odvodi brdske vode u drugi sliv. Lateralni kanali
mogu se izvoditi i u kombinaciji s brdskim retencijama.

5.4. OTERETNI KANALI

Oteretni (odušni) kanal je umjetni vodotok kojim se od poplava štite gradovi, naselja i vrijedna
gospodarska područja (Bezak i sur., 2010b; Babić Mladenović, 2018; Stojić, 1998; Kuspilić, 2008).
Izgradnja kanala dosta je skupa, pa se ovo rješenje implementira u situacijama gdje druga rješenja
nisu moguća. Preusmjeravanjem dijela vodnog toka uzvodno od poplavnog područja u oteretni kanal
osigurava se uzvodno rasterećenje vodnog vala i svodi ga se na razinu koju je korito vodotoka s
inundacijskim prostorom u mogućnosti prihvatiti (Slika 8). Preuzeta voda se oteretnim kanalom
odvodi u drugi vodotok (poprečni oteretni kanal) ili se nizvodno od branjenog područja ponovno
vraća u glavni vodotok (paralelni oteretni kanal).

Slika 8. Shematski prikaz oteretnog kanala: A – poprečni, B – paralelni (Bezak i sur., 2010b)

Projektom oteretnog sustava potrebno je dimenzionirati oteretni kanal tako da se izbjegne moguća
superpozicija vodnih valova na ušću kanala u vodotok. Izgradnjom preljeva ili ustava upravljanje
vodnim režimom oteretnog sustava može se dodatno poboljšati (Kuspilić, 2008).
Ustava je građevina kojom se regulira potrebna razina vode uzvodno od ustave ili regulirano ispušta
voda iz jednog vodotoka u drugi (Bezak i sur., 2010b). Izvodi se kao samostalni objekt ili kao dio
druge građevine. Potreban protok vode kroz ustavu regulira se podizanjem i spuštanjem zatvarača na
njezinim oknima (Stojić, 1997).

5.5. HIDROTEHNIČKI TUNELI

Hidrotehnički tunel (gravitacijski, sa slobodnim vodnim licem) je podzemna građevina koja služi za
provođenje voda kroz prirodne ili umjetne zapreke ili ispod njih (Bezak i sur., 2010b; Stojić, 1998).
Njime se omogućava preusmjeravanje velikih voda s poplavnog područja jednog sliva u drugo slivno
područje u kojem su rizici od poplava manji. Tuneli se projektiraju tako da cijelom duljinom tunela
osiguravaju uvjete tečenja sa slobodnim vodnim licem. Razina vode u takvom tunelu dosiže do 4/5
visine tunela. Primjer takvog tunela u Republici Hrvatskoj je hidrotehnički tunel Krotuša (2138 m),
iskopan 1938. godine. Njime se preuzimaju velike vode Vrgorskog polja i odvode u Baćinska jezera,
a zatim manjim tunelom do Jadranskog mora.

6. ZAKLJUČAK
Poplava je elementarna nepogoda koja veličinom i intenzitetom može ugroziti zdravlje i živote
značajnijeg broja ljudi, njihova materijalna dobra i životnu sredinu. I u ovom desetljeću zabilježene su
velike poplave koje su odnijele mnoge ljudske živote i koje su uzrokovale velike materijalne štete.
Poplave kao elementarne nepogode zahvaćaju i visokorazvijene zemlje što potvrđuje da se radi o vrlo
opasnoj elementarnoj nepogodi, čiju je veličinu i posljedice vrlo teško točno predvidjeti.
Upravo zbog velike snage ove elementarne nepogode potrebno je planski, studiozno i stručno
pristupati izradi strategija i planova za borbu, prevenciju i zaštitu od poplava, kako bi se u budućnosti
spriječile katastrofe što je više moguće. Važan dio mjera planskog upravljanja vodama i zaštite od
poplava čini dobro planiranje, izgradnja i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina.
U ovom radu autori su dali sustavni prikaz 20 najčešćih regulacijskih i vodnih građevina koje se
koriste u Republici Hrvatskoj (Tablica 2), s njihovim osnovnim značajkama, namjenom i načinom
gradnje.

Tablica 2: Pregled najčešćih regulacijskih i vodnih građevina

Svrha Trajn. Najčešće korištena gradiva Vrsta Polož. Značaj

Stvaranje inundacije

Regul. izvan korita

Regulac. u koritu
Pregradnja toka
Skretanje toka

Sekundarna
Nova obala

Privremena
Odvodnja

Miješano

Poprečna
Paralelna

Primarna
REGULACIJSKA /

Zaštitna
Gabion
Kamen
Zemlja
Trajna

Beton
Fašin
Drvo
ZAŠTITNA VODNA
GRAĐEVINA

1 Regulacijski nasipi • • • • • • • •
2 Deponije • • • •
3 Prokopi • • • • • •
4 Obaloutvrde • • • • • • • • • • •
5 Paralelne građevine • • • • • •
6 Traverze • • • • • • • •
7 Wolfovi odboji • • • • • • •
8 Regulacijska pera • • • • • •
9 Regulac. međupera • • • • • •
10 Regulac. pregrade • • • • • • •
11 Riječni pragovi • • • • • •
12 Stepenice • • • • • • • •
13 Rešetkaste građ. • • • • • •
14 Hidrotehn. nasipi • • • • • • •
15 Obrambeni zidovi • • • •
16 Retencije • • • • • • •
17 Lateralni kanali • • • • •
18 Oteretni kanali • • • • •
19 Ustave • • • • • • •
20 Hidrotehn. tuneli • • • • •

Ograničenje ovog istraživanja je što se rezultati odnose samo na područje Republike Hrvatske te se
zbog toga ne mogu generalizirati. Mogući smjerovi nastavka ovog istraživanja su izrada sustavnog
prikaza specijalnih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina te proširenje obuhvata postojećeg
istraživanja na prostor izvan Republike Hrvatske, čime bi se omogućila generalizacija zaključaka.

7. LITERATURA
Andjelkovic, I. (2001). Guidelines on non-structural measures in urban flood management, IHP-V,
Technical Documents in Hydrology, No. 50. Paris: UNESCO.

Babić Mladenović, M. (2018). Uređenje vodotoka. Beograd: Institut za vodoprivredu Jaroslav Černi.

Barbalić, Z. (1989). Riječna hidrotehnika – Regulacija rijeka. Sarajevo: Građevinski fakultet.

 Bezak, S. i sur. (2010a). Opći tehnički uvjeti za radove u vodnom gospodarstvu, knjiga 1: Gradnja i
održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i vodnih građevina za melioracije, 0.
poglavlje: Opće odredbe. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet i IGH d.d.

Bezak, S. i Marinac, M. (2010). Opći tehnički uvjeti za radove u vodnom gospodarstvu, knjiga 1:
Gradnja i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i vodnih građevina za melioracije,
14. poglavlje: Radovi na regulaciji vodotoka. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet i
IGH d.d.

Bezak, S., Kuspilić, N., Kapitan, I. (2010b). Opći tehnički uvjeti za radove u vodnom gospodarstvu,
knjiga 1: Gradnja i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i vodnih građevina za
melioracije, Prilog A: Regulacijske i zaštitne građevine. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu,
Građevinski fakultet i IGH d.d.

Hey, R.D. (1990). Environmental River Engineering. J.IWEM, 4 (1990), 335-340.

Kuspilić, N. (2008). Hidrotehničke građevine – dio 2: Građevine na vodotocima. Zagreb: Sveučilište

u Zagrebu, Građevinski fakultet.

Muškatirović, D. i Jovanović, M. (1982). Osnovi hidrotehnike. Beograd: Zavod za UNS.

Pavlin, Ž. i Kuspilić, N. (2018). Mjerodavni vodostaji za dimenzioniranje hidrotehničkih nasipa i

nasutih brana. Građevinar 70, 3 (2018), 225-233.

Roje-Bonacci, T. (2019): Nasipi za odbranu od poplava i njihova osetljivost u kriznim hidrološkim

situacijama. Vodoprivreda, 0350-0519, 51 (2019), 17-30.

Savić, R. i sur. (2013). Fluvial deposition in groyne fields of the middle course of the Danube River.
Tehnički vjesnik 20, 6 (2013), 979-983.

Stojić, P. (1997). Hidrotehničke građevine I. Split: Sveučilište u Splitu, Građevinski fakultet.

Stojić, P. (1998). Hidrotehničke građevine II. Split: Sveučilište u Splitu, Građevinski fakultet.

Van Dijk, W.M., Van de Lageweg, W.I., Kleinhans, M. G. (2012). Experimental meandering river
with chute cutoffs, J. Geophys. Res. 117, F03023, 1-18.

Vuković, Ž. (1995). Osnove hidrotehnike I, knjiga 2. Zagreb: Akvamarine.

View publication stats