neoplazma ili novotvorina označava skup promenjenih ćelija koje pokazuju nepravilan i
progresivan rast. Tumorske bolesti imaju ozbiljnu prognozu, a neke su opasne po život, te su danas aktulana tema zbog traženja novih načina lečenja. Reč „tumor” na latinskom jeziku označava oteklinu koja je nastala povećanjem tkiva ili organa zbog bujanja ćelija[1] ili otoka (edema) tkiva zbog zadržavanja tečnosti ili krvarenja unutar tkiva. Danas se taj pojam uvrežio najviše kao oznaka za novotvorinu odnosno neoplaziju.[2][3][4] Pojam „novotvorina” označava novonastalu tvorevinu u organizmu koja je nastala kao posledica različitih unutrašnjih i spoljnih faktora koji deluju na organizam. Može se definisati i kao abnormalna nakupina tkiva čiji je rast nesvrsishodan, autonoman i nadmašuje rast normalnog tkiva, te nastavlja da raste i nakon prestanka uzroka, koji je praktično nepoznat. Novonastale ćelije se od polaznih ćelija razlikuju i strukturno i funkcionalno, ali se u većini slučajeva može prepoznati od koje vrste ćelija ili tkiva je nastao tumor. U osnovi, novotvorine nastaju kad se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama rasta ćelija.
Podela novotvorina[уреди | уреди извор]
Tumori mogu biti maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni). Razlika između njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni daju metastaze[5][6] i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju odnosno rastu ekspanzivno. Tumori predstavljaju ograničenu izraslinu nastalu bujanjem tkiva koja s naziva neoplazija. Rak (lat. cancer - rak rana, neizlečiva rana) predstavlja zloćudni oblik novotvorine. Zloćudnost ili malignost nekog tumora odnosi se na svojstvo tog tumora da invadira i razara okolno tkivo i da stvara udaljene metastaze u organizmu, te kao posledica nastupa smrt. Dijagnoza zloćudnog tumora ne podrazumeva smrt. Pravodobnom dijagnozom, i dobrim odabirom terapije izlečenje je kod nekih malignih tumora moguće.[7][8]