Reljef BiH

Na teritoriju Bosne i Hercegovine izdvajaju se tri geomorfološka pojasa:

Sjeverni-posavski sa planinama na horstantiklinorijumima predgorskim nizinama, depresijama sa

graben-sinklinorijumima. Na planinama je zastupljena fluvijalna. deflukcijska, deluvijalna derupcijska
modoskulptura.

Centralni-srednje bosanski, koji se poklapa sa unutrašnjim i središnjim Dinaridima u kojima dominira

navlačna struktura, sa prostranim navlakama u cijeloj nizini. Planinski masivi i hrptovi Su pretežito
tektonske antiforme. odnosno horst antiklinale i antiklinonumi. Na ovom prostoru gdje su
zastupljene paleozojske Škriljave naslage,fliški sedimenti vulkanogeno-sedimentna serija te izraziti
ultrabazični masivi (serpentini i peridotiti) i manje vapnenaćke površine, razvijena je fluvijalna
morfoskulptura (doline, terase, riječni bazeni dr.), zatim na padinama je zastupljena padinska
morfoskulptura, predstavljena oblicima spiranja, jaružanja i kliženja terena, a na oazama vapnenca
razvijena je kršSka morfoskulptura u kojoj dominiraju ponikve - vrtače, doci, a mjestimice se javljaju
pećine i drugi podzemni krški oblici. Između planina (hrbata i masiva) spuštene su kotline ispunjene
neogenskim ugljenim naslagama. To su tipitne tektonske depresije - naknadno modelirane fluvijalnim
i padinskjm (denudacijskim) procesima. Kotline su povezane klisurama koje su usjetene u starije i
tvrđe naslage već opisanih terena.

Treća regija predstavlja zonu visokog krša u kojoj dominiraju vapnenci i dolomiti. Nazvali smo je
južnim i u geotektonskom pogledu podudara se sa vanjskłm Dinaridima, pretežito karbonatnim. U
južnoj regiji su uglavnom zastupljene navlake i ljuske, koje su izlomljene naknadnim radijalnim
procesima tj. hrbati i masivi i prostrane zaravni-površi-visoravni su razlomljene, izdignute i ubrane te
iskraljuštane vapnene table, koje su stvarane u plitkom mezozojskom oceanu-moru. Uzdužne udoline
se pružaju po zonama u kojima dominira paleogeni fliš. U njima su oblikovana polja u kršu, u
međugorskim depresijama. One su pak posljedica rasjednih pokreta, na koje su djelovala vanjske sile
i modifikatori te imaju fluvijalnu i krško-korozisku morfoskulpturu. Tamo gdje su vapnenci čistiji
zastupljene su gotovo sve moguće krške forme: škrape (ljuti krš), ponikve-vrtače (boginjavi krš), jame
pećine i spilje, slijepe i suhe doline i drugi krški oblici.
Osnovni tipovi reljefa
Na teritoriju Bosne i Hercegovine prema postanku i tipu reljefnih oblika izdvaja se nizinski,
brežuljkasti, gorsko, planinski i krški tip reljefa.

Nizijski reljef

Nalazi se u području Peripanonskog oboda. Pruža se od rijeke Save do linije koja povezuje Grmeč,
Čemernicu, Uzlomac, Borju i Majevicu

Čine ga naplavni ravni, terasni ravjaci. To su Knešpolje, Lijevče polje, Ivanjsko polje, Šamačko polje i
Semberija.

 Naplavne ravni- 200m nadm visine uz riječne obale. Geološki- najmlađi, čine ih gline i pijesci
holocena. Nalaze se u donjim i srednjim tokovima rijeke Save i njenih desnih pritoka, ali i
naplavnih ravni polja u kršu koje su oblikovale ponornice Trevižat, Trebišnjica i dr. Neke od
rijeka zatrpavaju korito i stvaraju meandre-bivaju napuštene, nastaju poloji i mrtvaje npr.
Bardača ili Gomjenikca- pretvoreni u ribnjake.

 Terasni ravnjaci — na teritoriju Bosne Hercegovine za konglomeratske terase

fluvioglacijalnih nanosa kao npr. u dolini Neretve u Mostarskoj zavali. Od aluvijalnih
naplavina razlikuju se za oko dvadesetak metara visine. Po postanku- stariji, i ponekad su
rijeke usječene u njih.

Brežuljkasto - ravnjački reljef

Čine prigorja predgorske stepenice, pobrđa i fliške udoline, zaravni i polja u kršu.

 Reljef brežuljaka-200-500m.

-Vodotoci oblikovali rebrasti reljef u kojem se izmjenjuju udoline sa brežiljkastim razvođima

-Kozara, Prosara, Motajica, Majevica, Vučjak, Trebavac

 Prigorja

-reljefne zone u obliku pregorskih stepenica uz gorske masice il hrbate npr Velež, Čabulje, Grmeča itd

 Fliške udoline

-nastale taloženjem mekših stijena, nepropusnih laporaca i pješćenjaka u pjasu sprtih morskih struja

-pružaju se u vidu uskih traka paralelno sa gorskim hrptovima Dinarida

-u području vapnenca- najznačajnije-obradive površine npr Dubravska, Brotnjanska zaravni

  Polja u kršu-1200m i ispod razine mora npr Svitavsko polje
-specifične tvorevine nastale djelovanjem unutarnjih sila i vanjskih procesa

-predisponirani su rasjednom tektonikom- smjer sjeverozapad-jugoistok

-polja Dinarskog sastava imajuovaj gore pravac pružanja sz ji

-sjeverna strana strmija od južne

-polja su stepenasto poredana prema nadmorskoj visini

-kroz vapnenačka bila se voda iz viših u niža polja procjeđuje

-npr Ričine, Matice, Trebižata-voda sea procjeđuje iz Posuškog poklja i ulijeva u Neretvu.

-Povremeno plavljena polja Mostarsko blato, Imotsko, Bekijsko polje i Nevesinjsko (zimi)

-stalni plavljena Hutovo blato, Buško blato

-Bila: Grmeč-Klekovača-Šator-Dinara,od njih južnije polja Petrovačko, Grahovsko, Bravsko, pa opet bila: Cincar-
Vitorog-Raduša-Vranica pa južno polja Glamočko-Livanjsko-Duvanjsko. Kamešnica-Čabulja-Čvrsnica-Crvanj-
Volujak, prati ih niz polja Posuško-Dugo, Nevesinjsko-Gatačko. -- Niz greda; Vranič---oblici u reljefu na
vapnencima, predisponiraniso obično reversnim rasjedima i pojavom pull-appart. To su strukture kod kojih je
došlo do račvanja rajeda jednom kraju, što je uvjetovalo ili izdizanje spuštaje unutarnjeg dijela strukture. Na
ovakvom reljefu dolazi do rubne korozije i riječne erozije i akumulacije što oblikuje polja u kršu. Najveće polje-
Livanjsko polje- Najveći broj bolja vezan za Dinarski krš ima ih oko 150. Polja su karakteristična po pojavama
rijeka ponornica, na jednom kraju polja izvire a na drugom ponire. Bivša najduža ponornica svijeta Popovog
polja- Trebišnjica.

Planinsko kotlinski reljef

Čine ga Dinarske planine, zaravni u kršu i kotline.

Predstavljen planinskim lancem smjer sz ji a izmedju njih su kotline.

- Kotline
-Specifični oblici u Dinaridima

-postanak- tektonski obod na kojem su planine, dno uravnjeno jer je obično tu prije bilo jezero

-najpoznatije kotline: Bihaćka, Prijedorska, Mostarska i najveća Sarajevsko-zenička.

- Dinarske pl i pobrđa
-čine gora i masivi dinarskog krša

-Centralni masivi alpskog orogenog pojasa su planinski masivi zahvaćeni tektonikom-središte Dinarskog pojasa-
izdignuti tokom neotektonske faze-Bosansko škriljavo gorje(masivi Vranica, Kruščica,Komar itd)

-istom pojasu pripada tok Drine od Foče do Goražda i područje oko Zvornika

-planinske mase ofiolitskog pojasa hercinskom orogenezom Kozara, Uzlomac, Borja

-borano-rasjednonavlačno i rasjedno lljuskavo gorje u Vanjskim Dinaridima: Dinara, Vlašić, Vran itd.

-jugoistočno od Ivan sedla- pl iste strukture Prenj, Velež, Bjelašnica

Zaravni u kršu su specifičan oblik reljefa Dinarida. Porijeklo im je poligenetsko. Preduvjet njegova
postanka je postojanje blagog krila antiklinale mezozojske karbonatne platforme, koje cini
geotektonski okvir u navlačnoj tektonici. Ukazuje to na prvotno postojanje zaravnjenog terena, koji
utjece na usmjerenost krškog i fluviokrškog procesa. Na toj platformi, koja je višekratno izdizana,
oblikovana je površinska i podzemna pukotinska mreža. Onaje bila preduvjet za nastanak guste
mreže ponikava. dolaca i dubokih kanjona. Postoje dva osnovna tumačenja u postanku tih zaravni:
korozijsko i fluviokrško. Prvo postanak zaravni objašnjava utjecajem rubne korozije u uvjetima tople i
vlažne klime. Drugo postanak zaravni objašnjava postojanjem tektonski pogodne platforme na kojoj
djeluje fluvijalna erozija i kasnije okršavanja.

Nase najpoznatije zaravni su Brotnjo i Dubrave sa obje dolinske strane Neretve južno od Mostara.
Obje imaju visinu od 220 do 300 m. Na njima su fluviokrške udoline kao Medugorska, Cerinska i
Rotimlja. Na Brotnyu se nalaze brojne grede i hrptovi kao Ozren i Trtla. a na Dubravama to je Hrgud

Pobrđa u kršu — smještena su u visinskom pojasu do 400 metara nad morem, a postanak im je
vezan za vapnenačko dolomitske stijene u kojima su oblikovane ponikve, uvale, suhe doline, glavice,
ali i podzemni oblici jame i pećine. Na pobrđu u jugozapadnom obodu Popova polja nalazi se naša
najduža i za posjetitelje uredena pećina Vjetrenica.

Obalni reljef - javlja se na uskom pojasu dužine 22 km u zalivu Neum - Klek, a nastao je potapanjem
fliške udoline između poluotoka Klek i obale. Na poluotoku Klek nalaze se dvije glavice i jedno sedlo,
a obala je uglavnom nasuta za A potrebe turističke eksploatacije ili valorizacije.

Reljefnost teritorija Bosne i Hercegovine

Visinski odnosi u reljefu Bosne i Hercegovine pokazuju amplitudu od 2386 m, tj. od razine mora do
vrha Maglića. Visinama do 200 m pripada 14 % teritorija, na pobrđa i brežuljkaste krajeve sa visinama
od 200 do 500 m pripada 29 % njezina teritorija. Gorska područja od 500 do 1000 m sudjeluju u
reljefnosti Bosne i Hercegovine sa čak 32,4 % i čine najrasprostranjeniji Oblik reljefa. Sredogorja i niže
planine zahvaćaju još uvijek visok postotak — Čak 20,8 %, što će se pokazati i u razmještaju
bosanskohercegovačkih naselja nije rijedak slučaj da je čak općinsko središte na visini od preko 1100
m, kao npr. Kupres, Kalinovik i dr. Planinska područja sa visinom Od 1500 do 2000 m imaju udjel od
3,5 % u teritorijalnom rasponu reljefa Bosne i Hercegovine, dok su planinski masivi i visokoplaninska
područja sa preko 2000 m zastupljena sa tek % hipsometrijskog teritorija Bosne i Hercegovine. Njega
čine najviši planinski vrhovi kao Bjelašnica sa 2067 m, Maglić 2386 m, Vranica 2212 m i dr. Visinski
pojas od 200 do 1000 m zahvaća čak 61 %, te je logično da je srednja visina reljefa Bosne i
Hercegovine 750 m.

Kategorije vertikalne raščlanjenosti reljefa Bosne i Hercegovine ogledaju se i U klasama reljefa prema
nagibu: nizine, slabo raščlanjene nizine, slabo raščlanjen reljef, umjereno raščlanjen reljef, izrazito
raščlanjen reljef i vrlo izrazito raščlanjen reljef

Najmanje vrijednosti imaju slabo raščlanjene nizine na akumulacijskŕ ravnima peripanonske oblasti,
dna zavala, polja u kršu i kotlina. Raščlanjen reljef na drugoj strani imaju najviši planinski vrhovi
Bosne i Hercegovine koji su bili zahvaćeni pleistocenom oledbom: Prenj, Cvrsnica, Maglić. Bjelašnica i
dr.

Ti dijelovi imaju najveće nagibe sa strmcîma preko 55 stupnjeva. Bosna Hercegovina ima tek 13.03 %
teritorija je nagib manjî od 5 stupnjeva. Primjera radi Slovenija koja je za nas sinonim planinske
alpske zemlje sa razvijenim skijališnim turizmom, ima čak 22 % državnog teritorija sa nagibom do 5 %