Professional Documents
Culture Documents
BROWN, SANDRA-Dama I Reli-Vozač
BROWN, SANDRA-Dama I Reli-Vozač
I
Hajtauer." \
"U redu."
Da ga ne bi naljutila, nije bilo svrhe da mu sada saopšti
da ne bi prihvatila njegovu ponudu za kupovinu kuće bez
obzira koliko ona bila atraktivna.' U stvari sumnjala je da
je on uopšte ozbiljno uzeo u razmatranje kupovinu kuće.
Zašto bi se čovek kao on, raspusnik slobodnog duha,
opterećivao odgovornošću oko održavanja jedne
"istorijske" kuće? 'j
Njegov razlog za gledanje kuće; verovatno je ništa drugo do perverzna
radoznalost. Nikada ranije nije bio pozvan u nju. Sada, pošto je imao para i
slavu, mogao je da dodje i ode kad god hoće bez imalo osećaja za klasna
ograničenja. Bez sumnje, uživao je da postupa bezobzirno prema svima, jer,
su se stvari u me'djuvremenu promenile. Budući da nikada nije bio pozvan u
kuću na Indigo imanju došao je da joj natrlja nos svojim uspehom.
Razmišljajući o tome, Laura je podrugljivo rekla, "Nadam se da si
dobio ono što si hteo."
Zažalila je čim je otvorila usta, praktično kada se zaustavio na vratima i
polagano okrenuo. Više nije izgledao kao tridesetogodišnji milioner. Opet je
imao osamnaest godina i bio je divalj, nedisciplinovan i opasan. Nestašni
pramičak pao mu je preko obrve. Sardonski pokret usana koji je prerastao u
osmeh podsetio je na onaj iz godišnjeg albuma njihovog koledža.
Zatvorio je vrata, koja je bio tek otvorio, i rekao, "Ne u potpunosti."
Gipkim pokretom uhvatio je za gornji deo ruku, okrenuo i pritisnuo uz
vrata. Raširivši ruke iznad njene glave, sagao se i nagnuo napred,
istovremeno proguravši "svoja kolena medju njene butine.
Nasrnuo je svojim ustima na njena. Pokušala je da ga izbegne okrećući
glavu s jedne strane na drugu. "Ne. Ne!"
Ali on je bio nepopustljiv i uporan i, premda nije koristio svoje ruke, u
momentu kada je ulovio njena usta u pomamnom, vrućem poljupcu, ona je
bila savladana. Njegov jezik delovao je istovremeno i komandujuće i
milujuće. Vrelina njegovog poljupca dotukla je i poslednji pokušaj njenog
otpora.
To je bio jedan od onih pohotnih poljubaca za koje je mislila da postoje
samo u filmovima. Bio je gladan i nasladjivao se njenim ustima, kao da su
ona bila obilat i ukusan dezert. Ponovio je to više puta, iskušavajući je. Za
sve to vreme nežno je milovao i svojom butinom koja je bila izmeđju
njenih.
Kada je na kraju pustio, usne su joj bile zažarene i vlažne, oči blistave,
a telo toplo i mlitavo. Grudi su joj se dizale i spuštale. On je bacio pogled ka
njima, drsko dodirujući sam centar jedne Od njih i, što je bilo još gore,
načinio tri lenja kruga svojim prstom. "Oh, malena, baš si dobra,"
promrmljao je. A zatim je još jednom poljubio.
Laura je bila ponižena njegovom slobodom, a još više svojom
podatnošću. Uspela je da ga se oslobodi i odgurnula ga je. Pogledala ga je
bez daha, a telo joj se ukrutilo od besa. "Zašto si to uradio?"
Bila je uzdrmana do srži, a on je izgledao kao da ga njena ljutnja
zabavlja. "Ja sam samo pomislio da ti je potrebno dobro ljubljenje."
Pre nego što je stigla da mu jetko odgovori, on je već bio otišao.
2
je zatvorila vrata za sobom. Nije se odvezao sve dok se ona nije udaljila sa
1
a koje je pun mesec stvarao u njenoj sobi bile su
njega? i/
Ali upravo to je čekao, jer je kroz dva dana legalno trebalo da pripadne
nekom drugom. Na dokumentu će stajati ime Džejmsa Pejdena.
Gospodja Hajtauer je, kao što je i pretpostavila, bila ushićena kada je Laura
pozvala da joj saopšti da prihvata poslednju ponudu gospodina Pejdena.
Nije pomenula na koje je sve muke stavio pre nego što je kapitulirala.
Jedina briga agenta za nekretnine bila je da je prodaja izvesna i da će dobiti
pozamašan procenat od toga.
"Ugovor je spreman/ Ako večeras dobijem Vaš i potpis gospodina
Pejdena rpogli bismo da zaključimo posao prekosutra. Naravno/sutra ću
imati da završim ogroman posao oko papirologije, ali je on bio vrlo
decidiran da se to što pre završi."
"Prekosutra," uspaničeno je uzviknula Laura. "Ali neću imati vremena
da se spakujem."
"Imaćete vremena. Prema ugovoru imate trideset dana za iseljenje."
To je bila neka uteha, ali ne naročito velika. Kroz trideset dana moraće
zauvek da napusti Indigo imanje. Nije mogla da podnese pomisao na to.
Kao što nije mogla da podnese ni pomisao na jutrošnji poljubac Džejmsa
Pejdena.
Ili! na poljubac na koji je on podsetio.
Godinama nakon što se to desilo, Laura je pokušavala da izbriše iz
sećanja taj poseban dogadjaj. Džejms je sada tu epizodu izbacio u prvi plan
i mora da se nosi sa tim. Možda bi kao odrasla taj incident mogla da
posmatra iz druge perspektive. Ali već poznata dvosmislenost nadvila se
nad njom, Ifad se prisetila te noći nakon fudbalske utakmice.
Bila je na prvoj godini u srednjoj školi. Novembar. Bio je petak uveče.
Bilo je hladno. Dah joj se ledio dok je silazila niz betonske stepenice na
putu prema školskoj autobuskoj stanici.
Izduvni gasovi iz nekoliko motocikala, koji su se pojavili, činilo se
niotkud, zamaglili su hladan vazduh, i napravili krug oko nje. Bila je
uhvaćena u klopku izmedju njih i zida zgrade.
"Vidi, vidi, šta to imamo oVde?" uzviknuo je jedan motociklista.
"Verujem da je to ijedna od onih uvijuša. Kako vas zovu, draga?"
"Mažoretkinje, glupane," odgovorio je jedan od njegovih drugara. "To
je ona, u redu? Okretna je baš kao balerina, zar ne?"
Svi su smatrali da je beskrajno smešna i grohotom su se smejali. Ali ne
dovoljno glasno da bi privukli pažnju članova druge grupe koja se penjala u
školskf autobus preko puta parking prostora. Išli su na zabavu posle
završene utakmice. Svi su bili u slavljeničkom raspoloženju posle dobijene
utakmice. Školski autobus ljuljao se od smeha i veselja. Neko je poneo i
doboš, taiko da se širio ritam marša. Laura je bila zaklonjena u mračnoj
senci zgrade i sumnjala da iko može da je vidi. Niko nije išao iza nje, jer je
ona bila poslednja koja je ostala.
"Pusti me da prodjem," rekla je najsnishodljivije; što je mogla. Srce joj
je udaralo divlje i glasno kao doboš. Prepoznala je u motociklistima članove
bande koja je besciljno lunjala ulicama grada tražeći nevolje. Pojedinačno
možda i nisu tako loši, ali zajedno, podstičući jedni druge, mogli bi da budu
opasni. Laura je bila dovoljno osetljiva da bi se plašila.
Jedan od njih, onaj koji joj se prvi obratio, približio joj se još više. "Ne
pre nego što nam izvedeš predstavu, uvijušo. Na fudbalskoj utakmici nisi
nam bila dovoljno blizu. Zar ne, momci?"
Drugari su se nasmejali njegovoj bistrini i zdušno su se složili sa njim.
Ohrabren, svukao joj je žaketić, ostavivši Lauru da stoji u kratkom, sjajnom
kostimu koji su nosile ona i ostale mažoretkinje. Sa fudbalskog terena
šljokice su delovale lepo. Izbliza, izgledale su blješteće i jevtino. Laura je
primetila pohotljive poglede muškaraca oko sebe, tako da joj se steglo grlo.
Okrenula se u nameri da pobegne. Ali upala je u drugi krug, koji do
tada nije ni primetila. Sedeo je na motoru raširenih nogu, sa cigaretom koja
je visila sa njegovih mrzovoljnih usana, Džejms Pejden, priznati vodja
grupe. Laura ga nije videla otkako je, na iznenadjenje svih, diplomirao tri
godine pre toga.
Znala je da radi u garaži u predgradju, ali nikada nije imala priliku da
bude blizu takvog mesta. U njihovoj porodici Bo se brinuo oko popravki
automobila. Vidjala je mladog Pejdena u gradu, ali vrlo retko. S njim je
razgovarala jedino kada bi joj se on prvi obratio.
Jednom je u robnoj kuci "Sejfvej", kada joj je automat progutao novčić
kada nije dobila svoju koka-kolu, naišao on i snažno pesnicom udario po
mašini, tako da je konzerva izašla i on joj je dodao. Zahvalila mu je. Uputio
joj je jedan od onih osmeha 'jasno mi je kako izgledaš naga' i otišao a da
nisu razmenili ni reč.
Sada se suočila licem u lice sa njim, a bili su na njegovom terenu.
Obrve su mu bile nisko spuštene iznad sanjivih, zamišljenih očiju. Vilica
mu je bila zaklonjena podignutim okovratnikom njegove crne kožne jakne.
Butine su mu bile široko razmaknute, jer je tako dokoličareći opkoračio
motocikl. Izgledalo je da prede, baš kao i njegov motor, kao mačka koja je
upravo ulovila svoju večeru.
Duboko je uvukao dim cigarete i oduvao ga u vazduh dok se oko
njegove glave nije napravila dimna zavesa u vidu duha. Onda je otresao
pepeo na asfalt. "Kuda tako žuriš, gospodjice Laura?"
"Na - na zabavu." Nervozno je ovlažila usne, svesna prisustva petorice
motociklista koji su je okruživali blokirajući joj put u bilo kom pravcu.
Jedan od njih je bludno prokomentarisao njene noge.
Džejms je bradom pokazao prema svojim prijateljima. "Momci i ja
možemo da ti priredimo zabavu."
Prigušeno su se nasmejali. "Svakako da možemo," dobacio je jedan od
njih.
Laura je zadrhtala od hladnoće i straha. "Trebalo je da ostanem sa
grapom."
"Da li uvek radiš ono što bi trebalo?" upitao je Pejden.
Nije imala vremena da odgovori, jer im je pažnju privukao autobus.
Pokrenuo se i zatandrkao sa ispražnjenog parking prostora. Užasnuta, Laura
je posmatrala kako se zadnja svetla smanjuju dok nisu potpuno nestala iz
vidokruga.
"Zar to nije stvarno sramno?" rekao joj je iza ledja jedan od momaka.
"Otišli su i ostavili te, uvijušo."
Uspaničena, Laura je pogledala u Džejmsa. "Molim te." Oči su joj se
ispunile suzama.
"Hajde da vidimo jedno od onih podizanja nogu, devojko." Govornik je
šljisnuo po zadnjici.
Plahovito se okrenula. "Prestani! Da se nisi usudio da me opet
dotakneš."
Namrštio se. "Pa, nisam siguran da mi se svidja tvoje oholo ponašanje,
slatkišu. Zašto si tako naduvena?"
"Uznemirena je, jer je zaboravila svoj štapić. Pretpostavljam da ću
morati da joj dam neki drugi dugačak štap kojim će vrteti."
Svi su na to prasnuli u smeh. Poslednji govornik sišao je sa motocikla.
"Da vidimo koliko si dobra sa novim prijateljima." Nagnuo se i zgrabio je
za ramena.
"Ne!"
Laura je vrisnula i počela da udara napadača. Uspela je da ga
udvojenom pesnicom udari po vilici. Razjaren, opsovao je i udvostručio
svoju snagu kako bi je savladao. Prijatelji su prišli da mu pomognu, kada su
shvatili da Laura pruža veći otpor nego što su pretpostavili. Borila se
pomamno, iako je molećivo tražila pomoć.
"Pustite je."
Blago izgovorene reči delovale su kao mač. Svi sem jednog su se
povukli. Uporno je gnječio Laurine usne, dok mu je ruka besno stiskala
njenu zadnjicu.
"Rekao sam da je ostaviš." Ovog puta je bio odsečniji. Nesudjeni
ljubavnik je podigao glavu i preko ramena pogledao u svog vodju.
"Zašto?"
"Zato što ja tako kažem."
"Au, baš se spremala za šou. Ona to želi."
"Neću više da ponavljam."
Motociklista je hteo da se raspravlja, ali je procenio da je bolje da
odustane. Znao je kako je prljav igrač mogao da bude Pejden i nije želeo da
se u to upušta.
Čim je pustio, Džejms je uhvatio Lauru za ruku i povukao tako jako da joj
je skoro slomio vrat. "Penji se," požurivao je, pokazujući joj da sedne na
motocikl.
Nije gubila vreme i popela se iza njega. Hladna koža delovala je
šokantno na njene gole butine, tako da je uzdahnula. Hladan vazduh joj je
dobrodošao ispirajući gorak ukus siledžijskog poljupca.
"Dodaj joj žaket," naredio je Džejms. Jedan od drugara je poslušao.
Džejms je pustio da navuče rukave pre nego što je rekao: "Kasnije," svojoj
grupi vernih sledbenika. Onda je upalio motor i pojurio sa parkinga na
ulicu. Kako su uspeli da se ne prevrnu kada su skretali Lauri nije bilo jasno.
Nije znala ni za šta drugo sem za strah da neće uspeti da se održi na
motoru. Džejms mora da je to shvatio, jer se okrenuo i viknuo, "Obuhvati
me rukama." Oklevajući, uhvatila ga je oko struka. Osetila je njegovo toplo
telo ispod kožne jakne. I muževno. I zastrašujuće. Nikada ni jednog dečka
nije dodirivala sa toliko familijarnosti. Samo što ovo nije bio dečak. Ovo je
bio muškarac.
"Gde je ta žurka?"
"Ne želim da idem," viknula je otpozadi. "Samo me odvedi kući, molim
te."
Nije je pitao za pravac io je da pripada Indigo trgu broj 22.
Pošto je brzo vozio, nije mogao da uoči njen strah. U njoj se nagomilalo
sve ono što je bilo snašlo, tako da je počela da plače. Suze su joj se sli vale
niz lice i ledile na njenoj koži od ledenog vetra.
Da bi se zaštitila, zarila je svoje lice u vrat Džejmsa Pejdena. Mirisao je
na "old spajs" i kožu. Njegova kosa šibala je po licu. Kada su sišli sa
gradskih ulica, a seoski putevi postali džombavi, još više se pribila uz njega,
nesvesno stiskajući njegova bedra svojim butinama.
Znala je kada su skrenuli ka Indigo trgu, ali nije digla glavu sve dok
nije stao na krivini ispred broja dvadeset i dva. Kuća je bila u mraku. Njeni
roditelji su bili izašli s prijateljima nakon utakmice misleći da će ona biti
bezbedna na zabavi.
Motocikl se potpuno zaustavio, ali ona nije odmah sišla. Ostala je tako,
zakačena za najsurovijeg momka koji se ikad pojavio na ulicama Gregorija.
Polagano je olabavila stisak svojih ruku.
"Da li si dobro?", upitao je Džejms, okrenuvši se. Susrela se s njegovim
očima, pomislila kako ima lepe trepavice i klimnula glavom. "Sigurno?"
Pridržavajući se svojim rukama za njegova ramena sišla je sa motocikla.
"Da. Hvala." Glas joj je podrhtavao. Mesečeva svetlost otkrila je mokre
tragove na njenim obrazima. Oči su joj delovale prestrašeno. Svetlucale su.
Džejms je prebacio svoju dugačku nogu preko motocikla i stao ispred
nje. Proučavao je njeno lice. Ugao usana mu se nakrivio i kratko se
osmehnuo. "Karmin ti se razmazao."
Podigao je ruku prema njenom obrazu i nežno prešao svojim prstom
preko njenih usana skidajući umrljan crveni karmin koji je stavljala samo za
utakmice. Nekoliko puta je prešao preko njenih usta, prateći očima svaki
usporeni pokret svog prsta.
Bio je čudesno dirnut njenom ranjivošću. Nikada nije osetio tako meke
usne. Pogledao je u oči. Bile u širom otvorene, nevine, zbunjene i pune
svetlucavih suza.
Reagujući potpuno instinktivno, sagao se i poljubio je. Bio je to lagan
poljubac, pun nežnosti i saosećajnosti. Ali bio je pravi. Utisnuo je svoja
delimično otvorena usta na njena.
Bio je to najintimniji i najprovokativniji poljubac koji je Laura ikad
iskusila. Uzbudjenje se proširilo svuda po telu i našlo svoj cilj u kolevci
njene ženskosti. Grudi su joj ustreptale. Reagovala je tako što se naglo
povukla, pre nego što mu se obesila oko vrata. Iznenadna navala želje ju je
prestrašila i odjednom je osetila mržnju prema čoveku koji je naterao da se
oseti tako nesigurno i nebezbedno.
"Da li si me spasao od svojih prijatelja da bi mogao da me imaš za
sebe?"
Džejms je izgledao iznenadjen njenim osvetničkim držanjem. Čak se
povukao korak unazad. Onda se iskrivio usne na već poznat način i još
jednom je uvredio. "Suviše si beskrvna za mene, gospodjice Laura."
Opkoračio je motocikl, okrenuo ključ i, kada je motor proradio, izleteo
je na put, bacivši šljunak na njene bele mažoretske čizme.
Laura ga nije više vidjala sve do prethodne večeri, kada je izleteo is
mraka koji je prekrio verandu njene kuće. Kao i obično, Džejms Pejden je
doneo nevolje. Opet se ponašao kao njen spasilac, ali, baš kao i prvi put,
nije blagonaklono gledala na njegovo uplitanje.
Dan pre zabave, oko podne, Džejms je sišao niz stepenice prema podrumu.
"Ju-hu!" "Ovde dole."
"Znam, ali gde?" upitao je, došavši do dna.
"Ovamo. Gledis me je poslala da još jednom prekon-trolišem. Danas
ide u konačnu, konačnu, konačnu nabavku u prodavnicu." Laura je stajala
ispred police, dopunjujući listu. "Šta radiš kod kuće? Mislila sam da imaš
posla u gradu. Da li je već vreme za ručak?" Gledajući u listu, odsutno je
pritisla olovku na obraz. "Da li si video Leonu? Zamolila sam je da
pomogne Gledis oko aranžiranja cveća."
"Da, imao sam posla u gradu, ali sam završio ranije nego što sam
mislio." Džejms je uhvatio svoju ženu oko struka i okrenuo je prema sebi.
Uzeo je beležnicu i olovku iz njenih ruku i spustio ih na radni sto, koji je
jedan od predaka slučajno tu stavio.
"Da, već je vreme za ručak. Da, video sam majku, Gledis i Triksi na
terasi kako aranžiraju cveće. U stvari, one su mi i rekle gde bih mogao da
te pronadjem i sada pošto sam privukao Vašu pažnju, gospodjo Pejden,
kako bi bilo da poljubite svog muža u znak dobrodošlice?"
Pre nego što je stigla da odgovori, priljubio je svoja usta uz njena,
razmakao ih još više i proturio svoj jezik. "Tako," promrljao je nešto
kasnije, "to je i više nego što sam imao na umu kada je dobrodošlica u
pitanju."
"U svako doba," rekla je bez daha Laura.
"Stvarno?" Jedan ugao njegovih usana nagovestio je seksi osmeh. "Ne
mogu da ti opišem koliko mi je drago da to čujem, draga, pošto u ovom
momentu strašno žudim za tobom."
"Baš sada?"
Pomerio se unapred, pritiskujući je uz stop. "Uhhh. Želim da probam."
Posegao je za dugmićima na njenoj bluzi i otkopčao ih je pre nego što je
Laura i znala šta joj se desilo. Ispod bluze napipao je ukrašeno pastelno
rublje i zadivljeno promrmljao.
"Želim da vidim tvoj donji veš."
"Šta? Kada?" Ruke su mu prelazile preko njenih grudi, tako da je ona
počela da priča skoro nepovezano.
"Uvek. Kada sam te vidjao u šetnji po gradu ili po hodnicima škole.
Umirao sam da saznam kakvo donje rublje nose bogate devojke. Kakvo je
nosila Laura Nolan. Svakako bih poludeo da sam mogao da zamislim
ovako nešto." Smakao je čipkane korpice i uvukao glavu da bi dohvatio
vrh jedne dojke izmedju svojih usana.
Uhvatila se za njegovu kosu zbog ravnoteže. "Džejmse," zacvilela je,
dok se njegov jezik zabavljao.
"Kako si ukusna." Usne su obuhvatile puteno meso i blago počele da
Sisaju.
Zastenjala je. "Neko bi mogao..." Pogledala je prema vrhu stepenica,
odakle je kroz otvorena vrata podruma prodirala svetlost. Ali jedva da je to
uspela da registruje u svom uskomešanom umu, pre nego što su joj se oči
dragovoljno sklopile.
Ruke su mu klizile do njenih butina ispod suknje. Milovale su je sve
do njenog struka, a onda je podigao na sto. Zakoračio je medju njene
butine.
"Vidi šta mi radiš." Priljubio je njenu raku uz prednji deo svojih
pantalona.
"Tek je podne." Nijedan protest nikada nije zazvučao tako slabašno.
Prislonio se uz njen dlan. "Ovakav sam još od jutros."
"Čak i nakon prošle noći?"
"Svaki put kad te vidim, mislim na tebe."
Kratko i neočekivano je zaječala kada joj je skinuo gaćice i pomazio
tamo gde je već bila vlažna i topla. Zvuk rajsfešlusa jedva da je mogao da
se čuje od njihovog ubrzanog disanja.
"Uvek tako slatka i mala."
To je bilo poslednje što je promumlao. Nakon toga, reči da se gotovo
nisu ni čule.
Posle nekoliko minuta, podigao se sa nje i pomogao joj da se smesti
na kraj stola. "Šta sad misliš o podrumu?" nežno je upitao, prelazivši
prstom do njenog obraza.
"Pa, ako ovo nije uklonilo moje strahove, onda ništa neće." Uputila mu je
stidljiv osmeh, koji je imao tako malo zajedničkog sa sladostranošću od
pre nekoliko minuta.
Dodao joj je maramicu. Kada je bila gotova, stavila je u džep od
suknje i namestila svoju odeću. Izmedju poljubaca, Džejms joj je pomagao.
On je zakopčao posled-nje dugme na bluzi i to tek pošto je bacio poslednji
pogled na njene grudi.
"Džejmse, nisi koristio..."
"Stalno zaboravljam da odem do prodavnice."
"Svestan si rizika u koji se upuštamo."
"Da li zaista želiš da o tome sada pričamo?" Spustio je sa stola.
Osetila je slabost u kolenima, kada je pokušala da stane na noge. Prislonila
se na njega, obuhvatila ga rukama oko vrata kako bi se pridržala i priljubila
svoj obraz uz njegove grudi. "Ne, pretpostavljam da ne."
Blago joj je trljao ledja. "O čemu bi želela da pričaš?"
"O tome kako sam postala dekadentna." Iz njegovih grudi dopirao je
prigušen smeh. "Zar ne postoji zakon protiv onih koji korumpiraju moral
vrlo finih dama?"
"Mislim da ti uopšte i nisi bila tako fina," šapnuo joj je direktno na
uvo.
"Mislim da si ti bila dekadentna razvratnica, koja je kao paravan imala
bogatstvo i imanje. Bila si kao zrelo voće za zlog priplodnog pastuva kao
što sam ja, koji je samo trebalo da dodje i da te obori s nogu."
Uzdahnula je rezignirano. "Pretpostavljam da je tako. Inače ne bih
mogla tako lako da se iskvarim."
"Pokretač si bila ti."
Umesto da zauzme odbramben stav, samo se osmehnula upijajući
njegov poznati miris. "Da li je istina ono što se priča, da muškarac za ženu
želi damu u gostinskoj sobi, a kurvu u spavaćoj sobi?"
"Odakle ti to?" Zabacio je glavu da bi pogledao dole prema njoj.
"Da li je tačno?"
"Pretpostavljam da se na to svodi." "Sećaš li se one noći kada si uključio
erkondišn do daske i upalio vatru u kaminu?" "Da? Pa?"
"Pretvorila sam se u kurvu i u gostinskoj sobi."
Zabrinut izraz na njenom licu bio je tako očigledan, da je on pukao od
smeha. Snažno je zagrlivši, ljuljao je napred-nazad. "Baš si neka žena,
gospodjice Laura. Dragi Bože, tako mi prijaš."
Opet je poljubio sa puno osećajnosti, a onda je odvojio svoje usne od
njenih da bi rekao, "Imam jedno pitanje za tebe, malena."
"Koje?" upitala je puna iščekivanja.
Nasmejao se na onaj svoj lenj, arogantan način koji je ona tako dobro
poznavala i volela. "Šta ima za ručak?"
Osvanuo je dan prijema, siv i oblačan. Nizak pritisak zbog koga je
Laura brinula, prema zvaničnoj prognozi, trebalo je da preraste u tropsku
oluju, sa vetrom od preko pedeset milja na sat.
"Siguran sam da neće dopreti do nas." uveravao je Džejms kada je to
ona opet pomenula, nakon vremenske prognoze koju je čula na televiziji.
"Još uvek je to miljama daleko od obale. Ako bude krenulo ka obali,
verovatno će se raspršiti i pre nego što stigne do nas. To je prva nepogoda
ove godine, a ona retko mnogo naudi."
Laura je potisnula svoju brigu i primorala sebe da bude raspoložena u
skladu sa zabavom. Bilo je sparno, ali kako je dan odmicao, činilo se da se
vlažnost smanjuje, kao i njena napetost. Kasno popodne na Indigo imanju
vladalo je praznično raspoloženje.
Mendi je bila stvarno uzbudjena. Kao kakvo nestašno kuče, motala se
oko nogu i bila svima na puta, tako da je sve dovodila do ludila.
"Majko, možeš li, molim te, da zabaviš Mendi, kako bismo Laura i ja
mogli da se obučemo?" zamolio je Džejms Leonu kada je pristigla u haljini
koju joj je on kupio za ta priliku.
Bila je u salonu lepote kako bi sredila kosu i nokte. Daleko od toga da
je bila sujetna, samo je znala da je Džejmsu ovo veče puno znači i nije
želela da se on postidi zbog nje. Linije urezane od briga, koje su već dugi
niz godina bile uočljive na njenom licu, sada su se izgubile od osmeha.
Izgledala je neobično lepo.
Leona je bila čest gost u kući od pomirenja sa svojim sinom. Laura
nije pitala Džejmsa za detalje njihovog pomirenja, ali kada se tog dana
vratio kući, dugo je držao pre nego što je rekao: "Bila si u pravu. Moja
majka je prava dama."
Sada mu se Leona Pejden osmehnula puna ljubavi i uhvatila je svoju
unuku za ruku. "Ne brini za Mendi i mene. Vodićemo računa jedna o
drugoj, zar ne, Mendi?"
"Sigurno, bako! Hajde da obučemo Anmari za prijem."
Leona je odvela dete, a Džejms je požurio da završi sa oblačenjem.
"Kako izgledam?" zabrinuto je upitao Lauru, kada se našao pred
ogledalom. "Da li bi trebalo da obučem nešto drugo?"
"Izgledaš nemarno elegantan. Jednom rečju, perfektno." Imao je
mahovina zelene lanene pantalone, košulju iste boje, ali finijeg tkanja i
sportski laneni sako krem boje.
Boje su se uklapale uz njegove oči i kosu. Nikad nije lepše izgledao.
Laura mu je obavila ruke oko vrata i nežno ga poljubila. "Ne brini,
Džejmse. Svi će biti ugodno iznenadjeni. A ako ne budu, šta nas briga. Oni
nisu važni." Medjutim, znala je koliko mu znači šta ljudi o njemu misle.
Uostalom, to je bio osnovni razlog što se priredjuje ovaj prijem.
"Ne želim da izgledam kao šljam koji se samo lepo oblači."
Srce joj se ispunilo ljubavlju prema njemu. Zabolelo bi je svaki put
kada bi ga neko omalovažavao. Držeći njegovo lice medju svojim rukama,
prošaputala je, "Izgledaš upravo onako kakav u stvari jesi, uspešan
poslovan čovek, veliki zemljoposednik koji ima divan dom, otac koga
ćerka obožava i muž čija žena..."
"Nemoj da staješ. I žena koja šta?" Koja te voli svim svojim srcem, želela
je da kaže. Umesto toga, koketno je nakrivila glavu i rekla, "Koja ne bi
imala ništa protiv da bude i poslednja na listi komplimenata koje budeš
dobio, čak i da su neiskreni."
Počeo je da je ispitivački osmatra. Haljina je bila žive,
purpurnocrvene boje, koja većini žena nije pristajala. Ali je ova jaka boja
pojačavala plavetnilo njenih očiju, rumenu obojenost njenih obraza i zlatni
odsjaj u njenoj kosi. Haljina bez rukava bila je nabrana oko vrata, koso
zasečena preko ključne kosti i s izrezom koji se pozadi spuštao sve do
struka. Široka suknja lepršala je oko njenih listova, skoro dodirujući
kaišiće na belim sandalama. Kosa joj je bila skupljena na vrhu glave i
pričvršćena belim kamelijama.
"Izgledaš zanosno. I ozbiljno mi se mota po glavi da te otmem. Ako
sumnjaš u moju iskrenost, onda..." Uhvatio je za bokove i povukao
napreci, priljubivši je uz svoje telo. "Ovo je iskreno."
Usta su mu bila otvorena i topla, dok je lenjo prelazio preko njenih,
lagano dodirijući vrhom jezika njene usne. Ruke su mu bile na njenim
nagim ledjima i gladile meku kožu. Onda je jedna skrenula do njenih grudi
i pomilovala ih.
"Hmm, Džejmse, prestani," rekla je dahćući i oslobodila svoja usta.
"Ne smemo."
Pustio je bez borbe. "Kao što sam ti već rekao, to ne može da
pobegne."
Njegovo namigivanje bilo je sugestivno, izraz zavodnički i u Laurinoj
glavi nije bilo sumnje kako će proslavljati nakon završetka zabave. Jedva
je čekala.
Sva Džejmsova zebnja bila je bezrazložna. Ne samo da je bio
prihvaćen, već su mu se ulagivali svi koje je upoznao ili sa kojima je
obnovio poznanstvo. Ljudi su se zbijali oko njega. Bilo mu je naporno da
obidje sve i da sa svima popriča tokom večeri.
Laura ga je često hvatala za ruku, u nastupu posesivne ljubomore,
kada bi ženske gošće postale preterano otvorene izražavajući mu
dobrodošlicu, odnosno povratak u grad. Uvek je bila zahvalna kada bi
Džejms prihvatio njenu ruku i toplo je stisnuo. Bez obzira koliko neka
žena bila atraktivna i odlučna u nameri da je on primeti, njegova žena je
uvek mogla da privuče njegovu pažnju.
Samo da joj je rekao da je voli, barem jednom, Laura bi sebe smatrala
najsrećnijom ženom. Ali ni jednom, ni tokom najstrasnijih momenata
vodjenja ljubavi, nije izgovorio te tri reči.
Gledajući u njegov profil dok se rukovao sa gradonačelnikom
Gregorija i ugovarao partiju golfa, Laura je znala da je ono što već ima
dovoljno. Pružila mu je uvažavanje koje je tražio. Zaslužila je barem
zahvalnost, kad već nije ljubav. To je bilo dovoljno.
Ponosno je predstavio gostima svoju majku i ćerku. Teško da je neko
u gradu mogao da poveže naboranu udovicu gradskog pijanca sa tihom,
ljubaznom ženom, koja je uživala u uspehu svoga sina i ljubavi svoje
unuke.
Gosti su se siti napričali o svojoj domaćici i domaćinu i njihovoj
očiglednoj obostranoj naklonosti. Jeli su i pili, po čemu je Indigo trg 22
uvek i bio poznat.
Bila je skoro ponoć kada su poslednji gosti silazili prema svojim
parkiranim kolima, komentarišući medju sobom kako je to bila najbolja
zabava tokom letnje sezone i da će proći dosta vremena pre nego što neko
bude nadmašio Pejdenove.
"Ah, sad se dobro osećam," rekla je Laura, olabavivši sandale. Već je
satima bila na nogama. Sedeći na kuhinjskom stolu, masirala je svoje prste.
"Evo, draga, posluži se." Džejms je stavio tanjir pun hrane ispred nje.
"Nisam primetio da su uzela i jedan zalogaj tokom čitave večeri." Napunio
je tanjir i za sebe i počeli su halapljivo da jedu. "Majko, ostaćeš da spavaš
ovde, zar ne?" upitao je Leonu izmedju zalogaja.
"Ako tako želiš."
"Želim. Gledis ti je već namestila jednu od soba. Zašto ti i Mendi ne
odete gore? Obe delujete iscrpljeno."
Mendi se sanjivo pozdravila poželevši svima laku noć i pustila da je
baka povede gore u krevet. Gledis je prekorevala Džejmsa i Lauru što nisu
ništa jeli na sopstvenoj zabavi. Kada su otišli da pospreme lom u kuhinji,
napunila im je tanjire.
Zadnja vrata su zaškripala kada je Bo ušao, pošto je prokontrolisao da
li su ugašene sve svetiljke i baklje i da li je sve osigurano za tu noć.
"Laura, Džejmse, čuo sam na radiju da je nevreme preraslo u uragan."
Iznenada izgubivši apetit, Laura je odgurnula svoj tanjir. Pozvala je
muža po imenu glasom koji je zazvučao očajnički.
"Upali TV." Gledis je dohvatila daljinski za portabl televizor, koji je
držala u kuhinji da bi mogla da gleda svoje omiljene sapunske serije u
popodnevnim časovima dok radi.
U poslednjim ponoćnim veslima, udarna vest je bila Beti,
novoimenovana oluja. Već nekoliko sati divljao je ovaj uragan. Mornarica
je izveštavala da vetar dostiže brzinu od preko sto milja na sat. Čak i na
satelitskim snimcima oluja je delovala zastrašujuće i uništavajuće. Obale
Džordžije i Karoline nalazile su se na toj putanji.
"Indigo imanje." Prebledela, Laura se glasom, oslabljenim od užasa,
obratila Džejmsu. "Šta da radimo?"
"Noćas ništa ne možemo da uradimo, sem da se lepo ispavamo."
Rekao je uzevrši je u naručje. Milovao joj je ledja, a usnama prelazio po
njenoj kosi. "A ujutru ćemo da razmotrimo situaciju. Oluja bi mogla u
roku od nekoliko časova da promeni pravac."
Bartonovi su otišli u svoj deo kuće iz glavne zgrade, sa ramenima
pognutim od brige. Džejms je pokušao da izvede Lauru iz kuhinje, ali se
ona ukopala. "Ne, idi ti. Ja nisam pospana."
"Ne možeš da ostaneš tu dole sa ušima prilepljenim uz radio, Laura."
"Zašto ne? Zabrinuta sam."
"I ja sam, ali kakva je korist od toga da sediš ovde i da iščekuješ tu
oluju? Mi tu ništa ne možemo da učinimo."
Grizla je donju usnu i kršila ruke. "Ne mogu tek tako da odem gore u
krevet kao da je u pitanju bilo koja druga noć. To je kao da okrećem ledja
Indigo imanju. Kao da ga napuštam."
Pogledao je u nju kao u neposlušno dete i nežno joj obuhvatio ramena.
"Kakvo ćeš to dobro doneti Indigo imanju ako budeš sebe iscrpljivala?
Hajde sad. Dosta je bilo priča."
Krenula je nevoljno, ali poslušno. Kada je zatvorio vrata spavaće sobe,
prepustila mu se i kretala zaneseno. Ruke su joj nevoljno visile pored tela.
Pošto nije bila u stanju da se svuče, on je to uradio umesto nje. Kada je
skinuo njenu odeću, brzo se i on skinuo i poveo je u krevet. Laura je
drhtala ispod prekrivača, iako je bilo toplo.
Zagrlio je i privukao uz sebe tako jako da medju njima nije ostalo
nimalo prostora. A onda je mazio. Ali to nije imalo nikakve veze sa
seksom.
Mrseći prstima po njenoj kosi, koju je raspleo, šaputao joj je utešne,
umirujuće reči, dok nije prestala da drhti.
Usne su mu bile uz njenu slepoočnicu i često je lagano ljubio govoreći
joj koliko mu je značila zabava koju je priredila u njegovu čast i kakav je
uspeh postigla. Konačno je, sa licem zagnjurenim u njegove grudi, pala u
san.