Chicago Bulls je košarkaška momčad američke lige NBA, a domaće utakmice igra u Chicagu u saveznoj

državi Illinois. Igraju u Centralnoj diviziji, na Istočnoj konferenciji. Klub je osnovan 1966. godine, i ovaj
klub se smatra jednim od najuspješnijim u povijesti NBA lige. Svoje domaće susrete igra u dvorani United
Center. Tijekom devedesetih je osvojio šest naslova prvaka lige NBA, u osam godina, sa svojom velikom
trojkom. Ta pobijednička momčad imala je igrače poput Michaela Jordana, Scottie Pippena Dennisa
Rodmana, Tonija Kukoča, a bila je predvođena jednim od najtrofejnijih NBA trenera Philom Jacksonom.
Bullsi su tijekom sezone 1995-96, imali najbolji omjer pobijeda i poraza 72-10, što je do sezone 2015. bio
najbolji omjer pobjeda i poraza u jednoj NBA sezoni, kada su Golden State Warriorsi postigli omjer od 73-
9.

Početci
Prva era Bullsa počela je primanjem u NBA ligu 1966. godine. Zanimljivo je spomenuti,
međutim, da su prije toga čak dvije košarkaške momčad bezuspješno pokušale egzistirati u
Chicagu. Chicago Stagsi pokušali su naći svoje mjesto pod suncem u BAA ligi (Basketball
Association of America), koja je prethodila današnjoj NBA, ali već nakon sezone 1949./1950.
uslijedio je «raspad sistema». Početkom šezdesetih pojavili su se Chicago Packersi, ali nakon
dvije godine loših rezultata i posljednjeg mjesta u ligi, promijenili su mjesto boravka, te su otišli
u Baltimore. Danas taj klub nosi naziv Washington Wizards. Početak nove momčadi u «svijetu
odraslih» bio je više nego uspješan. Trener Johnny «Red» Kerr vrlo brzo složio je kvalitetnu
postavu, a spomenimo da je startna petorka Chicaga u prvoj službenoj utakmici u povijesti bila -
Len Chappell, Bob Boozer, Don Kojis, Jerry Sloan (danas trener Utah Jazza), te Guy Rodgers.
Upravo je ta okosnica momčadi bila najzaslužnija za 33 pobjede (uz 48 poraza), a to ostvarenje,
ostalo je zabilježeno, bilo je najbolje u povijesti NBA lige među svim novim momčadima u prvoj
sezoni igranja. U doigravanju od njih su bili bolji Hawksi, a Johnny Kerr proglašen je te sezone
za najboljeg trenera lige.

Sezonu 1970./1971. završili su omjerom od 51 pobjede i 31 poraza, trener Dick Motta proglašen
je najboljim stručnjakom u NBA-u, a igrač Bob Love ostvario je impresivan prosjek od 25,2
poena po susretu (Love je držao veliku većinu rekorda u momčadi Chicaga sve do pojave
neprikosnovenog «Air Jordana»). U polufinalu Zapadne konferencije, međutim, bolji su bili Los
Angeles Lakersi. U novu sezonu «Bikovi» su ušli pojačani novim igračem Normom Van Lierom
koji je, zajedno s Jerryjem Sloanom, sačinjavao «najopakiji» bekovski par, barem što se tiče
obrane. U napadu su glavnu riječ imali Love i Chet Walker, koji je, pak, protiv Cincinnatija
postigao tada nevjerojatnih 56 koševa, još jedan klupski rekord koji je pao tek pred Jordanovim
naletom. Iako su imali strašnu sezonu (čak 57 pobjeda), ponovno su «pali» pred budućim
prvacima Lakersima. Konstanta uspješnih rezultata trajala je još dvije sezone, a onda su došli
teški dani i godine u kojima košarka više nije «stanovala» u Chicagu.
Dolazak Michaela Jordana
Sve se, međutim, promijenilo sredinom osamdesetih godina. Nakon još jedne očajne sezone, kao
i nekoliko prije njih, direktor košarkaških operacija Jerry Krause ugrabio je priliku za jackpot.
Iako je NBA draft 1984. godine bio krcat zvijezdama, Chicago, koji je birao kao treća momčad,
pokupio je vrhnje. Spas za Bullse stigao je u liku najboljeg studenskog igrača godine - Michaela
Jordana. Već u prvoj sezoni Jordan je slabašne «Bikove» doveo do 38 pobjeda (uz 44 poraza) i
doigravanja, no Milwaukee Bucksi su bili bolji. To, međutim, nije zabrinjavalo vodstvo kluba jer
su znali da su dobili igrača za «sva vremena». Prva Jordanova sezona bila je gotovo nevjerojatna.
Predvodio je momčad u gotovo svim statističkim kategorijama. Bio je treći strijelac lige (28,2
poena po susretu), a nevjerojatnim igrama izborio je mjesto u početnoj petorci Istoka na All Star
utakmici, te, naravno, nagradu za najboljeg rookieja sezone.

Ipak, to još uvijek nije bilo dovoljno za značajnija ostvarenja u doigravanju. Mozaik pobjedničke
momčadi polako se počeo slagati 1987. godine kada je Krause doveo Horacea Granta i Scottieja
Pippena, no za uspjeh je nedostajao trener koji će posložiti nesumnjivo odlične igrače u skladan
stroj za pobjede. Dirigentska palica gurnuta je u ruke Phila Jacksona, koji je 1989. godine, nakon
nekoliko trenerskih sezona u manje poznatoj ligi (CBA - Continental Basketball Association)
konačno dobio priliku za treniranje jedne NBA momčadi. Taj se potez upravi Chicaga višestruko
isplatio. Devedesete su vidjele stvaranje jedne nove dinastije rođene u Chicagu. Prva tri naslova
NBA prvaka stigla su 1991., 1992. i 1993., a nakon kratkotrajne Jordanove avanture u
bejzbolskim vodama, novi prstenovi došli su 1996., 1997. i 1998. godine. U novoj postavi veliku
ulogu imali su, uz Pippena i Jordana, Dennis Rodman, Ron Harper, Steve Kerr i hrvatski
košarkaš Toni Kukoč. Kako okarakterizirati uspjeh «Bikova»? Nema tu puno filozofije, pobjeda i
poraz uvijek su bili u rukama jedne osobe – Michaela Jordana. Njegovih sedam uzastopnih
naslova najboljeg strijelca lige, u kombinaciji s nevjerojatnim zakucavanjima i neviđenim
šutevima, podigli su Bullse do neviđenih visina. Jordan je postavio nedostižne brojke za
budućnost i ispisao neka od najnevjerojatnih poglavlja u povijesti NBA lige. Početkom
devedesetih, uz pomoć fenomenalnih «pomoćnih glumaca», donio je navijačima Chicaga tri
naslova, a nakon godine i pol umirovljenja vratio se još jači. Dovoljno za još tri naslova i
besmrtnost na košarkaškoj karti svijeta...

Obnavljanje
Nakon šest naslova u posljednjih osam sezona, Jerry Reinsdorf, vlasnik Bullsa, te tvorac «The
Dynasty» 90-tih Jerry Krause 1998. godine odlučili su se na formiranje nove momčadi. Osim
Tonija Kukoča, svi predstavnici šampionske generacije «razbježali» su se (ili su pušteni) u druge
momčadi, Bullsi su značajno oslabili. U svakoj sezoni osim 2002. – 2003. zauzimali su
posljednje mjesto na tablici u svojoj diviziji.
Nakon te sezone njihov generalni menađžer John Paxon je zamijenio 2005. draft picka u Phoenix
Sunse za 2004. draft picka i na tome je draftu uzeo Bena Gordona, Luola Denga, Chrisa Duhona i
doveo Andreasa Nocionia.

Međutim, u sezoni 2004. – 2005. Bullsi su uspjeli osvojiti 2. mjesto u svojoj diviziji s omjerom
pobjeda i poraza 47-35 i plasirati se u doigravanje, ali tamo su već u prvom krugu u šest utakmica
izgubili od Washington Wizardsa s 4-2.

Chicago Bullsi nisu birali na draftu u 2005. godini. Potpisali su sa slobodnim igračima da bi
popunili roster- popis imena, dovevši Malik Allena, Darius Songaila i Michael Sweetneya.
Napravili su trgovinu te dali Eddy Curryja, New York Knicksima za picka- odabira 1. kruga.

Ta sezona bila je uspješna za Chicago, jer su završili sezonu na 4. mjestu u Središnjoj diviziji i
plasirali se u play-off kao sedmi u Istočnoj Konferenciji s omjerom pobjeda i poraza 41-41. U
doigravanju su već u prvom krugu u šest utakmica izgubili od Miami Heata s 4-2.

Kako bi bili uspješniji doveli su Ben Wallacea iz Pistonsa. Chicago je dobio 2. odabir 1. kruga
LaMarcusa Aldridgea no oni su ga mijenjali u Portland Trail Blazerse za Tyrus Thomasa sa
sveučilišta LSU i Viktora Khryapu.

Sezona je bila uspješna, jer su završili s omjerom pobjeda i poraza 49-33 na 3. mjestu u
Središnjoj diviziji i 5. mjestu na Istoku. Na početku doigravanja naišli su opet na Miami Heat, no
ovaj put su Bullsi bili uspješni s 4-0 i prošli u drugi krug doigravanja, gdje su ih dočekali Detroit
Pistonsi, koji su isto tako bez problema prošli Orlando Magic s 4-0. Pistonsi su prošli Chicago
Bullse u ukupno šest susreta s ukupno 4-2.

Sezona 2007/2008 je počela tako što su dobili 9. odabir 1. kruga drafta i na njemu izabrali
eksplozivnog Joakima Noaha sa sveučilšta Florida, Aarona Graya i Jamesona Currya. Otpisali su
Malika Allena i Michaela Sweetneya. Ali Chicago Bullsi su sezonu 2007./2008. jako loše
započeli s omjerom 2-10, a ni kasnije se nisu popravili pa je to rezultiralo otkazom treneru Scottu
Skilesu. Na njegovo je mjesto došao Jim Boylan, zamjenik trenera, a vodio je momčad do kraja
sezone.