MAX WEBER

Max Weber, njemački sociolog, ekonomista i povjesničar (rođen u Erfurtu, 21. 4. 1864 –
Minhenu, 14. 6. 1920). Studirao je pravo, historiju, ekonomiju i filozofiju u Heidelbergu,
Strasbourgu i Berlinu , a doktorirao i ispraksao se iz pravne historije. Bio je profesor
trgovačkoga prava u Berlinu (1893) te politićke ekonomije u Freiburgu (1894–97) i
Heidelbergu (1897–1903), zatim profesor sociologije u Beču (1918), a od 1919. u Minhenu.
Suosnivač je Njemačkoga sociološkog društva i urednik časopisa „Arhiv za društvene nauke i
socijalnu politiku“ (od 1903). God. 1905. objavio je svoje značajno djelo Protestantska etika i
duh kapitalizma. Proučavao je prilike u Rusiji i pratio ih sve do Listopadske revolucije i
uspostave prvih radničkih vijeća. Predkraj I. svjetskog rata postao konsultant njemačke vlade
u pregovorima o primirju u Versaju te sudjelovao u izradbi nacrta ustava Weimarske
Republike.

Najpoznatija djela su mu “Privreda i društvo” (posthumno objavljeno), studija o nastanku

kapitalizma “Protestantska etika i duh kapitalizma”, a njegovi govori “Znanost kao poziv” i
“Politika kao poziv” postali su elementarni tekstovi sociologije, pa po tome mnogi u Weberu
vide njemačkog Macchiavellia i utemeljitalja politologije.

Weberov pojam (političke) moći bio je prilagođen tradiciji političke historiografije u

Njemačkoj, zahtjevima široke i detaljne analize odnosa vlasti, prije svega države i ustanova
koje su joj prethodile.

Smatrao je da se "Politika moći", zasniva na znalačkoj upotrebi fizičke sile, dok su drugi
argumenti, od ideološke propagande do ekonomske prisile, sporedni, odnosno manje
efikasni.

Weber je u svom djelu ,Vlast i politika, vlast podijelio na tri tipa i to: birokratsku vlast,
tradicionalnu vlast i harizmatsku vlast.

U svojim djelima se bavio tranzicijom agrearnih, predindustrijskih društava u industrijska,

promjenom proizvodnih procesa ali i mentalnih procesa koji prate te promjene.

Sociologiju nije vidi kao društveno angažiranu, nego kao akademsku znanstvenu disciplinu
kojoj je temeljno načelo vrijednosna neutralnost u smislu političkog neopredjeljivanja, čime
je izazvao brojne kontroverzije u savremenoj sociologiji.

Weber je akademsku rezervisanost »nadoknadio« svojim političkim angažmanom i

zalaganjem za njemačke nacionalne interese u političkim spisima i javnim predavanjima,
smatrajući da Njemačka mora postati jedna od vodećih sila te voditi ekonomsku politiku u
interesu svojih radnika pred konkurencijom jeftine radne snage iz drugih zemalja.

Bio je pobornik njemačkog imerijalizma i bavio se pitanjima historijske

metodologije.Osuđivao je pozitivistićka i idealistička shvatanja suprostavljajući im zahtjev za
provjeravanjem znanstvenih rezultata uzročnim objašnjenjem. Težio je za sintezom načela
uzročnosti, plasirajući teoriju o „idealnim tipovima“ pomoću kojih se stvarsnot može
spoznati.