OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

U obnovljive izvore energije ubrajamo energiju Sunca, geotermalnu energija, energiju vjetra,hidroenergiju,
energiju talasa, plime i oseke, biomase.
Obnovljive izvore energije možemo podijeliti na dvije osnovne grupe:

1. tradicionalne obnovljive izvore energije kao što su energija vode i biomasa

2. nove obnovljive izvore energije a to su geotermalna energija, energija vjetra i energija Sunca

Razvoj obnovljivih izvora energije pogotovo od vjetra, vode, Sunca i biomasa važni su zbog:

1. ovi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u smanjunju emisije CO2 u atmosferi
2. povećanje udjela obnovljivih izvora energije pomaže u poboljšanju sigurnosti dostave energije i
tako smanjuju zavisnost od uvoza energenata i električne energije
3. u dogledno vrijeme se očekuje da će obnovljivi izvori energije postati ekonomski konkurenti
konvencionalnim izvorima energije

Sunčevo zračenje odnosno energija Sunčevog zračenja je najveći i potpuno čist izvor energije. Sunce je
posredan ili neposredan izvor gotovo sve raspoložive energije na Zemlji. Danas se koriste solarne ploče koje
omogućavaju skupljanje i pretvaranje sunčeve u električnu energiju. Grupa solarnih ćelija formiraju solarne
panele. Solarni paneli ne dovode do zagađenja životne sredine. Proizvodnja energije dobijena upotrebom
solarnih ćelija je veoma tih proces. Mogućnost proizvodnje energije na udaljenim mjestima gdje ne postoji
mogućnost priključenja na mrežu.
Nedostaci :početni troškovi, sunčeva energija se može iskorištavati samo danju, vrijeme može da utiče na
količinu proizvedene energije, zagađenje može da utiče na rad solarnih panela jer se zagađenjem vazduha
smanjuje njihova efikasnost.

Energija vjetra nastaje radom vjetra. Prednosti : najbrže rastući obnovljivi izvor energije, nema zagađenja
životne sredine, neiscrpan izvor, besplatno gorivo. Nedostaci : prave veliku buku, grade se na izolovanim
mjestima gdje je težak pristup, predstavljaju opasnost za ptice, negativna strana je i efiksanost, visoke cijene
investicije, nestalna brzina vjetra.

Energija biomase potiče od biološkog materijala koji je nastao od živih organizama kao što je drvna masa i
različite vrste komunalnog i drugog otpada. Može se koristiti za generisanje toplote koja može poslužiti i za
proizvodnju električne energije. Kao izvor energije biomasa ima veoma dugu historiju jer je u svojim osnovnim
oblicima korišena od početka ljudske civilizacije. Kao izvor obnovlijve energije biomasu možemo podijeliti na
drvnu masu, žetvene ostatke, biomasa iz otpada, životinjski otpad i životinjski ostaci.

Energija vode je najvažniji obnovljivi izvor energije. Ona je obnovljiva zahvaljujući Sunčevoj energiji koja
neprestano održava hidrološki ciklus. Jedini je izvor energije koji je ekonomski konkurentan nuklearnoj energiji
i fosilinim gorivima. Ograničenja se odnose na to da je neophodno dosta tekuće vode tokom čitava godine.
Vrste hidroelektrana:

1. protočne – one nemaju ili imaju malu akumulaciju, njih je najjednostavnije izgraditi, imaju mali uticaj na
okolinu.
2. akumulacione- prave se pregrađivanjem rijeka i zaustavljanjem toka pomoću brane. To dovodi do
stvaranja akumulacionog jezera.
3. reverzibilne - slične akumulacionim ali imaju velike pumpe koje u doba manje potrošnje energije
vraćaju vodu u akumulaciju a u vrijeme povećane potrebe puštaju vodu iz akumulacije i proizvode
struju.
Najveća hidroelektrana na svijetu je tri zmaja na rijeci Jangce. Njezina snaga je 22 500 MW. Prednosti energije
vode su: minimalno zagađenje, besplatna voda za hidroelektrane, uvijek ima „goriva“ jer padavine obnavljaju
vodu u rezervoaru. Nedostaci: zavisnost od padavina, nekada uzrokuju plavljenje zemljišta, promjene

mikroklime, iseljavanje stanovništva i sl.

Geotermalna energija je toplotna energija Zemlje. Nastala je prilikom formiranja planete prije četiri milijarde
godina a raspad radioaktivnih elemenata kontinuirano regeneriše tu toplotu. Posrednik koji prenosi toplotu iz
Zemljine unutrašnjosti na površinu je voda ili vodena para. Ona se kao kišnica probija duboko do pukotina,
gdje se zagrijava a zatim ide nazada ka površini u obliku gejzira. Elektrane koje koriste ovaj vid energije mogu
da budu funkcionalne 95% u toku bilo kojeg perioda godine. Korištenje geotermalne energije vrši se na
direktan i indirektan način. Direktan način je korištenje vruće vode koja izbija ili se ispumpava iz Zemlje. Vruća
voda služi za grijanje kuća, staklenika, u industriji i sl. Indirektno za dobijanje električne energije. Vruća voda i
para služe za pokretanje generatora.

Energija plime i oseke- iako potencijal plime i oseke nije zanemarljiv za sad nema većih komercijalnih
eksploatacija. Ovaj tip energije se može koristiti na mjestima gdje je dosta izražena plima i oseka a princip
rada je sličan hidroelektrani.

INDUSTRIJA

Industrija je privredna djelatnost koja se bavi mašinskom preradom ruda i sirovina.

U njoj se proizvode robe namijenjene industrijskoj proizvodnji, roba široke potrošnje, roba potrebna za
prehranu, odjeću, obuću i dr.
Najvažnija je privredna grana u svijetu i najznačajniji faktor privrednog razvoja i aktivnosti.
Najbitniji je pokretač promjena u prostoru, pejzažu i ljudskom načinu življenja.

S obzirom na obilježja industriju dijelimo u više kategorija:

o Tehničko tehnološki razvoj

Prema starosti i tehničko-tehnološkom razvoju dijeli se na:
1. Tradicionalnu (metalurgija, tekstilna i prehrambena)
2. Klasičnu (automobilska, organska i hemijska)
3. Najnoviju (kibernetika i bioinformatička industrija).
o Mjesto i uloga sirovina u industrijskoj proizvodnji
Prema mjestu i ulozi sirovina u industrijskoj proizvodnji dijeli se na:
1. Ekstrsktivnu (proizvodnja mineralnih i energetskih sirovina)
2. Proizvođačku (prerada proizvoda različitog porijekla i izrada polufabrikata).
o Karakter proizvodnje i namjena proizvoda
Dijeli se na:
1. Laku (proizvodi se roba široke potrošnje)
2. Tešku (metalurgija, metaloprerađivačka industrija, elektrotehnička...).
o Odnos radne snage i kapitala
Prema odnosu radne snage i kapitala dijeli se na:
1. Radno-intenzivnu (mnogo uposlenih a slabo akumulativnih)
2. Kapitalno-inverznih (malo uposlenih ali visokokvalificiranih, skupa oprema).

SIROVINSKA OSNOVA INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE U SVIJETU

Sirovine mineralnog porijekla dobivaju se iz ruda.

Rudarstvo je privredna grana koja se bavi istraživanjem i eksploatacijom ruda metala i nemetala, plemenitih
metala i drugih minerala i materijala.
Rudna nalazišta su nejednako raspoređena te je posljedica njihova geološka struktura.
Osnovna podjela ruda je na:

1. Rude metala
2. Rude nemetala.

Osnova za razvoj crne metalurgije su željezne rude magnetit, hematit, lignit i siderit.
Glavna nalazišta tih ruda su geološki stare stijene vulkanske i metamorfne.
Procjenjuje se da su zalihe oko 180 miliona tona.
Najvažniji proizvod željezne rude je sirovo željezo koje se prerađuje u čelik i ferolegure.
Najveći oplemenjivači ove rude su: nikal, krom, molibden, kobalt...
Najveću proizvodnju ima aluminij koji je po količini godišnje proizvodnje odmah iza željezne rude.

Bakarna ruda je najtipičnii predstavnik ruda obojenih metala, crvenkaste je boje, mekan i pogodan za obradu
te dobro proizvodi toplotu i el.energiju.
Najprisutnii je u stijenama paleozojske i mezozojske starosti.
Procjenjuje se da ove rude ima oko 600 miliona tona.

Boksitna ruda je prisutna u karbonatnim stijenama i silikatnim stijenama tropskih područja.

Zalihe rude su oko 8 milijardi tona.

Iz ove rude se dobija aluminij koje se najviše proizvodio u Grčkoj, Francuskoj i Mađarskoj.
Ruda ima karakteristike pogodne za razne namjene te je eksploatacija vrlo značajna.
Od priozvedenog boksita se prije prijevoza do mjesta prerade u aluminij, boksit najprije prerađivao u glinicu.
Iz glinice se elektrolizom dobija aluminij.

Olovna i cinčana ruda se u prirodi javljaju zajedno i zalihe su oko 200 miliona tona.
Njihova najznačajnija nalazišta su: Kina, Australija, Kanada, SAD i Meksiko.

U plemenite metale ubrajamo: zlato, srebrno i platinu i oni su svoju primjenu našli u proizvodnji ukrasnih i
skupocjenih predmeta.
Zlato je plemeniti metal,žute boje i intenzivnog sjaja te je otporan na oksidaciju.
U Zemljinoj kori se najčešće javlja u vidu žice ili zrna.

Nemetali su prirodne sirovine široke primjene, javljaju se u prirodnom obliku ali i kao industrijski proizvod.
Ima široku primjenu u građevinarstvu, hemijskoj i farmaceutskoj industriji.
Najvažniji nemetal je kuhinjska sol, primjenjuje se u ljudskoj ishrani, u BiH imamo rudnik kamene soli u Tuzli.
Neki nemetali se koriste kao građevinski materijali (kvarc, glina, granit, mermer...)
Industrija proizvodi nemetale za potrebe građevinarstva, hem.industrije te u proizvodnji vještačih đubriva i
pesticida.

PODJELA INDUSTRIJE

Kućna radinost se uglavnom bavila preradom ratarskih i stočarskih proizvoda s ciljem zadovoljavanja potreba
stanovništva, a onda se razvila zanatska proizvodnja koja ima značajnu ulogu u privrednom razvoju društva.

Industrija je najvažnija grana sekundarne djelatnosti koja je dovela do krupnih ekonomskih i društvenih
promjena te povećanja energije i rudnih sirovina.
Jedna je od najbitnijih faktora geo.pejzaža koji utječe kako na privredni tako i na društveni život ljudi.
U okviru inustrije imamo industriju u užem smislu tj. djelatnost koja se odnosi na iskorištavanje sirovina i
energetiku, djelatnosti koje stoje u vezi sa izvorima energije.
Industriju kao prerađivačku privrednu djelatnost obilježava brz tehnički napredak i velika produktivnost.
Povećana pokretljivost stanovništva i dobara dovodi do prelaska stanovništva iz poljoprivrednih u gradska
područja.
Mijenja se razmještaj i struktura stanovništva te način rada i uopšte način života ljudi.
Prije pojave industrije ljudi su proizvodili potrebna dobra u kućnoj radinosti, zanatstvu i manufakturnoj
proizvodnji.
Nepoljoprivredna proizvodnja bila je jako skromna.

INDUSTRIJSKA STRUKTURA

Nevjerovatan napredak tehnike, nauke, protok informacija, povezivanja nauke i proizvodnje obilježja su novog
modernog društva.
Industrija je stalan proces ali se razlikuje po regijama.

Tek u drugoj polovici 19.st. dolazi do širenja industrije u drugim zemljama.

To je period početka razvijanja industrije u Rusiji, Kanadi, Švedskoj i Japanu.
Industrijski razvoj doprinosi napretku čovječanstva i industrijska proizvodnja je u stalnom porastu, a u najnovije
doba taj porast je sve intenzivniji.
Najveći dio današnje industrijske proizvodnje ostvaruju razvijene zemlje dok nerazvijene imaju jako mali udio u
svjetskoj ind. proizvodnji.

Druga industrijska revolucija počela je kada je el.en. postala glavna pokretačka snaga razvoja privrede.
Javljaju se nove ind. grane kao što su automobilska, petrohemijska, elektrohemijska...

Treća ind. revolucija je vezena za snažan razvoj el.ind. i informatičke nauke.

U najnovije doba dolazi do velikih promjena u strukturi ind.proizvodnje u razvijenim zemljama.
U ovom periodu javljaju se zemlje nagle industrijalizacije tzv. „azijski tigrovi“, a to su Tajvan, Hong Kong, Južna
Koreja, Singapur.
Odlike ovih zemalja su mala količina sirovina i visokokvalificirana radna snaga.

Karakteristike industrijalizacije
Bazne ind.grane za proizvodnju polufabrikata su prisutnije u nerazvijenim zemljama svijeta.
U savremenoj ind. došlo je do koncentracije i centralizacije kapitala, koji se najvećim dijelom nalazi u ind.,
trgovačkim i drugim kompanijama.
Taj kapital omogućava daljni razvoj industrije nasuprot poljoprivredi i drugim privrednim djelatnostima.

Političko i ekonomsko stanje u svijetu je dosta složeno.

U državama koje se nalaze u okviru integracije intenzivan je razvoj, a naročito razvoj ind., dok se države koje
se ne nalaze u integraciju razvijaju sporije u svim pogledima pa i u ind.
Takav odnos se naziva ind.protekcionizam.
Posljedice industrijalizacije su brojne i raznolike, a neke od njih su urbanizacija, deagrarizacija,
depopularizacija... što upućuje na veliki utjecaj razvoja ind. na socio-ekonomske procese u svijetu.

Ind. proizvodi sredstva za proizvodnju namijenjenu ind. poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu... i tim sredstvima
pomaže da se čovjek oslobodi teških poslova.
Proizvodeći proizvode široke potrošnje ind. omogućava lagodniji život za čovjeka uopšte, tkđ. omogućava
proizvodnju potrošnih dobara i drugih proizvoda u velikim količinama.
Svaka ind. nastoji da uz što manje troškova ostvari što veću dobit.

Lokalizacija je izuzetno bitna za razvoj ind., blizina uglja i ostalih ruda imala je najznačajniju ulogu u
određivanju lokacije, naročito za ind. koje zahtjevaju velike količine sirovina i en. u svom proizvodnom procesu.
Danas je tehnički progres učinio da ind. lokacija sve manje zavisi od geo.faktora.
Kada je u pitanju izbor smještaja ind. mora se voditi računa o povoljnim odnosima troškova ulaznih i izlaznih el.

Razvoj ind. zavisi od prirodnih i društvenih faktora, prirodni faktori su:

1. Sirovine
2. En. izvori
3. Geo.položaj, reljef, klima...

Društveni faktori su:

1. Društveno-ekonomski sistem države

2. Stepen društveno-ekonomskog razvoja
3. Ekonomska politika države
4. Tehničko-tehnološki uvjeti razvoja
5. Radna snaga
6. Kapital
7. Razvijenost tržišta
8. Saobraćaj
9. Međunarodni ekonomski položaj države
10. Razvijene gradske aglomeracije

U nerazvijenim zemljama svijeta postoji nizak nivo društveno-ekonomskog i tehničko-tehnološkog razvoja pa je

značenje prirodnih faktora za razvoj i razmještaj ind. veće.
Potrebni uvjeti za optimalan razvoj ind. su:

1. Povoljan geo.položaj u odnosu na postojeće sirovine, radnu snagu i tržište

2. Postojanje kapitala za ulaganje u ind.proizvodnju
3. Stručna radna snaga i sposobnost upravljanja raspoloživim ind. postrojenjima i procesom proizvodnje
4. Stimulativna poresko-finansijska politika u državi
5. Stabilne društveno-političke i ekonomske prilike

Krajnji cilj svake proizvodnje jeste ekonomska isplativnost, cijena je ustvari pokazatelj povoljnosti prirodnih i
ekonomskih uvjeta u kojima se proizvodnja odvija.
Lokacija je od posebnog značaja za razvoj ind., na nju utiču brojni faktori kao što su: prirodni, demografski,
ekonomski, politički, etnički,...
Najnovija podjela ovih faktora jeste na primarne i sekundarne.

Primarni su bitni zbog toga što se pod njihovim utjecajem ind. smješta u blizini izvora sirovina i en., gdje su
troškovi manji i gdje se nalaze potrošači.
Troškovi radne snage su tkđ. veoma značajni, u početku radna snaga se povećavala jer je uglavnom dolazila
iz poljoprivrede.
U zemljama u razvoju izraženiji je kvantitet radne snage, jer njegova brojnost doprinosi niskoj cijeni rada, dok u
ind.razvijenim zemljama bitnija je kvalificiranost radne snage, a samim tim je i viša cijena rada.
Danas postoje velike razlike u kvalitetu i cijeni radne snage.

Sekundarni faktori lokacije zavise od mikrolokacijskih karakteristika koje su u vezi sa područjem velikih
aglomeracija ljudi.
Prednosti okupljanja ind. u područjima aglomeracije predstavljaju glavne lokacijske faktore.
U aglomeracijama se smještaju različite ljudske djelatnosti, koje odgovaraju razvoju ind., na tim prostorima
razvijen je saobraćaj koji ima veliki doprinos u ind.
Metalurške grane danas doživljavaju velike promjene, za pogodne lokacije smatraju se područja
rasprostranjena rudama obojenih metala i izvorima en., metaloprerađivačka ind. se bavi proizvodnjom alatnih
mašina, poljoprivrednih, građevinskih, rudarskih...te u okviru ove ind.grane možemo izdvojiti:automobilsku ind.,
ind.šinskih vozila, alatnih mašina...
Najveća proizvodnja ove ind. se vrši uz pomoć tehnologije.

Elektrotehnička ind.-proizvodnja opreme za proizvodnju i prenos el.en,telekomunikacijskih uređaja, opreme

za automatizaciju proizvoda... Ona je mlađa od metaloprerađivačke i najveći svjetski proizvođači su SAD,
Japan, Njemačka i Švedska.

Hemijska ind.-počeci su joj vezani za početke industrijalizacije, veoma brzo se razvijala, najvažnije sirovine su
joj: ugalj, nafta, plin, drvo, razne soli itd., prerađuje sirovine biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla,
proizvodeći sredsva široke potrošnje.
Najvažniji proizvodi: azotna i sumporna kiselina, soda, hlor, kaučuk, guma, boje i lakovi, đubriva, vlakna i dr.

Najvažniji priozvodi lake hem.ind.: lijekovi, sapuni, deterdženti, kozmetički preparati,i dr.
Laka ind.-veoma raširena u svijetu, u nju ubrajamo: laku hem.ind., prehrambenu, olovnu, drvnu, tekstilnu...
Njeni proizvodi su roba široke primjene: hrana, odjeća, obuća i dr.
Najvažniji njeni faktori su: jeftina radna snaga, niže kvalifikacije i obrazovanja, jednostavna i brza izgradnja
potrebnih objekata, laka dostupnost sirovina...

Tekstilna ind.-jedna od najstarijih i najvažnijih ind.grana u svijetu, veoma rasprostranjena, proizvodi su joj

raznovrsni: razna prediva, tkanine, odjeća...

Prehrambena ind.-bavi se preradom sirovina biljnog i životinjskog porijekla i od njih prave gotove proizvode za
ljudsku upotrebu, dijeli se na: mlinsku, ind.tjestenine, alkohola, šećera, bezalk. pića, ulja, ribe, mesa..., raširena
je po čitavom svijetu. Intenzivna proizvodnja u poljoprivredi doprinosi da prehrambena ind. osigurava velike
količine za izvoz u zemlje širom svijeta.

Drvna ind.- ima dugu tradiciju,naročito u zemljama sa šumskim bogatstvima, ona se bavi preradom drveta, u
polufabrikat i u gotove proizvode.
Proizvodi koji se ostvaruju u drvnoj ind. su: rezana građa, furnir, lesonit, panel-ploče, ambalaža, namještaj,
stolarija...
Obrada drveta može biti mehanička i hemijska, tu su se izdvojile i specijalizirale ind. za određnu robu: ind.
celuloze i papira, graf.ind.

Razvoj nauke i tehnike doprinosi nastanku novih tehničko-tehnoloških postupaka u procesima proizvodnje,
kao što je automatizacija, robotizacija, upotreba najnovijih materijala kao što je atomska en.
napredak nauke, razvoj visokih tehnologija poboljšava i olakšava proizvodnju, zahtijeva permanentno
usavršavanje visokokvalifiirane radne snage, ulaganje kapitala koji omogućava odvijanje procesa proizvodnje i
daljnje napredovanje.

Proizvodi visoke tehnologije su: telekomunikacijski svemirski uređaji, proizvodnja robota, elektronska i
kompjuterska oprema, mikroprocesori, optička vlakna i drugi.

INDUSTRIJSKE REGIJE U SVIJETU

Ind.regije svijeta razlikujemo po raznim principima.

Zemljama visoke tehn. nazivamo SAD, Japan, Njemačku, VB, Francusku, Holandiju, Švedsku, Kinu, Maleziju...
Na ovim prostorima postoje male firme snažno inkorporirane u velike multifunkcionalne kompanije, koje vode
računa o uvozu kapitala i visokih tehnologija, pronalaženju tržišta te proizvodnoj organizaciji.
Lokacije ovih ind. visoke tehnologije su: okolica Baltimorea, Washingtona, Bostona i San Franciska u SAD-u,
oko Tokiya, Minhena...
S obzirom na ind. razvijenost možemo izdvojiti 3 grupe: slabo, srednje, visokorazvijene ind. države.

Ind. slabo razvijene-imaju jako mali udio ind. proizvodnje u ostvarivanju ukupnog bruto proizvoda, privredno
najslabije razvijene u svijetu.
Ind. srednje razvijene-u stalnom kretanju naprijed, približavaju se razvijenim zemljama.
Jače industrijalizirane zemlje-snažno se razvijaju, neke visoke tehnologije su već prisutne na ovim
prostorima, nazivaju se azijskim tigrovima zbog ubrzanog razvoja ind. i primjene visokih tehnologija.

Glavna jezgra ind.razvoja u svijetu su: Sjevernoameričko-atlantska regija, Evropska, Dalekoistočna.

Sekundarna jezgra: Sjevernoameričko-pacifička regija, Istočnoazijsko-australijska, Srednjoevropska,
Južnoafrička, Istočnoevropsko-ruska.

SAOBRAĆAJ

Saobraćaj je privredna djelatnost koja se bavi transportom robe, ljudi i informacija. To je značajna uslužna
djelatnost i kao takva doprinosi sveukupnom društveno-ekonomskom razvoju.
Saobraćaj čine 3 elementa koja su u međusobnoj zavisti:

1. Objekti koji se prevoze- ljudi, roba i informacije

2. Sredstva prijevoza- automobil, brod, avion, željeznice...
3. Saobraćajne komunikacije (infrastruktura)- ceste, pruge, cjevovodi, plovni putevi, sateliti...

Prema prirodnoj sredini u kojoj se odvaja imamo: kopneni, vodeni i zračni saobraćaj.
Prema objektu prijevoza: putnički, teretni i telekomunikacijski saobraćaj.
Prema mjestu odvijanja: unutrašnji i vanjski (međunarodni) saobraćaj.

Prirodni uvjeti doprinose razvoju saobraćaja tako što olakšavaju ili otežavaju izgradnju saobraćajnica.
A uvjeti od koji zavisi izgradnja saobraćajnica su:

1. Reljef- znatno je teža izgradnja preko močvara, brda, planina...

2. Klima- u zimskom periodu javlja se otežan saobraćaj zbog snijega i leda, ali i drugih padavina.
3. Geološki sastav.

Društveno-ekonomski uvjeti koji doprinose razvoju i razmještaju saobraćaja jeste proizvodnja. Kvantitativna i
kvalitativna obilježja saobraćaja u neposrednoj su vezi sa stupnjem privredne razvijenosti pojedinih zemalja i
regija. Što je snažnija privreda, veći je obim vanjskotgrovinske razmjene a time je veći obim saobraćaja i
obrnuto.
Tehnički uvjeti doprinose razvoju saobraćaja tako što od postojeće tehnike zavise mogućnosti izgradnje
saobraćajnica, kao i saobraćajnih sredstava.

Kopneni saobraćaj-obavlja se u različitim prijevoznim sredstvima omogućavajući kretanje robe i ljudi na

kopnu. Olakšava povezanost dijelova svijeta koji su međusobno udaljeni nekoliko stotina pa i hiljada km. U
nerazvijenim zemljama očuvao se karavanski, kolski, nosački saobraćaj, koji pokreće ljudska snaga i vučna
stoka. Obavlja se cestama, željeznicama, kanalima i cjevovodima.

Cestovni saobraćaj-najprisutniji i najznačajniji u svijetu. Podrazumijeva se prijevoz putnika i robe

automobilima, busevima, kamionima... Razvoj može zahvaliti pronalasku motora sa unutrašnjim
sagorijevanjem i guma. Motorizacija je svjetski proces tako da je cestovni saobraćaj općenito najvažniji
saobraćaj današnjice. Bez automobila teško bi se mogao zamisliti moderan život. Povećanje broja automobila
je utjecalo na intenzivniju gradnju cestovne mreže, čija dužina iznosi oko 20 mil.km.
Željeznički saobraćaj-odvija se u unutrašnjosti kontinenta. Bio je najvažniji i najmasovniji saobraćaj. Razvio
se procesom industrijalizacije i pronalaskom parne lokomotive. Nakon perioda stagnacije ravoj željezničkog
saobraćaja ponovo oživljava u novije doba. Modernizacija željeznica bila je najintenzivnija u Japanu, gdje je
napravljen najbrži voz u svijetu zvani šinkasen. Francuska je prva u Evropi kada je u pitanju modernizacija
željeznica. Najduža željeznica je transsibirska koja povezuje Lisabon i Vladivostok, dužine 13 500km.

Riječno-kanalsko-jezerski saobraćaj-odvija se vodenim putevima u unutrašnjem kopnu, jeftiniji prijevoz

velikih količina robe. Jedna od najznačajnijih i najprometnijih rijeka je Rajna. Najprometniji kanal je Rajna-
Majna-Dunav u Njemačkoj. Nedostatak ove vrste saobraćaja je to što je vrlo spor i ponekad neredovan.

Pomorski saobraćaj-najvažniji za privredu u svijetu, olakšava globalno privredno povezivanje, služi

prvenstveno međunarodnom i interkontinentalnom povezivanju privrede, znatno jeftiniji. Razvijao se i
usavršavao dugi niz godina, a najveći pomak predstavljao je pronalazak parne mašine, nakon kojeg dolazi do
naglog razvitka. U svijetu je registrirano oko 40 000 brodova. Kontejnerizacija je poznata za prijevoz velikih kol.
robe brodovima. U lukama se ta roba iskrcava, neke od njih su: Singapur, Roterdam, Hong Kong...

Zračni saobraćaj-razvio se oko 20.st., a najveći uspon doživio krajem tog stoljeća, nakon što su braća Wright
uspjela u zraku održati svoju malu letjelicu. Njemci su se prvi počeli baviti zračnim saobraćajem prvo za
prijevoz pošte. Ova vrsta saobraćaja je brza, udobna i relativno sigurna ali skupa. Zbog svojih prednosti ima
veliku važnost osobito za prijevoz putnika. Velike evropske zračne luke su u Londonu, Frankfurtu, Parizu a od
azijskih najveće su u Tokiju i Seulu.

Cjevovodni saobraćaj-služi za prijenos nafte,plina i drugih proizvoda u tekućem ili plinovitom stanju.

Masovnija i intenzivnija građa započinje u 20.st. Najviše cjevovoda ima na prostorima gdje su najveća
izvorišta nafte i plina.

Telekomunikacijski saobraćaj-služi za prijenos različitih inofrmacija, riječi, zvuka, slika i podataka. U užem
smislu obuhvata telegrafski i telefonski promet,a u širem smislu sredstva masovne komunikacije te računalnu
komunikaciju kao dio informatičke djelatnosti. Karakterizira nepostojanje izgrađenih puteva, promet se odvija
radiosignalima i kablovima. Dostupnost informacija odvija se nevjerovatnom brzinom. Razvitak ove vrste
prometa započinje pronalaskom telegrafa krajem 20.st.

Značaj saobraćaja je u njegovom primarnom zadatku, privoz robe do mjesta prerade a gotove proizvode do
potrošača čime doprinosi kvalitetu življenja. Saobraćaj je direktna veza između proizvodnje i potrošnje.
Najgušće koncentracije stanovništva i gradova su tako gdje su saobraćajni uvjeti najpovoljniji. Pored toga što
saobraćaj olakšava život on donosi i brojne probleme, poput: veliki je potrošač energije, jedan je od najvećih
zagađivača bez obzira o kojoj vrsti se radi, ispušta štetne tvari i narušava zdravlje i život čovjeka.

TRGOVINA

Trgovina je složena privredna djelatnost koja se bavi prodajom i kupovinom robe na tržištu.
Smatra se jednom izuzetno složenom uslužnom djelatnošću. Prisutna je u najstarijim vremenima od trenutka
pojavljivanja viškova proizvoda, kada su ljudi mijenjali robu za robu (trampa). Današnja trgovina se razvila tek
u višoj fazi duštvenog i privrednog razvoja.
Osnovne karakteristike su prisustvo novca i trgovca koji učestvuje u razmjeni dobara između proizvođača i
potrošača.

Pored novca javljaju se i druge vrste plaćanja kao što su: kreditne kartice, čekovi... Često kupci i prodavači
nemaju neposredni kontakt, zato što se kupnja robe može obaviti i kataloškim ili nekim drugim načinom
prodaje. Trgovina internetom je danas sve zastupljenija u svim dijelovima svijeta, i potiskuje ostale oblike
trgovačke razmjene.
Razvoj trgovine uvjetovan je potrebom ljudske populacije za posjedovanjem dobara razne namjene.
Trgovina može biti: lokalna, regionalna i nacionalna.
S obzirom na područje u kojem se obavlja dijeli se na: unutrašnju i međunarodnu (vanjsku), ali se i
razlikuje po načinu organiziranja i djelovanja. Unutrašnja se odvija unutar granica države, a vanjska izvan
države.
Pored tradicionalnog načina javlja se i suvremena trgovina.
Trgovina na malo se vrši direktno prodajom kupcima, a na veliko se uglavnom obavlja preko trgovaca.

Možemo je razlikovati i prema vrsti robe na: specijalizirane i mješovite. Razlike između uvezene i izvezene
količine tj. vrijednosti robe, predstavlja trgovinski bilans. Ukoliko se ostvari višak robe on je pozitivan a ukoliko
manjak on je negativan.

Ekonomski odnosi koji se ostvaruju međunarodnom razmjenom zavise od nekoliko faktora: neravnomjeran
razmještaj prirodnih sirovina, prerada i proizvodnja proizvoda i prostorno nejednak društveno-ekonomski razvoj
u svijetu. Da bi se mogla privredno razvijati svaka država je prinuđena da uvozi određena materijalna dobra iz
drugih država i tako se uspostavlja međuzavisan odnos.

Najveći privredni značaj imaju saobraćaj, trgovina i turizam, dok najveći društveni značaj ima prosvjeta, nauka,
zdravstvo, kultura, sport... I one spadaju u kvartrni sektor ljudskih djelatnosti. Sve uslužne djelatnosti nemaju
ista gravitacijska područja, a njihov domet zavisi od interesovanja koje za sebe pobuđuju kod stanovništva.

Bankarstvo je izuzetno važna privredna grana, također kapital banaka. Suvremene privredne odnose u svijetu
karakterizira globalizacija-povezivanje manjih poduzeća u velika višenacionalne kompanije.

TURIZAM

Turizam je privredna grana koja je povezana sa putovanjima i promjenom boravka ljudi van mjesta stanovanja,
radi odmora, rekreacije, liječenja, događanja i razonode. Javlja se pojavom vikenda, kada su se izborili da se
radi 8h dnevno. U novije vrijeme postao je vrlo značajna i unosna privredna djelatnost. Stalno se povećava i
dobija nove dimenzije, veći značaj doprinoseći privrednom prosperitetu. Povezan je i sa drugim djelatnostima:
saobraćajem, trgovinom, uslužnim zanatstvom...

Najmasovniji je vikend-turizam, a danas i najčešći oblik turizma. Prema zemlji porijekla turista turizam možemo
podijeliti na domaći i inozemni. Domaći se odvija unutar granica neke države, a inozemni obuhvata turistička
kretanja izvan države.

Kada se uzme u obzir geo.sredina u kojoj se odvija turizam,razlikujemo: primorski, planinski,

jezerski...turizam. Tako imamo i: sportski, kongresni,manifestacioni turizam itd. U BiH možemo reći da
nemamo razvijen turizam iako imamo potencijala i mogućnosti.

Imamo tri skupine faktora koji utiču na razvoj turizma a to su: prirodno-geografski, društveno-geografski i
ekonomsko-geografski.
Prirodno-geografski su: povoljna klima, raznovrstan reljef, atraktivna faunistička i floristička obilježja.
Društevno-geografski: kulturno-historijski spomenici, značajne ustanove, sportska takmičenja itd.
Ekonomsko-geografski: saobraćajna razvijenost, prihvatni faktori kao što su moteli, hoteli itd.

Ekonomske faktore određuje i turističko tržište u kojem važe ponude i turističke potražnje. Turistička ponuda
ima zadatak da nizom djelatnosti zadovolji zahtjeve turista i da predvidi njihove želje. Za napredak igraju veliku
ulogu: privlačni i atraktivni faktori, saobraćajni, receptivni i dr. One su zapravo osnovni činilac turizma.
Dobro razvijen cestovni i zračni saobraćaj igraju važnu ulogu u turističkim djelatnostima. Bitna je uloga
turističke potražnje na cjelokupan razvoj turizma. Napredak u nauci i tehnici, moderan način rada, veća
produktivnost, industrijalizacija...

Za kratko vrijeme postala je jedna od najznačajnijih djelatnosti. Masovna proizvodnja i potrošnja, povećana
produktivnost, skraćivanje radnog vremena i drugo su doprinijeli razvoju turizma. Potrebe da se provede
vrijeme izvan životne sredine su različite i potiču razvoju turizma.

Značajni su prihodi koji se ostvaruju u okviru ove privredne grane. Ukupan društveni bruto proizvod u skladu je
sa brojem turista i doprinosi povećanju prihoda svake države koja učestvuje u turizmu. Novčana sredstva koja
se potroše u turizmu doprinose razvoju mnogih grana kao neposredni kupci i potrošači različite robe u svijetu.
Razvija se trgovačka mreža, povećava broj zaposlenih, mijenja se socio-ekonomska struktura. Mnoge
siromašnije države su ulaganjem u ovu djelatnost poboljšale svoje standarde i riješile mnoge probleme.

Iz emitivnih područja potječu turisti bogatijih slojeva, sa viškom kapitala-bogate regije svijeta.
Receptivna područja su mjesta dolaska turista bilo koje turističke regije- skijališne, kulturno-historijske,
pejzažne...

Izdvajamo sljedeća turistička područja: primorska, planinska, liječilišna, gradska, seoska, vjerska,
zaštićena...
Najveće turističke regije su: mediteranska regija Evrope, alspka turistička, zapadno-angloamerička i istočno-
angloamerička regija.