STO JE POLITIKA? Sententia Libri Politicorum, Prologus! Predgovor Kao Sto nauéava Filozof u II. knj. Fizike? umijece oponasa prirodu. Razlog je tome taj Sto Je odnos izmedu djelovanja i uginaka razmjerno sliéan medusobnom odnosu poéela. A potelo onoga Sto nastaje ljudskim umijeéem jest ljudski um, koji po nekoj slitnosti potjete od bozan- skog uma koji je poéelo prirodnih stvari. Stoga je nuzno da djelatnosti umijeéa oponaiaju dje- latnosti prirode, a tvorevine umijeéa da oponasaju tvorevine prirode.* Kad bi, naime, neki uitelj u nekom umijeéu stvorio neko djelo, wenik koji bi Zelio nauviti to umijeée morao bi paZljivo pratiti njegov rad kako bii sm mogao stvarati po njegovu uzoru. Prema tome, Ijudski um éije svjetlo razumijevanja potjeée od bozanskog uma mora stvarati svoja djela promatra- juéi tyorevine prirode da bi i on postupio na sliéan natin; stoga Filozof kade* da bi umijeée po- stupalo poput prirode kad bi stvaralo njezine tvorevine, i obratno: priroda bi postupala poput umijeéa kad bi stvarala njegove tvorevine. No priroda, dakako, ne moze proizvesti djela umije¢a, nego mu samo priprema neka pola- zista i pruza umjetnicima na neki natin zor djelovanja.’ A umijeée moze, doduse, promatrati tvorevine prirode i sluziti se njima u stvaranju svojih djela, ali ih ne moze proizvesti. Iz toga je vidljivo da je odnos ljudskog razuma spram tvorevina prirode samo spoanajni, dok mu je odnos spram tvorevina umijeéa spoznajni i stvaralaéki.' Prema tome, teorijske znanosti su one koje * Sententia Libri Politicorum, u:Saneti Thomae de Aquino Opera omnia, t. XLVIIL, Romae: Ad Sanctae Sabi- nae, 1971, str. A 69-70, Verel je ovaj Predgovor preveo u dva navrata, najprije wl. izd. Jzabranog djela, 1981, str. 118-120, te u: Toma Akvinski, DrZava, Zagreb: Globus, 1990, str. 41-44 (potonii prijevod je prireden na temelj ri tithog izdanja).— Op. prin. "Usp. Aristotel, Fizika 112, 194, a 21-23; IT 18, 199 a 15-16. Ovaj navod iz Aristotelove Fizike nemalo ée iane- naditi danainjeg éitateljai politologa: Sto ima zajednitko politika s naéelom estetike da »umijeée oponaéa priro- dus? Now Tome to natelo ne pripada estetici, koja tada nije ni postojala kao zasebna znanost, nego izriée temeljan contoloski odnos izmedu éovjeka iprirode. Rife’ je, dakle, oontoloskom zasnivanju politike. Toma pod umijeGem ra- zumijeva svekoliki stvaralagki (tehnitki i umjetni8ki) odnos éovjeka prema prirodi. Buduéi da je politiékd Zivot po- seban oblik ljudske prakse, politika praksa mora reproducirati nakane i djela svekolikog ljudskog stvaralastva u prirodi. 1 ta misao Sokira dananji mentalitet: zasto da Zovjek oponaéa prirodu’ Nije lina mjestu obratan postupal, tj. da Goxjek mijenja prirodu? U pitanja je zapravo novovjekovni pojam prirode. Ako prirodu shvaéamo kao mrtvu stvarnost obiljeZenu proteznogéu i mjerljivoséu (usp. Descartesovu ores extensa« i »mathesis universalise), éovjek ne treba oponaiati takvu prirodu. Aliu Tome priroda nije mrtva stvar, veé podelo zbivanja, samorazvitle, kao u Ari- stotela istarih Gris, Jo8 vige: ona je svajevrstan odraz: beskrajnog stvaralaékog Uma. Prema tome, opanasajuéi pri od Goxjek ne oblikuje svoj tivot prema netemu mrtvom, ti niZem od sebe, nego upravo prema vigemuod sebe, t prema apsolutnom izyoru svekolikog stvaralatva u svijetu. 4 Usp, Fizika II 18, 199 a 12-15, “Isto. - Ovdje vidimo pravi smisao »oponaSanja« u Aristotela i Tome. Nije rijeé o tome da ljudsko stvaralattvo +ropski kopira radnje i dela prirode, nego da se na njima nadahnjuje te da razvija njihove i svoje nakane, Radi se 0 ‘tome da éovjek svojim ponaSanjem ponavlja ponaSanje (o-ponaéa) Apsolutnog u prirodi, koji u najpotpunijem smisla stvara "Toma hoée reGi: postoji neulklongiv raskorak izmedu ljudske teorije i prakse, Covjek mode ostvariti neke svoje zamisi, aline mote svojim umijecem proizvoditiiavorna djela prirode, odnosno Bozjeg stvaralaékog uma. Stav éovjokaFILOZOFSKA DJELA-STO JE POLITIKA? 179 prouéavaju stvari prirode, a praktitne, odnosno stvaralaéke su one koje prouéavaju stvari sto ih je stvorio Govjek oponaganjem prirode. A priroda u svom djelovanju postupa tako da ide od jednostavnih stvari k slozenima. Zato medu tvorevinama prirode najslozenija stvar je savrSenstvo, cjelovitost i svrha ostalih stvari, kao Sto je vidljivo u svim cjelinama u odnosu prema njihovim dijelovima. Stoga i prak- tigni razum (ratio operatina) ide od jednostavnih stvari k sloZenima, to jest od nesavrSenih k savréenima." Buduéi da je ljudski razum pozvan da rasporeduje ne samo one stvari koje éovjek upo- trebljava nego i same ljude kojima upravlja razum, u oba sluéaja ide od jednostavnih stvari lk sloZenima, Tako, na primjer, na podrugju stvari koje su éovjeku na upotrebu, od drvene grade sastavlja brod, a od drvene i kamene grade kuéu, Na podrudju pak ljudske stvarnosti on mnoge ljude rasporeduje uneku jedinstvenu zajednicu. Nou tim zajednicama postoje raz- ni stupnjevii poredei od kojih je najvisi dravna zajednica, éiji je cilj da zadovolji sve Zivotne potrebe éovjeka.® Zato je ta zajednica najsavrSenija medu svim Ijudskim zajednicama. No buduéi da su upotrebna dobra podredena éovjeku kao svome cilju, koji je vainiji od sredsta- va, stoga je cjetina koju saginjava dréava mnogo naajnija nego sve cjeline Sto ih Ijudshi ra- zum moze zamisliti i stvoriti. Izsvega ito je do sada reveno o politi¢koj nauci, koju Aristotel izlaze u ovoj knjizi, mozemo invuéi éetiri zakljuéka. Prvi je taj da je ova znanost nuda jer sve Sto se moze razumski spoznati nuéno je priop¢iti u nekoj nauci radi savréenstva ljudske mudrosti koja se zove filozofija. Buduéi da je, dakle, ova cjelina koju predstavlja driava predmet (subiectwi) nekog razum- skog rasudivanja, bilo je nuzno — radi ejelovitosti filozofije - priopéiti nauku 0 driavi koja se zove politika, to jest gradanska znanost (ciuilis scientia). Drugise zakljuéak odnosi na odedivanje roda ove znanosti. Buduéi da se praktiéne znano- sti po tome razlikuuju od teorijskih sto su teorijske usmjerene samo na spoznaju istine, a prak- tigne na djelovanje,”” ova znanost nuZno spada u praktiénu filozofiju, jer drzava je neka cjelina prema kojoj se Ijudski razum ne odnosi samo spoznajno, nego i stvaralatki. I jo& neSto: buduéi da razum neke tvorevine stvara proizvodnjom (per modwm factionis), djelatnoscu koja prelazi na vanjsku gradu (in exteriorem materiam transeunte), Sto zapravo spada na takozvana me- haniéka umijeéa, kao sto su obrti, brodogradnjai tome sliéno; neke pak tvorevine razum stvara djelatnoSéu koja je unutarnje zbivanje njezina djelatnika (per modum actionis operatione ma- nente in eo qui operatur), kao Sto su trazenje savjeta (consiliari), odluéivanje (eligere) i htije- nje (welle) i tome sligno, Sto spada na moralnu znanost — otito je da politiéka znanost koja raz- mi8lja.o usmjeravanju ljudi ne spada u stvaralatke znanosti, koje su mehanitka umijeéa, nego ustvaralaéke znanosti koje su moralne. prema prirodi bitno je promatraéki, premda je moze svojom praksom oponasat Razlika i raskorak izmedu teorije i prakse anaajna je za poititku znanost iz ovoga razloga: teorija je nuéan preduyjot judske prakse, ali nije dovoljan, Za valjann i uspjesnu praksu potrebno je iiskustvo. *U ovome odlomku dolazi do izradaja svojemrsno razvojno razumijevanie prirode i govjeka. Primijenjeno na po- Iitigku znanost to nagelo znadi: treba pot od obitelji kao osnovne I judske 2ajednice i postupno razwifati Sire zajednice, 4, naselje, grad, dréavu i modebitno medunarodnu Ijudska zajednicu, Polaziste politike znanosti ne mote biti ap- straktni »Zovjek-, koji se promatra nezavisno od obitelji, jer konkretan éovjek dolazi na svijet upravo u obiteljii njoj duguje ponajprije svoj bioloSko-{judskirast. Tomino navelo razvitka »od jednostavnog k slozenom« ukljuéno odbaca- {Je svako apstraktno metodolosko razmistjanje »o drustvu i Govjeku uopée« kao polazistu politike manosti i svako “utopijsko uskakivanje iz (nesavréene) sadaénjosti u (idealmn) buduénost. * Vidi jo8'T. Akvinski, Sententia libri Politicorum I, cap. 1/, ste. A77,13-25. "Dréava je »najsavrsenije« djelo udske prakse ukoliko sabire sve stvaralaéke moguénostifovjeka, Dréava kao utjelovljenje i pobodanstvenjenje ljudske viasti koja na svom oltaru zrtvuje pojedince, obiteli i ostale zajednice jest Moloh. U tom bi smisiu s Tomina gledista bilo opravdano govoriti o odumiranju dvZave. Usp, Aristotel, Metafizika TI 1, 993 b 20-21 i Tomin komentar In Metaph. II, lect. 2, br. 289-291,180 _TOMA AKVINSKI-IZABRANO DJELO Treéi se zakljuéak odnosi na odredivanje dostojanstva i poloZaja politike u odnosu spram ostalih praktignih znanosti. Naime, dréava zauzima najvaznije mjesto medu svim tvorevinama, judskog razuma, buduéi da se sve ljudske zajednice odnose na nju, Sto se pak tiée onih ejelina koje stvaraju mehanigka umije¢a od ljudskih upotrebnih dobara, njihova je svrha éovjek. Ako, dakle, znataj neke znanosti ovisi o odliéju i savrSenstvu svoga predmeta, onda je politika naj- znaéajnija i arhitektonska medu svim prakti¢nim znanostima, ukoliko, naime, ima u vidu konaéno i savrSeno dobro u Ijudskim odnosima. Stoga Filozof kaze na kraju X. knj. Ztike™ da filozofija o ljudskim odnosima postize svoju puninu u politici. Cetvrto, na temelju re’enoga mozemo odrediti nagin i raspored ove znanosti. Naime, kao &to teorijske znanosti raspravljajuéi o nekoj cjelini polaze od razmatranja njezinih dijelova i potela, te pokazujuéi njezina obiljezja i djelatnosti usavrSavaju spoznaju celine, tako iova zna- nost razmisljajuéi o potelima i dijelovima drZave priopéuje znanje 0 njoj otitujuéi njezine dije- love, obiljezja i djelatnosti, A buduéi da je politika praktiéna znanost, ona pokazuje kako se te pojedinosti mogu sprovesti u djelo: to je nuémo u svakoj praktiénoj znanosti. LITERATURA 8. ARCOLEO, 8. Tommaso e la »Politica« di Aristotele, u: Tommaso dAquino nel suo seitimo centena- rrio I, Napoli, 1975, str. 149-155. D. BIGONGIARI, The Political Ideas of St. Thomas Aquinas, New York, °1965. G.CHALMETA, La giustizia politica in Tommaso @Aquino. Un'interpretazione di bene comune poli- tieo, Roma: Armando, 2000. L. CHARETTE, Philosophie politique et méthode chez saint Thomas d'Aquin, Revue de [Université Ottawa 42 (1972) 81-96. E. CRAHAY, La politique de saint Thomas d'Aquin, Louvain: Institut supérieur de philosophie, 1896. J.FINNIS, Aquinas: moral, political, and legal theory, Oxford: Oxford University Press, 1998. H. GILSON, Le Thomisme, Paris, °1945, str. 424-461. G. GULLO, Prudenza e politica: lettura critica del pensiero di Tommaso d'Aquino sul problema di fon- do della filosofia politica, Napoli - Acireale: Ed. Domenicane, 1974 8. HORVATH, Szent Tamés éllameszméje, u: Orok eszmék es eszmei magvak Szent Tamdsnél, Buda- pest, 1944, str. 269-386, F. KOPLSTON, Istorija filozofije UL, preveo Jovan Babié, Beograd, 1989, str. 406-415. J.P. KOW, Ethies, Politics and Ontology, Proceedings of the American Catholic Philosophical Associa- tion 67 (1993) 97-106. A. KRESIC-R. VUJICIC, Drzava i politika I, Osijek, 1977, str. 53-55, 69-76. L, LACHANCE, Likumanisme politique de Saint Thomas: individu et état, Paris - Ottawa, 1989. .-L. LAGOR, La philosophie politique de Saint Thomas, Paris, 1948. J. MAKANEC, Razvoj driavne misli od Platona do Hegela, Zagreb, 1948, str. 55-67. A.MALAGOLA, Le teorie politiche di San Tommaso d Aquino, Bologna, 1912. J. MARITAIN, Gjeloviti hwmanizam, preveo Marko Kovaéevié, Zagreb, 1989. J.MARITAIN, Conjek i drava, preveo M. Kovatevié, Zagreb, 1992, J. MARITAIN, Principes une politique humaniste, u: Oeuvres Complates, sv. VIII, Fribourg-Paris, 1989, str. 177-355. D. MARTIN, The Vulgate Text of Aquinas's Commentary on Aristotle's Politics, Dominican Studies 5 (1952) 35-64, J. MARTINEZ BARRERA, De I’ordre politique chez S. Thomas d'Aquin, u: J. Follon - J. McEvoy, Actualité de la pensée médiévale, Louvain-Paris, 1994, str. 247-267 (Philosophes Médiévaux, 31). * Avistotel, Nileomahova etita X 9, 1181 b 14-16. Vidi takoder Tomin komentar u: Sententia libri Ethicorum. X16, (ed. Leon. t. 47.2, Rim, 1969, ste. 607,173-179).