STO JE ETIKA? Sententia Libri Ethicorwm, I, lect. 1" IZLAGANJE 1. Aristotelov tekst (Etika, knj. I, pogl. 1) [109421] 1. Izgleda da svako umijeée i svaka nauka, a isto tako i djelovanje i izbor, teze za nekim dobrom, 2, Stoga ses pravom reklo da je dobro ono 2a éim sve ted. 3, No Gini se da se ciljevi medusobno razlikuju. Ponekad su eilj same radnje, a ponekad osim tih radnji neka djela. 4, U slugajevima kad su ciljevi izvan radnji djela su vaznija od radnji. 5. Abuduéi da postoje mnoge radnje i umijeéa i nauke, ima i mnogo ciljeva. Na primjer, zdravie je ciljlijetniékog umijeéa. Plovidba je cilj brodogradnje. Pobjeda vojnog umijeéa, a bogatstvo manosti kuéanskog privredivanja. 6. Ali ima i takvih umijeéa koja su podredena jednom {vrhovnom] umijeéu, na primjer konjaniékom umijeéu je podredeno umijeée pravljenja uzdi i druga umijeéa koja proizvode ko- njanigku opremu, A Konjaniéko umijeée i cjelokupno ratno djelovanje podredeno je vojnom umijeéu. Na isti naéin i ostala umijeéa potpadaju pod neka druga, 7. U svim tim umijeéima privlaéniji su ciljevi vehovnih umijeéa od oni koji su im po- dredeni. Naime, i za ovima tezimo zbog onih. 8 Sporedno je pri tome jesu lit cijevi same radnje ili neka djela izvan njih kao u spome- nutim naukema, Tumatenje Tome Akvinskog Zadaéa je mudraca da upravlja, kako kaze Filozof u podetku Metafazike.* Razlog je tome taj Sto je mudrost najvie dostignuée (perfectio) razuma, a razum se posebno odlikuje time da spoznaje poredak (ordinem).® Naime, osjetilnim moéima spoznajemo stvari nepovezano, a po- 1 Sententia Libri Ethicorum, u: Santi Thomae de Aquino Opera omnia, t. XLVIL1, Romae: Ad Sanctae Sabi- nao, 1969, str. 3-6 "Usp. Aristotel, Metaftzika 12, 982.2 18. Toma éesto navodi taj tekst u svojim djelima (vidi neke primjere u ovoj nastr. 76, 91, 241). Upotrebljava ga kao arhitektonsko naéelo gelokupnog ljudskog teorijskog ipraltignog manja. Ondo je temeljani sveobuhvatan pojam ne samo u Tome nego opée w filozofskoj misli Zapada (usp. H. Krings, Ondo. Philosophisch-historische Grundlegung einer abendlindischen Idee, Halle, 1941). Stoga ima vise zmaéenja: poredak, sustav, red, raspored, niz, ustrojstvo itd. Usp. P. Michaud-Quantin, Etudes sur le vocabudaire philosophi- que du Moyen Age, Rome: Edizioni dell'Ateneo, 1970 (Lessico Intellettuale Europeo, 5), str. 85-101 (Ondo et orti- nes). Vidi takoder B. Coffey, The Notion of Order According to St. Thomas Aquinas, The Modern Sckoolman 27FILOZOFSKA DJELA - 810 JE ETIKA? 1m redak jedne stvari u odnosu prema drugoj moze spoznati samo um ili razum. Au stvarnosti postoji dvostruki poredak: prvi se sastoji u medusobnom odnosu dijelova neke ejeline odno- sno mnoiine; takav odnos viada npr. medu dijelovima kuée; drugi je poredak onaj koji vlada medu stvarima u odnosu prema nekom cilju. Taj drugi poredak je vazniji od prvoga jer, kao Sto kaze Filozof u XI. knj. Metafizike,' poredak koji vada medu raznim dijelovima vojske po- stoji zbog poretka koji vlada izmedu cijele vojske i vojskovode. A odnos izmedu poretka i \judskog razuma pojavljuje se u éetiri osnoyna oblika. Ima, naime, neki poredak koji razum ne stvara, nego ga samo misaono promatra, npr. poredak stvari u prirodi. Drugi je poredak onaj koji razum razmisljajuéi (considerando) stvara u svojoj viastitoj radnji, recimo kad uskladuje pojmove i njihove znakove, tj. glasove koji su nosioci nekog znavenja.’ Treéi je po- redak onaj koji razum misljenjem ostvaruje u radnjama ljudske volje, A Setvrti je onaj koji razum misljenjem odjelovijuje u stvarima vanjskog svijeta kojih je on sim uzrok, npr. u kovéegu iu kuéi.® Buduéi da razumsko misljenje postize svoju puninu u znanosti kao trajnoj sposobnosti (per habitum scientiae perficitur), to se zanosti razlikuju na temelju spoenutih poredaka koje razum posebno ima.u vidu. Naime, zadaéa je filozofije prirode da promiilja poredak stvari koji judski razum promatra ali ne stvara; dakako, ovdje filozofijom prirode (philosopkia natu- ralis) obuhvaéamo i matematiku i metafiziku.” Poredak pak koji razum stvara u svom vlasti- tom djelovanju tiée se filozofije razuma (rationalis pkilosophia), koje je zadaéa da promisija unutarnji poredak dijelova govora i poredak navela prema zakljuécima. Zadaéa je filozofije éudoreda (moralis philosophia) da promislja poredak u djelovanju judske volje. Napokon, po- redak koji judski razum misaono stvara u stvarima, Sto ih je sm proizveo u vanjskom svijetu, tige se mehaniékih umijeca (artes mechanicae).> Prema tome, osebujna je zadaéa filozofije (1949) 1, 1-18; F. J. Yartz, Order and Right Reason in Aquinas’ Ethies, MS 87 (1975) 407-418; A.N. Womnicki, Being and Onder. The Metaphysies of Thomas Aquinas in Historieal Perspective, New York, 1990. “Usp. Aristotel, Metafizika XII 12, 1075 a 13-15. Toma piSe »u XI. knj.x zbog toga éto je wlatinskim prijevodima Aristotelove Metafizike koje je imao pred odima do 1270, nedostajao prijevod knj. XI. (K), pa se knj. XI (A) uzimala kao kaj. XI, Oko 1271, Toma je do8ao u posed Moerbekova prijevoda kofi sadr#i i XI. knj. Vidi: A. Mansion, Pour Thistoire du Commentaire de S, Thomas sur la Métaphysique d'Aristote, RN'SP 25 (1925), str.274-295,i A. Dondaine, Saint Thomas et les traduetions latines des Métaphysiques d'Aristote, Bulletin Thomiste 1933, str. 199.223, i 1934, str. 151-155. "Usp, Aristotel, O twmaéenju (De interpretatione vel Periermenias) 14, 16 a19; 6, 16b 26; 8,17 028, *Poredak (ordo) je ovdje bitno obiljezje svega Sto postoji, biéa (ens). Zbog toga Toma odreduje ramlitite tipove svekolikog ijudskog znanja na temelju razliéitog odnosaljudskog razuma spram poretka. Ljudsko je znanje teorijsko ili praktigno, prema tome odnosi li se razum spram poretka promatraék’ ili stvaralaéki. U stvaralaékom odnosu po- stoje tri tipa: refleksivni (ogidks), etithi (moralni) i tehnithi (mehanitki) ‘To jest: flozofija prirode je teorijska zmanost, pa je kao taka srodina s matematikom i metafizikom (asp. st. 112, bil. 78). ° Umijega se dijele na mehanitka (artes mechanicac ili serviles) i slobodna (antes liberates). Slobodna umijeéa cbuhvaéaju drivin (tropuée = tet s tri predmeta), i. gramatiku, retorika i difaleletila, te quadrivinm (eotveropuée = tedaj s éetiri predmeta), tj. aritmetiku, glazbu, geomotrija i astronomiju. Od mehaniékih umijeéa Toma najéesée spominje poljoprivredu (agricultura), ijeénitvo (medicina) ikemiju (alchintia): usp. Super Boet. De Prin.,q.5, 2.1. ‘Tu spadaju jo thalastvo (lanifieiwm), lov (venatio), plovidba (navigatio), orwearstvo (armatura), slikarstvo (pictura) itd, Razika izmedu mehani¢kih i slobodnih umijeéa razligito se shvaéala u starom i srednjem vijeku. U starom vijekua slobodna umijeéa bila su dostupna samo slobodnim gradanima (usp. Seneka, Ad Lavcilium, 88), 2 mehanitkim umi- Jeéima bavili su se preteZno robovi. Srednji je vijek u slobodnim umijeéima vrednovao njihova osloboditeljsku wlogu od zemaliskih briga i osobito w XIT-iXTTL. stoljeéu njthovu uvodna funkeju u filozofiju i teologifu, usp. M. Grabmnann, Die Geschichte der scholastischen Methode, sv.2, Darmstadt, 1961, str. 40-48; 0. Weijers, Le maniement du savoir. Pratiques intellectuelles a !époque des premigres universités (XIII* - XIV" siécles), Brepols, 1996; J. A. Weisheip], Classification of the Seienees in Mediaeval Thought, MS 27 (1965) 54-90; Cl. Lafleur, Quatre introductions @ la phi- losophie au XIIP. Textes critiques et étude historique, Montréal-Paris, 1988; 8. Krasié, Generalno uéitiste Domini- kanskog veda u Zadra ili Universites Jadertina 1396-1807, Zadar: Filozofski Fakultet, 1996, str. 109-198. Toma172 __TOMA AKVINSKI - IZABRANO DJELO éudoreda, 0 kojoj sada Zelimo raspravljati, da promialja ljudsko djelovanje u svom unutarnjem poretku i u odnosu spram njegova cilja. Ljudskim djelovanjem nazivam ono koje izvire iz Ijudske volje i uskladu je s poretkom ra- zuma. Ako se, naime, u éovjeku zbivaju neke radnje kojima volja i razum ne mogu upravljati, onda ih ne zovemo ljudskima u pravom smislu rijeti, nego prirodnima, kao Sto su radnje vege- tativne due’ koje uopée ne ulaze u vidokrug filozofije éudoreda. No, kao Sto je podmet” filozo- fije priroda zbivanja (motus) odnosno promjenljiva stvar (res mobilis), tako je podmet filozofi- Je Gudoreda svrhovito Ijudsko djelovanje (operatio humana ordinata in finem), ili takoder: éoyjek ukoliko hotimitno djeluje u vidu nekoga cilja. No treba imati na umu da je éovjek po naravi drustveno biée (animal sociale), tj. da za uzdrZavanje svoga Zivota treba mnoge stvari koje sam ne moze proizvesti. Prema tome, & vjek je po naravi dio nekoga mnostva koje mu pruza pomoé da dobro Zivi. Ta je pomoé ne- ophodna iz dva razloga. Prije svega, zbog toga da bi zadovoljio zivotne potrebe bez kojih je ovaj Zivot neostvariv. A u toj stvari éovjeku pomaie kuéna zajednica (domestica multitudo) koje je @lan, Jer, svaki éovjek dolazi na svijet po roditeljima, prima od njih hranu i odgoj. Isto tako, svi se pojedini dlanovi obiteljske zajednice medusobno pomazu u zadovoljavanju Zivot- nih potreba. Drugu pomoé éovjek prima od zajednice koje je élan radi potpunijeg zadovol} vanja Zivotnih potreba, tj. ne samo zato da Zivi, nego da dobro Zivi, imajuéi sve &to mu je p trebno za Zivot. Au toj stvari Zovjeku pomaze gradanska zajednica (multitude civilis) koje dio, I to ne samo u pogledu materijalnih dobara koja u gradu proizvode brojni obrtnici, a koja jedna kuéa ne moze proizvesti, nego takoder u pogledu éudorednog viadanja, tj. ukoliko gradanska viast obuzdava obijesne mladi¢e prijetnjom kazne kad ih oginska opomena ne moze popraviti, Valja takoder naglasiti da cjeliu koju zovemo gradanskom ili obiteljskom zajednicom obiljeZuje samo onaj tip jedinstva koji postoji u nekom poretku (ordinis unitate), Sto ne mavi da je ona jedinstvena u svakom pogledu (simpliciter unum). Stoga, dio te ejeline moze imati neku svoju radnju koja je nezavisna od cjeline;" na primjer, vojnik u vojsei radi nesto Sto ne radi cijela vojska. S druge strane, i ¢jelina ima neku radnju koja ne spada na dio, nego upravo na cjelinu, recimo sukob medu vojskama. Sligno tome, potezanje broda djelo je svih onih koji ga vuku, Ali postoji i takva cjelina koja je jedinstvena ne samo svojim poretkom, nego i svojim sastavom (compositione), odnosno povezanoséu (colligatione) ili, takoder, ne- prekinutoSéu (continuitate) dijelova. Takva je stvar potpuno jedinstvena. Dosljedno tome, svaka je radnja nekoga dijela ujedno i radnja ejeline. Naime, u neprekinutim stvarima istim se gibanjem gibaju ejelina i njezini dijelovi. Sligno se dogada u sastavijenim odnosno poveza- nim stvarima kod kojih radnja nekoga dijela ponajprije pripada cjelini. Iz toga slijedi da o takvu tipu ejeline i onjezinu dijelu mora raspravijati jedna te ista znanost. Ali kad je posrije- Akvinski je, &ini se, prvi upozorio na antropolosko znagenje mehaniékih umijeéa (usp. str. 84, bilj 22). O prijelazu sli- karstvai kiparstva iz mehani¢kih umnijeéa u slobodna vidi: J. Maritain, Umjetnost i skolastika, Zagreb: Nakladni za- ‘vod Globus, 2001, str. 19-20, 198, bil. 43. *Po Tomii Aristotelu svako je bivo biée obdareno moéu samoodréanja (sebe kao jedinke i svoje vrste). Tase moé ove »potentia vegetativa animaes (blinska mo¢ duse), jer obiljezuje biljni svijet. Tri su osnovne funkeije moti samo- odrdanja: hranjenje (nuritio), rastenje (augmontam) iradanje, razmnozavanje (generatio): usp. Summatheol. I,q. 178, a. 2. Te funkeije ne zavise od ljudskog razuma ivolje, dake, nisu ni moralne ni nemoralne, ne ulaze u vidokrug filo zofije éudoreda (usp. Summa theel. IL, 4. 17. 0 »podmetus (subiectum) manosti vidi str. 280, bil. 29. ™ Ovilje Toma izriée temeljno naéelo svaje drustvene filozofje. Premda je éoxjek po prirodi &lan obiteliske i gradanske zajednice, on je i svijet za sebe, nosilae samoniklog opredjelfivanja i djelovanja (vidi joi: Summa theol. HL, q.21, a.4, ad 3,iq. 96, .3). Toma odbacuje svaki primitivni kolektivizam kao Sto odbaenje injegovu suprotnost: zatvoreni individualizam i samovoljni iberalizam.FILOZOFSKA DJELA - STO JE ETIKA? 173 dicjelina koja je jedinstvena poretkom, onda ne spada na jednu te istu znanost da raspravlja o njoj io njezinim dijelovima.* Stoga se filozofija Cudoreda dijeli na tri dijela, Prvi raspravlja o svrhovitim radnjama jed- noga Govjeka i zove se osobno éudorede (monastica). Drugi raspravija o radnjama kuéne za- Jedniee i zove se gospodarstvo (oeconomica). Treéi raspravlja o radnjama gradanske zajedni- ce, azove se drzavnistvo (politica). Prilazeéi, dakle, raspravi o filozofiji udoreda, i to od prvoga dijela ove knjige koja se zove Etika odnosno Moralka, Aristotel zapoéinje jednim uvodom u kojemu obraduje tri teme. Prvo pokazuje o emu je zapravo rijeé [od br. 1]. Zatim iznosi nadin na koji ée se voditi rasprava [od br. 16] kad kaze »Rasprava ¢e zadovoljiti, itd.« I tre¢e, izlaze kakve osobine mora imati sluSatelj ove znanosti [od br. 18] u periodu »Svatko sudi ispravno itd.«.'* Prvu temu razraduje u dva dijela. Najprije iznosi neka uvodna razmisijanja koja su po- trebna_za razjainjenje teme. Zatim izlaze temu kad kaze [od br. 9] » Ako dakle postoji neki cilj, itd.« Prvi dio rastavija na dvije tozke. Naime, u prvoj toéki govori o nuzosti cilja, zatim uspo- reduje Ijudske sklonosti i djelovanje sa ciljem, u periodu [br. 5] »A buduéi da postoje mnoge radnje, itd.« Prvu togku obraduje u tri odlomka. Najprije postavija tezu da sva ljudska djelat- nost tezi za nekim ciljem, Nadalje, govori o razlititosti ciljeva, u periodu [br. 3] »No izgleda da se ciljevi, itd.«. Najzad usporeduje ciljeve medusobno, u periodu [br. 4] »U sluéajevima kad su ciljevi, itd.« U prvom odlomku postupak je dvostruk. Prije svega, postavija temu, da bi je posli- Je pojasnio, u periodu [br. 2] »Stoga se s pravom reklo, itd.«. U veri s polazignom temom valja primijetiti da ljudske radnje imaju dva poéela (prin pia), to jest um odnosno razum i teznju (appetitus). To su dva pokretaéka potela [u Zovjekal, kako se tvrdiu III. knj. O dusi.’* Au umu, odnosno urazumu treba obratiti pozornost na raz- liku izmedu teorijskog i praktiénog mialjenja,"° dok u razumskoj teénji valja razlikovati izbor (electio) i izvedbu (ewecutio). Sve te radnje teZe za nekim dobrom kao svojim ciljem, jer cilj je teorijskog mi8ljenja istina. Prema tome, u vezi s teorijskim umom Aristotel govori 0 nauci (doctrina) koja se sastoji u priopéavanju uéiteljeva znanja uéeniku.”” Praktitnom umu pripada umijeée (ars) koje se sastoji u pravilnom rasudivanju u proizvodnoj djelatnosti (recta ratio factibilium), kako stojiu VI. knj. ovoga djela.'* Izbor se spominje kao radnja umske teZnje, a djelovanje odgovara izvedbi. Ovdje ne spominje razboritost koja pripada praktiénom razu- mu kao i umijeée, jer razboritost ionako upravlja izborom. Aristotel, dakle, tvrdi da svaka spomenuta radnja odigledno tezi za nekim dobrom kao svojim ciljem. Tomina etitka i sociolo8ka misao podiva na ontoloskoj ra8élambi razititih vrsta jedinstva u zbilji o kojima opSirnije raspravlja u: Jn Metaph. V, let. 18, br. 42-880, te Summa contra Gentiles IV, cap. 35. Etika i sociologija su usredotofene na ejelinu koja je jedinstvena po poretku (umitas ovdinis), tna ejelinu ei sastavni dijelovi (poje- dinci, obitelji ita) posjeduju odredenu samostalnost. Te bi misli mogle potaknuti na ozbilina razmi8tjanja. Nije linovavjekovna etitka misao, Zak iu krSéanskoj mo- ralei, ii odvige individualistitka ili pretjerano kolektivistitka? A nije li ekonomsko-politidka misao i praksa dobrim dijelom nezavisna od etiékih navela? Etika zacjelo ne smije izgubiti iz vida ekonomsku i polititku stranu Kjudskog 4ivota, ali ekonomika i politika takoder ne smiju biti amoralne znanos “ Aristotelov tekst’ Toma ne slijedi ropski. U prethodnih Ses tofaka iznosi svoju vlastitu misao. Istom u ovoj sedmoj toi prelazi na raStlambu Aristotelova teksta, ali tako da pri tome prosiraje i obogaéuje njegovu proble- matika. “Usp. Aristotel, O dusi IIT 15, 433.09, “Usp. L. Thiry, Speculativam - practicum secundum S. Thomam, Studia Anselmiana, fase. IX, Roma, 1989, "Usp, st 274, bil. 3. Usp. Aristotel, Vikomahova etika VI4, 1140 a 21-28. Rijedi ~ars est recta ratio faetibilium« ne nalazi se do- slovice u Aristotelovim djelima, nego je to wzrekica koju su srednjovjekovni magistrislozilina temelju navedenog Aristotelova teksta prije sredine XIII. stoljeéa; Albert Veliki juveé donosi, Super Bthica II, lect. 4 (ed. Col.,t. 14.1, ind. W. Kabel, 1968-1972, str, 109,58-60). Vidi takoder Toma Akvinshi, Sententia libri Ethicorum IL 4 (ed. Leon.,t. 47.1, str. 87,44-45 s odgovorajuéim biljeskama; J. Hamesse, Les Auctoritates Avistotelis: un florilage médiéval.14 ‘TOMA AKVINSKI - IZABRANO DJELO. U periodu koji poéinje rijetima »Stoga se s pravom itd.« [br. 2] Aristotel pojasnjava svoju temu pomoéu definieije dobra. U vezi s tim valja primijetiti da se »dobro« ubraja medu najo- snovnije (prima) danosti; Stovise, prema platoniéarima, »dobro« se pretpostavlja i »bi¢u« (bo- num est prius ente).° Dobro se podudara s bi¢em (bonum cum ente convertitur)” A najosnov- nije datosti ne mozemo razjasniti pomoéu nekih koje bi bile joS osnovnije (per priora), nego ih objaSnjavamo pomotu izvedenih (per posteriora), kao Sto uzroke objasnjavamo pomoéu njiho- vih wéinaka. Buduéi da je viastiti uéinak dobra to da pokreée ljudsku teznju, to nam zbivanje u ljudskoj teZnji sluzi za opisivanje dobra, kao &to neku pokretatku snagu obiavamo tumatiti pomoéu njezina djelovanja, Eto, zbog toga Aristotel kaze da su filozofi s pravom ustvrdili da je »dobro ono za dim sve tei." To natelo ne opovrgavaju Ijudi koji teZe za zlom, jer oni teze za zlom samo pod vidom do- bra, to jest ukoliko smatraju da je to dobro. Prema tome, njihova je nakana po sebi usmjerena na dobro, ali se zbog drugih okolnosti dogada da se ostvaruje u alu.” Nadalje, Aristotelove rijedi »za éim sve teZi« ne odnose se samo na biéa koja su obdarena spoznajom i koja shvaéaju sto je dobro; nego se tiéui onih bi¢a koja su liSena spoznaje te se svo- jom prirodnom teZnjom priklanjaju dobru, ne zato Sto bi znala Sto je dobro, nego zato sto ih prema dobru potiée neko spoznajom obdareno biée; drugim rijetima, usmjeruje ih Bo%ji um, kao Sto strelica leti prema meti kamo ju je usmjerio strijelac. A upravo to usmjerenje prema dobru znaéi za njih teZnju prema dobru. U tom je smislu Aristotel rekao da djelovanje tedi za dobrim ukoliko mu se priklanja. Medutim, kao Sto éemo poslije re¢i,” ne tele sva biéa za jed- nim te istim dobrom. Stoga se ovdje ne misli na neko odredeno dobro, nego se dobro uzima u opéenitu smislu. No sva bi¢a teze na neki naéin za vrhovnim dobrom (summum bonum) kroz svoju teZnju za ostalim dobrima, i to zato Sto je svaka stvar dobra samo ukoliko sudjeluje u vrhovnom dobrui nalikuje na nj. U tom smislu se, dakle, mo¥e kazati da sva biéa teze za jednim te istim dobrom.* U periodu koji podinje rijetima »No éini se« [br. 3] upuéuje se na razlitite ciljeve. U veri s tim valja imati na umu da konaéno dobro (finale bonwn) za kojim teze sva biéa predstavija nji- hovo konatno savrSenstvo (ultima perfectio). Prvi stupanj savréenstva im je oblikovnica (for- ma),a drugi djelovanje (operatio). Prema tome, ciljevi se razlikuju tako da jedni teze za samim ‘Btude historique et édition critique, Louvain-Paris, 1974 (Philosophes médiévanx, 17), str. 240, br. 111: »Ars est. recta ratio factibiliums. Florilegij Auetoritates Avistotelis igra vaznu ulogu od XIII. stoljeéa u prijenosu aristote- lizma, op. prin. "Usp, Super Sent I, dist.8, q, 1, a, ; De veritate, q.21, a. 1; Super Dion. De divinis nominibus, ap.8, lect. 1; cap.4, eet. 2; cap. 5, leet. 1; Suara theo. I, q.5,a.2; De malo, . 1, .2; Super libram De causis expositio, cap. (izd. HLD. Saffrey, Fribourg-Louvain, 1954, str, 27-28). “Usp. Summa theal. I, 4.5, poscbice a. 2. Vidi takoder prijevod De veritate q. 1, a. 1, str. 120, il. © Smisao ovoga filozofema razjasnio sam na str. 122, bilj. 17. ® Tomin je nazor na svijet dobrohotan, u doslovnom smisiu rijegi. On smatra da svemir tezi za dobrim, a ne za aim. U prirodnom svijetu (in naturaliéns) ao se dogada rijetko i sluéajno. Doduse, nastajanje jednoga biéa Sesto je povezano s propadanjem drugoga, ali je ovaj prolazni svijet neznatan dio syemira, Takoder je istina da ljudskom svijetu (in volwetariis) prevladava alo, ali se ono najéeéée zhiva kao neizrayno hotimiéni dogadaj. Buduéi da su Ijudi- ‘ma najprisutnija materijalna dobra, teznja za njima testo ukljuéuje zaborav, zapostavijanje i povredu umskih dobara (pravednosti itd). Tako jazma za noveem ponekad ukljuéaje ubjjanje Covjeka koji ga ima. O svermu tome vidi: Stem- ‘ma theol. 1, q.49,a. 3,0 54, 63, 2.9, ad 1;T-IT, q.71,a.2, ad 3; Summa contra Gentiles III, cap. 4-6; De potentia, 4.3, a.6ad5. Usp. Aristotel, Nikomahove etika VIL1B, 1153b 29 iTomin komentar u Sententia libri Hthicorum VIL13 (ed. Leon. t. 47.2, str. 432,140 - 433,154), * Rijet je oukljuénoj, ane svagda izrigitoj te®ji za Bogom (usp. Summa theol. I, q.6,a. 1,22; q. 44, 2.4 Siem- ‘ma contra Gentiles TUL eap. 17-18; De veritate, q. 2, a. 2). Ta je tednja svagda na djelu kao opéi nediferencirani »2n- nose i »polets, ali nerijetko zavréava u apsolutizaeij i obo#avanja materijalnih dobara.FILOZOFSKA DJELA - 8T0 JE ETIKA? 115 djelovanjem, a drugi za djelima, to jest za djelima ostvarenim izvan djelovanja. Da bi se to j snije uvidjelo, treba pripomenuti da ima dvije vrste djelovanja, kako stoji u IX. knj. Metafizi- ke.” Jednase odvija u samom djelatniku, npr. gledanje, htijenje ishvaéanje. Pravo je ime za to djelovanje radnja (actio). Drugo djelovanje prelazi na neki vanjski predmet, a pravo mu jeime proizvodnja (factio). Ono se pojavijuje u dva oblika. Naime, ponekad éovjek uzima neki vanjski predmet samo za upotrebu, npr. konja za jahanje, a citaru za sviranje, Ponekad pak uzima vanjski predmet da mu promijeni oblik (formam), kao kad obrtnik pravi krevet ili kuéu. Stoga u prvoj i drugoj radnji nema nekoga djela koje bi bilo cilj, nego su cilj same radnje. Dakako, prva je radnja odliénija od druge, jer se odvija u samom djelatniku. Treéa je radnja sliéna ne- kom procesu nastajanja kojemu je cilj da neka stvar postane, te su, stoga, u toj treéoj vrstirad- nja cilj sama djela. Rijegima »U sluéajevima kad su ciljeviitd.« [br. 4], Aristotel govori o treéem sluéaju i tvrdi da su djela vaznija od djelovanja kad se cilj odnosi na djela koja se ostvaruju izvan njega; na primjer, stvar koja je nastala vaimija je od procesa nastajanja. Razlog je taj Sto je svrha (finis) vainija od sredstava (his quae sunt ad finem), jer sredstva poprimaju kvalitetu dobra samo u obliku nekoga cilja. U period »A buduéi da postoje mnoge radnje itd. « [br.5], usporeduju se ljudske sklonosti iradnje sa svrhom. Ta se tema razraduje u éetiri totke. Najprije se upozorava da su razlidite radnje usmjerene prema razliéitim svrhama, Buduéi da postoje mnoge radnje, umijeéa i nau- ke, nuino je, veli, da ima i mnogo ciljeva. Naime, izmedu eiljeva i sredstava mora postojati neki razmjer. Kao primjer uzima lijetniéko umijeée kojemu je cilj zdravije, zatim brodogradnju ko- ‘i0j je cilj plovidba, vojno umije¢e koje ide za pobjedom, a ekonomika, tj. kuéansko privrediva- nje za bogatstvom. Ovdje Aristotel iznosi mis|jenje drugih mislilaca, dok on sm w I. knj. Poli- tike** dokazuje da bogatstvo nije svrha nego sredstvo ekonomike. U drugoj to¢ki od perioda »Ali ima i takvih itd.« [br. 6] iznosi poredak medu ljudskim spo- sobnostima. Dogada se naime da je jedna djelotvorna sposobnost (habitus operativus), koju zove krepost (virtus), podredena drugoj. Tako je umijeée koje proizvodi uzde podredeno umi- Jetu jahanja, jer jahat nalaze remenaru kakve uzde treba napraviti. On je dakle arhitekt, to Jest glavni majstor u odnosu na remenara. A sligan je odnos i ostalih obrta koji proizvode po- trep&tine za jahanje, npr. sedla ili tome slitno. Konjanitko je umijeée sa svoje strane po- dredeno vojnom. Naime, u stara vremena vojnicima su se nazivali ne samo konjanici, nego svatko tko se borio za pobjedu. Tako je u vojsku spadalo ne samo konjaniStvo, nego svako umi- je¢e ili sila koja je bila usmjerena na ratovanje, to jest strelitari, praékari i njima sligni rodovi. Na isti nadin viada podredenost i medu ostalim umije¢ima, U treéoj totki od perioda »U svim tim umijeéima itd.« [br, 7] upuéuje na poredak medu ci- Ijevima razmjerno poretku medu sklonostima, Opéenito vrijedi za sva umijeéa, kaze, da su ci- Ijevi nadredenih umije¢a privlaéniji nego ciljevi podredenih. Dokaz je toga da ljudi prihvaéaju odnosno trade ciljeve podredenih umije¢a i vrlina radi ciljeva onih vikih. Ovdje je tekst zapravo nedoreéen, pa ga treba ovako éitati: »Ali ima i takvih umije¢a koja su podredena jednom umi- Jeéu. .., u svim tim umijeéima privlatniji su ciljevi vrhovnih itd,« U éetvrtoj totki [br. 8] pokazuje da je za poredak medu ciljevima sporedno je li cilj neko djelo ili djelovanje. Kao Sto se vidjelo na primjeru spomenutih nauka, sporedno je, kaze Aristo- tel, u odnosu prema poretku da lisu njihovi ciljevi neko djelovanje ili neko djelo razlitito od dje- © Avistotel, Metafizika IX 8, 1050 a 23 -b 3. Vidi takoder T. Akvinski, Sententia libri Btlkicorumt 12 (t.47.1, str. 42,80-87); II 4, str. 87,45-52; VI2, (t.47.2, str, 288, 178-186); VI8, str, 242, 130-136. “Usp. Aristotel, Politika 16-8, 1256 a 1 - 1258 b 8. Drugim rijesima: cilj privredivanja nije gomilanje materijal- nih dobara, To je plutokratskii kapitalisti¢hi ideal éije su kobne drustvene pos|jedice iu naéelu iu praksi odavno poz- nate,116 TOMA AKVINSKI - IZABRANO DJELO lovanja. Reeimo, cilj je remenarskog umijeéa da proizvede uzde, a cilj konjaniékog umijeéa, koje je vainije, jest djelovanje, to jest jahanje. No taj je odnos obratan u shiaju lijeénitkog umijeéa i gimnastike (exercitativae), jer cilj je prvoga neko djelo, to jest zdravlje, a cilj je gim- nastike, koja potpada pod lijeénistvo, upravo djelovanje, to jest vjezbanje. LITERATURA St. Thomas Aquinas, Comumentary on the Nicomachen Ethics, preveo C.1. Litzinger, 2 sv. Chicago, 1964; tal.: Commento all Btica Nicomachea di Aristotele, a cura di L. Perotto, 2 sv., Bologna, 1998; Spanj.: Comentario & la Btica a Nicémaco di Aristételes, trad. A. Mallea, Pamplona, 2000. V. J. BOURKE, St. Thomas and the Greek Moralists, Milwaukee: Marquette University Press, 1947. V. J. BOURKE, The Nicomachean Ethics and Thomas Aquinas, u: A.A. Maurer (ed.), Saint Thomas Aquinas 1274-1974: Commemorative Studies, t. 1, Toronto, 1974, str. 239-259. V. J. BOURKE, V. J., Right Reason in Contemporary Ethies, The Thomist 38 (1974) 106-124. V. J. BOURKE, Recent Thomistie Ethies, u: J. P. de Marco (ed.), New Directions in Ethics, New York, 1986, str. 58-72. B, BUJO, Moralautonomie und Normenfindung bei Thomas von Aquin, Paderborn-Minchen-Wien- -Zirich, 1979. J.C. DOIG, Aquinas's Philosophical Commentary on the Ethics. A Historical Perspective, Dordrecht.- Boston, 2001. L. J. ELDERS (ed.), The Ethics of St. Thomas Aquinas: Proceedings of the Third Symposium of St. ‘Thomas Aquinas’ Philosophy, Rolduc, November 5 and 6, 1983, Citta del Vaticano: Editrice Vatica- na, 1984 (Studi tomistici, 25). P, ENGELHARDT (Hrsg.), Sein und Ethos, Mainz, 1963. D. FLIPPEN, On Two Meanings of Good and the Foundations of Ethies in Aristotle and St. Thomas, Proceedings of the American Catholic Philosophical Association 58 (1984) 56-64. R.-A. GAUTHIER, Saint Thomas et l'Ethique & Nicomaque, u: Sancti Thomae de Aquino, Opera omnia, t. XLVIII, Romae, 1971, str. V-XXV. E. GILSON, Saint Thomas moraliste, Paris, "1974. H, V. JAFFA, Thontism and Aristotelianism, A Study of the Commentary by Thomas Aquinas on the Nicomachean Ethies, Chicago: University of Chicago Press, 1952. F, JODL, Istorija etike I, Sarajevo, 1963, str. 98-102, D.H, JOHNSON, The Ground for a Scientific Bthies According to St. Thomas, The Modern Schoolman 40 (1968) 347-872, C. KACZOR, Exceptionless Norms in Aristotle?: Thomas Aquinas and Twentieth-Century Interpreters of the Nieomachean Bthies, The Thomist 61 (1997) 88-62. W. KLUXEN, Philosophiscke Ethik bei Tomas von Aquin, Mainz, 1964. Lagire morale, Tomaso @Aquino nel suo settimo centenario, 5, Napoli, 1977. J.LECLERCQ, La philosophie morale de Saint Thomas devant la pensée contemporaine, Lowvain-Pa- ris, 1955, L, MELINA, Ratio practica, scientia moratis ¢ prudentia: linee di riflessione sistematica sul Com- mento di Tommaso @Aquino all'Etica Nicomachea di Aristotele, Roma: Pontificia Universita La- teranense, 1987. R.M. MCINERNY, Bthica thomistica. The Moral Philosophy of Thomas Aquinas, Washington: Catho- lic University of America Press, 1997. S.J. POPE, (ed.), The Hthies of Aquinas, Washington: Georgetown University Press, 2002. V. PREMEC, Hrestomatija etitkih tokstova patristike-sholastike-renesanse, Sarajevo, 1978, str. 19-8 1, 81-119.