#1169

Samostalni
srpski
tjednik
Petak 13/05/2022
10 kn/100 din/1.20 €

1922

Očaj i pobačaj
SAD je na rubu zabrane pobačaja, dok je u Hrvatskoj on zakonom dopušten,
ali je njegovo obavljanje mahom onemogućeno. Žene su u postsekularnom dobu
na udaru ujedinjene akcije crkve i države str. 9-13.
2
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
rabljena sedmica
Pretenzije
Kako li je Andreju Plenkoviću i, posebno,
Zoranu Milanoviću sad kad im je prijatelj i
saveznik, mađarski poglavnik Viktor Orban,
nevjerojatnom preciznošću izgovorio baš ono
što nije trebao? ‘Oni koji imaju more i luke
mogu dovoziti naftu tankerima’, opazio je
mađarski autokrat i dodao heretičnu reče-
nicu: ‘Da nam nisu to oduzeli, imali bismo
i luku.’ A to ‘to’ hrvatski je dio obale koji je
nekad bio dio Hrvatsko-Ugarskog Kraljev-
stva. I što – hrvatska se diplomacija i nedi-
plomacija pobunila protiv Orbana. ‘Nikakve
pretenzije danas ne mogu proći bez obzira
na neke verbalne poruke’, odlučno je, u gra-
nicama svojih mogućnosti, poručio Davor
Božinović, ministar unutarnjih poslova,
koji valjda mjesecima ne prati vijesti pa mu
je promaklo da nekakve pretenzije danas ne
samo što prolaze, nego cijeli svijet, hvala na
pitanju, guraju prema trećem svjetskom ratu.
‘Hrvatski teritorij je neupitan i u tom smislu
nema nikakve dvojbe’, poručio je isti autor,
a ako je još i bilo nedoumica oko hrvatskog
teritorija, otklonio ih je rezolutni hdz-ov eu-
rozastupnik Karlo Ressler, poručivši s kote
u Bruxellesu: ‘Rijeka i hrvatska obala ostat će
Hrvatska. Granice se neće mijenjati.’ Oglasio
se i Mostov Zvonimir Troskot s porukom
da Hrvatska nikad neće biti mađarska zemlja.
Duboka misao, trebat će neko vrijeme da je
shvatimo. Osovina Božinović – Ressler – Tro-
skot nije navela tko je zaokružio Hrvatsku u
današnjim granicama. Ministarstvo vanjskih
poslova pozvalo je mađarskog veleposlanika i
uručilo mu notu, dok je hrvatski veleposlanik
u Budimpešti zatražio razgovor s mađarskim
šefom diplomacije. Plenković i Milanović,
koji su se više puta hvalili dobrim odnosima s
Orbanom, još se nisu oglasili, premda su ova-
kve teme idealne za jačanje nacionalističke
zajapurenosti. I premda je Mađarska odbila
IMPRESSUM
Godina xXIII / Zagreb | petak, 13/05/2022
#1169
piše
Milorad Krstulović
Borci protiv mađarskih
pretenzija – Davor Božinović
i Karlo Ressler (Foto: Patrik
Macek/pixsell)
Izlet u Ukrajinu –
Zelenski i Plenković
(Foto: Vlada rh/pixsell)
sudjelovati u procesuiranju odgovornih za Peradarima je, kako čitamo, stanje drama-
prodaju Ine njezinu mol-u. Konačno, mediji tično, kukuruz je poskupio nevjerojatnih
presumpcije nedužnosti i nezakonitog odu-
zimanja imovine od njegove supruge prošle
su zabilježili da su nekidan i predsjednik i 96 posto, pšenica 90 posto, soja 50 posto, godine. Mamićev je cilj dovesti u vezu istra-
premijer pjevušili Thompsonov pjesmuljak rastu cijene energenata, žale se proizvođači gu zbog primanja mita protiv sudaca koji su
u kojem je u hrvatske teritorije uvršten dio dnevnoj štampi, a Ministarstvo vanjskih po- ga osudili s presudom. Zapravo, Mamić se
Bosne i Hercegovine. Kad već spominjemo slova igra se igara suverenosti s Mađarskom. predstavlja kao iznevjereni kupac – platio
svojatanja. Inače, hrvatska se nervoza ove je oslobađanje, dobio osudu. Baš to, činjeni-
vrste obično iscrpljivala u osudama sličnih
izjava srpskih vladajućih budala. Razmjena
Vlak ca da su se suci dali uvući u njegovu mrežu,
gluposti s Mađarskom, stoga, nije velika sa- U Hrvatskoj se sve teže diše, a Andrej Plen- Ostaju u BiH –
Zoran i Zdravko Mamić
držajna novost, samo što je uloga Srbije sada ković otputovao je u Ukrajinu, gdje je konač- (Foto: Ivica Galović/pixsell)
dodijeljena Mađarskoj. no dobio ono što svaki političar voli – malo
toplih riječi. I to od trenutne svjetske po-
Cijene litičke zvijezde, ukrajinskog predsjednika
Volodimira Zelenskog. Na fotografijama
I dok se vlast zabavlja s Mađarskom, cijene opažamo razmjenu srdačnosti dvojice muš-
divljaju. Gorivo je poskupjelo ovog, baš kao karaca, a domaćin nije odolio primijetiti da
i prošlog utorka, litra eurosupera 95 za 62 se i Hrvatska borila za slobodu i prošla sličan
lipe, a litre eurodizela i plavog dizela za 19 rat te da dvije države govore istim jezikom.
lipa. Dnevna štampa izvukla je cijene mesa, Ostatak razgovora bio je rutinski dosadan,
pa pakirani pileći file od 400 grama košta gost je ‘pružao potporu Ukrajini’, domaćin
98 kuna po kilogramu, a pureći file od 600 se zahvalio jer je Hrvatska poduprla svih
do 800 grama čak 128 kuna po kilogramu, šest paketa sankcija. Plenkovićev je izlet u
što znači kako bi puretina skoro mogla biti Ukrajinu, piše metropolitanska štampa, iz
statusni simbol, nešto kao satovi i terenci. sigurnosnih razloga ‘držan u potpunoj taj-
nosti’. Delegacija se fino naputovala, 15 sati
Cijene i dalje divljaju (Foto:
Sanjin Strukić/pixsell) u jednom smjeru službenim avionom do
Slovačke, pa automobilom do vlaka na slo-
vačko-ukrajinskoj granici te, potom, vlakom. sada mu služi kao temelj za tužbu. Ustavni
Kad li se Plenković zadnji put vozio vlakom? je sud, inače, nedavno odbio ustavne tužbe
Nema veze što je putovanje bilo predugo, Zdravka i Zorana Mamića, ali i usvojio onu
zamislimo samo kako bi bilo Ukrajincima Damira Vrbanovića, osuđenog u istom
da nisu uživo vidjeli hrvatskog premijera. postupku. Njemu će se, prema nalogu Ustav-
nog suda, ponoviti suđenje, ali ne na osječ-
Braća kom sudu. Mamiće čeka suđenje i za drugu
aferu, a istražuje ih se i zbog podmićivanja
U međuvremenu, Zdravko Mamić i dalje je, sudaca. Kad se već bavimo ovom dvojicom,
naravno, u Bosni i Hercegovini, gdje je, još nećemo zaobići ni podatak da je Tužiteljstvo
naravnije, našao vremena za tužbu protiv BiH ovih dana jasno istaknulo kako nema
svoje voljene Republike Hrvatska. Njegove uvjeta za izručenje Zorana Mamića Hrvat-
su odvjetnice uputile Evropskom sudu za skoj jer i on je bosanskohercegovački držav-
ljudska prava tužbu protiv Hrvatske zbog ljanin. Bio je to kratak pregled vijesti o novoj
povrede prava na pravično suđenje, kršenja hrvatskoj emigraciji.
Samostalni Zamjenik glavne
urednice
Kolumnisti
Marinko Čulić, Boris
Gavrović, Dragan
Grozdanić, Mirna Jasić
Grafički urednici
Ivica Družak,
Štampa Tiskara ‘Zagreb’, Zagreb
Tiraža 6500
srpski tjednik Boris Postnikov Novosti su financirane
Dežulović, Viktor Ivančić, Gašić, Nenad Jovanović, Darko Matošević sredstvima Savjeta za
Sinan Gudžević, Vladimir Jurišić, Anja Kožul, na­cionalne manjine Vlade
Izvršni urednici Dizajn Republike Hrvatske i sredstvima
Boris Rašeta Igor Lasić, Bojan Munjin,
Izdavač Goran Borković (Portal Parabureau / Igor Ureda za ljudska prava i prava
Redakcija Tamara Opačić, Ivana
Novosti), Petar Glodić nacionalnih manjina Vlade
Srpsko narodno vijeće Paulina Arbutina, Jerko Perić, Srećko Pulig i Hrvoje Stanišljević & Damir Republike Hrvatske.
Za izdavača (Kronika), Tihomir Ponoš Bralić, Nikola Đurek
Bakotin, Dragana Šimičević Redakcija
Milorad Pupovac Gajeva 7, 10 000 Zagreb
Bošnjak, Milan Cimeša,  t/f 01/4811 198, 4811 281
Glavna urednica Redaktorice Ana Grbac, Zoran Daskalović, Ivica Tajnica redakcije ilustracija NASLOVNICE info@portalnovosti.com
Andrea Radak Darija Mažuran-Bučević Đikić, Tena Erceg, Milan Irena Bosnić Luka Duplančić www.portalnovosti.com
3 kolumna
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.

ARITMETIKA
POLITIKE
Ratna skandi-
navizacija
O
h da, bilo bi idealno da se Hr-
vatska skandinavizira. Prije
svega, skandinavske zemlje
spadaju u najbogatije zemlje
svijeta, pa bi došla na svoje
čak i Kolinda Grabar-Kitarović sa svo-
jom ismijavanom izjavom, ali to nije sve.
Te zemlje spadaju i u izložbeni primjerak
socijalno osjetljivih, granično čak socija-
lističkih zemalja. Napokon, one su uzorni
predložak tolerantnih međunacionalnih i
međudržavnih odnosa, jer su se Švedska i
Norveška mirno razišle još 1905. Ništa od
toga, međutim, nije uvelo Hrvatsku u skan-
dinavsku priču, nego se to dogodilo nakon
Piše Marinko Čulić što je Zoran Milanović otvorio pitanje
zabrane ulaska Švedske i Finske u nato prije
nego što se riješi pitanje izbornog zakona

Za razliku u Bosni i Hercegovini. Nitko s izuzetkom

Mosta ne razumije kakve to ima veze jedno s

od Švedske drugim, ali to nije prvo hrvatsko zalijetanje

grlom u jagode u skandinavski prostor.

i Norveške koje su Svojedobno je i Franjo Tuđman, čija se

100. godišnjica rođenja obilježava ovih dana,

se mirno razdružile, znao pozivati na skandinavizaciju. Njemu

je razdvajanje Švedske i Norveške izgledalo

Tuđman je odabrao kao model po kojem bi se mogla razdvojiti

i bivša Jugoslavija, ali prešućujući da se u

opciju ratne prvom slučaju radilo o dogovornom i miro-

ljubivom rastanku, dok je drugi neminovno

skandinavizacije uključivao krvavi rat. Za razliku od prepre- ispunjava svrhu svoga postojanja. Osobno Franjo Tuđman i Gojko Šušak
na paradi za Dan državnosti
denog Slobodana Miloševića, on to nije sam bliži ovom drugom viđenju. 1995. (Foto: Nikola Šolić/

i upropastio ni krio, pa je u svojoj, navodno, kapitalnoj

knjizi ‘Bespuća povijesne zbiljnosti’ iznosio
Pa ipak, Tuđmanu dolaze na rukoljub svi
akteri hrvatske političke scene, pri čemu je
HaloPix/pixsell)

Hrvatsku. Zato čak i tako čudovišne konstatacije da genocid

može biti i koristan ako pojednostavljuje
jedini kamen smutnje ugradio sam. On je,
naime, bio deklarirani evropejac i atlantist,
mrtvi da odgovornost za to snose ne samo
njih dvojica nego i njihovi nasljednici, i tu

obilježavanje etničku sliku nekog prostora. Tuđman je i

inače bio burevjesnik najgorih današnjih
ali više onog profila koji danas utjelovljuju
Mađarska i Poljska, a donedavno i Sloveni-
doista ima istine. Evo, u Hrvatskoj se izne-
buha pojavio lijevi ultranacionalist Zoran

godišnjice njegovog izjava, pa kada inače uravnoteženi Sergej

Lavrov ovih dana izjavi da Adolf Hitler i
ja. Zato sada između hdz-a i još radikalnije
desnice traje verbalni rat koji je Tuđman pra-
Milanović koji unaprijed daje podršku her-
cegovačkim Hrvatima ako se odluče na treći

rođenja sliči na Volodimir Zelenski imaju židovske krvi,

čime se sugerira da su Židovi sami izvršili
vi, pa hdz tvrdi da svojim evroatlantskim
podložništvom slijedi originalnog Tuđmana,
entitet, a to znači da bi sutra lako podržao i
obnovu Herceg-Bosne, bez obzira na to što

parodiju i grotesku

holokaust nad sobom, time samo ponavlja
Tuđmanovu tvrdnju iz spomenutih ‘Bespu-
ća’ da su Židovi bili među glavnim kapoima
u Jasenovcu, iako su oni mahom pobijeni.
Neki će reći da je ovo rezultat buncanja
jednog polupriučenog nkv povjesničara, što
je Tuđman u osnovi i bio, ali nije tako. ‘Bes-
puća’ su se skladno uklopila u kasniji ratni
rasplet jugoslavenske krize, o čemu jasno go-
vori da je u pozadini najvećih kultnih mjesta
zločina nad Hrvatima redovito stajao i odre-
đeni broj pobijenih Srba (Borovo Selo, čak i
Vukovar), kao i masovno protjerivanje srp-
skog stanovništva. Zato se postavlja pitanje
da li spomenutu 100. godišnjicu uopće treba
slaviti ili je kao zlosretnu obljetnicu jedno-
stavno treba zaboraviti. Štoviše, postavlja
se pitanje je li ovakvu državu uopće trebalo
stvarati. Naravno, oni koji su napumpani
hrvatskim, pseudohrvatskim domoljubljem
na to će energično kimnuti glavom. Ali oni
koji na ovo gledaju kroz skandinavske nao-
čale ne misle tako jer zemlja koja čami pri
dnu Evropske unije, u čemu je duboko infe-
riorna bivšoj državi (koja je bila jedina soci-
jalistička zemlja u nekim kombinacijama da
se priključi Bruxellesu), prožeta privatiza-
cijskom pljačkom, korupcijom, stranačkim
nepotizmom, a evo i ratnim zločinima – ne
dok desnije stranke inzistiraju na suvere-
nističkoj crti Tuđmana koji, navodno, ne bi
pristao ni na uvođenje eura u Hrvatsku. Ipak,
najvažnije je da se stotoj godišnjici jednako
klanjaju glavna stranka desnice hdz i, isti-
na, nešto diskretnije, glavna stranka ljevi-
ce sdp, i to je temeljac činjenice da postoji
konsenzualno prihvaćanje da je Tuđman
otac hrvatske nacionalne državnosti. Ako
me sjećanje ne vara, jedini izuzetak je Zlat-
ko Hasanbegović koji otvoreno kritizira
Tuđmanovu politiku u BiH i hrvatsko-boš-
njačke odnose u toj zemlji, ali očito s ustaš-
ko-integralističkih pozicija da se cijelu BiH
priključi Hrvatskoj. Naravno, to ne može
proći jer je čak i Tuđman, koji je udahnuo
novi život ndh, znao da je to obnavljanje
Pavelićeve države, a to međunarodna za-
jednica ne može i neće prihvatiti. No zato se,
prema uvjerljivim indicijama (svjedočenja,
stenogrami), upustio sa Slobodanom Milo-
ševićem u projekt podjele BiH, što također
nije prihvaćeno. Umjesto toga, dogodio se
sporazum u Daytonu, no on je samo zausta-
vio rat u BiH, ali nije riješio međunacionalne
odnose, tako da je ova zemlja, ne računaju-
ći Ukrajinu, najveće žarište nestabilnosti i
mogućih sukoba u Evropi. Doduše, može se
reći da su Tuđman i Milošević dovoljno dugo
S
je ona završila i na Haškom sudu.
ve u svemu, Tuđmanov koncept
ratne skandinavizacije nema ni-
kakve veze s nordijskim origina-
lom i zapravo je bio konceptualno
usmjeren na upropaštavanje jed-
ne relativno uspješne države i promoviranje
jedne apsolutno neuspješne i promašene.
Radikalni kritičari Franje Tuđmana, koji, do-
duše, stanu na prste jedne ruke, u njegove
glavne grijehe ubrajaju pljačkašku privati-
zaciju i politiku prema BiH, ali nije samo to.
Tu su i stvaranje svojevrsnog višestranač-
kog jednostranaštva u koje je ugrađen prezir
prema legalnim institucijama (zagrebačka
kriza) i dodvoravanje Crkvi, što upravo gle-
damo na primjeru žene kojoj se ne dozvo-
ljava abortus premda nosi smrtno bolesno
dijete, a prije toga vidjeli smo na primjeru
Janeza Janše kojem dvostruki brak nije
bio zapreka da bude zaštitnik Crkve jer ju
je dovoljno zadužio.
Sve u svemu, Tuđman nije zaslužio da uđe
u kalendar državnih obljetnica, a Hrvatska
je zbog svog odnosa prema antifašizmu
smještena u zrakopraznom prostoru između
fašizma i antifašizma. U osnovi, ona ondje
i pripada.■
4 Istražujemo
Novosti Goleme površine državnog zemljišta piše Hrvoje Šimičević
Tjednik za racionalnu manjinu na sumnjiv način završavaju u privatnim rukama
#1169, petak, 13. svibnja 2022.

Baškarenje ppd-ovaca
Osnivači ppd-a, koji su bogatstvo stekli u trgovanju
plinom s Gazpromom, udružili su se s ljudima bliskima
hdz-u i bivšim obavještajcima kako bi kroz niz
novoosnovanih tvrtki prionuli kupnji velikih komada
dojučerašnje državne zemlje za izgradnju turističkih
kompleksa. Najzanimljivije akvizicije obavljaju se na
području Baške Vode, a cijena je prava sitnica Baška Voda – epicentar lukrativne
prenamjene zemljišta (Foto: Jure
Divić/HaloPix/pixsell)

O
snivači Prvog plinarskog financijskih benefita nalaze se firme kojima ‘ovih dana Hrvatska uvela sankcije Rusiji, a tri godine moja dokumentacija s procjenom
društva (ppd), koji su bo- zajednički upravljaju osnivač ppd-a Pavao ruski prljavi kapital preko ppd-a kupuje ze- imovine je u Uskoku’, ispričao je Rojs popri-
gatstvo stekli u trgovanju Vujnovac, bivši visokopozicionirani pri- mlju za koju sam ja suđen, za Baško Polje’. lično šokantne detalje o zemljištu koje je
plinom s ruskom držav- padnik soa-e Josip Jurčević, najmoćniji ‘Sve pokupovaše. Od Kupara do Selca regi- doista završilo u firmama spomenutih osoba.
nom energetskom firmom čovjek hrvatskog rukometa Zoran Gobac, striraju firme. U svakoj firmi je glavni Josip Nekoliko dana prije zastupnik Mosta Miro
Gazpromom, udružili su se s ljudima bli- poduzetnik u upravnom odboru sljednika Jurčević, koji je bio treća osoba poa-e kad Bulj sa saborske govornice oglasio se o istoj
skima hdz-u i bivšim obavještajcima kako Agrokora Damir Spudić, te Romeo Krešić je Tomislav Karamarko bio na čelu ove temi. Upozorio je da je zasad nešto više od
bi kroz niz novoosnovanih tvrtki prionuli i Ante Bračić. agencije, a Milijan Brkić odmah ispod nje- 30 tisuća kvadrata zemljišta po cijeni od 140
kupnji velikih komada dojučerašnje državne Imena šestorke u raznim se varijacijama ga. Ovih dana zemlja u Baškom Polju, 280 eura po kvadratu završilo u ‘rukama ppd-a’
zemlje za izgradnju turističkih kompleksa ponavljaju u više od deset kompanija koje tisuća kvadrata, koja je 1999. godine bila koji je, po njemu, ‘povezan s vladajućima’,
na hrvatskoj obali. Najzanimljivije akvi- kapital šire na razne sektore, s naglaskom procijenjena na 120 milijuna kuna, proda- dok je zemljište na tom području ‘nemoguće
zicije obavljaju na području Baške Vode u na turizam. No za razliku od drugih slič- na je za 40 i nešto milijuna kuna. Prodali naći ispod tisuću eura’, odnosno da je zemlja
zadnje dvije do tri godine, gdje su po jefti- nih akvizicija u Dalmaciji, priča o Baškom je moji hdz-ovci, ministar Goran Marić prodana za šest puta manju cijenu od real-
noj cijeni došli do zemljišta bivšeg vojnog Polju ponešto se proširila zahvaljujući po- koji je nakon toga nešto kasnije smijenjen. ne. Ponovio je da je zemljište dojučerašnje
kompleksa koje je privatizirala aktualna buni zabrinutih mještana na Facebooku i Radi se o prljavom ruskom kapitalu. Ja sam tvrtke u državnom vlasništvu otišlo u ruke
hdz-ova vlada, dok se lokalni načelnik iz posljedičnim izjavama gradonačelnika Sinja o tome pisao Andreju Plenkoviću, i tu ppd-a. ‘Andrej Plenković je upoznat s ovime.
iste stranke pobrinuo za prenamjenu ze- Mira Bulja te umirovljenog generala Lju- me razočarao jer je poruku pokazao Mariću, Građani toga područja mi se javljaju. Tez-
mljišta i enormno povećanje njegove vri- be Ćesića Rojsa. U prošlotjednom izdanju prije nego što je prodano Baško Polje. Na- gari se najboljom imovinom uz more. Što
jednosti u korist investitora. U centru tih emisije ‘Nedjeljom u 2’ Rojs je izjavio da je kon toga prva transakcija im nije uspjela. Već je poduzeo Plenković, je li zaštitio interese
5 Istražujemo
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Hrvatske ili interese organizacija koje su
eventualno sponzori hdz-a? Čiji je to kapi-
tal, kolege iz hdz-a?’ pitao je Bulj, sugerira-
jući da se radi o ruskom kapitalu.
Nedugo nakon njegove izjave ppd je oda-
slao demanti portalima koji su prenijeli
Buljevu izjavu. ‘Nije točno da je 33 tisuća
metara kvadratnih u Baškoj Vodi proda-
no trgovačkom društvu prvo plinarsko
društvo d.o.o. (kolokvijalnog naziva ppd)
niti da je to zemljište prešlo u vlasništvo
navedenog društva’, kratko su poručili iz
ppd-a. Doista, radi se o istinitoj konstata-
ciji. Zemljište u Baškom Polju nije prodano
ppd-u, nego tvrtkama Adria Podbiokovlje,
Adria Baško Polje i Adria Umag koji je bio
jamac, čiji su vlasnici Vujnovac i spomenuta
ekipa. Nije točno da je ppd izravno kupovao
zemljišta, nego su to radile firme osnivača
ppd-a i njegovih suradnika, od kojih su sve
osnovane 2019. godine. Prema zadnjim po-
dacima, nijedna od tri firme do kraja 2020.
godine nije imala nijednog zaposlenog i sve
su u minusu u rasponu od 30 tisuća do šest
milijuna kuna. Reagiranje ppd-a zanimlji-
vo je i zbog činjenice što je načelnik Baške
Vode u lipnju 2020., mjesecima prije nego
što su Vujnovac i ekipa prionuli kupnji ze-
mlje, na sjednici vijeća rekao da se radi o
investitorima iza kojih stoje ‘Erste banka,
Jadran hoteli te plinarsko društvo’, misleći
evidentno na ppd.
Radi se o kupoprodaji na području jednog
od vojnih kompleksa iz Jugoslavije kojim je
od 2001. godine rukovodila državna tvrtka
Club Adriatic. Na području Baškog Polja, ne-
daleko od Baške Vode, funkcionirao je niz
turističkih sadržaja, hotel i kamp na 28 hek-
tara u borovoj šumi uz more. Godine 2014.
kompleks je službeno procijenjen na 240
milijuna kuna, a njegovi su dijelovi bili u
turističkom pogonu. No zbog lošeg vođenja
posla i određenih financijskih dubioza u vri-
jeme vlade Zorana Milanovića odlučeno
je da ide u prodaju, s obavezom kupca da po-
krije gubitke i dokapitalizira Club Adriatic.
Nakon više neuspješnih pokušaja, koji su
preneseni sve do vlade Andreja Plenkovića,
tvrtka s temeljnim kapitalom od 120 miliju-
na kuna je prodana firmi Jadran iz Crikveni-
ce za 50,5 milijuna kuna. Svega pola godine
prije toga i Jadran je bio u državnom vlasniš-
tvu: većinski udio prodan je mirovinskim
fondovima, pbz Croatia osiguranju i Erste
Plavom. Pod upravom privatnika do jučer dr-
žavni Jadran ubrzo je krenuo u kupnju Cluba
Adriatic i vojnog kompleksa koji je bio uglav-
ljen u njegovom temeljnom kapitalu, te je u
jednom od niza pokušaja prodaje prije toga
u zadnji tren izmakao iz ruku švicarskog
fonda: ugovor je bio potpisan, ali je navodno
Općina Baška Voda tijekom predstečajnog
postupka aktivirala zatezne kamate koje
Švicarci nisu htjeli platiti. Privatizirani Ja-
dran se na koncu domogao državne tvrtke
Club Adriatic za iznos koji je bio najmanje
tri puta, a po nekim procjenama i do pet puta
manji od stvarne vrijednosti. Prije desetak
godina, ponovimo, vrijednost zemljišta i
turističkih nekretnina je bila procijenjena
na 250 milijuna kuna.
Spomenuti protagonisti povezani s ppd-
om ušli su u priču mjesecima prije nego
što su od Jadrana počeli kupovati ogromne
parcele na ovom području. Načelnik Baške
Vode Joško Roščić iz redova hdz-a progla-
sio je prije pet godina negrađevinskim dio
zemljišta koji je do tada bio za građevno-
turističku namjenu. Republika Hrvatska,
tadašnji vlasnik Cluba Adriatica, prigovorila
je na prenamjenu i tražila povratak plana
na staro. Općina je, međutim, odbila njihov
zahtjev. No nakon što je istu firmu kupio
Jadran, partner Pavla Vujnovca Jurčević po-
slao je pismo namjere općini u kojem traži
izmjenu prostornog plana i vraćanje ovog
područja u građevinsku zonu. Za razliku od
države koja je tražila isto, njegovoj zamolbi
je udovoljeno.
Zanimljivo je, međutim, da je pismo po-
slao devet mjeseci prije nego što su firme
povezane s Vujnovcem ili s njim uopće
prionule kupnji parcela. Sve je u tom trenu
bilo u vlasništvu Jadrana. Općina i županija
odbile su, dakle, državu s istim zahtjevom
i potom poslušale sugestiju privatnika koji
uopće nije bio involviran u vlasništvo nad
tadašnjim zemljištem. U prvoj polovici
2021. godine Jadran je počeo prodavati do-
jučerašnju državnu zemlju tim kompanija-
ma. U dva ugovora potom je oko 60 tisuća
kvadrata prodano za nešto više od pet mili-
juna eura, odnosno oko 90 eura po kvadratu.
Obvezali su se i na pravo prvokupa više od
200 dodatnih tisuća kvadrata. Zastupnik
Bulj je doista u pravu: radi se o području na
kojem se kvadrat odavno ne može naći po
vrijednosti nižoj od tisuću eura. Tek se u
tom enormnom rascjepu ostvarenih i tr-
žišnih cijena vidi kako je hdz na državnoj,
županijskoj i općinskoj razini gospodario
zajedničkim dobrom. Dapače, osim što su
na nacionalnoj razini ispod svake procjene
prodali državnu imovinu, lokalne su vla-
sti mijenjale prostorni plan u građevinsku
zonu i tako preko noći povećavale cijenu
zemljišta u korist privatnih lica, koja su tek
T
naknadno kupila zemlju.
vrtka Jadran, koju su od drža-
ve kupili mirovinski fondovi,
pritom se ponašala posve iraci-
onalno. Nejasno je zašto su dru-
gim firmama prodavali vrijedno
zemljište nedugo nakon što su ga od države
kupili za sitniš, a da u toj transakciji nisu obr-
nuli ozbiljnu financijsku dobit. Fondovi koji
stoje iza Jadrana utoliko u ovoj priči nalikuju
na klasični paravan za rasprodaju državne
imovine za benefit krajnjih korisnika, po-
jedinaca koji su povezani s ppd-om. Ako je
pritom istina da je prije tri godine Rojs obavi-
jestio Plenkovića o ‘prljavom ruskom novcu’
i da je k tome alarmirao Uskok, ponešto je
jasnije zašto su se zaobilaznim putem, preko
novih firmi, isti pojedinci domogli vrijedne
državne zemlje. Pitali smo Uskok i Držav-
no odvjetništvo jesu li zaprimili prijave oko
prodaje državne imovine u Baškoj Vodi, ali
do zaključenja teksta nismo dobili odgovore.
Za nastavak priče valjda ovdje usputno spo-
menuti da su novi vlasnici Jadrana na čelo
Skupštine 2018. godine imenovali Borisa
Šavorića i to u jeku afere Hotmail, zbog
koje je Hrvatska odvjetnička komora pokre-
nula postupak protiv njega. Sumnjalo se da
je paralelno radio za rusku vtb banku i na
izradi Lex Agrokora.
Navedena priča dodatno je zanimljiva
zato što se radi o jednom od rijetkih javnih
otpora poslovnim podvizima ljudi koji su
bliski ppd-u. Sve dosad, naime, većina nji-
hovih poslova bila je dobrim dijelom lišena
javne kritike. U partnerstvu sa spomenutim
Zoran Gobac (Foto:
Igor Kralj/pixsell)
Pavao Vujnovac –
tranzicija od plina prema
turizmu (Foto: Luka
Stanzl/pixsell)
Jadranom enormne svote injektirali su na
drugim turističkim lokacijama, poput grad-
nje ogromnog hotela u Postirama na Braču,
zatim u Umagu (Garden Palace resort) i u
samom naselju Baška Voda. Odavno se, me-
đutim, spekuliralo da se radi o usputnom
širenju ruskih geopolitičkih interesa, što
su vlasnici ppd-a demantirali u više navra-
ta. U aktualnim okolnostima, u kojima bi
glavni plinski partner ppd-a mogao doći pod
sankcije, takve su spekulacije poprilično ne-
ugodne. U nekoliko studija o utjecaju ruskog
kapitala u Hrvatskoj koje su istraživački no-
vinari napravili u zadnjih nekoliko godina
Vujnovac i ppd zauzeli su cijela poglavlja,
kao primjeri kako se financije koriste za ši-
renje utjecaja Kremlja po ključnim privred-
nim granama evropskih zemalja.
Iako osnovan 2001. godine, ppd se od raz-
mjerno nepoznatog društva u ponajveću hr-
vatsku kompaniju pretvorio takoreći preko
noći. Godine 2012. u Hrvatskoj se odvijala
potpuna liberalizacija trgovine ovim ener-
gentom, nakon čega ppd bilježi postojan rast
u prihodima. Prekretnica se, međutim, desi-
la 2017., kad je Vujnovac potpisao desetogo-
dišnji ugovor s Gazpromom, zbog čega su u
medijima godinu poslije počele izlaziti kon-
statacije kako Rusi ‘preko hdz-ovog finan-
cijera preuzimaju tržište plina u Hrvatskoj’.
Vujnovac je, naime, hdz-u bio posudio pare
za kampanju Kolinde Grabar-Kitarović.
Transakcija je izašla u medije nakon što je
Vujnovac obznanio da dug od 4,2 milijuna
kuna nije vraćen. Mediji su spekulirali da
su Vujnovac i ppd povezani s Tomislavom
Karamarkom i Milijanom Brkićem preko
Zorana Gopca, koji gospodari hrvatskim
rukometom i sada s Vujnovcem dijeli vla-
sništvo u firmama koje kupuju zemljišta na
jugu Hrvatske. Suvlasnik tvrtke Istraemeco,
Gobac je s trećim protagonistom turističko-
zemljišnih akvizicija, Josipom Jurčevićem,
dobio ugovor s hep-om i preko firme amr
sustavi prihodovao desetke milijuna kuna s
dvoje zaposlenih. Gobac i Jurčević spominja-
ni su potom u istrazi poslovanja Karlovačke
banke, koja je kreditirala Opatovina projekt
u vlasništvu supruga Brkića i Jurčevića. Go-
pčevo ime dodatno je iskrsnulo u aferi kon-
cesije na plažu Zlatni rat. Slično kao u priči s
Baškim Poljem, firma bez zaposlenih trebala
je dobiti taj posao. Nakon što je informacija
došla do javnosti plan je propao, kao i karije-
ra hdz-ovog župana Zlatka Ževrnje.
Jeftini plin iz Gazproma preko ppd-a
usputno je obesmislio ideju izgradnje lng
terminala na Krku, alternativnog pravca
dobave ovog energenta po skupljoj cijeni
i na veću štetu okoliša, ali koji je bio u in-
teresu američke strane. Kupio je četvrtinu
Luke Ploče s namjerom gradnje terminala
za naftne derivate. Najveći vlasnički udjel
u Luci Ploče bio je prvi korak u planu ula-
ganja u skladišta za ukapljeni plin i naftne
U dva ugovora
Jadran je oko 60
tisuća kvadrata
prodao za nešto više
od pet milijuna eura,
odnosno oko 90 eura
po kvadratu. Bulj
je doista u pravu:
radi se o području
na kojem se kvadrat
odavno ne može naći
po vrijednosti nižoj
od tisuću eura
derivate, što je bio osigurač za zaobilaženje
dobavne trase koja prolazi kroz Ukrajinu,
zemlju nad kojom sada vlasnik Gazproma,
Rusija, vrši vojnu agresiju. U partnerstvu s
ina-om preuzeli su kutinsku Petrokemiju
od države, kojoj su dosad samo isporučivali
plin. Akvizicijom Petrokemije automatski
su dobili kontrolu nad Lukom Šibenik i iz-
bacivanje državnih konkurenata, poput hž
Carga. Koncem prošle godine firma iz arse-
nala istih vlasnika potpisala je koncesiju za
Luku Rijeka i kontejnerski terminal. U re-
strukturiranju Agrokora, uz ruske banke pod
kontrolom Kremlja, udio je dobila i Enna
grupa, firma istih pojedinaca. Damir Spudić,
čije se ime također nalazi u vlasništvu firmi
koje kupuju zemljište po Baškom Polju i u
drugim dijelovima Dalmacije, ušao je u Nad-
zorni odbor Fortenove, sljednice Agrokora.
Odvjetnik Šavorić je, kako smo već napisali,
predsjedao Skupštinom Jadrana kad se odvi-
jala afera Hotmail, uz optužbe za sukob inte-
resa u korist ruske banke. Vujnovac je postao
vlasnik Peveca u partnerstvu s prijateljem
Marijom Radićem, koji će postati glavni
operativac Domovinskog pokreta.
Partner u firmama s početka priče je i Ro-
meo Krešić, koji je na suđenju Ivi Sanaderu
otkrio kako je morao odnijeti mito direktoru
Hypo-Leasing Kroatiena za građevinski pro-
jekt u Zagrebu. Njegova tvrtka dugovala je
za komunalije tome gradu 11 milijuna kuna.
Zadnji pojedinac koji se spominje u istim
kompanijama je slovenski poduzetnik Ante
Bračić, koji je prodao stan Mariju Radiću
u zagrebačkoj vili u kojoj redom žive Josip
Jurčević, Romeo Krešić i Radić iz Domovin-
skog pokreta. ■
6 Intervju

Novosti Politologinja, članica Komisije eksperata razgovarao Dragan Grozdanić
Tjednik za racionalnu manjinu za zabranu održavanja središnje
#1169, petak, 13. svibnja 2022. komemoracije u Bleiburgu

Ljiljana Radonić
Vlast ne bi smjela biti
pokrovitelj skupa ko­
jim se glorificira ndh
Gdje god da se komemoracija za blajburške žrtve
održava, trebalo bi biti jasno da glorifikacija ndh
nije dozvoljena i da hrvatska vlast i Crkva takve
skupove ne smiju podržavati, a kamoli biti pokrovitelji.
Znanje da je ndh bila rijedak primjer kvislinškog režima
koji je samostalno organizirao logore smrti trebalo
bi postati općeprihvaćeno Foto: Privatna arhiva
7 Intervju
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
L
jiljana Radonić je zamjenica
direktora Instituta za kultu-
rologiju Austrijske akademije
znanosti i voditeljica projekta
Europskog istraživačkog vijeća
(erc Consolidator Grant) o ‘globaliziranim
muzejima sjećanja’. Rođena u Zagrebu, ži-
votom i radom na austrijskoj adresi, habili-
tirala je i predaje na Odsjeku za politologiju
Sveučilišta u Beču. Njezine knjige i članci
bave se politikom prošlosti u Hrvatskoj i
postsocijalističkim državama te suočava-
njem njemačkog i austrijskog feministič-
kog pokreta sa ženama kao počiniteljicama
nacističkih zločina. Za Novosti govori o
zabrani komemoracije u Bleiburgu, revizi-
onističkim politikama u Hrvatskoj i Europi
te izjednačavanju nacizma i socijalizma u
pojedinim muzejima postsocijalističkih
zemalja.
Povod za ovaj razgovor su obilježavanje
77. godišnjice blajburške tragedije i za-
brana austrijskih vlasti da se središnja
komemoracija održi na njihovom tlu.
Kao članica Komisije eksperata za za-
branu održavanja središnjeg komemora-
tivnog skupa u Bleiburgu, koju je austrij-
ski parlament potom i usvojio, možete
li nam kazati kako je donesena i što je
bilo ključno za takvu odluku Komisije?
Komisija je ispitivala je li moguće spriječiti
buduće komemoracije u Bleiburgu zbog
ondje stalno prisutnih fašističkih elemena-
ta. Prema austrijskom pravu, to se ne može
postići općom zabranom, nego se prijava
svakog okupljanja mora (pre)ispitati na-
novo svake godine. U izvještaju Komisije
pod vodstvom pravne sekcije austrijskog
Ministarstva pravosuđa obrazloženo je
zbog čega je to tako; naravno, ne zato što
je austrijska država protiv komemoriranja
mrtvih, nego zato što taj događaj, koji uk-
ljučuje okupljanje na groblju, ‘procesiju’ i
skup s misom na Bleiburškom polju, sadrži
i ekstremno desničarske, pa i fašističke ele-
mente. Komemoracija se dakle održavala
pred spomenicima ‘u čast i slavu poginu-
loj... hrvatskoj vojsci’, kao što je pisalo u
hrvatskoj verziji teksta na spomeniku,
koji je odnedavno odstranjen. Na njemu
je isprva ostala šahovnica s prvim bijelim
poljem, koju je Komisija u ovom kontek-
stu jasno ocijenila kao ustaški grb, no i ona
je početkom mjeseca uklonjena, što je još
u veljači zatražila okružna vlast, tzv. Be-
zirkshauptmannschaft Völkermarkt. Za
razliku od hrvatske verzije, u tekstu na nje-
mačkom jeziku koji je ostao na spomeniku
piše: ‘U spomen palim Hrvatima.’ Dok je
znači hrvatska verzija na polju otvoreno
slavila, i na groblju i dalje slavi ustašku
vojsku, austrijska se verzija pretvara da se
u Bleiburgu radi ‘samo’ o komemoraciji pa-
lih vojnika. Sljedeći element svih dijelova
komemoracije bile su zastave, kape, majice
i slično s ustaškim motivima i sloganom
‘Za dom spremni’ koji u ovom kontekstu –
pa i tamo gdje se koristi u kombinaciji sa
simbolima hos-a koji se navodno odnose
samo na Domovinski rat – jasno koketira s
ustašama. U izvještaju je i pojašnjeno da su
ne samo nacistički već i fašistički simboli
u suprotnosti s Austrijskim državnim ugo-
vorom iz 1955. godine. Sljedeći argument
je bio da Počasni bleiburški vod kao orga-
nizator komemoracije do danas na svojoj
web-stranici iznenađujuće otvoreno piše
o nadi ‘većine hrvatskih izbjeglica’ nakon
1945. da će ustaše ‘uz suglasnost poglav-
nika’ uspjeti podići revoluciju u domovi-
ni. Taj tekst istovremeno paušalno iden-
tificira ‘većinu hrvatskih izbjeglica’ kao
ustaški orijentiranu, bez uvida u to da su
mnogi emigrirali iz posve drugih razloga.
Fokusiranje na žrtve,
kao u muzejskom
postavu u Jasenovcu,
ostavlja malo pros-
tora za suočavanje
s ustašama kao
počiniteljima
zločina, s logorom
kao ‘manufakturom
smrti’, s ustaškom
ideologijom mržnje
prema Srbima,
Židovima,
Romima itd.
Pokušaj skrivanja najotvorenijih ustaških
elemenata, koje sam dugo godina doživ-
ljavala na toj komemoraciji, samo poka-
zuje trud da se opća svrha komemoracije
sakrije od austrijskih vlasti – kao što je
to razvidno u već spomenutoj hrvatskoj
i njemačkoj verziji teksta na spomeniku.
Oreškovićeva vlada
Nakon što je Austrija zabranila kome-
moraciju, ona je prebačena u Hrvatsku:
svete mise se održavaju na Mirogoju i
Udbini, sve pod pokroviteljstvom drža-
ve? Što mislite o tome?
Iako je važno u ovom slučaju osuditi i par-
tizanske zločine, masovna ubojstva poči-
njena na teritoriju Jugoslavije bez suđenja
žrtvama nakon neuspješnog pokušaja pre-
daje Britancima na Bleiburgu, među koji-
ma je osim ustaša i domobrana u manjem
omjeru bilo i civila, komemoracija zbog
fakata koje sam već navela nije išla u tom
smjeru. Gdje god da se komemoracija odr-
žava, trebalo bi biti jasno da glorifikacija
ndh nije dozvoljena i da hrvatska vlast i
Crkva takve skupove ne smiju podržavati,
a kamoli biti pokrovitelji. Pokroviteljstvo
je nasljedstvo devedesetih, kad se činilo
važno napokon govoriti i o partizanskim
zločinima, no od početka je to sadržavalo
glorifikaciju ndh kao konstitutivni ele-
ment.
Pa ipak, vama je poznato da krajnja de-
snica kad govori o partizanskim zloči-
nima ima za cilj relativizaciju Narodno-
oslobodilačkog rata i antifašizma. Kako
gledate na tu činjenicu  u kontekstu
svoje doktorske teme o politici prošlo-
sti u Hrvatskoj između povijesnog re-
vizionizma i europskih standarda? Na
koncu, što čini europske standarde u
tom smislu?
Slažem se da oni s desnice koji naglašavaju
partizanske zločine ne samo da umanjuju
važnost antifašističke borbe nego i demo-
niziraju partizane i delegitimiraju nob koji
je nedvojbeno bio protiv zločinačkih naci-
sta te stranih i domaćih fašista. Činjenice
su na znanstvenom nivou sasvim nesporne
i uglavnom dobro istražene – koliko god
ih revizionisti dovodili u pitanje primje-
rice frazom o ‘novim dokumentima’ o
Jasenovcu. U Hrvatskoj bi trebalo postati
općeprihvaćeno znanje da je ndh bila ri-
jedak primjer kvislinškog režima koji je
Putinovi apsurdni
samostalno organizirao logore smrti, dok
je kolaboracijska vlada na primjer u Slo-
argumenti
vačkoj ‘svoje’ Židove i Rome isporučivala
nacistima. Deportacije iz ndh u Auschwitz Desetak ste godina putovali širom Europe
bile su iznimka, a ne pravilo. U mojem dok- istražujući memorijalne muzeje u postso-
torskom radu iz 2009. o ratu oko sjećanja i cijalističkim zemljama koje financira dr-
hrvatskoj politici prošlosti, s fokusom na žava, između ostalog i Memorijalni muzej
Jasenovac i Bleiburg, pisala sam o tome da u Jasenovcu, o čemu govori i vaša knjiga
su ratovi u procesu raspada Jugoslavije bili ‘Der Zweite Weltkrieg in postsozialistis-
i ratovi oko prošlosti s kojom se dotad ni- chen Gedenkmuseen’ (’Drugi svjetski
smo suočili. U procesu europske integracije rat u postsocijalističkim memorijalnim
mogao se promatrati i snažan trend samo- muzejima’). Što ste zaključili?
kritičnog suočavanja s prošlošću, a ne samo Analizirala sam funkciju koju su ti muzeji
shvaćanja ‘nas’ kao najvećih žrtava nekih imali u procesu pristupanja eu-u i ustano-
vanjskih snaga ili demona. vila da su postojale dvije strategije. Jedna
grupa muzeja, npr. Muzeji okupacije u
baltičkim državama, tražili su od Europe,
Koliko je pak relativizacija povijesnih či- odnosno Europske unije da konačno pri-
njenica trend u drugim europskim ze- zna patnju njihove zemlje. Započinjali su
mljama i što je uvjetuje? stalne postave izjednačavanjem nacizma
Dok su se postsocijalističke države trudile i socijalizma, Hitlera i Staljina, da bi se
pristupiti Europskoj uniji, osnivanjem no- onda izložbom trudili pokazati da su stalji-
vih muzeja, spomenika i povijesnih komi- nistički zločini bili gori od nacističkih. Sje-
sija pokušavale su dokazati da su spremne ćanje na holokaust tim se muzejima činilo
za Europu. Nažalost, nakon te faze najprije kao prijetnja za priču o ‘našoj’ patnji – onoj
u Mađarskoj, a onda i u Poljskoj došle su većinskog stanovništva tih država. Tako
na vlast stranke koje kombiniraju revizi- Muzeji okupacije u Vilniusu i Rigi ‘naše’
onizam s autoritarizmom, pa to više nisu žrtve sovjetske okupacije prikazuju s puno
slobodne demokratske države, nego poku- empatije pomoću privatnih fotografija, bi-
šavaju oktroirati svoju iskrivljenu verziju ografskih predmeta i priča, dok se židovske
povijesti kao jedinu moguću. Slične tren- žrtve nacističke okupacije prikazuju kao
dove smo doživjeli u Sloveniji s Janezom anonimna masa ljudi ili kao leševi. Druga
Janšom, koji je konačno izgubio izbore grupa, u koju spadaju Hrvatska i Jasenovac,
nakon masovnih protesta. U Hrvatskoj otvorila je nove stalne postave ili muzeje
smo takav razvoj imali prije svega za vri- koji su se snažno orijentirali prema muze-
jeme vlade Tihomira Oreškovića 2016., jima na zapadu, poput američkog Muzeja
koja nije srušena primjerice zbog toga holokausta u Washingtonu, kao dokaz da
što je Zlatko Hasanbegović instaliran su te države spremne za pristup Europskoj
kao ministar kulture i tako bio zadužen uniji. Tako Jasenovac po dizajnu stalnog
za Jasenovac, nego zbog posve drugačijeg postava sliči Memorijalnom centru holo-
skandala oko stvarnog lica te vlade, Tomi- kausta u Budimpešti, iako Jasenovac nije
slava Karamarka. Posebno je opasno prije svega muzej holokausta. Međunarod-
kad je ista dominantna stranka ne samo ni trend fokusiranja na individualne žrtve,
u vladi nego su i predsjednik ili predsjed- koji je tadašnja ravnateljica jusp-a Nataša
nica države iz iste stranke – posebno ako Jovičić bila preuzela, u jednu ruku služi
zajedno zatvaraju prostor slobodnog dis- kao dokaz spremnosti za Europu. A u drugu
kursa i kriminaliziraju drugačije stavove ruku fokusiranje na žrtve ostavlja samo
o prošlosti. Mislim da nam primjer Poljske malo prostora u postavu za suočavanje s
i Mađarske pokazuje da se Hrvatska mora ustašama kao počiniteljima zločina, s logo-
jasno i glasno izjasniti za put demokracije, rom kao ‘manufakturom smrti’ u kojoj se
slobode tiska i mišljenja te samokritičnog ubijalo maljevima i noževima, s ustaškom
suočavanja s prošlošću. ideologijom mržnje prema Srbima, Židovi-
ma, Romima itd. Preuzimanje međunarod-
nih muzeoloških standarda i fokus na žrtve
Koje probleme zamjećujete kad spomi- tako se mogu iskoristiti za domaće svrhe i
njete hrvatski put ka demokraciji i slo- izbjegavanje teških tema.
bodi tiska? Jesu li komemoracije zapra-
vo danas nužno zlo, kao što se ponegdje
može čuti? Prije svega, vidimo koliko Prema vašem istraživanju, ispada da
one polariziraju društvo. To, naravno, katkad imamo posla s dvije različite Eu-
nema veze s čuvanjem sjećanja na žrtve. rope. Koliko je Europa, u kojoj u ovom
U devedesetima i nakon rata, u eri Franje trenutku bukti rat, zapravo danas anti-
Tuđmana, demokracija i sloboda tiska fašistička?
ostale su ograničene. Nakon što je hdz Problem je u tome da je antifašizam u po-
izgubio izbore 2000. godine započela je stsocijalističkim državama delegitimiran
ozbiljna konsolidacija demokracije, koja je zajedno sa socijalističkom ideologijom.
unatoč svim problemima do danas manje- Skupa sa svim socijalističkim mitovima o
više uspješna. Jedan dio takve demokracije revoluciji i ‘bratstvu i jedinstvu’, koji su u
su debate oko interpretacije prošlosti. Da, Jugoslaviji nakon 1945. na primjer izosta-
komemoracije polariziraju društvo, ali od- vili građanski rat između ustaša, četnika
govor na to ne može biti da ih zato treba i partizana i pojednostavili priču, postso-
ukinuti. Suočavanje s prošlošću je neop- cijalističke države su prekrižile i stvarnu
hodno, pri čemu nam treba održavanje antifašističku borbu, to jest borbu protiv
nivoa respekta prema drugima i prihvaća- nacizma. Rusija se, što se tiče trendova oko
nje znanstvenih saznanja. Komemoracije kulture i politike sjećanja, već duže razvija
u Jasenovcu na primjer nekima smetaju u drugačijem smjeru od ostatka Europe i
jer stalno podsjećanju na ustaške zločine i nema taj fokus na žrtve rata i genocida koji
ne dozvoljavaju pozitivnu identifikaciju s vidimo drugdje. Apsurdno je da se Putin
ndh. Ali ne samo zbog toga, one se moraju danas poziva upravo na antifašizam kako
nastaviti. Zločini partizana se moraju osu- bi legitimirao svoj zločinački rat i napad
diti, no buduća zrela hrvatska demokracija na Ukrajinu. To, naravno, s antifašizmom
komemoracije vezane uz njih nikako ne nema nikakve veze. Putin je taj koji etabli-
smije kombinirati s revizionizmom oko ra totalitarni režim kojemu se treba odluč-
ustaških zločina. no suprotstaviti. ■
8 Ekonomija
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Bezjogurtna Rijeka
Udes mljekare Tonka treba promatrati u svjetlu opće
sudbine domaće stočarske proizvodnje. Uz generalnu
uvozničko-trgovačku strukturu hrvatske ekonomije
teško da je moglo proći drukčije
Z
atvara se Tonka, jedina mljeka-
ra u Rijeci i Primorsko-goranskoj
županiji, najavljeno je prošli tje-
dan. Čitavu regiju preplavio je
sentiment, ali s njega se ne od-
vaja vrhnje, pa će tamošnju ponudu mliječ-
nih proizvoda ubuduće određivati isključivo
vanjski distributeri. Do daljnjeg, lokalnim
javnim prostorom sjetno ječe stihovi one
slavne pjesme Momčila Popadića. ‘Sve su
bitke izgubljene trajno’, glasi naslovna po-
ruka jednog od osvrta u dnevniku Novi list.
Nema više Tonke, znači, nakon gotovo 75
godina rada, od prvih kotlova za pasteriza-
ciju koji su preuzeti odbjeglom njemačkom
okupatoru. Nema sira polumasnog i posnog,
ili namjenskog ‘za kolače’. Nema ni jogurta,
a ponajprije da spomenemo onaj ekstrajaki
‘planinski’, ali ni običnog tekućeg i čvrstog.
Nema svih onih varijanti s kavom i vanili-
jom, ili kefira, iz već zavidno diverzificirane
proizvodnje kakva je sigurno radovala i bivšu
predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.
Sjećamo se, ona je ukazivala na važnost ra-
zvijene mliječne industrije još dok je Tonka
funkcionirala sasvim živo. Naspram te ne-
kadašnje djevojčice s Grobnika, pada nam
na um i spomenik mlikarici u centru Rije-
ke. Napravljen je po liku jedne konkretne
žene iz Grobinštine, odakle je u biti vodio
prvi milky way sve do utemeljenja moderne
industrijske produkcije. No ovo ustvari jest
tema o dobavljačima mlijeka iz zaleđa koje
se u međuvremenu, s mrežom cesta i bržom
teretnom dostavom, proširilo na Gorski ko-
tar i Liku te dio Istre. Jer, svejedno, kao što
su objavili iz pik-a Rijeka u čijem je sastavu
djelovala Tonka, ponestalo je sirovine. Pritom
nužno treba ukazati na širu sliku pripadajuće
problematike.
Mljekarstvo je danas, ukupno govoreći,
najteže pogođen dio hrvatskog agrara. Ono
je pretrpjelo najveću štetu od maćehinske
ekonomske politike, izlaganjem svih pro-
cesa u prevelikoj mjeri tržišnim uvjetima.
Zatvara se Tonka, jedina mljekara piše Igor Lasić
u Primorsko-goranskoj županiji
Ostali poljoprivredni podsektori su prošli nedostaje, nedostaje im jer se nisu pobrinuli valjane kreditne i druge ekonomsko-politič-
nešto bolje: uzgoj žitarica i uljarica, povrtlar- za dobavljače, da male farmere sa po par krava ke podrške, nalazi da gospodarska i socijalna
stvo i donekle voćarstvo, potom ribarstvo organiziraju u zadruge sa sto krava. Eto, zato dimenzija njegova i Tonkina primjera ipak
itd. Ujedno je baš mljekarstvo segment koji nemaju sirovine’, rekao nam je ovaj radnik ukazuje na isto.
u prosjeku postiže, među svima pobrojanim, koji je želio ostati neimenovan. Danas pre- ‘Upravo je izgubljena’, smatra Kovač, ‘još
najveću dodanu vrijednost. Stradalo je za- ostalih tridesetak njegovih kolega iz Tonke jedna živa inicijativa u prostoru u kojem se
pravo stočarstvo u cijelosti, a zemlju je pre- u neizvjesnosti čeka prekomandu na druga to nikako nije trebalo dogoditi. Problem je
plavilo uvozno meso, te na koncu i mliječni mjesta u pik-u. Naš sugovornik postavlja i dubok i dugo je godina nastajao u okruženju
proizvodi. Ostalo je nešto peradarstva, ali pitanje o razlozima gubljenja ugovora s Plodi- u kojem se odvijaju slične poduzetničke inici-
od ptičjega mlijeka nema neke velike indu- nama čija je robna marka gutala pogolem dio jative u Hrvatskoj. Trenutno, a i za budućnost
strije, osim literarne. Tonkin udes zato treba Tonkine proizvodnje. Za to vrijeme nitko nije je važnije od svega: Rijeka kao grad, i Riječani
promatrati u svjetlu opće sudbine domaće pik-ovo mlijeko kupovao u njegovim dućani- u njemu, ostaju bez sadržaja koji je tehnološ-
stočarske proizvodnje. Uz generalnu uvo- ma jer je tu bilo skuplje. pik se tako poslovno ki bio spreman i za veće dosege u pripremi do-
zničko-trgovačku strukturu hrvatske eko- smanjivao, da bi se u nekom trenu shvatilo voljne količine hrane kratkih lanaca opskrbe.’
nomije, u vezi s materijalnim produktima, kako više nema dovoljno kooperanata. Dio ih Miroslav Kovač napominje da su kratki lanci
teško da je moglo proći drukčije. je odustao, izašao iz stočarstva, a dio prešao nabave danas ključna operativna paradigma
Uvozno meso i mliječni proizvodi postu- Vindiji. svjetskih i europskih politika u odgovorima
pno su dominantno pritisnuli ovdašnje sve Perspektiva zadrugarstva nije samo po- na prehrambenu krizu: ‘Ona je tu, odgurnuv-
poroznije tržište. Dukat je utopljen u fran- ljoprivredno pitanje, naravno. Udruživanje ši vrata drsko i snažno zakoračivši i u naš atar,
cuskom Lactalisu, ostala je domaća samo rada u Hrvatskoj općenito je otežano, ali bi u a on je sam po sebi već osjetljiv... Izgubljena
Vindija. Njemački je Meggle odustao, pa je velikom dijelu poljoprivrede ono bilo goto- dodana vrijednost i indirektne multiplici-
osječku mljekaru lani preuzelo rusko Belje. vo neophodno. Na tom tragu prisjetili smo rane štete uz one sudbinske, i očite prema
Za to vrijeme stočare potiskuju ratari, naro- se jednog pothvata s osnivanjem zadružne seljacima koji su dobavljači sirovine, zatim
čito oni najveći korisnici državnog zemljišta i mljekare u inicijativi nekolicine stočara iz radnicima i vodstvu u mljekari, ali i potro-
sustava poticaja, mada tlo nerijetko obrađuju Požeštine krajem pretprošlog desetljeća. Mi- šačima koji su navikli na domaći proizvod i
samo fiktivno. Ako konstatiramo da domaće roslav Kovač, poljoprivrednik i poljopri- vrijednost istog, ogromne su.’
sirovine ima sve manje, nema mjesta čuđe- vredni analitičar koji je predvodio inicijativu, ‘Gubi se zatvaranjem Tonke i znanje i
nju, naprotiv – čudno bi bilo da je obrnuto. inače je upravo prije nekoliko dana publici- iskustvo koje je specifično za jednu takovu
‘Kad bih išao po mlijeko u okolicu, znao rao osvrt ‘Kad zadrugarstvo nije perspekti- proizvodnju. Gubi se i kontinuitet odnosa
sam popričati s tim dobavljačima koji su va nego smetnja’. Kontaktirali smo Kovača s prostorom i okolišem upravo ondje gdje
već upozoravali da im pik mora pomoći kao zbog evidentnog pogoršanja iste kritične je nastajala sirovina za mliječne proizvode
malim mljekarima da se okrupne u zadruge, situacije, sudeći ne samo po primjeru Tonke. mljekare. Primjerice, u Lici i Gorskom kotaru
jer će u Europskoj uniji biti još teže’, ispričao On je najprije pojasnio da su vlasnički, orga- koji su već doživjeli demografsku, ali i oko-
nam je jedan vozač iz pik-a o problemu zače- nizacijski i razvojno posrijedi dva u bitnom lišnu eroziju tj. devastaciju. Nažalost, Tonka
tom odavno, a naraslom s ulaskom rh u eu, različita modela poslovanja. pik i Tonku ve- nije izoliran slučaj u Hrvatskoj, i nije zadnji.
i totalnim otvaranjem tržišta uvoznoj robi. ćinski posjeduju dioničari Gino Pastorčić i Osiguravanje sirovine je ključna potreba, a
S jeftinim mlijekom u prahu nepoznatog Igor Borovac, a nasuprot njih ostaju radnici nje je u Hrvatskoj sve manje’, zaključio je ovaj
porijekla od kojeg će se potom raditi velik i dvjestotinjak mljekarskih kooperanata iz poljoprivredni analitičar.
dio prerađevina, konkurentnost je domaćeg šire okoline Rijeke. Pastorčića i Borovca je Što se tiče same Rijeke i Riječana, me-
uzgajivača-kooperanta dodatno srozana. tako Radnička fronta nedavno nazvala ‘priva- đutim, ovo je tek nastavak tragičnog niza.
‘Ja sam u par navrata to bio i rekao nadređe- tizacijski torbari’, na njih adresirajući štetnu Kroz posljednjih četvrt stoljeća nestali su:
nima, ali nisi imao kome. pik je radio robnu rasprodaju nekretnina poduzeća u Crikvenici Tvornica motora Rikard Benčić, Torpedo,
marku trajnog mlijeka za Plodine i Metro, i Malinskoj te na Rabu. Miroslav Kovač, čija je Croatia Line, Tvornica papira, Transadria,
brend Gurman... Vozili smo to u sva skladi- zadružna inicijativa propala nakon nekoliko Elektromaterijal, Istravino, Brodomateri-
šta, bilo je sirovine brdo, pa kad sad pišu da im godina, uslijed gotovo apsolutnog nedostatka jal, Brodogradilište Kraljevica itd. Ne ostaje
Rijeka samo bez jogurta, nego bez ogromne
glavnine domaće proizvodnje. O takvoj eko-
nomsko-političkoj logici nam donedavna hr-
vatska predsjednica ipak nije imala što reći.
Imala je u vidu samo kritiku socijalističke
ekonomske politike s lokalnim proizvođa-
čima. Požalila se tad austrijskim medijima
zbog lošeg izbora jogurta za vrijeme njezina
odrastanja u Jugoslaviji. Zemlji, dakle, u ko-
joj se 1975. godine proizvodilo između 80 i
90 vrsta tekućih, čvrstih i voćnih jogurta, te
kiselih i acidofilnih mlijeka i kefira. No više
nisu učinili ni odgovorniji od nje, odnosno
svi hrvatski premijeri odreda. Znali su i zna-
ju samo upućivati na tržište i poduzetnički
rezon, uz alibi-program domovinsko-razvoj-
nih floskula i pomoć iz eu-fondova. Srećom,
od veljače je u izradi državni Program razvo-
Ulaz u pik Rijeka, za
ja sektora mljekarstva u Hrvatskoj, pa da vi-
mlijeko zatvoren (Foto: dimo koliko će sad učiniti, dok je za Tonku
Goran Kovačić/pixsell) ionako već kasno. ■
9 kolumna
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.

UVREDE
& PODMETANJA
Žargon
dvoličnosti
M
učnu priču o državnome je pobačaj zakonom omogućen, dakle ne- čelima. Sada, horde oportunista upravo su
zdravstvenom sustavu dopušten. Kao što proizvodi antifašistički izostankom rizika ohrabrene da religijske i/
koji nemilosrdno gnječi ugođaj za konzumaciju fašizma, cinično li ideološke upute lažno deklariraju kao lič-
trudnicu Mirelu Čavaj- društvo osigurava svjetovni ambijent za na moralna načela. ‹Prigovor savjesti›, umje-
du naposljetku je apsol- prakticiranje religijske i klerikalne prisile. sto iskaza otpora, postao je najomiljenija
virao premijer Andrej Plenković, i to s tri ‘Prigovor savjesti’, zbog kojeg premoćna licenca praktičnoga konformizma; njegovi
riječi koje su i ovlašni poznavatelji njegova većina ginekologa u hrvatskim bolnicama korisnici, po cijenu toga da osujete prava i
političkog mentaliteta mogli bez problema odbija obavljati abortuse, prisiljavajući žene zagorče život građankama ove zemlje, usrd-
unaprijed pogoditi: ‘Nema zabrane pobačaja.’ da medicinsku pomoć traže u inozemstvu, no kleče pred autoritetom vladajuće crkve i
U četiri zagrebačke bolnice odbili su oba- uključujući one s ozbiljnim problemima, po- države koja joj cinično ministrira. Za razliku
viti prekid trudnoće Mireli Čavajdi, unatoč put Mirele Čavajde, u tom je pogledu poka- od Jehovinih svjedoka i drugih tvrdoglava-
njenome zakonskom pravu na to, unatoč zatelj specifične socijalne vještine, jedna od ca, koji su po cijenu robije odbijali pucati na
tome što je njenom fetusu dijagnosticiran metoda egzistencijalne prilagodbe društve- druge, oni nisu ‘sami protiv sistema’, nego
golemi zloćudni tumor zbog kojeg ima male nome okolišu ispunjenom crkvenim zvoni- su sam sistem.’
šanse da preživi, a ako bi se to i dogodilo, cima, mirisom tamjana i pjevanim misama, Oportunistička vojska opremljena bije-
uslijedilo bi vegetiranje s teškim mental- šifra pomoću koje se – kako na osobnome, lim mantilima i raspoređena u ginekološkim
Piše Viktor Ivančić nim i fizičkim oštećenjima, pa je trudnica tako i na širem planu – razrješava sukob ordinacijama hrvatskih bolnica, dakle, jeste
prisiljena otići u Sloveniju da bi dobila medi- između javnih proklamacija i javne prakse. sistem, a ovaj vrlo efikasno funkcionira bez
cinsku pomoć, ali – ‘nema zabrane pobačaja’! obzira na zakonske nedostatke. Tek kada se

Sekundarna bića Kod Plenkovića se radi o dobroj staroj

‘dvostrukoj konotaciji’, premda se ovaj put
dogodi privremena erupcija nelagode – kao
ovoga puta, isključivo zahvaljujući javnom

u postsekularnom nije izravno pozvao na nju kao prilikom

izlaganja službenoga državnog stava o fa-
istupu jedne hrabre žene – dolazi trenutak
kada valja podsjetiti na pravila igre koja su

dobu s pouzdanjem šističkome pozdravu. Tretirajući zakonsku

normu kao formu čiji nas sadržaj ne oba-
na snazi u ciničnoj zajednici. Nastupa pre-
mijer sa svečanom objavom: ‘Nema zabrane

mogu reći vezuje i koja po potrebi može biti izvrnuta

poput rukavice od mekane kože, ‘vladajuća
pobačaja.’
Žargon dvoličnosti najčešće je fokusiran

da je budućnost misao’ plasirana je recipijentu po potpuno

istoj shemi: ‘Za dom spremni’ je zakonom
na pobijanje očiglednog. No očekivanja se
ne svode na to da recipijenti zaista ne vide

u njihovim mukama. zabranjen, ali je omogućeno njegovo kori-

štenje; pobačaj je zakonom dopušten, ali je
ono što je očigledno, nego da, neovisno o
vlastitom uvidu, prime na znanje kako ne

Žene, eto, više ne onemogućeno njegovo obavljanje.

Žargon dvoličnosti postao je neizbježan
treba vjerovati očiglednome. U protivnome
prijeti stigma, i to zbog remećenja kućnoga

osuđuju na smrt. otkad je načinjena projekcija hrvatskoga

društva kao cinično konstituirane zajednice,
reda. U ciničnome društvu, naime, ne traži
se most, već provalija koja će uspostaviti

One su – što je tek te bi se gornji niz, da imamo prostora i vre-

mena, mogao nastaviti unedogled. Recimo:
vezu između deklariranog i stvarnog.
Izjavom od prije par dana, da ‘nema za-

za nijansu manje naši generali su osuđeni u Hagu za najgore

zločine, ali ih mi smatramo našim heroji-
brane pobačaja’ (mada je isti onemogućen),
kao i onom od prije par tjedana, da ‘’Za dom

neugodno – osuđene ma. Ili, još bolje: naši su sudovi osudili naše
ratne zločince, ali smo im u Lori podignuli
spremni’ je već zakonom zabranjen’ (mada
je dopušten), Plenković najmanje ima na

na život u katoličkoj mramorni spomenik. Ili: u Hrvatskoj je Usta-

vom zajamčena sloboda govora, ali će Ivanu Dobra stara ‘dvostruka
konotacija’ – Andrej Plenković
umu predstaviti realno stanje stvari: on
ističe orijentire prema kojima će sljedbenici

Hrvatskoj Cingelu biti suđeno jer je nedolično pisao o

‘Oluji’, dok će Filip Drača biti i osuđen jer
(Foto: Marko Prpić/pixsell) upravljati svoja licemjerna žongliranja. Ti ui-
grani plesni koraci, pak, potvrđuju njegovu
je srpom i čekićem uresio spomenik Franji Prije više godina o tome je inspirativno pisao partiju kao kaptolsku političku ekspozituru,
Tuđmanu. Ili: hrvatsko društvo je sekular- Claudio Battistelli, talijanski fenomeno- a njene članove kao loše kamuflirane križare.
no, ali đaci u školama pohađaju praktički log kršćanske provenijencije, i nema ništa U ishodu će žena u svojoj najdubljoj privat-
obavezni vjeronauk... logičnije nego da ga ovdje citiramo: nosti biti poharana ujedinjenom akcijom
Cinično društvo ugođeno je na način da ‘‘Prigovor savjesti’ više nije gesta preko crkve i države, boga i batine, jednoga te istog.
ti nesporazumi budu podnošljivi i, u zreloj koje će netko svoj osobni moral suprotsta- Uostalom, jedan od osnivača hdz-a, sve-
fazi, samorazumljivi. Kao zahuktali socija- viti vladajućoj prinudi, već, naprotiv, način ćenik Anto Baković, 1997. je u časopisu
li stroj, podmazan svim mastima, ono je u da se vladajuća ideologija naseli u prostor ‘Narod’ (čiji brand danas baštini Željka Mar-
stanju apsorbirati i sretno izmiriti naizgled osobnog morala. Sve veću armiju odvažnih kić, prvakinja hrvatskoga katoličkog fun-
kontradiktorne učinke djelovanja pravne dr- pojedinaca koji uz pomoć ‘prigovora savjesti’ damentalizma) pisao ovako: ‘Podsjetio bih
žave, nacionalne ideologije i takozvane ko- prkose zakonskim konvencijama povezuje cijenjene čitatelje da je ndh trajala četiri
lektivne osjećajnosti. Jedino što su neke od to što su njihovi postupci lišeni i najma- godine, i da je također vođen težak, okru-
borbeno-suverenističkih parola iz slavnoga njega rizika. Ako je prigovor savjesti nekoć tan rat, ali je ta država učinila jako puno za
doba kovanja državnosti evoluirale u borbe- neizbježno vodio u građanski neposluh, s demografsku obnovu Hrvatske. Čemu ne
no-ciničke, uz preporuku da se izgovaraju u konzekvencama koje su se znale ukazati i kazati današnjoj generaciji Hrvata da je za
sebi: hrvatska puška je ostala na hrvatskom kroz višegodišnju zatvorsku kaznu, sada je vrijeme ndh pobačaj bio kažnjavan smrću?’
ramenu, makar je pod ingerencijom nato ‘prigovor savjesti’ vrhunska demonstracija Bit će da je, mimo religijskih dogmi, jedan
pakta, ali je hrvatska lisnica zamijenjena poslušnosti, neka vrsta svjedodžbe da je po- od razloga za grožnju prema abortusu i do-
hrvatskom figom u hrvatskom džepu. jedinac, usprkos administrativno-pravnim življaj ndh kao historijske maternice suvre-
‘Dvostruka konotacija’, isporučena od stra- iskušenjima, izrastao u građanina poželjnog mene države. Pod čizmom ove mlađe je veći
ne vladajuće dvoličnosti, utoliko je i neka profila.’ dio populacije: sekundarna bića u postseku-
vrsta upute za preživljavanje u zakučastoj I još: larnom dobu, koja s pouzdanjem mogu reći
hrvatskoj stvarnosti. Tko je ignorira, lako bi ‘Čovjek se stoga s nostalgijom sjeća he- da je budućnost u njihovim mukama. Žene,
mogao završiti u paklu izdaje. A sam model rojskih vremena kada su praktikanti ‹pri- eto, više ne osuđuju na smrt. One su – što je
nije teško usvojiti, rekli smo: ustaški poklič govora savjesti› podnosili goleme žrtve da tek za nijansu manje neugodno – osuđene
je zakonom zabranjen, dakle dopušten, dok bi živjeli u skladu s vlastitim moralnim na- na život u katoličkoj Hrvatskoj. ■
10 Tema / pobačaj
Novosti Odgađanje i uskraćivanje pružanja piše Ivana Perić
Tjednik za racionalnu manjinu zdravstvene skrbi ženama
#1169, petak, 13. svibnja 2022.

Drugi bol P
riču sada već zna čitava Hrvat-
ska: Mireli Čavajdi četiri su za-
grebačke bolnice – kb Sveti Duh,
kbc Sestre milosrdnice, kb Mer-
kur, Klinika za ženske bolesti i
porode kbc-a Zagreb Petrova – odbile izvr-
šiti prekid trudnoće. Čavajda je podnijela
žalbu na odluke bolnica, predala je drugo-
stupanjskom povjerenstvu kbc-a Zagreb, a
to povjerenstvo sada ima rok za odgovor do

Slučaj Mirele Čavajde iznova je pokazao

početka idućeg tjedna.
U 24. tjednu trudnoće Čavajdi je magnet-
skom rezonancijom na Svetom Duhu potvr-

kako se ženama u Hrvatskoj uskraćuje

đeno da fetus ima maligni tumor na mozgu
zbog kojega su šanse da će preživjeti porod
male (ili će se roditi s teškim oštećenjima),

pravo na prekid trudnoće i zanemaruje

ali su je liječnici kojima se obratila uvjeravali
da joj ne mogu pomoći jer je pobačaj nakon
10. tjedna trudnoće protuzakonit. Međutim,

njihovo zdravlje. Novi zakon godinama

zakon omogućuje pobačaj i nakon 10. tjedna
trudnoće onda kada postoje medicinske in-
dikacije na temelju kojih se može očekivati

kasni, stari se ne provodi, mladi liječnice

da će se ‘dijete roditi s teškim prirođenim
tjelesnim ili duševnim manama’, što je ovdje
slučaj. Uzalud nam zakoni, Čavajdi treba ze-

i liječnice nemaju od koga učiti jer se oko

mlja u kojoj se i provode, pa će se za rješenje
uputiti u Sloveniju.
Put iz ove zemlje navodno javnog zdrav-

60 posto liječnika priziva na savjest...

stva crowdfundingom će joj financirati narod.
U samo dva dana skupljeno je više od dvjesto
tisuća kuna, pa iz Zaklade Solidarna najav-

U tako udešenom zdravstvu ne čudi da

ljuju da će se prikupljeni višak sredstava
iskoristiti za pomoć ostalim ženama u po-
krivanju troškova osnovne zdravstvene skr-

su žene prisiljene ići preko granice

bi. U ovoj zemlji navodno javnog zdravstva,
Civilne udruge podržale takvih nam žena neće nedostajati. Pristup
su Mirelu Čavajdu (Foto:
Patrik Macek/pixsell) pobačaju u nas je u praksi često onemogućen,
što zbog masovnog prizivanja na savjest, što
zbog neujednačene i visoke cijene zahva-
ta. Kako je ginekologinja Jasenka Grujić
isticala u intervjuima za Novosti i Nadu, na
naplatu nam dolaze i godine brisanja znanja
iz obrazovanja – u programima za specija-
lizaciju ginekologije i porodništva pobačaj
nije obrađen kako spada, a mladi liječnice i
liječnice ni u praksi nemaju gdje učiti kako
obavljati taj zahvat s obzirom na to da se oko
60 posto liječnika priziva na savjest. U tako
udešenom zdravstvu ne čudi da je Čavajda
prisiljena ići preko granice, kao i mnoge dru-
ge prije nje.
Ministar zdravstva Vili Beroš javnosti je
poručio, između ostalog, da ga je smirilo jer
je čuo da je Čavajdi u jednoj od bolnica ko-
jima se obratila pružena psihološka pomoć.
Zapravo joj psihološka pomoć nije pružena
ni u jednoj bolnici, ali od toga je možda još
spornije to što ministar Beroš ne kopča ili
se pravi da ne kopča da Čavajda psihološku
podršku treba zato što joj zakonom garan-
tiranu zdravstvenu uslugu odbijaju pružiti
četiri bolnice kojima dirigira njegovo mini-
starstvo. Nema, dakle, njega što smirivati,
kada je on taj koji uznemirava.
Beroš je rekao i da je zatražio od inspekcija
Ministarstva zdravstva i hzzo-a da hitno
utvrde jesu li su dosadašnja postupanja bila
odgovarajuća. Ako ćemo računati dosadaš-
nju ministrovu mjeru hitnog i hitrog, desit
će se nekih pet godina nakon Čavajdinog
termina za porod. Prisjetimo se ovdje kako
su Novosti nedavno upitale Ministarstvo
zdravstva u kojoj je fazi prijedlog Zakona
o pobačaju i planira li se u njemu uvođenje
instituta obveznog savjetovanja. Naime,
prošle su tri godine od dedlajna do kojeg smo
trebali dobiti novi zakon, a jedan od većih
upitnika vezanih uz njega je potencijalno
uvođenje tzv. obveznog savjetovanja prije
pobačaja.
Nakon dva mjeseca čekanja stigao nam
je odgovor iz ministarstva u kojem se navo-
di kako je ministar osnovao Povjerenstvo
za evaluaciju kriterija i iskustava država
Europske unije koji se odnose na pravo
prekida trudnoće. Dodaje se i da je zadaća
11 Tema / pobačaj
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
povjerenstva ‘utvrditi i evaluirati iskustva
država članica eu-a koja se odnose na pra-
vo prekida trudnoće te svojom analizom
olakšati izradu prijedloga stručne podloge
za pripremu zakonske regulative’. To je isto
povjerenstvo Beroš medijima spominjao
prije dvije godine, samo je tada kazao da
je ono provelo usporedbu Hrvatske s dru-
gim državama i donijelo zaključke koji će
doprinijeti prilikom izrade novog zakona.
Iz friškog odgovora ministarstva ispada da
smo upali u pokvareni stroj za vremensko
putovanje, prekrojili prošlost u krnju bu-
dućnost. Oko toga se u ministarstvu ne
uzrujavaju – da ih imalo tangira, vodili bi
barem računa o pisanju dosljednih medij-
skih priopćenja.
Umjesto brige usidrene u odgovornosti
prema javnome dobru i svim živim bićima
ove države, ministar Beroš iskazuje brigu
za fetus i poručuje javnosti da mu je ‘želja
da pacijentica riješi za nju i njezino nero-
đeno dijete vrlo tešku i delikatnu situaciju’.
Nema neke razlike između izjava Beroša i
Željke Markić koja je na nedavnom Hodu
za život u Varaždinu poručila da joj je ‘jako
Mirela Čavajda (Foto:
Screenshot/N1)
žao što je gospođa suočena s tako teškom
životnom situacijom kao što je bolest dje-
teta’ i dodala da se ‘treba učiniti sve što je
moguće da se pomogne njezinu sinu Grgi
da dostojanstveno proživi onaj dio života
koji ima pred sobom, a njoj se treba pružiti
sva podrška na koju ima pravo’.
‘Grga, Grga, Grga’, ponavljala je kao neka-
kva silno empatična papiga Markić, da nam
se jasno svima ureže u glave ime fetusa ko-
jemu svi moramo pomoći na sve moguće na-
čine osim na onaj koji opetovano traži žena
koja ga nosi u svom tijelu. Čavajdu se sada sa
svih strana granatira imenom njenog fetusa,
kao da joj treba još koji podsjetnik na buduć-
nost na koju je računala (nadjenula mu je
ime s razlogom), a koja neće biti onakva ka-
kvoj se nadala. Priča se, uvijek iznova, cen-
trira oko egzistencije fetusa, a žene i njihovu
egzistenciju tura se nastranu, ušutkava, raz-
vlači, posramljuje, ranjava, ugrožava. Tjera
ih se da čitaju i slušaju o ‘čudesnim bebama’
koje su težile minus grame i rodile se prije
nego što su začete, ali su ipak preživjele, da
se inspiriraju trudnicama koje su dvadeset
puta skoro umrle pri porodu, ali dvadeset i
prvi je bio spektakularan i vrijedan svakog
bliskog susreta sa smrću.
Kada smo prije dva mjeseca nazvali bol-
nice koje, prema ranijim novinarskim istra-
živanjima, ilegalno prakticiraju neki oblik
savjetovanja uoči pobačaja, predstavivši se
kao pacijentice, iz Vinkovaca su nam poru-
čili da se oko pobačaja dogovara ‘sa šefom
uživo’, a u Kninu održali dulju propovijed o
Bogu, Majki Terezi i pravu svakog fetusa na
život. Tražiti sigurnost od ovakvog sustava
koji kontinuirano proizvodi (i računa na)
nesigurnost za ženska tijela, egzistenciju i
slobodu, maltene je nemoguća misija. Na-
rativ koji se bavi samo sigurnošću i nesi-
Ministar koji
uznemirava – Vili Beroš
(Foto: Goran Stanzl/
pixsell)
gurnošću politički je promašen, njime se
ne postiže ništa, oštricom treba rezati po
sustavu, po čvrstom i isprepletenom kori-
jenju patrijarhata i kapitalizma, po politici
koja nikoga ne predstavlja, osim koncepata
menadžeriranja, administriranja i legali-
stičkog mlaćenja prazne slame.
‘Ovo nije političko, nego zdravstveno pi-
tanje’, poručuje ovih dana premijer Andrej
Plenković. Kada je prije nekoliko godina
Ivana Ninčević-Lesandrić u Saboru izni-
jela svoje iskustvo spontanog pobačaja u tre-
ćem mjesecu trudnoće prilikom kojeg joj je
kiretaža rađena ‘na živo’ (što je opisala kao
najgorih trideset minuta svojeg života), pre-
mijer Plenković je tipkao na mobitel, Gor-
dan Jandroković joj je dobacio kako ‘iznosi
svoju intimu’, a tadašnji ministar zdravstva
Milan Kujundžić rekao da se u hrvatskim
bolnicama ne radi na takav način, odmah-
nuvši rukom na izneseno svjedočanstvo.
Zastat ćemo na tren s navedenim pona-
šanjima trojice političara i skrenuti pažnju
na jednu intrigantnu distinkciju u hrvat-
skom jeziku. Šonjin ‘Rječnik hrvatskoga
jezika’ imenici ‘bol’ u muškome rodu prida-
je konkretno značenje, a u ženskome rodu
apstraktno. Anićev ‘Rječnik hrvatskoga
jezika’ navodi da je muški ‘bol’ određen kao
osjet tjelesne patnje i trpljenja (snažni bol),
a ženska ‘bol’ kao osjećaj duhovne patnje
i trpljenja (jaka bol, teške, duševne boli).
‘Školski rječnik hrvatskoga jezika’ muški
rod određuje kao tjelesnu patnju ili neugo-
dan osjećaj koji nastaje kao posljedica ozlje-
de ili bolesti (bolovi u želucu), a ženski rod
kao osjećaj patnje (ljubavne boli).
Neka nam ta distinkcija posluži kao
dobra ilustracija, jer što je povijest naših
društava nego povijest kazivanja ženama
kako je njihova bol sporedna, neopipljiva,
pretjerana, onkraj racionalnog, u području
‘duše’, u pejzažu razbacanih i neuravnote-
ženih emocija, ruku pod ruku s histerijom.
Pa onda o njoj trebaju šutjeti i trpjeti, a
što više trpiš, to si bolja žena, žena stije-
na na kojoj svoj dom grade i Sveti Petri i
Sveti Duhovi, veliki muškarci, velebna
crkva, veličanstvena nacija. Ako ne šutiš,
kritičari su spremni brzo dobaciti da si luda
feministkinja koja samo malo prakticira
psihoterapiju u osobne svrhe – ne radi se
tu o širem političkom radu, o nečemu u što
bi se i drugi trebali uključiti, nad čime bi se
trebali ozbiljno zamisliti.
Srećom pa je dovoljno onih koje se na
takve kritičare nisu obazirale, uvažavala ih
službena povijest kao službene feministki-
nje ili ne. Riskirajući živote pred silama ra-
znih političara, poglavnika, popova i prima-
rijusa, žene su se organizirale i jedna drugoj
pomagale, i zbog toga redovno gubile glave.
Od baba koje su u prošlom stoljeću po polji-
ma Ravnih kotara i Dalmatinske zagore po-
magale mlađim ženama da pobace pa onda
skupa krvave nastavljale kopati vinograde,
do žena koje se u Zagrebu odvlačilo u ka-
znionice i strijeljalo jer su pokušale pomoći
onima koje su doktori od sebe tjerali. I što
je onda sve to negoli prvoklasno političko
pitanje. Pod ‘nepristranošću’ i ‘stručnošću’
koju zazivaju Plenković, Beroš, voditelji
bolnica i razne stručne komisije uporno
nam se prodavala i prodaje politika koja
jasno, dosljedno i sveobuhvatno ugrožava
i tlači žene. I zbog toga su žene ljute, a ne
zato što su žene pa su ljute.
U nas je danas, srećom, sve manje onih
kojima se takva politika može tek tako pro-
dati. U četvrtak – kada će u Saboru gostovati
govornik iz Vatikana – u 18 sati održat će
se na glavnom zagrebačkom trgu prosvjed
protiv uništavanja javnog zdravstva i ugro-
žavanja zdravlja žena, koji zajedno orga-
niziraju različite feminističke inicijative.
Prosvjedovat će se istoga dana i u više dru-
S lanjskog prosvjeda
protiv Hoda za život u
Zagrebu (Foto: Marko
Lukunić/pixsell)
Umjesto brige
usidrene u
odgovornosti prema
javnome dobru
i svim živim bićima
ove države, Vili
Beroš iskazuje brigu
za fetus i poručuje
javnosti da mu je
‘želja da pacijentica
riješi za nju i njezino
nerođeno dijete vrlo
tešku i delikatnu
situaciju’
gih gradova diljem zemlje – za jednakost,
za slobodu, za drugačiji i pošteniji sistem.
A takvoga neće biti dok se priziv savjesti
u potpunosti ne ukine, dok nam seks ne
postane više od metode oplođivanja, dok
nam glavna glasnogovornica žena ne pre-
stane biti Gospa, dok sve bolnice u zemlji
ne počnu izvoditi pobačaj u regularnom
radnom okruženju (a ne metodom outsour-
cinga), dok ne prekrižimo outsourcing gene-
ralno, dok pobačaj ne bude besplatan, dok
javno zdravstvo zaista ne bude narodno, a
ne komercijalno-projektno, dok radnička
prava ne budu više od slova na papiru koja
malo tko čita, dok mlade radnice i radnici
ne prestanu biti masovno upogonjeni u rad
na određeno vrijeme, dok penzija ne bude
više od izbora između skupljanja boca ili
nastavka radne karijere, dok nam skrb, bri-
ga za nemoćne i kućanski rad ne postanu
svima zajednički i društveno dijeljeni, dok
osobe s invaliditetom ne prestanu biti naj-
teže zapošljiva kategorija nezaposlenih i u
posebnom riziku od siromaštva, dok mediji
ne prestanu pisati o romantičnim šama-
rima, ubojstvima iz ljubavi i zasluženim
silovanjima, dok nam nasilje, bilo ono u
formi pendreka, otkaza, povećanih režija ili
odbijene zdravstvene usluge, ne prestane
biti jedini odgovor na sve.■
12 Tema / pobačaj

Novosti Hoće li Vrhovni sud sad-a uspjeti piše Tena Erceg
Tjednik za racionalnu manjinu u namjeri da ukine pravo na pobačaj
#1169, petak, 13. svibnja 2022.

Povratak u 18. vijek

Nacrt odluke o ukidanju presude kojom je ženama
u sad-u 1973. dano pravo da odlučuju o pobačaju,
a koji potpisuje aktualni predsjednik Vrhovnog suda
sad-a Samuel Alito, ustvari je ideološki pamflet kojim
se nastoje udariti temelji za eventualnu potpunu
zabranu pobačaja na razini cijele države, a možda
i kontrolu ponašanja trudnica Demonstracije pred Vrhovnim sudom
sad-a nakon curenja spornog nacrta
(Foto: Ron Sachs/Newscom)

A
ktivizam kršćanskih funda- portal Politico došao je u posjed nacrta
mentalista obično se opisuje odluke čiji je neposredan povod bio raz-
kao pokušaj povratka društva motriti ustavnost ranije odluke države
‘u srednji vijek’. S prošlotjed- Mississippi da zabrani pobačaj nakon 15.
nim curenjem nacrta odluke tjedna trudnoće. No 98 stranica dugačko
Vrhovnog suda sad-a u vezi prava na poba- obrazloženje, koje potpisuje predsjednik
čaj u javnost, ta je metafora konačno dobila Vrhovnog suda Samuel Alito, ustvari je
i doslovni smisao, i to s preciznim vreme- ideološki pamflet kojim su on i još troje
nom povratka u prošlost, a to je 18. stoljeće. sudaca i jedna sutkinja nastojali udariti
Zahvaljujući još uvijek nepoznatoj za- temelje za eventualnu potpunu zabranu
poslenici ili zaposleniku Vrhovnog suda, pobačaja na razini cijele Amerike, a možda i
puzajuću totalnu kontrolu ponašanja ame- Roe v. Wade Vrhovni je sud tada odlučio da
ričkih trudnica u ‘svim fazama prenatalnog Ustav ženama pruža pravo da isključivo
života’ fetusa koje nose. one donose odluke o pobačaju. Stoga se i
To bi se trebalo dogoditi sa sada već go- predsjednik Vrhovnog suda Samuel Alito
tovo sigurnim ukidanjem takozvane Roe u svom obrazloženju usredotočio na do-
v. Wade presude iz 1973. godine, koja se kazivanje da takvo pravo nigdje u Ustavu
temeljila na 14. amandmanu kojim se svim ne postoji, već su suci Ustavnog suda 1973.
građanima jamči jednaka zaštita pred su- godine ‘zloupotrijebili svoje ovlasti’ i time
dom, a vlastima zabranjuje lišavanje bilo ‘prekinuli demokratski proces’ u trenutku
koje osobe života, slobode ili vlasništva u kojemu je u 30 saveznih država abortus
bez pravičnog pravnog postupka. Odlukom bio zabranjen.
13 Tema / pobačaj
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Neposredna implikacija ove odluke bit
će spuštanje razine odlučivanja o pravu
na pobačaj sa savezne na onu pojedinač-
nih država. No prema mišljenju svih koji
su analizirali odluku, ona u sebi sadrži i
potencijal za potpunu zabranu pobačaja
zato što se Alito u njoj eksplicitno referira
na prava ‘fetalnog života’, ‘potencijalnog
života’ i ‘nerođenog ljudskog bića’, a Ustav,
poznato je, svakome jamči pravo na život.
Štoviše, kako je magazinu New Yorker
rekla pravna stručnjakinja sa Sveučilišta
Harvard Jeannie Suk Gersen, Alitov stil
demonstrira da on cilja na to da ‘promijeni
povijest’, što će se u svakom slučaju dogo-
diti već samim time što Vrhovni sud još
nikada neki amandman Ustava nije pro-
mijenio ili poništio u cilju ograničavanja
ili ukidanja nekog prava.
Sudac Samuel Alito takozvani je ori-
ginalist, što je termin kojim se nazivaju
‘doslovni’ tumači Ustava, teksta koji je ne
samo napisan 1787. godine, već je prilično
kratak i štur i stoga podložan različitim in-
terpretacijama, što Alito smatra pogubnim
za razvoj američke demokracije iz perspek-
tive njezine ‘kulture i tradicije’.
U obrazloženju Alito tako žene koje se
podvrgnu pobačaju naziva ‘ubojicama’, i to
u ženskom rodu riječi (murderess) te tvrdi
da svako pravo garantirano 14. amandma-
nom mora biti ‘duboko ukorijenjeno u po-
vijesti i tradiciji’ američkog naroda, što do
drugog dijela 20. stoljeća ‘nije bio slučaj’ s
pravom na pobačaj. Kao primjere onoga što
po njemu predstavlja ‘kulturu i tradiciju’
sad-a navodi slučajeve i zakone iz 17. i 18.
stoljeća, primjerice onaj stanovite Eleanor
Beare iz 1732. godine, koja je, nakon što je
‘uništila fetus u maternici’, osuđena na dva
dana na stupu srama i tri godine u zatvoru.
Zanimljivo je također da Alito odluku o
pravu na pobačaj iz 1973. tumači kao svoje-
vrsnu subverziju demokratskog procesa od
strane tadašnjeg Suda, nešto čime su suci
išli usuprot mišljenju naroda, iako većina
Amerikanaca danas podržava neki oblik
prava na pobačaj, dok je 1973. taj udio bio
čak i veći. Istraživanje koje su provele me-
dijske kuće abc i Washington Post nakon
curenja nacrta odluke pokazalo je da se za-
brani pobačaja nakon 15. tjedna protivi 57
posto ispitanih, a 58 posto njih smatra da
bi on trebao biti legalan u gotovo svim slu-
čajevima. Arhive od prije 50 godina svjedo-
če pak da je pobačaj u vrijeme donošenja
odluke Roe v. Wade podržavalo čak 68 po-
sto birača Republikanske stranke. Većina
pripadnika evangeličkih protestantskih
crkava, koji su danas glavni nositelji retro-
gradnog društvenog djelovanja, pravo na
pobačaj smatrali su ‘katoličkim pitanjem’,
dok su predstavnici protestantskih crkava
javno podržavali pravo na pobačaj.
Osim toga, kako u spomenutom tekstu iz
New Yorkera ističe urednica Jessica Win-
ter, u stavu većine ustavnih sudaca da je
odluka Roe v. Wade subverzija američke
demokracije sadržana je ‘cinična simetrija
koja se ogleda u činjenici da su četiri suca
koja su glasali za ukidanje na te funkcije
imenovani zahvaljujući muškarcima koji su
postali predsjednici države iako nisu dobili
većinu glasova na izborima, dok je trojicu
njih imenovao muškarac dvaput podvrgnut
procesu opoziva’. Iako većina Amerikanaca
podržava pravo na pobačaj, nastavlja Win-
ter, odluke da se u Mississippiju, Texasu i
nekim drugim saveznim državama zabrani
pobačaj nakon 15. tjedna donijela su zako-
nodavna tijela koja kontroliraju republi-
kanci ne zato što je to izraz volje naroda,
nego zato što se radi o državama u kojima
je prisutan težak oblik gerrymanderinga,
prekrajanja granica izbornih jedinica koje
ide u korist republikancima.
Na dodatnom udaru
Jeannie Suk Gersen
(Foto: harvard.edu)
u ‘post-Roe’ Americi Budući da se u svom obrazloženju sudac
Alito poziva na ‘kulturu i tradiciju’, s po-
sigurno će se naći priličnom sigurnošću sada se nagađa da bi
ukidanje presude Roe v. Wade moglo imati
i medikamentozni domino-efekt i na druga temeljna prava
koja u njih navodno ne spadaju. Prvo takvo
pobačaj, koji pitanje koje se otvorilo tiče se prava lgbt
osoba, no sam Alito u svom je obrazloženju
je već neko vrijeme naveo da se mišljenje odnosi isključivo na
reproduktivna prava, s obzirom na to da
glavna, a ponekad nijedno drugo ‘ne uključuje kritičnu mo-
ralnu dilemu kakvu predstavlja pobačaj’.
i jedina alternativa Iz toga bi se dalo zaključiti da su lgbt
prava, barem zasad, sigurna, no zato se
ženama koje žive u ozbiljno spekulira o mogućem širenju
kontrole rađanja na ponašanja trudnica
saveznim državama koja bi se mogla protumačiti kao štetna za
fetus, primjerice pijenje kave ili alkohola.
s već postojećim Štoviše, takvi su slučajevi već zabilježeni,
pa je 1993. jedna žena, koja je ranije rodila
restriktivnim dijete carskim rezom, prisilno odvedena
da i drugi put rodi carskim rezom iako je
zakonima htjela roditi kod kuće prirodnim putem. U
stručnom časopisu Journal of Legal Medi-
cine 2013. objavljen je pak članak u koje-
mu se argumentirala pravna osnova da se
žene koje pate od pretilosti mogu smatrati
odgovornima za eventualne komplikacije
u trudnoći.
Na dodatnom udaru sigurno će se naći
i medikamentozni pobačaj, koji je već Samuel Alito (Foto: Steve
Petteway/Wikimedia
neko vrijeme glavna, a ponekad i jedina Commons)
alternativa ženama koje žive u saveznim
državama s već postojećim restriktivnim tisuća dodatnih pacijentica godišnje nakon
zakonima. Agencija za lijekove, fda, ra- ukidanja presude Roe v. Wade.
nije je olabavila restrikcije kojima se re- Faktor koji će postati još naglašeniji u
gulira prepisivanje takvih lijekova putem smislu dostupnosti pobačaja svakako će
telemedicine, odnosno online od strane biti ekonomski status žena, s obzirom na
liječnika u drugim saveznim državama ili to da statistike pokazuju da su neplanira-
u inozemstvu, nakon čega se oni mogu na- ne trudnoće najčešće kod žena lošeg imo-
ručiti i dobiti poštom. Država Texas odmah vinskog stanja i nebjelkinja. Kako navodi
je uzvratila donošenjem zakona kojim se Caitlin Myers, ekonomistica s Koledža
takva praksa kriminalizira i uvodi kazna do Middleburry koja se bavi ‘ekonomijom pri-
10 godina zatvora, a samo tijekom prošle stupa pobačaju’, prije 1973. postojali su čak
godine osam saveznih država zabranilo je i čarter letovi kojima su dobrostojeće žene
prepisivanje lijeka telefonom i isporuke odlazile u liberalne države obaviti pobačaj,
poštom. Medikamentozni pobačaj u praksi a upravo je odluka Roe v. Wade tu ekonom-
se već preselio u sivu zakonsku zonu, bo- sku nejednakost pristupa dokinula.
lje reći vratio u vrijeme prije 1973. godine, Ona navodi da čak 75 posto žena koje
s obzirom na to da se masovno razvijaju izvrše pobačaj spadaju u osobe nižeg imo-
kanali kojima se ženama objašnjava kako vinskog statusa, od kojih većina njih već
da same takav pobačaj izvrše kod kuće, a ima jedno ili više djece, te to povezuje sa
u slučaju teškog krvarenja savjetuje im se svojim istraživanjima koja su pokazala da
da u bolnici kažu da imaju spontani poba- je ‘podizanje djeteta najveći pojedinačni
čaj, koji se po simptomima ne razlikuje od faktor koji dovodi do rodnog jaza u pri-
medikamentoznog. hodima uopće’. Myers citira i istraživanje
Istraživanje koje U nagađanjima o tome kako će izgleda-
ti ‘post-Roe Amerika’ kao posve izvjesna
Sveučilišta California u San Franciscu koje
je pratilo ekonomsko stanje većeg broja
su provele medijske posljedica navodi se i da će 13 saveznih
država odmah donijeti zakone kojima se
žena koje su zatražile pobačaj i dobile ga, i
onih kojima je iz bilo kojeg razloga pobačaj
kuće abc i Wash- zabranjuje pobačaj nakon 15. tjedna trud-
noće, s obzirom na to da takve prijedloge
odbijen, pri čemu im je startna ekonomska
pozicija bila slična. Nakon toga, ustanovili
ington Post nakon već imaju spremne, a još 12 država najavilo
je da će ih donijeti. Pet od ukupno 26 save-
su istraživači, financijska situacija poče-
la se drastično razlikovati, a kod skupine
curenja nacrta od- znih država u kojima se očekuje donošenje
restriktivnih zakona spadaju među prvih
kojoj je pobačaj odbijen uočeno je 80-po-
stotno povećanje negativnih financijskih
luke pokazalo je da 10 država s najvećim brojem prijavljenih
legalno učinjenih pobačaja. Zbog toga se
situacija, poput bankrota.
Opće je mišljenje da će ukidanje presu-
se zabrani pobačaja predviđa eksplozija potražnje u državama
s liberalnim zakonima, a žene koje će zbog
de Roe v. Wade dovesti do produbljivanja
svjetonazorskog razdora unutar Amerike
nakon 15. tjedna pobačaja putovati u druge države ponegdje
se već nazivaju ‘pobačajnim izbjeglicama’.
po već utabanim stranačkim linijama koje
se preklapaju s geografskima. Taj je razdor
protivi 57 posto ispi- Veliko je, međutim, pitanje hoće li li-
beralne države imati dovoljno kapaciteta
već sada takav da ga je bivši savjetnik re-
publikanaca Mike Murphy u New York
tanih, a 58 posto nositi se s takvim porastom pacijentica,
pri čemu je država Missouri već zabranila
Timesu opisao kao ‘plemenski’ i kao ‘dva
različita svijeta, neprijateljska i sumnji-
njih smatra da mogućnost da se pobačaj obavljen u dru-
goj državi plaća iz zdravstvenog osiguranja.
čava jedan prema drugome’. Spomenuta
harvardska profesorica prava Jeannie Suk
bi on trebao biti Missouri je država koja graniči s Illinoisom,
gdje je pobačaj dozvoljen i gdje je tijekom
Gersen predviđa pak dugotrajnu borbu, čiji
bi cilj trebao biti prilično radikalan – doki-
legalan u gotovo 2020. godine zabilježeno 9.600 pobačaja
obavljenih ženama iz drugih saveznih dr-
danje ‘američke fiksacije prema kojoj devet
sudaca Vrhovnog suda moraju biti glavni
svim slučajevima žava. Medicinski centri u Illinoisu pred-
viđaju da bi ta brojka mogla skočiti na 20
arbitri svih moralnih pitanja’ u tamošnjem
društvu. ■
14
Novosti ‘Prijedlogom porezne reforme’ poslodavci Iva Tadić, predsjednica Hrvatske udruge
Tjednik za racionalnu manjinu isprovocirali sindikaliste pomoćnika u nastavi pun-hr (Foto:
#1169, petak, 13. svibnja 2022. Patrik Macek/pixsell)

INTRIGATOR
Buđenje klamiranog cilja svih ranijih mirovinskih
reformi. A to je naprosto održavanje veze
između visine plaće i visine mirovine u ovoj
zemlji. U protivnom će, kao uvijek dosad,

sindikata
smanjenje doprinosa uroditi dubljom jav-

Planiramo
nobudžetskom rupom, a ona novim sma-
njenjem mirovinskih prava. I ta je poruka
apsolutno u redu, osim što bismo dodali

štrajk
da nakon jasne dijagnoze istinskog karak-

iz zimskog sna
Nakon jasne dijagnoze karaktera
štetočinskog drugog mirovinskog stupa
trebalo bi više inzistirati na njegovu
‘Smanjenje poreza’, rezolutni su sindikali-
sti, ‘u pravilu uvijek vodi manjim poreznim
prihodima i potom smanjivanju socijalnih
tera štetočinskog drugog stupa treba više
inzistirati na njegovu ukinuću. Poslodavci
neka razmisle kako da bolje kolektivno pre-
govaraju s radnicima, naglasio je predsjednik
sssh-a Mladen Novosel, ‘a ne da uvijek Na Trgu sv. Marka u Zagrebu održali ste
ponovo od države traže financijske poticaje nedavno prosvjed pomoćnika u nastavi
koje će potom preliti u svoj profit’. iz cijele Hrvatske. Je li se od tada nešto
■ Igor Lasić promijenilo?
Od tada nismo dobili nikakvu povratnu

H
ukinuću prava.’ hup-ove standardne tvrdnje o pre- informaciju mjerodavnih institucija, prije
velikom poreznom opterećenju rada u rh svega mislimo na Ministarstvo znanosti i
rvatska udruga poslodava- razotkrivaju kao statistički ‘neutemeljene i obrazovanja, niti nam je upućen poziv Vlade

Bombastične
ca objavila je početkom ovog bez pokrića’. Jer, kažu oni, ‘upravo suprotno, za sastanak na kojemu bismo porazgovarali
mjeseca svoj ‘Prijedlog pore- naše je porezno opterećenje ispod prosjeka o problemima, zahtjevima i mogućnostima
zne reforme’ s podnaslovom Europske unije’. za promjene nabolje vezane uz naš radni

prijetnje
koji smjera na ‘rasterećenje Hrvatska danas faktično ima jedinstvenu status i prava.
rada’ odnosno njegova troška za poslodav- stopu poreza na dohodak od 20 posto, ako

P
ce. Naznačeno je pritom da tekst prijedloga imamo u vidu da višu stopu od 30 posto pla-
predstavlja rezultat ‘višemjesečnog rada’. ća manje od 1 (jedan) posto zaposlenih. To su
Preciznije bi bilo kazati, međutim, da su pak svi oni nesretnici koji mjesečno primaju rvi dani maja bili su ove godine
posrijedi već desetljeća jednih te istih poli- dohodak veći od 30 tisuća kuna. sssh stoga obilježeni i prijetnjama koje su
tičkih napora. Poslodavci takoreći oduvijek zahtijeva povratak na najmanje tri stope s bile direktno ili indirektno upu-
uporno forsiraju smanjenje raznih poreza, redefiniranim poreznim razredima, ako već ćene antifašistima. Glavni tajnik
obaveznih doprinosa za mirovinsko i zdrav- ne donedavne četiri, dok se ovakav sustav saba-e Miroslav Kirinčić pri-
stveno osiguranje, kao i davanja koja državi nipošto ne može nazvati progresivnim. mio je prijeteće pismo iz kojeg se, između
ostaju za druge potrebe. Ipak, najznačajnijim istupom najveće sočnih psovki, moglo iščitati kako pošiljalac
Sa zadovoljstvom primjećujemo da im je sindikalne središnjice vidimo komentar na namjerava spaliti njihovo sjedište i fond od
Savez samostalnih sindikata Hrvatske ovom temu mirovina i doprinosa za obavezna dva 20.000 knjiga. ‘Gorjet ćete na lomači od tih
prilikom sasvim primjereno odgovorio. U stupa mirovinskog sustava. hup naime traži knjiga’, poručio im je anonimni autor.
svom proglasu sssh je prošli tjedan istaknuo da se sadašnjih 15 posto za prvi stup, onaj — To neugodno pismo osobno na shvaćam
da poslodavci sa svojim prijedlogom uopće međugeneracijske solidarnosti, smanji na 13. kao prijetnju, ali je pisano prostačkim je-
nisu prvo upoznali one kojih se on najviše I to nakon što je s prvotnih 20 posto, prije zikom. Odnosilo se ne samo na mene nego
tiče, radnike tj. njihove predstavnike. Traži dva i kusur desetljeća, jedna četvrtina skre- na sve u saba-i i referira se na sve naše ak-
se intervencija u korist poslodavačke strane, nuta u novoosnovani drugi stup, povjerena tivnosti o kojima se pisalo na našem porta-
ali takva kakva bi bila ‘iznimno opasna za dobrostivim privatnim bankama i tržištu lu, portalu Novosti i o čemu je izvještavala
sam ustavni koncept socijalne države’. Po- kao ulog za burzovno kockanje. sssh napo- hina – rekao nam je Kirinčić koji je odmah
ručuje im se da umjesto toga povećaju efi- minje da je ‘najveći pojedinačni generator po prijemu pisma pozvao policiju, a ona je
kasnost poslovnih procesa, te da konačno njegova deficita zapravo trošak uvođenja obavila uviđaj.
ulože višak zarade u tehnološku obnovu i drugog mirovinskog stupa’. No ipak su hup Podsjetio je da se u navedenim medijima
modernizaciju. Navode se i neki primjeri i banke na istoj strani onoga što obzirno na- pisalo o spomenutom knjižnom fondu i
popuštanja države na ovakve inicijative, od zivamo socijalnim partnerstvom. namjeri saba rh da formira biblioteku. No
aktualne vlade Andreja Plenkovića do Umjesto daljnjeg čak pojačanog mazanja to je za sada nemoguće jer je zgrada u dr-
one Zorana Milanovića koja nas je 2013. vrata već enormno utovljenoj bankovnoj žavnom vlasništvu, a državni organi nisu
godine uvela u eu. guski, sindikati pozivaju na očuvanje pro- zainteresirani za njenu obnovu nakon po-
tresa. S događajem je upoznat i predsjednik
Antifašističke lige rh Zoran Pusić.
To nije bilo sve. Na godišnjicu Titove smrti,
4. maja, zaprijećeno je rušenjem Titove rod-
ne kuće u Kumrovcu. Po pisanju portala Ni
Zagorje malo nepoznati muškarac je nazvao
Operativno-komunikacijski centar i poru-
čio: ‘Titova kuća u Kumrovcu bit će srušena!’
i nakon izrečene najave spustio slušalicu.
Iako su policajci bili uvjereni da je u pitanju
lažna uzbuna, za svaki slučaj pregledali su
kuću. I dalje nadziru područje i tragaju za
osobom koja je prijetila, pogotovo što su 4.
maja brojne delegacije odale počast Titu.
Policija ističe da su slične dojave već uobi-
čajene u danima godišnjica Titovog rođenja
i smrti, a odnosile su se na navodna postav-
ljanja bombi kod spomenika koji je miniran
krajem decembra 2004., da bi potom bio ob-
novljen i vraćen na staro mjesto.
■ N. Jovanović
Poslodavci neka razmisle
kako kolektivno pregovarati
s radnicima (Foto: Dino
Stanin/pixsell)
Kako vam krše radna prava?
Krše ih po svim segmentima. Ima svijetlih
primjera škola kod kojih to nije slučaj, ali ri-
ječ je o iznimkama. Primjerice, imamo ugo-
vore o radu po kojima određeni broj kolega
kada su na bolovanju dobivaju tek 70 posto
plaće, dok ostali javni službenici, naši kole-
ge, zaposlenici u školama, ostvaruju pravo
na 85 posto plaće za vrijeme provedeno na
bolovanju. Nije li sramota i nepravda da nas
to prati dugi niz godina? Nadalje, veliki broj
pomoćnika u nastavi ne ostvaruje pravo na
trošak javnog prijevoza na području gdje
rade, ne ostvaruje pravo na prigodnice, pri-
mjerice dar za djecu. Problema ima kod ispla-
te regresa i božićnica. Zapravo je jako tužno
i jadno da nitko u pojedinim jedinicama lo-
kalne samouprave ne želi zaštiti pomoćnike
u nastavi i nema sluha za njihove potrebe, a
time ni za potrebe učenika s teškoćama koji
su im dodijeljeni. Najveći izvor problema je
taj što status i prava pomoćnika u nastavi te
način njihova financiranja nije riješen na
razini države, što iz školske godine u školsku
godinu otvara mogućnost da pomoćnici u
nastavi i stručni komunikacijski posrednici
ponovno budu zakinuti.
Kako ćete se dalje boriti za rješenje svojih
problema?
Planiramo ići na treći korak, a to je štrajk. Iza
nas su dva prosvjeda i to sa značajnim vre-
menskim odmakom. Što je napravljeno po
pitanju pomoćnika u nastavi i kolega struč-
nih komunikacijskih posrednika? Skoro pa
ništa. Imamo Pravilnik o pomoćnicima i
posrednicima kojim su istaknute njihove
obveze, a ne prava, u novije vrijeme objav-
ljen je standard zanimanja. Grad Zagreb je
povisio satnicu na 30 kuna, što je pohvalno,
no i dalje ima pomoćnika koji su ostali na
satnici od 25 kuna. Sve su to privremena
rješenja kojima nam ne nude trajne i zado-
voljavajuće promjene. Slikovito rečeno, to
je kao da kupite malo kvalitetnije gaće, ne
one na placu za 12 kuna nego ste, eto, ušli
u trgovinu i kupili gaće hrvatskog proizvo-
đača za 20 kuna. Eto, to smo dobili unazad
2,5 godine.
■
Mirna Jasić Gašić
15
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Ni Putin se
ne bi posramio
Zagrebački Općinski kazneni sud
kaznio je Filipa Draču s 4.000 kuna
jer je na postolju spomenika Franji
Tuđmanu nacrtao srp i čekić. Ako to ne
N
plati, mogao bi završiti u zatvoru
a Općinskom kaznenom
sudu u Zagrebu Filip Drača
osuđen je nepravomoćno na
plaćanje 4.000 kuna kazne
i 1.000 kuna parničnih troš-
kova zbog toga što je u siječnju 2019. godine
nacrtao srp i čekić na postolju spomenika
Franji Tuđmanu, uz postojanje mogućno-
sti da zbog toga ode u zatvor na više od pola
godine. U presudi suca Mladena Žeravice
stoji da će biti osuđen na rad za opće dobro
ako ne plati ovaj iznos i ako kazna potom
ne bude naplaćena putem prisile. No ako i
to odbije, onda mu je određena zatvorska
kazna od 200 dana. Radi se o rijetkom slu-
čaju da je grafitiranje ili crtanje po imovini
suđeno po kaznenim odredbama.
Štoviše, ovdje je Općinsko državno odvjet-
ništvo od početka tražilo kaznu zatvora uz
rok kušnje. Iako je Lina Budak, odvjetnica
Filipa Drače, tvrdila da se radi o politički
montiranom procesu, sudac Žeravica od-
bijao je takvu interpretaciju, zabranjujući
Dračinoj obrani da postavlja pitanja u tom
smjeru.
Na početku obrazloženja presude Žera-
vica je opet nastojao izuzeti politički kon-
tekst, ističući da ‘nije ovdje riječ o spome-
niku Tuđmanu, Jelačiću ili Holjevcu, niti
se ovdje radi o grafitu’, nego da je na djelu
obično šaranje i ništa više od toga. Iznio je
potom estetska opažanja o razlici između
pravih grafita i Dračinog ‘vandalizma’. ‘Gra-
Za srp i čekić na Tuđmanovom postolju
4.000 kuna ili zatvor
Spomenik Franji Tuđmanu
s Dračinim grafitom (Foto:
Igor Šoban/pixsell)
fite možemo vidjeti duž Branimirove ulice
u Zagrebu. Ostalo su zastrašujući primjeri
šaranja. Ako imate vremena prošetajte se
po centru. Pojedinci rade na desetke tisuća
kuna štete. Nema tu grafita, radi se o ne-
čitkim potpisima, šaranju po privatnom i
gradskom vlasništvu koje svi financiramo’,
rekao je sudac.
Konstatirao je da zasad u zakonu ovakav
oblik djela nije za zatvor, ali ako se nasta-
vi s njime (misli na oštećenje imovine ‘ša-
ranjem’, op. a.), trebalo bi slati počinitelje
tamo gdje im je mjesto, u zatvor. U ovom po-
stupku oštećenik je bio Grad Zagreb, koji se
u priču uključio nakon što mu je Općinsko
državno odvjetništvo u veljači 2019. godine
dostavilo poziv da kao vlasnik spomenika
dostavi prijedlog za kazneni progon Filipa
Drače. Grad se u vrijeme Milana Bandića
ubrzo odazvao preko odvjetničkog društva
Krsnik i Partneri. dorh je podignuo optuž-
nicu, a Zagreb je utvrdio da počinjena šteta
iznosi – 82,5 kuna. No u ožujku ove godi-
ne Grad je odustao od zahtjeva za naknadu
minorne financijske štete. Na dan presude
sudu je iz Grada još dostavljen i ‘podnesak’
u kojem piše da ‘se radi o beznačajnom djelu,
odnosno da u konkretnom slučaju nema ka-
znenog djela... s obzirom na to da je stupanj
počiniteljeve krivnje nizak, da su posljedice
neznatne i da ne postoji potreba da počini-
telj bude kažnjen’.
Očigledno se radilo o nastojanju nove
gradske vlasti da promijeni praksu iz vre-
mena prethodnika. Podnesak, međutim,
nije imao nikakvog utjecaja na presudu, on
čak nije ni pročitan. Očito je stigao prekasno
jer tri dana ranije, na zadnjem ročištu uoči
presude, punomoćnica grada iz odvjetnič-
kog društva Krsnik i Partneri ‘pridružila se
završnom govoru zamjenika Općinskog dr-
žavnog odvjetništva’ koji je u tom govoru za
Draču tražio zatvorsku kaznu, uz ogradu da
grad ‘ne postavlja imovinsko pravni zahtjev
u ovom postupku’. Zapisnik s tog ročišta po-
kazuje da je odo predložio uvjetnu kaznu
zatvora od 8 mjeseci s rokom kušnje od 2
godine.
Izvjesno je da će se pravna zastupnica
Filipa Drače žaliti na ovakvu presudu. Od-
vjetnica Budak, kojoj su tijekom suđenja
bila zabranjena pitanja o političkoj pozadini
optužnice, u zadnjoj je raspravi poručila da
se ‘Putin ne bi sramio ovakvog postupka’.
Upitan što je stajalo iza ljutnje i revolta koji
su ga ponukali da srpom i čekićem ukrasi
postolje Tuđmanovog spomenika, Drača je
rekao da bi ‘srp i čekić mogli predstavljati
revolt za sve ono loše što se događalo u za-
dnjih 30 godina i u našoj zemlji, a i šire, te
da njegova generacija živi lošije od prijašnje’.
■ Hrvoje Šimičević
Spomen na
Gešovskog
N
i 31 godinu poslije ubojstva
Saška Gešovskog, nevinog
vojnika jna na redovnom
služenju vojnog roka, mjesto
njegove smrti nije obilježeno.
Ovaj makedonski regrut, rođen 1971., ubijen
je pokraj splitske Banovine, ispred razjarene
mase prosvjednika protiv jna. Nitko nije
odgovarao za njegovo ubojstvo. Šestog dana
maja 1991. u svijet su otišle potresne scene
davljenja vojnika jna u transporteru, dok
je za to vrijeme, na drugoj strani, ubijen
Gešovski.
Jedan od rijetkih Splićana koji osjeća
ljudsku potrebu da skrene pažnju na ubije-
nog Makedonca u uniformi jna je aktivist
Marko Gaj. Jednom godišnje on splitskim
vlastima podnosi zahtjev za postavljanje
ploče posvećene Gešovskom.
— Još prije tri godine podnio sam zahtjev
da se postavi ploča. Saško je nevina žrtva
politike koja je dovela do strašnog rata. On
je simbol svih nevinih žrtava rata u cijeloj
bivšoj Jugoslaviji. Nebitno koje nacije i vjere
– poručuje Gaj i ističe da ne vidi razlog zašto
splitske vlasti ne bi postavile tu ploču.
— Od hdz-ove vlasti nisam ništa ni očekivao,
iako je čak i Željko Kerum govorio da bi
Sašku trebalo postaviti ploču. Zanimljiv je
bio prijedlog sdp-ovog gradonačelnika Ive
Baldasara kako bi ‘malom trebalo postavi-
ti ploču unutar Banovine’, kako se valjda ne
bi vidjela. Podnio sam zahtjev i za vrijeme
gradonačelnika Ivice Puljka. Jednom se
sastala Komisija za imenovanje ulica, trgova
i spomenika, ali o tome nije bilo govora. Vrlo
je zanimljivo da neke ploče imaju prioritet.
Nadam se da će za života Saškovih roditelja
ploča biti postavljena na mjestu ubojstva,
ispred Banovine – kaže Marko Gaj.
■ Paulina Arbutina
FRAGMENTI
GRADA
Izgubljeni
proizvod
T
o ti je da poludiš. Evo, deterdžent
koji već godinama kupujem i ko-
ristim uvijek je stajao ovdje, na
ovoj polici, a sada je naprosto ne-
stao, ispario, nigdje ga nema...;
otprilike tim se riječima jadala postarija
gospođa svojoj prijateljici u jednom od su-
permarketa brojnih trgovačkih lanaca koji su
nam okupirali gradove u zadnjih dvadesetak
godina. A kada biste barem imali koga upitati
gdje je premješten vaš omiljeni deterdžent,
došao sam za trenutak u napast da se uklju-
čim u konverzaciju, ali joj ipak nisam htio
dodavati sol na ranu. Da gospođo, ne samo da
nam se nije lako snaći među svim tim polica-
ma, u šarenilu sveg tog suvišnog izbora koji je
prerastao u svojevrstan teror, već se doslovno
nemamo kome obratiti s pitanjem. Nemamo
zato što su te brutalno eksploatirane trgovki-
nje i trgovci za kojima uzaludno i neuspješno
tragamo po prodavaonicama, pretvoreni u
transportne radnice i radnike koji trče izme-
đu magacina i trgovine gurajući teška kolica s
velikim kutijama, užurbano ih raspakiravaju
i slažu proizvode na police.
Očigledno su pod takvim vremenskim pri-
tiskom i stresom da nam je često neprijatno
priupitati ih gdje se nalazi proizvod za kojim
tragamo. A ako se ipak drznemo, pa se vod-
stvu poslovnice požalimo na takve okolnosti,
možemo dobiti ciničan odgovor, upakiran u
celofan pristojne poslovne retorike, da takva
usluga nije ukalkulirana u cijene proizvoda.
No vratimo se ishodišnom problemu s kojim
se suočila naša anonimna protagonistica s
početka ovotjednog fragmenta grada. Nije,
gospođo, neobično, a ni slučajno da je vaš
omiljeni deterdžent ispario s mjesta na ko-
jem ste ga običavali pronaći. Duga je takva
poslovno-prodajna strategija, još od vremena
kada su kolege psiholozi svojim nalazima o
ponašanju i navikama kupaca/potrošača po-
čeli servisirati naručitelje takvih istraživanja,
vlasnike trgovačkih kompanija. Pa su psiho-
lozi zaključili kako zarada poslovnica osjetno
opada ukoliko kupci postanu naviknuti na
shemu rasporeda proizvoda u interijerima
trgovina. Tada potrošači spontano upadaju
u rituale rutinizirane prakse kupovanja, au-
tomatski se i udomaćeno kreću prostorom
svoje kvartovske prodavaonice, ciljano kupu-
ju proizvode po koje su došli i koji im trebaju.
Pomalo nalik onoj staroj praksi u starom tipu
dućana gdje bi vas za pultom dočekala pozna-
ta vam teta prodavačica s pitanjima kako ste,
susjed, i što vam danas treba.
Stoga se tragalo, sve vođeno poslovnom lo-
gikom stalnog povećanja profita, za načinima
kako potrošače dovesti u situaciju izgubljeno-
sti u trgovini i lutanja u potrazi za proizvodi-
ma po koje su došli. Shvatilo se da ćemo, do-
vedeni u takvu priliku, usput redovito uzeti i
nešto što nam nije bilo ni na kraj pameti dok
smo kretali prema trgovini. Zato je, gospođo, s
vremena na vrijeme potrebno premjestiti vaš
omiljeni deterdžent na drugu policu.
■ Hajrudin Hromadžić
16 Reportaža
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Iz Njemačke
u Medare
Vukajlovići kažu da im se svi čude što
su se vratili iz Njemačke. A 33-godišnja
Zvjezdana, 49-godišnji Mladen i njihova
14-godišnja Maja pritom se nisu vratili
u Zagreb, nego u Medare, selo nedaleko
od Nove Gradiške. I to u kuću preko puta
Zvjezdanine obiteljske, u kojoj joj je
1. maja 1995., prvog dana ‘Bljeska’, pred
očima ubijen otac
Novosti sa stanovnicima piše / foto Tamara Opačić
zapadnoslavonskog sela
O
d ukupno 320.000 hrvatskih
državljana koliko ih se, pre-
ma procjenama, u posljed-
njih osam godina odselilo u
Njemačku, samo je tri posto
nezadovoljnih. Isto istraživanje, objavljeno
lani, pokazuje da manji broj njih razmišlja
o povratku, i to jednom, kada steknu uvjete
za penziju. Tome su se nadali i supružnici
Zvjezdana i Mladen Vukajlović i njihova
kći Maja. Nakon što su prodali sav namje-
štaj, odjavili podstanarski stan u Zagrebu
i ostarjelog pekinezera Bubija ostavili na
čuvanje kumovima, Vukajlovići su se u lje-
to 2018. odselili u Heilbronn, nedaleko od
Stuttgarta. Teren im je pripremila Zvjezda-
nina sestra Slađana, koja se u potrazi za
boljim životom dvije godine ranije skućila
u istom gradu.
— Očekivanja su nam u startu bila jako velika,
ali jednostavno nije išlo. Iskreno, to mi je bio
najgori period u životu. Tamo su me stalno
pitali zašto sam nervozan, zašto se nikad ne
smijem. A čemu da se smijem? Živjeli smo
gore nego u Zagrebu... – govori Mladen.
— Čovjek se nekad zezne. Ali bar smo probali,
pa sada znamo da nije išlo – domeće Zvjez-
dana.
Vukajlovići su u Njemačkoj izdržali dvije
godine. Treće su prelomili da se vrate. Pre-
sudilo je Mladenovo zdravstveno stanje,
koje se naglo pogoršalo. Od iznimno teškog
oblika artritisa obolio je u ratu, dok je bio u
Hrvatskoj vojsci. U Njemačkoj je, u nekoliko
mjeseci, smršavio deset kilograma, a liječnici
nisu mogli otkriti što mu je. Usto mu nisu
osigurali potrebne lijekove koje je ranije pri-
mao u Zagrebu. Rekli su mu da su preskupi
za njemačko zdravstvo.
— Tako je to u zapadnom svijetu. Nisi njihov
i doviđenja – kaže Mladen, koji je 26 godina
vodio spor s morh-om da bi ostvario pravo
Zvjezdana i Mladen Vukajlović na dio invalidske penzije. Ostatak je zaradio
nakon odlaska iz vojske, obavljajući molerske
poslove.
Kada je Zvjezdana dala otkaz u školskoj
kuhinji, bili su spremni za još jednu veliku se-
lidbu i definitivni povratak u Hrvatsku, gdje
ju je čekao novi posao. Vukajlovići danas ne
žale ni za čim. Kažu da im se svi čude što su
se vratili iz Njemačke. Naše početno iznena-
đenje je preraslo u nevjericu kada smo saznali
da se 33-godišnja Zvjezdana, 49-godišnji Mla-
den i njihova 14-godišnja Maja nisu vratili u
Zagreb, nego u Medare, zapadnoslavonsko
selo nedaleko od Nove Gradiške. I to u kuću
preko puta Zvjezdanine obiteljske, u kojoj joj
je 1. maja 1995., prvog dana akcije ‘Bljesak’,
pred očima ubijen otac.
Zvjezdana Vukajlović, rođena Dićko, lani
je za Novosti prvi put javno progovorila o tom
nemilom događaju. Imala je šest godina kada
je Hrvatska vojska upala u Medare. Njezin
otac, poštar Željko Dićko, čija se kuća na-
lazila svega 20-ak metara od baze mirovnih
snaga un-a, prva je od ukupno 22 žrtve srpske
nacionalnosti u dobi od sedam do 88 godina
koje su pripadnici hv-a toga dana ubili u selu.
Među ubijenima hladnim i vatrenim oruž-
jem su i Željkova majka Ruža Dićko (52) te
još deset žena i troje djece: brat i sestra Go-
ran (11) i Gordana Vuković (8) i njihova
sestrična Dragana Vuković (7). Od svih koji
su toga dana bili u Medarima preživjele su
jedno Zvjezdana i njezina dvije godine mlađa
sestra Slađana. Spasio ih je hrvatski vojnik
kojemu ni danas ne znaju ime. Pronašao ih
je skrivene u ormaru.
Dvadeset i tri godine kasnije, počinitelji
zločina nisu kažnjeni, a Zvjezdana se još
uvijek bori s posljedicama proživljenog šoka.
Zbog oštećenja hipofize godinama je, uz re-
dovan odlazak psihologu, morala primati
hormon rasta. Kaže da joj se stres pojačava
uoči svake godišnjice ‘Bljeska’, koji se u dije-
lu braniteljskih i desnih političkih krugova
 Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022. KRONIKA
Dječji vrtić
usred Like
Kod nas vam je pravi dječji vrtić
koji troši puno mlijeka, najmanje četiri
do pet litara dnevno. Kupit ću muznu
kravu premda još ne znam kako, domišlja
se glava osmeročlane porodice Kalanj
K
ad smo s Milanom
Uzelcem, dožupanom
Ličko-senjske županije iz
redova srpske nacionalne
manjine, posjetili Miro-
slava Kalanja u Ćojluku pokraj Udbine,
domaćin nas je prilično iznenadio odmah
na početku razgovora. Zadnji put kad
su Novosti pisale o Kalanjima, imali su
petoro djece.
— Znate, supruga Aleksandra i ja imamo
šestero djece: Aleksandra (14), Dejana
(13), Branku (11), Miloša (10), Milicu
(9) i novorođenče Lazara. Svi su jedno
drugom do uha, no živi su, zdravi i veseli,
pa smo i nas dvoje zbog njih vrlo sretni.
Uz uobičajene probleme koje svi rješava-
mo iz dana u dan kako najbolje umijemo,
našu brojnu porodicu sve više pritišće i
jedan dodatni. Naime, kod nas je pravi
mali dječji vrtić koji troši puno mlijeka,
svakoga dana najmanje četiri do pet litara.
Budući da je mlijeko sve skuplje, mora-
mo za to izdvajati sve više novca, pa sam
odlučio da bi mi bilo najbolje investirati
u tvornicu mlijeka – najavljuje s puno
samopozdanja i odlučnosti Miroslav, čija
je povratnička obitelj možda najbrojnija
od njih 350 u udbinskom kraju, ali nismo
sigurni da je i među najimućnijima.
Naslutivši našu neizrečenu nevjericu,
odmah nam pojašnjava.
— Tako ću jednostavno riješiti naš pro-
blem: kupit ću jednu kravu, premda još
ne znam kako, i eto nam tvornice. Bit će
u nas mlijeka i sira kolikogod poželimo –
Milica, Branka, Miloš,
Aleksandar i Dejana Kalanj mo dalje. Inače, moja mati Branka umrla
razotkriva nam domaćin pozadinu svog
poduzetništva.
Mama Aleksandra donedavno je radila
kao trgovkinja, no otkako je prije dese-
tak dana rodila malog Lazara, opet je na
porodiljnom. Miroslav je domar u mjesnoj
osnovnoj školi, a u slobodno vrijeme
obrađuje nešto zemlje ili za druge odradi
pokoji fizički posao. Zaradi se tako za
brojnu obitelj, pa život može ići svojim
putem; možda uvijek ne bude lako, no
na astalu se, kao u Balaševićevoj pjesmi o
Vasi Ladačkom, navek nađe barem hleba,
taman tol’ko kol’ko treba.
— Bilo bi nam puno teže da u slobodno
vrijeme ne zaradim pokoju kunu sa
strane. Time popunjavamo sve one rupe u
kućnom budžetu, pa se nekako provlači-
je 2009., a otac Mirko pet godina poslije
nje. Brat Ilija živi i radi u Njemačkoj.
Petog augusta 1995., koji nikada neću za-
boraviti, Oluja nas je svo četvoro otpuhala
skroz do Vojvodine; potucali smo se prvo
preko planinskog prijevoja Kuk prema
Donjem Lapcu, pa kroz Bosanski Petrovac,
Ključ, Banja Luku i Novi Pazar dospjeli
u Melence kraj Zrenjanina, gdje smo
ostali punih devet godina. Radili smo i
snalazili se za život na sve moguće načine,
susrećući pritom ljude koji su nas bez
zadrške i zlobe prihvaćali i one koji nisu
bili najzadovoljniji našim dolaskom. Zato
nam je sve češće na pameti bila naša Lika,
pogotovu ovi suri planinski visovi iznad
Krbavskog polja i oko Udbine. Stoga smo
se 2004. vratili na svoje ognjište ovdje u
Ćojluku. Ovo je po meni možda najljep-
ši dio Hrvatske: ispod nas široko polje,
iznad nas čisto nebo, a između planine
što se propinju uvis. Svako godišnje doba
donosi sa sobom svoju radost i ljepotu,
čak i zime za kojih sjeverac huji preko
smrznutih polja, a ti pališ vatru u peći da
ti tiho pucketa. Ljeti noći budu baš onako
ugodno prohladne da se ne oznojiš, u
proljeće se zaokupiraš sadnjom, a ujesen
ubireš plodove plodne zemlje i svog truda
i tako, sve po redu, kako već i valja u tim
prirodnim ciklusima života. Eto, valjda
zbog njih nisam mogao dulje ostati u
Vojvodini – priča nam domaćin.
Kao i toliki drugi, i oni su svoje imanje
pronašli u devastiranom stanju, propalo
i opustošeno. Zahtjev za obnovu nisu
uspjeli predati jer imovinsko-pravni
odnosi vezani uz česticu na kojoj je kuća
nisu bili dokraja riješeni, pa su dom
obnavljali sami, vlastitim novcem, a neri-
jetko i radom. Miroslav se s Aleksandrom
nakon povratka vjenčao, a tada je nekako
rođen i njihov prvijenac nazvan po majci.
— Pogledajte samo ovu moju djecu, nema
mi od njih veće radosti. Svi osim malog
Lazara idu u školu; nisu među odličnim
đacima, ali ne zastajkuju i solidno guraju
sve što moraju. Ovi malo stariji, pomažu
meni kadgod dospiju, a ovi maleni njima,
pa nam sve nekako štima. Imamo vreme-
na i volje za sve, od rada i učenja do igre i
veselja. A vi, kad nas već toliko slikate, na-
pišite lijepo da nam treba tek jedna muzna
krava, možda će se naći netko spreman da
nam pomogne – napominje nam pri kraju
razgovora naš domaćin; onako tek, za
svaki slučaj.
— Vrlo često posjećujem Miroslavovu
porodicu i nastojim im pomoći koliko
Miroslav Kalanj
Milan Uzelac
god mogu u rješavanju što manjih, a što
većih problema. Tako sam im još kao
općinski donačelnik pomogao pri nabavi
materijala potrebnog za obnovu kuće, a
i dalje o njima vodim računa uz ostalo i
zato što su najbrojnija obitelj u Udbini. Eto,
i predstavnici snv-a su ih već nekoliko
puta posjetili i nikada nisu došli praznih
ruku: kupljeni su im frižider, motorna pila,
električni štednjak, sijaset potrepština i
darova za djecu. Sada nastojimo naći način
da im nabavimo kravu muzaru, kako više
ne bi morali izdvajati velik novac za sve
skuplje mlijeko – zaključuje naš posjet
Udbini dožupan Milan Uzelac, a mi našu
reportažu dovršavamo s par statističkih
podataka vezanih uz stanovništvo ovog,
sve pustijeg dijela Like.
Prema svim pokazateljima, povratak u taj
odvajkada ‘pasivni kraj’ Hrvatske završen je
proces. Ondje danas podjednako teško žive
ljudi svih nacionalnosti, od povratničkog
srpskog stanovništva i većinskih, domi-
cilnih Hrvata do bosanskohercegovačkih
muslimana te drugih doseljenih za i poslije
turobnih 1990-ih. Što se Srba povratnika
tiče, najviše ih je u donjolapačkoj općini i
oko Vrhovina (80 posto), a potom u Udbini
(50 posto) i Korenici (25 posto). No u cijeloj
Ličko-senjskoj županiji ljudi srpske nacio-
nalnosti je tek 4.300, a to je čak deset puta
manje nego što ih je u Lici živjelo prije rata.
■■ Vladimir Jurišić
 KRONIKA
2
Novosti #1169, petak, 13. svibnja 2022.
Stop mržnji
Prošla je osamdeset
i jedna godina od likvidacije
525 mještana Korduna
u Hrvatskom Blagaju
U
Veljunu je održana kome-
moracija za 525 stanovnika
srpske nacionalnosti, pobi-
jenih na Đurđevdan 1941.
godine. Stradali su muškarci
Veljuna i šireg područja toga dijela Kordu-
na u starosti od 15 do 75 godina.
Pobjednički maj
Karlovac je u silovitom naletu partizan­
skih jedinica oslobođen 6. maja 1945.
P
olaganjem vijenaca i palje-
njem svijeća na devastirani spo-
menik palim borcima, žrtvama
fašističkog terora i oslobodioci-
ma Karlovca u nekadašnjem Pe-
rivoju slobode u centru grada, obilježena je
77. godišnjica oslobođenja grada na četiri
rijeke. Karlovac je u silovitom naletu par-
tizanskih jedinica oslobođen 6. maja 1945.
godine, isto kao i susjedna Duga Resa. Dva
dana prije toga oslobođen je Ozalj, a dva
dana poslije Zagreb. Obilježavanju je prisu-
stvovalo pedesetak Karlovčana.
Miroslav Delić, predsjednik karlo-
vačkih antifašista je ukratko opisao akciju
oslobođenja Karlovca, Ozlja i Duge Rese i
trajala je od 30. aprila 1945. Potom je govo-
rio o današnjem tretmanu antifašizma.
— Karlovačku grupu divizija sačinjavale su
3., 4., 10., i 34. divizija Četvrtog korpusa
Jugoslavenske armije. Opći napad Karlo-
vačke grupe divizija za oslobođenje Kar-
lovca otpočeo je 1. maja. Zadatak divizije
bio je da uništi neprijateljsku grupaciju
na ovom prostoru i spriječi neprijatelju
Komemoracija u Veljunu Obljetnica oslobođenja Karlovca 1945.
Zločin su počinili ustaše pravdajući ga
osvetom za obitelj tamošnjeg mlinara Jose
Mravunca, kojeg su navodno ubili lokal-
ni Srbi, ali je istraga nakon završetka rata
pokazala da su taj zločin počinili upravo
ustaše kako bi imali izgovor za masovne
likvidacije. Zločin u Veljunu dogodio se
Kod spomen kosturnice
odstupanje od Karlovca prema Sloveniji
i Austriji. Kako je u toku 4. i 5. maja u oš- udarne brigade jer je njihova jedinica s
trim borbama razbijena i posljednja linija
neposredne odbrane Karlovca, to su u noći
5. na 6. maja otpočele borbe za sam grad. I
poslije žestokih uličnih borbi vođenih 6.
maja 1945. Karlovac je potpuno oslobođen. stali politički tok u današnjoj Hrvatskoj?
Istog dana oslobođena je Duga Resa. Vijest
o oslobođenju Karlovca unijela je neopi-
sivu radost među sve borce i starješine 34.
samo 26 dana nakon uspostave kvislinške
države i drugi je masovni zločin nad Srbi-
ma u novouspostavljenoj ndh. Komemo-
raciji je prisustvovalo pedesetak potomaka
stradalih Kordunaša i predstavnika srpske
zajednice.
Na spomen kosturnicu uz državnu
cestu D−1 i na spomenik žrtvama na
kojem su navedena imena svih stradalih,
položeni su vijenci i upaljene svijeće.
Prije komemoracije domaćini iz Veljuna
su posjetili mjesto zločina u Hrvatskom
Blagaju i tamošnji spomenik. Parastos
žrtvama služio je paroh s Kolarića Bran-
ko Santrač. Komemoraciju su zajed-
nički organizirali snv, vsnm Karlovačke
županije, Karlovca, Slunja i Mjesni odbor
Veljun.
— Danas s ovoga mjesta želimo poslati po-
ruku tolerancije, međusobnog uvažavanja
i poštovanja – kazala je predsjednica vsnm
grada Slunja Goranka Mandić.
— Ovaj zločin ovdje ničim se ne može
opravdati jer ove žrtve to nisu ničim
zaslužile i zato je važno da smo se danas
ovdje okupili da ih komemoriramo, da
ih ne zaboravimo i da sačuvamo njihovo
dostojanstvo kao žrtve jednog bezumnog
režima koji je ubijao svoje građane samo
zato što su druge vjere i nacionalnosti –
kazao je saborski zastupnik sdss-a Boris
Milošević.
Dodao je da je tada već postojao logor
Danica, a ubrzo je osnovan kompleks logo-
ra Gospić-Jadovno-Pag koji je bio preteča
Jasenovcu, u kojem su su skončali brojni
Srbi, Židovi, Romi, Hrvati antifašisti i
drugi protivnici ustaškog režima. Naglasio
je da je pokolj u Veljunu zapravo bio po-
kazatelj što se dogodi kada među ljudima
zavlada mržnja.
— Moramo se boriti i protiviti takvoj mr-
žnji, moramo biti na strani pravde i istine,
nuditi mir, dijalog i toleranciju, uvijek i na
svakom mjestu, a na to nas ove žrtve ovdje
obavezuju – zaključio je Milošević.
■ M . C.
divizije, a posebno među borce Karlovačke
ponosom nosila i ime ovoga grada – kazao
je Delić.
— Zašto su i kako povijesni falsifikati i
obezvrjeđivanje partizanske pobjede po-
Što se to dogodilo u 30 godina hrvatske sa-
mostalnosti da se jedna zemlja, pobjednica
i dio savezničke antifašističke koalicije,
danas 77 godina nakon velike pobjede,
silom želi prebaciti na stranu poraženih?
Nacionalistička desnica svoje zatajenje hr-
vatskog doprinosa pobjedi nad fašizmom
zasniva na dva ‘argumenta’. Partizanski je
pokret odveo Hrvatsku u Jugoslaviju koja
je ‘negirala sve što je hrvatsko’ i, drugo, taj
nas je pokret odveo ravno u komunizam
koji je ‘antihrvatski projekt’ – rekao je
Delić. Također je govorio o više hiljada
srušenih i neobnovljenih antifašističkih
spomenika te o materijalnom položaju bo-
raca i članova njihovih familija koji je loš.
■ M. C.
Polaganje vijenaca
INFO
77. godišnjica
oslobođenja Ozlja
U
srijedu 4. maja, grupica od
desetak antifašista iz Kar-
lovca i Ozlja, koji čine zajed-
ničko Udruženje antifašista,
obilježili su 77. godišnjicu
oslobođenja grada Ozlja. Pred neodržava-
ni spomenik u centru mjesta, otkriven
1985. godine, položen je vijenac i upaljena
svijeća. Ovo obilježavanje dana oslobođe-
nja Ozlja prvo je u zadnjih desetak godina.
Nakon smrti više članova udruženja orga-
nizacija antifašista je prestala postojati, a
kasnije su se preostali članovi priključili
karlovačkom udruženju.
Ovaj kraj bio je posebno važan za parti-
zane, jer je na tom području željeznička
pruga koja vodi prema Sloveniji i sjeve-
rozapadnoj Evropi što je bio najkraći put
za povlačenje neprijatelja. Zato su tokom
cijelog rata partizani izvodili diverzije na
pruzi Karlovac-Ozalj-Metlika, a zabilježe-
no je preko 70 takvih akcija. Na te doga-
đaje prisutne je podsjetila bivša gradona-
čelnica i nekadašnja saborska zastupnica
sdp-a Biserka Vranić.
— Širi ozaljski kraj iznjedrio je mnoge
borce i narodne heroje. Između ostalih to
su Ivan Hariš u narodu i među borcima
poznatiji kao Ilija Gromovnik, iskusni
diverzant iz španjolskog građanskog rata,
Stjepan Novosel, Janko Obradović,
vijećnik zavnoh-a, Janko Pavić, vijeć-
nik avnoj-a i drugi – nabrojala je Vranić.
Dodala je da je borba zbližila slovenske i
hrvatske partizane pa su Ozalj i Metlika
od osamdesetih godina prošlog vijeka
pobratimljeni. Nakon rata Ozalj se brzo
razvijao, provodile su se mnoge zajedničke
akcije i samodoprinosi, građeni su vodovo-
di, sva su naselja elektrificirana, uvedeni
su telefoni, asfaltirani su putevi, a gotovo
svako mjesto je imalo bar jednu tvorni-
cu – navela je Vranić. Samodoprinosom je
izgrađen i spomenik antifašizmu. Širem
ovom kraju mnogo je pomogao zemljak
Ivo Latin, bivši predsjednik Predsjedniš-
tva sr Hrvatske.
Povijest je zabilježila da je bitka za
Ozalj trajala vrlo kratko, tek oko pola
sata. Započela je 4. maja u 10.45 sati i
završila oslobođenjem grada u 11.15 sati.
Partizani su napali su iz tri smjera na juriš,
iznenadili neprijatelja i ušli u mjesto. Na
obližnjem Žumberku, Sošicama i Rada-
tovićima su posebno aktivni i uspješni
bili partizani iz 13. proleterske udarne
brigade Rade Končar. Jedinica koman-
danta generala Rade Bulata formirana
je u Gornjem Sjeničaku na Kordunu 7.
novembra 1942. te će ove godine biti
obilježena 80. godišnjica.
■ M. C.
 KRONIKA
3
Novosti #1169, petak, 13. svibnja 2022.
И средњош­
колци на Виру
Љетна школа почиње
11. јула с првом групом
К
аква је у овој школској го-
дини ситуација с дописно-
конзултативном наставом
у организацији Српског
културног друштва
Просвјета?
У овој школској години број ученика је
промјењив; тренутно имамо 31 ученика,
21 дјевојчицу и десет дјечака; у свакој од
жупанија је по двоје-троје ученика, од
Међимурске и Карловачке до Сплитско-
далматинске и Шибенско книнске. Сада
се задаци шаљу ученицима на кућну ад-
ресу, а потом их ученици направе у пи-
саном облику, фотографирају и пошаљу
да их прегледам. Преко школске године
смо одвојени, али се са свим ученицима
сретнем у љетној школи зато што они
имају предност пријава за њу, тако да се
тамо упознајемо. Од нове школске го-
дине планирам да с папирног облика, за
сада с ученицима петог и шестог разреда
пређен на виртуалну наставу. Планирам
да преко апликације Зум ступам у кон-
такт с ученицима. Тада ћу у исто вријеме
разговарати с двоје њих и то је начин да
их повезујемо иако смо и до сада видјели
да се ученици који похађају дописно
конзултативну наставу, упознају и
зближавају у љетној школи.
Како ће изгледати овогодишња Љет-
на школа српског језика и културе на
Виру?
За ову годину имамо јако пуно прија-
вљених ученика. Ове године новост је
што уводимо и смјену за средњошколце.
Након 25 година рада школе за основ-
ношколце, успјели смо осигурати наста-
ву и за њихове колеге из средње школе.
Било је и прошлих година покушаја да
се тако нешто организира, али сада смо
успјели. Припреме за љетну школу су
иначе јако комплексне за организацију,
првенствено због силне папирологије
коју морамо обавити. То је обиман
процес јер самим тим што су ученици
малољетни, потребно је прибавити
много папира од родитеља који морају
бити предани у Министарство знаности
и образовања. Љетна школа почиње
11. јула с првом групом од 38 ученика
средњошколаца колико их је пријављено.
Они ће у нашој љетној школи на отоку
Виру бити седам дана уз шест ноћења и
уз њих ће бити пет наставника. Пред-
виђени су гостујући предавачи, као и
два дана теренске наставе за обилазак
манастира Крка, Куле Стојана Јанковића,
Националног парка Крка и разгледавање
Задра. Како се ради о средњошколцима,
они могу издржати тај темпо наставе,
обилазака, купања и забаве, што би ос-
новношколцима ипак било теже. У двије
смјене од по 65 ученика, основношкол-
ци настављају одмах иза њих, тако да ће
љетна школа укупно трајати од 11. до 29.
јула, дакле скоро цијели мјесец. Иако је
Маја Матић, водитељица
дописно-конзултативне наставе
у Просвјети
рок за пријаве прошао, а неки ученици
су закаснили с пријавама, остављена је
могућност да ускоче ако одустане нетко
од оних који су већ пријављени; ми им
у таквим случајевима увијек излазимо
у сусрет.
Али то није све што се тиче ученика?
Тако је. Ове године је ‘Просвјета’ на
конкурсима Министарства прошла с
три пројекта; осим љетне школе, ту је
наставак стручног усавршавања учитеља
по моделу Ц. То је у припреми и плани-
рано је да се одржава најмање два дана у
септембру пред почетак школске године.
Трећи је програм ‘Цртам, пишем, ства-
рам’ који смо покренули прошле године
и за који је одазив ученика јако велик. У
првој фази су се ученици ликовно изра-
жавали, ове године ће писати, а идуће
године ће снимати своје видео мате-
ријале и рецитације. Пројект се проводи
током три године с ученицима од 1. до
8. разреда који похађају модел Ц наставе.
Први пут радимо нешто и за средњош-
колце за које од идуће године планирамо особно право, да нитко не може ни на
виртуално окупљање и дружење једном
мјесечно. Идеја је да након Љетне школе
не изгубимо контакт с ученицима
средњих школа него да их, с обзиром да
су се пријавили средњошколци из свих
крајева земље, виртуално окупљамо и
разговарамо с њима, као и да доводимо
неке госте.
Каква је ваша сурадња с другим срп-
ским организацијама?
Поред наставка јако добре сурадње с
Вијећем српске националне мањине
Града Загреба које суфинанцира Љетну
школу, ове године имамо партнерство
са Српским народним вијећем што се
тиче смјене за средњошколце, тако да
ми је драго да смо почели с овим видом
сурадње коју смо интензивирали. Са
снв-ом, односно Одјелом за културу,
сурађујемо и на пројекту ‘Културна кара- праве за увођење равноправне службене јавном и политичком дискурсу. Надам
вана’ у оквиру којег би у школе у којима
се одвија настава српског језика и кул-
туре по моделу Ц, доводили умјетнике
из Србије, а први на реду је Горски котар, да се искључује оне јединице у којима
односно школе на подручју Врбовског.
■■ Н. Ј. ■
МАЊИНСКИ ЗАСТУПНИК
Мањине су становништва. Овај проблем, навела
је Јецков, само је дјеломично ублажен
жртве самовоље могућношћу да јединице самоиниција-
тивно статутом уведу мањинске језике
појединаца у равноправну и службену упорабу. Као
Н
примјер добре праксе у кориштењу
мањинског језика је навела Пулу, у којој
ормативни оквир права је 4,43 посто Талијана, далеко мање од
националних мањина на трећинског удјела.
високој је разини, као и — С друге стране, забрињава ме смањење
подршка културној аутоно- стечених права националних мањина на
мији. Међутим, проблем је културну аутономију и упорабу језика и
у самовољи појединаца који једноставно писма у појединим опћинама у којима
не желе примијенити квалитетан оквир, се мијењају статути, при чему се стечена
а они који то желе практично буду права измјенама статута смањују. Тако
означени као државни непријатељи број су административном одлуком Опћине
један. Сви се морамо сложити како у Дежановац укинута стечена права чешке
неким подручјима и даље има потеш- националне мањине на равноправну
коћа, попут проведбе права на службену упорабу чешког језика и писма у поје-
и јавну употребу мањинских језика и диним дијеловима те опћине – казала је
писама, заступљености међу запосле- Јецков.
нима у управи и правосуђу, приступу Подсјетила је да неке јединице локал-
јавним медијима те образовању – казала не самоуправе, које су обвезне увести
је сдсс-ова саборска заступница Драга- српски јер Срби чини више од трећине
на Јецков на прошлотједној расправи о становништва, и даље нису ускладиле
Извјешћу о провођењу Уставног закона статут с Уставним законом. Ако су то
о правима националних мањина и ут- учиниле – двојезичност не примјењују
рошку средстава осигураних у државном па чак ни постављањем двојезичних
прорачуну Републике Хрватске за 2019. плоча на зграду опћине. Неке опћине,
и 2020. годину за потребе националних наставила је Јецков, у којима српска
мањина. Она је истакнула одредбу зако- заједница чини већину становништва,
на у којој пише да је право на изјашња- из својих властитих средстава су фи-
Нереди у Вуковару 2013. године
вање о националној припадности строго (Фото: Горан Фербезар/pixsell)
који начин утјецати на то како се особа нанцирале постављање двојезичних
жели изјаснити. плоча с називима одредишта, али су
— Казненим законом је чак прописано их уклониле надлежне институције, а
да ће се казном затвора до једне године неријетко и хулигани, као у случају
казнити онај тко припаднику национал- Бискупије код Книна.
не мањине ускрати или ограничи право Такођер је изразила забринутост због
на слободу изражавања националне поновљеног закључка Града Вуковара
припадности или на културну аутоно- да ‘није досегнут ступањ разумијевања
мију. ‘Споменутом казном казнит ће се и сношљивости између припадника
онај тко супротно прописима о упораби хрватског народа и српске националне
језика и писма, ускрати или ограничи мањине’. Због тога српска национал-
особи право служити се својим језиком и на мањина не може остваривати низ
писмом’ – навела је Јецков и додала да би колективних и индивидуалних права,
било занимљиво видјети колико надлеж- рекла је саборска заступница.
не институције примјењују ову одредбу. — Надам се да ће сви ови извјештаји
Дотакнула се Шестог извјештаја потакнути власти, али и све друге на
Одбора стручњака о примјени Еуроп- одлучно рјешавање и јавну осуду свих
ске повеље, у којем је наведено да је случајева јавног потицања на насиље и
законски праг од најмање трећине мржњу, злочина из мржње, као и ради-
становништва припадника поједине калног национализма, повијесног реви-
мањине у јединицама локалне самоу- зионизма и протумањинске реторике у
употребе мањинског језика и писма – се да ће потакнути да злочини из мр-
превисок. Наводи се, између осталог, да жње којима су погођени припадници
то није у складу с Еуропском повељом те националних мањина буду спријечени,
дјелотворно истражени и одговарајуће
су припадници мањина насељени у зна- санкционирани – заклјучила је Јецков.
чајној мјери, у удјелу нижем од трећине ■■
Ања Кожул
 KRONIKA
4
Novosti #1169, petak, 13. svibnja 2022.
Za bolji život
Nastupi Le Zbora, zbora Domaćigosti,
Partizanskog zbora, Ličkog prela
i Zborxopa izazvali su aplauze, a pjesma
‘Bolji život’ koju su izveli Domaćigosti,
razgalila je mnoge
H
rvatska i Zagreb su, barem šističkih organizacija Zagreba i Zagrebačke
onaj progresivniji dio,
nizom događanja obilježili
Dan pobjede nad fašiz-
mom, Dan Evrope i Dan
oslobođenja Zagreba. Za razliku od ranijih
godina, gradske vlasti Zagreba su, ako već
nisu financijski, barem moralno i politički
podržale te skupove.
Članovi koalicije Možemo! skupno
su se pojavljivali na njima dok su bili u
gradskoj opoziciji, kao i sada kad su na
vlasti; od Trnjanskih kresova do svečane
akademije Saveza antifašističkih boraca
i antifašista (saba rh) u koncertnoj dvo-
rani Vatroslava Lisinskog. Razdvojeno od
boraca, komemorirali su žrtve fašizma na Mreže antifašistkinja Zagreba (maz). Tom
groblju Mirogoj i spomen parku Dotršči-
ni. Državne vlasti te su skupove manje-
više eskivirale; predsjednik, premijer i
šef Sabora na svečanu akademiju saba
rh poslali su izaslanike koji su konfekcij- 80. godišnjice oslobađanja Zagreba. Autori
skim govorima publiku ostavili ravnoduš- tekstova se bave važnim točkama otpora u
nom.
Na komemoraciju koju je saba rh 9.
maja organizirala na Mirogoju, samo je Zo- na projektu.
ran Milanović poslao izaslanicu Melitu — Prezadovoljni smo interesom; došao
Mulić. Za razliku od ostalih delegacija,
ona je otišla na Partizansko groblje, niti na Zagreb diše antifašistički i da je ostao
Dotrščinu gdje su bili i predstavnici antifa- nepokoreni grad – rekao nam je nakon
Dan pobjede nad fašizmom, Dan Evrope
i Dan oslobođenja Zagreba
županije. Od stranaka su na skupovima
sudjelovali samo sdp i Socijaldemokra-
ti. Gradske vlasti su položile vijence na
Mirogoju i Dotrščini u drugim terminima,
a većina stranaka, uz izuzetak sdss-a, to je
odlučila izbjeći.
U okviru Trnjanskih kresova, nakon
dvije godine pauze organiziran je poveći
broj programa koji su se odvijali u dane
prije samog okupljanja na savskom nasipu.
Svakako najveći interes iskazan je za
promociju knjige ‘Kartografija otpora:
Zagreb 1941. – 1945.’ u izdanju Fondacije
Roza Luksemburg za jugoistočnu Evropu,
upriličenu 6. maja uvečer u prostorijama
prilikom šef beogradskog ureda Fondacije
Krunoslav Stojaković naveo je da je
projekt mapiranja otpora u gradu pokre-
nut 2014. kao priprema za obilježavanje
gradu koji je dao značajan otpor okupatori-
ma, a knjiga je kruna osmogodišnjeg rada
je velik broj ljudi čime se pokazalo da
promocije Josip Jagić iz maz-a, ističući
da su posjetioci svojim pitanjima pokazali — Ništa što se događa danas ne može izmi-
velik interes za temu. Za dojmove smo pi-
tali i Vladu Jeremića iz Fondacije Roza
Luksemburg.
— Mogu da kažem da u Beogradu ima rela-
tivno malo skupova takve vrste. Zbog toga
u Beogradu mora da se mnogo toga popravi pokriće za falsificiranje događaja od prije
u kulturi, ali i politički, da se ljudi osveste 80 godina – rekao je Habulin. Ponovio je
šta je antifašizam. U Beogradu se insistira
da je četnički pokret bio antifašistički što
je smešna priča. U Beogradu i Srbiji postoje vinu posvećeni zajedničkom cilju. U ime
grupe antifašista i oni su se borili protiv
rehabilitacije četnika. Poslednjih godina
uključili su se u pokrete protiv Rio Tinta,
privatizacije i uništavanja resursa – rekao
P
je Vlada Jeremić.
romocija je bila dobar uvod
za 7. Trnjanske kresove, koji
su 7. maja, također u orga-
nizaciji maz-a, održani na
savskom nasipu kod Močvare
i Mosta Slobode. Bilo je od 600 do 1.000
ljudi posjetilaca, zavisno od procjena, i
to pretežno mladih ljudi koji su uživali
u bogatom programu; od velikog broja
radionica i štandova do nastupa zborova
koji su izveli partizanske pjesme. Nastupi
Le Zbora, zbora Domaćigosti, Partizanskog predsjednik Stjepan Mesić govorio je o
zbora, Ličkog prela i Zborxopa izazvali
su aplauze, a pjesma ‘Bolji život’ koju su
izveli Domaćigosti, razgalila je mnoge do-
voljno stare da se prisjete te pjesme i serije
s tim nazivom. Aplauz je izazvao i govor
gradonačelnika Tomislava Tomaševića
koji je podsjetio na značenje Zagreba u na-
rodnooslobodilačkoj borbi i žrtve koje su
podnijeli njegovi građani. U duhu podrške
izbjeglicama, čast paljenja krijesova pri-
pala voditeljici zbora Domaćigosti Jovani
Lukić te dvoje članova tog zbora, koji su i
sami migranti.
Dan kasnije, svečanom akademijom
u maloj Koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog u organizaciji saba rh, obilje-
žen je Dan pobjede nad fašizmom i Dan
oslobođenja Zagreba. Predsjednik saba rh
Franjo Habulin istaknuo je da se ‘više od
30 godina u Hrvatskoj vodi borba za istinu
nad kime je izvojevana pobjeda, tko su bili
pobjednici, a tko poraženi, tko su bili oslo-
boditelji, a tko sluge okupatora i najgori
izdajnici vlastitog naroda’.
jeniti ono što se događalo prije 77 godina
i nikakvi grijesi pobjednika ne smiju
umanjiti značaj te pobjede i oslobađanja
Jugoslavije, a danas samostalnih država.
Ono što se događa danas ne smije biti
tvrdnju da današnje Hrvatske ne bi bilo da
nije bilo partizana koji su borili za domo-
antifašista zatražio je da Zagreb ponovo
dobije Ulicu 8. maja.
Gradonačelnik Tomašević koji je prije
akademije zajedno sa suradnicima odao
počast borcima i žrtvama rata na Mirogoju
i Dotrščini, najavio je, povratak spomen
ploče u Dotrščini do Dana Antifašističke
borbe 22. lipnja.
— Osim nedavno otkrivenog spomenika
žrtvama holokausta i ustaškog režima na
Glavnom kolodvoru, bit će i drugih inter-
vencija kako bi bilo jasno tko su bile žrtve
ustaškog režima, što je bila ndh, te tko su
bile žrtve koje su smaknute samo zato što
su voljele slobodu i ustale protiv režima,
boreći se za bolje i pravednije društvo, grad
i zemlju – rekao je gradonačelnik. Bivši
lažima i stalnim pokušajima falsificiranja
historije.
Skupu su prisustvovali bivši borci, sa-
borski zastupnici među kojima i Milorad
Pupovac, članovi diplomatskog kora, bivši
predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović,
brojni antifašisti i ličnosti iz javnog života.
Istaknimo prisustvo delegacije Sekcije
boraca i Prve proleterske Narodnooslobo-
dilačke udarne (nou) brigade iz Beograda
koja djeluje pri općinskoj organizaciji
subnor-a Savski Venac i koja je dan ranije
odala počast za poginule borce pri osloba-
đanju Vrbovca u borbama vođenima 6. i 7.
maja 1945.
— Već godinama dolazimo u Vrbovec i
nikad nećemo prestati, pa ni pored korone.
Brigada je 7. maja 1945. ostavila 163-oje
drugova da večno spavaju na mesnom
groblju; to je debeo razlog naših poseta.
Kako je Prva proleterska divizija u čijem je
sastavu bila naša brigada, bila na glavnom
pravcu oslobađanja Zagreba, mi smo u
Zagrebu redovno, zajedno sa našim drugo-
vima proslavljamo godišnjicu oslobađanja
grada – rekla nam je predstavnica Sekcije i
predsjednica organizacije subnor-a Olga
Stojiljković Trifunović.
■■ Nenad Jovanović
Gradska vlast se iskazala,
državna eskivirala – Tomislav
Tomašević (Foto: Matija
Habljak/pixsell)
 Društveni
magazin
Srpskog
demokratskog
foruma

#1169, Petak 13/05/2022

Antonija Petričušić Ženama

se prodaje bajka o braku
Odgajane smo da je brak ono što svaka žena želi, sve priče završavaju brakom,
a nitko ne govori kako izgleda prvo dizanje kredita ili prva neprospavana
noć nakon izlaska iz rodilišta
2
Novosti #1169, Petak, 13. svibnja 2022.
A Mislim da je
ntonija Petričušić izvanredna
je profesorica na katedri za
sociologiju Pravnog fakulteta
u Zagrebu, čija su temeljna
područja interesa razvoj i zaštita ljud-
skih prava. Na tome predano radi i kao
članica Savjetodavnoga odbora Vijeća
Europe za praćenje Konvencije za za-
štitu prava nacionalnih manjina. Kada
je u maju 2020. četvero djece ostalo
bez obroka u jednoj karlovačkoj školi, a
majka djevojčice kojoj nisu dozvolili da
podijeli svoj obrok s vršnjacima podni-
jela prijavu pravobraniteljici za djecu,
pokrenula je s kolegicama sa Socijalno-
ga rada inicijativu za uvođenje besplat-
noga obroka u osnovne škole na kojoj
neumorno radi i danas. Sa studentima
je osnovala lgbtiq+ udrugu za-pravo
na zagrebačkom Pravnom fakultetu,
a za pandemije je tražila načine kako
organizirati nastavu na daljinu i za
djecu izbjeglice, djecu u obrazovanju na
manjinskim jezicima i pismima te onu s
teškoćama u učenju i razvoju. S osmi-
jehom nas je dočekala u Dugom Selu,
gdje smo se uz miris kave otisnuli u
teme koje su oblikovale njezin dosadaš-
nji rad i iskustva sakupljena u znanstve-
nom i društvenom angažmanu.
Rata se sjećam
kao nepravde
Znatan dio djetinjstva proveli ste
u kući u kojoj danas odrastaju vaša
djeca. Kako se vaše djetinjstvo razliko-
valo od njihovog i od djetinjstva vaših
roditelja?
Iz ove perspektive svjesna sam da
je to zapravo bilo prosječno djetinj-
stvo radničke klase, u kojem se lijepo
živjelo. Moji su roditelji prva djeca
u svojim obiteljima koja su uspjela
završiti fakultet, mama agronomiju,
tata ekonomiju. Njihovi roditelji bili
su gotovo nepismeni, seljaci koji su
živjeli siromašno i skromno. Danas
znam da nije bilo socijalizma, koji se
njima i nije baš sviđao jer su dolazili
iz krajeva u kojima je uloga Crkve bila
zamjetno dominantna, da tih prilika
vjerojatno ne bi ni bilo. U novozagre-
bačkom naselju u kojem smo brat i
ja odrastali imali smo dostupne sve
službe i prostore koji čine kvalitetan
život i koje smo tada uzimali zdravo
za gotovo, školu, vrtić, dom zdravlja i
igralište. Otac je bio bolestan većinu
moga djetinjstva i sjećam se straha i
nesigurnosti prilikom brojnih bolničkih
posjeta. Dok je još mogao putovati,
majka bi nas potrpala u auto i viken-
dom bismo odlazili ovdje, u Dugo Selo,
gdje bi brinula o vrtu koji nas je hranio
većinu godine. Gledala sam majku koja
se na tu svoju opterećenost svakod-
nevnim obavezama nikada nije žalila.
To iz današnje perspektive umorne
sebe nikako ne mogu razumjeti, kako
joj nije bilo teško. I brinuti se o kući,
brinuti se o djeci, o bolesnom mužu i
imati odgovoran posao. U Dugo Selo
preselili smo se nakon očeve smrti
kako bismo mogli prodati stan u Za-
grebu i vratiti dugove. Njezine sestre
i prijateljice su se zgražale, gdje ćeš iz
stana na neki brijeg u šumi. Majka je
time dobila novi zamah, mogućnost
da nešto prekraja i mijenja. Nikada nije
prestajala raditi, znala je uživati samo
u sanjanju nečega što tek treba doći.
Izvanredna profesorica na katedri za
sociologiju zagrebačkog Pravnog fakulteta
iskustvo života
u poslijeratnom
Sarajevu bilo forma-
tivno za mene,
učinilo me svjesni-
jom, politički
me probudilo
Kako su se iskustvo brige jednih o
drugima i protok društvene solidar-
nosti mijenjali? Koliko je život u gradu
i u blizini grada izmijenio te obrasce
i možete li te promjene zahvatiti na
primjeru vlastite obitelji?
Solidarnost je izrastala iz potrebe.
Ljudi su pomagali jedni drugima zato
što nije bilo druge mogućnosti. Nisu
mogli platiti zidara ili nekoga da im
pomogne s vrtom, pa su se morali
snaći, osloniti se na nekoga tko će im
izgraditi ili poorati. Danas, kad sve to
možeš ne samo platiti, nego postoje
i ljudi koji su dostupni da ih pronađeš,
svi su manje spremni pristajati na od-
nose koji bi ugrozili njihovu privatnost
ili udobnost. Dolazeći iz tradicionalnih
obiteljskih obrazaca, obaveza starije
braće i sestara ili onih koji su živjeli u
gradu, bila je da pomažu djeci svojih
braće i sestara, to se nije trebalo ni
pitati. Uvijek neki bratići i sestrične
počinju, školuju se, traže posao, diže
im se kredit za stan... Mojim roditelji-
ma su takvi troškovi za tuđu djecu bili
nešto što se podrazumijevalo, dok bi
to danas bilo teško zamislivo. I onda
nikada ne spavaš u svom krevetu nego
spavaš između mame i tate jer neki
bratić baš pokušava, hoće li naći posao
u Zagrebu ili neće. Ili je sestrična stigla,
ne znam koja po redu, da i ona upiše
srednju školu ili fakultet. Iz dječje per-
spektive, meni se činilo da je tako kod
svakoga i da tako mora biti. I danas sa
žalom shvaćam da moja djeca nemaju
šušur svih tih ljudi koji dolaze i prolaze.
Tada je bilo puno više isprepletenosti
i solidarnosti i unutar obitelji i unu-
tar zgrade jer su ljudi obrasce sa sela
donijeli u urbani život. I u svom životu,
koji se u mnogočemu razlikuje od ži-
vota koji su moji roditelji vodili, vidim
koliko se struktura društva promijeni-
la, koliko se čak i raslojila, koliko smo
manje povezani.
Krajem 1990-ih bili ste studentica na
Pravnom fakultetu u Zagrebu, a 2001.
upisali ste poslijediplomski studij iz
područja ljudskih prava u Sarajevu.
Kako je život u ta dva grada, u ratu
i neposredno nakon rata, izgledao i
kako je utjecao na vaš rad danas?
Sjećam se rata kao nekakve neprav-
de, nepravde zemlje koja je u strahu,
straha od preleta aviona, skloništa i
uzbune koja nas je znala zateći u školi.
Ali sam cijelo vrijeme bila svjesna da
nama u Zagrebu i nije tako strašno jer
sam na televiziji gledala slike razara-
nja gradova i ljudi prisiljenih napustiti
svoje kuće. K nama je izbjegla mamina
obitelj iz Bosanske Posavine. U posli-
jeratnom Sarajevu još sam plastičnije
postala svjesna razornosti nacionali-
razgovarala Nina Čolović
foto Davor Konjikušić
stičkih politika. U njemu sam doživjela
svoje suočenje s ratovima na Balkanu,
ne samo u teorijskom smislu, gdje
smo učili o nacionalizmu, o filozofiji
ljudskih prava, raznim pravnim instru-
mentima, nego i svjedočeći pričama
svojih sarajevskih prijateljica koje su
djetinjstvo provele pod granatama,
u hladnoći, bez mogućnosti izlaza iz
toga užasa. Posebno mi se utisnula u
sjećanje priča jednoga čovjeka koji je
u Sarajevu otvorio putničku agenciju i
koji je često putovao za Zagreb, pa bih
se s njim znala često vraćati kući. Pri-
čao bi mi, ‘ovdje su živjeli Hrvati’, dok
bismo prolazili nekim mjestom nado-
mak Sarajeva, i ‘ovdje su se dogovarali
sa Srbima kako bi uskraćivali humani-
tarnu pomoć ili uzimali njezine dijelo-
ve’. U malim situacijama, u kojima bi
se razotkrivala nečovječnost etničke
grupe kojoj sam ja, eto, pripadala jer
je netko rekao da sam to ja, stvorio
se poseban prezir prema nacionalnim
granicama i nacionalizmu. Baš zbog te
spoznaje, mislim da je iskustvo života
u Sarajevu bilo formativno za mene,
učinilo me svjesnijom, politički me
probudilo.
Muškarci puno
više pazare
Sa studenticama na kolegijima Socio-
logija i Prava žena razgovarate o nači-
nima na koje rod strukturira svakod-
nevnicu, sagledavajući i kućanski rad i
brigu o djeci. Kako te teme razumjeti
iz perspektive kućanstva samohrano-
ga roditelja?
O braku nikad nisam razmišljala kao
o nekoj vlastitoj potrebi ili destinaciji
koja je nužna da bih se osjećala dobro,
ostvareno ili potpuno. Ali znala sam
da želim imati djecu. Neki ljudi to ne
mogu shvatiti, misle da taj put mora
ići tako da žena prvo nađe muža, pa
nakon toga rađa djecu. U brak nisam
vjerovala ni tada, ali u partnerstvo da,
u njega vjerujem i dan danas. Mislim
da žene sve više ne žele paralelne živo-
te pod jednim krovom, lagano umira-
nje u odnosima u kojima ne mogu rasti,
u kojima se ne osjećaju poštovano i
dobro, primijećeno i uvaženo, svjesne
da je lakše dijeliti svakodnevnicu tih
rutinizirajućih kućnih obaveza izvan
romantičnih odnosa, u životnom,
praktičnom partnerstvu s drugim že-
Kao samohrana
majka dvoje djece
pomislim koliko
bi bilo jednostavnije
da se nekoliko
samohranih majki
organizira, živi
u većem kućanstvu
i tako dijeli troškove
i obaveze kućan-
skog rada
nama. Taj oblik višestrukih, povezanih
kućanstava već se pojavljuje u postin-
dustrijskim društvima jer ljudi traže
načine kako podijeliti troškove života.
Preskupo je živjeti sam kao samohrani
roditelj. Kao samohrana majka dvoje
djece pomislim koliko bi bilo jedno-
stavnije da se nekoliko samohranih
majki organizira i živi u većem kućan-
stvu i na taj način dijeli životne troško-
ve i obaveze svakodnevnog kućanskog
rada. U naslućivanju takve mogućnosti
vjerujem da se mnogim muškarcima
diže kosa na glavi u strahu od gubitka
privilegija koje su se generacijama ra-
zvijale kao neprikosnovene, kao nešto
što se ne propituje. Odgajane smo i mi
žene da je brak ono što svaka žena želi,
sve priče završavaju brakom, a nitko
ne govori kako izgleda prvo dizanje
kredita ili prva neprospavana noć
nakon izlaska iz rodilišta. Ta bajka o
braku je nešto što se prodaje ženama
kao njihovo najveće životno postignu-
će, iako nam nitko ne kaže da su, u
svom tom čišćenju, kuhanju, odgoju i
emocionalnom radu, muškarci ti koji
puno više pazare od nas.
Koje su teškoće s kojima se djeca i ro-
ditelji koji o njima skrbe, što je teret
koji najčešće pada na žene, susreću u
procedurama utvrđivanja odgovor-
nosti roditelja koji ne živi s djetetom?
Nažalost, mnogi muškarci nisu u
stanju čuti da ih ne ostavljaju njihova
djeca time što se prekida partnerski
odnos i puno im se lakše izmaknuti
iz roditeljske uloge. S partnerskim
i obiteljskim nasiljem situacija se
dodatno zaoštrava. U osnovi svako-
ga nasilničkoga ponašanja potreba
je kontroliranja i potčinjenja druge
osobe, psihološko slamanje i razgrađi-
vanje osjećaja vrijednosti i samopouz-
danja. Nije svako nasilje fizičko, nasilje
je i emocionalno, ekonomsko i insti-
tucionalno, a posebno razorno bude
kada se upogone institucije države,
poput ministarstava i policije, sudo-
va i centara za socijalnu skrb. Jedan
dio muškaraca smatra da je plaćanje
alimentacije dovoljna očinska uloga, a
već se i tu rijetko razmatraju stvarne
potrebe djece i roditelja koji o njima
skrbi. U sudskoj praksi utvrđeni iznosi
alimentacije budu i oko 1500 kuna, dok
samo čuvanje djeteta košta od 3000
do 4000 kuna mjesečno, a kamoli
pelene, a kamoli prehrana, oblačenje,
kolica. Unatoč tome što drugi roditelj
može imati druge, značajnije izvore
prihoda, jedino što sud gleda iznos je
njegove plaće, omogućavajući izmica-
nje od odgovornosti i obaveza prema
djetetu.
Poslije Sarajeva, nakon godinu dana
rada na Odjelu za pitanja manjina i
autonomije u Europskoj akademiji u
Bolzanu, kako je izgledao povratak
u stručni i istraživački kontekst u
Hrvatskoj?
Iskustvo boravka u južnome Tirolu
ukazalo mi je u kojoj je mjeri moguć-
nost znanstvenoga rada uvjetovana
prostorom i podrškom da se ideje
istraživača oživotvore, od suvreme-
ne knjižnice i kvalitetne opreme do
razrađenih modela financiranja i odjela
zaduženoga za upravljanje projektima.
Po povratku u Hrvatsku, počela sam
raditi u Ministarstvu pravosuđa, tada
zaostalog negdje u 1980-ima. Osim
3 Novosti #1169, Petak, 13. svibnja 2022.
toga, nikako da se to moje radno
mjesto odobri. Radila sam na ugovore
o djelu i, dok sam čekala na reguliranje
radnoga odnosa, kako je moja šefica
vidjela da jednostavno hoću i znam
raditi, postala sam članica njezina
pregovaračkoga tima za poglavlje 23
(pravosuđe i ljudska prava), najsporni-
je u postupku pregovora za članstvo u
Europskoj uniji. Unatoč iznimno vrijed-
nom iskustvu rada na tom poglavlju i
postignutim rezultatima, kako nikako
nije stizao ugovor, nisam imala druge
nego krenuti nanovo u potragu za
poslom, zadržavši se još godinu dana
u ne baš najboljim radnim uvjetima i
u Institutu za međunarodna istraživa-
nja prije odlaska u Graz. I tako ja tada,
u tri-četiri godine, živim u četvrtoj
zemlji. Malo BiH, malo Italija, malo
Hrvatska, malo Austrija, kasnije sam
i u Budimpeštu otišla na magisterij iz
sociologije i kulturne antropologije, pa
moja rodbina kaže kako sam živjela
u većini velikih gradova nekadašnje
Austro-Ugarske (smijeh).
Podrška
generacijama
koje dolaze
Rad u znanosti dokida bilo kakvu ideju
radnoga vremena zahtijevajući što veću
produktivnost, sa što manje obzira pre-
ma razvijanom sadržaju i uvjetima rada
mladih znanstvenika i asistenata. Što
se događa sa ženama, posebno onima
koje imaju djecu? Kakvo je vaše isku-
stvo kao mlade znanstvenice?
Znači, moje prvo iskustvo diskrimina-
cije događa se dok radim na katedri za
ustavno pravo Fakulteta Karl-Franzens
u Grazu, kada poželim, eto, za svoj tri-
deseti rođendan, da u toj godini dobijem
svoje prvo dijete. Imala sam izrazito
tešku trudnoću, gdje nisam prestajala
povraćati od prvoga do posljednjeg
dana, s gubitkom kilaže i infuzijama na
kojima sam znala živjeti i po nekoliko
dana. Tada ti nitko ne govori da je to
dijagnoza koja snađe neke žene, da to
stanje ima ime, hyperemesis gravidarum.
I tako, rodim ja dijete u Austriji i mislim
kako imam pravo na roditeljski dopust.
Ali nemam. Samo par mjeseci ostan-
ka kući. Uvezena sam kao mozak koji
pomaže austrijskom visokoobrazovnom
sektoru, ali nemam prava iz radnog od-
nosa koji imaju Austrijanci. Imam zavr-
šeni magisterij iz ljudskih prava i nisam
u stanju pomoći sebi, pobuniti se protiv
sustava i reći kako ja sad nemam pravo
dobiti neku porodiljnu naknadu. Straš-
no, ja bih sada trebala ostaviti to dijete
od nekoliko mjeseci i vratiti se raditi, a
što ću s njim, tko će ga čuvati. Došla
mi je pomoći majka kako sina ni u vrtić
nisam mogla upisati jer je bio premalen
da bi ga primili. Odradim ja tako pet
mjeseci i onda shvatim, ne mogu ovo
sama u stranoj zemlji i odlučim se vratiti
u Hrvatsku. Iako sam još bila u pripremi
doktorskoga rada, kako sam došla kao
izgrađena istraživačica s međunarod-
nim referencama u Zagreb, otvorilo mi
Najviše uživam
u radu sa studen-
tima jer mislim da
tu mogu najviše na-
praviti. Ako nekog
inspiriram, moti-
viram i potičem na
razmišljanje, da se
usudi više, osjećam
se ispunjeno
se mjesto na Pravnome fakultetu, gdje
sam bila zaposlena kao znanstvena no-
vakinja na jednom projektu. Znanstveni
novaci i asistenti zatrpani su poslom
odrađujući poslove koje profesori ne
žele, njihova predavanja i administraciju.
Svoj doktorski rad sam uspjela napisati
između dvije akademske godine, u dva
ljeta, zaposlivši nekoga da mi za to
vrijeme čuva dijete. Uspjela sam nekako
doktorirati i dokopati se sigurnijega
radnog mjesta.
Nakon doktorata, kada sam se
spremala na poslijediplomski studij
sociologije i kulturne antropologije u
Budimpešti, dva su mi profesora rekla:
‘Ne možete vi to, kolegice, sa svojim
privatnim životom.’ Moj privatni život
u tom trenutku je moje dijete, što
postaje varijabla samo u trenutku kada
njima prijeti odlazak mlađe kolegice na
kojoj je većina administrativnih poslo-
va. Otputovala sam i sa sinom provela
prekrasnih godinu dana u Budimpešti.
Tada sam saznala da vrijedim za čak
dvojicu muških kolega, angažiranih
da me mijenjaju samo u nastavničkim
poslovima, dok su administrativne
preusmjerili. Tako je bilo i kasnije na ro-
diteljskom dopustu s drugim djetetom,
dvojica su me mijenjala.
Kakvo je mjesto nastavničkoga rada
u znanosti? I što za vas znači rad sa
studentima?
Akademski sustav znanstvenike
postavlja u stalnu borbu za bodove
kako bi mogli sačuvati svoj posao, u
čemu se nastavnički rad najmanje
vrednuje, zbog čega se mnogi kolege,
čini mi se, i ne daju toliko nastavnič-
kom poslu. Jako sam ponosna što
sam prošle godine dobila nagradu za
najbolji e-kolegij, to stvarno smatram
priznanjem, jer to znači, barem meni,
da sam se znala približiti studentima
u mediju koji je njima blizak, na njima
relevantan način. U radu sa studen-
tima najviše uživam i potvrda mi je
smisla svega što radim. Jer mislim da
tu mogu napraviti najviše. Članci će
vjerojatno doprijeti do manjega broja
ljudi, ali ako ću nekoga inspirirati,
motivirati i potaknuti da razmišlja,
da se usudi više, doprinijeti tome da
netko bolje razumije temu, osjećam se
ispunjeno. Postoji izreka da je znanost
u Americi uspješna zato što su veliki
znanstvenici stajali na leđima divova.
To znači da su oni ispod njih bili dobri.
Neki su dobri divovi i meni omogućili
moj put naprijed i moja obaveza je da
budem podrška u njegovom otvaranju
i generacijama koje dolaze. ●
4
Novosti #1169, Petak, 13. svibnja 2022.
Цар је голуб
Голуб је толико присутан у градовима
због дуге везе људи и голубова чији је
узгој започео прије пет тисућа година,
објашњава Ива Шоштарић из биом-а.
Код нас су најпознатији градски голуб,
гугутка и грлица, чија се популација
смањује због климатских промјена
Н
е разумијем зашто би се
људи хтјели ријешити голу-
бова. Не сметају никоме’, не-
давни је твит Мајка Тајсона
који је брзо постао виралан. Како ме-
ханизам виралнога често не иде руку
под руку с поштеним времепловом,
додат ћемо одмах овдје да се Тајсон
није случајно нашао у голубињак
сфери Твитера. Осим што је у животу
под руку водао тигрове свакакве со-
рте, од животињског свијета највише
је и најчешће истицао управо голу-
бове. Први озбиљан боксачки ударац
На главну летећу градску животињу
надвиле су се бројне пријетње
који је некоме задао везује уз смрт
голуба Јулиуса, ‘првог бића које је у
животу волио’, а којему је главу зав-
рнуо човјек којег је Тајсон због тога
уловио и претукао. Голуб је и један од
главних и посебно упечатљивих ли-
кова у анимираној серији ‘Мајк Тајсон
Мистерије’ (2014. – 2020.).
Као градску животињу број један,
голуба се спомиње свугдје и у књи-
жевним крајолицима – од аутобио-
графије Бекима Фехмијуа ‘Блиставо
и страшно’, ‘Ловца на змајеве’ Халеда
Хосеинија и ‘Смртних исхода атлет-
пише Ивана Перић
– објашњава Ива Шоштарић из удруге
Телеграфска служба била је у неким
ских повреда’ Милице Вучковић до
лектирног срцодера Тита Билопав-
ловића о паунашу. Све су то заправо
приче о томе што је голуб човјеку, али
што је човјек голубу – о томе појма
немамо.
— Голуб је толико присутан у градо-
вима због дуге везе људи и голубова.
Више је разлога. Ради се о томе да
је узгој голубова започео прије пет
тисућа година, али и о чињеници да
им је природно гњездилиште, а то су
стијене, врло слично нашим грађеви-
нама. Једноставно, голубови су били
Освјежење на
Мандушевцу (Фото:
Марко Лукунић/
pixsell)
ту уз нас још и прије него што смо
имали градове па је било лако одбјег-
лим голубовима поступно се почети
гнијездити по зградама како су се оне
градиле и прилагодити се градском
начину живота. Предност им је била и
недостатак страха од људи те прила-
годба на разноврстан начин прехране
биом која је хрватски представник
у кровној свјетској организацији за
заштиту птица.
Голубови су кроз 19. стољеће
гурнути у интензивно комерцијалне
воде, примарно они којима је од-
ређена улога писмоноше, који су тада
почели преносити поруке за финан-
цијске институције и прве новинске
агенције у Еуропи. Користила их
је и фамилија Ротшилд за слање
и добивање финанцијских инфор-
мација, као и новинска агенција
Ројтерс, чији су голубови средином
19. стољећа летјели између Ахена и
Брисела, преносећи најновије вијести
и обавијести о цијенама дионица.
земљама већ успостављена, али је
била доста непоуздана, па су голубо-
ви остали преферирана метода због
своје брзине и поузданости. Стољеће
касније, голубовима се за преношење
порука служило у оба свјетска рата.
Процјењује се да је око шеснаест
тисућа голубова кориштено диљем
Еуропе тијеком Другог свјетског рата,
од чега је мање од двије тисуће ратне
путешествије и преживјело. Не чуди
да је голуба 1972. године опјевао бенд
Америка, трио састављен од синова
радника америчког ратног зрако-
пловства стационираних у Лондону.
Осим што је голубова способ-
ност добре навигације и прецизног
5 Novosti #1169, Petak, 13. svibnja 2022.
Архитектура се
све више окреће
контра голубова,
па се на великом
броју зграда могу
видјети метални
шиљци чија
је намјена да
их се растјера
и онемогући
им се гнијежђење
враћања кући послужила у ратне
сврхе, у бројним су земљама кроз
стољећа заживјела и ‘спортска’ натје- криволову – каже наша суговорница.
цања, утрке голубова. Не зна се када
су точно људи почели тјерати голу-
бове да се мало и утркују, али први
спомен голубарских утрка какве и
данас опстају веже су уз Белгију 1850. — Заправо не знамо како је настала та
године. Врхунац популарности утрке ономатопеја, но занимљиво је да се
су доживјеле средином 20. стољећа,
када је само у Великој Британији
било око 170 тисућа узгајивача го-
лубова, који су их углавном узгајали
ради тог уносног ‘спорта’.
Неупитна је и нимало тајна,
дакле, дуга веза голуба и човје-
ка, а боме и чињеница да је голуб
ни-крив-ни-дужан дао свој обол и
развоју капитализма, и прекрајању
режима и граница кроз свјетске
ратове. Пожељели смо зато чути
нешто више о голубовима у на-
шим крајевима. По интернетским
порталима дуго је колала прича
како је Хрватска пошта донедавно
имала неколико релација на којима
су голубови писмоноше свакодневно
летјели, а та је услуга била резерви-
рана само за велике кориснике, као
посебан бонус на годишњу сурадњу.
Наводило се како је најисплативија
и најбржа рута била Загреб – Сплит, лично брзо након појаве саме птице.
поготово у доба када није било
аутоцесте. Након доласка у Сплит
или Загреб голуб писмоноша се
одмарао до идућег дана, а његову
повратну руту би преузео ‘имењак’. подручјима, али се зато спомиње
Прије десетак година објављена је
и вијест како Одјел за специјалне
доставе Хрватске поште продаје
посљедње голубове писмоноше и
укида услуге за које су се дуго корис-
тили голубови. У потрази за више
информација о голубљој раднич-
ко-робовској повијести обратили
смо се Хрватској пошти, да бисмо
дознали да се ради о изворном члан-
ку који је првоаприлска шала из 2011.
године и који се касније проширио
по другим порталима а да нитко
није провјеравао информације у
њему наведене. Дезинформација ће
вјеројатно још дуго и снажно жи-
вјети на интернету, али чињеница – природописне и културне цртице’
је да су голубове писмоноше корис-
тили многи, иако Хрватска пошта
ипак није.
Из породице голубовки, у нашим су ца града Загреба’ који садржи попис
крајевима већини људи најпознатији
градски голуб, грлица и гугутка. Ива
Шоштарић из биом-а објашњава нам од Врапча на западу до Дубраве и
како је посљедњих година дошло до
смањења популације грлице.
— Када говоримо о ефекту климат-
ских промјена, прије свега мислимо
на нестабилне и промјењиве вре-
менске увјете. На примјер, прољеће
долази нешто раније па станарице,
као што је гугутка, имају предност
над селицама, као што је грлица, у
заузимању територија и започињању
гнијежђења. Такођер, ненадани
периоди хладноће тијеком касног
прољећа и топлински валови који
их убрзо замјењују имају негативан
утјецај на успјешност гнијежђења код
ове врсте. Једна од највећих пријетњи
за грлицу је нестанак станишта и не-
достатак хране. Количина мозаичних
пољопривредних површина какве
јој одговарају се смањује, а посеб-
но је проблематично и кориштење
пестицида јер се грлица у великој
мјери храни сјемењем различитог
корова. Нестанак повољног станишта
такођер јој пријети и у Африци у којој
зимује, а тијеком селидбе бројне пти-
це страдају и у неодрживом лову и
Док су се над грлицу надвиле разне
пријетње, станарка гугутка се добро
држи. У народу је због свога гугутања
најпознатија као ‘купуј крух’ птица.
чини да се у народу појавила при-
У ‘Рјечнику народних зоологичких
назива’ (Мирослав Хирц, 1947.) се не
спомиње ова ономатопеја јер гугутке
тада уопће још није било на нашим
‘купуј’ као ономатопеја за кукавицу. У
књизи ‘Птице хрватске обале Јадрана’
(Драгутин Руцнер, 1998.) се спомиње
‘купуј крух птица’ као народни назив
за гугутку код становника Метковића,
а у разговору с колегама из Међи-
мурја сам недавно дознала да се код
њих гласање гугутке опонаша с ‘дуго
спиш’ – објашњава нам Шоштарић.
О
нима које занима више
о народним називима и
причама и етимолошкој
и културној повијести
птица, уз двије већ споменуте књи-
ге, Шоштарић препоручује и ‘Птице
(Стјепан Гјурашин, 1901.). За грађане
и грађанке Загреба користан би мо-
гао бити и ‘Атлас птица гњездари-
стотињак птица које су забиље-
жене на гнијежђењу у главном граду,
Трновчице на истоку, од Мирогоја
до Слобоштине.
Градски голуб је врста голуба коју
у Загребу, али и другим градовима,
најчешће имамо прилику видјети. С
временом се и архитектура у градо-
вима све више окреће контра голу-
бова, па се на великом броју зграда
могу видјети метални шиљци чија
је намјена да се голубове растјера и
онемогући им се гнијежђење.
А
рхитектиња Селена Савић
и дизајнер Гордон Савичић,
двојац иза блога и књиге
‘Анплезент дизајн’ (2013.),
годинама се баве непријатељском
архитектуром, обликовањем градова
које је усмјерено контра животиња и
бескућника. За једну студију случаја,
названу ‘Неугодно за голубове’, Савић ким насиљем. Храњење голубова у
и Савичић прикупили су податке
о различитим методама тјерања и
злостављања голубова у градовима.
На њиховом се подужем попису могу
наћи разнолике и инвентивне методе, животињама ограничавати приступ
од мрежа, електрифицираних жица,
комада пластике који равне површи-
не претварају у косине, лажних птица
грабљивица и, наравно, металних
шиљака. Као што се, примјерице,
јавне клупе у многим градовима раде
све неудобније како на њих не би мог- убијања животиња. Ми у удрузи
ли лећи бескућници па се тако људе
који немају гдје сили да вазда тума-
Дружење на Цвјетном тргу
(Фото: Емица Елведји/pixsell)
рају унигдје, тако и се голубове тјера
да непрестано проналазе друга мјеста отпад да буде правилно збринут
на којима ће можда моћи застати и
постојати. Није, наравно, неприја-
тељска архитектура једини проблем
за голубове у градском суживоту који
се кроји по мјери људи. Разине на
Храњење голу-
бова у Загребу је
у потпуности до-
звољено те нема
прописа који то
брани, то људи
требају знати,
каже Лорена Хер-
цег из удруге
Пријатељи живо-
тиња
којима се домишља како голубове
мијењати и измицати карикирао је
умјетнички дуо Ревитал Коен и Тур
ван Бален, који у раду ‘Златни голуб’
из 2010. године нагађају о храњењу
голубова посебним бактеријама које
би њиховом измету дале својства са-
пуна. Један од артефаката које изводе
у ‘Златном голубу’ је сучеље између
голубова и паркираних аутомобила, а
које би произведени сапун закељило
директ на вјетробранско стакло.
— Често нам се знају обраћати узне-
мирени грађани и грађанке који хра-
не голубове јер им други људи прије-
те да ће их пријавити због тога што
раде. Неки су доживјели и вербално
узнемиравање па и пријетње физич-
Загребу је у потпуности дозвољено
те нема прописа који то брани, то
људи требају знати. Дапаче, Законом
о заштити животиња забрањено је
храни и води. У пар наврата смо при-
мили и дојаве о тровању голубова
па упућујемо грађане да то пријаве
надлежним институцијама, вете-
ринарској инспекцији и полицији,
јер тровање спада у казнено дјело
немамо законске овласти поступати
у таквим случајевима. Прије пар го-
дина смо добили и дојаве о особама
које су обојале голубове у кричаво
ружичасту боју и представљале их
као туристичку атракцију на главном
загребачком тргу, што смо наравно
пријавили инспекцији – прича нам
Лорена Херцег из удруге Пријатељи
животиња.
У разговору о проблемима го-
лубље свакодневице, као главни
се отеготни фактор, нимало изне-
нађујуће, опетовано појављује човјек.
— Голубови су дивље птице и у граду
имају пуно доступне хране, иначе се
не би овдје нити задржавали. Про-
блем је што им је љети у урбаним
срединама теже доћи до воде па
зна доћи до помора великог броја
голуба. Проблем им раде људи који
их виде као ‘напаст’ и проблем који
треба ‘ријешити’. Свакако би Град
Загреб, а и други градови, требали
омогућити увијек доступну питку
воду. Такођер треба припазити на
како не би био доступан живо-
тињама. Наиме, ‘прекомјеран’ број
голубова узрокује управо неправил-
но господарење отпадом, односно
човјек – објашњава Херцег.
Причамо још мало о рјешењима,
о начинима на које сви голубовима
можемо помоћи или им барем мало
мање одмагати у овом простору и
времену које сви скупа дијелимо.
— Најважније је голубовима омо-
гућити приступ води тијеком врућих
љетних дана, не узнемиравати их
и пустити да живе што природније
могу у нашој, али и њиховој околини.
Такођер треба припазити у промету
да их се не озлиједи, што се често до-
гађа. Ако нетко примијети озлијеђе-
ног голуба, или неку другу птицу, на
подручју Загреба треба о томе одмах
обавијестити градско склониште
Думовац, које ће га онда збринути.
Морамо се помирити с тиме да су
голубови, као и вране, галебови и
слични ‘непожељници’, становници
у нашим градовима и зато морамо
заједно пронаћи начин да коегзисти-
рамо – поручује Херцег.●
6
Novosti #1169, Petak, 13. svibnja 2022.
Zagorka
domaće
fantastike
Kada bi je pitali za mišljenje
o čestim prigovorima
znanstvenoj fantastici da
služi bježanju od stvarnosti,
Milena Benini redovno
je odgovarala citirajući
poznatu spisateljicu Ursulu
Le Guin: ‘Znate tko se boji
bijega? Tamničari’
P
rekoputa zgrade u koju sam
se nedavno doselila stara je
kuća, čiji jedan dio nalikuje na
toranj nekog malog zamka. Na
jednom od prozora u prizemlju često
stoji žena crne kose, vjerojatno u pede-
setima, i nalakćena na prozorsku dasku
u samoći puši cigaretu. Nismo se još
nikada pozdravile, međutim, pogledom
U povodu godišnjice smrti jedne od naših
najnagrađivanijih spisateljica sf-a
instinktivno tražim njenu pojavu kad-
god prolazim. Otkad sam je primijetila,
naime, svaki mi se put iznova učini da
u njoj vidim Milenu Benini. Milenu
Benini – jednu od naših najpoznatijih
i najnagrađivanijih spisateljica sf-a,
prevoditeljicu, urednicu i teoretičarku,
strašnu ženu ne samo u književnom,
nego i najljudskijem mogućem smi-
piše Dunja Kučinac
slu. Milenu Benini – rođenu 1966., a
preminulu nakon kratke i teške bolesti
prije nepune dvije godine, početkom
mjeseca lipnja. Tijekom te dvije godine,
od kada Milena više ne piše sf romane
i priče, ne reda književne nagrade na
svoju policu, ne vodi radionice pisanja,
ne piše o strašnim književnicama, ne
govori o spekulativnoj fikciji i njenoj
sposobnosti da osmisli nove i egalitar-
nije svjetove i društvene odnose, ne
govori o sistemskim problemima našeg
društva, ukratko – ne radi sve ono što
je neumorno, strastveno, pametno, an-
gažirano, skromno, štreberski, frajerski
i dosljedno radila cijeli svoj život – Mi-
lena je nedostajala mnogima. Vjerujem
da nisam jedina koja se tijekom te dvije
godine puno puta ponadala da će je
prepoznati u nečijem licu i imati priliku
još jednom pozdraviti. Ljubitelji sf-a,
književnosti općenito, njene suradnice,
kolege, obitelj, prijatelji i fanovi, vjeru-
jem, Milenu spominju, čitaju i citiraju
stalno i svugdje.
S Milenom sam jednom prilikom
imala privilegiju kratko surađiva-
ti – dvije godine žirirale smo s Dorom
Sivkom književni natječaj za priče u
žanru klimatske fikcije, u organizaciji
Zelene akcije i Bookse. Taj angažman
na promociji takozvanog cli-fi žanra u
domaćem književnom polju samo je,
međutim, mala crta u njenoj bogatoj
biografiji. Prvu je priču objavila još kao
četrnaestogodišnjakinja u kultnom
časopisu ‘Sirius’, slušala je novinarstvo,
francuski jezik i komparativnu književ-
nost u Zagrebu, a diplomirala je kom-
parativnu književnost na sveučilištu St.
George u Oxfordu. Objavila je brojne
romane, priče, znanstvene radove i
eseje i za njih osvojila sijaset nagrada –
sferu za ‘Kaos’, ‘Prodavača snova’ i niz
priča i eseja, ‘Artefakt’ za ‘Mletačkog
sokola’, ‘Zmajsku zoru’ i ‘Prodavača
snova’, slovenski ‘Hudi Maček’ za ‘za
izvanredan doprinos u žanru znanstve-
ne fantastike in fantasyja’.
Do njene smrti, samo su dvije osobe
osvojile više sfera od nje, a Milena je
rado isticala činjenicu da je udio žena
koje su nagrađene sferom daleko veći
nego u svim drugim književnim nagra-
dama, skrećući tako pažnju na velik
broj i ravnopravno mjesto spisateljica
u domaćoj žanrovskoj književnosti na
kojem bi nam mnoge zapadne zemlje
mogle pozavidjeti, a čije je razloge
Milena detektirala u naslijeđu deklari-
rane ravnopravnosti spolova ostvarene
u bivšoj državi. Jedan od njenih najpo-
znatijih romana ‘Svećenica mjeseca’,
koji je inicijalno objavljivala u nastavci-
ma na svom blogu, bio je i prvi fantasy
roman koji se našao u finalu T-portalo-
ve nagrade za najbolji hrvatski roman
2015. godine. Uređivala je naslove za
izdavačku kuću Lumen, vodila je radio-
nice pisanja u trešnjevačkom CeKaTeu,
uvijek spremno davala savjete mlađim
piscima, prevela je knjige Douglasa
Adamsa, Terryja Prattcheta, Phili-
pa K. Dicka, Julesa Vernea i brojnih
drugih, ali i stripove, poput Prattovog
slavnog Corta Maltesea. U jednu stra-
nicu in memoriama ne stane ni mali dio
velikog Mileninog doprinosa domaćoj
književnosti, pa ćemo samo ponoviti
riječi Tomislava Šakića, koji ju je u
tekstu objavljenom povodom njene
smrti na portalu časopisa za znanstve-
nu fantastiku ‘Ubiq’ nazvao Zagorkom
hrvatske fantastike, referirajući se tim
Milena Benini (Foto:
Grgur Žučko/pixsell)
priznanjem na njenu izjavu da je ‘htjela
biti Zagorka kad poraste’.
Valja ipak dodati da je Milena u
svemu što je pisala i govorila nastupala
feministički, angažirano, znatiželjno
i nepretenciozno. Kada bi je pitali za
mišljenje o čestim prigovorima znan-
stvenoj fantastici i fantastici da je
eskapistička, odnosno da služi bježanju
od stvarnosti, redovno je odgovarala
citirajući poznatu spisateljicu sf-a Ur-
sulu Le Guin: ‘Znate tko se boji bijega?
Tamničari.’ Govorila je o važnosti zami-
šljanja drugačijih svjetova kroz književ-
nost i kapacitetima sf-a da te svjetove
stvori i testira, ali i da nam pomogne
rasvijetliti aktualne društvene odnose
oko nas. ‘Treba se inspirirati stvarnim
životom bez obzira na to što se bavimo
spekulativnom fikcijom’, kazala je jed-
nom prilikom, a povodom izlaska svog
‘Mletačkog sokola’ rekla je da misli da
je ‘ideja spekulativne fikcije puno više u
tome da komentira sadašnjost nego da
predviđa budućnost’.
M
ilena je maštovito i pamet-
no govorila i pisala o toj
sadašnjosti: o klimatskim
promjenama, migracijama,
krizama i nejednakostima koje stvara
kapitalizam. Osim Ursule, često je spo-
minjala i citirala pisce poput Willia-
ma Gibsona i Chine Miévillea koji u
svojim djelima tematiziraju aktualne
društvene odnose i promišljaju njiho-
vu promjenu. Branila je žanrovsku i
popularnu književnost kao prostor koji
zna izgledati bezazleno, ali često može
biti subverzivniji od takozvane visoke
književnosti. Navijala je za sve snažniju
afirmaciju stvaralaštva žena, neame-
rikanaca i nebijelaca u vrhu svjetskog
sf-a kojim su, u njegovom takozvanom
zlatnom razdoblju, dominirali bije-
li, srednjoklasni muškarci iz Amerike.
Pisala je i držala predavanja o važ-
nim ženama u sf-u. Osmislila je izraz
‘strašne žene’ o kojima je najprije pisala
na svom blogu, a onda na sajtovima
Cunterview i VoxFeminae, koji i danas
ima istoimenu rubriku.
Za kojim god da Mileninim tekstom
posegnete – romanom, pričom, esejom
ili intervjuom – nećete pogriješiti. Kad
završite s čitanjem, bit ćete naoruža-
ni spiskom sjajnih sf autora i knjiga,
novim informacijama iz raznih polja
koja je Milena istraživala i o kojima je
pisala, od povijesti do feminizma, ali
još daleko važnije, bit ćete naoruža-
ni novom dozom znatiželje i želje da
neumorno čitate. Stoga ćemo ovaj
tekst završiti upravo njenim riječima.
Snažnim, zaigranim i toplim, riječima
koje je napisala 2018. godine povodom
smrti već spomenute, velike Ursule Le
Guin, o kojoj je i ranije rado govorila i
pisala. Taj je esej, objavljen u časopisu
‘Ubiq’, nazvala ‘Doista potrebne stvari
(monolog za dvije uz preporučenu lite-
raturu na kraju)’. Na njegovom samom
kraju, Milena ispisuje pozdrav Ursuli i
pušta odjavnu špicu koja nas ostavlja u
žalovanju, ali nas isto tako šalje na put
džepova napunjenih prijeko potreb-
nom maštom, hrabrošću i odvažnošću:
‘A onda, 22. siječnja ove godine sve je
stalo. Znala sam da više neće biti novih
riječi. Što je dala, dala je. Što imam(o),
imam(o). Dalje ću (ćemo) morati sama
(sami).’ I još: ‘Ostalo je tako puno.
Puteva, putokaza, plesova. Priča. Jer,
iznad svega: Ja govorim jezik priča (Le
Guin, 2005). Mačete u ruke; idemo
●
teturati dalje.”
7 Novosti #1169, Petak, 13. svibnja 2022.
RAZUM I OSJEĆAJI
Pohvala lijenoj ženi
piše Olja Savičević Ivančević
Prava žena nikad ne odmara, jer zna da će se bez nje raspasti svijet!
A tko bi podnio toliku odgovornost. Pa iako se neumoran ženski rad
povezuje s emancipacijom, upravo suprotno, emancipacija bi konačno
uključivala puno više džabalebarenja za žene
S
vakog maja, kad krene pričao o radu, kao da ne dirinčimo kroz cijelu godinu,
na pamet mi padne rumunjski pisac i pjesnik Tudor Argezi. Tudor Argezi je
bio dobar lik. Njegovu kuću s imanjem, danas muzej pod imenom Spomen
kuća Tudora Argezija, posjetila sam u Bukureštu prije nekoliko godina na
poziv rumunjskog pen-a, a u društvu bjelosvjetskih poeta, što me makar fonetski
uvijek neodoljivo asocira na ‘probisvijeta’. Nakon što je izašao iz pržuna u koji ga je
strpao Ceaucescu, Tudor je kupio imanje i kuću blizu zatvora da bi ga žena i kćer
mogle posjećivati – kad ga opet zatvore. Tudor je, razumno, ukalkulirao zatvor, jer
je odlučio živjeti po svom, a ne po pravilima sistema. Živio je uglavnom od prodaje
trešanja s imanja koje se danas nalazi usred Bukurešta kao zeleni otok okružen
golemim socijalističkim zgradama. Kako mu je bilo zabranjeno objavljivati, od pro-
daje trešanja je kupio tiskarski stroj i štampao sam – ne samo knjige nego i novine.
Barem dok mu ne bi oduzeli tiskarska slova. Bila su to doslovno zabranjena slova,
zaplijenjena. Pošto nije moguće takvom piscu oduzeti slova i zaustaviti ga, Tudor
bi uvijek našao načina da nastavi s radom. Inače, Argezijeva kuća je ostavljena u
izvornom stanju, a u radnoj sobi uz knjige, svete i obiteljske slike, na posebnom
mjestu nalazi se fotografija Josipa Broza Tita – podsjećanje na to kako su na tadaš-
nju Jugoslaviju gledali slobodari koji su bili ‘iza željezne zavjese’, a za naše revizioni-
ste i oportuniste zgodna lekcija iz povijesti.
No ono što je mene posebno oduševilo i zbog čega ga danas spominjem, jest
krevet kolege Argezija, smješten odmah pored radnog stola. S obzirom na to da
je spavaća soba u drugoj prostoriji, sasvim je jasno, a tako su mi i potvrdili – bio
je to Tudorov radni krevet, onako kako je to prikazao Mladen Stilinović u svojoj
‘Pohvali lijenosti’.
Tako su u kući rumunjskog klasika, koji je očigledno volio svoj posao toliko da
ga je bio spreman platiti građanskom slobodom, sublimirana važna znanja o
životu i radu:
- rad i privatni život su neodvojivi
- nema kvalitetnog rada bez dokolice (iako vjerojatno ima dobre dokolice i bez
rada, ko voli)
- treba uzet pauzu i malo prileć kad god se umoriš (ovo da se stavi u zakon o radu)
- ako pošten čovjek može sebi priuštit kuću i imanje, što i nije osobito čest slučaj,
neka ih kupi u blizini zatvora
- trešnje su na prodaju, Tudor nije
Reklo bi se da je Tudor Argezi bio nepatvoreni freestayler, a njegov otpor Borgu,
kolektivnoj svijesti, fascinantan, subverzivan i, naposljetku, duhovit podvig. A kad bi
negdje postojao raj, gore bi, u nekoj sporoj i mirnoj beskrajnoj nedjelji, opušten na
svom radnom krevetu, zobao rajske trešnje s Oblomovom, Bertnardom Russelom,
Maljevičem i Stilinovićem i ostalim apologetima dokolice kao višeg oblika i otpora i
rada. Jer samo onaj tko poštuje slobodno vrijeme, svoje ili tuđe, poštuje i rad.
Ipak, ne mogu ne primijetiti, među slavnim lijenčinama žena kao da nema. Mogu
se sjetiti samo Perine Štambere, lika iz Tijardovićevog spli’skog imaginarija, liber-
tine kakvu u životu svi poznaju, ali se kao tip nije šire primila; ‘perine’ su anonimne
i u lokalnim su percepcijama nažalost pervertirale do ‘Perse from the Mahala’ ili
omrznutih sponzoruša. Perina Štambera mi je oduvijek bila draga, kao autentičan
buntovni karakter unutar pasivno-agresivnog ženskog dalmatinskog mentaliteta
u kojem nikad nije bilo previše prostora za feministička razgibavanja.
Lako je razumjeti zašto poznate (i nepoznate) žene nisu ljenčarile – da su ljenčari-
le ne bi ih bilo: kad su se konačno izborile za pravo da izađu iz kuća, za plaćen posao
i kakvu-takvu ekonomsku neovisnost, primorane su (ili misle da su primorane)
neprekidno se dokazivati kroz svoj rad u kojem u većini slučajeva sporije napreduju i
lakše se vraćaju na nulu. Postoji tu i onaj moment u kojem nijedna od nas ne želi biti
lazy daisy, jer samo ako smo svaki dan u svim područjima busy daysi vrijedne smo kao
osobe. Šeta, jer Lazy Daisy se puno bolje zabavljala od svoje odgovorne blizanke.
Prava žena nikad ne odmara, jer zna da će se bez nje raspasti svijet! A tko bi
podnio toliku odgovornost. Pa iako se neumoran ženski rad povezuje s emanci-
pacijom, upravo suprotno, emancipacija bi konačno uključivala puno više džaba-
lebarenja za žene – odmora bez straha za egzistenciju, ali i bez grižnje savjesti.
Osuđene na neplaćen kućni rad i manje unosne poslove, lošije plaćene, a uvijek
dostupne, uz to i projekt menadžeri unutar svojih obitelji, žene koje poznajem ne
rade samo kad spavaju.
Kroz književno-likovne radionice na temu rada koje s kolegicom, vizualnom
umjetnicom, već drugu godinu vodim na Trešnjevci, susrela sam s osobnim isku-
stvima zaposlenih i nezaposlenih žena, s iskustvima o kojima nema govora u jav-
nom prostoru što je u najboljem slučaju neobično, jer naši životi su u kapitalizmu u
potpunosti određeni našim poslovima. O ženskom radu govori se samo u katego-
rijama uspješnosti, izvrsnosti, produktivnosti. Iako je ta slika dizajnirana i servirana
kao slika naše supermoći, ona je falsifikat poput rebrendirane kutije Domaćica
keksa. Zapravo rebrendira se natpis na kutiji, a sadržaj, čak i kutija, ostaju isti.
Nije istina da žene mogu i stižu sve, istina je da žene misle da moraju sve i da
je taj pritisak sve strašniji. Istina je da idu preko svojih granica i zbog straha od
neuspjeha: zato svi ti pusti multitaskinzi, prokrastinacije, trka za priznanjem, tje-
skobe, napadaji panike, normabeli, burnouti i srodni, na mrežama gotovo trendi
pojmovi s kojima je stvaran život pravi pakao.
Zato služe priče – kad vidimo da nismo same lakše govorimo o temama koje su
tabu, poduzimamo stvari. Keksualna subverzija i društveni rebrending bio bi ‘Do-
maćicu’ pretvoriti u ‘Neradnicu’: dokoličarku, hvatačicu zjala, hedonisticu. Riječju,
u onu koja sa svojim vremenom raspolaže.
Da se razumijemo, možda sam među najgorima, eto radila sam i u nedjelju na
Prvi maja, iako dižem ruku za Zakon o radu koji podrazumijeva neradne praznike
koji padaju nedjeljom i ekstra plaćene prekovremene, i sutra bih glasala da cijeli
maj svake godine bude mjesec gluvarenja. A to bi bilo moguće kad bi se gluva-
renje rasporedilo ravnopravno, pa da recimo radnici i radnice gluvare vremenski
podjednako kao i poslodavci ili pojedini zastupnici.
Međutim, po zanimanju sam tzv. slobodna spisateljica i unutar te svoje upitne
i ograničene slobode, nakon dvadeset godina radnog staža, izborila sam ili jed-
nostavno uzela pravo reći ‘ne’ kad mi se ne radi i ‘da’ onda kad hoću i s kim hoću.
Moja majka, koja se budila u pet, ali imala sigurnu plaću, to ne shvaća, kao većina
majki bila bi najsretnija da radim u nekoj instituciji. Iako njena mirovina, za više od
četiri desetljeća buđenja u pet, iznosi koliko jednodnevni putni troškovi saborskog
zastupnika od Zagreba do Splita. Sloboda odlučivanja o vlastitom vremenu možda
je i jedina povlastica mog posla, ali dragocjena, volim je više od novca, a pogotovo
od ‘slave’. Nekima je to teško, nekima nemoguće. Ali dobro je znati gdje je naš pri-
vatni najbliži zatvor (vjerojatno pod nosom) i koliko daleko seže naš trešnjin vrt,
pa se onoliko koliko ide protegnuti unutar toga. Umjesto nametnute izvrsnosti,
što češće prakticirati dokonost i ljekovitu sporost u svemu što činimo, uživanciju
i igru. Žena koja uživa, beskorisna žena – kakvo svetogrđe, kakva uvreda za čovje-
čanstvo, kakav spomenik životu. ●
8 Novosti #1169, Petak, 13. svibnja 2022.

DVOKORAK NAPRIJED
GORSKI KOTAO
Mangup Ali
piše Valentina Vukadinović

Piše Ivana Perić

S
koro će šesta godišnjica smrti Muhammada Alija, a u zapećcima inter-
neta (španjolski forumi o boksu) nedavno je entuzijastično procirkulirao
video Alija koji u intervju za irsku televiziju rté 1972. recitira svoju pjesmu
posvećenu pobuni u zatvoru Attica. Ali, među ostalim, u njoj stihuje:
‘Umrijeti boreći se za slobodu / Koji bi kraj mogao biti prikladniji? / Bolje sigurno
nego u nekom krevetu / U kojem narušenog zdravlja / Odugovlačim dok ne
umrem / Bolje da se zavjetujemo sebi da ćemo umrijeti / Nego ujaku Tomu / Bolje
nego sklapati mir samo da bi živjeli u laži.’
Nakon recitacije, Ali u eteru povezuje borbu crnačkih zatvorenika u Attici s
borbom Iraca protiv britanskog imperijalizma. Desetljeće ranije, snimio je album
‘I Am The Greatest’(1963.), kombinaciju monologa, poezije, pjevanja, komedije. I
na tom su albumu brojni nabijeni stihovi, a velik je i utjecaj Alijevog elokventnog
treš(talk)anja na kasniju hip-hop kulturu (da nije bilo njegove ‘Will The Real
Sonny Liston Please Fall Down’, teško da bi Eminem 40 godina kasnije tražio da

Prhka pita od jagoda

ustane pravi Slim Shady).
Dvadesetjednogodišnji Ali udara kroz stihove, viče Americi da se navikne na
njega, šamara i šaketa u muzičkim numerama koje su izlistane kao runde. Glasan

Z
je, samouvjeren, smije se vlastitim šalama – ne čudi da se pola stoljeća kasnije na
njega referira i Kanye West (vjerojatno u nijednom muzičkom žanru nema toliko nate li one ljude kojima neke,
eksplicitnog referiranja na prethodnike kao u hip-hopu, a američki je na mnogo naoko beznačajne i potrošene
razina zapravo arhiv povijesti crnačke zajednice). Ne čudi ni da Alija kao idola iz stvari razgale dušu? E ja sam
mladosti navodi još jedan mnogima nepodnošljivo samopouzdan momak – Zla- jedna od tih koji se oduševe
tan Ibrahimović. U biografiji ‘Ja sam Zlatan’ (2011.), vidimo mladića koji odrasta stručkom poljskog cvijeća u staroj,
u siromaštvu, škola ga zanima jedino zbog ručka koji tamo dobije, ima govornu metalnoj kantici za mlijeko, šumskim
manu, rugaju mu se da je jugović. On kao klinac krade bicikle, a Ali zbog ukra- jagodama pored puta ili starim kreden-
denog bicikla s dvanaest godina počinje boksati. Piljak u oku uglađene Švedske, cem koji obojim i dam mu novi život.
uspješni Ibrahimović svoju aroganciju opisuje kao otpor, a džokerski cerek nosi Upravo takve, nostalgične kolače volim,
kao značku časti. rustikalne, mirisne, pomalo nesavrše-
Ljubav prema Aliju gaji još jedan nogometni vragolan, Mario Balotelli, tako- ne. Već ste sigurno primijetili da volim
đer od one bučne i zajebantske sorte migrantske i radničke klase koja se ponaša prhka tijesta s voćnim punjenjem. Pite s
kao da ne zna otkuda dolazi, odnosno – kao da ne zna gdje joj je mjesto. Balotelli prhkim tijestom možete pripremati i u
se belji ispred Mona Lise u Louvreu, a rasistima prijeti batinama, zbog čega je kombinaciji sa sirom, orasima, makom,
spreman završiti u zatvoru. U očima kritičara vazda mu fali discipline, pristojnosti. čokoladom, ali s voćem su mi najdraže.
Fali mu ona fina mjera finog svijeta što bi volio fino nastaviti klati i tlačiti. Još kada su u pitanju mirisne i slatke
Vraća nas to ponovno na Alija, koji novinaru Playboya u intervjuu 1975. navodi jagode, to je rajski desert. Sezona jagoda
neke uzrečice koje je smislio: ‘Ratovi protiv nacija vode se da bi se promijenile je krenula i svi ljubitelji tih prekrasnih,
mirisnih i ukusnih plodova dolaze na
Muhammed Ali (Foto: svoje. Dok čekam one prave, domaće
Christina Jansen/
Landmark/pixsell)
jagode iz našeg vrta ili one šumske, za
koje me uvijek veže sjećanje na jedan
rosni sokak u Lici, kupim ponekad mje-
ricu za pripremu kolača. Vi kreativniji se
možete poigrati pa gornju koru ukrasiti
ili, kada nemate vremena, jednostavno
napravite čupavu pitu pa samo naribaj-
te zaleđen drugi dio tijesta. Kod izrade
ove pite, najviše vremena ćete potrošiti
na čišćenje i sjeckanje jagoda. Tijesto se
mijesi kratko te treba odmarati i hladiti
se prije pečenja. Ako možete nabrati
šumske jagode, pomiješajte ih s doma-
ćima i dobit ćete pravu rapsodiju mirisa
i okusa. Također, možete koristiti borov-
nice, maline, kupine, višnje, trešnje…
Sastojci za prhko tijesto
300 g oštrog brašna
prstohvat soli
mape, ali ratovi protiv siromaštva vode se da bi se mapiralo promjene’, ‘Upravitelj 150 g hladnog maslaca (plus još malo za
zatvora je u gorem stanju od zatvorenika, jer je u zatvorenika tijelo u zaroblje- podmazivanje kalupa)
ništvu, a u upravitelja um’, i ‘Ljubav je mreža u koju se srca hvataju kao ribe’. Za 80 g šećera (bolji bi bio šećer u prahu)
ovu posljednju novinar komentira da je malo otrcana, na što mu Ali drmne jedan 2 vanilin šećera
verbalni direkt – kaže mu da je znao da nije pametan čim ga je ugledao. U tom 2 žlice kiselog vrhnja
razgovoru predstavlja i jednu novu pjesmu, za koju kaže da je bolja od bilo koje na 1 jaje
svijetu. Na pitanje novinara kako zna da je pjesma tako dobra, Ali odgovara: ‘Moja 2–3 žlice hladne vode (po potrebi)
pjesma objašnjava istinu, pa što bi moglo biti bolje od toga?’ A u stihovima, među
ostalim, kaže: ‘Otvoreno je lice istine / Zakon istine je jednostavan: što siješ, to Za punjenje
žanješ.’ Pa onda dodaje: ‘To je remek-djelo, ako tako moram reći.’ ■ 500 g jagoda
2–3 žlice šećera u prahu (ovisno o
slatkoći jagoda)
2 vanilin šećera
2 žlice škrobnog brašna
Priprema
Najprije zamijesite tijesto. Pomiješajte
oštro brašno s prstohvatom soli i
naribajte hladni maslac. Razmrvite
smjesu rukama da postane poput
pijeska. Dodajte obje vrste šećera,
jedno jaje i dvije žlice kiselog vrhnja.
Umijesite kompaktno tijesto. Ukoliko
je presuho, dodajte žlicu ili dvije hladne
vode. Nemojte predugo mijesiti da se
ne rastopi masnoća jer tijesto tada
neće biti prhko. Odvojite jednu trećinu
tijesta i stavite u hladnjak (ako ćete ga
ribati, zamrznite ga).
Ostalih dvije trećine tijesta razvaljajte
na pobrašnjenoj podlozi. Kalup za pite
dobro namastite maslacem i pospite
brašnom. Pomoću valjka prebacite
tijesto u kalup. Uredite rubove i višak
tijesta dodajte onome u hladnjaku.
Vilicom izbockajte tijesto pa ga stavite
na 30 min u hladnjak da se ohladi
prije pečenja. Pećnicu zagrijte na 200
stupnjeva pa hladno tijesto pecite
15 do 20 min. Za to vrijeme očistite i
nasjeckajte jagode. Pomiješajte ih s obje
vrste šećera i škrobnim brašnom da se
dobro oblože kako ne bi pustile previše
soka.
Polupečeno tijesto malo prohladite
i stavite nadjev od jagoda. Onu trećinu
tijesta koja se hladila koristite za
gornji dio pite. Možete ga razvaljati i
ukrasiti pitu trakicama ili jednostavno
naribati po vrhu. Ja sam modlicama za
kekse izrezala oblike na jednoj polovici
razvaljanog kruga pa ih zalijepila
pomoću razmućenog bjelanjka na drugu
polovicu kruga. Još sam dodala i malo
listića badema za hrskavost. Pećnicu
smanjite na 180 stupnjeva i pecite pitu
još nekih 35 min. Kada porumeni, gotova
je. Prije rezanja i posluživanja ohladite
pitu jer se tako ljepše reže.
Dobar tek! ●

IMPRESSUM Društveni IZDAVAČ

Srpski
GLAVNa
UREDNIca
REDAKCIJA
Nina Čolović,
GRAFIČKI UREDNIK
Ivica Družak
Nada je financirana sredstvima
Savjeta za nacionalne manjine

Godina II / Zagreb | Petak, 13/05/2022 magazin demokratski NOVOSTI Anja Kožul, Ivana
Vlade Republike Hrvatske

REDAKCIJA
forum Andrea Radak Perić, Olja Savičević DIZAJN
Draškovićeva 25

#015
Ivančević, Anja Parabureau / 10 000 Zagreb
ZA IZDAVAČA UREDNICA NADE Vladisavljević i Valentina Igor Stanišljević ured@sdf.hr
Jelena Nestorović Tamara Opačić Vukadinović i Tena Križanec www.sdf.hr
 KRONIKA
5
Novosti #1169, petak, 13. svibnja 2022.
Orila se ‘Šesta
lička najmilija’
Sada kada se opet možemo slobodno
ponašati – ja sam presretan. Još sam sret­
niji kad vidim koliko mladog svijeta ima
oko mene, rekao je na Trnjanskim kreso­
vima član Ličkog prela Dušan Dukić
S
intetička pop glazba i šljoki-
časti kapci naspram ličkih kapa
i tamburice samice. Narodne
pjesme o slavnim podvizima
ustanika Đoke Jovanića i Šeste
ličke divizije, rame uz rame s melanko-
ličnim stihovima upakiranim u elektro-
plesnu formu. Između svega toga mnogo
ljepljive šećerne vune i kokica. Našminka-
ni i egzaltirani, svečani i suzdržani, mladi i
stari, u istom danu i na istom mjestu, staja-
li su pokraj plamtećih Trnjanskih kresova
u čast 77. godišnjice oslobođenja Zagreba
od okupacije.
Sve te sadržaje priredila je Mreža anti-
fašistkinja Zagreba (maz) kod Mosta slo-
bode u subotu 7. maja, uz podršku Srpskog
narodnog vijeća te Saveza antifašističkih
boraca i antifašista Republike Hrvatske.
Nakon 30 godina, iza Trnjanskih kresova
kao pokrovitelj stao je Grad Zagreb pre-
vođen Tomislavom Tomaševićem. On
je ove godine na nasip došao prvi put kao
gradonačelnik.
— Za vrijeme rata brojni građani Zagre-
ba su zajedno s drugima sudjelovali u
jedinicama nob-a, na različite načine su
radili subverzije i sakrivali ljude kojima
je prijetila deportacija u sigurnu smrt.
Odajemo počast za 30.000 građana koji su
dali svoj život u partizanima i koji su bili
žrtve ustaškog i fašističkog terora u gradu.
Jedinice koje su oslobodile Zagreb, oslobo-
dile su ga na krilima socijalne pravednosti,
Povratak Trnjanskih kresova nakon
dvogodišnje pandemijske pauze
vjere u jednakost i internacionalizam. Sve
te vrijednosti trebamo baštiniti njima u
čast. Njima u čast palimo kresove na ovom
mjestu. Njima u čast mi smo obavezni
graditi društvo koje se temelji na klasnoj i
rodnoj jednakosti, na miru, na solidarnosti
i svim onim vrijednostima koji ljudima
— To su ljudi na koje trebamo biti ponosni.
– kazao je Đulić.
Palac gore za Šestu ličku –
Dušan Dukić
Gori vatra puna plama
– Trnjanski kresovi (foto: Slaven
Branislav Babić/pixsell)
ovog grada omogućuju da budu jednaki.
Sretan svima Dan oslobođenja Zagre-
ba – poručio je gradonačelnik Tomašević.
Predsjednik Gradske četvrti Trnje Goran
Đulić podsjetio je da je Zagreb dao 89
narodnih heroja i oko 600 nositelja parti-
zanske spomenice.
Zagreb je bio i ostao nepokoreni grad, a
1975. godine proglašen je gradom herojem
Članovima zbora Domaćigosti ove je
godine pripala čast da zapale plamen.
Izbjeglice iz Irana, Manu i Titi, zajedno s
voditeljicom zbora Jovanom Lukić, držeći
po jednu baklju u plamenu, naložili su
kresove. Jovana nam govori da je ‘potpuno
zaljubljena u Trnjanske kresove’. Kaže da
je to ‘jedinstvena manifestacija, ne samo
u regiji, nego i u cijelom svijetu’. Nema
mnogo vremena za druženje i uživanje na
nasipu s obzirom da vodi dva zbora – Do-
maćigosti i Zborhor.
Najviše ovacija na Savi pobrali su
članovi zbora Ličko prelo. Ova mješovita
pjevačka skupina izvodi tradicionalne
arhaične ličke pjesme na basu uz ličku
tamburicu samicu. Nasipom su se redom
orile ‘Šesta lička najmilija’, ‘Kad je bila bor-
ba kod Drvara’ i ‘Pjesma narodnom heroju
Đoki Jovanoviću’. Specijalno na zahtjev
publike izveli su dodatnu pjesmu. Odabrali
su jednu o Nikoli Tesli. Među članovima
Ličkog prela prepoznajemo Dušana Du-
kića kojeg smo upoznali na Trnjanskim
kresovima 2019. Prvo je bio u crvenom
svečanom odjelu, a kasnije se preobukao
u ličku narodnu nošnju. Pitamo ga kako se
osjeća.
— Znate kako se osjećam? Kao da sam se
ponovo rodio. Sada kada je ponovo došlo
vrijeme da se možemo slobodno pona-
šati – ja sam presretan. A još sam sretniji
kad vidim koliko mladog svijeta ima oko
mene – govori Dušan pa još malo pričamo
kako nam je bilo dosadno i depresivno
u pandemiji. Hvali nam se da nije imao
Covid−19 i da je cijepljen tri puta. Sazna-
jemo da u Zagrebu živi 54 godine i da je
do 1991. bio rukovoditelj radne jedinice
Hidroelektre. Tad je kao komunist srpske
nacionalnosti dobio otkaz. Danas je
predsjednik sekcije Šeste ličke divizije pri
antifašistima u Hatzovoj. Skrećemo načas
s teme zbog koje smo se našli jer smo,
kako to obično biva, shvatili da imamo
iste znance. Dušan je rodom iz Deringaja
kraj Gračaca, tamo ima kuću, sestru i
brata. Prva kuća do njega je ona porodice
Miljuš, naših sugovornika na temu afere
Vjetroelektrane. ‘Kako je svijet mali’,
poentira Dušan.
Ovo je bio prvi nastup Ličkog prela na
Kresovima. Sami su se javili maz-u sa
željom da zapjevaju. Imaju člana koji je
ranjen u borbi za Drvar 1944. kao pripad-
nik Šeste ličke, otkriva nam Dušan. Naža-
lost, nije mogao doći ove godine. Riječ je
o borcu Šimi Mudrovčiću koji je prije tri
U
godine dao intervju za Novosti.
slijedila je 11. Antifa night
u Močvari u nešto druga-
čijem žanrovskom ruhu.
Organizatorice i organiza-
tori su ove godine osmislili
koncertni dio i pogodili u metu. Isprva
su, prema riječima 22-godišnjeg Marja-
na Klišanina, htjeli pomiješati punk i
elektro izvođače, ali to im nije pošlo za
rukom. Hrabro su se opredijelili za sinte-
sajzere, ritam mašine i dj pult. Kako kaže
naš sugovornik, potrebno je ukazati da se
antifašizam kroz muziku pojavljuje i u
drugim žanrovima. Također žele privući
mlađu publiku koja ima različite afinite-
te. U sjeni neona do jutra se cupkalo uz
bendove Cura i dečko, Revirgin, Neon
Lies i dj set Schlag, dok su specijalni gosti
bili članovi benda Lepša Brena iz Novog
Sada.
Bio je to pravi antifašistički kirbaj
prigodan za sve generacije i ukuse. Osim
muzičkog dijela, održane su Yoga radioni-
ca, Vogue – radionica plesa, Drum’n’bijes
radionica bubnjanja, faktiv-ova radioni-
ca ‘Sjedila sam na nasipu, šila sam’, Eko
kviz, Književni kružok: Pjesma narodu!,
radionica Biciklopopravljaone Zelene ak-
cije, kao i virtualna izložba uaba Šibenik.
Moglo se pazariti štošta na štandovima
maz-a, Zagreb pridea i na štandu Ekosla-
vije.
Iz maz-a navode da su se konačno
stvorili uvjeti za otvorenu institucional-
nu podršku gradskih vlasti. Pored toga,
smatraju da bi Dan oslobođenja Zagreb, 8.
maj, ponovo trebao biti Dan grada. Ideja
da ovaj datum postane crveno slovo na
zagrebačkom kalendaru, sasvim sigurno je
na dobrom putu.
■■
Anja Kožul
 KRONIKA
6
Комеморација у организацији У Пакрацу и Липику обиљежен Дан побједе
антифашиста Вараждинске и Дан Европе
Novosti #1169, petak, 13. svibnja 2022. жупаније

Сјећање на ИНФО

логораше Лепоглаве
‘У колу
са пријатељима’

П
рошле суботе, у беломана-

Након ослобођења усташког

стирској киносали, одржан
је седми по реду фолклор-
ни концерт под називом

логора Лепоглава пронађени

‘У колу са пријатељима
– Ђурђевдански сусрети’ у организацији
беломанастирског Српског куд-а ‘Јован

су десеци унакажених тијела

Лазић’, под покровитељством Савјета за
националне мањине Републике Хрватске

К
те уз помоћ Центра за културу Града Бе-
лог Манастира и Српског удружења жена
омеморација жртвама Маријан Шкварић, градоначелник — У задњој травањској ноћи 1945., бје- ‘Дукат’. На концерту је, уз домаћи скуд
усташког логора Лепог- Лепоглаве и Миливој Дретар, пред- жећи пред партизанским снагама, уста- ‘Јован Лазић’, наступило још пет друшта-
лава и ове године је у сједник Заједнице удружења анти- ше из логора у Лепоглави убијају преос- ва националних мањина из Хрватске:
организацији више анти- фашистичких бораца и антифашиста тале логораше. Желећи сакрити трагове Чешка обец Бјеловар, осјечко Македон-
фашистичких удружења Вараждинске жупаније (зуаба). четверогодишњег злочина, уништавају ско културно друштво (мкд) ‘Браћа Ми-
из Вараждинске жупаније, одржана у Скуп је започео полагањем вијенаца документацију, тијела убијених бацају ладиновци’, Ромски ресурсни центар из
Лепоглави. У комеморацији су учество- те пригодним говорима о самој траге- у логорски бунар или покапају и бјеже. Дарде, мађарски куд ‘Чардаш’ Демократ-
вали Јасенка Фришчић, предсједница дији догађаја, важности потребе његова По ослобођењу Лепоглаве пронађени су ске заједнице Мађара Хрватске из Сузе и
Удружења антифашистичких бораца и сјећања као и тренутном стању лепог- десеци унакажених тијела, међу њима Фолклорни ансамбл ‘Чувари традиције
антифашиста Иванец-Лепоглава (уаба), лавске споменичке баштине ноб-а. била су и дјеца. Године 1981. подигнут барањских Срба’ из Белог Манастира.
је на бившем логорашком гробљу
споменик аутора Стевана Лукетића.
Ту смо се и овог пута окупили и одали
почаст невиним жртвама лепоглавског
логора. Споменик на Спомен-гробљу
је већ подуже вријеме оштећен од зуба
времена те пропада – антифашисти
су јасно изразили незадовољство да
се такво мјесто сјећања не одржава од
стране државе и града и упутили апел
за обнову. До логорског бунара се више
Заједничка слика свих
не може доћи ни уз максималне мјере учесника фолклорног концерта
опреза, а логорски зид се почео уру- у Белом Манастиру
шавати. Стање у Лепоглави више није
забрињавајуће, већ и опасно – истакнуо Према ријечима предсједнице скуд-а др.
је Миливој Дретар, предсједник зуаба Светлане Пешић, ове године концерт
Вараждинске жупаније. је одржан на патарице, тј. на дан послије
■
З. В. славе кад се такођер дочекују драги
Подручје бившег логора гости. А Ђурђевдан, велики хришћански
празник, славе православци и католици.

‘Не’ забораву
зам и нећемо дозволити да га се стави
на ступ срама у Хрватској – рекла је. У
Липику су запаљене свијеће и положено
За сам дан везани су бројни обичаји који
се чине за здравље укућана, за женидбу и
удају, за плодност стоке и добре усјеве, а
такођер се плету вијенци од разног биља.

П
цвијеће код фонтане стакленог липицан- Празник представља и границу између
ца на јужном улазу у град гдје се налази зиме и љета. Народно вјеровање каже:
оводом 9. маја – Дана те дожупан Никола Ивановић, уједно споменик жртвама Другог свјетског рата. ако је на Ђурђевдан ведро – биће плод-
побједе над фашизмом и предсједник вснм-а Пожешко-славон- Обиљежавању су присуствовали на година, ако пада киша – биће сушно
Дана Европе, Удруга анти- ске жупаније. По ријечима предсједнице липички градоначелник и предсједник љето. У два сата програма куд-ови су у 11
фашистичких бораца и ан- Удруге Мирјане Билопавловић, нужно Жупанијске скупштине Винко Касана, кореографија приказали богатство својих
тифашиста (уаба) Пакрац је бранити антифашизам. дожупан Никола Ивановић, замјеница националних ношњи, боја, плесних
– Липик организирала је у ова два града — Желимо да идеја антифашизма живи и пакрачке градоначелнице Мирсада корака, ритмова, мелоса и пјесама. А то се
полагање вијенаца. Томе су се прикљу- нећемо дозволити да се заборави. Коме- Поповић Дамјановић, као и чланови може видјети само кад на једном мјесту
чиле локалне власти, српски предста- морират ћемо убудуће одређене датуме уаба-е Пакраца и Липика на челу с пред- наступа пет тако различитих национал-
вници и мањинска вијећа. У Пакрацу и одређена мјеста којих нажалост, на на- сједником Дарком Дерењом који је и них мањина, чији матични народи живе
је одана почаст страдалим борцима и шем подручју има довољно. Хвала свима предсједник липичког градског вснм-а. на широком европском простору. Све из-
цивилним жртвама Другог свјетског онима који су животом платили нашу Дан побједе обиљежава се 9. маја јер ведбе бројна публика испратила је глас-
рата испред споменика ‘Рањеном борцу’, слободу и омогућили нам мир. Важно је тада на снагу ступила капитулација ним и дуготрајним аплаузима. Концерт
а осим организатора вијенце су поло- је на данашњи дан рећи да ћемо својим оружаних снага Трећег Рајха, иако су се је показао да фолклорна игра једнако
жиле делегације Града Пакраца и сдп-а дјеловањем увијек бранити антифаши- борбе на подручју Југославије водиле привлачи све генерације: од убједљиво
још тједан дана након службене капиту- најмлађих и најполетнијих Рома те мла-
лације Њемачке. дих играча скуд-а ‘Јован Лазић’, преко
Тог дана слави се и Дан Еуропе као чешког, мађарског и другог српског куд-а
почетак стварања Еуропске уније (еу) с измијешаним генерацијама играча, до
кад је 1950. Роберт Шуман, тадашњи Македонаца који су сви одреда – трећа
министар вањских послова Француске, животна доб.
предложио формирање Европске зајед- Концерт је завршен уручивањем
нице за угљен и челик. Овај приједлог, захвалница друштвима учесницима и
познатији као ‘Шуманова декларација’, заједничким сликањем на позорници,
у који се укључило шест земаља које су а потом су се фолклораши спонтано
у рату биле на различитим странама ухватили у коло уз звуке прво популар-
(Западна Њемачка, (Италије, Фран- не ‘Шоте’, а потом такођер популарног
цуска, Низоземска, Белгија и Луксем- ‘Ужичког кола’. Дружење преко 100 учес-
бург) сматра се почетком формирања ника, уз вечеру, настављено је у Српском
Испред споменика данашње Европске уније. културном центру у Белом Манастиру
‘Рањеном борцу’ ■
Н. Ј. ■
Јован Недић
 KRONIKA
7
Novosti #1169, petak, 13. svibnja 2022.
Оплемењени
Осијек
Манифестацијама
у центру града, Осијек
је први пут обележио Дан
националних мањина
П
рви ‘Дан националних
мањина Града Осијека
2022.’ обележен је 8. и 9.
маја на средишњем осјеч-
ком Тргу Анте Старчевића
наступом фолклорних група, а мањине
су се представиле и изворним етно-гас-
трономским специјалитетима. У жељи
да се припадницима националних
Напокон уређено
смиљанско гробље
П Н
равославно гробље у
Смиљану, смјештено
одмах до Меморијалног
центра Николе Тесле, ро-
дне куће славног научни-
ка, али и цркве св. Петра и Павла у којој
је службовао његов отац, низ година
је било зарасло у шикару. С годинама
је израсла и млада шума чија су стабла
ницала по гробовима.
Уредан је био само дио гробља непо-
средно уз цркву на којем је гробница
у којој почивају остаци 530 мјештана
Смиљана које су усташе побиле 1941.
године те још 30 цивила побијених при-
ликом повлачења усташа у марту 1945.,
што је укупно чинило 90 посто станов-
ништва колико је село имало до рата.
Значајан дио гробља у августу
прошле године рашчистила је фирма
лика-вр ецо д.о.о. из Врепца, спе-
цијализирана за уређење околиша,
чишћење гробља и уређивање паркова.
Весело у средишту Славоније
мањина омогући још боља презентација
њихове традиције, културе и обичаја,
Градско веће 24. фебруара 2020. прог-
ласило је 9. мај Даном националних
мањина Града Осијека. Ове су године
грађани по први пут имали прилику
заједно уживати и поделити радосне
тренутке прославе овог дана. Град Осијек
поноси се богатством култура и обичаја
То је била њихова донација – поклон у
спомен на Смиљанчане, Теслине суна-
родњаке којих више у Смиљану нема.
Како тада нису успјели рашчистити
цијелу површину гробља, чекали су
повољан момент да то доврше. И доче-
кали су га. Другог маја, екипа на челу с
директором фирме Богданом Крај-
Племенита геста приватног
подузећа из Врепца
чак 22 националне мањине које живе у
граду на Драви те оплемењују његову
свакодневицу и начин живота. Мулти-
национални, мултиетнички и мулти-
конфесионални град прожет је богатим
историјским и културним наслеђем.
‘Дан националних мањина Града
Осијека 2022.’ обележен је на две
локације и у два дана: 8.маја етно-гас-
тро понудом и наступом фолклорних
група на Тргу Анте Старчевића те 9.маја
Разговорима с књигом у Старој пекари.
Била је то прилика да се представници
националних мањина презентују кроз
културно-уметнички програм који су
чиниле игре и песме карактеристичне
за сваку националну мањину те кроз
гастро понуду традиционалних јела
везаних за сваку националну мањину
на изложбеним штандовима. Част
да отвори манифестацију припала је
Алену Тахирију, равнатељу Владиног
уреда за људска права и права нацио-
налних мањина.
— Осијек као град је свакако један
примјер суживота у духу плурализма
према другом и другачијем. Због тог
разлога, говорим у особно име, по-
себно сам сретан сваки пут када овдје
дођем. Желим вам да наставите лијепо
сурађивати с градском управом, али и
са жупанијом, и да покушате све оне
неразријешене проблеме у свим под-
ручјима ријешити. Ако вам икако ја као
челник уреда и мој стручни тим могу
помоћи ту смо вам дословце 365 дана
на диспозицији – рекао је Тахири.
Уз Алена Тахирија манифестацији су
присуствовали Милан Татаи, амбасадор
Сјеверне Македоније, Маја Апостолова
Балабурски, Басри Халити, почасни
конзул Албаније, Александар Накић и
Људмила Остојић, генерални конзул и
конзулица Републике Србије у Вукова-
ру и Јанош Шандор Фузик, генерални
конзул Републике Мађарске у Осијеку.
■ Зоран Поповић
Представници српске
националне мањине с
конзулом и конзулицом
Републике Србије
новићем, уз помоћ госпићко-смиљан-
ског пароха Драгана Михајловића,
посјекла је сва стабла и жбуње. Остала
је само ниска вегетација која ће се од
сада моћи редовно косити без механи-
зације. Стари споменици, с обзиром да
је гробље старије и од цркве саграђене
1765. године, поново су видљиви.
Очита је небрига локалних власти
које су годинама пуштале да гробље
зараста у вегетацију, али срећом,
појединци којима је стало да се сачува
хисторија овог краја, спријечили су да
гробље нетрагом нестане у шикари. По
најавама о. Драгана, наставит ће се с
уређењем гробља, од простора око гроб-
нице до постављања бетонских плоча
и степеница с обзиром да се гробље
налази на падини брда и прилично је
неравно.
■ Н. Ј.
Гробље покрај
Теслиног центра
ИНФО
Нова фасада
за парохијски дом
З
ахваљујући вјерницима
и свештенику Браниславу
Тодорићу, Парохија Велики
Поганац може се похвалити
новим изгледом свога дома.
Парохијски дом који је дуги низ годи-
на био неуређен, прије неколико дана
добио је нову фасаду. Изради фасаде,
добровољним новчаним прилозима
помогло је више мјештана Великог По-
ганца, Дуге Ријеке, Рибњака, Лудбрешког
Иванца и других мјеста. Финанцијску
помоћ пружили су надлежна Опћина Ра-
сиња, сусједна Општина Соколовац као
и Митрополија Загребачко-љубљанска. У
парохијском дому са својом породицом
живи парох Тодоровић који је био глав-
ни иницијатор пројекта обнове. Након
завршетка фасаде, у плану су даљњи
грађевински радови око самог дома.
— Слике говоре више од ријечи. Фасада
као фасада је коначан изглед, а прије ње
је требало јако пуно послова одрадити и
Уређење је обављено
средствима вјерника и опћина
припремити. Фасада је урађена али сад
преостају још неки завршни радови, ко-
пање и постављање одводних цијеви и
бетонирање тротоара. Прије свега, овом
приликом желимо да се захвалимо
свима који су својим новчаним прило-
зима и моралном подршком помагали
сво ово вријеме али свакако позивамо и
друге људе да се укључе и помогну. На-
кон ових радова нећемо стати већ ћемо
свим силама наставити да уређујемо
наше светиње на славу Божју и на ко-
рист цјелокупне заједнице – нагласио је
великопоганачки парох Тодоровић.
■ З. В.
Награђени радови
аградна игра ‘Ћирилична
писаница’ коју је вснм
Копривничко-крижевачке
жупаније организовао
пред више од два тједна,
завршила је проглашењем најбољих
радова. Ученица Бојана Манојловић
је освојила прво мјесто и добила главну
награду. Други изабрани цртеж био је
Споменке Посавец, а трећи Тене По-
савец. Све три дјевојчице, захваљујући
својим ликовним остварењима, добиле
су могућност избора награде у једној
копривничкој књижари. И ова наградна
игра као и све досадашње које је Вијеће
додијелило, имала је за циљ очување
традиције српског народа у на просто-
ру Пригорја и Подравине. Поклоне су
ауторицама уручили Јово Манојловић,
предсједник вснм кцкж, и Николина
Бојанић, водителјица канцеларије.
■
З. В.
 KRONIKA
8
Novosti #1169, petak, 13. svibnja 2022.
Непоправљива
хуманитарка
Тко год дође бит ће нахрањен и угош­
ћен, говорило се о Ранки Милојковић
С
рпска заједница у западној
Славонији на Ђурђевдан је
остала без Ранке Милојко-
вић, жене која је својим ху-
манитарним активностима
у Колу српских сестара и Вијећу српске
националне мањине Опћине Драгалић,
а потом и као замјеница начелника те
опћине у два мандата од 2017., година-
ма помагала својим сумјештанима, али
и људима ширег подручја. Била је и
примјер како се хуманост и помоћ љу-
дима могу покренути одоздо, из редова
народа.
Ранка је била једна од хиљада оних
који су у Бљеску морали напустити
своје куће и прећи у Босну и Херцего-
вину. У избјеглиштву у Босанској Гра-
дишки била је активна у хуманитар-
ном удружењу Коло српских сестара, а
кад се прије 14 година вратила, почела
је окупљати жене из сусједних села
Медара и Трнаве. У ситуацији кад је
српска заједница у западној Славонији
због рата била потпуно девастирана
и опустошена, а без институција које
би бринуле о интересима преосталог
становништва, Ранка Милојковић
формирала је Коло српских сестара
које ће бити носилац подршке углав-
ном старачким домаћинствима које
живе од социјалних помоћи и малих
пензија. Била је то једна је од најактив-
нијих организација на том подручју.
Редовито су њене чланице обилазиле
старе и немоћне, доносиле им дрва,
спремале куће, дијелиле прикупљену
гардеробу, а Рајка је и превозила људе
Монографија о Кални­
ку у средњем вијеку
У
организацији Опћине
Калник и Завода за знан-
ствено-истраживачки и
умјетнички рад Хрватске
академије знаности и
умјетности Копривничко-крижевачке
жупаније у Крижевцима те Повијес-
ног друштва Крижевци, одржана је
промоција монографије ‘Крижевачки,
калнички и врбовечки крај у средњем
вијеку’ аутора Ранка Павлеша, а чији
је издавач Издавачка кућа Меридија-
ни.
На промоцији књиге су уз аутора
говорили академици Фрањо Томић
и Драгутин Фелетар те повјесничар
Хрвоје Петрић. Он је нарочито истак-
нуо важност суставних истраживања
хисторијске топографије те навео да је
Ин мемориам: Ранка Милојковић
(1958. – 2022.)
Ранка Милојковић
(1958. – 2022.)
аутомобилом до Нове Градишке или
Славонског Брода.
Свој ангажман Ранка Милојковић
и њене посестриме из Кола повећале
су за вријеме короне кад су људи због
мјера били изолирани: тада је предло-
жила да људи осим уобичајених пакета
помоћи добију пакете са сјемењем и
луковицама поврћа, па су тако настали
‘Ранкини пакети’ који се дијеле сваке
године. Била је активна и у помоћи
становништву Баније. У своме крају
с високом незапослености, настојала
је укључивати жене у јавне радове и
Промоција монографије доржана у
Крижевцима
у пројекте помоћи старијима, попут
програма ‘Зажели’ како би им олакшала
егзистенцију.
Знајући што се 1995. десило у Меда-
рима и том крају, гдје је побијено више
од 230 људи, Ранка је увијек била при-
сутна на свим комеморацијама жртва-
ма Бљеска и других ратних операција,
настојећи да се не заборави истина о
злочинима. Имала је добру сурадњу с
парохијама пакрачко-славонске епар-
хије спц-а те са сусједним парохијама
у БиХ, поготово по питањима помоћи,
тако да су она и њене посестриме
сурађивале са свим српским организа-
цијама од Нове Градишке до Окучана и
Пакраца, од снв-а и мањинских вијећа
до сдсс-а па је тако била и предсједни-
ца опћинске организације.
Бринући се о бољитку других, она
је годинама живјела у кући која, као и
друге на подручју опћине, више од 20
година након рата није била обновљена
и иако је у њој живјело пет душа. Оно
због чега ће многима такођер остати у
лијепим успоменама јесте да су Ранка и
чланице Кола српских сестара, угошћа-
вале све посјетиоце. Или како су многи
говорили ‘тко год дође код Ранке биће и
нахрањен и напојен, и лијепо угошћен
и лијепо испраћен’.
Обично се каже да онај тко умре,
оставља за собом чланове своје поро-
дице. Ранка је, с обзиром на оно што је
урадила, уз оне који су с њом сурађива-
ли, свакако оставила за собом сав народ
тог краја.
■■ Н. Ј.
Ранко Павлеш један од пионира таквог
приступа на простору сјеверозападне
Хрватске. Све присутне упознао је с
хисторијским чињеницама.
Калник се тако у средњем вијеку
звао Брезовица и имао је статус града.
Аутор Ранко Павлеш је објаснио своје
методе рада и досадашње резултате
истраживања везане уз Властелинство
Велики Калник. С обзиром да се
монографија бави дијелом простора
који је након провале Османлија на-
сељен Србима и гдје је основана Војна
крајина, било би можда добро да се за
промоцију заинтересују српска удру-
жења и организације у поткалничком
крају.
■■ З. В.
Naslovnica monografije
Stogodnjak
(633)
13. 5. – 20. 5. 1922: pod naslovom ‘Pa-
riška plandovanja’ zagrebačke Novosti
objavljuju kraći putopis svojeg stalnog
suradnika iz glavnoga grada Francu-
ske, s posebnim osvrtom na sadašnju
sliku Latinske četvrti, ‘sijelo veleu-
čene Sorbone koja je imala osobitu
čast da ju je još davno ismijao majstor
proze Francois Rabelais. Nije Latinski
kvart danas više onakav kakav se
nekad pričinio Emilu Zoli i drugima.
Danas je Bulevar Saint-Michel, uz
francuske đake u slikovitim beretima,
obične ljude, kokote i razne pelivane
ispunjen i đacima stranih narodnosti
– Rusima, Rumunjima, Srbima, Cr-
nogorcima, a naročito osobama žute
boje koja svojim suptilnim razlikama
između Japanaca, Kineza i Anamita
stavlja na tešku kušnju geografsko
znanje Francuza…’
* u Zagrebu je, u 74. godini, umro
poznati češki fizičar Vinko Dvoržak.
Rođen u Dušejovu najveći dio svoje
znanstvene karijere ostvario je u
glavnom gradu Hrvatske, gdje je uz
ostalo bio sveučilišni profesor fizike,
a 1893. postao i rektor sveučilišta.
Objavio je više od 60 znanstvenih
radova koja se bave svim područjima
eksperimentalne fizike. Bio je član
jazu, Češke akademije i počasni član
Društva čeških matematičara.
* u novinama se, s vremena na vrijeme,
objavljuju riječi znamenitih Srba i
Hrvata o međusobnim odnosima ta
dva naroda, ‘o njihovoj zajedničkoj
prošlosti i potrebi bratske suradnje i
zajedničkoj budućnosti…’ A što je o
tim odnosima mislio popularni Zmaj
Jova Jovanović? Iskazao je to kroz
ovu pjesmu, a u povodu ujedinjenja
srpske i hrvatske akademske omladi-
ne: ‘Bogu slava, Bogu hvala, zatrpan je
izvor zala, sad nam svjesna duša poje:
‘Mi smo jedno, nismo dvoje.’ Ko god
rani Srba brata, ranio je i Hrvata, ko
Hrvatu bol zasniva, taj i Srbe izaziva.
Jedno tijelo jedan rad, jedna mis’o,
jedan nad. Neće više tuđe tane poga-
đat nam slabe strane, odbiće se i njih
trista, od oklopa, od jedinstva. Kad
Hrvatu sunce sine, ogrijaće i Srbine.
Što zacvjeta Srbu bratu, zacvjetaće i
Hrvatu…’ Novine također citiraju dav-
ni članak Augusta Šenoe, objavljen
još 1861. u hrvatskom Pozoru: Hrvati
i Srbi netom uvidješe da su jedni
po krvi, jedni po bolesti, jedni po
težnjama, jedni po budućnosti, te ih
prinuka živomu savezu, koji se je po
okolnostima ravnati morao… Narod
hrvatski i srpski svaki se u svom
domu sastaše, te slavno izrekoše, da
samo jedan dom imati žele, i tu da ne
bude razlike među bratom i bratom…’
* novosadski listovi javljaju o doista
neobičnom slučaju koji se zbio u
Senti. Tamo je digao ruku na sebe
stanoviti Manjhert Kiš i to zbog –
kiše! Članovi ožalošćene obitelji
izjavili su da se Kiš ‘ubio zbog toga
što nije bilo kiše, pa mu je zbog toga
propao jedan cijeli lanac paprike u
koju je uložio sav svoj kapital…’
■■Đorđe Ličina
17 Reportaža
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
— Dobro, ona se brzo prilagođava. Ide u školu
— Stalno govori da će se vratiti u Njemačku.
– dodaje Mladen.
Spomen-ploča
ubijenima 1995.
uporno označava kao ‘akcija bez ijedne mrlje’.
— Ove godine danima nisam mogla piti ni
jesti. Bilo je grozno. Što sam starija, to mi je
sve gore. Zato sam lani krenula javno priča-
ti. Htjela sam biti potpora Vukovićima, da
se čuje i za njihovu priču. Strašno je što su
napravili toj familiji, njihovoj djeci. Jedno-
stavno, više nisam mogla šutjeti – iskreno
će Zvjezdana.
— A i zašto bi šutjela – veli Mladen, koji joj je
— Država radi sve da se ovdje više nitko ne
neizmjerna podrška.
Unatoč svemu, Vukajlovići su stalno na-
vraćali u Medare. Zvjezdana kaže da joj je to
teško objasniti. Nešto ju je vuklo, toliko da u
Njemačkoj nisu uspjeli gotovo ništa uštedje-
ti. Većinu novca potrošili su na vikend-puto-
vanja u Slavoniju. Godinu uoči preseljenja
u selu su kupili dvokatnicu s potkrovljem
– cinično će naš domaćin.
— Kada se sve zbroji i oduzme, kako je vama?
kojoj su sredili fasadu i gornji kat, a sada
uređuju prizemlje. Blizu im je Zvjezdanina
— Jesmo – odgovaraju uglas.
majka Karmela, koja živi u njihovoj staroj
obiteljskoj kući, i Mladenova rodbina iz Banje
— Bavimo se svojim poslom. Puno sam na
Luke. Zanima nas kako se u svemu snašla ti-
nejdžerica Maja.
Svaki rat je grozan.
Da budemo pošteni,
1990-ih su na svim
stranama radili
ono što ne valja.
A čemu to? Pa i ovo
sad sa Rusijom
i Ukrajinom. Ma
šta to radite, braća
ste... – kaže Jovan
Radmanović
Jovan, Zoran i Mileva
Radmanović
u Gradišku, malo je kod babe, malo s prijatelji-
cama u gradu. To su ionako internet-genera-
cije, po cijele dane se dopisuje i ima slušalice
na ušima – kaže Zvjezdana.
Bila je prva na školskom natjecanju iz nje-
mačkog jezika. Mi ćemo je školovati koliko
god i gdje god hoće. Bio bih najsretniji da ode
jer sam svjestan da ona ovdje nema buduć-
nosti. Ma nema ovdje budućnosti ni za koga
Medari su do rata imali oko 500 stanovni-
ka. Najnoviji popis pokazuje da ih je danas
gotovo tri puta manje. Nakon pakla 1990-ih
izmijenila se i demografska struktura. Danas
većinu u selu čine Hrvati doseljeni iz BiH, a
posljednjih godina sve je više Roma. Domi-
cilno, srpsko stanovništvo jedva se može na-
Trnave. Podignuto je u ljeto 2015. i uništeno
nekoliko dana kasnije, nakon hajke koju su Ove godine uoči
brojati na prste dvije ruke, objašnjavaju nam
Vukajlovići. Dodaju da se kuće ovdje prodaju
podigli opskurni desničarski mediji. Spome-
nik, u obliku krsta, u međuvremenu je sani- ‘Bljeska’ danima
u bescjenje. Za jednokatnicu je dovoljno iz-
dvojiti oko 5000 eura. U Medarima nema ka-
ran, ali su tragovi oštećenja i dalje vidljivi. U
prostorijama parohijskog doma, koje se danas nisam mogla piti
nalizacije, ambulante ni škole. Autobus koji
vozi do Gradiške i Okučana tu zalazi jednom
koriste i za crkvena služenja, nalazi se ploča
s imenima ubijenih 1995. Netom nakon što ni jesti. Što sam
do dva put dnevno.
smo se vratili na cestu, oglasila su se zvona.
Za vrijeme našeg posjeta selu umrla je Ranka starija, to mi je
vrati i da otjera ovo malo preostalih. Sada tra-
že da priključak za vodu platimo 6000 kuna.
Milojković, predsjednica Vijeća srpske naci-
onalne manjine općine Dragalić i osnivačica sve gore. Zato sam
Ista usluga u Lipiku košta 2000, a u Pakracu
je besplatna. Kada je takav tretman, ne znam
humanitarne udruge Kolo srpskih sestara.
Rankina smrt glavna je tema u dvorištu lani krenula javno
što više čekaju. Neka poruše sve kuće, popla-
ve teren i od Medara naprave veliko jezero
Radmanovića, gdje nas je Zvjezdana odvela
na upoznavanje sa 79-godišnjim Jovanom. pričati. Htjela
Ona i Mladen s njim se svakodnevno druže.
Kažu da im je neobično kada ne navrati. Jo- sam biti potpora
Jeste li sretni? – pitamo ih.
vana, njegovu 72-godišnju snahu Milevu i
njenog 46-godišnjeg sina Zorana nakratko Vukovićima, da
terenu jer radim za jednu firmu koja distri-
prekidamo u poslu. Slažu hrpu drva koje je
Jovan usjekao i dovukao iz obližnje šikare. se čuje i za njihovu
buira reklame letke. Većinom smo u gradu,
družimo se s prijateljima, pa ovdje samo pres-
Naš novi domaćin u početku je bio nezain-
teresiran za razgovor, ali se predomislio čim priču – govori
pavamo. Ili sijemo u bašči – kaže Zvjezdana. je čuo prvo pitanje:
Zvjezdana
Vukajlovići i danas, najčešće u vrtu, pro-
nalaze stare puščane čahure. U šumu, koja
— Što ste nekada imali u selu, a danas nemate?
— Uf, tri autobusa su vozila. Radilo se u tri
se nalazi u produžetku njihovog voćnjaka,
baš i ne zalaze jer se boje mogućih zaostalih
smjene. Bilo je predivno – prisjeća se Mileva. selu. Izbjeglištvo je bilo teško, ali je makar
— Imali smo mesnicu, ambulantu, dva frizer- glava i dalje na ramenima, zaključuju. Tko
mina. Njihov oprez nimalo nas na čudi jer u
Medarima gotovo sve podsjeća na rat. Teško
ska salona, tri trgovine, tri gostione. Svega je jednom iskusi takvu nesreću, boji se svakog
bilo. U mojoj generaciji bilo nas je od prvog do zveckanja oružjem i novih sukoba.
je pronaći neoštećenu kuću. U gorem slučaju
su bez krova, a u boljem prošarane tragovi-
četvrtog razreda 80. Da sad nije malih Roma, — Svaki rat je grozan. Da budemo pošteni,
sve bi bilo prazno. A vidite kakva je škola... – 1990-ih su na svim stranama radili ono što
ma metaka i gelera. Svojevrstan spomenik
ratnoj propasti predstavljaju ruševine nekoć
odgovara Zoran. ne valja. A čemu to? Pa i ovo sad sa Rusijom i
— Ono je sramota. Miro Gavran vam je ro- Ukrajinom. Ma šta to radite, braća ste... Evo
velebne pravoslavne crkve Preobraženja Gos-
podnjeg i ostaci granatirane školske zgrade.
đen u toj školi jer je njegova majka bila uči- će mali izbjeglica iz Dervente uskoro oženiti
teljica, svu našu djecu je odškolovala. Još je moju unuku. Nek’ se djeca slažu, a ono što se
Kraj škole primjećujemo novopostavljenu
tablu – ‘Ovaj projekt financiran je sredstvima
Marija Terezija radila tu zgradu, a sad je desilo, ne povratilo se. Ne valja brojiti krvna
ne popravljaju. Žalosno – prekida ga Jovan. zrnca i dijeliti narod, naprosto ne valja – go-
Europske unije’. Da nije riječ o kakvoj lošoj,
crnohumornoj šali uvjerili smo se kada smo
— Sve u svemu, nitko te prije rata nije pitao vori Jovan Radmanović.
ni tko si ni šta si. Mogao si slobodno leći u Na pitanje što mu danas najviše nedostaje,
prišli bliže i pročitali da se natpis odnosi na
projekt razminiranja poljoprivrednog zemlji-
kanal, nitko ti ni riječ ne bi rekao, kamoli te taj penzioner odgovara bez imalo okolišanja
dirao – nastavlja on. – supruga koja je preminula prije pet godina.
šta, koji je ovdje okončan tek 2020.
Zvjezdana nas vodi i do parohijskog doma,
Iako pokušavamo izbjeći ratne teme, shva- Jovan ima tri kćeri, jednu u Zagrebu, drugu
ćamo da je to nemoguće. Rat je ovim ljudima u Francuskoj i treću u Medarima. Kod naj-
u čijem je dvorištu spomen-obilježje posveće-
no stradalim stanovnicima Medara i susjedne
do temelja promijenio živote. I sami kažu da mlađe svakog dana odlazi na ručak. Pošto
su imali sreće što se tog 1. maja nisu našli u ga zdravlje dobro služi, dane krati u radioni.
Ponosno nam pokazuje novu dršku za sjekiru
koju je nedavno izradio.
— Kuću mi je nešto obnovila Evropska zajed-
nica. Dobio sam i obnovu štale i jednu telnu
kravu. Vele mi da je za godinu dana moram
otplatiti. Ona se otelila, prvo žensko tele, ja to
prodam, njima vratim i riješim se duga. Govo-
re okolo Jovan budala, da šta to nisam ostavio
sebi. Reko ne, ne, nijedna država nikome nije
oprostila pa tako neće ni meni – kaže.
— A što mislite o Zvjezdaninom povratku? –
zanima nas.
— Naravno da mi je drago. Nema nas puno,
moramo se družiti – odgovara.
Na samom rastanku Zvjezdana donosi do-
bre vijesti. Uskoro će se njihovo malo druš-
tvo proširiti jer je kuća do njene i Mladenove
prodana bračnom paru koji je sreću također
pokušao pronaći u Njemačkoj. Čim isplate
kredit, s djecom dolaze u Medare. Na lici-
ma Radmanovićevih u trenu su se razvukli
■
U Medarima gotovo da
nema neoštećene kuće osmijesi.
18 Regija

Novosti Bosanskohercegovačka politička kriza mogla piše Ivica Đikić
Tjednik za racionalnu manjinu bi biti dodatno zakomplicirana formiranjem
#1169, petak, 13. svibnja 2022. nečega nalik trećem – hrvatskom – entitetu

Treći element C
entralna izborna komisija
Bosne i Hercegovine raspisala
je opće izbore za 2. listopada
ove godine, usprkos prigovori-
ma o nezakonitosti takve od-
luke. Izravno će se birati tri člana državnog
Predsjedništva, zastupnici u Zastupničkom

Je li Dragan Čović, ako ne dođe do traženih

domu Parlamenta BiH te Parlamenta Fede-
racije BiH, zastupnici u Narodnoj skupštini
Republike Srpske te predsjednik i potpred-

promjena u izbornom zakonodavstvu,

sjednik manjeg entiteta, kao i zastupnici
u skupštinama deset kantona u Federaci-
ji BiH. Indirektno će, iz redova izabranih

zaista spreman na provedbu ‘nove

poslanika u kantonalnim skupštinama,
biti delegirani zastupnici u Domu naroda
Parlamenta Federacije BiH, a oni će potom

institucionalne i teritorijalne organizacije

odabrati delegate u Domu naroda držav-
nog parlamenta. Također, neizravno će, u
Zastupničkom domu Federacije BiH, biti

BiH’ ili je riječ o političkom blefiranju

izglasani predsjednik i dva potpredsjednika
tog, većeg, bosanskohercegovačkog entite-
ta. Prema odluci cik-a, izbori će se održati

podignutom na vrlo visoku razinu? Je li

u skladu s odredbama trenutnog Izbornog
zakona, što znači da će Bošnjacima opet biti
otvorena mogućnost da preglasaju Hrvate

spreman otkazati poslušnost Plenkoviću

i izaberu Željka Komšića za hrvatskog
predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Her-
cegovine, ali i da kreiraju sastav hrvatskih

i zagrebačkoj centrali hdz-a i izložiti se

zastupnika u Domu naroda Parlamenta
Federacije BiH.
‘Probosanske snage uspjele su preuzeti

svojevrsnoj političkoj izolaciji?

kontrolu ključnih institucija u zadnjih ne-
Dragan Čović i Andrej koliko godina. Prvenstveno Predsjedništvo,
Plenković (Foto: Denis
Kapetanović/pixsell) gdje imamo Komšića i Džaferovića, zatim
Oružane snage na čelu s ministrom Sife-
tom Podžićem i generalom Mašovićem.
Zahvaljujući njima, naša vojska će dobiti
veliku podršku. Sada imamo mogućnost da
se prvi put sami branimo. Ono čega se treba
bojati jest to da Čović zadrži šest ruku u
Domu naroda nakon izbora. Stoga pozivam
sve probosanske stranke da se dogovore
koji će Hrvati biti na županijskim lista-
ma’, poručio je Reuf Bajrović, formalno
kopredsjedavajući fantomske Američko-
evropske alijanse, a stvarno radikalni i utje-
cajni zagovornik ‘građanske države’, države
u kojoj političko predstavljanje ne bi bilo
bazirano na etničkom principu, premda se
više od 90 posto stanovnika Bosne i Herce-
govine izjašnjava etnički i na izborima glasa
uglavnom u skladu sa svojom nacionalnom
pripadnošću. Bajrović praktično i ne skriva
da je ‘građanska’ tek krinka za političku do-
minaciju Bošnjaka, najbrojnije nacije, kao
što su i ‘probosanske snage’ samo šifra za
različite varijacije unutar opće bošnjačke
težnje prema ‘građanskoj državi’ lišenoj
konstitutivnog statusa Bošnjaka, Srba i
Hrvata.
‘Očekujem dolazak još nekog od visokih
funkcionara eu koji će još jednom nešto
probati. Htjeli su to i Amerikanci, pa su
odustali. Vide da to nije realno, ali mislim
da će pod utjecajem gospodina  Plenko-
vića, koji ima dobre veze i prijatelje u eu,
jedan od visokorangiranih doći da još je-
danput razgovara. Naravno, uzalud. Jedno-
stavno, pokvarena je atmosfera’, izjavio je
krajem prošlog tjedna Bakir Izetbegović,
predsjednik Stranke demokratske akcije,
vodeće bošnjačke partije. Naravno da razlo-
zi Izetbegovićeve nepopustljivosti nisu u
‘pokvarenoj atmosferi’, jer je takvu atmos-
feru, koja je i gora od pokvarene, proizveo
i Izetbegović, zajedno sa svojim ‘probosan-
skim’ saveznicima, barem koliko i Dragan
Čović, predsjednik hdz-a BiH, te Milorad
Dodik, gazda Republike Srpske i srpski član
Predsjedništva BiH. Šef sda ni u jednom
trenutku višemjesečnih pregovora, vođe-
nih uz posredovanje američkih i europskih
diplomata, nije imao namjeru da pristane
na hrvatske prijedloge izmjena Izbornog
zakona, odnosno da se odrekne mogućnosti
da Bošnjaci biraju političke predstavnike
19 Regija
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Milanovićeva ideja
o hrvatskoj blokadi
‘udruženog zločinačkog pothvata’ presuđe-
prijema Finske
i Švedske u nato
dok se ne riješi
problem političkog
predstavništva bh.
Hrvata nije uperena
ni protiv Finske ni
protiv Švedske nego
cilja na vodstvo
nato-a, odnosno
na sad kao ključni
element nato-a
Hrvata. On je samo kupovao vrijeme i za-
vitlavao strane diplomate, jer je za svoje
stavove imao čvrstu podršku Turske, a
shvatio je da Sjedinjene Države neće ići u
konfrontaciju sa strateški važnom Turskom
zbog interesa nekih tamo bosanskoherce-
govačkih Hrvata. Amerikanci su stoga digli
ruke od daljnjih pokušaja.
Mate Granić, vanjskopolitički savjet-
nik premijera Andreja Plenkovića, i nakon
citirane Izetbegovićeve izjave misli da su
moguće izmjene Izbornog zakona u korist
hrvatskih zahtjeva, odnosno da je moguće
da Izetbegović u foto-finišu popusti pod
europskim uvjeravanjima. Sam Plenković
u ponedjeljak je rekao da nije naročiti op-
timist u pogledu dogovora i još jednog an-
gažmana eu-diplomacije, ali da se ‘moraju
iscrpiti sve mogućnosti’. Iako ni to ne treba
sasvim isključiti, teško je zamisliti takvo
europsko sredstvo pritiska koje bi Izetbe-
govića natjeralo da promijeni pregovaračku
poziciju četiri mjeseca prije izbora i da se
tako izloži optužbama za nacionalnu izdaju
iz redova ‘probosanskih’ partija, koje su mu
izborni konkurenti, kao i iz gotovo cjelo-
kupne bošnjačke intelektualno-medijske
Nije imao namjeru da
pristane na hrvatske
prijedloge izmjena Izbornog
zakona – Bakir Izetbegović
(Foto: Armin Durgut/pixsell)
elite koja u Hrvatskoj i Hrvatima, ako nisu
poput Komšića, posljednjih godina uspije-
va vidjeti samo neprijatelje i sljedbenike
nog u Hagu. Bakir Izetbegović nema poli-
tičke snage, pameti i hrabrosti da se odupre
takvoj atmosferi, da riskira izborni debakl,
sve kad bi i imao razumijevanja za hrvatsku
poziciju.
Hrvati, odnosno dvanaest stranaka s hr-
vatskim predznakom okupljenih u Hrvat-
skom narodnom saboru, neće bojkotirati
izbore bez obzira na to hoće li se dogoditi po
starim ili po novim pravilima. Mada je izla-
zak na izbore praktično davanje legitimite-
ta diskriminatornim izbornim regulama,
spomenute stranke bojkotom bi ostale bez
vlasti na kantonalnoj/županijskoj razini, a
to je – uz onu lokalnu – jedina razina vlasti
u Federaciji BiH koja kako-tako funkcio-
nira. Osim toga, vlast u onim kantonima
u kojima Hrvati čine većinu stanovništva
ključna je pretpostavka za Čovićev ‘Plan B’,
to jest za ono što je zapisano u zaključcima
sjednice Hrvatskog narodnog sabora odr-
žane 19. veljače ove godine: ‘Ako se i dalje Finskoj i Švedskoj važan ulazak tih dviju Zoran Milanović za nedavnog
posjeta Livnu (Foto: Denis
nastavi s procesom dekonstituiranja hrvat- država u rečeni vojni savez, a kad im je to
skog naroda, hns će pokrenuti sve pravne već toliko važno, onda mogu poduzeti do-
Kapetanović/pixsell)
procedure i političke korake za novu in- datne napore da Ankari i Sarajevu objasne Je li Dragan Čović zaista spreman na pro-
stitucionalnu i teritorijalnu organizaciju viši smisao usvajanja ispravnih hrvatskih vedbu ‘nove institucionalne i teritorijalne
BiH na načelima federalizma i konsocija- zahtjeva u Bosni i Hercegovini. Milanović, organizacije BiH’ ili je riječ o političkom
cijske demokracije, kojom će se osigurati osim toga, smjera i na Plenkovića: manje blefiranju podignutom na vrlo visoku ra-
potpuna ustavna jednakopravnost sva tri zbog produbljivanja njihovog dugotrajnog zinu? Je li spreman otkazati poslušnost
konstitutivna naroda u BiH.’ sukoba, više zbog toga da premijera istjera Andreju Plenkoviću i zagrebačkoj centrali
Taj plan, prema Čovićevim riječima, bit iz zone komfora kad je riječ o relacijama sa hdz-a, izložiti se međunarodnim sank-
će realiziran u iduća dva mjeseca, ako ne zapadnim saveznicima i da ga prisili da se cijama i svojevrsnoj političkoj izolaciji?
dođe do traženih promjena u izbornom (i osobno) više izloži u korist nacionalnih Može li Čović odustati od očekivanja svog
zakonodavstvu, i to bi bilo ono što se kolo- interesa. U okolnostima nepostojanja kon- biračkog tijela, očekivanja koja je sam pro-
kvijalno naziva – trećim entitetom. Narav- takata s Vladom i Ministarstvom vanjskih izveo? U ovom času, o tome se može samo
no, taj još uvijek nejasni oblik uvezivanja poslova, to je Milanovićev način konzumi- nagađati s više ili manje utemeljenja, ali
kantona s hrvatskom većinom u neki viši ranja ustavne ovlasti o sukreiranju vanjske nema sumnje da od odgovora na ova pitanja
oblik političke i teritorijalne organizacije politike. najviše strahuje Andrej Plenković. ■
ni u kojem slučaju, ako do toga dođe, neće
biti entitet usporediv sa sadašnja dva bo-
sanskohercegovačka entiteta – Federacijom Subversive Film Festival
BiH i Republikom Srpskom. No neće biti ni Subversive Forum
benigna manifestacija nezadovoljstva, jer Škola suvremene humanistike /
je svako zadiranje u teritorijalnu organi- Antikapitalistički seminar
zaciju zemlje u skladu s etničkim princi-
pima ulaženje u zonu ozbiljnog rizika. U
najmanju ruku, može se očekivati dizanje
političkih tenzija između Hrvata i Bošnjaka
na još dramatičniju razinu, a nakon toga i
osude iz zapadnih centara moći, od Berlina,
preko Bruxellesa i Londona, do Washin-
15.— 28.5.2022.
gtona. Plenković je to jasno dao do znanja
kad je u ponedjeljak rekao da ‘Hrvati, kao
žrtve izbornog inženjeringa, nikako ne bi
MIKROFIZIKE
smjeli doći u poziciju krivca zbog situacije
u Bosni i Hercegovini’. I predsjednik Zoran
PROTU-MOĆI
Milanović smatra da bi formiranje nečeg
nalik hrvatskoj federalnoj jedinici bilo radi-
Kino Tuškanac
kalan i riskantan potez, ali rekao je da bi on Dokukino KIC
podržao takvu akciju jer je ocjenjuje oprav- Kulturno informativni centar
SPD Privrednik
danom samoobranom od Izetbegovićevog SKD Prosvjeta
arogantnog ustrajavanja na bošnjačkom
preglasavanju Hrvata.
Milanović je, za razliku od Plenkovića
i većeg dijela političke scene, generalno
uvjeren da u zalaganju za prava Hrvata u
BiH treba povećati ulog do maksimuma.
Njegova ideja o hrvatskoj blokadi prijema
Finske i Švedske u nato dok se ne riješi
problem političkog predstavništva bosan-
skohercegovačkih Hrvata naišla je na kriti-
ke većine protagonista u javnom prostoru.
Zašto da Finska ispašta zbog Hrvata u BiH?
Kakve veze ima jedno s drugim? Namjerno
se previđa da ova Milanovićeva zamisao,
ekscentrična u odnosu na hrvatsku vanjsku
politiku u proteklih dvadeset godina, nije
uperena ni protiv Finske ni protiv Šved-
ske nego cilja na vodstvo nato-a, odnosno
na Sjedinjene Države kao ključni element
nato-a. Jasno je, naime, da je Sjedinjenim
Državama i nato-u barem podjednako kao
uz potporu
20
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
INTERNACIONALA
Nakon Ferdinanda
Ferdinand Bongbong
Biračko tijelo 65-godišnjeg Bongbonga
mahom čini mlada populacija, koja
zahvaljujući povijesnom revizionizmu
nije upoznata s prirodom režima
oca Marcosa. Pomogla je i ustrajna
propaganda kampanja koju su Marcos
i njegovi godinama provodili putem
T
društvenih mreža
ijekom proteklih šest godina Fili-
pini su bili država koja je u svjet-
ske medije dospijevala zahvalju-
jući sad već bivšem predsjedniku
države Rodrigu Duterteu, od-
nosno njegovim brutalnim eksperimentima
s borbom protiv kriminala i narkomanije. U
višegodišnjoj kampanji ‘čišćenja’ problema-
tičnih kvartova ubijeno je oko 12 tisuća ljudi,
najčešće bez prethodne gnjavaže s ustanov-
ljavanjem jesu li ubijeni prethodno zaista
prekršili zakon.
U ponedjeljak su Filipini ponovno postali
svjetska vijest, ovog puta zato što će Dutertea
na predsjedničkoj funkciji zamijeniti Fer-
dinand ‘Bongbong’ Marcos, sin bivšeg
diktatora koji je, nakon 20-godišnje autori-
tarne i koruptivne vladavine, 1986. svrgnut
i s familijom protjeran iz države, nakon čega
se, zajedno s pokradenim novcem, zlatom i
dijamantima skrasio u američkoj saveznoj
državi Havaji, gdje je i umro.
Bongbong je, svjedoče tada prisutni novi-
nari, odmalena odgajan da bude očev nasljed-
nik, pa je sredinom 1970-ih poslan u Oxford
da studira filozofiju i političke nauke, no nije
uspio diplomirati. Pet godina nakon protjeri-
vanja s majkom Imeldom vratio se na Filipi-
ne, a Imelda, čijih su 3000 pari dizajnerskih
cipela postali simbol kleptokracije, nakon
toga se dvaput bezuspješno kandidirala za
predsjednicu. Sin je 2010. postao senator, a
u ponedjeljak je na predsjedničkim izbori-
ma osvojio skoro 30 milijuna glasova birača
koji baš u njemu vide rješenje za sveprisutno
siromaštvo, ekonomsku nejednakost i korup-
ciju. To je gotovo dvostruko više od onoga
što je osvojila njegova protukandidatkinja
Leni Robredo, dosadašnja Duterteova pot-
predsjednica.
Budući da se Duterte zbog ustavnog ogra-
ničenja nije mogao po drugi put natjecati,
njegova kći Sara kandidirala se za potpred-
Predsjednik Filipina ponovo je jedan
Marcos
sjednicu, čime je zajamčen kontinuitet dvaju
režima u ‘najstarijoj demokraciji jugoistočne
Azije’, kako Filipine vole nazivati zapadni
mediji. Marcos je Duterteu obećao da će ga
zaštiti od istrage koju je Međunarodni kazne-
ni sud otvorio zbog masovnih egzekucija u
sklopu rata protiv droge, u znak zahvalnosti
što je Duterte tijekom svog mandata proveo
uspješnu kampanju očeve rehabilitacije.
To je otprilike i sve što je poznato o Mar-
cosovom predsjedničkom programu s obzi-
rom na to da je tijekom kampanje izbjegavao
sučeljavanja i novinarska pitanja. No Duter-
teova kći, potpredsjednica Sara rekla je da
planira uvođenje obaveznog vojnog roka i
smrtnu kaznu za kriminalce koje se ‹ne može
rehabilitirati›. Sin Marcos i Imelda također su
ranije osuđeni zbog utaje poreza i pronevjere,
pa se sada očekuje da će i ti sudski postupci
biti obustavljeni. Nagađa se da su Marcosovi
pokrali oko 10 milijardi dolara, kojih je većina
završila na računima u Švicarskoj i u luksu-
znim nekretninama u New Yorku.
Kako javljaju upućeni izvori, biračko tijelo
65-godišnjeg Bongbonga mahom čini mlada
populacija, koja zahvaljujući povijesnom re-
vizionizmu provođenom putem obrazovnih
institucija nije upoznata s prirodom režima
oca Marcosa. Pomogla je i ustrajna propagan-
da kampanja koju su Marcos i njegovi godina-
ma provodili putem društvenih mreža. U njoj
su se glorificirali grandiozni građevinski po-
duhvati koje je predsjednički par poduzimao
tijekom 1960-ih i 1970-ih, gurnuvši pritom
državu u goleme dugove zbog kojih su patile
socijalne politike.
bbc je u vezi toga kontaktirao kompaniju
Meta, vlasnicu Facebooka i Instagrama, iz
koje su odgovorili da je od 2017. obustavlje-
no preko 150 ‘prikrivenih operacija utjeca-
ja’ povezanih s Marcosima. bbc navodi i da
su istraživanja pokazala da mladi Filipinci
prosječno na društvenim mrežama provode
dvostruko više vremena nego mladi Britanci,
pa se i Marcosova kampanja najviše bazirala
na ‘direktnoj komunikaciji s biračima’.
Otac Marcos imao je tijesne veze s ondaš-
njim američkim administracijama u cilju bor-
be protiv pošasti komunizma koja se širila
i među filipinskim narodom, no kasnije je
uspostavio miroljubivije odnose s Narodnom
Republikom Kinom. Duterte je deklarativno
Bongbong pozdravlja
svoje birače nakon objave
rezultata izbora (Foto:
Lisa Marie David/Reuters)
bio antiamerički raspoložen, no ne do mjere
da raskine niz višedesetljetnih vojnih spora-
zuma sa sad-om. Filipini su kritična lokacija
za američku borbu protiv širenja kineskog
utjecaja u regiji, a analitičari predviđaju da
Marcos neće učiniti značajniji odmak od ba-
lansiranja između dvije velesile.
■■
Tena Erceg
Sinn Feinu
pobjeda
pa blokada
O
d četiri zemlje koje formalno
čine Ujedinjeno Kraljevstvo, u
čak tri konzervativci premije-
ra Borisa Johnsona ne kon-
kuriraju ozbiljno za vlast. Po-
kazuju to rezultati britanskih lokalnih izbora
održanih prošlog tjedna paralelno s onima za
skupštinu Sjeverne Irske. U Engleskoj, Velsu
i Škotskoj, konzervativci su izgubili gotovo
četvrtinu svojih lokalnih vijećnika i vlast u
otprilike istom postotku lokalnih uprava koje
su ranije kontrolirali. Ovaj nesumnjivi poraz
posljedica je niza faktora, primarno dramatič-
nog porasta cijena energenata i hrane, koji je
prouzročio i značajan porast siromaštva, ali
i niza skandala vladajuće stranke od kojih
je najistaknutiji onaj vezan uz tulume koji
su ilegalno organizirani u sjedištu britanske
vlade u jeku oštrog lockdowna.
Porazni rezultati za vladajuću stranku sva-
kako dugoročno ugrožavaju kontrolu Borisa
Johnsona nad Konzervativnom strankom, a
s njim na čelu, stranka po anketama na nacio-
nalnoj razini značajno zaostaje za laburistima
koji su i sami potreseni svojim skandalima.
No izbori za parlament za razini Velike Bri-
tanije bi se redovno trebali održati tek 2025.,
pa Johnson ima još dosta vremena da spasi
prvo svoju kontrolu na strankom, a onda i po-
kuša održati konzervativce na vlasti. Lokalni
izbori u Engleskoj, Velsu i Škotskoj, koliko
god porazni za premijera, ne predstavljaju
egzistencijalni izazov za njegovu stranku i
njezin ključni projekt – uspješni Brexit.
Drugačije stvari stoje s rezultatima izbo-
ra za Skupštinu Sjeverne Irske. Ta je zemlja
jedini dio Ujedinjenog Kraljevstva u kojem
se konzervativci formalno ne natječu na
izborima, ali nastoje surađivati s probritan-
skim unionističkim strankama o kojima je
ponekad formalno i ovisila konzervativna
većina na razini cijele države. Unatoč tradi-
cionalnim oštrim podjelama po religijskim
i političkim opredjeljenjima na pretežno
katoličke republikance sklone ujedinjenju
s Irskom i pretežno protestantske unioniste
koji grčevito brane ostanak u sklopu Ujedi-
njenog Kraljevstva, Sjeverna Irska je 2016.,
suprotno većini na razini države, uvjerljivo
glasala za ostanak u eu-u.
Motivacija za to bila je dobrim dijelom u
činjenici da je ukidanje granica između Repu-
blike Irske i Sjeverne Irske u kontekstu Schen-
gena eliminirala dobar dio tenzija oko statusa
sjevera otoka i znatno doprinijela prestanku
oružanog sukoba koji je tamo intenzivno tra-
jao gotovo četiri desetljeća. Drugim riječima,
dva dijela Irske su u sklopu eu-a u mnogo
čemu praktički djelovali kao jedinstveno po-
dručje. Sve se to promijenilo s Brexitom koji
je unionistički establišment glasno podrža-
vao. Suprotno unionističkim očekivanjima,
Brexit nije doprinio čvršćim vezama između
Sjeverne Irske i ostatka države, već je upravo
suprotno te veze znatno oslabio.
U pregovorima s eu-om poslije referendu-
ma o Brexitu, konzervativna je vlada iznevje-
rila očekivanja unionista pristajući na uvođe-
nje carinskih kontrola između Sjeverne Irske
i ostatka države, a sve kako bi sačuvala ‘meku
granicu’ između dva dijela Irske i tako sačuva-
la garancije za mirovni proces. Ništa od toga
nije pokolebalo čvrstu potporu unionističkih
stranaka nepopularnom Brexitu što ih je na-
posljetku politički koštalo i na ovim izborima.
Prošlog tjedna je tako najveća stranka u Skup-
štini Sjeverne Irske prvi puta postala jedna
republikanska stranka – i to ne bilo koja, već
Sinn Fein, bivše političko krilo Irske repu-
blikanske armije, oružane organizacije koja
je u prošlom stoljeću organizirala atentate
na britanske premijere i članove kraljevske
obitelji. Pobjeda Sinn Feina predstavlja oz-
biljan izazov za britansku vladu jer ponovo
otvara pitanje irskog ujedinjenja, pogotovo
jer ankete trenutno predviđaju i izvjesnu po-
bjedu Sinn Feina u Republici Irskoj, iako se i
ti izbori trebaju održati tek 2025. Ujedinjenje
Irske je, međutim, unatoč rezultatima izbo-
ra i više nego neizvjesno. Za početak drugo-
plasirana Demokratska unionistička partija,
također ranije izravno povezana s paravoj-
nim grupama, najavila je blokiranje vlasti u
Sjevernoj Irskoj, što joj tamošnji politički si-
stem omogućava. Njihov uvjet za deblokadu
je uvođenje tvrde granice prema Republici
Irskoj, što je u direktnom konfliktu kako s
izbornom voljom u Sjevernoj Irskoj, tako i
s dogovorom koji je Ujedinjeno Kraljevstvo
postiglo s eu-om.
I britanska vlada, tko god joj bio na čelu, ta-
kođer će sigurno učiniti sve da blokira mogući
referendum o ujedinjenju Irske. No dugoroč-
no čak i bez referenduma o ujedinjenju, Sje-
verna Irska će ostati golem politički problem
za britanske vlasti. Unatoč uvjerljivoj pobjedi
Sinn Feina, ta stranka nije dramatično po-
većala broj glasova, a unionističkom porazu
značajnije je doprinio rast Stranke saveza
(Alliance Party), izrazito proevropske orga-
nizacije koja se formalno ne deklarira ni kao
unionistička ni kao republikanska, iako za
nju dominantno glasaju bogatiji protestanti.
Barem u pogledu odnosa s eu-om, konzer-
vativci i unionisti su u očitoj gubitničkoj pozi-
ciji. Izgledno blokiranje formiranja nove vla-
de u Sjevernoj Irskoj, kojoj bi na čelu trebala
biti liderica Sinn Feina na sjeveru Michelle
O’Neill, ne može ugroziti postojeća carinska
rješenja, koja predviđaju bliske veze između
Republike Irske i Sjeverne Irske, ali bi moglo
dodatno pojačati nezadovoljstvo i Brexitom i
odnosom Londona prema tom dijelu.
■■
Nikola Vukobratović
21
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Srbija tuži,
Srbija sudi
Mujanović je osuđen na 10 godina
zatvora zbog zločina nad 30 civila
srpske nacionalnosti 1992. Prije nego
što je uhapšen svjedoci su govorili da
u tome nije sudjelovao, nakon što je
N
uhapšen da jest sudjelovao u zločinu
a Dan pobede, odnosno 9. maja
beogradski Viši sud za ratne
zločine osudio je na deset godi-
na zatvora Huseina Mujano-
vića, nekadašnjeg pripadnika
Armije Bosne i Hercegovine, zbog zločina po-
činjenih nad 30 civila srpske nacionalnosti, u
vojničkom pritvoru u Hrasnici, u periodu od
jula do oktobra 1992. godine.
Druga je to presuda, i to identična kao ona
iz jula 2020., kada je isti sud, ali u drugači-
jem sastavu, osudio Mujanovića, a Apelaci-
oni sud je nakon žalbe odbrane ‘zbog bitne
povrede odredbi krivičnog postupka i po-
grešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja’, ukinuo presudu i predmet vratio
prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Narodski rečeno ukinuta je presuda jer je
sud odbio da ispita predložene svedoke od-
brane, što je dovelo u pitanje kvalitet prava
na odbranu okrivljenog u ovom krivičnom
postupku, pa samim time i pravo na pravič-
no suđenje. Novo suđenje, sa novim sudskim
većem saslušalo je svedoke odbrane putem
video linka, ali to nije nimalo pomerilo po-
ziciju Mujanovića. Naprotiv. Nakon izrica-
nja presude, Dušan Ignjatović, advokat
Mujanovića rekao je da ima osećaj kao da se
ponovljeno suđenje vodilo ‘pro forma’ i da
je ‘sve učinjeno da odluka bude ponovljena’.
— Odbrana smatra da je ta presuda još više
pogrešna nego ona prethodna jer je izveden
veliki broj dokaza koji su govorili u prilog
tvrdnji odbrane, ali sud je svaki od dokaza
tumačio na štetu okrivljenog, rekao je Ignja-
tović dodavši da smatra da ni ova neće opsta-
ti pred Apelacionim sudom.
Suđenjima za ratne zločine do remećenja
regionalne suradnje tužilaštava
Advokat Huseina Mujanovića
Dušan Ignjatović izlazi iz
Višeg suda za ratne zločine
(Foto: Dejan Kožul)
— Imali smo svedoke koji su, pre nego što je
uhapšen, govorili da nije učestvovao, a kad je
uhapšen govorili su da je učestvovao. Postoji
mnogo razloga da ova presuda padne kao i
prethodna. Smatramo da ona nije zasnovana
na izvedenim dokazima i pravu, ali imamo
pritvorenika koji je zatvoren četiri godine i
koji nastavlja da ostaje u pritvoru.
PERSONA NON CROATA
Curi na sve strane, pa je tako početkom tjedna procurilo, a izvor je dobro obaviješte-
ni espn, da će najkorisniji igrač nba lige drugu sezonu zaredom biti srpski košarkaš
Nikola Jokić. U svom je Denveru sjajan centar prosječno zabijao 27,1 poen, imao
13,8 skokova i 7,9 asistencija po utakmici. Prvi je igrač u povijesti lige koji je u
jednoj sezoni imao barem 2.000 poena, 1.000 skokova i 500 asistencija. Jokiću u
karijeri tek predstoji pravi rezultat u doigravanju, ali biti dva puta uzastopce mvp
nba lige? Malo li je.
■■ T. P.
Mujanović je u pritvoru od 30. jula 2018.
godine kada je uhapšen na graničnom pre-
lazu sa Srbijom i samo je jedan u nizu dr-
žavljana BiH, pripadnika Armije BiH, koji su
uhapšeni na granici sa Srbijom zbog sumnje
da su počinili ratni zločin. Jedan je i od osu-
đenih, istina još ne pravosnažno, kao što je
to i Osman Osmanović, koji je u martu ove
godine pred istim sudom, takođe prvostepe-
no osuđen na pet godina zatvora zbog ‹zlo-
stavljanja civila i ratnih zarobljenika 1992.
u logoru Rasadnik u mjestu Gornji Rahić na
području Brčkog’. Sećamo se ranije i slučaja
Ilije Jurišića za slučaj ‘Tuzlanska kolona’
koji je osuđivan, pa je na kraju pušten na
slobodu nakon tri i po godine zatvora. Zbog
svega Jurišić je tužio Srbiju.
Po tom istom osnovu, koga znamo kao
princip univerzalne nadležnosti hapšeni su
i Jovan Divjak, Ejup Ganić, a ono na šta
dodatno ukazujemo je i hapšenje Edina
Vranja, koji je poslednji u nizu uhapšenih,
a osumnjičenih za ratne zločine. Za Vranja se
sumnja da je učestvovao u zločinima protiv
ratnih zaroblјenika na području Goražda.
On je jedini čiji slučaj je Tužilaštvo za ratne
zločine u Srbiji prepustilo pravosuđu BiH. I
tu se vraćamo na slučaj Mujanovića, što važi
i za Osmanovića.
— Srbija ima zakonski osnov da sudi za zlo-
čine počinjene na teritoriji Jugoslavije bez
obzira na državljanstvo, počinioce i žrtve,
međutim u cilju jačanja regionalne sarad-
nje ovaj predmet, kao i Osmana Osmanovića
trebalo je ustupiti BiH kaže nam Marina
Kljajić iz Fonda za humanitarno pravo
koja se pita zašto je samo postupak protiv
Vranja ustupljen BiH. Sve to remeti regio-
nalnu saradnju tužilaštava, kao i postignute
sporazume o saradnji iako je, ističe ona, pro-
teklih šest godina 27 predmeta, od ukupno
38 podignutih, Tužilaštvu za ratne zločine
ustupljeno iz BiH.
— U cilju jačanja regionalne saradnje pred-
mete bi trebalo ustupati BiH, kako bi se stvo-
rilo i poverenje u nadležne organe Srbije i
Ron Chenoy/Reuters
kako bi se omogućilo brže izvođenje svih tih
postupaka imajući u vidu da imamo svedoke
koji ovde treba da dolaze, čije je dolaženje
bilo prolongirano zbog pandemije, što se
ne bi dešavalo da se postupak vodio u BiH,
objašnjava Marina Kljajić.
■■ Dejan Kožul
Rudari
za zaborav
I
ako im napokon pristiže oprema za
spašavanje iz inozemstva, sve su manje
šanse da će osmero rudara zatočenih
više od pola kilometra pod zemljom u
rudniku cinka Perkoa u Burkini Faso
preživjeti. Ranije ove godine u toj je zemlji
poginulo šezdeset rudara, u eksploziji u rud-
niku zlata kod grada Gaoua. Rudari u Perkou
su pod zemljom skoro četiri tjedna, zarobljeni
nakon što su jake oluje izazvale velike poplave
sredinom aprila. Voda je prodrla u podzemni
dio rudnika, prekinula struju i komunikacij-
ske kanale. Oprema za crpljenje vode pristigla
je nedavno iz Gane, a još pumpi uskoro treba
stići iz Južne Afrike. Šestero rudara je iz Bur-
kine Faso, po jedan iz Tanzanije i Zambije.
Rudnik je u vlasništvu kanadske kom-
panije Trevali Mining Corp. Vlada Burkine
Faso priopćila je da voditeljima rudnika neće
dozvoliti da napuste zemlju dok je u tijeku
istraga o ovom slučaju. Premijer Albert Oue-
draogo u nedavnom je posjetu rudniku na-
veo da se sumnja u neodgovorno postupanje
voditelja – moguće je da je poplava učinila više
štete zbog slabljenja tla uzrokovanog neade-
kvatnom upotrebom dinamita na otvorenom.
Na službenoj stranici Trevali Mining Corpa
navodi se da je vizija kompanije biti ‘odgovo-
ran, vrhunski operater dugotrajnih i jeftinih
rudnika u jurisdikcijskim okruženjima koja
potiču rudarstvo’. Takvu su viziju zasad uspje-
li realizirati u Burkini Faso i Namibiji.
Akcija spašavanja rudara traje tjednima,
šanse da će završiti uspješno sve su manje, ali
o njoj se dade naći te pokoja informacija samo
u manjim svjetskim medijima. O Hrvatskoj da
ne govorimo, ovdje to naprosto nije tema. Ako
situaciju usporedimo sa spašavanjem 33 rudara
koji su prije dvanaest godina više od dva mje-
seca bili zarobljeni u rudniku San José u Čileu,
brzo ćemo vidjeti da je razlika enormna. Spa-
šavanje rudara u Čileu milijuni su ljudi diljem
svijeta iz dana u dan pratili na televiziji, porta-
lima, u novinama. Za njihovo spašavanje izra-
đene su specijalne kapsule Feniks, proizvod
čileanske brodograditeljske firme Astilleros
y Maestranzas de la Armada uz projektiranje
nasa-e. Događaji su to koji se još pamte.
Iako su rudari iz Čilea, zato što nisu crni i
zato što nisu iz jedne od najsiromašnijih ze-
malja svijeta, dobili veliku medijsku pažnju,
nešto im je ipak zajedničko s rudarima u Bur-
kini Faso. To je da su, kao radnici, nakon što
su spektakularno spašeni, brzo zaboravljeni i
zanemareni. Sudski proces protiv firme koja je
vodila rudnik obustavljen je bez presude, ru-
dari dobivaju bijednu penziju, obećane odštete
još nisu dočekali. Ipak su živi, a za ove iz Bur-
kine Faso vjerojatno se ni to neće moći reći.
■■ Ivana Perić
22 društvo
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Obnova
na duge
pruge
Dok ministar Butković na­
javljuje ulaganje u željezni­
cu u idućih deset godina oko
3,5 milijarde eura uglavnom
iz eu fondova, sindikalisti
ističu da bi država hitno
trebala ulagati u kapitalno
održavanje postojećih pruga
i razviti integrirani sustav
putničkog prijevoza
Ž
eljeznički sektor je tijekom
pandemije koronavirusa dodat-
no stagnirao, posebno nakon
uvođenja mjera kojima je reduci-
ran broj vožnji, ali i pratećih pro-
pisa o ograničenju broja putnika u vlakovima.
S popuštanjem mjera nisu se, u broju koji je
bio prisutan prije pandemije, vratili ni vla-
kovi ni putnici. Desetljećima zapostavljana,
željeznica je postajala sve usporenija i nekon-
kurentnija, posebno nakon što je prije deset
Najava velikih ulaganja u
željezničku infrastrukturu
Željeznički kolodvor
u Rijeci (Foto: Goran
Kovačić/pixsell)
godina podijeljena na tri trgovačka društva
u vlasništvu države: hž Infrastrukturu, hž
Putnički prijevoz i hž Cargo, kojima treba
pridodati i niz privatnih teretnih operatera
koji trenutno drže nešto manje od 50 posto
prijevoza tereta. Favorizirana je autocestov-
na infrastruktura, što je nedavno potvrdio
i ministar mora, prometa i veza Oleg But-
ković rekavši da nam predstoji desetljeće
ulaganja u željezničku mrežu, i to oko tri i
pol milijarde eura uglavnom iz europskih
piše Dragan Grozdanić
fondova: najavio je obnavljanje pruga, otva- tim prugama i kojom brzinom? U hž Putnič-
ranje novih dionica i početak gradnje pruge kom prijevozu, u kojem prema sindikalnim
od Rijeke prema Zagrebu, a do 2030., kako je statistikama radi 1.830 radnika, već sada ne-
kazao, ‘sigurno ćemo obnoviti veći dio glav- dostaje konduktera, blagajnika i strojovođa.
nih koridora u Hrvatskoj’. O tome s kakvih Slušamo tako anegdote o putnicima koji se
pozicija, u svjetlu ministrovih najava, prema pojedinim frekventnim linijama voze bez
skladnijoj budućnosti kreću domaće željezni- karte zato što im je u vlaku – nema tko pro-
ce porazgovarali smo s viđenijim sindikalnim dati. Posebna je avantura pronaći radnike
čelnicima u hž-u. za održavanje vlakova i pruga: mehaničare,
— Trenutno je najveći problem održavanje elektroničare, tehničku struku koja košta, a
U
postojećih pruga, u što država ne ulaže go- novca baš i nema.
tovo ništa. Nemoguće je razvoj željezničkih
pruga bazirati samo na obnovi pruga iz eu većini slučajeva velike po-
fondova ako se ne osiguraju sredstva za nji- slove na željeznici dobivaju
hovo održavanje. Zbog neodržavanja i sma- strane tvrtke, poput turskih
njivanja brzine na pojedinim prugama došlo konzorcija, austrijskog Stra-
je do velikog pada prijevoza i putnika i tereta baga i drugih. Premda smatra
– kaže za Novosti Zoran Maršić, predsjednik da je svako ulaganje u željeznicu hvalevri-
Sindikata željezničara Hrvatske. jedno, predsjednik Sindikata hrvatskih že-
No o tom problemu ništa nismo čuli iz ljezničara Ivan Forgač za Novosti ističe da
ministrovog ekspozea. Ništa nismo čuli ni su ministrove najave deplasirane jer je ideju
o otužnoj činjenici da koordinacija između da se prvo ulaže u autoceste, a tek potom u
triju društava, kako nam reče sindikalist, go- željeznicu podastro još bivši premijer Ivo
tovo ne postoji. Drugim riječima, kod izgrad- Sanader. Kako ističe, normalne države u
nje ili obnove željezničke infrastrukture ne njih ulažu u jednakom omjeru.
postoji usuglašavanje potreba na pojedinim — Željeznice su toliko devastirane da priča
dijelovima koji se grade ili obnavljaju. Tako koja se tiče pruga ne drži vodu. Ulaganja koja
je izgradnja novog kolodvora u Gospiću financira eu idu sporo, posebno kada je riječ
pohvalna, ali on ne bilježi osobit odljev ni o natječajnoj dokumentaciji, da ne govorim o
priljev putnika, dok Glavni zagrebački ko- izvođenju radova. Ministar pritom prešućuje
lodvor vapi za obnovom. Šminkaju se neke činjenicu da država apsolutno zanemaruje
kolodvorske pustopoljine kroz koje prolaze kapitalno održavanje postojećih pruga i to
tek duhovi, dok su mnogi važni kolosijeci približno na onom projektiranom stanju u
izvan funkcije. Nadalje, vozni redovi hž trenutku kada su bile izgrađene – kaže Forgač.
Putničkog prijevoza ne odgovaranju stvar- Na ukupno 2.600 kilometara, domeće,
nim potrebama korisnika i neprestano se imamo nešto više od dvije tisuće kilometa-
smanjuje broj linija na pojedinim dionica- ra pruga na kojima zaostaje kapitalno odr-
ma. Ključni problem je taj, tvrdi sindikalist žavanje. Ovisno o lokacijama, ono zaostaje
Maršić, što sustav nije integriran. pet ili čak deset godina. Zato se umjesto pro-
Često se može čuti da je stanje u željeznici jektiranih brzina, primjerice od 140 ili 160
odraz stanja, prije svega ekonomskog, u dr- kilometara na sat, na određenim dionicama
žavi. Umjesto željeznicom, kamionima se vozi tek 40 ili 60 kilometara, što se u svijetu
transportiraju opasniji materijali. Ne postoje u kojem vlakovi jure više od 300 pa i do 500
logistički centri koji bi služili za prihvat robe na sat čini kao putnička razglednica s ladanja
i time služili domaćoj industriji, pri čemu bi iz doba Austro-Ugarske. U razvijenom susta-
domaće gospodarstvo imalo stvarnu korist vu putničkog prijevoza, kaže Maršić, još je
od prijevoza tereta. To bi željeznicu učinilo važniji integrirani sustav u kojem je moguće
isplativom, a čitav sustav prijevoza postao bi ostvariti kvalitetno putovanje od početne
jeftiniji, konkurentniji, ekološki prihvatlji- do završne točke. Takvi sustav omogućavaju
viji i sigurniji. Ne napravi li se ništa u smislu kvalitetnu operativnu brzinu putovanja, a
omogućavanja korištenja željezničke infra- to je prosječna brzina od početne do završne
strukture, kaže Maršić, bit ćemo osuđeni na točke puta, ‘od vrata do vrata’.
prijevoz robe u tranzitu do pojedinih luka. — Da bi iskoristili brzinu od 200 ili više kilo-
Također, sindikati ističu da hž Infrastruktura, metara na sat, ti brzi vlakovi, koji (za)staju
hž Putnički prijevoz i hž Cargo nedovoljno samo u velikim čvorovima, moraju imati
ulažu u radnike. I u mastodontskoj hž Infra- odlične veze s prigradskim i brzim regional-
strukturi nedostaje radnika, što prijeti preki- nim vlakovima, u cilju stvaranja ukupne us-
dom prometa na pojedinim prugama. Brojke luge koja nudi kvalitetno putovanje – ističe
koje nam je Maršić prezentirao su sljedeće: Maršić.
u navedenom je društvu trenutno sistema- Država treba, zaključak je Ivana Forgača,
tizirano 6.179 radnika, od čega su popunje- hitno izdvojiti novac za redovno kapitalno
na 4.622 radna mjesta. Sektoru za promet održavanje postojećih pruga. Tek tada želje-
nedostaje čak 449 radnika, što je gotovo 20 znica može postati konkurentna. Politika
posto od ukupnog broja potrebnih radnika. mora odlučiti kakvu željeznicu želi i u skla-
Nedostaje 94 prometnika vlakova, 109 skret- du s tim donijeti dugoročne i kratkoročne
ničara, 60 skretničara – kolodvorskih radni- planove.
ka, 64 manevrista i 23 rukovatelja manevre. U Strategiji prometnog razvoja Republi-
Sektoru za održavanje nedostaje 871 radnik, ke Hrvatske (2017. – 2030.) i Nacionalnoj
što je gotovo 40 posto od ukupno potrebnog razvojnoj strategiji do 2030. godine država
broja radnika, bez kojih se ne može osigurati je propisala načine modernizacije i restruk-
siguran i redovit promet vlakova. Nedostaje turiranja željezničkog sektora. Uz brojne
dakle 189 pružnih radnika, 49 čuvara pruge i fraze birokratske prirode i priznanje kako
32 tehničara specijalista za održavanje pruga i željeznička mreža i vozni park uvelike za-
skretnica. A zamalo 70 posto radnika starosti ostaju za drugim prometnim modalitetima,
je od 41 do 60 godina. za kraj ove godine najavljeno je donošenje
— Samo ću reći da vožnja od Vinkovaca do Sektorske strategije kao dijela reforme že-
Zagreba traje četiri sata i petnaest minuta, ljezničkog sektora. Iduće godine, između
daljnji komentar je suvišan. Svaki drugi dan brojnih drugih zahvata, država planira izra-
putujem iz Vinkovaca. I svaki komentar je su- diti i nacrt prijedloga ugovora o upravljanju
višan. Pametnome dosta. Hvala – kazao nam željezničkom infrastrukturom.
je s osjetnom rezignacijom Slavko Proleta, Za to vrijeme, Unska pruga duž hrvatske
predsjednik Sindikata infrastrukture hž-a. granice stoji pusta u svojoj propaloj raskoši,
Tko će odraditi buduće milijardske poslo- premda, kako doznajemo, postoji veliki in-
ve koje je najavio ministar i na koji način teres luka Šibenik i Zadar da se taj koridor
namaknuti radnike kojih, kako smo vidjeli, oživi. Rukavica izazova, možda već zakaš-
manjka? Kakvi će vlakovi na koncu voziti njela, ipak je bačena. ■
23 Regija
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Plinski kotao
Srbija ovisi o ruskom plinu, a ove godine
treba joj više plina nego što ga je do sada
dobivala, zbog čega će se s Gazpromom
pokušati dogovoriti isporuka većih koli­
čina od dosadašnjih, ali to, kako kaže
Zorana Mihajlović, ‘neće biti jednostavno,
jer gas je najpolitičkije oružje danas’
G
azpromnjeft više nije većin- ku naftu (60 posto od ukupne prerade, a po ropske sankcije u Srbiji su zbog tektonskih
ski vlasnik Naftne industrije 20 posto ruske i srpske) jer je bila jeftinija promjena na globalnom energetskom tržištu
Srbije (nis). Sada je njegov od ruske. U međuvremenu je zbog sankcija polučile suprotan efekt i povećale uvoz ruske
50-postotni vlasnik jer je iračka nafta postala skuplja od ruske, pa se nafte umjesto da ga smanje. Tako će, čini se,
prošloga tjedna 6,15-postotni u nis-u prerađuje 60 posto ruske nafte, a po i ostati sve dok se eu eventualno ne odluči
‘višak’ vlasništva prodao svojoj tvrtki-maj- 20 posto srpske i nafte iz trećih zemalja. Eu- potpuno zabraniti uvoz ruske nafte i plina na
ci Gazpromu za oko 60 milijuna eura. Tim
prebacivanjem dijela nis-ova vlasništva s
jedne na drugu rusku kompaniju izbjegava
se zabrana poslovanja kompanijama iz Eu-
ropske unije s desetak ruskih energetskih
kompanija, među kojima je i Gazpromnjeft,
ali ne i Gazprom, jer članice Unije preko nje- tonskih promjena na
ga i dalje kupuju i namiruju svoju ovisnost
o ruskom plinu.
Europska unija je i prije nego što je
Gazpromnjeft smanjio udio svojeg vlasništva
u nis-u srpsku naftnu kompaniju izuzela iz
paketa sankcija i dopustila europskim kompa-
nija, u konkretnom slučaju janaf-u, da nasta-
ve poslovati s njom. Ruskim manevrom sada
je i formalno nis izuzet iz europskog paketa
sankcija, barem dok se i Gazrpom ne nađe na
njihovom udaru. No što god Gazprom iskemi-
jao sa svojim vlasništvom u nis-u, o Europskoj Tako će, čini se, i osta­
uredno snabdijevati naftom i plinom. Pritom
uniji ponajprije ovisi hoće li se Srbija nastaviti
je čak i nevažno hoće li nis uvoziti rusku ili
nečiju drugu naftu i plin.
Prije nego što je eu počela zbog napada na
Ukrajinu uvoditi sankcije pojedinim ruskim
energetskim kompanijama, Gazpromnjeft je
u nis-ovoj rafineriji najviše prerađivao irač- ruske nafte i plina
Srbija bez ruske nafte nekako, piše Zoran Daskalović
bez plina nikako
europsko tržište. Okružena članicama Unije,
Europske sankcije i Srbija bi tada ostala bez ruskih energenata
jer ih ne bi mogla dopremiti do svojih prera-
u Srbiji su zbog tek­ đivača i potrošača. U tom bi se slučaju i Srbija,
poput Europske unije, lakše snašla bez ruske
nafte, ali bez ruskog plina nikako još dugi niz
godina. Aktualna, formalno tehnička, mini-
globalnom energet­ strica rudarstva i energetike Zorana Mihaj-
lović ovih je dana, u intervjuu za ageniciju
skom tržištu polučile Beta, srpskoj javnosti poručila: ‘Energetsku
stabilnost moramo da odbranimo po svaku
suprotan efekt i pove­ cenu, pa čak i po cenu da dođe do promene
vlasništva u nis-u. Nikome ništa nećemo da
ćale uvoz ruske nafte otimamo, ali moramo da vodimo računa o
sebi.’ Ministrica Mihajlović je mogućnost
umjesto da ga smanje. preuzimanja nis-a navela kao rješenje u slu-
čaju da se i Gazprom nađe na europskom po-
pisu sankcioniranih ruskih kompanija. Do-
dala je, međutim, da danas postoji jako dobra
ti sve dok se eu even­
suradnja s nis-om i da ‘zna koliko se trude
da u ovo vreme koje nije lako da obezbede
tualno ne odluči pot­ dovoljno goriva i drugih derivata za sve, ali da
smo svedoci i da Evropa sve više sankcioniše
puno zabraniti uvoz kompanije iz Rusije i to je realnost o kojoj svi
moramo da vodimo računa’.
Mihajlović se pohvalila i da Srbija ‘danas
ima dovoljno svih vrsta energenata, nijed-
Gazprom je otkupio
‘višak’ dionica
Gazpromnjefta u nis-u
pa srpska kompanija do
daljnjeg može uvoziti
rusku naftu (Foto:
Thomas Brey/dpa)
nog trenutka nije bilo nikakvih nestašica.
Imamo dovoljno rezervi, ali ljudi moraju da
znaju da će ovo da traje i da sve jako puno ko-
šta i građani toga treba da budu svesni, kao
što moraju da budu svesni da mnogo toga
neće biti isto’. Potom je zaključila da je ‘rat
u Ukrajini promenio svet. Promenio je, i tek
će promeniti Srbiju. I ono što je za Srbiju u
ovom vremenu izuzetno važno je da ima dve
stvari: političku stabilnost i energetsku bez-
bednost. Političku stabilnost imamo. Ona
je overena pobedom Aleksandra Vučića
na predsedničkim izborima i pobedom liste
sns-a na svim nivoima. Ali da bismo postigli
energetsku stabilnost, moramo mnogo toga
da uradimo’.
Prvo što Srbija mora od ‘mnogo toga što
mora da uradi’ je da s Rusijom do kraja svib-
nja dogovori novi ugovor o opskrbi plinom
jer sadašnji tada prestaje važiti. Mihajlović
otkriva da se ‘trenutno pregovori vode iz-
među kompanija koje potpisuju ugovor o
snabdevanju gasom, a to su Srbijagas i ruski
Gasprom. Ono što treba da znamo je da Srbija
danas jeste u potpunosti zavisna od gasa koji
nam dolazi iz Rusije, bilo kroz ‘Balkanski tok’
ili gasovodom koji ide kroz Ukrajinu preko
Mađarske do nas. Jednostavno, danas nema
drugog izvora odakle Srbija može da dobija
gas, osim iz Rusije’. ‘Te činjenice moramo
da budemo svesni’, naglasila je Mihajlović
i dodala da će se ‹država truditi da se gasom
brže napuni skladište Banatski Dvor, ali da se
razmišlja i o slobodnim kapacitetima skladi-
šta u Bugarskoj, Mađarskoj, kao i o slobodnim
kapacitetima Bulgartransgasa, ali i Turskog
toka, kojim se svakako mogu dobiti još neke
količine gasa’. Sve su to, međutim, vatro-
gasne mjere, kratkog daha, pa je ministrica
Mihajlović uvjerena da je ‘diverzifikacija
dobavljača od presudnog značaja za bezbed-
nost srpskog energetskog sektora’. Po nje-
nom sudu, ‘velika je šteta što to nismo uradili
pre mnogo godina’, ali i ističe da je ‘jedan od
najvažnijih projekata danas završetak gasne
interkonekcije Niš – Dimitrovgrad koji će Sr-
biju učiniti manje zavisnom od gasa iz Rusije’.
Tom će se plinskom interkonekcijom,
čiju izgradnju uglavnom financira eu, Srbi-
ja povezati s bugarskom i grčkom plinskom
mrežom, ali trebat će vremena da njome
poteče plin. A Srbiji već ove godine treba
više plina nego što ga je do sada dobivala iz
Rusije. I Mihajlović tvrdi da je zbog inten-
zivne plinofikacije i priključenja velikog
broja novih korisnika te rasta ekonomije u
Srbiji lani povećana potrošnja plina. Zato
će se i s Gazpromom pokušati dogovoriti is-
poruka većih količina plina od dosadašnjih,
no to ‘svakako neće biti jednostavno, jer gas
je najpolitičkije oružje danas’, zaključuje
ministrica Mihajlović.
I dok Zorana Mihajlović najavljuje da će
Srbija u dogledno vrijeme smanjiti svoju
energetsku ovisnost o Rusiji, ponajprije o
ruskoj nafti, a potom i plinu, stručnjak za
energetsku efikasnost Miloš Zdravković
bez krzmanja tvrdi da ‘u narednih 10 do 15
godina za Srbiju neće biti alternative ru-
skom gasu jer ga nema dovoljno iz drugih
izvora tako da je nemoguće da ga naši po-
trošači zamene nekim drugim’. Zdravković
dodaje da bi čak i u slučaju da Srbija ruski
plin odmah može zamijeniti američkim ili
nekim drugim tekućim plinom iz lng ter-
minala taj plin bio 2,7 puta skuplji od ruskog.
Zbog toga su energetski i drugi stručnjaci
koji se bave srpskom energetikom puno
suzdržaniji kad govore o tome na koju bi se
stranu Srbija trebala okrenuti u situaciji kad
se našla između euroatlantske i ruske ener-
getske vatre, jer su svjesni da srpsku ener-
getiku obje jednako mogu spaliti i uništiti.
Pitanje je samo hoće li i kojim povodom to
učiniti, ma koliko se Srbija trudila i jednima
■
i drugima umiliti.
24 intervju
Novosti Urednici zbornika ‘Kartografija razgovarao Srećko Pulig
Tjednik za racionalnu manjinu otpora: Zagreb 1941–1945.’
#1169, petak, 13. svibnja 2022.

Josip Jagić
i Marko Kostanić
Želimo politički
osnažiti suvremeni
antifašizam
Povijest antifašističkog otpora u Zagrebu je uvelike
povijest interakcije zaraćenih strana, partizana i ustaša.
U tim odnosima leže mnoge priče koje još nisu ugledale
svjetlo dana ili još nisu kvalitetno obrađene, a mogle
bi ponuditi nijansiraniju sliku antifašističkog otpora
u gradu, ali poslužiti i kao dodatni faktori objašnjenja
onoga što se događalo nakon rata

U
povodu knjige ‘Kartografija
otpora: Zagreb 1941–1945.’
koja je promovirana dan uoči
održavanja Trnjanskih kreso-
va, u petak 6. maja, razgova-
rali smo s njezinim urednicima Josipom Ja-
gićem i Markom Kostanićem. Josip Jagić
je povjesničar koji se bavi strukturama par-
tizanskog otpora u Jugoslaviji tokom Drugog
svjetskog rata, a radi u Rosa Luxemburg Stif-
tung Southeast Europe kao projektni me-
nadžer i politički analitičar. Marko Kostanić
glavni je urednik regionalnog portala Bilten.
Odgovore su zajednički sročili.
do danas u gradu preživjela samo trećina
od ukupnog broja spomenika, ulica i naziva
institucija koji su obilježavali antifašističku
borbu ili radnički pokret. U takvim uvjetima
društvenog zaborava i državno sponzorira-
ne demonizacije antifašizma bilo je nužno
iznova aktualizirati antifašističku tradiciju.
Knjiga je jedan od doprinosa toj aktualizaciji.
U devet članaka nastojalo se iscrpno pokriti
različite aspekte djelovanja antifašističkog
pokreta u gradu Zagrebu. Neki su aspekti
bili zaboravljeni pa ih je bilo politički nužno
oživjeti, a neke je trebalo pronaći i ponuditi
neke nove interpretacije.
Što se događalo sa gradom u borbi?
Grad Zagreb, kao glavni grad ndh, predstav-
ljao je jedan od najzahtjevnijih terena na ko-
jem je Narodnooslobodilački pokret (nop)
djelovao. Ustaše su kontrolirale grad tijekom
Zbornik donosi niz
argumentacijskih slojeva za
političku raspravu
cijelog perioda rata jer je tu bio koncentriran
gotovo cijeli državni represivni i ideološki
aparat putem kojih su se održavali na vlasti.
No da im kontrola Zagreba nije bio jedno-
stavan zadatak pokazuje i eskalacija terora
kao tehnike vladanja na koju su se gotovo u
potpunosti oslanjali kako je rat išao prema
kraju. Pored ustaških odgovora, na masov-
nost otpora ukazuje i stalno obnavljanje in-
stitucija pokreta otpora u gradu bez obzira na
brojna ‘padanja’ ili odlaske u partizane. Grad
je istovremeno bio i središte ustaške države,
ali i vrelo otpora. Takva dinamika čini priče
protagonista još fascinantnijima.

Kako je nastala ‘Kartografija otpora’?

Osluškivanja
Knjiga je nastala kao rezultat političke po-
trebe i kolektivnih napora da se (iznova)
protagonista
objasni antifašistički otpor u Zagrebu. Veći-
na tema vezanih uz antifašizam na različite Devet priloga pokušavaju prezentirati ra-
je načine uklonjena iz javnosti kako bi se zličite procese i elementa antifašističkog
oslobodio prostor za revizionističke narati- otpora u Zagrebu. Je li to zbornik sjećanja
ve. Među mehanizme uklanjanja i obračune ili nešto drugo?
s antifašističkim društvenim sjećanjem u ‘Kartografija otpora’ sastoji se od devet anali-
Hrvatskoj spadali su i oni suroviji kao što je tičkih priloga koji, uzimajući u obzir dostu-
na primjer miniranje spomenika. Zagreb je pne arhivske fondove, obimnost memoarske
u tom smislu jedan od prvaka kada se radi građe i dosad objavljene analize, pokušavaju
o stupnju efikasnosti čišćenja javnog pro- predstaviti odgovore lokalnog nop-a na or-
stora od antifašističkih obilježja, pa je tako ganizacijske, vojne i političke izazove s koji-
25 intervju
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
ma su bili suočeni. Radi se dakle o procesnoj
analizi koja se nastoji temeljiti na riječima
preživjelih što u obliku citiranja memoarske
građe, što u obliku citiranja samih izvora,
odnosno dokumenata nastalih u vremenu
otpora. ‘Kartografija otpora’ definitivno je i
zbornik sjećanja jer intervenira u politički
prostor koji sjećanje na partizanski otpor u
najboljem slučaju želi prešutjeti ili prilagoditi
trenutnim političkim koristima, a u najgorem
demonizirati i delegitimirati. Međutim, uloga
zbornika se ne iscrpljuje u obnavljanju sjeća-
nja na slavni period u povijesti grada. Kroz
priloge se objašnjavaju i analiziraju različite
političke dimenzije organiziranja i oblikova-
nja ideoloških postavki nop-a u gradu, koji
mogu biti korisni i suvremenim političkim
pokretima koji se u svom djelovanju oslanjaju
na lijeve i antifašističke ideje. Također, zbor-
nik nudi i cijeli niz argumentacijskih slojeva
koji mogu poslužiti u političkim raspravama:
od onih akademskih do onih na obiteljskim
ručcima.
Ideja izdavača, urednika i autora jest i da
knjiga potakne interes i istraživanje o
strukturi subjekta otpora. Što se još može
učiniti u tom pravcu?
Prilozi su u velikoj mjeri koristili već dostu-
pnu memoarsku građu objavljenu u ‘Zbor-
niku sjećanja, Zagreb 1941 – 1945.’ koji je ti-
jekom 1980-ih objavljen u četiri toma. Neki
od autora koristili su i arhivske fondove
memoarske građe sudionika pokreta otpora
koji se nalaze u Hrvatskom državnom arhivu.
Memoari i sjećanja svakako su povijesni izvor
kojem treba pristupiti s dodatnom dozom
opreza jer su oni, kao i gotovo svaki povije-
sni izvor, prilično subjektivni i samim time
manje pouzdani. Ali jedan od najboljih nači-
na kritičkog pristupa tom tipu materijala je
komparativni pristup koji će različita sjećanja
dovoditi u međusobni komparativni odnos ili
u komparativni odnos spram izvora i drugih
dokumenata nastalih u vremenu koje anali-
ziramo. Jugoslavenska publicistika proizvela
je veliku količinu sjećanja koja predstavlja, po
nama, izdašan resurs za daljnja istraživanja
subjekta otpora ili revolucionarnog subjekta.
Zasigurno nisu iscrpljeni svi interpretacijski
uglovi i značenjske poveznice koji bi mogli
baciti novo svjetlo na različite epizode po-
vijesti Drugog svjetskog rata. Smatramo da
bi se neki budući pristupi trebali zasnivati
na komparativnim pristupima izvorima, ali
i komparativnom koncipiranju istraživanja
kao takvog. Povijest antifašističkog otpora
u Zagrebu je uvelike povijest interakcije za-
raćenih strana. Zaraćene strane, prije svega
partizani i ustaše, jedni su drugima postavljali
određene izazove na koje su morali pronaći
rješenja pa tako, recimo, ustaški režim mora
odgovoriti na evidentan rast popularnosti
nop-a u gradu i u njegovoj široj okolici u dru-
goj polovici 1943. godine. Odgovaraju tako
da radikaliziraju teror i na taj način nastoje
uništiti pokret u gradu. Na teror mora odgo-
voriti i nop na različite načine: podizanjem
razine konspiracije i drugim metodama. Tako-
đer, nova dinamika između zaraćenih strana
izravno utječe i na ponašanje simpatizera ili
‘tihe većine’ koja je sklona partizanima i po-
maže im raznim uspostavljenim kanalima. U
tim odnosima leže mnoge priče koje još nisu
ugledale svjetlo dana ili još nisu kvalitetno
obrađene, a mogle bi ponuditi nijansiraniju
sliku antifašističkog otpora u gradu, ali poslu-
žiti i kao dodatni faktori objašnjenja onoga što
se događalo nakon rata, pogotovo neposredno
nakon oslobođenja, što je također i tema jed-
nog od priloga.
Današnje rasprave diktiraju različite ana-
kronizme, pritom mislimo na naknadnu
pamet koja negira sasvim drukčije druš-
tvene okolnosti u kojima su se događaji
odvijali. Kako se vratiti izvornom kon-
tekstu i tko su bili inspiratori za takav
pristup?
Najadekvatniji pristup jest ‘povratak’ u po-
litički svijet europskog građanskog rata od
1914. do 1945. godine, kako taj period nazi-
va povjesničar Enzo Traverso. A ‘povratak’
podrazumijeva eliminaciju naknadno ste-
čenih moralnih i političkih kriterija koji u
tom periodu političke i ratne brutalizacije
života u Europi nisu bili operativni. Kao
najefikasniji oblik ‘povratka’ nametnula
nam se metoda osluškivanja samih protago-
nista i načina na koji su politički, ideološki i
moralno razumijevali svijet i situacije u ko-
jima su se zatekli. Na tom smo tragu bili in-
spirirani Claudijem Pavoneom, koji je svo-
ju seminalnu studiju o talijanskom pokretu
otpora zasnovao upravo na percepcijama i
racionalizacijama samih protagonista. Od
historiografskih inspiracija istaknuli bismo
još Arna Mayera, pogotovo njegovu studi-
ju o revolucionarnom nasilju.
‘Etnicizacija’ nob-a im da iz redova žrta­
Kako biste podijelili raznovrsne priloge? va naprosto izbrišu
one koji se bave samom kronologijom rata i Srbe i cinično žale
Podijelili bismo ih ugrubo na kronološke,
dručju od 1941. i 1945. te na tematske koji se pobijene Židove.
njegovom dinamikom na zagrebačkom po-
kao što su uloga žena u borbi, korištenje pro- A Srbe brišu jer im
bave specifičnim temama vezanim za otpor,
smo korisnim i uvrštavanje preglednog pri- je to potrebno
pagande i narodna pomoć. Također, smatrali
partije Jugoslavije u Zagrebu u desetljeću iz dnevnopolitičkih
loga koji se bavi djelovanjem Komunističke
prije izbijanja rata zbog presudne uloge kpj
u organiziranju samog otpora.
Josip Jagić
(Foto: privatna arhiva)
Marko Kostanić (Foto:
privatna arhiva)
Recite nešto o prilozima, s obzirom na
njihov sadržaj…
Prilozi u knjizi pokušavaju odgovoriti na
različite historiografske probleme vezane
uz antifašistički pokret analizom dostu-
pnih izvora. Tako se prva četiri priloga bave
zapravo nekom generalnom političkom i
organizacijskom dinamikom nop-a u gra-
du tijekom rata ističući neke od ključnih
problema i zadataka poput sabotaža, mobi-
lizacije stanovništva u partizane, logistike,
konspiracije, pritiska od strane represivnog
aparata ndh. Prilozi u knjizi prate i organiza-
cijska preslagivanja nop-a uslijed promjene
strateške uloge Zagreba u sveukupnom an-
tifašističkom otporu u Jugoslaviji. Također,
kao što smo spomenuli, jedan od tih prilo-
ga bavi se i najkontroverznijom epizodom,
Oslanjanje revizio­
nista na riječ holo­
kaust omogućuje
razloga
zbivanjima neposredno nakon rata, i nudi
dosad u našoj historiografiji nekorištene
teorijske alate za analiziranje tih zbivanja.
U knjizi su i sadržani prilozi koji se bave
određenim elementima nop-a poput ulo-
ge i poziciji žena u antifašističkom otporu,
vezama predratnih aktivistkinja za ženska i
radnička prava s osnivanjem i vođenjem An-
tifašističke fronte žena, krovne organizacije
koja je okupljala žene na širokoj osnovi, ulo-
gom žena u partiji, zatim ulogom ilegalnih
partijskih tehnika u širenju propagande u
svrhu mobilizacije te narodnom pomoći kao
izuzetno važnom institucijom u održavanju
otpora u gradu, ali i indikatorom njegove
masovnosti.
Ovih dana je u Zagrebu otkriven spome-
nik žrtvama holokausta i ustaškog reži-
ma. Što je problematično u toj apstraktnoj
skulpturi?
Problematična je sama prevladavajuća upo-
treba riječi holokaust u Hrvatskoj. Ona pr-
venstveno služi depolitizaciji Drugog svjet-
skog rata na ovim prostorima. Tom se riječju
u hrvatskom kontekstu označava zlo kao
takvo koje je, eto, zahvatilo čitavu Europu
pa tako i nas. I svaka se politička odgovor-
nost briše. Možemo reći da sudjelujemo u
sjećanju na žrtve, ali bez ikakvih političkih
zahtjeva. Drugim riječima, oslanjanje revi-
zionista na riječ holokaust omogućuje im da
iz redova žrtava naprosto izbrišu Srbe i cinič-
no žale pobijene Židove. A Srbe brišu jer im
je to potrebno iz dnevnopolitičkih razloga.
U kojem smislu je tematika ‘Kartografije
otpora’ potisnuta s jedne strane, a s druge
izložena revizionizmu?
Kao što smo već napomenuli ti su procesi
komplementarni. Potiskivanje teme omo-
gućuje revizionističkim snagama lakšu izra-
du i propagandu svojih interpretacija. Sam
revizionistički projekt je otpočetka ‘olakšan’
činjenicom političkog kraha jugoslavenskog
projekta kojem je nob, uključujući i zagre-
bačku epizodu, bio ideološko i političko
ishodište. U tom se kontekstu, pogotovo u
ratnim okolnostima, svako prisjećanje na
povijest nob-a tretiralo ako antihrvatsko ili
kao politički stav nedostojan javnog života.
Oni skloni baštini nob-a su se u manevrira-
nju takvim zahtjevnim terenima često legi-
timirali ‘kroatizacijom’ nob-a i odgovarali
porukama poput one ‘da nije bilo partiza-
na, ne bi bilo ni Hrvatske’. Takve su poruke
prilično problematične ako želimo zadržati
političku baštinu nob-a operativnom danas.
U suprotnom se javljaju pojave ‘etnicizaci-
je’ nob-a u drugom smjeru: s obzirom na
to da institucije srpske nacionalne manjine
redovito, a često i usamljeno obilježavaju
različite godišnjice iz Drugog svjetskog rata
nemali dio javnosti stječe dojam da je nob
‘srpska stvar’.
Što mislite da ćete postići jednim ova-
kvim zbornikom i kome je on prvenstve-
no namijenjen?
Ovaj je zbornik namijenjen široj publici, ali i
historiografskoj struci. Sama činjenica da se
bavi politički kontroverznim periodom čini
ga zanimljivim svima onima koji, kako se to
popularno kaže, želi saznati više. A od kori-
sti će sigurno biti i onima kojima bavljenje
tim razdobljem spada u dio profesionalnog
života, bio on znanstveni ili politički. Neza-
hvalno je prognozirati krajnje učinke jednog
ovakvog zbornika, ali namjera nam je bila
dvostruka: osvježiti i produbiti raspravu no-
vim saznanjima i interpretacijama te prido-
nijeti političkom osnaživanju suvremenog
antifašističkog pokreta. ■
26 kolumna
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.

MAKSIMIR
I MIROGOJ
Capurro
K
ad je Italija u Dortmundu u
polufinalnoj utakmici svjet-
skog prvenstva 2006. pobi-
jedila Njemačku, u svlačio-
nicu talijanske ekipe ušao je
tadašnji predsjednik vlade Romano Prodi.
Igrači, polugoli i znojavi, kad su ga ugledali,
zapjevali su Che bella cosa na jurnata ‘e sole.
Premijer im se pridružio, agencije su preni-
jele i vijest i premijerovu izjavu o zajednič-
kom pjevanju. Nije se pjevalo Fratelli d’Italia,
poznatu koračnicu, zvaničnu himnu Italije,
ne, igrači su zapjevali ‘O sole mio. Sigurno
nisu izabrali da pjevaju pjesmu na napoli-
tanskom dijalektu zato što su iskusili da su
sve himne manje ili više patetične laži u sti-
piše Sinan Gudžević hovima, to sigurno nisu, nego je ‘O sole mio
neproglašena himna zemlje Italije, i igrači je
osjećaju kao himnu svojih srca. Ta se himna
Giovanni Capurro ne uči u školi, a ako se i uči, uči se u manje
obaveznom aspektu nego zvanična himna.
je prodao svoj tekst pjesme ‘O sole mio za 25
lira, pa su advokati i advokatići sve upriličili
da se danas na pjesmi obogaćuju mutni na-
sljednici, a pjesnikovi potomci su isključeni.
Capurro je pjesnik, obrazovan, metrički
i prozodijski uzoran, klasični metri su mu
posebno išli od ruke. Capurro je pjesnik za
koga se može pokazati i da je velik. Objavio
je izvanrednu knjigu stihova s dirljivim na-
slovom Carduccianelle, danas zaboravljenu,
a tu i tamo još nekako dobavljivu uz pomoć
tehnoloških kupovnih mogućnosti. Naslov
zbirke upućuje na pjesnika po imenu Gi-
osue Carducci, koji je sedamdesetih go-
dina 19. stoljeća objavio zbirku Odi barbare
(Barbarske ode) koja je postala čuvena sa
pjesama u kvalitativnoj, akcenatskoj metri-
ci, a pisanih u klasičnim grčkim i latinskim
Giovanni Capurro
(1859–1920) pjesnik čije
Carducci misli, ali ne piše šta misli: Ca-
purro, zašto svoje pjesme ne zoveš Capurri-
anelle, po sebi, nego ih zoveš po meni? Ali
Capurro, dobra duša napolitanska, neće da
skriva svoje uzore. Iako u svojim stihovima
on ne slijedi Carduccija nigdje osim u me-
tru. Kod Carduccija je sve svečarski, visoki
jezik i visoke ličnosti iz slavne povijesti,
kod Capurra je detalj vladar, njegovi su li-
kovi kockari koje opsjeda lotto, ljubavni jadi,
muka živovanja i životarenja. Kod Capurra
se jednoga dana mora početi od nule, kaže
Angelo Calabrese, jedan od rijetkih koji
se bavio antikiziranim metrima ovog pjesni-
ka. Mora se početi od one ploče na onoj kući
u kvartu Vomero gdje umro Capurro, 18. ja-
nuara 1920, na toj ploči stoji prilog carducci-
anamente. I početi od govora koji je Gaspare

je bio novinar,
ime čuva ‘O sole mio
Neproglašena himna Italije je u svijetu
slavnija od zvanične, a ni u Italiji nije druk-
pjesnik, kantautor. čije. Današnji status autora tih pjesama
je posve različit. Goffredo Mameli dei
Danas, kao da ne Mannelli, autor teksta zvanične himne,
umro je sa 22 godine od posljedica ranjava-
postoji. Sve je pro­ nja u ratovima za ujedinjenje, njegove kosti
počivaju u kosturnici na rimskom brežuljku
tiv njega, ništa Janikulu. Smrt pjesnika-vojnika učinila ga je
mitskom ličnošću, iako je njegova pjesma
na njegovu ruku. za vrijeme fašističke vlasti bila gurnuta u
zaborav. Tek godinu dana prije gore spome-
Umro je u bijedi nute utakmice, zakonskim dekretom ona
je dobila status himne Italije. Biografski
1920, ostavljen, rječnik čuvene kuće Treccani ima izdašnu
natuknicu o Mameliju.
od zaborava ga A Giovanni Capurro je pastorče književ-
ne slave. Njegove se pjesme pjevaju, jedna
čuvaju njegove od njih je vjerovatno najslavnija pjesma na
svijetu u posljednjih sto godina, ali je onaj
canzoni, njegove koji ju je napisao umotan u debeo zaborav.
Čini se da u današnjem poretku stvari nema
poesie ga ne izgleda da književna hermeneutika izvuče
Capurra iz zapećka obraslog travom zabo-
čuvaju. Najčuveni­ ravkom. Capurrove se pjesme ne predaju
na univerzitetskim seminarima, nema ih u metrima. Zanimljiv pokušaj i proizvod, koji Di Martino održao nad otvorenim grobom
ja je, naravno, školskim programima, jedva da postoji koja
tanušna monografija o njemu kao pjesni-
su Nijemci, od Klopstocka, imali preko sto
godina ranije. Elegijski distih Carduccijev je
pjesnikovim: ‘Giovanni Capurro je za Napulj
bio ono što je za Pariz bio Béranger, veliki
‘O sole mio ku napuljskih uličica. Najprije, on je pisao
i pjevao na dijalektu, a to je za talijanske
samo grafički elegijski, strukturno nije, ni
tonski ni kvantitativno. Sa heksametrom,
i majstorski pjesnik, novinar, a u vrijeme
žalosne oskudice i pisar. Da bi skinuo tešku
čistunce po pitanju jezika (questione della doduše, stvar stoji lakše, ali pentametar oskudicu i muku francuskom pjesniku usko-
lingua) nešto kao balvan preko druma. Sve- mu je beznadni promašaj. Ovdje nije mje- čio je Lucien Bonaparte, i tako Bérangeru
jedno, taj dijalektalni pjesnik ima pjesmu sto za podrobnije objašnjenje. Capurro je olakšao starost! A da bi spasio od nevolja i
koju pjeva cijeli svijet na njegovu dijalektu. sastavio svoje Carduccianelle po uzoru na oskudice ovoga napuljskog pjesnika nije
A dijalektalni pjesnici se vrednuju kao dru- Odi barbare. I ispale su mu dobre, najma- uskočio nijedan od darežljivih gospara, sav
ga liga poezije. Hermeneutika i kritika dija- nje koliko i Carduccijeve. Pisane su sve u rad ovoga pjesnika kroz tolike godine, vrije-
lektalnim pjesnicima otežavaju položaj još dijalektu, a napuljski dijalekt ima i više dan, genijalan, a iscrpljujući zbog raznih te-
i nastojanjem da ih podijeli na tekstopisce i prozodijskih mogućnosti nego toskanski goba i teškoća, nije bio dovoljan da pokrene
na kantautore. Prvi pišu pjesme ‘za čitanje’, jezik: ima više riječi sa akcentom na po- nekoga da bude neki Lucien Bonaparte, pa
talijanski poesie, a drugi pjesme za pjevanje, sljednjem slogu, slobodniji je u elizijama, makar malo pitomiji i manje izdašan.’ Sve
canzoni. Mi u ovome našem jeziku nemamo leksički razuđen, izražajno slobodan do ra- je to otežalo slavu napolitanskog pjesnika.
tu razliku, ali naši kritičari stihova posežu za zularenosti. Capurro je svoju knjigu poslao Giovani Capurro, pjesnik koji nije imao
drugim diskriminacijskim sredstvima. Na onome po kome je naslovljena, Carducciju. sreće, u sabranim svojim pjesmama ima 28
primjer, estradna poezija. Kad treba nekojeg Ovaj mu nije odgovorio dugo, dugo, osam onih koje se pjevaju, canzoni. Ostale, njih
pjesnika dezavuirati, nalijepi mu se etiketa godina. A kad mu je napokon odgovorio, bio 113, sve su ‘za čitanje’, a mnogo njih bi se
estradni. I tako dalje, i tako to. je to odgovor procijeđen kroz zube, kojim moglo pjevati, pjevne su, jer im je autor ško-
Giovanni Capurro je bio novinar, pjesnik, se, između redaka, čita nelagoda zbog stav- lovan pjesnik i pjevač, prozodijski i tonski,
kantautor. Danas, kao da ne postoji. Sve je ljanja u bilo kakvu vezu svojih s metrima diplomirani flautista.
protiv njega, ništa na njegovu ruku. Umro dijalektalnog pjesnika. Evo toga odgovora: Njegova slava danas je sva u pjesmi ‘O sole
je u bijedi 1920, ostavljen, od zaborava ga ‘Dragi gospodine, nisam nikada pomislio da mio. To sunce pjevaju i radosne družine i usa-
čuvaju njegove canzoni, njegove poesie ga ne bi metrika Barbarskih oda mogla poslužiti mljeni ljudi, sportisti i premijeri u slavlju i
čuvaju. Najčuvenija je, naravno, ‘O sole mio. U dijalektalnoj ili narodnoj poeziji; nije mi se ushitu. Ono će jednoga dana povući i druge
čuvenom ‘Dizionario Biografico degli Italiani’ činilo da je za to stvorena. Ali Vi ste je pre- pjesme za sobom, i na vidjelo dana iznijeti i
enciklopedijske kuće Treccani natuknice Gi- uzeli i u nju smjelo i hitro stavili svoje. Tu Carduccianelle i Napulitanate, i učiniti da sta-
ovanni Capurro nema. Nema, kad nema, ono je Vaše sve, i pokušaj i pobjeda. Vi ne treba nu uz bok pjesmama nobelovca Carduccija,
nema. Nakon Capurrove smrti zavladao je fa- da u svoje stvari unosite ime koje upućuje pa možda i da ih malko postave u sjenu. Oni
šizam, a fašizam ne trpi dijalekte. Nešto malo na porijeklo i na umanjivanje. Pozdravljam što dožive, neka pričaju onima koje budu
će ga izvući iz zaborava Pasolini, ali Capurro Vas. Giosue Carducci.’ sreli.■
27 Kultura
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
Bunt
aranžman
Punk je krajem 1970-ih bio
na izdisaju, ali je otvorio vra­
ta postpunku koji je zadržao
elemente punkerske drsko­
sti, duhovitosti i otpora pre­
ma konvencijama. Siouxsie
and the Banshees i Talking
Heads obilježili su ga na za­
padu, ali i istok je imao svoje
postpunk junake koji ospo­
ravaju stereotipnu predodž­
bu o kulturno stagnantnim
socijalističkim društvima
P
ostpunk scene u istočnoj Europi,
uključujući i našu jugoscenu, na
zapadu su manje-više ostale pot-
puna nepoznanica. Osim toga,
unatoč uobičajenoj predodžbi,
naša scena u socijalističkom svijetu nije
bila jedina zanimljiva. Postpunk se pojavio
u Velikoj Britaniji i sad-u krajem 1970-ih,
nakon inicijalne eksplozije punka s kojim di-
Postpunk u Jugoslaviji i piše Dora Pavković
istočnoj Europi
dicionalnih folk i regionalnih popularnih
žanrova, kao i specifična estetika istočnog
bloka. Niz istočnoeuropskih glazbenih sce-
na i kultura, kao i progresivni etos bendova
osporavaju stereotipnu predodžbu o tome
da su komunistička društva bila kulturno
stagnantna, izolirana, zatvorena za vanjske
utjecaje i nesposobna proizvesti išta kultur-
no zanimljivo osim propagande. Jugoslavija
je 1980-ih bila u mnogočemu antiteza tom
stereotipu. Poljska i Rusija imale su fanta-
stičnu underground scenu. Uostalom, kako
bugarska povjesničarka Marija Todorova
primjećuje, nije postojala jedinstvena prak-
sa ili ideja socijalizma pa je i socijalističko
iskustvo bilo raznoliko.
Postpunk je u Jugoslaviji bio svojevrstan
podžanr novog vala kao šire scene koja je
obuhvaćala i punk. Uvriježeno je mišljenje
da je novovalna scena dosegnula vrhunac
oko 1980. godine, a da je zatim počela opadati,
no velika većina najboljih albuma objavljena
je nakon tog ‘zlatnog doba’. To osobito vrijedi
za postpunk koji su Idoli, Boa, Haustor, Paraf,
Disciplina kičme i mnogi drugi doveli do vr-
J
hunca baš u godinama poslije toga.
ugoslavenska novovalna generaci-
ja kretala se u prostoru između sub-
verzije i ortodoksije. Bila je kritična
prema sustavu, ali kritike su uvijek
bile konstruktivne i usmjerene pre
ma ostvarenju ideala ‘socijalistič-
kog humanizma’ koji su partijski ideolozi
zazivali. To je generacija koja si je uspjela
otvoriti prostor u kojem se, uglavnom ne-
sankcionirano, mogla baviti aktivnostima
i razmjenjivati ideje koje su odstupale od
dominantne ideologije. Novovalni glazbe-
nici, fanovi i Poletovi novinari nisu bili ni
disidenti ni poslušni članovi partije, rein-
terpretirali su i kršili određene norme, a
da im cilj nije bilo rušenje režima. Njihov
odnos s državom bio je dvosmislen, njiho-
ve aktivnosti financirala je i subvencioni-
rala država, dok su istovremeno mnogi u
generaciji kontinuirano kritizirali sustav i
mentalitet i/ili stvarali prostor apolitične
‘nedođije’ i mikropolitičke slobodne zone.
U zemlji koja dugo nije priznavala, prepo-
znavala ni osiguravala resurse i infrastruk-
turu za alternativnu omladinsku kulturu,
mladi su pokazali hvalevrijednu inicijativu
za otvaranje klubova i organizaciju zabave.
jeli usredotočenost na izbjegavanje preten- Tako su od nekoliko krajnje nespektakular-
cioznosti, virtuoznosti i suvišne komplek- nih i dostupnih resursa nastale prave zone
snosti, ali s većim naglaskom na atmosferu slobode. U Zagrebu se grupica glazbenika,
i eksperimentiranje. Postpunk je u istočnoj primjerice, počinje družiti u skučenom ka-
Europi glokalan fenomen, odnosno tenden- feu i slastičarnici Zvečeva u Masarykovoj
cija je uvezena sa zapada i prilagođena lokal- ulici (popularnoj Zvečki), a mjesto kasnije
nom kontekstu. Tekstovi pjesama govore o postaje meka kreativaca. Mladi urednici do-
lokalnim, kulturno specifičnim problemima, sadnog službenog lista Saveza socijalističke
a u glazbi se nerijetko čuju i elementi tra- omladine Hrvatske, Poleta, počinju pisati o
Jegor Letov, frontmen
Grazhdanskaje Oborone
Među vrhuncima
jugoslavenskog post­
punka, kao pravi
izgubljeni dragulj,
ističe se album
zagrebačkog benda
Nezaboravan san o...
iz 1989. koji je objav­
ljen samo na kazeti,
a jedan je od najbo­
ljih primjera melan­
količnog, mračnog
i atmosferičnog
coldwavea
rock glazbi, a ono što u kulturnom smislu
slijedi neviđeni je izljev kreativnosti.
Među vrhuncima jugoslavenskog po-
stpunka, kao pravi izgubljeni dragulj, ističe
se istoimeni album zagrebačkog benda Ne-
zaboravan san o... iz 1989. koji je objavljen
samo na kazeti, a jedan je od najboljih pri-
mjera melankoličnog, mračnog i atmosfe-
ričnog coldwavea, podžanra postpunka spe-
cifičnog za Europu. Njegovi su predstavnici
razvijali tmuran zvuk i estetiku bendova
poput Joy Division. Jednako vrijedi i za kva-
litetno Dallasovo reizdanje snimki riječkog
benda Ogledala, koje su nastale 1984. u Lju-
bljani. Treba istaknuti i dva sjajna benda iz
Srbije, niške Romantične boje s demo snim-
kom iz 1986. (koja, doduše, ima i izrazitih
elemenata synthpopa i novog romantizma)
i beogradski bend Data, pionire elektronske
glazbe na ovim prostorima, s reizdanjem
snimki iz 1980-ih pod naslovom ‘Could you
find your analog mind?’. Tu su i Karlowy
Vary, Pingvinovo potpalublje, Trobecove
krušne peći... Među podcijenjene, a dijelom
i zaboravljene bendove spadaju i Luna iz No-
vog Sada, čije su ‘Nestvarne stvari’ iz 1984.
pravo remek-djelo gotičkog postpunka, a
nepravedno su potisnuti i Gustaph y njego-
vi dobri duhovi (koji su prije preimenovanja
u Gustafe 1985. objavili sjajan album ‘V’),
Beograd, Mizar, La strada, Kongres, Stid-
ljiva ljubičica, U škripcu, Via talas, Termiti,
Mrtvi kanal, SexA... Bilo je i bendova koji
su svojevremeno bili relativno popularni, a
danas eventualno još u nekim krugovima
uživaju kultni status, kao što su Boa, Šarlo
akrobata, Pekinška patka, Disciplina kičme
i – možda najvažniji – riječki Paraf. Potonji
su poznati primarno kao pioniri jugoslaven-
skog punka, no manje je poznata njihova
evolucija iz žestokog punka u nevjerojat-
no tmuran, atmosferičan, hladan zvuk po-
stpunka kakav krasi njihovo remek-djelo,
album ‘Zastave’ iz 1984. Zatim su tu i dva
benda koji ne samo da su bili nego su i ostali
iznimno popularni – Haustor i Idoli. Hau-
stor su se isticali jer se nisu pridržavali usta-
ljene rock’n’roll forme kao zadanog temelja
svog izričaja, umjesto toga nastojali su je
proširiti i redefinirati uvođenjem etno ele-
menata, kao i free jazza, samba, bossa nova,
dub, reggae, ska i funk elemenata. Njihov
album ‘Treći svijet’ iz 1984. bio je spoj no-
vog vala, natruha postpunka, reggae/dub/
ska i onostrane melankolije. Po mnogima
najbolji postpunk album nastao je 1982.,
a gdje drugdje nego u Beogradu. Riječ je o
28 Kultura
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
‘Odbrani i posljednjim danima’, ploči Idola
punoj manične energije, upečatljivih pop
melodija, bizantskih napjeva, vjerske sim-
bolike i zagonetnih tekstova, koja je sjajan
spoj pop pristupačnosti i avangardnih i ek-
sperimentalnih tendencija.
U usporedbi sa sovjetskim blokom, Jugo-
slavija je nudila znatno veću slobodu izraža-
vanja i tiska, kao i veći prostor i toleranciju
prema neortodoksnim političkim mišlje-
njima. Prema tekstovima iz zbornika ‘Ro-
cking the State’ Sabrine P. Ramet, ‘Youth
and Rock in the Soviet Bloc’ Williama Jaya
Rischa i ‘Rock Around the Bloc’ Timothyja
W. Rybacka, Jugoslavija je s obzirom na rock
bila najliberalnija među socijalističkim ze-
mljama. Posebno u usporedbi sa Sovjetskim
Savezom u kojem su vlasti na rock reagirale
represivno različitim dekretima i zabrana-
ma, ddr-om u kojem je punk bio ilegalan
do kraja 1980-ih i Čehoslovačkom u kojoj su
rock glazbenici koji su htjeli javno nastupati
morali položiti prekvalifikacijski ispit koji je
uključivao i poznavanje marksizma i lenji-
nizma, a borba protiv punka bila je prioritet
tajne policije. Međutim, neki režimi, među
kojima se posebno ističu poljski i mađarski,
povremeno su pokazivali i toleranciju, a ne
samo represiju i cenzuru.
U Poljskoj je sigurnosna služba, naime, za-
ključila da punkeri nisu uključeni u ekspli-
Nezaboravan san o…
(Foto: privatna arhiva)
Vágtázó Halottkémek
na koncertu 1987. (Foto:
Wikimedia Commons)
citnu političku aktivnost pa su do stanovite
mjere bili tolerantni prema njima. Godine
1978. grupa glazbenika, menadžera i novina-
ra formirala je organizaciju Muzyka Młodej
Generacji (Glazba mlade generacije), a iz nje
je izrastao niz odvažnih, energičnih mla-
dih punk, metal, new wave i rock bendova.
Središte punk i postpunk pokreta bio je stu-
dentski klub Od Nowa u Toruńu u kojem je
održano i nekoliko festivala. Budući da je re-
žim bio zainteresiran za profitabilne aspekte
rock glazbe, pragmatično se odnosio i prema
rokerima, a rock je predstavljao iznimku u
odnosu na postojanu represiju koju je izvan-
redno stanje uvedeno 1981. donijelo poljskoj
kulturi. Rock je zapravo uglavnom smatran
bezopasnim sigurnosnim ventilom za oslo-
bađanje adolescentskih frustracija, a 1980-
ih vlasti su dopustile osnivanje izdavačke
kuće Polton koja se fokusirala na pop, new
wave i punk izdanja.
Poljska postpunk scena bila je gotovo jed-
nako bogata i zanimljiva kao jugoslavenska.
Ovdje svakako valja istaknuti kompilaciju
‘Polska nowa fala 1983’ s underground ben-
dovima Madame, Made in Poland, Variété
i 1984, te album ‘Nowa Aleksandria’ benda
Siekiera iz 1986., koji se odlikuje hladnim,
ritmičnim, tjeskobnim i mračnim zvukom
te tekstovima koji opisuju beznađe i otuđe-
nje. Primjerice, u pjesmi ‘To słowa’ (’To su
riječi’) ponavlja se fraza: ‘To su riječi, oni
kažu; to su misli, one lutaju; to su oči, one
gore.’ Tu je još jedan mračan, atmosferičan
coldwave biser, istoimeni album benda Ziyo
iz 1989., te izuzetno zabavan i originalan
album ‘Sno-powiązałka’ benda Voo Voo iz
1987. koji donosi postpunk s utjecajima
U
avant-proga i jazza.
Rusiji je prije Gorbačovljeve ere
počela nicati impresivna scena,
doduše ondje gdje bismo to naj-
manje očekivali. Izolirani sibir-
ski industrijski gradovi koje su
gradili zatvorenici gulaga, udaljeni tisućama
kilometara istočno od Moskve, u 1980-ima
postali su epicentri sovjetske postpunk sce-
ne. Sibirski glazbenici poput Grazhdanskaje
Oborone (Civilne obrane) i Janke Djagileve
stvarali su žestoku, angažiranu i radikalnu
glazbu koja je definirala posljednju generaciju
sovjetske mladeži.
Niz faktora pridonio je procvatu under-
ground postpunk scene u Sibiru. U Novo-
sibirskoj i Omskoj oblasti prevladavali su
industrijski gradovi s katastrofalnim eko-
nomskim i ekološkim uvjetima, a lokalne
vlasti bile su najkonzervativnije u cijeloj
državi. Janka Djagileva i Grazhdanskaja
Oborona bili su militantni u svom protiv-
ljenju ne samo sovjetskom režimu, nego i
bilo kojem obliku vlasti. Rock je u Sibiru bio
ekstreman i u formi i u sadržaju, a velik dio
scene činili su anarhistički bendovi. Moguće
je da su postpunk bendovi u Moskvi, Sankt
Peterburgu i Ekaterinburgu – jedinim gra-
dovima u kojima su rock klubovi bili legalni
– bili preblizu centra moći da bi preuzeli iste
rizike kao oni sibirski.
Epicentar sibirske underground glazbene
industrije bio je kućni studio Jegora Leto-
va, frontmena Grazhdanskaje Oborone, na
Izolirani sibirski
industrijski gra­
dovi u 1980­ima
postali su epicentri
sovjetske postpunk
scene. Sibirski
glazbenici poput
Grazhdanskaje
Oborone i Janke
Djagileve stvarali
su angažiranu
i radikalnu glazbu
koja je definirala
posljednju gen­
eraciju sovjetske
mladeži
periferiji Omska. U tom studiju, poznatom
kao GrOb Records, snimljeni su deseci sibir-
skih postpunk albuma. Grazhdanskaja Obo-
rona je u svojim pjesmama koristila socreali-
stičku poeziju, političke govore, domoljubne
pjesme i disidentsku literaturu. Bend je to-
kom 1980-ih usavršio svoj jedinstven zvuk,
fuziju psihodeličnog rocka, postpunka a, ne-
što kasnije, čak i shoegazea. Janka Djagileva
pripadala je istoj sibirskoj underground po-
stpunk sceni, a u svojoj je glazbi kombinirala
punkersku žestinu i kontemplaciju prisutnu
u tradicionalnoj ruskoj glazbi.
Nakon glasnosti dotad zabranjeni bendovi
poput Aquariuma i Kina dobili su službe-
no priznanje i podršku, a do 1988. Melodia,
jedina sovjetska glazbena izdavačka kuća,
počela je izdavati i rock albume. Kroz cijelo
to desetljeće Estonija je imala najliberalniju
politiku prema rocku u sssr-u i raznoliku
i sofisticiranu scenu, koja je bila ne samo
prozapadna nego i izrazito antiruska i an-
tisovjetska.
Aukcjon iz Sankt Peterburga osnovani su
1978. i aktivni su do danas. Na čelu s frontme-
nom Leonidom Fedorovim, koji iza sebe
ima i impresivnu solo karijeru, objavili su
niz eklektičnih albuma koji kombiniraju po-
stpunk, eksperimentalni i art rock i folk.
Što se tiče ostalih istočnoeuropskih zema-
lja, u Bugarskoj je sve do 1987. sva žestoka
rock glazba i službeno bila zabranjena, ali
su postojali underground punk bendovi čiji
su inicijalni kontakt s punkom obično bile
snimke koje bi njihovi članovi čuli na ne-
kom od srpskih radija. U Čehoslovačkoj je,
kao što je već rečeno, represija prema rocku
bila izuzetno nemilosrdna, tako da su kvali-
tetni postpunk bendovi poput Už jsme doma
(Već smo doma) i Bez ladu a skladu (Bez leda
i skladišta) svoje prve službene snimke obja-
vili tek početkom 1990-ih. U Mađarskoj je
režim bio relativno tolerantan prema rocku,
pogotovo prema bendovima koji su okarak-
terizirani kao ‘politički neutralni’. Ondje su
osobito bili zapaženi Vágtázó Halottkémek
(Galopirajući mrtvozornici), koji su svirali
jedinstvenu fuziju žestokog, ritualnog psi-
hodeličnog rocka i postpunka, folka, noisea
i eksperimentalnog rocka. ■
Idoli na bazenu u Zagrebu
1982. (Foto: Goranka
Matić)
29 kolumna
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
TV RAŠETANJE
Piše Boris Rašeta
Stanković je
ugostio Ljubu Ćesi­
ća Rojsa. ‘Velike
Hrvatine, ukraše
Bogu nogu, donose
pune gepeke novca,
nitko ne provjerava
u Poreznoj upravi
otkud im novac... Labirint, hrt,
I tko štiti? Pa Udba 3. svibnja, 20:05
su oni koji štite ta­
kve, Porezna upra­
va i sve ostalo, to su
najveći udbaši’,
kazao je Rojs
Udbaši
iz Porezne
tv prodaja, hrt, Nisu, ipak, svi plakali kao Rudi. Bandić je, po- ne isplati. ‘To je gore od zločina, to je greška’,
tvrdio je Ferenčak staru priču, imao knjižicu rekao je jedan mudar ministar Napoleonu,
2. svibnja, 10:20 u koju je zapisivao tko mu je dužan i koliko. a mi kažemo ruskom caru.
Ta se knjižica nalazila s njim. Ferenčak je po-
Javna televizija – čija bi funkcija trebala biti svjedočio da je Bandić u torbi ‘uvijek nosio
kulturna i prosvjetiteljska – opet nas bom- oko 100 tisuća kuna’. Gdje je sve to završilo?
Senke nad
bardira tv prodajom. Reklamama za posuđe! To – možete se kladiti – nećemo nikad saznati.
Ujutro bi bilo ljepše trpjeti zubarsku bušilicu A zašto se jedna sjajna, istraživačka emisi-
Balkanom, Klasik
nego tu, najužasniju od svih reklama, ali na ja, koja se bavi traumatičnim temama naše
Prisavlju ne odustaju, treba nekako skrpati svakodnevice, nalazi u dubokoj zavjetrini,
tv, 7. svibnja, 21:00
budžet. hrt je odavno zašao u kazneni pro- znamo. Zna se. Tretman Labirinta, koji vodi Ako neće velike televizije, hoće mala ali oda-
stor, u sferu komercijalnih dalekovidnica. danas možda najbolja urednica u Informativ- brana, Klasik tv. Urednici ovog kanala uspjeli
Javna tv bavi se nelojalnom konkurencijom, nom programu, Jagoda Bastalić, bruka je su dobiti prava za prikazivanje odličnih ‘Sen-
izdaje svoj poziv i dramatično krivotvori ra- Hrvatske televizije. ki nad Balkanom’, serije koja je proteklih go-
zloge zbog kojih joj građani plaćaju pristojbu dina drmala regijom, i to će van svake sum-
(više od milijardu kuna godišnje). A to nisu
oglasi za sredstva protiv čukljeva i šljivovica
Dnevnik, hrt, nje privući gledatelje na Klasik. U Srbiji se
godišnje proizvede masa tv serija (u razloge
od afričke šljive, sto mu gromova. tv prodaju, 4. svibnja, 19:00 te hiperprodukcije ovdje ne možemo ulaziti),
komercijalne oglase na hrt-u treba zabraniti no samo je mali broj vrhunskih. Bjelogrli-
jer to nije uloga nacionalne tv kuće. Javni Opet su katoličkiji od pape! Urednici s Prisav- ćeva (naročito prva sezona) spada u takve,
sadržaj javnoj tv, komercijalni komercijalnoj. lja odlučili su ne emitirati Franjinu izjavu o a posebno je pohvalno to što se autori nisu
Tvornice radnicima, zemlja seljacima. Caru ratu u Ukrajini. U intervjuu za Corriere della upustili u prepravljanje povijesti (premda
carevo, bogu božje. Kod nas se, naravno, ni Sera papa je rekao kako je ponudio Putinu da ima dosta poigravanja s povijesnim likovima),
zakona nitko ne drži kao pijan plota, ali ovo mu dođe na noge, u Moskvu, kako bi mu pri- već su se odlučili za žanrovski čist pristup,
što vidimo s Prisavlja je jutarnji teror. I igrani općio što mislio o njegovoj ‘specijalnoj opera- kostimirani krimić pun napetosti, odličnih
filmovi se prekidaju reklamama, pa imamo, ciji’, no čini se da Vladimir Vladimirovič glumačkih izvedbi, ravan ‘Babilon Berlinu’,
kako bi rekao premijer Plenković, ‘salama nije bio ushićen prijedlogom. ‘Iz Kremlja s desecima puta manjim proračunom.
sistem’ – gledamo fetu po fetu filma, kao da nismo primili apsolutno nikakav odgovor’,
je tv serija. Goran Radman je taj herostrat- rekao je Franjo. U dijelu intervjua pokušao
ski običaj ukinuo, ali netko ga je vratio. Kad je obrazložiti Putinove motive za rat. Možda
Nedjeljom u 2, hrt,
će doći netko tko će to promijeniti? Zauvi- je, rekao je, razlog tome ‘nato koji je lajao
jek, i definitivno? Iđe, iđe, ikoga? Niđe, niđe na vratima Rusije’. Zazvučao je kao Noam
8. svibnja, 14:00
– nikoga! Chomsky, što bi bilo kojem uredniku samo Stanković je ugostio Ljubu Ćesića Rojsa,
po sebi bila senzacija prvog reda i razlog za koji je objasnio zašto je – kao treći po redu –
objavu, ali avaj, novinarstvo je u ovom ratu stavio svoj potpis pod zahtjev za pomilovanje
prema staroj navadi prvo stradalo. Na Prisav- Perkovića i Mustača. Praštanje i zaborav
lju je spaljeno odavno pa je papa preskočen. osvete, prema njegovu su mišljenju odlike
‘Ne postoji način da saznam je li njegov (Puti- ljudskosti. ‘Vi danas imate puno velikih, kako
‘E moj prijatelju, ti si nas sve ostavio – i Veku, nov) bijes isprovociran nečime’, razmišljao je sebe tuku u prsa, velike Hrvatine i sve osta-
i Rudija i mene, svakoga dana sve manje i papa Franjo, ‘ali sumnjam na to da je njegov lo, ukraše Bogu nogu, koji su se okoristili u
manje ljudi dolazi’, priča, jecajući, nad Ban- bijes potaknut ponašanjem Zapada’. ‘Rat je pretvorbi i privatizaciji, koji su na nezakonit
dićevim grobom njegov prijatelj Dragutin užasan’, nastavio je, ‘moramo to uzvikivati način stekli novce, koji donose novce, recimo,
Ferenčak, jedan od onih koji demantiraju svim srcem. Kada sam se susreo s Orbánom, isto tako na prostorima Herceg-Bosne, otku-
staru tvrdnju Dostojevskog prema kojoj je rekao mi je da Rusi imaju precizan plan i da će da ja potječem – donose pune gepeke novca,
čovjek ‘biće koje hoda na dvije noge i neza- rat završiti 9. svibnja. Nadam se da je u pravu, nitko ne provjerava u Poreznoj upravi otkud
hvalno je’. Ferenčak je stvarno volio tog šibi- to bi objasnilo brzinu vojnih operacija u po- im novac, kupuju po Zagrebu velike lokacije,
cara, vjerojatno najveću elementarnu nepo- sljednjih nekoliko dana’, zaključio je papa, ali stanove, u kešu donose... I tko štiti? Pa Udba
godu Zagreba od Zlatne bule do danas (nakon on je bezgrešan samo u kanonskim pitanjima. su oni koji štite takve, Porezna uprava i sve
poplave u Zagrebu su izgrađeni deseci tisuća U procjeni ratne situacije očito nije – Rusi će ostalo, ne pitaju otkuda porijeklo novca... To
stanova, nakon Bandića ostala je crna rupa do 9. maja zauzeti samo čeličanu, a pokre- su najveći udbaši’, rekao je Rojs, a mi doda-
koju će teško bilo tko sanirati). Od Ferenčaka tati toliki rat zbog jedne tvornice, to se baš i jemo još par vrckavih izjava. Na upit kako je
smo čuli kako su protekli zadnji Bandićevi našao vremena za studiranje prometa, Rojs
trenuci. ‘Bilo je blizu 12 sati navečer kad se ‘Kao hodajući kompjutor’ je rekao: ‘Studirao sam 11 godina, da sam ku-
– Ljubo Ćesić Rojs (Foto:
dignuo i samo je zakoračio jednom nogom Screenshot/hrt)
pova’ (diplomu), kupio bih je za mjesec dana.’
i pao dolje kao da ga je kamion pokupio. On Sebe je opisao kao ‘pedantna, uredna čovjeka’
je već u zraku bio mrtav. Glava mu je pukla čija je glava ‘kao hodajući kompjutor’. ‘A Maja
otraga, ja sam skakao, nisam mogao doći sebi’, Sever? Znate li vi da je to moja nesuđena ne-
ispričao je Ferenčak. Na Svetom Duhu zadnji vista’, rekao je nakon što je Stanković najavio
je put vidio njegovo tijelo. ‘Kad sam ga pogle- Majin prilog. ‘Pustite sad to, idemo na prilog’,
dao, na lijevoj strani gdje mu je srce, to je bilo rekao je Stanković, i pustio dobar prilog koji je
od tog udara srca, kao ljuske od krokodila, sve prikazao genezu rađanja Tuđmanovih tajku-
je bilo popucano. Njemu se srce raspalo. Ja na – Kutle, Tutle i Mutle, a saznali smo i koji
sam ga grlio i čak sam mu oči otvarao. Tatica su amnestirani pod Račanom. Oni, koji nisu
idemo doma, nemoj zajebavati, odi idemo upropastili tvrtke. Rojs – čija je izjava ‘tko je
doma, odi idemo doma, a on ni a ni b’, rekao je jamio jamio je’ najcitiranija hrvatska politič-
shrvani gradonačelnikov prijatelj. Bandićev ka fraza na Googleu – još je dodao da je ‘Zoran
pas odmah je shvatio stvar. ‘Rudi je došao i Milanović najveći hrvatski državnik nakon
kad sam mu rekao da je tatica umro, on se Franje Tuđmana’ te da su na listi američkih
okrenuo i otišao između dva stolića i tamo je sankcija pomrli svi osim njega, Vladimira Pu-
plakao. On je sve znao’, kaže Ferenčak, a sve tina i njegovih oligarha, pa bi bio red da ga se
je zvučalo kao neka tužna Čehovljeva novela. ■
s te liste skine.
30 kritike
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.

Heroji radničke klase Denis Ćosić:

(r: Miloš Pušić) Košute su plakale
(2022.) bez rogova
(hdp, Zagreb, 2021.)

piše Damir Radić Isaković u ulozi Profesora koji

je na čelu četice radnika

Heroji
stereotipa piše Marko Pogačar Dobro sročena pjesnička knjiga,
koja previše igra na sigurno

Poluizgrađeni svijet i tipski Novi ruralizam

karakteri na gradilištu zgra­ Iz simbolizma ukradenih
de sa socijalnim stanovima jelenjih rogova autor izvodi

J
kozmogoniju patrijarhata
ubilarno 15. izdanje Subversive zapravo ‘Katica za sve’ – ona, npr., deložira

I
Film Festivala nudi sljedećeg tjedna bespravne stanare iz firminih stanova, a
niz atraktivnih naslova – nove filmo- trenutno joj je glavni zadatak voditi brigu
ve Sang-sooa Honga (’Spisateljičin o skupini (ilegalnih) radnika na ponovo ste, 2019. godine, Denis Ćosić obja- ma ukradenih jelenjih rogova i priče o izdaji
film’), Claire Denis (’Obje strane pokrenutom gradilištu nedovršene zgrade vio je gotovo istovremeno ‘paralelne izvodi kozmogoniju patrijarhata i pripada-
oštrice’) i Micheangela Frammar- sa socijalnim stanovima. Novo pokretanje prvijence’ – knjige ‘Neonski bog mr- juće mreže moći, isti je ipak nesretno oda-
tina (’Rupa’), kao i pobjednika najvažnijeg gradnje, međutim, samo je (krajnje jefti- žnje’ i ‘Crveno prije sutona’ – čiji su bran, kveljovski kičast. Ta se greška, srećom,
pobočnog programa Cannesa, Izvjesnog po- na) medijska predstava čiji je cilj da šefu i rukopisi pobijedili na dva različita u samim tekstovima ne ponavlja. U knjigu
gleda (’Otvaranje šaka’ Kire Kovalenko) ‘biznismenu’ sličnom njemu, s kojim treba natječaja, potonji osvojivši Gorana za mla- nas uvodi motivski grozd vezan uz u pore
te ‘drugoplasiranog’ najvažnijeg pobočnog potpisati ugovor, donese pregršt novca, i de pjesnike. Dosad sklon pjesmi u prozi i društva duboko upečeni patrijarhat i otvo-
programa Venecije, Horizonata (’Veliko kre- dok toj manipulaciji asistira lokalna ispo- poigravanju stihovno-proznim hibridima, u renu mizoginiju, radikalnu i često brutalnu
tanje’ Kira Russa). Pokraj takvih atrakcija stava spc-a, četici radnika na čelu s Profe- novoj, trećoj pjesničkoj knjizi autor se prvi tiraniju spola. Sve doduše ostaje u binarnim,
vodstvo Subversivea svoju je manifestaciju sorom (Boris Isaković) pripast će ostaci put u potpunosti okreće klasičnom stihu, davno zacrtanim interpretativnim okvirima
ove nedjelje ipak odlučilo otvoriti filmom ostataka, a stanari svoje stanove vjerojatno ispisujući tako labavu, meandrirajuću po- i pridruženim simboličkim općim mjesti-
‘Heroji radničke klase’ Miloša Pušića, neće vidjeti nikada. Uglavnom, sve je crno i emu, sačinjenu od pedeset nenaslovljenih ma: muško kao snaga, potencija, dominacija,
premijerno prikazanim u najistaknutijem svatko je svakome vuk ili tupava ovca, ljudi pjesama-stavaka. aktivni princip (naslovni rogovi kao simbol
sporednom programu Berlinalea, Panorami, su poživinčeni, nositelj mladosti i pleme- Iako u osnovi stoji jezgro velike, mitske muškosti izravno su povezani s plugom, ora-
odakle je stigao bez nagrada i relevantnih nitosti će, dakako, stradati, a na kraju ćemo priče, jasna narativna linija izostaje. Umje- njem, kultivacijom), dok se žensko – slabo,
kritičarskih priznanja. To samo po sebi, da- dobiti i osvetničku pravdu, da sve bude po sto toga autor se odlučuje za motivski mo- pasivno, pokoreno i potraćeno (simbolički
kako, ne mora značiti ništa, ali u ovom slu- socrealističkom receptu koji je i dalje in na zaik sastavljen od tek nekoliko osnovnih vezano uz mraz i sušu) i izrijekom svodi na
čaju, nažalost, znači. zapadu kad je riječ o filmovima s evropskog elemenata koji često graniče s toposima i tradicionalnu figuru vještice.
Miloš Pušić znano je ime pratiteljima ki- istoka. Pušić pritom ne zna bi li stvari više izgradnju u sebe zatvorenog pjesničkog svi- Pjesme, ispisane u nepravilnoj strofici,
nematografije na prostorima bivše Jugosla- postavio u smjeru Zvjagincevljeva ‘Levi- jeta, koji na simboličkoj ravni izravno i na i cjelina koju čine inače su vrlo solidne.
vije. Taj je Novosađanin debitirao na dugom jatana’, dakle orgija etno-klasnih stereotipa više nivoa korespondira s onim u kojem sva- Zaigran je njihov pomaknuti kauzalitet,
metru 2009. naslovom ‘Jesen u mojoj ulici’, s artističkom presvlakom, ili bi prije igrao kodnevno participiramo. Uzimajući u obzir upečatljiva su začudna razrješenja u če-
drugi je film, ‘Odumiranje’, snimio 2013. i na kartu poetičkog pomaka iz dokumen- njegove postavke, ‘Košute’ bi mogli pridru- sto apstraktnoj slici, koja se proteže izvan
probio se njime u program Istočno od zapada tarizma prema začudnom humorizmu ze- žiti tendenciji odnedavno sve prisutnijoj kod očekivanog areala konkretnog teksta. Pri
renomiranog festivala u Karlovym Varyma, mljaka Želimira Žilnika, ali što god odabrao naše najmlađe pjesničke generacije, koju gradnji pjesme i njenih elemenata Ćosić
da bi se trećim uratkom, dovršenim desetak gubi jer s jedne strane nema produkcijsko bismo mogli radno imenovati ‘novim rura- se u ovoj knjizi oslanja na vrlo ograničen
godina poslije, spomenutim ‘Herojima rad- obilje i oblikovni dar razvikanog Rusa, dok lizmom’. Osim samog ruralnog okvira i pri- broj strategija i postupaka, što u konačnici
ničke klase’, plasirao, kako rekosmo, u Ber- mu s druge nedostaje autentična autorska padajućeg imaginarija odlikuje ga apstraktna, djeluje dvojako. S jedne strane stoji less is
lin, na jedan od ‘velika tri’. Očita je razvojna idiosinkronost najvećeg vojvođanskog fil- neodređena historizacija, paraantropologija, more: u pitanju je čvrsto koncipirana, pre-
linija autorove uspješnosti, ali odgovor na maša koja može produkcijsku oskudicu pre- oslanjanje na mitske strukture i svojevrsna cizno izvedena knjiga bez većih kvalitativ-
pitanje je li se i kvaliteta njegovih filmova tvoriti u kreativnu poslasticu. Tako ostaje etnografija kolektivnog nesvjesnog, interes nih odstupanja, i ta je redukcija uspješno
(bitno) razvijala, nije tako očit. nigdje jer nema sebe. I takav kakav je, po- za različite socijalne atavizme, genealogiju kapitalizirana. S druge, prilično se brzo
Ono što je jasno jest da Pušić gaji interes luizgrađena svijeta i skiciranih karaktera, i kritiku hijerarhija i prevladavajućih obra- javlja zamor materijala; premise, pa i nji-
za likove koji se obično nazivaju društve- njegov film mogao je ispasti bolje da je in- zaca te povijest obitelji i zajednice, a taj se hova (raz)rješenja postaju predvidljivi i
nim marginalcima, da ga zanima prikaz teresantnom prostoru gradilišta, na kojem projekt izvodi na razini knjige kao cjeline, gube začudnu koprenu koja ih obavija na
nezavidnog društvenog stanja kao kon- je smještena velika većina radnje, dao da u pjesmama koje se najčešće jedna na drugu početku. Takva je na kraju i ocjena: Ćosić je
teksta kojem ti likovi pripadaju, a i da mu prodiše, da je osjetio energiju tog ambijenta referiraju, nadovezuju i u konačnici uvezuju napisao stabilnu, dobro sročenu pjesničku
je blizak motiv tzv. muškog prijateljstva. i da se ta energija prenijela na likove te sve u kompaktan rukopis. knjigu – vjerojatno najbolju dosad – ali kri-
‘Heroji radničke klase’ sadrže sve navedeno. zajedno na platno, pred gledatelje. Ali onda Kod Ćosića dobar je dio spomenutoga tra- tičkih i estetskih dometa ipak ograničenih
U Novom Sadu posluje mutna građevinska bi Miloš Pušić bio mnogo bolji režiser nego siran već u naslovu. Iako proizlazi izravno iz igrom na sigurno i okladom na zanimljiv,
firma u službi čijeg je beskrupuloznog šefa što jest. ■ teksta, referirajući se na pjesmu koja, nudeći no suviše skučen prosede. ■
(Aleksandar Đurica) predstavnica za još jednu verziju mita o postanku te izgrad-
odnose s javnošću Lidija (Jasna Đuričić), nji i učvršćivanju hijerarhije, uspostavlja
koja je usput i šefova ljubavnica. Lidija je njegovu temeljnu metaforu, a iz simboliz-
31 kultura
Novosti
Tjednik za racionalnu manjinu
#1169, petak, 13. svibnja 2022.
PREPORUKE: SERIJE
Ovo je naš grad
P
(hbo Max)
etnaest godina po završetku
‘Žice’, koja i dalje nije zbačena
s trona najvažnijih serija ikad
produciranih za televiziju, nje-
zini su se autori David Simon i
George Pelecanos vratili u Baltimore s još
jednom pričom o institucionalnoj truleži
koja izjeda taj nesretni grad-eksperiment.
Radi se o adaptaciji istoimene publicistič-
ke knjige Justina Fentona, u kojoj se taj
nagrađivani istraživački novinar Baltimore
Suna pozabavio jednom od najgorih korup-
cijskih afera u policiji toga grada koji još
uvijek kotira kao najsiromašniji i grad s naj-
većom stopom kriminala u sad-u. I premda
nije direktan nastavak Žice, ta mini-serija
bez problema funkcionira kao njezina izgu-
bljena sezona jer sve miriše na nju: povratak
u prepoznatljive hoodove grada, ista atmos-
fera serije, vječito isti problemi koji koče
grad u ikakvom progresu. Virtuozni scena-
ristički stil Davida Simona prepoznatljiv je
doslovno od prve scene, a nostalgiji dopri-
nose i mnogi glumci koji su već u ‘Žici’ pri-
pomogli oslikati fresku toga grada, koji je u
njegovu opusu zapravo oduvijek figurirao
kao svojevrsna paradigma, univerzalni pri-
mjer nefunkcioniranja svijeta i sociološka
studija ljudskog stanja. Dramaturški struk-
turirana tako da se pripovijedanje nepresta-
no premješta iz sadašnjosti u prošlost, serija
nam polaganim tempom otkriva policijsku
korupciju koja je tako rasprostranjena da
funkcionira gotovo poput živog organiz-
ma koji je nemoguće ubiti tako da mu se
odsječe glavu. Korupcija se u baltimorskim
institucijama zaduženim za provođenje za-
kona širi kapilarno i proteže unedogled, a
njezino je dokidanje skoro nezamislivo jer
je provode ljudi ovlašteni zakonom i za-
štićeni značkom. Kao ni u ‘Žici’, ni u ovoj
seriji autori ne nude rješenje problema, tek
otvaraju javnu raspravu o toj temi svjesni
da se sumorno stanje društvene stvarnosti
u nekoj budućnosti možda može mijenjati
jedino rasvjetljavanjem istine.
Poroci Tokija
R
(hbo Max)
edatelj i producent Michael
Mann producirao je fascinan-
tnu noir krimi-dramu bazira-
nu na memoarima američkog
novinara Jakea Adelsteina,
prvoga stranca koji je ikada radio za velike i
ugledne tokijske novine. Priča prati tog mla-
dog novinara crne kronike kako pokušava
navigirati kroz jedan potpuno drugačiji svi-
jet – onaj u kojemu glavnu riječ vodi Yaku-
za. Pravila mu, kao zapadnjaku, nisu jasna i
pabirči ih u hodu – u Japanu nema ubojstava
niti se o smrti pod sumnjivim okolnostima
tako izvještava, jer to šteti statistikama i lju-
ti Yakuzu. Policija je uglavnom korumpirana
ili u strahu od te japanske mafije, a malo-
brojni nepotkupljivi policajci bave se ponaj-
više održavanjem mira među kriminalnim
obiteljima koje se bore za prevlast. Osim
kriminalnog podzemlja i svakodnevnog
društvenog života, o kojemu zapad zna vrlo
malo pa ga često idealizira, u seriji se preci-
zno portretira i submisivni položaj žene u
japanskom društvu, koje se na površini čini
bogatim i progresivnim, a u suštini je ostalo
na stratifikacijskom nivou. Bez obzira na
klasu iz koje potječe i status koji u društvu
uživa, žena je uvijek potčinjena i mora znati
gdje joj je mjesto te da postoji kako bi služila
muškarcu i njegovim potrebama. Na sličan
je način prikazan i mahom ksenofobičan i
nepovjerljiv odnos prema strancima. Vješto
režirana i prekrasno snimljena, serija je pre-
puna živopisnih slojevitih likova koji jurcaju
zavodljivim i fotogeničnim Tokijom, koji i
sam funkcionira poput jednog od likova. Iz
nepoznatog je razloga otkazana nakon prve
sezone, no postoji nada da će, s obzirom na
kvalitetu i status koji uživa među publikom
i kritikom, u moru produkcija ipak pronaći
novi dom.
Vrijeme pobjede:
uspon dinastije
Lakersa
G
(hbo Max)
otovo da nema klasičnijeg pri-
mjera američkog sna od priče
dr. Jerryja Bussa, razuzdanog
doktora kemije koji se nakon
rada za nasa-u uzdignuo iz si-
romaštva poslovima s nekretninama, pa bo-
gatstvo uložio u svoj san da postane vlasnik
košarkaškog tima koji će promijeniti nba
ligu. ‘Vrijeme pobjede’ smješteno je u poče-
tak osamdesetih, u doba dominacije Boston
Celticsa, i prati polagani i nesiguran uspon
tima u koji dolazi student Magic Johnson u
čiju se igru novopečeni vlasnik zaljubio, odlu-
čivši od njega napraviti zvijezdu. Kockarska
narav raskalašenog je znanstvenika, kojeg
igra fenomenalni John C. Reilley, dovela do
pet uzastopnih naslova prvaka, prometnula
košarku iz predvidljivog u uzbudljiv, dinami-
čan i seksi sport, a tu pripovijest prati upra-
vo takva dinamika režije i montaže, koje na
trenutke djeluju dokumentarno realistično
i uspijevaju uloviti nesputani duh osamde-
setih. Uz Reilleyja je u ansamblu i mnoštvo
drugih sjajnih glumaca koji čak i fizički ne-
odoljivo sliče stvarnim akterima, a serija je
producirana tako zavodljivo da je s užitkom
mogu pratiti čak i gledatelji koji su prema
tom sportu ravnodušni.
■ Jelena Svilar
Direktorica Subversive Film festivala
Dina Pokrajac
Prizivamo etiku novih
subjekata protu­moći
Koje teme definiraju ovogodišnji Subver-
sive Film festival (sff)?
U doba obilježeno krizom nejednakosti,
okoliša i liberalne demokracije smatramo
da je nužna analiza specifičnih kodova moći
i sumnja u sve poretke u kojima se znanje
pretvara u moć i obratno. Stoga kroz pro-
gram prizivamo etiku novih subjekata pro-
tu-moći i pozivamo na društveni angažman
formiran oko ideje slobodnog zajedničkog
života organiziranog na načelima solidar-
nosti. Ovogodišnje, 15. festivalsko izdanje
donosi niz filmova koji preispituju postojeći
poredak stvari i pružaju umjetničko i misao-
no nadahnuće pa se nadamo da će zagrebač-
ka publika prepoznati njihovu inovativnu Foto: Sanja Bistričić
estetiku, ali i poruke koje nose.
u zatvoru u Odesi (’107 majki’), suicidalne
milenijalce na moskovskoj periferiji (’Kako
Što je bilo presudno u izboru filmova koje spasiti mrtvog prijatelja’) ili pak zaustavlje-
ćete prikazati? no vrijeme u gradiću na samoj ukrajinsko-
sff je fokusiran na filmove koji sadržajno ruskoj granici (’Kraj’).
i formalno inovativno problematiziraju
socijalne nepravde, društvene promjene,
ženska i prava manjina, studentske i rad- Koliko su zastupljeni i filmovi vezani uz
ničke pokrete te kolonijalno nasljeđe. Kroz regiju?
taj tematski fokus povezani su dakako i s Festival otvaramo filmom ‘Heroji radničke
diskurzivnim programom festivala. Podjed- klase’ srpskog redatelja Miloša Pušića s
nako su zastupljeni etablirani filmski autori, Jasnom Đuričić, dobitnicom nagrade Eu-
ali i imena čije vrijeme tek dolazi. Zajednički ropske filmske akademije za najbolju glumi-
im je iznijansirani, ponekad i nesvakidašnji cu u filmu ‘Quo vadis, Aida?’. Pušićev film o
pristup kompleksnim temama. Filmovi su obespravljenim radnicima i građevinarskim
to koji ne daju nužno odgovore, ali postav- makinacijama priziva poetiku Želimira Žil-
ljaju prava pitanja. Prevladavaju doku-fikcij- nika. Rezultat je ogorčena punk pjesma koja
ski uradci, koji na zanimljiv način pomiču ‘ima svega par rifova, no dovoljno su gnjevni
granice između dokumentarnog i igranog da vam zaparaju uši’. Izdvojila bih i popratni
žanra, a teme sežu od infiltracije tehnologija filmski program Tko zna što će jučer doni-
nadzora u našu svakodnevicu, preko nasilja jeti? koji kroz filmove Haruna Farockija,
bogatih i klasnog prezira u politici Emma- Andreja Užice, Julesa Dassina, Marine
nuela Macrona, do otpora koji kolektiv Gioti i Pantelisa Voulgarisa temati-
filmaša pruža vojnoj hunti u Mjanmaru u zira povijesne prekretnice u balkanskim
kojem možete završiti u zatvoru ako nosite zemljama u 20. stoljeću i njihov utjecaj na
kameru na ulici, a kamoli ako snimate. Pro- naše kolektivno sjećanje. Naslov programa
gramom dominiraju filmovi ruskih i ukra- inspiriran je ciničnom maksimom iz stalji-
jinskih filmaša koji razotkrivaju implikacije nističkog perioda kako ju je prenio povjesni-
zlokobnog autokratskog režima, bilo kroz čar i istraživač ‘historijske mitologije’ Eric
prikaz djevojaštva u izoliranoj Sjevernoj Hobsbawm.
Osetiji (’Otvaranje šaka’), majčinske rituale ■ Nenad Jovanović
KVADRAT
Uz centralnu
izložbu ‘Animafest
Zagreb 1972. – 2022.’
o polustoljetnoj
povijesti poznatog
zagrebačkog festi-
vala, za koji je prvi
logotip izradio Bo-
rivoj Dovniković
Bordo, u msu-u su
postavljene i četiri
tematske izložbe,
a jedna, ‘Nedeljko
Dragić: krotitelj
linije’, posvećena
je ovogodišnjem
dobitniku nagrade
za životno djelo.
Mogu se razgledati
do 12. lipnja.
■ A. R.
Foto: Netflix