Sto se tiče hrane, njeno bacanje predstavlja jedan od najvećih problema današnjice.

Kada ljudi bace

hranu oni smatraju da je to jedini problem, medjutim problem je mnogo veći. Tu je uložen novac,
vrijeme, snaga, zemljište, i transport. Sama hrana kada dospije na deponiju, trune i proizvodi
metanski gas i tako utiče na okolinu i klimatske promjene. Kada bi se smanjila kupovina prevelike
količine hrane, smanjilo bi se i njeno propadanje.

Još jedan od glavnih izvora zagađenja jeste transport. Zagađednje motornim vozilima, se sastoji od
gasova, tečnih kapljica i čvrstih čestica. Mnoge od ovih supstanci mogu da izazovu različita oboljenja
kod ljudi. Sve bi bilo mnogo bolje kada bi ljudi manje koristili automobile, a više druga prevozna
sredstva koja ne stete okolini.

I ako smo u 21. vijeku, bacanje smeća na nepredviđena mjesta i dalje predstavlja veliki problem za
okolinu. To je rezultat nemara i bezobrazluka u jednu ruku. Kada bi barem malo mislili na našu majku
prirodu, sve bi bilo mnogo lakše. Odvajanje otpada na predvidjena mjesta, čišćenje livada i šuma, je
sitnica u odnosu na ono što nama priroda daje.

Sam način života i ljudske navike mnogo utiču na ljudsku svijest o prirodi. A sama ekološka svijest
utiče na način života ljudi na planeti. Nadam se da ćemo se jednog dana ponositi onim što jesmo, a to
je da smo ljudi, razumna bića koja štite ono što su dobili na poklon- savršenu majku prirodu.