Interpretacije nalaza vezane za Covid19

1. Kada se predlaže uraditi PCR, kada antigenski, a kada serološki test (antitijela)?
2. Koja je razlika između njih?
3. Kada se formiraju antitijela?

Odgovori:
PCR i Antigenski test dokazuju dijelove virusa iz brisa nazofarinksa: sa PCR se
dokazuje RNA virusa SARS Cov 2, a antigenskim testom se dokazuje specifični
protein iz ovojnice virusa. Sa ova dva testa se dokazuje da li je pacijent trenutno
inficiran i da li je infektivan za okolinu. Pozitivan PCR ili antigenski test je znak da je
pacijent zarazan i da treba u samoizolaciju.
Kad su u pitanju ova dva testa uvijek se prednost daje PCR-u, zato što je njegova i
specifičnost i osjetljivost visoka (99%). Međutim taj test je skup, duže se čeka rezultat,
te je alternativa za njega antigenski test (rezultat se dobije relativno brzo, jeftiniji je,
specifičan je ali nije visoko osjetljiv, što znači da ne daje lažno pozitivne rezultate).

PCR: bris nazofarinksa za PCR je najbolje uzeti 4-6 dana od kontakta sa inficiranom
osobom. Ako se uzme ranije može dati lažno negativan rezultat.

Antigenski test: bris nazofarinksa je najbolje uzeti od 3-10. dana od kontakta sa

inficiranom osobom. Prije i poslije ovog termina može biti lažno negativan.
Ako se pacijentu uradi antigenski test i on je pozitivan, to znači da je pacijent inficiran
i da je infektivan. Ako je antigenski test kojim slučajem negativan, a pacijent ima
simptome preporučuje se uradti PCR.

Serološki testovi (dokazivanje IgG i IgM) se uglavnom rade da se vidi dali je pacijent
bio u kontaktu sa virusom i u kojoj je fazi infekcije. IgM antitijela kod Kovida po
literaturi se počinju stvarati sedmog dana, iako iskustva govore da se kod većine
pacijenata počinju stvarati od 10. – 15. dana od kontakta.
Dakle u prvih 7-15 dana ne treba raditi serološke testove jer će oni biti lažno
negativni.

ZA DOKAZIVANJE INFEKTIVNOSTI PACIJENTA, PREDNOST SE DAJE PCR i

Ag TESTU.
4. Šta je IgG, šta IgM i koja je razlika?
Odgovor:
U kontaktu sa patogenom (virus) pokreće se kaskada imunoloških odgovora u koju je
uključen i celularni i humoralni imunitet. U konačnici imunološkog odgovora na virus.
stvaraju se antitijela IgM, IgA i IgG klase. Najprije se stvaraju IgM i IgA antitijela i
samo njihovo prisustvo govori da se radi o svježoj infekciji. Pojava IgG ukazuje da je
pacijent u rekonvalescenci (faza ozdravljenja) i bris je negativan, a pacijent nije
zarazan.

Interpretacija serološkog testa:

IgM pozitivan/IgG negativan: znak svježe infekcije, pacijent zarazan za okolinu,

preporučuje se samoizolacija. Može se uraditi PCR ili Ag kao potvrdni test.

IgM/IgG pozitivni: faza rekonvalescence – ozdravljenja. Pacijent nije zarazan za

okolinu.

IgG pozitivan/IgM negativan: pacijent bio u kontaktu sa virusom ili je preležao

Covid 19. Ima imunitet.

Napomena: Kod većine pacijenata je prisutan dugoperzistirajući IgM, vjerovatno zato

što je virus prisutan u ćelijama više organskih sistema pacijenta, iz kojih se virus
oslobađa i podražuje imunološki sistem na stvaranje IgM antitijela.
Dakle ako je pacijent duže vremena IgG/IgM pozitivan slobodno se može smatrati
nezaraznim za okolinu, što se može potvrditi i sa PCR ili anigenskim testom.
Iskustvo ljekara govori da su brisevi na virus tih pacijenata negativni.

Bolje je da je IgG veći od IgM, jer to govori da je pacijent blizu konačnog

ozdravljenja.

D dimer i Covid 19

SARS COV 2 je virus koji napada endotel krvnih sudova izazivajući upalni proces u
zidu krvnog suda, te povećanu diseminiranu intravaskularnu koagulaciju, što
predstavlja najteži patohistološki proces u organizmu. To dovodi do tromboza i
tromboembolija krvih sudova diljem ljudskog organizma. Takvi pacijenti imaju tešku
kliničku sliku, što se često završava smrću. Naime radi se o hiperkoagulabilnosti kod
takvih pacijenata, u sklopu čega su povećani D dimeri kao razgradni produkti
umreženog fibrina.
Pacijentima koji imaju povećan D dimer se uljučuje antikoagulantna terapija (najčešće
injekcije Clexsana) da bi se smanjilo stvaranje tromba u krvnim sudovima.
Vrijednosti D dimera nakon uključivanja antikoagulantne terapije drastično padaju.
Prokalcitonin i Covid 19
Prokalcitonin, peptid koji sintetišu neuroendokrine stanice štitnjače, obično se cijepa
dajući kalcitonin, hormon koji reguliše kalcij. U običajenim testovima kod zdravih
ljudi razine prokalcitonina u serumu nisu detektabilne.
Sinteza prokalcitonina je znatno povećana u prisustvu bakterijske infekcije ili
određenih citokina naročito interleukin-6; za razliku od toga, vjeruje se da se inhibira
tokom virusne infekcije.
Prema smjernicama nivo prokalcitonina ne bi trebao biti jedini kriterij za primjenu
antibiotika. Promatračke studije su izvijestile o višim nivoima prokalcitonina u
bolesnika s težim COVID-19, ali nije jasno je li to povezano s bakterijskom
koinfekcijom ili ozbiljnošću virusne infekcije, ili oboje. Kao i u drugim uvjetima,
prokalcitonin treba tumačiti u širem kliničkom kontekstu respiratorne insuficijencije
povezane sa COVID-19.

Pripremile:
dr. Mensura Šeremet, spec. kliničke imunologije
mr. ph. Samira Bajek-Šahat