KONGRESII SIMPOZIJI EKUMENA HISTORICARA O 16. Medunarodnom kongresu historijskih znanosti Stuttgart 25. VIII — 1. IX 1985. Od god. 1955. sudjelovala sam (s jednom iznimkom) na svim kongresima a moja se djelatnost bitno oblikovala putem spoznaja, obavijesti i poznan- stava Sto sam ih tamo stekla. Osje¢aj da pripadam »ekumeni« histori¢ara i da donekle poznajem potesko¢e i jedinstvo historijske znanosti u svjetskim razmjerima davao mi je snagu da istrajem u borbi za opstanak i znanstve- nost historije na ovom naem prostoru. Provjera mojih iskustava i na ovom kongresu u Stuttgartu pruzila mi je jos jednom poticaj i nadu da je usprkos golemim zaprekama mogué napredak historijskih znanosti. Nisam dakako jedina koja tako dodivljava medunarodne kongrese. O tome, uz osta- lo, govori i uvjerenje da povijest tih kongresa moze posredovati dragocjene spoznaje o razvoju historiografije. Zato je medunarodna komisija za histo- riju historiografije potakla sustavno istrazivanje povijesti medunarodnih kon- gresa. God. 1898. je »Drustvo za diplomatsku historijue (Pariz) organiziralo prvi medunarodni znanstveni skup u Hagu s temom o povijesti vanjske politike. To je odgovaralo previadavajuéem interesu historiéara a i odredenim izvan- manstvenim motivima. Prvi medunarodni kongres historigara u povodu svjet- ske izlozbe u Parizu (1900.) temeljio se veé na iskljucivo znanstvenom progra- mu iskazanom i u naziva »Medunarodni kongres komparativne historije«. Tom je prilikom doSao do izragaja tada8nji spor o metodama. Henri Berr je naime predstavio teze Sto ih je razradivao u svojoj »Reviji historijske sin- teze« koja je odigrala vaznu ulogu u pojavi analista« i na putu prema pre- obrazbi tradicionalne historijske znanosti. Otada su historijska usporedba i sinteza postale u raznim oblicima ideje vodilje svih kongresa. Do I svjetskog rata odrZana su jos tri kongresa (Rim 1903., Berlin 1908,, London 1913) a izmedu dva rata éetiri kongresa (Bruxelles 1923. Oslo 1928., VarSava 1933., Ziirich 1938.) Medunarodni komitet historijskih znanosti (Co- mité International des Sciences historiques — CISH) osnovan je 1926. s na- mjerom da stvori stalnu medunarodnu podlogu za organizaciju kongresd. Nakon 2. svjetskog rata odriano je osam kongresa (Pariz 1950, Rim 1955, Stockholm 1960, Beé 1965, Moskva 1970, San Francisco 1975, Bukure’t 1980 i sada Stuttgart 1985), Od rimskoga kongresa CISH je preuzeo punu odgo- 271vornost za program i strukturu kongresd. U metodologkim pristupima i samoj tematici kongresa izrazili su se politi¢ki uvjeti, ideoloske tendence sudioni- ka te samorazumijevanje historijske znanosti. Trebalo je prevladati ideolo’- ke suprotnosti i osigurati plodnu znanstvenu suradnju. Na prvim kongresi- ma nakon rata Cinilo se da je gotovo nemogucée posti¢i uskladenu meduna- rodnu suradnju. Primjerice na kongresu u Rimu (na kojem su po prvi put nakon rata sudjelovali sovjetski historiéari) »hladni rat« se izrazio u »idea- lizmuc i »materijalizmu« u ruhu staljinistiékih deklaracija protiv »burzoaske« historiografije i »Analac. Atlantski je pakt Stovi’e izazvao tezu o nekakvoj atlantskoj civilizaciji. U Njemaékoj, a i drugdje, jo’ je previadavala skola ide- alistiékog historizma, a sovjetska se historiografija kretala na niskoj razini unutar staljinistitkog obruéa. U meduvremenu desile su se znaéajne promjene u politiékim odnosima, ali i u historijskoj znanosti. Eksplozija strukturalne socijalne historije, za- poeta Sezdesetih godina, postepeno se Sirila u svim historiografijama koje su bile predstavijene na kongresima. Napustanje uske dogadajne historije, omoguéilo je nakon »destaljinizacije« odredeni susret u istrazivanju drustve- nih struktura izmedu historiéara dogmatsko-marksistitkog usmjerenja i raz- ligitih »zapadnihe struja. Pri tom su znatnu ulogu imali histori¢ari Madar- ske, Poljske i Cehoslovaéke koji su dali izvanredne priloge socijalnoj histo- riji, »zapadni« marksisti¢ki historiéari, ali i predstavnici svih drugih struja koji se nisu htjeli zatvoriti prema tim dostignucima. Bitne su se promjene desile i zato Sto se izmedu kongresa u Moskvi 1970. i u Bukurestu 1980, »eku- mena« historiéara poéela Siriti na izvanevropske zemlje. CISH-u su pristupili nacionalni komiteti afri¢kih, azijskih i juénoamerigkih zemalja. Historiéari Narodne republike Kine prvi put su dosli u Bukureét, a 1982. pridruzili su se CISH-u. Taj je dogadaj ocijenjen kao izuzetno vatan za medunarodnu zajednicu histori¢ara pa su Kinezi u Stuttgartu oduSevijeno dodekani. To dakako ne znaéi da je »evropocentriéki« i, donekle, sjeverno ameritki znataj dotadasnjih kongresa sasvim nestao. No otvaranje prema »treceme svijetu onemoguéava da suprotstavljanja diktirana blokovskim mentalitetima daju osnovni ton kongresima. Danaénji »hladni rate izmedu velesila nije bitnije utjecao na znanstvenu razinu Stuttgartskog kongresa i opravdan je optimi- zam da neizostavna suprotstavljanja ne moraju onemoguciti suradnju_niti minimalni konsenzus u teoretskim i metodoloskim pitanjima. CISH je jedan od 13 élanova »Medunarodnog komiteta za filozofiju i hu- manistiéke znanostic UNESCO-a koji ga velikim dijelom financira. No s ob- zirom na poznate poteSkoée ove organizacije Ujedinjenih nacija, financijska podloga CISH-a baé nije osigurana. Osim toga jedna éetvrtina nacionalnih komiteta i drugih organizacija ne izvréava obveze kotizacije. Medunarodni Komitet nije niti iz drugih razloga postao jezgro medunarodne hisotrijske znanosti. Organizacijsku i financijsku podlogu za ve¢e pothvate mogu dati samo ustanove Sto ih pomazu drzave, a CISH je organ »izvandréavne« surad- nje pa se morao ograniéiti na organizaciju kongresa koji ipak imaju bitnu ulogu u razvoju historijske znanosti. Nastala su naime medunarodna udruze- nja struénjaka za pojedina podruéja istrazivanja. CISH danas obuhvata 49 »nacionalnih komitetae 23 »pridruzena organizmae i 9 internih komisija. Ove posljednje prelaze u pridruzene organizacije kada postignu odredene rezul- tate u organizaciji i financiranju. Tako je izuzetno aktivna komisija za hi- storiju historiografije ove godine postigla status pridruzene organizacije. 272Od samog poéetka kongresi su bili masovne priredbe. Veé prije I svjet- skog rata znalo je biti vise od 1000 sudionika. Nakon II svjetskog rata taj se broj popeo do 4000 registriranih u Moskvi. Radi velikih troSkova putovanja, u San Franciscu 1975. bilo je »svegae 1500 historiéara, u BukureStu 2700 a u Stuttgartu 2200. Medu njima naili su se historiéari iz 58 zemalja od kojih je 30 izvanevropskih zemalja. (Njematke su fundacije mnogima platile put i boravak). O utjecaju tako masovnih pogona na rad kongresa postoje razli- éita mi8ljenja. Neki smatraju da se znanstvena efikasnost moze posti¢i samo u uzem krugu struénjaka, da vecina historiéara dolazi na »izlet« ili da ne mo- ze pratiti rad sekcija jer ne zna svjetske jezike, a kod kuée priprema bez- naéajne intervencije koje srozavaju znanstvenu razinu. Drugi opet smatraju, da bi prihva¢anje toga gledi8ta ogranitilo kongres na one ¢iji je materinji je- zik jedan od svjetskih jezika (iako mnogi historiéari velikih nacija znaju sa- mo svoj viastiti jezik), da susreti »ekumene« historiéara posreduju drago- cjene znanstvene i Ijudske spoznaje i da su vazni za ulogu historijske znano- sti u suvremenom svijetu. U svakom sluéaju organizatori moraju voditi raéuna o interesima pojedi- nih grana historijske znanosti, a ujedno obuhvatiti teme bitne za njezino je- dinstvo. Cini se, da je tu ravnoteZu nemoguce posti¢i pa se nakon svakoga kongresa javijaju kriti(ne primjedbe koje s jedne strane zahtijevaju vise sinteze i generalizacije a s druge strane manje teorije a vise rezultata poje- dinaénih istrazivanja. $ obzirom na Sirenje socijalne historije na kongresima ima sve vise tema bitnih za metodologiju historije i za nova usmjerenja hi- storijske znanosti. Na Stuttgartskom kongresu smanjen je broj metodoloskih i opéih tema pred brojnim sluSateljstvom, a previadavaju metodoloski usmje- rena otvorena istrazivaéka pitanja u manjim grupama. Mislim da je to dobro jer je metodoloska rasprava uspjesna samo u uskoj vezi sa samim predme- tom istrazivanja. Prema »velikim temamac, Sto ih organizira biro CISH-a, stoje programi struénih udrudenja i internih komisija koji predstavljaju spe- cijalizirana znanstvena istrazivanja metodoloskog i empirijskog znataja. Iz- medu tih dviju krajnosti su tradicionalne kronoloske sekcije sto ih organizi- ra i vodi odreeni »animator«. Novost u Stuttgartu bila je neformalna sek- cija »okruglih stolova« prepustenih inicijativi predlagaéa. Tako je u poku- Saju ravnoteze izmedu »opéege i »posebnoga« svatko mogao naci neSto za sebe. Doduée redovna je pojava na kongresima da istovremeno zasjeda vise sekcija zanimljivih za pojedinca pa se mogu vidjeti historiéari kako jure iz dvorane u dvoranu i iz zgrade u zgradu da bi onda ipak zakasnili na od- redeni referat. To je i razlog Sto ne mogu dati cjelovitu ocjenu kongresa, jer mu je djelatnost neusporedivo bogatija nego Sto se vidi iz tekstova objavije- nih u »Izvje8tajimac ili umnozenih i podijeljenih u pojedinim sekcijama. Ja- sno je ,da su diskusije sol cijeloga susreta a pojednac moe prisustvovati samo malom broju sekcija. (Diskusije ée biti objavijene u posebnom svesku, no na to ¢e trebati jo8 dulje vrijeme éekati.) »Velike teme« odaju mnogo toga o danaénjim nastojanjima u histo! skoj znanosti. Na prvom je mjestu Indijski ocean kao izraz forsiranja izvan- evropske problematike. »Slika drugoga« (stranaca, manjina i grupa na rubu odredenih dru8tava) zacijelo proizlazi iz teZnje za medusobnim razumijeva- njem ve¢ina i manjina u vrijeme kada cijelom ovjecanstvu prijeti katastro- fa. Otpor protiv fasizma, nacizma i japanskog militarizma kao velika tema upozorava na joS uvijek gorucu aktualnost ove teme i na brojna neslaganja 18 RADOVI 18, 213© njezinoj biti. Tri su sekcije posvecene metodologiji. To je najprije odnos arheologije i historije koji ovdje predstavlja uvijek vaini problem odnosa historije i drugih humanistitkih i druStvenih znanosti. Zatim je rijeé 0 upo- trebi filma kao izvora, Sto zanima sve vei broj istrazivata suvremene povi- jesti. Naposljetku, predmet rasprave bio je utjecaj Maxa Webera na metodo- logiju historije. No metodologija se nije ogranitila samo na sekcije pod ovim naslovom. U brojnim referatima i u diskusijama raspravljalo se prvenstveno o metodoloskim problemima. Teme kronoloskih sekcija odabrane su prema istrazivatkim problemima koji izazivaju najveci interes. Tako se u sekciji za stari vijek raspravijalo © ulozi grada pri rodenju anti¢kih civilizacija, a antiku i srednji vijek obu- hvaéala je tema »Planine, rijeke, pustinje, Sume: barijere ili pravci konver- gencijee. I ovo je pitanje tipiéno za ekumenu historiéara pri traZenju onoga Sto je u povijesti spajalo i razdvajalo Ijude. Nekada, ta bi tema glasila »Ulo- ga geografskog faktora« ili nekako sliéno. Referati u sekciji za srednji vijek bavili su se putkim i religijskim pokretima te s mo¢i i autoritetom. Teme u sekciji za novi vijek (do 1918) obuhvacale su mnoge probleme od kojih neki ilustriraju napustanje »evropocentrizma« (apsolutna monarhija u Evro- pi i Aziji te uloga religije u Africi). I tema o »malim driavama« jest zacijelo odraz njihove danainje uloge medu velikim silama. Raspravijalo se i o poli- ti¢kim strankama i parlamentarizmu te o kulturi masa i elita. Rezultati istrazivanja najnovijeg razdoblja odrazili su se u temama o novim dimenzi- jama diplomacije nakon 1914. s obzirom na otuvanje mira, o zaposlenosti i nezaposlenosti nakon Keynesa, o efektima motorizacije na putovima, 0 odnosima gradana i politi¢ke uprave, o stavu stranaka i javnog mi8ljenja prema nacionalnoj sigurnosti nakon 1945. I ova je sekcija imala temu koja previadava »evropocentrizame, naime druStvene promjene u zemljama >u razvojue. Valja naglasiti da su dva puna dana bila na raspolaganju pridruzenim organizacijama, okruglim stolovima i unutarnjim komisijama. Znanstvene skupove s odredenim temama i skupstine imala su brojna udruzenja( me- dunarodne komisije za bizantologiju te za slavenske studije, udruzenje insti- tuta za arheologiju i historiju umjetnosti, internacionalna federacija udruze- nja i instituta za istrazivanje renesanse, komisije za numizmatiku, za eko- nomsku historiju, za historiju prava i institucija, za prouéavanje Jugo-istoé- ne Evrope, za historiju drugtvenih pokreta i struktura, za pomorsku histori- ju (posebno za Sjeverno more), za parlamente i reprezentativne ustanove, za poredbenu vojnu historiju, za II svjetski rat, za historiju univerziteta te gra- dova, za Zidovsku historiju, za historijsku didaktiku, za poredbenu crkvenu historiju. Dobili smo pozive za osnivanje komisije za evropsku historiju i za pitanja vlasti. Zasjedale su i unutarnje komisije CISH-a za historijsku de- mografiju, za diplomatiku i historijsku metrologiju, za kvantitativne metode u historiografiji, za francusku i oktobarsku revoluciju, za medunarodne od- nose, za audiovizuelna sredstva u istrazivanju i nastavi te udruzenje latino- -ameriékih historiéara. Valja jo’ nabrojiti i okrugle stolove s temama: hi- storijski asopisi i nova tehnologija, psihohistorija, odgovornost historiéara u atomsko doba, kulturni i psiholoski utjecaji kolonijalnog iskustva na doma- ¢a druStva, Zene u pokretu za mir u atomsko doba (referati su se ipak vise bavili ulogom Zena u pokretu za mir do II svjetskog rata), historija porodice, historijsko istrazivanje ponaSanja, metodologija izdavanja izvora za 19. i 20. 274stoljece, slika Azije u modernoj evropskoj misli. Politika kretanja i uloga supersila u suvremenom svijetu ofigledno su bili tlo za izbor brojnih tema. Iz toga Sarenila odabrala sam one obavijesti koje su izrazvno vezane za moj metodolo8ki interes. Drugim rijetima, nije mi vazno radi li se 0 ovom ili onom stoljeéu ili podruéje koje je mozda daleko od moga istrazivanja. Bit- no mi je da li objavijeni referati (i diskusije kojima sam_prisustvovala) otvaraju nove metodoloske poglede i da li govore o samorazumijevanju hi- storijske znanosti. U dva sveska izvjeStaja kongresa, biro CISH-a objavio je odabrane teme koje omoguéavaju raspravu o opéepoznatim i zasada jo8 neuobiajenim metodama. Za razliku od dosadasnjih izvjeStaja objavijene su i uvodne napomene okruglim stolovima. Na Zalost mnoge vaénije komunika- cije nisu objavijene jer autori nisu na vrijeme poslali referate. Najzanimljivija i najpouénija bila mi je komisija za historiju historio- grafije. Osnovana je na BukureStanskom kongresu kao interna komisija CISH.a, a izdaje éasopis »Storia di storiografia« u Milanu, Na temelju izvan- redne aktivnosti pod predsjednistvom C. 0. Carbonella (Francuska) komisi- ja je na ovom kongresu dobila status pridruzene organizacije. Na dnevnom je redu bila tema: »Narativna historija i strukturalna historija: proslost, sa- dagnjost i perspektivex. Nakon dvadesetak godina ofenzive strukturalne hi- storije i povlaéenja tradicionalne dogodajne historije( kojom se ipak, kako je re€eno, jo8 uvijek bavi vecina historiéara) nuzno je povuci bilansu iz raz- loga koji su razliéiti u pojedinim nacionalnim historiografijama. Meni je ova tema dogla kao naruéena. Traze¢i put prema socijalnoj historiji srela sam se u posljednje vrijeme s velikim potesko¢ama pri prezentaciji svojih re- zultata u nastojanju da uskladim strukturalnu i narativnu stranu svog izvje’- taja. Zanimljivo je da je veé u literaturi, a zato i u komisiji, do8lo do raz ligitih interpretacija pojma »naracijax. Previadava »uzee shvacanje da je na- racija oblik prezentacije u kojoj vremenske jedinice dogadaja ¢ine sredi&nji dio historiéareva izvjeStaja, a ne analiza siruktura i procesa. »Narativac, medutim, nije samo naéelo prezentacije znanstvenih rezultata nego i cijelog zanstvenog postupka. Rijeé je 0 dvije predodébe idealne uloge historiéara: da Sto bolje utvrdi i opige sekvence dogadaja na temelju kritike izvora i pa- sivnog primanja obavijesti ili da pokuSa raditi s konceptima, modelima pa i teorijama Sesto podizanjem metodoloskih skela koje se moraju vidjeti i u prezentaciji. Danas je uvjerenje o nugnosti strukturalne historije prosireno kod mno- gih autora razliéitih »8kola« ali pitanje je li je naracija prirodni nagin hi- storijske prezentacije ili je treba dopuniti pa éak i zamijeniti strukturalnim naéinom jo& je predmet rasprave. Smatraju¢i da to nije samo kontroverza u suvremenoj historiografiji, jer su se i historiografske Skole u prodlosti ti- me bavile i davale razligite odgovore, komisija za historiju historiografije vjeruje da bi pogled na povijest historiografije s toga gledi8ta mogao biti dragocjen prilog danainjoj raspravi. Zato je zajedanje komisije podijeljeno na tri sekcije. U prvoj se raspravijalo o historiografiji antike, srednjeg vije- ka i renesanse. Zanimljivo je bilo razmatranje nekih vaénih pitanja rimske povijesti (porijekla Rima, odnosa poganske i kr8¢anske religije) s gledi8ta od- nosa narativnog i strukturalnog pristupa. Jaz izmedu njih u srednjevjekov- noj historiografiji potela je prevladavati renesansa Sto je u sekciji ilustri- rano na primjeru Guicciardinija. U drugoj sekciji tema je bila historiografi- ja prosvjetiteljstva, historizma i pozitivizma. Komunikacije o prosvjetitelj- 18" 275stvu pokazale su kako se narativne i strukturalne metode prvi put javijaju u sustavnom obliku. Kada je rijeé o historizmu kojem se pripisuje isklju- Givo narativna metoda, istaknuto je da su neke strukturalne predpostavke ipak bile prisutne. Najzanimljivija Ginila mi se komunikacija o pozitivizmu. Prema C. O. Carbonellu to je bio program koji se nije izvodio u praksi. Ka- snije je u diskusiji reéeno da su »pravie pozitivisti zapravo »analisti«. Razumije se da je treéa sekcija o problemima »Anala«, socijalne historije te marksisti¢kog pristupa pobudila najveci interes. Publika je imala priliku da u vezis s »Analima« prisustvuje temperamentom francuskom spektaklu. Urednik éasopisa Mare Ferro nije se slozio sa suprotstavljanjem naracije i strukture, s tvrdnjama o povratku »prigee i s povezivanjem pogleda na svi- jet s narativnom odnosno strukturalnom prezentacijom. Prema izjavi ured- nika, »Anali« povezuju naraciju s analizom. »Priéa« u njih nije iskljuéena ali nije krajnji proizvod i svrha rada. Priznao je doduge da odnos naracije i analize nije potpuno razjaSnjen. Istaknuo je da »Analic ne prihva¢aju mark- sisti¢ku viziju svijeta ali nisu antimarksisti. J. Glénisson je rekao da »8kola Analae ne postoji i da u toj struji meto- dologija i teorija nisu razradene niti danas kada je ona dio francuskog esta- blishmenta. H. Coutau-Bégarie (politolog koji je upravo objavio knjigu upe- renu protiv »Anala«) pobio je toliko naglasenu novost i originalnost »Anala« ali je priznao da je Braudel pokrenuo tip historije koji je nuzan naSem vre- menu. Misli_ da je primat masa karakteristiéno pitanje »Anala« ali brani do- godajnu politiku historiju u kojoj se izrazava sloboda tovjeka. P. Rossi do- punio je predgovornike tvrdnjom da jedinstvo »Anala« nije u 3koli, odnosno u odredenoj teoretskoj podlozi, nego u zajedniékoj strategiji a smatra da je kod njih bogatstvo istrazivaékih rezultata u suprotnosti sa siromaStvom teorije. »Kljuéevec za teoriju vidi u razini »dugog trajanjae, u »totalnoj his- toriji« i u pretenziji na znanstvenost. No u »analisti¢koj« struji javila se i vrsta »mikrohistorije« kao $to je W. Mommsen istaknuo u svom uvodnom referatu. Obraduju se sadréaji koji su geografski i vremenski ograniéeni ali predstavijaju »slugajeve« (case studies) za istrazivanje struktura i procesa, (Najpoznatiji su noviji radovi E. Le Roy Ladurie-a.) To je zapravo odivijena narativna prezentacija ali u teoretskom okviru, Medu diskutantima javili su se »analisti«, »poluanalisti« i njihovi protivnici. Svima je Ferro naposljetku odgovorio da su kritiéari djeca »analista«. Iznose¢i neke argumente koji nisu tipiéni za »Anale« kao toboznju skolu, on je naposljetku izjavio da je oso- vina »analista« u logici Koja nije kronoloska nego strukturalna. Tako sam i ovom prilikom éula da nitko ne moze jasno re¢i koja su osnovna obiljez- ja vanalisti¢kee struje, ali da je oigledan njezin bitni utjecaj na sve nacio- nalne historiografije koje se nalaze na visoj razini (na temelju duge tradi- cije) i na opée trazenje onih tipova historije koji odgovaraju naSem vremenu. Nakon toga raspravljalo se 0 spomenutim problemima u socijalnoj his- toriji uopée. Do stanovite mjere u svojoj njematkoj verziji, a pogotovu u amerigkim strujama, socijalna se historija kre¢e iznad narativne historije jer eksplicitno upotrebljava teorije, koncepte i modele preuzete od drustvenih manosti. 0 tome je govorio J. Kocka, pripadnik struje Sto sam je nazvala Bielefeldskom »$kolome jer se na tamoSnjem univerzitetu nalazi grupa pro- fesora, pionira socijalne historije u Njemackoj Saveznoj Republici, Obavije- stio je o novim zahtjevima za narativom 8to ih dijelom predvode masovni 276mediji koji izrazavaju Zelju za narativnom historijom u obliku kratkih pri- €a 0 dogodajima koje bi eventualno mogle uvesti zainteresiranog éitaoca i gledaoca u Sire strukturalne probleme. Ne zanima ih analiza nego priga © Ijudskim bicima. I u samoj socijalnoj historiji javijaju se opisi svakodnev- nog naéina Zivota. Ta se »mikrohistorija« ne zanima za sveobuhvatnije pro- cese, Stovige kritizira njihovu analizu i oZivijava narativu. Na udaru su da- Kle politiéki historiéari koji se vise zanimaju za parlamentarizam ili stra- natke strukture nego za motivacije i djelatnost pojedinih politiara; ekonom- ski historiéari koji govore o industrijalizaciji umjesto o osnivanju pojedi nih poduzeéa i banaka; socijalni historiéari koji se bave primjerice pitanj ma drutvene nejednakosti umjesto svakodnevnim Zivotom seljaékih ili rad- nigkih obitelji; kulturni historiéari koji istrazuju strukturu plebejske kultu- re umjesto estetske vrijednosti pjesnitkih djela. Kocka je istaknuo da teo- retsko usmjerenje ne znaéi samo kvantifikaciju koja Gesto nije povezana s teorijom. (Ameriéka »nova ekonomska historija« i »serijalna historija« »ana- lista nije uhvatila korjena u Njemackoj.) Prema njegovoj definiciji teoret- sko se usmjerenje sastoji u izriéitoj upotrebi koncepata, modela i teorija, éesto posudenih od drustvenih znanosti, u strukturiranju predmeta istraziva- nja povezivanjem razliéitih dijelova i podataka, u postupku koji vodi od h poteza do objasnjenja. Historijski radovi dakle nisu postali zbirke statistis- kih tablica i matematickih formula ali »elegantna narativa« uzbudljivih do- gadaja vise nije sredinji zahtjev i cilj istrazivanja. Novu prezentaciju Koc- ka naziva »historijskom argumentacijom« ili »historijskim diskursom« i kaze da u tom naéinu prezentacije historiéar razmiSlja o svom viastitom izboru koncepata koji moraju biti jasno definirani ponekad na Stetu elegantnosti i tenosti narativnog opisa. No pri tom se izvanredno poboljSava jasnoéa, po- Stenje i racionalnost prezentacije. Retori¢ko uvjeravanje Gitalaca zamjenjuje uvjeravanje argumentiranom raspravom o istrazivaékim pitanjima i odgovo- rima, o tezama, kontrastima i analogijama. NaglaSavanje struktura i procesa, teoretsko usmjerenje i analititki pristup poveéali su moguénost historije da objainjava skrivene slojeve zbilje. Kocka smatra da su »znanstvenac hi- storija s jedne strane, a narativna s druge strane, samo krajnosti sirokog spektra prezentacije. Izmedu njih je prostrano podruéje historijske argu: mentacije s mnogo razligitih puteva. Kocka pokuSava analizirati uzroke teZnje za povratkom narative sto je naziva »neohistorizmome s lijevim predznakom. Uz ostalo misli da je rijet © golemoj razlici izmedu mlade generacije Sezdesetih godina koja je isticala praktiénu, kritiéku i politiéku funkciju angazirane historije dok danasnja omladina Zivi u klimi punoj sumnjigavosti i maloduSnosti. Zato se opéenito istiée zadaca historije da stabilizira osobnu i kolektivau individualnost, a na- rativna historija pruza iluziju kontinuiteta i identiteta mnogo bolje od ana- liti¢ke historije pune pitanja i sumnji. Moguée je, kaze autor, prezentirati procese putem dogodaja i osoba ali treba imati na umu granice u prijevodu struktura na jezik narative. Zato u svakom sluéaju postoji napetost izmedu teoretskog usmjerenja i popularnosti. Iako je u nas socijalno-historijsko us- mjerenje jo8 na pogetku i zato nema zahtjeva za povratkom priti, sli¢nosti s njemaékom situacijom su oéigledne. I u nas se, naime, historiji pripisuje uloga jaéanja kolektivnih, tj. nacionalnih individuainosti i zahtijeva se nje- na ideoloska funkcija koja se moze potpuno izraziti samo u naraciji dogo- 277dajne historije. Ona slabi socijalnohistorijskim pristupom kojim jaéa_mo- guénost obuhvacanja raznovrsnih povijesnih kretanja i mo¢ obja’njenja a to, Gini se, Kitaoci historiéareve prezentacije ne Zele. Prema referatu M. Thompsona engleska se socijalna historija jasno od- rekla tradicionalnih oblika. Nije se doduge upustala u teoretsku konceptu- alizaciju, ali je izradila nove znanstvene metode prezentacije kombinacijom analitiéke i narativne tehnike. Razmatrajuéi specifiéno engleski zov za povrat- kom »pritic, Thompson je zakljucio da historiéari ipak nisu dezertirali iz okvira strukturalne historije i da se, Stovise, njezino podruéje izvanredno profirilo. Svedski histori¢ar Bjérk predlozio je neka rjeSenja kako rezultate strukturalnog pristupa izraziti u narativi, U Zustroj i zanimljivoj diskusiji pokazalo se da nitko od »strukturainih« historiéara ne Zeli odbaciti narativ- nu prezentaciju i da se, Stovise, smatra da je iskljugivo strukturalna prezen- tacija drustvenih znanosti ahistorijska. Diskusija se nastavila i u vezi s re- feratom sovjetskih histori¢ara 0 marksistiékoj historiji i s tezama W. Kiit- tlera (Njemaéka Demokratska Republika). Pri tom se dakako govorilo o razlici marksistitke i nemarksisti¢ke historiografije. Neki razlikuju marksi- stitko-lenjinisti¢ki tip marksisti¢ke historiografije i zapadne varijacije. Bri- tanski historiéar E. Hobsbawm osvrnuo se na ideolosku stranu spora izme- du strukture i naracije, jer smatra da je narativna ofenziva usmjerena pro- tiv svake pa i marksistiéke generalizacije. Rekao je da je Marx kombinirao analizu i dogadajnost, a odbacio je izjave nekih diskutanata, koji dijele histo- riografiju na marksisti¢ku i nemarksisti¢ku, smatrajuci da su razgraniéenja u vezi sa strukturalnom historijom znatno slozenija. Veliki je interes izazvala sekcija: Max Weber i metodologija historijec. Razvoj suvremene metodoloske refleksije neminovno je izazvao inspiraciju Weberovim epistemoloskim gledi8tima pogotovu u Njemaékoj ali i drugdje gdje mu se, do sada, nije obra¢ala paznja. Istrazujuci zapadni racionalizam i kapitalizam, Weber je nastojao sistematskom i univeralno-historijskom us- poredbom analizirati dru8tvenu povijest Zapada. Bavio se antitkom socijal- nom povijeséu, razvojem srednjevjekovnoga grada, sociologijom svjetskih religija a njegovo uéenje o idealnim tipovima ne moze se mimoiéi u metodo- lo&kim diskusijama. Bez obzira na zastarjelost brojnih njegovih tvrdnji, na sklonost negativnoj ocjeni njegova rada u marksistiékih historiéara jer se Weber protivio Marxu, on je jedan od rodonaéelnika socijalne historije i su- vremena se socijalna historija mora razratunati i s njegovim teorijama. Nije zato sluéaj da se rasprava u toj sekciji kretala oko brojnih bitnih metodolo- 3kih problema. U uvodnom referatu J. Kocka je predlozio za diskusiju pet tema kojima se Weber bavio. P. Rossi je govorio o Weberovom shvaéanju odnosa historije i drustvenih znanosti, smatrajuci da je njegova definicija vainosti druStvenih znanosti za historiju prihvatljivija od njegove definicij obiljezja druStvenih znanosti. S izlaganjem W. Mommsena o Weberovu poj- mu univerzaine historije zavrsen je prvi dio referata. U drugom dijelu date su ocjene Weberovih rezultata u vezi s grékom gradskom drZavom (koji su prema tvrdnji referenta zastarjeli) dok je u ocjeni Weberove analize srednje- vjekovnoga grada istaknuto da ona jo8 uvijek sadrzi poticajne elemente. Za- nimljivi su referati J. Shibe (Japan) o Weberovom prikazu druStvene povi- jesti Kine i S. Munschija 0 Indiji, Obojica su zakljuéila da su Weberovi_re- zultati ograniéeni njegovim zapadnim koncepcijama. Dakako da nije izo- stala ocjena Weberove klasne teorije u suprotnosti s Marxom. W. Kiittler 278iG. Lozek (Njematka Demokratska Republika) zakljugili su da Klasna pro- blematika zauzima u oba pravea razlitito mjesto. Dok marksizam smatra da su u druStvima s privatnim viasnistvom nad sredstvima za proizvodnju osnovne pokretatke snage povijesnog razvoja klasni uvjeti iz kojih proizlazi klasna borba, kod Webera su ovi faktori doduge znagajni ali su samo dio dru8tvenih procesa. Autori kaZu da je bitna razlika u perspektivama klasne borbe koja prema marksizmu vodi u novo druStvo dok je kod Webera po- vijesni smjer neodreden i moze se mijenjati akcijom politiékih snaga. Marx, dakle, Zeli previadati kapitalizam dok ga Weber samo namjerava reformi- rati, H, U, Wehler (pripadnik Bielefeldske skole) dao je sliénu ocjenu Webe- rove klasne teorije. Ukoliko je publika, koja je napunila veliku dvoranu, oéekivala sukob »marksista« i »veberijanacae, ostala je razofarana, Konsen- zus u ocjeni odredenih uéenja Maxa Webera bio je iznenadujuci za povrinog promatrata. Dakako da je poznavalac problema morao uotiti bitna razmimo- ilazenja. Wehler je najvise od svih sudionika rasprave insistirao na brojnim sustavnim i pragmatitkim prednostima Weberovih teorija, poticaja i katego- rija, pripisujuci im atraktivnost i danas a pogotovu premoénu snagu nad konkurentima (marksistima). Referat kaze da je Weber sam sebe smatrao gradanskim protivnikom Marxa, ali se u mnogome slagao s njime u ocjeni nastanka i uspona kapitalizma. Prihva¢ao je i elemente Marxove klasne teorije a bio je svijestan da u mnogoéemu stoji na Marxovim ramenima, U svakom slugaju oslobodio je pojam klasa od »historijsko-filoloskog balasta povijes- nih misijac U svojim informacijama iz metodologije vise sam puta upozoravala na vainost odnosa humanistiékih i druStvenih znanosti i historije za njezin raz- voj pa i sam opstanak kao znanosti. I u tom pogledu stekla sam na kon- gresu u Stuttgartu brojne nove spoznaje. U metodoloskoj se sekciji rasprav- Ijalo o odnosu arheologije i historije. Ova tema na dnevnom redu kongresa historiara izrazava reakciju historiéara protiv centrifugalnih tendencija koje su postojale jo8 izmedu tradicionalne historije i arheologije, a pojaéao ih je ahistorizam ameritke »nove arheologijee. Zato su referenti insistirali da je arheologija historijska znanost. O tome se govorilo u nagelu a i u vezi s konkretnim istraZivanjima. Zacijelo je to poticaj za one arheologe i histori- éare koji zastupaju jedinstvo historijske znanosti. Zanimljivo je, da opsezni uvodni referat ima osnovne obavijesti o suvremenoj arheologiji a to, vje- rojatno, znati da to historiéari staroga i srednjega vijeka uglavnom ne znaju. Ako je tako, onda se s pravom istiée nezadovoljavajuci odnos arheologije i historije. Dva okrugla stola bila su posveéena odnosu druStvenih znanosti i hi- storije i to u vezi s antropologijom i psihologijom. U svojim obavijestima o metodoloskim kretanjima isticala sam rezervu upravo prema tim znanostima radi njihova ahistorijskog znaéaja koji, naposljetku, vodi do pretvaranja historije u puku retrospektivu pojedinih drustvenih znanosti. To uvjerenje sada moram revidirati u vezi s odredenom strujom u antropologiji. Jedan od organizatora kongresa i voditelj Instituta za historiju ponaSanja (Ver- haltenshistorie) u Stuttgartu August Nitschke organizirao je okrugli stol pod naslovom: »Historijsko istrazivanje ponaSanja i antropologija koja se temelji na povijesnim izvorimae.U uvodnom referatu on se pita kako je moguée da je historigar u stanju shvatiti Ijude proSlosti u golemom rasponu njihove raz- ligitosti. U taj »dialoge ulazi historija mentaliteta koja istrazuje vezu izmedu 279druStvenog razvoja i promjena u shemi mi8ljenja. Smatra se da mentalitet dru8tvenih grupa uzrokuje razligite sheme mi8ljenja o uogenoj zbilji. Pristup historije mentaliteta temeljito se razlikuje od tradicionalne idejne histori; (Geistesgeschichte) koja ne povezuje druStvene strukture i ideje nego polazi od sliénosi psihitke konstitucije svih ljudi, To omoguéava historiéaru da se sutivie u svijet éovjeka proslosti. Zato je »uzivljavanje« osnovna metoda tra- dicionaine historije. Nitschke smatra da je nuzna antropologija, kao uéenje © éovjeku, koja omoguéava historiéaru da na temelju iskaza izvora istrazuje promjenljive slike u Ijudi razliéitih dru8tava o njihovoj zbilji, Taj je pri- stup svakako zanimljiv za istradivanje ideologija. »Psihohistorija« se, ini se, jo8 uvijek njeguje prvenstveno u Sjedinje- nim Dréavama. Referat P. Loewenberga pod naslovom: »Historijska metoda, subjektivnost istrazivata i psihohistorija« temelji se na pretpostavkama psi- hoanalize koje se prenose na pitanje »subjektivnostie histori¢ara u smislu njegove tendencije prema dezinterpretaciji povijesnih Ginjenica. I ovaj au- tor uzima u obzir samo dogodajnu historiju i vjeruje da ée psihohistorija imati sredi8nju ulogu u historiji! Svatko je danas na tistu da filmove treba koristiti kao povijesne izvore. No u vezi s time postoje brojna nerijeSena pitanja koja su motivirala biro CISH-a da ih postavi na dnevni red kongresa. Uostalom, Medunarodno udru- Zenje za audiovizualne medije u historijskom istrazivanju i u nastavi vrlo je aktivna komisija CISH-a, a literatura o filmu, kao izvoru, veé je znatna. Pojedine su komunikacije omoguéile uvid u razli¢ite moguénosti kori8tenja filmskoga materijala, Izvorna vrijednost tjednih novosti u kinu razradena je na primjeru okupacijskih anglo-ameritkih novosti u Njematkoj koje dove o karakteru izbora obavijesti i o namjerama pri »preodgajanju« Nije- maca. Referat o »Vijetnamu televizijee objaSnjava da to nije pravi Vijetnam, ali pokazuje vizualnu moé televizije, da u vrijeme krize utjeée na izmjenu javnoga misljenja. Iznenadila me vrijednost svjedotenja igranih filmova koji dakako nisu izvori za povijesna zbivanja Sto ih o¥ivijavaju glumcima i am- bijentima, ali su dragocjeni za prouéavanje dru8tvene sredine u kojoj su nastali. Metodolo’ki problemi socijaine historije pojavili su se u brojnim sekci jama. Bilanse i perspektive istrazivanja reformacije u povodu petstogodisn ce Lutherova i Zwinglijeva rodenja pokazale su da se definicija »reforma- cijee vise ne svodi samo na pokret za obnovu crkve éak niti u teoloskim interpretacijama. Shvaéanje da je reformacija dru8tveni proces prosiruje i dopunjuje istrazivanja reformacije crkve kao vra¢anja vjeri utemeljenoj bi- blijom, istrazivanjem reformacije cijeloga drutva. U sredigtu paznje su ega- litarni drustveni modeli u interesu_neprivilegiranih i potlaéenih slojeva, te pokreti svih druStvenih klasa i slojeva, koji razligito shva¢aju reformaciju u skladu sa svojim vlastitim interesima. Sekcija o kulturi elita i masa od 18, stolje¢a upucuje svojim razmjerno brojnim referatima na razlitite aspekte istrativanja drustvenih struktura. Posebno mi se éinila zanimljivom komunikacija poljskog histori¢ara Zarnow- skog 0 inteligenciji u istonoj Evropi u 19. i 20. stoljeéu (do 1917). Utvrdio je razligite tipove inteligencije u Ce8koj, Poljskoj i Rusiji. Impresivan je izvje- Staj o kompjuterskoj analizi oko 5700 publikacija u Strasbourgu od 1480— 1599 (M. U. Chrisman) koja svjedoti o potecima tiskanja djela na puéku jeziku. 280Okrugli stol_o »porodici u povijesti« izraz je veliku ra’irenost ove gra- ne istrazivanja. Zanimljivo je, da je rijeé 0 projektu Sto ga Odjel za histo- riju na univerzitetu u Uppsali provodi timskim radom. Interdisciplinski se istrazuju razligiti aspekti porodice kao: odnos historije Zena i porodice, utje- caj siromastva na strukturu porodice, posljedice tog istrazivanja za socijal- nu historiju, za humanu geografiju za nove perspektive etnologije i za socio- logiju u Svedskoj, moguénost jedinstvenog istrazivanja pismenosti i porodice. $ gledi8ta potreba strukturalne historije da se toéno definiraju pojmovi i koncepti, zacijelo je poticajna sekcija koja je raspravijala o »mo¢i« i »auto- ritetue u srednjem vijeku. Pri tom se vidi utjecaj politoloskih modela. Ne treba isticati koliko je za strukturalnu historiju vaina historijska de- mografija i primjena kvantitativnih metoda. Brojni prilozi u Medunarodnoj komisiji za historijsku demografiju bavili su se odnosom razvoja poljopri- vrede i demografskog rasta u razlititim relacijama. U sredi8tu painje su raz- ligiti pravei istrazivanja. U Medunarodnoj komisiji za primjenu kvantitativ- nih metoda u historiji sudjelovali su svi glavni pioniri kvantifikacije. U okvi- ru teme o utjecaju kvantitativne metode na historiju, pogotovu na politiéku historiju, raspravljalo se o metodoloskim problemima. Na Zalost, ne raspo- laem niti jednim pisanim tekstom. No veé se prema naslovima komunikacija moze naslutiti da je rijeé o suprostavijanju kritiéarima kvantitativne meto- de i aspiracijama autora koji ih primijenjuju. Dvije posebne teme bavile su se dru8tvenom nejednako8éu u poredbenoj perspektivi i prijelazom od agrar- nog u industrijsko drustvo. Nije izostala niti rasprava o raéunalu kao novom orudu u historijskom istradivanju. Uvijek je zanimljivo pratiti preobrazbe tradicionalnih pomoénih hitorij- skih znanosti u skladu sa Sirenjem socijalne historije, u naSem sluéaju u vezi 5 metrologijom i izdavanjem izvora. Od rasprava u Medunarodnoj komisiji za historijsku metrologiju objavijen je referat H. Witthéffa o metroloskim struk- turama i razvoju starih mjernih sistema s obzirom na uvodenje jedinstve- nih mjera. Veé nekoliko godina se istrazivanje povijesnih mjera sve vie shvaéa kao integralni dio ekonomsko-drustvenih kretanja, politiékih susta- va, mitologije i religije te filozofskih i prirodnoznanstvenih spoznaja. Metro- logija vise nije samo pomoéna disciplina za rekonstrukciju starih mjernih jedinica u metrigkim vrijednostima nego omoguéava uvid u ljudske pre- dodzbe o vrijednostima, uredenjima, naéinu Zivota i mi8ljenja. Primjerice zemlji3ne su mijere bile drustvene i politicke kategorije. Dakle historija mje- ra postaje sastavni dio istrazivanja drustvenog razvoja. Zato je autor neza- dovoljan Sto se historijska metrologija dosada nije pojavila kao zasebna historijska disciplina. Treba napomenuti da je Zlatko Herkov imao vainu ulogu u tom razvoju. Prvi medunarodni kongres historijske metrologije odr- Zao se 1975. u Zagrebu. Znaéajni prilog metodoloskoj diskusiji je referat madarskog histori¢ara F, Glatza za okrugli stol: »Teze k metodologiji zbirki izvora 19. i 20. stolje- éa (Znanost o izvorima i izdavanje izvora).« Prema autoru treba nastojati da se i pri izdavanju izvora prosiri iskaz od iskljuéivo pisanih izvora na ton- sku i filmsku vrpcu te na »slikovnicue jer ubrzano raste znaéenje likovnih, predmetnih i usmenih spomenika kao izvora. Kaze da su éitave knjiinice napisane o uzrocima progirenja socijalne historije ali se nije raspravijalo © tome da li struéni temelj naSe znanosti, prvenstveno poznavanje izvora, dri korak sa spomenutim tematskim interesom. Autor upozorava na nedovolj- 281nost sustava znanosti o izvorima koja se sastoji u tome 8to su znanja nuina za kritiku predmetnih i likovnih izvora nedoputsivo manjkava i zaostaju iza spoznaja izgradenih za kritiku pisanih izvora. Glatzu je, pri tom, a0 Sto se pomoéne historijske znanosti ne shva¢aju kao dio socijalno-historijskih istrazivanjima i Zelio bi promjene u naobrazbi i institucijama (primjerice u muzejima) u tom pogledu. Sigurno je da sva nova podrugja istrazivanja obogacuju metodoloske spoznaje i da velikim dijelom izviru iz njih. Medutim, historiar bira svoje teme istra%ivanja pod utjecajem svoje vlastite sredine. Spoznaja o jedinstvu éovjeéanstva te dodiri raznovrsnih etniékih skupina izazivaju interes za »Sli- ku drugoga: stranaca, manjina i marginalnih skupinae iu proslosti. Nakon Sto su sociolozi i politolozi prvi obratili paZnju tim pitanjima, posljednjih su godina objavijeni znaéajni rezultati te nove grane historije mentaliteta ko- joj je na kongresu posvecena jedna od »velikih temac. Tajnica CISH-a Hé iene Ahrweiler uspjela je prikupiti priloge brojnih autora koji su objavijeni u dva obimna sveska. (Medu njima je i prilog A. Suppana: Jugoslavija i Austrija izmedu dva svjetska rata: Susjed u povijesnoj slici i javnom mi- Sljenju.<) U svom uvodnom izlaganju o »slici drugoga i mehanizmu alter- nativnosti«, H. Ahrweiler je upozorila na univerzalnost te Zinjenice jer »svat- ko je bio ili ¢e biti za nekoga onaj drugi«. Osjecaj identiteta u povijesti, kave ona, je izraz odredene vecine a Siri se od zajednitkog porijekla u »do- movinie, zemlji predaka, preko nacionalne zajednice i velikih carstava do danaénje planetarne zajednice. Covjetanstvo se pojavijuje kao vrhunski i identiteta koji mo%e ukinuti sliku onoga drugoga kao tudinca i nep! Dialog identiteta i onog drugatijeg i razli i ricitet Eovjeka, ka%e autorica. Stovise povijest se moze doZivjeti i kao popri- Ste susreta, najéeS¢e sukoba, izmedu »istogae i »drugoga«. Pojava »naroda bez povijesti« na svjetskoj pozornici daje spomenutom problemu posebnu vainost pa se pravo ljudi na povijest danas smatra sastavnim dijelom prava &ovjeka. Autorica predlaye teze i tipologiju za istrazivanje grupa koje ne dijele identitet odredene vecine. Objavljen je referat poljskog histori¢ara B. Geremeka, poznatog po svom istrazivanju grupa na rubu dru8tava u srednjem vijeku, pod naslovom: »Sli- ka drugoga: marginalnoste. Njemu, medutim, nije bilo dopuSteno da prisu- stvuje Kongresu. Ta je Ginjenica potresla prisutne, jer je njegovo odsustvo pokazalo opravdanost istrazivanja »marginalnoge u naiem vremenu. Gere- mek polazi od socioloskih teorija o grupama na rubu druStava koje nisu obuhvaéene identitetom vecine, i obavje8tava o pristupu toj vrsti istrazivanja. Upozorava na znaéaj marginalizacije u feudalnom i agrarnom dru’tvu kada je religija totalna ideologija pa svako odstupanje od ortodoksije izaziva pre- kid dru’tvenih veza. Problem marginalizacije bitan je i za industrijsko dru- Stvo kao 8to se vidi na primjeru teSkog ukljugivanja marginalnih masa u tr2i8te rada i druStveni Zivot u Evropi. U toj sekciji nije mogla izostati »Sli- ka drugoga, pogled na Afriku i afriki poglede. J. Ki-Zerbo ilustrirao je tu temu analizom pisaca starog i srednjeg vijeka, a od 16. stoljeéa koristio se izjavama i predodZbama francuskih autora, Nakon zanimljivog referata M. Mollat du Jourdina o slici drugoga u zapadnom mentalitetu na kraju sred- njeg vijeka, neki su autori objavijenih referata izloZili svoje teze. Diskusija je pokazala da »slika drugoga« veé utjeée na brojna istrazivanja druStvenih struktura, mentaliteta i ideologija. To se moze zakljutiti i iz okruglog stola 282o slikama’ Azije u modernoj evropskoj misli (gdje se raspravijalo i 0 Marxo- vom »azijskom naginu proizvodnjes). Teinja za tolerancijom u suvremenom svijetu zacijelo je omogucila op- seéni referat mozda najpoznatijeg predstavnika »analista« E, Le Roy Ladu- rie-a na zasjedanju Medunarodne komisije za ekonomsku historiju. Pod na- slovom: »Netolerancija, ekonomija i dru’vo (u povou tristogodiSnjice opozi- va edikta u Nantesu, 1685—1985)« on je pokuSao objasniti neke druitvene i ekonomske uvjetovanosti koje su uzrokovale odluku Luja XIV o napusta- nju tolerancije prema hugenotima (protestantima) u Francuskoj ukidanjem edikta iz 1598. Bio je to zapravo i prilog raspravi o odnosu naracije i struk- ture jer referat sadrZi vise priée 0 dogodajima nego analize struktura. Da netolerancije ne bi pao samo na francuske katolike, Le Roy Ladurie je prikazao progone katolika od strane engleskih protestanata prije i poslije yslavne revolucije«. Zanimljivo je da se represija protiv katolika, pogotovu Iraca, kao posljedica »slavne revolucije« rado zaboravija radi parlamenta- rizma Sto ga je omogucila. Nasuprot tome, ukidanje nantskoga edikta kas- nije se smatralo najgorim inom duge viade Luja XIV. I ostali referati ba- vili su se pitanjima »nctolerancije, ekonomije i drustvac, dakle temom ko- ja pokazuje Sirinu drustvenoga kretanja Sto ih ekonomski historiari Zele obuhvatiti, (Druga se tema odnosila na srednji istok kao ekonomske veze izmedu Indijskog oceana i Evrope, povezana je dakle s >velikom temom« 0 Indijskom oceanu.) Bitna tema kongresa bio je zacijelo otpor protiv fa8izma, nacizma i japan- skog militarizma, Objavljena su dva referata (F. Bédarida — Francuska i M. Kropilék CSSR) s razliditim interpretacijama a na temelju priloga brojnih autora. Pokugali su izvesti zakljuéke u vezi s onim pitanjima u kojima se oba referata slatu. Umnoieni referat F. Kande o antiratnom i antifagistié- kom pokretu u Japanu (1931-1945) posredovao je korisne informacije o »carskom sistemuc koji je onemogucio antifasisti¢ki pokret. Izvjestaj o dis- kusijama na toj sekciji moramo prepustiti onim jugoslavenskim historiéari- ma koji su joj prisustvovali. Predsjednik Jugoslavenskog komiteta R. Lovrenéié sudjelovao je u pri- premnom radu CISH-a za ovaj kongres. U izvjeStajima su objavijena éetiri referata jugoslavenskih autora: S. Cirkoviéa (»Od heretiékog pokreta do ze- maljske crkve: Bosanska crkva« u sekciji »Puéki pokreti, religijski pokreti u srednjem vijekue), V. Melika (»Jezik kulture u Srednjoj i Ito’noj Evropi od 18. stoljecac u sekciji: »Kultura elite i kultura masa od 17. stolj M, Kollar-Dimitrijevié (»Keynesova teorija i nezaposlenost u Jugosla —1941« u sekciji »Zaposlenost i nezaposlenost po Keynesue) i M. Gross, koji slijedi u dodatku. U sekciji »velike teme« posveéenoj otporu protiv fagiz- ma macizma i japanskog militarizma sudjelovali su T. Ferenc i D. Biber s referatom »Narodnooslobodilatka borba u Jugoslaviji« koji nije objavijen u IzvjeStajima. Kongresu je prisustvovalo 28 jugoslavenskih historiéara, Od njih su desetorica biv8i stipendisti Humboldtove fundacije i Instituta za ev- ropsku povijest u Mainzu koji su im platili troSkove boravka. Jugoslavenski su historigari u pojedinim sekcijama imali kratke intervencije, a Gini se da je najveci interes viadao za komisije za slavenske studije i za jugoistok Evrope. Jugoslavenski kulturni centar u Stuttgartu priredio je primanje za sudionike kongresa koji odréavaju vezu s jugoslavenskim historiéarima. 283Naposljetku moram napomenuti da kraj kongresa nije zvuéao optimisti- ¢ki. Na svefanoj zavr8noj sjednici medievist H. Fuhrmann odrzao je pre- davanje »Mundus vult decipi — O Zelji ljudi da budu prevareni«. On je tu opéu pojavu doduse obrazlagao na primjeru srednjega vijeka kada se nije utvrdivala cinjeniéna istina nego je odluéivao jaéi u dvoboju ili sluéaj koji se doZivljavao kao bozji sud. Medutim niti danas nije bolje. Historiéar mo- ra znanstvenim metodama utvrditi povijesne &injenice i predoéiti ih javnosti dok ova Zeli mastanja i izmisljotine koje joj iz razlititih razloga gode te klige samo piscima i masovnim medijima kada se drie lozinke Mundus vult decipi — ergo decipiatur (Svijet zeli biti prevaren, dakle varajmo ga). No, nedajmo da nas ometaju u stvaralaékom radu. Zato bih umjesto za- Kijuéka izrazila nadu da moénici ovoga svijeta ne¢e stvoriti »hladni rate ili krvavi kaos koji bi mogao sprijegiti iduéi sastanak ekumene historiara u Madridu. Literatura K. D. Erdmann, Zur Geschichte der intemationalen Historikerkongresse, Ge- schichte in Wissenschaft und Unterricht 8/1985, 535—553. M. Gross, Historija XIX i XX stoljeca na X Medunarodnom kongresu histo- rijskih nauka, Historijski zbornik X, 1957, 250—256. Rapport du Secrétaire Géneral devant I'Assemblée Générale du CISH (Umnoteni tekst izvjeStaja generalnog tajnika) Comité International des sciences historiques, XVI* Congres international des sci- ences historiques, Rapports I, Grands themes, methodologie, sections chronolo- eigues (1), Rapports I, Sections chronologigués (II), tables ‘rondes, organismes affiliés et commissions internes, Stuttgart 1985. Razligiti umnozeni referati. Dodatak Kada se zaslugom »analisti¢ke« struje poéela probijati strukturalna hi- storija, polititka je historija kao priéa o dogodajima u politiékoj sferi, prije svega © djelatnosti istaknutih li¢nosti, dozivjela anatemu do te mjere da je u Francuskoj bila gotovo izbacena iz programa istradivanja. Takav je stav danas potpuno previadan. U mnogome socijalnchistorijski pristup probijao se ba§ u politiékoj historiji jer je ona dobila novu dimenziju istrazivanjem parlamentarnih sustava, strana¢kih struktura, drustvenih uvjetovanosti siste- ma ili pojedinih stranaékih grupacija. Pri tom su kvantitativne metode uz upotrebu ratunala sve éeS¢e orude istradivanja. I u sekciji »Parlamenti i politiéke struje prije 1914« na kongresu u Stuttgartu previadao je spomenuti pristup. Pri organizaciji ove sekcije pojavile su se odredene potesko¢e. Prvi vani- matore G. A. Ritter poslao je referentima pitanja s molbom da u svojim pri- lozima pokuSaju na njih odgovoriti kako bi se osigurao zajedni¢ki nazivnik za diskusiju. Medutim, to su pitanja nastala iz rezultata istrazivanja zapad- noevropskog i njemaékog parlamentarnog i stranatkog sustava u 19, sto- Ijeéu i nemaju smisla u vezi s posebnim obiljeZjima izvan toga podruéja. Za- to sam pisala »animatorue da na tu vrst pitanja ne mogu odgovoriti. Kada je G. A. Rittera zamijenio T. Nipperdey, on vise nije nastojao na¢i zajed- 284niéku osnovu za referate. Nije, Stovige, niti u samoj sekciji poku’ao upozo- riti na odredene spone koje bi mogle posluzZiti diskusiji o problemima za- jednitkim svim referatima iako je to, po mom misljenju, bilo moguce. Zato se diskusija odnosila iskljugivo na pojedine referate a ne na bitna pitanja parlamentarizma uopée. No, svatko moze iz obajvijenih referata dobiti oba- vijesti koje mogu dobro posluditi pri buducem istrazivanju. Sekciji su predlozena dva izvjetaja o projektima s upotrebom racunala. V. Cromwell je u referatu »Analiza glasanja u donjoj ku¢i (britanskog parla- menta), 1861—1914« upozorila na probleme toga istrazivanja. (Valja napome- nuti da je nagin glasanja odredenih grupa u Hrvatskom saboru kvantita- tivnim postupkom utvrdila i A. Szabo u disertaciji: Drustvena struktura no- silaca sredi8njih politi¢kih, privrednih i kulturnih institucija u Zagrebu 1860— 1873, Zagreb 1983.) U svom referatu »Stranaéki sustavi u Svedskom parlamen- tu 1847—1866, Prezentacija jednog projekta istrazivanja« G. B. Nilsson je obavijestio 0 nekim mogucnostima kompjuterske analize stranackih struk- tura prije svega njihove druStvene podloge. Jo§ su se dva referata odnosila na zapadni stranacki sustav. E. J. Feuchtwanger raspravijao je o »kontinen- talnim utjecajima na britansku debatu o reformi izbornog prava 1830—1914«, To je svakako zanimljivo jer smo navikli da se pise o utjecaju britanskog pariamentarnog sustava na evropski »kontinent« a ne obratno, R. Hudeman bavio se tipovima stranaka u Francuskoj. V. A. Siskin, K. V, Gusev i V. S. Djakin predlo#ili su njemacki sazetak opsednog referata (objavijenog na rus- kom u sovjetskim edicijama referata za ovaj kongres) o karakteru i razvoju stranaka u Rusiji do 1914. Nove nam je spoznaje posredovao M. Miyachi oba- vijestima o politi¢koj moéi i polititkim strankama u Japanu. Gy. Szabad pozabavio se problemom »uloge kraljevskih prerogativa u deformaciji parla- mentarizma u Habsburskoj monarhiji, s posebnim obzirom na Madarsku«. To su obavijesti korisne i za istradivanje funkcije hrvatske autonomije nakon hrvatsko-ugarske nagodbe. Pri koncipiranju svoga referata bila sam u velikoj neprilici. Svaki je re- ferent dobio formulare koji su omoguéavali izratunavanje tocnog broja zna- kova, Sto iznosi neSto vise od dvije Stampane stranice u »lzvjeStajimac. Pri tom sam morala ragunati na Gitaoce i sluSaoce koji se ne bave Jugoistoé- nom Evropom i zacijelo nemaju niti najosnovnije obavijesti o Hrvatskoj. Mislila sam zato da je najbolje koncentrirati se u datom uskom okviru na obavijesti o karakteru stranaékog sustava. Uz to sam raspolagala sa desetak minuta za usmeno obrazlozenje objavijenog referata. To sam iskoristila za dopunu objagnjenja koncepta »pseudoustavnosti«. (Tekst koji slijedi je pri- jevod s njemackog.) I Politiéke stranke u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeca Primjer pseudoustavnosti (Rapports II, 442—444) Danainja Hrvatska imala je u 19. stoljecu éetiri uravnopolitiéka podrué- ja s razligitim drutvenim strukturama i razligitim ritmom modernizacije (Dalmacija, Istra, Civilna Hrvatska i Slavonija s kojom se Vojna krajina sje- dinila tek 1881). Kako bih ukratko mogla objasniti problem pseudoustav- 285nosti i karakter stranaka koji iz toga slijedi, moram se ograniéti na sludaj Sjeverne Hrvatske. Tako su se veé u feudalnom druStvu oblikovale jezgre buducih strana- ka, tek su preobrazbe 1948/49, stvorile temelj razvoju stranaékih predstav- ni§tava raznih druStvenih slojeva i grupa koje su Zeljele usmjeravati proces modernizacije u svom vlastitom interesu. Konstituiranje liberalnih i konzer- vativnih struja kao diferenciranih stranaka sprijeéeno je jer je zakonsko ot- Klanjanje tradicionalne druStvene strukture izvr’eno za neoapsolutizma »iz- vanae, u interesu Beckog sredista i bez obzira na uvjete u Civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Tek u ustavnom razdoblju nakon 1860. mogle su unutarnje modernizacij- ske snage djelomigno prilagoditi nove privredne i druStvene oblike svojim interesima. No odluke Betkog sredi8ta, a nakon ugarsko-hrvatske nagodbe 1868. madarske vlade, bile su mjerodavne za dru8tveno-ekonomske i politié- ke promjene. Kao koénica djelovao je i feudalni sustav koji je ostao na sna- zi do 1848. Zato je temelj za razvoj gradansko-industrijskog drustva ostao krajnje slab. Polititke snage nisu bile u_stanju da ubrzaju modernizaciju jaéanjem nacionalnih pokreta jer se tradicionalna drustvena struktura sa- mo polagano mijenjala. U Sezdesetim godinama organizirala se samo clita: gradanstvo s katoliékim sve¢enstvom i plemstvo. Zbog zakagnjenja zemljignog rastere¢enja i dugotrajne klasne borbe izmedu bivSe zemaljske gospode i biv- Sih podanika i zbog zapreka integraciji seljaka u triinu privredu nije jo8 postojala moguénost za artikulaciju polititke volje seljaka. Nastale su slabo povezane politike grupe oko sredignjih stranatkih listova, vodene od malog broja osoba i slabo financirane. Osim veza s uzim grupama u malim grado- vima, nije bilo organiziranog élanstva. Vodstva su se mogla osloniti samo na svoje simpatizere, koji su, kada se stranatka struktura jage diferencirala, éesto mijenjali svoju pripadnost. Do nagodbe nastale su tri struje: plemi¢ka, koja se nadala da ée oslonom na madarsku aristokraciju posti¢i napredak svojih imanja; Narodna stranka gradanstva i katoliékog sve¢enstva koja je nastojala postici najveéu moguéu autonomiju za Hrvatsku a zastupala je jugoslavisti¢ku ideologiju u politici i hrvatskoj gradanskoj kulturi. Stranka prava (Stranka hrvatskog dréavnog prava) koja je propovijedala ekskluzivni hrvatski nacionalizam i smostalnu hrvatsku driavu. Nakon nagodbe mogla se posti¢i via faza na putu prema gradansko-industrijskom dru8tvu torzo reformama unutarnjih modernizacij- skih snaga. Medutim, zapreke modernizaciji pojaéale su se jer su privredni i financijski poslovi potpuno pripali kompetenciji madarske viade i parla- menta. Ekonomska slabost elite pokazala se i u tome Sto se madarska vla- da mogla osloniti na grupu veleposjednika i poduzetnika koja je zastupala samo svoje vlastite interese, dok je zastupstvo hrvatskoga gradanstva leZalo u rukama slabe opozicije. To je bilo moguée jer je svega 2% gradana (od 1910 6%) imalo pravo glasa za Hrvatski sabor. Zato su oblasti autonomne i zajedniéke viade mogle manipulirati izborima. DopuStao se samo izbor ne- kolicine opozicijskih poslanika da bi se satuvao izgled ustavnosti. Izbori nisu bili tajni, nego javni a izbornici su se mogli podvrgnuti izvanpolititkom pritisku kada bi glasali za opozicju. Hrvatski sabor izgubio je i skromnu ini- cijativu koju bi mogao imati u okviru nagodbe i postao je sve vise kazali8te, Jedino mjesto gdje je bilo moguée da se opozicijska stranatka propaganda 286nekaznjeno zalozi za osiguranje Siroke autonomije pozivanjem na hrvatsko drzavno pravo (na temelju srednjevjekovne hrvatske drzave). Dopunski, Stranka prava je zastupala rastu¢e malo gradanstvo koje se nalazilo na rubu ekonomske propasti ali nije programatski formulirala nje- gove ckonomske interese. Bio je to neorganizirani pokret unutar kojeg se malogradansko nezadovoljstvo s posljedicama nagodbe izrazavalo butnim nacionalizmom. Malogradanske grupe usmjeravane su i kasnije vise emo- cionalno nego s konkretnim programima. To je bilo moguée i zato Sto ma- logradani nisu imali pravo glasa. Devedesetih godina poteo je naknadni proces ekonomsko-drustvene pre- obrazbe koji je doduge stvorio samo elemente gradansko-industrijskog drus- tva ali je ipak dopuStao znagajne strukturalne promjene na svim druStvenim podruéjima. Zato se promijenila i stranaéka struktura, DruStveno rasloj vanje izazvalo je raskol stranaka i brze promjenc njihova karaktera radi na- stanka interesne zajednice gradanstva i plemstva, uspona dijela malog gra- danstva u gradanstvo, radi pojave seljaka i radnika na politiékoj pozornici. Nastale su redom politi¢ke stranke elite (gradanstva te plemickih i neple- mi¢kih veleposjednika); maloga gradanstva, od kojih je jedna grupa ve¢ ima- la zajednicke interese s bogatijim gradanstvom; socijalna demokracija, ko- ja je usprkos slabe industrije postigla zna¢enje za demokratizaciju politic- kog Zivota; napredne omladinske grupe koje su se konstituirale kao stranka i postale vazan poticaj za modernizaciju stranaékog Zivota; Seljaéka stranka koja je djelomigno mogla organizirati seljastvo iako ono dotada nije bilo po- liti¢ki Einitelj i pojavijivalo se samo u nemirima. Odgovor unutarnjih snaga na izazov moderne stranatke strukture u Monarhiji zavr8en je polititkim ka- .tolicizmom. Posebnost jugoslavenskog podruéja u Monarhiji bile su omladinske gru- Pe, preteZno studenti, koje su se u Hrvatskoj odijelile od svojih stranaka i djelomigno tezile za radikalnim prijelomom radi ostvarenja jugoslavenske driave, dakle ne postepeno, kako su to planirale gradanske jugoslavisti¢ke grupe, nego prevratom ili revolucijom. Druge su grupe zastupale program bezuvjetnog postizavanja hrvatske autonomije u Monarhiji. Jedna znaéajna struja htjela se zadovoljiti autonomijom u okviru Monarhije, no ako to ne bi bilo moguée, nije iskljugivala jugoslavensku dréavu. Usprkos nastanka istih stranatkih tipova u Hrvatskoj kao u privredno visoko razvijenim dijelovima Monarhije, pseudoustavnost se i dalje odrzavala. Nove ili reformirane stran- ke nisu stvorile stabilnije organizacije. Razlozi leze kao i prije toga u prit ku obiju sredi8ta Monarhije u jo8 uvijek nedovoljnoj malogradnsko-selja¢koj dru8tvenoj podlozi. Kao primjer moze posluziti Hrvatsko-srpska koalicija. Po- sebno nakon sjedinjenja Vojne Krajine sa Civilnom Hrvatskom nastale srpske politigke grupe na koje su utjecale prilike u juénoj Ugarskoj, Srbi i Hrvatskoj. Kada se po kapitalu jaéa hrvatska elita organizirala kako bi bo- lje unaprijedila svoje privredne i nacionalne interese (u vezi sa strankama Dalmacije) pridrudilo se i polititko zastupstvo srpskoga gradanstva. Hrvat- sko-srpska koalicija, nastala je 1905., postavila se iz taktitkih razloga u borbi izmedu madarskih viastodréaca i krune na stranu Madara. Zato je madarska viada dopustila javnirh Ginovnicima (koji su uvijek morali glasati za viadine kandidate) da slobodno biraju, sto je priskrbilo Koaliciji vecinu. Kao vlada- juéa grupa nije mogla slijediti svoje ciljeve jer madarska viada nije dopu- Stala napredak domacih modernizacijskih snaga na podruéju preko kojega 287je vodio put madarskoga kapitala na Jadran i Balkan. Zato (i radi suprot- nosti prema oba betka sredi8ta) Koalicija se nije mogla odrzati, U aneksij- skom i predratnom razdoblju Hrvatska je bila podvrgnuta neustavnim me- todama uprave. Izmedu toga moglo se ustavno stanje posti¢i samo sa Koa- licijom. Pseudoustavnost je zato stalno sprijeéavala konstituiranje dobro organi- ziranih stranaka, uvjetovala njihovo razbijanje i davala peéat hrvatskom i srpskom nacionalnom pokretu. Razumije se da politi¢ki Zivot nije bio uvje- tovan samo vanjskim pritiskom nego i unutarnjim stanjem. std (usmeno izlaganje) Istrazivatka pitanja formulirana za ovu sekciju kako bi se stvorila mo- guénost usporedbe, polaze od parlamentarnih sustava u zapadnim zemlja- ma koje su u 18. i 19. stoljecu dodivjele industrijsku revoluciju. Zato ne od- govaraju kasnije industrijaliziranim zemljama pa ih niti ja nisam mogla uze- ti u obzir za svoju temu. Nadam se, da ée se izlaganjem vrlo razliéitih pro- blema ipak stvoriti moguénost usporedbe faza parlamentarizacije i razvoja politiékih stranaka ili Ge se barem nabaciti nova istrazivatka pitanja koja dosada nisu bila u sredistu painje. Publici, koja se ne bavi Jugoistoénom Evropom, htjela sam svojom ko- munikacijom pruziti najosnovnije obavijestiti o strukturi stranaka i njezinoj drustvenoj podlozi u Hrvatskoj. Pri tom sam mogla samo povrsno upozoriti na organizaciju stranaka i karakter pseudoustavnosti. U ovom dopunskom izlaganju Zelim pokuSati da ukratko obavijestim o pitanju pseudoustavnosti’ u sjevernom dijelu Hrvatske Koji je austro-ugarskom nagodbom potpao pod Ugarsku polovicu Habsburske monarhije. Ne govorim o pseudoparlamenta- rizmu jer Hrvatska nije imala parlament, iako su postojali tipiéni parlamen- tarni oblici. Rije je 0 saboru sa Sirom autonomijom od one koju su uzivali sabori u austrijskom dijelu Monarhije, No Hrvatska je imala ustav, hrvat- sko-ugarsku nagodbu 1868., koji je dogovoren putem odbora Ugarskog parla- menta i Hrvatskog sabora a zatim su ga oba zakonodavna tijela prihvatila i proglasila nakon kraljeve sankcije. Za razliku od ustava Monarhije, tj. nje- matkog i madarskog teksta austro-ugarske nagodbe, hrvatsko-ugarska na godba imala je u hrvatskoj i madarskoj verziji isti tekst. Da bi se shvatio znataj pseudoustavnosti treba naglasiti da se hrvatsko-ugarska nagodba in- terpretirala s madarske strane kao zakon Ugarskog parlamenta, Sto ga je proglasio i pokrajinski sabor Hrvatske. U suprotnosti s time hrvatska je strana smatrala da je hrvatsko-ugarska nagodba medudréavni ugovor’ dva- ju ravnopravnih partnera. Drugim rijetima, 5 madarske strane prevladava- lo je nagelo jedinstvene madarske driave koja je Hrvatskoj kao koncesiju dozvolila pokrajinsku autonomiju sto je madarska viada mora strogo nad- zirati. S hrvatske strane nagodba se smatrala posljedicom hrvatskog dréav- nog prava. U svakodnevnog upravnoj praksi hrvatske viade i autonomnoga zakonodavstva ta se suprotnost uvijek opet izrazavala. Veci dio hrvatskih po- litiékih struja nastojao je autonomiju, dopustenu nagodbom, ne samo odriati nego bitno proiiriti te postici dréavnost Hrvatske sjedinjenjem s ostalim dijelovima Hrvatske koji su se nalazili u austrijskoj polovici Monarhije. To 288je bila jedina moguénost za elitu Hrvatske da rukovodi procesom moderni- zacije u svom viastitom interesu. Pri tom se glavna teZnja usmjeravala na oslobodenje od potpune financijske ovisnosti od madarske vlade i zakono- davstva, dakle na postizanje financijske samostalnosti. Madarska je viada strogo nadzirala hrvatsku autonomiju (u unutrasnjim poslovima, pravosudu te bogostoviju i nastavi). Imala je tocan uvid u sve postupke hrvatske viade (ukoliko se nisu odnosili na upravnu tehniku) a svi zakonski nacrti Hrvatskog sabora kontrolirani su prije kraljeve predsank- cije od madarskog ministarskog savjeta ili kompetentnih ministara. Ulogu zastupnika hrvatske autonomije élana madadskog ministarskog savjeta, hrvat- skog ministra, pretvorila se u viastitu suprotnost. On je zapravo postao kon- trolni organ madarske viade nad hrvatskom autonomijom da brani njezine interese. Autonomni zakonski nacrti stizali su doduse pred kralja u obliku Sto ga je predlozio ban a predao hrvatski ministar prema slovu nagodbe. No pri tom je postojala klauzula madarskog ministarskog savjeta s napomenom da s gledista jedinstva zemalja krune Sv. Stjepana nema prigovora ili s pri- jedlogom kralju da nalozi izmjenu zakonskog nacrta odnosno da ga odbaci. Nakon izglasanja odredenih zakonskih nacrta u Hrvatskom saboru provodila se jo§ jedna kontrola koja je utvrdila nije li vecina u Saboru izmijenila akonski nacrt. Ta pseudoustavnost postajala je sve slozenija u toku provedbe austro ugarske nagodbe i rastu¢eg pritiska madarske elite na nemadarske »narod- nosti«. Upravo zato Sto je hrvatska autonomija branila Hrvate i Srbe u ban- skoj Hrvatskoj od sudbine »narodnosti« smatrala se Giniteljem smetnje je- dinstvene madarske dréave. Zato je jatala tendencija da se ta smetnja sma- nji ili zaobilaznim putem ukloni. To je bila i reakcija na promjene u samoj Hrvatskoj gdje su preobrazbe druStvenih struktura uzrokovale Sirenje i ja- éanje politiékih akcija i programa sa zahtjevom da se postojeca autonomija poveta. Naposljetku, Sto je zapravo pseudoustavnost? I sama hrvatsko-ugarska nagodba moie se smatrati pseudoustavom, No elim zasada ostati na pukom formalnom temelju i ocijeniti nagodbu kao ustav. Korijen toga pitanja nije niposto u praksi madarske vlade i zakonodavstva, tj. u manipulaciji izborima i pritiscima. Glavni je kriterij u tome da li hrvatske elite mogu iskoristiti tu autonomiju, makar kako uska bila, za korake prema modernizaciji u svom interesu. Moze se utvrditi da je veleposjed na poéetku zastupao interese pro- tivne proizvodnom gradanstvu. No kasnije se razvila interesna zajednica ali niti ona nije mogla osigurati svoje privredne ciljeve. Odgovor zato glasi: Jezgro pseudoustavnosti jest u tome Sto ustavni sustav ne ostavlja prostor za modernizacijske interese elite i Stovi’e funkcionira kao koénica. U diskusiji javio se madarski historiéar Peter Handk. Izrazio je sumnju u opravdanost koncepta »pseudoustavnost« jer smatra da i koncept »ustav- nost« moze obuhvatiti manipulacije i nacionalno tlaéenje u Ugarskoj. Zahti- jevao je i dopunsko objaSnjenje u vezi s mojom tezom o medusobnoj uvje- tovanosti »speudoustavnosti« i modernizacije. Odgovorila sam da jos nema poredbenih istrazivanja izmedu drugih par- lamentarnih i ustavnih sistema i onog u Ugarskoj i Hrvatskoj i da zato za sada smijem oznagiti te posebnosti kao »pseudokonstitucionalizame a pogo- tovo u sluéaju Hrvatske. To je i u vezi s pitanjem modernizacije. Mislim da 19 RADOVI 18 289parlamentarni i ustavni sistemi te polititke stranke u 19. stoljeéu imaju osnovnu svrhu da omoguée (ili sprijece) modernizaciju u interesu onih po- litigkih snaga i drustvenih slojeva iza njih, koji drée u rukama moé i utjetu na stvaranje kljuénih odluka. Ako u jednoj zemlji ustavni sustav koti utjecaj cijele elite na vlast i na proces odlugivanja, kao to je sluéaj u Hrvatskoj, onda je dopusten koncept »pseudokonstitucionalizma«. Dok je na podrugju Ugarske ustavni sistem doduge vrlo restriktivan ali maksimalno omoguéava provodenje interesa aristokracije, dijela srednjeg plemstva a priliéno kasno i dijela burzoazije, dotle elita u Hrvatskoj mora voditi borbu za moderni- zaciju ne samo bez pomoci ustavnoga sistema nego i protiv njega. Mirjana Gross 290SVEUCILISTE U ZAGREBU — INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY MHCTHTYT XOPBATCKOM HCTOPHH RADOVI voL. 18 ZAGREB 1985,UDK 949.713 YU ISSN 0351-2142 RADOVI VOL. 18 str, 1-384 Zagreb 1985. Iadavaé: Sveudiliste u Zagrebu — Centar za povijesne znanosti Odjel za hrvatsku povijest UREDNICKI ODBOR Branka BOBAN, Zagreb, Mirjana GROSS, Zagreb, Josip LUCIC, Zagreb, Marijan MATICKA, Zagreb, Ivan OCAK, Zagreb, Tomislav RAUKAR, Zagreb, Petar STRCIC, Zagreb GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Josip LUCIC, Zagreb Adresa uredni8tva: Centar za povijesne znanosti — Odjel za hrvatsku povijest, Zagreb, Kréka 1 Casopis izlazi jednom godignje Cijena ovog broja iznosi 600 din Izdavanje éasopisa sufinancira Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad SR Hrvatske - VII. RjeSenjem Republiékog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizitku i tehnigku kulturu SR Hrvatske br. 6859/1 od 5. X, 1982. éasopis »Radovi« oslobodeni su plaéanja poreza na promet proizvoda. Casopis je registriran u Republitkom komitetu za informiranje SR Hrvatske pod br. UP-547/2—84— 1984,RADOVI 18 Za izdavata Prof. dr Josip Adaméek Lektor Ivan Tolj Korektor i tehnitki urednik Franjo Cujes SURADNICI U OVOM BROJU AGICIC Damir, student, Filozofski fakultet Zagreb BOBAN mr Branka, Centar za povijesne znanosti Sveuéili8ta, Kréka 1 Zagreb BOBAN dr Liubo, Filozofski fakultet Zagreb BUDAK mr Neven, Filozofski fakultet Zagreb BUZIC-BOZANCIC dr Danica, Poljana kralja Tomislava 3, Split DURIC Vesna, student, Filozofski fakultet Zagreb FILIPOVIC Klara, Sestinski vijenac 22, Zagreb GOLDSTEIN mr Ivo, Filozofski fakultet Zagreb GROSS dr Mirjana, Britanski trg 12, Zagreb KARDUM mr Livia, Fakultet politiékih nauka Zagreb KLOPCIC Franc, Linhartova 62, Ljubljana KUDELIC Zlatko, Turinina 4, Zagreb LUCIC dr Josip, Centar za povijesne znanosti Sveuéilista, Kréka 1 Zagreb MIJATOVIC Andelko, P. Togliatija 12, Susedgrad, Zagreb MIROSEVIC mr Franko, Zavod za prosvjetno-pedagosku sluzbu SRH, Zagreb NIKOLANCI Mladen, B. Ivanoviéa 10, Split OCAK dr Ivan, Centar za povijesne znanosti Sveuéilista Kréka 1, Zagreb PAVLICEVIC dr Dragutin, Centar za povijesne znanosti Sveutiligta, Kréka 1, ‘agrel PEKIC mr Milenko, Nauéna biblioteka, Zadar PERICIC dr Sime, Zavod JAZU, Obala oktobarske revolucije 8, Zadar PRLENDER Ivica, Iza Roka 1, Dubrovnik STANCIC dr NikSa, Filozofski fakultet Zagreb STRCIC dr Mirjana, Kumitieva 42, Rijeka STRCIC Petar, Arhiv Hrvatske, Zagreb STUBLIC Zlatko, Vlasi¢ka 12, Zagreb SANTEK Darko, Trnac 29, Zagreb SVAB mr Mladen, Leksikografski zavod »Miroslav Krleza«, Zagreb TARADZIC Branka, student, Filozofski fakultet Zagreb VRANJES-SOLIAN mr BoZena, Centar za povijesne znanosti SveutiliSta Kréka 1 agrel ZORIC Damir, Salopekova 18, Zagreb Tisak: Satmparski zavod »Ognjen Prica« Savska c. 31 Zagreb