Naš svet knjiga

0
Naš svet knjiga

1
Naš svet knjiga

Tri godine ranije

Ured mog oca me je činio nesigurnom. Danas je bilo i gore jer je Ilia ušao
dok sam čistila sto. Bio je duplo stariji od mene, pri tome i oženjen, no to ga
nije sprječavalo da me gleda na način koji me je gledao. Njegove plave oči su
bludničile preko moga tijela od čega se moja koža naježila.
Bio je upozoren da me više ne dodiruje.
Prvi put kad se to dogodilo, nisam znala što da radim. Bio je uposlenik
moga oca i imao je gadnu narav. Poljubio me sa slinavim ustima i kad sam
ga odgurnula, on se ispričao.
Drugi put, nije. Zgrabio me i pritisnuo uz zid kad je moj otac bio odsutan,
a jezik gurnut u moja usta je bio napadan. Iliine ruke su me nezgrapno pipale
od čega sam se protivila i migoljila.
Podsjetila sam ga na njegovu suprugu, no on se na to nasmijao i rekao da
je to moja krivica. Bila sam previše primamljiva da bi držao svoje ruke
podalje.
Nekako, koliko god da sam se trudila da ga izbjegnem, on nađe način da
me pronađe samu i nepoželjni upadi su eskalirali.
Prestala sam nositi suknje kad ju je jednom zadignuo, dok su moj otac i
brat imali sastanak s Talijanima jedno popodne. Ilia je bio desna ruka moga
oca, no Talijani su bili staromodni i upoznavali su se jedino s porodicom.
Prijetio mi je, rekavši da će kazati mom ocu da sam ga pokušala zavesti.
Samo je par osoba znalo da nisam zapravo domaćica, već vanbračna kćerka
Sergeya Petrova. Otac me je mrzio i nisam željela da dozvolim da mu Ilia da
još više razloga. Skupila sam hrabrost i odmarširala u očev ured i molila ga
za pomoć dok su mi trepavice bile mokre od suza.
Nije mi povjerovao.
I to me je slomilo skoro isto koliko kad mi je majka umrla. Osjećala sam
se kao da ništa od mene nije ostalo.
Bio je to prekriveni blagoslov, zapravo. To je fokusiralo moj strah od Ilie,
sažet i ispoliran sve dok nije postao oštar dio bijesa, koji sam mogla nositi.
Borila sam se protiv svakog neželjenog napada ili milovanja, svaki put kad

2
Naš svet knjiga

bi stavio svoja usta na moja čak i kad je postao agresivniji i znala sam da mi
vrijeme istječe.
Uskoro, dodirivanje mu neće biti dovoljno.
Moj polubrat Konstantine je najvjerojatnije naslutio da nešto nije kako
treba tog dana kad je ušao u moju sobu ili je možda vidio da Ilia ulazi. Ja sam
se presvlačila i kad sam došla do donjeg rublja tad je izvor mojih stalnih
prijetnji kliznuo u moju sobu i zatvorio vrata.
„Izlazi,“ rekla sam, hvatajući prekrivač s mog kreveta koji sam iskoristila
da se prekrijem. Ilia mi se lukavo nasmiješio kao i uvijek, kad je kanio
ignorirati moje proteste i radio što god da je jebeno želio. Prišao mi je,
istrgnuo prekrivač iz mojih ruku i njegove ruke su bile na meni sekundu
kasnije. Njegove odvratne usne su se spljoštile na moje prigušujući moj
vrisak. Njegovi grubi prsti su tražili svoj put ispod ruba mojih gaćica.
„Stani,“ rekla sam drhtavog glasa.
Vrata su se naglo otvorila, no iako se Ilia pomjerio brzo, bilo je prekasno.
Moj brat je vidio sve, a njegovo lice se zaledilo. Konstantine je jedva imao
dvadeset godina i iako se činio mršavi imao je tijelo plivača i bio je varljivo
snažan. Trebao mu je minimalni napor da odvuče Iliu iz sobe do očeva
ureda.
Ovaj put, kad je moj otac čuo priču od Konstantina, nije imao drugi izbor
nego saslušati. Moj brat je rekao ocu da to riješi ili će on. Stoga je Sergey
održao Ilii govor zaokružen s odbačenom prijetnjom da me više ne dodiruje
i Konstantine se činio zadovoljnim. Naredbe moga oca su trebale biti zakon.
To je držalo Iliu podalje... neko vrijeme.
Zatim su se vratili njegovi uspaljeni pogledi natrag. Stajao je previše blizu
kad god smo u sobi zajedno i zadržavao se. Vraćao se svom ponašanju tako
lagano da nisam mogla ništa reći. Nije bilo određenih trenutaka kad je Ilia
prekršio zapovijed moga oca, no osjećala sam kako raste svaki dan.
Kako se gradi prema nečem užasnom.
Sanjala sam da je umro na užasan, krvavi način i to nije bila noćna mora.
To je bila želja. Zamišljala sam različite scenarije njegove smrti u svojoj glavi,
i dopustila im da me utješe.
Možda sam bila naivna no ja sam vjerovala da loši ljudi zasluže ono što
ih snađe.
Bilo je kasno jutro kad je Ilia ušao u ured i ja sam se zaledila, s krpom za
brisanje na sredini desktopa. Alarm je zazvonio i stisnuo moje mišiće. Moj
otac i Konstantine su izašli, a moja maćeha i polusestra su bile u vrtu u
3
Naš svet knjiga

stražnjem dijelu. To je značilo da me nitko neće čuti. Bila sam sama i lukavi
osmijeh na Iliinom licu mi je govorio da on to zna.
„Kako si danas?“ pitao je ležerno, prilazeći mi.
Stisnula sam se i odmakla, završavajući moj zadatak. „Dobro sam.
Upravo sam završila.“
Kad sam pokušala da odem s druge strane stola da ga izbjegnem, on je
promijenio smjer. „Onda imaš par minuta slobodnih sada?“
Boljelo je i disati, pa sam plitko udisala zrak. „Nemam, oprosti.“
„Ma daj. Nemoj biti takva.“ Stavio je ruke na moje bokove, jednu za
drugom i povukao me prema sebi. Mrzila sam strašno njegov dodir da je
peklo. Pržilo je ispod moje kože poput vrelog čelika. Lice mu je točno ispred
mog i njegov vreli dah je bio zagušljiv, zagrijavajući sav zrak koji sam
trebala.
S rukama oko mene nisam mogla pobjeći. Umjesto toga, sam se morala
boriti i moj glas je bio pun upozorenja. „Ilia stani. Nije ti dozvoljeno da me
dodiruješ.“
Bilo je skrivenog oružja po cijelom uredu. Čistila sam ovu sobu svake
sedmice zadnju godinu i znala sam skrivena mjesta. Tu su bili napunjeni
pištolji za koje mi je Konstantine pokazao kako se koriste, sakriveni iza
knjiga na zadnjoj polici. Nož ispod centra kauča.
„Ne mogu si pomoći,“ Ilia je rekao. „Ne mogu se držati podalje.“
Zagnjurio je svoje lice u moj vrat. Drhtavica gađenja je kružila niz moju
kičmu dok je on sisao i lickao. Stavila sam ruke na njegova prsa i odgurnula
ga snažno koliko sam mogla, no on je bio puno jači. Ja sam bila mušica, jedva
primjetna za medvjeda.
„Ne,“ rekla sam glasno i ljutito. Koliko puta sam mu to rekla ranije? „Moj
otac ti je dao zapovijed.“
„Njega nije briga. Oboje znamo da ga baš boli kurac za tobom. Do vraga,
ako ga pitam on bi te vjerojatno dao meni.“
Užas se penjao mojom kožom. U dubini svog srca sam znala da je to što
je rekao bila istina. “Konstantine...”
„Ti misliš da se ja bojim tvog brata? Ja sam desna ruka tvoga oca. Ja mogu
što god jebeno želim.“
Ruke su mu kliznule ispod moje majice tražeći moje grudi. Ne više. Ovo
će prestati. Nisam mogla tolerirati njegov dodir više niti jedne jebene
sekunde, pa sam mu odvalila šamar preko lica tako snažno da mi je dlan

4
Naš svet knjiga

bridio. Nacerio se svojim bolesnim, okrutnim osmijehom. Očito je uživao

kad sam se borila.
„Ti, jebena kučko,“ rekao je, bacajući me od sto. Moje koljeno je bolno
pucketalo od tvrdo drvo. Ljutiti podrugljivi izraz se proširio preko njegovog
lica kad je počeo otkopčavati svoj remen. „Sada ima da dobiješ.“
Koljeno me je boljelo, no ja sam se bacila preko stola, tijesno izbjegavajući
njegov dodir. Bacila sam knjige sa zadnje police, razbacujući ih naokolo. Moj
um je otišao u crnu paniku kad sam uzela pištolj. Bio je hladan i opasan u
mojoj ruci. Podignula sam ga i naciljala u njegova prsa i Ilia se zaustavio.
Trepnuo je zagledavši se u cijev. Njegova reakcija je bila čista nevjerica.
Ugao njegovih usana se podigao oklijevajući.
Usne su mu se polagano podigle prema gore u isti bolesni osmijeh. Da li
bi on ovako izgledao dok bi me silovao? On se neće zaustaviti sve dok to ne
uradi.
Pištolj je bio težak i trzao se u mom drhtavom stisku. Mogla sam pročitati
njegove misli u očima. On nije vjerovao da ću ga upucati. Ja sam samo bila
glupa djevojka, ona koja blefira. Ni moja prijetnja, ni spremnik pištolja nisu
bili prazni.
„Oksana.“ Izrekao je moje ime s ponižavajućim tonom i približio mi se
jedan korak...
Udarac na pištolju je bio skoro iznenađujući kao i mrlja crvene boje na
tkanini koja je eksplodirala iz njegovih prsa. Zastenjao je oštrim zvukom,
trgnuvši se naprijed i naslonivši se svojim rukama na koljena. Kad je krv
počela navirati iz rupe koju sam mu ja napravila i kapati na drveni pod, ja
nisam osjetila ni užas ni kajanje.
Nisam osjetila apsolutno ništa.
Prazno.
Jedina misao koja je jurila mojim umom je da sam upravo bila očistila pod
to jutro.

5
Naš svet knjiga

SADAŠNJOST

Aleksandar je trzao svojim koljenom dok je gledao kroz prozor niz koji
lije kiša, a taj zvuk me jebeno nervira. Zašto mora biti tako neurotičan? Ovo
je bio treći sastanak u zadnje vrijeme. Sjedio sam pored njega u stražnjem
dijelu Lexus SUV-a i pomislio da ga prisilim da prestane protiskajući cijev
mog Glocka u njegovo koljeno.
Ne da bih ga upucao.
Mislim, ovaj Lexus samo što je stigao u trgovinu jučer.
„Alek,“ uzviknuo sam.
Njegovo koljeno je prestalo vibrirati, okrenuo je glavu da me pogleda i ja
sam imao pogled na njegovo glupo lice. Njegovo čelo je bilo preveliko i
pljosnato, a oči su mu bile male.
„Molim?“ pitao je. Njegova noga se vratila na isto, zakucavajući pete u
pod. Zar on nije mogao čuti koliko je to iritantno bilo? Pogledao sam u nogu
koja me nervira i on se zaustavio. „Oprosti. Popio sam Red Bull odmah
nakon što si nazvao.“
Super. Bio je nervozan od prevelike količine šećera i kofeina što je značilo
da će pronaći drugi način da me iznervira u roku od trideset sekundi.
Nisam mogao podnijeti nepotrebne zvukove. Prsti koji tutnjaju od sto su
me tjerali da stisnem čeljust do bola. Klikanje kemijskom olovkom me je
punilo bijesom. A kad Alek otvori svoja glupa jebena usta da kaže neku
glupu jebenu stvar sve mi se zacrni ispred očiju.
„Koliko ima još?“ Povisio sam glas prema Johnu, mom vozaču.
Pogledao je prema navigaciji. „Pet minuta.“
Kiša je udarala od auto, no osim toga unutra je bilo tiho. Lexus je bio
dobar auto. Možda kažem prodavaču da ga ne stavi na prodaju za nekoliko
sedmica. Umorio sam se od Porschea koji sam posudio za sebe i morati ću
ga zamijeniti uskoro. Pametni ljudi nisu kupovali sportski auto tijekom zime
u Chicagu, a pametni ljudi obično imaju novac.
Na ulici je bio mrak. Ili nije bilo uličnih svjetiljki ili su bile onesposobljene.
Što god da je od toga, meni je odgovaralo. Nisam želio da bilo tko vidi ono
što će se odvijati. Ne bih ni trebao biti ovdje. Ovo je bilo ispod mene, no moj

6
Naš svet knjiga

drkadžija od strica me 'pitao' da nadgledam sastanak s Rusima pa nisam

imao izbora.
Kad Goran Marković izda naredbu, ona se posluša.
Jednog dana to ću promijeniti, no do tada se pokoravam. Igram svoju
ulogu. John je stao uz pločnik, parkirao na mjesto i pogledao u suvozačev
prozor. „Želite li da ga ostavim upaljenim?“
„Ne,“ rekao sam, gledajući u skladište. Imao sam osjećaj da će ovo
potrajati.
Alek je izašao na trotoar i pogledao u nebo kao da je iznenađen što kiša
pada na njega. „Vasilije, želiš li da ti dohvatim kišobran?“
Sam način na koji izgovara moje ime zvuči iritantno. On kaže Vah-seal-eh,
praveći čudne naglaske na srednje slogove kad svi ostali kažu Vah-sill-eh.
Jer to moje jebeno ime.
Ignorirao sam ga i izašao iz auta. Nije to bio pljusak, već velike kapi koje
kao da su bile bacane na nas s neba bez mjesečine. Skladište je imalo žućkastu
svjetlost iznad vrata, koja jedva da je osvjetljavala ključanicu na bravi.
Kad je Alek zalupao svojom šakom na vrata, ja sam skenirao okoliš. Bez
svjetla na ulici, ali i bez kamera, također. Bili smo na južnoj strani grada, no
izgledalo je kao pustinja i miljama udaljeno od bilo kojeg oblika života. Skoro
nešto poput filmova poslije apokalipse. Kladim se u svoje lijevo jaje da
većina skladišta nije bila iznajmljena već desetljeće.
Vrata su se širom otvorila i Filip, glavni zaštitar mog strica, je provirio
svoju glavu vani.
„Mi kisnemo,“ Alek je cvilio.
Filip je obrisao kapi kiše sa svoje ćelave glave, gurnuo pištolj u prednji
dio svojih hlača i šire otvorio vrata pomjerajući nam se s puta. „Stigli ste
brzo. Nismo vas očekivali još desetak minuta.“
Smaknuo sam se s kiše i koraknuo u usrani šou.
Prvo tijelo je bilo samo par koraka unutra. Čovjek je bio s licem prema
dolje, a pola glave mu je bilo razmrskano na zidu. „Ovaj,“ Filip je uperio
prstom prema tijelu, „je pokušao pobjeći.“ Progovorio je na srpskom. „Mala
ruska pička.“
Filipovi ljudi su se cerekali i mrmljali u slaganju. Bilo ih je barem sedam
koliko sam mogao vidjeti, a druga dvojica su otišli u potjeru za ženama.
Uključujući sebe, Filip je uvijek vodio desetočlanu posadu. Radio je za mog
strica veoma dugo i bio je oštar poput noža. Poštovao sam ga, no bio sam
oprezan. Svaki potez ili riječ je bila prenesena Goranu.
7
Naš svet knjiga

Moj stric nije vjerovao nikom, uključujući svoju vlastitu porodicu.

Naravno, bilo nas je manje ovih dana. Njegov sin je služio četvrtu godinu
od dvadesetogodišnje kazne u Wabash Valley Correctional zatvoru. Moj
otac je bio mrtav, a moj brat je napustio grad. Suprug moje tetke nije bio krv
i on nije imao stomak niti glavu za biznis, u svakom slučaju. Ja sam bio
dvadeset četverogodišnjak izbačen s koledža i generalno sjeban i sljedeći u
poretku, na nezadovoljstvo mog strica.
Da je po Goranovom, on bio živio zauvijek kao vladajući kralj Marković
kraljevine.
Da, pa zajebi to.
Jedino svjetlo u pećinskom prostoru je ono pored vrata i mojim očima je
trebalo nekoliko trenutaka da se prilagode na slabu vidljivost. Tamo su bila
još dva mrtva Rusa, ležeći na bokovima na golom cementnom podu. Čišćenje
bi trebalo biti lako. Izgledalo je, kao da ovo mjesto nije vidjelo bilo kakvu
akciju, sedmicama.
Smeđe grede su bile poredane u redove podupirući krov.
„Jesmo li znali ijednog od njih?“ pitao sam.
„Ne.“ Filip me je pažljivo promatrao dok sam gledao u tijelo pored mojih
stopala.
„Ne prepoznajem ih.“
„Gdje su ostali?“
Razgovor u grupi je naglo prekinut i Filipova nelagoda je bila vidljiva.
„To je sve.“
Kiša je izgleda natopila moju jaknu i majicu jer sam osjetio hladnoću.
„Samo trojica. Koliko djevojaka?“
„Četrnaest.“
Mogao sam ih čuti u unutrašnjosti skladišta, vjerojatno sjede na podu u
tami, utišavaju kašljanje i šmrcanje. Došao bih do njih u minuti. Upravo sada,
mi imamo ozbiljan problem. „Tko je jebo te, poslao trojicu da se brine o
ovom?“
Filip je pomjerio svoj pištolj na pasici hlača kao da mu je neudobno.
„Oko toga sam i ja zabrinut također.“
Napisao sam poruku vozaču da pripremi auto. Nisam htio riskirati. Moj
otac me je učio da ako osjetim i naznaku zamke, već je vjerojatno prekasno
za tebe. „Zajebi ovo sranje. Idemo odavde.“

8
Naš svet knjiga

Možda smo se i udaljavali od velike količine novca, no barem smo se

udaljavali živi. Filip je kimnuo u totalnom slaganju sa mnom i rekao svojim
ljudima da krenu van.
Alek je izgledao začuđen. „A što je s djevojkama?“
On nije pitao za njihovu dobrobit; on je htio malo pičke. Pogledao sam u
njega. „Glup kao kurac“ rekao sam na srpskom. „Uzmi jednu i odjebimo
odavde.“
Nije mu se trebalo dva puta reći. Što je Aleku nedostajalo u glavi, on je to
nadoknađivao odanošću i poslušnošću, a ja sam želio da tako i ostane. Stoga
sam krenuo s njim u slučaju da se djevojka bude opirala. Brže ćemo završiti
tako.
Žene su se skupile zajedno, neke su čvrsto držale kofere i torbe kao da
sve što su imale je stalo unutra. Što je vjerojatno bila istina. One su se
približavale kraju svoga puta iz Moskve ili Sankt Petersburga ili iz kojeg već
kurčevog grada iz Rusije. Većina njih je putovala danima i zasigurno su već
tako i smrdjele.
Staklaste i strahom ispunjene oči su gledale u mene i Aleka, a dvije
djevojke su bile sklupčane iza, na rukama i koljenima, omotavši svoje ruke
jedna oko druge. Sestre, bez daljnjeg. Svaki put kad presretnemo svježu
isporuku ruskih djevojaka, kunem se da će to biti zadnji put da to radim.
Ove djevojke su ostavile svoje usrane živote iza, u lažnom obećanju za
Ameriku. Neke od njih su čak mislile da će dolaskom ovdje biti modeli.
Na njihovu žalost većina njih je bila previše mršava da bi imale i sise. Ili
nikad nisu vidjele ni zubara. Gledajući kako se njihovi snovi raspadaju u
prašini je bio teret.
Također se nisam volio baviti djevojkama jer nikad nisam znao koju
razinu kvalitete ću dobiti. Droga i auti su bili proizvodi gdje sam se mogao
osloniti na dosljednost. No mogao sam shvatiti zašto je Goran bio u poslu s
djevojkama. Pored novca, bila je to poetska pravda da se podapinju noge
Rusima s poslom dovođenja djevojaka u Ameriku, zatim mi upadnemo i
uzmemo profit od prodavanja njihovih kurvi.
Prezirao sam način na koji su me djevojke gledale, kao da sam njihov
spasilac. Gledale su kako se ruski muškarci za koje su mislile da im pomažu
pretvaraju u njihove zatočenike. Kad se sva nada činila izgubljenom, pojavili
su se Srbi i poubijali muškarce.
Djevojke su mislile da smo ih došli osloboditi.
Pogrešno. Samo su zamijenili jedan oblik zla s drugim.
9
Naš svet knjiga

Zapravo, danas je bio njihov sretan dan. Morati će shvatiti kuda da idu
dalje odavde, no to barem nije odmah pravo u trgovinu robljem.
Ova skupina djevojaka je bila poput ostalih, možda čak i ružnija. Blijeda,
mrljava lica s jeftinom odjećom na neprivlačnim tijelima. Neke nisu bile
potpuni gubitak. S tušem i nešto šminke čak bi i mogle nešto zaraditi. Nisam
se zagledavao jer smo morali što brže odjebati. Njihovi pogledi nade su me
jeli pa sam uzeo svoj Glock i spustio ga sa strane.
Pojavilo se šaputanje i svaki pogled je pao na pod prestravljen. Izvukao
sam pištolj ne samo da ih utišam i umirim već da požurim Aleka. „Izaberi
jednu ili ću ja izabrati za tebe.“
Frknuo je kao da se suočava se nemogućom odlukom. Sranje, nije bilo
tako teško. Pa neće oženiti tu djevojku, samo je tražio toplo tijelo u koje će
ugurati svoj kurac. Dobro, ja ću izabrati djevojku za njega i možemo...
Zaključao sam pogled s jednom od djevojaka.
Sve druge su bile prepune straha, ali ova? Ona se nije činila uplašenom,
samo je izgledala umorno. Pištolj u mojoj ruci je bio usmjeren prema njoj.
Druge djevojke su imale isprazan pogled no plavušine oči su bile pune vatre
i života. Vrućina je prešla mojom kožom, cvrčala poput udara struje.
Ona nije bila najvrelija stvar koju sam ikad vidio. U drugačijoj prostoriji
izgledala bi vjerojatno bolje od prosječne. Osmica najviše. No u ovoj skupini
ružnih kučki? Plavuša je bila desetka. I nije prestala jebeno me gledati. Od
toga me je koža svrbjela.
Bila je previše mlada da bih kupila piće no dovoljno stara da upadne u
nevolju. Njena gusta kosa je bila boje žita i visjela do polovine njenih ruku u
valovima. To je bilo lijepo.
Čekaj, što? Jebeno... lijepo? Otrgnuo sam pogled od nje.
Kao da je Alek to osjetio i uhvatio se za to. „Ta plavuša je jebeno dobar
komad.“
„U redu je. Požuri.“
Alek je ušetao u grupu žena. Moje zanimanje je izazvano kad se sagnuo i
uhvatio plavušino rame. Izgledala je uplašeno no nije rekla ni riječ kad ju je
povlačio da ustane na svoje noge. Ni jedna od žena nije prišla da je odbrani.
Sve su bile u fazi preživljavanja, pokušavajući shvatiti koliko dugo ćemo biti
zainteresirani za plavušu, jer ćemo ostaviti njih na miru.
Djevojka je bila ukočena dok ju je vukao putem i ja sam stisnuo svoje zube
na Alekov čvrsti stisak na njenoj ruci. Nije mi se sviđala njegova ruka na
njenoj, što nije imalo smisla. Što je mene bilo briga kako se on odnosi prema
10
Naš svet knjiga

ruskoj kurvi? Pokušao sam i nisam uspio izbjeći njen pogled u cijev mog
pištolja. Riječi su izašle prije nego sam stigao i razmisliti o tome.
„Promijenio sam mišljenje. Pronađi sebi drugu djevojku, ja želim ovu.“
On je zastao i pitao, više iznenađeno nego iznervirano. „Stvarno?“
Nikad nisam uzeo jednu za sebe, no ova djevojka je gledala u mene kao
da sam slagalica koju ona želi sastaviti. Bilo bi zabavno gledati njen pokušaj.
Alek se nije ponašao kao da je razočaran što je izgubio svoj prvi izbor.
Bilo je skoro kao da je i očekivao.
Kako god. On je shvatio tko je bio njegov šef. Razgledao je po skupini
potom odmahnuo glavom. „Ne, idemo. Ostale su ružne.“
Filip i njegovi ljudi su već otišli prije nego smo mi izašli napolje i ja sam
podigao ruku štiteći oči od kiše. Ništa od toga mi se nije činilo u redu. Goran
će biti bijesan, a ja ću vjerojatno biti taj koji će mu sve to iznijeti. Bio je to moj
poziv za jamčevinu no barem će me Filip podržati.
Trgnuo sam stražnjim vratima i gledao u djevojku, bez riječi joj
naređujući da uđe. Njene krupne srneće oči su trepnule na auto, zatim joj se
pogled usmjeri na mene. Izraz mi se promijenio. Ući ćeš unutra ako znaš što je
dobro za tebe.
Imala je torbu koja je visjela poprečno preko njenog tijela i ona je podigla
remen preko svoje glave da je skine dok je prilazila da uđe unutra. Nije je
zaledio moj pištolj, što znači da nije imala zdravi strah od njega, a to bi moglo
značiti da će se teže kontrolirati.
Smjestio sam se na stražnje sjedište pored nje i zatvorio vrata s jakim
udarcem. Njen zaštitnički izraz i čvrsti stav su pokazivali koliko joj je
neugodno. Torba joj je bila u krilu i stisnula je remen čvrsto s obje ruke da
sam mogao vidjeti iscrpljeni drhtaj njenih ruku.
„Govoriš li engleski?“ zahtijevao sam njen odgovor dok je Alek sjedao na
suvozačevo mjesto.
Glas joj je bio blag i ženstven. „Da.“
Nisam znao kako da se osjećam povodom toga. Ponekad je bilo lakše ako
nisu ništa razumjele, jer si mogao slobodno razgovarati. Alek nije odrastao
u dvojezičnom domaćinstvu poput mene i ima problem kad treba
razgovarati na srpskom.
„Kući, John,“ rekao sam. Auto se pomjerio s pločnika. Izvukao sam
mobitel iz jakne i napisao poruku Goranu.
Ja: Sastanak je pao. Možda želiš provjeriti s onim tko ga je dogovorio.
Odgovor je stigao trenutno.
11
Naš svet knjiga

Goran: Filip radi na tome.

„Znao sam,“ Alek je rekao zabavljenog tona.
„A što to?“ Skinuo sam svoju mokru jaknu, bacio je na pod i pojačao
grijanje na konzoli. Četrnaest stepeni je bilo napolju, što je bilo prosječno za
novembar, no od kiše se moja koža ježila.
Okrenuo se na svom mjestu, gledajući u nju dok je meni govorio. „Da ćeš
je ti htjeti, Vasilije, ako je ja poželim prvi.“
„Začepi, jebo te.“ Posvetio sam pažnju njoj. „Kako se zoveš?“
Gledala je natrag u skladište i izgledala zabrinuto. „Što će se dogoditi s
tim ženama?“
Ne samo da je pričala engleski, ona je govorila s jedva primjetnim akcentom.
Dah joj je zastao u grlu kad sam omotao svoju ruku oko njenog grla i
gurnuo je uz vrata. Glava joj je udarila od staklo i ona je trepnula.
Usredotočio sam se na zaprepaštenu djevojku koju sam imao u stisku.
Puls joj je ubrzan ispod mojih prstiju.
Oči su joj raširene i fiksirane na mene. Kliznuo sam preko sjedišta i
pritisnuo svojim koljenom uz njeno bedro i bio sam tako blizu da sam mogao
osjetiti toplinu koju odašilje njeno tijelo. Osjetio sam njeno drhtanje.
Na zatamnjenom stražnjem sjedištu bilo je kao da smo zatvoreni zajedno.
Samo mi.
Grlo joj se pomjeralo dok je snažno progutala. Odjednom sam imao sliku
mog kurca zabijenog između njenih usana i skroz dolje u njenom grlu. Da li
bi me gledala kao što me gleda sada? Trgnuo sam se i odgurnuo te misli.
Nije pravo vrijeme.
„Kako tako tečno pričaš engleski?“ rekao sam, sikteći u njeno lice.
Glas joj je bio slab i stisnut, no to je vjerojatno od mog stiska. „Puno sam
gledala američke filmove.“
Borila se za dah i ja sam je pustio, zatim sam se vratio na svoje mjesto u
autu.
„Tvoje ime,“ ispalio sam. „Već sam te pitao jednom.“ Ako mi ne odgovori
ni drugi put, oduzeti ću joj ime. Promijeniti ću ga u 'kurva', poput mog brata
koji je to uradio za našu maćehu godinama ranije.
Djevojka je oklijevala, zatim se opametila. „Oksana.”
Pogled joj je pao dolje i pratio svaki šav na futroli za pištolj, a zatim se
zadržao na mom pištolju. Da li je razmišljala da napravi scenu zbog toga?
To ne bi za nju dobro završilo – ili bi umanjilo preprodanu vrijednost
Lexusa.
12
Naš svet knjiga

„Otkud ste došle?“

„Aerodrom.“
Pametnjakovićka. Opet sam omotao ruku oko njenog vrata, a ovog puta
sam se nagnuo toliko da su moje usne bile točno pored njenog uha. „Ljudi
sa mnom tako ne razgovaraju, pogotovo ne kurve.“
Oksana je zadrhtala i zatvorila oči. Njen džemper je bio uzak i mokar od
kiše i očito joj je bilo hladno. Njene bradavice su stajale čvrsto ispod tkanine.
No ja sam se pretvarao da je njena reakcija bila od moći koju sam joj
prezentirao ili od moje neposredne blizine. Ja sam tip koji dobro izgleda i
djevojke su padale u nesvijest kad bih obratio pažnju na njih. Ona se opet
borila da diše ispod stiska mojih prstiju na njenom dušniku. Zasigurno sam
na nju usmjerio pažnju, nisam li?
„Kazan,“ gušila se. „Ja sam iz Kazana.“
Oči su joj zatreptale kad sam je popustio stisak no zadržao sam ruku,
pobrinuvši se da razumije tko je glavni. Čini se da je shvatila. Njeno srce je
tutnjalo ispod mog dodira.
„Dobro, Oksana iz Kazana, koja voli američke filmove,“ kliznuo sam
dlanom niz njen vrat dok se prijeteći zadržao na dnu vrata, „kaži mi koliko
imaš godina?“
Njena donja usna je zadrhta. „Dvadeset.“
SUV je ušao u krivinu da se uključi na autoput i ja sam naslonio svoju
težinu na nju. Nije bila koščata poput drugih djevojaka i iskoristio sam
priliku da je bolje pogledam. Stavio sam lijevu ruku na prozor iza nje,
zatočivši je. Pomislio sam da je bila srednje privlačna u skladištu, no sad kad
je pobliže gledam vidim koliko sam bio u krivu. Koža joj je bila svijetla i
glatka. Njene prašnjave ružičaste usne su bile sočne i seksi čak i kad ih je
razdvojila i udahnula drhtavo, nervozno zrak. Ledeno plave oči su bile
okružene dugim, gustim trepavicama.
U drugim okolnostima, nakon tuširanja i bolje odjeće, ona bi čak mogla
biti i izuzetno lijepa.
Oksana je bila daleko izvan Alekove lige i bila je to dobra ideja da sam je
ja uzeo od njega. On je mislio da očekuje da ovaj tip djevojke i... zaboravi to.
To je bila samo glupa sreća da je ovako privlačna djevojka bila u igri večeras.
To se više neće ponoviti. Njene grudi su se podizale i spuštale ubrzanim
disanjem i ja sam kliznuo rukom niže sve dok se moj dlan nije zaustavio na
sredini njenih prsa. Okrenula se da me pogleda, širom otvorenih očiju, a dah
joj je zastao. Moji prsti su bili opasno blizu njenih dojki i ja sam se nasmiješio.
13
Naš svet knjiga

Ona se nije plašila mog pištolja, no mog dodira? Izgledalo je kao da se

usrala od straha.

14
Naš svet knjiga

Oksanine kristalno jasne oči su me proučavale fasciniranim užasom.

Djevojka se trebala opustiti; jedva da sam je i dotaknuo. Zapravo, bio sam
znatiželjan kako će reagirati kad to zapravo i uradim. Ako spustim svoju
ruku par milimetara i stisnem je, ako uštipnem njenu bradavicu koja me
izaziva ispod njenog džempera, što bi ona uradila?
Da li bi se borila?
Da li bi se pokorila?
Nisam htio publiku kad to saznam i pomjerio sam se dajući joj prostora.
Zadrhtala je, od onog što sam pretpostavio da je bilo olakšanje i ja se nacerim.
Predosjećaj se skupio u meni. Nikad nisam pokupio jednu od djevojki
ranije. Nikad nisam imao želju da stavim svoju najdražu stvar – moj kurac –
nigdje blizu kurvi, no Oksana je izgledala čisto, a ideja nje na koljenima
ispred mene je bila jebeno privlačna.
„Otvori svoju torbu,“ rekao sam. „Istresi je. Želim da vidim što sve imaš
unutra.“
Ugrizla se za donju usnu i nevoljko krenula da izvrši zapovijed. Otvorila
je svoju prtenu torbu i okrenula je naopačke izbacujući odjeću i knjige na
sjedište između nas. Preturao sam po ružnoj, jeftinoj odjeći i neprivlačnom
donjem rublju i izvukao tri knjige s mekanim uvezom koje je imala. Tu su
bili odresci od karte s njenih letova, dokumenti za vizu i šezdeset dva dolara
u gotovini. Otvorio sam džep i pronašao njen ruski pasoš i njen izraz se
slomio.
„Što ćeš da uradiš sa mnom?“ pitala je jedva glasnije od šapta.
„Sve je u redu,“ rekao sam pretjerano sladunjavim glasom. „Mi ćemo biti
prijatelji.“
Svjetla autoputa su preletjela, bacajući trag svjetlosti preko njenog lica.
Nije bila zavarana. Morala je imati bistar mozak koji je išao uz njena
pametnjakovićka usta.
U njenim stvarima se nalazila i bilješka za note i kad sam je podigao, oštro
je udahnula.

15
Naš svet knjiga

Njena reakcija je naglasila da joj je ovo najbitnije i ja sam je otvorio,

očekujući da ću tu pronaći slike porodice i prijatelja. Koji kurac? Izvukao sam
mobitel i upalio svjetiljku da bih mogao shvatiti u što to gledam.
Muzika.
Rukom pisani neuredni muzički listovi. Prošao sam kroz bilješke,
zaintrigiran. Trećina stranice je bila ispisana olovkom ponavljajući pet plavih
dijelova. Zabilješke su bile išarane na marginama. Nisam znao čitati note, no
prepoznao sam dva različita ključa. Muzika za klavir? Ovo je bilo njeno
privatno vlasništvo?
Pregledao sam prvih par stranica i proučavao ponavljajuće note koji se
penju gore i dolje po crtama. Oksanin izraz je bio kao da je stajala gola ispred
mene.
Zatvorio sam bilješku na svom krilu. „Gdje su slike tvoje porodice?“
„Molim?“
Suzio sam svoje oči. „Tvoji roditelji. Ostavila si ih i čak nisi ponijela ni
sliku?“
Njen izraz bi bio srceparajući da sam imao srce. Ton joj je bio ravan. „Moji
roditelji su mrtvi.“
Bilo je očito da ne govori figurativno. Bol je zasvijetlila u njenim očima i...
to me je jebeno dotaklo. Siroče je bila riječ koju je moj brat odbijao da nas
opiše, ali on je bio stariji. Luka je imao dvadeset i sedam, a ponašao se kao
da ima pedeset. Uvijek je bio nezavisan. No čak i s dvadeset i četiri bilo je
puno dana kad sam se osjećao bez roditelja i sam. Nisam krivio Luku što je
otišao, no bilo je iznenađujuće koliko mi je nedostajao. On je bio jedini član
porodice kojemu sam vjerovao.
Pa, Oksana je bila siroče, poput mene. Zapravo, veoma sam sumnjao da
je njena situacija bila poput moje, osim ako njeni roditelji nisu bili ubijeni od
vlastite porodice, također.
„Vrati svoja sranja,“ rekao sam.
Kupila je svoje stvari i gurala ih u torbu, no nastavila je krasti poglede na
bilješku koju sam držao. Željela ju je, no bila je previše uplašena da pita i ja
sam uživao gledati je kako se grči. Svaki put kad sam bio u poziciji da imam
moć, prihvatim je, čak i kad je to bilo prema ruskoj djevojci koja mi nije
značila apsolutno ništa.
„Ovo ću zadržati,“ rekao sam držeći bilješku.

16
Naš svet knjiga

Zamislio sam đavolski osmijeh na svom licu kad sam se smiješio. Bio sam
sretan što sam imao dodatnu stvar za moć. Ako me bude gnjavila večeras,
zaprijetiti ću joj da ću baciti bilješke. To će je motivirati.
Izgledala je poraženo i ramena su joj se spustila. „Što ću morati uraditi,
Vasilije, da je zaslužim natrag?“
Moje ime na njenim usnama je bilo neobično uzbudljivo.
Vjerojatno ga je zapamtila kad ga je Alek koristio, no ona je izbjegla
njegov uznemirujući naglasak i izgovorila ga pravilno. Ah, znači bila je
pametna.
S tako malo riječi, razumjela je svoju ulogu, što je bilo dobro. Ako daš ženi
centimetar, ne samo da će uzeti kilometar već će ti zabiti nož u leđa kad bude
gotova. I vjerojatno će se smijati dok te bude gledala kako se grčiš od bola.
Postoji samo jedan način na koji će ovo funkcionirati. Ja utvrdim svoju
dominaciju nad Oksanom, jebem je dok mi ne dosadi i zatim je pošaljem
Miri, jednoj od suradnica moga ujka koja vodi javne kuće.
Njen ledeni pogled nije se pomjerio s mene. Gledala me je poput zebre
koja pije vodu pored lava. Omotao sam prstima oko korica bilješke i ona se
trgnula kao da sam prošao rukom između njenih nogu. Jesam li joj izgledao
strašno u zatamnjenom prostoru auta cereći joj se osmijehom punih zuba?
Moj mobitel je zavibrirao s porukom od Filipa.
Filip: Sastanak sutra u 09:00 ujutro u tvom uredu.
To nije bilo pitanje, no ja sam se ponašao kao da je bio.
Ja: Okay.
Očito, imamo sranje koje treba riješiti.
Ostatak vožnje je bio u tišini. Djevojka je gledala kroz prozor, gledajući u
ništa jer je vani bio mračno i kišno, a moja kuća nije bila blizu ničeg osim
terena za golf. Ne bih rekao da se bila opustila tokom vožnje, no kad je SUV
skrenuo s prilaza i kad je ugledala moju kuću, ona se napela.
Da li joj je izgledala kao palača? Bila je osvijetljena noćnom rasvjetom.
Čineći da kuća od osam spavaćih soba, s garažom za šest auta izgleda moćno
i blještavo. No, ne bi bila tako velika da je porodica Marković živjela tu, no
sad sam bio samo ja i osjećala se kao špilja.
Luka me je nagovarao da je prodam. Porez je bio ogroman, no tko ga jebe.
Mogu si to priuštiti i nisam bio spreman da je se odreknem. Je li to bila
krivnja? Nisam bio u podrumu otkako su Luka i njegova djevojka otišli.

17
Naš svet knjiga

John je parkirao u garažu. Uzeo sam svoju jaknu s poda i otvorio vrata
izlazeći s Oksaninom bilješkom zataknutom ispod ruke. Alek je izlazio sa
suvozačevog sjedišta i čudan izraz njegovog lica me je zatekao nespremnim.
„Što je?“ pitao sam.
Glas mu se stišao. „Vasilije, budi oprezan. Ona me uznemiruje.“
„Ti se brineš zbog djevojke?“ Je li on bio ozbiljan? Ponašao se čudno i to
mi se nije sviđalo.
„Trebao sam izabrati jednu ružniju.“
Počeo mi je ići na živce. „Aleksandar. Koji kurac ti pričaš?“
Kao da je odjednom postao svjestan svoje okoline i lice mu je postalo
bezizražajno. „Ništa.“
Pomjerio sam se da smanjim udaljenost i isprsio svoja ramena prema
njemu u prijetećem stavu. „Imaš nešto za reći, stoga reci.“
Odmaknuo se i podigao svoje ruke u neprijeteći stav. On nije volio pričati,
a još manje se volio boriti. „Ti... uvijek želiš ono što drugi ljudi imaju.“
Moja trenutna reakcija je bila stisnuti ruke u šake. Ja sam bio veliki dečko,
koji je volio da koristi svoju privatnu teretanu. Alek je bio viši od mene, no
on je bio mekan, bio je alergičan na sve vrste naprezanja, osim za jebanje.
Sranje, on se zadiše dok se penje uz stepenice. Mogao bih ga oboriti s jednim
udarcem.
No on nije bio u krivu.
Ja jesam želio ono što drugi ljudi imaju. Želio sam da poštovanje koje je
moj otac tako lako dao Luki, a ne meni. Odanost koju je Lukina djevojka dala
njemu. A najviše, želio sam poziciju moga strica na čelu porodičnog biznisa.
Pogledao sam u Oksanu kroz zatamnjena stakla auta. Da, i nju sam želio.
Ja želim sve.
Tenzije su popustile i ja sam olabavio svoje šake dok se rezervni plan
javio. „Javiti ću Miri da dolaziš i reći joj da je na moj račun. Što god želiš,“
moja mirovna ponuda bi trebala biti više nego dovoljna. Alek je izvukao
deblji kraj iz ovog dogovora ili sam barem tako čuo, jer nikad nisam platio
za seks. On može imati djevojku ili dvije za večeras koje su profesionalke,
radije nego sramežljivu Ruskinju koja bi mogla biti užasni laik.
On je gledao kroz prozor veoma dugo, promatrajući je. Podigao sam
obrvu u oštri luk. Da li će odbiti moju ponudu i završiti bez pičke uopće?
„Okay,“ rekao je konačno.

18
Naš svet knjiga

„Odlično.“ Prisilio sam se na osmijeh. Dobro sam se ponašao prema

Aleku i ona je prenosio priče ostalim podređenim koji rade za Marković
porodicu. Ja sam bio slabiji potporni sistem mog strica, koji truje iznutra.
Alek se uozbiljio i tiho progovorio. „Ti zbilja misliš da je večeras bila
namještaljka?“
Odmahnuo sam kao da to nije bila velika stvar, iako jeste. „Napali smo
ih dosta puta ranije. Stric će istražiti što ne štima sutra.“ Pogledao sam u
Alekovo auto parkirano pored Porschea u mojoj garaži. „Mira će ti sigurno
reći da su njene cure čiste, no pobrini se da omotaš sranje večeras, ili će ti
kurac otpasti.“
Nervozno se nasmijao i njegove oči su još jednom odletjele do djevojke
koja je čekala unutar SUV-a. „Isto i za tebe.“
Dok je Alek tražio svoje ključeve i upalio svoj auto, otvorio sam vrata i
pogledao je. „Izlazi.“
Oklijevajući je izašla i proučavala Aleka dok je izlazila. Bez emocija, no
mogao sam vidjeti paniku u njenim očima koju je pokušala sakriti.
Nije bila sjajna glumica i gledanje njega kako odlazi je bilo kao da je njen
splav života otplovio daleko.
Rekao sam Johnu da uzme koji god auto želi da vozi ove sedmice, a ja ću
mu javiti ako mi bude trebao. Uzeo je Lexus.
Pokazao sam prema vratima koje vode u kuću i moj ton je bio odsječen.
„Poslije tebe.“
Otvorila je vrata krećući se kao da vode u njenu propast. Upalio sam
svjetlo u hodniku, isključio alarm i stavio ruku na njeno rame, zaustavivši je
da ne ide dalje. Trznula se ispod mog dodira i okrenula lice prema meni.
„Pridrži ovo.“ Stavio sam svoju mokru jaknu u njene ruke, uzeo njenu
torbu i bacio je na pod u predsoblje s naše desne strane. Neće joj trebati
odjeća, a ova u njenoj torbi je ionako bila užasna. Dok je kačila moju jaknu
na vješalicu i poslušala moju naredbu, njena tišina me je nervirala. „Zašto si
kog kurca tako tiha? Zar ne želiš znati što se događa?“
Usporila je svoje pokrete, pažljivo razmišljajući o svom odgovoru. „Imam
neke ideje što ti želiš i vjerojatno je bolje ako o tome ne razmišljam.“
„A zašto?“
„Jer,“ okrenula se prema meni, a njene ledeno plave oči su me rezale na
komadiće, „sam sigurna da što god da kažem to te neće spriječiti“.
Njena osuda je bila sranje. Čak joj nisam ništa ni uradio, osim što sam
stavio ruku na njen vrat u autu, a njen optužujući pogled je činio da vatra
19
Naš svet knjiga

gori u mojoj glavi. Prije svega, to je bio samo seks, a ja ću se potruditi da i

ona uživa. Drugo, mene ne zanima pokušaj jebanja uplakane djevojke koja
me preklinje da prestanem. Kurac mi je prijetio da će se uvući u moje tijelo
od te pomisli.
„Nemoj si laskati,“ puknuo sam, „mogao bih poslati poruku djevojci
upravo sada i bila bi tu da sisa moj kurac za manje od dvadeset minuta.“
Nije se trznula na vulgarnost. Oksana je podigla svoju bradu. „Pa, zašto
ne bi?“ Umjesto da podignem njen izazov, ja se nacerim i ispunim svoj glas
sa zajedljivim uzbuđenjem. „Ah, ti bi gledala, ha? Možda bi se mijenjale da
podijelite moj kurac?“
Njeno lice je nekako više problijedjelo.
S obzirom da je ona očito bila moj zarobljenik, ja mogu što god želim,
uključujući i iskrenost. „Ono što ti želim raditi nije seks.“ Prišao sam bliže
gdje smo bili prsa uz prsa i ja sam vidio plamenove uzbune u njenim očima.
Moj glas je bio apsolutni. „Radi se o moći.“

20
Naš svet knjiga

Gledala sam u Vasilijeve crne oči i zadrhtala. Zar je rekao da me neće

jebati? Borila sam se da pronađem novi ugao. Bez obzira koliko planiranja
da izvedem, toliko toga je večeras bilo nepoznato i nisam očekivala da ću
završiti ovdje iako me je Aleksandar uvjeravao da hoću. Vasilije je bio
pohlepan. On je posegnuo za mnom čim je neko drugi pokazao interes.
Osobno je izgledao drugačije. Uglovi njegovog lica su bili oštriji, ramena
šira, a oči dublje. Studirala sam njegovu sliku, ali u stvarnom životu, on je
bio puno... više. Više privlačan, više impozantan i puno više agresivan. Jedva
da sam disala tokom vožnje prema ovdje, a tu je malo potpomogla i njegova
ruka stisnuta oko moga vrata.
Jednom kad je utvrdio svoje pravo na mene, moja panika je postala manje
lažna.
„Moć?“ pitala sam bez daha.
Njegove zjenice su bile stvorene od najcrnjeg mogućeg leda, no iako se
smiješio i bljesnuo svojim rupicama, toplina nije dosegnula do njegovih
očiju. Ruka mu je omotala moj struk i kad sam se instinktivno pokušala
izmaknuti njegovi prsti su se zakopali.
„Ne volim da se dodirujem,“ rekla sam i čvrsto zatvorila svoje oči. Nisam
željela to otkriti, barem ne još, no sada nije bilo izbjegavanja. Željela sam
imati karte u rukama što je duže moguće. Da me nije izabrao večeras, trebala
sam glumiti da sam Aleksandrova djevojka, no moj smiješni plan je upalio.
Što ću sad, kog vraga, da radim? Moj sljedeći korak je bio da se približim
Vasiliju Markoviću i nisam imala pojma kako. Unatoč tome što sam rekla
svom ocu, zavođenje nije nešto što sam vjerovala da mogu uspješno uraditi.
Moja nesigurnost je rasla, a njegov ledeno hladni dodir na mom struku
me je slabio. Uvukla sam drhtavi dah i prisilila oči da se otvore. Promatrao
me je kao da sam bila i groteskna i fascinantna u isto vrijeme.
Rekla sam Vasiliju da ne volim dodire, pa se njegov zlobni osmijeh
raširio, a njegove ruke kliznule gore, dlan mu se zaustavio na mojim rebrima.
Njegov palac je očešao donji dio mojih grudi kroz moj tanki džemper i
grudnjak, a moja koža se previše raširila. Bila je rastegnuta i razvučena u
milion smjerova.

21
Naš svet knjiga

„Ne voliš dodire?“ Njegov duboki glas je bio grlen. „Zašto?“

Nisam mu mogla reći da sam ubila posljednjeg muškarca koji je stavio
ruke na mene. „Volim svoj vlastiti prostor.“ Rekla sam žurno.
Kad bi vrag poprimio ljudski oblik, on bi imao izgled točno poput Vasilija
sada. Seksualno nasilan i uvjerljivo opasan.
„Da? Pređi preko toga.“ Pogledao je uokolo prije nego je vratio pogled na
mene. „Sve u ovom prostoru je moje.“
Njegova hladna ruka se maknula, a moje tijelo je ostalo vruće iza toga.
Odvezao je svoje čizme i ponio moju bilježnicu s kompozicijama ispod
ruke kad je krenuo prema hodniku. Očekivao je da ga pratim, pa jesam.
Postalo je teško misliti i o čemu drugom osim o njegovom planu za mene, no
prisilila sam se da se fokusiram.
Sav moj trud je bio u tim stranicama. On je također mogao biti zapisan i
u mojoj krvi.
Bilo mi je rečeno da Vasilije nije ništa drugo doli lijepi razbojnik. Dimitrije
Marković je imao dva sina i Luka je bio onaj pametniji. No moja informacija
nije bila točna, ili je barem bila nepotpuna. Vasilije možda i jeste izbačen s
koledža, no ja ga ne smijem podcijeniti. On je shvatio da je večerašnja
pošiljka bila zamka, nije mi vjerovao i najgore od svega on je znao da mi je
bilježnica bila bitna. On je bio daleko od glupog - želim biti mafijaš- za kojeg
sam se nadala.
Bože, trebala sam to sve zapamtiti i ostaviti moju bilježnicu, radije nego
samo kopirati. Ja nisam znala koliko će mi vremena trebati da uradim ono
što sam trebala da uradim i kako ću biti bez svoje muzike toliko dugo?
Trebala mi je da mi da snagu.
Vodio me u zamračenu kuhinju, ne trudeći se sa svjetlom. Kad je otvorio
frižider, jaka svjetlost je sjala preko njegovog tijela. Mrsko sam priznala da
„dobro izgleda“ opis je bio točan. Nosio je tamnu, dugih rukava majicu
preko traperica i tkanina je uokvirivala linije njegovog mišićavog oblika.
Zavrnuo je rukave da oslobodi svoje laktove i izvukao bocu piva iz frižidera
i stavio je na pult.
I oči i kosa su bile crne, a brada stara jedan dan mu je osjenčala čeljust.
Imao je „izražajno lice drkadžije“ koje je davalo obećanje da mu nije problem
udovoljiti. Vreli i samozadovoljni kučkin sin. To je bio izgled koji bi moja
polu sestra Tatiane ganjala, da nije bio deklarirani nećak Gorana Markovića
i drugi po redu u Srpskoj kriminalnoj porodici.

22
Naš svet knjiga

Otvarač za boce je izvučen iz ladice i čep je odbačen padajući glasno na

granitni pult, a ja sam se trudila da ne gledam njegove ruke ili način na koji
se tetive njegovih snažnih podlaktica pomjeraju ispod njegove kože. Misli o
tome što će ti ove ruke uraditi, Oksana.
One me mogu ubiti. Zasigurno hoće ako sazna istinu.
Usmjerio je pogled u mom smjeru, a moja nesigurnost poraste
desetorostruko. Njegov pogled je bio pohotan i nepristojan. Trebala bih biti
sretna, no bila sam prestravljena. Polako se spuštao niz moje tijelo, zadržao
se na mojim grudima, a zatim do mojih bokova. Već sam se osjećala golo i
izloženo što će se ubrzo zasigurno dogoditi.
Pivo je bilo Osterhägen, što je bilo ironično. To je bio omiljeni brand mog
oca. Vasilije je pio dugim gutljajima, zatim krenuo niz hodnik noseći svoje
pivo i moju bilježnicu sa sobom. Kuća Markovića je bila elegantna i klasično
uređena. Nije bila kitnjasta. Luksuz je bio prefinjen i podcijenjen. Još jedna
neočekivana stvar od njega. Čula sam da se Srbi vole razmetati. Šepurili su
se svojim mafijaškim novcem, većinu stečenu preko leđa moga naroda.
Došli smo do ulaza koji je vodio u nekoliko dijelova kuće. Ured je bio s
moje lijeve strane, ogromna blagovaonica s moje desne strane, a dnevna soba
ispred nas sa stepenicama koje vode prema gore. Moje tijelo se stisnulo kad
sam primijetila crnu ljepotu koja je stajala pored prozora. Na mjesečini
Steinway veliki piano je doslovno oduzimao dah.
Muzički listovi su stajali na podestu, a moje srce je zakucalo brže. „Sviraš
li?“
Da li imamo nešto zajedničko?
Vasilije se okamenio. „Jebo te, ne. Ta stvar nije dodirnuta već godinama.“
Moja nada potone, no njegova reakcija je bila... čudna. Reagirao je kao da
klavir nije ništa vrijedno, no bio je upravo to.
Samo reagiranje.
Kad me je dopratio do podnožja stupa, moje srce se spustilo sve do mojih
nožnih prstiju.
Strah je rastao u meni sa svakom obloženom stepenicom, kojom sam se
uspinjala pored njega. Moj stomak se izmiješao sa žuči. Ako povratim, on će
me izbaciti i mjeseci planiranja će biti uzalud. Nisam mogla podbaciti s ovim.
Stisnula sam usne zajedno i borila se protiv nervoze. To je bio samo seks.
Bilo je gorih ljudi s kojima sam se mogla jebati od Vasilija Markovića, rekla
sam sama sebi.

23
Naš svet knjiga

Došli smo do kraja stepenica i on je uzeo moj lakat i poveo me desno.

Njegov hladni, dominanti stisak me vukao niz hodnik do vrata na samom
kraju, gdje je otvorio vrata i upalio svjetlo. Stražnji dio sobe je bio boje
kamena. Nenamješteni krevet s platformom je bio u sredini. Soba je bila
stilska, odgovarajući ostatku kuće i ne ono što sam očekivala od jednog
dvadeset četverogodišnjaka. Zatvorio je vrata iza nas, izvukao svoj mobitel
i stavio ga da se puni na obližnjem ormariću. Zatim je otvorio ladicu i ubacio
bilježnicu unutra.
Zatim je slijedila futrola. Napravio je šou, izvlačeći spremnik iz svog
pištolja i prazneći komoru. Jesam li trebala biti impresionirana?
Konstantine mi je pokazivao kako se to radi, brže dakako. Glock je bio
odložen na moju bilježnicu i ladica je bila zatvorena, no ja se nisam osjetila
sigurnije. Bio je jači i brži i pretpostavila sam da bi me mogao ubiti bez oružja
ako želi.
„Kupaonica je tamo pravo.“ Pokazao je rukom prema vratima meni
lijevo. „Idi se istuširati.“
Kao da sam bila nečista.
Jurnula sam kroz vrata i zatvorila ih iza sebe, stisnuvši kvaku i naslonivši
se na okvir za podršku. Bila sam tako jebeno glupa. Ja sam se prijavila za
ovo. Ja sam pitala za ovo. No sad kad je moment došao, ja nisam bila
spremna.
Kupaonica je izgledala kao da je prenesena sa stranica časopisa. Sva je
bila u umirujućim bojama i sofisticiranim instalacijama. Ogromna tuš kabina
je bila postavljena i ja sam pustila vodu, zaustavivši se na moment da bih se
mogla sabrati.
Zadržala sam elastičnu vrpcu s mog zapešća jer sam znala da će dan biti
dug i svezala sam svoju kosu zavrćući je u punđu. Nisam htjela smočiti kosu.
Trebati će mi sati da je osušim bez sušila no ja sam morala ući pod tuš da
nastavim sa svojom laži.
Moje putovanje nije započelo u Kazanu u Rusiji; započelo je iz imućnog
predgrađa južnog dijela grada ovo jutro. Visjela sam u odjelu za prtljage u
O'Hareu* satima, stapajući se s drugim djevojkama koje su stizale.
Sranje, Oksana. Saberi se.
Jedan razmaženi maleni bogati dečko s kojim se mogu nositi. Tako sam
rekla ocu i sama vjerovala u to. Naše porodice su se borile za kontrolu u
Chicagu godinama, i ubaciti se u Marković kuću je bila velika prednost za
Sergeya Petrova.
24
Naš svet knjiga

Šteta što se moj krajnji cilj nije poklapao s njegovim.

Skinula sam se i ušla pod tuš, dopustivši da voda udara po meni i
zamagljenom staklu. Moje tijelo je bilo alat. Iskoristiti ću ga da dovedem
srpskog princa mafije u susjednoj sobi na njegova koljena.
Poletni razgovor s kojim sam se ohrabrivala je zamro kad su se vrata
kupaonice otvorila i tamna figura se pojavila iza zamagljenih stakala. Što kog
vraga on radi?
Bilo je malo vjerojatno da me može vidjeti, no ja sam prekrila svoju
golotinju rukama i pomjerila se u ugao tuš kabine.
Figura je zastala na moment, zatim je nestao, zatvarajući vrata iza sebe.
Strah je stisnuo moj želudac, čineći da se osjećam teškom. Kad sam isključila
vodu i odgurnula vrata, to je potvrdilo moje sumnje.
Vasilije je uzeo moju odjeću.

________________________________
* O'Hare međunarodni aerodrom u Chicagu

25
Naš svet knjiga

Odbacio sam Oksaninu mokru odjeću u korpu za veš u mom ugrađenom

ormaru, kad sam je trebao baciti u smeće no osjećao sam se lijeno. Ne, ne
lijeno. Previše nestrpljiv da odem dolje i bacim njeno sranje u smeće. Ako se
zadrži previše dugo, ući ću unutra i izvući je.
Je li me primijetila kad sam upao u kupaonicu? Nisam je mogao vidjeti,
no isto tako nisam ni gledao. Čuvao sam taj trenutak za kasnije i bio sam
znatiželjan kako će ona reagirati. Hoće li pokušati ostati pod tušem cijelu noć
ili će omotati jedan od malih ručnika oko svog tijela? Ili će se pojaviti jebeno
gola?
Upalio sam džoint i uvukao dim u moja pluća. Ako me Luka vidi da
pušim travu u kući, on će prokleto da poludi. No on nije bio ovdje više, zar
ne? Mogao sam razbacivati pepeo posvuda i usmrditi glavnu spavaću sobu.
No, ja nisam. Uzeo sam zdjelu koju sam koristio kao pepeljaru i otišao do
prozora, otvarajući ga par centimetara.
Hladnoća je ulazila dok sam gledao u krevet.
Moj otac je jebao kurvu upravo na ovom krevetu što je dovelo do smrti
moje majke. Plahte su bile nove, no sve ostalo je bilo isto. Jesam li bio
bolestan što sam se uselio ovdje? Nije smetalo Luki kad se on bio uselio. To
je bila najveća i najljepša soba u kući.
Povukao sam samo par dimova i ugasio džoint. Mogu se jebeno naduvati
neki drugi put. Večeras, samo sam se želio osjećati drugačije. Bolje. Ispuhnuo
sam čist zrak iz svojih pluća kroz prozor i zatim ga zatvorio, utišavajući
zvukove kiše.
Tuširanje je završilo i čuo sam kako se vrata kabine otvaraju.
Smijeh se raširio mojim usnama. O čemu Ruskinja upravo sada razmišlja?
Je li paničarila? Hoće li potražiti oružje da se odbrani? Mogla bi pokušati. No
neće joj trebati. Moj napad na nju neće biti fizički.
Začulo se par tihih zvukova, no ništa što bi mogao naslutiti što radi.
Vrata kupaonice su se otvorila.
Jebem. Ti. Sve.
Nadao sam se da će izaći s ručnikom zataknutim ispod svojih ruku jedva
prekrivši svoju pičku i dupe, no umjesto toga ona se omotala u pliš crni

26
Naš svet knjiga

ogrtač. Moj ogrtač. Nikad ga nisam nosio i zaboravio sam da je visio na

vratima. Bio je prevelik na njoj. Jedna ruka joj je stiskala jednu stranu držeći
ogrtač zatvorenim uz pojas koji joj je bio zavezan oko struka. Druga ruka joj
je visjela sa strane, rukav ogrtača joj je prekrivao prste. Stajala je na pola puta
između sobe i kupaonice i gledala u mene, u pokušaju da sakrije bilo koji
trag straha iz svog izgleda.
Nije uspjela.
Nisam bio spreman na prizor nje u mom ogrtaču, no gušeći stražnju
pizdunsku reakciju zahtijevanja da ga skine. Izvlačeći to glasno će biti
zanimljivo i nisam mogao zanijekati da nije bilo zanimljivo da je vidim
ovakvu.
„To je moje,“ rekao sam ležerno. „Nisam rekao da ga možeš obući.“
Ruke su joj se jače stisnule i odmaknula se jedan korak. Glas joj je bio tih
poput šapta.
„Uzeo si moju odjeću.“
„Da. Znači, ispod toga si gola?“
Za mikrosekundu je gledala u mene kao da sam jebeni idiot, no onda je
nestalo. Izraz joj je bio nepromijenjen.
Bez odgovora je bio odgovor koji sam trebao. „Kakav je to osjećaj?“ pitao
sam. „Sviđa ti se moj ogrtač omotan oko tvog tijela? Visi na tvojim sisama?
Klizi niz tvoju guzicu?“ Svakim korakom kojim joj se približavam oči su joj
duplo veće. „Voliš moj miris svud oko tebe?“
Dah joj je zastao.
Uzeo sam kraj pojasa, omotao ga oko svoje šake i povukao je bliže sebi.
Ona se sudarila s mojim prstima i oslobodila ruke, no nisam popustio stisak.
Umjesto toga, prošao sam rukom između dijela ogrtača koji je pokrivao
njena bedra pomjerajući je dok nisam masirao njenu pičku kroz tkaninu.
„Tako je mekano,“ rekao sam. „Osjećaj je tako dobar uz tvoju kožu, zar ne?"
„B’layd!”* Bacila je na mene tu stranu riječ s užasom. “Ne diraj me.“
Mazio sam je, pritisnuvši svoj dlan dublje između njenih nogu i dobio od
nje jecaj.
Nisam znao je li to sve od šoka ili je bilo tu i zadovoljstva pomiješanog,
također. „Ja samo dodirujem ono što je moje,“ rekao sam. „Ako ti se ne sviđa
skini ogrtač.“
Oksana nije gledala u mene. Njen pogled je bio fokusiran na moju obrvu
dajući privid pozornosti. Ona je silovito trepnula kad sam nastavio da klizim
prstima preko ogrtača. Ako mi dopusti da nastavim s ovim uskoro ću imati
27
Naš svet knjiga

ruke unutra. Već sam bio ispod, s jedne strane približujući moj dodir bliže.
Ona zadrhta i dah joj se ubrza. Grudi su joj otežale boreći se za disanje.
Njena topla ruka je prekrila moju na čvoru i ja sam zastao. „Dati ću ti što
želiš.“ Progutala je dah, skupljajući snagu. „Hoćeš li i ti isto? Molim te,
Vasilije?“
Ton je bio nježan no riječi su joj imale težinu. Zašto je toliko mrzila
dodire? Ona je pomjerila moju ruku i ja sam joj to dozvolio. Olakšanje je
vidljivo bilo na njoj. Prostor je i za mene dobro došao, također. Krv je već
pumpala kroz moj kurac i to mi se jebeno nije sviđalo. Ona je bila Ruskinja.
Pička je pička, moj kurac je ispalio na mene.
Okrenuo sam se i ušao u sobu, sjeo na krevet i naslonio se na svoje ruke.
Želio sam skinuti ogrtač s nje. Kliznuti rukama unutra i povući ga dolje
polako sa svake strane, mučeći je dok otkrivam svaki goli dio njezinog tijela.
No, tjerajući je da to uradi pod mojom naredbom je bilo bolje. Želio sam je
preplavljenu i povijenu ispod moje kontrole.
Izašla je pažljivo na svjetlo sobe i stala ispred kreveta, njen pogled
zalijepljen na moje grudi. Rekla je da će mi dati što želim, no nije imala
jebenog pojma što je to.
„Skini.“
Ta jedna riječ od mene je izbila zrak. Pucketao je s intenzivnošću dok su
njene drhtave ruke pale do pojasa. Elektricitet je prštao mojom kožom dok
je ona polako odvezivala čvor.
Ja sam svom osoblju davao naredbe i stalno sam ponavljao Aleku što da
radi, no ovo... ovo je bilo drugačije.
_______________________
* b’layd- ruski, pizda, kurva

Moj puls je divljao. Zadovoljstvo je teklo mojim venama, jače od

omamljenosti od džointa.
„Gledaj me,“ naredio sam. Želio sam da vidim sve u njenim očima kad
bude ranjiva.
No, ona je zadržala pogled na mojim grudima i odmahnula glavom,
duboko udišući. „Ne mogu.“
Oksana je ubrzala kao da je dobila iznenadnu hrabrost. Spustila je debelu
crnu tkaninu i ispustila je kao prekrivač na pod. Ja...
Sise.

28
Naš svet knjiga

Njena kremasta koža i ružičaste bradavice su bile jebeno seksi. Zaboravio

sam disati. Sviđao mi se način na koji su njene prirodne grudi imale oblik
suze, umjesto okruglih globusa lažnih sisa. Želio sam preći jezikom niz linije
njenog ravnog trbuha, putujući do tankog dijela njegovanih dlačica koje
prekrivaju njenu pičku.
Moj kurac je pucao za pažnju, trzajući se u mojim hlačama. Ona je bila
previše mršava. Mogla se vidjeti linija njenih rebara, no u svakom slučaju je
bila besprijekorna. Struk joj je bio uzak, no njeni kukovi zaobljeni i imala je
noge za jebanje danima.
„Sranje,“ opsovao sam ispod daha. Vratio sam pogled do njenih očiju, no
ona je odbijala da me pogleda. Lice joj je bilo crveno.
Njena sramežljivost me nervirala. Dečki su joj sigurno govorili cijelo
vrijeme da je dobar komad. Imao sam dosta djevojaka koje nisu tako dobro
izgledale i kad bi se bacili na posao, one su se utrkivale da se skinu i pokažu
svoje najbolje pokrete. One su bile ponosne i to je bilo seksi. Pa je ova
sramotna rutina bila glupa i neukusna.
Htio sam njen pogled na sebi. Ta potreba je bila... iznenađujuća.
„Oksana.”
Njene plave oči su konačno došle do mojih. Jebeni Isuse, s čim je moj
džoint bio napunjen? Njene proganjajuće oči su me tjerale da ustanem. One
su šaputale da došetam tih pet ili šest koraka do nje, zgrabim neuredni čvor
na stražnjem dijelu njene glave i zalijepim svoja usta preko njenih. Želio sam
jebati njena usta ne sa svojim kurcem... već s mojim jezikom.
Bio sam u neredu.
Ona se tako snažno tresla, kao da je signalizirala neboderu onog
momenta kad se eksploziv na osloncima spremao da ga raznese.
Jedva da se držala i spremala se da padne u kolaps. Uspravio sam se da
bih se kretao brzo poput nje.
Što je duže gledam, više sam bio uvjeren da njena sramežljivost nije
gluma. Ona je zaista bila prestravljena. Pa zašto nije pobjegla? Zašto je
skinula ogrtač bez borbe? Morao sam prilagoditi svoju igru da bih je pratio.
Podigao sam ruke u lažnoj predaji. „Neću te dodirivati upravo sada.“
Prošao sam pogledom niz njeno nevjerojatno tijelo. „Čak iako ja to stvarno
jebeno želim.“
To nije bila laž. Zapravo... “Ne mogu dočekati da klizim rukama svud po
tebi. Unutra tebe. Da te navlažim. Da izazovem jecaje iz tebe da te skinem.“

29
Naš svet knjiga

Odlijepila je svoj pogled i nije znala što da radi s rukama. Spustila ih je

nervozno sa strane, do svojih bokova dok ih nije prekrižila preko grudi.
Njena nesigurnost je bila ogromna, njen okus je bio gust i punio je zrak.
Ustao sam s kreveta. „Ti ne voliš seks?“
Donja usna joj je zadrhtala. Trebala joj je vječnost da odgovori, a glas joj
je drhtao. „Ja... ne bih znala.“
Što kog kurca ona govori? Nasmijao sam se, no smijeh je zamro u mom
grlu. Mora da me zajebavaš.
„Ti si djevica.“ Nisam to rekao kao pitanje, no moj ton je bio skeptičan.
Stisnula je usne u usku liniju i kimnula.
Je li to bila istina? Ruska kurva je zapravo bila djevica? Nije voljela
dodire, a možda je bila i religiozna dovoljno da se čuva do braka. Šizila je što
je gola i to mi je sad imalo smisla.
Kurac mi se više stvrdnuo od zatvarač mojih hlača. Nikad ranije nisam
bio s djevicom. Kad sam imao petnaest, jedna od prijateljica moje maćehe me
je razdjevičila dok je njen suprug igrao golf s mojim tatom. Sve djevojke s
kojima sam se zabavljao su već skočile na kurac prije mene.
Bio sam sretan sa svojom novom igračkom, ali saznati da je ona potpuno
nova? Da ću ja biti onaj koji će rastrgati plastičnu vrpcu i izvaditi je iz kutije?
Morao sam obuzdati svoje uzbuđenje. Niko je nije dodirnuo onako kako ću
ja, i ja ću uvijek biti prvi.
Izraz joj je bio očajan. „Možemo li to uraditi?“ Drhtala je. „Želim da
završim s tim.“
Približio sam se i snizio glas. „Ne.“
Jebo te, ne. Moj smijeh je bio đavolski. Nisam joj htio dati ono što ona želi,
uostalom to je bilo nešto za uživanje. Kušanje. Svi moji planovi za nju su se
promijenili po stoti put večeras.
„Nervozna si da probušim tvoju V kartu?“ pitao sam. „Misliš da ako te
dodirnem da ću te jebati, zar ne?“ Da bih to naglasio prešao sam prstom niz
njenu ruku i nacerio se kad ju je izmakla. Sviđala mi se što je tako ćudljiva.
„Ja znam kako to ide.“ Ramena su joj se stisnula no nije se okrenula i
sagnula da vrati ogrtač natrag. Njeno tijelo je govorilo ne, no njene riječi su
mi govorile da. To se zajebavalo s mojom glavom kad sam želio da to radim
njoj.
„Znaš li ti, sada, djevice?“ Ovog puta sam putovao prstima preko njenih
grudi, klizeći preko njenih napetih bradavica i promatrao trnce kako se

30
Naš svet knjiga

podižu na njenoj koži. „Ti znaš kakav će to biti osjećaj kad ja gurnem svoj
kurac unutra i pocijepam tvoju nevinu malu pičku?“
Zadahtala je, gušeći se.
Odluka je bila donesena trenutno. Nema jebanja večeras. Ostaviti je
privremeno u iščekivanju me je činilo tako tvrdim da me je kurac bolio. To
dolazi jer ja tako želim, a ja ću dobiti zadovoljstvo od nje na drugi način. Kad
sam bio spreman, nastavio sam gurati. Pritiskat ću je dok mi ne kaže stop.
Ona je trepnula i pokušavala se sabrati. Njene ruke su se podigle i otišle do
mog remena, a ja sam stajao poput idiota, zapanjen. Moj kurac je bio
oduševljen, no ostatak mene je bio bijesan. Ja sam bio taj koji ima kontrolu,
a ne ona. Ovo će se dešavati pod mojim uvjetima.
Uhvatio sam njena zapešća i stavio ih iza njenih leđa, sileći je da izvije
svoje grudi prema meni. Vrućina iz njih se probijala kroz pamuk moje
košulje kad ih je pritisnula uz moje, a njena brada se trznula. Gledao sam u
njene zaprepaštene oči. Ja nisam tip koji obraća pažnju na boju očiju. Ja
obraćam pažnju na dijelove koji mene zanimaju, sise i guza. Sad sam gledao
u svaku promjenu njenih plavih zjenica.
„Ti si lijepa.“
Zaledio sam se. Usta, koji kurac? Pojačao sam stisak na njenim zapešćima
podižući njene ruke dalje od leđa, kao da sam je kažnjavao što je izazvala
moj glupi komentar. Mišići oko njene brade su se stisnuli, davši do znanja
da je stisnula čvrsto zube.
Bila je gola u mojim rukama i naša lica su bila samo dah udaljena. Svaka
sekunda tišine koja prođe je bila teža od prethodne.
Njene sočne usne su bile upravo tu ako ih poželim uzeti. Nije se zgrčila u
mom stisku niti mi je rekla da prestanem. Samo je stajala tu, gledajući u
mene. Čekajući da uradim nešto.
Stoga, jebem ti.
Spustio sam glavu i zalijepio svoje usne na njene.

31
Naš svet knjiga

Oksana je oštro uzdahnula kroz nos kad je poljubac počeo. Usne su joj
bile tople i mekane. Pomjerio sam ugao, pronašavši poziciju koje je bila
ugodnija, s obzirom da se ona nije pomjerila. Nije prekinula poljubac, no nije
ni pružila nikakvu podršku, također.
A zbog čega i bi? Ovo je bila najgluplja jebena ideja ikad. Koji kurac sam
mislio, da sam je poljubio? Koliko čedna je bila djevica?
Drek. Što ako je ovo bio njen prvi poljubac? Bilo bi veoma čudno da je
bio. Osjećao sam se kao da sam ponovo u srednjoj školi, hvatajući se naokolo
s djevojkama, ne znajući koji će mi sljedeći potez biti. Mrzio sam taj osjećaj
skoro koliko sam mrzio to što nisam mogao odvojiti svoje usne od epskog
propusta od poljupca.
Usne su joj se razdvojile, vjerojatno da nešto kaže, no ja to nisam
dozvolio. Umjesto toga, pronašao sam svoj put unutar njenih usta i osjetio
udar koji struji kroz nju. Klizanje mog jezika uz njen je bio jebeni prekidač
za aktivaciju jer se opustila. Njen jezik je oklijevajuće potražio moj. Usne su
joj se više otvorile i konačno mi je uzvratila, čineći je voljnom sudjelovati u
poljupcu.
Srce mi je počelo brže kucati i bez razmišljanja, moje ruke su se penjale
uz njene ruke, preko ramena u njenu kosu. Povukao sam njenu glavu unazad
i gurnuo svoj jezik dublje u njena usta. Uzimao sam. Utvrđivao. Posjedovao
sam je svojim poljupcem koji je postajao sve intenzivniji svake sekunde. Bilo
je divlje i graničilo se gubljenjem kontrole.
Njene ruke su ponovo došle do mog remena i dozvolio sam joj da ga
oslobodi i otkopča sponu. Bio sam previše fokusiran na način na koji se njene
usne pomjeraju uz moje da je zaustavim. Otkopčala ga je drhtavim rukama
i povukla zatvarač, očešavši moju tvrdoću. Zastenjao sam uz njene usne, no
odgurnuo sam je prekinuvši povezanost.
Oči su joj bile potpuni kaos i zbunjenost.
Moje otkopčane farmerice su visjele na kukovima, a moja erekcija stršila
ispod pamuka mojih bokserica, želeći nju kroz neotvorene strane mog
zatvarača. Želja je pulsirala kroz cijelo moje tijelo. Osjetio sam je u svakom

32
Naš svet knjiga

prokletom centimetru i proklinjao u mojoj glavi. Usne su joj bile natečene od

mog poljupca i dahtala je kao da sam je lovio satima.
Zar me nije trava trebala omekšati? Kad je sve što sam osjećao bila
pulsirajuća potreba i agresivnost.
Posegnuo sam za njom, omotao ruke oko punđe njene kose i povukao joj
glavu unatrag tako snažno da je ispustila krik.
Gnječio sam svojim dlanom njene grudi, podižući ih i stišćući dok su moji
zubi grebli preko njenog vrata. Mirisala je poput mog sapuna. Usisao sam
mjesto gdje joj je puls tutnjio.
Drhtavi jecaj je došao od Oksane. To je mogla biti panika, ili iznenađenje
ili zadovoljstvo. Nisam znao njene zvukove, i jebi me, želio sam ih sve
naučiti. Štipkao sam i uvrtao njene bradavice, sve dok nije ispustila još jedan
zvuk. To je bio oštri siktaj.
To je bila bol.
Popustio sam i kliznuo rukom ravno niz padinu njezina tijela kako bih
mogao pritisnuti moje prste u toplu pukotinu između njezinih nogu.
Zadahtala je i pokušala da se odmakne.
To je bio šok.
Moj stisak na njenoj kosi je bio takav da nije mogla pobjeći od mene, a
pošto se opirala, pustio sam je da bih mogao omotati moju ruku iza njenih
leđa i čvršće je držati. Hoću li moći pronaći zvuk koji ispušta za
zadovoljstvo? Moji prsti su istraživali preko njene vlažne kože.
Bio sam preblizu i moja ruka je bila na svom putu, pa nije mogla ispuniti
svoj zadatak da spusti dolje moje hlače. Njeni dlanovi su bili na mojim
ramenima, stiskali i grebli po mojoj košulji, pokušavajući me odgurnuti. Ili
možda zadržati. Moji prsti su pronašli njen klit i masirali, zbog čega joj se
tijelo zaključalo.
Dok sam vrtio prstima, njene ruke su stiskale moju košulju. Postala je
vlažnija.
„Izgleda da ti ne smeta što te sad dodirujem?“ rekao sam.
Njena glava se nagnula naprijed i čelo joj je palo na moja prsa. To se
osjećalo kao predaja na što su moja prsa porasla par centimetara. Bio sam
pijan od kontrole i pokrenuo prste brže. Plašljivi zvuk je bio prigušen uz
moju kožu.
To je bilo zadovoljstvo.
Zadovoljstvo protiv volje, no javilo se... za sad.

33
Naš svet knjiga

„Da li te je itko dodirivao ovako ranije?“ Moj glas je bio neujednačen,

iznenadivši me.
Njeno čelo se polako podiglo i spustilo na sredinu mojih prsa i kimnula.
Buljio sam dolje u vrh njene glave. I još jednom, nije se mogla natjerati da
me pogleda. Izvukao sam ruku između njenih bedara i omotao je oko njenog
vrata, sileći je da podigne glavu i pogleda me s napola zatvorenim očima.
Prošao sam palcem preko njenih sočnih, rastvorenih usana.
„Što je s ovim ustima? Da li te je već neko jebao tu?“
Nije trepnula i ja sam bio sretan zbog toga. Naša povezanost je bila
nesalomljiva čak i kad je lagano odmahnula glavom. Žudnja me je šibala
urlajući u bjesnilo. Iskoristio sam svoju ruku na vratu da je prisilim dolje.
Kleknula je, savijajući noge ispod sebe, dok sam je stavljao u poziciju ispred
sebe na tepihu. Njene plave oči su me gledale nervozno.
Nisam vidio ništa seksipilnije od gole Oksane na svojim koljenima ispred
mene, s njenim otvorenim djevičanskim ustima. Gurnuo sam strane svojih
traperica i pustio ih da mi kliznu niz noge. Kurac mi je bio toliko tvrd, da je
bolio kad sam povukao bokserice dolje, oslobađajući ga. Zanjihao se u
slobodi prije nego se usmjeri punim kopljem prema svom cilju.
Njen zabrinut izraz je prešao u potpuni strah kad se našla licem-u-lice s
mojim kurcem. Imao sam dobru opremu i bio sam jebeni ekspert s njim.
Raširio sam svoje noge koliko su mi hlače dopuštale i stavio ruku na vrh
njene glave. Omotao sam drugom rukom korijen mog kurca držeći ga čvrsto.
„Otvori jako, dušo.“
Zagunđala je od nezadovoljstva i gledala u mene otvorivši usta da kaže
nešto, no ja sam joj se samo nasmiješio i presjekao je gurajući vrh svog kurca
između njenih usana. Vlažna toplina se omotala oko njega i vatra se spuštala
mojom kralježnicom. Jezik joj je bio mekan uz osjetljivi donji dio mog vrha i
ja sam se pomjerao uz njega dok sam se gurao dublje.
Ruke su joj se podigle i ona se pridržala za moja bedra no ja sam
nastavljao naprijed i čvrsto joj držao glavu gurajući do kraja. Kad sam se
smjestio, ona se zakašljala i povlačila se da ga izvuče. Sjela je natrag na svoja
bedra i pritisnula prstima svoje usne, a vatra je gorila u zamagljenim očima.
Zlobno sam se nasmiješio. „Previše za tebe? Zamisli kakav će to biti
osjećaj kad sve to bude u tvojoj pički?“
Gurnuo sam je do ruba gađenja, no opet, ona nije rekla ništa. Nije bilo
pokušaja ustajanja ili odupiranja. Ostala je mirna na svojim koljenima,
poslušna. Čak ni kad sam gurnuo njenu glavu prema svojim preponama i
34
Naš svet knjiga

pratio vrhom kurca liniju njenih usana. Klizio sam svojim vlažnim mesnatim
dijelom naprijed natrag, pripremajući se za ulaz.
„Otvori svoja prokleta usta.“
Poslušala je moju zapovijed. Što bi djevica uradila ako bih je udario
svojim kurcem? Koliko daleko bi mi dopustila da idem?
„Tako je,“ rekao sam lagano klizeći između njenih usana. „To je dobra
djevojka.“
Bio sam u njenim ustima cijele tri sekunde i bio sam zabrinut da ću
izgubiti kontrolu. A ona čak nije ni radila još ništa. Držao sam njenu glavu
kad sam počeo gledati svoj kurac kako ulazi i izlazi u dugim sporim
pokretima. Krv mi je tutnjala u ušima natječući se s vlažnim zvukovima
mojih pokreta.
„Sisaj.“ Moj glas je bio bez daha. „Pokreni svoj jezik.“
Drek. Zbog čega sam joj, koji kurac to govorio? Zadovoljstvo se kovitlalo
nisko u mom stomaku, vijugajući se prema vani dok je sisanje bilo jače i
usredotočio se na osjećaj. Nisam mogao suzbiti drhtaj kad je prešla svojim
jezikom oko mene.
„Jebo te, da, baš tako.“
Pomjerao sam debelim kurcem unutra i van iz njenih usta dok nije bio
sjajan od pljuvačke, a ja sam tražio pravi ritam. Nikad nisam morao učiti
djevojku kako da mi puši i uživao sam u ovoj ulozi s njom kao mojim
učenikom. Zabio sam se skroz do kraja, sileći vrh da ga stegne grlom i kad
je glasno zagrcnula, kroz mene je prešla tamna satisfakcija.
Da li je postojao bolji zvuk od slušanja kako se cura guši nad tvojim
kurcem? Ako je postojao, ja ga nisam čuo.
Oksanini dlanovi su se stisnuli oko mojih bedara i ja sam se povukao pola
koraka, izvukao ga i uz usta dozvolivši joj da dođe do daha. Prošao sam
rukom preko mokre dužine, natežući ga dok se ona oporavlja. Neću moći još
dugo izdržati u njenim vrelim ustima. Trebam li svršiti po njenim sisama,
označiti je?
Ne. Bolja, zlobnija ideja se javila u mojim mislima.
„Da li je itko lizao tvoju pičku?“ Moj ton je bio grešan. Ako nikad nije tipu
pušila, to je malo vjerojatno, no ja sam želio da budem jedini.
Lice joj je već bilo ružičasto od grgljanja, no zacrvenilo se od tog pitanja.
Ja sam kanio nju kušati bez obzira kako odgovori.
Lizati cure dolje je bilo zabavno skoro kao i jebanje. Tad su bile
najranjivije, a moja moć nad njima je bila najbolja.
35
Naš svet knjiga

Mogao sam natjerati djevojku da pristane skoro na sve kad je moj jezik
bio na njoj. Na taj način sam uvjerio zadnju djevojku da pokušamo analno.
Šteta što je odustala nakon prvih deset sekundi, gubitnica.
Djevojka ispred mene nije bila gubitnica. Ja sam bio kreten i ona je to
primila.
Njena podčinjenost je bila ludilo. Mogu uraditi skoro jebo te, sve. Sve
bolesne želje. Nikad nisam trebao nešto kao ovo sada čak ni osvetu koju sam
planirao za svog strica. Kako zahtijevam njenu odanost i poslušnost, tako mi
je daje.
„Odgovori mi,“ naredio sam. „Da li je već neko bio dolje?“
„Ne,“ šapnula je.
Zatvorio sam oči od zadovoljstva koje je plovilo mojim sistem. Kako je do
vraga mogla ostati toliko nevina? To ću shvatiti kasnije. Upravo sada, želio
sam je uprljati i učiniti je svojom. Natjerati je da postane ovisna o mojoj
marki.
Njena usta su čak postala vrelija kad sam ovaj put kliznuo u njih. Ona
nije trebala smjernice. Jezikom je prelazila preko mog kurca, a zvuk sisanja
je glasnije odjeknuo kad mi je dozvolila da pumpam brže. Moji bokovi su se
zabijali prema njoj, jebući njeno lice, omotao sam ruku iza njene glave da bih
mogao održati tempo guranja.
„Svršiti ću u tvoja usta,“ rekao sam, glas mi je stisnut od zadovoljstva.
„Ti ćeš zadržati moju spermu unutra dok ti ja ne kažem da progutaš.
Shvatila?“ Vrelina se penjala uz moje noge. Drhtanje se pojavilo. „Niti kap
dok ja to ne kažem.“
Njeni prsti su se omotali oko mojih nogu, a nokti su joj grebli moju kožu.
Zubi su zagrebli preko moje dužine, no to je bilo dobro. S obzirom da me
nije cijelog mogla primiti u svoja usta, povukao sam se, omotavši obruč od
mojih prstiju oko korijena kurca zajedno s njenim usnama.
Osjetio sam se teškim. Kao da se sve unutra kovitlalo, zbijajući se s
poražavajućom potrebom da svršim. Bio sam tako jebeno blizu.
„Pogledaj me.“ Glas mi je bio mračan i glasan, skoro kao povik. Pogled
joj je pao na moj i ja sam bio gotov. „Jebo te, jebo te, jebo te.“
Moj orgazam je ispalio jednu vatrenu navalu u isto vrijeme, uništivši me
akutnim zadovoljstvom sa svakim mlazom. Ona se trgnula kad sam svršio
na njezin jezik no ja sam stavio obje ruke na njenu glavu i čvrsto je držao dok
sam punio njena usta. Noge su mi drhtale od snažnog napada mog orgazma
i ja sam se pitao da li ja nju držim tu kao podršku.
36
Naš svet knjiga

Usporio sam svoje pokrete dok nisam prestao i ispraznio i posljednju kap
u nju dok je preplavljujući osjećaj u mom sistemu počeo blijedjeti. Sveto
sranje, to je bilo savršeno i čini mi se da se ona pokorava. Nisam osjetio da je
njeno grlo poskočilo od gutljaja.
Polako sam se izvukao, ne želeći da ni kap moje sperme klizne s tih njenih
pink usana. Ona se vratila natrag, njene ruke na koljenima i njene usne
stisnute, čekajući moju naredbu. Povukao sam hlače i zakopčao zatvarač,
zatim prešao prstom preko njenog obraza. „Sviđa li ti se kako se moj okus
okreće u tvojim ustima?“
Bilo je upitno da li bi i odgovorila, jer nije ni mogla. Njen jezik natopljen
spermom se nije mogao pomjeriti jer sam ja zapušio. Imao sam apsolutnu
kontrolu.

37
Naš svet knjiga

Vasililijeve oči su sjale sa zlom dok je stajao ispred mene, noseći cerek i
svu njegovu prokletu odjeću. Bila sam poput yo-yoa između bijesa i
poniženja tokom pušenja no pojavio se još jedan osjećaj u daljini koji sam
pokušala ignorirati. Da li nekom bolesnom dijelu mene to baš i nije smetalo
toliko?
Nakon Ilie, nitko me nije dodirnuo.
Na početku, ja sam tako željela, no vrijeme je prolazilo i prošle su duge
tri godine. Sjedila sam pored, slušala priče mojih prijatelja o tome kako se
zabavljaju i gube svoju nevinost i znatiželja me je jela. Žudila sam za tim da
budem poput njih i željela sam znati kakav je to osjećaj. Unatoč tome što sam
rekla Vasiliju, ja sam željela ruke na mom tijelu koje nisu bile moje. On će mi
to dati, zar ne?
Da mogu govoriti, moj odgovor bi bio ne. Ne, nije mi se sviđao njegov
'okus'. Bilo je slankasto i neobično trnulo, a pljuvačka se brzo stvarala u
mojim ustima da se tome suprotstavi. Potreba za gutanjem je bila trenutna.
Strpljivo sam čekala da mi kaže da mogu.
Zgrabio je rub svoje majice i skidao je preko svoje glave, bacajući je sa
strane. Potreba za gutanjem sad je bila šokirajući hitna. Njegova gola,
formirana prsa su me tjerala da ga opet zamrzim iznova. Zašto je kojeg vraga
on morao tako dobro izgledati? I još gore, zašto je on toga morao biti
svjestan? Nisam bila sigurna kakav sam izraz imala na svom licu, no to je
izazvalo samodopadni, arogantni izraz kod njega.
Mišići su mu se napinjali ispod glatke kože i moj pogled je lutao preko
njegovog privlačnog i opasnog izgleda. Bio je moćan u svakom smislu te
riječi.
Vasilije je povukao moju punđu. „Dolje.“ Želio je da raspustim kosu?
Oslobodila sam je, a zatim je pokazao prstom prema krevetu. „Lezi na leđa.“
Srce mi se stisnulo u grudima. Budalasto sam pomislila s obzirom da je
svršio da sam ja bila slobodna, no očito je seks još uvijek bio njegov plan.
Trebala bih biti zahvalna. Zavođenje sam grozno odradila, no ipak je upalilo.
Podigla sam se na noge. Hoće li primijetiti ako progutam? Mogu li odglumiti

38
Naš svet knjiga

da nisam? Nemam predstavu što bi mogao uraditi ako se ne pokorim, to je

bilo previše rizično. Borila sam se da odgurnem gušenje i grcanje.
Stavila sam samo jedno koljeno na krevet prije nego što su njegove ruke
bile tu, gurkajući me dolje i požurujući me da se okrenem na leđa. Panični
šum se javio, no ja sam zadržala svoje usne slijepljene zajedno. Bila sam
točno na rubu madraca, moja stopala na podu, kad je on stao između mojih
koljena i kleknuo dolje.
Podignula sam glavu i gledala u njega preko moje golotinje. Nije
pogledao u moje oči niti jednom. Njegov pogled je bio fokusiran između
mojih nogu i hladni jastučići njegovih prstiju su mu pomagali da više
razdvoji moja bedra. O moj Bože. Srce mi je snažno kucalo u ušima, bubnjajući
zvuk.
Njegove crne oči su gledale u mene, a osmijeh mu je bio prljav. „Kad
počneš svršavati,“ njegov vreli dah je prelazio preko moje drhtave kože, „tad
možeš progutati“.
Zastenjala sam svoju nesigurnost kroz moje stisnute usne i borila se da
udahnem zrak kroz nos. Teško sam disala, vrtjelo mi se i moja glava je težila
milion kilograma. Vasilije Marković je bio upravo tu. Gledao je u moju pičku
kao da sam bila ukusni desert koji nije mogao dočekati da jede.
Svijet se usporio kad je primaknuo svoje usne do mene, a zatim se vrijeme
ubrzalo naprijed od katapulta njegovog vlažnog, mekanog jezika očešanog
od moju kožu. Bilo je nemoguće biti tih, ili zaustaviti moje tijelo da se ne
trgne od iznenadnog osjećaja. Moj mozak se raspadao od tog stresa. Da li mi
sviđalo to što je upravo uradio?
Ponovio je i ja sam se trgnula. To je bilo... lijepo.
Sve je bilo omamljujuće dok su njegove snažne ruke klizile mojim
bedrima, dok je on koristio svoje dlanove da me drži otvorenom za svoja
invazivna usta. Stisnula sam ruke i plahte ispod njih i borila se s vrućinom
svakog njegovog poteza koji uradi. Osjećaj je bio intenzivan i erotičan i
odvukao me od tekućine koju sam držala u svojim ustima zbog kojeg sam
bila očajna da progutam sekundu ranije.
„Mmmm,“ mrmljao je. „Imaš sladak okus.“
Uzdisala sam i stavila ruke preko svog lica, štiteći moje oči od njega. On
se prilagodio, a njegov jezik lepršao preko mog klita izvlačeći nevoljko
stenjanje jedno iza drugog iz mene. To je bio dobar osjećaj. Kad mi je to radio
činilo je da se osjećam stvarno, stvarno dobro.

39
Naš svet knjiga

Postalo je teško disati. Grčila sam se na madracu, znojeći se i migoljeći se

od udara zadovoljstva dok su me njegova usta sisala. Provela sam prošli
mjesec pitajući se da li ću uspjeti da me Vasilije Marković poželi jebati. To se
činilo smiješnim, ideja da bi on mogao biti zainteresiran za mene.
Sad se to činilo manje smiješnim.
Njegov jezik duboko u mom tijelu, šireći više vlažnosti okolo. Moje
uzbuđenje, zapravo. Jer to što mi radi me je napalilo i ako ću biti iskrena
prema samoj sebi... možda i od njegove potpune kontrole, također. U kući
moga oca, igrala sam ulogu poslušne kćerke zadnjih pet godina. Bila sam
obučena da se suprotstavim snažnim muškarcima, koja mi nije pomogla sa
situacijom s Iliom.
Izvila sam se ugrizavši se za unutrašnju stranu obraza, sileći se da držim
usta zatvorena. Njegova sperma je bila gusta oko mojih zuba, služeći mi kao
brnjica. Grcaj.
Sad je radio nešto drugo i ja nisam imala izbora već da podignem svoju
tešku glavu i gledam dolje. Izmjenjivao se između svog jezika i dva prsta
silovito prelazeći preko mog otečenog mesa u središtu između mojih nogu.
Bila sam sva u konfliktu. Dozvoliti mu da me dovede do orgazma je bila
užasna ideja. To će mu dati više kontrole, a već ju je ionako imao previše. No
ako svršim, moći ću progutati i steći mogućnost da progovorim. Nagradit će
me s oboje i zadovoljstvom i slobodom.
Ruke su mi bile bolne gdje sam ih zgrčila u njegovom nenamještenom
krevetu, mlateći s njima od plamteće vreline i zadovoljstva koje se nakuplja
nisko u mom središtu. Usta su mu bila na meni i ja sam gledala njegov sjajni
jezik koji liže preko mog procijepa.
Sama slika toga je bila previše za podnijeti, zatim je otvorio svoje oči i
pogledao me. Bile su pune grijeha i tame i ja sam bila usisana u njih.
Prokleta.
Drhtavica se pomjerila u valovima uz moju kožu dok sam svršavala.
Detonacija unutra je bila katastrofična i ja sam se osjećala kao da sam bez
kostiju predavajući se orgazmu. Osjećalo se kao da je sva moć iz mene
otplovila ravno u njega. Progutala sam enormni, gusti gutljaj i glasno
zadahtala dok se zrak vraćao ponovo u moje grlo. To je bilo popraćeno
cviležom jer je senzacija još uvijek trajala. Vrućina je izbijala iz mojih leđa
dolje niz moje noge.

40
Naš svet knjiga

Vasilije nije prestajao. Njegova usta su nastavila zadirkivati, a ja sam bila

prekomjerno osjetljiva pa sam posegnula dolje i odgurnula njegovu glavu.
„O Bože, prestani.“
Njegovo cerekanje je bilo čisto zlo.
Dok je orgazam blijedio, ustao je, penjući se pored mene dok je brisao
svoje usne i otkrio neizrecivi osmijeh ispod. Njegove ruke su bile na pojasu
pokazujući svoj snažni oblik i gledao je u mene, promatrajući kako se ja
borim za oporavak. Njegov procjenjivački pogled je bio nepodnošljiv, no
ipak sam se pitala kakva sam bila. Da li sam ga zadovoljila? Sve je ovisilo o
tome. Ne samo moj cilj, već moj život.
Čekala sam ponizno da mi on da sljedeću instrukciju, ali on me gledao
poput čovjeka koji pokušava shvatiti kako se osjeća oko apstraktne slike.
Soba je bila u požaru minutu ranije, no sad je bilo hladno i ja sam zadrhtala.
Omotala sam ruke oko sebe i pokušavala zadržati toplinu.
„Idi ispod pokrivača,“ rekao je zvučeći dosadno.
Glava mi je bila u neredu. Oslobađanje koje mi je pružio je imalo
smirujući efekt i brinula sam se da će me uhvatiti nespremnu. Posljednja
stvar koja mi treba s njim je opuštenost. Pomjerila sam se na krevetu, navukla
pahuljaste pokrivače oko sebe i uzdahnula od olakšanja što sam unutra. On
je vidio svaki centimetar mene, no biti prekrivena, mi je vratilo sitnu
naznaku snage nazad.
Strepnja je nastupila kad je Vasilije pomjerio svoje ruke do svojih hlača i
otkopčao ih. Njegove traperice su pale na pod i on je izašao iz njih, pa je bio
odjeven samo u sive bokserice s bijelom pasicom. Nisam prepoznala marku
isprintanu preko, no sve prilike su da je njegovo donje rublje bilo skupo.
Moj otac je bio nevjerojatno imućan, ali Markovići su ga nadmašili.
Vasilije nikad nije znao za glad ili preživljavanje. Bila sam sigurna da je
živio život gdje je imao sve što poželi, a to je uključivalo i dizajnersku odjeću.
Moj pažljivi pogled ga je pratio kad je upalio lampu otišao do vrata i
ugasio svjetlo iz kupaonice. Njegova leđa su bila široka i oblikovana
mišićima. Guza mu je bila oblikovana i čvrsta, popunjavajući bokserice i
osjećala sam vrtoglavicu od takvog procjenjivanja. Nisam trebala cijeniti
njegov izgled no on je bio vrag i upravo zbog toga, neoporecivo privlačan.
Vjerojatno ne psihički ili karakterno, ali fizički? O, da. Bilo je apsolutno
gorih muškaraca s kojima sam se mogla jebati osim Vasilija Markovića. Moja
usta čudesno su postala suha kad se okrenuo i krenuo prema krevetu upravo
na onom na kojem ja sjedim.
41
Naš svet knjiga

Usne su mu se izvile u okrutni osmijeh. „Moramo nešto raščistiti. Ujutro

ti možeš otići, ako želiš.“
Led se hvatao duž moje kičme. On mene izbacuje? Nisam došla ovako
daleko da bi me...
„Ti nećeš, ipak,“ dodao je, penjući se na krevet pored mene. Čvrsto sam
upitala. „Zašto neću?“
„Tvoji ljudi ti neće pomoći. Ti si bila jedina djevojka koju smo poveli i
nema šanse da će ti povjerovati da sam te pustio. Oni će misliti da ih
špijuniraš za mene i vjerojatno bi te ubili. Ako ne, napumpali bi te drogama
i stavili te u biznis s ostalim djevojkama.“ Povukao je prekrivače do svojih
kukova kao da pričamo o nečem trivijalnom. „Barem sad znaš kako pušiti
kurac.“
Izgovorio je takvo sranje samo da bi me izrevoltirao, no odbila sam igrati
na tu kartu. „Ne moram ići do njih.“
„Ah, ti imaš bolju opciju?“ Izgledao je nevjerojatno arogantno. „Kurac
imaš. Pregledao sam tvoja sranja. Nema telefonskih brojeva, imena ili adresa.
Grupa koja te je pokupila izvan terminala je bila samo kontakt.“
„Možda sam ih zapamtila,“ rekla sam što je bila istina. Naravno da sam
znala svoju vlastitu adresu.
„A da? Kako glasi, onda?“ On se smijuljio dok me je izazivao. Nisam mu
kanila reći i on je prihvatio moju šutnju kao pobjedu. Mislio je da je prozreo
moj blef.
„Mogu otići na policiju.“
Njegov smijeh je bio okrutan. „I reći im što? Da sam te ja spasio da ne
postaneš seksualna robinja? Da, ja sam čudovište.“ Bio je i sarkastičan ali i
nije bio. „Ti misliš da moja porodica ne posjeduje policiju? Stoga, ostati ćeš
ovdje dok mi ne dosadiš ili ne shvatim kako je ovo glupa ideja bila.“
„Ostanem ovdje?“ Nevidljiva ruka je stisnula cijelo moje tijelo. „U tvojoj
kući? S tobom?“
Ugasio je lampu i stavio svoju glavu na jastuk. „Oduvijek sam želio
ljubimca.“
Moja usta su se širom otvorila. Anksioznost je bila zamijenjena uspjehom,
i ja sam prežvakala potrebu da kažem glupom dečku da nisam njegovo
pseto.
„Lezi dolje,“ naredio je. Nisam mogla vidjeti jer je soba bila u mraku, no
mogla sam čuti smijeh u njegovom glasu i bijes je sve pretvorio u crveno,
jedan dugi trenutak.
42
Naš svet knjiga

Udahnula sam duboko. Pređi preko toga i igraj svoju ulogu. Kad ovo bude
gotovo, ako Vasilije još uvijek bude stajao natjerati ću ga da legne poput mog
jebenog psa. Ta ideja mi je bila dovoljna da me drži tihom. Namjestila sam
jastuk i polegla glavu na njega okrećući se od njega.
„Nemoj dolaziti na ideju da me ubiješ.“ Madrac se udubio dok se lagano
približavao. „Ako me ubiješ, moja porodica će te natjerati da moliš za smrt i
onda te držati na životu sedmicama dok ti moliš.“
„Krasno,“ izletjelo mi je.
Nasmijao mi se bez smijeha. „Ti misliš da se ja zajebavam s tobom? Jer,
ne zajebavam se.“
„Ja te ne želim ubiti Vasilije.“ Nisam imala koristi do njega mrtvog. Kako
onda da ga iskoristim da ubije moga oca?
„Odlično. Ne grizi ni ruku koja te hrani, također.“
Stisnula sam zube i ugušila želju da mu kažem da se jebe. Stisnula sam
svoje oči i fokusirala se na ritmično padanje kiše koja udara od prozor. Ritam
je bio vlastita vrsta muzike. Voljela bih da sam imala svoju bilježnicu kako
bih mogla zabilježiti note. Bila je samo preko puta sobe.
Prsti od leda su pratili liniju niz moju kralježnicu i ja sam ustuknula. „Reci
mi zašto ne voliš da se dodiruješ?“
Skupila sam se do ivice kreveta što dalje od njega koliko sam mogla, no
to nije vrijedilo. Ruka se zaključala na mom kuku i hladna koža njegovih
prsa se pritisnula uz moja leđa. On je bio leden što ne bi trebalo biti
iznenađujuće.
Rečeno mi je da je hladnokrvan.
„Jednostavno ne volim.“ Glas mi je bio tih.
Ruka mu se stisnula zakopavajući svoje prste u moju kožu poput ledenica
zabijajući se u mene. „Zašto ne voliš da se dodiruješ? Ne želiš da te pitam
treći put.“
Hoću li mu otkriti istinu? Nisam znala kako će on reagirati. „Kad mi je
bilo sedamnaest, muškarac... me je dirao, a ja nisam željela da to radi.“
Vasilijeva ruka se odmah povukla kao da sam oštećena roba. Sranje.
Tišina oko nas je teško visjela i samo kapanje kiše od prozor mi je dalo do
znanja da nismo zaleđeni zauvijek u ovom mučnom trenutku.
Njegov ton je bio napet. „Tko je bio on?“
„Samo neki tip koji je radio za mog oca.“
Laž, Ilia je bio zvijezda u usponu, spreman postati jedan od glavnih
likova u našem biznisu. Bio je mlad, no njegova porodica je glasala za njega
43
Naš svet knjiga

i moj otac ga je primio u unutarnji krug. Ilia je imao nešto što ja nikad neću
imati – poštovanje moga oca.
„Što se dogodilo?“ VasilIjev glas je bio oštar, kao da je ljut, a ipak sam
imala osjećaj čudan da nije bio uznemiren zbog mene.
„Rekla sam ocu i on je tog tipa... udaljio. Molim te nemoj me tjerati da
pričam o tome.“
Izdahnuo je kao preko volje. „Reci mi kako su ti umrli roditelji?“
Vau. Skakao je od jednog užasnog sjećanja na drugo. „Moja majka je
poginula u nesreći aviona kad sam imala petnaest. To je bila linija leta
između Kazana i Kirova.“ Ovo je bila istina. Rečeno mi je da ostanem što je
moguće bliže mojoj stvarnoj priči, da bih izbjegla mrežu laži koju nisam
mogla pratiti. „Zbog toga mi je veoma teško putovati avionom.“
Isto istina, osim što se moj let za Ameriku dogodio samo nekoliko mjeseci
poslije njene smrti. Jedva su me smirili tijekom leta, uplašena da ćemo pasti
s neba i prestravljena što ću upoznati muškarca koji je bio moj otac ako se ne
srušimo.
„Moji roditelji nisu bili zajedno. Nakon što je preminula otišla sam živjeti
s ocem. Prošle godine, jedan od naših poslovnih dogovora,“ naglasila sam riječi
da bi Vasilije znao na što aludiram, „završio je loše i moj otac je bio upucan.“
To je bilo delikatno primirje između nas i Srba nekoliko mjeseci prošle
godine i kad se prekinuo sve je otišlo do vraga i moj otac je zadobio metak u
svoju desnu ruku. Izgubio je trajnu pokretljivost, no on je preživio. Dozvolila
sam Vasiliju da vjeruje drugačije.
„Ti sam živiš u ovoj velikoj kući,“ pitala sam, nadajući se da ću
promijeniti temu.
„Moji roditelji su mrtvi.“ Ton mu je bio hladan. „Moj brat živi u
Baltimoreu.“
Plahte su šuštale dok se udaljavao od mene. „Spavaj.“
Bila sam okamenjena i okrenula se preko da vidim da li se to on šali. „Mi
nećemo...“
„Jebati se? Ne večeras.“ Lijeni smiješak se raširio njegovim usnama.
„Pokušaj ne izgledati toliko razočarano. Morati ćeš čekati malo duže,
djevice.“

44
Naš svet knjiga

Bilo je neugodno kao pakao pokušati zaspati pored gole djevojke u mom
krevetu. Rijetko sam dovodio djevojke kući, a ako i jesam, mi smo koristili
jednu od gostinjskih soba. Na taj način sam se mogao spasiti i pobjeći niz
hodnik. Ja nisam dijelio svoj krevet.
No, uživao sam što sam natjerao Oksanu da joj bude neugodno i nisam
želio popustiti. Ona je trebala ostati na rubu i uvijek biti svjesna mene.
Njeno tiho disanje mi nije smetalo jer je imalo svrhu, a ona je tiho tapkala
prstima od plahte, proizvodeći neku vrstu melodičnog uzorka. Mogao sam
osjetiti vibracije kroz madrac. Podigao sam ruku i prekrio njezinu.
„Prestani.“
Njeni topli prsti su se zamrznuli ispod mojih.
Pa, jebi me, ja skoro da sam je držao za ruku. To mi je bilo čudno i
pogrešno, no ja sam ostavio svoj dlan preko njene ruke jer sam ja uvijek radio
pogrešne stvari. Moj stisak na njoj je proizveo tenzije između nas poput
rakete. Poslije pušenja ja sam bio umoran, no sad se moj kurac trzao, budeći
se i žudeći za još. Plan je bio privući pažnju, no možda je mogu jebati sutra.
Nisam mogao dočekati da joj vidim lice kad zabijem kurac u njenu slatku
pičku po prvi put.
Utonuo sam u neugodan san, zadržavši moju ruku zakačenu preko njene.

Očni kapci su mi se otvorili. Vani je još uvijek bio mrak. Pogledao sam na
sat – bilo je dva sata ujutro. Imao sam lagani san, no kiša je stala tako da me
to nije probudilo. Usredotočio sam se na zvukove okolo, čim sam se sjetio
kako sam zaspao s djevojkom u mom krevetu. S Ruskinjom.
Mjesto pored mene je bilo prazno.
Ustao sam, gledajući naokolo. Oksana je bila obučena u moj crni ogrtač i
stajala je pored ormarića leđima mi okrenuta. Zvučalo je kao da oprezno
otvara ladice.
Drek! Ustao sam s kreveta i požurio prema njoj, zabijajući se u njeno tijelo
s dovoljno snage da izbijem pištolj iz njene ruke. Pali smo dolje, ona vrišti od

45
Naš svet knjiga

straha, a između hrpe crne tkanine ja nisam mogao vidjeti svoj pištolj.
Umjesto sigurnosnog okidača ili spremnika koji je stavljen na mjesto začuo
se zvuk... cijepanje papira? Pao sam preko nje i borio se s njenim zapešćima,
stavljajući ih iznad njene glave i zakucavši ih za tepih. Njene divlje oči su me
gledale dok sam opkoračio njene kukove.
Ona me je pokušala ubiti nakon što sam jasno dao do znanja što će se
dogoditi ako uspije. Je li bila toliko jebeno glupa? Gdje je bio pištolj koji je
tražila u ladici? Pogledao sam naokolo i kad sam vidio bilješke kako
razbacane leže po tepihu, moj bijes je ispario. Ah.
Polako sam maknuo svoje ruke, oslobodivši je.
Oksanina glava se okrenula i ona je gledala u šarenu bilježnicu okruženu
pokidanim listovima.
Lice joj se iskrivilo i pretvorilo u čistu noćnu moru. Suze su se pojavile u
njenim očima. Nakon svega što je proživjela večeras, svjedočeći ubistvu i sve
što sam ja radio... ovo ju je rasplakalo? Nekoliko iskidanih listova? Nisam
znao što da radim. Nisam imao ni sestru ni majku, a jedini put kad su žene
plakale pored mene je kad sam ostavljao njihovu guzicu i nijedno od nas se
nije željelo zadržavati.
Pomjerio sam se s nje, uzeo pojas od ogrtača i povukao je da sjedne.
„U redu je,“ čuo sam sebe kako govorim. „Imam traku. Zalijepiti ćemo.“
Odmaknula se od mene, omotavši plišanu tkaninu čvršće oko svog tijela
i obrisala suze ispod očiju. Bilo koju tugu da je osjetila nestala je prokleto
brzo i bila je zamijenjena sa zaštitničkim izrazom.
Kao da je bila posramljena i spremna se obraniti od mene ako
prokomentiram njeno plakanje.
„Ja nisam tražila tvoj pištolj,“ rekla je.
„Znam to sad.“ Pokupio sam bilježnicu i pokidane stranice i mogao sam
osjetiti kako se osvrće na mene dok sam zatvarao stranice unutar knjige i
ustao. Ona se ponašala kao da nemam pravo da diram njenu glupu
bilježnicu. „Što je ovo jebote?“
„Muzika,“ rekla je. „Moje pjesme.“
Izgleda da nisam bio potpuno budan jer sam joj predao bilješku. „Dobro.
Ići ćeš dolje i nešto mi odsvirati.“
Ona me je gledala kao da sam je upravo pitao da ubije Papu. „Sada?“
Zašto do vraga ne? Pucao me adrenalin jer sam mislio da je tražila moj
pištolj i efekt me nije još popustio. Bio sam nervozan. Ona se ponašala kao

46
Naš svet knjiga

da je muzika neprocjenjiva. Bio sam znatiželjan da li bih je mogao cijeniti isto

koliko i ona.
Izraz joj je bio čista nevjerica i ja sam očvrsnuo svoj odgovor. „Idemo.“
Oksana je uzela bilježnicu iz mojih ruku zahvalna što je opet ima i ustala.
Pratio sam je kad je krenula kroz vrata. Kiša je prestala, no oblaci su plovili
kroz mjesečinu i jedva da smo mogli vidjeti oblik crnog velikog klavira koji
je bio smješten pored prozora. Upalio sam prilazno svjetlo kad smo stigli do
kraja stepenica i trepnuo sam od svjetlosti s lustera.
Pokazao sam na ured. „Tamo na stolu se nalazi traka.“
Ušla je, a ja sam stajao pored vrata gledajući je nagnutu preko stola kako
popravlja stranice. Njena plava kosa je izgledala bijelo u kontrastu s mojim
tamnim ogrtačem, a odsjaj njene kože ispod revera ogrtača me zadirkivao.
Mogao bih joj narediti da ga skine, no bilo je više zabavno ako bi mi slučajno
bljesnula.
Kad se činilo da je Oksana zadovoljna svojim radom, uspravila se pored
stola i pogledala me. Izraz joj bio nečitljiv. Je li to bio strah? Uzbuđenost? Je
li željela kretena za publiku za njenu muziku? Pogledao sam prema klaviru.
Posljednja osoba koja je svirala na njemu je bila moja majka, koje se jedva
sjećam. Što bi ona mislila o Ruskinji koja će staviti svoje ruske prste na tipke
od slonovače?
Odgurnuo sam tu pomisao. Moja majka je bila mrtva već dvadeset godina
i Oksanino sviranje to neće promijeniti ili moje sjećanje kako Luka sjedi u
majčinom krilu dok ona svira. Ona mu je dopuštala da udara po nekim
tipkama dok sam ja pritiskao papučice na njenim stopalima, zahtijevajući da
budem uključen u pjesmu.
Došli smo do klavira. Ja sam stao pored, a Oksanin glas je bio nježan i
topao dok je povlačila klupu. „Nadam se da zvuči lijepo kao što i izgleda.“
Stavljala je listove na policu kao da su delikatni. To je bilo nepotrebno.
Klavir nije bio ništa doli komad za ukras. Moj otac ga je pokušao prodati
jednom. Rekao sam mu da to ne radi, no nije me poslušao dok me Luka nije
podržao. Mislio sam da klavir čini moga oca tužnim, ne prepoznajući u to
vrijeme, da je to bila najvjerojatnije krivnja. Svaki put kad bi ga pogledao da
li mu je to bio podsjetnik kako je dao da ubiju moju majku?
Oksana je otvorila svoju bilježnicu na klaviru i sjela na klupu s leđima
čvrsto i uspravno. Ispod pojasa, ogrtač se rastvorio i otkrio jednu od njenih
dugih nogu sve do bedara, kao da je nosila haljinu s prorezom sa strane.
Prsti su joj se smjestili na tipke. Uvukla je dubok udah...
47
Naš svet knjiga

„Kako se zove?“ upao sam prije nego što je čak i počela.

“Temperance.“*
Koji kurac? Već sam je mrzio i kad je počela svirati to je potvrdilo moj
sud. Melodija je bila neugodna. Imala je brz tempo i... jebem ti, nisam mogao
smisliti pravu riječ. Bezbrižna? Da. Bila je jebeno bezbrižna i ja sam je dodao
na listu mojih nepotrebnih zvukova. „Stani.“
Ruke su joj se zaledile i u sobi je zavlada tišina.
Polako se okrenula da me pogleda, proučavajući moju reakciju, a usne su
joj iskrivile u frk. „Kad je klavir posljednji put naštiman?“
„Nemoj kriviti klavir. Sviraj nešto drugo Oksana. Nešto bolje.“
Bila je više uvrijeđena što mi se nije sviđala njena usrana melodija, nego
kad sam joj gurnuo kurac u usta. Ova djevojka je u potpunosti bila nešto
drugo. Okretala je stranice i pronašla drugu melodiju. Prsti su joj se pomjerili
po tipkama oštro i napadno.
“Vau,“ rekao sam ravnodušno. „Kako se ovaj užas zove? Ček da
pogodim. Abstinence?“*
Tako je oštro udahnula kao da sam je ošamario. Prsti su joj se povukli s
tipki, moje riječi su je vidljivo mučile. Slabiji tip bi bio sasječen od njenog
zlobnog pogleda, no taj je gledao mene. Kad je pokušala ustati, stavio sam
ruku na njeno rame i gurnuo je da sjedne i njena guzica je udarila od klupu.
„Nemoj svirati sretnu muziku u mojoj kući,“ zaprijetio sam. „Ona tu ne
pripada, a zasigurno ne s klavira moje majke.“
Oksana je gledala u bilježnicu ispred sebe razmišljajući što da uradi.
Konačno, pretražila je stranice i pronašla melodiju u sredini svoje bilježnice.
Njena ramena su se podignula dok je duboko udisala i odgurnula prevelike
rukave na ogrtaču. Njeni prsti su prešli preko tipki.
Melodija je bila tiha, lagana i jeziva. Moj pogled je pratio svaki nježni
pokret njenih ruku dok su prelazili preko klavira proizvodeći hipnotički
ritam. Ja nisam slušao klasičnu muziku. Moj mobitel je bio pun rock i rap
muzike.
Volio sam energične basove, ritmove i agresivne tekstove. Ipak, ovu
melodiju, nisam mrzio. Možda je ona bila u pravu da je klavir bio nepodešen,
pa je to doprinijelo uznemirujućoj muzici.

_________________
Temperance - Umjerenost
Abstinence - Apstinencija

48
Naš svet knjiga

Jeziva pjesma se širila u tamni prostor oko nas. Nisam upalio svjetla u
sobi, i sigurno joj je bilo teško čitati note, no vjerojatno ih je dobro poznavala,
a meni je bilo drago da se ne moram zamarati s lampom.
Muzika nije bila stvorena za svjetlo.
Njeno čelo se naboralo dok je gledala u bilježnicu, a njena prsa su se
podizala i spuštala kao da je bila bez daha. Zašto je izgledalo kao da je
sviranje ove melodije isušuje? To je bilo jebeno prelijepo. Moje srce je
zakucalo malo brže, čak iako sam stajao kao statua pored klavira.
Tko bi rekao da crne i bijele tipke mogu stvoriti nešto tako zlobno i
savršeno? Razvukao sam svoja usta u pokvareni smiješak. Melodija je bila
tako drugačija od ostalih koje je pokušala svirati.
Akordi klavira su još uvijek vibrirali sa zadnjom notom melodije kad sam
progovorio. Znatiželjnost je prevladala moju namjeru za snishodljivošću.
„Kako se ova zove?“
Oksana se izmakla da me ne gleda. Gledala je prazno u svoje ruke koje
su još uvijek bile na tipkama, ponašajući se kao da se oporavlja od traume.
„Nema ime.“
„Trebala bi je nazvati, kao, The Villain* ili nešto tako.“
Sranje, jesam li bio naduvan? Koliko dobra je bila trava u tom džointu
koji sam pušio prije par sati? „Zvuči kao tematska pjesma opakog
drkadžije.“
Ona je trepnula kao da je progutala slomljeno staklo.
„Što je,“ zanimalo me.
Otvorila je svoja usta da nešto kaže, no riječi su zapele između nekoliko
otkucaja srca. „Nikad je nikom nisam odsvirala.“
Tamno zadovoljstvo se javilo u mojim venama. Još jedno prvo koje sam
joj uzeo. Možda bi to mogla biti moja pjesma. „Sviraj opet.“
„Sviđa ti se?“ Njen glas je bio užasnut.
Stao sam iza nje i gladio njenu dugu kosu u mojim rukama formirajući je
u rep i nagnuo se dolje tako da su moje usne bile pored školjke njenog uha.
„Opet.“
Ona je zadrhtala i posegnula dolje okrećući prvu stranicu.
Kad je ponovo počela, pratio sam vrhom nosa dugu krivulju duž njenog
vrata i prateći ga vrhom svojeg jezika.
_______________
The Villain - Zlikovac

49
Naš svet knjiga

Ona je zasiktala zrak kroz razdvojene usne i teško progutala. Je li joj bilo
teško nastaviti svirati dok ja sisam njen vrat? Njene ruke nisu oklijevale kad
sam sjeo pored nje na klupu suočavajući se s njom s druge strane. Ona je bila
fokusirana na muziku, dok sam ja bio fokusiran na nju.
„Nemoj stati,“ rekao sam, stavivši ruku na izloženu kožu njenih grudi i
kliznuo prstom ispod ruba ogrtača. Još više sam razdvojio, gledajući je dok
moji prsti pronalaze i kruže oko čvrste bradavice. Melodija je ovaj put bila
mračnija. Neumoljiva. Je li to bila vježba ili moje ometanje? Gurnuo sam u
stranu dio ogrtača otkrivajući njene gole grudi.
Prizor mene kako joj štipkam bradavice i okrećem ih između svojih
prstiju mi je davalo nalete požude.
Želio sam je jebati. Ne, ja sam to trebao.
Upravo na ovoj klupi.

50
Naš svet knjiga

Stani, praktična strana u meni se suprotstavila. Ne još. Bio sam s

Oksanom pet sati i već osjetio čudnu privlačnost. Što ako uđem unutar nje,
tijela i uma i ne budem želio otići? Nikad nisam dozvolio djevojci da ima
toliku moć.
Ona je dahtala kad sam kliznuo rukom u unutrašnjost njenih bedara.
Njen bijesni pogled je sreo moj, samo na moment, prije nego se vratio na note
koje su bile zapisane preko ravnih linija njene bilježnice.
„Raširi svoje noge,“ rekao sam preko muzike.
Ona je zacviljela kad je njena savršena izvedba pukla. Njena koljena se
blago razdvojiše. Pritisnuo sam prste uz njenu pičku osjećajući se kao da sam
bio posut benzinom i zapaljen.
„Jebo te,“ rekao sam oduševljen. „Ti si vlažna.“
Nešto je promrmljala na ruskom i nisam imao pojma da li me je
proklinjala ili preklinjala da nastavim. Moji prsti su očešali preko njenog
klita, no ona je nastavila svirati. Potpuna koncentracija ju je gurala naprijed
i za nekog tko toliko mari za svoju bilježnicu, ona je nesmotreno prevrnula
stranicu. Kao da su slijepljeni papiri bili neuništivi.
Njeni uzdasi su bili pomiješani sa zloglasnom melodijom i ja sam bio
toliko jebeno napaljen da sam bio grozničav. Pola mog mozga je bilo u
obmani. Dodirivanje nje ovako nije bilo dovoljno i koliko god da sam volio
njenu zlikovačku muziku ja sam želio omesti je i kontrolirati. Kad je moja
ruka bila na njoj ona mora misliti samo na mene i ni na što drugo. Čak ni na
njezinu muziku.
Povukao sam i drugu stranu ogrtača da bih mogao vidjeti obje njene seksi
sise, i nagnuo sam se naprijed da joj poljubim rame. Pomjerao sam svoja usta
preko ključne kosti spuštajući se niže dok sam pokušavao da ne pomjerim
njene ruke. Kad prestane svirati želim da to bude njenim izborom.
Zatvorio sam usne oko njene dojke i uvukao bradavicu u svoja usta,
sisajući snažno. Glasno je uzdahnula. Koja vrsta frustracije je to bila?
Iznerviranost dok je pokušavala svirati? Ili je žudila za još? Liznuo sam
jezikom preko baršunasto mekane kože, zadirkujući vrh.

51
Naš svet knjiga

Uspjela je doći skoro do kraja melodije, no ja sam gurnuo srednji prst

duboko u nju i Oksana se stegnu. Njena muzika je naglo prekinuta.
„O moj Bože.“ Dahtala je, njene ruke skupljene u šake dok su balansirale
na rubovima tipki. Njeni jecaji su odjekivali u zasvođenom stropu sobe.
„Pogledaj me,“ zarežao sam. Kad se nije odmah povinovala, ubrzao sam
nasilnim prstom unutra i van od čega je postajala vlažnija sa svakim
pokretom.
Gušila se dok joj se tijelo napinjalo od napada, no to me nije usporilo.
No, nisam čuo nikakav protest s njene strane, također.
Glava joj je bila pognuta, ali usmjerena u mom smjeru i mogao sam
osjetiti njen pogled koji luta mojim tijelom kao da su njene ruke preko moje
kože. Želja se pojačala u meni kad joj je pogled prešao preko mojih prsa.
Zadržao se na mojim usnama dok konačno nije odustala i pogledala u moje
oči.
Želio sam kontrolu, no čim se to dogodilo, neko drugi ju je preuzeo. Moje
usne su se obrušile na njene. Da li je bila gladna kao što sam bio ja? Jebeno
se tako činilo.
Usne su joj pratile moje. Klizanje njenog jezika preko mojih usana je bilo
oprezno i znatiželjno i meni se taj osjećaj sviđao. Mogla je vježbati na meni.
Iskoristiti moje tijelo kao svoju ličnu igračku za jebanje dok ja isto to
radim njoj.
Izvukao sam prst i stavio obje ruke na njen struk ondje gdje je pojas jedva
držao ogrtač zatvorenim. Podigao sam je, požurujući je da ustane i to je
prekinulo poljubac prije nego se ona činila spremna za to. Pokazao sam joj
da dođe prema klupi gdje sam ja sjedio.
„Sjedi u moje krilo.“
Povukao sam pojas da ga skinem, otkrivajući njeno golo tijelo ispred sebe
ispod ogrtača koji joj je visio na ramenima i iskoristio krajeve da je privučem
prema sebi. Stavila je jedno koljeno na klupu pored mene, takvu sam je
upravo i želio, pa sam posegnuo dolje zbog čega se trgnula uz moju nogu.
Ispustila je zvuk iznenađenja, a njena vlažna pička se zalijepila za moju golu
kožu. Od tog kontakta se moj kurac trznuo. Bilo je toplo ispod ogrtača kad
sam kliznuo rukama do njenog kuka. Drugu sam stavio na njenu dojku, a
usnama prelazio preko njenog vrata. Moj dah je prelazio preko njene kože i
grijao me, skoro kao i tijelo koje je omotano oko moje noge, zaogrnuto mojim
vlastitim ogrtačem.

52
Naš svet knjiga

Pomjerao sam njen bok, naprijed i nazad, tjerajući je da se trlja od mene

dok sam je osvajao svojim ustima s nečim što je bilo previše brutalno da bi
se i nazvalo poljupcem. Moj jezik je izašao iz nje i ja sam je ugrizao za usnu
dovoljno jako da zastenje od bola.
No, njeni kukovi su se pomjerali i čim je njen bolni protest bio eho u
prostoriji, bio je popraćen s jednim tihim zadovoljstvom.
Ljuljala se na mom bedru na početku me jašući polako. Jedna od njenih
ruku je bila na mom ramenu da se pridrži, a druga joj se stisnula oko mog
zapešća na njenom kuku. Njen izraz je bio zbunjenost. Ona nije očekivala da
će trljanje od mene biti tako dobar osjećaj, no očito jeste.
„Brže,“ naredio sam s tamnim glasom. Gledao sam kako njene usmine
klize preko moje kože i stisnuo sam mišiće na čeljusti. Želio sam to snimiti.
Izgledala je kao porno glumica dok se trljala svojim klitorisom od moju
nogu, a želja je gorila u njenim očima.
Njeno zanjihano tijelo ispod ogrtača je bilo ludilo.
„Praviš nered na mojoj nozi.“ Mogao sam čuti osmijeh u svojim riječima.
„Tvoja me pička natapa.“
Moje prljave riječi su je posramile. Pogled joj je pao i nešto u meni je
puklo. Zakopao sam prste u njen bok, gurajući je i povlačeći u začaranom
tempu.
Moja druga ruka se omotala oko njenog grla. Ne da je davim, no bio sam
umoran od njenog prekidanja povezanosti. Želio sam njenu potpunu pažnju.
„Ti u mene gledaš kad ti se obraćam.“
Nije se mogla sakriti od mene i čim to prije nauči, bolje je.
Oksana je nastavila sa silovitim ritmom koji sam zahtijevao i jahala je
moje bedro i cijelo vrijeme njene kristalno plave oči su me gledale natrag.
Disanje joj se ubrzalo vjerojatno koliko od trenja od njen klitoris toliko i od
napora. Puls joj je divljao ispod moje ruke.
„Tako je djevice,“ rekao sam. „Jebat ćeš moju nogu sve dok ne dođeš do
kraja.“
Vrućina je bljesnula u njenim očima. Nije željela da je moje naredbe
napaljuju, no jesu i traljavo je to prikrivala. Njena usta su bila labava, a
drhtavi jecaji su pobjegli prije nego ih je uspjela zaustaviti. Djevojka se trljala
od mene divlje i očajno. Je li prošla tačku s koje nema povratka? Ako
pomjerim ruku s njenog boka hoće li nastaviti jahati me dok ne svrši?
„Oh,“ mrmljala je. „O moj Bože.“
„Da, jebeno da.“
53
Naš svet knjiga

Bilo je ludost koliko me je ovo napalilo. Ne samo slušati je, već gledati
način kako se bori da pronađe svoje oslobađanje. Nisam uradio usrano
hvatanje godinama. Jednom kad sam počeo prakticirati seks kad god sam
htio, koja je bila svrha? Ako se djevojka nije htjela jebati, nije bio problem. Ja
ću pronaći onu koja hoće.
Ja trenutno nisam jebao Oksanu sa svojim kurcem. Ali imao sam ruku na
njenom grlu, tjerajući je da me jebe, s njenim pogledom zaključanim na
mojem i ovo sranje je bilo... intenzivno. Njeno toplo tijelo je razmazalo njenu
želju preko moje noge, a njeni seksi uzdasi su popustili. Njen izraz je
preklinjao za više, iako ona zapravo čak nije ni znala čega više.
Kad su joj se oči počele zatvarati, ja sam pojačao svoj stisak na njenom
grlu.
„Ne. Oči na mene kad svršavaš.“
Pojavio se stisnuti frustrirani zvuk i zatim je bilo prekasno. Gledao sam
predaju kako potresa njeno tijelo i osjetio kako joj se noge napinju i naprežu
kad ju je orgazam pogodio. Oči su joj jedva ostale otvorene kad je zabacila
glavu i zajecala, no ona je gledala u mene kroz proreze suženih očiju dok se
tresla od zadovoljstva.
Pored mog kurca, dovoditi ženu do svršavanja je bila moja najdraža
stvar. Prešao sam rukom ispod ogrtača oko njenih leđa pritišćući Oksaninu
vrelu kožu uz mene dok ju je ekstaza nastavila potresati. Njene ruke su bile
omotane oko mojih ramena, viseći na meni i jebi me, sviđao mi se taj osjećaj.
Ona se raspadala, a ja sam je držao u cjelini.
Njena glave se nagnula naprijed i odjednom je ona spojila svoje usne s
mojima.
Ona je ljubila mene, a ne obratno. Ja sam bio taj koji je to započinjao svaki
put i nije mi se sviđalo što je preuzela vodstvo.
Ona je bila Ruskinja i nisam želio da se ona previše veže. I isto tako nisam
znao zašto sam je jebeno toliko puno ljubio večeras, no to sranje prestaje
ovog momenta. Ustao sam s klupe tako brzo da se zateturala na pod s
vriskom.
Kurac me je bolio. Napeo je moje bokserice, zategnuvši pamuk, a zrak je
bio hladan na vlažnom mjestu na mojoj nozi. Oksana je blenula u mene.
Trebam li gurnuti kurac u njena rastvorena usta i natjerati je da se pobrine
za to?
Ne. Znao sam točno kud bi to vodilo.

54
Naš svet knjiga

„Ja idem u krevet,“ izjavio sam. Moram sam odjebati od nje. Želio sam je
tako strašno i to je bilo prokleto teško, ako ostanem to će završiti tako da ću
je jebati upravo na ovom perzijskom tepihu pored klavira. Mogao sam se
pobrinuti za sebe i zaspati u sljedećih par minuta što je bila bolje opcija.
Imam milion sranja za obaviti sutra, a povrh svega sastanak ujutro s mojim
stricem.
„Ostani ovdje dolje ili spavaj u jednoj od gostinjskih soba.“ Moj ton je bio
hladan i bezličan, kao da nije upravo drhtala u mom zagrljaju trideset
sekundi ranije. „I vrati moj ogrtač.“
Njena reakcija je bila... neočekivana.
Šok je nestao brže od pucnja pištolja. Izgled koji je imala je govorio da
sam siguran od toga da će me ona ikad više poljubiti. Nisam joj ponudio
ruku da joj pomognem da se podigne i bio sam siguran da je ne bi ni
prihvatila. Ustala je sama. Trebalo je da bude nervozna ili posramljena dok
je ustajala, no te emocije su nestale.
Pružila mi je ogrtač držeći za kragnu i kad sam posegnuo za njim,
ispustila ga je. Pao je na pod poput vodopada tkanine i ostavila me raširenih
usta. Bljesnuo sam je svojom iznerviranošću, no njen pogled je bio umjeren
na moju pulsirajuću erekciju.
Gledala je u njega, i Isuse, ona je bila samozadovoljna. Kao da je ona
nekako pobijedila u jebenoj bitci. Da li je? Ona je dobila svoje zadovoljstvo,
a ja nisam.
„Laku noć,“ rekla je. Uzela je svoju bilježnicu s klavira i krenula uz
stepenice. Gledao sam u nju kad je krenula na zadnjoj stepenici lijevo
suprotno od moje sobe.
Što se kog kurca upravo dogodilo?

Moj stric je rijetko dolazio u moj salon. On je upravljao s onim većim koji
je bio odmah pored silaza s autoputa. Bio je noviji, bolji i legitimniji. Sva
droga i oružje se uvozilo kroz luksuzni auto salon koji je moj otac vodio dok
ga nisam naslijedio. Bio je samo pedesetak kilometara do Indiane, gdje je
većina oružja dolazila, a zatim dalje stražnjim putevima, koji nisu imali
kamere, poput izlaza s autoputa.

55
Naš svet knjiga

Goran Marković je bio pametan i zbog toga što je FBI uvijek bio za našim
guzicama, on je volio držati distancu od bolje unosnog biznisa koji je vodio.
Sjeo je u jednu od stolica nasuprot mog stola, a Filip je sjeo u drugu.
„Kako ide?” Ton mog strica je bio općenit i gledao je u svoj mobitel dok
je to pitao.
„Konačno sam prodao Bentley,“ rekao sam. Bio nam je u salonu
mjesecima. „Onom tipu koji ga je vozio na probu šest jebenih puta?”
„Ne, nekom starijem tipu iz Iowe. On i žena su se dovezli da ga pokupe.“
Promatrao sam Erika u stražnjem dijelu mog ureda kako prelazi prijenosnim
čitačem pored okvira sa slikama na zidu. „Taj lokalni tip je bio seronja kad
je došao i otkrio da je prodan. Rekao je da sam ga trebao nazvati i reći mu da
ga kanim prodati.“
Goran je podigao svoju obrvu u oštar ugao. „Što on misli da mi radimo
ovdje?”
Kimnuo sam u slaganju. Taj drkadžija je mislio, kao, imam pravo na auto
samo zato što ga je vozio isprobati nekoliko puta. To je bilo jebeno smiješno.
„Njemu se samo sviđala ideja da ga kupi. Nikad ga ne bi kupio.”
Eric je završio njegovo prelaženje zidova i pomjerio se do ventilatora. To
je bilo besmisleno jer sam mogao vidjeti prašinu još uvijek u letvicama, što
znači da nije ni dodirnuta, no možda je FBI postavio svoju igru. Sigurnost je
bila top prioritet za Marković Motors nakon što je otkriven prisluškivač u
sobi za odmor u glavnoj trgovini prije dvije godine.
Nikad nismo shvatili jesu li to bili Rusi ili FBI, tko je podmetnuo. Moje
sumnje su bile vlast, s obzirom da je moj rođak bio uhapšen upravo prije
toga.
Eric je sišao sa stolice i isključio skener. “Sve je u redu,” rekao je.
„Hvala ti,” Goran ga je otpustio.
Zadovoljan izraz je obasjao stričevo lice čim su vrata zatvorena.
„Sastanak je bio namještaljka u porukama koje smo presreli.“ Znači
potvrđeno je. Rusi su planirali zasjedu. „Siguran si? “
Filip je kimnuo. „Nisu koristili te brojeve telefona od tada.“
„Isuse.“ Prošla noć je mogla biti ogromni nered. Gledao sam u strica. „Što
bi se kog kurca dogodilo da smo došli deset minuta kasnije?“
Gledao je u mene na isti način na koji bi gledao insekta kojeg bi zgazio
svojom cipelom.
„Srećom za nas, tvoj otac te je naučio neke znakove, a ti i Filip ste bili
pametni dovoljno da uvidite što se događa.“
56
Naš svet knjiga

Kritički sam ga promatrao, a on je uzvratio pogled. Ni jedan od nas nije

volio onog drugog, no ne možeš birati porodicu i mi smo zapeli jedan s
drugim. Za sad. Stric je kliznuo rukom niz svoju kravatu i pogledao je po
uredu kao da on posjeduje svaki centimetar. To je u redu, rekao sam si. Neka
pomisli da me posjeduje, uz dodatak trgovine. On nikad neće vidjeti moj nož
kad konačno krene na njega.
Hoću li izgledati poput mog strica kad budem stariji? Goran je imao
pedeset i šest, no on je dobro stario i ostao u dobroj formi. On je imao puno
kardio vježbi, sudeći po stalnom dotoku kurvi u smjenama. Rak pankreasa
je uzeo moju ujnu od njega prije deset godina i on se nikad nije ponovo
oženio. Njena smrt je dala mom stricu par sijedih i bore oko očiju, no ako
ništa, to ga je činilo više zastrašujućim, jer je to bio dokaz da je čudovište
stvarno.
Oči su mu bile crne poput cijevi mog Glocka, a čovjek koji se krije iza tog
pogleda je isti kao i moj pištolj.
Moj stric je bio u pravu. Ja sam bio dovoljno pametan da naslutim što se
događa. Da li je on?
„Bez ikakvih novih isporuka za oduzeti,“ rekao je, „to će stisnuti tu
stranu biznisa sljedećih nekoliko mjeseci.“
Bilo je rečeno prije nego što sam pomislio da je tako bolje. „Meni
odgovara. Mrzim ganjati djevojke.“ Nasljedno obilježje Markovića je bila
podignuta obrva. Ona se izvila svaki put kad bi nas neko raspizdio. Obrva
mog strica je sad bila podignuta. „Zbilja, Vasilije? A ja sam mislio kako ti
voliš zarađivati novac.“ Nagnuo se naprijed, a njegove tamne oči su me
bušile. „Mrziš ih toliko, pa zašto si onda odveo jednu kući?“
Odglumio sam ravnodušnost. “To je ništa. Obećao sam djevojku Aleku.“
Sranje. Pojavio se bljesak u stričevim očima. Imam te, rekao je. Kurac, upao
sam u zamku. Moj stric je bio poput jebenog Boga ponekad. Sve vidi, sav
moćan. Pojavila se posesivna strana u mojim grudima naspram Oksane.
Nisam je želio na njegovom radaru.
„Što bi on onda radio s njom?“ zahtijevao je. „Mira mi je rekla da je
Aleksandar dolazio do nje sinoć.“ Njegov izraz je bio čvrst poput kamena.
„Ne volim labave krajeve.“
„Bez labavih krajeva. Pazim na djevojku.“ Posegnuo sam za mobitelom.
„Ne brini. Ako ona išta više od jebenog kihne, ja ću čuti za to.“
Njegove tamne oči su se široko otvorile od bijesa. „Ti imaš djevojku? Koji
kurac? Riješi je se.“
57
Naš svet knjiga

„Poslati ću je Miri kad završim…“

„Riješi je se.“
Njegove riječi su me zaledile. Ovo je bila naredba i odbiti je, bilo bi veoma
jebeno glupo. To je bila prava stvar za napraviti.
Vratio sam mu ledeni pogled. „Dobro.“

58
Naš svet knjiga

Trebalo bi biti teško zaspati u tuđem krevetu ispod krova Markovića, no

biti oprezan oko Vasilija je bilo iscrpljujuće. Izabrala sam gostinjsku sobu
luksuznog izgleda, sa zelenim prugastim tapetama, zakopala se ispod
prekrivača u krevetu i dok sam trepnula, jutarnje svjetlo je teklo kroz prozor.
Kuća je bila tiha.
Uzela sam ručnik iz spojenog kupatila omotala oko svog golog tijela i
krenula niz stepenice. Vasilije je spustio moju putnu torbu u ormar pored
garaže kad smo stigli sinoć i nadala sam se da je još tamo.
Ispustila sam dubok uzdah olakšanja kad sam je otkrila i uhvatila remen
u željne ruke. Uzet ću svaku malu pobjedu koju budem mogla, pošto sam
sumnjala da će moje vrijeme s njim postajati samo teže kako ide dalje. Ako
budemo išli dalje. Ušla sam u kupaonicu u hodniku i obukla se što sam brže
mogla.
Čak iako odjeća zapravo nije bila moja, jeftini par traperica i uski, boje
kamile džemper, je činio da se osjećam kao svoja. Žena koja sam bila sinoć
dok sam nosila Vasilijev ogrtač me je plašila strašno. Mogla sam reći sebi da
sam samo igrala ulogu, no ako je to bila istina, zašto je kog vraga jedan dio
mene... uživao?
Na kuhinjskom stolu je stajala jednostavna poruka, našarana neurednim
muškim rukopisom, govoreći mi da se istuširam, doručkujem i obučem za
van do podne. On me ne izbacuje. Imao je druge planove za mene i nisam
bila sigurna treba li da osjećam olakšanje ili strepnju. A nisam imala vremena
ni za jedno. Već je bilo prošlo devet sudeći po satu na sigurnosnom sistemu.
Činilo se da se po jedan nalazi u svakoj sobi.
Pretraživala sam po ostavi da pronađem nešto na brzinu i bila sam
iznenađena da pronađem da on zapravo ima hrane u ovoj kući. On je imao
dvadeset i četiri godine. Očekivala sam da su zaleđena večera i pivo jedine
namirnice od kojih on živi. No on je imao svježe voće. Kruh. Čak i jaja i
mlijeko. Gledala sam u prepun frižider i pokušala zamisliti mafijaša kako
sačinjava svoju listu za kupovinu.
Moj stomak je krulio. Umirala sam od gladi. Jedva da sam jela jučer i
nisam bila sigurna kad će biti moj sljedeći obrok, pa sam skuhala nekoliko

59
Naš svet knjiga

jaja i požderala ih. Popila sam ogromnu čašu soka od naranče i pojela dvije
kriške tosta dok sam stajala pored sudopera, gledajući kroz prozor na golf
teren.
Držala sam svoj um praznim.
Misliti o tome što treba da uradim ne samo da je donosilo nesigurnost već
i analizu onog što se dogodilo pored klavira, a ja nisam bila spremna da idem
tamo. Uradi sve što moraš, da završiš posao, Oksana. Žrtvovanja će se morati
dogoditi.
Oprala sam suđe i vratila sve onako kako je i bilo, zatim požurila gore na
kat u sobu sa zelenim tapetama. Tamo u kupaonici je već bio obični šampon
s regeneratorom koji nije imao muški miris poput Vasilijevog kao ni sušilo
za kosu ispod umivaonika.
Kad sam bila istuširana i obučena to mi je ostavilo devedeset minuta da
istražim i pokušam ga bolje upoznati. U kraćem vremenu, zaista. On je bio
nepredvidljiv i mogao bi se pojaviti bez upozorenja. Progutala sam dah dok
sam gledala u vrata njegove sobe i namrštila se kad sam ušla unutra i
pogledala nenamješten krevet. Bljesak mračnog, neželjenog zadovoljstva je
prošlo kroz moje tijelo. Doveo me do orgazma na toj posteljini sa svojom
glavom između mojih nogu.
Njegov pištolj i futrola su nestali. Da li ga uvijek nosi čak i u salon? Koliko
puno rabljenih vozila prodavač je tamo držao.
Ladice su sadržavale odjeću i ništa drugo. Pretražila sam i ormar, no tamo
su samo visjela odijela s jedne strane i svakodnevna odjeća s druge. Nema
dodatnog oružja. Ništa zanimljivo, pa je moj fokus skrenuo prema uredu
dolje.
Morala sam biti oprezna dok kopam naokolo, zapravo. Sigurnosni sistem
je bio sofisticiran, a nisam mogla znati da li su im na raspolaganju kamere za
nadzor. Spustila sam se u stolicu pored stola i pomjerila miš, budeći računar.
Pojavila se lozinka na ekranu dajući mi zaštitu koju sam trebala da pretražim
ladice. Ako je bilo snimano, izgledati će kao da sam tražila lozinku. Znala
sam da je nikad neću pronaći. Vasilije nije bio glup da je ostavi na vidnom,
no možda bude nešto zanimljivo u stolu …
Pojavio se Smith i Wesson od 9mm u donjoj ladici.
Moj pogled je prešao preko svakog milimetra crnog metala. Da li bih ga
trebala uzeti i staviti ga na neko drugo mjesto? Ne da ga iskoristim na
Vasiliju, već da mi kupi malo vremena ako ikad krene po njega da ga iskoristi

60
Naš svet knjiga

za mene? Što bi se dogodilo ako bude provjeravao pištolj i otkrije da

nedostaje? Jasno je pomislio sinoć da ću iskoristiti pištolj na njega.
Pojavio se tihi mehanički šum s druge strane kuće – garažna vrata se
podižu – što je bila opomena za mene. Zatvorila sam ladicu i trknula prema
klaviru u dnevnoj sobi. Stavila sam prste na tipke i počela stari dio recitala
koji sam vježbala previše puta da sam bila sigurna da ću prije zaboraviti
svoje ime nego što ću zaboraviti kako to odsvirati.
Začuo se zvuk tvrdih potplata na drvetu dok su njegovi koraci prilazili.
Nisam ga mogla vidjeti, čak ni svojim perifernim vidom, no napela sam se
ispod Vasilijevog nadzora. Zadrhtala sam kako je prilazio bliže, a
temperatura u sobi je pala.
„Vrijeme je za polazak.“
Usta su mi se osušila kad sam se okrenula i posvetila mu svoju pozornost.
Vrag je nosio mornarsko plavo odijelo, bijelu košulju i kravatu tamnocrvene
boje s olabavljenim čvorom ispod svog vrata. Njegove tamne oči su me
promatrale kao da sam bila opasnost. Zar nije on bio taj koji je bio naoružan?
Krojeni sako mu je dobro pristajao i nisam mogla vidjeti izbočinu pištolja
ispod ruke, no jasno sam osjetila njegovu prisutnost, bez obzira.
„Zdravo,“ rekla sam, očvršćujući glas dok sam ustajala iza klavira. Kad
me nije pozdravio, ja sam bila prisiljena da nastavim. „Kuda idemo?“
Njegove oči se prelazile mojim tijelom i on nije krio svoj prezir. „Šoping.
Treba ti nova odjeća.“
Htjela sam istaći da već imam odjeću, no možda on bude zahtijevao da je
skinem, kao što je uradio prošlu noć, pa sam se ugrizla za unutarnju stranu
obraza i ostala tiha. Nismo razgovarali dok sam obuvala cipele i pratila ga u
garažu. Tu je bio parkiran bijeli Porsche u blizini i on je učinio očitim da se
vozimo ovim autom kad je otvorio vozačeva vrata.
Ja sam sjela na mjesto suvozača, zavezala se, a zrak je postajao gust kad
je Vasilije upalio auto. Zapreo je u život. Čak iako nije bilo toplo, stavila sam
znojne dlanove na svoja bedra i pokušala se ponašati da nisam pod
utjecajem. Unutrašnjost sportskog auta je bila tamna, prostor je bio
kompaktan i osjećalo se kao da sam intimno zatočena uz njega. On se činio
svjestan tenzija između nas koje su bile zategnute poput žica na klaviru.
Trebala bih promatrati svoje okruženje i pretvarati se da sam fascinirana
sa za-mene-novim američkim krajolikom dok on vozi, no umjesto toga ja
sam proučavala njega.

61
Naš svet knjiga

Dlan njegove lijeve ruke je bio ležeran na gornjem dijelu volana dok mu
je desna ruka stiskala mjenjač. Auto je bio automatik, no opušten stav me
tjerao da pomislim da bi mu bilo ugodnije da vozi s ručnim mjenjačem.
Vjerojatno i jeste bio s obzirom na njegov posao.
„Kud si otišao jutros?“ pitala sam. „Na posao?“
Zagunđao je kao potvrdu. Nisam bila vrijedna da zapravo priča sa mnom
danas.
„S čim se baviš?“
„Posjedujem auto salon.“
Prsti su mu se pomjerili do radio kontrolore na volanu i rep pjesma
odjeknu glasno. Previše glasno da bi se održao razgovor. To je bilo okay za
mene. Ionako bih radije slušala muziku, čak iako je bila ponavljajući stihovi
jednostavne melodije, više kompjuterizirana nego vokalna ili
instrumentalna.
Pjesma je završila i druga ju je zamijenila. Rekonstruirala sam pjesme u
svojoj glavi izdvajajući dobre i one koje nisu. Pjesme su se nizale jedne za
drugom dok smo se vozili auto putem, leteći kroz naplatne kućice. Što smo
se duže vozili, postajala sam više zabrinuta, on nije pričao. Jučer je bio
zahtijevan i znatiželjan, no danas se činio da ima nula zanimanja za mene.
Moje srce se stisnulo i anksioznost je tekla mojim krvotokom. Da li sam
mu već dosadila? Da li će me poslati svojim putem... ili gore? Skupila sam
svoje prste u šaku, zakopavajući nokte u svoja bedra. Morala sam nešto
poduzeti. Nisam mogla dopustiti da me odbaci i definitivno nisam mogla
dozvoliti da me odveze negdje na osamljeno mjesto, gdje može ispaliti metak
u moju glavu i odbaciti moje tijelo.
„Koji kurac ti radiš?“ Vasilijev oštri glas je bio glasan preko ljutitog rep
psovanja iz zvučnika.
Stavila sam svoju ruku na njegovu nogu visoko gore na njegovo bedro,
centimetar udaljeno od prepona. Moja pluća su se stisnula, čineći nemoguće
za disati. „Ne znam,“ odgovorila sam. Istinitije riječi nikad nisu bile
izgovorene. Seks je bio jedino oružje kojem sam imala pristup upravo sada.
Šteta što nisam bila sigurna kako da ga iskoristim.
Radio se stišao skoro do kraja. Njegov glas je bio snishodljiv. „Mala
djevica je okusila moj kurac i sad želi više?“
Progutala sam ogromnu knedlu u grlu.
Skrenuo je pogled s ceste na moment da me pogleda i vidio neodlučan
izraz na mom licu. Pokušavala sam da budem odvažna, no sva moja hrabrost
62
Naš svet knjiga

je nestala. Bljesnuo me je znalačkim osmijehom. „Dozvoliti ću ti da mi

popušiš kasnije. Samo ne kad vozim auto koji treba da prodam za
sedamdeset hiljada.“
Stavio je svoj hladni dlan na moju ruku i odgurnuo je. Osjetila sam se
posramljenom. Zar ne bih trebala osjećati olakšanje što je odbio moj jadni
pokušaj zavođenja?
Faire Avenue je bila vrhunska modna kuća povezana s jednim od krajeva
rasprostranjenog trgovačkog lanca. Vasilije je parkirao u garažu i ništa nije
rekao dok je izlazio iz auta. Očekivao je da ga pratim kao sluga i ja nisam
imala izbor nego da tako i postupim.
Sigurno smo bili čudan par kad smo ulazili kroz dvostruka vrata. Nosila
sam odjeću kupljenu u Goodwill-u koja vjerojatno nije ni nova koštala puno.
On je nosio svoje odijelo s fensi cipelama s dodatkom skupocjenog sata. To
je u principu bio muški nakit, jer je čim smo ušli u centar izvukao mobitel i
provjerio ekran.
„Imamo li zakazano?“ Moj glas nije prikazivao niti jednu emociju.
„Imamo dogovor.“ Pokazao je s dva prsta prema pokretnim stepenicama
u predvorju.
Pretrpana Božićna drvca su bila okićena u predvorjima, a sjajne pahulje
su visjele sa stropova. Praznična kupovina je već bila u punom zamahu s
obzirom da je Dan zahvalnosti krajem sedmice. Raskošno okruženje mi je
činilo lakšim da preuveličam svoje buljenje u američku kulturu.
Kad sam kročila uz stepenice, Vasilije je stao točno iza mene i popeo se
na jednu moju stepenicu, napadajući moj prostor. Drhtavica je prolazila kroz
mene kad je stavio svoj dlan na moja leđa. Ovo nije bila slatka gesta. Tu se
radilo o kontroli.
Gurnuo me je prema pultu gdje su dvije žene radile. Obje su podigle
pogled u isto vrijeme i razgovor između njih je zamro.
„Imamo dogovorena s Daphne,“ objavio je.
Mlađa od dvije žene, koja je vjerojatno bila u svojim tridesetima, kimnula
je s glavom punom lokni i vedro mu se nasmiješila. „To sam ja. Gospodin
Marković?“ izašla je iza pulta. „Drago mi je.“ Rukovali su se, a zatim se
okrenula prema meni i pružila ruku. „Ja sam Daphne.“ Postupila sam po
čistoj navici. „Oksana.“
„Oksana,“ ponovila je i oči su joj zasjale. „To je tako lijepo ime.“
Pogled joj je prelazio preko mene od početka do kraja, vjerojatno zbog
mjera, a zatim je otišao do njega, procjenjujući budžet. Ako je bila zabrinuta
63
Naš svet knjiga

oko toga što izgleda mladoliko, nije pokazala. Jednostavnost s kojom je nosio
odijelo krojeno po mjeri nije ostala nezapažena. Mirisao je na novac i odisao
samopouzdanjem.
Daphne je pokazala prema stražnjem dijelu butika. „Sobe za presvlačenje
su u ovom smjeru. Naći ću par komada s kojim možemo početi i krenuti
odatle.“ Pričala je dok smo se kretali. „Vaš dečko mi je rekao da trebate
proširiti svoju garderobu. Postoje li neki modeli koje bi ste voljeli vidjeti ili
boje na koje bih trebala obratiti pažnju?“
Moj što? Ispalila sam zapanjen pogled prema Vasiliju, no on je nešto
tipkao po svom mobitelu, pišući dok hodamo i ignorirajući sve oko sebe.
Znala sam da očekuje odgovor, no moj mozak se borio da ga pronađe. „Uh...
Žuto mi ne stoji dobro.“
Niti kao djevojka Vasilija Markovića.
Kad smo stigli do predsoblja dijela soba za presvlačenje, on se spustio na
sofu pored ogledala s tri panela, ne podižući pogled sa svog mobitela.
Daphne je uzela valjkasti stalak s manikiranom rukom i vukla ga prema
prvoj kabini za odjeću, zatim otključala vrata i uvela me unutra.
Spustila je nekoliko vješalica i objesila ih na kukice najbliže vratima.
„Započnimo s ovim probnim komadima.“
Pretražila je nekoliko pari crnih hlača dok nije pronašla veličinu koju je
tražila i skinula ih s vješalica dodajući mi.
„Probajte ove i izaberite topić koji vam se sviđa iz kolekcije.“ Pokazala je
prema drugoj vješalici u prostoriji. „Sve što vam se ne sviđa stavite tu.
Komadi koji mogu proći stavite tu. Ako trebate drugu veličinu ili model
javite mi i ja ću biti sretna da vam pronađem.“
Bljesnula me je konačnim osmijehom, onim kojim kaže da sam sretna
kučka, točno prije nego je zatvorila vrata iza sebe. Buljila sam u hlače koje
sam navlačila.
Cijena mi je rekla da koštaju skoro dvije stotine dolara.
Dok sam se presvlačila, mogla sam čuti Daphne kako tiho razgovara s
Vasilijem i osjećaj tonjenja me je preplavio. Nije bilo ogledala u kabini, a oni
su oboje čekali mene da izađem i stanem ispred njih. Naravno da je htio
provjeriti svoju kupovinu.
Nisam se još jebala s njim, a već sam bila njegova kurva.

64
Naš svet knjiga

Sljedeći sat isprobavanja odjeće osjećala sam se kao lutka koju Daphne
oblači i ja sam paradirala ispred Vasilija, ali on nije samo kritički promatrao
odjeću već i način na koji je gledao moje tijelo. Svaki put kad bih izašla iz
kabine, njegov pogled je postajao teži, vukući me dolje sve dok nije postalo
teško hodati.
U jednom trenutku, poslao je Daphne u potragu za haljinom. „Nešto što
može nositi kad upoznaje moju porodicu,“ rekao je. To je poslalo ledene
trnce da pužu uz moju kožu. Jedinu porodicu koju bih ja mogla upoznati je
Goran Marković.
Čim je bila izvan slušnog dometa ja sam se okrenula od ogledala i
fokusirala se na njega. „Zašto radiš ovo?“
Njegove tamne oči su se suzile prema meni iako je zapravo glumio
zbunjenost. „Radim što?“
„Kupuješ mi odjeću. Govoriš da ćeš me upoznati sa svojom porodicom.“
Njegov osmijeh se vratio natrag i njegove rupice su se pojavile u punom
izražaju. „Zbog toga što mi je moj stric dao naredbu jutros da te se riješim, a
to će ga raspizditi.“
Oh, sranje. Moja usta su se osušila, no Vasilije se samo smijao i odmahnuo
na moj užas kao da to nije bila bitna stvar, što je šef srpske mafije u južnom
Chicagu dao naredbu za moju smrt.
„Ja ću se zabavljati s tobom, dok te jebem Oksana.“ Njegov ton je bio
nizak, no postajao je samozadovoljniji kad je nastavio govoriti. „A vjerojatno
ću se puno više zabavljati dok se s njim zajebavam.“
Okrenula sam se da sakrijem oči, ali to je bilo besmisleno. Vasilije je
mogao vidjeti iz sva tri ugla moj nervozni izraz u ogledalu. Ja sam bila pijun
u igri kojoj je igrao. Laka za pomjeriti i žrtvovati. Goran će se možda
razbjesniti na Vasilija, ali tko će biti najlakša meta za bijes njegovog strica?
Potražila sam duboko unutar sebe za osvetom koja je palila i žarila
plamen. Ja nisam bila pijun. Ja sam bila, mater vam jebem, kraljica,
najmoćniji igrač na ploči. Vasilije će da bude pijun. Komad koji ću pomjeriti
točno tamo gdje ja želim.
Moji nervi su se opustili. „Ako toliko želiš da me jebeš, zašto nisi još?“

65
Naš svet knjiga

Nije izgledao poput pijuna kad se nacerio na mene u ogledalu. Izgledao

je opet poput vraga. „Volim te gledati kako se migoljiš.“ To je naglasio kao
činjenicu. Ustao je sa sofe i njegove ruke su se omotale oko moga struka
povlačeći me bliže sebi. Naši pogledi su se zaključali u ogledalu. „Uživam te
kidati na komadiće.“
„Ne kidaš.“
Gurnuo je rep moje kose sa svog puta i očešao vrhom nosa rub moga uha.
„A da?“
„Možeš da radiš što god želiš. To je samo seks. Ne znači ništa niti ti daje
moć nada mnom.“
Oduševljeni osmijeh se raširio njegovim usnama poput prstiju koji klize
po tipkama klavira u glissando.*
„Govoriš kao prava djevica. Seks je sve o moći. I... što god ja želim?“
On se na taj dio fokusirao, a njegove riječi su zgrčile moj stomak.
Momentalno sam se proklela kako bih se vratila na tlo s kojeg sam skliznula.
„To neće ništa promijeniti. Nije me briga.“
Frknuo je. „Sereš.“
Gledala sam kako se njegove usne rastvaraju, zatim je vrh njegovog jezika
izvirio prateći liniju mog vrata. Zadrhtala sam ispod njegovih usta. „Ja
nemam osjećaja.“
Tijelo se stisnulo uz moje... je li se to on upravo trznuo? Bilo je tako
suptilno da nisam bila sigurna jesam li umislila. „Točno. To nisu bile suze
sinoć kad su se stranice pokidale iz tvoje dragocjene bilježnice.“
Bila sam fizički preplavljena, to je bilo sve. „Bila sam iscrpljena. To nije
emocionalna stvar, jer ni ne može da bude. Ja nemam emocije.“
Nije bilo sumnje u njegovu pauzu ovaj put, no on se brzo oporavio.
„Dobar potez. Ne vjerujem ti ni jedne jebene sekunde. Ti se mene bojiš.“
„Ja osjećam strah,“ priznala sam. „Mogu se i naljutiti. No krivnja? Sram?
Empatija? Ne. Ne vidim svrhu.“
„Ti ne vidiš svrhu?“ Izgledao je začuđen. „Što je sa srećom?“ Bacio mi je
to pitanje u lice kao izazov. „Što je s ljubavi?“
„Ljubav je za ljude sa srcem. To je slabost koju ja, srećom, nemam.“
Tko bi pomislio da Oksana Kuznetsov može šokirati vraga? Njegova usta
su širom otvorena, a ruke na mojim kukovima su se skamenile. Zatim se
Daphne pojavila s uskom haljinom, prekrivenom crnim i bijelim printom.
_____________________________________________
glissando »klizanje« prstima po bijelim ili crnim tipkama klavira

66
Naš svet knjiga

Oklijevala je pored vrata s blagim osmijehom. Ona je mislila da je uhvatila

u tišini ljubavni moment.
Borila sam se protiv gorkog osmijeha na ideju nas kao ljubavnika.
Vasilije se odvojio od mene i vratio se na svoje mjesto u sofi, ton mu je
autoritativan dok mi je ona predavala vješalicu. „Oksana će trebati neke
stvari da obuče ispod te haljine.“
Daphne se nije trgnula na njegov spomen za donje rublje. „Apsolutno.
Želite li da mi pomognete odabrati te komade?“
„Ne. Vi znate svoj posao. Zapravo, želim nešto bijelo.“ Njegov pogled s nje
je kliznuo prema meni i palio me do srži čak i kad to nisam željela.
„Djevičanski, no seksi.“
On me je testirao.
On je očekivao da će moje lice buknuti crveno. Promatrao me da ugleda
neki znak postiđenosti, no nije. Da, bila sam znatiželjna po pitanju seksa i
spremna da ga iskusim, no biti djevica nije bilo ljaga. Prekinula sam njegov
pogled ispaljujući svoj komentar izrično. „Poput nečeg za prvu bračnu noć.“
Uglom svoga oka sam vidjela da se Vasilije napeo i ja sam se ugrizla za
obraz ovaj put da spriječim pobjednički osmijeh. On nije mario za moju
usporedbu. Daphneina osobnost savršene prodavačice je malo napukla i
čudan izraz je trepnuo njenim izrazom, zatim je nestao. Kimnula je polako.
„Vraćam se brzo.“
Presvukla sam se, dozvolivši da svilena postava u unutrašnjosti klizi
preko moje kože i ja se zakopčah. Obula sam crne cipele kojima sam već
odabrala veličinu, a Vasilije ih je dodao na listu stvari koje uzimamo. Haljina
je prianjala uz moje tijelo i čak i bez ogledala, znala sam da mi se sviđa način
na koji izgledam u njoj.
Vasilijeve oči su postale tamnije i gladnije kad sam izašla iz kabine.
Njegov izraz je bio sirov i seksualan i svaki moj nervni završetak je zazvonio
kao alarm. Ovo je ono što si željela, podsjetila sam se. Prisilila sam se da
podignem bradu dok sam prilazila ogledalu.
To je bila jednostavna stvar, no to je bilo dovoljno. Crni i bijeli uzorci su
me oblikovali. Nekako, imala sam obline u ovoj haljini koja mi je pristajala
poput rukavice. Završavala je točno iznad koljena što je bilo jedino
razočarenje. Voljela bih da je mogla blokirati njegov pogled da ne vidi kako
drhte.
Vasilije je ustao sa svog mjesta, a njegov izraz je vrištao od želje i požude.
„Daphne je dobra,“ šapnula sam.
67
Naš svet knjiga

Sve je to bilo previše i ja nisam mogla izdržati njegov intenzivni pogled

u ogledalu. Buljila sam u svoja stopala, uvučena u crne potpetice dok je on
prilazio. Prebacio je moju kosu preko ramena, a zatim uhvatio stražnju
stranu haljine. Ja sam usisala zrak.
Zakopčao je zatvarač do kraja.
Nisam bila svjesna da nisam zakopčala do kraja. Ovaj čovjek me čini
ranjivom i neodjevenom, pa ipak nisam bila sigurna koliko se to meni
zapravo ne sviđa. Njegovi hladni prsti su ostali na držaču zatvarača. Njegov
slučajni dodir je palio moju kožu i ja sam se trgnula kao da me je opržio.
„Nastaviti ću da te dodirujem,“ prijetio je šapatom, „dok se navikneš na
to.“
Što ako se to nikad ne dogodi? Da li me osuđuje na vječnost njegovih
ruku na mom tijelu? Ta misao se probudila, topeći me iznutra. Daphne se
pojavila s nekoliko grudnjaka i gaćica okačenih na vješalicu, no ona se
zaustavila kad me je vidjela. „Kunem se da je ta haljina stvorena za tebe.“
„Da,“ rekao je. „Savršena je.“
Selekcija donjeg rublja je bila obješena u kabinu za presvlačenje, no dok
sam se pomjerala prema vratima njegova ruka na mom ramenu me je
zaustavila. „Ja ću ući da ti pomognem s tim zatvaračem.“
Njegove tihe riječi su bile samo za mene, a zrak se zgusnuo kovitlajući se
oko nas. To je napunilo prostor tenzijama. Daphne je izašla iz kabine i
izgledala iznenađeno da vidi njega pored mene točno ispred vrata.
„Možete li započeti s našim računom?“ Glas mu je bio topao i uvjerljiv.
„Tu je oko hiljadu i devet stotina dolara vrijednosti robe pa će to malo
potrajati.“
Dao joj je zajedljiv pogled. „Ja sam mislio na najmanje dvadeset minuta.“
Njene oči se raširiše i ona je pogledala naokolo, nervozna. No Vasilijeva
obazriva izjava je činila nemoguće za nju da ga odbije. Ona je očito radila na
proviziju, a ovo je vjerojatno bilo više nego što je ikad zaradila na jednom
klijentu. Ona je željela kupcu ugoditi u svemu čak ako to znači i jebanje
naokolo u prostoru za presvlačenje.
„Naravno.“ Ona se gušila u shvaćanju kako joj je čudno zvučalo samo to
i izgovoriti. „Uzmite vremena koliko vam treba.“
Kabina je bila prostrana sve dok on nije ušao unutra i zatvorio vrata
zarobivši nas. Začuo se zvuk kad je Daphne počela sakupljati odjeću i njeni
koraci su se udaljili. Raširila sam ruke preko donjeg dijela moje haljine i

68
Naš svet knjiga

gledala ga opreznim očima. Što je planirao? Hoće li uzeti moju nevinost

upravo tu u kabini za presvlačenju u Faire Avenue?
Ne. On je bio okrutan, ali ovo nije bio njegov stil. I zbog čega bi mi
kupovao djevičansko donje rublje ako neću biti djevica više?
S grubim stiskom, bila sam okrenuta od njega i zatvarač je bio spušten do
kraja mojih leđa. Kretali smo se kao uhodani tim, idući prema krajnjem cilju.
Kliznula sam iz haljine i dodala mu je da je objesi, zatim krenula do vješalice
s bijelim mrežama i čipkom. Kad sam se usmjerila na zadatak biranja
odgovarajuće veličine to mi je dozvolilo da se pretvaram da je ovo u redu.
Stajala sam mu leđima okrenuta i otkopčala sam svoj pamučni grudnjak
i obukla jedan koji je otkrivao više nego što je pokrivao. Košarice su bile
nisko odsječene i brižljivo postavljena čipka preko prozirne mreže je jedva
prekrivala moje bradavice…
„Ne trebam probavati gaćice,“ rekla sam kad mi je dodao jedne s
vješalice. „Sigurna sam da pristaju.“
„Odlično.“ Činilo se da ne može maknuti pogled s mojih grudi
upakiranih u tanki, seksi grudnjak no njegova ruka je bila zataknuta u
unutrašnji džep njegovog sakoa. Maleni nož je izvučen, oštrica na njemu isto
izvučena i on je odsjekao etikete s cijenom. Čim je nož maknut, gaćice su mi
bile pružene. „Obuci ih.“
Okrenula sam se još jednom od njega i bila zahvalna što tu nije bilo
ogledala. Jednostavni sivi pamuk koji sam svlačila je bio odbačen. Kročila
sam u bijelu čipku i bila obazriva na svojim štiklama koje sam još uvijek
nosila i povukla sam tkaninu na svoje kukove.
Poput grudnjaka, bikini gaćice su imale čipku jedino da prikrije
najintimniji dio, zadirkujući naokolo s jedva primjetnom mrežom. Njihala
sam se na svojim nogama dok sam se okretala prema njemu.
„Puši kurac,“ promrmljao je ispod daha.
Nisam imala pojma što na srpskom to znači, no rečeno je poput zahvale,
a oči mu se zamagliše. Nadvisio me, njegovi hladni prsti klizili su po
trakama tkanine na mojim kukovima i gurao nas je natrag dok se nismo
sudarili s uglom kabine u tupom udarcu.
Krv je tutnjala u mojim ušima, a bradavice su mi očvrsnule. Bilo mi je
hladno, to je bilo sve.
One se nisu napinjale ili žudile za pažnjom iz košarice grudnjaka. Jer to
nije moglo biti. Ja zasigurno nisam žudila za ledenim dodirom ovog dečka
ili njegovim ljutitim, kažnjavajućim poljupcima na mojim usnama.
69
Naš svet knjiga

No, kad mi je dao oboje, olakšanje me je obuzelo i pozvalo poraznu

potrebu da priđem i poigram se. Vasilijev poljubac je prisilio moje usne da
se otvore i gurnuo je jezik unutra, potvrđujući vlasništvo. Kao da su moja
usta bila njegova usta za jebanje i on će ih koristiti koliko god do vraga želi.
Njegovi prsti su putovali čipkom na mom grudnjaku. Noktima je
prelazio preko moje osjetljive bradavice i ja sam zadrhtala od osjećaja koji je
bio previše blizu užitku nego ičem drugom. Nepoznata žudnja se stvarala u
mom tijelu, ploveći do centra mojih nogu.
Njegov dodir je nestao kao i njegove usne. On je otkopčavao svoj remen
i njegove hlače, žurno da izvuče svoj kurac van. Moj puls je tutnjao dok je
prelazio preko svoje rapidno narasle dužine.
„Poliži svoj dlan,“ rekao je.
Gledajući ga kako ga nateže je bilo hipnotizirajuće i ja sam trepnula kroz
moju omamljenost. „Molim?“
„Ili pljuni u njih. Nije me briga.“ Njegov izraz je bio napet. „Navlaži ih i
drkaj mi.“
Ruke su mu napustile kurac i stavio ih je na zid sa svake strane zarobivši
me u ugao dok je gurao svoje kukove naprijed. Njegovo donje rublje je bilo
spušteno dolje do njegovih bedara, a njegov čvrsti dugi kurac stršio je van.
Ton mu je bio grešan. „Ovo si željela kad smo bili u Porscheu?“
Njegove mračne oči su bile prikovane za moje u izazovu. Izdržala sam
njegov pogled dok sam otvarala usta i povukla jednim dlanom lagano niz
dužinu svog jezika. Njegove oči i nosnice su buknule kad sam ga omotala
vlažnom rukom i ponovila isti postupak s drugom, kliznuvši dlanom niz
jezik.
Bio je čvrst poput čelika u nježnoj koži. Jedva da sam omotala drugu ruku
oko njega, a on se već počeo trljati u mom stisku. Pumpao je i gurkao debelim
vrhom kurca kroz moju stisnutu šaku i ja sam fascinirano gledala kako se
zadovoljstvo budi u njemu.
Vasilije me je doslovno imao u kutu, no njegove ruke nisu bile na meni.
Njegove oči su bile zatvorene, a lice izobličeno od užitka, tako da jedino
mjesto gdje smo bili povezani je tamo gdje sam ga ja dodirivala. Da li je to
uradio namjerno? Jedva da sam bila obučena, no s njegovim spuštenim
hlačama i kurcem u mojim rukama on je bio više ranjiv nego ja.
Moje ruke su se počele sušiti, pa sam jednu maknula i ponovila lizanje,
kvaseći svoj dlan. Zadahtao je od zadovoljstva i njegove oči se širom otvore.

70
Naš svet knjiga

Izvukao je smiješak dok me je gledao kako to radim s drugom rukom. To je

bilo više nego odobravanje.
Nisam imala pojma što ja radim, no željela sam to. Što postanem bolja,
veća vjerojatnost je da će me zadržati duže. Stoga sam, umjesto da mirujem
i puštam ga da jebe moje ruke, ja počela da se pokrećem. Omotala sam ruke
zajedno i počela navlačiti od vrha do korijena i ponovo natrag. Brže. Jače.
Slušala sam kako se njegovo disanje ubrzava i mišići stišću na njegovoj vilici,
dok sam radila na njemu.
Jednom kad sam prešla granicu iz svoje udobne zone, ja sam bila u
razuzdanom, divljem mjestu. Mogla sam da radim što god želim. Apsolutno
slobodna od osuđivanja, pravila ili posljedica.
Vasilijeva lijeva ruka je kliznula niz zid i on zakači prstom za bretelu mog
grudnjaka, svlačeći je s ramena dok moja dojka nije bila slobodna. Zatočio je
moju bradavicu između svog palca i kažiprsta i stiskao. Od tog se zacrvenila
i zaboljela. Stisak je bio žareći i oštra bol se pojavila od tog njegovog uvrtanja
tako intenzivno da mi je ukralo dah.
„To boli,“ prosiktala sam i pokušala se odmaknuti no bio me zabio u kut.
„Navikni se na bol, dušo. Boljeti će te kad te budem jebao.“
Pustila sam ga i lupila dlanovima od zidove želeći se odgurnuti, no on
nije dozvolio. Bol je bila akutna. Kanila sam zaplakati kad je odjednom
njegov stisak popustio, pustivši bradavicu da obuhvati moju dojku.
Iznenadni nedostatak bola je bio... interesantan. Dugotrajni žar na mojoj
koži je skoro bio ugodan. Usisala sam zrak kroz stisnute zube i gledala u
Vasilijeve bezdane od očiju. Gledala sam njegov odgovor kad sam stavila
ruke na njega i sad je on to isto uradio i meni.
„Svuci prednji dio svojih gaćica,“ naredio je. „Pokaži mi pičku.“
Naslonila sam se na zid, kao podršku zakačila prstom za prednji dio
mojih, potpuno novih, četrdeset dolara vrijednih gaćica i povukla elastin
dolje. Zapravo, njegovih, zar ne?
„Ah, Oksana,“ zarežao je. „Tako jebeno vlažna. Tvoja pička plače za
mnom.“
Njegova desna ruka je zacviljela kad je kliznuo niz zid i zatim je gurnuo
točno između mojih nogu. Prošao je prstom kroz moje uzbuđenje, a koljena
su mi zaklecala. Nisam mogla spriječiti tiho stenjanje koje je izvukao iz mene.
Njegov dodir je bio šokantan.

71
Naš svet knjiga

To je bilo dobro. Zapalio je sve moguće vrste pogrešnih i nevjerojatnih

načina. Još jedan uzdah se stvarao i spremao se izaći kad se povukao i
pumpao svojom šakom, mokrom od moje želje, na svom kurcu.
„Ostani tako,“ rekao je užurbano.
Njegov stisak na mojoj dojci je očvrsnuo, a njegov palac je prelazio preko
moje traumatizirane bradavice, donoseći potpuno novi val osjećaja. Ja sam
bila devijantna, naslonjena na zid u štiklama i skupocjenom donjem rublju,
jedna strana mog grudnjaka skinuta dok držim gaćice spuštene dolje dok on
silovito drka.
Tempo njegovog disanja se naglo promijenio i on se nagnuo tako da mu
se vrh kurca očešao od moj klitoris. Ja sam zadahtala od zadovoljstva, no to
je bilo prekriveno njegovom glasnom borbom za dah. Njegova šaka je klizila
niz njega nepravilno i očajno i odjednom je počeo svršavati. Topla, gusta
tekućina me je špricala, mlaz za mlazom, dok su mu se ramena nasilno tresla.
Njegova sperma je klizila niz moj prorez i kapala na rub mojih gaćica.
Tresla sam se tako snažno, da sam vibrirala uz zidove.
Naši pogledi su bili upereni dolje, gledajući kako njegova šaka usporava
i posljednji mlaz sperme je bio istisnut na tkaninu koja je bila namijenjena da
pokrije moj najintimniji dio. To je bilo tako prljavo. Tako erotično, da sam
gledala u nevjerici u to što je uradio. Što smo mi uradili.
Zar ne bih trebala osjećati neku vrstu pobune? Gađenje kojim me je
ponizio?
Nisam. Samo sam se osjećala lelujavo i bez daha. Pojavilo se kucanje u
mom tijelu, penjući se za oslobođenje napetosti.
Vasilije se uspravio, a njegove hladne ruke su poklopile moje, povlačeći
ih s ruba mojih gaćica. One su se vratile na mjesto i prianjale na mjesto gdje
me je oslikao. Ja sam uzdahnula, no on je isprepleo prste s mojima i zakucao
stražnji dio mojih ruku uz zid.
Gledao je u mene s čistom arogancijom koja je sijala u njegovim očima.
Mjerio me je poput komada zemlje koju je upravo osvojio i potvrdio je moja
usta kao svoju nagradu. Njegov poljubac je bio poput njega. Agresivan.
Dominantan.
Izmaknuo se tako da je bio udaljen samo jedan dah, a njegove oči su bile
nefokusirane dok nije otreptao omamljenost. Da li je ljubljenje mene imalo
svrhu? Izraz mu se pretvorio u prepredenost. „Obuci se, no ostavi te gaćice,
napunjene spermom, tu gdje jesu.“

72
Naš svet knjiga

Novi drhtaj je potresao moje tijelo, obojen novim neočekivanim

zadovoljstvom. Imala sam užasan osjećaj da je bio u pravu. Bit seksa je bila
moć i ako nije već, uskoro će sva biti njegova.

73
Naš svet knjiga

Naredio sam Oksani da bude mirna dok sam rezao etiketu s grudnjaka i
zatim je gledao kako se oblači u usranu odjeću koju je nosila kad sam došao
po nju kući. Pomjerala se oprezno i to mi se sviđalo. Sviđala mi se pomisao
njene pičke ljepljive od moje sperme, podsjećajući je svaki put kad se pomjeri
kome pripada.
Kurac, nisam mogao dočekati da je jebem, ali slaveći nadolazeći događaj
zajedno s njom je zadovoljstvo. Cijelu sam je napalio, napunio njene gaćice i
ostavio je na cjedilu. Ako bude dobra djevojka, večeras ću joj priuštiti
orgazam ili dva, sve zavisi o njoj.
Nisam joj dugovao jebeno ništa. Upravo ću iskapati dvije hiljadarke, tako
da mi može pušiti kurac cijeli mjesec i još uvijek ne bi bili izjednačeni.
Zapravo, ona nije ni tražila odjeću. Ona zapravo nije ni tražila ništa.
Pokupili smo i zadnji dio odjeće koju smo dodali na hrpu koju je Daphne
skenirala. Dobacio sam dvije etikete s cijenom, od gaćica i grudnjaka na pult.
„Ona te nosi.“ Izjavio sam.
I natopljene su mojom spermom, htio sam dodati, no Daphne nije izgledala
kao tip koja bi cijenila detalje. Pomislio sam na pola sekunde da počnem
flertovati s njom, da vidim kako bi Oksana na to reagirala, no odlučio sam
da je to loša ideja. Prodavačica se činila previše profesionalnom.
Ruskinja je rekla da nema osjećaja, osim straha i ljutnje. A što je s
ljubomorom? Činilo se da je to jedina emocija koju ja osjećam posljednjih
dana.
Izvadio sam svoju kreditnu karticu i prislonio je na elektronički čitač i
pogledao u Oksanu dok je Daphne završavala s pakovanjem. Moja 'djevojka'
je zurila u tablet izgledajući šokirano. Ili je samo bila gladna i umorna. Bilo
je prošlo dva sata i nisam imao pojma da li se aklimatizirala na promjenu
vremena.
„Možete li zadržati sve to neko vrijeme dok mi ručamo?“ pitao sam
Daphne, zapravo nisam imao upitni ton. S novcem koji sam upravo potrošio,
sve osim 'da, gospodine', bi bilo neprihvatljivo.
„Apsolutno. Staviti ću vaše torbe u menadžerov ured. Ako budem
nedostupna, samo javite nekom i mi ćemo vam ih odmah donijeti.“

74
Naš svet knjiga

„Odlično, hvala vam.“ Okrenuo sam se na petama i krenuo prema

pokretnim stepenicama. Bez riječi, Oksana je slijedila.
Bila je tako poslušna da je bila nestvarna. Nisam je pitao gdje bi voljela
ručati ili da je li uopće željela hranu. Ja sam bio gladan, stoga ćemo jesti.
Pomislio sam da je ovo ludilo. Nagađanja nisu bila uključena i sve odluke
su bile moje. Ako poželim da odvučem njeno dupe u odvratni Hooters na
drugom kraju centra, mogao sam i kladio bih se da ona ne bi rekla niti jednu
prokletu riječ.
Umjesto toga, izabrao sam obližnji fast food, gdje su zidovi bili obloženi
antipatičnim dekorom večere iz pedesetih i kad smo se smjestili u separe,
ona je zurila u meni, kao da je napisan na stranom jeziku. Oh, drek. Možda i
jeste bio za nju. Ostavio sam joj poruku jutros, no ona je možda nije znala
pročitati.
„Znaš li čitati engleski?”
Njene plave oči su strijeljale moje. „Da. Tu je… puno opcija.”
„Da, dobro došla u Ameriku. Tako mi tu radimo.” Spustio sam mobitel
na sto da bih pratio obavijesti ako se pojavi. „Uzmi Bacon Bleu Burger. Dobar
je.”
Moj ležerni komentar je neugodno visio.
Okay. Nisam o tome razmišljao. Sjediti ležerno preko puta nje u
restoranu odjednom se činilo poput spoja i čudan izgled na njenom licu me
tjerao da se zapitam da li je i ona isto to pomislila. Trebao sam učvrstiti svoju
dominaciju s obzirom da smo bili u novom okruženju.
Ispustio sam svoj meni i naslonio se na sto, tiho govoreći. „Reci mi. Da li
su tvoje, spremom napunjene gaćice, slijepljene uz tvoju pičku upravo
sada?”
Oksana je polako trepnula. „Jesu,” rekla je, njen ton je bezizražajan.
Možda je i govorila istinu o tome da ne osjeća sram. Pomisao o tome me
oduševila.
Nakon što sam nam poručio ručak i konobar nestao iza, suzio sam pogled
prema Oksaninim ramenima. Bila je ukočena. Da li je njen savršeni stav bio
od godina vježbanja klavira ili je od neugode zbog mene? Trebali bi ispuniti
tišinu s razgovorom jer je klinac, nekoliko stolova udaljen, lupkao svojom
viljuškom od sto i ako ne prestane uskoro, ja ću mu je iščupati iz ruku i ubosti
njegovu majku u oko s njom. „Koliko dugo sviraš klavir?”
Pitanje ju je ulovilo nespremnu. „Od kako sam navršila osam.”

75
Naš svet knjiga

Tap-tap-tap od viljuške je postalo glasnije. „A skladanje? Kad si s tim

počela?”
„Prije nekoliko godina.”
Zaškripio sam zubima. Zar mi nije mogla pomoći i dati mi odgovore duže
od par jebenih riječi?
Uzdahnula je iznervirano. Ide još detalja, no ona nije bila sigurna treba li
ih otkriti. „Studirala sam za kompozitora.”
Nisam to mogao pojmiti u svojoj glavi. „Poput, Beethoven i ta sranja?”
„Da.”
Jebi me, klinac je otkrio zvuk koji stvara od majčinu čašu i počeo je
izvoditi sranja s tim. Ispod stola, stisnuo sam ruke u šake. „Reci mi o pjesmi
od sinoć.”
Oksana nije jedino mogla osjećati strah, ona je mogla doživjeti paniku. To
sam već znao, no promatrao sam kako joj se oči šire i boja nestaje iz njenog
lica. „Radije ne bi.”
„Zašto?” zahtijevao sam.
„Jer je lično,” pukla je.
„Netočan jebeni odgovor, jer sad želim da znam sve,” uzvratio sam. „I da
li ja izgledam poput tipa koji uvijek dobije ono što želi?”
Njene oči su se suzile u proreze. „Da.”
Pametna djevojka. „Ja ću to izvući iz tebe na ovaj ili onaj način, pa si učini
uslugu i reci mi sada.” Naslonio sam se u svom mjestu i prekrižio ruke jedva
primjećujući klinca više. „Ili nemoj. Tako će onda meni biti zabavnije.”
Oksanin pogled je pao. „Obično kad skladam, to je strukturirano. Imam
formulu koju pratim i stvari koje želim izreći sa svakim dijelom kojim
stvorim, moje odluke su...“ tražila je pravu riječ, „…brižljivo odabrane.”
„Proizvedene,” ispravio sam je. To objašnjava zašto sam mrzio prve dvije
melodije koje je pokušala odsvirati.
„Ta od prošlu noć, kad sam je napisala je izlazila iz mene. Čula sam cijelu
melodiju u svojoj glavi, prije nego sam je stavila na papir.”
„Zašto je ona drugačija?”
Ona je znala odgovor i nije joj se sviđao. Ona to definitivno nije željela
izreći na glas. Pogled joj je lutao naokolo, provjeravajući da li će je neko čuti.
„Jer sam uradila nešto užasno, i u to vrijeme, ta melodija je bio moj način
nošenja s tim.”

76
Naš svet knjiga

Uspravio sam. „Stani malo. Ta pjesma… je o tebi?” Opaka, drkadžijska

uvodna pjesma je bila Oksanina? Nisam mogao vjerovati. “Što si ti to uradila
toliko užasno? Šutnula ljubimca?”
Izjednačila je pogled s mojim. „Ubila sam nekog.”
Klinac je mogao tutnjati s milion vilica od stakla i ja ne bih čuo niti jedan
udarac. Uvjerenost u njoj je bila apsolutna. Jednom se neki tip hvalisao s
ubistvom za koje mi nije mogao podvaliti i znao sam odmah da je lagao.
Postojao je pogled koji poprimite kad okončate nečiji život, a to je bilo nešto
što je jebeno teško oduzeti.
Ona je to zaista uradila.
Kriste, Oksana je postajala sve više nalik meni sa svakim dahom koji
udahne.
„Koga?” pitao sam, zainteresiran. „Kako?”
Prošla je prstima kroz svoju dugu plavu kosu, razmišljajući o svom
odgovoru. „Muškarca koji me je dodirivao, a ja to nisam željela.” Njen
savršeni stav nije više bio toliko savršen. „S pištoljem moga oca.”
Nisam znao zašto me je bilo briga, ali jeste. Zadovoljstvo je teklo kroz
mene kad sam saznao da muškarac, koji je položio svoje ruke na nju nije više
u ovom svijetu. Da je ona bila ta koja ga je odavde poslala? Čak i bolje. Moja
prsa su se podigla dok sam izdisao.
„Moram da priznam, ti si puna iznenađenja.”
Izgledala je zamišljeno kad je posezala za čašom vode. Kasnije ću je
pritisnuti s detaljima, gdje razgovor o ubistvu neće biti smatran
neprikladnim. Ona je otpila, a ja sam gledao delikatni gutljaj na njenom grlu
i jedino o čemu sam mogao razmišljati je o prošloj noći kad je vrh mog kurca
bio gurnut do tog dijela.
Bilo je čudo da je još uvijek djevica. Ja ne mogu biti s njom ni dvije minute,
a da ne mislim o seksu.
Zapali smo u tišinu, a i naša hrana je stigla ubrzo.
Podigla je svoj nož za odrezak i dok je sjekla burger na pola, napravio
sam mentalnu zabilješku da provjerim noževe u kuhinji kad se vratimo kući.
Nisam vjerovao da me je željela ubiti, no bolje je spriječiti nego žaliti, a ona
je priznala da je to već napravila ranije. Prvi put je najteže. Ja sam shvatio da
je poslije toga, puno lakše ubiti.
„Čini mi se da se ne žuriš vratiti na posao,” rekla je.
„Ponedjeljkom radim pola radnog vremena.”

77
Naš svet knjiga

Izgledala je manje od oduševljenog kad je shvatila da ću biti tu ostatak

dana, no nije komentirala.
Jedva da je pojela pola burgera kad sam ja završio sa svojim. Gledao sam
njeno odguravanje hrane, signalizirajući da je završila i moje obrve su se
podigle. „Nije ti se sviđalo?“
Iznenadio ju je moj ton. „Ne, bilo je dobro.“
„Onda si ti jebena ptica?“ To bi objašnjavalo zašto je tako mršava.
„Ne, ja nisam jebena ptica, samo sam sita. Ovo je previše hrane.“ Čim su
riječi bile vani, ona je izgledala kao da bi ih vratila.
Moja iznerviranost se nekako raspršila.
To je vjerojatno bilo previše za nju, s obzirom da nisam znao kakav je njen
život bio u Rusiji. Mogle su biti i The Hunger Games*, koliko sam ja znao.
Burger koji sam ja pojeo je bio velik kao moja ruka, a tanjur je bio prepun
pomfrita. Skoro da je i za mene bilo previše hrane, a ja sam bio veliki dečko.
„Koliko gadno je bilo u Rusiji?“ pitao sam. „Mislim, pretpostavljam da je
bilo poprilično jebeno loše kad si ti došla ovdje. Ti nisi glupa. Očito je da si
znala što će te natjerati da radiš jednom kad dođeš tu.“
Uzdahnula je. „Ja sam se nadala nečem drugom, ali, da. Rekla sam sebi
ako se to dogodi, možda budem imala sreće i prodaju me nekom tipu koji bi
bio dobar prema meni. Možda čak zaslužim i da mu se svidim nakon nekog
vremena.“
Svidi, a ne zaljubi, jer poput mene, djevojka 'nije vidjela svrhu' u ljubavi.
Namrštio sam lice skeptično. „Djevojka vrela poput tebe? Nema šanse. Ti bi
bila više zanimljiva u bordelu nego kao supruga.“
Moj kompliment ju je uznemirio i ona ga je odgurnula. „Ne smeta li ti,
prodavati žene u roblje?“
Sada je bio moj red da smaknem pogled i pobrinem se da nitko ne čuje
njenu optužbu. „Da, jebeno mi smeta, no trenutno to nije moj odabir.“ Pored
mojih čudnih moralnih predrasuda, prodavanje djevojka je bilo veoma
rizičan aspekt našeg posla. FBI je u posljednje vrijeme pojačao svoju istragu
prodaje roblja i biti uhvaćen je značilo da je tvoj život završen.
A srećom, meni se moj život puno sviđa.
„Što si mislio pod,“ pitala je, „to nije trenutno tvoj odabir?“
Prestajem s prodajom djevojka, kao svojom prvom naredbom za posao,
kad ja budem glavni u Marković carstvu, no to nisam kanio objaviti.
_____________________________________________________
The Hunger Games - Igre gladi, novela Suzanne Collins po kojoj je snimljen i film

78
Naš svet knjiga

„Zaboravi na to. Nisi odgovorila na moje pitanje.“

„Na koje?“
„Kakav je bio tvoj život, znaš, prije nego što sam ja upao i spasio te od
provođenja ostatka tvog života zarađujući novac na leđima.“
Oči su joj se suzile. „Zar ti to ne radiš?“ Njen osuđujući ton je bio oštar.
„Jesi li ti tip za kojeg sam se nadala da ću završiti s njim?“
Zlobno sam se nasmiješio. “Jebo te, ne. Ja neću biti dobar prema tebi. Ti
znaš da ja planiram biti veoma, veoma zločest.“
Nešto je bljesnulo u njenim očima, ali to nije bila panika. Ako ništa,
izgledalo je opasno blizu uzbuđenju. Nestalo je brže od bljeska cijevi i njeno
lice se vratilo u ravnodušno. „Nismo imali novca. Moja majka je bila operna
pjevačica, no ona je bila razumna, pa je radila dodatni posao kad je mogla,
da bi mogli preživjeti.“
„Tvoj otac?“
Izraz joj se ogrubio. „Nije znao da ja postojim dok moja majka nije umrla.
Ona nas je tajila jedno drugom.“
„Zašto?“
„Zaštita. Nakon što sam otišla živjeti kod njega, nije mi trebalo dugo da
shvatim da on nije bio dobar čovjek.“
„Zato što je bio umiješan,“ rekao sam.
Sve u vezi nje, od njenog izraza do ukočenog držanja je vrištalo da ona
nešto krije. „Da. Nakon što je pogođen, stvari su postale... nestabilne i ja sam
odabrala doći ovamo.“
Ona je napustila Rusiji, vjerojatno zabrinuta da će je suradnici njezinog
oca potražiti. Dijelovi Ruskog bratstva su bili nemilosrdni, čak i više od nas
Srba. Jedna loša odluka od strane njihovog vlastitog vojnika i oni će mu
oduzeti njegovu cijelu porodicu. I ja sam znao da tim jebačima nije bio
problem spaliti kuću s nedužnom porodicom zatočenom unutra, ako će im
to dati prednost.
Samo pitaj Lukinu djevojku.
Misliti o Addison me je vuklo u mračne dijelove gdje nisam želio ići
danas. Više mi se sviđa kopati po Oksaninoj prošlosti, no to će morati
pričekati kasnije, kad budemo sami i kada bude sigurno za otvoren
razgovor.

79
Naš svet knjiga

„Nemoj misliti da je ovaj razgovor završen,“ rekao sam, bacajući novac

za račun, „jer mi moramo ići.“
Ona je imala ugovoren sastanak.

80
Naš svet knjiga

Tokom vožnje kući, Oksana me je pitala sviđa li mi se moj posao. Ona je

pokušala voditi razgovarati, no saobraćaj je bio jebeno krcat i rekao sam joj
da bude tiha da se mogu fokusirati.
Alekov auto je bio parkiran vani na kružnom prilazu. Već sam znao da je
ušao u kuću – obavijest mi je stigla na mobitel pet minuta ranije. Uvezao sam
Porsche u garažu. „Staviti ćemo ove vrećice u kojoj god sobi da si sinoć
spavala. To je sad tvoja soba.” Otvorio sam vrata od auta i izišao. „Istuširaj
se i očisti se.”
Unijeli smo torbe u kuću, no ona se zaledila na pola puta prema
stepenicama i ja sam udario u nju, umalo je rušeći.
„Koji kurac?” pitao sam.
Njen pogled je bio zalijepljen na Aleka. Ona se vjerojatno pitala koji vrag
on ovdje radi, a ja sam je trebao upozoriti.
„Ignoriraj ga i kreni,” rekao sam. „Ovo sranje je teško”. Alek je pogledao
u vreće u našim rukama sa zanimanjem i zatim pogledao u mene kao da bih
mogao biti uljez.
Uzdahnuo sam. „Uranio si. Da li je on tu?”
Alek je kimnuo i njegov pogled je otišao do nje. „Da, u dnevnoj je sobi.”
„Dobro,” rekao sam. „Reci mu da ću biti tamo za minut.” Iskoristio sam
vreće u rukama da je gurnem naprijed prema stepenicama. Krenuli smo niz
hodnik prema sobi sa zelenim tapetama. Ispustio sam ih glasno ispred
ormara, okrenuo se prema njoj i stavio ruke na bokove.
Ona je gledala u mene, a nesigurnost joj je rasla u očima. „Što je?”
„Nemoj se truditi oblačiti poslije tuširanja. Donijeti ću ti moj ogrtač.”
Ostavio sam je da stoji u sobi s rezigniranim pogledom, otišao donijeti svoj
ogrtač, a ona nije pomjerila ni mišić kad sam se vratio. Bacio sam ga na zlatni
brokatni dvosjed. „Znam kakve vi djevojke znate biti. Nemoj biti tamo
zauvijek.”
„Zašto bih bila?” uzvratila je. „To je samo moje treće tuširanje u manje od
dvadeset i četiri sata.”
Ignorirao sam njenu upadicu i ostavio je. Sišao sam dolje i pronašao
Amita kako sjedi na sofi, pretražuje svoj mobitel s pićem u ruci. Odlično. Alek

81
Naš svet knjiga

se pobrinuo za njega. Amit je bio specifičan. Ako se nije dobro postupilo

prema njemu, otišao bi ravno mom stricu.
Objasnio sam mu što želim, a zatim smo pričali o uobičajenim stvarima
dok nisam začuo da su se cijevi utišale. Njeno tuširanje je bilo završeno.
Pokazao sam prema katu.
„Izgleda da je spremna.”
Otvorio sam vrata bez kucanja, jer je ovo bila moja kuća i ja posjedujem
sve u njoj i ona se okrenula da se suoči s nama. Kao i prošlu noć, njena kosa
je bila zavezana u neurednu punđu i nije bila mokra. I opet, ja sam se divio
načinu na koji je izgledala umotana u mom ogrtaču, no nisam stigao dugo
se fokusirati na to. Njeno lice je bilo obojeno sa strahom od niskog Indijanca
pored mene, koji je bio barem trideset godina stariji od oboje.
„Oksana, ovo je Amit. On je doktor.”
Povlačila se sve dok nije došla do ivice kreveta. Skoro da je sve bilo
prekriveno s ogrtačem, no ona je ipak omotala ruke oko sebe i držala strane
spojene kao podršku.
Njene kaotične oči su letjele od njega prema meni. „Ja nisam bolesna.”
„Super,” rekao sam. „To znači da će pregled biti kratak.”
Amit je nosio svoju kožnu torbu u sobu i smjestio je na krevet, ali Oksana
se odmaknula. Ona nikud nije mogla pobjeći, jer sam ja stajao pored vrata i
blokirao njen izlaz
„Opusti se,” naredio sam. „Amit pregledava svaku djevojku… koja se
uključuje u posao.”
„Sve tvoje kurve,” rekla je.
Slegnuo sam ramenima, jer što da joj kažem na to?
Ona je promatrala dok je on vadio tlakomjer iz torbe, poslije toga
stetoskop, no to nije smirilo njene nerve. Nelagodnost se cijedila iz nje u
valovima.
„Smirite se, gospođice,” Amit je rekao nježno. „Samo ću provjeriti da ste
zdravi. To će potrajati samo nekoliko minuta.”
Ili puno duže ako se ona bude ovom opirala. Zaista sam se nadao da ću
izbjeći pozivanje Aleka gore, da mi pomogne da je držim. To bi sve
otežavalo, a ja nisam želio da je on vidi, kad je jebeno gola. Mogao sam
tolerirati Amita. On je doktor.
„Oksana.” Bila je poslušna sve do sada, no ja sam osjetio da je ovo bila
njena prijelomna tačka. „On te neće povrijediti.” Odvagnuo sam svoj glas,

82
Naš svet knjiga

čak iako je ona bila pametna i nije imala razlog da mi vjeruje. „Imaš moju
riječ.”
Njena ramena su bila napeta, da su praktično bila podignuta do ušiju.
Njeno lice je bilo i zaleđeno i bijesno i ja sam promatrao kako se njene ruke
čvršće stišću s bijelim zaglavcima. Uvukla je duboko zrak i ispuhala ga
polako zatvorenih očiju. „Ako je uradim ovo, ja želim nešto zauzvrat.”
Podigao sam obrve. „Kao, dvije hiljadarke vrijednosti odjeće?”
Njene oči se raširiše i zapiljile se u moje. „Unajmi nekog da naštima
klavir.”
Napola smijeh je eruptirao iz mene, no ona se nije smiješila i ja se
uozbiljih. „Ah sranje, ti si ozbiljna? Ne.”
„Zašto ne?”
Jer dovođenje stranca u moju kuću je bilo opasno. Mogao bih doslovno
pozvati FBI unutra i ponuditi im milion mjesta da zalijepe uređaj za
prisluškivanje. Ovo je bilo moje sigurno utočište. Jedino mjesto gdje zaista
mogu biti ja.
Amit je odabrao upravo taj jebeni moment da izvuče ostatak svog sranja
iz torbe i položi ih na krevet. Gumene rukavice i paket alkoholnih tampona,
spakiranu špricu… i ampulu. Oksana je zadahtala kao da sam je udario
šakom u stomak i njen optužujući pogled je sjekao ravno kroz mene.
Ona je pomislila da ću je drogirati.
„To nije ono što misliš,” brzo sam rekao. „To je zato da te ne napumpam.”
Njene plave oči su me gledale kao da sam komad govna i nisam je krivio
za tu reakciju. Rekao sam joj ako me ostavi i ode kod Rusa da će je napuniti
drogama. Za nju, potpuno je isto izgledalo da ću i ja njoj to uraditi.
Namrštio sam se. „Dobro, u redu. Ja ću pronaći nekog da popravi jebeni
klavir. Dogovoreno?”
Bilo je besmisleno da pregovaram s njom. Djevojke kod Mire nisu imale
problem s Amitom. Zapravo, one su voljele ovog tipa i zezale ga
nemilosrdno.
Oksana je gledala u njega, još uvijek potpuno sumnjičava. „To je
kontracepcijska zaštita u injekciji koju mi kanite dati?”
Kimnuo je. „Ako ste zdravi i imate dobar krvni pritisak, onda da,
gospođice.” Oklijevajuća odluka je donesena i njena ramena olabaviše.
„Dobro. Hajde da završimo s tim.”
Posegnuo sam za bravom i počeo izlaziti iz sobe …
„Vasilije,” zavikala je.

83
Naš svet knjiga

Oštri način na koji je uzviknula moje ime me je zaledio. Gledao sam je

zabrinuto. „Molim?”
„Ti ćeš me ostaviti? S ovim strancem, koji će …” Njene oči su me
optuživale za izdaju. Borba u njoj je bila završena, a glas joj je bio napukao.
„Koji će… me dodirivati?”
O, jebem ti.
Nisam čak ni razmišljao o tome. Nevidljiva ruka se omotala oko mene i
stisnula me, šaljući sav pritisak u moju glavu. Moj glas je bio neujednačen.
„Mislio sam da želiš privatnost.”
To je bio usrani izgovor. Nisam izbjegavao da je ostavim jer će njoj biti
neugodno, to je bilo zbog toga što sam ja izbjegavao neugodnost. Nepoznat
osjećaj je stisnuo moj stomak. Koji kurac je to bilo? Krivnja?
I zašto je željela da ostanem? Pomisao da je njoj bilo ugodnije sa mnom u
sobi umjesto da izađem, sve je okrenulo naopačke. I još bizarnije, nekako mi
se sviđalo što me želi blizu. Olakšanje koje je prostrujalo kroz nju, je stisnulo
moja prsa čineći da teže govorim. Što je bilo dobro. Jer nisam imao pojma što
da kažem. Stajao sam pored kreveta dok se ona namještala na ivicu i
odgurnula rukave ogrtača, zabacujući ih do ramena.
Amit je počeo sa stetoskopom, omotao jastučić tlakomjera oko njene ruke
i počeo mjeriti njen pritisak.
„Jeste li na nekim lijekovima?” pitao je, stišćući balon, a kazaljka na
mjeraču se penjala.
„Ne.”
„Pušite li?”
„Ne.”
„Kad vam je bila zadnja mjesečnica? Da li je redovita?”
Oksanin pogled je bio usmjeren prema naprijed, gledajući u prazno.
„Prije sedmicu dana i da, jeste.”
Pa, u kurac. Evo još jedne stvari o kojoj nisam razmišljao, jer nisam imao
majku, ili sestru ili čak ozbiljnu djevojku. Žene su imale mjesečnice i one su
trebale stvari za to. Možda je Addison ostavila nešto djevojačkih sranja u
kući kad su se ona i Luka odselili. Dao sam si mentalnu zabilješku da se o
tim sranjima pobrinem kasnije.
Amit je gledao kako se kazaljka sporo pomjera prema dolje i odlijepio
jastučić tlakomjera s glasnim strugotinama s čičaka. „Odlično. Neke
medicinske povijesti bolesti vas ili vaše porodice za koje bih trebao znati?
Infarkti? Moždani udari?”
84
Naš svet knjiga

„Ne.”
„Super.” Stavio je slušalicu stetoskopa između V izreza na ogrtaču i
slušao njeno srce. „Duboko udahnite.” Pomjerio je slušalicu na novo mjesto.
„Opet.”
Nakon pauze, činio se zadovoljnim.
Amit se uspravio, izvukao stetoskop iz ušiju i omotao ga oko svog vrata.
To je bio potez koji je radio tridesetak godina i barem dvadesetak godina u
mojoj porodici. Da li je Addison, koja studira na John Hopkinsu radila istu
stvar upravo sada? Bilo je dobro što su se ona i Luka udaljili. Moj stric bi je
prisilio da radi za njega. On bi volio imati još jednog doktora u organizaciji
da može imati kasne noćne pozive. One koji će se brinuti o ranama metka
bez ispunjavanja policijskog izvještaja.
„Veoma dobro,” Amit je rekao. Nasmiješio se Oksani ugodnim
osmijehom, kad je navlačio rukavice. „Sada, gospođice, trebali bi ste nagnuti
nazad na leđa i raširiti vaš ogrtač.”
Njen dah se oštro zaustavio. Ispružila je svoju ruku i uhvatila moja
zapešća gdje joj stisak bio silovit. Njen pogled je ostao naprijed, ne gledajući
u ništa dok se spuštala dolje i to je preuveličalo koliko ubrzano je disala.
Koliko se silovito ona tresla. Imao sam smiješnu ideju da se ona pridržava
za moju ruku, kao da će to što drži mene, dodir drugog muškarca činiti
podnošljivijim.
Nešto unutar mene je puklo.
Kad je Amitova ruka posegnula za čvorom na ogrtaču, njen stisak se
pojačao i to je izvuklo riječ iz mene. „Stani.”
On se zaledio na moju zapovijed.
Moja usta su bila suha, a moj jezik se osjećao prevelikim, no ja sam
ispljunuo tu rečenicu. „Preskočiti ćemo ovaj dio.”
Doktor je zbunjeno trepnuo. „Ali dolje ste rekli da želite …“
„Predomislio sam se,” zarežao sam. Prokletstvo. Uvukao sam slobodnu
ruku ispod nje i podigao je dok nije stajala u mojim rukama. Morao sam
omotati obje ruke oko nje, jer je bila previše zaprepaštena da bih stajala sama.
Njene kaotične plave oči su se pomjerile i pronašle moje. Nisam znao kakav
izraz sam imao na licu, jer se njen opustio. Ona mi je bez riječi zahvaljivala
što sam je spasio.
Bio sam kreten.
Odmaknuo sam pogled i gledao u Amitovo čelo i proučavao liniju kose.
„Jeste li završili? Može li primiti injekciju i završiti?”
85
Naš svet knjiga

Sav sam bio sjeban. Derište koje je željelo da bude siguran da je njegova
nova igračka bila legitimno nova, a ne samo reklama. Čak i nakon što me je
Amit upozorio da će to možda biti nemoguće za potvrditi, ja sam zahtijevao
da provjeri njenu nevinost. Držao mi je predavanje o pogrešnoj predodžbi
himena i kako on može puknuti ili se oštetiti, ponekad godinama prije seksa,
no ja sam ipak inzistirao. Želio sam dokaz. Želio sam znati hoću li osvojiti
njenu nevinost poput bolesnog trofeja.
Najgori dio je što sam znao da nije lagala. Djevojka je bila tako očito
djevica od načina na koji je mislila da seks nije moć, do toga kako se povlačila
od običnog dodira. Ona je bila na rubu nervnog sloma deset sekundi ranije
kad je Amit posegnuo prema njoj.
Dok je kidao foliju i papir oko šprice, pripremajući iglu, okrenuo sam je
u svoje naručje. Duboko je udahnula kroz nos kad sam osjetio da se donji dio
ogrtača pomjera. Njene ruke su se postavile na moje grudi, nježno stišćući
moju košulju.
„Vasilije, možete li pridržati ovo?” Amit je pitao, pritiskujući tkaninu u
moju ruku koja je bila na njenim leđima. Trebao me je da mu pridržim kraj
ogrtača da bi on mogao ubosti iglu u jedan od njenih guzova.
Moj pogled nije napuštao njen kad sam uhvatio plišanu tkaninu. Mogao
sam vidjeti svaki potez u njenim izražajnim očima. Miris alkohola je ispunio
sobu kad je obrisao mjesto na njenoj koži i ona se trgnula, vjerojatno od
hladnoće.
„Mali ubod,” rekao je.
Njene zjenice se raširiše kad je igla ubola, no Ruskinja je bila potpuno
tiha. Plastika je vraćena, prekrivajući iglu i flaster je stavljen na mjesto.
„Gotovo.”
Pustio sam ogrtač, pokrivajući njenu izloženu kožu. Ona se naslonila na
mene kao podršku, ali se bila ukočila i nije se pomjerala. Ni ja nisam. Kad je
Amit sve spakirao natrag u svoju torbu, on me je pogledao, očekujući da ga
ispratim do prizemlja da bi mogao biti plaćen. Oklijevao sam. „Sići ću dolje
za minutu.”
Kimnuo je i ostavio nas same. Čim su se vrata zatvorila, napetost između
mene i Oksane je nastupila tako jako, da se nisam mogao pomjeriti. Što se
događa? Kako je, do vraga, ova djevojka imala toliki utjecaj na mene? Stajao
sam paraliziran dok se približavala bliže, podižući se na svoja stopala. Ona
je bila toliko blizu da sam mogao osjetiti naznaku sapuna koji je koristila za

86
Naš svet knjiga

tuširanje. Njeni prsti su polako klizili prema gore dok ih nije omotala zajedno
oko moga vrata.
Oksana je kanila poljubiti me, no ja sam je preduhitrio na pola puta i naše
usne su se spojile. Njen poljubac je bio šaka umotan u baršun. Spustio sam
svoj obrambeni gard i dozvolio joj da mi dostavlja udarac za udarcem.
Poljubac za poljupcem, nježan i mekan, me je omamio. Ne bih mogao osjetiti
povredu dok ne bi bilo prekasno.
„Hvala ti,” prišaptala je uz moje usne. Ona mi je zahvaljivala što sam ga
zaustavio.
Trgnuo sam se iz omamljenosti i odgurnuo je. „Nemoj.”
Pritisnula je prstima svoje natečene usne, provjerivši da li su moje usne
još uvijek na njenim usnama i kad je otkrila da nisu, iznenađenje ju je
preplavilo. „Da te ne ljubim,” pitala je „ili da ti ne zahvaljujem?”
„Oboje.” Jebem ti, moram otići iz ove sobe u kojoj sam izgubio svu svoju
kontrolu.
Staviti malo prostora između nas i pokušati shvatiti kako da se priberem.
Moje lice se okamenilo. „Obuci se. Ne zanima me što nosiš dok nosiš ono što
sam ti ja kupio.”
Njena ramena se podigoše na moju grubu promjenu u stavu i zbunjenost
se očitovala na njenom licu no ja se neću objašnjavati. Okrenuo sam se i
ispalio iz sobe, pokušavajući pobjeći od neugodnog osjećaja u mojim prsima
koji nisam iskusio godinama.
Dosta je nalikovalo na sram.

87
Naš svet knjiga

Spustila sam ruke na stomak dok su me koljena izdavala, srušivši se na

krevet. Pojavio se trag boli, podsjećajući me na ubod injekcije, no ja sam bila
previše zbrkana da bih marila.
Poljubila sam Vasilija dva puta do sada i bila odbijena od njega isti broj
puta. Ručak koji sam pojela se prevrtao u mom želudcu. Bila sam veoma
blizu povraćanja kad sam pomislila da će me stranac dotaknuti. Vjerovala
sam Vasiliju kad je rekao da je muškarac doktor, no ja sam bila prestravljena,
bez obzira na to.
Drhtala sam, pokušavajući se sabrati. Nisam imala vremena sjediti na
rubu kreveta. Aleksandar je zasigurno još u kući, a ja sam morala razgovarati
s njim. Tko zna kad ću imati sljedeću priliku?
Pokidala sam etiketu s traperica i crnog džempera i navukla odjeću.
Adrenalin je još pumpao mojim sistemom, zajedno sam užasavajućim
kucanjem koje se jedino moglo pojaviti od ljubljena s Vasilijem. Mrzila sam
glupu reakciju moga tijela na njega. Kako ga je željelo bez obzira što on uradi
ili kaže? Vasilije i doktor su bili u uredu sa zatvorenim staklenim vratima
kad sam silazila niz stepenice, pa sam odmah počela da tražim svog, protiv
volje, partnera.
Aleksandar nije bio u dnevnoj sobi ili kuhinji. Lutala sam pored
šminkerske blagovaonice sa svjetlucavim stolom i deset stolica i kristalnim
lusterom koji je svjetlucao od sunca koje je ulazilo kroz ogromni prozor.
Gdje li je do vraga, bio? Napolju?
Otišla sam do ormara u hodniku da pronađem cipele i zaprepastila se
kad je izašao iz vešeraja. Uzvik je presječen u mom grlu kad je zgrabio moj
struk i povukao me u sobu s njim. Okrenula sam se u njegovom stisku što je
brže moguće, želeći se osloboditi njegovih ruku.
„Rekao sam ti da će krenuti za tobom,” Aleksandar je rekao zadihano.
Izgledao je uznemireno, što sam razumjela. On je bio teško prisiljen da mi
pomogne. On je bio ozbiljan kockar koji je dugovao novac pola Chicaga. Ne
samo Srbima, već i Talijanima, Ircima, Kinezima i nama. Moj otac mu je
ponudio novac, izravnao njegove dugove odjednom, što je značilo da je
posjedovao Vasilijevu desnu ruku u potpunosti. On se jako borio protiv

88
Naš svet knjiga

ovakvog dogovora, tvrdeći da je lojalan Vasiliju do smrti. To je bilo lako za

srediti, rekao mu je moj otac. Aleksandru se to nije sviđalo, no nije imao
izbor.
„Evo,” rekao je, sagnuvši se između zida i mašine i izvukao crnu kutiju
koja je bila sakrivena od pogleda.
„Sve što trebaš je ovdje, okay?”
Ignorirala sam njegov uzrujani ton, uzela to do njega i otvorila kutiju.
Upakirani u pjeni, crni kvadrati su bili iste veličine kao baterija od 9V. To su
bili uređaji za prisluškivanje za koje sam se složila da ću sakriti u Vasilijevu
kuću tako da bi moj otac znao sve poteze koje Markovići kane povući čim je
odluka bila donesena.
Podignula sam ugao pjene i zagledala se u karticu za licenciranim kodom
da hakiram Vasilijev mobitel. Trebalo mi je dvije minute s njegovim
mobitelom da instaliram sakrivenu aplikaciju. Mjesec treninga je značilo da
sam znala oba koraka i procedure i kod, memoriran, no to je bilo uključeno,
za svaki slučaj.
Moj puls se ubrzao. Do sad se plan moga oca poklapao s mojim, no ja sam
bila spremna usmjeriti ga u svom vlastitom smjeru i sve će da postane puno
riskantnije. „Koliko dugo baterije mogu izdržati na ovima?”
Aleksandar je bio dah udaljen od grickanja noktiju na prstima, toliko je
bio zabrinut. „Do deset dana. Zašto?”
„Deset dana?” odglumila sam bijes. „Nakon svega što radim, to nije
dovoljno dugo. Razgovarali smo o korištenju trideset dana.”
Ljutnja je bljesnula u njegovim graškastim očima. „Hej, to je do vas, ljudi.
Ja sam održao svoj dio dogovora. Ti postavi uređaje večeras, a ja ću te izvući
odavde sutra dok je on na poslu, a zatim svako svojim putem.”
Odmahnula sam glavom. „Reci Petrovu da mi treba duže vremena.
Imamo samo jednu šansu s ovim. Neću je iskoristiti na uređaje kojima
baterije mogu izdržati samo deset dana.”
Buljio je u mene. „Jesi li ti jebeno luda? Ti ne shvaćaš, curo. Svaki dan koji
si ovdje, je još jedan dan kad bi on mogao shvatiti da je ovo namještaljka. Ti
znaš što će se dogoditi nakon toga?
„Vasilije će me ubiti,” rekla sam ravnodušno.
„Da, i ako te ne izvučem odavde živu, tvoji ljudi će ubiti mene. Pod
pretpostavkom da me Vasilije prvi ne ubije.”
Pokušala sam da se osjećam loše zbog njega, no nisam mogla. Aleksandar
je je radio za Markoviće. Imao je više krvi na svojim rukama od mene i on se
89
Naš svet knjiga

nevoljko složio da se okrene protiv svojih ljudi. Aleksandar je bio glup ako
je mislio da meni može govoriti što da radim. Moja pozicija s Vasilijem je
značila da ja mogu izvršiti zadatak. Ako ja zahtijevam drugačije uređaje, moj
otac će to omogućiti. On nije mogao vjerovati Aleksandru da će on sam
postaviti uređaje i nije želio potratiti priliku koju sam mu ja davala.
„Stoga,” rekla sam „predlažem ti da mi nabaviš uređaje čim brže.”
Aleksandar je ispustio frustrirani zvuk, izvukao mobitel iz svog džepa i
nazvao. Slušala sam sažet razgovor i pokušala ne odati ništa. Što je
Aleksandar zvučao više uzrujano to je bilo bolje za mene. Završio je i vratio
mobitel u svoje traperice. „Dan zahvalnosti je ove sedmice. Najranije što Rusi
mogu donijeti to ovdje je ponedjeljak.” Izgledao je bijesno, no ja sam slegnula
ramenima. To mi je upravo kupilo još jednu sedmicu s Vasilijem. Morala sam
ignorirati pobjednički osjećaj koji sam u sebi osjetila.
„Daj da ja razgovaram s Vasilijem,” rekao je grubo. „Možda dozvoli da
ideš sa mnom kući. Što si manje pored njega, to je bolje za oboje.”
Vjerojatno sam precijenila Aleksandrovu inteligenciju. Nisam tako dobro
poznavala Vasilija, no znala sam da me se neće odreći tako lako. On je bio
mačka, a ja sam bila zatočeni miš. On je uživao igrajući se sa mnom, još
uvijek nespreman da napravi svoj potez da me ubije.
„Ne, nemoj reći ni riječi. Sve bi ga to moglo natjerati da posumnja.” Znaš
što bi ga još moglo natjerati da postane sumnjiv? Ako te pronađe kako šapućeš s
Aleksandrom u vešeraju. „Vidimo se za sedmicu dana,” rekla sam, ostavivši
ga da stoji tamo, a ja sam krenula prema kuhinji.
Što je moj otac mislio sad o mom zahtjevu? Ja sam bila glupa djevojka.
On nije mario. Niti da li ću uspjeti ispuniti svoj zadatak da ima pristup
Vasilijevom životu ili ću poginuti pokušavajući. To bi bila dvostruka
pobjeda za čovjeka koji me nikad nije vidio kao vlastitu kćerku, bez obzira
koliko testova očinstva bi potvrdilo da jesam.
Krenula sam u potragu za čašom i pronašla jednu pored frižidera.
Napunila sam je ledom i vodom kad sam uočila pokrete s moje desne strane.
Aleksandar me je pratio. Zašto nije otišao pričekati Vasilija pored vrata
ureda? Nisam mogla visjeti s njim naokolo.
„Oksana.” Aleksandrov prigušeni glas je bio hitan. „Vasilije će te
povrijediti. On voli tjerati ljude da pate.”
To je bila istina, zar ne? On je pokušavao da me ponizi i degradira?
Uštinuo me je tako snažno u kabini za presvlačenje da me je boljelo dugo
vremena kasnije. No isto tako, on je zaustavio doktora gore. Da li je on bio

90
Naš svet knjiga

sadist? Da li se njemu sviđalo nanositi bol sve dok je to fizički, a ne

emocionalno?
Aleksandar je stavio svoj dlan na moju ruku. Možda njegov dodir nije bio
seksualan i on je samo pokušavao da mi ponudi utjehu. Možda je to trebala
bit i prijateljska gesta ili je on s tim pokušavao doprijeti kroz moju
tvrdoglavost. Nije bilo važno. Ja sam se trgnula. „Nemoj me dirati.”
Da je to bio bilo koji drugi napad, ja sam se mogla obraniti, no sva moja
snaga me je napuštala kad muškarac krene prema meni na ovaj način.
„Alek.”
Vasilijev glas je bio pucanj pištolja, cijepajući moju srž. Aleksandar se
odmaknu trenutno, stavljajući nekoliko koraka razmaka između nas.
Vrag je stajao u centru kuhinje, bijesnih očiju. On je razmatrao o ubijanju
Aleksandra upravo u ovom momentu. Sudeći po izrazu njegovog lica nije
mogla biti druga misao u njegovoj glavi. Njegova desna ruka se trgnula,
zatim stisnula u pesnicu. On je htio posegnuo za svojim pištoljem, a možda
je imao bolju ideju od te.
„Stavi svoju ruku još jednom na nju,” Vasilije je rekao „i ti ćeš provesti
ostatak svog kratkog života, želeći da nisi.”
Bilo je šokirajuće koliko je bio posesivan.
„To nije bilo ništa, Vasilije. Kunem se,” Aleksandar je brzo rekao. „Samo
smo razgovarali.”
Vasilijev tamni pogled je kliznuo na mene. „O čemu?”
Ljubomora je sijevala iz njegovih očiju. Morala sam biti veoma oprezna.
Lice mi je bilo neutralno. „Američkom prazniku sljedeću sedmicu. On mi ga
je objašnjavao.” Otpila sam gutljaj vode i pretvarala se da nisam pod
utjecajem tenzija koje su se odašiljale iz tog čovjeka.
„Slavite li ga?”
„Ne.” Rekao je to kao da mu je zlo, a zatim se namrštio dok je dalje o tome
razmišljao. „Koja je svrha? Tu sam samo ja.” Vratio je svoju pažnju na
Aleksandra. „Amit i ja smo završili. Odvezi ga kud god da treba.”
Aleksandar je požurio iz kuhinje, vidno zahvalan za izgovor da ode.
Vasilije me je zarobio s intenzivnim pogledom. Stajali smo poput lutki, naši
pogledi sukobljeni, slušajući zvukove Aleksandra i Amita koji su izlazili
kroz ulazna vrata. Panel na sigurnosnom sistemu je zapištao vraćajući
Vasilija u život.
„Ne vjerujem u to sranje o Danu zahvalnosti.”
Liznula sam usne jer su se moja usta osušila. „On je bio zabrinut.”
91
Naš svet knjiga

„Zbog čega?” Kad je Vasilije stavio svoje ruke na bokove, to je odgurnulo

krajeve njegovog sakoa i dalo mi naznaku linije njegove futrole, podsjećajući
me na pištolj.
„Oko toga što bi mi mogao uraditi.”
„On te je upozoravao?”
Kimnula sam.
Bože, njegove crne oči su bile magnetne i on je s njima polako trepnuo.
„On treba da brine svoja jebena posla.” Uzdahnuo je i odmahnuo glavom.
Zatim se okrenuo na svojim petama i krenuo prema stepenicama. Jesam li
ga trebala slijediti?
„Gdje ideš?” pitala sam ga blago.
„Vježbati.” Njegov ton je bio odsječen, davši mi do znanja da želi biti sam.
Pogledala sam prema klaviru. „Hoće li ti smetati ako budem svirala?”
Penjao se uz stepenice i skidao sako. „Radi što god jebeno želiš.”
Popeo se još dvije stepenice prije nego je zastao. „Oksana.”
Podigla sam pogled prema njemu. Bio je skoro na zadnjoj stepenici. Ruka
mu je bila na ogradi, a sako prebačen preko njegove ruke. Crni pištolj i
futrola su bili u kontrastu s njegovom bijelom košuljom, a njegova tamno
crvena kravata je bila iste nijanse kao i osušena mrlja od krvi.
„On te neće više dodirivati.”
Moj dah je bolno zastao u plućima. Vasilije nije prvi koji je davao prazno
obećanje.
Njegov izraz je bio odlučan. „Od sada, nitko te ne dodiruje osim mene.”

92
Naš svet knjiga

Svirala sam dok sunce nije zašlo, upalila svjetlo u dnevnoj sobi i
pokušavala skladati zadnja dva sata. Dva sata najveće frustracije u mom
životu koja sam provela za klavirom. Mrzila sam sve što sam napisala. Nije
bilo dovoljno vedro. Nije imalo visinu. Muzika se osjećala… proizvedenom.
Melodija koju sam htjela napisati je trebala biti lelujava i pokretačka, no
tama je nastavila navirati. Prijetila je u svakom tonu. Obojila je svaki akord.
Krivila sam ne naštiman klavir i dečka koji se, činilo se, od mene krio na
katu. Kako bih mogla napisati u ovom prostoru išta osim zloslutnog? Ili
seksualnog?
Borila sam se protiv same sebe na svakoj noti.
Glasna rep muzika je tutnjala više od sat vremena iz sobe koja je
sadržavala traku za trčanje, spravu za vježbanje i stalak s utezima. Nakon
što je ugašena, čula sam da Vasilije ulazi u svoju sobu. Tamo je bio neko
vrijeme.
Satima.
Da li me je izbjegavao?
Nisam mogla prestati misliti na njega. Da li bih trebala otići gore? Tratila
sam vrijeme sjedeći za klavirom kad sam trebala pokušavati zaraditi njegovo
povjerenje. Trebala sam partnera kad dođe vrijeme da smaknem mog oca.
Umjesto toga, ja sam ostala i rekla sebi da ću ići potražiti ga kad završim
pjesmu.
Nažvrljala sam još jedan takt u svoju bilježnicu, bacila olovku i
frustrirano otpuhnula.
„Zabavljaš se?”
Odskočila sam od Vasilijevog glasa, zbog čega je klupa zaškripila preko
drvenog poda. Zatekla sam ga kako stoji na stepenica, pogleda spuštenog
prema meni, a izraz mu je bio nečitljiv. Nosio je džins i majicu, bez futrole.
Nema pištolja, osim ako ga nije zakačio za stražnji dio hlača. Izgledao je
opušteno, ležerno i skoro… normalno. Kao i svaki drugi obični dečko.
Dok se spuštao niz stepenice, ustala sam iza klavira da zatvorim
bilježnicu.
„Ponekad,” rekla sam tiho „je veoma teško skladati.”

93
Naš svet knjiga

Oči su mi bile crne poput tipki na klaviru. „Mora da bude, pogotovo kad
ti nemaš nikakvih osjećaja.”
Kao što sam radila s njim od početka, kad nisam znala što da kažem,
nisam na to ništa rekla. Njegova stopala su bila bosa dok je tapkao po podu
tiho prilazeći. Bilo je hladno u velikoj sobi, ili je tako barem bilo pored
prozora.
Većina stražnjeg dijela kuće je bilo staklo. Zar njemu nije bilo hladno?
Trnci su se podigli na mojoj koži.
„Poručio sam večeru,” objavio je. „Osjećaj se korisnom i postavi kuhinjski
sto.” Zbunila sam se. „Za tebe?”
Pogledao me je kao da sam bila glupa. „Za nas.”
Nas. Ta riječ je bila uznemirujuća i zanimljiva. Zadrhtala sam i odbila
istražiti je li to bilo od hladnoće ili predosjećaja. Krenula sam u potragu u
kuhinji za tanjurima i escajgom, ignorirajući lepršavost u stomaku. Večera
za stolom je uključivala razgovor, a ja sam žudila da dobijem još informacija
od njega.
Također sam mu ispovjedila najmračnije tajne tokom našeg zadnjeg
pravog razgovora, a način na koji me je gledao nakon toga… kao da je bio
ponosan. To je bilo tako pogrešno, ali me je ipak ispunilo toplinom. Mi smo
bili stranci, no postojala je povezanost previše moćna da bi se suzbila. Sad
smo se osjećali manje strancima.
Kad sam pronašla sve što sam mislila da je potrebno, sjela sam za
kuhinjski sto, slušajući njega kako odgovara na zvono i plaća dostavljaču.
Vasilije se pojavio, stavio plastičnu vreću na sto i sjeo na mjesto preko puta
mene.
Sam si je izvukao narudžbu iz Kineskog restorana, zatim me gledao s
iščekivanjem. Uzela sam jednu od otvorenih kutija i stavila hranu u svoj
tanjur. Nisam bila gladna, no ipak sam jela. To mi je bila zanimacija kojom
sam smirivala nerve da započnem razgovor. Vasilije se činio kao da ni ne
planira. Jeo je brzo i jedva da me je pogledao. Ekran njegovog mobitela se
činio puno više zanimljivijim od Ruskinje preko puta njega.
„Mogu li te pitati nešto?” rekla sam.
Spustio je mobitel, zatim se njegov pogled usredotočio na mene. Nije mi
dao nikakvu indikaciju, no ja sam osjećala da je to dovoljno da mogu
nastaviti.
„Kako su umrli tvoji roditelji?” Znala sam odgovor, no nadala sam se da
bi ga pitajući to, moglo ponukati da mi se otvori.
94
Naš svet knjiga

„Moja majka je poginula u automobilskoj nesreći kad sam imao pet

godina.” Glas mu je bio prazan. „Moj otac kao i tvoj. Upucan. Prošlog
aprila.”
„Žao mi je,” rekla sam automatski. „Jesu li uhvatili tipa?”
„Jesu.”
Ivan je radio sa Srbima četiri godine prije nego smo ga okrenuli na našu
stranu. On je vidio koliko će moćni Rusi postati i osjećao se nepoštivanim od
Vasilijevog oca, Dimitrija. Ivan je bio sretan da se pobrine za užasni plan
mog oca i lansira prvi udarac u tom ratu.
Onog momenta kad sam čula što su uradili, kako je Ivan spalio kuću s
porodicom zatočenom unutra… to me je još uvijek progonilo, godinu i pol
kasnije. Bilo mi je drago što su ga Markovići ulovili i učinili da taj komad
smeća plati svojim životom. Čovjek koji je ubio Ivana sjedi preko puta mene,
gleda me s kaosom koji se vrti u njegovim očima.
Glasine su kružile da su obojica Vasilije i Luka bili tu kao svjedoci smrti
njihovog oca od Ivanove ruke, a mlađi, okrutniji Marković sin, nije oklijevao.
Luka Marković nije imao stomak da osveti smrt svoga oca i pobjegao je na
Istočnu obalu. Vasilije je ubio Ivana i preuzeo poziciju drugog po redu linije,
u Marković biznisu, iza Gorana.
Vasilije je razmišljao o mom pitanju veoma dugo. Malo predugo, i čudan
osjećaj se penjao uz moju kičmu. Ivan je ubio Dimitrija. Moj otac je to čuo
ravno od Gorana kada su prošle godine sklopili primirje koje je bilo
nestabilno i kratkog vijeka.
„Postojao je seronja koji se zvao Ivan koji je umro ovdje, dolje u podrumu.
Od bejzbolske palice nekoliko udaraca upravo tu.” Vrag se kucnuo prstima
po sljepoočnicama. „To sranje je bilo neuredno. Trebala je vječnost da se
počisti.” Spori osmijeh mu se pojavio preko usana, zabljesnuvši me svojim
rupicama. „Ali, vrijedilo je.”
Nisam bila dovoljno brza da prikrijem maleni bljesak zadovoljstva sa
svog lica. Bilo mi je drago što Ivan nije imao brzu smrt. Maleni dio pravde
za tu jadnu porodicu koju je ubio.
Vasilije je trepnuo od iznenađenja. „Prokletstvo, Oksana. Ti želiš da ti
ispričam sve detalje? Kako je njegova krv i mozak letjela svud naokolo? Na
što je njegova lubanja ličila, izobličena kao trula bundeva?”
Slegnula sam ramenima. „Ako je on ubio tvog oca …“

95
Naš svet knjiga

Mračni, ozbiljni izraz ga je preplavio. „Ivan je ubio porodicu. Normalne,

jebeno drage ljude, koji nisu imali sranja ni s čim, osim što je njihova kćerka
djevojka moga brata.” Oči su mu očvrsnule. „Tvoji ljudi su to uradili.”
Moje srce se stisnulo. Ja sam bila zgrožena onim što je moj otac naredio,
isto tako, i nisam željela da me Vasilije vidi kao neprijatelja. „Isti oni koji bi
me drogirali i natjerali me da radim u bordelu? Da li ti to zvuči kao da su oni
moji ljudi?”
Da. To je zvučalo točno poput mog porodičnog biznisa… jer je to i bio.
Vasilije je uzeo zalogaj svoje hrane i gledao prazno negdje iza moga
ramena. Osjetila sam kako mi klizi i ja sam se borila da pronađem išta da
zadržim razgovor.
„Da li je to bilo zadovoljavajuće? Ubiti čovjeka koji je ubio tvog oca?”
Nasmijao se glasom bez humora. „Ja nisam ubio njega.”
„Mislila sam da si rekao …” bila sam tako zbunjena. Što je mislio kad je
rekao da on to nije učinio? „Ti nisi ubio Ivana?”
Vasilije se nagnuo naprijed, položivši laktove na sto. „Da li je tebi bilo
zadovoljstvo ubiti čovjeka koji te je zlostavljao?”
„Ne,” frknula sam, ne sviđajući mi se promjena teme ili što je fokus bio
usmjeren prema meni. Zatvorila sam svoje oči, ne mogavši gledati u njega
kad to kažem glasno. „I da.”
Zadovoljan cerek se javi iz njega „Pričaj mi o tome.”
„Ne želim.”
Obrve mu se podigoše. „Jebe mi se za tim.”
Progutala sam dah. Bila sam spremna puno tog uraditi da ovo uspije.
Žrtvovati svoje tijelo i raditi stvari na koje nisam ponosna, no razgovarati o
Iliji je bila teška linija za prevagnuti. Uzela sam tanjur, ustala iza stola i
zamarširala prema sudoperu.
„Vrati se natrag,” naredio je.
Srebrnina je zveckala na tanjuru dok sam ga spuštala dolje i pustila vodu.
Stolica se glasno pomjerila i njegovi ljutiti koraci su tutnjali prema meni,
lansirajući moje srce u grlo. To je bilo prvi put da se nisam pokorila i stisnula
sam rub sudopera pripremajući se za njegovu reakciju.
Ruka se omotala oko mog struka, a drugom je posegnuo oko mene
udarajući po slavini da zatvori vodu. Prsti su mu se zakopali u moje meso
no ja sam ostala tiha.
„Koji kurac,” urlao je „ti je bio, da si pomislila da meni kažeš ne?”

96
Naš svet knjiga

Okrenuo me je i pritisnuo svoje kukove uz moje, zakucavši me od pult.

Nagnuo se, natjeravši me da izvijem leđa u čudan položaj dok se njegovo
hladno tijelo nadvilo nad moje.
„Upucala sam ga i on je umro,” rekla sam brzo. „Nema se tu što za reći.”
„Nema se tu što za reći?” Zajebavao se mojim živcima i zakopao ruku u
moju kosu, vukući je unazad. „Sereš. Gdje si ga upucala? Koliko puta si
povukla okidač? Koja vrsta pištolja je bila?” njegova intenzivnost je rasla sa
svakim pitanjem. „Što se dogodilo poslije toga, Oksana?”
„Molim te,” šapnula sam. „Povrjeđuješ me.”
„Pričaj i ja ću prestati.”
Grlo mi se stisnulo. Nisam mogla prisiliti svoje usne da se pomjere i
glasnice da proizvedu zvuk i gledala sam kao se bijes skuplja u njegovim
ljutitim očima.
Bilo je toliko strašno da mi je ukralo dah.
Naglo, njegov stisak u moj kosi je nestao i on je odstupio. Skoro da sam
pala prema njemu – zatim sam bila nagnuta preko, omotana njegovim
rukama oko mojih bedara i prebacio me preko svojih ramena. Dok je ustajao,
to je izvuklo grimasu iz mene. Njegova koščata ramena su me bola u stomak
i bilo je dezorijentirano visjeti naopačke, u zraku.
„Vasilije!”
Krenuo je prema dnevnoj sobi zbog čega sam se bolno odbijala od njega.
Glas mu je bio toliko strašan i mračan da sam osjetila vibracije uz njegova
leđa.
„Upozorio sam te,” rekao je. „Ja uvijek dobijem ono što želim.”

97
Naš svet knjiga

Iako Oksana nije puno težila, ona se vrpoljila i bila je kučka za nošenje.
Danas sam više radio na nogama nego na gornjem dijelu tijela i hvala kurcu
na tome. Krenuo sam prema kožnoj sofi u sredini i bacio je na nju, gledajući
kako joj glava udara od jastuke kad je pala dolje.
Plava kosa joj se rasula oko nje i gledala me je divljim pogledom. Da li
sam izgledao poremećeno? Ona me je razbjesnila. Jedne minute sam
pomislio da imamo nešto poput… razumijevanja. Njen zlobni osmijeh kad
sam joj rekao užasna sranja o Ivanovoj smrti me je prosvijetlio.
I zašto onda ona nije bila voljna uzvratiti uslugu i reći mi detalje kad je
ona uzela nečiji život? Ako nije željela biti fer, pokazati ću joj koliko ja mogu
biti ne fer.
Pokušala je otpuzati unatrag, no ja sam stavio koljena na jastuke, uhvatio
rukama rub njenih hlača i povukao je prema sebi. Zaglavio sam gornji dio
bedra između njenih nogu i promatrao nelagodu kako joj izvrće lice. „Što?”
Zarežao sam. „Sad ti se ne sviđa? Jebeno ti se sviđalo prošlu noć.”
Otkopčao sam dugme na njenim hlačama prije nego je i shvatila što
radim. Pokušala je odgurnuti moju ruku, ali ja sam bio jači i brži i povukao
njen zatvarač. Zakopao sam prste oko struka i povukao njene hlače dolje čak
i kad se izvrtala i borila se, da me zaustavi.
„Ma jebi me, ne nosiš ništa ispod ovog?” Nacerio sam se dok se djevica
mrštila. Ona nije želja obući gaćice nakon tuširanja, ali što je s grudnjakom?
Gurnuo sam ruku ispod njenog crnog džemper i vukao ga gore, otkrivajući
tračak bijelog prozirnog grudnjaka.
„Slušala si kad sam govorio da obučeš sranja koja sam kupio.” Podignuo
sam se tako da sam stajao pored sofe i stavio jednu ruku na stražnji dio.
„Zašto si sada odlučila da budeš dobra djevojka?”
Bila je ometena u pokušaju da namjesti svoj džemper pa sam iskoristio
priliku da svučem njene hlače do koljena. Volio sam je gledati. Blijeda, glatka
koža je prekrivala njena bedra i tamni trokut točno iznad njene pičke. Želio
sam zagnjuriti moje lice u nju. Lizati je od početka do kraja dok ne počne ili
preklinjati ili vrištati ili oboje. No, ja je nisam kanio nagraditi. Ona je morala
vratiti svoju guzicu natrag u red i shvatiti kome ona pripada.

98
Naš svet knjiga

A govoreći o guzici …
Kad je uspaničena Oksana ustala i posegnula za hlačama da ih navuče,
uzeo sam njene ruke i gurnuo je preko ruba sofe tako da je njena guza bila
podignuta u zraku. U tom položaju je imala oblik srca, a njena lijepa pička je
virila u dnu. Stavio sam jednu ruku na donji dio leđa gurajući je dolje kad je
pokušala da se pomjeri. Zatim, udario sam drugim dlanom od njenu kožu i
glasna pljuska odjekivala je iznad svodova stropa.
„Ahujet!” ona je zajecala.
Pljusnuo sam je ponovo i moralo ju je zaboljeti, jer je moj dlan bridio.
„Govori engleski,” zapovijedao sam. „Što si to upravo rekla?”
Disala je teško i ubrzano. „Na engleskom to nema smisla.”
Pljusnuo sam je i na drugu stranu i gledao kako se crveni. Otisak moje
ruke je već bio vidljiv na njenoj koži i ja sam izvio svoja usta u polu osmijeh.
Ona je dobro izgledala tako. Označena kao moja, čak i kad nije nosila ništa
od onog što sam kupio. „Iskušaj me.”
Glas joj je bio stisnut. „To je kao… više vulgarniji način za reći ‘O moj
jebeni Bože’.” Više vulgarnije. „Meni se sviđaju tvoja opscena usta, pogotovo
kad mi pušiš.”
Kad sam je pljusnuo po dupetu, od udara se njena koža namreškala. To
je bilo nevjerojatno vrelo.
Dok je ona cvilila, moj kurac se trzao. „No, upravo sada, želim da mi
ispričaš svaki prokleti detalj, ti mala ubice.”
Ona se trgnula kad sam udario njenu svjetlo crvenu guzu, no ovaj put
sam zadržao moj dlan uz njenu goreću kožu. Pomjerio sam prste preko linije
njenog guza, klizeći s njima dok nisu okrznuli njenu pičku. Njena koža je bila
vlažna i skliska, a ja sam kružio uskim pokretima preko njenog klitorisa.
Jebeni Isuse, njen prigušeni jecaj me je učinio tvrdim u pola sekunde.
„Vasilije…” Ona je molila, no zbog čega? Mene, da je jebem? Da je pustim
na miru? Možda sam sve ovo planirao na pogrešan način. Što ako najbolji
način za njeno kažnjavanje nije bila bol, već zadovoljstvo? Da okrenem njeno
tijelo protiv nje?
Uzeo sam njene članke iz spuštenih hlača i svlačio joj s nogu dok ih nisam
oslobodio, ogolivši je od struka prema dolje. „Skini taj prokleti džemper
sada.”
Njene ruke su drhtale dok je svlačila pletenu tkaninu preko svoje glave i
ispustila ga na stražnji dio sofe. Sjeo sam i povukao je preko sebe tako da je
sjedila u mom krilu licem okrenuta od mene, noseći samo lagani grudnjak.
99
Naš svet knjiga

Skupio sam u šaku kopču iza njenih leđa i pritisnuo joj kukove prema dolje,
zbog čega se očešala od moj pulsirajući kurac.
„Ništa za reći?” Zahtijevao sam, povlačeći lastiku. Želio sam otkopčati
moje traperice i gurnuti kurac tako duboko u nju da bi krvarila preko cijelog
mene, no bio samo previše fokusiran sada. Ovo je bila borba volje, a ja sam
kanio jebeno pobijediti. Nitko nije bio tvrdoglaviji od mene.
„Odlično,” rekao sam. „Više ćemo se zabaviti na ovaj način. Skupi svoja
koljena ispod sebe.” Ona se okrenula i piljila u mene preko svoga ramena,
izgledala je i zbunjeno i nervozno. Gurao sam je i namještao dok je nisam
imao u položaju koji sam želio – nju kako ustaje iz mog krila i uspinje se uz
stranicu sofe. Raširio sam svoje noge da napravim mjesta.
Ona je zajecala kad sam je gurnuo naprijed, ali se održala na rukama, na
tepihu zaustavivši se da ne udari licem - najprije iz moga krila, zatim prema
podu. Taj submisivni položaj nije joj mogao biti udoban. Glava joj je padala
dolje, a dupe izdignuto, ali to je bilo jebeno savršenstvo. Meni je bilo ugodno
i imao sam potpuni pristup koji sam želio, njenu pičku točno ispred mene.
Ona je buljila u moja stopala, a njene ruke su bile na skupom perzijskom
tepihu dok sam se ja igrao. Zadirkivao sam i mučio je dok mi nije dala sve.
„Ostati ćeš u tom položaju dok ti ja ne kažem drugačije, jasno?” pljusnuo
sam je, no to nije bilo ništa. To sam uradio samo da bi joj ulovio pažnju.
„Da,” zadahtala je. Tijelo joj je bilo drhtavo i ja sam prešao prstima preko
izbočine njene kičme. Moć je tekla kroz mene.
„Jesi li to planirala?” pitao sam. „Jesi li imala ubilačke misli u toj malenoj
glavi koje su vodile prema tome?” Njena ružičasta pička je bila sva sočna i
meka. Prešao sam prstima po njenoj vlažnosti, razmazujući je preko klitorisa.
„To je bila… odbrana.”
Ah, ipak je djevojka bila voljna pričati. No… „To je samo pola odgovora.”
Pritisnuo sam dva prsta na nju i klizio naprijed nazad, manipulirajući
pupoljkom mesa od kojeg se tresla.
Izgovorila je riječi kroz teške uzdahe. „To je bilo impulzivno. No ja sam
razmišljala o tome… da ga ubijem i ranije.”
„Zašto?” Napeo sam se. „On te zlostavljao više od jednom?”
Trebala joj je prokleta vječnost, da mi odgovori. „Kad god moj otac nije
bio u blizini on bi pronašao način da me pronađe samu.”
Bijes je palio uz moje mišiće. Ne bijes prema njoj, već na seronju kojeg je
ubila. „Zašto nisi nikom rekla?”
„Jesam.”
100
Naš svet knjiga

Sranje. Nisam je krivio što je obrambeno zvučala. Mazio sam rukama

preko njene guze. Vjerojatno je skinula flaster nekad i ja nisam mogao
pronaći ubod igle. Je li je udaranje boljelo više od rane na mišiću? Jedva da
je ispustila zvuk. Koliko je bila visoka njena tolerancija na bol?
„Kome si rekla?” pitao sam.
„Mom ocu. Nije mi vjerovao. On je rekao da je razgovarao s tipom i… on
me neće više dodirivati.” Njene riječi su bile prepune značenja. „Ali ništa se
nije promijenilo. Ako išta, postalo je gore.”
Dao sam joj isto obećanje, no razlika je bila da ću ja apsolutno održati
svoje. „Kad sam ti rekao da nitko neće dodirivati ono što je moje ja sam to
jebeno i mislio. Ja ne volim da ljudi diraju moja sranja.” Kliznuo sam prstima
kroz njenu pukotinu. „I ovo? Ovo je svoje moje, ti si moje vlasništvo.”
Drhtavica joj je protresla noge. Trnci su se pojavili na njenoj koži. Jednom
kad je nadvladala svoju početnu reakciju, bila je tako osjetljiva na moj dodir,
a to mi nije promaklo. Ona je bila vlažna. Napaljena, a ne zgađena.
„Zvuči mi kao,” rekao sam „da je tvoj tata komad smeća.” Odmarao sam
lijevom rukom na njenoj guzi i prelazio vrhom desnog palca preko njenog
klitorisa zbog čega je opet zadrhtala. Spustio sam svoj srednji prst i počeo
polako gurati ga unutar nje samo do prvog zgloba. „Reci mi što se
dogodilo?”
Cijelo tijelo joj se napelo od upada i riječi su izlazile iz nje.
„On me je zarobio u uredu mog oca. Borila sam se i – oh!”
Gurnuo sam malo dublje, a jedna od njenih ruku se omotala oko mog
članka stišćući ga. Zastao sam, dozvolivši joj da se privikne na osjećaj. Bila je
uska. Njena pička je stiskala moj prst. „Nastavi pričati.”
„Znala sam gdje je sakriven pištolj u sobi. Pomislila sam samo da mu
zaprijetim s njim, no on se našao u mojoj ruci i on se… on se smiješio prema
meni…“
Ja sam vidio taj osmijeh i znao sam što je on značio. „On nije vjerovao da
ćeš ga iskoristiti.”
Ona je to rekla kao da je bila šala, no glas joj je bio prazan. „Pokazala sam
mu.”
Da, zaista jest i ja sam se mračno nacerio. Ipak je ona bila poput mene i
nisam imao jebenog pojma zašto mi se to toliko sviđalo. Gurnuo sam prst
dublje i pomjerio drugu ruku dolje da bih je mogao trljati i jebati prstom u
isto vrijeme.

101
Naš svet knjiga

Moj kurac se pritiskao od zatvarač hlača, grčio se i postalo je još gore kad
je nježno zadahtala. Želio sam je natjerati da svrši, no želio sam završiti
razgovor i ta želja je izvukla pobjedu. „Gdje si ga upucala?”
„Prsa. Moja ruka se jako tresla da bih ga ciljala u glavu.” Dah joj je zastao
u grlu. „O moj Bože. Ne mogu pričati ovako.”
Pulsirao sam prstom polako unutra i van gledajući kako nestaje unutra i
vraća se, sijajući od toga koliko vlažnom sam je činio. Moj ton je bio grešan.
„No ide ti super.” Stisak na mom članku se pojačao i kukovi su joj se
pomjerili.
Izvili su se suptilno, no ja sam ulovio taj dio. Oh, taj osjećaj joj je sad bio
dobar.
„Što si uradila s tijelom?”
„Bio je još uvijek živ kad je moj otac došao, no umro je na putu prema
doktoru. Ne znam gdje su ga iskrcali.”
„Kako si se osjećala nakon što si to uradila?”
Ona nije odgovorila.
„Reci mi istinu, i nemoj mi prosipati ta sranja ponovo o tome kako nemaš
osjećaja.” Jebao sam je brže i povećavao pritisak sa svojim prstima. Ona nije
odgovarala i to me iznerviralo do kraja. Ovo pitanje je bilo srce onog što sam
želio da znam. Da vidim koliko duboko naše sličnosti idu.
„Oksana. Odgovori mi, jebem ti.”
„Osjećala sam se prazno,” priznala je, glas joj se slomio. „Navodno sam
se trebala osjećati loše no… ja nisam. Gledala sam ga kako krvari i bilo mi je
tako jebeno drago što sam povukla okidač. Tako sam se osjećala.”
Njene riječi su izvukle zadovoljstvo iz mene i ja se zaledih. Morao sam
ostati potpuno miran dok me efekt preplavio.
Nedostatak mojih pokreta je poslao pogrešan signal, jer je ona pokušala
da se izvuče. Kao da je pomislila da je osuđujem. Morao sam se zaustaviti i
zaključao sam ruke oko njenog struka da je zadržim na mjestu. „Od svih
djevojaka tu noć, kako sam kog vraga, uspio izabrati onu koja je poput
mene?”
Ona je zadahtala. „Ja nisam uopće poput tebe,” uzvratila je. „I ti me nisi
izabrao.”
„Pogrešno i pogrešno.” Onog momenta kad sam je vidio, znao sam da je
bila… drugačija. „Ja bih te uzeo da Alek nije.”

102
Naš svet knjiga

S obzirom da joj nisam mogao vidjeti lice, zamislio sam je kako se spotiče.
Zvučalo je kao da pokušava više da uvjeri sebe nego mene. „Mi nismo
slični.”
„Pogrešno.” Njena guza je bila upravo tu, sva izložena i željna. Pljusnuo
sam je i uživao u njenom roktaju nezadovoljstva.
„I ti si djevica, isto?“ pitala je, glumeći šok.
Nasmijao sam se, ne zbog toga što je bila smiješna već zbog toga kako je
odjednom odlučila pokazati muda. Zar nije shvaćala kad ih je pokazivala da
ću joj ja uzvratiti jače i uživati radeći joj to? Da je tako samo sebi otežavala.
„Izgubio sam svoju nevinost prije skoro desetljeće.“
„Okay. Jesi li potajno Rus?“
Kad sam joj dao isti set crvenih otisaka prstiju na njenoj bijeloj poput
ljiljana guzi, ona je zacviljela.
„Nemoj dopustiti da zbog svojih usta, tvoja guza dobiva nešto što ne
može podnijeti.“
Boja je palila njenu kožu i to je bilo prejebeno. „Osim ako ti ne želiš da
budeš u nevolji? Možda se tebi sviđa bol.“ Milovao sam njeno goreće meso.
„Možda to riješimo kad ti budem oduzimao nevinost?“
„Naravno, kad god da to bude.“ Njen ton s visoka se zakopavao ispod
moje kože.
Kad je ona jebo te, postala tako lajava? „Da li je to ono što želiš, dušo?“
podjebavao sam. „Da li ti naprosto umireš za mojim kurcem da te ispuni i
učinim te ženom?“
Dosta je ove igre. Ona je bila nesmotrena što je čak i pokušala da se poigra
protiv mene. Stavio sam ruku na oba guza i razdvojio ih zatim sam pljunuo
na nju, točno u rupu na guzi. Tijelo joj se skamenilo, no ja nisam bio gotov.
Pomjerao sam svoj palac tamo gdje se moja slina slijevala i pritisnuo na
naborani prsten mišića.
Njeni prsti su se tako snažno zakopali u moj gležanj da sam ih mogao
osjetiti kroz tkaninu traperica. Kakvo god samopouzdanje da je imala ono je
isparilo s njenim glasnim uzdahom.
„Možda ću te samo jebati ovdje?“ rekao sam. „Da li bi to voljela? Da ja
jebem tvoju prljavu rupu i ti ostaneš djevica zauvijek?“
„Ahuyet,” šapnula je.
Ovaj put sam prepoznao prikladnu, vulgarnu riječ.

103
Naš svet knjiga

Panika je prasnula iz Oksaninih usana. „Vasilije, ne!“

Jer sam ja bolesni gad... ja sam glumio zbunjenost. „Ne želiš da ti ostavim
nevinost?“
„Stani. Molim te.“
Ona je me molila da je prestanem dodirivati i blagi alarm se upalio u
stražnjem dijelu moga uma. Ja jesam bio čudovište, ali nisam je htio siliti ni
na što. Plan je bio da je iznutra protresem nekoliko puta da ona sama
pristane. Već sam uvjerio njeno tijelo, no ja je moram uvjeriti da ona poželi
mene.
Prešao sam dlanovima duž njenih leđa i nagnuo se naprijed da bih je
mogao uzeti za bicepse i povući je uspravno, udarivši njenim leđima uz moja
prsa. Njena kosa se zapetljala od moje lice i pramenovi su se ulovili za moju
jednodnevnu bradu i ja sam ih maknuo. Linija njenog vrata je bila jebeno
seksi i ja sam bez razmišljanja pomjerio svoju glavu pored njenog uha,
nakrivivši je da nasloni svoj vrat i dozvoli mi pristup.
Usta su mi bila na njoj, lickala i usisavala mjesto ispod njenog uha. Moje
ruke su skitale preko njenog tijela. Dodirivati ću je svagdje drugo dok me ne
pita da i tad prestanem, također.
Teško je disala i drhtala je. Sviđala mi se pozicija, ali sam mrzio što je
nisam mogao vidjeti, pa sam jednom rukom pretraživao daljinski TV-a koji
je bio u blizini na kauču. Trebalo mu je deset dugih sekundi da se upali, pa
sam je gricnuo za ušnu školjku i disao u njeno uho. To je bilo zavođenje, što
nisam trebao raditi s njom, no po prvi put ikad, uživao sam. Njen nježni
uzdah je bio glasan u tihoj sobi. Par dugmića je bilo sve što sam trebao
pritisnuti prije nego se kamera na mom PlayStationu upalila, a slika nas je
ispunila ogromni ekran preko puta sobe. Oboje smo se ukočili i naši pogledi
su se zaključali na ekranu.
„Bože. Prejebeno,“ rekao sam.
Njeno lice je bilo rumeno, možda zbog toga što je bila okrenuta naopačke
ili možda od šoka kad sam zaprijetio da ću je jebati u guzu. Na sebi je jedino
imala prozirni grudnjak, zbog čega su njene veličanstvene sise izgledale čak
i bolje. Nisam mogao skinuti svoje ruke s nje. Gurnuo sam prste ispod

104
Naš svet knjiga

košarice grudnjaka, a drugom rukom kliznuo preko njenog glatkog stomaka

prema njenoj pički.
„Stavi svoju ruku preko moje,“ naredio sam. Ona je trebala da me osjeti
kako je dodirujem na svaki jebeni način. „Pomjeraj ih onako kako bi željela
da te ja dodirujem.“
Ona je to radila sporo da je bilo bolno i zadivljujuće. Moj kurac je bio u
agoniji zarobljen u mojim trapericama dok je njena ruka bila preko moje.
Pomjerio sam se na jednu stranu da bih mogao bolje vidjeti preko njenog
tijela i vidio oboje, i želju i borbu živaca na njenom licu. Zatim su se moje
ruke počele pomjerati pod njenim navođenjem što je bilo previše sramežljivo
da bi se zvalo naredbom.
Naši prsti su išli dolje. Preko rupe na njenom pupku. U dlačice iznad
njene pičke. I konačno, slatko mjesto koje je činilo da se topi, a oči da joj
otežaju. Njeni prsti su pritisnuli moje, požurujući me da masiram preko
njene natopljene pičke.
Uspravio sam se i spusti svoje usne na njeno rame dok sam počinjao
kružiti.
Njeni uzdasi su bili bolji nego u bilo koje porno glumice, ne samo zbog
toga što su bili stvarni, nego zbog toga što sam ja uzrok tom zadovoljstvu.
„Da?“ to sam rekao tiho, da je bilo jedva dovoljno da bi se moglo nazvati
i šapatom.
„Je li tu, dušo?“ kružio sam brže, a njeno disanje se ubrzalo da bi pratilo
moj tempo. „Gledaš li?“
Znao sam da jeste, jer, sve mu jebem, kako je mogla biti da ne gleda?
Djevojka koja se uvija u mom krilu je bila previše jebozovna da bi se
ignorirala.
Osvjetljene u sobi je bilo sranje. Bile su sjene, a njena ruka je prekrivala
moju pa je bilo teško da se sve vidi na ekranu, ali se moja snažna nadlaktica
pomjerala s odmjerenim ritmom. Žile su se napinjale ispod moje kože dok
sam je masirao.
Nije bilo sumnje u to što sam joj radio, a njeno grleno stenjanje je
objavljivalo koliko joj se sviđa čak iako njeno lice kaže da to ne želi.
Uhvatio sam jednu od njenih dojki dok se ona naslanjala na moju ruku
ne da je izvuče, već da je ohrabri. Zario sam zube u njen vrat želeći da joj
dam i zadovoljstvo i mrvicu bola u isto vrijeme. Podigla se na svoja koljena
centimetar i zanjihala svojim kukovima jebući moju ruku.

105
Naš svet knjiga

Isuse, ona je bila toliko seksi, da me je to zapalilo poput strujnog

elektriciteta.
„Tako je, uzmi ono što ti treba,“ rekao sam. Ispustila je tihi zvuk, očajno
zacviljevši. Mogao sam čuti bol. „Tako si jebeno vlažna, da se cijedi niz moje
prste.“
Izabrao sam brzinu, koliko sam mogao, trljajući njen klit naprijed i nazad,
zbog čega je ona teško disala. Nadam se, da je od toga teško i razmišljala. On
je dahtala i jecala, kao da je njeno tijelo bilo van njene kontrole i da nije bila
sigurna što treba da radi. Hitno i očajno sam htio njeno oslobađanje baš
poput nje.
Možda i više.
„O moj Bože,“ jecala je, riječi su tekle spojene „Omojbože, omojbože...“
„Začepi i svrši. Sada Oksana.“ Kroz grudnjak štipnuo sam njenu
bradavicu snažno kao i ranije u kabini za presvlačenje i to ju je katapultiralo
preko ruba.
Vrištala je, a njeno drhtavo tijelo se oslonilo na mene, teško od orgazma
koji ju je sustigao. Njena borba da pronađe zrak se utrkivala s plačem od
zadovoljstva koji je izlazio iz njenog grla i prokleto blizu da svršim u
traperice samo od tog slušanja.
Znajući da sam ja jedini muškarac od kojeg je svršavala? To je oslobodilo
nešto teritorijalno i iskonsko. Omotao sam svoje posesivne ruke oko njenog
drhtavog tijela držeći je dok je lagano silazila s klimaksa. Glava joj se ljuljala
unazad, odmarajući se na mom ramenu i sa zatvorenim očima izgledala je
kao da je u stanju blažene obamrlosti. Poput osjećaja koji dobijem kad kupim
izvanredno dobru travu.
Bio sam anksiozan da osjetim takvu vrstu zadovoljstva. Njeno disanje se
nije čak ni usporilo u normalni ritam prije nego sam izdao naredbu. „Na
koljena. Puši mi.“
Gurnuo sam je s krila da joj pomognem, spuštajući je na pod. Kao i prošlu
noć, gledala je u mene raširenih usta i ovaj put nisam htio propustiti
pozivnicu njenih usta. Otkopčao sam zatvarač i izvadio svoj spremni kurac.
Nije mu bila potrebna nikakva pomoć.
Bio sam tvrd poput čelika.
Kliznuo sam rukom iza njene glave i povukao je prema svom krilu,
gurajući njene usne da se omotaju oko mene. Užarena vrućina se omotala
oko mog vrha i spuštala se dok me je uzimala. Je li sinoć zapisivala

106
Naš svet knjiga

zabilješke? To joj je samo drugo pušenje ikad, no nikad to ne bih rekao. Jebo
te, njena usta. Njen jezik.
Vreo kao pakao i bolji od raja.
Koža na sofi je cvilila kad sam skliznuo dolje i jače raširio svoja koljena.
Skupio sam njenu kosu u svoje ruke, držeći je unatrag i iskoristivši da joj
navodim ritam. „Sporo,“ mrmljao sam. „Dobro.“
Tako jebeno dobro.
Moj pogled je išao od nje do ekrana koji nas je prikazivao. Ona je klečala
između mojih nogu, a prsti su joj virili ispod njene guze, koja jedva da je bila
više ružičasta. Stražnji dio njene glave se kretao sa smjernim pokretima
onako kako sam je navodio.
Fokusirao sam se na stvarni prikaz. Moj debeli kurac je nestajao između
njenih bujnih, ružičastih usana. Oči su joj bile zatvorene, a obrve skupljene
od koncentracije dok ga je sisala. Izgledala je tako nevjerojatno no ja sam
trebao od nje sve.
„Oči na mene.“ Da li je primijetila drhtaj u mom glasu? Bilo se sve teže
pretvarati da nije imala utjecaja na mene. Njene intenzivne oči su se drhtavo
otvorile i usredotočile na moje. „Gledaš u mene kad je moj kurac u tebi.“
Njene plave zjenice su se činile da tamne, ali možda je to bilo i varka zbog
osvjetljenja.
Lijeni tempo je bio na rubu mučenja i ja sam gurnuo njenu glavu kazujući
joj da mi sad treba brže. A ona kao da je znala što sljedeće želim. Njena ruka
je stisnula korijen i klizila je njome mojom dužinom kao što sam ja prošlu
noć. „Čvršće,“ rekao sam. Opustio sam stisak na njenoj glavi s jednom
rukom, udario glavom od sofu i stavio je na svoje čelo. Moj srce je tutnjilo u
grudima. Je li imala direktnu povezanost s mojim plućima? Kad se njen
stisak pojačao na mom kurcu, moje tijelo se zgrčilo od zadovoljstva.
Tihi zvuci sisanja su prešli u glasne vlažne zvukove kad je vlažna koža
prelazila preko vlažne kože. Podigao sam kukove, klizeći kurcem unutra i
van njenih usta, svaki put brže. Zadovoljstvo je raslo, kotrljajući se poput
kamena niz brdo, povećavajući brzinu. „Želim izjebati svu Rusiju iz tvojih
usta.“
Ako joj se nije svidjelo to što je čula, nije to pokazala. Odgovarala je mom
tempu, prateći me dok sam pumpao svojim kukovima, jebući njeno lice.
Potreba me uvrtala čvršće dok nisam bio toliko napet da nisam mogao
govoriti. Povlačio sam je grubo za kosu, naprijed i natrag, gore i dolje.
Trebalo mi je dublje, trebalo mi je brže. Trebalo mi je …
107
Naš svet knjiga

Ona se grcala, ali to je hranilo moje zadovoljstvo. „Ah, jebem ti, svršiti
ću.“ Glasno sam izdahnuo, a drhtavica se penjala uz moju kičmu. „Ja ću…
sranje. Ah, sranje, svršavam.“
Orgazam se kidao iz mog središta i raspadao kroz mene. Bili su to bijelo-
vreli bljeskovi euforije koji su se zajebavali s mojim disanjem i otkucajima
moga srca. Bilo je to kao da sam naduvan tako dobro, da se nikad neću vratiti
u normalno.
Dok sam pulsirao i punio njena usta, orgazam je klizio dužinom mom
kurca od korijena do vrha pa iznova. Svaki mlaz je bio moćniji od
prethodnog i ostavljao me slabijim. Kad svršavam to je bilo najbliže onom
kad sam nemoćan.
Duboko sam udahnuo i počeo se sam izvlačiti.
Oksana se zaledila s usnama još uvijek omotanim oko mene i trebala mi
je sekunda da shvatim što je radila.
„Progutaj,“ rekao sam. Kad je progutala, to mi je dalo posttraumatski
užitak i ja sam se trgnuo, napola se smijući na taj ludi osjećaj. Bio sam
oduševljen što je čekala moju zapovijed, a vjerojatno mi je upravo dala
najbolje pušenje mog života. Mislim, kako je do vraga moguće? Mora da sam
fenomenalan učitelj.
Povukla se od mene, no ja sam je još uvijek držao za kosu jer nisam
završio s gledanjem u nju kako kleči između mojih nogu. Pod mojim
uvjetima, ona je nagnula glavu naslonila obraz uz moje bedro, njene velike,
srneće oči, su gledale u mene. Njene razdvojene usne su bile vlažne i
natečene i ona je duboko udahnula kao da sam je iscrpio.
Ili je to možda od pogleda na mene, da joj oduzimam dah. Sviđala mi se
ta ideja.
Jedan stisak na dugme na daljinskom upravljaču je ugasilo sistem i TV
ekran se zatamni. Nastavio sam je držati. Odbacio daljinski i zarobio joj lice
slobodnom rukom prelazeći mojim palcem preko njenih usana.
Ona je trepnula lijeno kad sam ga gurnuo unutar usta i ona je uradila ono
što je trebala. Njen usne se zatvoriše oko njega i usisa ga. Upravo sam svršio
pa je moj kurac bio van funkcije i moj orgazam je sjebao svu požudu.
„Sutra,“ rekao sam, „kad se vratim s posla, nositi ćeš 'vjenčanu noć' sranje
koje sam ti kupio i moj ogrtač. Sjedit ćeš na krevetu u šest sati spremna za
mene.“
Izvukao sam palac i razmazao vlažnost preko njenih usana dok sam
gledao anksioznost i uzbuđenje kako su bljesnuli u njenim očima. Da,

108
Naš svet knjiga

odgovorio sam na njeno nepostavljeno pitanje. Sutra ću potvrditi ono što je

moje.
Brzina mog orgazma me je ostavila opuštenim i budnim i očito prokleto
razgovorljivim jer su mi riječi izletjele. „Pitala si je li bilo zadovoljstvo ubiti
tipa koji je upucao mog oca. Stvar je u tome da... Ivan to nije uradio.“
Njen stav se promijeni. Pitanje je bilo na njenom licu, no prije nego što je
i stigla pitati, činilo se da pretpostavlja odgovor. Njena ramena se napnu.
„Da.“ Moje usne se izviše u beživotni osmijeh. „I moj otac je bio govno
također i bilo je jebeno zadovoljstvo prosvirati metak kroz njegovu glavu.“

109
Naš svet knjiga

Svaki alarm se upalio u mom tijelu. Upozoravajuće sirene su vrištale na

opasnost. Nije bila novost da je Vasilije ubica, ali da ubije svoju vlastitu
porodicu? Svako ubistvo je bilo teško, ali moj brat je rekao da je ono osobno
bilo najgore. To te sjebe, ponekad trajno. Alarmi su se pojačali što nisam
sakrila svoje misli sa svog lica. Ja sam trebala da znam samo ono što mi
Vasilije kaže.
Dimitrije Marković je bio moćan skoro koliko i njegov stariji brat Goran.
Kako je do vraga Vasilije još uvijek živ? Vjerojatno zato što Goran to nije
znao.
Sve mu jebem. Da li je itko znao? I... zašto je Vasilije rekao meni?
Jer si ti glupa igračka za njega da se igra s njom. Ja sam bila njegov ljubimac
i ništa više. Trebala sam to zapamtiti, no nisam si mogla pomoći da moj glas
bude čvrst, gušeći se od znatiželje. „Reci mi svaki detalj.“
Njegov široki cerek je dosegnuo sve do njegovih svjetlucavih očiju i
gledao me je kao da bi me htio progutati cijelu. „A da?“
Ustao je i uzeo moju glavu u svoje ruke, vukući me gore da se susretnem
s njegovim grubim poljupcem. Njegova usta su bila gruba i dominantna. Da
li je ovaj poljubac sada bio najbliže što je Vasiliju strastveno? Njegov jezik se
zapetljao s mojim dok smo se borili za kontrolu oko mojih usta. Ja sam
izgubila, dakako. On je bio vrag i imao je ukus grijeha.
Mračno, ukusno zlo.
„I reci mi ponovo,“ mrmljao je preko mojih usana „kako mi nismo slični
jedno drugom.“
Ledena jeza se uspinjala mojom kožom, ali ja nisam marila. Ja sam bila
hladna, kao što je on uvijek bio. I ako bi ga itko mogao razumjeti, to sam bila
ja. Vasilije je radio ono što sam ja pokušavala.
Moj otac je zaslužio da umre. Ako ja ne budem to mogla odraditi pitati
ću Vasilija da se dobrovoljno javi.
Posegnuo je iza mojih leđa i otkopčao moj grudnjak i skinuo ga s mog
tijela. Pao je tiho na debeli tepih i ja sam stavila svoje dlanove na njegova
koljena prelazeći rukama preko džinsa koji mu je prekrio bedra. Ali njegov
poljubac je završio, a izraz mu se pretvorio u samozadovoljan.

110
Naš svet knjiga

„Idi pospremi suđe od večere i možda ti ispričam.“

Ispunila sam svoja pluća dubokim udahom dok se smještao u donje
rublje i kopčao hlače. Bio je potpuno obučen, a ja sam bila potpuno gola i
dok nas je oboje povlačio da ustanemo ja sam znala što će se dogoditi. Morat
ću očistiti sve i odložiti dok me on bude gledao.
Slušati njegovu naredbu nije bilo previše teško kad se fokusiram na
zadatak, a ne na njegov pogled koji leži na mom tijelu. Poremećenom dijelu
mene se to nekako sviđalo. Zatvorila sam kartone i ostavila ostatke u
frižider. Nosila sam njegov tanjur u sudoper i isprala ga, zatim ga stavila
pored svoga u perilicu suđa. On nije ništa rekao, ali sam ja osjećala njegovu
prisutnost na svakom jebenom centimetru svoje kože i kad sam ugledala
njegov požudni izraz skoro da sam gorila u plamenovima.
Njegova želja za mnom je bila seksualna, no počela sam se pitati da li sam
zagrebla površinu za više od njega. Rekao je da smo bili slični, a on je jebeno
volio sebe, pa sam mogla shvatiti razlog zašto bi mogao jednog dana osjećati
nešto više za mene osim tolerancije. Nikad ljubav – jer, poput mene, on nije
imao slabost srca – no možda dostignemo zajedničko poštovanje. Čak i
lojalnost.
Ja sam gubila razum. Lojalnost sa Srbinom? S Markovićima? Oni za to
nisu bili sposobni. Da su imali ikakvu lojalnost ne bi njihova porodica bila
toliko slomljena.
Kad sam završila svoj 'posao', Vasilije je ugasio svjetlo u kuhinji i krenuo
prema dnevnoj sobi. Ja sam ga pratila, stala pored kauča i čekala njegovu
sljedeću naredbu. Skupio je moju odjeću u svoje ruke, bacio je na hrpu u
podnožju stepenica i pokazao gore. Na kraju stepeništa njegovi hladni prsti
su se omotali oko moga zapešća i povukli me prema vratima njegove sobe.
Nije upalio svjetlo i ja sam gledala u krevet osvjetljen samo mjesečinom s
prozora.
Da li je to bilo prošlu noć da sam stajala u njegovoj sobi? Osjećala sam se
kao da je prošao životni vijek i da nije prošlo vrijeme uopće. Bila sam
zatočena istom nervozom, a ona se pogoršala kad je prstima prešao preko
moje ključne kosti. Lutali su između mojih dojki, crtao slovo S na mom
stomaku i putovali prema mojim leđima dok me je okruživao.
Da li je pokušavao da se naviknem na njegov dodir? Nemoguće. Njegov
dodir nije bio zao, samo je bio... drugačiji. Poput ničeg drugog. Bila sam
sigurna da me je mogao dodirnuti milion puta i da ću se uvijek osjećati
ovako. Opasno i pomalo uzbuđeno. Njegov dlan se zatvorio na mojim
111
Naš svet knjiga

ramenima i gurnuo me dolje. Bez riječi, njegova naredba je bila očita. Sjela
sam gola na tepih u sredini sobe dok je on skidao majicu i bacio je pored.
Njegovo tijelo je bilo kao njegova osobnost. Čvrsto i hladno, a ipak
privlačno. Otkopčao je svoje hlače i izišao iz njih bacajući tešku tkaninu s
udarcem. Sjedila sam savršeno mirno, nogu skupljenih s jedne strane moga
tijela dok je on otišao do ormara i izvadio metalnu kutiju.
Pomislila sam da sam namirisala marihuanu prošlu noć, ali sam bila sva
rastrojena kad sam izašla iz kupaonice noseći samo njegov ogrtač. Otvorio je
prozor, izvukao zarolani džoint i kliknuo upaljačem zbog čega je vrh džointa
zasvijetlio nakratko kad je uvukao dim. Upaljač je bacio na ormarić s glasnim
zvukom.
Vasilije je uzeo zdjelu koja je stajala na kraju kreveta, ispušio cijeli džoint
bez da kaže i riječ, ali njegov pogled nikad nije napuštao moj. O čemu je
razmišljao? U nekom trenutku su mu se oči suzile vjerojatno me je kritički
procjenjivao. Od toga sam se trebala osjećati malom, no nisam mu to
dozvolila.
Legla sam na pod, naslonivši lakat na tepih i položila glavu na svoju
ruku, dajući mu najsamopouzdaniji pogled koji sam mogla izvući, iako sam
bila ranjivija nego ikad u životu. Bilo je besmisleno. Činilo se kao da Vasilije
Marković može vidjeti točno kroz mene i vjerojatno sam izgledala poput
idiota, ležeći na podu.
A ipak on je i dalje pušio svoj prokleti džoint i gledao me svojim crnim
očima.
Smrzavala sam se zbog otvorenog prozora i pokušavala sam da ne
drhtim. On nije. Zar mu ne bi trebalo biti hladno? U paklu je trebalo biti
vruće, između ostalog. Jedina topla stvar u sobi je bio džoint i bijela linija
dima koje je ispuhivao iz svojih pluća. Konačno, ugasio je mali opušak u
zdjelu, stavio je na ormarić i zatvorio prozor s glasnim udarcem.
„Jedva se sjećam svoje mame,“ rekao je iznenada.
Dah mi je zastao u grlu.
„Čak ne mogu reći da li su moja sjećanja stvarna ili samo slike koje sam
vidio toliko puta da sam ih pretvorio u sjećanja.“ Naslonio se na ormarić i
fokusirao se na mene, prekriživši svoje moćne prijeteće ruke preko svojih
grudi.
„Ali ona je voljela mene i mog brata. To znam. A voljela je i mog oca iz
nekog glupog jebenog razloga.“

112
Naš svet knjiga

Odgurnula sam se i ustala, sklopila ruke u svom krilu nadajući se da će

nastaviti pričati.
„On je jebao naokolo. Pretpostavljam da je uvijek imao žena sa strane, no
kad se moja mama vratila kući jednu noć i zatekla ga do jaja zakopanog u
neku devetnaestogodišnju kurvu, to je bilo to. Bila je ponižena toliko puta i
pokušavala ga ostaviti. Zapravo, ona mu je jebeno rekla da će otići direktno
u policiju da prijavi njega i mog strica.“
Teško sam progutala. Devetnaest. Godinu mlađa od mene. Moj puls je
divljao i prijetio da će me razdvojiti. „Što se dogodilo?“
Oči su mu imale silnu gravitaciju i ja nisam mogla pogledati nigdje
drugo. Izraz mu se ukrutio. „Otac je pozvao mog strica i dao da je ubiju prije
nego to uradi.“ Ustao je s ormarića i krenuo prema meni. „Više od petnaest
godina mislio sam da je poginula u saobraćajnoj nesreći, no on je lagao kroz
svoje proklete zube sve te godine.“
Vasilije se spustio na svoja koljena ispred mene nivelirajući naše poglede.
Zjenice su mu bile raširene najavljujući da je droga počela djelovati.
„On mi ju je jebeno uzeo,“ nastavio je „stoga sam ja uzeo njegov život.“
Nagnuo se naprijed, naslonivši usne na moju čeljust i ostavljao mokru
liniju poljubaca niz moj vrat. „Sad sam siroče, poput tebe. Sam u ovoj velikoj,
glupoj kući.“
Ostala sam savršeno mirna dok su njegova usta vršila napad na moju
kožu. Jedan napad za drugim, brišući moju sposobnost da ostanem jaka. Ako
me poljubi u usta, poljubiti ću ga natrag, no obećala sam sama sebi da neću
ga više poticati. „Što se dogodilo s tvojim bratom?“ pitala sam. „Njegove
slike su u naokolo.“
Razmislio je o mojoj izjavi. „Luka nije poput nas. On je znao što je naš
otac uradio, no nije mogao povući okidač. A sad je prava pičkica, ide kud
god njegova djevojka ide, a ona je otišla na medicinski fakultet u
Baltimoreu.“ Morala sam biti veoma oprezna. Pokušati mu se približiti
previše brzo, moglo bi ga otjerati. Prisilila sam se na ležerni ton.
„Razgovarate li često?“
„Zapravo ne. On je stariji.“ Naznaka mrštenja je prijetila njegovim licem.
„On je inteligentan i voli da se pobrine da ljudi znaju da je on pametniji od
njih.“ Arogancija je izgleda bila dio Marković genetskog koda. „Da li on zna
da si ubio oca?“
„Da, on je bio tu kad sam to učinio. On je podsjetio našeg oca na noć kad
je naša mama umrla i kad je istina izašla na vidjelo, nisam ih čak mogao ni
113
Naš svet knjiga

pogledati. Moj otac je nastavio pričati, govoreći neke pišljive laži, no meni je
jebeno bilo dosta. Izvukao sam pištolj i upucao ga u stražnji dio glave.“
Njegove oči su me bušile i osjećala sam se kao da mi bez riječi naređuje
da ga ispitujem. Moj glas je pao za oktavu. „Kako si se ti osjećao nakon
toga?“
„Prazno,“ rekao je. „Ništa nisam osjećao. Luka mi je rekao da sam bio u
šoku, no zajebi to.“ Sjeo je natrag, naslonivši se laktovima na svoja koljena.
Skinuo je odjeću osim donjeg rublja i u ovoj udobnoj, ležernoj poziciji on je i
dalje izgledao opasno, na isti način kao što je i uspavani lav.
„Ponekad poželim da je moj otac još uvijek živ samo da bih ga mogao
ponovo ubiti.“ Zatvorio je prozor, no temperatura je nastavila padati i ja sam
zadrhtala. Istu pomisao sam imala za Iliu puno puta i Vasilije je gledao u
mene kao da je znao. Prezentirajući sve svoje dokaze još uvijek sam odbijala
prihvatiti da smo slični. Ja sam bila drugačija vrsta životinje nego što je on
bio.
Nisam li?
„Reci mi o svojoj majci,“ zahtijevao je.
Molim? „Ti bi da čuješ o mojoj majci?“
Odmahnuo je ramenima. „Ne voliš da razgovaraš o sebi, pa ću te natjerati
na to.“ Kad sam složila facu, obrve su mu se izvile. „Želiš li da te prebacim
preko koljena? Kladim se da te guza još uvijek boli od prošlog puta kad sam
te morao uvjeriti.“
On je bio u pravu, no neću mu dati to zadovoljstvo. „Rekla sam ti, bila je
operna pjevačica.“ Pogled mu je bio oštar poput žileta i ja uzdahnu. „Imala
je prelijep glas. Tako melodičan i podrhtavajući koji bi voljela da sam
naslijedila od nje.“
„Ti ne znaš pjevati?“
Izvila sam usne u jednu stranu. „Mogu prilagoditi melodiju, ali moje
pjevačke sposobnosti su prosječne. Moji muzički instrumenti su moj um, a
ne moji vokali.“
„Kako to da se tvoji roditelji nisu vjenčali kad je ostala trudna s tobom?“
Bilo je puno razloga za to. Jer je moj otac bio oženjen i imao dijete. Jer je
živio u Americi. Jer je bio jebeni drkadžija. „Moja majka nije puno o njemu
pričala, a i kad jeste… nije bilo baš lijepo. Oni su bili zajedno samo taj put.“
„Veza za jednu noć?“
To je bilo nešto što nisam podijelila ni s kim. „Misli da ona nije bila…
voljna.“
114
Naš svet knjiga

Bilo je dosta što si bio kučkin sin, ali da budeš tvorac nečeg neželjenog?
Barem me moja majka nije nikad gledala s gnjevom. Voljela me je cijelim
svojim velikim srcem kojeg ja, poput njenog glasa, nisam naslijedila. Ne,
hladno mrtvo mjesto u mom tijelu koje kuca poput mašine sigurno dolazi od
njega.
Dečko koji je gledao u mene odjednom je izgledao hladno. Ipak, smrtnik.
Kaos je uzburkao njegove oči. O čemu je razmišljao? Da me stavlja u isti
položaj kao što je bila i moja majka? Da me prisiljava? Morala sam razjasniti
da to nije bilo tako. Da sam ja izabrala ovaj put.
Ja… sam to željela, barem malo.
Pogled mu je odletio u stranu. „Umoran sam. Idi spavaj u svojoj sobi.“
Ignorirala sam zapovijed po drugi put ove večeri i dok sam se penjala uz
njega, oči su mu se sumnjivo suzile. Stavila sam ruke na njegova ramena i
uspela se na njegovo krilo sve dok nepovjerenje nije skliznulo s njegovog
lica. Nikad ranije nisam zavodila, ali sam se molila da dolazi prirodno poput
mog sviranja.
Izašlo je vani bez daha, a trudila sam se da ga kontroliram. „Ti nisi više
sam u ovoj velikoj, glupoj kući.“
Gledao je u moje oči dok je stavljao ruke oko moga struka, ali njegov izraz
je bilo nemoguće pročitati. „A ako ti želiš da ostaneš u ovoj velikoj, glupoj
kući sa mnom,“ nagnuo se naprijed i očešao usnama preko mog pulsirajućeg
bila na vratu „raditi ćeš ono što ti kažem.“
Gurnuo me je snažno, zbacujući me sa svog krila.
„Ja spavam sam.“ Od njegovog oštrog tona sam se osjećala kao budala.
„Odjebi odavde, Oksana.“

115
Naš svet knjiga

Sjedila sam na ivici Vasilijevog kreveta, noseći bijelo donje rublje koje mi
je kupio, prekriveno s njegovim crnim ogrtačem dok mi je sve unutra
drhtalo. Oprala sam rublje prošlu noć prije spavanja i moje ruke su se tresle
dok sam ga popodne oblačila.
To je bilo potrebno i bio je to samo seks, zar ne? Ljudi to čine cijelo
vrijeme. Ja sam radila i gore stvari. Lošije stvari. Jebeni Vasilije ne bi trebao
biti neki problem. Samo sam trebala leći tu i dozvoliti da se to dogodi. No, ja
nisam bila idiot. Ništa nije jednostavno ili lako s njim i nema te psihologije
koja bi me mogla mentalno pripremiti za taj trenutak. On uživa u mojoj
zbunjenosti. Njemu se sviđa moja neugodnost.
Šest sati je otkucalo i prošlo.
Soba je bila groznica i tišina me je grizla.
Namjestila sam krevet. To je bila jedina stvar koju sam uradila da sredim
sobu. Ako upalim svijeće, on ne bi želio ni čuti za to, a to i nije bio moj stil,
uostalom.
Nisam radila romantične stvari, a bila sam sigurna da nije ni on. Samo
sam željela da završim s tim.
Vrijeme se vuklo i ja sam gledala kroz prozor nemajući što drugo da
radim, nego da mislim o njemu. Mogla sam biti dolje, sjediti za klavirom i
raditi. Čak iako klavir nije bio naštiman nikad nisam imala više slobodnog
vremena da skladam i to me je činilo pohlepnom za više. Je li ovo bilo
namjerno? Da li je Vasilije činio neku vrstu pouke što me je ostavio da
čekam?
S obzirom da je bio kasni novembar, sunce je zašlo skoro prije dva sata i
ja sam gledala svoj odraz u staklu. Moja plava kosa je padala slobodno preko
ramena i izgledala sam blijedo, omotana u crnom ogrtaču. Da sam imala
šminku učinila bih nešto da prekrijem tamne krugove ispod mojih očiju, ali
ništa nije bilo u ovoj kući da bih mogla iskoristiti. Spavala sam punih osam
sati prošlu noć, no nisam se osjećala odmornom. Kao da je sve ono što se
dogodilo bilo proteklo vrijeme.
Izgledala sam… obično. Beznačajno.

116
Naš svet knjiga

U šest i trideset moja anksioznost se oblikovala u ljutnju. Bila sam na

iglama cijeli dan, pa je ovo odugovlačenje bilo okrutno što me je navodilo da
vjerujem da je bilo namjerno. Dinstala sam se u svojoj frustraciji. Nisam
zaista mogla otići, došla sam previše daleko da bih odustala od svog cilja.
Čula sam garažna vrata u udaljenom dijelu kuće u šest i četrdeset minuta
i izdahnula zrak. Sve ovo čekanje, a ja sam momentalno poželjela da imam
još par minuta.
Njegovi glasni, brzi koraci su odjekivali u prizemlju i zatim su se penjali
uz stepenice… po dvije odjednom? Da li je on žurio?
Vrata su se praskom otvorila i on je izgledao iznenađeno što me vidi kao
što sam i ja njega. Nosio je crvenu plastičnu vreću i ispustio ju je dolje pored
ormarića dok mu je ruka otišla do čvora na kravati. „Kurac, to je trajalo duže
nego što sam mislio.“
Njegov ton je bio čudan. Skoro kao isprika. Gledao je u mene na krevetu.
„Jesi li me čekala cijelo ovo vrijeme?“
Je li bio ozbiljan? „Tako si mi rekao.“
Odvezao je svoju kravatu s ključne kosti, polako je povlačeći kao da je
ometen. „Jesam. Nekako sam iznenađen da nisi odustala.“
Nije bilo u mojoj prirodi da odustanem. Poput Vasilija, ja obično dobijem
ono što želim, no moram se potruditi za to. Uzdala sam se jako u neprijatelja
mog neprijatelja da postane moj prijatelj, ali dok sam procjenjivala tipa u
odijelu koji je stajao preko puta sobe pitala sam se jesam li budala. On me
nije gledao kao da želi da mi bude prijatelj.
Izgledao je poput tipa koji me želi pojebati i odbaciti kao što je moj otac
uradio s mojom majkom. Razlika je bila u tome što sam znala s kim imam
posla. Možda ne izazivam vraga, no voljna sam da se suočim s njim.
Skinuo je cipele i čarape.
Sjedila sam uspravno na ivici kreveta prekriženih nogu, a krajevi ogrtača
su bili prebačeni preko mojih koljena da me pokriju. Moj puls se ubrzavao
dok je oholo prilazio i otkopčavao gornja dva dugmeta na košulji, sirova
požuda je natapala njegov izraz. On je bio tako jebeno privlačan. Vasilije je
bio prelijep, otrovni cvijet prizivajući me da priđem bliže. Bila sam potpuno
ometena da nikad nisam uočila zamku ili kako je počeo da me guta dok nije
bilo prekasno.
Uzeo je moju bradu i podigao mi glavu sileći moj pogled na svoj.
Razvratni smiješak se širio preko njegovog lica. „Jesi li mislila o tome da se
jebemo cijeli ovaj dan?“
117
Naš svet knjiga

„Da.“ To je bila istina.

„Ja, također.“ Zadovoljstvo je bljesnulo u njegovim očima. Nagnuo se
dolje, dovodeći usne skoro do mojih i moje oči se zatvore dok sam se
pripremala za poljubac. Samo što sam osjetila njegov topli dah na koži, on je
odgurnuo moju bradu i povukao se, zajebavajući me.
Poričući ono što je obećao prije nekoliko sekundi.
Jebeš ga. Da li je mislio da mi je stalo hoće li me poljubiti? Nije, rekla sam
sama sebi. Apsolutno me nije bilo briga da li želi prekriti moja usta sa svojim
ili kliznuti svojim mekanim jezikom preko mojih usana i okusiti me.
Njegov fokus i ruke su bile na čvoru oko moga struka i oslobodio ga je
otvarajući ga. Njegov pogled je prelazio preko mene od glave do stopala,
procjenjujući bijelu čipku i mrežu koja je krasila moje tijelo. „Ti si tako dobra
djevojka.“ Prešao je rukom preko svog lica i ta gesta se činila kao da jedva
može zadržati svoje uzbuđenje. „Šteta što ću te upropastiti.“
„Molim te,“ rekla sam, suzdržavajući se da ne prevrnem očima. „Koliko
dobra mogu biti? Jesi li zaboravio da sam ubila nekog?“
Mračno se zacerekao. „Kurac, nisam, zbog toga si još poželjnija.“ Prešao
je rukom kroz moju kosu i povukao pramenove iz korijena s moje lubanje
povlačeći me na noge. „Mislio sam da ću upropastiti tvoju djevičansku
pičku.“
Dobro, kreni onda već jednom. Čekala sam dovoljno dugo, da se mogu nositi
s njegovim prijetnjama. Došlo je vrijeme za njega da mi pokaže da nisu bile
isprazne.
Bilo je hladno kad je pomjerio strane ogrtača, dozvolivši da visi na
jednom ramenu. Moja prsa su se podizala i padala brzim, suhim disanjem
koje je skrenulo njegovu pažnju na moj grudnjak. Gledala sam njegov jezik
kojim je liznuo usne i to je činilo da mi se stomak zgrči.
Hladni prsti su prelazili preko mojih bokova i leđa vukući me u svoje
ruke, a zatim su Vasilijeva vrela usta bila na mojoj ključnoj kosti. Pravile su
put prema dolje, ostavljajući mokre tragove iza i izazivajući trnce da se
pojave na mojoj koži. Kao da se svaka molekula na mojoj koži podizala da
bude bliže njemu.
Vrh jezika je crtao liniju između mojih dojki i kad je dosegnuo maleni dio
u središtu mog grudnjaka, promijenio je smjer. Njegove usne su pratile
obline mojih grudi, sisajući i grickajući me kroz čipku.
Udahnula sam zrak kontroliranim uzdasima. Ono što mi je radio je bilo
šokirajući dobro, a prizor toga je bio čak i bolji. Njegova otvorena usta usisala
118
Naš svet knjiga

su moj grudnjak i njegov jezik je napao moju čvrstu bradavicu kroz vlažnu
tkaninu. Kad sam ispustila tihi uzdah, prsti na mojim leđima su požurili
naprijed. Oni su me navodili da izvijem svoja leđa i gurnem svoje grudi
dublje u njegova usta.
Ne samo da se nisam žalila, prošla sam rukom kroz njegovu kosu i držala
njegovu glavu. Njegov zvuk odobravanja je poslao užurbanu želju kroz
mene. Koliko dugo će me zadirkivati prije nego mi skine grudnjak? Koliko
dugo će proći dok moje djevičansko bijele gaćice, ne završe na podu?
„Sviđa ti se ovo?“ rekao je i zarobio moju bradavicu između zuba
povlačeći je od mog tijela. Boljelo je, no na dobar, ugodan način i bilo je
veoma seksi kako su me njegove mračne oči gledale.
„Da,“ šapnula sam.
Njegov senzualni izraz me počeo topiti. Bilo mi je prevruće i željela sam
skinuti ogrtač, no ostala sam mirna i dozvolila mu da nastavi da me liže i
muči, svojim grešnim ustima. Bol između mojih nogu se povećao kad je
spustio trake s mog ramena i odgurnuo košaricu grudnjaka u stranu.
„Ah,“ stenjala sam. Njegov grubi ugriz na moju osjetljivu, golu kožu je
bio skoro previše. Taj rub bola je izblijedio kad je nastupila vrelina i moja
koljena su zaklecala.
Moje stenjanje je bilo okidač za Vasilija. Povukao je ogrtač s mene i
odbacio ga na krevet. Grube, hitne ruke su me okrenule da se suočim s njim.
Grudnjak je bio otkopčan i povučen, bretele su se na moment zakačile oko
mojih ruku, prije nego ih je odbacio na pod.
Zacviljela sam kad se njegova ruka zalijepila za moju guzu i zadržao je tu
dlan da bi me gurnuo naprijed. „Gore. Na ruke i koljena.“
Krevet su udubio dok sam se penjala i puzala do sredine. Gledala sam u
sivi kameni zid i dozvolila da mi pogled prati uzorke dok je on uzeo rub
mojih gaćica i povukao ih dolje, povlačeći ih dok nisu bile do pola mojih
bedara. To me je ostavilo potpuno izloženu za njega. Svake sekunde sam
očekivala bolni napad. Oštri udar njegovog dlana preko moje izložene,
željne kože. Bože, što nije u redu sa mnom? Skoro da sam se tome radovala.
No, nije dolazio.
Čak me nije ni dodirivao. Moje željom ispunjene misli, su bile ometene i
ja nisam slušala što on radi. Madrac se udubio kad se popeo iza mene. Začulo
se šuštanje. Zatim, stavio je svoju hladnu ruku na ravni dio mojih leđa zbog
čega sam ustuknula.

119
Naš svet knjiga

Panični zvuk iznenađenja je eksplodirao iz mene, kad me nešto

baršunasto, meko i okruglo pomilovalo. Očekivala sam predigru, ili
pljuskanje ili… nešto prvo. Nakon svih njegovih zadirkivanja on će
jednostavno preći na stvar i jebati me?
Moje tijelo se stisnulo od nervoze. Mislila sam da sam spremna, no
osjećala sam se nebalansirano.
Vrh tvrdog kurca je klizio preko moje vlažne pičke, prelazeći svojom
dužinom preko mene i ja sam zadrhtala od zadovoljstva kad je uspostavio
kontakt s mojim natečenim klitorisom.
To je bilo fizički dobro, no moj mozak je bio u neredu od toga koliko smo
mi zaista blizu tome da ćemo se zaista jebati. Pomjerao ga je naprijed i nazad,
natopivši svoj kurac mojim uzbuđenjem i zadirkujući zbog onog što slijedi.
„Jebem mu, Oksana.“ Glas mu je bio bez daha i ponos me obuze. Ja sam
ona zbog koje teško diše. „Kliznuti ću svojim kurcem tako duboko u tebe.
Skroz do kraja. Jebati ću ovu pičku žestoko.“
Izletio mi je drhtavi uzdah. Predvidjela sam ono kako sam zamišljala da
će se ovo odigravati večeras, ali sam bila u krivu. Trebala sam biti na leđima,
gledati u njega dok me uzima, nakon sati mučeničke predigre. A ne na
mojim rukama i koljenima, s mojim gaćicama još uvijek tu i nedodirnutom
pičkom.
On je još uvijek bio obučen, što nije bilo iznenađenje. To je bila stvar moći,
pretpostavljala sam. Zatim se začulo još šuštanja. Udarac pištolja i futrole se
začuo koji su odbačeni na pod. Vidjela sam bljesak bijelog, perifernim
pogledom. Krevet se lagano zaljulja dok je spuštao svoje hlače i bokserice do
koljena na madracu.
Vrh njegovog kurca se očešao od moj klitoris i taj osjećaj je bio
nevjerojatan. Njegov prigušeni glas se začuo iza mene. „Želiš li to u svojoj
uskoj, veoma maloj rupi?“
Ugrizla sam se za usnu, utišavajući jecaj koji bi odao previše. Jer… jesam.
Vrućina se pojačavala između mojih nogu gdje je simulirao seks, a napetost
od iščekivanja cijeli dan me je toliko napela da je prijetilo da ću puknuti.
„Da,“ rekla sam.
„Reci mi,“ naredio je. Kad nisam odmah, dobila sam ono što sam
očekivala. Njegovo kažnjavajuće pljuskanje je žarilo i peckalo preko moje
stražnjice. Zarežao je zbog toga. „Reci mi.“
„Želim to,“ dahtala sam. „Želim to u mojoj uskoj veoma maloj rupi.“
Riječi su bile obojene grijehom. „Želiš?“
120
Naš svet knjiga

Pomjerao se veoma brzo preko moje vlage da sam mogla to čuti i znala
sam koju igru igramo. On je želio da ga preklinjem, pa jesam. Tu nije bilo
prisile. „O Bože. Želim to Vasilije.“
„Tako željna.“ Rugao mi se mračnim tonom. „Ne još.“

121
Naš svet knjiga

Kontakt Vasilijevog kurca je nestao.

Dostavio mi je još jedno brutalno pljuskanje i ja sam pala na stomak preko
kreveta, bježeći od bola. Gaćice su mi bile povučene do kraja, zatim je stavio
ruku ispod moje ruke prevrćući me na leđa. Pomjerao me kao da sam krpena
lutka i ja sam zurila u njega širom otvorenih očiju.
Gledati u njega je bilo isto što i gledati u sunce. Bio je vreo. Prelijep.
Fascinirajući, no nisam to smjela dugo raditi ili ću biti trajno oštećena.
Prebacio se preko mene, grleći se sa svojom rukom i dok se podizao šutnuo
je hlače koje su mu visjele oko gležnjeva.
Njegova debela erekcija se njihala i pomicala kako se pomjerao i nervi su
zgrčili moj želudac. Sve to će da uđe u mene.
Kad je bio gol kao i ja, sagnuo se i postavio svoj kurac u udubinu između
mojih bedara. Zadrhtala sam od zadovoljstva i iščekivanja, a moja pluća su
odbijala surađivati. Sve što je trebao da uradi je kliznuti par centimetara i
onda je mogao jurnuti naprijed. Da li će tako uraditi? Uzeti moju nevinost
jednim brzim prodorom? Ako je to najbolniji način za uraditi, najvjerojatnije
da će tako i postupiti.
Povukao se natrag, no umjesto da se namjesti na moj ulaz, Vasilije je
nastavio niz moje tijelo dok njegova usta nisu bila na mojim grudima, a
njegov stomak pritiskao moju pičku.
„Ah, jebo te,“ stenjala sam. Bilo je to miks bola i zadovoljstva dok je
žvakao moju bradavicu. Gledala sam u njega dolje i promatrala kako se
njegovi obrazi udubljuju dok usisava tako snažno moje tijelo da je boljelo.
Grčila sam se i migoljila ispod njega, no nikad mu nisam rekla da prestane.
Samo zato što sam mu htjela ugoditi. Mislim, meni se to nije sviđalo... zar
ne?
Njegova okrutna usta su ostavljala crvene tragove na mojoj bijeloj koži, a
to će sutra izgledati još gore. Gnječila sam i grebala njegova ramena, bježeći
od njegovih oštrih zuba, no to ga je samo pomjeralo s jedne dojke na drugu
i nisam mogla ne pomisliti da sam to činila nesvjesno.
O moj Bože. Željela sam da oznake na meni budu iste.

122
Naš svet knjiga

Cvilila sam i jecala. Trljala sam mokri klitoris od usjeke njegovih

trbušnjaka, očajna da njegova kažnjavajuća usta popuste i dobijem olakšanje
zbog bola u mom središtu. Imao me je zakucanu na madracu, držao me
zatečenu svojim usnama i s obećanjem da će me jebati.
Začuo se glasan zvuk kad je moja bradavica bila oslobođena iz njegovih
usta i on se pomjeri još jednom, dalje niz moje tijelo. Pa, nisam bila u krivu,
ipak. Biti će to dugi sati mučeničke predigre. Koža koju je napastvovao je
bila vrela i meka ali peckanje je bilo seksi. Osjećala sam se temeljito
iskorištena.
„Otvori te svoje jebene noge šire,“ urlao je i udario svojim prstima unutar
mojih bedara. Zasiktala sam od bola i odmah se povinovala, pomjerajući
svoje noge da se rašire. Uzdah koji se javio iz mojih usta je bio jako glasan da
me je trebalo biti sramota, no kad je njegov jezik prešao preko moje pičke,
jedino o čemu sam mogla razmišljati je da trebam da to ponovi.
Moja bedra su gorila od bolnog udarca koji je ostavio, ali sam ostala
savršeno mirna i stenjala sam dok se on gostio sa mnom. Njegov jezik je lutao
preko moga mesa, igrajući se mojim klitom, ližući naprijed i natrag sve dok
se od struka prema dolje, nije sve treslo. Oči su mu bile sklopljene, a obrve
skupljene, razdvojene borom. Bio je tako koncentriran.
Trudio se da mi izazove zadovoljstvo.
To je bilo prljavo i erotično i moja usta su od tog pogleda ostala otvorena.
Osjećaj njegovog vlažnog, mekanog jezika je bio neusporediv. Mračna,
primana potreba je preuzela kontrolu.
Zahtijevala je zadovoljstvo i učinila me robom za ovog čovjeka. Uraditi
ću sve da nastavi dalje.
„O moj Bože, Vasilije,“ jecala sam.
„Sviđa ti se kad te proždirem?“
„Da,“ šaputala sam. To je bilo vulgarno, ali živo mi se jebalo zbog toga. I
opet, bila sam tako daleko od normalnog za mene, da sam osjećala
preplavljujuću slobodu.
Mogla sam reći ili raditi prljavo i zločesto i pogrešno, bez srama. Stavila
sam ruke na koljena, šireći ih više, otvarajući se do tačke neugodnosti. Nisam
htjela da mu priuštim izgovor da prestane, no kad sam se počela dodirivati
moje ruke su imale svoj vlastiti nagon.
Prelazile su preko mojih nogu. Preko bedara, stomaka, cijelim putem dok
ih nisam ispunila s mojim dojkama i uživala u zaostaloj boli od njegovih

123
Naš svet knjiga

zlobnih usta. Taj osjećaj je bio toliko loš da je bilo dobro. Ne, bolje. Bilo je
savršeno.
„Ti me tjeraš da…“ Usne su mi drhtale kako su riječi izlazile. Uzeo je
plamenik i zapalio moje tijelo da bi me mučio. Vrućina iz njegovih usta me
je palila do neprepoznatljivosti i ja sam bila potpuno druga osoba.
„Hajde, sada. Tu si.“ Glas mu je bio hitan i uzbuđen, potičući moj
orgazam. „Sviđa ti se ovo?“
Zgrabila sam šaku punu njegove kose, zadržavši ga na mjestu. Bila sam
divlja i bez kontrole. Potpuno luda. „Sviđa,“ stenjala sam. „Da, da, da …“
Podrhtavanje je počelo u mojim bokovima i kotrljalo se prema mojim
koljenima. Zadovoljstvo je eruptiralo iz mog centra i izašlo van, šireći vrelinu
preko moje kože, popraćeno utrnutim blaženstvom. Moj um se ispraznio.
Pobijelio od zadovoljstva kad je orgazam eksplodirao u žurbi. Katastrofalna
vatra me je obuzela i ostavila me drhtavu kad je nestala, brzo kako se i
pojavila.
Moji uzdasi su napukli i jenjavali, ne ostavivši sumnju u ono što se
dogodilo, no kad sam se izgubila u ekstazi, skupila sam noge, zatvarajući
bedra oko njegovih ušiju. Prisilila sam noge da se razdvoje, ali bilo je
prekasno. Vasilije se podigao na koljena, mokrih i sjajnih usta od mog
uzbuđenja, a njegove oči su gorile od mračne požude. Sranje, izgledao je
moćno i zastrašujuće.
Ustuknula sam i zajecala kad je udario unutrašnjost mojih bedara po
drugi put, prvo jedno pa drugo, kažnjavajući me što sam mu se
suprotstavila. Njegovo jače pljuskanje na mojoj stražnjici nije bilo tako loše,
ali ovo? Ovo boli. Dugo je bridjelo, odgovarajući pulsiranju koje je
otkucavalo u mojoj srži za njim.
„Jebi me,“ izletjelo mi je, nesposobna da se nosim s pulsiranjem.
„To želiš? Koliko jako ti to treba, dobra djevojko?“
„Molim te.“ rekla sam, posežući za njim. Omotala sam ruku oko njegovog
tvrdog kurca, ali mi je skliznuo, izvrćući moju ruku dok nam prsti nisu bili
isprepleteni zajedno. Nagnuo se iznad mene pritisnuvši moje ruku na
madrac iznad moje glave.
Vrijeme je usporilo dok se nije činilo da je stalo.
Vasilije je protrljao svojom erekcijom preko moje pičke, miješajući svojim
kukovima kako bi naša tijela klizila jedno uz drugo, ostavljajući nas oboje
bez daha. U nekom trenutku, uzeo je i moju drugu ruku i spojio naše prste
zajedno zakucavši tu ruku pored prve. Bila sam u njegovoj milosti. Predivni
124
Naš svet knjiga

vrag je lebdio iznad mene, prijeteći poljupcem s grešnim, punim usnama dah
udaljenim, no nikako da se spusti. Kao da je nešto čekao.
Ne znam koliko dugo sam to trpjela.
Kao da traje vjekovima. Njegovo čvrsto tijelo je guralo moje, dajući
bljeskove zadovoljstva i izazivajući me da se suprotstavim, ali stisak na
mojim rukama je bio čvrst. Okovao je moje ruke sa svojim stiskom i njegove
prodorne crne oči koje su, činilo se, gledale svaki dah koji progutam.
Očito je želio da se raspadnem od drhtavice. Tresla sam se tako jako da je
daska od kreveta kucala tiho od zid, no možda je to bilo i od njegovih
pokreta. On je zadirkivao, miješao svojim kukovima, no nikako da utone u
mene. Obuzimalo me je tako mahnito, da sam pokušavala sve što sam mogla
da ga potaknem da to uradi. Podignula sam bokove, no on ih je vratio i
zlobno mi se nasmijao. Kao da je uživao u tome.
Stoga, uradila sam jedinu stvar koja mi je preostala. Podigla sam se
naprijed i zalijepila svoje usne na njegove.
Kad sam nas spojila na taj način, on je izabrao drugi da nas zadrži
spojenim. Tvrdi vrh njegovog kurca se izravnao i počeo prodirati unutra.
Oh, sranje.
Bilo je to previše. Okrenula sam glavu od njegovog poljupca, no on je
oslobodio moje ruke i zalijepio oba dlana na moju čeljust, uokvirujući moju
glavu u mjestu. Tako da ga ne bih mogla izbjeći. Njegov jezik je bio duboko
u mojim ustima kako je napredovao u meni, a jecaj je grgljao u mom grlu.
Nije zapravo boljelo. Bilo je više neugodno. Rastezanje je prešlo granicu
da mi se sviđa i dok sam ja željela da se povuče, on je nastavljao dublje.
Uspjela sam da se oslobodim njegovih usana, no samo dovoljno da bih
mogao pričati. „Tako je. Primi ga.“
Nisam mogla pronaći zrak da dišem. Njegova usta su bila točno pored
mojih i njegov vreli dah je punio moja pluća kako je njegov kurac punio
mene. Bol je rasla u probadajući i ja sam zacviljela.
Nije bilo šokirajući što je boljelo. Znala sam da je to najvjerojatnije tako
kad se prvi put seksaš. Ono što je bilo iznenađujuće je kako i pored bola, ja
još uvijek uživam. Natečena punoća svega toga. Druga osoba je bila u meni
i sudeći po emocijama koje su se pojavljivale u Vasilijevim očima, on je to
volio. Centimetar po centimetar on me je uzimao i zadovoljstvo se ogledalo
u njegovom izrazu.
Migoljila sam se ispod njega. Moje drhtave noge su stisnule njegove
kukove i pokušavale zaustaviti njegovo prodiranje u mene, no bilo je uzalud.
125
Naš svet knjiga

Kad sam zatvorila oči, trgnuo je moju glavu u svojim rukama, natjeravši ih
da se opet otvore.
Glas mu je bio strog. „Oči na mene.“
Zar nije znao kako je to bilo teško? Njegove tamne oči su me mamile i
bojala sam se da ću se potpuno izgubiti u njima. Blagi cvilež je pobjegao s
mojih usana kad se gurnuo skroz do kraja unutra, a njegovo tijelo se uklopilo
s mojim. Bol je probadala svugdje i ja sam se prestala pomjerati, sileći se da
dišem kroz ovu neugodnu situaciju.
Ja nisam bila više djevica.
Vasilije Marković je bio moj prvi, i ako stvari krenu užasno pogrešno, on
će biti i moj posljednji, također.
Dao mi je samo deset sekundi mirovanja prije nego se počeo pomjerati.
Njegovi kukovi su se povukli nazad i ja sam namrštila svoje lice od
nezadovoljstva. Njegov izraz je bio nepromijenjen. Bio je isto intenzivan kao
i kroz cijelu ovu situaciju. Promatrao me je poput učitelja klavira koji po
smatra njihove prste, spreman svakog momenta da ispravi grešku.
Duboki ubod je zaljuljao moje tijelo i moja usta su proizvela tihi vrisak
dok su se njegove čvrste grudi pritisnule uz moje. Htjela sam se utopiti u
mekanu tkaninu ogrtača ispod mene, odmaknuti se od bola koju njegovi
prodori izazivaju.
Sljedeći je bio gori i ja nisam mogla ostati tiha. Cvilila sam i lupnula
rukama od njegova široka ramena, odgurujući ga. Oči su se suzile na moje i
on zastane. „Sporije?“ njegovo neujednačeno pitanje me je još više izbacilo
iz balansa.
Do sad, on mi je samo zapovijedao. Nije primao zahtjeve niti tražio
dozvolu.
Teško sam progutala i kimnula.
Oči mu se zamagliše od požude dok se povlačio i gurao u mene,
pomjerajući se samo djelićem njegove prijašnje brzine i s manjom
agresivnošću. On se vjerojatno trudio da bude nježan. Njegovi kratki ubodi
su postali adagio* tempo koji sam mogla podnijeti i zatim su njegove usne
bile na mojima, ušutkujući neugodu.

________________________
adagio tempo- spori tempo sviranja

126
Naš svet knjiga

Njegova koža i srce su bili hladni, no njegova usta su bila vatra. Ja sam
bila ovisna. Bila sam žedna njegove vreline.
Nastavio je sporim ritmom dok su njegove usne osvajale moje i ja sam se
fokusirala na to. Uživala sam u poljupcu. Nije me odbio ovaj put kad sam ga
izazvala. Njegova otvorena usta su se pomjerala uz moja, dozvolivši da se
naši jezici susretnu i isprepliću i ja sam dahtala od zadovoljstva.
Bio je to još jedan okidač.
Tad me je Vasilije stvarno počeo jebati.

127
Naš svet knjiga

Oksanina pička me je stezala poput šake i ja sam stisnuo zube od

zadovoljstva. Nešto čudno mi se dešavalo, zapravo. Kad god sam jebao,
nisam baš mario za djevojku u čijoj pički sam bio zakopan do jaja. Želio sam
da svrše, no ne zbog toga što sam im želio orgazam, već zbog toga što me je
to činilo moćnim. A slušati djevojku kako vrišti je bilo seksi i ništa nije bilo
bolje od osjećaja njih kako svršavaju oko tvog kurca.
Onog momenta kad sam kliznuo u njenu djevičansku pičku, ja sam... jebi
me. Sviđalo mi se davati joj doze bola zajedno sam zadovoljstvom. Par
djevojaka je toleriralo kad postanem grub, no to su bili amaterski sati u
usporedbi što sam radio Oksani. Ruskinja je uzimala sve što sam servirao i
jedva da je rekla jednu prokletu riječ.
Bolesni jebač unutar mene je šaputao da ona voli grubo. Primila je bol
koju sam izazivao. Krv mi je glasno tutnjala ušima, zajedno s uzbuđenjem.
Ali kad sam gurnuo kurac unutar nje i vidio agoniju u njenim očima, ja sam
se ohladio. Bilo je zabavno samo kad je ona uživala.
Spori ritam kojim sam je jebao je bila noćna mora zadovoljstva. Bila je
mokra, ali uska i njeni mišići su bili napeti zbog čega ju je vjerojatno više
boljelo. Oboje sam nas ometao ljubljenjem. Da je malo opustim i kad je
zadahtala, to je srušilo zid koji je držao seronju koji sam bio.
Podigao sam se na ruke, pogledao u njenu pičku, a moj kurac pumpa
unutra i van iz nje. Debeli mišić je sijao od njenih sokova i pojavio se trofej
koji sam želio. Mrlja od krvi. Sjebana satisfakcija me je preuzela.
Ja sam bio prvi koji je okačio zastavu. Oksana je bila sva moja.
„To je tako vrelo,“ rekao sam između dva teška uzdisaja, „gledati kako te
moj kurac jebe.“ A osjećaj je bio čak i bolji.
Ona nije rekla ništa. Njeno lice je bilo prazno i to mi se nije sviđalo.
Oživjela je kad sam jezikom obrađivao njenu pičku i ja sam bio pohlepan.
Želio sam još toga. „Boli li još uvijek?“
Oksanine usne su bile stisnute. Nije koristila riječi, no to je bio dovoljan
odgovor.
„Koliko jako? Da li samo boli ili da li boli, ali je i dobar osjećaj, isto?“
„Osjećaj je dobar, isto,“ šapnula je.

128
Naš svet knjiga

Struja me je protresla i moj kurac se trgnu, svidjevši mu se taj osjećaj.

Susprezao sam potrebu da se zabijem u nju. Nismo došli do toga još.
Zadržao sam isti ritam, usporavajući svoj kurac unutra i van njenog
natopljenog tijela, gledajući klizanje i kako nestajem unutar nje.
Mislio sam na sve načine na koje ću je jebati. Pseća poza. Okrenuta
kaubojka. Možda čak nagnuti je preko sofe u prizemlju gdje mogu gledati na
ekranu opet. Definitivno na klupi za klavir. Biti ćemo vatra.
Oksanino napeto tijelo ispod mene se počelo opuštati jedan po jedan
mišić. Njen odsječeni dahtaji za zrak su bili prekinuti stenjanjem, a to su bili
zvuci zadovoljstva. Nježni, seksi jecaj je prošao ravno kroz moj kurac.
Zalijepio sam usta preko njenih, dajući joj poljubac onakav kako volim da
jebem. Žestoko. Grubo. Prljavo.
Ona neće svršiti od seksa svoj prvi put. Ona je vjerojatno već tako odlučila
i ništa što uradim, to neće to promijeniti.
Ali mi je bilo drago što joj se činilo da ga ne mrzi. Još nekoliko puta i ona
će svršavati svud po meni.
Natjerati ću je da bude ovisna o mom kurcu i kad dođem kući iz salona
ili iz nekog stresnog sranja, ona će me čekati pored vrata, slineći za mnom.
Nema više prazne kuće, ili dugih sati u nekom baru dok uvjeravam neku
djevojku da mi dozvoli da umočim kurac. Ni jedna od tih djevojaka se ne
može mjeriti s onom u kojoj sam trenutno. A ona je bila moja.
Moja samo.
Zakačio sam ruke ispod Oksane, između njenih leđa na madracu i vozio
u njenu usku pičku. Nisam mogao dočekati da svršim unutar nje. Da li će
moja sperma opeći njenu povrijeđenu unutrašnjost? Da li je već bila bolna
od primanja mene cijelog? To je činilo moj kurac sumanuto tvrdim.
Plan je bio da si dam vremena, no nisam se mogao suzdržavati više. Moji
kukovi su se brže pomjerali nego što sam želio, odgovarajući izluđujućoj
potrebi u mojim jajima.
Kunem se da sam čekao životni vijek da je jebem i sad moje tijelo
zahtijeva satisfakciju. Neće da prihvati ništa manje i nema više odlaganja
neizbježnog.
„Ah, jebem ti,“ mrmljao sam, prelazeći tačku s koje nema povratka. Ovo
sranje se kanilo dogoditi i jednom kad je odluka donesena, krenuo sam
punom snagom na nju. Zabijao sam se u nju unutra i van, sudarajući naša
tijela jedno od drugo, ozbiljnim glasnim sudarima.

129
Naš svet knjiga

Ona je dahtala sa svakim od njih. Njeni nokti su se zakopali u moju

guzicu, držeći je.
Orgazam je eruptirao, prskajući moje zadovoljstvo u njene dubine dok
sam usporavao grčevito pražnjenje. Moje ruke su drhtale dok sam milovao
njeno tijelo, pokušavajući da ne zgnječim Oksanu sa svom svojom težinom.
Orgazam me je pogodio u valovima, ljuljajući me naprijed nazad kao
klackalicu od vrelog i hladnog blaženstva, usporavajući na svakom pokretu
dok nisam opet mogao disati i čuti preko krvi koja je odzvanjala u mojim
ušima.
Njeno ubrzano disanje je usporilo i ja sam zakopao nos u njen vrat,
dopustivši da me njena kosa golica po licu. Ona je mirisala dobro. Njena
koža je bila topla i meka i bilo je ludo, koliko mi je bilo ugodno upravo ove
sekunde. Moj kurac je još uvijek bio smješten u njoj. Moje znojne grudi su
zalijepljene za njene.
Imao sam namjeru da ostanem tu. Dignut će mi se i možda ovaj put ona
bude mene jahala. Da li bi joj se svidio osjećaj da ima kontrolu iako bi to bila
iluzija? No, nismo mogli ostati tako. Nisam jeo od ručka i umirao sam od
gladi.
Kad sam se pomjerio s nje, okrenuo sam se na stranu, ležeći pored nje na
raširenom ogrtaču. Bacio sam ga na krevet da ga ne uprljamo, no ona jedva
da je krvarila. Pogled joj je bio zalijepljen za strop, pa sam je uzeo za bradu i
okrenuo joj glavu prema meni.
Njeno lice je bilo prazno. Ne traumatizirano, ni nervozno, čak ni dosadno.
Jednostavno… prazno. Nelagoda mi se neugodno stisnula u prsima. Ne bi
mi trebalo biti stalo, no iz nekog razloga, jeste. „Jesi dobro?“
„Jesam,“ rekla je. „Sad kad je završeno, voljela bih da nisam oko toga
pravila tako veliku stvar u svojoj glavi“.
Je li ova cura upravo rekla da jebanje sa mnom nije tako velika stvar?
Ljutnja je napela moje mišiće, rastežući ih kao da se pripremaju da preuzmu
rezidenciju. Ja sam bio odličan u seksu. Fantastičan jebač. „Želiš li da učinim
da to bude tako velika stvar? Sljedeći put, hoću,“ zaprijetio sam.
Oči joj se raširiše. „Nisam to tako mislila.“ Okrenula se na stranu,
suočavajući se sa mnom. „Kad ćemo mi… to ponoviti?“
Ljutnja je nestala brže od pucnja prstiju. Polegnuo sam je na leđa i ja sam
bio iznad nje dok su je moja usta osvajala. Ljubio sam je žešće nego što sam
ljubio i jednu djevojku do sad. Obično sam to koristio kao sredstvo. Oružje
da dobijem ono što želim, no s Oksanom… nisam.
130
Naš svet knjiga

Nju sam ljubio zbog užitka.

Jer ti se sviđa.
Bila je sjajna i talentirana i smatrao sam je fascinantnom. Izgledala je tako
čisto i dobro izvana, a unutra je bila mračna poput mene. Đavolsko biće
obučeno u lijepu odoru.
Mazili smo se, što je bilo čudno do vraga, jer obično ljubljenje dolazi prije
seksa, ali kako god. Možda mi se ranije nije sviđalo ljubljenje. To je bio
zadatak da se dođe do dobrog dijela, osim s njom… to je bio dobri dio.
Moj stomak je zakrčao i ja se konačno pomjerim od nje. „Ostani tu.“
Otišao sam do kupaonice i očistio se, a kad sam se vratio naslonio sam se
na okvir vrata prekriživši ruke. Pratila je moju naredbu, no isto tako je
obukla ogrtač, prekrivajući se.
„Više mi se sviđaš kad si gola.“
„Hladno mi je.“
Možda je to bila istina. Vidio sam je golu nekoliko puta, mogla se na to
navići do sad. Otišao sam do ormara i uzeo crvenu plastičnu vreću, zatim je
spustio na krevet pored nje. „To je za tebe.“
Gledala je u to kao da je očekivala da vreća eksplodira. „Što je to?“
Uspravila se, stavila pramen kose iza uha i posegnula oklijevajući za
darom. Vreća je šuškala kad je izvlačila bilježnicu i činilo se da prepoznaje
odmah zašto je to. Njen pogled se usmjerio prema meni i pitanje je bilo jasno
u njenim očima? „Što je ovo?“
„Ti imaš svoju naslovnu pjesmu,“ rekao sam gledajući je kako prevrće
prazne listove bilježnice. „Sad ćeš napisati moju.“
Koja je to bila emocija koje je bljesnula u njenim očima? Zanimanje?
Gledala je u papire. „Nisam sigurna da mogu uklopiti cijelog tebe u jednu
skladbu?“
Nacerio sam se. „Zato napravi prokleto dobru simfoniju.“
Emocija jeste bila zanimanje. Sviđala joj se ta ideja, zatim se otrijeznila.
„To bi moglo potrajati.“
„Imaš nešto drugo za raditi?“
Gledao sam kako omotava ruke oko bilježnice i prislanja je uz svoje grudi.
Stisnula ju je tako, kao da bih mogao uzeti bilježnicu i ideju svake sekunde.
Nije moguće. Njena proganjajuća melodija je bila u mojoj glavi većinu jutra
i odlučio sam da mi treba moja vlastita.
„Bolje ti je da ne bude poput onog smeća što si napisala,“ rekao sam.
„Želim da bude poput tvoje. Razumiješ?“
131
Naš svet knjiga

Piljila je u mene kao da sam uljez, no polako je kimnula, previše

zaprepaštena da govori.
„Odlično. Štimer za klavir dolazi sutra u podne.“ Organizirao sam tako
da bude tu za moju pauzu za ručak, da bih mogao imati na oku i Oksanu i
onog koga, god muzički studio pošalje. „Idi se očistiti. Idemo dolje na
večeru.“
Ustala je s kreveta, pomjerajući se oprezno. Da li je njeno tijelo podsjeća
da nije bila više djevica? Jebeno sam to volio. Želio sam da misli na mene
svaki put kad osjeti bol ili vidi modrice koje sam stavio na njenu kožu.
„Što ako to ne budem mogla?“ pitala je.
„Koji kurac ti pričaš?“
Duboko je udahnula. „Što ako ti se ne bude sviđalo to što komponiram?“
Slegnuo sam ramenima. „Onda pretpostavljam da ću morati motivirati
tvoje dupe da se bolje potrudiš.“

132
Naš svet knjiga

Gospođa koja je došla da naštima klavir podsjećala me na prvu učiteljicu

klavira koju sam imala, stariju ženu koja je provodila više vremena ispred
klavira nego bilo gdje drugo, uključujući i ogledalo. Njena kovrčava kosa,
prošarana sijedim je bila zakačena na vrhu glave u neurednu punđu, a
odjeća joj je izgledala poprilično iznošena.
Vasilije je promatrao svaki njen pokret, a mogla sam reći da to nije bilo
od fascinacije. On se brinuo da nije radila ništa drugo osim prilagođavanja
udarača na igle, a ona je išla brižljivo tipku po tipku.
Bila je dobra. Gledala sam svoju staru učiteljicu kako štimuje klavir u
opernoj kući, a i žena danas je imala istu tehniku, radeći od centra tipkovnice
prema krajevima. Iako je brzo naštimala to nije bilo dovoljno brzo za Vasilija.
On je gledao u nju i često je bacao pogled na mobitel da provjeri vrijeme,
uzdišući nestrpljivo.
„Koliko dugo još?“ upita on.
Žena je okrenula polugu malog izgleda i ponovo udarila tipku.
„Najmanje još sat vremena.“ Ona se činila iznervirana s njim isto koliko i on
s njom.
„Oprostite,“ ton joj je bio zajedljiv, „kad ste ono rekli da je posljednji put
naštiman?“ Njen pasivno-agresivni komentar je izazvao bljeskove misli o
ubistvu u njegovim očima, a ona nije bila završila. „Klaviri su ekstremno
osjetljivi na temperaturne promjene. Ne bi trebao biti blizu ovih prozora.“
„Super. Završite to i ja ću ga pomjeriti.“
„Ne!“ gospođa i ja smo rekle u isto vrijeme.
Žena je odgovorila prije nego sam ja uspjela. „Ako ga pomjeriš, onda ću
morati sve iznova.“
„A u pičku materinu,“ promrmljao je ispod glasa i njegov čvrsti pogled
je bio na mom. Mogao me je kriviti koliko god je želio, no ovo mi je trebalo.
„Vrijediti će,“ rekla sam dok mi se grlo stiskalo.
„Bolje ti je. To me košta hiljadu i petsto dolara po satu.“
Što god da komponiram i to mu se ne bude sviđalo, otplatit ću mu svojim
tijelom i ja sam bila u redu s tim. On je želio pjesmu i iako mi nije obećao
novac, to nije činilo veliku razliku. On će me držati tu dok ne završim.

133
Naš svet knjiga

Isto tako to znači da je on prva osoba koja je ikad poručila skladbu od

mene.
Provela sam jutro željna da radim, ali sam odlučila da pričekam dok
klavir ne bude spreman. Već sam imala par tonova melodije s kojima sam
željela da započnem.
Započeti ću bolesno slatko, preokrenuti u mračno u sredini, a zatim
podići himnu koja zvuči koliko moćno da će biti zastrašujuće.
U jednom momentu je bio na svom mobitelu i govorio nekom da se neće
vratiti još jedan sat pa sam pretpostavila da je to auto salon. S njegovom
pažnjom osjećala sam se laganije, ali čudnovato mi se nije svidio taj osjećaj.
Moje tijelo je bilo bolno i u modricama od sinoć. Crveno-ljubičasti ugrizi
su krasili moje grudi i ja sam stajala ispred ogledala u kupaonici jutros,
zaprepaštena kako su te boje bile lijepe. Što će on misliti o njima kad me vidi
večeras? Zasigurno ćemo se seksati opet. Nismo sinoć nakon večere. Njega
je zvao stric i on je nestao u sobi i više se nije pojavio.
Vasilije je vratio mobitel natrag u džep odijela i dobacio mračni pogled
na ženu prije nego njegov pogled konačno skrenu prema meni. Izgledao je
odlično u crnom odijelu, sivoj kockastoj kravati i podsmijehom na svojim
usnama. Pitala sam koliko se njegovim uposlenicima sviđa raditi s njim sad
kad je on preuzeo očevo mjesto. On je uzurpirao Dimitriju. Da li su radnici
u salonu mrzili primati naredbe od dvadeset četverogodišnjeg balavca? Ili je
bio šarmantan kao što sam čula da je bio, ali nikad takav prema meni?
„Izlazimo večeras,“ naglo je rekao. „Moja rođakinja dolazi u pet da ti
pomogne. Nositi ćeš haljinu koju sam ti kupio.“
Rekao je to kao da nije ništa, no moj želudac se stisnuo. On je želio da
nosim haljinu za koju je rekao da ću nositi kad budem upoznavala njegove
rođake.
„Pomoći mi s čim?“
„Ona je visažistkinja,“ rekao je.
„Ah.“ Jedino sam to mogla smisliti da kažem. Kako da to primim? Da li
je on mislio da meni treba šminka ili je samo želio da izgledam najbolje i
steknem dobar dojam?
„Imamo rezervirano u gradu u sedam.“ Njegov pogled je procjenjivao.
„To je bitna večera.“
On je izgovorio sve ono što nije mogao glasno s jednim pogledom. Da li
moj život ovisio o ishodu ove večere? Ako je to s Goranom, vjerojatno jeste
tako. Vasilije mi je rekao da njegov stric želi da nestanem.
134
Naš svet knjiga

„Razumijem,“ rekla sam, iako zapravo nisam.

Nismo više razgovarali ostatak vremena dok je žena radila. Jedini zvuk
je bio naštimavanje žica i ponavljajuće pritiskanje tipki da se uprede
frekvencije.
Gledali smo kako radi i kunem se da sam mogla osjetiti svaki udarac
poluge kako se savija unutar mog tijela. No, bila sam zabrinuta za Vasilija, i
ako ga zavrne prečvrsto, on će puknuti i napasti je gore nego slomljena žica
od klavira.
Srećom, to se nije dogodilo.
Učvrstila je klimavu tipku koju sam joj pokazala i dok je pakirala svoju
opremu, Vasilije je izgledao i više nego olakšan što je agonija završila.
Požurivao ju je prema ulazu i platio joj gotovinom. Uzela je oklijevajući,
vjerojatno iznenađena i jurnula kroz vrata trenutak kasnije. Moja
pretpostavka je da je bila sretna da je otišla, kao što je on bio da je se riješi.
Sjela sam za klavir, anksiozna da počnem, no njegovi teški koraci su
vodili prema meni. „Moram se vratiti na posao.“ Zgrabio je punu šaku kose
na mom tjemenu i povukao me nazad dašćući. Izraz mu je bio suzdržan, ali
su mu oči divljale „Želio sam te jebati kad ona završi, no to je trajalo jebeno
predugo.“
Njegova usta su mrvila moja, a njegov jezik me napadao. Bilo je kao da
jebe moja usta i jecaj je pobjegao iz mene. Ne bi me trebao paliti način na koji
je rukovao sa mnom, ali… jeste. O Bože, jeste. Njegova neumoljiva
dominacija je bila ludilo. Kako ću do vraga sve tu uhvatiti u jednoj pjesmi?
Završio je poljubac brutalno kao što ga je i počeo, odgurujući me od sebe
i moje ruke su poletjele, grleći se od tipkovnicu u zvuku paničnog
neslaganja.
„Vidjeti ćemo se večeras. Budi fina prema Jennifer ili ja neću biti fin
prema tebi kasnije.“
On je ranije bio fin prema meni? Zadržala sam komentar za sebe jer ja
možda nisam željela finog Vasilija. Moja nova muza je bila dovoljno
kompleksna. Nije se zapravo pozdravio i otišao je prema garaži. Kuća je
postala poput pećine kad je otišao, no bilo je lakše disati.
Izgubila sam pojma o vremenu kad sam sjela za klavir da radim.
Tek kad je nestalo sunčeve svjetlosti shvatila sam koliko kasno je bilo.
Jesam li trebala biti obučena kad njegova rođaka dođe? Požurila sam uz
stepenice, jureći u sobu sa zelenim tapetama i brzo se obukla u crnu haljinu

135
Naš svet knjiga

s uzorcima. Samo što sam uspjela zakopčati zatvarač kad sam čula kretanje
u prizemlju.
„Halo?“ zvao je ženski glas.
Došla sam do ruba stepenica i pogledala dolje na prvi kat. „Zdravo,“
rekla sam.
Bila je sitna. Plava poput mene, no njena je bila zlatni med. Žena je bila u
ranim tridesetima i obučena stilski u čizme, traperice i uski džemper i šareni
šal omotan oko njenog vrata. Kosa joj je bila u savršenim loknama, a njena
koža je izgledala besprijekorno. Jednim pogledom, sam mogla reći da joj je
izgled najvažniji.
„Ja sam Jennifer,“ rekla je, uzimajući ručke na torbi s kotačićima i
krenuvši uz stepenice.
„Drago mi je,“ zalijepila sam osmijeh na lice. „Ja sam Oksana.“
Jennifer je vukla svoju torbu uz stepenice i bila je nezainteresirana za moj
pozdrav. Kad mi je prišla do vrha stuba, kritički me je procjenjivala i ton joj
bio činjenični. „Nije pogriješio kad je rekao da si prelijepa.“
Neočekivani komentar me je umalo oborio s nogu. Sve do sad, ja sam
privlačila samo neželjenu pažnju od Ilie, pa sam bila oduševljena što sam je
imala jednom zauzvrat. Čak i ako je to bio Vasilije Marković.
„Hvala,“ rekla sam.
Jennifer je zurila u mene. „Koja soba je tvoja?“
Kad se raspakirala i postavila sve u kupaonicu, ja sam donijela stolicu iz
jedne od soba na njen zahtjev. Postavila sam je u središtu nasuprot ogledalu
i mirno sjedila kad je počela raditi.
Bilo je nestvarno kad je omotala ručnik oko mojih ramena da spriječi
prljanje haljine od šminke. Nanijela je hidratantnu kremu kao osnovni
premaz, zatim podlogu. Nastavila sam čekati da započne razgovor, no to se
nije dogodilo. Morala sam ispaliti prvi pucanj.
„Ti si Vasilijeva rođakinja?“ pitala sam blago. Nisam znala svakog u
stablu Markovića, samo glavne igrače, a ona nije bila među njima.
„Po braku, da.“ Sipala je puder preko mog nosa.
Mislila sam da sam započela razgovor, no zamro je odmah i ja sam
potražila nešto drugo. „Koliko dugo su visažistkinja?“
Trik je upalio. Bezvrijedne informacije su izlazile iz žene, pričajući mi o
tome kako je imala vjenčanje prošle sedmice kad je mladenka imala reakciju
od piling za lice, ali je Jennifer je mogla da učini čudo. Malo se opustila kad
je prešla na moje oči, ćaskajući o slavnima i njihovim Instagram računima
136
Naš svet knjiga

kao da sam imala pojma o tome, no ja sam kimala natrag entuzijastično.

Mogu li je opustiti dovoljno da mi kaže nešto korisno?
Odgovor je bio ne.
Sve sam pokušala da usmjerim razgovor prema Markovićima no ona me
je presjekla svaki put. Kad sam iscrpila sve opcije i ona bila gotova, izvukla
je mamutsku bocu spreja i kutiju punu ukosnica, odvojene po bojama.
Ogromni uvijač za kosu je položen u upaljen.
„Ti ćeš mi srediti i kosu, također?“
„Da.“ Nije bila nježna, ali sam ostala tiha dok je povlačila moju kosu u
kikice i počela uvijati i kačiti. Kad je bila gotova, moja kosa je izgledala
sofisticirano, odgovarajući uz haljinu i nenametljivu šminku.
Da me može vidjeti sada moja polusestra Tatiana, vilica bi joj pala do
poda, zatim bi me izgurala sa stolice zahtijevajući od Jennifer da nju uradi
sljedeću.
„Hvala ti,“ rekla sam iskreno. „Veoma si dobra.“ Nisam imala puno
emocija, no znati da izgledam lijepo je bila prednost.
Toplo se nasmiješila na moj kompliment. „Goranu će to biti dvostruki
izazov kad te vidi.“
Gledala sam se u ogledalu kad se moj osmijeh zaledio na licu. To je sve
potvrdilo; večera s Vasilijevim stricem je večeras. Ako budem poslana u
svoju propast, barem ću otići s lijepim licem. Pretvarala sam se da sam
zbunjena, prekrivajući moj strah. „Tko?“
Jennifer je uzdahnula. Očito je to bila omaška. Nije gledala u mene dok je
žurila da spakira svoje stvari. Stavila je uzorke i posjetnicu u plastičnu vreću
sa zatvaračem i stavila je na pult. „Mogu poručiti više šminke što god da
poželiš.“
Skoro sam se nasmijala. Ona je pokušavala prodati šminku djevojci koja
bi mogla biti mrtva do sutra.
Vukla je svoju torbu s kotačićima i klizila s njima do ulaza, opušteno se
pozdravljajući preko ramena dok je izlazila. Popela sam se na sprat, pronašla
svoje crne štikle i odnijela ih do klavira, razmišljajući kako ću svirati dok
Vasilije dođe...
Garažna vrata su zacviljela i počela se otvarati.
Ubacila sam stopala u cipele i skopčala tanku kopču oko gležnja, koristeći
taj potez da se fokusiram i smirim svoje nerve. Vasilije me nije želio mrtvu.
Platio je hiljade dolara za odjeću. Dao je naštimati klavir.

137
Naš svet knjiga

Naručio je skladbu i rekao da je u redu da si uzmem vremena da ga

napišem. Zašto bi radio išta od toga ako me kani predati svom stricu ili me
se sam riješiti?
„Isuse.“
Vasilijev zaprepašteni glas je privukao moju pažnju i ja se zaledih.
„Što nije u redu?“
Izraz mu je bio šok i to je moje kosti pretvorilo u led. „Ništa,“ odgovorio
je. Gledao je u mene kao da nije siguran da sam stvarna. „Izgledaš…“
Zagrlila sam se. Sviđalo mu se da se zajebava sa mnom, pa sam očekivala
skoro sve da izađe iz njegovih usta.
„Prihvatljivo,“ konačno je rekao. Odmaknuo je krajeve svog sakoa i
stavio ruke na kukove. „Ovo večeras je bitno. Treba da budeš tiha i radiš
točno ono što ti kažem.“
„Želiš da budem tvoja pokorna kuja?“
„To bi bilo savršeno.“ Oči su mu bile intenzivne, ili je to možda bilo od
njegovog Glocka koji mu je virio iza odijela.
„Vozač je stigao. Idemo.“
Kad sam posegnula za kaputom u garderobera pored garaže, Vasilije se
namrštio. „Ne. Izgledati ćeš glupo. Siguran sam da haljina košta deset puta
više nego kaput.“
„Vani je prehladno.“
„Dobra stvar je da ne jedemo vani.“ Omotao je svoju ruku oko moga
zapešća poput okova, vukući me kroz otvorena vrata u garažu. Ton mu je
bio podrugljiv. „Osim toga, ja te mogu grijati.“
Kako? On je bio hladnokrvan. Bilo je dvadeset stepeni hladnije u garaži i
ja sam omotala svoje ruke oko tijela, kao da će to nešto pomoći. Isti čovjek
od moje prve noći je sjedio za volanom SUV-a. John, tako ga je Vasilije zvao.
Vasilije je otvorio stražnja vrata, ja uđoh i nisam bila iznenađena što je i
on ulazio. Barem je unutrašnjost auta bila topla. Zakopčala sam pojas i
prekrižila noge i promatrala ga krajičkom oka.
Igrao se svojim mobitelom dok je John otvarao vrata garaže, izlazio i
potom krenuo. Vasilije mu je sigurno već rekao kud idemo. Htjela sam pitati,
no u isto vrijeme, upozorenje mi se javilo u mislima. Možda sam bila
sigurnija bez njegove pažnje usmjerene prema meni.
„Jesi li osjetljiva?“ pitao je, ne trudeći se da podigne pogled s mobitela,
no dovoljno glasno da posumnjam da bi nas John mogao čuti. Ako je to bio
pokušaj da me ponizi, bilo je uzalud. Ja sam bila kopile u predgrađu Kazana,
138
Naš svet knjiga

gdje je zajednica bila prilično povezana i religiozna. Živjela sam cijeli svoj
život sa sramotom i jedva da je osjećam više.
„Osjetljiva od jebanja?“ rekla sam ležerno. „Ne baš.“
Mobitel nije više bio najzanimljivija igračka u autu za Vasilija i njegove
crne oči se fokusiraše na mene. „To je iznenađujuće.“ Povukao je kravatu
između svojih prstiju, izgladivši je. „Jer se činilo da je puno boljelo.“
Johnov pogled je pronašao moj u retrovizoru, no ja sam slegnula
ramenima. „Kao što sam ti rekla i prošlu noć, dobro sam.“
„Osjećaš li se drugačije? Sad kad nisi djevica?“
Vrag se želio igrati i ja sam mu krenula uzvratiti. „Ne baš, no zaboravila
sam ti zahvaliti.“
„Zbog čega? Što sam te učinio ženom?“
Široko sam se nasmiješila. „Jer si završio tako brzo.“
Kad se začuo zvuk otkopčavanja njegovog pojasa, ja sam se pripremila
za osvetu. Kao i prošli put kad smo bili u autu zajedno, doletio je preko
sjedišta i ja sam nosila njegove ruke kao hladni, neželjeni ovratnik. Ovaj put
to nije bio pritisak, zapravo. Samo dominacija.
„Da li ti to pokušavaš povrijediti moje osjećaje?“ zarežao je u moje uho.
„Ne,“ iskreno sam rekla. „Ti nemaš osjećaja.“
Osmijeh mu je bio poput mog, lišen toplote ili radosti i nije mu dosezao
do očiju. „U krivu si, ja mogu da osjetim puno stvari.“ Zarobio je moju ušnu
resicu između zuba i povukao je bolno dok nije ispala iz njegovog stiska.
„Poput osjećaja kad tvoja pametna usta klize gore dolje niz moj kurac.“
Ruke su mu nestale i on se vrati na svoje sjedište, milujući se kroz hlače. Usta
su mi se osušila i grlo mi se zatvorilo od iščekivanja sljedećeg njegovog
pokreta. On je podizao igru dok je pokušavao da me ponizi.
Njegova snažna ruka kojim je trljao prepone je bila ometajuća, skoro
hipnotizirajuća.
„Ti me želiš dolje?“ šapnula sam. „Upravo sada?“ Bacila sam pogled
prema vozaču koji je bio nadohvat ruke.
Vasilije je zračio sa smjelosti. „Rekao sam ti da je večeras važna večera.
Tvoja usta mi mogu smanjiti nervozu.“
Bio je tako samodopadan s tim, očekujući da se pobunim, a ja sam uživala
u momentu.
„Dobro,“ izjavila sam jasno. „Samo budi pažljiv s mojom šminkom.“

139
Naš svet knjiga

Vasilijeva seksi usta su se razdvojila da nešto kažu, no on je bio bez riječi.

Otkopčala sam pojas, bez riječi zamolila Johna da drži svoj fokus na cesti i
ne ubije nas dok su moje usta omotane oko Marković kurca i posegnula za
Vasilijevim zatvaračem.
Gledala sam u njega dok mi je dopuštao da mu otkopčam hlače i
protrljam ga kroz tkaninu njegovih dizajnerskih bokserica. Već mu je bio
dignut, ispunjavao je moju ruku, a oči su mu bile zastrašujući predivne kad
su bile ispunjene požudom.
„Ah, jebo te,“ izjavio je. „Tako sam prokleto tvrd zbog tebe.“ Uokvirio je
moj vrat, poštujući moj zahtjev za savršenim stajlingom i gurnuo mi glavu
prema svojim preponama točno tamo gdje sam povukla rub bokserica preko
njegove erekcije.
Bilo je mračno na stražnjem sjedištu i pošto je Vasilije sjedio iza vozača,
bilo je malo vjerojatno da John može išta vidjeti. No on je definitivno mogao
čuti mokre zvukove, kad sam prelazila ustima preko debele glave
Vasilijevog kurca i usisala ga duboko koliko sam mogla. A ako vozač nije
mogao ni to čuti, mogao je primijetiti prostote koje su izlazile iz Vasilijevih
usta, neke na engleskom, a neke na srpskom.
Kružila sam jezikom, prelazeći preko njegove vlažne, čvrste kože od
početka do kraja. Usisala sam ga između svojih usana, dozvolivši zubima da
zagrebu preko pulsirajuće vene njegovog čvrstog mišića i on zadrhta.
Hladna ruka na mom vratu me stisnula u odgovor. Sisala sam i jebala ga
točno onako kako je volio, samo što sam ovaj put i ja uživala.
Bila sam pod utjecajem njegova zadovoljstva, što je značilo da ja imam
moć. Svaki neujednačeni, duboki udah koji udahne je kao da osvajam teren
u bitci. Svaka prljava riječ koju prostenje je mala pobjeda. To jeste
privremeno, no on je trenutno bio pod mojim činima i u mojoj milosti.
Stoga sam pušenje ostavila za kraj. Pomjerala sam se usporenim
pokretima, sporo lizanje samo s jezikom kao da je slatkiš kojeg se ne mogu
zasititi, popraćen dubokim usisavanjima, koje je udubljivalo moje obraze,
čineći da uzdiše od zadovoljstva.

140
Naš svet knjiga

„To je jebeno dobro,“ rekao je hrapavo. Njegova lijeva ruka je odmarala

na njegovom bedru i skupila se u napetu šaku. „Tako dobra djevojka. Tako
dobra u pušenju mog kurca.“
Zastenjala sam.
Jednostavno se dogodilo i to me je napalilo. Naslonio se na sjedište, šireći
noge više da bi mogao prodirati u moja usta. „Sviđa ti se?“ šaputao je.
„O jebo te, da. I meni isto. Koristi ruke.“
Bio je klizav i pulsirajući dok sam okruživala njegovu dužinu i pumpala
pritisak na njemu, krećući se brže i stišćući jače, dok su me njegovi odgovori
poticali. To je bilo seksi. Stvarno seksi, vrućina se stvarala u mom tijelu i ja
sam se ovlažila između bedara.
Ne bi mi se smjelo sviđati to što radim.
Vasilije i njegova porodica prodaju drogu i oružje i najgore od svega,
prodaju djevojke, koje su prisiljene da rade istu stvar koju ja radim sada.
Plus, on je ubio svoga oca. I većinu vremena se ponaša prema meni kao da
sam stvar, a ne osoba, mada ovo zadnje i nije neki problem – ja sam se više
rijetko i osjećala poput osobe.
Bila sam samo prazna ljuštura, ispunjena potrebom za pravdom. Ili
osvetom. Nisam znala razliku između to dvoje i nije me više bilo briga.
Jedino mi je bio važan cilj.
Unatoč svemu, kao dodatak činjenici da Vasilije i ja nismo bili sami u
autu, nisam mogla spriječiti svoje srce da ne tutnji, niti svoje bradavice da ne
očvrsnu u grudnjaku. Bila sam snažno napaljena da je boljelo. Osjećala sam
to cijelim bićem, preko moje osjetljive kože koja se trlja od skupu čipku, do
tupog bola tamo gdje me je jebao prošlu noć.
Njegovo glasno, teško disanje je bilo jedina stvar koju sam mogla čuti i
dovesti ga do ruba je jedino o čemu sam mogla razmišljati. Slušati njega kako
svršava je bilo… intenzivno.
Uzbudljivo i još uvijek tako novo.
„Uzmi me jebeno dublje u usta.“ Njegova zapovijed se borila s očajnom
potrebom.
Pokušala sam se opustiti i dozvoliti mu da me pumpa silovito dok me je
držao dolje čvrstom rukom na mom vratu. Oči su mi zasuzile kad je prešao
granicu ugode, no ja sam otreptala taj osjećaj i pretrpjela. Ubrzao je svoj
tempo dok je ulazio i izlazio iz mojih usta, noge su mu se stisnule i ukočile
i…

141
Naš svet knjiga

Svršavao je, vrelo i snažno, špricajući svoju gustu spermu u moja usta
gdje se nakupljala i ja sam čekala njegovu naredbu, slušajući njegovo plitko
i neujednačeno disanje, uokvireno između psovki.
„Progutaj.“ Glas mu je bio poput šljunka.
Bilo je neobično kako je ovaj seksualni čin bio potpuno za njegovo
zadovoljstvo, ali opet kad sam poslušala njegovu zapovijed i on zadrhtao od
post seksualnog šoka i ja sam to isto osjetila. Cijelim putem niz kičmu do
vrha mojih nožnih prstiju. Povukla sam se od njega kad mi je pomogao da
ustanem, i pokušala da obrišem natekle usne, no njegove ruke nikad nisu
napuštale moj vrat.
Iskoristio ih je da me povuče u svoj divlji poljubac.
On je bio… dezorijentiran.
Sve se zaustavilo kad su njegove usne pritisnule moje. Njegov poljubac
je uzeo od mene. Moju moć. Moju podčinjenost. I sve sam mu to dala bez
borbe.
Kad je poljubac završio, oči su mu bile zatvorene, a naša čela spojena. Još
uvijek se borio da dođe do daha kad je rekao. „Nemoj ništa govoriti večeras.
Sve dok ti ne kažem da je u redu da pričaš. Razumiješ?“
Vasilijev ton je bio drukčiji. Da li je to od utjecaja orgazma? Umjesto da
mi samo naredi činilo se kao da je zabrinut. To nije bilo moguće. Vrag nije
mario za ikog osim sebe. Auto je udario u rupu, trgnuvši nas i razbijajući
čaroliju. Bila sam odgurnuta od njega dok je zakopčavao svoje hlače i oči mu
se pretvoriše u led.
„Zakopčaj opet pojas,“ rekao je.
Naslonila sam se uz kožno sjedalo, zakopčala pojas i okrenula se od njega
da promatram saobraćaj čak iako je njegov okus ostao i dalje u mojim ustima.

Na znaku iznad vrata je pisalo Il Piacere i štipaljke svjesnosti su se zakačile

u moje misli. Čula sam za to mjesto ranije… no gdje? Po čemu je bio poznat
ovaj visoko rangirani talijanski restoran u Chicagoškoj četvrti?
John je parkirao uzduž trotoara i jedan od sluga mi je otvorio vrata.
Skenirao je nedostatak mog ogrtača sa zanimanjem, no tad je Vasilije došao
iza mene i omotao svoju ruku oko moga struka, pokrenuvši me prema ulazu
i kroz staklena vrata.

142
Naš svet knjiga

Predvorje je bilo od pločica sedre, izloženih cigli i izrezbarenih zidova.

Nježna, topla svjetla su bljeskala iz skrivenih mjesta. Čineći prostor restorana
intimnim i primamljivim. Svi su stolovi bili prazni osim jednog. To nije bilo
previše čudno. Bila je noć prije Dana zahvalnosti i većina ljudi je kuhala kod
kuće ili putovala da bude s porodicom.
Ogromni, okrugli sto u stražnjem dijelu restorana je bio prekriven bijelim
stolnjakom i iako je sjedilo šest muškaraca moj pogled je bio na jednom.
Goran Marković je bio izuzetno lijep i zgodan. Njegova nekad crna kosa je
sad bila većinom sijeda, no njegove crne oči su bile upozoravajuće kao i
Vasilijeve ili duplo strašnije.
Sjedio je nasuprot vratima, dajući mu najbolji pogled prema izlazu što je
bila ista stvar koju je moj otac radio kad je izlazio vani. Goranov fokus je
otišao do Vasilija, zatim na njegovu ruku koja je držala moju, točno iznad
lakta. Pronicljivi pogled je je nastavio dalje do moga i ja zadrhta.
To nije imalo veze s hladnoćom.
Zbunjenost je preletjela licem starijeg Markovića i njegovo mrštenje se
pogoršalo kad me je Vasilije dopratio do stola.
Nervi su tutnjali mojim krvotokom, no ja sam ostala hladna i pribrana,
idući mirno jednom visokom potpeticom iza druge kako smo se približavali.
Nema potrebe da budem preplašena, rekla sam sama sebi. Znala sam gore
ljude od Gorana. Zapravo, ja sam bila proizvod jednog od takvih.
„Vasilije,“ Goran je rekao, no iako je njegov ton bio blago ugodan na
površini, mogla sam čuti prezir ispod. „Moram te posjetiti da je ovo poslovni
susret?“
„Ova djevojka je dio posla,“ Vasilije je odgovorio.
Drugi čovjek je sjedio za stolom i ja sam se trgnula da se zaustavim,
spotaknuvši se na svojim potpeticama. Moja krv se zaledila u venama. Moje
srce je odbijalo da nastavi kucati. Sve su funkcije zakazale.
Moj otac je gledao u mene zapanjenim očima koje su bile iste boje kao i
oštrica britve. Što se koji kurac, događalo?
Pokušala sam natjerati svoj mozak da proradi. Mora da sam pogriješila.
Možda me je Vasilije doveo ovamo kao neku vrstu pregovaračke prilike za
razmjenu. No ako je tako... zašto me je onda sada zbunjeno gledao?
Ime restorana mi je odjednom bljesnulo. Il Piacere je bilo ime restorana
gdje su se Srbi susreli s nama na mirovnim pregovorima, prošle godine. To
je bila neutralna teritorija, stoga što god da se dogodi, u teoriji, ovdje bih

143
Naš svet knjiga

trebala biti sigurna. Ali što se događa? Da li su Rusi i Srbi spremali pregovore
za novo primirje, a ja sam bila dio toga?
Vasilijevi prsti su se zakopali u moju ruku, bez riječi zahtijevajući da
nastavim i ja sam nastavila najbolje što sam mogla. „To su nove cipele,“
šapnula sam, nesigurna što drugo da kažem.
Igrati ću svoju ulogu do gorkog kraja.
Sergey Petrov, čovjek koji me je učinio kopiletom, je sjedio desno do
Gorana, s tjelohraniteljem koji ih je razdvajao. Ravna, sijeda kosa mog oca
bila je savršeno razdvojena na jednu stranu točno kao i njegova osobnost.
Moji prijatelji su mi govorili da je privlačniji kako stari, no ja to nisam vidjela.
Njegov dugi nos i jednako dugo lice se činilo da imaju ulogu u trajnom
izrazu prezira… barem je tako uvijek gledao u mene.
Gledao je u mene s jedva prekrivenim prezirom kao da ću ja dozvoliti da
ga ubiju. Tko je, jebo te, bio u većoj opasnosti ovdje?
Vasilije je uzeo jednu od praznih stolica i povukao je, a moment je visio
u zraku. To sam shvatila u isti moment kad i svi ostali. On je povlačio stolicu
za mene. Ostatak muškaraca su pohitali na svoja stopala, ustajući dok ja
sjednem. Moj polubrat je stajao pored moga oca i Konstantinov izraz je bio
čisti šok, samo što nisam znala da li je to zbog mene ili zbog ovog što je
Vasilije upravo uradio. Marković je povukao stolicu za Ruskinju koja nije
marila za ime Petrov, ali je bila Petrova krv.
To je bio najsigurniji trenutak mog života.
To je bio sto pun ubojica koji su se ponašali poput džentlmena i
pozdravili me kao damu. Sjela sam oklijevajući i dozvolila sam Vasiliju da
pomjeri stolicu prema unutra i zatim su ostali sjeli na svoja mjesta. Moj
pogled je odletio prema Goranu, koji je bio točno preko puta mene. Njegovo
procjenjivanje je bilo toliko oštro da sam osjetila kako reže kožu s moga tijela,
jedan sloj za drugim.
„Dobro vas je vidjeti opet, Sergey,“ Vasilije je rekao, a moje oči se raširiše
na njegov prijateljski, ležerni ton. Kimnuo je prema mom bratu.
„Konstantine.”
Očeve usne su se razvukle u uski osmijeh, no njegove oči su bile mrtve.
„I tebe, Vasilije.“ Njegov pogled je kliznuo do mene, no on je ležerno upitao.
„Tko je djevojka?“
Vasilije se naceri. „Ne prepoznaješ je?“

144
Naš svet knjiga

Napela sam se i zrak je bolno zastao u mojim plućima. Kako je do vraga to

Vasilije prokužio? Da li me je Alek odao? Ne, to nije imalo smisla, osim ako
nije imao smrtnu želju.
Vasilije se naslonio na stolicu i prebacio ruku preko mojih ramena. To je
bilo posesivno. „Pokupio sam je iz skladišta na južnoj strani nekoliko dana
ranije. Spasio sam je od života jebanja i pušenja kurčeva kojim bi punila tvoje
džepove.“
Olakšanje me je preplavilo, on ipak nije znao istinu, ali strah me obuzeo
od onog što je upravo rekao. Zašto nije povukao okidač bombe i bacio je na
središnji dio stola? Tenzije bi bile iste.
Goranovo lice se skamenilo i on je oštro rekao nešto na srpskom, gdje
jedina riječ koju sam razumjela je bilo Vasilijevo ime. On je samo slegnuo
ramenima kao odgovor. Koji kurac je Vasilije radio? Gledao je u mog oca s
bolesnim smiješkom raširenim preko njegovog lica.
„To je veliki gubitak za tebe. Ona je dobra,“ rekao je Vasilije. „Oksana mi
je popušila na putu ovamo.“
Svaki par očiju se okrenuo prema meni. Konstantinova čeljust se otvorila
tako snažno da je bilo čudo što nije udarila od sto i to je bio moment kad je
Vasilije konačno povjerovao da je dobio u igri, ponizivši me. Moj pogled je
pao do stolnjaka.
Nije bilo važno što misli moj otac. Bez obzira na đavolsko djelo koje sam
učinila, to je bilo ništa u poređenju s njim. No moj brat...
On je bio jedina osoba koja se uspravila za mene. Da nije bilo Konstantina
ja bih bila mrtva. Da sam ubila Iliu, bez podrške priče moga brata moj otac
bi ubio mene. Znala sam to do srži svojih kostiju. On je volio Iliu skoro koliko
je volio i svog sina, a zasigurno više od mene.
Piljila sam u stolnjak, ne želeći da vidim povrijeđenost i zabrinutost u
upalim očima mog polubrata.
„Predivno. Nismo organizirali ovaj sastanak,“ rekao je moj otac
ravnodušnim tonom „da bi slušali o oralnim vještinama tvoje kurve.“
Bacila sam pogled prema njemu i hladni osmijeh skoro da je izletio na
površinu, no zadržala sam ga na vrijeme. Razumjela sam zašto je to rekao.

145
Naš svet knjiga

On je igrao svoju ulogu koliko i ja, no on je uživao. Njemu se sviđalo kad se

mogao otvoreno ponašati prema meni onako kako je potajno želio. Kao da
sam ja ništa.
Goranov zapovjednički ton je privukao pažnju svih. „O čemu želiš
razgovarati?“
„Dati ću ti dar, moj prijatelju.“
Trepnula sam na očev topli ton. To što Sergey Petrov zove Gorana
Markovića prijateljem je značilo da se svijet okreće naopačke.
„Dar?“ Goran pita pristojnim iznenađenjem, no u njegovim očima vidjela
sam njegove misli. Pitao se da li je to takva vrsta dara koja dolazi od cijevi
pištolja ili čak gore.
Glas mog oca je dolazio preko stola. „A zauzvrat, ti se nećeš miješati više
u ni jednu isporuku djevojaka. Voditi ćemo naš biznis, a ti ćeš biti slobodan
da vodiš svoj, sa svojim vlastitim ženama.“ Njegove oči boje čelika, su se
usmjerile na Vasilija. „Čak i kad smo ustanovili da su Ruskinje bolje za
jebanje i pušenje kurčeva.“
Tako, to je bilo pregovaranje za primirje, barem u jednom od dijelova
biznisa. To je bio najveći dio biznis carstva moje porodice. Većina očevog
novca je zarađen trgovinom ženama koje je prodavao u seksualno roblje.
Cijeli proces vrbovanja žena i prebacivanja u Ameriku je bio rizičan, skup i
dugotrajan. Izgubio je desetine hiljada dolara u investiciju svaki put kad bi
nas Srbi napali, a da ne spominjem gubitak koji je slijedio kad moj otac nije
imao robu za prodati.
Bio je spreman srušiti Srbe, no rat se nije mogao voditi bez gubitaka, iako
smo bili veći, Markovići su bili duže u Chicagu. Oni su imali moćnu potporu,
uključujući Talijane i pobjeda nad njima nije bila sigurna stvar.
Moj otac će prvo pokušati diplomatski.
Goran je izgledao zaintrigiran, ali ipak sumnjičav. „To bi onda trebao biti
itekakav dar, moj prijatelju.“
„Ti si pod FBI istragom.“
Vasilije je frknuo. „Reci nam nešto što ne znamo.“
Sergey Petrov nije volio biti omalovažavan i pogledao je u Vasilija kao da
je krvava mrlja na njegovoj skupocjenoj kravati. „Paravan klub koji tvoj stric
često posjećuje je zaposlio tajnog agenta. Sljedeći put kad ode tamo, bit će
uhićen.“
Paravan klub? Što je, to jebo te?

146
Naš svet knjiga

Fokus mog oca je opet otišao do Gorana. „Vjerujem da si pametan čovjek

poput mene i da se trudiš najbolje što možeš da zaštitiš obje svoje porodice i
ono što si izgradio. Ja to poštujem. Poštujem to, kako je tvoj biznis preživio
kad su ti smaknuli sina. Ali ti znaš dobro baš kao i ja da te nikakvo
manevriranje neće spasiti jednom kad upadneš u ruke FBI. Oni će krenuti za
svakim Markovićem i bit će nemilosrdni.“
Vasilijev izraz se nije promijenio. Izgledao je smireno i ravnodušno, no
znala sam da to nije. Njegovi prsti koji su prelazili preko gole kože na mom
ramenu su se prestali pomjerati. Osjetila sam temperaturu kako raste u
njegovoj krvi.
Ton mu je bio mračan i skeptičan. „Ako je to jebena istina, zašto mu to
govoriš? Oni bi ga smaknuli i riješili sve tvoje probleme.“
Zbog toga što moj otac nije želio da se Srbi zatvore, on je želio da s njima
vlada. On je trebao Markoviće pod svojom kontrolom.
Moj otac se podrugljivo osmjehnu. „Ti misliš ako tvoja porodica nestane
da se nitko drugi neće uzdići na to mjesto? Potreba za stalnom nabavkom
žena je previše dobra. Ovaj način je brz i čist. Mi sklopimo danas dogovor i
to je kraj svemu,“ posegnuo je za čašom crvenog vina i otpio gutljaj. „Postupi
s tom informacijom kako god želiš, Goran. Ja sam čovjek koji stoji iza svoje
riječi, kao što znam da si i ti. Ako me napadneš nakon što sam spasio tvoje
nasljedstvo, ja ću te zakopati, a tvoji prijatelji će mi u tome pomoći.“
Goran je razmišljao o njegovim opcijama jedan dugi moment, iako ih nije
imao puno.
Moj otac je bio užasan izgovor za čovjeka, no on nije lagao. Nije bilo
praznih obećanja. Nije bilo druge opcije nego da se prihvati prijedlog. Ako
Markovići napadnu još jednu isporuku, nakon što mu je moj otac ponudio
maslinovu grančicu, Talijani bi se mogli okrenuti protiv Srba.
Bilo je najbolje kad su svi igrali fer. Bilo je tu puno kriminala u okolici
okruga County.
„Kako znaš za tajnog agenta?“ Goran je upitao, njegov procjenjivački
pogled se fokusirao na mog oca.
„Imam osobu unutra.“
Lice Gorana Markovića se namrštilo s razočarenjem, nesretan da
odustane od kluba, kakav god da je.
Moj otac je kuckao prstima po stolu, počevši od srednjeg prsta do malog
zatim ponavljao tu akciju iznova i iznova. Svaka serija kuckanja, kao da je
Vasilija činila sve napetijim.
147
Naš svet knjiga

Nestrpljivost je izvukla najbolje iz mog oca. „Imamo li dogovor?“

„Da,“ Goran je puknuo. „Moji ljudi se neće približavati tvojim
djevojkama od sada pa nadalje.“
Duboko je uzdahnuo i uspravio svoja ramena, zauzimajući
samouvjereniju pozu. „Drugi aspekti našeg biznisa se preklapaju, kako ti
zadireš dublje u područja u koja ne bi smio. Brinem se da se protežeš previše,
moj prijatelju.“
Da li je on pričao o drogi ili oružju? Pohlepa i ambicija moga oca je bila
nezasitna. On će potkopati Srbe svaki put kad bude mogao i prodirati dublje
u njihovu teritoriju svake godine. Kratko primirje je uljuljkalo mog oca u
lažni osjećaj sigurnosti i to mu se vratilo tako što ga je ugrizlo metkom u
rame.
„Shvaćam tvoju zabrinutost, Goran.“
To je bilo sve što je moj otac rekao o tome.
Kao da večer nije bila dovoljno nerealna, ljudi su nastavili poručivati
večeru i zatim čavrljati kao da su… suradnici. Divljaci koji se pretvaraju da
su civilizirani. Bila sam predstavljena svakom od njih za stolom iako sam
znala njihova imena.
Jedva sam mogla tolerirati kad je Vasilije započeo razgovor s
Konstantinom. Izgledalo je kao da moj brat osjeća isto, no on je pristojno
učestvovao dok je krao poglede prema meni. Htio je da zna jesam li dobro.
„Postoji li neki razlog zbog kojeg tvoje oči jebu moju djevojku?“ Vasilije
je naglo rekao i razgovor je utihnuo za stolom.
„Ne,“ moj brat je odgovorio, izgledajući posramljeno. „Nema.“
Vasilijeve duboke oči su bile akutne. „Da, jesi. Shvaćam da je sjajna, no
ona je jebeno moja.“
Progutala sam teško, bilo je to šokantno da nije bilo glasno. Zar Vasiliju
nije bilo očito da me Konstantine gleda s ničim osim zabrinutosti? Ili je on
bio previše posesivan da bi primijetio razliku? I… da li je on to upravo za
stolom izjavio da misli sam sjajna.
„Opusti se, Vasilije,“ moj otac je rekao. „On nije zainteresiran za tvoju
kurvu. On je Petrov. Kladim se da je kod ove djevojke,“ njegove ledeno sive
oči su se zaključale s mojim „jedina vrijednost između njenih nogu.“
Puls je podivljao na mom vratu i imala sam viziju pljuvanja na njegovo
lice. Gledala sam kako pljuvačka klizi niz njegov obraz dok me potpuno
zadovoljstvo obuzima, no nisam imala šansu. Vasilije se uspravio u svojoj
stolici, a izraz mu se pretvori u čelik.
148
Naš svet knjiga

„Vi nemate pojma o čemu pričate.“

Sergey Petrov je stisnuo svoje usne u tanku liniju, vidno iznerviran. Ljudi
nisu s njim tako razgovarali. „Nemam?“ ispalio je snishodljivo.
„Prvo, ona ne može biti kurva jer je bila djevica sve do jučer.“ Moje lice
se zapalilo od vrućine. Htjela sam se istopiti na stolici i nestati ispod
stolnjaka.
Samo, Vasilije nije bio gotov. „A drugo, trebali bi je čuti kako svira klavir.
Pjesme koje sklada? One su veličanstvene, a to kažem ja, kojem se živo jebe
za muziku.“
Nisam mogla disati.
Vasilije Marković me branio od mog vlastitog oca, a njegove riječi su se
zakopale u moje hladno srce kad to nisam željela. Nepoznati osjećaj se
pojavio mom središtu, a djelić me je grijao iznutra prema van.
Pažnja mog oca se usmjerila prema meni, a oči su mu se uzburkale poput
divljeg mora. On mi je platio da idem na koledž, nakon što ga je moja maćeha
prisilila i kada sam se odlučila za muziku on je bio bijesan. Izvukao me iz
škole i rekao mi da ću čistiti kuće zajedno s Ruskinjama koje više ne mogu
donositi zaradu u javnim kućama. Ta „karijera“ će mi donijeti više novca,
rekao je, nego moja muzika.
Stoga sam, sklopila dogovor sa mojim ocem. Ja ću ugraditi prisluškivače
u kuću Markovića, a za uzvrat, ja se mogu ponovo upisati na semestar na
Randhurst univerzitet i nastaviti sa stjecanjem svoje diplome iz muzike. Bila
sam se voljna žrtvovati da dobijem ono što želim, a život je bio previše kratak
da ne slijedim svoje snove.
Nikad ne znaš kad će završiti. Sutra bi mogli poginuti u požaru u kući,
koji je zapovjedio moj otac ili tvoj avion može pasti s neba.
Moj otac se nasmijao suho. „Jebao si je jednom i zvuči kao da te ona već
drži za kratke dlačice. Budi oprezan, Vasilije.“ Držao je svoju čašu za vino i
okretao tekućinu unutar. „Ruskinje su opasne.“
Vasilije je bio u pravu. Moj otac nije imao pojma o čemu priča.

Dok sam prala ruke ispod mlaza vode u toaletu restorana, gledala sam se
u ogledalo. Bilo je kao da me gledala glumica s pozornice, igrajući ulogu
Oksane Kuznetsov. Izgledala je i zvučala poput mene, no nije.

149
Naš svet knjiga

Zaustavila sam se kad sam krenula da napustim toalet. Moj otac je

vrebao, čekajući me u stražnjem mračnom hodniku.
„Impresioniran sam,“ rekao je na ruskom. “Nisam mislio da to imaš u
sebi.“
Bili smo izvan dometa stola, no ja sam tiho govorila. „Ne bi smjeli
razgovarati jedno s drugim. Ako itko vidi...“
„Želim uređaje u Goranovoj kući.“
Krv mi se usporila. „Molim?“
„Vasilije nije dovoljno upleten.“
„Ne. To nije bio naš dogovor i kako bi do vraga ja to uradila?“
Gledao me je kao da sam glupa. „Zavedi ga. Vidi kako si brzo zavela
Vasilija. Dečko je zaljubljen u tebe.“
Htjela sam se nasmijati. Prošlo je samo četiri dana, a Vasilije se nije
zaljubljivao. No, nisam imala vremena objašnjavati išta od toga. „Kako bih
ja mogla zavesti Gorana? Nisam ga upoznala do večeras, a Vasilije bi me
ubio da pokušam.“
A da ne spominjem da nisam željela zavoditi Gorana. On je bio istih
godina kao i moj otac. Obojica Markovića su me na smrt plašili, ali Vasilije…
strah koji sam osjećala od njega je bio drugačiji, podnošljiviji. Uznemirujuća
povezanost između nas će postati jača što me bude duže držao u blizini.
„To će biti lako.“ Izraz mog oca je bio hladan i smrtonosan. „Sad kad je
Vasilije potvrdio svoje vlasništvo, Goran će pokušati da mu te oduzme.“
Srce mi se ubrzalo. „Što te natjeralo da to kažeš?“
„Tako bih ja uradio. Vasilije previše priča. On treba da nauči koje je
njegovo mjesto u porodici.“
Moj otac nije znao što ja radim i ja sam ugušila želju da ga upozorim da
ne podcjenjuje Vasilija. Bilo je puno bolje za mene da on nastavi dalje, slijepo
nesvjestan opasnosti od ljudi koji ga okružuju.
„Naš dogovor je bio Vasilije, a ti si rekao za stolom punim muškaraca da
si čovjek od riječi.“
Čeljust mu se stisnula. „Ti si prva promijenila dogovor. Nemoj biti
iznenađena ako Goran ne spremi igru za tebe prije toga.“ Progurao se pored
mene posežući za kvakom na vratima od muškog toaleta i zastade. „Sretno
Oksana. Trebati će ti, sad kad si postala pijun u njihovoj igri.“
Nestao je unutra i nije vidio smrtonosni osmijeh koje se raširio mojim
usnama. On je zaboravio kako pijun koji preživi na ploči može da bude
promoviran u kraljicu.
150
Naš svet knjiga

Ja bih se mogla od najslabijeg igrača pretvoriti u najjačeg u jednom

potezu.

151
Naš svet knjiga

Oksana je bila tiha dok smo se vozili prema kući. Puno sranja je bilo rečeno
za stolom i bilo je šokirajuće kako je držala usta zatvorenim kroz to sve. A
samo zbog toga što sam joj ja tako rekao. U kurac, način na koji mi se
pokorava čini da moja krv teče južnije, ravno do mog zatvarača.
Voditi je na večeru večeras je bio proračunati rizik. To nije iznerviralo
Sergeya ni ostale Ruse, no definitivno se zakopalo ispod kože moga strica,
pa bih ja to nazvao pobjedom. Volio sam bockati medvjeda i bio sam
znatiželjan kakvu reakciju ću isprovocirati kod Gorana.
Oksana je sjedila na stražnjem sjedištu prekriženih nogu, tako ukočeno i
jebeno pristojno. Moj pogled je počeo od njenih članaka i putovao prema
gore, prelazeći preko njenih dugih, bijelih nogu. Nisam mogao dočekati da
ih imam omotane oko sebe. Trebao sam je nagraditi što je bila tako dobra
djevojčica, a jebem ti… kad sam došao kući i zatekao je u toj haljini i štiklama
s frizurom i šminkom, bio je to udarac požude direktno u moj kurac.
Razmišljao sam o tome da otkažem sastanak.
Tako je dobro izgledala. Sergey nije pogriješio kad je rekao da su Ruskinje
bile opasne žene. Ova bi mogla biti smrtonosna.
„Jesi li bila bijesna za večerom?“ pitao sam, prekidajući tišinu.
Njena glava se polako okrenula prema meni. „Zbog čega bi bila?“
„Zbog svih tih sranja koja su rečena.“ Ja nisam zapravo bio ljubazan, ali
Sergey Petrov je bio jebeni drkadžija.
„Pitaš li me jesu li mi osjećaji povrijeđeni? Rekla sam ti, nemam ih.“ Njen
ton je bio ležeran. Šupalj. To mi se nije sviđalo. Ona je bila najuzbudljivija
kad je bila živa, a tako je izgleda kad god sam imao moć nad njom.
„Tako si puna sranja, Oksana.“ Bio sam u mogućnosti da je osramotim
večeras i dokažem svoje ali… pobjeda u igri nije bila toliko zabavna koliko
sam mislio da će biti. Kad sam svima rekao o pušenju, a ona gledala u svoje
krilo, osjećao sam se kao govno. Zbog toga sam razvezao svoja usta kasnije
kad je Sergey rekao da je ona samo komad guzice.
Moja ruka se trznula, želeći posegnuti za mojim Glockom. Ona je bila više
od komada guzice.

152
Naš svet knjiga

John je parkirao u garažu i ja sam ga otpustio, ona je izašla iz auta i

požurila unutra s hladnoće. Ja sam bio odmah iza nje. Pobrinuo sam se za
posao s nekim Rusima večeras, no najviše sam se radovao ovoj koja me je
čekala u hodniku.
Skinuo sam svoju jaknu i bacio je na pod. Oči joj se raširiše dok se
povlačila. Dok sam ulazio dublje u kući, loveći je, odbacio sam svoj sako na
drveni pod. Bilo je dovoljno prostora između nas da je mogla održati naš
pogled i vidjeti pištolj njenim perifernim vidom. Kad je futrola pala, glasno
je odjeknula na kuhinjskom pultu. „Ja ću te jebati u toj haljini. Sada.“
Oksanine grudi su se podizale i spuštale svaki udahom, no prestala je
bježati kad je došla do kuhinje i pridržala se za njenu površinu dok sam joj
prilazio. Uokvirio sam joj lice rukama i zalijepio svoje usne preko njenih. Dao
sam joj isti divljački poljubac poput onog danas popodne samo što mi je ovaj
put uzvraćala.
Njena mekana usta su se pomjerala uz moja, usporavajući moju reakciju
kao traćenje vremena na skupocjenu votku. Ja sam probao oboje i nisam želio
da ona prestane. Bilo mi je teže dominirati njome kad je ovakva, kad je njena
ludost odgovarala mojoj.
Poput partnera.
Prekinuo sam poljubac i stisnuo joj obraze s jednom rukom dok sam je
gurao, posrćući uz put. Tu se nalazio veliki, otvoreni luk koji je odvajao
kuhinju od dnevnog boravka i gurao sam je prema tamo, dok njena leđa nisu
udarila od četvrtasti dio stupa. Jecaj joj je pobjegao kad se sudarila s njim, no
to je nije omelo. Čak je nije ni usporilo.
Prsti su joj se zakopali u moju kravatu, kidajući čvor s obje ruke dok sam
ja gledao dolje u njene oči. Sve u vezi nje je bilo suzdržano i elegantno, ali su
njezine jebene oči bile divlje. Odvezala je kravatu u rekordnom vremenu i
krenula na dugmad.
Odgurnuo sam joj ruke. „Stani.“
Ovo je trebao biti moj šou, ne njen i definitivno ne naš. Uključio sam se,
gurajući se uz nju i prikliještio je uz uski stup. Kosa joj je lijepo mirisala.
Kakvu god da je šminku Jennifer koristila poslužila je svrsi. Nisam je mogao
prestati gledati.
Zalijepio sam donji dio tijela uz njen i jedva tiho stenjanje koje je Oksana
izustila, je bilo jebozovnije nego da je vrištala. Usisao sam njen vrat i nisam
bio obziran. Prešao sam oštrim zubima preko njene linije vrata i ugrizao je.
Jako, zatim jače, sve dok nije zacviljela.
153
Naš svet knjiga

„Kurac,“ ispljunuo sam, okrenuvši bokove do nje. Posegnula je dolje i

trljala me preko hlača. „Uradi to još jednom i svezati ću te za ovaj stup.“
Prokletstvo. Čim je upozorenje izašlo iz mojih usta želio sam to učiniti.
Ako zavežem njene ruke iza njenih leđa, pričvršćujući je za stup, to će
izgledati savršeno. No vezanje nje, nije bilo u mojim planovima za večeras i
to ću morati čuvati za neki drugi put.
Iznenađenje je bljesnulo u njenim očima. „Ne želiš da te dodirujem?“
Naravno da sam želio, no ona si je dala previše za pravo. „Samo kad ti ja
to kažem. Povuci gore haljinu.“
Pokrenula s trenutno i to mi je davalo polet, dok sam gledao kako
dlanovima obuhvata tkaninu i počinje je povlačiti.
„Brže,“ uzviknuo sam. Vatra je bjesnila u mojim venama i zarobio sam
njene sise preko haljine, stisnuvši ih zajedno. Svaki centimetar mliječno bijele
kože koji je izlagala na svojim bedrima me je više uspaljivalo. Povukla je
donji dio haljine sve do struka otkrivši neprivlačno donje rublje.
„Gdje je ono što sam ti kupio?“ pitao sam.
Oči joj se raširiše. „Ja nisam više djevica.“
Imala je pravo. Morati ću večeras kupiti joj nešto online i ispraviti to.
Kupiti ću joj najdroljastije stvari koje budem mogao pronaći i natjerati je da
ih nosi ispod te otmjene, skupe odjeće koju sam joj kupio. To bi mogla biti
još jedna tajna koju samo mi znamo.
„Večeras se neću suzdržavati,“ rekao sam.
Njeno grlo je poskočilo s teškim gutanjem. „Dobro.“
Zavukla je dlanove ispod struka gaćica i spustila ih. Skliznule su niz njene
noge i pale joj oko štikli iz kojih je iskoračila. Oksana me je gledala s
nesigurnim izrazom. Nervozno, možda, ali ne i prestravljeno. Kao da je
vjerovala da se može nositi s onim kako se prema njoj postavim.
I ja sam počeo u to vjerovati, isto.
S obzirom da je stajala uz stup, to je držalo haljinu oko njenog struka.
Zatvorila je toplu ruku preko moje i pritisnula naše prste između njenih
nogu. Pička joj je bila vrela poput lave i mokra. Stisnuo sam zube, prigušujući
stenjanje.
To me je napalilo, no zašto je bila toliko agresivna?
„Očito ti moram pokazati tko je glavni večeras.“ Trgnuo sam ruku i
udario je po unutrašnjem dijelu bedara. Zajecala je od prvog udara točno kad
sam ga ponovio preko drugog bedra.

154
Naš svet knjiga

Njena blijeda koža je dobila lijepu nijansu pink, sjajnu na njenoj koži boje
bijelih ljiljana. Volio sam vidjeti trenutni dokaz mog dodira. Želio sam je
obojiti s još više crvene. Potvrditi je preko cijele njene kože.
„Koji...“
To je jedino uspjela izustiti kad sam je otrgnuo od stupa i gurnuo je u
dnevnu sobu. Bacio sam je od sofu i ona je ispustila zaprepašten zvuk, ali
nije zaplakala. Bio sam grub, ali ne previše grub. Samo onoliko koliko je
potrebno da oboje uživamo.
Nagnuo sam je preko kauča da bih njena slatka, čvrsta guza bila u zraku
i ja sam je udario dlanom. Davao sam joj kratke, žareće pljuske. Glava joj je
bila pognuta, a rukama je zgrabila jastuke na sofi, no iako se trzala i izvijala,
djevojka nije rekla ni riječ. Borila se za dah, to sigurno. Ponekad je oštro
udisala što je zvučalo kao siktaj.
Ali Oksana nikad nije rekla ne.
„Reći ćeš mi da prestanem i ja ću stati,“ rekao sam preko zvuka mojih
prstiju koji pljuskaju preko njene gole kože.
Tenzija je napela njena ramena, kao da se grlila. Ona je to doživjela kao
izazov i ja sam se mračno nacerio. Ne želi se predati tako lako. Ova djevojka
želi da bude nesalomljiva, a ja sam bio više nego oduševljen da joj
pomognem da testira svoje granice.
Otkopčao sam dugmad i strgao svoju košulju. Bilo je dobro da mi se nađe
na putu. Stavio sam lijevu ruku na donji dio njenih leđa, protiskajući kukove
od ivicu sofe i onda sam joj zaista dozvolio da bude u tome.
Pljuska. Poskočila je i ja sam promatrao kako joj se na koži suptilno
odražava valovitost.
Pljuska. Oksaninino srcoliko dupe je bilo šareno. Na nekim dijelovima
ružičasto, a na drugim mjestima, gdje sam je par puta zaredom udario po
istom mjestu, je gorilo crveno. To je bilo veličanstveno. Izvukao sam mobitel
iz svog džepa i uslikao. Trgnula se više od bljeska kamere nego bilo koji put
sam je udario.
„Zbog čega to?“ pitala je.
„Ne brini oko toga.“
Pljuska, pljuska… pljuska. Posljednja je bila tako jaka, da mi je žarila dlan,
a stopalo joj poleti s poda. Njena štikla je bila u razini s dupetom kao da je
pokušala zaštititi se. Odgurnuo sam je sa svog puta. „Reci mi da stanem,“
naredio sam.
„Ne.“ Bila je bez daha.
155
Naš svet knjiga

„Zašto ne?“ podbadao sam je, no nisam mogao isključiti kretensku stranu
iz svoje osobnosti. Moj otac je aktivirao taj dio, zatim slomio prekidač da se
ne može poništiti. Zastenjala je kad sam je ovaj put pljusnuo zlobno. „Zbog
toga što ti se ovo sviđa?“
Koje iznenađenje. Nije rekla ništa.
Zacviljela je od sljedećeg udarca i pokušala se izmigoljiti dalje od bola, a
moja ruka ju je čvrsto držala na mjestu uz kauč.
Podigao sam glas, dozvolivši da ispuni prostoriju. „Ili ćeš mi reći da
prestanem… ili ćeš mi reći da ti se sviđa.“
„Vasilije,“ cvilila je.
Njena nježno izrečena riječ je bila moćnija nego zahtjev koji sam ja urlao
i odjednom sam bio na koljenima iza nje, usana zalijepljenih za njenu pičku.
Njeno stenjanje je bilo veće iznenađenje nego što je bilo blaženstvo.
Gurnuo sam jezik unutra i jebao je dok su joj noge podrhtavale. Posegnula
je rukom iza i prešla noktima kroz kosu, grebući mi skalp i držeći me uz nju.
„Sviđa mi se,“ dahtala je. „O Bože, sviđa mi se.“
Polu-cerek je izašao iz mene. Naravno da sad jeste, no dobra vijest je
bila… „I meni isto.“
Stavio sam ruke na njenu zlostavljanu guzu i podigao je, podižući guzove
da imam više prostora.
Lepršao sam i sisao njen klitoris dok sam je snažno stiskao za guzu da se
koža udubila ispod mojih prstiju. Ali njeni uzdasi koji su se ponavljali su bili
od čistog zadovoljstva.
Zastao sam da bih mogao izgovoriti. „Posegni iza i stavi ruke poput
mojih.“
Ispružila ih je i ja sam je uhvatio za zapešća, povukavši ih da se drži
otvorenom za mene. Zatim sam se na koljenima premjestio, udobnije se
smjestivši. Smjestio sam se kako bih je nagradio i nagradio sebe dok je ona
mrmljala nešto na ruskom. Nemam pojma što je rekla, ali je zvučalo prljavo.
S obzirom da su mi ruke bile slobodne, stavio sam palac na ivicu njenog
klitorisa i povukao ga van i prešao vrhom jezika preko osjetljivog mjesta.
Njeno drhtanje je bilo jebeno seksi. Grčila se od sofu i od moja usta kao da je
zadovoljstvo koje sam joj davao bilo previše intenzivno za podnijeti. Ona je
to mogla, dakako i ona to hoće. Njene štikle su tiho tapkale dok se
nekontrolirano tresla.
„Nyet,“ zacviljela je kad sam je polizao duž linije točno između njenih
guzova. Moj kurac se trznuo u hlačama. Njeno užurbano 'ne' nije zvučalo
156
Naš svet knjiga

kao naredba da stanem, bilo je izbačeno u šoku. I rekao sam joj da ću prestati
ako me to zamoli, ali nisam rekao nikakvo sranje ako to kaže na ruskom.

157
Naš svet knjiga

Započeo sam od početka Oksanine pičke i prelazio jezikom sve do kraja

cijelim putem do njenog šupka. Cvilila je na svom materinjem jeziku
drhtavim glasom. Da li je moj prljavi postupak bio previše šokirajući da je
zaboravila engleski?
Njene ruke su napustile njenu guzu, ali ja sam to očekivao. Razdvojio sam
je i jezikom kovitlao preko mjesta gdje je još uvijek bila djevica, a njeni
prigušeni jecaji su tjerali moje srce da lupa u grudima. To je učinilo, da se
meni u glavi leluja od požude, a da njeno tijelo nju izdaje. „Sviđa ti se,“ rekao
sam, napola zadirkujući, napola ozbiljno. To joj se sviđalo čak iako to nije
željela.
Da li je isto tako osjećala i za mene?
Neočekivana misao je odjeknula u mojoj glavi. Zašto me je briga da li joj
se sviđam? Ona nije bila i nikad neće biti, prijatelj. Ovo je samo seks i jednom
kad mi dosadi, otjerat ću je.
Kako je taj plan funkcionirao s Lukom?
Sranje. Ustao sam i gledao dolje u djevojku nagnutu nad sofom, prelazeći
pogledom preko zatvarača na njenoj haljini, koji je ocrtavao njenu kičmu.
Ostala je u toj neudobnoj poziciji, ne pomjerivši se osim što je pretjerano
disala. Nije se žalila što sam prestao prije nego je svršila. Čekala je strpljivo
za moju sljedeću zapovijed.
Glas mi je bio grub poput šljunka. „Popni se na sofu, na ruke i koljena.“
Borila se da haljinu namjesti natrag, prekrivajući svoju guzicu s
ružičastim mrljama. Njene štikle su odzvanjale užurbano i koža je zacviljela
dok je namještala koljena na sofu tako da je bila na sve četiri i okrenula
glavom prema meni promatrajući moje odobravanje.
Izvukao sam kurac iz hlača tako brzo da sam skoro pokidao zatvarač.
Dva pumpanja i bio sam tvrd poput stupa uz koji sam je bio prislonio.
Povukao sam dio njene haljine i podigao je da visi oko njenih kukova. „Želim
da gledam u tu crvenu, trešnja guzicu dok mi pušiš.“
Stao sam pored kreveta i držao svoj kurac ravno za nju. Ona nije trebala
jebenu pozivnicu, znala je što treba da radi. Njena topla, vlažna usta su se
zatvorila oko mene i vrućina se penjala uz moju kičmu. Njene svijetlo

158
Naš svet knjiga

ružičaste usne su se pomjerale preko moje dužine i dozvolio sam joj da

preuzme, spuštajući hlače i donje rublje sve dok mi nisu pale oko članaka.
Usta su joj bila poput jebenog vulkana i ja sam prodirao u njih, želeći još.
Iz osvete, prinijela je svoju ruku i omotala šaku oko mene. To me spriječilo
da idem previše duboko. Ona je mislila da ima kontrolu, ha? Odmaknuo sam
joj ruku, stisnuo joj zapešće i stavio dlan na njenu glavu. Gurao sam kukove
u njena usta dok sam joj gurao glavu prema svom tijelu zbog čega je Oksana
grcala. Kašljala je i grcala dok sam se povlačio.
Već sam imao njenu glavu jednom danas i bilo je jebeno spektakularno,
no... dosta je. Želio sam njenu pičku. Izvukao sam se. Odvezao sam cipele,
odbacio hlače, svukao čarape, ostavši gol. Ako ustane upravo sada, ona bi
bila obučena. Po prvi put mi se živo jebalo, vjerojatno jer sam bio previše
fokusiran na svoje odredište.
Stavio sam ruke na njena leđa i gurnuo je zbog čega je pala naprijed na
svoj stomak i ispustila je nagli dah kad je udarila od kožu.
„Ruke iza leđa.“ Smjestio sam se iza njenih bedara i usmjerio svoj tvrdi
kurac ravno na njenu guzu. Dobro je izgledalo uz njenu ružičastu kožu.
Uradila je baš kako je rečeno i prekrižila zapešća. Glavu je okrenula tako da
joj je jedan obraz bio naslonjen na jastuk i gledala me je uglom svoga oka.
Glasno sam pljunuo u svoj dlan i iskoristio to da navlažim kurac. Bilo je
to vjerojatno pretjerivanje s obzirom da je njena pička kapala kad sam bio
dolje na njoj, no bolje nego žaliti. Želio sam kliznuti duboko unutra. Obećao
sam joj da se neću suzdržavati, a prošla noć je bila najbliže nježnom jebanju
kod mene. Treba dobro da osjeti pravog mene sada.
Napela se dok sam prelazio vrhom kurca gore i dolje između njenih nogu
plivajući u njenim sokovima. Je li bila svjesna koliko uzbudljivim i ludim me
ona čini? Ni jedna druga djevojka nije trpjela moje grubo sranje, a kamoli
uživala. Nisam mogao čekati niti jedne jebene sekunde. Omotao sam ruku
oko njenih zapešća, izravnao se i zabio se tako duboko u njenu pičku da je
zajecala.
Valovi toplote su me prigrlili. Njeno usko tijelo je stisnulo moj kurac,
možda je pokušavalo da me izbaci, no to zaboravi. Isuse Kriste, bilo je tako
dobro, možda nikad ne izađem. Osim ako me ona ne zamoli, što još uvijek
nije uradila. Nije rekla ne, ni nyet ni zahtijevala da stanem. Zakačio sam
slobodnom rukom za njeno rame i započeo svoje prvo guranje.
Glasno je izdahnula, a ruke su joj se stisnule u šake.

159
Naš svet knjiga

Moje drugo guranje je bilo jače i dublje i ona je zastenjala. Niski, grleni
zvuk je bio jebeno vreo. Moje treće guranje ju je odbilo od jastuke, a ja sam
je čvrsto držao sa stiskom na ramenu, tako da se ne bi njeno tijelo odbilo od
mene.
Dok sam se počeo nabijati u nju, roktaji su se pretvorili u stenjanje i to je
bio signal koji sam trebao da nastavim dalje. Pustio sam njeno rame i
zakopao prste u njenu kosu, hvatajući ukrase za kosu i povukao je prema
sebi. Leđa su joj se izvila. To je boljelo, no ona to nikad nije izustila.
„Tako si dobra za mene, dušo. Daješ mi da te jebem baš onako kako
želim.“
Lupao sam tijelo uz njeno, tako duboko da su mi jaja lupala od njen
klitoris. Stani, sranje. Borio sam se da stavim distancu između onog što sam
upravo rekao i moj glas je postao brutalan. „Ja te posjedujem, Oksana. Ti si
moje, jebeno, vlasništvo. Znaš li to?“
Dahtala je, da li zbog bola ili zadovoljstva. Nisam znao, no postalo je
teško fokusirati se. Misli su se kidale u mom mozgu. Samo sam želio jebati
poput divljaka i svršiti. Uraditi ću to tako da bilo koji muškarac dođe poslije
mene neće biti u njoj na isti način. Nitko drugi se neće moći usporediti.
„Reci to,“ naredio sam.
Uzvratila je natrag bez oklijevanja. „Ja sam tvoje jebeno vlasništvo.“
Zadovoljstvo me je punilo, ispunjavajući sobu dok nisam i ja počeo
dahtati zajedno s njom. Počeo sam biti znojan od napora, no većinom od
mračnog stvorenja koje se grči ispod mojih ruku. Pomjerala se s ritmom
moga tijela, tako kad sam se nabijao u nju, ona je bila tu da se susretne. Jebeni
pakao. To je bilo ludilo i opet sam znao da neće potrajati. Previše sam je želio
cijeli dan.
Barem je sutra bio Dan zahvalnosti i nisam morao ići na posao. Planirao
sam je jebati dok me kurac ne izda.
Zajecala je i to je zvučalo kao naznaka zadovoljstva. Bilo joj je dobro, a
meni... se to sviđalo. Kliznuo sam koliko sam mogao, dok sav nisam bio u
njoj i pomjerao tijelo da joj trlja klitoris.
„Oh.“ Ta riječ je bila iznenađenje.
To mi je dalo bljesak satisfakcije. Ne samo kako je to fizički bilo dobro
nego znati da joj je to bilo ugodno. „To je moj kurac koji te tjera na stenjanje.“
Uraditi ću sve što mogu večeras da svrši od mog kurca.
Popustio sam stisak i ruke i kose i ona je pala naprijed. Držala se za sofu
dok sam je nabijao, a od tog udara je skliznula.
160
Naš svet knjiga

Njene ruke su se pomjerile da se uhvati za naslonjač da bih je mogao

jebati dublje.
Uzeo sam je za dupe, stiskao ga dok sam gledao kurac kako nestaje
unutar nje. Bio je klizav. Jednom kad joj je počelo biti dobro, Oksana je
postala vlažnija. Raširio sam njene guzove da bih mogao bolje vidjeti i to sam
učinio tako grubo da se ona vjerojatno osjećala kao da ću je pocijepati na
pola. Zajecala je. Bol pomiješana sa zadovoljstvom.
Jebati je dok ne svrši.
Mišići u mojim bedrima su bili vreli i čvrsti. Svaka pozicija tokom seksa
jednom iscrpi ako je koristiš previše dugo. Neću moći održati ovu još dugo,
iako je bila seksi i osjećaj je bio veličanstven.
„Ti svršiš, a zatim ja svršim,“ rekao sam ubrzano. „Okay? Ti svršiš, zatim
ja.“
Pička joj se stegnu čvršće oko mene. Njeni vapaji su je nadimali. Da. Ona
je bila blizu. Ubrzao sam tempo, nagnuo se naprijed da bi više moga tijela
milovalo njen klitoris dok je pumpam.
Pokušao sam omekšati moj glas i izvući to iz nje. „Reci mi. Hoćeš li
svršiti? Hoćeš li svršiti za mene?“
Ona je zastenjala nešto što nisam razumio, ali zvučalo je pozitivno. Njeni
jecaji su se ubrzali. Tijelo joj se zaključalo. Jebi me, ona je na rubu. Uhvatio
sam joj dupe i to je bila jedina stvar koja me je držala prikačenim za svijet
dok sam je jebao, nabijajući je iznova i iznova.
„Svršavaš li?“ pitao sam, iako sam znao odgovor. Mogao sam osjetiti
zadovoljstvo kako odjekuje kroz nju. „Ah, jebi me, tako je, dobra djevojka.
Jebi me, tako je dobro.“ Nabijao sam je kroz taj osjećaj, promatrajući njeno
grčenje i migoljenje dok se ona raspadala. Jahala je na valovima orgazma,
stenjanje joj je izlazilo iz opuštenih usta, a ja sam se osjećao moćnije nego
ikad. Čak i kad se počela oporavljati, ja sam nastavio kažnjavajući tempo,
viseći točno na rubu samog sebe. „Čiji je sada red?“ pitao sam između
isprekidanih udisaja. „Reci mi. Čiji je red?“
„O Bože, tvoj je.“
Jebeno da, bio je. Svršavao sam, pulsirajući u nju s vrelinom i ekstazom
tako odličnom da mi je pomračila um. Praznilo se iz mene poput
automatskog rafala, svaki metak me je pogađao žarećim zadovoljstvom dok
spremnik nije potrošen i ja sam kolabirao preko nje.
„Jebem mu Boga,“ zarežao sam u njen potiljak i zatim je poljubio tu. Moj
ugašeni um nije mogao procesuirati što se događa dok su se moje usne
161
Naš svet knjiga

pomjerale do njenog uha, zatim njenih jagodica, tražeći njena usta. Kad sam
ih pronašao, sve u meni kojem se ovo ne bi sviđalo je zamračeno i ušutkano.
Moj jezik se milovao s njezinim, usne su nam se pomjerale zajedno i kako je
naše ubrzano disanje usporavalo, oboje smo mrmljali od zadovoljstva.
Sergey je rekao da me Oksana drži za kratke dlačice i tu je vjerojatno bilo
malo istine, no u ovom tihom, sporom trenutku, živo mi se jebalo za to. Nije
bilo bitno tko zapravo koga posjeduje između nas.
Moj mobitel je zazvonio, remeteći me.
Ponovo je zazvonio. Tko me je jebeno uznemirava umjesto da mi pošalje
poruku?
Podigao sam glavu i gledao u moje odbačene hlače na podu. Stric Goran,
vjerojatno. On je preferirao razgovor više od poruka, koji su bili riječ za riječi
zapisi. A ako je to bio stric, morao sam se javiti. Zarežao sam, sišao s Oksane
i zgrabio hlače.
Nije bio stric. Bio je to privatni istražitelj kojeg sam uposlio prije dva
mjeseca i pritisnuo sam 'prihvati' tipku što sam brže mogao.
„Što si pronašao?“ rekao sam umjesto pozdrava.
„Adresu.“
Oduševljene me je preplavilo. „Zaista?“
„Da,“ rekao je PI. „Nalazi se u sjevernom predgrađu. Ako si planirao
krenuti za ovim, trebao bih to učiniti ranije prije nego kasnije. On se seli u
Floridu tokom zime.“
Ranije neće biti problem. Čekao sam na ovo više od godinu dana. Svaki
dan, od jutra u podrumu gdje sam oduzeo svom ocu život. „Gdje je on?“

162
Naš svet knjiga

Sve me je boljelo i peklo, no isto je bio i neki osjećaj… čudan. Ne

neugodan. Moja glava je bila u neredu.
Vasilije je navukao hlače dok je nastavio svoj razgovor i ustao s kauča
žureći brzo prema uredu, napuštajući me. Tihi, obazrivi poljubac koji smo
upravo podijelili je očito zaboravljen.
Glas mu je bio prigušen u susjednoj sobi. Mogla sam čuti da razgovara,
no nisam mogla razumjeti riječi. Jesam li trebala ovako ostati, ležeći licem
prema dolje na sofi? Svršio je u mene i mogla sam osjetiti kako se cijedi pa
sam morala ustati, ali me je boljelo kako je bio grub.
Polako sam se pomjerala, s grimasom dok sam ustajala sa sofe, a ljutiti
glas je odzvanjao u mojoj glavi. Zašto si mu dozvolila da tako postupa s
tobom? Htjela sam to ignorirati, ne samo zato što nisam imala odgovor nego
zato što je istina bila stravična.
Mogla sam reći samo da sam radila svoj posao.
Ili sam se mogla raspravljati s obzirom da sam oduzela život, i planirala
sam da uzmem još jedan da sam zaslužila sve što mi Vasilije radi. No,
stvarnost je bila daleko gora. Uživala sam u onom što je trebala biti kazna.
Njegova dominacija je bila strašna i previše, no činila me je živom. Njegova
kontrola je bila… sloboda.
Očistila sam se u toaletu i izvukla šnalice iz svoje kose, češljajući prstima
kroz neurednu punđu da bih je izravnala da ne izgledam tako smiješno.
Kad sam izašla, virnula sam kroz dugi hodnik i duboko uzdahnula.
Završio je razgovor. Stajao je bez majice u mračnom uredu, s rukama na
kukovima i pognute glave, izgledajući kao da je duboko u mislima. Svjetlo
iz nadsvođenog prozora se igralo na njegovom glatkom izdvajanom tijelu.
Bio je silovito lijep.
Da li je osjetio moje oči na sebi? Glava mu se podigla i naše oči se sretnu.
Nisam mogla protumačiti njegov izraz. Najbliža riječ koju ću iskoristiti da
opišem je 'sukobljen'. Fokus mu se usmjerio niz moje tijelo, zatim uz tijelo,
ovaj put obazrivije.
„Dođi ovamo,“ rekao je.

163
Naš svet knjiga

Svijet se nakrivio na uglu njegove tihe naredbe i bilo je teško ići niz
hodnik u štiklama da se susretnem s njim na početku stepenica.
„Jesi li dobro?“ šapnula sam.
Trepnuo je. „Dobro sam.“ Obrve su mu se skupile. „Jesi li? Bio sam…“
Ton mu je bio nesiguran i podignuo je ruku kao da bi mogao izvući riječ
koju je tražio u zraku. Umjesto toga, njegova ruka je grubo pala. „Grub.“
Liznula sam usne, pokušavajući da spriječim svoja usta da se ne suše.
Možda sam bila u krivu zbog njega. Možda je vrag imao osjećaje, jer se ova
reakcija činila kao briga. Mislio je i na nekog drugog osim samo na sebe. Bio
je zabrinut za mene. Koljena su mi olabavila, a moje bezosjećajno srce se
spotaklo samo od sebe.
„Nisi radio ništa što nisam mogla podnijeti.“
Bila sam povučena u njegov zagrljaj, a moje tijelo je pjevalo prelijepu
melodiju bola. Nisam bila svjesna koliko mi je ovo očajno trebalo dok me
njegove snažne ruke nisu okružile.
„Nisi odgovorila na moje pitanje,“ rekao je strogim tonom. Kao da ga je
koristio da sakrije svoju zabrinutost. „Jesi li dobro?“
„Da,“ lagala sam. To je bila istina do ovog trenutka, a sada sam se
raspadala, ne shvaćajući zbog čega.
„Drhtiš.“
Da. Podrhtavanje je potreslo moju srž. „Ne znam zbog čega.“
Njegove crne oči su se produbile. „Sjedni.“
Gurnuo me prema stepenicama i dok sam se naslanjala, uhvatila sam ga
za obraze i povukla ga sa sobom. Da li je mislio da sam luda jer ga želim
blizu, pogotovo nakon ovog što je upravo uradio, i kako se ponašam kao da
sam prestravljena? Sjela sam, leđima naslonjena uz ogradu, a Vasilije je
kleknuo između mojih razdvojenih nogu.
Oslonio se na šake, lebdeći iznad mene.
Bio je predaleko. Omotala sam ruke oko njegovih leđa i povukla ga dolje
ostatak puta, viseći oko njega dok se naša tijela nisu izravnala. Nikad u svom
životu nisam osjećala toliku jebenu potrebu. Stiskala sam ga snažnije i
snažnije, dok nisam bila sigurna da nema više prostora između nas.
Glava mu je bila zagnjurena u moj vrat dok je tolerirao moj svirepi stisak,
a njegovo disanje postalo je plitko. Očekivala sam da me odgurne svakog
trenutka ili da da neki usrani komentar, no nije. Vasilije je čučnuo pored
mene na stepenicu i dozvolio moj zagrljaj. Isprepleo je svoje ruke iza mojih
leđa i između dvije stepenice, držeći me koliko i ja njega.
164
Naš svet knjiga

Dugo smo tako ostali.

Sve dok drhtanje nije napustilo moje tijelo, a moje ruke omekšale oko
njegovih ramena. Osjećala sam se manje potreseno i više poput sebe dok su
nepoznate, nepoželjne emocije isparile.
„S kim si to razgovarao?“ To sam rekla nježno, no ostala sam zatečena
koliko čvrst je bio moj glas.
Prošlo je dugo vremena prije nego su se njegove usne pomjerile uz moju
stranu vrata. „Neko koga sam unajmio da prati tipa.“
„Kojeg tipa?“
Vasilije je podigao glavu, dovoljno da bih mogla vidjeti njegov intenzivni
izraz. „Čovjeka kojeg treba da ubijem.“
Moja usta su oblikovala bez riječi „oh“ kao da je to bila dovoljna
informacija. „Noć kad je moja mama umrla…“ Uzdahnuo je. „Moj otac je
vjerovao da ga je moja mama varala. Zbog toga ga je zatekla kod kuće s
kurcem u drugoj ženi. On je želio da bude uhvaćen. To je bila osveta.“
Vasilijevo lice se naoblačilo poput nadolazeće oluje. „Samo što je cijela priča
o njenom varanju bila namještena od strane tjelohranitelja mog strica.“
Trebao mi je moment da povežem. „Zašto bi on...“
„Goranu se nije sviđala moja majka, a još manje joj je vjerovao. On je to
planirao s planom da rastavi moje roditelje, a to je radio s jebenim šarmom.
Moj otac nije znao istinu do malo prije nego sam ga ubio.“
Progutala sam. Goran je isplanirao smrt Vasilijeve majke?
Vasilije se pomjeri preko mene, pomjerajući se da se udobnije namjesti, a
ja sam bila više zarobljena ispod njega. „Goran je rekao mom ocu, da je dao
ubiti tjelohranitelja, no umjesto toga moj stric mu je ponudio dogovor. Izreći
laži o jebanju naokolo s mojom majkom i on će dobiti dvjesto hiljada dolara
da započne život negdje drugdje.“
Što je muškarac očito prihvatio. Vasilije se nagnuo naprijed, a vrh
njegovog jezika je pratio rub moga uha, zbog čega sam zadrhtala. „Pronašao
si ga.“
„Preselio se natrag tu da bude pored svoje porodice kad je čuo da je moj
otac mrtav.“ Jeza se pojavila u mojim nogama. Vasilije je vjerojatno planirao
smrt tog tjelohranitelja od momenta kad ga je počeo tražiti. „Kako ćeš to
uraditi?“
„Ubiti ga?“ Njegov vreli dah je klizi niz moju kičmu. „Pištoljem. Treba da
izgleda kao provala.“

165
Naš svet knjiga

„Kad?“ pitala sam. Trebala sam osjetiti alarm zbog lakoće načina na koji
smo razgovarali o planu ubistva. Njegov ton je bio ležeran i rastresen i sisao
je kožu na mom vratu kao da mu se sviđa okus moje kože.
„Sutra večer.“
Zatvorila sam oči, uživajući u osjećaju, no pokušavala sam fokusirati
svoje misli. Već sam duboko bila zaglibila s Vasilijem. Osjećala sam kao da
znam o njemu više nego bilo tko drugi. Da li bih mogla izgraditi vezu
između nas tako jaku kad on sazna istinu, da me pustim da živim? Dovoljno
jaku da stane na moju stranu?
Nervi su plovili mojim krvotokom. „Dozvoli da pođem s tobom.“
Njegovo tijelo se ukrotilo, a usne na vratu zastale. „Zbog čega to želiš?
Da mi pomogneš?“ Ton mu je bio toliko sumnjičav da je graničio s ljutnjom.
„Ne.“ Imala sam nultu želju da budem suučesnik i to nije bilo na meni.
„To što govoriš da ćeš uraditi je osobno.“
„Onda, koji kurac pričaš?“
„Ja mogu ostati u autu.“
Povukao se i sumnja je obojila tamnu sjenu na njegovom licu. „Zašto?“
„Tako da mi možeš ispričati svaki detalj kad završiš. Ne želim da čekam
dok ne dođeš kući kasnije. Želim da te vidim odmah poslije toga.“
Njegov osmijeh je bio usta puna očnjaka. Ponašao se kao da je to što sam
rekla bila očito najbolja stvar koju je ikad čuo. „Pričaš ta sranja i od toga
poželim da te jebem opet.“ U otkucaju srca, imao je svoje ruke ispod moje
haljine i njegovi prsti su širili moje noge.
Gušila sam se. Bila sam tako bolna, da me sama ideja njegovih prstiju
kako klize unutar mene, činila ranjivom. Pogledala sam u stranu i stavila
ruku na njegovo zapešće. Rekao je ako mu kažem da stane, da hoće, no ja
sam bila nervozna da neće održati riječ.
„Ne,“ šapnula sam.
Oči su mu gorile s uvrnutom zabavljenosti. „Okay.“ Njegove hladne ruke
su kliznule dalje. „Možeš se priključiti. Ali budi spremna. Tvoj đavoli mali
um me napaljuje. Možda neću ni skinuti tragove krvi s odjeće dok te jebem
na putu prema kući. Ti bi to vjerojatno i željela, zar ne?“
Apsolutno nisam imala odgovor na to.

166
Naš svet knjiga

Jutro na Dah zahvalnosti. Vasilije je prespavao. Pojela sam doručak i sjela

za klavir skladati kad je sišao niz stepenice, bez majice, razbarušene kose.
Zabilježila sam nekoliko akorda u bilježnicu i odsvirala ih, no razmišljala
sam imam li pravu tipku za taj cijeli komad. Moj pogled je odlutao s papira
da gleda dečka u kuhinji.
Moju muzu.
Frknula sam na tu pomisao. Zar on ne bi bio oduševljen da ga tako
nazovem?
Namirnice su bile izvučene iz frižidera i glasno spuštane na pult. Paprike.
Gljive. Mladi luk. Sir. Pakovanje jaja. Otišao je do ormarića, izvadio zdjelu,
zatim iz mesarskog bloka izvadio veliki nož kojem su oštre ivice sjajile.
Gledala sam dok je rezao povrće i bacao ga u zdjelu. Pomjerao se efikasno
i s preciznošću. Nisam očekivala da je spretan s nožem. To je bilo osobno
oružje – ono koje si trebao znati koristiti.
Isto tako nisam očekivala da Vasilije zna kuhati, a očito je znao.
Na štednjak je stavljena tava, plamen upaljen i ubacio je komad maslaca
u tavu prije nego je razbio jaja u drugu posudu. Nije me gledao dok ih je
mutio. „Hoćeš li me jebeno promatrati i dok jedem, isto tako?“
„Ti znaš kuhati?“ pitala sam.
Dobacio mi je iznervirani pogled preko ruba klavira. „Ja znam puno toga,
Oksana. Želiš li omlet?“
Bila sam zahvalna što sjedim jer sam ostala potpuno šokirana. „Ti meni
praviš doručak?“
„Već sam sve izvadio.“
„Ne činiš se poput tipa koji kuha za djevojku nakon što je pojebe.“
Podrugljivo se nasmijao. „U pravu si. Ne kuham.“ Jesam li ga upravo…
uvrijedila. Zatvorio je kutiju od jaja i vratio ih natrag u frižider.
Nisam znala što da kažem. „Ne volim gljive.“
„Da? Pa, ti si jebeno čudna.“ Izlio je jaja u ugrijanu tavu.
Već sam jela, no gledati ga kako kuha me učinilo ponovo gladnom. Ustala
sam iza klavira i prišla bliže, pogleda fiksiranog na tipa koji se činilo vlada
kuhinjom kao što vlada mojim tijelom. Podignuo je tavu sa štednjaka i
prevrnuo omlet s jednim trzajem.
Moja usta su pala, a Vasilijeva obrva se podignula. „Whitney me je
naučila kuhati,“ objasnio je.
Ljutnja se pojavila u mojim grudima. Tko je to? Neka bivša djevojka?
Nisam razumjela svoju trenutnu reakciju. Mogla je biti ljubomora. To čak
167
Naš svet knjiga

nije bilo ni moguće. Moj ton je imao previše svjetlu stranu dok sam
pretjerano kompenzirala. „Tko je Whitney?“
„Moja kuharica. Ona nabavi namirnice za sedmicu. Ako nešto želiš
možeš joj reći sutra kad je ona tu.“
„Ah.“ To nije moglo biti olakšanje u mom sistemu, jer ja nisam bila
ljubomorna. Moj pogled je pao do njegovih ruku i gledala sam kako stavlja
omlet u tanjur, preklapajući jaja savršeno. „To dobro izgleda.“
Naslonio se rukom na pult. „Ako ti napravim bez gljiva, hoćeš li ga
čopkati poput jebene ptice ili ćeš zapravo jesti.“
Okrenula sam se, otvorila frižider i izvukla kutiju s jajima. „Dat ću sve od
sebe.“
Nije se nasmijao, no mogla sam vidjeti da je zadovoljan. Gledala sam
kako pravi moj omlet istom tehnikom i željno sam prihvatila tanjur kad mi
ga je predao. Bio je odličnog okusa.
Stajali smo uz kuhinju i jeli sve dok je jutarnje sunčevo svjetlo sjalo kroz
prozore. Bilo je presvijetlo i toplo u kući da bi razgovarali o tome što će se
dogoditi večeras, pa smo ostali tihi. U namjeri da kuha kao muškarac kojeg
je šef naučio kuhati, on je isto tako i čistio. Vratila sam namirnice natrag dok
je on počistio suđe i kad je bilo gotovo stavio je ruke nisko na kukove svoje
trenerke.
„Gore,“ rekao je, pogleda usmjerenog uz stepenice. „Možeš mi pokazati
koliko si zahvalna za doručak dok smo pod tušem.“
Polako sam kimnula, prihvaćajući sve što želi. Jednom dijelu mene nije
smetalo. Možda je postojao i djelić mene koji se tome radovao. Uzimali smo
zadovoljstvo jedno od drugog.
Penjala sam se uz stepenice, krenula niz hodnik i prema njegovoj sobi
slušajući njegove korake koji me prate. Krevet je bio nenamješten, a
paperjasti jorgan gurnut u stranu. Izgubila sam nevinost na tom krevetu, no
izgledao je… poput svakog drugog kreveta.
Njegov umivaonik je bio u neredu, dlačice od brade koju je brijao i
održavao svoje zaliske. Nisam čekala njegovu naredbu da počnem, pa sam
počela svlačiti svoju odjeću dok je on puštao vodu. Bilo je još uvijek čudno
biti gola pored njega, no bila sam dovoljno pametna da znam da mi je davao
prednost.
Vasilije se ukočio pored vrata kabine i zurio u mene.
„Što nije u redu?“ pitala sam.

168
Naš svet knjiga

Oči mu nisu bile na mojima, i ja sam pratila njegov pogled na crveno

ljubičaste modrice na mojim grudima. Gledao je modrice fascinirano.
Njegove oznake. Podigla sam obrvu. Ti misliš da su te nešto? Čekaj dok vidiš
ovo. Svukla sam hlače i gaćice i okrenula se da mu pokažem njegovih ruku
djelo.
„Puši kurac,“ rekao je bez daha.
Kad sam se oblačila jutros, buljila sam u ogledalo u prelijepu varijantu
oznaka koje prikrivaju moju guzu. Savršeni otisak ruke u ljubičasto plavoj
se mogao napraviti na jednoj strani.
„Boli li?“ pitao je. Glas mu je bio nesiguran.
Slegnula sam ramenima. „Ponekad. Većinom kad sjedim na klupi.“
Jer je klupa za klavir bila lakirano drvo bez jastuka. S obzirom da sam
bila potpuno gola, okrenula sam se da se suočim s njim i Vasilije se polako
počeo vraćati u život. Povukao je vezicu koja je držala njegovu trenirku i ona
je pala na pod, ogolivši ga poput mene. Oči su mu pržile dok su bilježile
svaku modricu koju mi je napravio.
„Kad završimo ovdje,“ rekao je gurajući me ispod tuša „svirati ćeš mi ono
što imaš“.
Stala sam na pola puta. „Molim? Ne, nije završeno.“
Kad je bilo očito da se neću pomjeriti, gurnuo me je unutra u područje s
pločicama koje je bilo veliko toliko da bi se moglo nazvati sobom. Disala sam
teškim, gustim udasima i pomjerila se od mlaza vode.
„Nije me briga.“ rekao je glatko, prilazeći mi.
„Rekla sam ti da bi moglo potrajati da...“
Pritisnuo je dlanom centar mojih grudi, točno između dojki i gurao me
iza, dok hladne, mokre pločice nisu bile uz moja leđa. Oči su mu bile
neoprostive. „Nisam rekao da mora biti završena, no ti ćeš svirati za mene.
Planiram to čuti danas, shvaćaš?“
Osjećala sam muku u stomaku. Sviđalo mi to što sam imala, no nije bilo
dovoljno. Jedva da je zagreblo površinu čovjeka koji se nadvijao nada mnom.
Kad nisam odgovorila, to je uzeo kao potvrdu. Zakoračio je ispod vode,
dozvolivši da sipa na njega dok je sklanjao mokru kosu sa svojih očiju.
„Odlično,“ rekao je. „Na koljena.“

169
Naš svet knjiga

Kuća Davida Garvina je dijelila prilaz s još dvije kuće, ali bez ograda,
hvala kurcu. Sudeći prema popisu nekretnina iz prošle godine, podrum je
bio završen. Tu bih trebao povući okidač da zadržim ovo sranje u tišini.
Oksana i ja smo sjedili u stražnjem sjedištu Lexusa s Johnom za volanom,
a naši pogledi su išli kroz vjetrobran, do uzvisine gdje je stražnji dio
Davidove kuće bio vidljiv kroz drveće. Svjetla su se pogasila prije više od
jednog sata, no ja sam bio oprezan. Lakše ću se suočiti s njim i mojim
pištoljem ako bude spavao i bude nenaoružan kad dođem do njega.
Bila je nemirna tokom vožnje pored mene, a sad je tapkala prstima po
koži.
„Prestani,“ rekao sam prekrivši njenu ruku sa svojom. „Ne volim
nepotrebne zvukove.“
Ruka joj je bila poput žene za koju je bila prikačena. Nježna, delikatna i
topla.
Svršio sam u njena usta jutros pod tušem, dok je voda lila niz nas, a njena
mokra kosa bila je omotana oko moje šake. Shvatio sam da je trebala odmor
od jebanja. Nisam htio istrošiti svoju najdražu novu igračku prerano.
Nakon što je progutala, uzdahnula je dok sam gurao njena leđa da sjedne
pod tuš, a zvukovi su odjekivali od staklo, čučnuo sam, stavio jedno koljeno
blizu odvoda i prebacio njene noge preko mojih ramena. Slušati je kako
ispušta simfoniju seksa dok je obrađujem svojim jezikom je zvučalo
nevjerojatno. Njeni jecaji potrebe, a tek stenjanje od zadovoljstva? Mogao bih
to sranje slušati cijeli dan.
Oksana je svršila s glasnim vriskom, drhteći dok ju je moj jezik masirao,
a njeni prsti grebli po pločicama. Vlažni krajevi njene kose su kapali na njena
otežala prsa i prekrasne sise. Skoro da sam joj rekao da će se od sada tuširati
sa mnom, no onda sam shvatio da nikad neću uspjeti, jebote ništa odraditi.
Djevojka i njena ukusna pička su odvlačile pažnju.
„Idem,“ objavio sam svima u autu, uključujući i sebe. Nisam bio uplašen,
no ni super zadovoljan, također. Uradio sam istraživanje i planiranje što je
bolje moguće no bilo je dosta toga nepoznatog u toj kući na uzvisini.

170
Naš svet knjiga

Njena ruka se pomaknula, okrećući se dok nije omotala svoje prste oko
mojih i stisnula. Njene plave oči su izgledale nervozno. Tko bi pomislio da
bi Ruskinja mogla biti zabrinuta zbog mene? I da će mi se to svidjeti?
„Sretno,“ šapnula je.
Bilo je to vraški čudno, potreba da je poljubim, ali ja sam se predao. Ako
kanim ući u tu kući i nikad ne izaći, tko će jebeno mariti ako sam je poljubio?
Zalijepio sam usne na njene i kliznuo jezikom duboko u njena usta, ljubeći je
na način da me nikad ne zaboravi.
Zaljuljala se na kraju, dezorijentirana.
Okrenuo sam se prema Johnu. „Ako ne izađem za sat vremena, piši
Aleksandru i javi mu gdje sam. Odvezi Oksanu natrag u moju kuću i nazovi
Luku.“
John je kimnuo.
„Ne treba ti sat vremena.“ Glas joj je bio čvrst dok je pokušavala da bude
stroga. „Ne želim da čekam tako dugo da čujem sve o tome.“
Obasjao sam je ogromnim cerekom. Povesti nju umjesto Aleka nije bilo
previše pametno, no bilo je daleko više zabavno. Odgurnuo sam vrata i
izašao.
Nije bilo nikakve osobne iskaznice uz mene osim mog mobitela koji će
biti teško otključati. Moja odjeća je bila tamna i praktična. Nosim samo dva
predmeta, alat za obijanje lokota i moj Glock. Bez opasača za futrolu ispod
ruku večeras. Morao sam se skrivati i izabrao sam rijetki opasač oko struka,
skriven ispod moje crne majice. Bit će sporije ga izvući no toplo se nadam da
ga neću trebati izvući na brzinu.
Suho lišće je krckalo ispod mojih čizama dok sam se penjao uz brdo,
držeći se bliže drveću i saginjući se ispod grana. Bilo je bez mjesečine večeras
što znači da je bilo malo vjerojatno, da će me neko vidjeti. Pluća su mi se
stisnula od hladnog zraka i želio sam kihnuti, no suzdržao sam se dok me
taj osjećaj nije prošao. Došao sam do balkonskih vrata na stražnjem dijelu i
osluškivao za bilo koji zvuk iza stakla.
Na prednjem dvorištu je bio znak koji je obznanjivao da postoji
sigurnosni sistem, samo što je moj PI rekao da je lažan. Kuća je možda nekad
bila ozvučena no kompanija nije imala račun na ovoj adresi u sistemu. Stavio
sam svoje ruke u rukavicama na klizna vrata, znatiželjno. Mogao bih
provjeriti je li bio dovoljno glup da ih ostavi otključanim i uštedi mi put do
prednjih vrata i vrijeme za obijanje.
Vrata su kliznula i ja sam odmahnuo glavom u nevjerici.
171
Naš svet knjiga

Bilo su prokleto glasna i otvorio sam ih tek toliko da mogu kliznuti

unutra. Kuhinja je bila u mraku. Nikakvi psi nisu jurnuli na mene. Nikakvi
ljudi me nisu čekali s pištoljima u rukama. Zatvorio sam vrata i pretražio
sobu. Prljavo suđe s napola pojedenom večerom je bilo pored sudopera
pored praznih flaša piva.
Izvukao sam Glock i krenuo u potragu za Davidom.
Depresivna kuća nije bila velika pa mi nije trebalo puno vremena. Spavao
je u spavaćoj sobi s lijeve strane od kuhinje, hrkao je otvorenih usta. Zaobišao
sam hrpu odjeće i pažljivo pretraživao njegovo oružje. David možda nije
imao sigurnosni sistem u svom domu, no on je bio tjelohranitelj mog strica
godinama. Njegovo osiguranje je bilo pištolj ili dva, nadohvat ruke pored
kreveta.
Pronašao sam jedan sakriven iza metalnog okvira. Tiho sam ga izvukao
iz futrole i zataknuo iza leđa na svojim trapericama. Nisam pronašao pištolj
ispod jastuka s druge strane kreveta što je značilo da je drugi držao ispod
svoje velike glave. Ako bude tu, upucati ću ga prije nego posegne za njim.
Bio je u svojim srednjim pedesetima i izgleda da se bio zapustio zadnjih
dvadeset godina. Jebote, on je bio dlakavi gad. Možda kad ga probudim,
natjeram ga da obuče košulju. Nije mi se sviđalo gledati njegovu šumu
kovrča koje su prekrivale veći njegov dio.
Uperio sam cijev pištolja centimetar od njegovog čela. „Hej, pizdo.
Probudi se.“
David se budno trgnu. Njegove pospane oči su se usmjerile prema
pištolju i odmah mu se upalio alarm.
„Ruke gdje ih mogu vidjeti,“ rekao sam. „Odmah, jebeno, sada.“
Vjerojatno je pomislio da posegne za pištoljem ispod madraca, no
njegova sljedeća kalkulacija u djeliću sekunde je bijeg i shvatio je da mu to
neće biti pametna ideja. Oprezno je podigao ruke.
„Sjedni. Polako,“ zapovjedio sam.
Njegove anksiozne oči nisu napuštale moje. „Ne držim novac u kući.
Izabrao si pogrešnog tipa za pljačku, dečko.“
Prst me je svrbio da povučem okidač, no ostatak mene je ostao jak. Odvuci
ga prvo dolje. Nije me prepoznao, a i zašto bi? Imao sam pet godina zadnji put
kad me je vidio. „Da sam te htio opljačkati, koji bi te kurac budio onda?“
Duboko je udahnuo. Da, sad je tonuo.

172
Naš svet knjiga

Kad su mu se oči smaknule, ja sam se zakikotao. „Razmišljaš da kreneš

za pištoljem ispod kreveta? Jer, iznenađenje. Pronašao sam ga.“ Uživao sam
u grimasi koja se pojavila na Davidovom licu. „Ustani. Prošetajmo.“
Nosio je plave bokserice i hvala Bogu na tome. Nije mi trebalo da vidim
još koji njegov dio. „Kud idemo?“ pitao je dok je stajao na noge.
„U prizemlje.“
Ramena su mu se napela. „Zbog čega?“
„Jer mi se sviđa miris plijesni. Jebeno se pokreni.“
Istražio sam cijeli prostor kao mjeru opreza i pobrinuo se da jedina stvar
koja bi me mogla ubiti u podrumu – pored Davida- je pljesnivo korijenje u
zidovima. Krenuo je niz stepenice puževim korakom, vjerojatno kradući
vrijeme, ili se nadajući da ću zajebati i približiti da bi mi mogao oteti pištolj.
Moja impulzivna kontrola se poboljšala zadnju godinu dana. Shvaćao
sam kad treba da budem strpljiv.
„O čemu se ovdje radi?“ pitao je kad je došao do zadnje stepenice. „Za
koga radiš?“
Bilo je to i istina i laž. „Goran Marković.“
Nije bio uplašen kad sam ga probudio s pištoljem uperenim u lice, no sad
se bio usrao od straha.
„Koji kurac?“ Lice mu je poprimio ružnu nijansu ljubičaste. „Uradio sam
kako mi je rekao i držao jezik za zubima.“
Trznuo sam vrhom pištolja prema centru sobe zatim ga usmjerio prema
njemu. Volio bih da ništa ne dođe do mene kad povučem okidač.
Davidova uznemirenost se povećala. „Zbog čega te je poslao? Ovdje
nema nereda za počistiti. Dimitrije je umro prošle...“
„Nema nereda?“ Ljutnja je bila debeli čvor u mom grlu, gušila me. „Ono
što si ti uradio je uništilo ljudima živote.“
Izgledao je kriv, ali je vidljivo progutao. „Da to nisam uradio, Goran bi
me ubio i pronašao nekog drugog.“
Znam da je to bila istina ali me nije bilo briga. „Misliš da će te taj izgovor
spasiti?“
Počeo je drhtati. Ne baš toliko zbog straha koliko od frustracije. Kao da je
znao da će ovaj dan doći. “Slušaj, dečko, ja to nisam želio uraditi kao što sam
siguran da ti ne želiš ovo.“
Bio je čak gluplji nego što je izgledao i ja sam se nasmijao. „Nemaš ti
pojma.“

173
Naš svet knjiga

Zapravo, nije istina. On je znao jedan vitalni dio informacije koji sam
želio. Imao sam sumnje, ali mi je trebala potvrda. „Trebam li te žaliti, ti
patetično govno? Ti si ubio nevinu ženu, nakon što si joj ukaljao ime. Ona je
imala dvoje jebene djece.“
Davidovo tijelo se silovito treslo. Nije se raspravljao po pitanju toga, tako
da je to bila čista krivnja.
Bilo je dosta krivnje za podijeliti između mog oca i strica, za smrt moje
majke, no Davidova reakcija je značila da sam ja sada gledao u čovjeka koji
ju je fizički ubio. Pištolj je gorio u mojoj ruci, cijelim putem kroz rukavice.
„Znam da je imala.“ Glas mu je bio tanak. „Zapravo, puno mislim o
njima.“
Moj um je pocrvenio od bijesa. Nisam kanio trpiti sranja. „A misliš, ha?“
Moja obrva se podigla tako visoko da je boljela. „Koliko godina bi oni mogli
imati ovih dana? Mlađi bi imao koliko? Dvadeset i četiri?“
Trgnuo se. Usta su mu se otvorila, a oči toliko raširile da su bile skoro
potpuno bijele. Gledao sam s bogatom, zlom satisfakcijom kako ga shvaćanje
obuzima.
Bio je totalno i kompletno sjeban.
„Vasilije?“ šapnuo je.
Najmanja količina pritiska na okidaču je bilo sve što je potrebno i pištolj
je opalio.
Čak iako sam ga ubio s prvim pucnjem, upucao sam ga još par puta u
njegova prsa. Prestao sam kad je njegovo tijelo počelo padati i prije nego
ispraznim cijeli spremnik, zapravo. To je bio dokaz koliko sam poboljšao
svoju impulzivnu kontrolu.
Jednom kad se David srušio u hrpu, a njegov mozak i krv natapali tepih,
izvukao sam svoje bežične slušalice iz džepa i stavio u svako uho. Izvukao
sam mobitel, otključao ga i potražio aplikaciju koja mi je trebala.
Nakon jutrošnjeg tuširanja, Oksana me je pitala da joj dam još malo
vremena za ono što je napisala za mene. Bila je blizu tome da završi svoju
prvu pjesmu, rekla je, pa sam joj odlučio dati vremena do večere. Muzika će
biti bolja kad ne bude tako svjetlo u kući, između ostalog, uvjeravao sam se.
Bio sam nestrpljiv, zapravo. Zaista sam je jebeno želio čuti.
Spomenula je da je bole modrice koje sam joj napravio na guzi i kad je
sjela na klupu da bi mi svirala, trgnula se. Tijelo joj je bilo kruto od
iščekivanja i ona je oklijevajući stavila svoje prste na tipke. Ali jednom kad
je počela da svira, zaronila je sva u muziku. Njeni dugi prsti su napadali
174
Naš svet knjiga

tipke, udarajući ih s vremena na vrijeme na sličan način kao kad ja udaram

nju.
Proračunato. Sa svrhom.
Kad je odsvirala završnu notu, duboko je uzdahnula i okrenula se prema
meni, očajna za reakcijom.
„Dobro je,“ rekao sam jednostavno.
Usne su joj se otvorile i bila je šokirana. Očekivala je da ću mrziti ili barem
još nešto za reći, no ja sam samo odmahnuo ramenima i izvukao mobitel.
„Ponovo sviraj,“ naredio sam, postavivši prste na mobitel da pritisnem
snimanje.
Lagao sam joj kao pas. Kompozicija nije bila dobra; bila je veličanstvena.
Ipak joj to nisam mogao reći. Nisam joj htio puniti glavu i zatim odlučiti da
je jedna pjesma dovoljna. Želio sam puno više od nje.
Dok sam stajao nad Davidovim tijelom, pištolja još uvijek toplog od
pucanja, pritisnuo sam 'sviraj' i uvodni dio simfonije je počeo. Jebo te,
Oksana ju je napisala savršeno. Od sada pa nadalje, svaki put kad je budem
slušao, sjetit ću se ovog trenutka. Njena muzika je zatočila moje zadovoljstvo
da bih mogao uživati u tome iznova i iznova. Beskonačno.
Nisam mogao dočekati da joj to kažem.

175
Naš svet knjiga

Kretanje u grmlju je uhvatilo Johnovu pažnju i ja sam pratila njegov

pogled kroz prozor. Stisnuti osjećaj oko mog galopirajućeg srca je
eksplodiralo kad je Vasilije iskočio iza drveća i jurio prema Lexusu. Nisam
ga dobro vidjela jer se veoma brzo kretao no činio se da je dobro. Motor je
zabrujao u život dok je otvarao vrata i upao unutra i čim ih je zatvorio John
je pokrenuo auto.
Vasilije je skinuo rukavice. Maleni grašci znoja su mu bili na licu iako je
napolju bilo veoma hladno. Što se dogodilo? Da li se David borio?
Pretraživala sam dečka koji je sjedio pored mene, tražeći znakove povrede,
ali ako je kvario, nisam mogla znati zbog njegove tamne odjeće. Vasilije nije
imao nikakvih rupa u sebi, što je bilo dobro. I nije došao do auta kao da šepa
ili pritišće neki dio tijela...
„Što je?“ pitao je, gledajući niz sebe. „Je li što ostalo na meni?“
Skoro sam se nasmijala, no bila sam previše ometena svojim olakšanjem.
„Ne. Samo sam bila znatiželjna jesi li dobro.“
Mali smiješak je razvukao njegove usne kad je otkopčavao futrolu iza
svojih leđa i bacio ga na pod glasno. „Zabrinuta za mene, dušo?“
Pritisnuo je prstima držač za pojas, otkopčao ga i povukao me u svoje
krilo opkoračujući ga. Oči su mu bile divlje od adrenalina. „Nemoj biti.
Dobro sam.“
„To je super“. Napravila sam pola pokušaja da se pomjerim s njegovog
krila. Nisam bila motivirana da stavi prostora između nas koliko sam
trebala. „Hoćeš li mi ispričati što se dogodilo?“
Svjetla od autoputa su prelazila preko njegovog privlačnog lica dok me
je on držao da se ne odmaknem. „Isuse. Dozvoli tipu da prvo dođe do daha.“
Dah koji je on pokušavao da uhvati je bio moj vlastiti, jer su njegove
ledene ruke bile centimetar ispod mog džempera i okrznule moj trbuh.
Trgnula sam se od tog kontakta, ali većinom zbog hladnoće, radije nego od
njegovog dodira. Njegove svjetleće oči su bile spojene s mojima u
zamračenom sjedištu i zrak se zgusnuo.
Dok su se njegovi dlanovi smještali ispod mog džempera, priča se
prolijevala iz njega.

176
Naš svet knjiga

Nije bilo oklijevanja u povlačenju okidača čak iako je ubistvo bilo osobno.
To mi je davalo nadu da kad dođe trenutak da se okonča život moga oca, ja
ću to moći uraditi.
Ako ne budem mogla, možda će ovaj muškarac čije su ruke zatvarale se
oko mojih dojki moći. Ali mene čeka još dalek put prije nego budem mogla
reći istinu Vasiliju. Prelazio je prstima preko mog grudnjaka dok je pričao o
pretraživanju kuće nakon toga, što je objašnjavalo zašto je bio znojan i
zadihan, kad se pojavio. Nisam bila spremna za bombu koju je ispustio,
zapravo. Moralo mi se ponoviti.
„Slušao si muziku koju sam napisala?“ Moj mozak nije bio u funkciji.
„Zašto?“
„Zbog toga što je moja?“ Rekao je to kao da sam ga pitala glupo pitanje.
„Muzika je jebeno savršena, Oksana.“
Sveto sranje. Moja kičma je olabavila. Bilo ga je nemoguće pročitati ranije,
samo mi je dao iznervirani komentar da je dobra. Je li jebeno bio sa mnom?
Ponovila sam u nevjerici. „Savršena?“
Izraz mu je bio ozbiljan. „Da. Sad se prestani migoljiti ili će mi se dignuti
i morati ćeš mi popušiti ponovo.“
Glasno sam progutala. „Johnu to izgleda nije smetalo prošli put.“
„Ti to želiš, ha?“ Štipnuo je moju bradavicu kroz grudnjak, okrećući je
dok nisam zacviljela, a oči su se punile vrelinom. „Tako si napaljena, da ćeš
primiti moj kurac u bilo koju rupu koju možeš dobiti, zar ne?“
Nije bilo ubistvo to koje me je napalilo, već Vasilije, koji je jahao na
visinama nepobjedivosti upravo sada. Njegova moć se lijepila na mene i ja
sam postajala vrela i vlažna između nogu. Čuvši ga da kaže da je moja
kompozicija savršena me je odvelo točno do ruba. Bila sam očajna. Željna da
se spojim s njim na bilo koji mogući način.
„Kreni,“ rekao je, naslonivši se na sjedalo, zračeći uvjerenjem i seksom.
„Moje hlače se neće same otkopčati.“

Vasilije je morao raditi na Crni petak. Objasnio mi je prazničnu kupovinu

prošlu noć i klimnula sam, pretvarajući se da nemam pojma. Otišao je prije
nego sam se ja probudila, pa sam otišla do klavira, željna da napišem i drugu
kompoziciju.

177
Naš svet knjiga

On je ubio nekog prošlu noć, a ja sam jedino mogla razmišljati o muzici.

Koliko sam ja sjebana bila?
Whitney, njegova osobna kuharica, se pojavila oko jedanaest sati ujutro.
Bila sam previše zaokupljena svojim sviranjem da je na početku nisam ni
čula. Donijela je nekoliko plastičnih vrećica, stavila ih na pult i bila u kuhinji,
slušajući pjesmu.
Čim sam je završila, ona mi je prišla. Bila je mlađa nego što sam očekivala,
čineći se kao da nije ni bila u svojim četrdesetima. Njena smeđa kosa je bila
kratko i stilski ošišana i široko se smiješila što je pokazalo njene savršene
ravne, bijele zube.
„Oksana,“ rekla je toplo, „ja sam Whitney. Odlično sviraš.“
Ustala sam i prihvatila njenu ispruženu ruku. „Hvala vam. Drago mi je
što sam vas upoznala.“
Stisak joj je bio jak i ona je protresla moju ruku previše dugo, kao da je
ometena. „Prvo Luka, a sad ovo.“
„Oprostite?“
„Način na koji se dečki Marković ponašaju kad pronađu djevojku koja im
se sviđa. Oni se jednostavno predaju tome.“ Vedro se nasmiješila. „Nisam
čak ni znala da ima ozbiljnu djevojku.“ Malo se uozbiljila, razmišljajući o
svojoj sljedećoj izjavi. “No opet, ne razgovaramo više kao nekad. On je...
drugačiji kako mu je otac preminuo.“
Izraz njenog lica je bio iznenađujući. Bila je tužna, kao da joj nedostaje
njen prijatelj.
Duboko sam udahnula. Bilo mi je rečeno da je Vasilije šarmantan i živio
za zabavu, no ja to nisam primijetila. Čuvši istinu o smrti njegove majke i
ubistvo Dimitrija ga je promijenilo.
Whitney je odgurnula svoje misli i razvedrila se. „Uostalom, ja sam
uzbuđena što si ovdje. Kuhanje za dvoje je lakše nego za jedno.“ Oči su joj
zabavljeno bljesnule. „Rečeno mi je da jedeš kao ptičica i Vasilije želi da te
upoznam s američkom kuhinjom.“
„Ja mislim da on želi da mene udeblja,“ suho sam rekla.
Ona se samo nasmijala. Ćaskale smo neko vrijeme o idejama za hranu.
Obično je Whitney pripremala hranu za sedmicu koja slijedi i ostavi upute
Vasiliju kako da završi.
On je dobro jeo. Ne samo obilne obroke, već one zdrave. Trebam li biti
iznenađena? On je volio biti u dobroj formi, a njegova ishrana je tome imala
veliku ulogu.
178
Naš svet knjiga

„Hoću li vam smetati ako budem svirala dok vi kuhate?“

Nacerila se kao da sam luda. „Hm, ne. Mislim da bi to bilo sjajno.“
Ja sam krenula natrag prema klaviru ostavivši Whitney njenoj pripremi
jela, dok sam ja radila na svojoj simfoniji. Imala sam pjesmu u svojoj glavi
poput cijelog orkestra, a strune se ocrtavaju u proganjajućoj melodiji. Lila se
iz mene tako brzo, da sam se borila da uskladim svoju olovku na papiru.
Radila sam grozničavo, pokušavajući ne izgubiti inspiraciju koja mi
nadolazi...
Ruka se zatvorila oko mog ramena i ja se prenu. Moje tijelo se upalilo
alarmom. Ruka je bila muška, ali nije pripadala Vasiliju. Bila je prevelika i
topla.
Trznula sam se i suočila se s vlasnikom.
Tako sam brzo udahnula da je boljelo.
Goran Marković.
Koji kurac on ovdje radi? Gledala sam u njega, nemoćna da pronađem
riječi.
Nosio je odijelo.
Crno, ali nije bilo tamno kao njegove oči. Ništa se nije činilo crno poput
njih. Hladnoća me preplavi od njegovog intenzivnog izraza.
„Nisam te mislio preplašiti,“ rekao je. „Stajao sam tu nekoliko trenutaka.
Nisi me čula da prilazim?“
Moje glasnice su odbijale surađivati. Odmahnula sam glavom dok sam
se suptilno odmicala od njega na klupi. Moj pogled je pobjegao prema
ulaznim vratima mrko ih gledajući što su ga pustile unutra.
Vjerojatno je shvatio što se pitam. „Imam šifru,“ rekao je. „Niko nije
odgovarao kad sam zvonio.“
Whitneynin napeti glas se javio iz kuhinje. „Oprostite, gospodine. Izgleda
da ni ja nisam čula.“
Način na koji je to rekla me je tjerao da se zapitam da li je on uopće i
koristio zvono, ili je planirao da mi se prikrade. Ustala sam s klupe i prešla
svojim nespretnim dlanovima niz svoja bedra. Nisam bila psihički spremna
da se suočim s Goranom, posebno bez Vasilija pored mene. Upozorenja mog
oca su mi odjekivala u glavi. Koji je bio razlog što se Goran pojavio
nenajavljen?
„Moj nećak je bio u pravu,“ rekao je. Njegove oči su me bušile i ja bih
radije radila nešto drugo satima nego trpjela njegovo ispitivanje još jednu

179
Naš svet knjiga

sekundu. „Ti si veoma talentirana.“ Glas mu se stišao. „Pitam se koliko si

talentirana i za druge stvari“.
Nisam mogla disati.
Moj otac je želio da zavedem ovog muškarca, i evo ga tu, daje mi savršenu
priliku. Goran je bio šef Srpske mafije, ali ja nisam bila idiot. Ja sam vidjela
sve ispod te motivacije. Ovo je bila borba između porodice. Da li je Goran
bio zainteresiran za mene je bilo irelevantno. Njegov cilj je bio da oslabi
Vasilija.
A pošto se činilo da je mlađi Marković bio zaljubljen u mene, stariji želi
da to iskoristi za svoj prvi udar. Grlo mi se stisnulo dok mi je puls divljao.
Pogled u Goranovim očima je bio seksualan i dominantan. Ja sam došla do
toga da uživam u takvom pogledu od Vasilija, ali od ovog čovjeka? Bilo je
odvratno.
U kuhinji Whitney je ispustila tavu koja je glasno odzvanjala u sudoperu.
Ja sam se trznula od tog zvuka. A njegov iritantni pogled je odletio prema
njoj prije nego se vratio na mene.
„Htio bih s tobom razgovarati u privatnosti,“ rekao je. „Dođi.“
Šef Srpske kriminalne porodice nije tražio dopuštenje. Voljela bih da
jeste. Dok je koračao prema uredu, ja sam pogledala prema Whitney kao da
bi me ona mogla spasiti. Zabrinuto se osvrnula. Misao koja me je tada
pogodila je bila šokantna. Ja nisam željela biti sama ni s jednim muškarcem...
Ni s jednim, osim Vasilija.
Imala sam užasnu sumnju na ono što će se dogoditi u uredu. Kao bolesni
déjà vu, počela sam razmišljati o scenariju. Ako Goran pokuša biti nasilan sa
mnom, da li bih mogla doći do pištolja u ladici na vrijeme?
Budi smirena. Možda on samo želi razgovarati. Marširala sam prema uredu,
sigurna da idem u propast.
Bilo je primjetno hladnije tu. Soba je sva u tamnom elegantnom drvetu i
nasuprot stolu u sredini je stajao kožni kauč. S druge strane se nalazi veliki
prozor, u obliku luka, s ugradbenim ormarom knjiga i kamin i ja sam gledala
u jednu od slika na polici. Prelijepa žena tamne kose je stajala pored klavira,
držeći bebu u svom naručju dok je mali dječak visio oko njene noge.
Vasilijeva majka.
Suočila sam se s muškarcem u prostoriji, koji je bio odgovoran za smrt te
žene.
„Zatvori vrata,“ Goran je zapovjedio. Čučnuo je pored kamina i kad ga je
upalio pojaviše se narančasto-žuti plamenovi iza keramičkih trupaca.
180
Naš svet knjiga

„Izolacija je ovdje uvijek bila loša. Prozori propuštaju svu toplotu.“

On se uspravio, a njegov pogled me je kirurški procesirao.
„Ti si nestašna curica.“ Ton mu je bio zadirkujući. Da li je primijetio kako
drhtim i kao da uživa u mojoj tjeskobi. „Pričaš li ti, djevojko?“
Prisilila sam se da procijedim. „Da. O čemu želite razgovarati?“
Ako krene na mene, radije ću krenuti u stranu nego nazad i pomjeriti se
prema ornamentnom stolu s pištoljem u zadnjoj ladici.
„Vasilije te nije trebao dovoditi na večeru neku noć.“
Ne, nije trebao, ali kao da sam imala izbora? Prešutjela sam odgovor i
izabrala piljiti u treperave plamenove radije nego u impozantnog muškarca
ispred mene. Stajali smo nekoliko koraka udaljeni, a ipak je bio previše blizu.
„Čula si naš razgovor o stvarima koje bih ja volio da nisi.“
Da li je Goran došao ovdje samo da bi me ušutkao? Uspravila sam se,
osjećajući prvi trag olakšanja. „Ja ne ponavljam stvari koje nisu za mene.“
Obično je osmijeh trebao ljudima olakšati, ali ja sam naučila da Marković
osmijeh znači opasnost.
„Ti se i činiš tihi tip.“ Napravio je prvi korak u mom smjeru i ja sam znala
da je to samo početak. Pomjerila sam se suptilno prema stolu dok je on
nastavio govoriti. „Meni se sviđaju žene koje znaju šutati.“
To je imalo duboko značenje, to je bilo porazno i napravio je još jedan
korak. Prilagodila sam se, praveći razmak između nas.
„Klub koji su Rusi spomenuli za večerom,“ rekao je „ima žene poput tebe.
One su mlade i lijepe i ne pričaju osim ako im se ne kaže. Zapravo, one će
biti apsolutno tihe ako im tako kažem.“ Goranov korak je bio veći od moga
i on je imao više prostora. „Nije važno što im radim. Jebem ih, postanem
grub, kako god da želim. Plaćene su da budu poslušne i ja uživam ići u taj
klub jako puno.“
Stranica stola se zakopala u moje bedro. Čak i s vatrom iz kamina, bilo je
arktički u uredu. Goran je ležerno odmarao ruku na svom pojasu, no taj
pokret je imao prijeteću svrhu. Poput Vasilija, njegov stric je preferirao ispod
ramena držač, a vrh njegovog crnog pištolja se pojavio sa strane njegovog
sakoa.
„S obzirom da ja tamo ne mogu ići više,“ rekao je, „ti ćeš biti adekvatna
zamjena.“

181
Naš svet knjiga

Grizla sam se za unutarnju stranu obraza još jednom i pokušala ne

reagirati. Riječi su imale čudan okus u mojim ustima, ali nije bio neugodan.
„Ja sam s Vasilijem.“
Goran me je pogledao prezirno. „Pa, budi s Vasilijem. Briga me.“ Njegov
teški glas je bio apsolutan. „Ali kad sam ja ovdje ti ćeš raditi ono što ti ja
kažem.“
Strah je bio velika knedla u mom grlu koju nisam mogla progutati.
Vasilije ne bi dijelio. „On to ne bi dozvolio.“
„Njemu se to neće sviđati, no možda sada dva puta razmisli o
osporavanju mojih naredbi.“
„Ako dotaknem nekog, on će me ubiti.“
Goranova ramena su se podigla u ravnodušnom slijeganju. „Možeš poći
sa mnom. Moja kuća je veća od ove. Smisliti ću gdje da te smjestim.“
To nije bila opcija. Vasilije neće mariti jesam li bila prisiljena ili ne.
Ostaviti ga zbog njegovog strica bi bila apsolutna izdaja. Goran je uzeo
Vasilijevu majku i uništio cijelu porodicu u tom procesu. On je bio posesivan
u vezi mene kao dijete sa svojom najdražom igračkom. Vasilije nije volio, ali
mu je bilo stalo do mene na neki njegov način.
I... ja sam osjećala, isto tako. Nadala sam se da ću ga preobraziti u
partnera, a povezanost s njim je bila poput ničeg što sam imala do sad.
Muškarac koji je piljio u mene sa željom koja ocrtava njegov izraz lica me
nikad neće vidjeti kao partnera. On bi me jebao da prevarim Vasilija i kad
poslužim svrsi, bila bih zbrinuta s metkom ili nečim sporijim i više bolnim.
„Ja ne idem nikud,“ rekla sam.
Goran je trepnuo i nasmiješio se zlim osmijehom. „Dobro.“ Pogledao je
prema kauču. „Izvoli sjedni.“
Koljena su me umalo izdala.
Ako pozovem Whitney u pomoć, on bi možda izgubio strpljenje sa mnom
ili bi njoj nešto uradio. Ja sam bila sama i morala sam donijeti odluke upravo
sada.

182
Naš svet knjiga

Ili ću krenuti za pištoljem ili ću zanemariti taj plan i pratiti njegovu

naredbu. Možda neću imati drugu šansu, osim ako sam sposobna da otmem
njegov pištolj, ali to se činilo nemogućim. On je bio puno veći i jači.
No ako ubijem njegovog strica, Vasilije će biti bijesan. Većinom zbog toga
što ga je on htio ubiti.
Mogu li stići na vrijeme do ladice? Morala bih pucati čim se domognem
pištolja prije nego Goran uspije izvući svoj pištolj.
Ne zaboravi provjeriti okidač. Ako bude zakočen kad pokušam pucati, to će
mi ukrasti potrebno vrijeme. Hvala Bogu da se Konstantine složio da me
odvede u streljanu kad sam ga pitala prije nekoliko godina.
„Jesi li me čula?“ Glas mu je bio iznerviran jer sam ja još uvijek stajala
mirno, pokušavajući shvatiti što da radim.
Nisam bila spremna da donesem odluku u kojoj bi obje opcije mogle
okončati moj život.
„Ne volim kad sjedim.“
„Ne sjećam se da sam pitao.“ Iritacija je bljesnula u njegovim okrutnim
očima i one su plamtjele više od vatre.
Kad je bilo očito da se ne kanim pomjeriti s mjesta pored stola, izraz mu
se stisnuo i svaka molekula zraka je isparila kad je krenuo naprijed.
„Molim vas, ne dirajte me,“ dahtala sam, mrzeći koliko sam slabo
zvučala, no moj zahtjev nije ga zaustavio. Zakopao je ruku ispod moje,
stišćući meso iznad mog lakta i ja sam uvenula. Stisak mu je bio intenzivan
i ni sličan Vasilijevom. Bol je bila monotona, prilično mizerna.
Bila sam veoma glupa, a moje mirovanje će me ubiti. Zašto se nisam
kretala brže? Sad kad me drži, moja prilika je kliznula. Nisam kanila tratiti
ni sekunde više ili dozvoliti da drugi čovjek stavi svoje ruke na mene kad ja
to nisam željela. Kad je Goran počeo da me vuče prema kauču, ja sam se
borila da se pokušam osloboditi i zakačila slobodnom rukom za ivicu
čvrstog stola.
„Ne!“ Glasno sam zaplakala. „Stani!“
Stisnula sam snažno drvo, ruka me je boljela, a stisak na mojoj ruci se
pojačao dok nije trebala sva snaga da ne zavrištim.
Koraci su odjekivali na tvrdom drvetu i silovito su prilazili. Whitney,
dolazi da me spasi.
Kad bih mogla doći do pištolja, ona bi bila svjedok cijele jebene stvari.
Vrata se širom otvoriše i...
Blayd!

183
Naš svet knjiga

Vasilije – ne Whitney – je upao. Pištolj mu je bio u ruci i bio je spreman, a

lice mu je bilo agresivna maska. Goran i ja smo se zaledili u isti moment, a ja
sam promatrala kako mlađi Marković stupa na scenu. Zamijetio je ruku svog
strica na mojoj, prebacio pištolj u lijevu ruku, a zatim zamahnuo svojom
desnicom u Goranovu glavu s glasnim udarcem mesa od meso.
Udarac me je oslobodio i ja sam s objema rukama pala na sto,
pokušavajući ostati na nogama. Goran je rekao nešto na srpskom, što je
mogla biti psovka ili dvije, dok je teturao u stranu.
„Koji kurac ti radiš?“ Vasilije je pitao.
Goran je držao svoju glavu u rukama. Udarac ga je potresao i isto uradio
i meni. Gledati kako Vasilije udara svog strica me je potreslo do srži. Kad se
oporavio, Goran je posegnuo za pištoljem.
„Prije nego uradiš to,“ Vasilije je rekao, vraćajući svoj u dominantnu ruku
„možda da razmisliš kako će Luka reagirati.“
Što god da je to značilo, upalilo je i Goran je odustao od ideje da posegne
za svojim oružjem. No još uvijek je bio pun bijesa. „Ti misliš da možeš dići
svoju ruku na mene, ti govno malo?“
„Pa, ti si prvi stavio svoju ruku na moje vlasništvo.“
Oči njegovog strica su se toliko suzile da su postale prorezi. „Tvoje
vlasništvo nema odanost. Djevojka je nasrnula na mene. Sva je plazila po
meni otkad sam došao tu.“
Gušila sam se od slušanja laži. „Nisam!“
Vasilije me nije ni pogledao i nije oklijevao. „Nema šanse.“
„Ti ćeš vjerovati svojoj ruskoj kurvi, a ne meni?“
Vasilijeve mračne oči su se izoštrile. „Kad lažeš? Da.“ Uspravio je svoja
ramena i svoj stav, pripremajući se za udarac koji bi krenuo u njegovom
smjeru. Ne, ne dolazi. „Što ti, jebo te, radiš u mojoj kući? Jesi li zaboravio da
mi sigurnosni sistem javlja kad neko otvori vrata?“
Sumnjam da je Goran to zaboravio. On je želio da Vasilije dođe kući ili
me ne nađe ili me uhvati s njegovim stricem. Goranu je trebao dugi trenutak
da odgovori. „Bio sam znatiželjan koliko si ti ozbiljan s njom, ili je srijeda
navečer bila samo predstava za Ruse.“
„Je li ti to mene zajebavaš? Mogao si samo pitati.“
„I rekao sam ti da je se riješiš.“
Vasilije uzdahnu. „Da, jesi, ali ja to ne želim. Zabavljam se, stoga ona
ostaje.“ Glas mu je bio odlučan. „Uvijek postupim kako mi kažeš, a ovo sam

184
Naš svet knjiga

zaslužio. Duguješ mi.“ Neočekivana zabavljenost mu je prešla licem. „Ma

daj, pogledaj je. Ona je bezopasna.“
Bila sam veoma napeta, borila sam se da zadržim ručak da ne povratim i
nisam mogla prepoznati njegovo skriveno značenje.
Goranov izraz je bio krut. „Ne dugujem ja tebi ništa nakon ovog udarca.
Imaš sreće što sam voljan preći preko toga, no ti moraš prestati misliti svojim
kurcem i početi koristiti mozak koji ti je tvoj otac dao.“
Vasilije je imao nešto za reći što je kipilo ispod površine, no odabrao je da
to prešuti.
Goran je ispusti zvuk duboke frustracije. „Ja ovo dozvolim i ti se jebeno
vraćaš u red. Ti imaš mjesto u ovoj porodici, a to je ispod mene.“ Protrljao je
blago mjesto gdje je bio udaren. „Ispod mene ili nikako uopće.“
„Jasno mi je,“ Vasilije je ispalio.
Proračunati pogled njegovog strica je prelazio preko mene kao da sam
smeće, a zatim se vratio na svog nećaka. „Ruskinja. Sramim se zbog tebe.“
„Zar ti oči ne rade? Zbog čega bi bio posramljen?“
Goran se nasmiješio i alarm je opet zazvonio u meni. „Dobro“, rekao je.
„S obzirom da si toliko ponosan na nju, onda pretpostavljam da je dovodiš
na Badnjak?“
Vasilije je oklijevao. Tek toliko da bi se uočila njegova nevoljkost. Zatim,
spori smiješak koji se pojavio na njegovom licu, potpuni s njegovim
rupicama. „Naravno.“
„Divno.“ Ton mu je bio pun sarkazma. Uputio mi je zadnji teški pogled,
rekao nešto na srpskom i otišao. Ostala sam mirno, rukama se pridržavajući
za sto i gledala Vasilija dok je slušao kako se vrata otvaraju i treskom
zatvaraju.
Vratio je pištolj natrag u futrolu, no to je bilo sve. Stav mu je bio napet.
„Jesi li dobro?“
„Jesam.“ Osim što mi je glas bio drhtav i nisam se usudila pomjeriti ruke
sa stola da ne bih pala. Moje srce je još uvijek udaralo poput bubnja. Bilo je
pitanje života i smrti u ovoj sobi prije par minuta i još se nisam oporavila.
Zabrinuti ženski glas je odjeknuo negdje iza vrata ureda.
„Vasilije?”
„Sve je u redu,“ odgovorio je Whitney. Napravio je oprezni korak i
nekako se za promjenu nije činio prijetećim. Pitao je tiho. „Što se dogodilo?“
„Rekao je da treba da razgovara sa mnom u privatnosti i rekao mi da
radim…“ riječ je zapela u mom grlu, „što god on poželi.“ Pogled mi se
185
Naš svet knjiga

spustio na moje raširene ruke. „Pištolj se nalazi u zadnjoj ladici. Mislila sam
da ću ga morati ubiti.“
Vasiliju je dugo vremena razmišljao o mojoj izjavi i…
On se nasmijao.
„Jebo te, i ti i ja zajedno. Dobra stvar je da nisi. To bi me raspizdilo.“
Uputio mi je svoj savršeni osmijeh, bljesnuvši me rupicama, ali to je bilo
prijeteće. „Ja sam onaj koji će ga ubiti.“
Trebalo me zabrinuti što mi je on najprivlačniji kad izgleda kao vrag?
Žurno sam mu rekla. „To sam isto pomislila kad sam krenula po pištolj.“
„Prokletstvo Oksana.“ Krenuo je prema meni i zakopao ruku u moju
kosu nježno me povlačeći da nam se pogledi sretnu zbog čega sam odlijepila
ruke sa stola. Moja kosa je bila jedino mjesto gdje me je fizički držao, ali su
me njegove intenzivne oči uspravljale. On me je dodirivao, ali zapravo nije.
Skoro… kao da je čekao znak da je bilo u redu da stavi svoje ruke bilo
gdje na mom tijelu.
„Možeš me dodirnuti,“ rekla sam.
Oči su mu bljesnule od gladi i od nečeg što je izgledalo kao očaj.
„Kao da mi treba jebena dozvola.“
Njegova usta su pričala jedno, a njegova djela drugo. Čim sam mu dala
dozvolu, usne su mu zapečatili moje, a ruke mu stisnule moj struk. Bila sam
prilagođena uz njega, pritisnuta uz njegovo čvrsto tijelo dok nisam jedva
disala.
Sve se vrtjelo izvan kontrole.
Bol ispod njegovih ruku je bio ugodan i erotičan. Nepoznat osjećaj u
kojem sam uživala, a ta neugodnost me je činila živom. Nisam trebala željeti
njegov dodir, no ja sam već počela žuditi za njim.
„Ako dođe još jednom blizu tebe,“ rekao je između grubih poljubaca
„zajebi moj plan. Ja ću ga ubiti.“
Povjerovala sam mu.
Mogla sam iskoristiti priliku da se približim Goranu i poslušam naredbu
mog oca, no ja sam napravila svoj izbor. Ja sam bila u ovom. S Vasilijem,
oboje možemo dobiti ono što želimo. Moj otac me je podcijenio kao i Vasilijev
stric njega i nadam se da će to biti pad za obojicu.

186
Naš svet knjiga

Subotu navečer nakon večere, Aleksandar se pojavio u kući. Vasilije me

je odveo u još jedan šoping tokom dana, kupio mi još odjeće, nešto šminke i
– šokirajući potez – mobitel. Samo dva broja su bila memorirana, Johnov i
njegov. Da li je to bio način da me prati ili da mogu pozvati pomoć ako se
njegov stric ponovo pojavi?
Bila sam ugurana u stražnje sjedište Lexusa s Vasilijem, Johnom iza
volana i Aleksandrom u prednjem sjedištu kao zadnji put.
„Kud idemo?” pitala sam, trudeći se da budem ležerna.
„Van,” rekao je Vasilije.
Nije rekao ništa više, zadržavajući informaciju samo zbog toga što sam je
ja željela. On je volio da me drži van ravnoteže.
Nakon što sam se smirila od Goranovog posjeta jučer, Vasilije i ja smo
pojeli ručak koji je spremila Whitney, a on se vratio na posao da završi
ostatak dana. Ja sam pokušavala komponirati, ali sam većinu popodneva
provela gledajući u tipke i pokušavala zaboraviti sve osim Vasilijevih usta
koje su bile na mojima.
Držala sam nesigurnost podalje, no to nije bilo dovoljno da mi se vrate
moje note.
Odveo me je u svoju spavaću sobu nakon večere i jebao me dok se nisam
tresla od orgazma tako divljeg, da su mi suze krenule iz očiju. Zatim je on
zarežao od svog i ja sam opet čula muziku i dvadeset minuta kasnije nakon
što je on zaspao, ja sam se vratila za klavir.
Tokom vožnje, Aleksandar je razgovarao s Vasilijem o stvarima koje
mene nisu zanimale. Video igrice. Sport. Koja slavna ličnost ima najbolje sise.
Kad smo stigli u bar, izbacivač nije provjerio isprave niti jedno od nas.
Ogromni muškarac pored vrata se nasmiješio Vasiliju i pokazao nam da
prođemo pored ljudi u redu.
Nisam bila sigurna što je više bilo zadivljujuće. Činjenica da me je Vasilije
poveo da upoznam njegove prijatelje ili bezbrižni način na koji se on ponaša
s njima. Bilo mu je tako lako smijati se ili pričati viceve. Slušao je razgovor
bez da dominira.
Sjedili smo u VIP odjeljku i sva pića su išla na Marković račun. Njegovi
prijatelji, većinom dečki, ali i nekolicina djevojki, su bili njegovih godina i
bili su njegovi prijatelji iz bratstva na koledžu.
Oni su obožavali Vasilija.

187
Naš svet knjiga

Dečko koji me je jebao nagnutu preko svoga kreveta prošlu noć je nestao.
Gledati ga sada je bilo kao da gledam stranca.
Jedva sam progovorila riječ cijelu noć. Ispila sam pića koje je poručio,
sjedila pored njega na sofi i smijala se prazno kao prava mala kurva dok
nisam bila pijana dovoljno da nisam marila. Bilo je nemoguće ignorirati
Aleksandrove poglede kad Vasilije nije gledao.
Nije mi se sviđao podsjetnik kako mi ponestaje vremena. Bilo je izvedivo
da mogu od Aleksandra ukrasti još par dana kad dođu novi uređaji no
jednom će shvatiti da sam dva puta zajebala svoje vlastite ljude i on će me
odvesti brzinom otkucaja srca.
„Pijana sam,” objavila sam Vasiliju, dovoljno glasno da njegovi prijatelji
čuju. „Želim ići kući jebati se.”
Nekolicina ih se nasmijala, a neki su ga zavidno gledali. Ja nisam bila
pijana. To sam rekla jer sam htjela biti sama s njim, a seks je je bio najbrži
način da se spojimo.
Vasilije se smijuljio. „Onda idemo odjebati odavde.”
John nas je dovezao do kuće, Aleksandar je otišao bez riječi, a kad sam
završila s vješanjem kaputa, otkrila sam da je Vasilije u kuhinji s kutijom u
njegovim rukama.
„Ovo je za tebe.” Nasmiješio se opasnim smiješkom.
Snažno sam progutala, uzela malenu, neupakiranu kutiju i otvorila
poklopac. Unutra je bila crno donje rublje, suprotno od djevičanskih stvari
koje mi je kupio ranije.
Oči su mu bile naelektrizirane od žudnje. „Vrijeme je da odeš gore i vidiš
kako ti pristaje.”

188
Naš svet knjiga

Vasilije je sjedio na krevetu i igrao se svojim mobitelom dok sam ja nosila

kutiju u njegovu kupaonicu da se obučem. Tu nisu bili samo grudnjak i
gaćice već i samostojeće čarape i halteri. Bila sam veoma oprezna dok sam
navlačila svilene čarape u pokušaju da ih ne uništim. Hoće li me kazniti ako
to učinim? Stavila sam haltere i zakačila vezice na čipkani rub na svakom
bedru.
Donje rublje je je bilo isto kao i ono bijele boje koje sam imala. Samo mreža
i čipka, zatamnjena dovoljno, da zadirkuje golotinju. Kad sam konačno
završila, pogledala sam u svoj odraz i vidjela kako mi lice gori.
Bilo je nevjerojatno što nekoliko komadića čipke može uraditi. Bila sam
samouvjerena i Vasiliju će se svidjeti ono što vidi. Uzela sam novi svijetlo
crveni ruž koji mi je kupio i stavila ga. Plavi ton moje blijede kože je činio
moju boju još dramatičnijom. Prešla sam prstima kroz plavu kosu,
razbarušivši je i ušla u spavaću sobu.
„Puši kurac,” rekao je.
Njegov teški pogled se urezivao preko malenih komadića tkanine koji su
me prekrivali i ja sam napola očekivala da mu krenu sline s jedne strane usta.
Ustajao je i prešao rukom preko prepona, trljajući se kroz hlače. „Ostani tu.”
Otišao je, samo da bi se vratio s mojim crnim štiklama koje mi je obuo.
„Što je to značilo? To na srpskom što si rekao?” pitala sam dok sam ulazila
u cipele, kompletirajući izgled.
Nacerio se. „Puši kurac.”
Trepnula sam.
Polako, kleknula sam, spuštajući jedno, a zatim i drugo koljeno dok sam
posezala za dugmetom na njegovim hlačama, no on je odmaknuo svoje
kukove.
„To je izraz, ne naredba.” Zakačio je rukama ispod mojih i povukao me
na noge. „Doći ćemo do toga, ne brini, no želim te uslikati prvo.”
„Je li ti uopće ostalo prostora u mobitelu?” Sinoć je dosta slikao.
Nagradio me je pljuskom po guzici i bila sam sigurna da je ostavio
savršeni crveni otisak svoje ruke. Ugrizla sam se za usnu. Nošenje donjeg

189
Naš svet knjiga

rublja me je napalilo, a njegov agresivni dodir je bio predigra za kojom sam

žudila.
Njegov foto šuting nije dugo trajao. Imao je poteškoće da zadrži ruke
podalje i kad me je poljubio, njegova erekcija se zakopala u moj stomak.
„Povuci gaćice sa strane,” naredio je, povlačeći se i usmjeravajući mobitel
prema meni. Zakačila sam prstima za ivice gaćica i povukla ih sa strane i kad
je ispustio zvuk odobravanja to je poslalo struju želje kroz mene.
„Želim da me jebeš,” rekla sam. To nije bila gluma. Sirova potreba u mom
glasu je bila stvarna.
„Je li?” zadirkivao je. „Samo sekundu i hoću.” Pogledao je dolje u
mobitel, klizeći po ekranu. „Želim biti siguran da će Petrov prvo ovo vidjeti.”
Njegove riječi su me bacile u zaleđeni bazen i ja sam se gušila. „Molim?”
Vasilijev izraz je bio opak. „U dobrom sam raspoloženju.”
„Ti šalješ te slike Sergey Petrovu?” Nisam osjećala stid u većini slučajeva,
ali čak je i ovo bilo izvan mojih granica. Taj čovjek je bio moj otac.
„Ne.” To je rekao kao da sam smiješna. „One su poslane drugom Petrovu,
Konstantinu. Govnu koji je buljio u tebe, sjećaš se?”
„Ahuyet!” Posegnula sam za mobitelom da ga zaustavim. „Ne možeš.”
Vasilije se iznenađeno izmaknuo. „Što tebe briga? Nikad ga više nećeš
vidjeti.”
Panika je tako glasno odjekivala u moj glavi, da je bila zaglušujuća. „Ne
možeš to znati.”
Kad sam posegnula za njegovim mobitelom po drugi put, on je ustuknuo
i nepovjerenje je naoblačilo njegove oči. „Mogu, jer će on biti mrtav do
krajem sedmice?”
„Što?”
„Rusi su previše pritisnuli mog strica. Dao je zapovijed sinoć. Rusi su
željeli kontrolirati nas, ali umjesto toga? Oni će dobiti rat.” Vasilije se
ponašao kao da govori o nečem bezazlenom. „Dat ću mu par prljavih slika i
poslati ga s praskom.”
Zakopala sam ruke za njegove nadlaktice, napola trebajući njegovu
podršku. Tresla sam se od straha za svog brata dok mi je um ludio. „Ne.
Vasilije nemoj. Molim te.”
„Što je, do vraga?” Zbunjenost ga je obuzela.
Zaklopila sam oči i suho progutala, nesposobna da vidim bilo koji drugi
način za moju situaciju. „Moraš to zaustaviti. Ne možeš ubiti Konstantina.”
„Zašto jebote ne? Rusi su…“
190
Naš svet knjiga

„On je moj brat.”

Izjava je visjela, obustavljena u vremenu dok je Vasilije procesuira.
Osjetila sam povezanost s njim jaču i stvarniju nego što sam mislila da je
moguće. Da li je on išta od toga osjećao ili će me ubiti sada kad sam uništila
povjerenje?
Konačno me je sumnjičavo pogledao. „Ja sam vidio Konstantinovu
sestru, a ti nisi ona.”
Znam da će moja sljedeća izjava biti čavao u mom sarkofagu no svejedno
ću je izgovoriti. “Tatiana je moja polu-sestra. Konstantine je moj polu-brat.”
Sumnja je isparila s lica i ostavila čvrsti izraz. Mogla sam vidjeti kako
pokušava složiti stvari u svojoj glavi. Tražio je način da me poveže s
porodicom bez da upliće moga oca, no morala sam izreći cijelu istinu.
„Kad je moja majka umrla, bila sam poslana Sergeyu Petrovu.” Moj glas
je puknuo od stresa. „Mom ocu.”
Jesam li ga slomila? Vasilije je samo gledao u mene. Činilo se da ne diše.
Soba je postala hladnija od Sibirske zime.
„Ne vjerujem ti,” rekao je, ali je lagao. Gledala sam kako mu pogled bježi
do ladice gdje smo oboje znali da je tamo pištolj i bol me je ubola u rupu gdje
je trebalo biti moje srce. On je razmišljao da me ubije.
„Da je Sergey imao još jednu kćerku,” rekao je, „ja bih znao.”
Odmahnula sam glavom. „Niko ne zna. To bi bilo poniženje za moju
porodicu, pogotovo za moju maćehu, kad bi se saznalo. Žao mi je što sam ti
lagala, ali…“
Puknuo je. „Ne vjerujem ti.”
„...većina toga je istina. Ja mrzim svog oca. Ja nisam neprijatelj, Vasilije.
Ja sam tvoj saveznik.”
Pomjerio se tako brzo, da nisam registrirala dok se oštra bol njegovih
prstiju nije zakopala u moje bokove kad me je dodirnuo. Unio se u moje lice.
Oči su mu bile mračne i bijesne i jedino što sam mogla vidjeti. One su prijetile
da će me spaliti. „Ja. Ti. Ne vjerujem.”
Dahtala sam od bola. Obično mi se sviđalo kad je grub, no ovo je bilo
drugačije. Nije bilo seksualno. Nije to radio da izazove zadovoljstvo. Ovo je
bio čisti, sirovi bijes. Kažnjavanje.
„Molim te, samo me saslušaj. Mi možemo pomoći jedno drugom. Ja ga
želim ubiti,” ugrizla sam se. „Samo što ne znam kako da to uradim da ne
završim mrtva.”

191
Naš svet knjiga

Podignuo me je i bacio na krevet tako snažno da su mi se zubi sudarili i

ja sam zajecala. Pomaknula sam se unatrag na madracu i…
O Bože. Krenuo je prema ormariću izvukao ladicu tako jako da je pala i
izvukao pištolj. „I koji kurac ti misliš da ću ja sad uraditi kad znam da si…“
vidno se borio da to izbaci van, „...jebena Petrova?”
„Ne znam.” To je bio najiskreniji odgovor ikad. „Moj otac je zaslužio da
umre, a možda i ja, isto, ali ne i Konstantine. Otac me je poslao ovdje da
postavim uređaje za prisluškivanje, znajući da ćeš me ubiti ako me uhvatiš.
Njegovu vlastitu jebenu kćerku. Ništa mu ne značim. Potrošni pijun, kao i
oni ljudi u skladištu.” Rekla sam i naglasila empatije. „Poput Ivana.”
Na spomen čovjeka koji je ubio Addisoninu porodicu, cijev pištolja se
podigla i ja sam mrvicu umrla. Uperio je cijev u mene kao da sam stranac.
To nije bilo fer. Možda je mislio da je sve što sam govorila bila laž i sad sam
bila stranac.
„Molim te, sačekaj malo,” molila sam. „Konstantine je spasio moj život.
On je bio taj koji je odvukao Iliu Volkova od mene.”
Ime mu je odzvonilo prepoznavanjem i to nije bilo iznenađenje. Ilia je
zasigurno bio na srpskoj listi praćenja. „Isuse Kriste! Ti si ubila Volkova?
Rekli su da je to bila nesreća.”
„Nije. To sam bila ja i ponovila bih opet. No, Konstantine… on je uvjerio
našeg oca da je to što sam uradila bilo opravdano. Još uvijek sam živa zbog
njega, stoga te molim.”
Ispod čvrstog ciljanja pištolja, popela sam se na koljena. „Molim te. Ne
možeš ga ubiti.” Tresla sam se tako snažno da je bilo čudo da se nisam
raspadala. „Možeš ubiti mene umjesto njega,” šapnula sam, „ako ubiješ mog
oca prvo.”
„Boli me kurac što ti želiš.”
Kao i prvu noć kad sam došla ovdje, bilo mi je teško gledati u njega i ja
sam odmaknula pogled. Otreptala sam plamteće osjećaje u mojim očima dok
sam gledala u plahte ispod mene. Jedini zvuk je bilo moje neuravnoteženo
disanje i urlikajući puls u mojim ušima.
„Što ti želiš?” pitala sam.
„Proklete odgovore,” režao je. „Tu noć u skladištu… reci mi kako si znala
da ću tebe odabrati?”
Progutala sam tako snažno da se čulo. Spremala sam se potpisati nečiju
smrtnu presudu. „Da nisi ti, Aleksandar bi me izabrao.”

192
Naš svet knjiga

Psovke na srpskom su izašle iz njegovih usta i bez da ih razumijem, bile

su tako oštre i obojene bijesom, da sam osjetila malene iglice kako se zabijaju
u moje meso. Svojim perifernim vidom sam zamijetila kretnju. Vasilije je
prišao korak bliže prinoseći pištolj bliže mojoj glavi.
„On je u tome?”
„Moj otac je iskoristio Aleksandrove kockarske dugove kao polog.”
„Mater mu jebem!” Još srpskih riječi je izašlo van. Još više imaginarnih
iglica se urezalo u moju kožu, ostavivši me izloženu i ranjivu. Sva moja
planiranja su pala u vodu u ovom trenutku i ja sam osjetila kako mi Vasilije
klizi i shvatila sam kako sam bila jebena glupača. Trebala sam jednostavno
ubiti svog oca kad sam imala priliku. I onako ću umrijeti, ali barem bih se
osvetila.
„Nisi bila uplašena prošli put kad sam imao pištolj uperen u tebe,” urlao
je. Zaklopila sam oči. „Jer bi ga zapravo mogao upotrijebiti večeras.”
„Jebeno si u pravu. Pogledaj me.”
Trznula sam se od hladnog metala kad je pritisnuo uz moje tjeme i
prisilila sam vratiti svoj pogled uz njegovo tijelo. Kad su nam se pogledi sreli
nisam mogla zadržati plač od tjeskobe. Nisam bila toliko tužna zbog sebe
koliko zbog gubitka onog što smo imali. To je bilo tako sjebano.
Njegov ton me je provocirao. „Zbog čega plačeš kad si mi rekla da nemaš
osjećaja? Ili je to bila još jedna laž?”
„Skoro sve je bila istina. Ja sam kćerka operne pjevačice iz Kazana. Ubila
sam čovjeka koji me je dirao kad to nisam željela i nakon toga sam napisala
mračnu pjesmu koju sam jedino odsvirala tebi.”
Cijev je klizila niz moje lice, prešla preko vrata. Moja koža je bila topla i
iziritirana na tom putu.
Glas je prijetio da će me izdati no ja sam nastavila. „Ti si radio ono što
sam željela. Moj otac je zlo. Kad sam mu rekla što mi je Ilia uradio, nije mi
vjerovao. Ili mu nije bilo stalo. U svakom slučaju, njegova ravnodušnost je
bila izdaja. To je bilo gore od Iliinog zlostavljanja. Sergey Petrov bi mogao
umrijeti hiljadu puta i opet nisam sigurna da bi bilo dovoljno.”
Vasilije je zadržao pogled na mom dok je cijev putovala niže. Prelazila je
preko ključne kosti, namjerno je pomjerajući preko mojih teških pluća. To je
prisililo riječi iz mene.
„Ti si jedini tip s kojim sam bila.” Protisnula sam dah. „Jedini čovjek kojeg
sam pustila u svoje tijelo i u svoju glavu.”

193
Naš svet knjiga

Oči su mu plamtjele izopačenom žudnjom i vrh pištolja je promijenio

smjer. Pratio je rub čipkastog grudnjaka, ljubeći moju drhtavu kožu i
zabadajući se između mojih dojki. Zrak se vrtio oko nas, pun seksa i
opasnosti. Teklo je poput struje, donoseći neželjene valove po mome tijelu i
natjerao me da se probudim od jeze.
Moje bradavice su se stegnule u čvorove. Mišići su napeli nisko u mom
stomaku kad je nastavio vući teški metal niz centar mog stomaka. Zjenice su
mu se proširile, a njegovo disanje se ubrzalo. Imati ovakvu vrstu moći nada
mnom je bio ultimativna stimulacija za njega, kao što je bila za pokornu
stranu mene. To je bilo bolesno, ali smo bili bolesni zajedno.
„Ti si jedini,” rekla sam, „kojem je dozvoljeno da me dodirne.”
Kao da mu je trebala potvrda, njegova slobodna ruka se pojavila i klizila
iza moga vrata. Povlačio me je na koljenima bliže ivici kreveta i pritisnuo
pištolj između mojih nogu. Hladnoća se probijala kroz čipku, ali kontakt je
bio i bolan i ugodan na ugrijanoj koži.
Pogled mu se spustio do mojih usta i promatrao kako mi se usne
razdvajaju. Na moment, činilo se da razmišlja da me poljubi, no povukao se
kad je bolje razmislio. „Neću ljubiti tvoja jebena lažljiva usta.”
Pištolj se pomjerio, gurao da masira moj otečeni klitoris, izazvavši nježno
stenjanje. Njegova široka ramena su se s uzdahom podigla i nije me
zaustavio kad sam sklopila prste ruku iza njegovog vrata i prislonila čelo uz
njegovo.
„Želiš me kazniti?” Trebala bih se osjećati slabom, ali umjesto toga sam
pronašla snagu. „Samo naprijed, Vasilije. Ja sam tvoja. Ja sam tvoje jebeno
vlasništvo. Možeš da radiš što god želiš.”

194
Naš svet knjiga

Moja glava je bila jebena katastrofa. Bijes je ključao u mojim venama, a

potreba da nešto udarim me je preplavila. Alek surađuje s Rusima, a Oksana
me je izdala. Bio sam skoro ljut na sebe koliko sam bio i na nju. Trebao sam
to pretpostaviti. Što je žena ljepša, veća je vjerojatnost da će te zajebati.
Noseći to skupocjeno donje rublje koje sam joj kupio i kurvinski crveni
ruž, ona je bila najljepša stvar koju sam ikad vidio. Mrzio sam je. Prokleta da
je što me je tako izigrala.
Gurao sam pištolj, pritiskao rubove njene pičke i ona zadrhta. Ona je
željela da je kaznim? Učiniti ću to, u redu? Trebala je da osjeti isto ono što i
ja.
Jednom sam izgubio kontrolu. Reagirao sam impulzivno i uzeo život i
zakleo se da neću to ponoviti. Smrt nije nešto što se treba odlučiti na osnovu
jednog trenutka. Ali je i dalje bilo upitno da li Oksana trebala preživjeti.
Rekla je da mi želi pomoći da srušim Sergey Petrova, ali je također priznala
da je on njen otac i da ju je poslao ovdje. Mirisalo je na zamku.
Riječi mog oca su odjekivale u glavi. Zar je već bilo prekasno za mene?
Ruke su joj kliznule s mog vrata i stisnule moju majicu kad sam milovao
pištoljem između njenih nogu. Ona se pomjerala zajedno s njim, jebući pištolj
u mojoj ruci. Nisam to želio, ali me je napalilo.
„Što god želim,” ponovio sam.
Kimnula je, ometena osjećajem koji joj je oružje davalo i zacviljela kad
sam ga izvukao ostavivši je drhtavu.
„Dolje. Za klavir. Odmah.”
Kao poslušni ljubimac kojeg je glumila, sišla je s kreveta i poslušala
naredbu. Kad je izašla iz sobe i njeni koraci odjekivali niz stepenice, prošao
sam rukom kroz kosu, ne znajući što da radim. Osjećao sam da bih je trebao
ubiti, ali to nisam želio. Reakcija na njeno klečanje je nestala brzo kao što se
i pojavila i ostala mi je samo bijesna ljutnja.
Čak i da joj želim povjerovati, jebeno sam siguran da joj više ne mogu
vjerovati. A morao sam. Ona zna tajne o meni koje nitko ne zna.

195
Naš svet knjiga

Pogledao sam po sobi, tražeći opcije i kad mi je pogled pao na crnu

plastičnu vreću na mom noćnom ormariću, krenuo sam prema njoj. Tvrdila
je da mi je odana, no to će morati dokazati.
Kad sam došao do stepenica pogledao sam dolje i usporio.
Sjedila je za klavirom poput statue, uspravnih leđa, a prsti spremni na
tipkama. Svijetla mjesečina je ulazila kroz prozor, bacajući srebreni sjaj.
Njena bijela koža nasuprot crnom rublju je bila jebeno predivna. Savršena
slika, ali ja sam bio previše bijesan da izvučem svoj mobitel. Ta slika će
ionako biti zakačena u mom sjećanju najvjerojatnije zauvijek.
Kad sam prelazio preko drvenog poda prema njoj, okrenula se samo
onoliko da me pogleda. Nježno je uzdahnula kad je vidjela da nemam pištolj
no pogledala je u vreću koju sam držao u šaci s naznakom nesigurnosti.
Odlično. Trebala se navići da se osjeća neugodno.
Spustio sam vreću koja je glasno odjeknula na podu, zbog čega se trgnula
i krenuo sam prema kuhinji. Ono što mi je trebalo je u donjem ormariću,
najbliže podrumskim vratima. Rola crne ljepljive trake je bila praktično
nova.
Njena nesigurnost je porasla, a oči su joj se raširile od straha kad ju je
vidjela.
„Što god želim,” podsjetio sam je, sikteći. „Ustani.”
Ignorirao sam njeno drhtanje, otkinuo naljepnicu i bacio traku na tipke
klavira. Bučni, uznemirujući zvuk je odjekivao oko nas.
Njene pete su mahnito udarale i ona se spotaknula kad sam je povukao
oko druge strane klupe. Želio sam je iza, s licem prema klaviru i stavio sam
joj ruku na leđa, gurajući je naprijed.
„Dolje,” zarežao sam. „Koljena na pod.”
Oksana je uzimala duboke udahe zraka, ali je uradila kako joj je rečeno.
Kleknula je iza crne lakirane površine i zataknula pramen svoje kose iza uha,
vjerojatno previše nervozna da bih znala što da radi.
„Nagni se i uhvati noge.” Navodio sam je da postavi svoje grudi na ravno
drvo i gledao kako joj se ruke omotavaju oko stupova. Klavir je pripadao
mojoj majci i nisam želio da ga oštetim pa sam kleknuo iza nje i omotao traku
s ljepljivom stranom oko oba njena zapešća i oko stupova klupe. Odmotao
sam još trake i otkinuo dugi komad. To sam koristio da prekrijem ljepljivi
dio.
„Vasilije, ja…“ šapnula je dok sam radio na njenom drugom zapešću
istom tehnikom.
196
Naš svet knjiga

„Začepi, jebote.” Nisam htio čuti ni jednu prokletu stvar od nje upravo
sada.
Kad sam završio, pogledao sam svoje djelo i val požude me je udario. Bio
sam izopačen. Ruskinja koja kleči nad klupom i bila vezana za nju je drhtala
i postalo je još gore kad sam prstom pratio duž njene kralježnice. Njene laži
su činile da se osjećam slabićem, no kontrola koju sam sad uspostavio je
smirila uznemirene emocije u meni.
To mi je pomoglo da se fokusiram na cilj.
Glava joj je visjela, a zavjesa od njene kose je dodirivala pod. Imao sam
potpuni pristup njenom tijelu i trebala je očekivati da ću početi iskaljivati
svoj bijes na njenoj guzi svake sekunde. No bit će u krivu. Povukao sam njene
gaćice, izložio njenu golotinju i gurnuo dva prsta u njenu pičku.
„Ah,” progunđala je. Nije zvučalo kao da uživa u tome no ja nisam jebeno
mario. Nisam to radio da bih joj ugodio.
„Želim te vlažnu, da mogu ugurati kurac unutra, ti lažljiva pizdo.”
Zadahtala je od mojih brutalnih riječi, ali joj se tijelo stisnulo oko mojih
prstiju. Pumpao sam s njima, promatrao kako postaju skliski sa svakim
ubodom. Mišići su joj se stisnuli na leđima kad je pokušala pomjeriti svoje
ruke. Je li mrzila što je bila vezana? Kompletno u mojoj milosti? Ili se to
djevojci sviđalo?
Meni jeste.
Izvukao sam prste, otkopčao hlače i izvukao svoj skoro tvrdi kurac. Moj
mozak je još uvijek bio bijesan, ali mi je trebalo da se moje tijelo usidri.
Pljunuo sam u ruku i navlačio ga. Lažljivica ili uhoda, kurva je još uvijek bila
moje vlasništvo.
Nije li ona kurva? Jebala se sa mnom samo zato što je nešto trebala?
Pomjerio sam se iza nje i razdvojio joj noge. Lako su se pomjerale preko
drveta zbog seksi svilenih čarapa koje sam joj kupio. Držao sam kurac ravno
i prešao vrhom preko njene pukotine, napola iščekujući da mi kaže da
prestanem i nisam siguran da bih se zaustavio ako kaže.
Umjesto toga, ona je uzdahnula.
Dao sam joj cijeli kurac u jednom potezu. Ona je zadahtala i čuo sam
zagušujući zvuk, no nije riječ izustila. Još jednom sam se zlobno ugurao,
zabijajući se u njenu usku vrućinu, i pokušavao da ne izgubim fokus.
Po prvi put, jebao sam je s ciljem, a da se ne pobrinem za djevojku. Oksana
je trebala da se osjeti iskorišteno kao što sam ja i uspostavio sam brutalni

197
Naš svet knjiga

tempo, vozeći svoje tijelo duboko u njezino. Dozvolio sam da me bijes njene
izdaje ispuni.
Zastenjala je kad sam zgrabio šaku njene kose na vrhu glave i povukao je
nazad da bi gledala u strop. Bio sam divljak s njom. Zagrlio sam drugom
rukom oko njenog struka dok sam je jebao i udaranje mog tijela je glasno
odjekivalo sa svakim dodirom.
Zagunđala je. Zvučalo je kao da je bol pomiješana sa zadovoljstvom.
Pustio sam joj kosu i strgnuo majicu preko glave. Bio sam na prokletoj
vatri obuzet bijesom. „Reci mi da stanem,” izazivao sam je.
Ostala je tiha.
Znao sam način na koji će se povući. Raširio sam plastičnu vreću, gurnuo
ruku unutra i izvukao tubu s lubrikantom. Istisnuo sam dva puta između
njenih guzova i dok se ona napinjala, radosni cerek se raširio mojim licem.
„Reci mi da stanem,” poticao sam.
Njena šutnja je bila razjarujuća, ali me je činila tvrđim. Savio sam se u
njoj, boreći se s potrebom da je jebem dok moja sperma ne napuni njenu
pičku.
Pomjerio sam ruku na guzu, pretraživao palcem mjesto gdje je postavila
ograničenje.
„Ako ne kažeš ništa, dobiti ćeš palac u svoju guzicu.”
Prsa su joj otežala, a tijelo joj se odbijalo od mojih kažnjavajućih nasrtaja,
ali riječi nisu izlazile iz nje. Ni na engleskom ni na ruskom. Spustio sam vrh
palca i zabio prst unutra.
„Ah,“ zajecala je i usisala zrak kroz zube.
Jebi me, to je bilo vrelo. Bilo je pogrešno i prljavo, no nisam se mogao
zaustaviti. Gurati ću je dok mi ne kaže da stanem. Oksana je bila tvrdoglava,
ali sam bio i ja, i ona će biti ta koja će se prva slomiti. „Reci da želiš da
prestanem.” Moj ton ju je izazivao da to uradi. „Reci ili ću staviti još jedan
prst.”
Glas joj je bio odsječen. „Dodaj.”
„A da? Bože, ti si prljava. Koja si ti prljava, jebena drolja.”
Nisam znao je li njena reakcija bila od mojih riječi ili od načina na koji se
moj palac povlačio i počeo gurati prva dva prsta unutar njene djevičanske
guze. Bila je tako uska da sam mogao osjetiti prste kako se pomjeraju uz
kurac dok je jebem.
Osjećaj je bio nevjerojatan.
„O moj Bože,” cvilila je.
198
Naš svet knjiga

Trgnuo sam se da prestanem, pulsirajući u njenoj pički i da se priberem.

Došao sam skoro do ruba i trebalo mi je povlačenje. Izvukao sam prste i
udario je po guzi, zbog čega je cičala. „Bolje ti je da mi kažeš da stanem ili ću
te jebati u dupe.”
Trgnula se od traku i klupa se pomjerila centimetar preko poda.
„Nyet.”
„Da.” Znao sam na ruskom riječ za ‘ne’, kao što sam znao za ‘da’. Izvukao
sam se iz nje, sjeo na svoju zadnjicu i dao je odgovarajući crveni otisak ruke
na njenom guzu. „Reci ne, na engleskom.”
Noge su joj se tresle dok je klečala preko klupe, a ruke joj stiskale noge
tako snažno da su joj zaglavci pobijelili. Mišići su joj bili napeti, a njeno
disanje se podizalo i spuštalo neujednačenim tempom. „Radi što god želiš,”
rekla je. „Ja sam tvoja.”
„Ako ti tako kažeš,” rekao sam snishodljivo.

199
Naš svet knjiga

Ušutkao sam sirene u mojoj glavi koje mi govore da sam previše sjeban i
da ću preći točku s koje nema povratka. Istisnuo sam još lubrikanta u ruku i
prešao preko svog pulsirajućeg kurca.
Oksanina koža je bila mekana i topla uz moje noge dok sam joj prilazio.
Uzeo sam kurac u šaku, a s drugom rukom je držao raširenom i izravnao se
prema mjestu u koje sam želio ući.
Moj pogled je lutao od nje, prema kurcu, pa opet na nju čekajući njenu
izjavu da sam prozreo njen blef.
Ali ona nije. Pritisnuo sam se uz nju i….
„Oh, sranje. Polako!” jecala je. Glava mog kurca se samo smjestila unutar
nje.
Polako nije isto kao stani, moj kurac prenosi mom mozgu. Lupio sam je.
„Nemoj mi jebeno govoriti što da radim.”
Stisak njenog tijela je bio tako snažan da mi se zacrvenilo ispred očiju.
Kad je progutala veliki uzdah, gurnuo sam dublje.
Centimetar po spori centimetar, primila me je unutra.
Osjećaj je bio drugačiji. Nov i prljav. Posjedovao sam je cijelu sada i
sviđalo mi se što nisam podijelio to iskustvo ni s kim drugim osim s njom.
Jebi me, to je bilo tako dobro. Prešao sam rukom preko njenih leđa, milujući
njenu kožu dok se prilagođavala tamo gdje je bio moj kurac.
Opsovao sam svaku psovku koju sam znao na srpskom, zatim ponovio
na engleskom da bi ona mogla razumjeti. Pomjerio sam kukove unazad i
polako se pritiskao naprijed. Ispustila je zvuk koji nisam čuo ranije i nisam
ga mogao raspoznati. Moglo je biti ili bol ili zadovoljstvo.
„Sviđa li ti se?” pitao sam, očekujući da slaže.
Glas joj je bio napet. „Ne.”
„Šteta. Meni se sviđa.” Pomjerao sam kukove naprijed i natrag, klizeći
kurcem u uski prsten njene guze. „Ne sviđa ti se biti iskorištena? Sada znaš
kako se ja osjećam.”
„Kako sam te iskoristila?”
„Želiš da ti ubijem oca.” Postalo je teško suzdržavati se. Njen stisak oko
mene je bio previše čvrst, previše dobar.

200
Naš svet knjiga

„Ne. Ja želim… tvoju pomoć. Da budeš neko tko će mi čuvati leđa,”

šapnula je. „Moj partner.”
Željela je nekog da prekrije njeno dupe. Ironično, s obzirom da sam
zapravo bio u njemu u tom trenutku. „Zašto bih vjerovao ičemu što izlazi iz
tvojih lažljivih usta?”
Okrenula je glavu u stranu da bih mogao vidjeti njezin profil i grimasu
koju je napravila. „Ja ne lažem.”
Udario sam je kao da je udarac kazna, ali to nije imalo efekta. Ona je
nastavila govoriti.
„Mi možemo raditi zajedno.”
„Začepi!”
Udario sam je rukom po ramenu i držao je čvrsto dok sam se vozio u nju.
Moj pogled se zamutio. Moje srce je pumpalo krv kroz sistem brzinom
svjetlosti. Koljena su me boljela od tvrdog drveta, ali sam je nemilosrdno
jebao.
Nije joj se sviđalo, no nije ni mrzila. Ili barem nije mrzila dovoljno da
popusti.
„Svršiti ću u tebe,” zarežao sam. Tijelo mi je preuzelo kontrolu. Nagnuo
sam se naprijed, zalijepio prsa uz njena leđa i gurnuo ruku između njenih
nogu. Želio sam okrenuti njeno tijelo protiv nje. Prelazio sam preko njenog
klitorisa, trljajući silovito prstima s jedne na drugu stranu i ugrizao njeno
rame.
„O, sranje,” cvilila je. „Sranje, Vasilije.”
„Jebem ti, da.” Roktao sam između nabijanja. „Oh, jebem ti, da.”
Zadovoljstvo je ispalilo iz mene. Eruptiralo je iz mog bića u naletima
vrućine, putujući poput plamenova kroz plin. Svršavao sam u bujicama,
naleti ekstaze jedna za drugom, puneći je mlazovima. Stenjala je kroz to, kao
da je moje uživanje bilo njezino, i jebi me… da li je? Da li je svršila znajući da
sam i ja?
Čim je zadnji puls prošao kroz moje tijelo, nagnuo sam se i podignuo
plastičnu vreću. Kupio sam joj više od samo donjeg rublja da obuče, no
pomislio sam da bi moglo proći vremena prije nego uguram mali čep u nju.
To je bio više poklon za mene nego za nju.
Okrenuo sam malu torbicu s ljubičastom vrpcom i spustio srebreni čep u
svoj dlan i polako izvlačio kurac van.
„Što…,“ počela je, ali ostatak riječi je zamro kad je metal kliznuo u isto
mjesto.
201
Naš svet knjiga

Povukao sam joj gaćice natrag. „Možda te opet jebem i izvučem taj čep
van da bi moja sperma kapala van iz obje rupe.”
„O moj Bože.”
Ustao sam, otišao do kupaonice i očistio se i kad sam se vratio bila je tamo
gdje sam je ostavio, čekajući me. „Još uvijek si tu,” rekao sam. Bilo je lako da
podigne klupu i odlijepi traku.
Disala je užurbano. „Ako je ovo bio pokušaj da me otjeraš… propao je.”
„Ti si jebena glupača. Odjebi iz moje kuće prije nego se predomislim i
ubijem te.”
Bila je vezana, a ipak je prkosno buljila u mene. „Onda to uradi, jer ja ne
idem nikud.”
Je li imala smrtnu želju? Ne, pomislio sam ogorčeno. U ovom trenutku,
što je mogla izgubiti?
„Idi,” rekao sam. „Trči svom tatici za zaštitu.” Ili barem svom bratu.
Konstantine nije bio moćan koliko njegov otac, no poput mene, on je bio
sljedeći u poretku. To je bilo jebeno neizbježno da ću se suočiti jednog dana
protiv njega ako uspije da preživi da naslijedi svog oca.
Odmahnula je glavom. „Radije bih dozvolila da mi opet jebeš dupe.”
Prišao sam joj, kleknuo pored klupe i unio joj se u lice. “Ja ozbiljno
počinjem pizditi zbog tebe.”
„Pogledaj me. Da li misliš da me je više briga?” Ispalila je riječi poput
metaka.
Ponizio sam je. Gurao i vrijeđao je, a ipak je ostala. Svake sekunde koju
provede tu me čini nervoznim. Kad će ona odustati? Ona nije bila odana
meni. Nije mogla biti. Žudio sam da je slomim.
„Ne možeš birati svoju porodicu,” tiho je rekla, „ali možeš birati svoje
prijatelje.”
Je li ona bila jebena luđakinja? „Mi nikad nećemo biti prijatelji, Oksana.”
Frustrirano je uzdahnula i uzvrtjela se ispod trake. „Ja sam još uvijek ista
osoba prije nego si saznao za mog oca, a ti, Vasilije Markoviću si jedina osoba
s kojom sam to podijelila.”
Jebati je bila veoma loša ideja. To je sjebalo moje hormone i oslabilo me.
Da mi je rekla tu noć kad sam je doveo kući da je nepriznata kćerka Sergey
Petrova, završila bi u prtljažniku auta. Ne bi trebalo biti drugačije ni sada,
ali… jebem ti sve.
Sve je bilo drugačije.

202
Naš svet knjiga

Mislio sam da smo isti i jebeno mi se veoma sviđala. Sada, buljio sam u
drvo na podu i razmišljao o tome da je ostavim dok odem gore ispušiti
džoint. Sve je ovo bilo previše. Osjećao sam se pritisnuto.
„Molim te,” rekla je. „Treba mi da mi kažeš da će moj brat biti dobro. Ako
želiš ubiti Petrova, znaš koji je od njih veća prijetnja.”
Ispalio sam to prije nego što sam uspio i razmisliti. Naučio sam da mogu
sve reći u njenoj blizini. „Ne možemo doći do njega.”
„Ali mogu ja.”
Pa, sranje. Barem je to bila istina.
Glas joj je bio čvrst. „Ne želiš me više, dobro. Ali mi možemo pomoći
jedno drugom. Razmisli o tome. Koliko bi bilo bolje za tvoju porodicu kad
Sergeya ne bi bilo? A mog oca nije briga za mene… ali Konstantina jeste. Moj
brat neće uraditi nešto ako misli da bi me to moglo ubiti.”
To je zvučalo previše dobro da bi bila istina.
Zatekao sam se na nogama kako krećem prema kuhinji i kad sam se
vratio noseći kuharski nož, njen panični pogled je bio oštriji od oštrice noža
u mojoj ruci.
„Ja ti mogu pomoći s tvojim stricem.” brzo je rekla. „Mogu…“
„Ne treba mi tvoja pomoć.” Glas mi je bio krut i hladan. Oči su joj se
dvostruko raširile sa svakim mojim korakom.
„Oh, Bože, nemoj,” plakala je. „Ne s nožem.”
Njeni jecaji užasa su bili kirurški, režući se duboko u moje kosti i ja sam
pao na koljena. Provukao sam vrh noža ispod trake i klupe i prerezao. Ona
je iskoristila svoju nanovo slobodnu ruku da obriše svoje suze dok sam
oslobađao njenu drugu ruku, a nož je zateturao na podu.
Upala je u moje ruke, a ja sam se ponašao kao na autopilotu dopustivši
joj na moment, prije nego sam postao svjestan što je uradila. Bilo je pogrešno
da je držim, ali se nije činilo ni malo boljim i mrzio sam je zbog toga.
Odgurnuo sam je iz svojih ruku.
„Ako ostaneš ovdje,” rekao sam, „doći ću pameti i ubiti te.”
Stisnula je svoje krvavo crvene usne, no osim toga nije se pomjerila.
„Vjerojatno ću te opet jebati i onda te ubiti,” dodao sam. I evo, sve sam
joj rekao, a ona je još uvijek tu, sjedi na podu i gleda u mene tim srnećim
pogledom kao da sam njen spasilac, a ne vrag.
„Ja ne odlazim.” Ton joj je čvrst. „Rekao si da uvijek dobiješ ono što želiš,
ali si isto tako rekao da smo isti. Je želim tvoju pomoć.”
Ustao sam. „Treba mi tuš da saperem tvoj jebeni smrad sa sebe.”
203
Naš svet knjiga

Krenuo sam prema stepenicama i preskakao ih, ignorirajući je dok me je

pratila. Otvorio sam vrata svoje sobe i uletio kroz njih idući pravo prema
tušu. Čak nisam ni skinuo odjeću, a nije ni ona.
Samo su njene cipele bile ostavljene iza stakla kabine.
Pustio sam vodu. Prskala nas je, na početku hladna, a zatim tako jebeno
vrela da je trebala stopiti našu kožu. Htio sam da sapere njene laži, ali je
samo natopila moje hlače dok nisu bile ljepljive i teške.
Voda je padala preko njene blijede kože, prateći obline. Konačno sam je
pogledao, podupirući je uz zid i stavio ruke pored njene glave, zarobivši je.
Iako nisam bio siguran zašto. Imala je svaku priliku da ode i nije to napravila,
čak i nakon što sam joj to naredio.
Podignula je ruku i stavila je na moju vilicu, ali ja sam je odgurnuo i
udario dlanom od pločice pored njene glave, zbog čega se trgnula. „Ti me ne
dodiruješ osim ako ti ja to ne kažem.”
Pomjerio sam se, prešao rukom niz njeno tijelo, prateći tok vode,
naglašavajući svoje bez riječi. Nije mi trebala dozvola da dotaknem ono što
je moje.
„Ako Konstantine umre,” rekla je, „moj otac se neće zaustaviti dok sve i
jedan Marković ne bude pod zemljom. Ali ako ubiješ njega i tvog strica…
Vasilije, ti ćeš vladati ovim gradom.”
Ako ostavim osobna sranja sa strane, duboko u sebi sam znao da je u
pravu. Nisam joj mogao vjerovati, ali je priliku bilo teško ignorirati. Ubiti
mog strica je bio moj prioritet, ali naslijediti cijelo porodično carstvo bi bila
krasna povlastica, a njena ideja da drži Ruse po strani je bila primamljiva.
Ostao bih na nogama i uvijek bi je mogao ubiti ako osjetim da je njena
lojalnost lažna. Što mi je dalo ideju. „Ako zaustavim naredbu za
Konstantina, trebat će mi nešto od tebe.”
Izgledala je žudno. „Sve.”
„Treba da ubiješ Aleka.”
Oksana je jedva trepnula. „Dobro. Kako želiš da to uradim.”

204
Naš svet knjiga

Nakon tuširanja, otišla sam u svoju sobu i obukla odjeću koju sam nosila
prvu noć kad sam došla u kuću. Vasilije mi je tako rekao. Rekao mi je da
spalim svu odjeću nakon što se pobrinem za Aleksandra.
Bilo je ili on, ili Konstantine podsjetila samu sebe više puta. Ako će to
spasiti život mog brata, ja moram povući okidač. To bi mogao biti panični
nered dok to uradim, no to će se dogoditi. Ubojstvo Ilie nije bilo namjerno.
To je imalo osjećaj pravde i ja nisam žalila.
Dakako, ovo ubistvo će biti… zamućeno.
Vasilije je sjedio na sofi u dnevnoj sobi i pogledao me kad sam ušla.
Pogled mu je bio hladan i bezličan i to me je žacnulo. Pokazala sam stranu
sebe koju nije nitko vidio i vjerovala sam da je i on isto uradio.
Bila sam tako u krivu.
„Alek je na putu ovamo,” rekao je, spuštajući svoj mobitel na smeđi stol.
„Pištolj je u uredu. Znaš li kako se koristi?”
„Da.”
„Idi po njega.”
Osjetila sam to kao test. Ušla sam u mračni ured, povukla donju ladicu i
izvukla pištolj. Imala sam mnogo prilika da ga ubijem i nisam.
Zar to nije bio dokaz da želim da radim s njim?
Sjela sam na visoku stolicu preko puta njega i stavila pištolj između nogu,
sakrivajući ga od pogleda. Vasilijev pogled je bio poražavajući, a tišina koja
se razvukla između nas je bila bolna. Moja nesigurnost oko toga što će se
dogoditi me je činila iskrenom.
„Jedina stvar koju sam ti slagala je bio moj otac.”
Izraz mu je bio fiksiran. „Da? Pa, to je jedna jebena velika laž.”
„Žao mi je što sam to morala reći.” Posudila sam taktiku od svoje maćehe
i prešla na pasivno-agresivni smjer. „Nisam te željela povrijediti.”
„Nisi me povrijedila,” puknuo je, ali njegov brzi odgovor je bio
otkrivenje. Srpski dječak je ipak imao osjećaje.
„Onda zajednička saradnja ne bi trebala predstavljati problem.”

205
Naš svet knjiga

Ključao je dok je pretraživao savršeni povratak, zatim se naglo ustao kao

da ga je pronašao. „Ne znam kako to nisam ranije uočio. Ti si dosta poput
njega.”
Krv mi se zaustavila. „Poput koga?”
„Tvog oca.”
Prestravljena izjava je sletjela i ja sam skočila na svoje noge kao da bih
mogla pobjeći od njega. „Ja mu nisam slična.”
„Postaješ strašno uzbuđena za djevojku koja kaže da nema osjećaja.”
Duboko sam udahnula. „Možda ja imam osjećaja samo u tvojoj blizini.”
Trgnuo se. Njegovo iznenađenje je trajalo samo trenutak, a zatim se
pretvorilo u sumnju.
„To nije laž,” rekla sam blago. „Bože, Vasilije. Voljela bih da jeste.”
Usta su mu ostala otvorena da nešto kaže no bio je zaustavljen kad je
sigurnosni sistem zapištao, a prednja vrata se otvorila. Srce mi se popelo u
grlo dok je Aleksandar ulazio unutra i brisao snijeg sa svoje jakne.
Oklijevao je kad me ugledao.
„Što ima?” Njegov oprezni pogled je otišao do Vasilija.
Sjela sam u stolicu, sakrivši pištolj. Bila je to hladna, neudobna izraslina
ispod mene. Nisam ga trebala odmah upotrijebiti. Vasilije se prvo želio
suočiti s njim, iako nisam bila sigurna da li je s tim odugovlačio da bi mene
mučio.
Iščekivanje je bio njegov vlastiti način ubijanja.
„Da čujem tvoj dio,” Vasilije je rekao.
Ta izjava je upalila kod Aleksandra sve uzbune. Ukočio se, ruke skupio
u šake, a njegov ljutiti pogled me je ošinuo.
„Ne gledaj u nju,” Vasilije je zapovjedio. „Ja to rješavam, a ona nije ta koju
si ubo u leđa.”
Strah pomiješan s kajanjem, iskrivljuje Aleksandrovo lice u ružnu
grimasu.
„Došli su do mene, Vasilije. Žao mi je…”
„Moram da znam kako,” rekao je glatko. „Bio sam dobar prema tebi.
Zaslužujem prokleti odgovor o tome što su oni to imali da se okreneš protiv
mene.”
Aleksandrova ramena su se spustila i glas mu se utišao. „Trebao mi je
novac.”
To je izgleda raspizdilo Vasilija. „Ja imam puno jebenog novca.”

206
Naš svet knjiga

Aleksandar je prebacivao svoju težinu, nelagodno. „Bio sam u velikim

dugovima, s puno različitih porodica. Za neke od njih si mi rekao da se
držim podalje.”
„I to je sve? Pun kurac love je bilo sve što je potrebno da me izdaš?”
„Oni bi me ubili ako ne uradim što oni žele, a pored novca…” Zabljesnuo
me je pogledom. „Kad sve bude gotovo, Sergey mi je rekao da mogu imati
nju.”
Puls mi je rastao kao i Vasilijev glas. „Koji kurac to znači? Imati nju?”
„Nakon što uradi što je trebala, ona bi bila moja. Mogao bih je jebati, ili je
oženiti ili… što god. On mi ju je obećao.”
Ništa više u meni nije ostalo da se slomi. Nikad nisam namjeravala da
održim svoj dogovor s ocem i očito, nije ni on.
No, to se Vasiliju nije sviđalo uopće. „Ona nikad neće biti tvoja. Oksana
je bila moja od prvog momenta kad sam je ugledao.” Bez i da gleda u mom
smjeru znala sam da se meni obraća. „Jesi li ti znala za taj dogovor?”
„Ne, ali nakon što je zapalio kuću s nevinom porodicom zatočenom
unutra, ništa me od Sergeya više ne iznenađuje. Rekla sam ti, on je zlo.”
„A za takvog ti sada radiš,” rekao je Vasilije Aleksandru.
Lice mu se izobličilo od grižnje savjesti. „Ne radim!”
„Onda mi predaj svoj jebeni pištolj, Alek.”
Za jedan drugi trenutak, razmišljao je da to ne uradi, no vjerojatno je
shvatio da nema zajebancije, čak iako ga izvuče i ubije Vasilija, imao bi i Ruse
i Srbe za petama i oni bi se probili kroz njegovu porodicu dok ne dođu do
onog što žele.
Oprezno se pomjerao, izvukao pištolj iza leđa i nevoljko ga predao
Vasiliju. „Ona je ta koja radi za Sergeya,” promrmljao je.
Vasilijeva glava se okrenula prema meni i osmijeh mu je bio tako širok i
grešan, da se moje srce zaustavilo. „Samo naprijed, Oksana.”
Zavukla sam ruku između svojih bedara i zatvorila šaku oko 9mm. Dok
sam ustajala sa stolice na drhtavim rukama, podignula sam pištolj, a
Aleksandrove graškaste oči su se napunile užasom.
„Izgleda li ona kao da radi za Sergeya?” Vasilije je urlao.
Pištolj je težio milion kilograma u mojim rukama, ali sam čvrsto držala
ruke, čekajući Vasilijevu konačnu naredbu. Bila sam zatečena da je želio da
ja to učinim upravo ovdje na ulazu. Trebat će sati da se očisti, no opet, stekla
sam dosta prakse tokom godina, čisteći nakon sastanaka za mojim ocem.
„Ako ti kažem da povučeš okidač,” rekao je Vasilije, „hoćeš li?”
207
Naš svet knjiga

Glas mi je bio puno jači nego sam se osjećala. „Da.”

Izgledao je zadovoljno. „Možeš to spustiti. Vidio sam što mi je trebalo.”
Moj dahtaj olakšanja je bio unutarnji, ali je Aleksandrov bio glasan i bilo
mu je toliko laknulo da se skoro srušio. Spustila sam pištolj, zahvalna što je
napor završio.
Vasilijev fokus se vratio na Aleksandra. „Ne izgledaj toliko jebeno sretno.
Jedini razlog zbog kojeg si još živ, je taj da ne želim da tvoja krv uništi moje
podove.”
Aleksandar se zaledi. „Molim?”
Vasilije je krenuo prema ulaznim vratima i širom ih otvorio, otkrivajući
čovjeka koji vreba na stepenicama. Filipov pištolj ja bio izvađen, ali ne i
uperen, ali to ga nije činilo ništa manje opasnim. Njegove kritičke oči su
pretraživale sobu. Kad je njegov pogled ulovio moj, raširile su se za stepen.
Vjerojatno je razmišljao o prošlom putu kad me je vidio kad sam čučala na
prljavom podu u skladištu, pretvarajući se da sam u strahu. Gledala sam
kako Goranov glavni izvršitelj ubija jednog od očevih ljudi s kirurškom
preciznošću tu noć. Izraz mu je bio hladan i bez radosti.
„Nemoj da bude brzo,” Vasilije je rekao. „Ne bih tako učinio da ja radim
to.”
Aleksandar je zateturao unatrag, možda je razmišljao o bijegu, no kud bi
mogao otići? On je jedini bio nenaoružan. „Vasilije, stani malo.”
No, bio je ignoriran i Vasilije je nastavio razgovarati direktno s Filipom.
„Kad završiš, pobrini se da je negdje da ga Rusi pronađu. To treba da pošalje
poruku. Već sam razgovarao s mojim stricem. Zadržat ćemo Konstantina i
vidjeti kako će oni reagirati.”
Filip je ušao kroz vrata i njegov brzi pristup se činilo paralizirao
Aleksandra. Piljio je u muškarca obrijane glave kao da je Bog lično i nije se
pomjerio kad ga je Filip uzeo za ruku.
„Ipak, moram tražiti uslugu,” Vasilije je naglo rekao. „On će govoriti
neka sranja o Oksani, a treba mi da to sakriješ od mog strica. Ne zauvijek.
Samo dok ja to ne riješim, a vjeruj mi – hoću.” Ako Goran povjeruje da sam
ruski špijun moja sudbina će biti gora od Aleksandrove, ali je Vasilijev ton
bio opušten. „Može?”
Filip je razmišljao o toj izjavi kad je počeo vući ožalošćenog Aleksandra
prema vratima. „Koliko dugo?”
„Nekoliko sedmica, ako želiš mu to reći ranije, ja ću to poštovati. Ja samo
tražim rješenje.”
208
Naš svet knjiga

„Vasilije!” Aleksandar je šmrcnuo, lijući suze. „Molim te, žao mi je. Ne

radi ovo!”
„Ja ne mrdam kurcem,” ispalio je. „Ti si mi pokušao smjestiti. Ti si
napravio ovaj izbor za mene.”
Filip je stavio obje ruke na Aleksandra i vukao kroz okvir vrata na koja
se zakačio. „Ako je to samo nekoliko sedmica,” Filip je rekao, „mogu sjediti
na toj informaciji.”
„Hvala.” Vasilije se nasmiješio. „Vodi ga odavde i… zabavi se.” Zalupio
je vratima na Aleksandrove vapaje za pomoć koji su postali tihi nakon
udarca što me je natjeralo da pomislim da se Filip pobrinuo da ga ušutka.
Vasilijeve tamne oči su se fokusirale na mene i pištolj koji je još uvijek bio
u mojoj ruci.
„Vrati ga tamo gdje je bio. Ja idem u krevet,” izjavio je. “Ako odlučim da
te ne ubijem, vidjet ćemo se ujutro.”

Prenijela sam sve što sam osjećala u svoju muziku. Kad je Vasilije sišao i
vidio me za klavirom, nije rekao ništa. Ignorirao me je veći dio dana. Nakon
večere, zahtijevao je pušenje, koje sam mu dala, a zatim sam se povukla kao
da ne postojim za njega.
Prva sedmica je bila teška, ali sam svaki dan ostala okrnjenja zbog
njegove ljutnje. Imala sam godine vježbe živeći s očevom hladnom
ravnodušnošću, tako da je ovo bilo skoro lako. Ako je Vasilije mislio da ću
odustati, bio je tako u krivu. Radila sam na njegovoj simfoniji dok nije bila
završena, a ako me do tada ne pusti natrag, ja ću jednostavno započeti još
jednu dok ne popusti.
Uništila sam svu toplinu koju je Vasilije imao za mene kad je otkrio tko
sam ja, no ona se počela vraćati, nikad sporije, u noćima kad smo bili
zajedno. Nije želio da mu se sviđam. Ponekad je spuštao svoj gard previše,
a zatim je to nadoknađivao prijetnjama da će me ubiti. Nisam u to vjerovala.
Predobro sam ga poznavala.
Druge sedmice, nasmijala sam se kad je to rekao što ga je raspizdilo i
zaradila sam prelijepi otisak ruke preko svoje kože, no svaki udarac koji mi
je zadao je bilo poput kugle za rušenje od zid koji je postavio između nas.

209
Naš svet knjiga

Stvari nisu bile iste, no dramatično su se poboljšavale kad sam mu

objasnila kako sam zamislila da ubijemo mog oca. Zajedno. Dala sam mu
grafičke detalje… čak i logistiku… a to je vraga napalilo.
Naš razgovor o ubistvu je postala predigra.
Nisam bila završila konačni završetak svoje simfonije kad sam otkrila
prvi korak u njegovom planu za njegovog strica i ja sam bila impresionirana.
„Ti si to dugo planirao.”
Spori smiješak se raširio preko usana. „Zar ne znaš? Planiranje je pola
zabave.”

210
Naš svet knjiga

Probudio sam se.

Plahte su bile isprepletene oko mojih nogu, bilo mi je hladno od znoja, a
krevet prazan do moje strane. Ne bi trebao biti iznenađen. Prošlo je četiri
sedmice kako sam ‘spasio’ Oksanu iz skladišta, a ona nije prespavala cijelu
noć u mom krevetu nit jednom. Svako nekoliko, jedno od nas bi zaspalo
nakon jebanja i bilo je kasno prije nego se ona iskrade da ode do klavira ili u
svoju sobu dolje niz hodnik i nikad se nismo mazili.
Uvijek sam se budio sam. Rekao sam joj da tako želim, jer joj nisam
vjerovao, no kako su sedmice prolazile, moj se stav počeo mijenjati. Nisam
je kanio ubiti, a ona nije kanila ubiti mene. Možda mi ne bude smetalo da
ostane sa mnom u krevetu.
Pogledao sam prema satu na mom ormariću i prešao rukom preko lica u
pokušaju da organiziram svoje misli. Trava koju sam pušio prošlu noć me je
činila paranoičnim. To je morao biti samo taj osjećaj, sve je bilo u redu.
Ali nije se čula muzika koja struji uz stepenice.
Ustao sam iz kreveta i brzo krenuo kroz hodnik prema sobi na drugom
kraju kuće, nervozan. Što ako nije tamo? Širom sam otvorio vrata njene sobe
i kad sam ugledao hrpu plave kose na jastuku, stisak u mom grlu je popustio.
Jebi me, ona je bila prelijepa i još uvijek je bila tu. Još uvijek odana.
Još uvijek moja.
„Oksana.”
Promeškolji se. Glava joj se podignu i gledala me je s mutnim,
dezorijentiranim pogledom, zatim joj pogled odleti do sata. Uspravila se na
krevetu, ukočenog držanja jer je bilo tri sata ujutro. „Što je bilo?”
„Ništa.” I sve. „Dođi. Večeras spavaš u mojoj sobi.”
Piljila je u mene kao da sam upravo upao u pjesmu. „Što? Zašto?”
Obrve su mi se podigle. „Zbog toga što sam sanjao da si otišla i glupo je
što sam morao doći čak ovamo da se uvjerim da li je to stvarno ili ne.” U
noćnoj mori sam je pljuskao tako jako da je vrištala i pobjegla od mene, a ja
se toga sjećam u živopisnim detaljima. Kad sam ustao i ona nije bila za
klavirom, ja sam napola bio uvjeren da je njena soba prazna i da su njena
sranja nestala.

211
Naš svet knjiga

„Ustani,” naredio sam. Ovo nije bila rasprava.

Usta su joj se otvorila, ali ni riječ nije izašla. Zašto se ne pomiče? Zar nije
uočila kako sam se poboljšao? Konačno, prebacila je svoje noge s kreveta i
ustala. Imala je na sebi staru Randhurst majicu, s nekog užurbanog događaja
moje druge godine studija, nekad davno kad sam se još uvijek zajebavao
odlaskom u školu i bila joj tako velika, da je bila poput haljine.
Izgledala je jebeno privlačno u njoj, čak i s razbarušenom kosom i
udubljenima od nabora jastuka koji je bio pritisnut uz njeno lice. Zajedno
smo mjesec dana. Cijeli jebeni mjesec. Ako me je muljala, dugo je igrala tu
igru, ali mi moj osjećaj govori da nije.
Od onda mi nije lagala i što sam više kopao postajala je zanimljivija.
Oksana je tapkala svojim bosim stopalima i kad je pokušala da prođe pored
mene kroz vrata, povukao sam je u svoje ruke. „Nakon što si mi rekla za
svog oca, ja sam ti rekao da mi odjebeš iz kuće.”
Oči su joj ispunile zbunjenosti.
Htio sam da prestanem pričati, ali su moja usta nastavila. „Promijenio
sam mišljenje. Ako me ostaviš, imat ćemo problem.”
To je bila prijetnja, no ona je tako nije prihvatila. Stavila je svoju nježnu
ruku na moje lice. „Rekla sam ti. Ja ne idem nikud, Vasilije.”
Završio sam s ovim sranjem. Ona je bila u pravu, na posljetku. Nije mogla
promijeniti tko je bio njen otac, ali je ona planirala da nešto uradi povodom
toga i ja sam uživao kako je željela da budem dio toga. Pored našeg plana,
sviđalo mi se doći kući njoj. Kuhao sam večeru za nas dok je ona svirala svoje
pjesme na klaviru moje majke i nakon što smo jeli, gledali smo filmove i
razgovarali ili bih ja popušio džoint i jebao je dok se ona skoro ne onesvijesti
od orgazama. Biti s njom je bilo… lako. Pokušao sam da ne osjetim ništa, no
postalo je teže svaki dan.
Nije ispustila ni zvuk kad sam je podignuo. Njene ruke su se omotale oko
mojih ramena, a noge oko moga struka, pridržavajući se dok je nosim niz
hodnik do svoje sobe. Pali smo u hrpi na krevet dok su se naša usta sudarala
zajedno.
Sad sam znao sve njene zvukove.
Kad sam zagrebao noktom preko njenih sisa, ščepao joj bradavice kroz
tanku majicu, cviljenje je značilo potrebu. Kad sam gurnuo jedan prst u njeno
tijelo, njen jecaj je značio očaj. A kad sam ga izvukao, ispustila je zvuk čiste
frustracije.

212
Naš svet knjiga

Gurnuo sam dolje pojas svojih bokserica, uzeo kurac i zakopao se duboko
koliko me je njena pička mogla primiti. Njen uzdah zadovoljstva je bio bolji
od bilo koje muzike koju komponira. Više stvaran i savršen, a ja bih to mogao
slušati zauvijek.
Prešla je prstima niz moja leđa, grebući moje meso, ali ja sam ignorirao
peckanje i udarao u nju. Mrmljao sam na srpskom uz njenu ključnu kost, a
ona je meni mrmljala na ruskom. Nismo razumjeli riječi, ali smo točno znali
što govori ono drugo.
Jebanje je bilo grubo, i brzo i tako predivno da sam ubrzo izgubio
kontrolu.
Nakon što sam svršio, izvukao sam ga i kliznuo sa svoja dva srednja prsta
unutar nje. Jebao sam je tako, prstiju ljepljivih od moje sperme dok me je
njena pička stiskala ritmičnim pulsiranjem, a ona zabacila glavu od orgazma.
„Kriste,” režao sam, „nema ništa jebozovnije od gledanja kako ti
svršavaš.” Srušio sam se pokraj nje, ruke prebačene preko njenih grudi i
povukao je čvrsto uz sebe. To je bilo tako jebeno lijepo da sam trenutno donio
odluku. „Od sada spavaš ovdje.”
Oštro je uzdahnula, a riječi su joj bile jedva čujne, ali ja sam ih ipak čuo.
„U redu.”

Bio je to usran dan na poslu. Neki kurcoglavac je slupao BMW tokom

testne vožnje i uništio ga, a ja sam htio gurnuti svoj Glock u njegovo dupe i
pucati dok spremnik ne bude prazan. A povrh svega, jedan od naših dilera
kokaina je uhvaćen zbog, od svih stvari, prostitucije. Kao da nije imao pojma
da bi mu mogli nabaviti bilo koju vrstu guzice je želio, a da ta guzica nije
tajno povezana s policijom.
Ušao sam iz garaže, umoran od dana. Svukao sam kaput, objesio ga u
ormar i krenuo prema dnevnoj sobi…
Zašto miriše poput proklete borove šume u kući?
Kliznuo sam da se zaustavim prema kuhinji, primjećujući novi dodatak
u dnevnoj sobi. „Koji je to vrag?”
„Posjekla sam dolje bor pored terena za golf,” Oksana je rekla iza klavira.
Puls mi je skakao. „Reci mi da se jebeno šališ.” Jer ako se nije šalila, i neko
to otkrije, udruga će mi poslati hiljade dolara kaznu.

213
Naš svet knjiga

Jedva se nazirao osmijeh na njenim usnama. „Prodavali su bor na

parkiralištu ispred trgovine. John mi je pomogao da ga postavim.” Koju god
muziku da je svirala prestala je, a uvodni zvuci Sveta noć su dolazili s klavira.
Zurio sam u drvo bez ukrasa. Božić je za samo nekoliko dana, a ja sam
vukao svoja stopala dovoljno da sam mislio da mogu izbjeći tu cijelu jebenu
stvar. Pjesma je zaustavljena dok je ustajala s klupe, a izraz joj je bio ispunjen
brigom. „Ne sviđa ti se? Dobila sam ga u pola cijene…“
„U redu je,” mrmljao sam.
To nije uvjerilo ni jedno od nas i Oksana je oklijevajući krenula prema
meni.
„Što je bilo?”
„Kupila si Božićno drvce koje ćeš vjerojatno htjeti ukrasiti.” Čvor od moje
kravate me je zajebavao i ja sam ga povukao frustrirano, bacajući ga na
kuhinjski pult. Stavio sam ruke na hladni granit i naslonio se.
„Ne razumijem zbog čega je to… uznemirujuće,” rekla je tiho.
„Sva moja Božićna sranja su u podrumu.” Rekao sam to kao da će ona to
shvatiti iako neće. Uzdahnuo sam. „Nisam bio dolje od kako sam ubio svog
oca.”
Usne su joj se iznenađeno rastvorile i to je trajalo zauvijek dok nije
progovorila. „Reći ću Johnu da ga se riješi ujutro.”
„Ne.” Odgurnuo sam se od pult i uspravio. Bio sam kukavica povodom
toga. Moj otac je zaslužio da umre zbog toga što je uradio, pa zbog čega me
je onda toliko mučilo da odem do podruma? Luka i Addison su mi pomogli
da ga očistim. Dolje nije bilo ničeg, osim uspomena, a zar ja nisam bio jači od
nekog glupog jebenog duha?
„Dođi,” rekao sam, sileći se da mi ton bude ravnodušan. „Pomozi mi
nositi kutije da ne moram toliko puta silaziti.”
„Mogu ja ići…“
Presjekao sam je marširajući prema podrumskim vratima i uhvatio
ručku. Kad sam bio dijete, nedovršeni podrum me je plašio. Bilo je mračno.
Puno sjena, paukovih mreža i čudnih zvukova, a kako sam postao stariji,
naučio sam sve tajne koje su vrebale tamo dolje.
Bilo ja lako oprati krv s poda, jer je bio nakrivljen prema odvodu u
središtu prostorije. Pored bočnih vrata stajao je prozorčić pored garaže. To
je značilo da ništa ne mora proći kroz glavni ulaz ako to ne želite.
Stepenice su škripile dok sam se spuštao i mogao sam je čuti kako me
prati. Čak i kad sam upalio prekidač za svjetlo na kraju stubišta i gole žarulje
214
Naš svet knjiga

se upalile, mjesto se i dalje osjećalo poput pećine. Hladno, mračno i vlažno.

Zurio sam u rupu na zidu. Metak je prošao točno kroz očevu glavu i Luka je
bio prisiljen da iskopa metak iz zida.
Izgubio sam kontrolu u ovoj prostoriji.
Zakleo sam se sam sebi da se to više neće ponoviti i do sad, nije.
Zvuk kartona koji je klizio po podu mi je privuklo pažnju. Oksana je
pronašla kutije na kojima je pisalo ‘Božić’ u hrpi iza stepenica i dok je
podizala jednu u svoje ruke, pogledala me je. „Jesi dobro?”
Ponovo sam pogledao u rupu u zidu… i lagani smiješak se raširio preko
mog lica. Bio sam takva pičkica po pitanju podruma i bilo je to veoma glupo.
Što sam ja očekivao? Da će sva krivnja koju sam trebao osjećati zbog toga što
sam ubio oca, ležati ovdje dolje i čekati mene? Nije, jer nije ni postojala. Loši
ljudi dobiju ono što zaslužuju.
Nema smisla o tome razmišljati. Jednog dana će i moj broj biti gore, isto
tako.

215
Naš svet knjiga

Sjedila sam za računarom u uredu, radeći na Vasilijevom božićnom

poklonu, kad je alarm zazvonio, a ulazna vrata se otvoriše. Srce mi je prestalo
kucati. Samo je par ljudi imalo šifru, a Whitney i Vasilije uvijek ulaze kroz
garažu.
Ruke su mi drhtale dok sam otvarala donju ladicu i vadila 9mm. Ako je
to bio Goran koji je upravo ušao u kuću, Vasilije nikad neće uspjeti doći s
posla na vrijeme. Zar on nije ukinuo šifru svog strica?
Muškarac koji je prolazio pored vrata ureda se zaustavio i vratio,
prebacujući svoj pogled preko sobe da se usredotoči na mene. Polako sam
spuštala pištolj nazad u ladicu i zatvorila je.
„Tko si ti, jebo te?” ispitivao je.
Luka Marković je izgledao kao ozbiljna, formalna verzija svog mlađeg
brata.
„Oksana,” rekla sam, ustajući iz stolice.
Oči su mu procjenjivale i osuđivale svaki dio mene, a obrve mu se podigle
u nezadovoljstvo. „Mislim da moj brat neće biti sretan da čuje da njegovo
osoblje koristi njegov računar dok on nije ovdje.”
Njegovo… što? Spoticala sam se od riječi. „Ja nisam osoblje. Ja sam
njegova…” Partnerica? „Djevojka.”
Luka nije trepnuo. Samo je zurio.
Ženski glas se začuo iz predsoblja. „O moj Bože, Vasilije je postavio
božićno drvce?” Vlasnik glasa je došao u vidik. Izgledala je po godinama
poput Vasilija. Njena smeđa kosa je bila vezana u kikicu, a njeni obrazi su
bili crveni od hladnoće i dok je otkopčavala svoj kaput ruke su joj zastale.
Gledala je u mene, znatiželjno.
Lukin grubi izraz ga je činio čak i starijim od njegovih dvadeset i osam,
jer sam znala koliko je star. Vasilije nije puno pričao o svom bratu. Bio je
računovođa koji je više volio brojeve od ljudi, osim Addison, djevojke koja
je stajala pored njega.
Bila je lijepa na jednostavan način, no jedva da sam je mogla gledati. Ja
nisam imala ništa s ubistvom njene porodice, ali sam osjećala poražavajuću
krivnju po opunomoćeniku.

216
Naš svet knjiga

Moj otac je to uradio. Naredio je užasnu smrt za njene roditelje i brata.

Da sam znala ranije da će se dogoditi, da li bih mogla biti u mogućnosti
da to nekako spriječim? Da li bi njena porodica još uvijek bila živa?
„Vasilije nije spominjao djevojku,” Lukin ton je bio optužujući.
„Pa, Luka,” rekla sam ciljano, „ni on nije spominjao vaš dolazak također.”
Da li je to osmijeh upravo prošao preko Addisonih usana? Nestao je
odmah. Oči su mu se suzile u proreze i upravo kad je otvorio usta da nešto
kaže, moj mobitel na stolu je zazvonio, ušutkujući ga. Nisam trebala ni
pogledati u ekran da znam tko je. Vasilije je bio jedina osoba koja je zvala.
Podigla sam mobitel i javila se. „Halo?”
„Dobio sam upravo upozorenje,” rekao je u dahu. „Neko je koristio kod
mog brata u kući.” Čuli su se zvukovi u pozadini kao da se vrata auta
zatvaraju i motor pali. Je li žurio da pokuša doći do kuće? „Uzmi pištolj, idi
na kat i zaključaj se u ormar. Vrata su ojačana i…“
„Vasilije, u redu je. Tvoj brat je taj koji je ukucao kod.”
„Koji kurac? Luka je tu?” Ispustio je ogorčeni zvuk. “Daj mi ga na
telefon.”
Pružila sam ruku prema čovjeku koji je zurio u mene. „Vasilije želi
razgovarati s tobom.”
Prešao je preko sobe, uzeo mobitel od mene i držao ga pored uha.
„U tvom uredu je Ruskinja koja tvrdi da je tvoja djevojka.”
Što god da mu je Vasilije odgovorio opustilo je Luku. Još uvijek je bio
ukočen i na rubu, ali se činio manje neprijateljski nastrojen prema meni.
„Addison je na odmoru,” nastavio je, „i ja sam uzeo slobodno. Pa,
iznenađenje. Uhvatili smo let jutros i tu smo za Božić.” Izgledao je neugodno.
„Da, idemo. Nije mi baš ostavio neki izbor.”
Je li Luka pričao o Goranovoj zabavi?
Dok se telefonski razgovor nastavljao između braće, osjetila sam
Addisonin pogled na meni, ali ja sam gledala u uzorke na tepihu. Hoće li
Vasilije reći svom bratu istinu o meni? Hoće li reći njoj?
Bila sam s njim pet sedmica. Rana koju sam prouzročila u našem
povjerenju je zacijelila i liječila se, brže svakog dana. Radovala sam se
njegovim slobodnim danima, kad možemo provoditi više vremena zajedno.
Uživala sam kad je me je vodio van da se pobrine za naredbe njegovog strica.
Na papiru, ja sam mislila da je on razbojnik koji je cijelo vrijeme pokušavao
druge da uvjeri da je opak… ali sam bila u krivu.

217
Naš svet knjiga

Vasilije se nije trudio oko toga tko je bio. To je dolazilo prirodno kao i
disanje.
Nisam mogla dočekati da mu pomognem da ostvari svoj plan s Goranom
i nadala sam se, kada za to vrijeme dođe, da će biti tu za mene.
Razgovor je završio i mobitel mi je vraćen.
„Umiremo od gladi,” Luka je izjavio. „Ručati ćemo i bolje se upoznati.”
Poput Vasilija, njegov ton je jasno dao do znanja da to nije zahtjev.

Iako sam ja iznijela svoje stvari iz sobe sa zelenim tapetama, Addison i

Luka su uzeli manju sobu pored, koja nije imala ugrađenu kupaonicu. On je
očito bio glavni u njihovoj vezi, no kad je on podignuo kofere i ona šapnula
„ne u zelenu sobu,” odmah je kimnuo.
Išli smo na večeru s njima. Sjedila sam pored Vasilija za stolom, njegova
ruka se odmarala na mojoj nozi ispod stolnjaka i trudila se najbolje što sam
mogla da se ponašam prirodno. Ja sam bila jedina u grupi koja nije bila u
podrumu kad je on ubio Dimitrija. Bolesni dio mene je mrzio što nisam
vezana uz Vasilija kao što su oni bili s tim događajem.
Ako sve bude išlo po planu, uskoro ću biti.
Luka i Addison su otišli u krevet ranije i dok smo Vasilije i ja sjedili u
dnevnom boravku, gledali film, začuo se nježni ženski krik iz njene sobe. Je
li to bilo… zadovoljstvo? Okrenula sam prema njemu širokih očiju, a on je
slegnuo ramenima.
„Kad su živjeli ovdje, tako je bilo cijelo vrijeme. Pronašao sam puno sranja
kad su se odselili. Izgleda da je moj brat nastran jebač.”
Trepnula sam i obojila glas sarkazmom. „A ti si tako normalan.”
Nacerio se. „Ja nisam normalan, ali nisi ni ti, Oksana. Imaš moje ugrize
da to dokažeš.”
Zadrhtala sam od zadovoljstva i gledala kako se njegove oči pune
požudom. On je uživao davati mi bol i zadovoljstvo, skoro koliko sam i ja
voljela primati ih. Nismo došli do kraja filma. Ugasio ga je, vukao me uz
stepenice i dao mi žestoku sesiju. Poticao me je da budem glasna, vjerojatno
želeći da pokaže svom bratu, a ja sam bila sretna da pomognem.
Badnjak je došao brzo. Nakon ručka, kojeg jedva da sam i dotakla, obukla
sam srebrenu koktel haljinu koju mi je Vasilije kupio i spremala se za zabavu.

218
Naš svet knjiga

Nervi su krulili u mom stomaku. Povrh svega što sam namjeravala uraditi,
bilo je zbog toga što ću biti okružena Markovićima.
Nisam vidjela Gorana, od dana kad ga je Vasilije udario.
Stavljala sam drugi sloj maskare, prelazeći četkicom preko trepavica kad
se Vasilije pojavio u ogledalu, nosio je tamno sivo odijelo i svijetlo crvenu
kravatu, a koljena su mi se topila. Tako je dobro izgledao.
Varljivo opasno. Osmijeh mu je bio razoružavajući i ako ga nisi poznavao
ne bi povjerovao da ima pištolj skriven u unutrašnjosti sakoa.
„Izgledaš jebeno vrelo.” Pogled mu je prelazio preko mojih golih nogu
zatim se penjao uz moje tijelo. Haljina je bila ukrašena izbrušenim kristalnim
perlicama zbog čega sam svjetlucala i sjajila. Bila je duboko rezana. Iako
nisam imala prevelik izrez bila je izazovna.
„Hvala ti,” rekla sam, zatvarajući poklopac maskare. „Kao i ti.”
Odmahnuo je na moj komentar kao da sam bila smiješna. „Možda se
iskrademo poslije večere i ja te pojebem u stričevom krevetu.”
Vasilije se nije šalio. To je bio apsolutno njegov stil.
„Voljela bih ostati što dalje od njegovog kreveta, hvala lijepa.” Suočila
sam se s njim i prešla rukom niz haljinu koja je bila par centimetara kraća
nego što se meni sviđalo. Rekao je da je to bilo potrebno.
Lukav osmijeh je zagrijao njegove usne. „Usput, nikad nisam doveo
djevojku da upozna moju porodicu. Budi spremna. Moja teta je radoznala.
Ljude će puno zanimati naša veza.”
Malo sam pokleknula. Nisam željela pažnju na nama, no opet, Vasilije me
je obukao poput jebene disko kugle.
Inzistirao je da vozi da bi John mogao imati slobodan praznik. Ušli smo
u srebreni Mercedes-Benz, a zrak u autu je bio napet kad smo krenuli prema
auto putu. Luka i Addison isto tako nisu voljeli Gorana i raspoloženje je bilo
tmurno kad smo krenuli na ‘zabavu’.
Vasilijev dom je bila vila, ali Goranova je bila palača. Posjed je bio
prostrani spoj skriven iza golemih vrata. Parkirali smo u kružnom prilazu,
izašli iz auta, a sluga je požurio prema volanu.
Bila sam tako daleko od siromašnih Božica koje smo moja majka i ja
slavili, da je bilo dezorijentirano. Unutrašnjost kuće je bila raskošna.
Ogromno drvo, dekorirano u toliko zlatne boje da je to bilo više ornament
nego bor, je bilo smješteno pored stražnjeg zida u prostranom dnevnom
boravku. Neko je uzeo moj kaput, zatim se Vasilijeva ruka omotala oko mog
struka i skliznula sam u nju.
219
Naš svet knjiga

„Želimo otići odavde što je prije moguće,” Luka je mrmljao svog bratu
ispod glasa.
„Ja sam za,” Vasilije je rekao, pomjerajući nas dublje u kuću prema grupi
ljudi blizu drvca.
Poslužitelji su plovili oko zabave, obučeni u crno-bijele uniforme i noseći
pladnjeve predjela. Na Badnjak. To je sigurno koštalo bogatstvo za ovaj
ekstravagantni događaj. I kao što sam pretpostavila, većina njegove
porodice se namrštila na mene čim Vasilije izgovori moje ime. Osjetila sam
šaputanje iza naših leđa, iako nisam osjećala sram, bila sam iznervirana.
Meni je bilo stalo do Vasilija.
Nisam htjela da ga omalovažavaju zbog mene.
Družili smo se dosta dugo, i ja sam počela biti sve biše nervozna. Nismo
vidjeli Gorana cijelu noć. Naslonila sam se na Vasilija i pitala sam što
ležernije sam mogla.
„Gdje je tvoj stric?”
Vasilije je pokazao prema kuhinji.
U tom trenutku, gomila ljudi se razdvojila i ja sam gledala u trenutnog
kralja, Marković kraljevstva. Vjerojatno je osjetio moj pogled jer me je
skenirao i gledao me istim pogledom kao i zadnji put.
Žudnja pomiješana s nasiljem.
„U kurac,” Vasilije je rekao ispod glasa. „Hajde da završimo s ovim.”

220
Naš svet knjiga

Činilo se da je Goran naglo završio svoj razgovor s čovjekom s kojim je

razgovarao i moje srce se stisnulo dok nam je prilazio. Njegove tamne,
zastrašujuće oči su zatočile moje.
„Lijepo vas je vidjeti opet, Natasha,” rekao je.
„Oksana,” Vasilije je ispravio.
„Oh. Da.” Zapravo, ja sam sumnjala da je Goran zapamtio moje ime, a
ovo je bilo namjerno izrečeno da nam oboma kaže kako mu je to nebitno.
Nisam rekla ništa, izabravši mali, pristojni osmijeh.
Goran je nosio odijelo s lakoćom kao da nije posjedovao nikakvu drugu
odjeću i držao je čašu napola punu leda s jantarnom tekućinom. Pogled mu
je odlutao do gostiju i proučavao ih je kao da su njegovi podanici. Njegova
pažnja se polako vratila na nas.
„Drago mi je da je Luka tu.” Ton mu je bio varljivo ležeran.
„Možda ti možeš uvjeriti svog brata da je ovo njegov dom, da on ostane.”
Vasilije je pogledao u Luku i Addison pored njega. „On nju nikad neće
ostaviti.”
„Nagovori i nju. Ona može biti korisna.”
Osjetila sam napetost kako se javlja u Vasilijevom tijelu, a njegovo lice
ogrubjelo. „Addison je bila dovoljno iskorištena, zar ne misliš? Luka ne želi
da je ona blizu ičeg što mi radimo.”
„Jebeni Rusi,” Goran je mrmljao ispod glasa dok je otpio gutljaj pića.
„Koliko dugo još želiš da čekaš s Konstantinom?”
„Još par dana.”
Goranove oči su se vratile na mene, kao da je nekako znao, iako zapravo
nije. „Moram priznati,” rekao je, „da sam iznenađen da si još tu. Na početku
sam mislio da me moj nećak pokušava raspizditi, on je očito zapeo za tebe.”
Nisam baš puno jela danas zbog nervoze i popila sam piće da me ohrabri.
Alkohol je ugrijao moje vene i činio me ravnodušnom. „Vasilije i ja imamo
dosta toga zajedničkog.”
Vasilije se cerekao, uživajući u mojoj dosjetki, ali su se Goranove obrve
podigle.
„Kao na primjer?”

221
Naš svet knjiga

Oh, sranje. Nisam zapravo mogla reći da oboje želimo njegovu smrt ili
kako smo ubili ljude koji su se zajebavali s nama.
Vasilije me je spasio. „Ja volim zabijati svoj kurac u nju, a ona ga voli
primati.”
Pogled njegovog strica je otišao do stropa, vidno iznerviran.
„Šarmantno.” Kad se Filip materijalizirao sa šefove strane, Goran je pokazao
prema meni. „Filipe, ovo je Vasilijeva kurva, Natasha.”
„Oksana,” Vasilije je prosiktao. „Imaš problem sa sjećanjem, starče?”
Vodila se tiha bitka koji od Markovića može više podići obrvu od
nezadovoljstva i činilo se da Vasilije pobjeđuje. Ili sam možda samo ja to
željela za njega.
„Zdravo, Oksana,” Filip je rekao automatski, prije nego se okrenuo svom
šefu. „Katering služba pita za pristup vinskom podrumu. Skoro smo bez
bijelog vina.” Goran je zamahnuo rukom. „Može, ali idi s njom.”
„I ja idem s tobom,” Vasilije je rekao. „Filip i ja imamo dosta sranja za
raspraviti.”
Mlađi Marković me je pogledao s teškim, značajnim pogledom i bez riječi
mi poželio sreću. Moj krvni tlak je porastao dok sam gledala kako odlaze,
ostavivši me samu s Goranom. Kad je Vasilije otišao, njegov stric nije učinio
ništa da umanji želju sa svog lica, silujući me svojim očima. „Dobra ti je
haljina.”
„Hvala vam. Lijepa vam je kuća.” Pomjerila sam se naprijed na svojim
štiklama, zatvarajući razmak između nas i spuštajući svoj glas. „Možda bi
me mogli povesti u obilazak i… pokazati mi to što sam odbila.”
Sumnjivost mu se pojavila u očima. „Ne zvuči kao da puno žališ s
obzirom koliko voliš primati njegov kurac.“
Uzdahnula sam. „Svaki put je isto s njim. Vasilije je dosadan,” lagala sam.
„On je dosadan… dečko.”
Kao i što sam se nadala, implicirati da je Goran superiorniji muškarac je
uhvatilo njegovo zanimanje. „Tako znači?”
Bilo je lakše prešutjeti. Pojma nisam imala što treba da kažem, a rekao mi
je da voli tihe žene.
Pretraživao je gomilu i njegov izraz je odavao razočarenje. „Nemam
vremena da ti dam pristojan obilazak upravo sada.” Činio je da jednostavne
riječi zvuče prljavo. „Ne mogu ostaviti goste.”
„Možda neki drugi put,” procijedila sam. Nadajući se da moj glas dopire
do njega kao žudnja, a ne kao nesigurnost.
222
Naš svet knjiga

Trepnuo je svojim tamnim očima polako. „Sutra.”

Oklijevala sam. „Na Božić? Nisam sigurna mogu li…“
„Poslat ću Filipa da te doveze poslije večere.” Njegov cerek je bio
zastrašujući. „Ako Vasilije bude imao problem s tim, ja ću mu objasniti.” On
je to vjerojatno vidio kao zadnji dokaz moći, oduzimajući Vasilijevu
omiljenu igračku na Božić.” „Moja kuća je velika,” nastavio je. „Možda će
potrajati malo duže, ali mislim da ćeš… uživati u tome.”
Ugrizla sam se za unutrašnjost obraza da se ometem da ne povratim u
svoja usta. Pogled mu je otišao preko moje glave i klimnuo nekom iza mene,
zatim mu se pažnja vratila zaustavivši se na mom krvavo crvenom ružu.
„Žao mi je, moram da porazgovaram s nekim, ispričavam se.” Kako je
prolazio pored mene, stavio je svoju ruku na moju, a ja sam trudila da se ne
trgnem na njegov dodir.
„Ali se radujem unaprijed za sutra, Natasha.”
„Oksana,” šapnula sam natrag, ali se on već kretao kroz gužvu i dalje od
čujnog dometa.
Morali smo ostati tokom večere i dok sam sjedila za dugim stolom i
slušala Goranov govor o porodici i odanosti, moja utroba je gorila.
Ne zbog moje porodice koja je bila neprijatelj s Markovićima godinama
već zbog licemjerstva iza Goranovih riječi. Lukino lice je bilo hladno, maska
bez emocija, ali sam u njegovim očima vidjela bitku da zadrži svoj bijes.
Vasilije je bio suprotnost. Smiješio se na sve prave dijelove, zabljeskujući
svojim rupicama i smijući se na šale, čineći sve jednostavnije. Činilo se da je
u odličnom raspoloženju. A možda je i bio. Sad je imao točan datum kad će
da smakne svog strica.

Božićno jutro je bilo… čudno divno.

Prespavali smo i kad smo sišli dolje u pidžamama, otkrili smo da su Luka
i Addison visjeli oko aparata za kavu, neobučeni kao i mi.
Vasilije je kuhao doručak za sve. Jeli smo i razgovarali kao da smo dva
normalna para koji slave Božić zajedno. Najčudniji dio je bio kako nije bilo
čudno.
Nakon doručka, okupili smo se oko bora kojeg smo Vasilije i ja okitili
prije par dana, s ukrasima iz podruma u koji je nevoljko išao.

223
Naš svet knjiga

Priznao mi je kasnije u noć, nakon što je ispušio džoint da mu je drago

što sam donijela drvo. Neki od ukrasa su bili iz njegovog djetinjstva i bilo je
dobro ponovo ih vidjeti.
To ga je činilo da se osjeća manje kao siroče.
Između nas četvero je bilo samo šačica poklona i s obzirom da sam ja
imala više od jednog, Vasilije je zahtijevao da otvorim prva. Potrgala sam
ukrasni srebreni i zlatni papir, prepoznavši Faire Avenue marku i smijala se
dok sam otvarala kutiju i zurila unutra.
„Što je to?” Addison je pitala.
Podigla sam crveno, prozirno rublje da vidi.
„Ah,” rekla je, kao da je ta riječ bila izbijena iz njenih pluća. Njeni obrazi
su gorili, ali ja sam se smiješila. Ona je mislila da sam posramljena, ali ja
nisam osjećala sram, a ona možda nije bila svjesna da smo Vasilije i ja čuli,
kako se seksaju prošlu noć.
Donje rublje je bilo elegantno i sofisticirano. „Da li ti je Daphne
pomogla?”
„Jeste.” Njegove tamne oči su bile pune požude i obećanja koje nisam
mogla dočekati da ih ispuni. „Otvori drugu.”
Zvučao je nestrpljivo kad mi je dodavao malu, kožnu kutiju. Ova je
izgledala kao da ju je zamotao muškarac, a ne službenica u trgovini. Povukla
sam papir i podigla poklopac.
Sad je bio moj red da uzdahnem. Trebalo mi je da pročitam Chicago Lyric
Opera više od jednom. „Salome?” Šapnula sam. „Nabavio si mi ulaznice da
gledam Salome?”
„Nabavio sam nama ulaznice, da.” Pokušao je da zvuči kul. „Trebalo bi
da budu dobra mjesta, jer su jebeno preskupe.”
„Što je to?” Luka je pitao
„Opera,” rekla sam, izvlačeći dva listića iz umotanog papira i pružajući
mu kao da su od zlata. Vasilije nam je pribavio stražnja sjedala i ideja da on
sjedi pored mene dok gledamo jedno od Straussovih remek djela me je činilo
lepršavom.
Nisam gledala operu kako mi je majka umrla.
Luka je gledao u Vasilija kao da ima dvije glave. „Isuse. Kupio si ulaznice
za operu?”
Vasilije je podigao svoju obrvu. „Jebi se. Čuo sam da se djevojke skidaju
na pozornici.”
„Čuo sam da to rade i u striptiz klubovima, također.”
224
Naš svet knjiga

Zatomila sam cerek. Vasilije je bio u pravu. Kad se Salome izvodila Dance
od the Seven Veils, otklanjalo se sve dok nije ostala gola. Poput većine opera,
djelo je bilo jedno sjebano umjetničko djelo. Salome je zahtijevala glavu svog
ljubavnika na srebrenom pladnju i kad ju je dobila, ona ju je ljubila sve dok
je njen otac Herod nije pregazio do smrti.
„Otvorenje je tek za dvije sedmice,” Vasilije je rekao.
Nacerila sam se. „Savršeno. Hvala ti.”
Zaista jeste. Opera je bila izopačena i erotična i mračna, baš kao i mi.
Posegnula sam za njegovim poklon i pružila mu nervoznim rukama.
Izgledao je iznenađeno. Nisam ga pitala za novac i bila sam naviknuta da ga
nemam, pa je moj poklon bio nešto što se nije moglo kupiti.
Pocijepao je papir i otvorio poklopac s kutije.
Njegovi dugi prsti su se zakopali unutra i izvukli snop papira, omotan
crvenom vrpcom.
Njegove oči su prelazile preko stranica dok ih je prevrtao, prsti su mu
prelazili preko printanih listova muzike. Zatim je primijetio još nešto u kutiji.
Izvukao je disk i gledao me zbunjeno.
„Završena je,” dahtala sam. „Tvoja simfonija.” Prošle sedmice sam pitala
može li mi kupiti softver za skladanje i on je kupio. „Program koji si kupio
može reproducirati kompoziciju kao da je pravi orkestar.” Nije bilo ni
približno dobro kao kad je stvarno, uživo izvođenje, ali je snimka imala
dubine i slojeve koje moje sviranje nije moglo uhvatiti. „Nadam se da ti se
sviđa.”
Vasilijev zadovoljni osmijeh je bio spori plamen i topio me do srži.
Nakon što smo došli s zabave sinoć, nasuo mi je čašu votke sa sokom od
brusnica, odveo me u našu sobu i raspravljali smo o svemu što smo planirali.
To je vodilo do toga da me jebe dok nisam bila divno osjetljiva po cijelom
tijelu. Odmarala sam u krevetu, oporavljajući se i pijuckajući piće kad je
otišao do stolića i izvukao metalnu kutiju.
Miris njegovog zapaljenog džointa me je napalio iako me je ostavio
zadovoljenu. Obično je pušio prije seksa, a ja sam imala Pavlov* odgovor na
to.
„Želiš li ti?” pitao je, ispuhujući oblak dima kroz prozor u ledeni noćni
zrak. „Mogla bi ovo biti naša zadnja noć zajedno.”

_______________________________________________________________________________
Pavlov - ruski fiziolog Ivan Petrovich Pavlov – metoda koja uzrokuje refleksni odgovor

225
Naš svet knjiga

Pružio mi je džoint, ali ja sam odmahnula glavom. Nisam nikad pušila

ništa osim tankih cigareta kad sam imala petnaest zbog čega sam dušu
iskašljala.
„Ne, hvala.” Otpila sam piće iz svoje čaše i stavila je na noćni ormarić.
„Već sam pijana.”
Kad je završio, ugasio ga je, zatvorio prozor prije nego se uvukao u krevet
pored mene. Hladna koža njegovih grudi se pritisnula uz moju dok me je
ljubio. Dao mi je grubu noć, a sad se činilo da mi daje onu drugu. Nježno je
prelazio preko mojih usana, polako, ali s potrebom.
Mazili smo se neko vrijeme. Dovoljno dugo za mene da bi me alkohol
usporio i zagrijao i dovoljno dugo za njega da dosegne vrhunac svoje
‘visine’. Usta su bila posvuda. Prelazile su preko mojih usana, mojih jagodica
do ušne školjke.
„Dobra stvar je,” mrmljao je, “što nemam jebeno srce.”
„Mmm?” Oči su mi bile zatvorene, uživajući u osjećaju njegovog vrelog
daha koji puni moje uho.
Kadenca njegovog glasa je bila tiha i prigušena. „Da imam, mogao bi te
voljeti.”
Uvukla sam zrak duboko, dopustivši da ispuni moje tijelo i iskoristivši
ga da pokušam otjerati upozoravajuće lepršanje. Ovo je trava progovarala,
bila sam sigurna. Ali… može li biti istina, samo malo?
„Srećom za tebe,” rekla sam drhtavim glasom, „nemam ga ni ja. Jer da
imam, ja… bih mogla osjećati isto.”
„Odlično,” šapnuo je. Zatim su njegova usta prekrila moja i razgovor je
završen.

226
Naš svet knjiga

Nakon ručka, sjedila sam na rubu sofe u uredu, želeći da pregrizem svoje
nokte dok je Vasilije slušao muziku kroz loši zvučnik na računaru. Našu
muziku, zapravo.
Osjećala sam se kao da sam progutala vreću noktiju i sa svakim izrazom
koji mu preleti licem, nokti su se zabijali u moju utrobu. Slušala sam je već
toliko puta, da više ne znam reći je li dobra ili ne, i ne bih išla tako daleko da
nazovem remek djelom, ali sam bila ponosna na svoj rad.
Preslušao ju je cijelu bez da kaže i riječ, pogleda usmjerenog kroz prozor,
promatrajući kako vjetar podiže snježne nanose u prednjem dvorištu. Linija
je bila izražena preko njegovog čela kad je došla treća pjesma, skerco. Bila je
to jedna mahnita koju sam pisala u trostrukom vremenu i bila je o tome, kako
je bilo meni dok sam čuvala svoju tajnu od njega. No, bora se maknula, a
usne su mu se nasmiješile kad je slušao zadnji dio, koji je povezivao pokrete
zajedno i spajao ih prema bombastičnom završetku.
Vasilije je napravio par ozbiljnih klikova mišem zatim podignuo svoj
mobitel kad je zapištao. Prebacivao je fajl u svoj mobitel.
Nisam više mogla čekati. „Nešto za reći?”
Naslonio se u stolici i prekrižio svoje prste, uživajući u mom nelagodnom
stanju. „Nisam siguran za dio u sredini u jednoj pjesmi.”
Ispustila sam lagani uzdah, pokušavajući biti strpljiva. Kao i svaki
umjetnik, primiti par povratnih riječi je moglo biti uzdignuće ili
poražavajuće.
„Osim toga,” dodao je „stvarno je jebeno dobro. Sviđa mi se.”
Pala sam natrag u sofi, dozvolivši da me olakšanje preuzme.
Prije nego sam nešto mogla odgovoriti, Luka je ušao u ured. „Idem da
posudim auto. Vodim Addison u posjetu njenoj tetki u Joilet na neku
Božićnu večeru.”
Vasilije je ustao i stavio mobitel u džep. „Ključevi su u ladici kao i uvijek.”
„Hvala.” Luka je zastao, neugodno oklijevajući. „Ono što si tražio od
mene… je već završeno. Sinoć mi je potpisao posljednje dokumente.”

227
Naš svet knjiga

Vasilijev osmijeh je bio širi nego sam ikad do sad vidjela i razumjela sam.
I ja sam osjećala isto uzbuđenje kao i on. Lukina uloga u svemu tome je sve
činila samo slađim.
„Predivno,” Vasilije je rekao. „Misliš da nešto sumnja?”
„Nema jebenog pojma.”
Luka nije imao osmijeh poput njegovog mlađeg brata. Nije bilo rupica i
kad su se njegove usne razvukle to nije bilo zarazno. Zapravo, imala sam isti
osjećaj lebdeće opasnosti kao i od Gorana, samo što prijetnja nije bila
usmjerena prema meni.
Luka se preobrazio u ozbiljni izraz. „Budi oprezan.”
„Da, hoću.” Vasilije me je pogledao i njegovo lice nije ništa odavalo.
Nije izgledao nervozno uopće i ja bih voljela da imam njegov osjećaj
samopouzdanja.
Luka i Addison su uskoro otišli i dok je sat otkucavao vrijeme večere, moj
stomak je potonuo. Nisam ništa pojela, a Vasilije nije rekao riječ zbog toga.
Zurio je u mene preko kuhinjskog stola, njegov tanjur prazan, a moj
nedirnut.
„Želiš li da se spustim dolje?” pitao je ležerno, između dva gutljaja piva.
Nisam mogla razumjeti pitanje. „Molim?”
„Tako si napeta.”
Naravno da sam napeta. „Sve što smo planirali će se dogoditi večeras.”
„Ne brini, dušo.” Glumio je razmetljivo. „Ostvariti ću sve tvoje snove.”
Bila sam toliko napeta, sam se blesavo smijala. „Osim što su naši snovi,
noćne more drugim ljudima.”
Nacerio se od uha do uha.

Kamena sol je pucketala ispod mojih cipela dok sam se uspinjala uz

stepenice Goranove kuće. Činila se tako drugačijom od jučer. Ogromna
nadstrešnica sa stupovima je bila kao širom razvučena usta, čekajući da me
proždere.
Filip je gledao u mene kao da je trebao moje odobrenje i kad sam kimnula,
otvorio je vrata i uveo me unutra.
Jedino svjetlo u glavnoj prostoriji je dolazilo od gizdavog, zlatnog
Božićnog drvca i vatre koja je pucketala u kaminu. Trebao mi je trenutak da

228
Naš svet knjiga

prilagodim svoje oči na prigušena svjetla zato nisam primijetila Gorana dok
nije ustao sa sofe.
„Oksana,” rekao je. „Uđi, molim te. Neka Filip uzme tvoj kaput.”
Mrzila sam ga zbog puno razloga, no u ovom momentu, mrzila sam kako
je učinio moje ime oružjem, odabirući i izabirući kad da ga koristi. Šetao je
prema meni, nosio je košulju s rukavima zarolanim i hlače i pitala sam se je
li ovo njegova ležernost. Kao i prošlu noć, imao je čašu u ruci. Burbon? Skoč?
Bila je to neka tečnost za odrasle koju sam ja mrzila.
Kad sam skinula kaput i dodala ga Filipu, zadržala sam pogled zalijepljen
na Goranu. „Sretan Božić.”
Nešto poput pobjede je bljesnulo u njegovim očima. „Da li ti je Vasilije
stvarao problem?”
Polako sam odmahnula glavom. Nisam htjela pričati, osim ako apsolutno
nisam morala, zabrinuta da će mi nervoza slomiti glas.
„Dobro. Imaš li nešto protiv da ispružiš svoje ruke?”
Dah mi je zastao. „Što?”
Stavio je piće na sto. „To je samo iz zaštite.”
„Već sam je pretražio,” Filip je rekao.
To je izazvalo iznervirani izraz na šefovom licu. „Nema štete u
temeljitosti,” Goran reče. On je samo želio izgovor da stavi svoje ruke na
mene i dok je nestrpljivo čekao da se ja pomjerim, moj želudac se prevrtao.
Nisam to mogla izbjeći.
Drhtala sam dok sam podizala ruke i zatvorila oči, no osim toga, stajala
sam mirno što je više moguće. Nisam čak ni disala.
Nosila sam vunenu haljinu dugih rukava s uskim tajicama ispod, tako da
je skoro cijelo moje tijelo bilo prekriveno, no to nije bilo važno.
Goranove ruke su počele od mojih ramena i mogla sam ih osjetiti kroz
tkaninu kao da su njegovi dlanovi bili načinjeni od brusnog papira.
Pomjerale su se i strugale preko mog tijela, zadržavajući se na istim mjestima
gdje su i Iliine ruke i ja sam bila samo dlaku udaljena od nervnog sloma.
Skoro je gotovo. Samo izdrži.
Odmaknula sam se. Čim se činilo da je završio i zrak se vratio u moja
pluća. Goran je gledao u mene sa znatiželjom, ne znajući što da misli o meni.
„Žao mi je,” rekla sam između dva užurbana daha. „Stranci me čine
nervoznom. Možemo li… biti sami?”
Ponašao se kao da je to najbolja ideja ikad. „Želim ti dobru noć, Filip.”

229
Naš svet knjiga

„Trebam li reći Cliveu da i on može ići, također?” Filip je pitao. „Božić

je.”
I opet, zaradio je prljavi pogled od svog šefa. Goran nije želio da znam da
ima još neko u kući. Ali mi je dao pronicljiv prolaz i vjerojatno je odlučio da
je siguran sa mnom. Izvukao je mobitel iz stražnjeg džepa i otkucao poruku.
„Ja ću mu javiti.”
Nisam čekala da Filip ode prije nego sam izbrbljala. „Vasilije mi je rekao
da tvoja biblioteka ima mapu oslikanu na stropu. Možemo li početi od
tamo?”
Goranove crne oči su zasvijetlile sa zabavom, kao da sam ja bila glupa
djevojka s humorom.
„Zašto ne? Ovim putem.”
Mijenjala sam dužinu svog koraka dok smo hodali kao što sam radila
godinama ranije, čineći težim predatoru pored mene da se približi previše.
Znala sam iz iskustva da ako me ulovi, možda ne dođemo do biblioteke.
Goranu se izgleda nije žurilo da nasrne na mene, zapravo. Sigurno je mislio
da ima cijelu noć da me jebe.
Šteta, što sam ja kanila sjebati njega.
Otvorio je vrata i upalio svjetlo. Police za knjige su na zidovima i bile su
pune savršeno oslikanih slika, poslaganih po boji i visini.
Soba je bila klasična, kao knjižnica u filmovima. Moj pogled je otišao do
ogromne antičke mape na stropu iscrtane u zemljano zlatnim bojama. Bila je
prelijepa, a moje oči su odletjele do Rusije, pronašavši mjesto gdje sam
odrasla, prije nego sam znala išta o Sergey Petrovu ili Markovićima.
Dok sam ovu sobu smatrala udobnom, Goran nije. Povukao se kratko kad
je otkrio mladog čovjeka kako napola sjedi, napola leži na stolu, s pištoljem
u ruci i obrvom podignutom u oštri ugao.

230
Naš svet knjiga

Obukao sam najdraže crno odijelo za posebne prilike, ali to moj stric očito
nije primijetio. Njegov pogled je zaključan za moj pištolj.
„Sjedni,” rekao sam, pokazavši s cijevi pištolja na smeđu kožnu stolicu.
Nije se pomjerio. „Oprezno, Vasilije. Mogu ti sve uzeti. Ona nije vrijedna
toga.”
Glupi jebač je mislio da imam napad bijesa zbog toga što mi je ona bila
uzeta. Bio je u krivu, na tako puno razina. Dok sam ustajao izraz mi se
ogrubio.
„Sjedni. Jebeno. Dolje.”
Prevrnuo je očima i spustio se u stolicu kao da me ismijava. Pokazao sam
na zlatom obojenu sofu da Oksana sjedne i ja sam naslonio svoje dupe pored
nje. Želio sam je bliže. Ako stvari krenu niz brdo, ovako je bolje mogu
zaštititi.
Svjetlo u sobi je bilo blago i sve je bilo dizajnirano da se osjećaš ugodno.
To je bilo mjesto gdje ti ne bi smetalo da ostaneš i čitaš. Ali je zrak u biblioteci
bio topao. Previše toplo za mene. Stiskalo mi je kožu, čineći da se osjećam
tromim kad sam želio biti na svojim jebenim prstima.
„Kad završimo ovdje”, rekao je, „ubiti ću tvoju kurvu. Ili ću možda samo
isjeći to njeno lijepo lice.”
„Nećeš ti kurcem mrdnuti i nemoj je tako zvati ponovo. Ovo nije zbog
nje.”
„Oh. A zašto je onda ona ovdje?”
„Jer mi nemamo tajne jedno između drugog.” Kritički me je promatrao,
no, nisam dozvolio da kaže ni riječ. Ovo je sada bio moj šou.
„Ne kao što ti i ja radimo. Puno je kostura u našim ormarima.”
„Kurac,” rekao je na srpskom. „Prestani biti tako dramatičan.”
Ja sam ostao na engleskom. „Nekad si imao tjelohranitelja koji se zvao
David. Što se s njim dogodilo?”
Ukočio se. Zatim je imao muda da izgleda rezignirano. „Ne znam da li je
vaš otac ispričao vama dečkima priču. On je uvijek pokušao da vas zaštiti od
negativnih stvari, pogotovo kad je riječ o vašoj majci.”
Je li se on jebeno šali? Moj otac nije uradio ništa da sakrije svoja sranja.

231
Naš svet knjiga

„Kad sam saznao da se vaša majka jebe s Davidom iza njegovih leđa dao
sam ga ubiti.”
Osmijeh je počeo polako, a zatim se proširio preko cijelog lica. Bio je
dobar lažov, to mu moram priznati. „Vau. To je zbilja odlična priča.”
Nije mu se sviđalo što to impliciram i ispod njegove lažne pribranosti,
mogao sam vidjeti naznaku brige. „Koji vrag to treba da znači?”
„To znači da prestaneš srati. Sve to. Te priče o porodici i lojalnosti i sve
ono što se pretvaraš da ti je stalo, jer nije. Ti nisi ubio Davida jer sam bio u
njegovom usranom domu prije par sedmica,” postajao sam glasniji i
ogorčeniji sa svakom izgovorenom riječi, „ i jer sam to jebeno uradio ja.”
Napuknuo je, samo malo. Bore su se nakupile oko njegovih očiju i činile
su da izgleda staro i slabo. „Onda… pretpostavljam da nisi pičkica kao tvoj
brat.”
Skupio sam svoju slobodnu ruku u šaku, boreći se protiv potrebe da
povučem okidač. Ne još. Budi strpljiv. „Rekao si Davidu da laže. Da ukalja
majčino ime. A kad je to bilo gotovo, poslao si ga da je ubije.”
„Njoj se nije moglo vjerovati.” Nagnuo se naprijed i prelazio rukama
preko čela. „Kad si na čelu porodice, sigurnost je sve i ponekad moraš…
donijeti teške odluke.”
Gušio sam se šupljim smijehom. “Da, pa, pretpostavljam da ću to uskoro
saznati.”
Mobitel u njegovom džepu zazvoni i dok sam se podizao na noge da
ustanem, umjesto da izgleda preplašeno, moj stric je izgledao zabavljeno.
„Je li ja to idem negdje?”
„Prvo te je sjećanje izdalo, a sad i vid, starče. Ja imam svoj Glock uperen
točno u tebe.”
„Ti si glupi, impulzivni maleni dečko, Vasilije. Poslao sam upozorenje
Filipu prije nego sam sjeo i cijelo ovo vrijeme dok si ti odugovlačio, mu je
dalo vremena da se vrati do kuće.” Povisio je svoj glas. „Možeš da uđeš.”
Filipova sjena je zatamnila okvir vrata, a zatim je ušao u prostoriju.
Pištolj mu je bio u futroli, a ne izvučen. Moj stric je zurio u njega, zabrinut
zbog nedostatka odbrane. „Koji kurac ti radiš?”
„Ah,” rekao sam, „on ne radi više za tebe.” Tko je sad bio impulzivan?
„Zbog toga što si jebeno bankrotirao.”
Goran se trgnuo u stolici. „Koji kurac ti pričaš? Ja imam više para od
Boga.”

232
Naš svet knjiga

„A da?” Obrazi su me boljeli koliko sam se jako smijao. „Tko ti pomaže

u upravljanju toga?”
Zaleđeni izraz na njegovom licu je bio jebeno neprocjenjiv.
„Luka mi je rekao,” nastavio sam, „da ti ne treba uvijek pištolj da uništiš
čovjeka. Ponekad ti samo treba idiot koji ne čita sranja koja potpisuje i
strpljenje.” Prošlo je četrnaest mjeseci kako je Luka počeo vršiti transfere
investicija i vlasništva, zakopavajući prtljagu u refinanciranju dokumenata
ili otvarajući nove bankovne račune da bi naš stric mogao izbjeći ‘plaćanje
poreza’.
Lice mu se zacrvenilo, a disanje ubrzalo. Briga koje nije bilo sekundu
ranije, sad je dostigla maksimum, lomeći ga. Dok ga je Oksana ometala
prošlu noć, riskirao sam i razotkrio se Filipu. Nije prenio mom strica ništa
od sranja što je Aleksandar rekao o Oksani.
Mogao sam vjerovati Filipu i on je mogao vjerovati meni kad sam iznio
sve naše planove. Nije mu dugo trebalo da pristane. Htio je biti na strani
pobjednika na kraju ove večeri, i hvala kurcu. Imati Filipa je isto značilo
imati njegove ljude, a to je značilo lakši prijelaz kad sam bio najranjiviji.
Naciljao sam u stričevo srce dok sam se obraćao Filipu, „Je li naoružan?
Ima li oružja u blizini da može posegnuti za njim?”
„Nop.”
Savršeno. Zurio sam u Goranove crne oči i uživao u momentu. Ukrao je
moju majku od mene i uživao sam u gledanju kako se njemu uzima sve.
Njegov novac. Njegovi ljudi. Njegov tron.
„Oksana,” rekao sam.
Sjedila je tako mirno i tiho, da je pogled mog strica bio iznenađen, kao da
je zaboravio da je ona tu. Ona je izvukla telefon i tapkala po mobitelu dok
nije zasvirala muzika. Uvertira u moju simfoniju. Ponovo sam bio
dramatičan, no nisam mario što neko misli o tome.
„Sergey će te živog pojesti,” Goran je urlao. „ Sve što sam sagradio, on će
uništiti. Nećeš potrajati ni šest mjeseci.”
Muzika je bila poput mene, naizgled ugodna, a zla ispod. „Sergey neće
biti problem. Konstantine će prihvatiti primirje koje mu ponudim.”
„Ti si jebeno lud. Rusi neće surađivati s tobom.”
Odmaknuo sam se jedan korak, shvativši da sam preblizu. Nisam želio
krv na odijelu. „Hoće, jer djevojka koja sjedi na kauču, ona je Sergey Petrova
druga kćerka.”

233
Naš svet knjiga

Muzika je rasla, otkrivajući mračnu prirodu. Stvarni strah je preplavio

strica i izobličio njegovo lice. Isuse Kriste, izgledao je patetično. „Vasilije,
spusti pištolj. Mi smo porodica. Ja sam tvoja krv.” Podignuo je ruke, pola u
predaji. „Ne možeš to uraditi.”
„Igrat ćeš na kartu porodice? To te nije spriječilo da ubiješ moju majku, a
to nije spriječilo ni mene, također.”
Strah mu je obojen zbunjenošću, i ja se nasmijah.
„Oh, sranje, zaboravio sam. Ti još uvijek misliš da je Ivan ubio mog oca.”
Usta mu se otvoriše.
Dao sam mu vremena tek toliko da to provari, zatim sam povukao obarač
prije nego kaže još jednu prokletu stvar.
Tri pucnja su odjeknula, sletjevši u njegova prsa. Iako sam želio ići na
njegovu glavu i obrisati njegovim licem prokleti pod, nisam. Postojala ju
neka zadovoljština ubiti ga ovako, uostalom. Prvi metak ga vjerojatno nije
ubio, a možda čak nije ni drugi. Trebalo mu je pune tri sekunde da umre. Tri
sekunde agonije prije nego je njegovo pišljivo-jadno srce prestalo kucati.
Dok je muzika bjesnila, tijelo mu se skliznulo u stolici, a lice mu je bilo
zamrznuto u prestravljeni izraz.
Za razliku od mog oca, unaprijed osmišljena smrt je moment činila još
više ispunjenim. Vratio sam pištolj natrag u futrolu, jašući na visinama
adrenalina i divio se slici ispred mene. Prednji dio njegove košulje je bio
taman i mokar od krvi. Je li bio svjestan koliko je bila savršena stolica u kojoj
je on sjedio? Bila je blizu današnjem modernom tronu, koji ste mogli imati.
Mog kraljevstva sada, mater ti jebem.
Pjesma se približavala kraju i ja sam se okrenuo prema Oksani. Sjedila je
u svojoj savršenoj uspravnoj pozi, zureći u mene dok je isključivala muziku.
Nije se plašila onog što sam uradio. Smiješak je zadirkivao njene usne, a oči
joj blistale divljenjem. Ako sam ja bio kralj, ona je definitivno bila moja
kraljica.
Filip je pročistio svoje grlo, vraćajući me u sadašnjost. Bilo je puno sranja
za koje sam se trebao pobrinuti, a on se činio željnim da počne.
„Moj stric se osjećao usamljenim. Ostalo je dosta novca na njegovim
računima da se kupi avionska karta za negdje. Bijeg za Božić u posljednjem
trenutku ili tako nešto, jebo te. Otišao je negdje u unutrašnjost. Nakon što
kupiš kartu, spakiraj mu torbu i pasoš. Oksana i ja ćemo ga očistiti i staviti
na zadnje sjedište. Poslati ću ti poruku gdje želim da odvezeš auto. Tip zna
da neko dolazi i on će pobrinuti za dalje.”
234
Naš svet knjiga

Kimnuo je i krenuo prema vratima, ali sam ga zaustavio.

„Nazovi me kad završiš i ja ću te pokupiti. Mi moramo otići na još jedno
mjesto večeras. Oksana želi da poželi svom ocu sretan Božić.”
„Dobro.” Ako je bio nervozan povodom toga, nije pokazao. Nestao je
kroz vrata.
Otišao sam do Oksane, povlačeći je da ustane. Stavila je ruke oko mojih
ramena. „Kako se osjećaš?”
Prazno ne. Osjetio sam pravdu i bila je slatka. „Tako jebeno dobro.”
Znalački se nasmiješila. „Kao da se svi tvoji snovi ostvaruju?”
„Jedan je pao,” rekao sam, „jedan je ostao.“

235
Naš svet knjiga

Normalna osoba bi bila prestravljena gledanjem kako Vasilije ispaljuje tri

metka u svog strica, ali ja nisam normalna. Jedino što sam osjetila je
zadovoljstvo i zavist.
Vasilije i ja samo sjedili u zadnjem sjedištu, a Filip naprijed s Johnom i
jurili smo kroz snježnu noć prema južnom predgrađu.
Ispred kapije kuće moga oca, otvorila sam prozor na vratima i trepnula
prema svjetlima. Nasmiješila sam se osiguranju vedrim osmijehom, ali me je
svejedno prepoznao.
„Sretan Božić,” rekao je, pokušavajući zaviriti kroz zatamnjene prozore.
„Tko je s tobom?”
„Vasilije Marković,” rekla sam. „On bi želio popričati s gospodinom
Petrov.”
Stražar se spotaknuo i nestao iza staklene kabine, vadeći telefon iz pojasa.
Nakon kratke diskusije, mahnuo nam je da prođemo.
To je bila kuća u kojoj sam živjela posljednje četiri godine, no to nije bio
dom. Nakon leta iz Kazana, moj otac je naredio još jedan test očinstva i kad
nije mogao osporiti rezultat, Konstantine i Tatiana su me pozdravili kao
svoju skrivenu sestru. Supruga mog oca je bila isto topla, no ona je bila
varljiva, proračunata kučka. Glumila je visoko moralnu osobu kad je Sergey
pokušao da me se riješi i postavila me u kuću kao osoblje.
Kažnjavajući i njega i mene.
Držati me blizu je značilo da me može svaki dan podsjećati kako je ona
jebena svetica bila, za potporu nevjere njenog muža gada. Imala sam odjeću,
hranu, smještaj i edukaciju čak. Nikad nije bila izravno zla prema meni, no
ponekad sam se pitala da li bi bilo bolje da je bila. Njeni lažni osmijesi su
prevrtali moj želudac i svaki zajedljivi komentar koji mi je uputila je bio
takav da je bilo nemoguće boriti se protiv njega.
Vanjska svjetla na kući su bila upaljena, no prozori su bili mračni. Dvije
figure su stajale na prednjem stubištu. Čekajući na snijegu koji pada. Krupne
pahulje su se skupljale na ramenima očevih tjelohranitelja.
John je parkirao Lexus i ja sam duboko udahnula da se ohrabrim.

236
Naš svet knjiga

Dok smo izlazili, očevi ljudi nisu obraćali pažnju na mene. Oni su
promatrali Vasilija i Filipa napeto, spremni na sve.
„Trebao bih razgovarati sa Sergeyem,” Vasilije je rekao. „Hitno je.”
Raširio je svoj kaput i gurnuo sako sa strane, pokazujući svoju futrolu. Zatim
je zakopčao kaput natrag, pokazavši da ga ne namjeru koristiti.
„Ovdje sam samo da razgovaram.”
„Ostavi svoj pištolj,” rekao je jedan od njih „i možeš ući.”
Vasilije ih je sumnjičavo pogledao. „Neću ući nenaoružan. On može da
izađe van i mrzne svoja jaja kao i mi.”
Uslijedili su pregovori i nakon što smo pretraženi, bili smo uvedeni
unutra.
Vasiliju i Filipu je bilo dozvoljeno da unesu svoje pištolje s obzirom da je
osiguranje znalo gdje se nalaze i moglo ih je nadgledati.
Ulaz u kuću je bio velik. Kad sam prvi put ušla ovdje, postala sam ljuta
dok sam gledala u umetnuti medaljon na teškom drvetu i ogromni prostor
u kojem se nalazila sofa. Kao da je nekom trebao odmor onog momenta čim
uđe unutra. Ta prostorija je skoro bila velika poput majčinog stana u Rusiji.
Masivno stubište se krivilo prema gore, a ispod su se nalazila vrata u obliku
luka koja su vodila u ostatak kuće.
Sergey Petrov je stajao na vrhu stepenica, promatrajući nas kao da smo
buhe. Imao je crno-plavi prugasti ogrtač, jedne ruke za pojasom, a druge u
džepu, bez sumnje, držeći pištolj. Je li mislio o meni? Da li je pomislio da me
je Vasilije prisilio da ga dovedem ovdje?
„Vasilije Marković,” rekla sam, glasnice su mi se tako suzile da je jedva
bio moj glas, „bi želio porazgovarati s tobom.”
Uhvatili smo ga nespremnog, ali je on izgleda shvatio ovaj sastanak kao
prednost. Nije bio javan, pa nitko neće saznati što se dogodilo i ovo je bio
njegov dom, gdje je njemu bilo ugodno i može kontrolirati skoro sve.
„Sretan Božić,” Vasilije je izjavio. „Oprostite što dolazimo ovako kasno, i
bez najave, no bitno je.” Koristio je isti prijateljski ton kao i za večerom prošli
mjesec i to me je još više poslalo na rub. Bila sam tek otisak prsta udaljena da
puknem.
„Dozvoli mi da se obučem,” Sergeyevo nepovjerenje je bilo ogromno da
je klizilo niz stepenice i skoro me zakucalo natrag.
„Nema potrebe za tim,” Vasilije je rekao. „Ovo neće potrajati.”
Otac je bio razdražen, ali kontroliran. „Dobro. Sići ću dolje i možemo
raspraviti u mom uredu. Ne želim da probudim svoju suprugu.”
237
Naš svet knjiga

Samo što sam ja bila sigurna da je bila potpuno budna i skrivena iza ugla,
skrivena od pogleda tamo gdje je moj otac stajao. Imala je pištolj u svojoj ruci,
spreman, ako je moj otac bude trebao.
Uzeo si je vremena da siđe niz stepenice, oprezan kao mačka. Pogled mu
je otišao do Filipa.
„Razgovarati ću s tobom, Vasilije, ili s Goranom bez mog osiguranja ako
je tako dobro za obojicu. Čovjek tvog strica će morati čekati napolju.” Moj
otac je znao za što je Filip bio sposoban.
„Ako vaši ljudi isto ostaju vani, onda sam okay s tim.”
Sergey je prezirno pogledao. „I isto tako bi se osjećao više ugodno ako
nisi naoružan.”
Vasilije je izvadio futrolu. „Isto. Iako, Filip je sad moj čovjek. Moj stric je
mrtav.”
Sergeyevi pokreti su usporili, dok je razmišljao o novostima. Pogledao je
u Filipa koji je signalizirao kimanjem glave za potvrdu. Moj otac je izvadio
pištolj iz džepa i ostavio ga na sto s glasnim udarcem. Točkići su se pokretali
u njegovoj glavi. Vjerovao je da će Vasilija biti lakše kontrolirati nego
Gorana, no bio je potpuno u krivu. Otac se površno nasmiješio. „Žao mi je
zbog tvog gubitka.”
„Više se osjećam kao da je moja dobit,” Vasilije je glatko rekao. „Ja sam
taj koji ga je ubio.”
Požurio je do stola, spustio pištolj pored očevog i rekao Filipu da čeka
vani s drugim osiguranjem.
Moj otac nije imao odgovor na Vasilijevu izjavu. Umjesto toga, okrenuo
se i krenuo prema uredu.
Samo što sam krenula za muškarcima nekoliko koraka iza, kad me je
njegov oštri glas natjerao da ustuknem. „Ne. Ovaj razgovor neće uključivati
tebe.”
„Osim što je ona jedini razlog zbog kojeg sam ovdje,” Vasilije je rekao.
Izgledao je tako samouvjereno i bezbrižno ulazeći u očev ured, kad je
trebao promatrati svaki centimetar prostora. Nacrtala sam mu dijagrame.
Objasnila sam raspored najbolje što sam mogla, no ne može se usporediti sa
stvarnošću. Rekla sam mu da je sofa samo par koraka od polica s knjigama,
no to sam loše procijenila.
Trebala sam znati da će Vasilije uspjeti ako ja zakažem. Obećao je ako mi
se išta dogodi, da će završiti što sam počela i rekao mi je da će to uraditi sa
zadovoljstvom.
238
Naš svet knjiga

Još uvijek je mirisalo na tamu i smrt u uredu. Ubila sam čovjeka u ovoj
prostoriji, no Ilia je bio samo jedan od mnogih, koji su umrli ovdje. To je bilo
omiljeno mjesto mog oca da zaključi poslovne dogovore. Krenuo je prema
stolu, ali je Vasilije bio dovoljno pametan da ga zaustavi prije nego mu pištolj
iz središnje ladice bude nadohvat ruke.
„Pokušali ste uvući špijuna u moju kuću i niste uspjeli.”
„Jesam li?” Sergeyev polu-osmijeh je zaledio moje središte. „Ušla je u tvoj
krevet poprilično brzo.”
„Neću se žaliti oko toga, ali želim da se pobrinem da znate da niste
uspjeli. Ne samo s Aleksandrom. Sve ste krivo odigrali.”
„Kako to?”
Vasilije se nasmijao. Uključujući rupice i zube i ja sam poželjela da
posjedujem isti takav osmijeh. Da li je to upalilo alarme opasnosti u očevoj
glavi?
Dok je Vasilije zalazio dublje u sobu, pratila sam njegovu ulogu i prelazila
pogledom prema knjigama na zadnjoj polici gdje je 9mm bio smješten. On je
bio bolji od mene. Njegov fokus nije prelazio preko skrivenog mjesta za koje
sam mu pričala.
„Poslali ste je da postavi par buba, kad ste joj trebali zapovjediti da me
ubije. Žena koja izgleda poput nje, a ne smeta joj da zaprlja svoje ruke?
Oksana je trebala da bude vaša najveća prednost. A ni lojalnost ne bi trebala
biti problem. Mislim, ona je vaša jebena kćerka, no eto vi je opet tretirate kao
smeće. Ona je vjerojatno mogla da me pretvori…“
Sergeyeva ruke se podigla, ušutkujući ga. Čeljust mu je stisnuta. „Zbog
čega misliš da nije? Ti si ubio Gorana i došao ravno ovdje, nisi li?”
Oči mi se raširiše.
Očeva laž je bila jednostavna, ali savršena za povjerovati. Nakon što sam
došla na čisto s Vasilijem, oštetila sam povjerenje. Vjerovala sam da smo ga
gradili, no to što smo imali je bilo krhko. Kada slomljene kosti zacijele i ako
se udari na isto mjesto, najvjerojatnije će pući na istom mjestu. Hoće li ova
laž imati istu posljedicu?
Ako povjeruje u to i ostavi me, bila sam više nego mrtva. Ne samo zbog
toga što bi moj otac mogao da uradi, zapravo. Kako bih preživjela bez ovog
čovjeka, koji je vidio pravu mene i svejedno me mogao voljeti?
„Dobar pokušaj, no ja znam Oksanu daleko bolje nego vi.”
„Što želiš?” Sergey upita. „Ispriku zbog pokušaja postavljanja uređaja za
prisluškivanje u tvoju kuću? Zbog iskorištavanja jednog od tvojih ljudi?”
239
Naš svet knjiga

Njegov snishodljiv ton je bio poput predavanja. „Ako misliš da Goran nije
pokušao gore stvari prema meni, ti si naivan. To je cijena koju plaćaš kad si
na čelu porodičnog biznisa. Što je, siguran sam…“
Vasilije je slegnuo ramenima. „Isprika bi bila odlična, ali treba da bude
upućena njoj.” Bilo je to kao da je dobio šamar. Očev nepovjerljiv pogled se
usmjerio prema meni. „Zbog čega?”
Sve je vodilo ovom trenutku i krv je urlala u mom tijelu tako glasno da
sam je mogla čuti preko svojih misli. Svaki dio mene je vrištao. Bila sam tiha
cijelo vrijeme u uredu.
Bože, osim moje muzike, ja sam bila tiha praktično svaku sekundu, od
kako sam u Americi.
I jebeno sam završila s tim.
Progovorila sam na ruskom, jeziku svoje majke. „Možeš da se ispričaš zbog
ubistva nevine porodice. Možeš da se ispričaš što si me tretirao kao da sam smeće
samo zbog toga jer sam rođena. A najviše, zbog toga što si beskičmena jebena pizda.”
Nije bilo drhtanja u mojim rukama kad sam krenula po pištolj. Čučnula
sam, izvukla knjige i odbacila ih i…
Polica je bila prazna.
Ne. Ne!
Ruke su mi se pomjerale svojom voljom ili su možda bile povezane
direktno s dijelom mog mozga koji je funkcionirao na višoj razini, postojeći
iznad guste magle moje panike. Pištolj je još uvijek bio tu negdje. Moj otac je
bio previše oprezan da bi ih uklonio sve odjednom.
Trgala sam sve knjige i ukrasne smetnje, bacajući sve s police što sam
nailazila, prema podu u gromoglasnim udarima. Oborila sam srebrenu
zdjelu, šaljući polirano kamenje prema svojim stopalima gdje su odjekivali i
poskakivali po drvetu.
Evo ga!
9mm je zataknut iza zdjele, skriven iza kamenja. Metal je hladan i siguran
u mom stisku i sve se činilo tako nevjerojatno… ispravno. Okrenula sam se i
naciljala, a zrak je zujao i vrtio se. Sergey je žurio da stigne do stola, no nikad
nije stigao na vrijeme
Povukla sam okidač bez oklijevanja.
Bog zna da sam čekala dovoljno dugo.
Pucanj je bio glasan kao pucanj iz topa i trzaj od pištolja me uhvatio
nespremnu, no ja sam ga vratila u liniju. Crna i plava tkanina njegovog
ogrtača je eksplodirala i Sergey je zarežao do bola, a koljena su ga izdala.

240
Naš svet knjiga

Zateturao je pored stola, ruku raširenih preko radne površine no uspio se

uspraviti na nesigurnim nogama.
Ponovo sam pucala, pogađajući ga ovaj put u rame. Udar ga je okrenuo
na pola lica prema meni i dok je padao, njegov izraz je bio komičan. Bio je
tako iznenađen, što je bilo glupo. Ubila sam Iliu samo par centimetara od
mjesta gdje je on stajao. Slijepo je pokušavao posegnuti za bilo čim da se
uspravi i kad je padao, povukao je stolni kalendar i većinu sadržaja sa stola
zajedno s njim.
Ponovo sam povukla okidač…
Nije ni mrdnuo.
Stisnula sam, ali nije bilo nikakvog zvuka iz oružja. Zurila sam u
ispruženu ruku, zbunjena. Sigurnosni okidač nije se mogao pomjeriti. Samo
sam dva puta pucala.
Pucnjava je eruptirala van, a pokreti su izazivali za pažnju. Vasilije mi se
približio, a moj otac se podizao s poda. Nešto je bilo u njegovoj ruci. Nešto
metalno i oštro.
Gdje je, jebo te, našao nož?
Vasilije je izvukao pištolj iz moje ruke. Udario je dlanom od okvir i vratio
ga fluidnom brzinom, čisteći spremnik, ali iako je bio brz, do vremena kad
se okrenuo i ispalio, nož je porezao njegov vrat.

241
Naš svet knjiga

Nakon pucnja, nešto teško je palo na pod, ali nisam mogla vidjeti ništa
iza Vasilija, ili od kako je podignuo svoju ruku do svog vrata. Tamno crvena
krv je klizila niz njegove prste.
„Nyet!” vrisnula sam.
Ili je to možda bilo na engleskom. Nisam mogla misliti na određeni jezik
u ovom trenutku. Stavila sam svoju ruku preko njegove, stisnuvši sa svim
životom u svom tijelu.
„Smiri se,” rekao je bolnim tonom. „Dobro sam.” Samo što je njegovo lice
govorilo drugačije i krvario je kao kroz sito. Riskirala sam brzi pogled iza da
vidim da je moj otac imao odvratnu crvenu rupu na jednoj strani svog lica.
Njegove staklene oči su bile fiksirane za strop.
Vasilije je rekao da je dobro, ali mu nisam vjerovala i kad sam maknula
jednu svoju ruku s njegove, dlan mi je bio mokar od krvi. Obgrlio mi je ruku
oko ramena, držeći nas zajedno dok sam nas vodila iz ureda, uzevši njegov
pištolj sa stola i požurili prema ulaznim vratima.
Bučni zvuk se začuo iznad nas i drvo se procijepi točno iza nas. Trgnula
sam se i povukla Vasilija, vukući ga brže nego što ga njegove trome noge
mogu nositi. Moja maćeha je očito loše ciljala, ali nećemo biti toliko sretni sa
sljedećim pucnjem.
Gurnula sam vrata da ih otvorim i naletjela pravo na Filipova prsa.
Trebala mu je nanosekunda da snimi situaciju i Vasilije je bio povučen iz
mojih ruku. Kretali smo se kao odrazi kroz snijeg, vukući se prema već
spremnom Lexusu. Skoro sam se bila saplela preko tijela jednog od očevih
ljudi. Krv mu je natapala netaknut snijeg u dvorištu.
Sve troje smo bili stisnuti u zadnjem sjedalu kad je SUV krenuo naprijed.
Bio je kaos na zadnjem sjedištu dok se vozilo probijalo kroz zaleđene
ulice, ubrzavajući prema prednjoj kapiji i jureći kroz nju.
„Drži je pritisnutom,” Filip je naredio, iako ja zapravo nisam sigurna
kojem od nas dvoje on to govori. Zalijepila sam obje svoje ruke preko
Vasilijevih prstiju.
„Prate li nas?”

242
Naš svet knjiga

„Ne,” John je odgovorio. Stražnji dio je zakačio ulaznu rampu na izlazu

zbog čega sam se uznemirila.
Filip je izvukao svoj mobitel i kad sam čula Amitovo ime, znala sam da
ne idemo u bolnicu. „Mislim da nije arterija,” rekao je, s kim god da je
razgovarao, „ali gubi dosta krvi.”
Sa svakim kilometrom u autu, Vasilije je dobivao svjetliju nijansu sive.
Njegova ruka ispod moje je počela popuštati, a oči postale mutnije. Znala
sam da nije potpuno priseban i od tog sam se usrala od straha.
Glava mu se nagnula prema meni i ja sam morala pojačati svoj stisak na
njemu. „Zar nisi sretna?” rekao je tiho. „Uspjela si. Zašto ne izgledaš sretno?”
Jer sam bila zabrinuta da umire, i bilo je to tako-jebeno-ne-fer da sam
poželjela vrištati. Ja sam bila loša osoba, ali ja sam ubila samo druge loše
ljude, pa zar mi nije bilo dozvoljeno da imam ovog zlog dečka, samo još malo
duže?
Ipak nije bio hladnokrvan. Sipalo je niz moje prste, ključalo vrelo.
„Bila bih puno sretnija kad ne bi uništavao stvarno skupu odjeću koju si
mi kupio.” Pokušala sam da zvučim snažno, ali nisam bila uspješna.
Krv mu je bila svud po sjedištu. U jednom trenutku, John je namotao tako
jako da sam morala staviti ruku na strop kako bih se pridržala, ostavivši
zamrljani nered. Očekivala sam da Vasilije uzdiše zbog preprodane
vrijednosti, ali su mu oči bile zatvorene, a to je poslalo moje srce u galop.
„Vasilije!” zaplakala sam. „Da se nisi usudio da me ostaviš!”
Auto se zaustavio, prednji dio je jedva pročistio put do garaže dok su se
vrata otvarala i čim smo se zaustavili i John otključao vrata, Luka je bio tu
otvarajući vrata.
„Koliko dugo je bio u nesvijesti?” Addison je pitala.
„Budio se i gubio zadnjih pet minuta,” požurila sam.
Bila sam odgurnuta s puta dok je ona preuzimala, a muškarci unosili
Vasilija unutra, krećući se kao tim prema blagovaonici, a zatim su ga spustili
na dugi sto.
Skenirala sam prostor tražeći niskog Indijanca kojeg sam trebala da spasi
njegov život.
„Gdje je Amit?”
„Tu je za dvije minute,” Filip je odgovorio.
Addison se popela na sto, opkoračila Vasilija i pritisnula objema rukama
Vasilijev vrat. On je zarežao u agoniji. „Jebem ti, Addison.”

243
Naš svet knjiga

„Koja je tvoja krvna grupa?” pitala je. Oči su mu treptale i okretale se,
okrenuvši svoj pogled prema svom bratu. „Luka?”
„Ja… ne znam.”
Srce mi se skupilo. „Nije bitno. Ja sam O negativna.”
Njen fokus se usmjerio na mene. „Jesi sigurna?”
„Da.” Moj drugi test očinstva u Americi, kad je patolog otkrio da sam O
negativna mi je držala predavanja non-stop kako sam sretna što sam
univerzalni donator i dar koji bi mogla nekom dati. Sjedila sam u stolici,
osjećajući se sve, samo ne sretno, što je Sergey Petrov moj otac.
Svjetla su bljesnula kroz prednji prozor i Luka je sprintao prema vratima.
Vrijeme se usporilo.
Stajala sam pored stola natopljenog krvi pored Filipa i Luke, gledajući
kako Addison i Amit rade da zaustave krvarenje i zašiju ranu.
Kad je Amit izjavio da je krvarenje zaustavljeno, Addison je dohvatila
svoju medicinsku torbu i pogledala me.
Skliznula sam u sofu u dnevnoj sobi i uvrnula rukave. Ona nije bila još
uvijek doktor, no ona se kretala kao da joj je ovo bio stoti put da vadi krv iz
mene, a ne prvi. Nakon pripreme, lako je ubola iglu u venu i izravnala preko
kauča cijev da može kapati u kesu za krv.
Dok je skidala rukavice, uhvatila sam je za zapešće slobodnom rukom.
„Treba mi da mi kažeš da će on biti dobro.” Gledala je u moje prste omotane
oko nje. Moj stisak je bio siloviti. „On je moj…”
Moj partner? Moja muza? Moja… druga polovica?
Nisam to mogla objasniti i pokušala sam, a nečim jednostavnijim, „on je
moj.”
Pojavilo se razumijevanje na njenom izrazu kad je prekrila svojom rukom
preko moje i nježno je stisnula. „Bit će mu puno bolje s tvojom pomoći.”
„Hvala ti.” Moj glas jedva da je bio šapat. Pustila sam je i ona me ostavila,
vraćajući se da pomogne Amitu.
Hoće li ikad saznati da je Vasilijeva rana zadobivena od istog čovjeka koji
je ubio njenu porodicu?
Sjedila sam sama u dnevnom boravku i čula muziku u svojoj glavi. Slatki
adagio komad koji bi se jedino mogao opisati kao ljubavna tema. Ako budem
imala priliku, napisati ću je i zamijeniti skerco. Bio je to bolji prikaz onog što
sam osjećala prema njemu.
Kad je Amit izvukao cijev iz moje ruke, Luka se pojavio s čašom vode,
kesicom pereca koju je našao u ostavi i vlažnu krpu. Čistila sam Vasilijevu

244
Naš svet knjiga

krv sa svoje kože najbolje što sam mogla dok sam pričala njegovom bratu o
vrhuncu noći. Velike stvari sam ostavila za Vasilija. Nisam imala osjećaj da
je to moja priča za ispričati.
„Budan je,” rekla je Addison, pojavivši se iza ugla dnevne sobe. „Pita za
tebe.”
Bila sam ošamućena dok sam ustajala, ali nisam znala je li to od gubitka
krvi ili od večerašnjih događaja. Sve se promijenilo.
Moj otac je mrtav.
Goran Marković je mrtav.
A ako preživi, Vasilije Marković će uzdignuti svoju moć, sa mnom, pored
sebe.
Još uvijek je bio na stolu, no oni su donijeli jastuke i deke, podižući ga.
Bio je bez košulje, no boja mu se vratila. Bijeli povez je bio omotan oko
njegovog vrata. Čak i u ovom stanju, izgledao je zastrašujuće i tako kao on.
„Izgledaš kao pakao,” rekao je.
Željela sam se nasmijati, ali nisam mogla. „Kao i ti.”
Glas mu je bio zapovjednički. „Dođi ovamo.”
Pomjerala sam jednu nogu, zatim drugu, sve dok nisam bila pored ivice
stola. Bila sam dovoljno blizu da ga mogu dodirnuti ako želim. Glava mu se
okrenula od mene da bih mogao pogledom vidjeti ljestve pored druge strane
stola. Vrećica od infuzije je visjela na vrhu s vrlo malo moje krvi unutra.
Vasilije mi se lažno namrštio. „Luka mi je rekao da ruska krv ulazi u
mene.”
Tenzija u mom tijelu se slomila. Rasprsnula se u milion komadića i ja sam
se nasmijala, osjetivši se deset kilograma lakša. On će da bude dobro. Vratiće
se u svoje uobičajeno seratorsko stanje.
„Sviđa mi se tvoj smijeh,” rekao je naglo. „Možda se sada možeš češće
smijati.”
Slegnula sam ramenima. „Možda i hoću.”
„A možda te i volim.”
Dah mi je zastao. „Kad bi imao srce.”
„Imam. Pumpa jebenu rusku krv kroz mene upravo sada.”
Nagnula sam se iznad stola, stavila ruku na njegov obraz i šapnula prije
nego sam ga poljubila. „A sad smo doista isti.”

245
Naš svet knjiga

Oksana je bubnjala svojim prstima po stolu, a mišić moje čeljusti se

zategnuo. Znala je da mrzim to sranje, ali sam za promjenu ostao tih. Bila je
nervozna.
A Konstantine Petrov je jebeno kasnio.
Iznajmljivanje Il Piacere za večer nije bilo jeftino, a ovo je bilo drugi put
da sam to uradio. Pogledao sam u prazne stolove oko nas i pokušao da
održim svoj bijes da kipi radije nego da ključa. Ovo će da bude njegovo
drugo nepojavljivanje.
Ubili smo njegovog oca. Bilo mu je dozvoljeno da bude raspizden zbog
toga, no prošlo je više od mjesec dana kako su spustili Sergeya ispod zemlje.
Vrat na mojoj strani me je svrbio. Kopče su izvađene prije dvije sedmice
i ožiljak je bio crvena, ljuta linija. Nije mi smetala, a Oksana je rekla da je bilo
seksi. Podsjetnik na ono kroz što smo prošli. Dokaz da imam dio njen unutar
sebe.
Kao što sam i očekivao, nije se pojavio FBI sljedeći dan da nas privede.
Sigurno, policajci bi pronašli moju DNA naokolo, ali što bi drugo mogli
pronaći?
Oksana je rekla da je ured bio najdraža očeva prostorija gdje je sređivao
ljude. Mogli bi pronaći dokaze da zatvore desetine slučajeva nestalih ljudi.
Bilo je to previše riskantno za Konstantina da uključi vlasti, a to bi ga činilo
slabićem.
Sergey je imao srčani udar. Tu su priču izabrali kao svoju. Da li se itko
zapitao zašto je bio zatvoren kovčeg na pogrebu i zašto njegova dva
tjelohranitelja nisu bili na sahrani? Nasmiješio sam se sam sebi na tu
pomisao.
Filip je pogledao u konobara koji se zadržao. „Nismo spremni da
poručimo još uvijek.”
Oksana je uzdahnula. „Možda bi trebali. Čekamo već pola sata.”
Trideset tri minute, zapravo, no tko još broji? „Ako se ne pojavi večeras,
mi ćemo nastavit dalje dok…“
Konstantine se pojavio u predvorju, okružen s dva enormna muškarca.
Vrat im je bio deblji od njihovih glava. Bilo je to pretjerivanje, no kako god.

246
Naš svet knjiga

Dok su prilazili stolu, pogled njenog brata je bio fiksiran na mene.

Konstantine nije bio njegov otac i nije imao te grube ivice, no iznenadno
napredovanje u njegovoj porodici ga je izoštrilo. Impresivna mržnja je gorila
u njegovim očima.
To nije bilo fer. Sergey je pokušao da mi presiječe vrat. Bilo je čudo da nije
pogodio arteriju i ja bih iskrvario u Lexusu i bio mrtav par minuta nakon što
smo napustili kuću.
Konstantine je nosio sivo odijelo i klizio je rukom niz crnu kravatu dok je
sjedao, no njegova poza je vrištala da bi radije bio, bilo gdje osim za ovim
stolom. Pogledao je u Filipa, zatim u mene. Njegove plave oči se nisu
pomjerile prema njoj.
„Hvala što si došao.”
„Hajde da završimo s ovim. Koji kurac želiš?”
Oksana je duboko udahnula. „Da ti kažem zašto sam to uradio.”
Zadržao je pogled na meni. „Rekao si da je ovo poslovno.”
„I jeste poslovno. Moj stric je naredio da te ubiju. Htio je potpuni rat. No
ja? Ja to ne želim. Želiš li ti?”
Konstantine je zurio u presavijeni ubrus, uspravljen u tanjuru ispred
njega. „Došao si u moj porodični dom i ubio mog oca. Mi smo već u ratu.”
„Vasilije ga nije ubio,” Oksana je rekla. „Ja sam.”
Bila je to semantika. Njen prvi pucanj je bio smrtonosan. Sergey je hripao
dok su mu pluća kolabirala i ostalo mu je samo još par minuta da živi da
nisam ispalio metak u glavu i dokrajčio ga. Pažnja njenog brata se polako,
konačno okrenula prema njoj, a njena već ukočena poza se nekako još više
uspravila od njegovog intenziteta.
„On je bio naš otac.”
Podignula je svoju bradu, prkosno. „Znam da si ga volio, ali isto tako
znaš da je bio čudovište i tek je to jebeno postajao.”
Stavio sam ruke preko usta da se prikrijem osmijeh. Bože, bila je seksi kad
je snažna. Sad je išla svuda sa mnom. Moja tiha, smrtonosna kraljica.
„Posao,” podsjetio sam. „Moj stric te je želio mrtvog, a Oksana te je
spasila. Mi ne trebamo rat. Ovdje ima dosta posla za obaviti.”
Izgledao je uvrijeđeno. „Ti želiš primirje? Ti misliš da ću ja…“
„Partnerstvo.” Stavio sam ruke preko Oksanine na stolu. „Naše porodice
mogu surađivati zajedno.”
Ponašao se kao da sam upravo izvukao pištolj na njega i trznuo se u
stolici. „Jesi li ti jebeno lud?”
247
Naš svet knjiga

Nacerio sam se. „Vjerojatno.”

„Ne,” rekao je. „Apsolutno ne.”
Stisnuo sam zube. „Osjećaj se slobodnim da si uzmeš malo vremena da
razmisliš o tome.” Bio je previše emotivan oko svega ovoga. Bistar čovjek bi
uvidio da je prilika za dogovor, koji sam mu nudio, bila dobra.
Konstantinov izraz je ogrubio dok je gledao u svoju sestru. „Ti si izdala
porodicu. Ti više nisi Petrov.”
Ton joj je bio nepovjerljiv. „Nikad nisam ni bila.”
„Ti si izdala mene, Oksana.”
Bol iz njegovog glasa se ogledao u njegovim očima i nisam to mogao
podnijeti. Dugovao sam ovom tipu. On je spriječio Iliu da učini puno više
štete nego što jeste i zaštitio djevojku u koju sam se na kraju i zaljubio.
„Ona je spasila tvoj život,” izjavio sam.
„Mi nismo u ratu, osim ako ne kreneš na nju. Onda su svi dogovori
isključeni. Rasturio bih cijeli Chicago da je zadržim pored sebe. To je tvoja
odluka, Konstantine.”
Odgurnuo se od stola, ustao i otišao bez riječi s tjelohraniteljima koji ga
prate u stopu.
Ona je bila napeta, vjerojatno ne znajući što da kaže ili uradi.
Podignuo sam jelovnik i skenirao stranice. „Naručimo. Jebeno sam
gladan.”

Sjedili smo na zadnjem sjedištu u salon svježe nabavljenog, Range Rovera,

idući kući, kad sam otkopčao pojas i kliznuo prema njoj. Nosila je istu haljinu
koju je nosila kad smo išli da gledamo Salome. Bila je točno iste nijanse crvene
u koju ja mogu pretvoriti njenu kožu, svojom golom rukom i ta joj je boja
lijepo pristajala.
Razgovor s njenim bratom ju je uznemirivao i ja sam želio da joj odvučem
pažnju od toga. On će doći na svoje. U drugom životu, bilo je vjerojatno da
bi Konstantine i ja mogli biti prijatelji.
Nježno sam stavio prste oko njenog vrata i osjetio kako se puls ubrzava
ispod mojih prstiju. Grlo joj je se pomjerilo kad je progutala. Bez riječi, ona
je razumjela. Uvijek sam je želio, ali je večeras potreba bila silovita. Prelazio
sam palcem preko linije njenog vrata i nagnuo se, prelazeći jezikom put
kojim je išao moj palac.
248
Naš svet knjiga

Zadrhtala je od zadovoljstva, a ton joj je bio zadirkujući. „Možeš li

sačekati da stignemo kući?”
„Molim vas?” došlo je sprijeda. John je zvučao napola ozbiljno.
„Svi se smirite,” rekao sam iznervirano. „Zadržati ću svoje ruke podalje.”
Ponovo sam se naslonio, približivši svoje usne pored njenog uha. „Za
sada.”
Spori smiješak se raširio preko njenih usana. „Obećavaš?”
Odgovorio sam joj istim osmijehom. „Znaš mene.”
„Znam. Bolje od ikog drugog.”
Jebem mu, volio sam ovu djevojku.

Dragi naši sa ovom knjigom završavamo serijal o braći Marković i

to zahvaljujući našoj Mei, draga hvala ti na još jednom divnom
prevodu.
Tvoj Nsk – Volimo te

249