MEGARA 79.

Prezentacija istraživačke akcije na Prvom zborovanju speleologa Bosne i

Hercegovine u Trebinju, septembar 1979 g.(Izvještaj Speleološkog saveza BiH)
OD IDEJE DO USPJEHA

PLANINARSKO DRUŠTVO „SMAJLOVAC“ - MAGLAJ. Maglaj, 28.6. 1979.g.

PROGRAM ISTRAŽIVANJA PEĆINE MEGARA

Maglaj – Rakovac Donji, 13. do 15.7. 1979.g.

1. Organizator ovog istraživanja je Planinarsko društvo „Smajlovac“iz Maglaja.

2. Stručnu pomoć i učešće obezbjeđuju:

- Speleološki savez BiH

- Speleološko društvo „Bosansko-hercegovački krš“Sarajevo

- Komisija za speleologiju Plan. Saveza BiH

- Speleološke sekcije planinarskih društava: „Konjuh“Tuzla, „Poštar“ Zenica, „Bobovac“ Kakanj, „Zelengora“ Foča

3. U okviru ove akcije izvršiće se sljedeće aktivnosti:

- Ispitivanje neistraženog dijela Megare

- Topografsko snimanje istraženog dijela

- Fotografsko snimanje

- Geološko ispitivanje

- Hidrološko ispitivanje

- Zoološko i florističko ispitivanje

- Paleontološko ispitivanje (eventualno)

4. Organizator obezbjeđuje :

- Prevoz od Maglaja

- Smještaj (šatori, šumarska kuća, barake, privatni smještaj )

5. PD „Smajlovac“ će imenovati Organizacioni odbor istraživanja u čiji sastav će ući i predsjednik Komisije za speleologiju
Planinarskog saveza BiH

6. Savez speleologa BiH, Speleološko društvo „Bosansko-hercegovački krš“ Sarajevo i Speleološka sekcija PD „Konjuh“ Tuzla
obezbijediće sljedeću kolektivnu speleološku opremu:

- Ljestvice 30 m

- Alpinističke konopce 2x 40 m i 2x 10 m

- Kompase

- Pantljika-metar
- Oprema za stručno ispitivanje objekata

SASTAV EKIPA ZA ISTRAŽIVANJE

7. Istraživanje neistraženog dijela Megare

- Savez speleologa BiH

- „Bosansko-hercegovački krš“

- PD Tuzla, Zenica, Foča

8. Topografsko snimanje

- PD Tuzla

- PD Maglaj

9. Fotografsko snimanje

- „BiH krš“

- Predsj. Kom. Za speleologiju Plan. Saveza BiH

- Zainteresovani

10. Geološko ispitivanje

- „BiH krš“ – stručni radnik

- PD Tuzla, studenti geologije

11. Hidrološko ispitivanje

- „BiH krš“ - stručni radnik

- PD „Bobovac“ Kakanj

- PD „Zelengora“ Foča

12. Zoološko i florističko ispitivanje

- „BiH krš“ – stručno lice

- PD Zenica

- PD Maglaj

13. Paleontološko ispitivanje (eventualno)

- „BiH krš“ – stručno lice

- Članovi speleoloških sekcija

Planinarsko društvo „Smajlovac“ Maglaj

PREDSJEDNIK

Fuad Ruvić, dipl.ing.

Naziv Megara 79 označava akciju Planinarskog društva Smajlovac iz Maglaja na istraživanju istoimene pećine u selu Donji
Rakovac, na planini Ozren, 17 km od Maglaja.
Imenom „Megara“ označen je čitav sistem pećina i jama (mokra, suha, gornja, donja) koje su uglavnom međusobno
povezane.

Ulazaka i djelimičnih istraživanja ovih pećina bilo je i ranije i to uglavnom neregistrovanih. Više je počelo da se radi na
organizovanijem istraživanju 1955. i 1956. godine kada je u Tuzli formirano spelelološko društvo. Na žalost, aktivnost ovog
društva se brzo ugasila, a dokumentacija koja je postojala o istraživanju Megare nije sačuvana, tako da nije ostalo ništa što
bi koristilo za kasnija istraživanja.

Do sljedeće organizovanije posjete speleologa ovom podzemnom objektu došlo je tek 1978. godine. Istraživači su bili članovi
speleoloških sekcija planinarskih društava iz Zenice i Tuzle.

Izvršena su početna ispitivanja i doneseni zaključci koji su trasirali put daljnjoj aktivnosti u Megari, jer je kostatovano da ovaj
razgranati sistem pećina krije još neistraženog i da zaslužuje opsežnija ispitivanja kako bi se zaključilo o njenim
osobenostima i o eventualnim mogućnostima primjene.

Ova, 1979. godina, godina je kada je Megari pružena šansa da konačno otkrije sve svoje tajne.

Ovoga puta u opsežnu akciju se uključilo Planinarsko društvo Smajlovac iz Maglaja, na čijem čelu je predsjednik Fuad Ruvić,
diplomirani inženjer elektrotehnike, zaposlen u fabrici Natron. Treba reći da do sada u Maglaju nije postojala nikakva
tradicija ni poznavanje speleologije. I samo planinarstvo u Maglaju je u povoju: ovo je tek treća godina postojanja
planinarskog društva.

Početni impuls za interesovanje planinara Maglaja za speleologiju dao je ljetošnji seminar u Sebešiću, gdje je učestvovala i
grupa, pretežno mladih, članova PD Smajlovac. Ovaj dobro organizirani seminar bio je dovoljan da uz inicijativu iskusnih
speleologa iz Zenice zainteresuje planinare Maglaja za speleologiju.

I ne samo to – grupa entuzijasta iz Smajlovca prihvatila je izazov da bez ikakvog iskustva bude organizator jedne od najvećih
i najmasovnijih akcija speleoloških istraživanja u Bosni i Hercegovini. Tako je stvorena Megara 79.

Za prvu akciju određen je datum 13. do 15. jula 1979. godine. Od ideje rođene u Sebešiću i prihvaćene tada na radnom
dogovoru funkcionera Saveza speleologa i speleološkog društva u Maglaju, ostalo je samo nevjerovatnih dvadesetak dana.
Naizgled suviše malo vremena za bilo kakvu ozbiljnije organizovanu manifestaciju.

Tada su planinari Smajlovca, naoružani prvim saznanjima o speleologiji iz Sebešića i sa nešto literature koju su tom prilikom
dobili, počeli da obilaze u Maglaju sve one koji daju saglasnost ili se očekuju da preuzmu dijelove obaveza na organizovanju
ove akcije.

Izvršni odbor skupštine opštine i mjesni organi narodne odbrane pokazali su znatno znatno interesovanje za rezultate
istraživanja akcije Megara 79, posebno u smislu korištenja podzemnih objekata u funkciji opštenarodne odbrane i pružili su
finansijsku pomoć u vidu korištenja dijela pogonske opreme, kao i učešća milicije. Radne organizacije Natron, posebno
OOUR Prerada papira , UPI „25.maj“, Šipadov OOUR „Borik“ i Dobrovoljno vatrogasno društvo pomogli su posuđivanjem
opreme i obezbjeđivanjem ishrane.

Fotoklub „Natron“ , afirmisan u međunarodnim okvirima, izradio je likovno obilježje akcije. Radio-klub „Bosna“učestvovao je
u Megari 79 tako što je ostvarivao stalnu vezu sa gradom, a osim toga omogućio je da Radio Maglaj, sa lica mjesta vrši
direktno uključenje u svoj program. Dom zdravlja iz Maglaja poslao je dežurnu ekipu sa specijalnom sanitetskom opremom.
List „Natron“ poslao je svoju ekipu da pripremi opširan izvještaj za svoje čitaoce.

Sve u dvadesetak dana!

 1. Učesnici seminara za speleologiju u Sebešiću, 2. Stiže oprema za formiranje istraživačkog kampa
"Vilinska pećina" - Speleološki dom BiH,
U prvom redu, s lijeva: Ibrahim Šehić, Izefija Šahman, Fuad Ruvić

3. Originalna dokumentacija o akciji

Tako je Megara 79 postala aktivna i atraktivna tema tih dana jula mjeseca u Maglaju, pa je već i samo okupljanje učesnika u
predvečerje petka 13. jula imala svoje brojne znatiželjne posmatrače koji su ispratili istraživače u Donji Rakovac.
Na poljani ispred Suhe Megare formirano je šatorsko naselje za 55 učesnika akcije. Vojnička kuhinja, dva agregata za
napajanje električnom energijom potrošača, radio stanica - sve je spremno do sitnica, uključujući i bedževe akcije!
Učesnici u akciji bili su članovi sljedećih speleoloških sekcija i društava: Poštar Zenica, Konjuh Tuzla, Zelengora Foča,
Smajlovac Maglaj, te speleološko društvo „Bosanskohercegovački krš“, Komisija za speleologiju Planinarskog savetza BiH.
Saveza speleologa Bih, uz pomenuti novinarski i medicinski dio „ekspedicije“, kako su se učesnici sami popularno nazvali.
U brojnom sastavu učesnika logora pred Megarom bilo je i najiskusnijih speleologa iz naše Republike, ali i onih iz ekipe
domaćina koji su prvi put stavili speleološki šljem.
Kiša koja je cijelo vrijeme pratila ovu istraživačku akciju nije pokvarila opšti uspjeh prve u nizu akcija Megara 79. U okviru
istraživanja pored ispitivanja nepoznatih hodnika Megare, izvršena su i topografska snimanja, hidrološko i geološko
ispitivanje pored ispitivanja nepoznatih hodnika Megare, izvršena su i hidrološko. geološko i fotografsko snimanje. Jasno je
da je to bio tek početak sistematskog pretraživanja ove pećine.
Nakon ove akcije održano je još nekoliko dodatnih višednevnih nastavaka istraživanja i još su u toku.
Akciju od 13. do 15. jula treba treba posmatrati kao izuzetnu propagandu speleološkog pokreta i u Maglaju,a i u širim
područjima, jer je bila obezbijeđena aktivna podrška sredstava informisanja.

1. Grupa novopečenih maglajskih speleologa 2. Vojnička kuhinja i legendarni kuhar Hasko Muratović
 3.Mujo Delibegović se javlja direktno u program Radio Maglaja

Uz ostalo što nas čini zadovoljnim rezultatima akcije Megara 79 treba napomenuti da je dobra organizacija i akcija u širem
smislu, a i ulazak u pećine, i tada i u kasnijim akcijama doprinijela da i pored znatnog učešća početnika speleologa nije
zabilježen ni jedan slučaj povrede, a to znači ni potrebe da djeluje medicinska ekipa ili primjena radio veze koja je stalno
bila u stanju pripravnosti.

Tako je za kratko vrijeme u gradu gdje je do skoro bio nepoznat pojam speleologije speleološki pokret postao realnost i
treba očekivati uključenje speleologa i u druge akcije.
Treba dodatii to da je područje oko Maglaja jedan od najljepših dijelova planine Ozren. Samo tri kilometra odatle
Planinarsko društvo Smajlovac priprema izgradnju planinarskog doma, u području koje Opština Maglaj priprema da
proglasi rekreacionim, ali taj kompleks ne obuhvata okolinu pećina, osim najuže okoline ulaza. Mislimo da treba donijeti
odluku da se cijelo područje (Jankovo, Rajčevo, Brezici, Božići) proglasi zaštićenim i onemogući neplanska i divlja izgradnja i
eksploatacija prirodnih ljepota ovog kraja, uvrštavajući i pećine.

Vijest u zagrebačkom "Večernjem listu" od 13. 7.1979.g. o početku Istraživačke akcije Megara 79, novinara Zorana
Ilkića,
 REZULTATI RADA STRUČNIH EKIPA

U toku akcije Megara 79 postignuto je da stručni ljudi na licu mjesta obučavaju mlade speleologe planinare. Mladi speleolozi
su prilikom ispitivanja mnogo proširili svoja znanja, tako da su povezali teoretske dijelove sa tečaja i sa praksom u samoj
pećini.
Učesnici Akcije bili su podijeljeni u sedam ekipa:
1. Ekipa za hidrografiju pod vođstvom ing. Izeta Avdagića,
2. Ekipa za geologiju pod vođstvom ing. Strižaka,
3. Ekipa za fotografiju pod vođstvom ing. Željka Žibreta,
4. Ekipa za topografsko snimanje,
5. Ekipa za biološke uzorke,
6. Ekipa za vanjske ulaze,
7. Ekipa za istraživanje podzemnih hodnika

Ekipa za hidrografiju izvršila je mjerenje vodenih tokova u Mokroj Megari, mjesta poniranja u Megaru, kao i izlaska vode.
Rezultate mjerenja prikupio je ing Izet Avdagić i uzeo ih je na daljnja proučavanja, pošto se i poslije akcije nastavilo
hidrografsko ispitivanje.
Ekipa za geologiju na čelu sa ing. Strižakom vršila je geološka ispitivanja jednog dijela Mokre Megare, Suhe Megare i Ponor
Megare. Uzeti su uzorci iz tih dijelova. Međutim, pošto je zbog velikih kiša prethodnih dana vodostaj u Mokroj Megari bio
veliki ova ekipa nije uzela uzorke iz Mokre Megare preko 700 metara, a što je po našem mišljenju potrebno, pošto u se u
daljnjem dijelu pojavljuju raznoliki geološki elementi. Prema tome, geološko ispitivanje potrebno je i dalje nastaviti.
Ekipa za fotografiju je snimala Suhu Megaru i jedan dio Mokre, kao i okolinu samih ulaza u Megaru. Poslije akcije Megara 79
vođa ove ekipe ing. Željko Žibret je i dalje nastavio sa fotografisanjem, tako je fotografisao glavni hodnik Mokre Megare,
lijevi krak i kazan. Međutim, to je samo dio, pa će biti potrebno da se nastavi daljnji rad.

Ovom skupu će biti prezentovan dio dijapozitiva kao i fotografija snimljenih za vrijeme akcije Megara 79, kao i poslije.
Ekipa za topografsko snimanje vršila je topografsko snimanje glavnog hodnika u Mokroj Megari, snimljeno oko 7700
metara. Pošto su konkretna zaduženja za izradu topografske karte preuzeli na sebe članovi speleološke sekcije PD Konjuh iz
Tuzle, oni su sa akcije ponijeli svu dokumentaciju uz obećanje da će napraviti topografsku kartu snimljenog dijela, kao i
nastaviti daljnje snimanje. Do danas taj svoj zadatak nisu izvršili.
 Voziti čamac u tamnim dubinama Megare! - na slici Fuad Ruvić

Drugog dana akcije Megara 79 formirana je ekipa koja je imala zadatak da prikupi biološke uzorke u pećinama. Ekipa je
prikupila uzorke unutar samih pećina, međutim iz samog vodenog toka nije postojala mogućnost pošto je voda bila mutna.
Prilikom prethodnih ispitivanja, kao i poslije akcije, primjećeno je prisustvo (pored prikupljenih uzoraka) jedne vrste ribe za
koju dr Sonja Nikšić tvrdi da povremeno ulazi u pećinu i tu živi, a da je stanovnik ponornica u Hercegovini.
Poslije akcije primjećeno je još nekoliko endema tako da je potrebno i dalje biološki proučavati područje Megare.

Ekipa za vanjsko ispitivanje terena Megare je bila sastavljena od mlađih planinara speleologa koji su imali zadatak da obiđu
terene i raspitaju se za postojeće ponore i ulaze u pećinu. Ekipa je sa uspjehom obavila zadatak i u daljnjem radu pomagala
je ekipi za unutrašnje ispitivanje Megare.

Ekipa za unutrašnja ispitivanja Megare je imala najnaporniji posao, pošto je prethodnih dana padala kiša, a vodeni tokovi bili
pojačani za tri do četiri puta, tako da je kretanje bilo strahovito otežano što je iziskivalo fizički napor. Ekipa je bila sastavljena
od iskusnih speleologa i planinara-speleologa. Utiske sa ispitivanja u toku akcije iznijet ćemo u opisu pojedinih ulaza na
osnovu istraživanja kao i neke pretpostavke koje se zasnivanju na konfiguraciji terena.
Kada govorimo o Megari nikako ne možemo reći da je to jedan ulaz sa jednim kanalom, prije bi se moglo nazvati sistemom
koji zahvata Megara, sa svojih 12 što postojećih, što mogućih ulaza i nizom krakova.

Postojeće i moguće ulaze označavali smo slijedećim:

M1 – Mokra Megara, M2 – Suha Megara, M3 – Veliki ponor Megara, M4 – Ulaz potoka koji dolazi od Rajčeva, M5 – Ulaz
potoka koji dolazi iz Rajčeva, M6 – Pećina sa makaronima, M7 – Pećina sa jezerom. M8 – Nestanak vode u koritu srednjeg
potoka, M9 – Suho korito sa navučenim talogom, M10 – Otvor u nanesenom talogu, M11 – Otvor u nanesenom talogu, M12
– Nestanak vode u koritu potoka od Brezika.

M1 – MOKRA MEGARA
Najveća prohodnost u sistemu glavnog hodnika u pećini Megara je Mokra Megara. Ulaz u Mokru Megaru je horizontalan i
veličine 4,70 metara u širini i 3,2 m visine. Na ulazu se nalaze veće količine kamena krečnjaka koji je voda iznijela iz nje.
Daljnjim prolaskom u nju strop se naizmjenično podiže i spušta. Nakon 40 metara odvaja se mali prolaz u desno visine 0,8 m
a širine 0,5 m, građen je cca 8m, pa je potrebno manje otkopavanje da bi se prošlo dalje. Vazduh je u tom kraku ustajao. U
glavnom kraku nakon 200 m ponire voda koja teče kroz Megaru.

Postoje dva mjesta poniranja vode: jedan u malom desnom rukavcu visine i širine 0.6 m, i drugi u zemljištu samoga poda
pećine. Voda koja ponire u mokroj Megari i izlazi poslije ulaza u istu 70 metara niže i pojavljuje se kao jedan veći izvor. Na
dužini od 250 do 300 metara glavnog hodnika u desno postoji jedan procjep koji je prohodan samo 20 metara.Taj procjep je
prema pretpostavci, koja se zasniva na konfiguraciji terena izvana, prolaz u hodnik koji bi mogao biti dužine 600 metara.

Na dužini od oko 400 m glavnog hodnika nekad je bio odron preko kojega se vremenom navukla naslaga sige, kada se prođe
ta prepreka na lijevu stranu se odvaja prolaz u veliku dvoranu. Prolaz u veliku dvoranu je otežan zbog mogućnosti odrona. U
velikoj dvorani postoje ukrasi, a isto prilikom prvih istraživanja tu je bilo nekoliko stotina šišmiša, međutim već pri sljedećem
ulasku ustanovljeno je da su šišmiši nestali u nepoznatom pravcu. Svjedočenje da su tu nekada postojali je prisustvo njihovog
izmeta u velikim količinama.

Iz velike dvorane vodi takođe krak u lijevo, koji se završava naglim usponom prema površini. Međutim, ne postoje izlazi. U
glavnom kraku u kome se nalazi voda i nanosi pijeska , na dužini od 700 metara nalaze se tri vodopada.
Prvi je visine 2,5 m, drugi 2 m a treći 4 m. Zanimljivo je da je pružanje toka gdje se nalaze vodopadi spiralno. Između drugog i
trećeg vodopada u desno nalazi se mali odvojak u kome se nalazi kazan. Kazan (ponor) je širine 1,2 m, a dubine 1,9 m i u
njemu se nalazi voda.Voda iz kazana se preljeva preko prvog vodopada.

Kada se pređe treći vodopad pojavljuju se ukrasi u većim količinama.

Od velikog vodopada (trećega) potrebno je penjati se prema plafonu da bi se došlo u malu dvoranu. U maloj dvorani se
nalazi mnoštvo ukrasa od kojih su karakteristični stalagmiti širine u podnožju 4 do 5 m i visine 1,5 do 2m. Uzdižu se u obliku
kupe, a na njima su minijaturne kade.

U maloj dvorani također se nalazi i jezerce dužine 10 m, širine 3m i dubine u konus 1,5 m. Od male dvorane vodi jedan krak u
lijevo pored jezera, a koji se završava nakon tridesetak metara.
Prateći glavni krak od vodopada nismo pronašli Veliki krak , koji se odvaja lijevo, čija je dužina prema procjeni, a na osnovu
konfiguracije trebalo je da bude od 600 do 800 metara.
 1. Odmor jedne skupine planinara- speleologa iz PSD Smajlovac

2. Pogled na speleološki kamp

Na dužini od oko 400 m glavnog hodnika nekad je bio odron preko kojega se vremenom navukla naslaga sige, kada se prođe
ta prepreka na lijevu stranu se odvaja prolaz u veliku dvoranu. Prolaz u veliku dvoranu je otežan zbog mogućnosti odrona. U
velikoj dvorani postoje ukrasi, a isto prilikom prvih istraživanja tu je bilo nekoliko stotina šišmiša, međutim već pri sljedećem
ulasku ustanovljeno je da su šišmiši nestali u nepoznatom pravcu.
Svjedočenje da su tu nekada postojali je prisustvo njihovog izmeta u velikim količinama. Iz velike dvorane vodi takođe krak
u lijevo, koji se završava naglim usponom prema površini. Međutim, ne postoje izlazi. U glavnom kraku u kome se nalazi voda
i nanosi pijeska, na dužini od 700 metara nalaze se tri vodopada. Prvi je visine 2,5 m, drugi 2 m a treći 4 m. Zanimljivo je da
je pružanje toka gdje se nalaze vodopadi spiralno.

Između drugog i trećeg vodopada u desno nalazi se mali odvojak u kome se nalazi kazan. Kazan (ponor) je širine 1,2 m, a
dubine 1,9 m i u njemu se nalazi voda.Voda iz kazana se preljeva preko prvog vodopada. Kada se pređe treći vodopad
pojavljuju se ukrasi u većim količinama. Od velikog vodopada (trećega) potrebno je penjati se prema plafonu da bi se došlo u
malu dvoranu. U maloj dvorani se nalazi mnoštvo ukrasa od kojih su karakteristični stalagmiti širine u podnožju 4 do 5 m i
visine 1,5 do 2m. Uzdižu se u obliku kupe, a na njima su minijaturne kade.

U maloj dvorani također se nalazi i jezerce dužine 10 m, širine 3m i dubine u kobus 1,5 m. Od male dvorane vodi jedan krak u
lijevo pored jezrea, a koji se završava nakon tridesetak metara. Prateći glavni krak od vodopada nismo pronašli Veliki krak ,
koji se odvaja lijevo, čija je dužina prema procjeni, a na osnovu konfiguracije trebalo je da bude od 600 do 800 metara.
Na udaljenosti 400 m od vodopada dolazi se do raskrsnice gdje se račvaju krajevi i desni krak. Oba kraka dolaze potoci i
slijevaju se u jedan. Lijevi krak je kraći i dužina je oko 400 m, dok je desni dužine oko 600 m.

Lijevi krak se završava jednim procjepom koji je veoma uzak. Za lijevi krak pretpostavljamo da preuzima vodu iz velikog
ponora koji dolazi od Rajčeva (M3, M4,M5 i M7). Desni krak je povezan sa potokom iz brezika (M9, M10, M11, M12) što je
potvrđeno bacanjem boje , pošto se ne može izaći na površinu i ako se po sastavu terena može pretpostaviti da je površina
u blizini.
Od ulaza u Mokru Megaru glavni hodnik se postepeno penje. Ukrasi su najvišwee koncentrisani od velikog vodopada do
krajeva lijevog i desnog kraka i taj dio bi se mogao koristiti za turizam, pod uslovom da se u tom dijelu, pod nadzorom
stručnjaka napravi novi otvor koji bi doveo turiste u blizinu ukrasa, pošto je od ulaza u Mokru Megaru do vodopada 700
metara napornog i mokrog puta.

M2 – SUHA MEGARA

Suha Megara, za razliku od Mokre, u glavnom hodniku nema vodenog tla. Njena dužina je 210 m, od čega je 160m u glavnom
hodniku, a 50, u nivoima. U glavnom hodniku postoje ukrasi, a u dnu su naslage gline. Na 120 m glavnog hodnika u desnu
stranu odvaja se hodnik koji vodi u donje nivoe Suhe Megare. Donji nivoi su prilično nepsristupačni iako je koncentracija
ukrasa mnogo veća nego u glavnom hodniku. Na jednom mjestu postoji otvor kroz koji se čuje pad vode, ali je nemogućee
do nje doći dok se ne izvrše određena otkopavanja terena.
Treba napomenuti da u Suhu Megaru ulaze posjetioci, takozvani samozvani istraživači i da lome ukrase u glavnom hodniku,
a po,izlaski ih bacaju, ne mareći kolika je to prirodna vrijednost.
Šišmiš koji se nalazio u Suhoj Megari je takođe iščezao zbog paljenja gume koja je služila kao osvjetljenje posjetiocima.

M3- VELIKI PONOR

Ovome ulazu dato je takvo ime zbog samoga pristupa ovom ulazu. Okružen šumom u potpunom je hladu, a tren se sa jedne
strane naglo spušta kao u ponor, tako da ako bi se sa ove strane spuštali potrebno je obavezno imamo alpinističku
opremu.Druga strana je takođe strma , međutim tu se može stići bez upotrebe užadi i nije potrebno nikakvo osiguranje. Ulaz
u pećinu se spušta kao i glavni hodnik. Na početku glavnog hodnika pojavljuje se voda i teče duž cijelog hodnika. Pružanje
glavnog hodnika je spiralno u vidu serpentina i pravac je prema Mokroj Megari. Dužina ovog hodnika je 350 m, što je
ustanovljeno naknadnim ispitivanjem i topografskim snimanjem. Na kraju ovoga hodnika nalazi se vodopad visine 9 m,
poslije koga voda nestaje u jednom uskom procjepu koga je za sada nemoguće proći.
1.Radioamateri u akciji: stalne komunikacije 2. Dežurna doktorica Ferida Mahmić srećom nije imala posla.
sa „civilizacijom“ U njenom društvu planinarski veterani Salih Herceg i Andrija Ševčuk

3.Zadovoljni planinari-speleolozi PSD Smajlovac, nakon napornog dnevnog istraživanja,

 u „ritualnom“ pranju na potoku

M4 i M5 – ULAZI OD POTOKA KOJI DOTIČE OD RAJČEVA

Ova dva ulaza prikupljaju vodu koja protiče od potoka koji dolazi od sela Rajčeva. Oba ulaza su blatnjava od vode i
nemoguće je bilo kakvo dublje prodiranje kroz njih. Dokaz da ova dva ulaza pripadaju kompleksu Megare trebaće potražiti
u bojenju vode u potoku.
M6 – PEĆINA SA MAKARONIMA
Ovo je najmanja pećina u čitavom sistemu Megare. Njen ulaz je sakriven u žbunju i prilično neprimjetan. Dva ulaza ove
pećine spajaju se tako da izgleda kao da je jedan. Prvi je vertikalan visine 2 m, a drugi je horizontalan. Ta dva ulaza spajaju
se u jednoj maloj dvorani širine 8m, dužine 4m, a visina stropa je oko 3m. Tu dvoranicu mali hodnik povezuje sa jednom
većom, širine devet, dužine šest metar, a visina stropa je od 80 cm do dva metra. Ova pećina je dobila naziv po mnoštvu
ukrasa koji su koncentrisani u većoj dvorani, a koji se inače nazivaju špagete ili makarone. Veza ove pećine sa ostalima je
nekada možda postojala, međutim sada ne postoji ni jedan znak koji bi to pokazivao. Za ovu pećinu je interesantno i to da
su nekada tu živjele životinje, što svjedoče ostaci kostiju m a i sada postoji mogućnost da sa za nevremena tu skrivaju.
M7 – PEĆINA SA JEZEROM
Ova pećina nalazi se na prelazu livade i šume. Njen ulaz je bio obrastao šikarom, a prilikom ispitivanja te prirodne prepreke
su otklonjene kako bi se moglo normalno ući u nju. Otvor joj je visine 1m, kao i širina. Sa otvora spušta se vertikala visine
8m. Glavni hodnik nastavlja se u horizontali 25 m, a zatim se ponovo spušta u ponor visine 20m. Od drugog ponora glavni
hodnik nastavlja se prema jednoj dvorani u kojoj se nalazi podzemno jezero. Dužina od ponora do jezera je oko 6m.
Dvorabna u kojoj se nalazi podzemno jezero je širine 7m, a dužine 12m. Strop se spušta prema jezeru do 1,5 m visine.
Dubina jezera nije izmjerena, a nije izmjeren ni priliv i odliv, iako za to postoji mogućnost.
M8 – NESTANAK VODE U KORITU SREDNJEG POTOKA
Ovo je jedan od mogućih otvora sistema Megara.Voda koja u normalnom codostaju dolazi srefnjim potokom nestaje u
samom potoku. Prilikom većih oborina višak vode koji ne može da ponire u koritu odlazi u M10 i M11 otvore sa nanesenim
talogom.
M9,M10 i M11 – SUHO KORITO I OTVORI U NANESENOM TALOGU
Ova tri mjesta poniranja vode su interesantna za vrijeme velikih oborina - sav višak vode koju ne mogu primiti korita
srednjeg korita i potoka koji dolazi do ova tri potencijalna ulaza; korita sa nanosom i dva otvora u nanosu širine i dužine 80
cm, a dubine 1 metar. Ovaj teren ostavljautisak da je to nekada bio veliki otvor sličan velikom ponoru i da je vremenom
voda nanijela talog kroz koji se sada ocjeđuje voda.
M12 – KORITO POTOKA KOJI DOLAZI OD BREZIKA
Ovo je takođe jedan od potencijalnih ulaza u sistem Megara.Voda u normalnom vodostaju nestaje u koritu, a prilikom većih
oborina višak vode odlazi u otvore nanesenog taloga (M10 i M11), gdje nestaje.
Dokaz veze ovog mjesta i Mokre Megare dobili smo naknadnim bojenjem vode koja ponire u ovome koritu, pojavljuje se u
desnom kraku Mokre Megare, protiče kroz glavni hodnik, gdje ponovo ponire , a pojavljuje se na izvoru ispod ulaza u
Mokru Megaru. Vrijeme protoka boje od poniranja do ponovnog izviranja je 23 sata i 30 minuta.
Pokušaćemo takođe da predočimo dužinski sistem Megare, a prema već predočenim veličinama.
Mokra Megara – glavni krak do vodopada 700 m
...od vodopada do raskrsnice 400 m
Lijevi krak 400m
Desni krak 600m
Velika i mala dvorana 130m
Prvi kanal, desni procjep i kazan 45m
UKUPNO 2275m
U dva kraka na osnovu pretpostavki 1200 do 1400 metara
Suha Megara 210 metara
Veliki ponor 350 m
 Pećina sa makaronima 12m
Pećina sa jezerom 61 m
a što bi ukupno iznosilo 2908 m istraženih hodnika, a pretpostavljeni na osnovu konfiguracije terena 1200 – 1400 metara.
Visinska razlika između ulaza Mokre Megare do Velikog ponora je 135 m, što znači da se glavni hodnik Mokre Megare
postepeno penje prema ulazu Velikog ponora.
Kao što se vidi iz priloženog sistema Megara je veoma interesantna sa mnogo svojstvenog iz čega proističe da je potrebno
još mnogo studioznog rada i istraživanja na njoj.

1. Barbara Barica Babić i Izefija Šahman 2. Dželal Ibraković

3. Boro Ljubić speleolog iz Tuzle 4. Kovačević Rade i Milanka iz Foče

5. ing.Željko Žibret, najpoznatiji “pećinski” fotograf 6.Jasna Džendžo, Sarajevo, najpoznatija speleologinja
 8. Jasna Džendžo i Fuad Ruvić, kafica u predahu

ZANOSNE PEĆINE
Pod gornjim naslovom u sarajevskom Oslobođenju pisao je o Istraživačkoj akciji Megara 79 poznati novinar, planinar i
speleolog Ramo Kolar.
U podnaslovu se govori o ljetu „mladih špiljara“, a nakon opisa aktivnosti u Savinoj pećini, udaljenoj petanaestak
kilometarar od Sarajeva, slijedi dio koji se odnosi na akciju Megara 79:
„Sedam dana nakon toga – Maglaj. Čitav sklop pećina. Zovu ih Megare. Malo istražene, ali zanimljive. Logor na zaravni u
fantastičnoj šumi. Kraj potoka, šatori, kuhinja poljska, sve u organizaciji vrijednih planinara i speleologa Planinarskog
društva Smajlovac iz Maglaja. Pedeset momaka i djevojaka iz Sarajeva, Travnika, Zenice, Maglaja, Tuzle, Foče, Trebinja ...
Cijeli prvi dan kroz vodu, preko vodopada, uz nevjerovatne strmine – u Mokroj Megari. Našli smo nekoliko novih hodnika.
Mjerimo. Ima li šanse da se ove dvije pećine spoje – ima li prirodnih prolaza?
Vode u ogromnim količinama u uskim hodnicima.Vodopadi koji će ostati na dijapozitivima. Da li bi ova voda mogla stići i do
Maglaja?
Topografsko i fotografsko snimanje, unošenje situacije na karte, kiša, mokra odjeća. Ne smeta. Pjesma i drugarstvo bez
premca, tri dana u logoru i novi dogovor: polovinom septembra je zborovanje u Trebinju. Bosanskohercegovački špiljari će
na tri dana da razmijene iskustva, svedu račune, dogovore se. Ima još neistraženih pećina, valja nabaviti opremu, posjetiti
znamenitu Vjetrenicu..
... Momo, Zdravko, Slavko, Jasna, Gordana, Dana, Boško, Željko, Muhamed, Safet... tako provode ljeto, u svijetu čudnom,
podzemnom, trude se da ljepota podzemnog svijeta dospije i do svakog čovjeka i onog koji nije špiljar, da obogate
turističke znamenitosti naše zemlje, naših krajeva, da otkriju i zadovolje stalnu ljudsku želju da istražuje i kocka se sa svojim
mogućnostima. U tome valjda i jeste sva privlačnost ovog amaterskog zanosa.“
Toliko iz Oslobođenja. Prije 43 godine ljudi su, vjerovatno prvi put uopće, snimili i atraktivnog stanovnika vječne tame –
pećinskog pauka. Možda jednog od najubjedljivijih simbola sklopa pećina Megara. Protok vremena učinio je i da su mnogi
značajni rezultati Akcije Megara 79 uklonjeni, uništeni ili zaboravljeni. Zato je prostor za nove entuzijaste – potrebnije danas
nego ikada – široko otvoren...
 POGOVOR
.
Akcija Megara 79. imala je dva završetka. Jedan na licu mjesta, onako kako mi ovdje obilježavamo velike svršene poslove –
ražnjevima! Pjesmom.
Drugi je bio u septembru iste godine, kad je na zborovanju speleologa BiH u Trebinju izvještaj o julskim zbivanjima u
Donjem Rakovcu izazvao veliku pažnju... To je otprilike ono što ste vi saznali na ovom mjestu.
U narednim godinama Megara se vratila svom vječnom mraku i svom miru. Mnogi se iznenadiše pričom koju ste pratili
proteklih deset dana. Zar tako nešto imamo? Zar se tako nešto zbilo među nama?
... I tako, dragi prijatelji, ispričasmo priču o jednom sjajnom podvigu ovog grada, kad je složan i pun entuzijazma odradio
veliku priču o ulasku u vjekovne tame u njedrima planine Ozren. Možemo li u tome naći nešto inspiracije i u razbijanju tame
koja nas okružuje već tri decenije?
Možemo, ako hoćemo. Možemo, ako smo složni. Možemo, ako znamo šta nam je (zajednički) cilj. Možemo, ako uklonimo
kočničare svega, osim svog napredovanja u blagodeti privatizacije...
Godina 1979... Pola sata u Sahari je padao snijeg. U tvornici Natron započeo veliki petogodišnji projekat rekonstrukcije.
Održano 15. Studentsko ljeto, tada već deset godina jugoslovensko finale takmičenja mladih pjevača.
Većina članova PSD Smajlovac koji su organizovali Megaru 79, prebacila se na organizovanje Studentskog ljeta. Neki od nas i
na pomenutu rekonstrukciju...
Megara 79 učinila je mnogo, mnogo, ali ne sve. Mnogo rezultata tih istraživanja ostali su nam nedostupni.
Grad Maglaj i PSD Smajlovac učinili su čudo u obezbjeđenju potpune logistike. O tome se pričalo godinama. Neka PD
preuzela su obaveze u izradi izvještaja koje nisu izvršili. ( Čitali ste). Planinarski i Speleološki savez BiH takođe su popustili u
zbivanjima iza Istraživanja. Maglaj nije imao stručne ljude za samostalan nastavak akcije...
Pećina Megara je svo to vrijeme strpljivo čekala. Neki nagovještaji (UG Fojničani) govore da bi ovo moglo biti pravo
vrijeme...
Kompleks pećina Megara je složen i – kompleksan. Čitali ste o dilemama istražitelja da li bi se neki podzemni hodnici mogli
spojiti. Bilo je čak i prijedloga da se za glavni ulaz za turiste probije neki novi ulaz, jer sam prirodni ulaz nije baš konforan.
Sve to traži učešće eminentnih stručnjaka i mnogo domaćeg entuzijazma.
Područje Megare i cijelog Donjeg Rakovca je prelijepo. Bajkovito! Kanjoni, borove šume, bistre vode... Jedan turistički
vikend-autobus plus dosta zdravog pješačenja, odveo bi nas i u područje Megare. Tu bismo se podsjetili..
1. Okončanje projekta 2. Fuad Ruvić, predsjednik PD Smajlovac, na zboravanju
speleologa u Trebinju, podnosi Izvještaj o istraživanju
pećine Megara 79. Na zidu je karta istraženih pećinskih
kanala.
KRAJ