rajuci koncil Kartage (390.) ne spominju u 13. kanonu biskupe te od prezbitera i dako- na tra%e savrsenu kontinenciju kakva doli- kuje njihovu stalezu secundum propria sta- tuto, ali samo povremenu, »u vrijeme koje im je posebno naznaéeno«. Ovaj potonji izraz (gré. kata tous idious orous) krivo je prevedeni citat Kartakog koncila (lat. se- cundum propria statuto). Bez obzira na tu razliku izmedu Isto- éne i Zapadne crkve, i jedni i dragi se pozi- vaju u svezi s braénom kontinenijom visih klerika — bilo stalnom bilo povremenom — na apostolsku tradiciju, Vi8i su Klerici po- zvani na spolnu kontineneiju, jer su »slu- 2benici bozanskih tajni« Novoga saveza i posrednici Bozjeg naroda u molitivi pred Bogom. Ovo nije osporavano ni na Trulan- skom koncilu. Crkveni Oci prvih stoljeca Gesto istiéu celibat i savrsenu kontinenciju kao nicim zasluzeni dar BoZji, karizmu. Od samog je potetka celibat znacio posvemasnje, slobo- dno i radosno darivanje i posveéenje Kleri- ka Bogu Ocu i svojoj braci za koju posre- duju molitvom, a osobito euharistijom. Zi- votni stil crkvenih sluzbenika koji mora odrazavati Isusov stil isti je od samih poce- taka povijesti Crkve, a da nikad nije stavio u pitanje vrijednost zenidbe odnosno braka drugih Clanova naroda Bo2jega. Celibat je jedan od oblika nasljedovanja Isusa Krista. Od poéetka crkvenoga zivota celibat je cin slobodnoga izbora osobe koja se Zeli po- svetiti Kristu i po Kristu Bogu Ocu, Danas kad je celibat u pitanju i kad ga i sami vjer- nici te8ko razumiju potrebno je razmatrati celibat kao posebni oblik nasljedovanja Krista, posve u skladu s Evandeljem. Celi- batom svecenik nije izoliran od svijeta, ne- go je naprotiv i te kako duboko usaden u suvremeni svijet: utjelovijen je u svijet u povijest i u zajednistvo sa svim ljudima. Adalbert Rebic BS 69 (1999), br. 1, str. 167-188 MICHAEL GLAZIER I MONIKA. K. HELLWIG (priredili): Suvre- mena katolicka enciklopedija, Prijevod s engleskog, Laus, Split, 1998., format 21 x 28 cm, 1087 + 32 stranice fotografija, ci- jena 740 kn.” 1. Enciklopedija sadr2i oko 1300 na- tuknica te jos oko 150 naslova koji upu- éuju na srodne natuknice. Uzmemo li u obzir svetopisamske pojmove i osobe ko- je su se bavile istrazivanjem Svetoga pi- sma, mogli bismo re¢i da egzegetskih na- tuknica ima oko 180. Izvjesne elemente ekumenskog gibanja sadrze i Clanci iz dogmatske teologije, ckleziologije, erkve- ne povijesti te éak ustrojstva Rimske ku- rije. Ekumenskih natuknica ima oko 40. Clanaka koji prikazuju nekri¢anske reli- gije i kulture ima oko 30. Za ove i druge vrste natuknica klju¢an je Clanak »Katoli- cizam« (460-465). Napisao ga je isuso- vac Thomas P. Rausch koji predaje na Loyola Marymount university u Los An- gelesu (podatke o znanstvenim instituci- jama na kojima rade pojedini pisci prilo- ga redaktori hrvatskog izdanja nisu sma- trali vagnima za hrvatske ¢itatelje pa ih nisu ni navodili u popisu autora, 1083-1086). Tu je reéeno da je katoli- cizam »bitno erkveni natin dozivljavanja kaSéanske vjere. Crkva za katolike nikada ne moze biti puka socioloski shva¢ena vjerska ustanova. Ona ima prije duboko mistiénu, sakramentalnu dimenziju, jer posreduje misterijsku boZansku prisutnost svojim ¢lanovima i po svojim Clanovi- max. Polazedi od otatkog razdoblja, kaze da na katolicizam bitno spada ne odbaci- * Donosimo tekstove procitane na predstavija- nju knjige u Zagrebu koncem sijeénja 1998 177Recenzije vati svijet nego u njemu gledati tragove bo- zanskoga te zatim usporeduje vanjske i unutarnje crte katolicizma i reformatorskog krs¢anstva. Pokazuje kako je katolicizam yu naéelu otvoren svoj istini, svemu onome Sto je istinski Ijudsko ili prirodno dobro.« U glavna svojstva suvremenog katolicizma ubraja obnovu Crkve, ekumenizam, vjer- sku slobodu i zalaganje za socijalnu prav- du. U okvirne natuknice iz ove tematike spada i »Drugi vatikanski — sabor« (189-197) koji je napisao dominikanac Austin Flannery, djelatnik ustanove Domi- nican Publications u Dublinu. Pregledno je prikazao pripravu, éetiri zasjedanja, éetiri konstitucije, devet dekreta i tri deklaracije. a) Egzegetski su znatajne natuknice: Biblija: éitanje Biblije, novozavjetni spisi, starozavjetni spisi, Biblijska arheologija, Biblijski rukopisi (87-104), Duh Sveti (206— 213), Fundamentalizam (300-302), Herme- neutika (340-341), Isus Krist — Isus i poli- tika (389-396), Izvjestaji o djetinjstvu Isu- sovu — Izvjestaji o muci (411-423), Jeruza- lem u Isusovo vrijeme (426-430), Kraljev- stvo Bozje (494-495), Lagrange (518- 519), Modernizam (617-619), Objava (664-667), Opravdanje (683-686), Parabole (710-713), Pavao (727-733), Petoknjizje (739-742), Prijateljstvo (79-784), Psalmi (797-800), Svetost (934-938), Traganje za povijesnim Isusom (992), Uéenik (995- 996), Us- krsnuée Kristovo (1005-1008), Vaux (1019-1021), Vlast u Crkvi (1032— 1034), Znanstveno istrazivanje Biblije (1056— 1057). Ova posljednja govori da se radi o prouéa- vanju izvornog teksta pojedine izreke ili knjige, zatim o knjizevnom sastavu i vrsti u kontekstu povijesnog nastanka cijele Bibli- je i pojedinog spisa te 0 svrsi i teologiji do- tiene knjige. Osobito su zanimljivi i bogati prilozi o biblijskoj arheologiji, Isusovu dje- tinjstvu i muci te 0 Pavlovoj teologiji. Ov- dje sam namjerno »izvukao« i one teme koje naoko nisu strogo egzegetske, ali su ih 178 autori bibli¢arski obradili, kao npr. oprav- danje, prijateljstvo, svetost. Citatelj koji tragi informaciju o pojedinoj knjizi Staro- ga ili Novoga zavjeta treba otvoriti natu- knicu »Biblija: starozavjetni_spisi« (92-98), odnosno »Biblija: novozavjetni spisi« (89-91) a zatim proci srodne natu- knice na koje priredivaéi upucuju pri zav- retku dotiénog élanka, Bibliéar bi poze- lio da je posebno obradena tema »Evan- delje«, ali je ona djelomicno prisutna u natuknici »Evangelizacija«. U egzegetsko podrucje zadiru i druge teme, kao npr. Crkva, Poklad vjere, Vjera, Zvanje i dr. b) Ekumenski je najvaznija natukni- ca »Ekumenizam« (244-246) u kojoj Ge- orge H. Tavard uz kratki povijesni prikaz prije svega iznosi nauk Drugog vatikan- skog sabora © potrebi veée vjernosti Kri- stu da bi svi kriéani bili blizi jedni drugi- ma. Zatim ra&Clanjuje poslijesaborske do- kumente o dijalogu razdvojenih kr8¢ana, ne zaobilazeéi novi problem redenja Zena koji nije postojao u vrijeme odrzavanja Sabora. Znatajno je da priredivaci pri kraju upucuju na drage bitne natuknice: Drugi vatikanski sabor (189-197), Isto- ene Crkve (385-389), Ivan XXIII. (404— 408). Za katolitko razumijevanje zapa- dnih krséana koji su odvojeni od Sv. Sto- lice vazne su natuknice: Apostolsko na- sljedstvo (46), Anglikanizam — anglikan- sko redenje (31-32), Crkva u Britaniji (119-120), Calvin (128-129), Hijerarhija istina (343-344), Krivovjerje/Krivovjerci (497-501), Luterani ~ Luther (545-548), Papin primat (703-704), Papinstvo (705— 710), Protestantizam (791-792), Reforma- cija (819-831). Za katolike odgojene u polemickom i apologetskom mentalitetu bit éc istinska novost pozitivne crte Cal- vina, Luthera i reformacije. Vazni su za poimanje i prakticiranje ekumenizma i prilozi poput: Doktrinarni razvoj (182- 184), Episkopalci (261-262), Katolici-zam (460-465), Newman (652-654), Pra- vovjerje (766-767), Usiteljstvo (996- 997), Ultramontanizam (997-998) i dr. Marcel Chappin, u svojoj recenziji ove knjige (Gre- gorianwm, 1997., 583-585) smatra sjajnim prilog o katolicizmu, upozorava na neke ma- nje i vece omaske u nizu drugih te drai da su prilozi o reformaciji i papinstvu trebali biti precizniji. Ipak istiée da »ovi promaiaji ne umanjuju visoku opcu kakvocuc« (584). c) Medureligijskim natuknicama osnov- na podloga je »Vierska sloboda« (1029- 1031). Uz kratke povijesne informacije o stavu Crkve prema hereticima i nekrséan- skim religijama autorica Angelyn Dries (benediktinka koja predaje na Cardinal Stritch College u gradu Milwaukee, dréava Wisconsin — u hrvatskom izdanju krivo je otisnuto posljednje slovo kratice za njezinu redovnicku pripadnost, OSF) pojainjava danagnji nauk Crkve o tome na temelju de- Klaracije Dignitatis humanae te pokazuje kako Sabor tome pristupa sa stajalista pra- va ljudske osobe (ne sa stajalista prava isti- ne, kao raniji dokumenti i teolozi!), Ona zakljuéuje: »Ono sto je znaéajno u ovom dokumentu, koji je upucen svim ljudima svijeta, jest priznanje valjanosti traganja za istinom medu svim ljudima drugih vjerac. Kratka natuknica »Inkulturacija« (369- 370) takoder je vazna za ovu tematiku, jer je to »stalno medudjelovanje vjere i kulture na korist obiju«. NaZalost, ne postoje natu- knice »Religije« ni »Medureligijski dija- log«. Nesto od toga nalazi se u natuknica- ma o pojedinim nekrééanskim religijama ili u natuknici »Merton« (581-584), jer se on uz duhovnost i socijalno uéenje bavio tako- der mirotvorstvom i nekr¢anskim religij ma. Za ovu temu vrio je zanimljiva natu- knica »Krizarski ratovi« (502-506) u kojoj su iznegena nasilja katoliékih ratnika nad pravoslavnima kroz ¢cije zemlje su prolazili i nad muslimanima u Palestini te je u za- kljuéku istaknuto da »suvremeno kr8éan- BS 69 (1999), br. 1, str. 167-188 stvo s pravom odbacuje ratove radi religi- je, ali krizarski ratovi su jedincati trenu- tak u razvoju vjere.« Natuknica »Budi- zam« (121 122) pomoéi ¢e nasim ¢itate- Ijima da donekle otkriju sto od budizma privlaéi neke Europljane koji nisu odgo- jeni u vjeri svoje obitelji, a natuknica »Islam« (377- 382) otklanja neke predra- sude kr8¢ana o Muhamedu te iznosi unu- tarnju povezanost Zidovstva, krscanstva i islama kao Abrahamovskih religija. Za daljnje informacije iz ovog po- druéja hrvatski Gitatelji trebat ce posizati i za drugim postojecim knjigama, kao sto su npr. Religije svijeta, Zagreb, Krééan- ska sadasnjost, 1987. te H. Kiing (izdao): Krscanstvo i svjetske religije. Uvod u di- jalog s islamom, hinduizmom i budi- zmom, Zagreb, Naprijed, 1994. Oekuje se Religijski leksikon koji ureduje dr Adalbert Rebi¢ na inicijativa Hrvatskog leksikografskog zavoda u Zagrebu. U Glasu Koncila od 11. sijeénja 1998., str. 5, mogli smo procitati clanak Stanka Tencka o pregledu vjerskih knjiga izda- nih u Francuskoj tijekom 1997. godine. Izdavackim pothvatom godine proglasena je Encyclopédie des religions (= Enciklo- pedija religija), u dva sveska, na kojoj je kroz pet godina radilo 130 antropologa, povjesniéara, filozofa, teologa, psihoana- litigéara i sociologa iz cijelog svijeta pod ravnanjem trojice francuskih strucnjaka. Drugo privlacno djelo bila je Théo. L'ency- clopédie catholique pour tous (=Katolicka enciklopedija za sve Teo”) u jednom svesku, na 1304 stranice. Bilo bi zanim- Ijivo usporediti Suvremenu katolicku en- ciklopediju koju su priredivali anglosak- sonski teolozi za katolike u tim zemlja- ma, a sada je dostupna i ¢itateljima hrvat- skog jezika, s ovom koju su priredili fran- cuski teolozi. Pojava ovakvih knjiga u inozemstvu i kod nas pokazuje troje: a) religije su iu 179Recenzije sekulariziranom svijetu [judima zanimljive te traze informacije o njima, makar je odvojenost dréave od vjerskih zajednica politicko-kulturni trend koji ostaje: b) kato- lici postaju svjesni religijskog i kulturnog pluralizma i stoga traze informacije o neka- tolickim krscanima i nekrscanskim religija- ma; c) mi Hrvati i Crkva u Hrvata ovom i sliénim knjigama ostajemo u kontekstu svjetskih i katoli¢kih izdavackih pothvata. Mato Zovkié Il. Postovani sudionici ove prigodne svecanosti, posebna mi je cast i ugodna du- Znost da Vas najprije pozdravim i zahvalim na vaSoj nazoénosti. Sve Vas ~ u ime na- kladni¢ke kuée Laus iz Splita, njezina vla- snika i direktora gospodina Ante Omana i njegovih sunakladnika Jelke i Kupole iz Splita i INMT-ea iz Korcéule ~ srdatno po- zdravljam i iskreno zahvaljujem na vecera- Snjem zajednistvu. S posebnim postovanjem pozdravijam sve predstavnike crkvenih, drzavnih, dru- Stvenih i kulturnih ustanova, vjerskih zaje- dnica, gradske uprave i politi¢kih institucija. Hvala Vam Sto ste nasli vremena te svojom nazocnoséu iskazali priznanje na- kladniku i njegovim suradnicima na tradu i uspjehu. Posebno zahvaljujemo upravi teologi- je, rektoru prof. dr. Josipu Osli¢u i njego- vim suradnicima koji su nam omoguéili da ovo vrijedno izdanje, sto nam je bila os- novna Zelja, najprije predstavimo ovdje u Zagrebu, metropoli svih Hrvata i glavnom zaristu nageg vjerskog, duhovnog, kultur- nog i drustvenog 2ivota. Pred nama je, kako znate, veoma zna- éajna edicija: Suvremena katolicka enciklo- pedija. Zbog vise je razloga znacajna. A je- dan je svakako, iako izvanjski, éinjenica da je ovo prva cjelovita katoli¢ka enciklopedi- 180 jana hrvatskom jeziku. U tom smislu no- si u sebi i povijesnu vrijednost. Iako je izvorno ameri¢ko djelo, sada je i naga. Suvremena je i nova. Prvi put je objavije- na 1994. u Collegevilleu u saveznoj ame- ri¢koj drzavi Minnesoti. Priredili su je ugledni teolozi, znanstvenici i publicisti u dubu koncilskih smjernica i najnovijih znanstvenih dostignuéa. Posebna joj je vrijednost sto je pisana strucno a jedno- stavno. Leksitki pregledno i stilski jasno. Po uredivaékoj je nakani okrenuta novim vremenima, po strukturi vaznim temema i biranim pojmovima, po obradi struénim informacijama o vjeri i Zivotu, katoligkoj misli i njezinu razvoju tijekom dvaju tisuélje¢a. U 1450 natuknica maksi- malno je posvetila brigu vjerskim i kul- turnim dogadanjima, vainijim osobama i pokretima, razmisljanjima i cinjenicama. Prate je mnoge odlike, stilske i predme- tne, teoloske i kulturoloske povijesnog i aktualnog znacenja i sadrzaja. Predmetno je veoma Siroka, u odabiru kritiéna, u obradi koncizna. To je éinilo da je hrvat- ski nakladnik u dogovoru s redakcijskim kolegijem odabise kao najprikladniju. Za- to ju je preveo i objavio. Odmah ¢u dodati da smo s ovim izdanjem htjeli udovoljiti nasim potreba- ma i istodobno potaknuti staru misao o radu na Hrvatskoj katoliékoj enciklopedi- ji. Sedamdesetih sam godina vise puta o tome razgovarao s blagopokojnim prof. Josipom Turéinoviéem. No svaki put bi- smo Zakljucili da treba cekati bolja vre- mena. Bolja vremena su dogla. Ova bi en- ciklopedija Zeljela biti pomoé i poticaj da se nagi snovi ostvare. Odlucivsi se na prijevod, osjetili smo potrebu da i u ovo izdanje unesemo Sezdesetak radova iz nakeg hrvatskog du- hovnog i kulturnog zivota, odnosno niz vatnijih dodataka uz izvome natuknice 0 Crkvi i pojedinim redovnickim druzba-BS 69 (1999), br. 1, str. 167-188 ma. U toj je nakani izvrien i odabir likov- nih priloga, u kojemu je jedan arak slika u boji iz opce katolitke bastine, a jedan iz nase hrvatske, crkvene i nacionalne s 34 kolor-prikaza nagih najstarijih crkava i ka- tedrala, povijesnih znamenitosti i religio- znih umjetnickih dostignuéa. Nije nam bilo moguée iéi na obuhva- tniji udio nasih tema. Naime, Siri bi princip izbora hrvatske tematike zahtijevao velik broj novih priloga koji bi mijenjali karakter izvornog izdanja i, ako tako smijem reci, na syoj nacin ometali neophodnu pripremu izvorno hrvatske katoliéke enciklopedije. Stoga smo se u dogovorn s ameriékim na- Kladnikom odlucili samo na nage vaznije crkvene dogadaje, dokumente i ilustracije, na nekoliko historijski vadnih likova i op- Gih naslova, kao Sto su: Liturgijski pokret u hrvata, Crkvena arhitektura u Hrvata, Sa- kralna umjetnost u Hrvata, te, kako spome- nuh, na nadopune natuknica o nekim erkvenim redovima, koji su u nas povije- sno znaéajni, i posebno na svetacke likove iz nase sredine, svece, blazenike i sluge Bozje. U obradi nagih priloga sudjelovalo je dvadesetak teologa, pisaca i predmetnih strucnjaka. ee Dobro je poznato da su struéni leksi- koni i enciklopedije s jedne strane najvidi domet misli i kulture u jednom narodu, s druge da su po svojoj funkciji pregledna spremista i bogati izvori sveukupnog zna- nja i iskustva, Par excellence su ili, da upo- trijebim klasiéni izriéaj, kategzohen su kul- turna i kulturoloska djela. U toj je funkciji ova enciklopedija vi- soko znanstveno, duhovno i, dakako, kul- turno dostignuée; prava je kulturologka ri- znica. Iako je izvorno namijenjena anglo- fonskim zemljama, izravni joj je predmet duhovna i kulturna bastina cijelog kato- lickog svijeta, razlicitih razdoblja i podru- éja: biblijskih i teolo3kih, crkvenih i dru- Stvenih, filozofskih i socioloskih, znan- stvenih i umjetnikih, povijesnih i suvre- menih, Bilo da ih promatramo u njihovu osnoynom ili opéem civilizacijskom zna- éenju, sva su ona odraz ili, jo8 bolje, te- melj i nadahnuée cjelokupnog krscanskog zivota, koliko religioznog i moralnog, to- liko jednako druStvenog i socijalnog. Za- pravo, u ovoj ¢emo enciklopediji naci, u njezinim Kljuénim pojmovima i struénim sintezama, dijakronijsku vertikalu zapa- dne misli i kulture. Promatramo li pak kulturoloski as- pekt ove enciklopedije u uzem smisha, vi- djet cemo da su brojne natuknice, dakako w svezi s katolickim religioznim svijetom, izravno posveéene osnovnim kulturolo- skim vrijednostima. Upoznat éemo se u njoj ne samo s mnogim crkvenim, teolo- skim, liturgijskim pojmovima i moralnim kategorijama, veé is glavnim nositeljima duha i kulture u krscanskom svijetu. Uz katoliéke svece i mislioce, ukljuceni su i brojni kulturolozi i umjetnei, povjesnigari i znanstveni radnici, skole i pokreti, kon- fesije i religije, veliki promicatelji idejnih usmjerenja i prakti¢kih ostvarenja Ijud- skoga duha i svjetske kulture od starih istoénih prakultura i biblijskih vremena, Qumrana i Talmuda na primjer, preko krscanske patristike i skolastike, razlicitih novovjekovnih humanistitkih opcija i eti¢kih naéela o Ijudskim vrednotama i pravima Covjeka do modernih pokreta i suvremenih kulturnih ostvarenja. Ukrat- ko, veoma je Sirok profil i neiscrpna baza misli i spoznaja, prikaza i informacija u ovo} enciklopediji o temeljnim duhovnim i kultumim vrijednostima krééanskog na- zora i katoli¢kog svijeta. Posebna joj je vrijednost sto je pisa- na kriti¢ki informativno. Pristupaéno da- naSnjim éitateljima, razli¢itih zvanja i ra- znolike skolske spreme. Svima ¢e dobro doi. Sveécnicima kao i vjernicima, sru- 181Recenzije énjacima kao i najSirem opéinstvu. Osobito je posvetila brigu kljuénim temema i zna- laékim sintezama u skladu s povijesnim ra- zvojem i danaSnjim znanstvenim dostignu- cima, Puna je kulturoloskih priloga i va- znih podataka o ljudima i zbivanjima, Crkvi i drustvu, zna¢ajnim razdobljima i dogadajima, razvojnim procesima i ostva- renjima. U tom je nadasve funkcionalna, konkretna i aktualna. Mnoga su podrudja i pojmovi struéno prikazani. S razlititih gledista. Brizno se- Iekcionirana grada onoguéuje korisnicima da se na sazet leksiéki naéin upoznaju s cjelokupnim crkyenim radom i Zivotom, povijesnim i suvremenim. Hvala na po- zomosti. Drago Simundta LIBERALIZAM I KATOLICIZAM U HRVATSKOJ Zbornik radova sa skupa odrzanog od 2. do 4. lipnja 1998. u Splitu, u Vili Dalmacija. Priredio Hans-Ge- org Fleck; zaklada Friedrich Nau- mann Stiftung. Zagreb, 1998., 456 stranica 1. Knjiga je doista zbornik razno- vrsnih élanaka (predavanja) skupljenih pod zajedni¢kim naslovom Liberalizam i kato- licizam u Hrvaiskoj. Pisci priloga su po- znati hrvatski javni (kulturni i stranaéki) djelatnici (osim Hansa Georga Flecka): Andrea Feldman, Jure Kri8to, Zlatko Mati- jevié, Tereza Ganza Aras, Ivo Banac, Tiho- mil Radja, Ivan Zvonimir Ciéak, Zarko Pu- hovski, Ivan Grubisi¢, Anne Maric Grinfelder, Nikola Skledar, Franjo Zenko, Neven Simac, Krsto Cvii¢, Ivan Padjen; na kraju su prilozi Ive Skrabala i Vladimira Pavliniéa. 182 Popis suradnika u zbomiku svjedoéi o ozbiljnosti pristupa obradbi zanimljivo- ga pitanja suvremenoga hrvatskog Zivota. Pisci su, naime, akademski obrazovani gradani (dijelom su srednjoskolsku pri- pravu stekli u katolickim odgojnim za- vodima). Spomenuti pisci, sudionici na skupu u Splitu, suradnici u ovom zbomiku, pripada- ju sazlititim politi¢kim strankama, no ja- Macno su svi zauzeti za opce dobro i hrvat- sku buduénost. Nekoliko je pisaca u viso- kim dr2avnim i znanstvenim sluzbama. Opéi podaci, koje sam spomenuo u uvodnom razmisljanju o zborniku, poma- zu svima (i meni) u razmatranju o ¢lanci- ma, raspravama »0 odnosu katolicizma i liberalizma« (Grozdana Cvitan), poglavi- to s razloga sto »skup u Splitu nije uspio okupiti vise sudionika rasprave iz crkve- nih krugova«. No, veé je u uvodnom pre- davanju spomenuti Hans Georg Fleck istaknuo: »Mi ne zelimo voditi monolog, veé dijalog. Kao liberali, ne zelimo disku- tirati, analizirati i suditi o katolicima s viastitim istomisljenicima (...) nastojimo voditi razgovor s katolicizmom u svoj njegovoj punini, jednako tako s onima Koji u liberalnom naéinu midljenja znaju pronaéi pozitivne aspekte...« (str. 9). Spo- menuti govornik istaknuo je Zelju da skup u Splitu treba pridonijeti »razvitku demo- kratske politi¢ke kulture« (str. 9). 2. Dok sam prelistavao i Citao knji- gu-zbornik 0 liberalizmu i katolicizmu u sumragju drugoga tisuclje¢a svjedok sam svrsetka jednoga svijeta, uljudbe i civili- zacije; svjestan sam pri tome da nidta vie nije izvan rasprave, 0 svemu se diskutira (mimo ili zestoko), a konzervativne stran- ke (drustvene, gospodarske i politicke skupine) silno se pak varaju, ako misle da se buducnost, sutra8njica vecih ili manjih zajednica moze strpati u negdasnje, doju- éeraénje uredbe i omediti dotrajalim ogra-