Ministarstvo kulture i ustašā

Komemoracije blajburških retribucija proustaška su, profašistička manifestacija. Organizira ih

organizacija koju su osnovali ustaše (Hrvatski bleiburški vod), koriste se ustaškim simbolima i u
velikoj mjeri okupljaju simpatizere ustaša. Nakon što je 2019. godine biskupija u Klagenfurtu
zabranila održavanje mise na Blajburškom polju i time dala odriješene ruke civilnim vlastima da
krenu u rješavanje problema komemoracija, njihov proustaški karakter je i formalno utvrđen u
okviru koruških i austrijskih institucija. Naime, Donji dom austrijskog parlamenta 2020. je godine
podržao rezoluciju kojom se traži zabrana komemoracije na Loibaškom polju, upozoravajući, kako
su tada prenijele Novosti, da je riječ o "ultranacionalističko-fašističkom" događanju koje
obilježavaju "iskrivljavanje prošlosti, prikazivanje ustaškog režima benignijim negoli jest i njegova
glorifikacija". Na tragu navedenih zaključaka, ranije ove godine je i Odbor za unutarnje poslove
Nacionalnog vijeća austrijskog parlamenta zatražio da se održavanje blajburškog skupa zabrani.
Kako je tim povodom izvijestila Tamara Opačić, mišljenje Odbora temeljilo se na zaključku stručne
radne skupine, u kojem između ostalog stoji kako se u okviru komemoracije sustavno i službeno
"odaje počast fašističkom režimu koji je kolaborirao s nacional-socijalistima".
U trenutku u kojem su institucije države na čijem se teritoriju održava definitivno i nedvosmisleno
proglasile skup i njegovog organizatora proustaškim, Republika Hrvatska je učinila jedinu stvar
koju bismo od nje i očekivali – stala iza fašizma. Naime, u utorak, 24. svibnja u koncertnoj dvorani
Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u organizaciji PBV-a i pod ponovljenim
pokroviteljstvom Sabora RH održala se komemoracija povodom blajburških retribucija, odnosno,
revizionističkim rječnikom službenih objava, povodom "Bleiburške tragedije i Križnog puta
hrvatskog naroda u svibnju 1945. godine". Kao izaslanica premijera Plenkovića tom se prigodom
našla ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, koja je priliku iskoristila da javnosti
omogući uvid i u druge aspekte kontinuiteta sa svojim prethodnikom, onkraj kulturne politike u
užem smislu. Kako stoji u prigodnoj objavi Ministarstva kulture i medija na društvenim mrežama,
ministrica je "istaknula je kako je Bleiburška tragedija ponajprije humana katastrofa, koja je
posebno bolna jer se dogodila u trenutku kada je cijeli slobodni svijet s nadom gledao u budućnost,
ponovno uspostavljajući sustav vrijednosti u kojemu se sveukupnost ljudskog djelovanja zasniva na
univerzalnim istinama i temeljnim moralnim vrednotama". Nadalje, "dok se prisjećamo i
pokazujemo poštovanje prema stradanjima koje je hrvatski narod iskusio u prošlosti, nakon punih
30 godina samostalnosti, nastavljamo graditi Hrvatsku na temeljima slobode, demokracije i
ravnopravnosti", dodala je Obuljen Koržinek, govoreći ispod grba s prvim bijelim poljem.
Ministričino obraćanje, dakako, satkano je od normaliziranih revizionističkih distorzija, među
kojima je posebno raširena ona o retribucijama kao tragediji hrvatskog naroda. To "etničko" čitanje
počiva na dvostrukoj varci, sugerirajući da je riječ o zločinu usmjerenom na Hrvate, a ne ponajprije
na snage, predstavnike i podržavatelje režima NDH – stradali postaju Hrvatima kako ne bismo
govorili o ustašama među njima, a počinitelji postaju komunističkim krvnicima kako ne bismo
govorili da su upravo partizani predstavljali većinu hrvatskog naroda, a ne ustaški kolaboracionisti.
Da ministrica Obuljen Koržinek ne zadrži svu revizionističku slavu "srećom" se pobrinula Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti, uvijek spremna da dodatno savine neotpornu ljušturu stvarnosti.
HAZU je naime svega par dana ranije objavio teško objašnjive Priloge za zaštitu hrvatskih
nacionanih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom
Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku uniju. U detalje tog dokumenta uistinu nema
razloga ulaziti, ali u kontekstu šire legitimacije ustaštva svakako vrijedi zabilježiti da se pod
zahtjevom da spomenute države prestanu "s poticanjem neprijateljstva prema Hrvatskoj i progonom
državljana uz odricanje od velikosrpske propagande" kao jedan od primjera navodi i, citiramo –
"jasenovački mit". Kao što je poznato, Jasenovac uistinu jest instrumentaliziran u srpskoj
nacionalističkoj historiografiji, prije svega kroz inzistiranje na prenapuhanoj brojci od 700 000
ubijenih. Međutim, HAZU-ovi Prilozi ne govore o službenoj političkoj legitimaciji tog specifičnog
falsifikata, nego o "jasenovačkom mitu" u cjelini. Stvari postaju zlokobnije shvatimo li da nije riječ
o pojmu nastalom spontano za potrebe tog dokumenta, nego o označitelju koji u revizionističkoj,
proustaškoj historiografiji ima specifičnu povijest uporabe. Kako je za Kulturpunkt istaknuo Lovro
Krnić, jedan od pokretača portala Antifašistički vjesnik, HAZU ovim priopćenjem preuzima rječnik
Josipa Jurčevića, revizionističkog povjesničara "glasovitog", između ostalog, po tezi da je NDH
odgovorna za samo "0,13%" (!) zločina tijekom Drugog svjetskog rata na teritoriju Slovenije,
Hrvatske i BiH.
U svojem osvrtu na njemačko izdanje Jurčevićeve knjige Nastanak jasenovačkog mita, kojoj i
dugujemo legitimaciju pojma, pokojni njemački povjesničar Holm Sundhaussen je u njoj iznesene
teze doveo u vezu s tezama njemačkih neonacista o "laži o Auschwitzu": "U oba slučaja radi se o
tome da se brojčano neegzaktni i manjkavo dokumentirani zločin bagatelizira u svojim dimenzijama
do neprepoznatljivosti ili u potpunosti porekne. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o 'čišćenju'
dotične nacionalne prošlosti, pri čemu se masovna ubojstva objašnjavaju kao puke klevete i
povijesni falsifikati." Premda HAZU teško da ikog može iznenaditi kada je povijesni revizionizam
u pitanju, Prilozi ipak predstavljaju zabrinjavajuće otvorenu legitimaciju relativiziranja Jasenovca,
dosad neprihvatljivog i na umjeren(ij)oj desnici. Nastup ministrice Obuljen Koržinek na blajburškoj
komemoraciji tim je tendencijama dao dodatan vjetar u leđa. Prisjetimo li se da je ministrica taj
vjetar sklona dati i u obliku ozbiljnog financiranja revizionističke medijske produkcije, imamo i
više nego dovoljno razloga za strah u pogledu smjera kulturne politike pod njenim vodstvom.