04 Energija Vjetra

Priručnik
Instrument pretpristupne pomoći

Obnovljivi izvori energije
László Horváth
Instrument pretpristupne pomoći (eng. Instrument for
Pre-Accession Assistance – IPA) pretpristupni je program
za razdoblje od 2007. do 2013. godine koji zamjenjuje
dosadašnje programe CARDS, Phare, ISPA i SAPARD.
Osnovni ciljevi ovog programa su pomoć u izgradnji
Energija vjetra
institucija i vladavine prava, ljudskih prava, uključujući
i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i
nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme,
ekonomski i društveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju
te regionalnu i prekograničnu suradnju.
IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala

doprinosi jačanju gospodarske i socijalne kohezije, te
prioritetima Europske strategije zapošljavanja u području
zapošljavanja, obrazovanja, stručnog osposobljavanja i
socijalnog uključivanja.
Europsku uniju čini 27 zemalja članica koje su odlučile

postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine.
Zajednički su, tijekom razdoblja proširenja u trajanju
od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije
i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturalnu
raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska
unija posvećena je dijeljenju svojih postignuća i svojih
vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.
Europska komisija izvršno je tijelo EU.
Više o projektu na www.ipa-oie.com
Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije.

Ovaj projekt financira Za sadržaj ove publikacije odgovorna je Srednja škola
Europska unija Oroslavje i ne odražava stavove Europske unije.
IPA Komponenta IV – Razvoj ljudskih potencijala
Program Europske unije za Hrvatsku
Instrument pretpristupne pomoći – Obnovljivi izvori energije
Project financed by the European Union

IMPLEMENTATION OF NEW CURRICULA:
Increasing knowledge and information on Renewables
Projekt je financiran sredstvima Europske unije

IMPLEMENTACIJA NOVIH KURIKULUMA:
Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Provedbeno tijelo:
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO
Nositelj projekta:
Srednja škola Oroslavje
Partneri na projektu:
Tehnička škola Ruđera Boškovića u Zagrebu
Grad Oroslavje
Stručni suradnici:
Darko Cobović, dipl. ing.
Goran Nuskern, dipl. ing.
Andrija Huić, dipl. ing.
Autor:
László Horváth, dipl. ing.
EIHP – Energetski institut Hrvoje Požar
Izdavač:
Tehnički urednik:
Mario Lesar, graf. ing.
Dizajn i promocija:
Culmena d.o.o.
Web adresa:
www.ipa-oie.com
SADRŽAJ
1. Uvod ............................................................................................. 3
1.1. Povijesni razvoj ........................................................................... 3
1.2. Korištenje energije vjetra danas .......................................................... 4
1.3. Prognoze budeüeg razvoja ................................................................ 5
2. Priroda vjetra ................................................................................... 6

2.1. Vertikalni profil vjetra .................................................................... 8
2.2. Utjecaj orografije ......................................................................... 9
3. Mjerenje vjetra ................................................................................ 10

3.1. Mjerni parametri ......................................................................... 13
3.2. Statistiþki opis vjetra ..................................................................... 14
3.2.1. Brzina vjetra ........................................................................ 14
3.2.2. Smjer vjetra ......................................................................... 16
4. Koncept tehnologije za iskorištavanje energije vjetra – uvod ............................ 17

4.1. Osnovni sastavni dijelovi vjetroagregata ................................................ 17
4.2. Osnovna podjela vjetroagregata ......................................................... 17
4.2.1. Podjela vjetragregata s obzirom na broj lopatica .................................. 18
4.2.2. Podjela vjetroagregata s obzirom na smještaj rotora .............................. 19
4.2.3. Podjela vjetragregata s obzirom na brzinu vrtnje ................................. 20
4.2.4. Podjela vjetragregata s obzirom na generator i njegov pogon .................... 20
4.3. Osnovni principi rada vjetroagregata .................................................... 22
4.3.1. Uzgon i otpor ....................................................................... 22
4.3.2. Pretvorba energije .................................................................. 23
4.4. Radna krivulja vjetroagregata ........................................................... 23
4.5. Nadzor i kontrola rada vjetragregata .................................................... 24
4.5.1. Stall kontrola ....................................................................... 24
4.5.2. Pitch kontrola ....................................................................... 25
5. Proizvodnja elektriþne energije iz energije vjetra ......................................... 26

5.1. Pogonske karakteristike vjetroagregata ................................................. 26
5.2. Razvoj tehnologije za iskorištavanje energije vjetra .................................... 26
5.3. Moderni vjetroagregati .................................................................. 27
5.3.1. Trendovi razvoja na kopnu ........................................................ 27
5.3.2. Trendovi razvoja na moru (offshore) .............................................. 27
5.4. Razvoj i izgradnja vjetroelektrana ...................................................... 28
5.4.1. Utjecajni faktori .................................................................... 28
5.4.2. Gradnja vjetroelektrana ............................................................ 29
6. Autonomni sustavi za iskorištavanje energije vjetra ...................................... 29

6.1. Posebnosti autonomnih sustava ......................................................... 30
6.2. Mali vjetroagregati u autonomnim sustavima .......................................... 30
7. Procjena potencijala energije vjetra ........................................................ 32

7.1. Lokalna procjena vjetropotencijala ..................................................... 32
8. Tehniþki aspekti prikljuþenja i pogona vjetroelektrana .................................. 34

8.1. Opüi tehniþki zahtjevi ................................................................... 34
8.2. Pomoüne usluge i uravnoteženje ........................................................ 37
9. Literatura ..................................................................................... 40
László Horváth: Energija vjetra [Priručnik] 3
1. Uvod
1.1. Povijesni razvoj
Ljudi su od davnina pokušavali iskoristiti kinetiþku energiju vjetra za proizvodnju razliþitih oblika
korisne energije, primjerice za mljevenje žitarica ili pumpanje vode.
Prema povijesnim istraživanjima [1], prve praktiþne mlinice koje je pokretao vjetar postojale
su na teritoriju današnjeg Irana, kako je zabilježio u 9. stoljeüu perzijski geograf Estakhiri. Ova se
ideja trgovaþkim putovima prenijela do Europe, a osobito su je prihvatili u sjevernoj Europi. Ni-
zozemci su uz prihvaüenu ideju razvili i novi dizajn s horizontalnom osi vrtnje rotora, a mlinice
su, osim za mljevenje žita i isušivanje zemljišta korištene i za navodnjavanje.
Nakon kolonizacija Amerike postojala je potreba za proizvodnjom hrane i dobavom vode pa
se iskorištavanje energije vjetra intenzivira sve do kraja 18. stoljeüa i na novom kontinentu. Kra-
jem 19 stoljeüa Charles Brush konstruira prvi vjetroagregat snage 12 kW za proizvodnju elektriþ-
ne energije, a veü poþetkom 20. stoljeüa dolazi do znaþajnog razvoja u sjevernoj Europi. Tako je
1918. godine u Danskoj postojalo 120 lokalnih zajednica s vlastitim vjetroagregatima, što je uku-
pno þinilo oko 3 MW instalirane snage.
Slika 1.1. Vjetragregat Charles F. Brush-a iz 1888. godine
Tijekom 70-ih i 80-ih godina 20 stoljeüa, motiviran naftnim krizama, razvoj primjene vjetroa-
gregata donio je testiranja novih prototipa MW klase. Pojavili su se razliþiti tehnološki koncepti i
rješenja. U 80-im godinama izgraÿene su prve vjetroelektrane u Kaliforniji, poticane na proizvod-
nju elektriþne energije iz energije vjetra poreznim olakšicama, þime se otvorio put razvoja za dan-
ske i njemaþke tvrtke koje su se specijalizirale za proizvodnju vjetragregata.
Današnji moderni vjetroagregati imaju snagu od 1 do 3 MW sa stall/pitch regulacijom snage,
sa ili bez prijenosnog mehanizma (sve više bez-direktni pogon). Rotori modernih vjetroagregata
imaju promjer i do 120 m, a visinu stupova izmeÿu 80 i 120 m. Najveüi napredak vidljiv je u obli-
kovanju lopatica rotora, korištenim materijalima i upravljaþkim mehanizmima.
4 Implementacija novih kurikuluma: Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
1.2. Korištenje energije vjetra danas

Kumulativni instalirani kapaciteti u 2009. godini iznosili su oko 160 084 MW, odnosno podignuto
je oko 23 000 novih vjetragregata u 51 zemlji širom svijeta. Energija vjetra dostigla je udio od 1,6 %
u svjetskoj dobavi elektriþne energije [2].
Na slici 1.1 prikazan je rast instalirane snage vjetra u svijetu. Vidljiv je vrlo strmi rast u pos-
ljednjih pet godina što potvrÿuje trendove i pretpostavke o daljnjoj penetraciji energije vjetra i
njezinoj ulozi u zadovoljenju energetskih potreba u buduünosti.
Tablica 1.1: Rast svjetskog tržišta unazad pet godina

Godina: Instalirano MW Povećanje % Kumulativno MW Povećanje, %
2004. 8 154 47 912
2005. 11 542 42 % 59 399 24 %
2006. 15 016 30 % 74 306 25 %
2007. 19 791 32 % 94. 005 27 %
2008. 28 190 42 % 122 158 30 %
2009. 38 103 35 % 160 084 31 %
Prosječan 5 godišnji rast 36,1 % 27,3 %
Za usporedbu hrvatski elektroenergetski sustav (HEP Proizvodnja) raspolaže s 3654 MW snage u

energetskim postrojenjima za proizvodnju električne energije. U Hrvatskoj je krajem 2010. godine
instalirano ukupno 89,45 MW snage za iskorištavanje energije vjetra.
Slika 1.2. Prikaz instalirane godišnje i kumulativne snage vjetra u svijetu
Oþito je kako je unatoþ teškom gospodarskom stanju na globalnoj razini ostvareni rast indus-
trije vjetra nadmašio sva oþekivanja. Europa je i dalje lider na globalnoj razini pa je tako na kraju
2009. godine u Europi instalirano kumulativno oko 76,5 GW kapaciteta, u obje Amerike oko
40,3 GW, a u Aziji oko 37,1 GW dok je u ostatku svijeta instalirano oko 6,1 GW.
U svijetu je ukupno instalirano oko 150 000 vjetroagregata, prosjeþna jediniþna snaga novoin-
staliranih jedinica je oko 1100 kW. Primjerice u Europi, Njemaþkoj i Velikoj Britaniji, u 2009.
prosjeþna jediniþna snaga instaliranih vjetroagregata bila je preko 2000 kW, dok na kineskom i
indijskom tržištu i dalje prevladavaju jedinice izmeÿu 1000 i 1500 kW.
Energija vjetra je u 2009. god. na globalnoj razini doživjela rast od 38 GW novoinstaliranih
kapaciteta. Tehnološki razvoj temelji se na primjeni novih koncepata i rješenja kojima se pobolj-
šava pouzdanost i raspoloživost vjetragregata poput primjene direktnog pogona koji se sve þešüe
koristi kod velikih strojeva. Isto tako raste interes za razvoj vjetroelektrana na moru od kojih se
puno oþekuje u buduünosti.
1.3. Prognoze budećeg razvoja

Prema prognozama rasta, do 2019. godine oþekuje se ukupno kumulativno od oko 960 GW što je
rast od šest puta u 10 godina. Oþekuje se i da üe se do 2014. u svijetu 4,04 % potreba za elektriþ-
nom energijom zadovoljavati korištenjem energije vjetra.
Slika 1.3. Prognoze rasta kumulativno instaliranog kapaciteta snage vjetra u svijetu do 2019.
Prema prognozama, u Europi i u obje Amerike, od 2019. godine bi trebalo biti ukupno instalirano
po 280 GW, u Aziji oko 310 GW, a u ostatku svijeta oko 90 GW.
U Europi se prema zadanim politiþkim ciljevima oþekuje odgovarajuüi rast primjene energije
vjetra. Europsko udruženje za energiju vjetra postavilo je ciljeve za 2020. i 2030. godinu koji su
sažeti u tablici 1.2.
Tablica 1.2: Stanje i ciljevi za EU Europskog udruženja za energiju vjetra do 2020./2030. godine
Godina 2010. 2020. 2030.
Instalirani kapaciteti na kopnu, GW 81 190 250
Instalirani kapaciteti na moru, GW 3 40 150
Ukupno, GW 84 230 400
Udio vjetra u opskrbi električnom energijom 5,3 % 14-17 % 26-35 %
Izbjegnuti troškovi goriva i CO2, mld€/god 8,65 36,3 71
Za postizanje ovih ciljeva u Europi prijeko je potrebno uþinkovito implementirati direktivu o

obnovljivim izvorima energije prema kojoj se do 2020. godine mora zadovoljiti cilj od 20 % ener-
gije iz obnovljivih izvora u EU. Prema Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske [3], do
2020. u Republici Hrvatskoj se predviÿa instalirana snaga oko 1200 MW vjetroelektrana. Krajem
2010. godine ona je imala ukupno oko 80 MW snage iz energije vjetra.
2. Priroda vjetra
Vjetar je gibanje zraka koje nastaje uslijed nejednolikog zagrijavanja Zemljine površine. Kao pos-
ljedica njezina nejednolikog zagrijavanja izmeÿu razliþitih toþaka na Zemlji nastaje razlika u at-
mosferskom tlaku zbog koje se onda zrak giba iz podruþja veüeg tlaka zraka u podruþja s nižim
atmosferskim tlakom.
Što je veüa temperaturna nejednolikost na Zemljinoj površini, veüa je i razlika tlakova koja on-
da generira i vjetrove veüih brzina. Nastanak vjetra zapravo je posljedica prirodnih mehanizama
koji nastoje izjednaþiti nejednolikosti u atmosferi.
Neki energetski pojmovi i jedinice kojima se izražavaju…

SNAGA – izvršeni rad u jedinici vremena, SI jedinica vat [W=J/s]
ENERGIJA – sposobnost vršenja rada, SI jedinica džul [J=Ws], kWh, MWh…
BRZINA – prijeđeni put u jedinici vremena, SI jedinica m/s
Samo se 1-2 % energije koja dolazi od Sunca na Zemlji pretvara u energiju vjetra. Tempera-
turne nejednolikosti na Zemlji zbog kojih nastaje gibanje zraka posljedica su nejednoliko dozra-
þene Sunþeve energije na Zemljinu površinu. Na slici 2.1 prikazni su razliþiti kutovi upada
Sunþevih zraka na Zemljinu površinu. Oko ekvatora Sunþeve zraka padaju na Zemljinu površi-
nu gotovo okomito i dozraþuju najviše energije pa je tamo i najtoplije. Od ekvatora prema jugu
ili sjeveru, kut upada Sunþevih zraka sve više se smanjuje, odnosno dozraþena energija po jedi-
nici površine sve je manja.
Slika 2.1. Kut upada Sunþevih zraka na Zemljinu površinu.
Na lokalnoj razini razliþito zagrijavanje površine najoþitije je na primjeru obalne cirkulacije.

Vodene površine sporije se griju i hlade od kopna pa se za vruüih dana zrak iznad kopna brže grije
i diže se prema gore, dok se zrak iznad mora grije sporije. Topli zrak iznad kopna struji s kopna
na more prema podruþju nižeg tlaka gdje je hladnije. Zrak iznad mora potiskuje se na manje visi-
ne, hladi i struji natrag prema podruþju nižeg tlaka odnosno kopnu i nadomješta topliji i rjeÿi zrak
koji se diže s kopna prema gore.
Noüu je situacija obrnuta. More se hladi sporije od kopna pa je zrak iznad njega topliji, kako je
prikazano na slici 2.2.
Slika 2.2. Obalna cirkulacija dnevni režim-vjetar puše s mora na kopno,

noüni režim – vjetar puše s kopna na more
Opüenito gledano, brzina vjetra poveüava se s visinom, odnosno s udaljenošüu od tla.
Atmosferski graniþni sloj tanki je omotaþ oko Zemljine površine u kojem se dogaÿaju prom-
jene koje utjeþu na vrijeme. U prizemnom sloju pušu vjetrovi koji su važni za energetsko iskoriš-
tavanje energije vjetra, a uglavnom su posljedica temperaturnih razlika, odnosno razlika tlaka. Na
ove vjetrove znatno utjeþe površina Zemlje i prepreke strujanju.
Slika 2.3. Atmosferski graniþni sloj
Glavne sile koje utjeþu na gibanje zraka su:

Sila gradijenta tlaka zraka
Coriolisova sila
Fc 2 Z v sin )
gdje je,
Z – kutna brzina vrtnje Zemlje
v – brzina vjetra
Ɏ – geografska širina
trenje – u smjeru koji je suprotan od smjera vjetra
centripetalna sila-djeluje na vjetar po zakrivljenoj putanji
Sile koje su posljedica gradijenta tlaka zraka guraju þestice zraka od višeg prema nižem tlaku.
Ova sila stavlja zrak u gibanje, dok druge sile mijenjanju njegov smjer i veliþinu.
Coriolisova sila nastaje kao posljedica Zemljine rotacija. Svako kretanje uslijed Zemljine vrt-
nje, na sjevernoj hemisferi ima otklon udesno. Ovaj otklon posljedica je Coriolisove sile. Ona je
vidljiv fenomen pa tako na sjevernoj hemisferi, primjerice, rijeke jaþe dube desno korito.
Slika 2.4. Djelovanje sile gradijenta tlaka i Coriolisove sile na þestice zraka
na sjevernoj hemisferi – idealizirani sluþaj na velikoj visini od tla na kojoj se
ne "osjeüa" utjecaj Zemlje (strelica predstavlja putanju þestice zraka)
Na slici 2.4 prikazano je djelovanje sile gradijenta tlaka i Coriolisove sile koja skreüe putanju
þestica zraka. Na sjevernoj Zemljinoj polutci skretanje uslijed Coriolisove sile je udesno, a na juž-
noj ulijevo. Prikazan je idealizirani sluþaj strujanja na visini na kojoj išþezavaju direktni mehaniþ-
ki i termiþki utjecaji Zemlje.
Osim sile gradijenta tlaka i Coriolisove sile približavanjem Zemljinoj površini unutar atmos-
ferskog graniþnog sloja na þestice zraka i njihovo gibanje djeluje i sila trenja. Trenje djeluje u
pravcu suprotnom od smjera puhanja vjetra i smanjuje mu brzinu. Strujanje zraka oblikuje se pod
utjecajem trenja, orografije, prepreka i lokalne termike.
Orografija – karakteristika prostora s obzirom na nadmorsku visinu terena. Predstavlja granu

geomorfologije koja se bavi rasporedom i osobinama brda i planina.
Geomorfologija je znanost koja se bavi proučavanjem oblika i konfiguracije površine tla.
Atmosferski granični sloj je sloj zraka najbliži Zemlji, promjenjive visine (najčešće 1000-1500 m iznad
tla) u kojem na strujanje zraka djeluje i sama Zemlja kroz trenje i razmjenu energije s atmosferom.
Nastanak lokalnih vjetrova vezan je uz lokalne termiþke fenomene i nastanak lokalnih razlika u
tlaku. Lokalni vjetrovi najþešüe nastaju na mezoskalnoj rezoluciji koja iznosi od 1 do 200 km u
prostoru. Vremensko trajanje puhanja vjetra izrazito je promjenjivo i može biti od nekoliko minuta
do više sati. Od tipiþnih predstavnika lokalnih vjetrova koji nastaju kao posljedica lokalnih karakte-
ristika prostora spomenut üemo obalnu cirkulaciju koja je karakteristiþna za podruþja gdje se dodi-
ruju kopno i vodene površine. Kod nas je tipiþan predstavnik obalne cirkulacije vjetar zmorac.
Foehn je topli suhi vjetar tipiþan za Alpe gdje vjetar puše danju iz dolina okrenutih prema juga
prema planinskim vrhuncima. Noüu je situacija suprotna, sliþno kao kod obalne cirkulacije.
Katabatiþki vjetrovi nazivi su za vjetrove koji se obrušavaju s planinskih vrhunaca prema nižim
nadmorskim visinama. Kod nas je tipiþni predstavnik bura, mahovit, i jak turbulentan vjetra koji se
þesto javlja na Jadranskoj obali. Najþešüe je NNE – ENE smjera, a udari dosežu i preko 50 m/s.
2.1. Vertikalni profil vjetra

Vjetar je u prizemnom sloju pod jakim utjecajem djelovanja Zemljine površine odnosno trenja.
Vertikalni profil vjetra opisuje kako se mijenja brzina vjetra s poveüanjem visine od tla. Prosjeþni
vertikalni profil moguüe je opisati logaritamskim ili eksponencijalnim zakonom, uzimajuüi u obzir
brzinu vjetra i podatke o hrapavosti tla.
Logaritamski zakon:
z1
ln( )
v( z1 ) z0
v ( z2 ) z
ln( 2 )
z0
gdje je
v(z1), v(z2) – brzine vjetra na visinama z1 i z2
z0 – duljina trenja, parametra koji karakterizira površinsku hrapavost tla
Eksponencijalni zakon:
D
v( z1 ) § z1 ·
¨ ¸
v ( z2 ) © z2 ¹
gdje je
v(z1), v(z2) – brzine vjetra na visinama z1 i z2
Į – eksponencijalni koeficijent
Ako je trenje veüe, odnosno ako je hrapavost tla veüa, i vertikalni profil vjetra bit üe manje
strm u podruþju bliže tlu.
Slika 2.5. Vertikalni profil vjetra na podruþju sa z01 hrapavošüu tla, na visini h od razine tla
Hrapavost tla karakteristika je koja varira ovisno o tipu tla, preprekama i vegetaciji koja ga
pokriva. Vrijednosti hrapavosti tla kreüu se od 0 za vodene površine do 1 za gradove odnosno ur-
bana podruþja.
Tablica 2.1: Vrijednosti hrapavosti za razliþite tipove terena
Osim orografije i hrapavosti na strujanje zraka utjeþu i prepreke. Prepreke mogu biti prirodne
ili one koje je þovjek napravio poput graÿevina. Utjecaj prepreka je vidljiv kroz smanjenje brzine i
snage vjetra, kao i kroz poveüane turbulencije, a ovisi o veliþini, poroznosti i udaljenosti prepreke
od toþke promatranja.
2.2. Utjecaj orografije

U znatnoj mjeri na lokalno strujanje vjetra osim trenja, odnosno hrapavosti površine tla, utjeþe i
orografija. Tereni se ugrubo mogu podijeliti na one s jednostavnom i složenom orografijom. U
prvom sluþaju, vjetar slijedi slojnice terena i na vrhovima brda, kako je prikazano na slici 2.6, do-
lazi do lokalnog ubrzanja zbog sabijanja strujnica þestica zraka.
Slika 2.6. Jednostavni teren, maksimalno ubrzanje þestica zraka na vrhu brda
Jednostavni tereni s blagim nagibima i odgovarajuüim ubrzanjem poželjne su lokacije za isko-

rištavanje energije vjetra. Na složenim terenima sa strmim obroncima javlja se razdvajanje struja-
nje što nije poželjno. Pri iskorištavanju energije vjetra to znaþi da se za ovakve lokacije þesto se
moraju primijeniti vjetroagregati posebne izvedbe odnosno klase.
Slika 2.7. Kompleksna orografija, pojava razdvajanja strujanja
Orografija je bitna i kod lociranja vjetroelektrana pa je s prostornog aspekta najbolje, ako je

smjer pružanja brda okomit na smjer puhanja vjetra.
3. Mjerenje vjetra
Vjetar je izrazito prostorno i vremenski promjenjiv. Kako bismo opisali uvjete vjetra na nekoj lo-
kaciji, potrebno je poznavati brzinu i smjer vjetra. Najpouzdanija metoda za odreÿivanje parame-
tara vjetra je mjerenje. Za neka se podruþja zna intuitivno, ili predajom, da su više ili manje
vjetrovita od drugih, ali jedino mjerenjem se dovoljno pouzdano može odrediti vjetropotencijal
odreÿene lokacije.
Mjerenje parametara vjetra provodi se pomoüu mjernih instrumenata. Mjerni instrument za
mjerenje brzine vjetra naziva se anemometar, a za mjerenje smjera vjetra vjetrulja ili smjerokaz.
Za prikupljanje podataka koristi se procesorska jedinica na koju su instrumenti spojeni.
Kako bi mjerenje parametara vjetra bilo reprezentativno, prijeko je potrebno voditi raþuna o
bitnim aspektima mjerne kampanje. Mjerenje parametara vjetra za energetske svrhe trebalo bi biti
na visini od minimalno 2/3 visine osi rotora vjetroagregata i na više razina kako bi se utvrdio ver-
tikalni profil vjetra. Utvrÿivanje vertikalnog profila vjetra potrebno je zbog pouzdanije ekstrapo-
lacije brzine vjetra na više visine ukoliko se mjerenje ne provodi na visini osi rotora. Današnji
vjetroagregati imaju os rotora na 80 m i više pa bi se trebalo mjeriti na visini od barem 60 m iznad
razine tla. Za smještaj mjernih instrumenata koriste se visoke i vitke metalne konstrukcije, mjerni
stupovi, koji mogu biti rešetkasti ili punog profila.
Obiþno se uz mjerenja brzine i smjera vjetra mjeri temperatura i tlak zraka. Uz odabir odgova-
rajuüih mjernih instrumenata treba voditi raþuna i njihovom smještaju koji mora biti u skladu sa
smjernicama i pravilima struke.
Slika 3.1. Vertikalni profil vjetra dobiven mjerenjem na više razina. Visina mjernog stupa(najviša crvena
toþka) prema preporukama minimalno 2/3 visine osi rotora vjetragregata (plava toþka)
Kako bi mjerenje bilo reprezentativno, preporuþuje se mjernu kampanju provoditi u trajanju od

minimalno godinu dana. Uobiþajeno je korištene instrumente umjeriti prema standardima struke
(MEASNET) prije postavljanja na lokaciju. Potrebno je umjeravanje rotirajuüih anemometara jer
u njihovom radu postoje izvori pogrešaka koji se umjeravanjem mogu eliminirati i na taj naþin
poboljšati toþnost instrumenta. Rotirajuüi anemometri na izlazu daju elektriþni signal koji se po-
moüu prijenosne funkcije instrumenta pretvara u stvarnu vrijednost brzine vjetra. Parametri prije-
nosne funkcije odreÿuju se umjeravanjem u zraþnom tunelu.
Toþnost mjerenja brzine vjetra važna je jer snaga u vjetru ovisi o treüoj potenciji brzine. Tako
pogreška u mjerenju brzine od 10 % znaþi i 33 % pogreške u procjene raspoložive snage vjetra.
MEASNET je međunarodna mreža suradnje mjernih instituta za energiju vjetra, odnosno akrediti-
ranih laboratorija, koji su povezani s iskorištavanjem energije vjetra. Njome se želi osigurati visoko-
kvalitetna mjerenja, jednoznačna interpretacija standarda i preporuka, kao i razmjena rezultata.
Primjeri dobre (lijeva slika) i loše (desna slika) prakse montaže instrumenata na mjerne stupove:
Mjerni instrumenti za mjerenje brzine vjetra nazivaju se anemometri.
poluloptasti propelerni ultrazvučni

Ovi uređaji mogu biti poluloptasti, propelerni ili ultrazvučni. Mjere brzinu vjetra tako što generiraju
električni signal koji je proporcionalan brzini vjetra. Tipične karakteristike poluloptastih anemometa-
ra prikazane su u tablici:
Sekundarni standard Prvoklasni standard
radni interval 0 do 50 m/s 0 do 70 m/s
prag < 1 m/s < 0,3 m/s
točnost < 3% < 1% mjerne vrijednosti ili <0.2 m/s
konstanta odziva (udaljenosti) <4m <3m
radni interval temperature, °C -40 do +60 °C -50 do +80 °C
radni interval vlažnosti, % 0 do 100 % 0 do 100 %
razlučivost, m/s < 0,1 m/s < 0,05 m/s
Mjerni instrument za mjerenje smjera vjetra naziva se vjetrulja.

Ovi mjerni instrumenti funkcioniraju kao potenciometri čiji je izlazni signal proporcionalan otklonu
od referentnog smjera. Tipične karakteristike nalaze se u tablici:
značajke
radni interval 0° do 360°
prag < 0,3 m/s
točnost < 1,5°
radni interval temperature, °C -40 do +60 °C
radni interval vlažnosti, % 0 do 100 %
razlučivost, m/s < 1°
Mjerenja parametara vjetra provode se i korištenjem drugih mjernih instrumenata i tehnika. Osim
anemometara s rotirajuüim poluloptama ili propelernih anemometara, brzinu vjetra može se mjeri-
ti i ultrazvuþnim anemometrima. Ovi ureÿaji nemaju pokretnih dijelova, a brzinu vjetra mjere na
principu mjerenje vremena prolaska ultrazvuþnih signala izmeÿu sondi ureÿaja. Mjerenja se mogu
obavljati u tri osi, za razliku od anemometara s rotirajuüim poluloptama koji mjere samo horizon-
talnu komponentu brzine vjetra. Prednost ultrazvuþnih anemometara jest moguünost mjerenja s
visokom rezolucijom do 1000 zapisa u jednoj sekundi što omoguüuje iscrpan opis udara vjetra i
turbulencija. Nedostatci ovih anemometara u odnosu na anemometre s rotirajuüim dijelovima su
visoka cijena, osjetljivost na prašinu, sol, vodu i druge vremenske nepogode.
Brzinu vjetra moguüe je mjeriti i ureÿajima koje nije potrebno montirati na mjerni stup. Takvi
ureÿaji postavljaju se samostalno u prostor, a nazivaju se Sodari (engleska kratica za: SOnic De-
tection and Ranging). Postoje i Lidari (engleska kratica za Light Detection And Ranging) koji
funkcioniraju na sliþnom principu.
Sodari su ureÿaji koji mjere brzinu vjetra pomoüu zvuþnih signala koji se ispuštaju u atmosfe-
ru, odbijaju od þestica zraka i vraüaju prema ureÿaju. Brzinu vjetra moguüe je mjeriti u trima pros-
tornim komponentama.
Slika 3.2. Sodar
Prednosti sodara su lagana montaža i mobilnost ureÿaja. Za mjerenje parametara vjetra nije
potrebno podizati mjerni stup, a mjerne visine mogu biti u nekoliko razina i do više stotina metara
od razine tla. Na strujanje zraka ne utjeþu stup niti mjerni instrumenti.
Nedostatci mjerenja parametara vjetra korištenjem sodara u tome su što mjerenje nije standar-
dizirano, a izvori pogrešaka su manje poznati nego kod klasiþnih mjerenja. Mjerenja sodarom os-
jetljiva su i u odnosu na šum u blizini, odnosno druge izvore zvukova u blizini mjernog mjesta
koji se moraju "oþistiti" iz izmjerenih podataka. Njihovo korištenje sve je þešüe u sprezi s klasiþ-
nim mjerenjima što je važan korak pri planiranju i gradnji vjetroelektrane.
3.1. Mjerni parametri

Buduüi je vjetra vremenski vrlo promjenjiv, postavlja se pitanje na koji se naþin mjere njegovi
parametri. Za mjerenje parametara vjetra definirani su neki pojmovi koji govore o vremenskom
zapisu veliþina od interesa.
Vremenski interval u kojem se provodi uzorkovanje vrijednosti koja se mjeri naziva se period
uzorkovanja. Tipiþno je to za smjer i brzinu vjetra 1 ili 2 sekunde. To znaþi da procesorska jedini-
ca s mjernog instrumenta svih 1 ili 2 sekunde pamti trenutnu vrijednost brzine i smjera vjetra.
Obiþno se unutar nekog vremenskog perioda provodi usrednjavanje uzorkovanih vrijednosti što
na kraju rezultira zapisom srednje vrijednosti u nekom vremenskom periodu koji je najþešüe 10
minutni ili satni. Ako se želi kvalitetno opisati neka vremenska pojava, vrijeme usrednjavanja mo-
ra biti znatno kraüe od njezinog trajanja.
Kod mjerenja vjetra, vrijeme uzorkovanja obiþno je 1 ili 2 sekunde, a vrijeme usrednjavanja
10 minuta. To znaþi da se parametri vjetra pamte svakih 1 do 2 sekunde, a procesorska jedinica na
temelju 10 minutnog perioda usrednjavanja zapisuje srednju vrijednost za taj interval. Procesorska
jedinica zapisuje u vlastitu memoriju obiþno sljedeüe vrijednosti:
Srednja vrijednost unutar perioda usrednjavanja
N
¦ mi
i 1
msr , gdje je
N
mi – vrijednost uzorka;
N – broj uzorkovanih vrijednosti;
Standardna devijacija
N
¦ (mi msr )2
V i 1
N
Standardna devijacija pokazuje koliko je rasipanje izmjerenih vrijednosti od srednje vrijednosti.
Osim ovih parametara, mjeri se obiþno još i minimalna i maksimalna vrijednost uzorka unutar
perioda usrednjavanja.
Mjerenje parametara vjetra u energetske svrhe zahtijeva poštivanje standarda i smjernica stru-
ke u pogledu reprezentativnosti mjerenja kako bi se moguüe nesigurnosti povezane uz procjenu
proizvodnje elektriþne energije svele na najmanju moguüu mjeru. Odabrana lokacija za postavlja-
nje mjernog stupa mora biti reprezentativna za planiranu vjetroelektranu i zadovoljavati zahtjeve s
obzirom na bliže okruženje. Mjerenje mora biti pod što manjim utjecajem okolnih prepreka, mjer-
nog stupa i nosaþa mjernih instrumenta, što znaþi da je potrebno slijediti IEC preporuke o broju i
tipu instrumenata koji se koriste kao i njihovom smještaju i položaju na mjernom stupu.
3.2. Statistički opis vjetra

3.2.1. Brzina vjetra
Nakon prikupljenog niza podataka parametara vjetra, iduüi korak je njegov opis. Tijekom godine
vjetar obiþno puše umjerenim brzinama, a jaki i olujni vjetrovi su rijetki. Promjenjivost u vjetru
obiþno se opisuje korištenjem tzv. Weibullove raspodjele.
18
16
14
Brzina vjetra, m/s
12
10
4
0:00:00 6:00:00 12:00:00 18:00:00 0:00:00
Vrijeme, h
Slika 3.3. Dnevni hod izmjerene brzine vjetra
Srednja brzina vjetra u nekom razdoblju i na nekoj lokaciji govori nam o njegovoj prosjeþnoj
brzini, što nije dovoljno za izraþun snage u vjetru. Raspodjela brzina vjetra nije simetriþna, odno-
sno ponekad üe vjetar puhati velikim brzinama, ali üe te pojave biti rijetke. S druge strane, brzine
vjetra od 5-6 m/s biti üe uobiþajene.
Slika 3.4. Prilagoÿena Weibullova raspodjela i stvarna razdioba izmjerenih podataka (šrafirani stupiüi),
na apcisi je brzina vjetra, a na ordinati uþestalost pojave vjetra odreÿene brzine
Weibullova razdioba se koristi kako bi se vjetar opisao statistiþki i govori kolika je vjerojat-
nost pojave vjetra odreÿene brzine te predstavlja dobru aproksimaciju izmjerenih podataka, iako
to nije uvijek pravilo. Za bolji opis izmjerenih podataka Weibullovom razdiobom poželjno je ima-
ti što duže razdoblje mjerenja. Matematiþki, Weibullova se razdioba može izraziti ovako:
k
k 1 § u ·
k§u· ¨ ¸
f u ¨ ¸ e © A¹
gdje je
A© A¹
k > 0 – faktor oblika;
A > 0 – parametar skale raspodjele, m/s;
Parametar Weibullove raspodjele A pokazuje koliko je neka lokacija vjetrovita u prosjeku.
Faktor oblika k, govori o karakteru raspodjele brzina vjetra. Tako, ako vjetar na nekoj lokaciji ve-
üinu vremena puše u odreÿenom intervalu brzina, raspodjela üe imati relativno visoki faktor obli-
ka k i biti vrlo strma, što je u pravilu poželjno za iskorištavanje energije vjetra.
Površina podruþja ispod Weibullove krivulje uvijek je jednaka 1 jer je vjerojatnost da üe vjetar
puhati nekom brzinom uvijek 100 % (ukljuþujuüi nulu).
18
k=1,2
16
k=2
14 k=2,2
k=2,5
12
Uþestalost,%
10
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20
Brzina vjetra, m /s
Slika 3.5. Weibullova razdioba za razliþite faktore oblika k i istu srednju brzinu vjetra od 6,5 m/s.
Prema slici 3.5 može se reüi da su bolje lokacije s veüim faktorom oblika k za isti parametar
skale A, odnosno za istu srednju brzinu vjetra. To znaþi da je na takvim lokacijama manje jakih
vjetrova, a dominantni je vjetar stabilan i stalan, odnosno optereüenje na vjetroagregate je manje.
Poznavanje Weibullove raspodjele brzine vjetra na nekoj lokaciji važno je za proraþun ener-
getskog sadržaja u vjetru. Sadržaj energije u vjetru ovisan je o brzini vjetra, ali poznavanje prosje-
þne brzine vjetra ne govori dovoljno o snazi vjetra koja üe se predati vjetragregatu.
Snaga u vjetru ovisna je o treüoj potenciji brzine pa bi se uzimanjem samo prosjeþne brzine
vjetra za proraþun snage napravila znatna pogreška pri izraþunu brzine vjetra. Sadržaj energije od-
nosno snaga vjetra proporcionalna je treüoj potenciji brzine vjetra.
1
P U Av3 gdje je
2
ȡ – gustoüa zraka, kg/m3
A – površina rotora vjetragregata, m2
v – brzina vjetra, m/s
Buduüi da je snaga eksponencijalno ovisna o brzini vjetra, može se zakljuþiti kako je brzina
vjetra jedan od najbitnijih faktora koji utjeþu na izbor lokacija potencijalnih vjetroelektrana.
3.2.2. Smjer vjetra

Drugi važan parametar koji opisuje vjetar na nekoj lokaciji jest njegov smjer. Razdioba uþestalosti
smjera vjetra ne nekom podruþju naziva se ruža vjetra. Smjer vjetra mjeri se u stupnjevima. Tako
smjer vjetra od 0° znaþi da vjetar puše iz smjera sjevera, 90° iz smjera istoka, 180° iz smjera juga,
270° iz smjera zapad i 360° opet iz smjera sjevera. Uobiþajena je podjela puhanja vjetra iz 8, 12
ili 16 sektora. Ovakav naþin prikaza puhanja vjetra na nekom podruþju bio je vrlo važan pokaza-
telj za plovidbu morima, a za jedrenje još i danas.
Osim razdiobe uþestalosti ponekad se u vjetroenergetici prikazuje i razdioba snage vjetra po
smjerovima.
Slika 3.6. Prikaz ruže vjetra
Svaku lokaciju karakterizira njezina ruža vjetra. U obalnom dijelu Republike Hrvatske vjetar
ima tri karakteristiþna smjera, a to su bura (N-NE), jugo (S-SE) i sjeverozapadnjak (NW-WNW).
Obiþno je bura energetski najizdašnija, ali i potencijalno najproblematiþnija zbog naglih udara i
turbulencija. Poznavanje dominantnog smjera vjetra na lokaciji od interesa važno je zbog pravil-
nog smještaja vjetragregata i smanjenja moguüih gubitaka zasjenjenja.
4. Koncept tehnologije za iskorištavanje energije vjetra –
uvod
Energija vjetra prirodni je resurs koji je moguüe iskoristiti za proizvodnju mehaniþkog rada, odno-
sno elektriþne energije. Ureÿaj pomoüu kojeg se kinetiþka energija sadržana u vjetru prvo pretvara
u mehaniþku energiju vrtnje, a potom u elektriþnu energiju, naziva se vjetroagregat1 .
Energija gibanja sadržana u vjetru pretvara se u mehaniþku energiju vrtnje korištenjem rotora
vjetragregata. Mehaniþka energije vrtnje rotora zatim se putem pogonske osovine prenosi na elek-
triþni generator. Pomoüu elektriþnog generatora mehaniþka energije vrtnje pretvara se u elektriþnu
energiju. Iako današnji vjetroagregati koriste principe rada poznate od davnina i izgledaju elegan-
tno i jednostavno, njihov zadatak je zapravo vrlo težak. Za proizvodnju elektriþne energije iz ener-
gije vjetra koja je prikladna za svakodnevnu upotrebu potrebno je zadovoljiti standarde elektriþne
mreže (napon, harmonici, frekvencija), boriti se s promjenjivošüu vjetra kao izvora energije i biti
tržišno konkurentan ostalim izvorima energije. Svaki vjetroagregat zasebna je proizvodna jedinica
koja nema posadu nego se njome upravlja daljinski. Isto tako uvjeti vjetra na lokacijama koje su
pogodne za instalaciju vjetragregata mogu biti izrazito promjenjivi, s izrazitim turbulencijama i
udarima vjetra i do 70 m/s. Kod rada vjetroagregata ne može se kontrolirati "gorivo" pa je proizvo-
dnja ovisna o trenutnim uvjetima vjetra na lokaciji.
4.1. Osnovni sastavni dijelovi vjetroagregata

Svaki vjetroagregat, bez obzira o kojem se tipu radi sastoji od nekoliko osnovnih dijelova. To su
prije svega rotor vjetragregata i elektriþni generator. Rotor i generator povezani su pogonskim
vratilom, a izmeÿu njih se, ovisno o izvedbi može nalaziti i prijenosni sustav, multiplikator. Kod
vjetroagregata s direktnim pogonom nema multiplikatora, kao ni kod veüine malih vjetroagregata.
Kako bi se iskoristila energija vjetra, koja je veüa na višim visinama, cijeli sklop zatvoren je u
gondolu koja se smješta na stup odreÿene visine. Svaki vjetroagregat takoÿer ima sustave za kon-
trolu, upravljanje i hlaÿenje.
Moderni su vjetroagregati moderni i komplicirani ureÿaji. Osim spomenutih, sastoje još od ni-
za sofisticiranih dijelova koji osiguravaju siguran i pouzdan rad poput sustava oležištenja, sustava
za zakretanje i koþenje, elektroniþkih ureÿaja za pretvorbu i prilagodbu elektriþne energije i susta-
va za regulaciju rada vjetragregata.
4.2. Osnovna podjela vjetroagregata

Osnovna podjela vjetroagregata temelji se na principu njihova rada, odnosno s obzirom na os vrt-
nje rotora vjetroagregata. Oni se dijele na dva osnovna tipa:
Vjetroagregati s horizontalnom osi vrtnje rotora. Os vrtnje rotora paralelna je s plohom na
koju se postavlja ureÿaj;
Vjetroagregati s vertikalnom osi vrtnje rotora. Os vrtnje rotora okomita je na plohu na koju
se ureÿaj postavlja.
Vjetroagregati s horizontalnom osi vrtnje rotora danas su koncept koji prevladava kod veüine
ureÿaja dostupnih na tržištu. Vjetroagregati s vertikalnom osi vrtnje gotovo su napušteni koncept
kod velikih vjetragregata. Njihove prednosti su:
Moguüe je smjestiti generator i prijenosni sustav na tlu.
Nije potreban sustav za usmjeravanje rotora u vjetar jer je isti osjetljiv na vjetar iz svih
smjerova.
1
Prema HZN-u, tehniþkom odboru E88, nacionalnom normirnom tijelu, usvojen je naziv vjetroagregat
(lat.: "aggregare"- povezati u cjelinu) kao ispravan terminološki pojam.
Nedostatci koncepta s vertikalnom osi vrtnje rotora su:

Za pokretanje je potrebna vanjska sila.
Brzina vjetra pri tlu je manja, odnosno pod velikim je utjecajem prepreka i hrapavosti.
Vjetroagregati s vertikalnom osi vrtnje rotora su smješteni blizu tla pa je i iskoristivost
manja.
Za nesmetan rad potrebne su sigurnosne þeliþne sajle, što u sluþaju više desetaka
vjetroagregata može biti komplicirano i nepraktiþno.
Za zamjenu glavnog ležaja rotora kod ureÿaja s vertikalnom osi vrtnje potrebno je rastaviti
cijeli stroj.
Slika 4.1. Vjetroagregat s Slika 4.2. Vjetroagregat s

horizontalnom osi vrtnje rotora vertikalnom osi vrtnje rotora
Svi ovi nedostatci i brojni tehniþki problemi, poput zamora materijala, doveli su gotovo do
potpunog napuštanja razvoja ovog koncepta za razvoj i primjenu kod velikih vjetragregata snage
preko 1 MW. Kod malih pak vjetragregata ovaj koncept za razliþite namjene primjenjuje više pro-
izvoÿaþa (Ropatec) iako je njihov ukupni udio na tržištu vrlo mali, oko 1 %.
Kod vertikalnih vjetragregata postoji više tipova rotora, najznaþajniji su Darrieusov, koji je
prikazan na slici 4.2, i Savoniusov tip.
4.2.1. Podjela vjetragregata s obzirom na broj lopatica

Veüina modernih vjetragregata danas ima rotor s horizontalnom osi vrtnje i tri lopatice. Kod malih
vjetroagregata koriste se i rotori s više lopatica za pumpanje vode i zalijevanje. Rotori s više lopa-
tica imaju manju aerodinamiþku uþinkovitost, ali zbog veüe površine lopatica pogodni su za ma-
nje brzine vjetra, odnosno omoguüuju veüi zaokretni moment za pokretanje vjetragregata.
Vjetroagregati s jednom lopaticom
Ovaj je koncept razvijan u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeüa. Prednost mu je ušteda na ma-
terijalu,a pri visokim brzinama vjetra moguüe je namjestiti lopaticu u zavjetrinu stupa i na taj na-
þin smanjiti dinamiþko optereüenje na stroj u nepovoljnim vremenskim prilikama. Montaža rotora
nešto je jednostavnija jer se može obaviti na tlu. Meÿutim brojni su i nedostatci ovog koncepta.
Jedna lopatica zahtijeva montažu protuutega zbog statiþke ravnoteže kao i specijalnog prihvata
lopatice za glavþinu rotora zbog velikih optereüenja. Rotor mora imati moguünost nagiba kako bi
se izbjeglo preoptereüenje kada lopatica prolazi uz stup. Proizvodnja ovakvih vjetragregata 10 %
je manja od onih s dvije lopatice.
Vjetroagregati s dvije lopatice
Razvoj ovog konstrukcijskog rješenja kao i rješenja s jednom lopaticom pokazao se kao komerci-
jalno loše rješenje zbog velikih optereüenja. Naime u trenutku kada je jedna lopatica rastereüena
prolaskom pokraj stupa, na drugoj je najveüe optereüenje što je zahtijevalo primjenu rotora koji
ima moguünost nagiba, odnosno viseüih rotora. Rotori s jednom ili dvije lopatice moraju se okre-
tati brže za istu koliþinu zahvaüenog zraka pa je obodna brzina na vrhu lopatica veüa. Veüa obod-
na brzina znaþi i veüu koliþinu buke što je prema današnjim standardima neprihvatljivo. Veüe
obodne brzine ovakvih strojeva takoÿer poveüaju i vizualnu uoþljivost. Vjetroagregati s dvije lo-
patice proizvode oko 5 % manje energije od usporedivih strojeva s tri lopatice.
Vjetroagregati s tri lopatice

Ovaj konstrukcijski koncept pokazao se kao najbolji i danas prevladava kao koncepcija prihvaüe-
na kao industrijski standard. Rotori s tri lopatice bolje su uravnoteženi i manje su obodne brzine
na vrhovima lopatice. Manje su buþni i vizualno su prihvatljiviji.
Slika 4.3. Konstrukcija vjetroagregata s jednom, dvije ili tri lopatice.
4.2.2. Podjela vjetroagregata s obzirom na smještaj rotora

Osim spomenute osnovne podjele vjetroagregati mogu biti i strojevi namijenjeni radu uz vjetar ili
niz vjetar. Kod vjetragregata koji imaju princip rada uz vjetar rotor je smješten ispred ostalog dije-
la stroja, odnosno prvi je dio stroja na koji vjetra nastrujava. Velika veüina modernih vjetragregata
ima ovu konstrukciju. Njezine prednosti su manji utjecaj stupa na strujanje vjetra pa je manji ot-
klon strujanja i gubici. Za okretanje rotora u vjetar potreban je mehanizam za zakretanje. Kod
manjih vjetragregata to je repna peraja, dok je kod velikih vjetragregata to posao elektriþno pokre-
tanog mehanizma.
Slika 4.4. Vjetroagregati s rotorom uz i niz vjetar
Vjetroagregati s rotorom niz vjetar nemaju mehanizam za zakretanje jer konstrukcija rotora
koji je smješten iza ostalog dijela stroja osigurava stalno usmjerenje u vjetar. Buduüi da su lopati-
ce rotora udaljenije od ostatka agregata, mogu biti malo prilagodljivije, odnosno manje krute, jer
je manja opasnost od moguüeg kontakta sa stupom vjetroagregata. Nedostatak je ovog konstruk-
cijskog koncepta moguüi brži zamor materijala lopatica i aerodinamiþna sjena stupa koja utjeþe na
neporemeüenu struju vjetra i stvara veüe turbulencija i veüe gubitke.
4.2.3. Podjela vjetragregata s obzirom na brzinu vrtnje

S obzirom na brzinu vrtnje, vjetroagregati mogu imati fiksnu ili promjenjivu brzinu vrtnje. Fiksna
brzina vrtnje vjetragregata primjenjivala se gotovo iskljuþivo u poþetku komercijalne primjene
vjetragregata. Veüina je vjetragregata radila sa stalnom brzinom vrtnje i bila prikljuþena direktno
na mrežu. Frekvencija struje u elektriþnoj mreži je fiksna, u Europi je to 50 Hz. Da bi generator
proizveo struju odreÿene kvalitete (frekvencije i napona), mora se vrtjeti stalnom brzinom. Stalna
brzina vrtnje postizala se tako da se rotor držao zakoþen do trenutka kada su uvjeti vjetra bili do-
voljni za normalan pogon. Nakon toga stroj bi se otkoþio i nakon postignute odreÿene brzine vrt-
nje sinkronizirao s mrežom te poþeo isporuþivati elektriþnu energiju. Mreža bi onda putem
generatora držala brzinu vrtnje stalnom.
Promjenjiva brzina vrtnje gotovo je glavni konstrukcijski izbor kod modernih vjetragregata,
što znaþi da se njihov rotor vrti proporcionalno vjetru koji je raspoloživ. Na ovaj naþin rotor može
zadržati optimalnu geometriju u svim režimima rada. Elektriþna energije se stvara pri promjenji-
voj frekvenciji i zbog toga je kod varijabilne brzine vrtnje vjetroagregat spojen na mrežu indirek-
tno. To znaþi da se elektriþna energija prije isporuke u mrežu provodi kroz niz elektroniþkih
ureÿaja u kojima se prilagoÿava naponu i frekvenciji mreže.
Promjenjiva brzina vrtnje dopušta veüu brzinu vrtnje rotora u uvjetima poveüanih kratkotrajnih
udara vjetra, gdje se višak energija vjetra privremeno akumulira u energiji vrtnje. Ovakav naþin vrt-
nje rotora zahtijeva inteligentne regulacijske sustave koji mogu razlikovati udare vjetra od poveüa-
nih brzina vjetra. Promjenjiva brzina vrtnje vjetragregata povoljno utjeþe na moguünost uþinkovitije
proizvodnje elektriþne energije i na smanjenje naprezanja u prijenosnom sustavu vjetragregata. Ne-
dostatci su promjenjive brzine vrtnje vjetragregata, to što trebaju dodatne elektroniþkie ureÿaje, is-
pravljaþe i invertere te pitanje pouzdanosti, odnosno raspoloživosti vjetragregata.
4.2.4. Podjela vjetragregata s obzirom na generator i njegov pogon

Jedan od osnovnih i najvažnijih dijelova vjetragregata jest elektriþni generator, koji može biti sin-
kroni ili asinkroni.
Elektriþni generatori služe za pretvorbu mehaniþke energije vrtnje u elektriþnu energiju. Zbog
promjenjive i nestalne prirode vjetra kao izvora energije, oni u vjetroagregatima imaju teži zada-
tak u odnosu na ureÿaje pokretane konvencionalnim izvorima energije.
Slika 4.5. Sinkroni generator s permanentnim magnetima s dva pola

Na gornjoj slici prikazan je sinkroni generator/motor s permanentnim magnetom i 2 pola. Igla
kompasa slijedit üe magnetno polje i rotirati jedan okret u ciklusu. Ako je frekvencija mreže
50 Hz, onda üe napraviti 50 okretaja u sekundi odnosno 3000 o/min. Sinkroni generator-magnet
rotirat üe konstantnom brzinom koja je sinkronizirana s rotacijom magnetnog polja. Generatori s
permanentnim magnetima su skupi i tijekom vremena imaju tendenciju demagnetizacije jer se na-
laze unutar jakih magnetnih polja u generatoru.
Vjetroagregati sa sinkronim generatorima imaju u rotoru elektromagnete koji se napajaju AC
strujom iz elektriþne mreže koja se pretvara u DC i šalje u namote zavojnica oko elektromagneta u
rotoru kao uzbuda. Isti je broj pari polova i u rotoru i u statoru.
Brzina vrtnje ovisi o broju pari polova. Veüina vjetragregata ima 4 ili 6 polova, odnosno rela-
tivno visoke brzine okretanja (1000-1500 o/min) zbog uštede na veliþini i cijeni generatora. U tom
sluþaju potreban je sustav prijenosa izmeÿu turbine vjetragregata i elektriþnog generatora. Turbina
vjetragregata, koju pokreüe vjetar rotira se brzinom izmeÿu 5 i 20 o/min, dok se 4 ili 6 polni gene-
rator mora vrtjeti brzinom od 1000-1500 o/min (50 Hz). Da bi se generator mogao vrtjeti, potre-
ban je prijenosni sustav-multiplikator koji üe poveüati broj okretaja s vratila turbine na vratilo
generatora (slika 4.6)
Slika 4.6. Princip rada vjetragregata s prijenosnim sustavom-multiplikatorom
Veüina generatora koji se koriste u vjetroagregatima su asinkroni generatori. Jednostavne su i

robustne konstrukcije uz iznimnu uþinkovitost u uvjetima promjenjivog optereüenja. Relativno su
jeftini i zahtijevaju minimalno održavanje. Još jedna važna znaþajka asinkronog generatora jest tzv.
klizanje, odnosno njegova brzina vrtnje üe se mijenjati s promjenom sile vrtnje (momenta) koja dje-
luje na nju. Stvarna razlika izmeÿu brzine vrtnje pri najveüoj snazi i brzine pri nazivnoj snazi vrlo
je mala, tj. oko 1 %. Ova se razlika naziva klizanje generatora. Ovo vrlo korisno mehaniþko svoj-
stvo, odnosno poveüanje/smanjenje brzine vrtnje, ako se moment promijeni, znaþi manje trošenja i
optereüenja za prijenosni sustav. Korisno je pri udarima vjetra i naglom smanjenju brzine vjetra.
Varijabilno klizanje je funkcija DC otpora u rotorskim namotima pa se može podešavati i do 10 %.
Sinkroni generatori s permanentnim magnetima mogu raditi bez prikljuþka na elektriþnu mre-
žu, dok asinkroni generatori zahtijevaju magnetiziranje statora strujom iz mreže.
Osim vjetragregata s prijenosnim mehanizmom razvijen je i koncept direktnog pogona. Direk-
tni pogon je na tržištu ponajviše zaživio kao osobitost proizvoÿaþa vjetragregata njemaþke tvrtke
Enercon. Hrvatski proizvoÿaþ vjetragregata, Konþar, je u fazi prototipa takoÿer koristio ovo kon-
strukcijsko rješenje.
Slika 4.7. Vjetroagregat s direktnim pogonom
Direktni pogon predstavlja znaþajan konstrukcijski iskorak. Buduüi da nema prijenosnog sus-
tava, manje je rotirajuüih dijelova što poveüava pouzdanost i trajnost vjetragregata, a održavanje
je manje zahtjevno. Sklop u gondoli je kompaktniji pa njen oblik može biti bolje prilagoÿen stru-
janju vjetra oko nje. Nedostatci su ovog koncepta nešto veüe dimenzije i cijena generatora.
4.3. Osnovni principi rada vjetroagregata

4.3.1. Uzgon i otpor
Vjetroagregati su ureÿaji koji su konstruirani tako da kinetiþku energiju oduzimaju vjetru i pretva-
raju je prvo u mehaniþku energiju vrtnje, a potom i u elektriþnu u generatoru. Pretvaranje kinetiþ-
ke energije gibanja vjetra u mehaniþku energiju vrtnje ostvaruje se korištenjem turbinskog 2 kola.
Turbinsko kolo obiþno se sastoji od triju lopatica. One su aerodinamiþki profilirane i na njima se
stvaraju sile uzgona i otpora sliþno kao kod zrakoplovnog krila.
Slika 4.8. Sile uzgona, Fu i otpora Fo na profilu lopatice vjetroagregata
Zbog tipiþnog zakrivljenja zrak koji struji s gornje strane mora prijeüi veüu udaljenost u istom
vremenu nego zrak koji prolazi s donje strane. Zbog toga þestice zraka na gornjoj površini imaju
veüu brzinu. Prema Bernoullijevom teoremu to üe dovesti do pada tlaka na gornjem dijelu profila
lopatice. Razlika tlakova üe uzrokovati silu na lopaticu F. Komponenta sile koja je okomita na
neporemeüenu struju vjetra naziva se uzgon Fu, a sila u pravcu puhanja vjetra otpor Fo.
2
Latinski: „turbo“ - vrtjeti se, vrtlog
Idealno bi bilo imati što manju silu otpora, a što veüu silu uzgona. Meÿutim kod lopatica roto-
ra vjetragregata i sila otpora ima svoju ulogu za regulaciju brzine vrtnje pri velikim brzinama vjet-
ra koje su nepovoljne za rad vjetroagregata.
4.3.2. Pretvorba energije

Tri su bitna faktora koja utjeþu na koliþinu pretvorene energije iz vjetra u mehaniþku energiju vrt-
nje, a to su:
površina rotora
gustoüa zraka
brzina vjetra.
Kinetiþka energija vjetra ovisi o gustoüi zraka. Što je zrak gušüi, on u sebi nosi veüu koliþinu
kinetiþke energije. Površina rotora vjetroturbine važan je faktor koji odreÿuje koliko üe energije
rotor moüi iskoristiti, a s obzirom na to da površina ovisi o kvadratu promjera rotora za npr. dva
puta poveüanje promjera rotora, energija koju proizvede turbina poveüat üe se þetiri puta.
Što se više vjetar uspori prolazom kroz vjetroturbinu, to üe se više kinetiþke energije iz vjetra
pretvoriti u mehaniþku energiju vrtnje rotora. Meÿutim postavlja se pitanje do koje granice se vje-
tar može usporiti u rotoru vjetroturbine.
Krivulja snage
Teoretska snaga
1000
900
Betz-ov zakon
800
Stvarna turbina
700
600
W/m2
500
400
300
200
100
0
2 4 6 8 10 12 14 16 18 20
m /s
Slika 4.9. Krivulje snage vjetroagregata
Odgovor na ovo pitanje dao je još 1919. njemaþki fiziþar Albert Betz 3 . Prema Betz-ovom za-
konu samo se manje od 16/27 (59 %) kinetiþke energije iz vjetra može pretvoriti u mehaniþku
energiju vrtnje rotora korištenjem vjetroturbine. Ova je pretvorba neovisna o tipu vjetroturbine
koji se koristi. Prema Betzovom zakonu nemoguüe je iskoristiti potpuno svu energiju sadržanu u
vjetru. Naime kad bi se to dogodilo, zrak iza rotora bi bio potpuno miran i ne bi dopuštao prolaz
drugom zraku. Rotori modernih vjetroagregata imaju uþinkovitost 35-45 %.
4.4. Radna krivulja vjetroagregata

Radna krivulja vjetragregata predstavlja graf koliþine elektriþne snage u ovisnosti od brzine vjetra
za odabrani vjetroagregat. Ovisno o uþinkovitosti pretvorbe energije, neki vjetroagregati su bolji
od drugih za istu nazivnu snagu generatora.
3
Albert Betz (1885-1968), njemaþki fiziþar i pionir vjetroenergetike.
Prema slici 4.10 vidljivo je da je ukljuþna brzina izmeÿu 3 i 5 m/s. Iskljuþna brzina vjetra obi-
þno je 25 m/s, ovisno o upravljaþkoj strategiji vjetragregata, kako bi se stroj zaštitio od moguüe
havarije. Kada vjetroagregat dostigne nazivnu snagu, obiþno pri 14-15 m/s, daljnji prirast brzine
vjetra neüe promijeniti izlaznu snagu. Idealno bi bilo kada bi vjetar puhao stalno i konstantno
ovim brzinama.
Radne krivulje odreÿuju se mjerenjima. Mjerni sustav obiþno se postavlja na nekoj udaljenosti
od vjetragregata kako bi se izbjegao njegov utjecaj na mjerenje. Istodobno s mjerenjima oþitava se
snaga vjetragregata te se ta dva podataka onda nacrtaju u grafu kao na slici 4.10.
Slika 4.10. Radna krivulja vjetragregata nazivne snage 2,3 MW
U stvarnosti, je radna krivulja zapravo skup radnih toþaka uz crvenu liniju. Brzinu vjetra je te-
ško toþno izmjeriti, odnosno pogreška od 10 % u mjerenju brzine dovest üe do 33 % pogreške u
sadržaju energije u vjetru, jer je energetski njegova snaga ovisna o treüoj potenciji brzine vjetra
(vidi 1.3.2.). Prosjeþna brzina vjetra na nekoj lokaciji ne govori koliko üe snage vjetragregata pro-
izvesti.
Radna krivulja obiþno je definirana za standardne uvjete, pa ju je za proraþun proizvodnje
elektriþne energije potrebno prilagoditi s obzirom na stvarnu gustoüu zraka i temperaturu na loka-
ciju na koju se postavlja vjetroagregat.
4.5. Nadzor i kontrola rada vjetragregata

Vjetroagregati su ureÿaji koji su konstruirani za proizvodnju elektriþne energije iz energije vjetra.
Obiþno se nazivna snaga stroja dostiže pri brzini od oko 15 m/s. Oni nisu optimirani za veüe brzi-
ne je su veüe brzine vjetra rijetkost. Meÿutim kada se takve brzine vjetra dogode, onda je nužno
žrtvovati dio energije u vjetru i zaštiti vjetroagregat od moguüih ošteüenja. U tu svrhu svaki vjet-
roagregat ima neku vrstu kontrole snage. Postoje dva osnovna naþina kontrole snage kod moder-
nih vjetroagregata, stall i pitch kontrola.
4.5.1. Stall kontrola

Stall kontrola je pasivna kontrola snage. Lopatice rotora vjetroturbine priþvršüene su za glavþinu
rotora pod fiksnim kutom. Princip rada temelji se na aerodinamiþkom oblikovanju lopatica koje su
tako napravljene i montirane pod odreÿenim kutom da kada brzina vjetra postane prevelika, dolazi
do pojave turbulentnog strujanja. Ova pojava se naziva "stall" u engleskom jeziku i oznaþava gu-
bitak sile uzgona.
Kako se brzina vjetra mijenja, tako se mijenja i upadni kut na profil lopatice, a brzina vrtnje
rotora ostaje ista. Napadni kut na lopaticu postaje sve strmiji. Potlaþna strana u tom sluþaju gubi
uzgon, a poveüava se otpor zbog turbulentnog strujanja.
To je pasivna progresivna regulacija snage koja osigurava da se generator ne preoptereti kako
se poveüava brzina vjetra. U idealnom sluþaju snaga bi se trebala poveüavati s brzinom do mak-
simuma i onda ostati ista neovisno o brzini vjetra. Meÿutim stvarne turbine nisu idealne. Konstan-
tna brzina vrtnje postiže se spajanjem generatora na elektriþnu mrežu. Mreža se ponaša kao veliki
zamašnjak i drži brzinu konstantnom, neovisno o promjenama u vjetru.
Slika 4.11. Pojava turbulentnog strujanja na presjeku lopatice rotora

(stall kontrola), ovisno o upadnom kutu strujnica vjetra na lopaticu
Glavna prednost stall kontrole snage je jednostavnost, odnosno izbjegavanje pokretnih dijelo-
va unutar rotora i kompliciranih regulacijskih sustava. Meÿutim postoje i ozbiljni nedostatci. Rad-
na krivulja ovisna je o aerodinamici lopatice. Ponašanje, odnosno radnu krivulju, teško je predvid-
jeti nakon što stall poþne. Stall profil lopatice takoÿer slabo prigušuje vibracije što izaziva
savijanje i zamor materijala. Stall je pojava koja inaþe u aerodinamici nije poželjna (nepoželjno
svojstvo za zrakoplovna krila i lopatice helikoptera). Jedino je u industriji vjetra našla korisnu
primjenu.
4.5.2. Pitch kontrola

Glavna znaþajka pitch regulacije snage jest moguünost zakretanja lopatica oko vlastite uzdužne
osi korištenjem hidraulike. Ova karakteristika omoguüuje postavljanje lopatica tako da se uvijek
osigurava optimalan kut upada struje zraka na lopatice, što znaþi da se mijenja geometrija rotora u
pogonskom stanju. Elektroniþki regulatori provjeravaju položaj lopatica nekoliko puta u sekundi.
Kada brzina vjetra postane previsoka, lopatice rotora se lagano zakreüu od vjetra. Isto tako kad
uvjeti vjetra postanu opet optimalni, lopatice se zakrenu u vjetar.
Osnovne prednosti su: lakši start, moguüe je lopatice postaviti "na nož" (90°) pri visokim
brzinama vjetra i smanjiti optereüenja na cijeli agregat. Glavni nedostatci su nepouzdanost i ci-
jena. Zahtijeva elektroniþku regulaciju koja mora znati u kojem su položaju lopatice i prilagodi-
ti ih trenutnom vjetru.
5. Proizvodnja električne energije iz energije vjetra

Veliki vjetroagregati (>150 kW) najþešüe proizvode trofaznu izmjeniþnu struju napona 690 V.
Zatim se elektriþna energije vodi kroz transformatore koji su obiþno smješteni pored vjetroagrega-
ta koji služe za podizanje napona na 10.000-30.000 V ovisno o lokalnoj elektroenergetskoj mreži
u svrhu prijenosa elektriþne energije na veüe udaljenosti. U Europi, pa tako i u Hrvatskoj frekven-
cija je elektriþne energije u javnoj elektroenergetskoj mreži iznosi 50 Hz, sukladno tome i vjetro-
agregati proizvode elektriþnu energiju iste frekvencije.
5.1. Pogonske karakteristike vjetroagregata

Proizvodnja elektriþne energije direktno ovisi o vjetru kao izvoru i jasno je kako üe na nazivnoj
snazi rad biti moguü jedino kad ima dovoljno vjetra. Vjetar ima stohastiþki karakter te je vrlo
promjenjiv i vremenski i prostorno. Kad se ukupna godišnja proizvodnja svede na nazivnu snagu,
vjetroagregati u prosjeku rade oko 20-30 % godišnje na nazivnoj snazi.
Planiranje pogona vjetroagregata i predviÿanje proizvodnje elektriþne energije vezano je za
prognoze vremena odnosno strujanja vjetra. Prognoze vremena relativno su nepouzdane za plani-
ranje proizvodnje iz energije vjetra za nekoliko dana ili tjedana unaprijed.
Slika 5.1. Planirana i ostvarena dnevna proizvodnja jedne hrvatske vjetroelektrane
Slika 5.1 prikazuje planirani ostvareni dnevni angažman jedne hrvatske vjetroelektrane. Može
se zakljuþiti da je za pravilno voÿenje i planiranje rada pogona prijeko potrebna pomoü i suradnja
s meteorolozima i struþnjacima raznih profila kako bi se što bolje i toþnije mogla planirati proiz-
vodnja elektriþne energije iz energije vjetra.
5.2. Razvoj tehnologije za iskorištavanje energije vjetra

U zadnjih 30-ak godina industriju vjetra obilježio je intenzivan rast. Vjetroagregati su porasli veli-
þinom i preko 100 puta, tj. od prvih komercijalnih jedinica snage 25 kW do suvremenih jedinica
snage 2,5 MW pa i više. Razvijene su inaþice raspoložive za razne uvjete i lokacije vjetra, slabe i
jake vjetrove, pustinjske uvjete, arktiþke uvjete, i za velike nadmorske visine.
Razvojem tehnologije cijena je pala za 5 puta,a danas na tržištu vlada pravilo ponude i potraž-
nje pa se cijene ponašaju u skladu s tim. Za narudžbe vjetragregata u 2007. se þekalo i do 2 godine.
Usavršene su tehnike regulacije rada, i sa strane rotora i na elektriþnoj strani korištenjem roto-
ra za zakretanim lopaticama, naprednom konstrukcijom profila lopatica, kombinacijom pitch i
stall kontrole, kao i primjenom invertera, varijabilne brzine i generatora specijalnih izvedbi.
5.3. Moderni vjetroagregati

Glavna konstrukcijska koncepcija malo se promijenila od samih poþetaka iskorištavanje energije
vjetra za proizvodnju elektriþne energije. Pod modernim vjetroagregatom smatra se tzv. danski
koncept konstrukcije vjetroagregata s horizontalnom osi vrtnje, tri lopatice i rotorom okrenutim u
vjetar. Najveüi napredak ostvaren je razvojem materijala koji su postali lakši i otporniji na dina-
miþko naprezanje i zamor materijala, te primjenom razliþitih sustava kontrole i regulacije rada
vjetroagregata.
5.3.1. Trendovi razvoja na kopnu

Veliþina vjetragregata povezana je s ekonomikom veliþine, odnosno veüi vjetroagregati su jeftiniji
po jedinici instalirane snage i njihovo je održavanje jeftinije. S prostornog aspekta vizualni utjecaj
veüih jedinica je manji, a zauzima se i manje prostora.
Konstrukcija vjetragregata povezana je s vanjskim uvjetima koji vladaju na lokaciji, odnosno
uz potencijalno kritiþne kombinacija vanjskih uvjeta. Prema IEC 614000 normi, u tablici 2.1 opi-
sani su ovi uvjeti kao i odgovarajuüe klase vjetragregata za dane uvjete.
Tablica 5.1: Klase vjetroagregata prema IEC 614000

Klasa vjetragregata I II III S
Vref (m/s) 50 42,5 37,5
A Iref(-) 0,16
Vrijednosti specificirane od proizvođača
B Iref(-) 0,14
C Iref(-) 0,12
gdje je:
Vref – referentna 10 min srednja brzina vjetra
A – kategorija s višom turbulencijskom karakteristikom
B – kategorija sa srednjom turbulencijskom karakteristikom
C – kategorija s nižom turbulencijskom karakteristikom
Iref – oþekivana vrijednost intenziteta turbulencije pri 15 m/s
Klase su definirane u odnosu na brzinu vjetra i intenzitet turbulencije. Vanjski uvjeti koji se
moraju uzeti u obzir pri konstrukciji vjetragregata ovise o lokaciji na koju se namjerava postaviti
ureÿaj. Gornja tablica predstavlja osnovne parametre i njezin cilj je pokriti sve moguüe sluþajeve i
optereüenja, odnosno biti reprezentativna za bilo koju lokaciju.
5.3.2. Trendovi razvoja na moru (offshore)

Razvoj kopnenih lokacija na kopnu u sjevernoj Europi je gotovo dosegnuo svoja ograniþenja. Rast
veliþine vjetragregata kao i nova znanja o raspoloživom vjetropotencijalu na morskoj puþini, po-
taknuli su razvoj instalacija vjetroagregata na moru. Dubine mora koje su pogodne za razvoj
offshore vjetroelektrana iznose 20-ak metara. Glavno ograniþenje razvoja je cijena, a to je uvjeto-
valo primjenu sve veüih vjetragregata i razvoj novih tehnika sidrenja stupova (slika 5.2). Stupovi
vjetragregata mogu biti priþvršüeni za morsko dno na više naþina, a razvijene su i tehnike sidrenja
s balastnim spremnicima u dnu stupa, þime je omoguüeno korištenje energije vjetra i u dubljim
morima (slika 5.3).
Slika 5.2. Naþini temeljenja stupova vjetragregata na morsko dno
Slika 5.3. Sidrenje vjetragregata s balastnim spremnicima u stupu

Vjetroagregati namijenjeni iskorištavanje energije vjetra na moru uglavnom su veüih naziv-
nih snaga, obiþno 3 MW i više. Instaliranje vjetragregata na morskoj puþini poželjno je jer su
vjetrovi stalni i stabilni, što režim rada vjetroagregata þini lakšim zbog manjih naprezanja i za-
mora materijala.
U Republici Hrvatskoj postoje lokacije koje bi se mogle iskoristiti za korištenje energije vjetra
na moru, prije svega na sjevernom Jadranu gdje je dubina mora manja.
5.4. Razvoj i izgradnja vjetroelektrana

Vjetroelektrane su organizirana energetska postrojenja za proizvodnju elektriþne energije korište-
njem energije vjetra. Vjetroelektrane moraju biti jednostavne i sigurne za uporabu, imati dug živo-
tni vijek, minimalne zahtjeve za održavanjem i što manji investicijski trošak. Kako bi se ovi uvjeti
zadovoljili, potrebno je svakoj potencijalnoj lokaciji za gradnju vjetroelektrane pristupati indivi-
dualno bi se odabrao odgovarajuüi stroj koji üe najbolje moüi iskoristiti uvjete vjetra na razmatra-
noj lokaciji.
5.4.1. Utjecajni faktori

Osnovni utjecajni faktori koji se moraju uzeti u obzir pri razvoju projekata vjetroelektrana su:
raspoloživi vjetropotencijal
moguünost evakuacija snage
pristup
prostorni i okolišni utjecaji.
Gradnja vjetroelektrane ima smisla samo ako na lokaciji postoji odgovarajuüi vjetropotencijal
koji se odreÿuje u pripremnoj fazi mjerenjem parametara vjetra. Osim vjetropotencijala, vrlo va-
žan kriterij je i moguünost prikljuþka vjetroelektrane na elektroenergetsku mrežu, odnosno mogu-
ünost evakuacije snage. Lokacije vjetroelektrana obiþno su u ruralnim i udaljenim podruþjima s
ograniþenim infrastrukturnim moguünostima. Prikljuþak na elektroenergetsku distribucijsku mre-
žu osigurava prijenos elektriþne energije do potrošaþa.. Prostorni i okolišni utjecajni kriteriji od-
nose se na zaštitu okoliša, ptica i šišmiša kao i na ljude s obzirom na zahvat u prostoru, buku i
moguüe utjecaje treperenja.
5.4.2. Gradnja vjetroelektrana

Energetska postrojenja obiþno su vezana za izvore energije koje koriste ili vodu potrebnu za hla-
ÿenje. Vjetroelektrane se grade tamo gdje postoji izvor energije koji koriste,a to je vjetar. Za raz-
liku od drugih postrojenja gradnja vjetroelektrana je vrlo brza. Za nekoliko mjeseci može se
izgraditi gotovo postrojenje koje je sposobno isporuþivati energiju u elektroenergetski sustav. Isto
tako, nakon završenog životnog vijeka vjetroagregate je moguüe vrlo brzo ukloniti s lokacije i
vratiti ih u prvobitno stanje. Vjetroelektrane su energetska postrojenja koja nemaju emisije plinova
i ne oneþišüuju vodu i tlo. Proizvodnjom elektriþne energije iz vjetra smanjuje se ovisnost o uvozu
fosilnih goriva te poveüava energetska sigurnost i stabilnost cijena elektriþne energije.
Slika 5.4. Gradilište, vjetroelektrana Velika Popina
6. Autonomni sustavi za iskorištavanje energije vjetra

Vjetroagregati mogu isporuþivati elektriþnu energiju u mrežu, kao što je uobiþajeno kod velikih pro-
izvodnih jedinica. Meÿutim mali vjetroagregati þesto se koriste za napajanje autonomnih sustava.
Autonomni sustavi su oni koji se koriste za zadovoljenje energetskih potreba neovisno o prik-
ljuþku na lokalnu elektroenergetsku distribucijsku mrežu.
Slika 6.1. Mali autonomni sustav za opskrbu elektriþnom energijom.

6.1. Posebnosti autonomnih sustava

Autonomni i hibridni sustavi svoju primjenu uglavnom imaju u podruþjima u kojima je elektriþna
mreža nedostupna. Uglavnom su to udaljene zajednice, planinske kuüe, otoci i sl. Velika veüina njih
hibridni su sustavi. To znaþi da kombiniraju dva ili više izvora energije. Najþešüe je to sunce/vjetar.
Mogu biti i razne kombinacije s dizelskim agregatom ili npr. gorivnim þlancima.
Vjetroagregati koji se obiþno koriste spadaju u male vjetroagregate snage od nekolko 100 W
do nekoliko desetaka kW, ovisno o lokaciji. Autonomni hibridni sustavi þesto ne mogu zadovoljiti
potrebe rezidencijalnih objekata u kojima se stanuje cijele godine. Korištenje energije proizvedene
na ovaj naþin je povezano s mjerama štednje i primjenom mjera energetske uþinkovitosti.
Nekoliko je osnovnih pokazatelja za primjenu autonomnih hibridnih sustava o kojima se mora
voditi raþuna:
srednja godišnja brzina vjetra trebala bi minimalno biti 4 m/s;
elektriþna mreža na lokaciji nije dostupna ili je proširiva do lokacije uz znatne materijalne
troškove;
postoji interes za neovisnim energetskim rješenjem;
smanjenje utjecaja na okoliš i njegova zaštita;
svjesnost o potrebi racionalizacije potrošnje elektriþne energije i intermitentnosti vjetra i
Sunca kao izvora energije.
Prije ulaganja u autonomni hibridni sustav mora se naglasiti kako njegova instalacija zahtijeva
pažljivo planiranje uzimajuüi u obzir tehniþke, financijske, pravne, sociološke aspekte i one koje
se odnose zaštitu okoliša.
Tehniþki uvjeti za instalaciju autonomnog sustava ovise o raspoloživim resursima i potrebama
za energijom. Energija Sunca je svuda dostupna i relativno ravnomjerno rasporeÿena. Za energiju
vjetra mora se voditi raþuna o prostornoj i vremenskoj promjenjivosti ovog izvora na koji domi-
nantno utjeþu lokalni þimbenici. Ispravnim odabirom lokacije za montažu malog vjetroagregata
mogu se postiüi optimalni rezultati i najbolja iskoristivost.
Financijsko ulaganje u male hibridne sustave inicijalno predstavlja veliki izdatak, no ako se
razmotri kroz životni vijek postrojenja, sasvim je usporedivo s konvencionalnim prikljuþkom na
elektriþnu mrežu. Cijena elektriþne energije kroz dugo vremena ostaje neosjetljiva na promjene
na tržištu.
6.2. Mali vjetroagregati u autonomnim sustavima

Najvažniji parametar za bilo koju lokaciju na kojoj se planira instalirati mali vjetroagregat jest
srednja godišnja brzina vjetra. Mali vjetroagregati obiþno su smješteni u podruþjima u kojima je
srednja godišnja brzina mala, poput blizine urbanih podruþja i razliþitih prepreka strujanju zraka,
što je fundamentalni problem malih sustava. Unatoþ ovim problemima, entuzijazam u korištenju
malih vjetroagregata za proizvodnju energije sve je veüi s potencijalno znaþajnim tržištem. Novi
koncepti malih vjetroagregata koji se montiraju na krovove kuüa imaju rotor promjera do dva met-
ra, a nazivna snaga im je od 0,5 do 3 kW. Cijena instalacije ovakvog vjetroagregata je oko 30 000
kuna. Tipiþni su stupovi visine 3-5 m.
Mali vjetroagregati koji se montiraju samostalno imaju snagu i preko 10 kW, a stupovi su ug-
lavnom oko 20 m visine ovisno o blizini prepreka strujanju.
Mali vjetroagregati mogu se koristiti u primjenama skupa s prikljuþkom na mrežu gdje im je
glavna svrha ušteda energije i smanjenje energetske ovisnosti o mrežnom prikljuþku, a takoÿer
mogu biti spojeni u otoþni sustav.
Mali se vjetragregati dijele s obzirom na os vrtnje rotora, pa oni mogu biti s horizontalnom ili
vertikalnom osi vrtnje.
Slika 6.2. Montaža malog vjetragregata s vertikalnom osi vrtnje rotora na krov
Primijenjena tehnološka rješenja drugaþija su od velikih vjetroagregata, što se najviše oþituje

u kontrolnim, regulacijskim te elektriþnim sustavima. Konstrukcija rotora malih vjetroagregata
gotovo je još na razini ruþnog rada. Oni imaju veliki potencijal koji se tek treba realizirati. Prema
IEC 61400-2 normi donesenoj 2006. godine, površina obuhvata rotora malih vjetroagregata iznosi
do 200 m2, dok se u mnogim zemljama ograniþava prikljuþak na niskonaponsku distributivnu
mrežu na 100 kW.
Vjetroagregati namijenjeni iskorištavanju energije u kuünim aplikacijama obiþno imaju od 1 do
7 kW. Veüina ih koristi sinkrone generatore s permanentnim magnetima. Opüeniti trend je razvoj
konstrukcija za iskorištavanje malih brzina vjetra, što znaþi veüa površina rotora i precizni regula-
cijski ureÿaji za zaštitu od olujnih naleta vjetra.
Slika 6.3. Krovno montirani mali vjetroagregat u kombinaciji s fotonaponskim nizom
Mali vjetroagregati proizvode trofaznu izmjeniþnu AC struju ili istosmjernu DC struju, ovisno
o izvedbi i veliþini, što onda postavlja potrebu za inverterom ili DC/AC pretvaraþem što poskup-
ljuje sustav.
Smještaj malih vjetragregata u prostoru opüenito bi trebao zadovoljiti kriterije praktiþnih pra-
vila vezanih za tehniþke, sociološke aspekte te onih u vezi s zaštitom prirode. Mali vjetroagregat
može biti smješten samostalno u prostoru ili montiran na neku postojeüu zgradu ili konstrukciju.
Pri montaži vjetroagregata mora se zadovoljiti praktiþno pravilo o udaljenosti od susjedne parcele
koja bi trebala iznositi barem 1 visinu stupa na kojem je montiran vjetroagregat kako bi se izbjeg-
la moguüa šteta i opasnost u sluþaju havarije. Osim toga, ako se vjetroagregat montira na stup, on
bi trebao zadovoljiti i sljedeüe uvjete:
biti smješten na dovoljno velikom prostoru kako bi se mogao nesmetano podiüi i servisirati
po potrebi;
100-tinjak metara horizontalne udaljenosti od najbližih objekata koji su sliþne visine, poput
drveüa;
poželjno je montažu izvršiti na najvišoj moguüoj, odnosno najizloženijoj toþki þestice, kako
bi se dobio pristup dominantnim vjetrovima koji pušu na lokaciji, a izbjegavati zavjetrine.
Lokacije udaljene samo nekoliko stotina metara mogu se bitno razlikovati po raspoloživim
resursima energije vjetra.
Udaljenost turbine od elektriþnog ulaza trebala bi biti što manja kako bi se smanjili gubici pri-
jenosa snage. Gubici u vodiþima su veüi ako je struja istosmjerna (DC) nego kad je izmjeniþna
struja (AC) pa je preporuþljivo inverter postaviti što bliže izvoru istosmjerne struje.
Isto je tako poznato kako vjetroagregati montirani na stupove proizvode puno više energije od
onih koji su montirani na krovove kuüa.
Slika 6.4. Mali vjetroagregat na izoliranom obiteljskom gospodarstvu
7. Procjena potencijala energije vjetra

Procjena potencijala energije vjetra važan je podatak pri strateškom planiranju primjene energije
vjetra za proizvodnju elektriþne energije. Obiþno se tako pripremljene podloge koriste za inicijalni
odabir lokacija potencijalnih vjetroelektrana i grubu procjenu raspoloživog vjetropotencijala u
regiji, državi, pa þak i šire.
U tu svrhu se koriste raþunalni modeli koji asimiliraju podatke o terenu i izmjerene parametre
vjetra ili druge podatke na temelju kojih se može proraþunati raspoloživi potencijal energije vjetra.
7.1. Lokalna procjena vjetropotencijala

Za lokalnu primjenu, moguüe je procijeniti potencijal energije vjetra i izraþunati moguüu proizvo-
dnju elektriþne energije uz poznavanje Weibullove raspodjele koja statistiþki opisuje uvjete vjetra
na nekoj lokaciji i radne krivulje vjetragregata koji üe se koristiti.
Izraþun snage vjetra na lokaciji i procjena potencijala, kao i proraþun prosjeþne godišnje proi-
zvodnje vjetra, radi se tako da se za svaki odabrani interval brzina vjetra, množi vjerojatnost poja-
ve tog intervala brzina iz Weibullove razdiobe s vrijednošüu snage vjetragregata iz radne krivulje.
Zbroj ovih umnožaka na kraju daje prosjeþnu snagu koja, ako se pomnoži s brojem sati u godini,
daje prosjeþnu godišnju proizvodnju odreÿenog vjetragregata na odreÿenoj lokaciji.
Slika 7.1. Weibullova razdioba i radna krivulja vjetroagregata
Godina ima 8760 sati pa je prema tome prosjeþna godišnja proizvodnja vjetragregata nazivne
snage 1 MW, na lokaciji (s Weibullovim parametrima A = 7 m/s i k = 1,76) iznosi oko 2 300 000 kWh
elektriþne energije.
Slika 7.2. Europska karta vjetra [4]

Na opisanom principu rade modeli koji se primjenjuju za procjenu vjetropotencijala i proraþun

proizvodnje elektriþne energije. Za izradu karata vjetra koriste se raþunalni modeli koji uzimaju u
obzir sve relevantne podatke potrebne za procjenu potencijala energije vjetra. Najþešüe se koristi
programski paket WAsP (Wind Atlas Analysis and Application Program, Riso DTU) ili WindSim.
8. Tehnički aspekti priključenja i pogona vjetroelektrana

Radi sigurnog voÿenja sustava sa znaþajnijim udjelom vjetroelektrana operator prijenosnog susta-
va propisuje vjetroelektranama odreÿene tehniþke zahtjeve s aspekta prikljuþenja i pogona. U
ovom poglavlju razmotrit üe se razlozi i opüe karakteristike osnovnih tehniþkih zahtjeva i promo-
triti iskustva drugih zemalja.
Vjetroelektranama se propisuju tehniþki zahtjevi zbog njihovog utjecaja na pogon elektroe-
nergetskog sustava koji se može podijeliti na:
lokalni
sistemski utjecaj (rastu s udjelom vjetroelektrana u sustavu).
Lokalni utjecaji, odnosno utjecaji u elektriþki bliskoj mreži su:

tokovi snaga s mrežom i naponi u þvorištima
podešenja sustava zaštite, razine struja kratkih spojeva, nazivne veliþine prekidaþa i ostale
rasklopne opreme
kvaliteta elektriþne energije – harmoniþka distorzija, flikeri.
Sistemski utjecaji, odnosno utjecaji na razini cijelog sustava su:

utjecaj na regulaciju frekvencije i snage u sustavu, tj. na dispeþing ostalih generatora u
sustavu
utjecaj na regulaciju napona i jalove snage
utjecaj na dinamiþke karakteristike sustava i njegovu stabilnost.
U ovom poglavlju obraÿuju se uglavnom sistemski utjecaji vjetroelektrana na pogon sustava.
Pri tom je potrebno napomenuti da se sukladno stjecanju iskustva u voÿenju sustava s veüim udje-
lom vjetroelektrana i tehnološkom razvoju industrije proizvodnje vjetroagregata u dogledno vri-
jeme mogu oþekivati izmjene i dopune ovih tehniþkih zahtjeva, kako je to bilo i u ostalim
europskim zemljama.
8.1. Opći tehnički zahtjevi

Elektroenergetski sustav iznimno je složen tehnološki sustav. Kao gotovo ni u jednom drugom teh-
nološkom sustavu susreüemo se s nizom složenih zahtjeva nužnih za normalno funkcioniranje sus-
tava i kvalitetnu opskrbu elektriþne energije. Naime, elektriþna energija ne može se uskladištiti u
znaþajnijoj mjeri, a u svakom trenutku potrebno je osigurati jednakost proizvodnje i potrošnje uk-
ljuþujuüi i gubitke. Pridodaju li se tome specifiþni zahtjevi na frekvenciju, napon, jalovu snagu,
prijelazne pojave itd., oþito je da voÿenje elektroenergetskog sustava predstavlja vrlo složen niz
aktivnosti.
S obzirom da vjetroelektrane imaju nepredvidivu proizvodnju elektriþne energije, one preds-
tavljaju dodatnu nesigurnost u voÿenju sustava. Premda "sumiranje" svih nesigurnosti teoretski
može rezultirati djelomiþnim meÿusobnim izravnanjima tako da se, primjerice, izbalansiraju ods-
tupanje ostvarene od planiranje potrošnje i odstupanje ostvarene od planirane proizvodnje vjetroe-
lektrana, ipak je oþito da se u pravilu takva izravnanja rijetko dogaÿaju pa se pravilno voÿenje
sustava na tome ne može temeljiti. Sustav mora biti pripravan i na najnepovoljnija stanja.
Uz vremenski nepredvidivu proizvodnju elektriþne energije iz vjetroelektrana, potrebno je u
svakom trenutku osigurati adekvatnu zamjensku snagu. Vjetroagregati se znaþajno razlikuju od
konvencionalnih sinkronih generatora u nekoliko aspekata zbog þega ih treba analizirati s poseb-
nom pozornošüu te propisati posebne akte ili nadopuniti postojeüa Mrežna pravila.
Na poþetku se postavlja osnovno pitanje:
Na koga se i kako trebaju odnositi predmetni tehnički zahtjevi za priključak i pogon
vjetroelektrana koje donosi operator prijenosnog sustava?
Da bi se dobio jasan odgovor na postavljeno pitanje, potrebno je najprije odgovoriti na nekoli-

ko sljedeüih.
a) Što kažu važeüa Mrežna pravila elektroenergetskog sustava Hrvatske (NN 36/2006)
Važeüa Mrežna pravila elektroenergetskog sustava Hrvatske ne obraÿuju vjetroelektrane priklju-
þene na prijenosnu mrežu. U Pojmovniku Mrežnih pravila elektroenergetskog sustava navodi se
da su vjetroelektrane s asinkronim pogonom osobit tip proizvodnih jedinica na koje se u pravilu
ne primjenjuju odredbe ovih Mrežnih pravila u pogledu pružanja pomoünih usluga.
U dijelu Mrežnih pravila kojima se opüenito opisuje prikljuþak elektrana na distribucijsku
mrežu u toþki 5.3.5.1. Kategorije proizvodnih jedinica u stavku (3) navodi se: "Na srednjonapon-
sku mrežu (10, 20, 30 i 35 kV) prikljuþuju se elektrane ukupne snage veüe od 500 kW do ukljuþu-
juüi 10 MW, ali se mogu prikljuþiti i elektrane manjih snaga". Vjetroelektrane prikljuþene na
distribucijsku mrežu obraÿuju se zasebno u toþki 5.3.6.3. pod naslovom Dodatni tehniþki uvjeti za
prikljuþenje vjetroelektrana snage do 5 MW. Dakle, navedeni uvjeti odnose se samo na vjetroe-
lektrane snage do 5 MW.
Na temelju navedenog proizlazi da se prema važeüim Mrežnim pravilima na srednjonaponsku
mrežu ne mogu prikljuþiti elektrane (pa tako ni vjetroelektrane) snage veüe od 10 MW, dok su do-
datni tehniþki uvjeti postavljeni samo za vjetroelektrane snage manje od 5 MW. Dakle, nedvojbeno
je da u postojeüim Mrežnim pravilima tehniþki zahtjevi za prikljuþak i pogon vjetroelektrana nisu
detaljno obraÿeni, stoga ih je prijeko potrebno nadopuniti ili prirediti pripadni zasebni dokument.
b) Kakva su iskustva drugih zemalja u propisivanju zahtjeva
Iskustva drugih zemalja na ovom pitanju vrlo su raznolika pa se u sljedeüem odlomku daje preg-
led nekih osnovnih tehniþkih zahtjeva u þetiri karakteristiþna sustava: danskom, njemaþkom, ir-
skom i španjolskom. Primjerice, danski operatori prijenosnog sustava Eltra (zapadni dio danskog
sustava) i Elkraft (istoþni dio danskog sustava) propisali su zahtjeve koji se odnose na vjetroelek-
trane koje su nakon 1. srpnja 2004. godine prikljuþene na mrežu napona do 100 kV. Eltra ima i
dodatne zahtjeve za prikljuþak na napon veüi od 100 kV.
Tehniþki zahtjevi za vjetroelektrane u Škotskoj primjenjuju se na sve vjetroelektrane s registri-
ranim proizvodnim kapacitetom veüim ili jednakim 5 MW. U Švedskoj su predmetni zahtjevi po-
dijeljeni na vjetroelektrane snage 0,3-100 MW i one snage veüe od 100 MW.
Njemaþki E.ON propisao je tehniþke zahtjeve za vjetroelektrane unutar Mrežnih pravila za
vjetroelektrane, sliþno kao i u Švedskoj, a primjenjuju se na vjetroelektrane prikljuþene na napon
60 kV i 110 kV, odnosno 220 kV i 380 kV.
Irski operator ESB National Grid propisao je posebne uvjete za vjetroelektrane kao dopunu i
pojašnjenje postojeüih Mrežnih pravila na pogon vjetroelektrana i uglavnom se primjenjuju za sve
vjetroelektrane snage iznad 5 MW. Dakle, u Europi nema jedinstvenog odgovora na pitanje na
koje se sve vjetroelektrane trebaju odnositi postavljeni zahtjevi. Razlog tome su razliþita pogon-
ska iskustva pojedinih sustava. Primjerice, jasno je da manje proizvodne jedinice ne mogu znaþaj-
nije sudjelovati u regulaciji frekvencije. No, relativno mala proizvodna jedinica za njemaþki sustav
sigurno bi predstavljala relativno veliku proizvodnu jedinicu u hrvatskom sustavu.
Opüenito se može reüi da je uobiþajeno da se izraÿuju dvije vrste tzv. Mrežnih pravila za vjet-
roelektrane ili sliþnih tehniþkih zahtjeva za prikljuþak i pogon vjetroelektrana. Jedna se vrsta od-
nosi na njihovo prikljuþenje na prijenosni sustav (nazivni napon 110 kV), a druga na
distribucijski sustav (nazivni napon 35 kV). Zasebna Mrežna pravila za vjetroelektrane propisa-
na su za podruþja pod upravljanjem sljedeüih operatora prijenosnog sustava: ESB NG (Irska),
Scottish TSOs (Škotska), NGC (Engleska i Wales), ELTRA & ELKRAFT (Danska), E.ON Netz
(Njemaþka), SvK (Švedska), Eesti Energia (Estonija), Tennet (Nizozemska) itd. S obzirom na
ubrzan razvoj tehnologije i poveüanje udjela vjetroelektrana u europskim sustavima u današnje se
doba zahtjevi u Mrežnim pravilima za vjetroelektrane nalaze pod kontinuiranom revizijom. Vje-
troelektrane s veüom veliþinom izgradnje (na primjer >50 MW) izravno se prikljuþuju na prijeno-
sni sustav (nazivni napon 110 kV), a oþekuje se pojava još veüih vjetroelektrana.
Oþekivana izgradnja velikih vjetroelektrana u Hrvatskoj nedvojbeno üe izmijeniti svojstva
elektroenergetskog sustava. Jasno je da se prikljuþkom vjetroelektrana mijenjaju tokovi snaga,
naponski profil, razine kratkog spoja, podešenja sustava zaštite, stabilnost sustava.
c) Što konkretno obuhvaüaju predmetni tehniþki zahtjevi za vjetroelektrane
Kada se planira razvoj velikih vjetroelektrana u prijenosnim sustavima potrebno je razmotriti ne-
koliko znaþajnih problema. Meÿu njima su, primjerice, praksa prikljuþenja na prijenosni sustav
(radijalni prikljuþak, uvod/izvod ili þak tzv. T-spoj), integracija sa sustavom, pojaþanje okolnog
sustava, ugradnja neophodne opreme za upravljanje sustavom, stabilnost itd. Vjetroelektrane ma-
nje instalirane snage obiþno ne sudjeluju u regulaciji frekvencije i napona, nego se u sluþaju poja-
ve poremeüaja najþešüe iskljuþuju te kasnije ponovno prikljuþuju nakon uspostavljanja uvjeta
normalnog pogona.
Nove tehniþke zahtjeve prikljuþenja i pogona vjetroelektrana potrebno je zasnovati na postoje-
üem iskustvu i regulacijskim obvezama u razliþitim zemljama. S tih se stajališta obraÿuju þetiri
glavna podruþja koja bi sveobuhvatni tehniþki kriteriji trebali obuhvatiti u cilju kvalitetnije integ-
racije vjetroelektrana u prijenosni sustav:
zahtjevi s obzirom na regulaciju frekvencije i upravljanje djelatnom snagom
zahtjevi s obzirom na regulaciju napona i kompenzaciju jalove snage
zahtjevi s obzirom na podatke o vjetroelektrani u postupku prijave za prikljuþenje na mrežu
i tijekom njenog pogona
zahtjevi po obvezama operatora prijenosnog sustava temeljem þlanstva u UCTE i drugim
meÿunarodnim obvezama.
d) Kakva su iskustva u primjeni predmetnih tehniþkih zahtjeva za vjetroelektrane
Nakon provedenog pregleda postojeüih Mrežnih pravila za vjetroelektrane u prijenosnom sustavu
po pojedinim europskim zemljama, u nastavku su navedene opüenite karakteristike:
Veüina postavljenih zahtjeva veü je ispunjena od strane proizvoÿaþa vjetroagregata, i to uz
zanemarive troškove.
Najteže ostvareni zahtjevi odnose se na vladanje vjetroelektrana u prijelaznim
elektromehaniþkim stanjima vezanim uz zadržavanje stabilnosti kuta i napona.
Neke vrste vjetroagregata zbog postavljenih zahtjeva mogu steüi kompetitivne prednosti.
Prema važeüim Mrežnim pravilima hrvatskog elektroenergetskog sustava vrijedi da (svaki)
proizvoÿaþ mora udovoljiti navedenim dodatnim uvjetima operatora prijenosnog sustava i mora
pružiti pomoüne usluge kad operator prijenosnog sustava to zatraži.
e) Kako modelirati i simulirati rad vjetroelektrana
Kako bi se ispravno definirali i analizirali postavljeni zahtjevi, potrebno je modelirati i simulirati
rad vjetroelektrana. Danas su u svijetu najþešüe korišteni, ali ne i jedini, alati za modeliranje i di-
namiþko simuliranje rada vjetroelektrana: Power System Simulator for Engineering (PSS/E) proi-
zvoÿaþa Siemens Power Technologies Inc. (Siemens PTI) i Positive Sequence Load Flow
Sofware (PSLF) proizvoÿaþa General Electric (GE). Veüina proizvoÿaþa vjetroagregata intenziv-
no suraÿuje s autorima programskih paketa u cilju razvoja vjernih modela vjetroagregata. Za osta-
le studijske analize kojima se obraÿuje upravljaþki sustav vjetroelektrane ili mehaniþke
karakteristike koriste se drugi alati za trofazno modeliranje koji se takoÿer razvijaju u suradnji s
proizvoÿaþima opreme, a najþešüe su korišteni oni na EMTDC/PSCAD, EMTP ili MATLAB Si-
mulink platformama.
8.2. Pomoćne usluge i uravnoteženje

Problem ukljuþenja dodatnih proizvodnih objekata u sustav automatske P/f regulacije nije samo u
troškovima pripadne opreme, nego i u sljedeüih pet aspekata:
1. Problem korištenja tih proizvodnih objekata u svrhu zadovoljavanja bilance i smanjenja
uvoza. Drugim rijeþima, razina izgraÿenosti proizvodnih kapaciteta u Hrvatskoj nije
dovoljna da bi se u svim stanjima sustava osigurala dovoljna razina regulacije pa se tijekom
godine javljaju situacije u kojima je raspoloživa sekundarna regulacija jednaka nuli.
2. Problem nedefiniranog sustava pomoünih usluga kojim bi se pojedinaþne elektrane
motivirale za sudjelovanje u pomoünim uslugama.
3. Problem upravljanja vodama. Naime, HEP ima "samo" koncesiju na korištenje voda. Vlasnik
su Hrvatske vode koje formalno upravljaju vodotokom, odreÿuju kote, posebice za velikih
voda. To može u znaþajnoj mjeri ograniþiti raspolaganje raspoloživim vodnim resursima.
4. Problem dotrajalosti ostale opreme koji se korištenjem elektrane u P/f regulaciji izlaže
dodatnim hidromehaniþkim naprezanjima.
5. Eventualni problem ugovora o isporuci prirodnog plina. Potrebno je provjeriti kakve
su posljedice znaþajnijeg sudjelovanja plinskih elektrana u regulaciji, odnosno veüih
fluktuacija u potrošnji plina na trošak uravnoteženja plinskog sustava. Za sada se
predviÿanja potrošnje plina rade na dnevnoj razini i nisu predviÿena veüa odstupanja
od ugovorenih rasporeda potrošnje plina.
Troškove uravnoteženja i troškove pomoünih usluga potrebno je razlikovati tako da je energija
uravnoteženja komercijalni i financijski pojam pridjeljiv i naplativ od subjekta odgovornog za
odstupanje 4 , dok su pomoüne usluge fizikalna veliþina i pružaju se na razini cijelog sustava i nap-
laüuju putem naknade za korištenje prijenosne mreže. Stoga je u okviru ove analize potrebno od-
govoriti na sljedeüa pitanja:
1. Koliki su procijenjeni troškovi uravnoteženja VE u sljedeüem razdoblju, o þemu ovise i
kako ih naplatiti?
2. Koliki je procijenjeni dodatni trošak pomoünih usluga koje üe se javiti zbog integracije VE
u EES, o þemu ovise i kako ih naplatiti?
Proizvodnja VE može znaþajno varirati zbog prolaska olujnih fronti preko lokacije VE. One
mogu potrajati i po 6 sati i istodobno prekrivati nekoliko stotina kilometara. Za poþetnu ilustraciju
na sljedeüoj je slici prikazana krivulja proizvodnje VE u Njemaþkoj krajem prosinca 2008. godine
kada je u VE bilo instalirano oko 18 GW.
Oþito je tijekom promatranog razdoblja došlo do znaþajnih promjena brzine vjetra koje je dove-
lo do izrazito promjenjivom proizvodnjom VE. Naime, u razdoblju od samo nekoliko sati tijekom
24. prosinca 2008. došlo je do pada proizvodnje VE u iznosu od preko 4000 MW, uz prosjeþni
gradijent od 16 MW/min, odnosno 960 MW/h. U sljedeüih nekoliko sati porast proizvodnje VE
4
Metodologija za pružanje usluga uravnoteženja elektriþne energije u elektroenergetskom sustavu (NN 133/06,
90/08, 70/09); Pravila o uravnoteženju elektroenergetskog sustava (NN 133/06)
iznosio je oko 2500 MW. Drugim rijeþima, u samo dva dana dolazilo je do promjene proizvodnje
VE u iznosu od 6000 MW. Ovakvu promjenu proizvodnje u minutnoj vremenskoj domeni praktiþ-
ki mora anulirati sekundarna regulacija u sustavu. Stoga je od presudne važnosti predvidjeti mogu-
üe raspone promjena na satnoj i unutar satnoj razini te osigurati odgovarajuüu rezervu.
Slika 8.1. Krivulja proizvodnje VE u Njemaþkoj krajem prosinca 2008. godine (Izvor: E.On Netz)
Osim navedenog i neki drugi primjeri u svijetu pokazuju dosta velike razine promjena proiz-
vodnje VE:
Danska 8.1.2005. godine – porast proizvodnje od 2000 MW tijekom 6 sati (12 MW/min)
Španjolska 23.12.2004. godine – porast proizvodnje od 800 MW tijekom 45 minuta (1067
MW/h) i pad proizvodnje od 1000 MW tijekom 1:45 h (-570 MW/h)
Texas 24.2.2007. godine – pad proizvodnje od 1550 MW tijekom 2:30 h (600 MW/h)
Dodatne analize raÿene su na temelju ostvarenih vrijednosti proizvodnje VE u više europskih
zemalja. Na sljedeüoj slici prikazane su zabilježena i projicirana trajanja promjena proizvodnje VE
tijekom 10 godina u Njemaþkoj, i to na razini 1-sat unaprijed, 4-sata unaprijed i 12-sati unaprijed.
Slika 8.2. Zabilježena i projicirana trajanja promjena proizvodnje VE tijekom 10 godina u Njemaþkoj
i to na razini 1 sat unaprijed, 4 sata unaprijed i 12 sati unaprijed (Izvor: E.On Netz)
Iz prethodne slike oþito je da se satna razina promjene izlazne snage u iznosu od 30% instalira-
ne snage može javiti oko 230 sati tijekom 10 godina, odnosno po jedan sat svaki drugi tjedan. To je
projekcija za primjer Njemaþke koja ima znatno povoljniju raspršenost lokacija od Hrvatske. Kada
bi se ista krivulja primijenila na Hrvatsku, to bi znaþilo da se za razinu integracije VE od 1000
MW može oþekivati satna promjena proizvodnje od 300 MW, i to oko 220 h tijekom 10 godina,
odnosno prosjeþno 22 h/god.
S druge strane, sustavi predviÿanja vjetra i proizvodnje VE znaþajno su napredovali posljednjih
nekoliko godina. Unatoþ tome i danas se javljaju odreÿena odstupanja, koja su za ilustraciju prika-
zana na sljedeüoj slici za dan unaprijed na primjeru Njemaþke, a iznose i po nekoliko tisuüa MW.
Slika 8.3. Primjer predviÿanja i ostvarenja proizvodnje VE u Njemaþkoj

krajem 2009. godine (Izvor: BDEW)
Razina potrebne regulacije u nekim zemljama procjenjuje se na temelju krivulje trajanja proiz-
vodnje VE. Primjerice, na slijedeüoj slici za Španjolsku i Njemaþku prikazano je da barem 3.9 %
instalirane snage VE ima istu raspoloživost kao i konvencionalne elektrane (znaþi, 95 % vremena).
Slika 8.4. Krivulja trajanja proizvodnje u Njemaþkoj i Španjolskoj 2008. godine

Oko 5 % vremena promatrane VE angažirane su više od 55 % ukupne instalirane snage VE.

Stoga neki analitiþari procjenjuju da im je potrebno osigurati kontinuiranu razinu rezerve u instali-
ranoj snazi konvencionalnih izvora za snage izvan raspona 3,9 % i 55 %, dok je promjenjivu razi-
nu rezerve potrebno osigurati u rasponu izmeÿu 3,9 % i 55 % instalirane snage VE. Važno je
napomenuti da unatoþ veliþini njemaþkog teritorija (približno 600 × 800 km) i velikoj instaliranoj
snazi VE (danas preko 27 GW) postoji trenutaka tijekom godine kada praktiþki sve VE miruju
(odnosno angažirane su s 0,5 % ukupno instalirane snage ili manje). Prosjeþni angažman VE u
oba promatrana sustava iznosi oko 22 % instalirane snage.
9. Literatura
[1] Teheran times, 28. veljaþe 2010.
[2] International Wind Energy Development: World Market Update 2009, Forecast 2010-2014, BTM
Consult ApS, March 2010., Denmark
[3] Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2020. godine, NN 130/09
[4] European wind atlas, Troen and E.L. Petersen, 1989., Risø National Laboratory, Roskilde, Denmark
[5] Wind energy: The Facts, EWEA, IEE, 2009.
[6] Sathyajith Mathew (2006) Wind Energy Fundamentals, Resource Analysis and Economics, Springer-
Verlag Berlin Heidelberg
IPA Komponenta IV – Razvoj ljudskih potencijala
Program Europske unije za Hrvatsku
Instrument pretpristupne pomoći – Obnovljivi izvori energije
Project financed by the European Union

IMPLEMENTATION OF NEW CURRICULA:
Increasing knowledge and information on Renewables
Projekt je financiran sredstvima Europske unije

IMPLEMENTACIJA NOVIH KURIKULUMA:
Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Provedbeno tijelo:
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO
Nositelj projekta:
Partneri na projektu:
Grad Oroslavje
Stručni suradnici:
Darko Cobović, dipl. ing.
Goran Nuskern, dipl. ing.
Andrija Huić, dipl. ing.
Autor:
László Horváth, dipl. ing.
EIHP – Energetski institut Hrvoje Požar
Izdavač:
Tehnički urednik:
Mario Lesar, graf. ing.
Dizajn i promocija:
Culmena d.o.o.
Web adresa:
www.ipa-oie.com
Priručnik
Instrument pretpristupne pomoći

Obnovljivi izvori energije
László Horváth
Instrument pretpristupne pomoći (eng. Instrument for
Pre-Accession Assistance – IPA) pretpristupni je program
za razdoblje od 2007. do 2013. godine koji zamjenjuje
dosadašnje programe CARDS, Phare, ISPA i SAPARD.
Osnovni ciljevi ovog programa su pomoć u izgradnji
Energija vjetra
institucija i vladavine prava, ljudskih prava, uključujući
i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i
nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme,
ekonomski i društveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju
te regionalnu i prekograničnu suradnju.
IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala

doprinosi jačanju gospodarske i socijalne kohezije, te
prioritetima Europske strategije zapošljavanja u području
zapošljavanja, obrazovanja, stručnog osposobljavanja i
socijalnog uključivanja.
Europsku uniju čini 27 zemalja članica koje su odlučile

postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine.
Zajednički su, tijekom razdoblja proširenja u trajanju
od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije
i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturalnu
raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska
unija posvećena je dijeljenju svojih postignuća i svojih
vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.
Europska komisija izvršno je tijelo EU.
Više o projektu na www.ipa-oie.com
Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije.

Ovaj projekt financira Za sadržaj ove publikacije odgovorna je Srednja škola
Europska unija Oroslavje i ne odražava stavove Europske unije.

04 Energija Vjetra

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

04 Energija Vjetra

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Priručnik

Instrument pretpristupne pomoći

IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala

Europsku uniju čini 27 zemalja članica koje su odlučile

Europska komisija izvršno je tijelo EU.

Više o projektu na www.ipa-oie.com

Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije.

Project financed by the European Union

Projekt je financiran sredstvima Europske unije

2. Priroda vjetra ................................................................................... 6

3. Mjerenje vjetra ................................................................................ 10

4. Koncept tehnologije za iskorištavanje energije vjetra – uvod ............................ 17

5. Proizvodnja elektriþne energije iz energije vjetra ......................................... 26

6. Autonomni sustavi za iskorištavanje energije vjetra ...................................... 29

7. Procjena potencijala energije vjetra ........................................................ 32

8. Tehniþki aspekti prikljuþenja i pogona vjetroelektrana .................................. 34

Slika 1.1. Vjetragregat Charles F. Brush-a iz 1888. godine

1.2. Korištenje energije vjetra danas

Tablica 1.1: Rast svjetskog tržišta unazad pet godina

Za usporedbu hrvatski elektroenergetski sustav (HEP Proizvodnja) raspolaže s 3654 MW snage u

Slika 1.2. Prikaz instalirane godišnje i kumulativne snage vjetra u svijetu

1.3. Prognoze budećeg razvoja

Za postizanje ovih ciljeva u Europi prijeko je potrebno uþinkovito implementirati direktivu o

Neki energetski pojmovi i jedinice kojima se izražavaju…

Slika 2.1. Kut upada Sunþevih zraka na Zemljinu površinu.

Na lokalnoj razini razliþito zagrijavanje površine najoþitije je na primjeru obalne cirkulacije.

Slika 2.2. Obalna cirkulacija dnevni režim-vjetar puše s mora na kopno,

Slika 2.3. Atmosferski graniþni sloj

Glavne sile koje utjeþu na gibanje zraka su:

Orografija – karakteristika prostora s obzirom na nadmorsku visinu terena. Predstavlja granu

2.1. Vertikalni profil vjetra

2.2. Utjecaj orografije

Jednostavni tereni s blagim nagibima i odgovarajuüim ubrzanjem poželjne su lokacije za isko-

Slika 2.7. Kompleksna orografija, pojava razdvajanja strujanja

Orografija je bitna i kod lociranja vjetroelektrana pa je s prostornog aspekta najbolje, ako je

Kako bi mjerenje bilo reprezentativno, preporuþuje se mjernu kampanju provoditi u trajanju od

Mjerni instrumenti za mjerenje brzine vjetra nazivaju se anemometri.

poluloptasti propelerni ultrazvučni

Mjerni instrument za mjerenje smjera vjetra naziva se vjetrulja.

Slika 3.2. Sodar

3.1. Mjerni parametri

3.2. Statistički opis vjetra

Slika 3.3. Dnevni hod izmjerene brzine vjetra

3.2.2. Smjer vjetra

Slika 3.6. Prikaz ruže vjetra

4.1. Osnovni sastavni dijelovi vjetroagregata

4.2. Osnovna podjela vjetroagregata

Nedostatci koncepta s vertikalnom osi vrtnje rotora su:

Slika 4.1. Vjetroagregat s Slika 4.2. Vjetroagregat s

4.2.1. Podjela vjetragregata s obzirom na broj lopatica

Vjetroagregati s tri lopatice

Slika 4.3. Konstrukcija vjetroagregata s jednom, dvije ili tri lopatice.

4.2.2. Podjela vjetroagregata s obzirom na smještaj rotora

Slika 4.4. Vjetroagregati s rotorom uz i niz vjetar

4.2.3. Podjela vjetragregata s obzirom na brzinu vrtnje

4.2.4. Podjela vjetragregata s obzirom na generator i njegov pogon

Slika 4.5. Sinkroni generator s permanentnim magnetima s dva pola

Slika 4.6. Princip rada vjetragregata s prijenosnim sustavom-multiplikatorom

Veüina generatora koji se koriste u vjetroagregatima su asinkroni generatori. Jednostavne su i

Slika 4.7. Vjetroagregat s direktnim pogonom

4.3. Osnovni principi rada vjetroagregata

Slika 4.8. Sile uzgona, Fu i otpora Fo na profilu lopatice vjetroagregata

4.3.2. Pretvorba energije