PSEUDOEPIGRAFA

KNJIGE TREĆEG BIBLIJSKOG KRUGA

PSEUDOEPIGRAFSKI SPISI
KNJIGE O ADAMU I EVI Jobov Testament
Život Adama i Eve - Grčki - (Apokalipsa Mojsijeva) Knjiga Jubileja
Život Adama i Eve - Latinski Testament Mojsijev
Život Adama i Eve - Slavenski Biblijske starine Pseudo-Fila
Prva knjiga Adama i Eve Psalmi 151-155
Druga knjiga Adama i Eve Psalmi Solomonovi
Pokajanje Adamovo Ode Solomonove
Knjiga Adamova
Priča o Ahikaru
Otkrivenje po Adamu Vizija blagoslovenog Ezre
Adamov Testament Ezrina pitanja
Otkrivenje Ezre
Enoh 1 Grčko otkrivenje Ezre
Knjiga tajni Enohovih (Enoh 2) Stradanje i uznesenje Isaijino
2 Baruh
Sibilina Proročanstva 3 Baruh
1 2 3 4 5 6 7 8 11 12 13 14 fragmenti 4 Baruh
Rasprava Šema
Priče Praotaca O životu blaženog Zosimusa
Apokalipsa Abrahama Ezekeilov apokrif
Apokalipsa Zefanije
Testamenti trojice patrijarha Fragmenti djela Zadokita
Abrahamov testament Životi Proroka
Izakov testament Pseudo – Foklide
Jakovljev testament Riječi sirijca Menadera
Jakovljeve ljestve Pismo Aristeja
Molitva Jakovljeva Apokalipsa Sedraha
Molitva Josifa Druga rasprava velikoga Seta
Josif i Asenet
Sporna dela
TestamentI dvanaestorice patrijarha Testament Solomona
Testament Rubena Apokalipsa Daniela
Testament Simeona Ilijina Apokalipsa
Testament Levija
Testament Judin Fragmenti izgubljenih židovsko grčkih dela
Testament Isahara Demetrije letopisac
Testament Zebulona Aristej Ekseget - Preparatio Evangelica
Testament Danov Eupolemus
Testament Naftalijev Pseudo-Eupolemus
Testament Gada Fragmenti Artapanusa
Testament Ašera
Testament Josifov Riječ prevoditelja
Testament Benjamina Literatura

1
Knjige o Adamu i Evi

UVOD

''Knjige o Adamu i Evi pripadaju trećem redu apokrifnih tekstova. One

mora da su originalno jevrejske knjige, i ispričane su vjerovatno bez
namjere za prevaru. Jevrejske legende o Adamu su veoma brojne i
veoma stare. Tokom hriščanske ere ove stare legende i proročanstva su
skupljana u jednu knjigu, latinski Život Adama i Eve. Tokom 14 i 15
vijeka ovo je prevođeno skoro u svaki evropski jezik, i bilo su
neizmjerno popularne. Jevrejski originali više nisu poznati, ali datum
njihovog sastavljanja mora da je tokom ranog hrišćanstva''

''Druga knjiga, Mojsijeva apokalipsa je slično srednjovjekovno djelo,

koje na mnogim mjestima je paralelno latinskom, tako da mora da su
imale zajednički izvor. Navodno ovo djelo je objavljeno Mojsiju o
prošlosti, o Adamu i prvom grijehu. Navodi se da se smatra da je
originalni grčki tekst.''

''Kao datum nastanka Prve i druge knjige o Adamu i Evi navodi se period
od 200-300g pre Hrista do 200-300 godina nakon Hrista, što se
uopšteno odnosi na sve pseudoepigrafe.''

Citirano iz više izvora

2
APOKALIPSA MOJSIJEVA - GRČKI

APOCALYPSIS MOSIS

From-The Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament,

R.H. Charles, The Clarendon Press, 1913

I 1 Ovo je priča o Adamu I Evi nakon što su izašli iz raja. I Adam pozna
svoju ženu

2 Evu I ode pravo gde se sunce diže I ostade tamo osamnaest godina I
dva mjeseca. I

3 Eva zače I rodi dva sina, Adiafota koji se zove Kain I Amilaba koji je
ABEL.

II 1 I POTOM, Adam I Eva su bili skupa I dok su spavali, Eva kaže Adamu
svome gospodaru:’ Moj gospodaru, Adame, vidi

2 vidjela sam u snu ove noći krv mog sina Amilaba koji je Abel bi izlivena
u usta Kaina njegovog brata I on ode da pije bez žalosti. Molio ga je da
mu ostavi malo toga. I on ču.

3 ne njega, već proguta cijelo, i nije stalo u stomaku, već izađe kroza
usta. I Adam reče, ‚Hajde da ustanemo i idemo

4 vidjeti šta se dogodilo s njima. Bojim se da ih je neprijatelj napao

negdje.

3
Iii 1 I oboje odoše i nađoše Abela ubijenog, rukom njegovog brata
Kaina. I Bog

2 kaže Mihaelu arhanđelu: ‚Reci Adamu. ‚‘Ne otkrivaj tajnu koju znaš
Kainu sinu svom, jer on je sin gnjeva. Ne žali, jer dati ću ti drugog sina
umjesto njega, pokazati će ti sve što treba da radiš. Ne reci mu ništa.
‚‘Tako kaže arhanđel Adamu. I držaše riječ u srcu, također i Eva, iako su
tugovali za Abelom svojim sinom.

Iv 1 I potom, Adam pozna svoju ženu Evu, i ona zače nositi Seta

I Adam reče Evi: ‘’Vidi! mi imamo

2 dobiti sina namjesto Abela, koga Kain ubi, hajde da damo slavu I žrtvu
Bogu.

V 1 I Adam dobi trideset sinova I trideset kćeri I življaše Adam devet

stotina I trideset godina, I pade bolesta I plakaše glasno

2 I reče, ‘Neka dođu svi moji sinovi k meni da ih vidim pre nego umrem.’

3 I svi se sakupiše, jer zemlja beše podjeljena na tri djela. I Set njegov
sin mu reče

4oče Adame, koja je tvoja želja?

5 I on reče, ‚Moja djeco, ja sam slomljen teškim nevoljama‘, I oni mu

rekoše,’’Šta je problem?’

Vi 1 I Set odgovori I reče mu: Da li si se sjetio, oče, ploda iz raja koje nisi
smio jesti, I zato tugovao zbog čežnje za njima?’

Ako je tako reci mi, I ja ću otići i

4
2 donijeti ti plod iz raja. Staviti ću prašinu na glavu i plakati i moliti da
Gospodar čuje me i pošalje svog anđela (i donese mi biljku iz raja) i
donijeti ću je tebi da te prođe nevolja.‘‘

Adam mu reče: ‚Ne, sine moj Set, već

3 Imam mnogo bola i nevolja!‘ Set mu reče, ‘ A kako je to došlo na

tebe?’

Vii 1 I Adam mu reče: ‘Kad Bog je stvorio nas, mene I tvoju majku, kroz
koju ja umirem, dao nam je da jedemo sa svakog stable koje je u raju,
ali što se tiče samo jednog, on upozorio nas je da ne jedemo s njega, I
kroz to jedno mi umiremo. I čas dođe blizu za anđele

2 koji su bili čuvali tvoju majku da odu gore I veličaju Gospodara, a ja

sam bio udaljen od nje, a neprijatelj je znao da je ona sama I dade njoj, I
ona jede sa drveta sa koga nam je rečeno da ne jedemo.

3 Tad ona dade I meni da jedem

Viii 1 ‚ I Bog razgnjevi se na nas, i Bog dođe u raj i pozva je stražnim

glasom i reče: ‘’Adame, gdje si? I zašto se kriješ od moga lica? Može li se
kuća sakriti od onoga ko ju zida? ‚‘I on treče meni: ‚‘Jer si prekršio moj
zavjet, donosim na tvoje tijelo sedamdeset i dva udarca, kazna prvog
udarca je bol očiju, drugi udarac uzetost ušiju i tako sve vrste bolova će
te snaći.

Ix 1 Kako reče ovo sinovima svojim, Adam uzdahne tužno i reče: ‚Šta da
radim? Ja sam u velikoj nevolji.‘

I Eva plakaše i reče: ‚Moj gosspodaru

5
2 Adame, ustani I daj mi polovinu svoje nevolje I ja ću izdržati, jer zbog
mene ovo se dogodi tebi, zbog mene ti si opsjednut bolom I nevoljama.
‘ Ali Adam

3 reče Evi, ‘Ustani I idi sa mojim sinom Setom blizu raja, I stavite zemlje
na svoje glave I placate I molite Boga da ima milosti prema meni I
pošalje svog anđela u raj, I da mi od drveta od koje ulje teče, I donese
mi, I ja ću pomazati sebe I imati ću odmora od svojih nedaća.’

X 1 Tad Set I Eva odoše prema raju, I Eva vidje svog sina, I divlja zvijer
napade ga, I Eva plakađe I reče: ‘Jao meni, ako

2 dođem do dana uskrsnuća, svi oni koji su griješili će me prokleti

govoreći: Eva nije držala zapovjedi Božje’ I ona

3 reče zvijeri: ‘Ti zla zvijeri, ne bojiš li se boriti sa slikom Božijom? Kakos
u tvoja usta otvorena? Kakos u tvoji zubi tako jaki? Kako nisi dozvala se
pameti da si potčinjena? Davno učinjena si podčinjena slici Božijoj.’ Tad
zvijer

4 plakaše I reče:

Xi 1 ‘Ne tiče se nas, Evo, tvoja pohlepa I tuga je tvoja, od tebe je došlo
da se vlast zvijeri uzdigla. Kakos u bila

2 tvoja usta otvorena za jelo drveta za koje Bog ti reče da ne jedeš?

Zato, naša priroda također bi promijenjena, zato ne možeš podnijeti,

3 ako ti počnem dokazivati.’

Xii 1 Tad Set progovori zvijeri, ‘Zatvori svoja usta I šuti stojeći pred
slikom Božijom do dana suda. ‘Tad reče

6
2 zvijer Setu: ‘Vidi, stojim pred slikom Božijom.’ I on ode do svoje
jazbine.

Xiii 1 I Set ode sa Evom do raja, I plakaše tamo, I moliše Boga da pošalje
anđela da im da ulje milosti

I Bog

2 posla arhanđela Mihajla koji reče Setu: ‘Sete, čovjeće Božiji, ne

umaraj se sa molitvama I uticanjima što se tiče drveta iz kojeg teče ulje
da pomažeš svog oca Adama. Jer ono neće sad biti tvoje, ali na kraju
vremena

3 tad će sve meso ustati od Adama do velikog dana, svi ti biti će sveti
ljudi. Tad će užici raja biti dati njima I Bog će biti usred njih. I oni neće
vise griješiti pred njegovim licem, jer zlo srce će se uzeti od njih I dati
će im se srce razumijevanja dobra I služenja Bogu jedino.

A ti idi nazad do svog oca. Jer

6 vrijeme njegovog života se napunilo I on će živjeti tri dana od danas

dok ne umre. Ali kad mu duša ode, vidjeti ćeš užasni prizor prolaženja.’

Xiv 1 Tako reče anđeo I ode od njih. I Set I Eva dođoše do kolibe gde je
Adam ležao. I Adam reče Evi: ‘Evo, šta

2 si donijela nan as? Donijela sin a nas veliko zlo koje je smrt.,
(vladavina je gotova naše rase).’ I reće joj, ‘Zovi svu

3 našu djecu I naše djece djecu I reci im kako smo pogriješili.’

Xv 1 Tad reče Eva njima: ‘ Čujte moja djeco I moje djece djeco reći ću
vam

7
2 kako nas je neprijatelj zaveo, dogodilo se dok smo čuvali raj, svako od
nas dio

3 dodijeljen od Boga. Ja čuvah u svom dijelu, zapadnom I južnom. A

đavo ode do Adamovog dijela, gdje muška stvorenja budu (jer Bog
razdvoji stvorenja, svi muški behu dati tvom ocu a sve žensko behu date
meni.)

Xvi 1 I đavo reće zmiji govoreći, Ustani, dođi k meni I reći ću ti riječ

2 gdje možeš zaraditi.’’ I on ustane I dođe do njega, I đavo mu reće

3’’Čujem da si mudrija od svih zvijeri, I dođoh da se savjetujem s tobom.

Zašto jedeš Adamov korov a ne raj? Ustani I ja ću učiniti da bude
izbačen iz raja, kao

4 što smo mi izbačeni zbog njega.’’Zmija mu reče, ‘’Bojim se da će

Gospodar se ljutiti na mene.’’ Đavo mu reće: ‘’Ne boj se, samo budi
moje oruđe I ja ću pričati kroz tvoja usta riječi da ga zavedem.’’

Xvii 1 I odmah on objesi se na zid raja, I kad anđeli uznidoše

2 da mole se pred Bogom, tad Satana se pojavi u obliku anđelani

pjevaše himne kao anđeli. I ja bih na zidu I vidjeh ga,kao anđeo. I on mi
reče:’’Jesi li ti Eva?’’ I ja rekoh

3 njemu. ‘’Jesam’’. ‘’Šta ti radiš u raju’’? I ja rekoh mu, ‘’Bog nas postavi
da čuvamo

4 i da jedemo od njega. ‚‘Đavo odgovori kroz usta zmije: ‚‘Dobro činiš ali
ne jedeš

8
5 od svake biljke- ‚‘I ja rekoh ‚‘‘Da jedemo od svakog, osim od jednog,
koje je u sredini raja, za koje Bog nam zabrani da jedemo, jer On reče
nam, na dan kad ga okusite, umrijeti ćete smrtno.‘‘

Xviii 1 Tad zmija mi reče, ‚‘Neka živi Bog! Ali ja te žalim, ne želim te
ostaviti u neznanju. Već ustani, dođi, čuj me i pojedi i vidi vrijednost tog
drveta.‘’

2,3 Ali mu rekoh, ‘’Bojim se da će Bog biti gnjevan na nas kao što Je
rekao‘‘ I on mi reče: ‚‘Ne boj se, jer čim okusiš s njega, biti češ kao Bog, i
tad češ znati dobro i zlo.

4 Bog zna ovo da možeš postati kao On, zato ti je rekao, Nečeš jesti s
njega

5,6 Hajde, ne pridaj značaju biljci I vidjeti češ njegovu veliku slavu.
‘’Bojim se da uzmem voće. I on mi reče: ‘’Dođi brzo, I ja ću ti dati.
Slijedi me‘‘

Xix 1 I otvorih mu i on idaše kratko, tad se okrenu i reče mi:

‚‘Predomislio sam se

2 Neću ti dati jesti ako mi se ne zakuneš da češ također dati svome

mužu da jede. I ja rekoh, ‚‘Kojom zakletvom da ti se zakunem?

Sad što znam, kažem ti. Prijestoljem

3 Gospodara, i Heruvimima i Drvetom Života! Dati ću također svome

mužu da jede.’’ I kad je primio zakletvu moju, on ode I stavi otrov na
voće svoje poročnosti, koje je požuda, korijen I početak svakog grijeha, I
on sav granu do zemlje I ja uzeh voće I jedoh

9
Xx 1 I u tom trenu moje oči behu otvorene, i odmah znala sam da sam
ogoljena od pravičnosti

2 kojom sam bila odjevena, i plakah i rekoh mu: ‚‘Šta si tu

3 uradio meni lišio si me slave kojom sam bila odjevena?‘’ I plakah

također zbog zakletve, kojom se zakleh. A on siđe s drveta I nestane

4 I ja počeh da tražim, u ogoljenosti, u mom dijelu za liščem da sakrijem

sramotu, ali ne nađoh, jer čim sam pojela, lišče je palo dole na svim
drvetima u mom dijelu, osim smokvinog drveta

5 I uzeh lišče s njega I učinih sebi pojas I bio je od iste biljke od koje
sam jela.

Xxi 1 I ja plakah u taj čas, ‘Adame, Adame, gdje si? Ustani, dođi k meni i

2 Pokazati ću ti veliku tajnu. ‘’ Ali kad tvoj otac dođe, rekoh mu o

grijehu

3 koji nas je doveo do pada naše velike slave. Jer, kad on dođe, otvorih
usta I đavo govoraše, I ja počeh nagovarati ga I rekoh, ‘’ Dođi brzo, moj
gospodaru Adame, čuj me I pojedi plod drveta za koje Bog nam reče da
ne jedemo s njega, I biti češ kao

4 Bog. ‘’A tvoj otac odgovori I reče, ‘’Bojim se da će Bog se razljutiti na

mene’’ I rekoh mu

5 ‘’Ne boj se, jer čim pojedeš znati češ dobro I zlo’’, I ubrzo uvjerila sam
ga, I on pojede I ubrzo njegove oči behu otvorene I on također pozna
svoju golotinju.

6 A meni reče, ‘’O bezumna ženo! Šta sam ti uradio da si me izvela iz

slave Božije?’’

10
Xxii 1 I u tom trenu, čusmo arhanđela Mihaela kako duva u svoju trubu I
zove

2 anđele govoreći: ‘’Ovako kaže Gospod, dođite sa mnom do raja I čujte

presudu kojom ću suditi Adamu.’’

3 I kad se Bog pojavi u raju, izdignut na prijestolju od heruvima sa

anđelima koji su prolazili pred njim I pjevali himne I hvale, sve rajske
biljke, na sudbinu oboje tvog oca

4 I moju, pretvoriše se u cvijeće. I prijestolje Božije se učvrsti gdje je bilo

Drvo Života.

Xxiii 1 I Bog pozove Adama govoreći, ‘’Adame, gdje si? Može li se kuća
sakriti od prisustva onog

2 ko ju je izgradio? ‘’Tad tvoj otac odgovori, ‘’Nije zato što mislimo da se

možemo sakriti od tebe, Gospodaru, već pobojah se, jer ja sam go, I
postideo sam se pred tvojom moći,

3 moj Gospodaru. ‘’Bog mu reče, ‘’Ko ti je pokazao da si go, osim ako

nisi prekršio moju

4 zapovijed, koju ti rekoh da držiš. ‚‘Tad Adam sjeti se riječi koje mu ja

rekoh govoreći ‚‘Učiniti ću te sigurnim pred Bogom; i on se okrenu i
reče mi: ‚‘Zašto si to učinila?‘‘ I ja rekoh, ‚‘Zmija me prevarila.‘‘

Xxiv 1 Bog reče Adamu: Budući da nisi držao moju zapovijed i slušao si
svoju ženu, prokleta je zemlja od tvog djela. Raditi češ je a ona ti neće
rađati, trnje i bodlje će rađati ti, i u znoju svoga lica jesti češ svoj kruh.
(biti češ u mnogim mukama, srušiti će te gorčina, i slatkog nečeš kušati.)

11
3 Iscrpljen češ biti i nečeš imati odmora, vručinom češ biti umaran,
hladnoćom češ biti stešnjen, stalno češ biti uposlen, ali nečeš biti bogat,
rasti češ u širinu, i doči do svog kraja.

4 Zvijeri, kojima si vladao, će ustati protiv tebe, jer nisi držao moju
zapovijed.‘‘

Xxv 1 I Gospod se okrenu ka meni i reče: ‘’Budući da si slušao zmiju I nisi

poslušao

2 moje zapovjedi, biti ćeš u bolovima i patnji i neizdrživim mukama,

rađati češ djecu u mnogim mukama i u isti čas doći češ do rođenja, i
izgubit češ svoj

3 život, od bolne muke i nevolje. Ali priznati češ I reči: ‘’Gospode,

Gospode, spasi me, i

4 I neću vise grešiti tjelom.’’ I stoga, tvojim vlastitim riječima ću ti suditi,

mišlju neprijatelja koje on posada u tebe.’’

xxvi

1 I on okrenu se prema zmiji u velikoj ljutnji I reče: ‘’Budući da si uradila

to, I postala nezahvalno oruđe dok nisi prevarila nedužna srca, prokleta
si ti među zvjerima.

2 Biti će ti uskračena hrana koju si jela I hranit ćeš se prašinom sve dane

3 tvog života, na grudima I stomaku češ hodati I biti proganjana rukama

I nogama. Neće ti biti ostavljeno uho ili krila, nijedan ud kojim si hvatala
u zamku u

12
4 svojoj zlobi I uzrokovala da oni budu izbačeni iz raja, I staviti ću
neprijateljstvo između tebe I njihovog sjemena, ono će gaziti tin a glavu
a ti češ ih hvatati za petu do dana suda,.’’

Xxvii 1,2 Tako on reče I naredi anđelima da nas izbace iz raja, I kako smo
bili izbačeni sa plačem, tvoj otac Adam zamolio je anđele rekavši:
‘’Ostavite mi malo vremena da zamolim Gospodara da ima milosti na
mene I sažali se, jer ja jedino

3 sam pogrešio.’’ I oni ga ostaviše I Adam plaka glasno I reče: ‘’Oprosti

mi Gospode moja djela.’’ Tad Gospod reče anđelima. ‘’Zašto niste izveli
Adama iz raja? Zašto ga niste izbacili? Jesam li ja učinio krivo? Je li moja
presuda

5 krivo suđena?‘‘ Tad anđeli padoše dolje do zemlje i moliše Gospoda

govoreći, ‚‘Ti si pravedan, O Gospodaru, i ti sudiš pravim sudom.‘‘

Xxviii 1 Ali Gospod se okrenu Adamu i reče:‘‘ Neću te nadalje trpjeti u

raju.‘‘

2 A Adam odgovori i reće, ‚‘Daj mi, O Gospode, sa Drveta Života da

jedem, prije

3 nego izađem.‘‘I Gospod odgovori, ‚‘Nečeš sad s njega probati, jer

zapovjedih heruvivima sa ognjenim mačem kojima mašu na sve strane
da čuvaju ga od tebe da

4 ga ti ne probaš, već ti imaš rat koje neprijatelj tvoj stavi u tebe, jer kad
izađeš iz raja, ako držiš sebe dalje od svakog zla, kao što jedan umrije,
kad jednom uskrsnuća dođe vrijeme, tad ću te oživjeti i tad će ti biti
dato Drvo Života.‘‘

13
Xxix 1,2 Tako reče Gospod i naredi da budemo istjerani iz raja. Ali otac
Adam plaka pred anđelima nasuprot raja i anđeli mu rekoše: ‚‘Šta želiš
da učinimo,

3 Adame?‘‘ I tvoj otac reče im, ‚‘Vidite, vi me izbacujete, molim vas,

dozvolite mi da uzmen mirisno bilje iz raja sa sobom, da bih mogao
prinijeti žrtvu Bogu nakon što izađem iz raja da bi me on čuo.‘‘ I anđeli
priđoše Bogu i rekoše: ‚‘JA’EL, Vječni Kralju, zapovjedi, moj Gospode, da
Adamu bude dat tamjan i lijepi mirisi iz raja i sjemena

5 njemu za hranu.‘‘ I Bog dade Adamu da die i da uzme slatke mirise i

mirisno bilje iz raja

6 i sjemena za hranu. I anđeli ga pustiše i on uze četiri vrste: šafran,

nard, iđirot I cimet I ostala sjemena sebi za hranu, I nakon što uze ove,
on izađe iz

7 raja. I bismo na zemlji.

Xxx 1 Sad znate, moja djeco, kazah vam kako bismo zavedeni, i čuvajte
se od sagrešenja protiv dobra.‘

Xxxi 1 I kad Eva izgovori ovo usred sinova, dok je Adam ležao bolan i
spreman da umre

2 dan nakon bolova koji padoše na njega, ona mu reče: ‚‘Kako to da

3 ti umireš a ja živim i koliko ću dugo ja živjeti nakon tebe? Reci mi.++I

Adam joj reče: ‚‘Ne mari, ali nečeš se zadržati nakon mene, već čemo
skupa umrijeti. I ona će ležati na mom mjestu. Kad umrem, pomaži me i
nemoj da me ko dira dok

14
4 anđel Gospodnji ne kaže nešto što se tiče mene. Jer Bog me neće
zaboraviti, već će tražiti Svoje stvorenje, a sad ustani I moli Boga dok ne
predam svoj duh u ruke onoga ko mi ga je dao. Jer ne znamo kako čemo
sresti svog Stvoritelja, da li će biti ljut nan as, ili milostiv I smilovati se I
primiti nas.’’

Xxxii 1,2 I Eva usta I izađe van I pade na zemlju I poče govoriti: Jas am
pogriješila, O Bože, ja sam griješila, O Bože Svih, ja sam pogriješila
protiv Tebe. Jas am pogriješila protiv odabranih anđela. Pogriješila sam
prema Heruvima. Pogriješila sam protiv Tvog velikog I nedodirljivog
prijestolja . Jas am pogriješila pred Tobom I sav grijeh počeo je od mene
I mog nedjela u stvaranju.

3 Tako je molila Eva na koljenima, I gle, anđeo čovječji dođe do nje, I

podiže

4 je I reče: ‘’Ustani, Evo, od svog pokajanja, jer vidi, Adam tvoj muž je
izašao iz svog tijela. Ustani I vidi njegov duh je odnešen gore ka
njegovom Stvoritelju.

Xxxiii 1 I eva usta i obrisa suze rukom, a anđeo joj reče, ‚‘Pridigni se

2 sa zemlje, I gledala je čvrsto u nebo, I gle svjetlosna kola, nošena od

četiri svijetla orla, i bilo je nemoguće za ijednog čovjeka rođenog od
žene da ispriča slavu njihovu ili

3 vidi njihovo lice, I anđeli su išli pred kolima I kad su došli do mesta
gdje je Adam bio kola stadoše I Serafim. I vidjeh zlatne kadionice,
između tvog oca I kola, I svi anđeli sa kadionicama I tamjanom dođoše u
žurbi do

15
5 tamjanovog prinosa I uznese se u dimu tamjana obuhvačajući nebeski
svod. I anđeli padoše dole I veličaše Boga, glasno plačući govoreći,
JA’EL, Jedini Sveti, oprosti nam, on je tvoja slika, I djelo Tvojih svetih
ruku.’’

Xxxiv 1 I ja Eva pogledah dva velika I puna straha čuda stajaše u

prisustvu Božijem I ja plakah zbog

2 straha, I plakah glasno do svog sina Seta I rekoh, ‘’Ustaj, Sete, od tijela
tvog oca Adama I dođi k meni, I vidjeti češ čudo koje nijedno ljudsko
oko ne može izdržati.’

Xxxv 1 Tad Set usta I dođe do svoje majke I reče joj: ‘’Što te muči? Zašto
places? I ona reče mu:’’ Pogledaj

2 gore I vidi svojim očima sedam nebesa otvorena, I vidi kako duša
tvoga oca leži na licu I svi sveti anđeli mole za njega I govore: ‘’Oprosti
mu, Oče Svih, jer on je Tvoja slika. ‘’Moli se, moje dijete

3Sete, šta ovo znači? I hoće li jednog dana on biti dat u ruke Nevidljivog
Oca, našeg Boga? Ali ko su dva

4 crnca koja stoje s molitvama za tvog oca Adama.’’

Xxxvi 1 I Set reče majci, oni su sunce I mjesec I oni sami padoše I mole
za našeg oca Adama. Eva reče

2 njemu. ‘’A gde je njihovo svetlo I zašto su uzeli takvu tamnu pojavu?’’
I

3 Set joj odgovori, svijetlo ih nije napustilo, ali ne mogu sijati pred
Svjetlošču Svemira, Oca Svjetlosti, I zato njihovo svijetlo je sakriveno od
njih.

16
Xxxvii 1 I dok je Set govorio ovo svojoj majci, gle, anđeo je puhnuo u
trubu, I stadoše svi anđeli I ležali su licima dole, I oni plakaše glasno
teškim glasom rekoše: ‘’Blagosloven je Gospod od

2 djela Svog stvaranja, jer On se sažalio na Adama stvorenje Svojih ruku,

‘ ali kad

3 anđeli rekoše te riječi, gle, dođe jedan serafim sa šest krila I uze
Adama gore i odnese ga dalje do Aheruskog jezera, i opraše ga triput, u
prisustvu Božijoj.

Xxxix 1 I Bog reče mu: ‘’Adame , šta si to uradio? Da si držao moje

zapovijedi, sad se ne bi radovali oni koji su te izveli iz ovog mesta, ali
kažem ti okrenuti ću njihovu radost u žalost

2 a tvoja žalost će se okrenuti u radost, I ja ću te dovesti do tvoje

prijašnje slave, I staviti te iznad tvog zavodnika, a on će biti izbačen

3 u ovo mjesto da vidi one koji sjede iznad njega, tad će on biti osuđen I
oni koji su ga slušali, I on će teško žaliti kad vidi tebe kako sjediš na
počasnom mjestu.

Xxxvii

4 I on osta tamo tri sata, ležeći, I potom Otac svega sjedeći sa prijestolja
raširi svoje ruke, I uze Adama I predade ga arhanđelu Mihaelu govoreći:
‘’Podigni ga u raj na treće nebo, I ostavi ga tamo do strašnog dana
obračuna, koji ću učiniti u svijetu. ‘ Tad Mihael uze Adama I odvede

6 ga gdje Bog reče mu.

Xxxviii 1 A nakon svega, arhanđel pita za one što ostaše gde da ih

postavi. I Bog

17
2 zapovjedi da svi anđeli trebaju se sakupiti u Njegovom prisustvu, svaki
po redu, I svi se anđeli sakupiše, neki držeći kadionice u svojim rukama,
a drugi trube, I gle! ‘Gospod

3 nad Vojskama’ dođe I četiri vjetra odnesoše Njega I heruvima podigne

na vjetru I anđeli nebeski pratiše Njega I oni dođoše na zemlju, gdje je
bilo tijelo Adama. I

4 oni dođoše do raja I sve lišće raja beše prostrto tako da svi ljudi
rođenog Adama spavaše u mirisu osim Seta, jer je on rođen prema
odredbi Božijoj’. I Adamovo tijelo osta tamo

5 u raju na zemlji I Set tugova mnogo nada njim.

Xl 1 Tad Bog govori arhanđelima Mihaelu, Gabielu, Urielu I Rafaelu:

‘Idite

2 u raj na treće nebo, I prostrite lanenu odjeću I prekrijte tijelo

Adamovo I donesite ulje od mirisnog ulja I pospite ga iznad njega. I oni
učiniše tako tri velika anđela I pripremiše ga za sahranu. I Bog reče:
‘’Neka tijelo Abela također bude

3 donešeno . ‘ I donesoše ostalu lanenu odjeću I pripremiše njegovo

tijelo također. Jer bio je neukopan od dana kad Kain ubi ga, jer bezumni
Kain potrudio se da prikrije ga ali nije mogao, jer ga zemlja nije htjela
primiti, tijelo je izlazilo iz zemlje I glas je izlazio iz zemlje govoreći: ‘Neću

5 primiti njegovo tijelo, dok zemlja koja je uzeta I oblikovana u meni

dođe k meni.’ U to vrijeme, anđeli uzeše ga I staviše na stijenu, dok
Adam njegov otac se ne sahrani. I

18
6 oboje behu sahraniti, prema reči Božijoj, na mestu gde Bog uze prah, I
On učini da mjesto bude uzdignuto za dvoje. I Bog posla sedam anđela
u raj I oni

7 donesoše mirisne začine I staviše ga u zemlju, I oni uzeše oba tijela I

staviše ih na mjesto koje su uzeli I stvorili.

Xli 1 I Bog pozva I reče, ‘Adame, Adame, ‘I tijelo odgovori iz zemlje I

reče: ‘Ovdje sam moj Gospodaru, ‘A Bog mu reče: ‘ Kažem ti

2 da si zemlja I da češ se u zemlju vratiti. Opet obečavam ti oživljenje,

dignuti ću te u uskrsnuću sa svakim čovjekom koji je tvoje sjeme..‘

Xlii 1 Posle ovih riječi, Bog napravi pečat i zapečati grob, da niko ne
može mu učiniti ništa za šest dana dok se njegovo rebro ne vrati njemu.
Tad Gospod i njegovi anđeli vratiše se na svoje mjesto.

2 I Eva također, kad se navrši šest danapade u san. Dok je bila živa,
plakala je gorko za Adamom koji je pao u san, jer nije znala gde je
položen. Jerk ad Gospod dođe u raj da sahrani Adama ona je spavala, I
njeni sinovi takođe, osim Seta, on je pripremao Adama za sahranu, I
nijedan čovjek na zemlji nije znao, osim njenog sina Seta. Eva je molila
u

4 trenutku njene smrti da bi se mogla sahraniti na mjesto gdje njen muž

Adam je bio. I nakon što je završila molitvu, ona reče: ‚‘ Gospode

5 Gospodaru, Bože sve vladavine, ne odstrani me svoju sluškinju od

tijela Adama, od njegovih djelova si me napravio. Smatraj me

6 vrijednom, čak mene nevrijednu da ja sam grešnik, da uđem u tvoju

svetinju, kao što sam bila s njim u raju, oboje nerazdvojni jedno od
drugog, kao i u našem prestupu, mi smo

19
7 oboje odvedeni ustranu, i pogrešili tvoju zapovjed, ali nismo
razdvojeni. Čak tako, Gospode, nemoj

8 odvojiti nas sad. ‚Nakon što je molila, ona pogleda u nebesa i zajauče
glasno i udari svoje grudi i reče: ‚Bože Svih, primi moj duh‘, i odmah ona
preda svoj duh Bogu.

Xliii 1 I Mihael dođe i nauči Seta kako da spremi Evu za sahranu. I

dođoše tri anđela i oni sahraniše njeno tijelo gdje Adamovo tijelo je bilo
i Abelovo. I potom Mihael

2 govoraše sa Setom i reče mu: ‚‘Polegni na ovaj način svakog čovjeka

koji umre do dana oživljenja‘. I nakon što mu dade ovu uredbu, on

3 mu reče: ‘ Ne plači preko šest dana, već sedmog dana, odmori i raduj
se, jer na taj dan, Bog se radovao i mi anđeli također sa dušama
pravednika, koji su napustili zemlju. ‚‘ Tako reče

4 anđeo, i podiže se u nebo, veličajući Boga i govoreći : ‚‘Aleluja‘ (Slava

Bogu)

Svet, SVET, SVET JE Gospod, u slavi

5 Boga Oca, za Njega je slava, čast i veličanje, sa vječnim životom datim

duhom sad i uvijek i zauvek. Amen, Svet, svet, svet je Gospod nad
Vojskama. Komu slava i moč za uvek i zauvek Amen.

Tad arhanđel Joel proveliča Boga , govoreći, ‚‘Svet, Svet, Svet Gospod,
nebesa i zemlja su puna njegove slave.

20
ŽIVOT ADAMA I EVE - LATINSKI

VITA ADAE ET EVAE - LATIN

From "The Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament"

R.H. Charles, Clarendon Press, 1913

I 1 Kadsu izvedeni iz raja, napravili su si sklonište, I proveli su sedam

dana žaleći I plačući

Ii 1 Nakon sedam dana, postali su gladni i tražili hranu da jedu, i nisu je

našli.

2 Tad Eva reće Adamu:‘Moj gospodaru, ja sam gladna. Idi pogledaj

(nešto) nam za jelo. Možda Gospod Bog će nas pogledati i smilovati se i
pozvati nas na mjesto gde smo ranije bili.

Iii 1 i Adam ustade i hodao je sedam dana zemljom, i nije našao jela
kakva su imali u raju.

2 I Eva reće Adamu:‘Hočeš li me ubiti? Da umrem, I možda Bog

Gospodar dovede tebe u raj, jer si izveden od tamo.’

3 Adam odgovori: ‘Suzdrži se, Evo, od takvih riječi, da ne bi Bog donio

neku drugu kaznu na nas. Kako je moguće da podignem ruku protiv
samog sebe? Nego, hajde da potražimo nešto od čega ćemo živjeti, da
ne propadnemo.’

Iv 1 I hodali su I tražili devet dana, I nisu našli ništa od onoga što su

imali u raju, već nađoše jedino životinjsku hranu. I Adam reće Evi: ‘ Ovo
je Gospodar pribavio za životinje I zvijeri da jedu;
21
3 a mi smo navikli da imamo hranu anđela. Pravedno je i ispravno da
plačemo pred Bogom koji nas je stvorio. Hajde da se povratimo velikim
pokajanjem: možda Gospodar bude milostiv i smiluje se i da nam nešto
da preživimo.

V 1 I Eva reće Adamu: ‘Šta je pokajanje? Reci mi, kako da se pokajem?

Ne uzimajmo puno truda na sebe, koji ne možemo podnijeti, tako da
Gospodar ne čuje naše molitve, i ne okrene lice svoje od nas, jer nismo

3 ispunili svoje obećanje. Moj gospodaru, koliko pokajanja treba za

nevolju i bol koju sam donijela pred tebe?

vi 1 I reče Adam Evi:‘Ne možeš učiniti koliko ja , već samo koliko možeš.
Postiti ću četrdeset dana, a ti pođi na rijeku Tigris i podigni kamen i stoj
na njemu u vodi do vrata u rijeci. I nemoj ništa da izgovoriš, jer nismo
vrijedni obratiti se Gospodaru, jer naše usne su nečiste od bezakonja i
zabranjenog drveta.

2 I stoj u vodi trideset i sedam dana. A ja ću biti četrdeset dana u

vodama Jordana, možda se Gospod Bog sažali na nas.’

Vii 1 I Eva dođe do rijeke Tigris I učini

2 kako Adam reće joj. Također, Adam dođe do rijeke Jordan I stajaše na
kamenu u rijeci do vrata.

Viii 1 I Adam reće:’ Kažem ti, vodo Jordana , žaluj sa mnom, I skupi oko
mene sva plivajuća (stvorenja), koja su u tebi, I nek me opkole I tuguju
sa mnom. Neka ne plaču za sobom, već za mnom, jer nisu one
sagriješile, već ja.’

3 Odmah, sve životinje dođoše I opkoliše ga, I tog trena ustavi se voda
Jordana.

22
Ix Nakon osamnaest dana, Satan bijesan pretvori se u sjaj anđela I pođe
do rijeke

3 Tigris ka Evi, I nađe je da place, I šavo se pretvori da tuguje s njom, I

poče plakati I reče joj:’Izađi Iz rijeke I ne plači vise. Prestani tugovati I
jadikovati. Zašto se brinete ti

3 I tvoj muž Adam? Gospod Bog je čuo vase zapomaganje I prihvatio

vađe pokajanje, I mi svi anđeli dođosmo vam pomoći, I zauzeti se kod
Gospodara,

4 I on me posla da te izvadim iz vode I dam ti hranu koju si imala u raju,

I za kojom places.

5 Sad izađi iz vode I ja ću ti pokazati mjesto gdje ti je obrok

pripremljen.’

X 1 I Eva ću I povjerova I izađe iz rijeke, I tijelo joj je drhtalo

2 kao trava, od hladnoće vode. I kad je izašla, pala je na zemlju I đavo je

podiže I odvede ka Adamu.

3 A Adam kad je vidje i đavola s njom , plakaše i jaukaše glasno i reče: ‘

O Evo Evo , gdje je djelo tvog pokajanja?

4 Kako si prevarena od neprijatelja, čijom mišlju smo udaljeni iz

prebivališta u raju i duhovnog zadovoljstva?

Xi 1 I kad ću ovo, Eva razumi da je đavo ko ju je nagovorio da izađe iz

vode, i pade licem na zemlju i njena tuga i jauk i plakanje

2 se udvostruči. I plakaše i reće: ‚ Jao tebi đavole. Zašto nas napadaš bez
razloga? Šta si nam učinio? Šta smo ti učinili? Da nas nagoniš u nesreću?
I zašto tvoja zloba

23
3 salijeće nas? Jesmo li mi uzeli tvoju slavu I uzrokovali da budeš bez
časti? Zašto nas progoniš, I tjeraš nas do smrti u zlu I ljubomori?

Xii 1 I sa teškim uzdahom, đavo reče: ‘O Adame! Moja mržnja, zavist I

tuga je za tobom, jer zbog tebe sam istjeran iz svoje slave, koju sam
imao u nebesima.

2 između anđela zbog tebe sam bačen na zemlju. ‚Adam odgovori,‘Šta

mi kažeš?

3 Šta sam ti uradio i koja je moja greška prema tebi? Budući na nisi
primio štetu ili nesreću od nas, zašto nas progoniš?

Xiii 1 Đavo odgovori, ‚Adame, šta mi reče? Zbog tvog spasenja ja sam
bačen odatle. Kad si ti stvoren, ja sam izbačen iz nazočnosti Božje i
zabranjeno mi je biti u društvu anđela. Kad je Bog udahnuo u tebe dah
života i tvoje lice i sličnost je napravljena prema slici Božjoj. Mihael
također doveo te i učinio nas da te obožavamo pred Bogom, i Bog
Gospodar reče: Ovo je Adam, Učinio sam te prema svojoj slici.‘

Xiv 1 I Mihael ode i pozove sve anđele govoreći:

‘Poklonite se slici božijoj kako Gospod Bog vam zapovjeda’

I Mihael lično poklonio se prvi, tad je pozvao mene I reče:’Klekni pred

slikom Gospoda Boga’

3 Ja odgovorih, ‘Nemam potrebu da pokleknem pred Adamom ‘ I dok je

Mihael tjerao me da pokleknem, rekoh mu,’ Zašto me tjeraš? Neću
pokleknuti slabijem I mlađem biću od sebe. Ja sam stariji po stvaranju,

24
pre nego je on stvoren ja sam već bio stvoren. Njegova je dužnost da
meni ukaže počast.

Xv 1,2 Kad su anđeli, niži od mene, čuli ovo , odbili su da mu ukažu

poštovanje. I Mihael reče, ‚‘Počast dajte slici Božijoj, jer ako ga ne
uvažite, Gospod Bog će biti gnjevan na vas.

3 I ja rekoh, ‚ Ako se bude ljutio na mene, ja ću postaviti svoje mjesto

iznad zvijezda nebeskih i biti ću kao Najuzvišeniji‘

Xvi 1 I Gospod Bog bješe gnjevan na meine i oduze slavu meni i mojim
anđelima, i

2 zbog toga bijasmo istjerani iz naših prebivališta u ovaj svijet I bačeni

na zemlju. I

3 odmah bijasmo obuzeti tugom , jer nam je oduzeta naša velika slava. I
mi

4 smo žalili kad smo vidjeli tebe u takvoj sreći I sjaju. I lukavstvom
prevarih tvoju ženu I uzrokovah da budeš istjeran preko njenog nedjela
iz slave I sjaja, kao što sam ja istjeran iz svoje slave.

Xvii 1 Kad Adam ću đavola šta govori, plakaše I tugovaše I reče:’O

Gospode Bože, moj život je u tvojim rukama. Drži ovog neprijatelja dalje
od mene, koji traži da mi uništi dušu, I daj

2, 3 mi njegovu slavu koju je on izgubio.’ I u tom trenu, đavo iščezne

pred njim. Adam je izdržao u svom pokajanju, stajući četrdeset dana na
kraju u vodama Jordana.

Xviii 1 I Eva reće Adamu: ‘ Živi ti, moj Gospodaru, tebi je život dat, jer ti
nisi učinio ni prvi ni drugi grijeh. Ali ja sam griješila I skrenula s puta jer

25
nisam držala zapovjesti Boćje, I sad odstrani me od svjetlosti tvog života
I ja ću otići gdje sunce zalazi

2 I tamo ću biti dok ne umrem.’ I poče hodati prema zapadnim

djelovima žaleći

3 I plačući gorko I jaukaše glasno. I tamo napravi si skrovište, imajući u

sebi potomka tri mjeseca staro.

Xix 1 I kad dođe vrijeme kraja njene trudnoće, bjaše uznemirena bolom,
i

2 plakaše glasno Gospodu I reče: ‘Smiluj se, o Bože, pomozi mi’. I nije
bila uslišena i

3 milost Božja nije ju dotakla. I reče ona sebi: ‘Tko će reći mom
gospodaru Adamu? Preklinjem vas, zvijezde nebeske, kad se vratite na
istok, prenesite poruku mom mužu Adamu.’

Xx 1 I u tom trenu, Adam reče: Evina molba dođe do mene. Možda, se

zmija borla s njom još jednom.’

2 I ode I nađe ju u velikoj boli. I Eva reče: ‘Od trenutka kad sam te
vidjela, moj gospodaru, moja bolna duša je oživjela. I sad moli Gospoda
Boga da mi pomogne

3 da te čuje I pogleda na mene I oslobodi me teških bolova.’ I Adam

upita Gospoda radi Eve

Xxi 1 I gle, dođe dvanaest anđela I dva bića, stajaše na desno I na lijevo

2 od Eve; I Mihael stajaše desno, I on pomilova je po licu do grudi I reče

Evi: ‘Blagoslovena si ti, Evo, radi Adama. Jer njegove molitve I
posredovanja su velika, poslan sam da primiš našu pomoć. Ustani sad, i

26
3 pripremi se za poneseš. I ona rodi sina koji biješe sijao, I odjednom
dijete ustane I potrči I donese lisće trave u rukama, I dade ih majci, I
njegovo ime bi nazvano Kain

Xxii 1 I Adam uze Evu I dječaka I povede

2 ih ka istoku. I Gospod Bog posla različna sjemena po Mihajlu anđelu I

dade Adamu I pokaza mu kako da radi I obrađuje zemlju, da bi imap
plodove od kojih će sve njihove generacije moći živjeti.

3 Potom Eva zače I ponese sina, čije ime je Abel, I Kain I Abel su
uobičajeno bivali skupa.

4 I Eva reče Adamu: ‘ Moj gospodaru, dok sam spavala, imala sam viziju,
bila je krv našeg sina Avelja u rukama Kaina, I progutao ju je ustima.
Zato sam žalosna.’

5 I Adam reče: ‘ Jao da neće Kain ubiti Avelja. Hajde da ih razdvojimo, I

napravimo im odvojene stanove.

Xxiii 1 I učiniše Kaina ratarom, a Abela pastirom, u smislu da na ovaj

način budu međusobno razdvojeni.

2 I kasnije, Kain ubi Abela, a Adam je tad bio stotinu i trideset godina
star, a Abel je ubijen kad je imao stotinu dvadeset i dvije godine. I
potom Adam pozna svoju ženu i ona ponese sina i nazvaše ga Set.

Xxiv 1 I Adam reće Evi, ‘ Vidi, dobio sam sina, na mjesto Avelja, koga
Kain ubi’.

2 I potom nakon što je Adam dobio Seta, poživje stotinu godina I dobi
trideset sinova I trideset kćeri, ukupno šezdeset I troje djece. I oni
prekriše lice zemlje svojim nacijama.

27
Xxv 1 I Adam reće Setu, ‘ Slušaj, moj sine Sete, da ti kažem što sam čuo i

2 čuvaj svoju majku I bijah izveden iz raja. Dok smo molili, tamo

3 dođe Mikal anđeo, poslanik Božji. I vidjeh kola kao vjetar I njegove
kotače bijaše užareni I bijah uhvačen u Raju pravednosti, I vidjeh
Gospodara kako sjedi I njegovo lice je goruća vatra koju se izdržati ne
može. I hiljade mirijada anđela bivahu na desno I na lijevo od tih kočija.

Xxvi 1 Kad vidjeh ovo, bijah zbunjen, I užas uhvati me I poklonih se dole
pred

2 Bogom licem do zemlje. I Bog mi reče, ‘Vidi ti umireš, pošto si prekršio

zapovjest Gospodnju, radije si slušao glas svoje žene, koju dadoh tebi u
moč, da je možeš držati pod svojom voljom. I slušao si nju I prekršio si
Moju riječ.’

Xxvii 1 I kad ćuh ove riječi od Boga, prostreh se na zemlju I veličah Boga
govoreći,’Moj Gospodaru, Svemoćni I milostivi Bože, Sveti I Pravedni,
nedaj da se tvoje ime tvog veličanstva umrlja, već preokreni moju dušu,
da umrem I moj

2 dah da izađe iz mojih usta. Ne odbacuj me iz svog prisustva, meine

koga si stvorio od zeljane gline. Ne protjeruj iz svoje milosti onog koga
hraniš.

3 I vidi! Riječ o tebi dođe k meni i Gospod mi reče,‘ Od stvaranja svijeta,

bio si stvoren sa ljubavlju kako sam znao, stoga od tvog sjemena neće
se uzeti pravo da Mi služi.’

Xxviii 1 I kad čuh ove riječi. Bacih se na zemlju I molio sam Gospoda
Boga I rekao, ‘ Ti si vječni I najuzvišeniji Bog, I sva stvorenja daju ti slavu
I hvalu.

28
2 ‘ Ti si istinska Svjetlost iznad svih svjetlosti, Živi Život, beskrajni veliki
Močni. Tebi, duhovne sile daju cast I hvalu. Ti upravljaš rasama ljudi u
izobilju Svoje milosti.’

3 Nakon što sam slavio Boga, odmah Mihael, Božji anđeo, uhvati me za
ruku i

4 izbaci me iz raja vizije I od Božje riječi. I Mihael držaše štap u ruci, I

dodirnu vode, koje su okruživale raj, I jako ih zamrznu.

Xxix 1 I pređoh preko, I Mihael arhanđel pređe preko sa mnom, I

odvede me nazad

2 do mjesta gdje me uzeo. Čuj, moj sine Sete, do poslednje tajne biti će,
što mi je otkriveno, kad sam jeo sa drveta znanja

3i znaj I primi što će biti do kraja ovog doba, šta Bog namjerava

4 stvaranjem čovjeka. Gospodar će se pojaviti u plamenu vatre I iz usta

njegovog veličanstva dati će zapovjedi I zakone (iz Njegovih usta izaći će
mač sa dve oštrice) I oni će ga osvetiti u kući prebavališta Njegovog
veličanstva.

5 I pokazat će im uzvišeno mjesto svoje veličine. Tad će izgraditi kuću

Gospodu svome Bogu u zemlji koju će on dati im I oni će prekršiti
njegove zakone I njihovo svetište će biti spaljeno I njihova zemlja
opustošena, I oni

6 će biti raseljeni, jer upališe gnjev Gospodnji. I opet učiniti će da se

vrate iz rasejanja, I ponovo graditi će kuću Gospodnju.

7 I u poslednje vrijeme kuća Gospodnja će biti uzvišenija nego u stara

vremena. Još jednom nepravda će prevazići pravdu. I stoga Bog će

29
stanovati sa ljudima na zemlji (u vidljivom obliku); I tad, Pravda će
početi da sija. I kuća Gospodnja će biti veličana u tom vremenu I njegovi
neprijatelji neće vise moći povrijediti ljude, koji veruju u Boga, I Bog će
uzdići sebi vjerna ljude, koje će sačuvati za vječnost, I nevjerni će biti
kažnjeni.

8 od Boga kralja, koji odbiju da vrše Njegove zakone. Nebo I zemlja, noći
I dani, sva stvorenja će ga slušati, I neće prestupiti Njegove zapovjesti.
Ljudi neće promjeniti svoja djela

9 ali će biti promjenjeni radi odbacivanja zakona Gospodnjeg. Stoga Bog

će otjerati ispred sebe bezumne, I pravedni će sijati kao sunce, u očima
Božjim.

10 U to vreme, ljudi će biti očiščeni vodom od svojih greha. A oni koji

nisu voljni očistiti se vodom biti će osuđeni. I sretan će biti čovjek, koji
je upravio svoju dušu, kad dođe Sud I veličina Božja bude viđena među
ljudima I budu pitani za djela od Boga pravednog sudije.

Xxx 1 I Adam poslije devet stotina I trideset godina starosti, znajući da je

došao kraj njegovim danima, on reče: 0 Neka se skupe svi moji sinovi k
meni, da ih blagoslovim pre nego umrem, I da pričam s njima.’

2 I biše skupljeni u tri skupine, pred njim, u kući molitve, gdje su

uobičajavali

3 moliti su Gospodu Bogu. I pitaše ga govoreći: ‘Šta te brine, Oče, da sin

as okupio, I zašto ležiš na

4 svom krevetu? Tad Adam odgovori I reče: ‘ Moji sinovi, bolestan sam I
u bolovima’. I svi sinovimu rekoše: ‘ Šta to znači, oče, tvoja bolest I bol?

30
Xxxi 1 Tad reče Set njegov sin: ‘ O moj gospodaru, možda žudiš za
voćem iz raja, koje bi htio jesti, I stoga ležiš u tugi? Reci mi I ja ću otići
do najbližih vrata raja I posuti ću glavu pepelom I izbaciti sebe na zemlju
pred vrata raja I plakati da učinim molbu Bogu velikim jadikovanjem,
možda me čuje I pošalje svog anđela da mi donese voća, za kojim žudiš’.

2 Adam odgovori I reče: ‘Ne sine moj, ne žudim za tim, već osječam
slabost

I veliku

3 bol u mom tijelu.’ Set odgovori, ‘ Šta je patnja, moj gospodaru oče?
Neupućen sam, ali ne sakrij to od nas, već reci nam o tom.’

Adam odgovori I reče: ‘Čujte me, moji sinovi. Kad Bog stvori nas, mene I
vašu majku, I stavi nas u raj I dade nam svako drvo što nosi voće za jelo,
zabranio nam je drvo poznanja dobra I zla, koje je u sredini raja,
govoreći

2 ‘Ne jedite ga’. I Bog dade dio raja meni a dio vašoj majci, drveća
istočno I sjeverno dade meni, a vašoj majci dade južni dio I zapadni.

Xxxiii Potom Bog nam dade dva anđela

2 da nas čuvaju. Dođe sat kad anđeli uzdigoše se slaviti u prisustvu

Boga, odmah neprijatelj đavo nađe priliku dok su anđeli odsutni i đavo
odvede vašu majku ustranu da pojede

3 nezakonito i zabranjeno drvo. I ona pojede i dade meni

Xxxiv 1 I odmah, Bog bi ljut nan as, I Bog mi reće: ‘ Obzirom da si

prekršio moju zapovjed I nisi držao moju riječ, koju ti dadoh, vidi,

31
donijeti ću na tvoje tijelo, sedamdeset udaraca, sa različitim bolovima
biti ćeš mučen, počev od glave

I tvojih očiju I tvojih ušiju dolje do noktiju na nožnim prstima, I u svaki

2 odvojeni dio tijela. To je Bog odredio za kaznu. Sve te stvari Bog posla
mi I cijeloj našoj rasi

Xxxv 1 Tako reče Adam sinovima svojim, I obuzimali su ga teški bolovi, I

plakao je glasno, ‘ Šta da radim? Ja sam smeten. Tako jaki su bolovi koji
me obuzimaju’. I kad Eva vidje ga da place, ona također poče plakati, I
reče: ‘ O Gospode Bože, daj meni njegovu bol, jer ja sam zgriješila.’

3 I Eva reče Adamu: ‘ Moj gospodaru, daj mi dio svoga bola, jer ovo ti
dođe od moje greške.

Xxxvi 1 I Adam reče Evi: ‘ Ustani I idi sa mojim sinom Setom do granica
raja, I stavite prašinu na svoju glavu I bacite se na zemlju I placate pred
očima

2 Božjim. Možda On se smiluje na vas I pošalje svoga anđela preko do

drveta Njegove milosti, gdje teče ulje života, I dadne vam kap njega, da
me pomažete s njim, da se odmorim od svoga bola, od kojeg sam
izjeden.

Tad Set I njegova majka odoše prema vratima raja. I dok su hodali, gle!
Najednom tamo dođe zvijer

2 zmija I napade I ugrize Seta. I nakon što Eva vidje to, zaplaka I reča: ‘,
Jao, jadna žena ja sam. Jas am prokleta od kad nisam držala zapovjesti
Božje.

32
3 I Eva reče zmiji glasno: ‘Prokleta zvijeri!kako to da se nisi bojala dati
sebi za pravo činiti protiv slike Božje I usudila boriti se s njom.

Xxxviii 1 Zvijer odgovori jezikom ljudskim: Nije li protiv tebe, Evo, naša
zloba usmjerena? Nisi li ti sredstvo našeg bijesa?

2 Reci mi, Evo, kako su tvoja usta otvorena kad si jela voće? A sad ću ti
dokazati što ne možeš nositi.

Xxxix 1 Tad reče Set ka zvjeri: ‘Gospod Bog će ti osvetiti. Budi miran,
nijem, zatvori usta, prokleti neprijatelju istine. Opadač I uništitelj. Dalje
se drži od slike Božije do dana kad će Gospod Bog narediti da se
dovedeš u red.’ I zvijer reče Setu: ‘ Vidi, ja se uklanjam ispred prisustva
slike Božije, kako kažeš.’ Potom ostavi Seta, ranivši ga zubima.

Xl 1 Ali Set I majka hodaše do dijela raja za uljem milosti da pomažu

bolesnog Adama: I dođoše na vrata raja, I uzeše prašine sa zemlje I
staviše na glavu, I pokloniše sebe licem do zemlje I počeše jadikovati i

2 glasno plakaše utječući su Bogu da se sažali Adamu u njegovim

bolovima I da pošalje svog anđela da im da ulje sa drveta Njegove
milosti.

Xli 1 I nakon što su molili I utjecali se mnogo sati, gle, anđeo Mihael se
pojavi

2 njima I reče: ‘ Poslan sam k vama od Gospodara – postavljen sam od

Boga iznad

3 tjelesa ljudskih- kažem ti, Sete, ti čovjeće Božiji, ne plači I ne moli I

preklinji za ulje drveta milosti da pomažeš oca Adama od tjelesnih
bolova.

33
Xlii 1 Kažem ti nečeš primiti mudrost osim u poslednje dane.’

2 Kad pet hiljada pet stotina godina se navrši, tad će na zemlju doći
najdraži kralj Hrist, sin Božji, da oživi tijelo Adama I da oživi

3 tijela mrtvih. On sam Sin Božji, kad dođe biti će kršten u rijeci Jordan, I
kad izađe iz voda Jordana, tad će On pomazati

4 uljem milosti sve koji vjeruju u njega. I ulje milosti će biti od naraštaja
do naraštaja za one koji su spremni da se rode ponovo

5 iz vode I Svetim Duhom da žive vječno. Tad će najvoljeniji Sin Božiji,

Hrist, silazeći na zemlju povesti oca Adama do raja i drveta milosti.

Xliii 1 A ti Sete, idi ocu Adamu, budući da se navrše godine njegovog

života. Za šest dana, njegova duša će izaći iz tijela i kad izađe, vidjeti češ
velika čuda na nebesima i u zemlji i

2 zvijezdama nebeskim. Tim riječima, odmah Mihael ode od Seta

3 I Eva i Set se vratiše noseći mirisno bilje, nard, šafran, iđirot I cimet.

Xliv 1 I kad Set I njegova majka dođoše do Adama, rekoše mu, kako
zvijer zmija

2 ugrize Seta. I Adam reče Evi: ‘Šta si uradila? Veliku nesreću si donijela
nan as, prekršajem I grijehom za sve naraštaje I to što si uradila, reci
svojoj

3 djeci nakon moje smrti, (za one koji ustanu nakon nas će se mučiti I
padati ali će

4 željeti I prokleti nas, sve zlo naši roditelji donesoše na nas, koji bijahu
na

34
5 početku)’ Kad Eva ću ove rijeći, poče da place I tuguje

Xlv 1 I kao što je Mihajlo arhanđel rekao

2 nakon šest dana umrije Adam. Kad Adam osjeti da je čas njegove
smrti došao, reče svim sinovima: ‚ Gledajte, ja sam devet stotina i
trideset godina star, i ako umrem

3 pokopajte me prema izlasku sunca u polju da tamo počivam.’ I kad je

završio svoj govor, predade duh svoj. I bi sunce zatamnjelo i mjesec

Xlvi 1 i zvijezde za sedam dana, i Set u tugovanju zagrli odozgo tijelo

svog oca, i Eva gledaše u zemlju sa rukama na glavi, i sva njena djeca
gorku plakahu. I gle, pojavi se

2 Mihael anđeo i stajaše do glave Adamove i reče Setu: ‚Ustani od tijela

svog oca i dođi i vidi koju mu je sudbinu namjenio Gospod Bog. On je
Njegovo stvorenje, I Bog ga žali’.

I svi anđeli puhaše u trube, I plakahu:

Xlvii 1 ‘Blogosloven si ti, o Gospode, jer si se sažalio na Tvoje stvorenje.’

Xlviii 1 I Set vidje ruku Božiju kako prekriva I drži Adama I predade ga

2 Mihaelu, govoreći: ‘Neka bude tebi povjeren na čuvanje do dana Suda

I kazne, do zadnjih dana kada ću preokrenuti njegovu tugu u radost.

3 Tad će sjediti na tronu sa onim koji će ga naslijediti.’

4 I Gospod reče ponovo anđelima Mihaelu I Urielu: Donesite mi tri

lanene odjeće od bisusa I raširite ih preko Adama I ostale lanene
odjeće preko Abela njegovog sina I sahranite Adama I Abela njegovog
sina.’,

35
5 I sve sile anđela prođoše pred Adamom, I san mrtvih beše

5 osvećen. I anđeli Mihael I Uriel sahraniše Adama I Abela u dijelu raja,

pred očima Seta I njegove majke

7 (I niko drugi) I Mihael I Uriel rekoše: ‘Kao što si video, na takav način,
sahranjuj svoje mrtve.’

Xlix 1 Poslije šest dana, Adam umrije, I Eva osjeti da će I ona umrijeti, te
okupi ona sve svoje sinove

2 I kćeri, Set sa trideset brace I trideset sestara, I Eva reče svima,’ Čujte
me, moja djeco, I reći ću vam šta arhanđel Mihael reče nam kad smo ja
I vaš otac pogriješili zapovjed Božju.

3 Zbog tvog grijeha, Naš Gospod će donijeti na našu rasu ljutnju svoga
suda, prvo vodom, drugi put vatrom, sa ovim dvjema, će Gospod suditi
svim ljudima

L 1 Čujte me, moja djeco. Načinite deset kamenih tablica I druge

glinene, I pišite

2 na njima, sav moj život I vašeg oca sve što ste ćuli I vidjeli od nas. Ako
vodom Gospodar sudi našoj rasi, tablice od gline će otopiti a tablice od
kamena ostati; a ako vatrom, tablice od kamena će se razbiti a tablice
od gline će biti pečene tvrde’

3 Kad Eva reče sve ovo svojoj djeci, raširi ruke prema nebu u molitvi, I
savi koljena do zemlje, I dok je veličala Gospoda I davala mu hvalu,
predade duh. Zatim, sva njena djeca sahraniše je glasno plačući.

Li 1 U jutro četvrtog dana, Mihajlo arhanđeo pojavi se I reče

36
2 Setu: ‘Čovjeće Božiji, ne tuguj za svojim mrtvima vise od šest dana, jer
sedmog dana je znak uskrsnuća I ostalog vremena koje dolazi, na sedmi
dan Gospod se odmori od svih Svojih djela.

3 I Set napravi tablice.

VI. DODATAK: OTKRIĆE TABLICA

Tad Set načini tablice od kamena I gline, I napisa na njima život svog oca
Adama I njegove majke Eve, šta je čuo od njih I njegove oči što su
videle, I on stavi tablice usred kuće njegova oca u bogomolju gde je
običavao moliti se Gospodu. I nakon potopa, te pisane tablice behu
viđene od mnogih osoba ali nisu bile pročitane ni od koga. Mudri
Solomon, međutim, video je pisanja I molio je Boga, I anđeo Gospodnji
se pojavi njemu govoreći, ‘’Ja sam onaj koji je držao Setovu ruku, kako
bi on napisao svojim prstom na kamen, I ti češ biti mudra u pisanju tako
da bi znao I razumeo sve što je sadržano na tablicama, I gde mjesto
molitve je gde Adam I Eva su molili se Gospodu Bogu. I primjereno je
tebi da izgradiš hram Gospodnji, kuću molitve, na tom mestu. Tad
Solomon završi hram Gospoda Boga I uze te Ahileanske spise )to je reći,
pisane bez znanja riječi prstom Seta, njegova ruka je bila držana od
anđela Gospodnjeg) I na tablicama samim bi nađeno da Enoh, sedmi od
Adama, prorokovao je prije potop, govoreći o dolasku Hrista, ‘’Evo
Gospod će doći u svojoj svetosti da izgovori sud ka svima I da osudi

37
bezakonike od svih njihovih dela koja su govorili o njemu, grešnici I
nezakonici, klevetnici I bezvjerni, koji su hodali za svojim požudama I
čija usta su govorila ponosito.

38
Život Adama i Eve - Slavenski

SLAVONIC VITA ADAE ET EVAE

From-The Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament

R.H. Charles, The Clarendon Press, 1913

XXVIII 1 I mi sjedismo ispred vrata raja, Adam plačući sa licem povijenim

ka zemlji, ležeči na zemlji jadikujući. I sedam dana prođe I mi nemasmo
ništa

2 za jesti I uhvati nas velika glad, I ja Eva plakah glasno: ‘ Smiluj se na

mene, O Gospodaru, Moj Stvoritelju, zbog mene Adam trpi ovo!’’

Xxxix 1 I ja rekoh Adamu: ‚‘Ustani! Moj gospodaru, da možemo potražiti

hranu, duh me moj izdaje i srce moje u meni je slabo.‘‘ Tad Adam reče
mi: ‚‘Imam misli da

2 te ubijem, ali se bojim jer Bog stvori tebe po slici i pokazala si

pokajanje i plakala Bogu, a moje srce nije se udaljilo od tebe.‘

Xxx 1 I Adam ustane i mi lutasmo preko svih zemalja i ne nađosmo ništa

za jesti osim koprive i trave u polju. I vratismo se nazad do vrata raja I
plakasmo glasno I molismo: ‘’Smiluj se na svoje stvorenje

2 O Gospodaru Stvoritelju, daj nam hranu.’

Xxxi I petnaest dana neprestano smo molili. Tad čusmo Mihajla

arhanđela I Joela

39
2 kako mole za nas, I Joelu arhanđelu bi zapovjeđeno od Gospodara, I
on uze sedmi deo raja I dade nam. Tad

3 Gospod reče: ’’Trnje I čkalj će rasti od vaših ruku, I od svoga znoja češ
jesti kruh, I tvoja žena će drhtati kad pogleda na tebe.’’

Xxxii 1 Arhanđel Joel reče Adamu: ‘’Ovako kaže Gospod, nisam stvorio
tvoju ženu da ti zapovjeda, već da sluša, zašto si poslušan svojoj ženi?’’
Opet arhanđel Joel reče Adamu da odvoji stoku svih vrsta na one koje
lete I koje puze, I divlje I domaće, I da da imena svim stvarima. Tad
stvarno

3 on uze volove I poče da ore

Xxxiii 1 Tad đavo priđe I stade pred goveda, I spreči Adama da ore polje
I reče mu: ‘’Moje su stvari na

2 zemlji, stvari Nebeske su Božje, ali ako budeš moj, raditi češ na zemlji,
ali ako budeš Božji, moli da odes u raj.’ I Adam reče: ‘Stvari

3 Nebeske su Gospodnje, I stvari zemlje I raja I čitavog univerzuma.

Xxxiv 1 Đavo reče: ‘Ne sviđa mi se da ores zemlju, već da budeš moj. ‚
Adam odgovori: ‚Tkogod je gospodar na

2 zemlji, tome pripadama ja i moja djeca.‘ Đavola je obuzelo

zadovoljstvo. (Ali Adam nije zanemarivao da Gospodar

3 će sići na zemlju I staviti đavola pod noge). Đavo reče: ‘’ Napiši mi

svoju

4 vezu. ‚ I Adam napisa: ‚Ko je gospodar zemlje, istomu tome ja

pripadam i moja djeca.‘‘

40
Xxxv 1 Eva reče Adamu: ‚‘ Ustani, moj gospodaru, hajde da molimo
Boga u vezi ovoga da nas oslobodi đavola, ti si siguran u vezi ovoga.‘

Adam reče:‘‘ Evo od kad si se ti pokajala

2 od svoga nedjela, moje srce će te slušati, jer Gospod te stvorio od

mog rebra. Hajde da postimo četrdeset dana možda Gospod će imati
sažaljenja na nas i da nam razumevanje i život.‘ Ja, za sebe kažem:
‚‘Učini, moj gospodaru

3 posti četrdeset dana, ali ja ću postiti četrdeset i četiri.‘

Xxxvi 1 I Adam reče mi: ‚‘Požuri do rijeke, zvane Tigris, I uzmi veliki
kamen I stavi ga pod stopala, I uđi u potok i okruži se vodom, i sa
odijelom, do vrata, i moli Boga u srcu i nemoj ni riječ da izgovoriš na
usta.‘ I

2 Ja rekoh: ‚O moj gospodaru, sa čitavim srcem svojim ću zvati Boga. ‚ I

Adam reče mi:

3’Pobrini se za sebe. Ako me ne vidiš, i moje znakove, ne izlazi iz vode,

ne vjeruj u riječi, koje ti se kažu da ne upadneš ponovo u zamku.‘ I

4 Adam dođe do Jordana i uđe u vodu i umoči sebe u vodu, do kose čak,
dok je molio Boga i slao molitve Njemu.

Xxxvii 1 i tamo, anđeli dođoše u skupini i sva živa stvorenja, divlja i

domaća, i sve ptice što lete, i one okružiše Adama, kao zid, moleći Boga
za Adama.

Xxxviii 1 Đavo dođe do meine, obučen u oblik svijetlog anđela, i plačući I

reče mi: ‘’Izađi iz vode

41
2 Eva, Bog je čuo tvoje molitve i mi anđeli. Bog je ispunio molitve onih
koji posreduju na pomoć Božiju. Bog me posla tebi, da izađeš iz vode.

Xxxix 1 Ali ja Eva osetih da je on đavo i ništa mu ne odgovorih. A Adam

kad se vratio sa Jordana, vide đavolove otiske stopala, i poboja se
možda da me je zaveo, ali kad je opazio da stojim u vodi bio je ispunjen
srećom, i on uze

2 i izvadi me iz vode.

Xl 1 Tad Adam plaka glasno: ‘Miruj, Evo, jer već je moj duh stešnjen u
mom tijelu, ustani, idi pravo, drži molitve ka Bogu, dok ne predam svoj
duh Bogu.’

( odlomak koji slijedi paralelan je Apokalipsi Mojsija xxxii glava., ali u

skračenoj formi)

42
PRVA KNJIGA ADAMA I EVE

TAKOZVANA

SUKOB ADAMA I EVE SA SATANOM

Priče o Adamu I Evi postoji u vise verzija I na vise jezika. Verzija koja je
ovde je djelo nepoznatog egipčanina, I nemoguće je odrediti vrijeme
pisanja djela. Djelovi ove verzije se nalaze u Talmudu, Kur’anu, I
drugdje, pokazujući koju bitnu ulogu je imalo u originalnoj literaturi
ljudske mudrosti. Egipatski autor prvo je pisao na arapskom, a potom je
prevedeno u etiopski. Iz etiopskog je prevedeno na engleski, a ovaj
južnoslavenski prevod je rađen iz engleskog.

Ovo je priča o prvoj porodici.

Priču o postanju nalazimo u Bibliji, ovde nalazimo nova poglavlja, vrstu

nastavka. Ovde je priča o bliznakinjama, sestrama Kaina I Abela, I vidi se
da krivica za prvo ubistvo počiva na različitostima među ženama.

Sadržaj knjiga je sledeći:-

Knjiga I. Život Adama I Eve, od dana napuštanja raja, njihov život u

Pećini s Blagom, njihova iskušenja; Satanina ukazanja njima. Rođenje
Kaina, Abela, njihovih sestara bliznakinja; Kainova ljubav prema
sopstvenoj bliznakinji Luluvi, koju Adam I Eva htjedoše dati za ženu
Abelu; Kainovo ubistvo svojega brata; Adamova tuga I smrt.

43
Knjiga II. Istorija patrijarha (praroditelja) koji su živjeli pre potopa; život
Setove djece na Svetoj Planini – Hermon – dok ih nije primamio Henun I
kćeri Kainove, da dođu dole s planine. Kainova smrt, kad ga je ubio
slijepi Lameh; život ostalih patrijarha do rođenja Noja.

KNJIGA I.

Glava I.

Kristalno more. Bog zapovjeda Adamu, istjeranom iz raja, da živi u

Pećini s Blagom.

Na treći dan, Bog posadi vrt na istoku zemlje, na granici istočnog svijeta,
preko koga, prema dizanju sunca, nema ništa osim vode, koja okružuje
čitav svijet, I dostiže do granica neba.

2 I na sjeveru vrta je more vode, bistro i čisto onima koji ga probaju, kao
ništa drugo, tako da, putem njegove čistoće, mogu se vidjeti dubine
zemlje.

44
3 I čovjek kad se okupa u njemu, postane čistiji od najčistijeg , I bijelji od
bijeloga, I ako je bio taman.

4 I Bog stvori to more za svoje zadovoljstvo, jer znao je šta će biti sa

čovjekom koga stvori, tako da nakon što napusti vrt, zbog svog
sagrešenja, čovjek bude rođen na zemlji, među kojim pravedni treba da
umru, čije duše Bog će uzdići na poslednjem danu, kad treba da se vrate
svojim tijelima; treba da se okupaju u vodi morskoj, I svi da se pokaju
od svojih grijeha.

5 A kad Bog načini Adama da izađe iz vrta, nije ga stavio na granicu

sjevera, da se ne bi privukao bliže morskoj vodi, I on I Eva oprali se u
njemu, I budu čisti od svojih grijeha, zaborave prijestup koji su počinili, I
da se vise ne podsječaju na njega I njihovoj kazni.

6 Tad opet što se tiče južne granice vrta, Bogu nije bilo drago da dopusti
da Adam stanuje tamo, jerk ad vjetar puše sa sjevera, dovest će ga, na
južnoj strani, prijatan miris drveća u vrtu.

7 Zato Bog nije Adama stavio tamo, da ne udahne prijatan miris tog
drveća I zaboravi svoj prijestup, I nađe utjehu za to što je učinio, uzme
zadovoljstvo od mirisa drveća, I ne bude očišćen od svog prijestupa.

8 Opet, također, jer Bog je milostiv I velikog sažaljenja, I upravlja svim

stvarima na način znan samo Njemu – On učini da naš otac Adam
stanuje na zapadnoj granici vrta, jer na toj strani zemlja je veoma
široka.

9 I Bog zapovjedi mu da živi tamo u kamenoj pećini – Pećini od Blaga

ispod vrta.

45
GLAVA II.

Adam I Eva se onesvješćuju nakon napuštanja vrta. Bog šalje Svoju riječ
da ih ohrabri.

Ali kad naš otac Adam, i Eva, izađoše iz vrta, hodali su bosi, ne znajuči
da su bosi.

2 I kad dođoše do otvorenih vrata vrta, I vidjeli široku zemlju kako se

prostire pred njima, prekrivenu velikim I malim kamenjem, I sa
pijeskom, plašili su se I drhtali, I padoše na lice, od straha što dođe na
njih, I bili su ko mrtvi.

3 Jer – gdje god su do sada bili u vrtu bila je zemlja, lijepo zasađena sa
svakojakim drvećem, sad su se vidjeli, u stranoj zemlji, koju nisu znali,
niti su ikad vidjeli.

4 I jer u to vrijeme bili su ispunjeni milošću svijetla prirode, i nisu imali

srca okrenuta prema zemaljskim stvarima.

5 Zato Bog se sažali na njih, i kad ih vidje pale pred vratima vrta, On
pošalje Svoju riječ ocu Adamu i Evi, i podiže ih iz njihovog palog stanja.

GLAVA III.

Dato obećanje o velikih pet dana i polovinu

Bog reče Adamu, ‘’Ja sam odredio na ovoj zemlji dane I godine, a ti I
tvoje sjeme ćete živjeti I hodati njome, dok se dani I godine ne navrše,

46
kad ću poslati Riječ kojom te stvorih, I protiv koje si sagriješio, Riječ
kojom si izašao iz vrta I koja te podigla kad si pao.

2 Da, Riječ koja će te ponovno spasti kad pet I pola dana budu
navršeni.’’

3 Kad Adam ću ove riječi od Boga, I o pet I po velikih dana, nije razumeo
značenje toga.

4 Adam je mislio da će biti pet I pola dana za njega, do svršetka svijeta.

5 I Adam plaka, I molio je Boga da mu objasni to.

6 Tad Bog u svojoj milosti za Adamom koji je stvoren po Njegovoj slici I

sličnosti, objasni mu, da to su 5000 I 500 godina, I kako će Jedan tad
doći I spasiti njega I njegovo potomstvo.

7 Bog je ranije učinio ovaj savez sa našim ocem Adamom po istim

okolnostima, kad je izašao iz vrta, kad je zbog drveta gdje Eva uze voćku
I dade mu da jede.

8 Kako je naš otac Adam izašao iz vrta,prošao je kraj tog drveta, I video
kako Bog je tad promjenio mu izgled u drugi oblik, I kako je usahlo.

9 Adam kako je prišao mu bojao se, drhtao I pao dole, ali Bog u svojoj
milosti podiže ga, I tad učinu zavjet s njim.

10 I opet kad je Adam bio na vratima vrta, I video heruvima sa mačem

od plamena vatre u njegovoj ruci, i heruvim posta ljut i namršti se na
njega, oboje I Adam I Eva pobojaše se njega, I misliše da je mislio da ih
usmrti. Tako padoše na svoja lica, I drhtaše sa strahom.

11 Ali on se smilova na njjih, I pokaza im milost, I okrenu se od njih I

ode u nebo, I moliše Gospodara, I reče

47
12 ‘’Gospodaru, Ti si poslao me da čuvam vrata vrta, sa plamenim
mačem.

13 ‘’Ali kad tvoje sluge, Adam I Eva, vidješe me, oni padoše na svoja lica,
kao da su mrtvi. O moj Gospodaru, šta da radimo sa tvojim slugama?’’

14 Tad Bog imaše milosti za njih, I pokaza im milost, I posla svog anđela
da čuva vrt.

15 I Riječ Gospodnja dođe k Adamu I Evi, I podiže ih.

16 I Gospodar reče Adamu, ‘’Rekoh ti da na kraju pet i pola dana,

poslati ću svoju Riječ da te spasi.

17 ‘’Učvrsti svoje srce, stoga, I budi u Pećini od Blaga, o kojoj sam ti

ranije govorio.’’

18 I kad Adam ću ovu Riječ od Boga, bio je ohrabren time što mu je Bog
rekao. Jer On mu je rekao kako će On spasiti ga.

GLAVA IV.

Adam oplakuje promijenjene okolnosti. Adam I Eva ulaze u Pećinu s

Blagom.

Ali Adam I Eva plaču jer su izašli iz vrta, njihovog prvog prebivališta.

2 I zaista, kad Adam pogleda na svoje tijelo, koje se izmjenilo, gorko je

plakao, on I Eva.zbog toga što su uradili. I oni hodaše I odoše polako
dole u Pećinu s Blagom.

3 I kako su došli do nje Adam plakaše nad sobom I reče Evi: ‘’Vidi ovu
pećinu, to će biti naš zatvor u ovom svijetu, I mjesto kazne!

48
4 ‘’Šta je uporedivo sa vrtom? Šta je njena tjeskoba sa drugim
prostorom?

5 ‚‘Šta je ovaj kamen, prema tim gajevima? Šta je sumornost ove

pećine, u usporedbi sa svijetlom vrta?

6 ‚‘Šta je ovaj viseći kameni ležaj da štiti nas, u usporedbi sa milošću

Gospoda koji nas zaklanja?

7 ‚‘Šta je ovo tlo ove pečine u usporedbi sa zemljom u vrtu? Ova zemlja,
prekrivena kamenom, i ono, posađene mirisne voćke?‘‘

8 I Adam reče Evi, ‚‘Vidi oči svoje, i moje, koje prije gledaše anđele na
nebu, slaveći, i one također bez prestanka.

9 ‚‘A sad ne vidimo kako smo vidjeli, naše oči su postale od mesa, one
ne mogu vidjeti na način kako su vidjele ranije.‘‘

10 Adam reče ponovo Evi. ‚‘Šta je danas naše tijelo, u usporedbi kakvo
je bilo ranije, kad smo stanovali u vrtu?‘‘

11 Poslije ovog Adam nije htio ući u pećinu, pod nadvišenu stijenu; niti
je htio ikad da uđe.

12 Ali se povinuo pred Božjim odredbama, i rekao sebi, ‚‘Dok ne uđem u

pećinu, opet ću biti prestupnik.‘‘

GLAVA V.

U kojem Eva čini veliko i emotivno posredovanje, uzimajući krivicu na

sebe.

49
TAD Adam i Eva uđoše u pećinu, i stadoše moliti, na njihovom jeziku,
nepoznatom nama, ali koji su dobro znali.

2 I kako su molili, Adam podiže oči, i vidje stijenu i krov pećine koji ga
pokriva iznad glave, tako da nije mogao vidjeti nebesa, niti Božja
stvorenja. Te on plakaše i udari se jako u grudi, dok nije pao, kao da je
mrtav.

3 I Eva stade plakati, jer je vjerovala da je on mrtav.

4 Tad ona usta, raširi svoje ruke prema Bogu, tražeći ga za milost i
samilost, i reče, ‚‘: O Bože, zaboravi mi moj grijeh, grijeh koji sam učinio,
i ne pamti ga protiv meine.

5 ‚‘Ja sama uzrok sam da je Tvoj sluga pao iz vrta u ovo loše stanje, iz
svijetla u tamu, i iz mjesta užitka u ovaj zatvor.

6 ‚‘O Bože, vidi na ovog Svog slugu ovako palog, i digni ga iz mrtvih, da
bi mogao plakati i pokajati se za svoja sagrešenja koja je učinio
posredstvom meine.

7 ‚‘Ne uzimaj njegovu dušu odjednom, već daj mu da živi da bi mogao

stajati nakon dovoljno pokajanja, i da čini Tvoju volju, kao pre smrti.

8 ‚‘Ali ako ga Ti ne podigneš , O Bože, uzmi moju dušu, da budem kao

on, I ne ostavi me u ovoj tamnici samu; ne bih mogla sama biti na ovom
svijetu, već samo s njim.

9 ‚‘Jer ti, O Bože, uzrokovao si san da dođe na njega, I uzeo si kost sa

njegove strane, I vratio si meson a mjesto njega, Svojom moći.

50
10 ‚‘ I Ti uze me, tvoju kost, i učinio si me ženom, svijetlom kao on, sa
srcem, razumom I govorom, I u tijelu kao njemu, I učinio Si me da
izgledam po njegovom licu, tvojom milošću I silom.

11 ‚‘O Gospodaru, Ja i on smo jedno i Ti, O Bože, ti si naš Stvoritelj, ti si

Onaj koji nas je učinio oboje u jednom danu.

12 ‚‘Stoga, O Bože, daj mu život, da može biti sa mnom u ovoj stranoj

zemlji, dok živim na njoj zbog svog grijeha.

13 ‚‘Ali ako mu ne daš život, tad uzmi mene, i meine, kao njega, da
oboje umremo u istom danu.‘‘

14 I Eva plaka gorko, i pade na našeg oca Adama, od velike tuge.

GLAVA VI.

Božiji ukor Adamu I Evi u kojem shvaćaju kako I zašto su griješili.

ALI Bog pogleda na njih, jer oni ubiše velikom tugom.

2 A On je htio dići ih, I utješiti.

3 On, stoga, pošalje svoju riječ njima, da bi mogli živjeti I napredovati

nadalje.

4 I Gospod reče Adamu I Evi, ‘’ Pogriješili ste svojom slobodnom voljom,

dok niste izašli iz vrta u koji vas smjestih ja.

5 ‘’Svojom slobodnom voljom pogriješili ste zbog svoje želje za

božanstvom, veličinom, I uzdignutim stanjem, kakav ja imam; tako vas
liših svijetle prirode u kojoj ste bili, I učinih da izađete iz vrta na ovu
zemlju , tešku I punu nevolja.

51
6 ‘’Da samo niste pogriješili moje zapovjedi I da ste držali Moj zakon, I
da niste jeli voće sa drveta, komu vam rekoh da ne prilazite! A bilo je u
vrtu voćnih drveta koja su bolja od toga jednog.

7 ‘’Ali bezumni Satana koji nije bio u svom prvom stanju, ni čuvao svoju
vjeru, u komu nije bilo dobre namjere prema Meni, I koji je iako sam ga
ja stvorio, učinio Me ništavnim, I tražio Božanstvo, tako da sam ga
zavitlao sa neba, - on je ko je učinio drvo da ti se ukase prijatnim u
tvojim očima, dok nisi probao s njega, slušajući njega.

8 ‘’Tako si prekršio Moju zapovjed, I stoga ja sam donio na vas sve ove
žalosti.

9 ‘’Jer Jas am Bog Stvoritelj, koji, kad sam stvorio Moja stvorenja, nisam
namjeravao da ih uništim. Već nakon što su oni ljuto podigli Moj gnjev,
Ja sam ih kaznio sa bolnim pošastima, dok se ne pokaju.

10 ‚‘Ali, ako nasuprot, oni nastave otežavati u svom grešenju, biti će

pod prokletstvom zauvek.‘‘

GLAVA VII.

Zvijeri su pomirene.

KAD Adam i Eva čuše ove riječi od Boga, oni plakahu i jecahu još vise, ali
osnaživši svoja srca u Bogu, jer sad su osjetili da Gospod je njima kao
otac i majka; i iz toga razloga, oni plakahu pred njim, i tražiše milost od
Njega.

52
2 Tad Bog imaše milosti ka njima, i reče: ‚‘O Adame, učinio sam Moj
savez sa tobom, I neću se okrenuti od njega, niti ću tebi dati da se vratiš
u vrt, dok Moj zavjet od pet I pol dana ne bude ispunjen.’’

3 Tad Adam reče Bogu, ‚‘O Bože, Ti si nas stvorio, i učinio nas prikladnim
da budemo u tvom vrtu, i pre nego pogreših, ti si učinio da sve životinje
dođu k meni, da ich nazovem imenima.

4 ‚‘Tvoja milost je bila tada na meni, i ja imenovah sve i jedno prema

Tvom naumu, i Ti učini svako od njih podložnim meni.

5 ‚‘A sad, O Gospode Bože, da sam pogrešio Tvoju zapovjed, sve

životinje će ustati protiv mene i proždrijeti me, i Evu tvoju pomoćnicu; i
oduzeti će nam život sa lica zemlje.

6 ‚‘Stoga te molim, O Bože, da, kao što si učinio da izađemo iz vrta, i

učinio nas u stranoj zemlji, da ne dozvoliš da nas zvijeri povrijede.

7 Kad Gospod ću ove rijeći od Adama, On imaše milosti ka njemu, i

osjeti da je bio u pravu kad je rekao da će zvijeri poljske ustati i
proždrijeti njega i Evu, jer On,, Gospod, je bio ljut na njih dvoje zbog
njihovog prekršaja.

8 Tad Bog zapovijedi zvijerima, i pticama, i svemu što se kreće po

zemlji, da dođu Adamu i da budu bliski sa njim, i da ne stvaraju
nevolje ni njemu ni Evi; i nijednomu dobromu i pravednome ismeđu
njihovog potomstva.

9 Tad zvijeri učiniše naklon Adamu, prema zapovijedi Gospodnjoj, osim

zmije, protiv koje Bog je bio gnjevan. Ona nije došla Adamu, sa
zvijerima.

53
GLAVA VIII.

‚‘Svijetla priroda‘‘ čovjeka je oduzeta

TAD Adam plaka i reče ‚‘‘O Bože, dok smo živjeli u vrtu, naša srca su bila
vesela, vidjeli smo anđele koji su pjevali hvale u nebesima, ali sad ne
vidimo kao što smo do sada, jer kad smo ušli u pećinu, sve stvaranje
posta skriveno od nas.‘‘

2 Tad Gospod Bog reče Adamu, ‚‘ Kad si bio podčinjen meni, imao si
svijetlu prirodu unutar sebe, I zbog toga nisi mogao vidjeti stvari daleke.
A nakon tvog sagrešenja tvoja svijetla priroda je povučena od tebe, i
nije ti ostavljeno da vidiš stvari daleke, već samo one blizu pri ruci,
nakon sposobnosti tijela, to je životinjski.

3 Kad Adam i Eva čuše ove riječi od Boga, odoše svojim putem, slaveći i
veličajući Ga sa tužljivim srcem.

4 I Bog presta pričati s njima.

GLAVA IX.

Voda sa Drveta Života. Adam I Eva blizu utapanja.

TAD Adam I Eva izađoše iz Pećine od Blaga, I dođoše blizu vrtnih vrata, I
tamo stajaše da vide, I plakaše jer su izašli od tamo.

54
2 I Adam I Eva odoše ispred vrata vrta ka južnoj strani od njih I nađoše
tamo vodu koja je natapala vrt, iz korijena Drveta Života, I koja se djelila
od tud u četiri rijeka po zemlji.

3 Tad oni dođoše i priđoše blizu vodi, i pogledaše u nju; i vidješe da je to

voda koja je dolazila iz korijena Drveta Života u vrtu.

4 I Adam plaka i zajauka, i udari se po grudima, jer je bio odvojen od

vrta, i reče Evi:--

5 ''Šta si donijela na mene, na sebe,i na naše potomstvo, tolike nesreće

i kazne?''

6 A Eva mu reče, ''Šta si to vidjeo, da plačeš i govoriš ovako sa mnom?''

7 I reče On Evi, ''Ne vidiš li ti ovu vodu što je s nama u vrtu, koja je
natapala drveće u vrtu, i plovila odatle?

8 ''A mi, kad smo bili unutar vrta, nismo brinuli za to, već kad dođosmo
u ovu stranu zemlju, zavolismo ga, i okrenusmo da ga koristimo za
sebe.''

9 Ali kad Eva ču ove riječi od njega, ona plakaše, i iz ove tuge njenog
plača, oni padoše u vodu; i mogaše se utopiti u njoj, tako da nikad se ne
vrate i vide stvaranje, jer kad pogledaše na djelo stvaranja, osjetiše da
moraju da zadaju sebi smrt.

GLAVA X.

Njihova tjela trebaju vodu nakon izlaska iz vrta

55
TAD Bog, milostiv i velikodušan, pogleda na njih ležaše u vodi, i blizu
smrti, i posla anđela, koji ih izvadi iz vode, i postavi ih na obalu kao
mrtvace.

2 I anđel ode Bogu, i dobrodošao reče, ''O Bože, Tvoja stvorenja su

udahnula njihovo poslednje.''

3 Tad Bog posla svoju riječ Adamu i Evi, koji ih diže iz njihove smrti.

4 I Adam reče, nakon što bi dignut, ''O Bože, dok smo bili u vrtu nije
nam trebala, i nismo marili za ovu vodu, ali čim dođosmo u ovu zemlju
mi ne možemo biti bez nje.''

5 Tad Bog reča Adamu, '' Dok si bio pod Mojom komandom i bio svetao
anđeo, nisi znao za ovu vodu.

6 ''Ali nakon što si prekršio Moju zapovjed, ti ne možeš biti bez vode,
koja ti pere tijelo i čini da rasteš; sad ti je kao i životinjama, i u potrebi
za vodom.''

7 Kad Adam i Eva čuše ove riječi od Boga, gorko plakaše, i Adam umoli
Boga da mu da da se vrati u vrt, i pogleda ga drugi put.

8 Ali Bog reče Adamu, ''Učinio sam ti obećanje; kad to obećanje je

ispunjeno, vratiti ću te u vrt, tebe i tvoje pravedno potomstvo.''

9 I Bog presta pričati sa Adamom

GLAVA XI.

Sjećanje na slavne dane u Vrtu.

TAD Adam i Eva osjetiše da izgaraju od žeđi, i vručine, i tuge.

56
2 I Adam reće Evi, ''Nećemo piti ovu vodu, čak i da umremo. O EVO, kad
ova voda uđe u nas, uvećati će našu kaznu i naše djece, koja će doći
poslije nas.''

3 Oboje Adam i Eva tad povukoše se od vode,i nisu pili ništa od nje, već
došli i ušli u Pećinu Blaga.

4 Ali kad u njoj Adam nije mogao vidjeti Evu; samo je čuo zvuk koji je
činila. Ni ona nije mogla vidjeti Adama, samo je čula ga.

5 Tad Adam plaka, u velikoj tugi, i udari se u grudi, i ustane i kaže Evi,
''Gdje si ti?''

6 I ona mu reče, ''Gle, ja stojim u tami.''

7 Tad on reče njoj, ''Sjeti se svijetle prirode u kojoj smo živjeli, dok smo
boravili u vrtu!

8 ''O Evo! Sjeti se slave koja je počivala na nama u vrtu. O Evo! Sjeti se
drveća koje nas je zasjenjivalo u vrtu dok smo kretali se kroza njega.

9 ''O Evo! Sjeti se da dok smo bili u vrtu, nismo znali ni za noć ni za dan.
Sjeti se drveta života, ispod koga je tekla voda, i koje je djelilo svijetlo
iznad nas! Sjeti se O Evo, zemlje u vrtu, i svijetlosti tamošnje!

10 ''Misli, o misli o vrtu u kome nema tame, dok smo boravili tamo.

11 ''Dok nismo ranije došli u ovu Pećinu Blaga dok tama nas okruživala, i
sad mi ne možemo vidjeti jedno drugo, i sva zadovoljstva ovog života su
došla do kraja.''

57
GLAVA XII.

Kako je tama došla do Adama i Eve

TAD Adam udari se u grudi, on I eva, i jadikovaše cijelu noć do pred

zoru, i uzdahnuše nad dužinom noći u Mijaci (Aprilu).

2 I Adam se udari, i baci se na zemlju u pećini, od gorke tuge, i zbog

tame, i leža tamo kao mrtav.

3 Ali Eva je čula kako je učinio zvuk prilikom pada. I tražila ga je rukama,
i nađe ga kako leži.

4 Tad je bila uplašena, nijema, i osta pri njemu.

5 Ali milostiv Gospod pogleda na smrt Adama, i na Evinu šutnju od

straha od tame.

6 I Riječ Božja dođe Adamu i podiže ga iz mertvih, i otvori Evina usta da

može govoriti.

7 Tad Adam usta u pećini i reče, ''O Bože, gde je svetlo otišlo od nas, i
tama dođe nada nas? Gdje si na ostavio u ovoj dugoj tami? Zašto nas
mučiš time?

8 ''I ova tama, O Gospode, gdje je bila da dođe na nas? Takva je da ne

vidimo jedno drugo.

9 ''Za toliko koliko dugo bismo u vrtu, nismo vidjeli ni znali šta je tama.
Nisam bio sakriven od Eve, niti je ona bila sakrivena od mene, do sada
kad me ne može vidjeti, i tama nije bila nada nama, da nas razdvoji.

10 ''Ali Ona i ja bismo oboje u jarkom svijetlu. Ja vidjeh nju i ona vidje
mene. I sad pošto smo došli u ovu pećinu, tama dođena nas, i razdvoji
nas na dvoje, tako da ja ne vidim nju, niti ona vidi mene.
58
11 ''O Gospodaru, hočeš li nas mučiti ovom tamom?

GLAVA XIII.

Pad Adama. Zašto su noć i dan stvoreni.

TAD bog, koji je milostiv i pun sažaljenja, čuo Adamov glas, On reće
njemu:--

2 ''O Adame, toliko dugo dok je dobar anđeo bio poslušan Meni, jako
svijetlo počivalo je na njemu i na njegovim.

3 ''Ali kad je pogriješio Moje zapovjedi, oduzeo sam mu tu svijetlu

prirodu, i on posta tama.

4 ''I dok je bio u nebesima, u carstvu svijetla, nije znao ništa o tami.

5 ''Ali je pogriješio, i učinih da padne sa nebesa na zemlju, i zato ova

tama dođe na njega.

6 ''I na tebe, O Adame, dok si bio u mom vrtu i poslušan meni, ta je

jasna svijetlost počivala također.

7 ''Ali kad ja ču za tvoje sagrešenje, ja ti oduzeh to jako svijetlo. I iz Moje

milosti, nisam te vratio u tamu, već učinih tvoje tijelo od mesa, preko
koga stavih kožu, kako bi moglo izdržati hladnoću i vručinu.

8 ''Da sam pustio da moj bijes padne teško nada tebe, uništio bih te, i
pretvorio te u tamu, bilo bi kao da sam te ubio.

9 ''Ali mojom milošću, učinio sam te takvim kakav jesi; kad si prekršio
Moje zapovjedi, O Adame, izveo sam te iz vrta, i učinio da dođeš pravo
59
na ovu zemlju, i zapovjedih ti da živiš u ovoj pećini, i tama dođe na tebe,
kao što je na onog koji je prekršio Moju zapovjed.

10 ''Tako, O Adame, ova noć te je prevarila. Neće večito trajati, već

samo za dvanaest sati, kad je gotova, dan će se vratiti.

11 '' Ne uzdiši, stoga, niti se pomjeraj, i ne reci u svom srcu da je ova

tama duga i dugo traje, i ne reci u svom srcu da te ja mučim s njom.

12 ''Osnaži svoje srce, i ne plaši se. Ova tama nije kazna. Već, O Adame,
učinio sam dan, i stavio sunce da daje svijetlost, kako bi ti i tvoja djeca
mogli raditi svoj rad.

13 ''Jer znao sam da ćeš griješiti i prekršivati, i izaći u ovu zemlju. I

nisam te silio, niti slušao tebe, ni šutao, ni osudio te kroz tvoj pad, niti
kroz tvoj izlazak iz svijetla u tamu, niti kovao tebe iz vrta u ovu zemlju.

14 ''Ja te učinih od svijetla; i bio sam voljan da izvedem djecu svjetlosti

iz tebe i nalik tebi.

15 ''Ali ti nisi jednog dana držao Moju zapovjest, dok nisam završio
stvaranje i blagoslovio sve u njemu.

16 ''Tad ti zapovjedih za drvo, da ne jedeš s njega. Ipak znah Satanu, koji

je prevario sebe, da će takođe prevariti tebe.

17 ''Tako ti dadoh na um drvo, da mu ne prilaziš. I rekoh ti da ne jedeš

voće s njega, da ne kušaš, niti da sjedaš pod njega, niti da bereš s njega.

18 ''Da nisam bio i govorio s tobom, O Adame, što se tiče drveta, i da

sam te ostavio bez zapovjedi, i da si grešio –bio bi to Moj prekršaj, jer ti
nisam dao naredbu; ti bi se vratio i krivio Mene za to.

60
19 ''Ali Ja zapovjedio sam ti, i upozorio te, i ti si pao. Tako da Moja
stvorenja ne mogu kriviti mene, već krivnja prebiva na njima samima.

20 ''I O Adame, učinio sam dan za tebe i za tvoju djecu nakon tebe, za
njih da rade, i težače u njemu. I učinio sam noć za njih da se odmore od
svog rada; i za zvijeri poljske da idu noću i traže svoju hranu.

21 ''Ali dio tame sad preostaje, O Adame, i dnevno svijetlo će uskoro se

pojaviti.

GLAVA XIV.

Najranije proroštvo o dolasku Hrista

TAD Adam reče Bogu: '' O Gospodaru, uzmi moju dušu, i daj da ne vidim
ovu sumornost više, ili premjesti me na neko mjesto gdje nema tame.''

2 Ali Gospod Bog reče Adamu, ''Uistinu ti kažem, ova tama će otići od
tebe, svaki dan sam odredio za tebe, do ispunjenja Mog zavjeta, kad ću
te spasti i dovesti nazad u vrt, u prebivalište svijetla koje tražiš, gdje
nema tame. Dovesti ću te, unutar – u kraljevstvo nebesko.''

3 I opet reče Bog Adamu, ''Sva ova bol šta se nađe na tebi zbog tvog
sagrešenja, neće te osloboditi od ruke Satane, i neće te spasti.

4 ''Ali Ja hoću. Kad dođem dole sa nebesa, i postanem tijelo od tvog

potomstva, i uzmeš na Mene slabost od koje ti patiš, tad će tama što je
došla na tebe u ovoj pećini doći na Mene u grobu, kad budem u tijelu
od tvog sjemena.

61
5 ''I Ja, koji sam bezvremen, ću biti predmet računanju godina, i
vremena, i mjeseci i dana, i biti ću ubrojan kao jedan od sinova između
ljudi, u smislu tvog spasenja.''

6 I Bog presta pričati sa Adamom

GLAVA XV

Tad Adam i Eva plakaše i tugovaše zbog riječi Božje ka njima, da će da se

vrate u vrt dok se ne ispune dani određeni za njih, najviše zbog jer Bog
im reče da On mora trpjeti zbog njihovog spasenja.

GLAVA XVI.

Prvo podizanje sunca. Adam i Eva misle da vatra dolazi da ih spali.

POSLIJE ovog Adam i Eva nisu prestajali da stoje u pećini, mole i tuguju,
dok nije jutro svanulo iznad njih.

2 I kad su vidjeli svjetlo da im se vratilo, prestaše se bojati, i očvrsnu u

srcima.

3 Tad Adam poče izlaziti iz pećine. I kad je došao do ulaza u nju, i stavši
okrenu svoje lice ka istoku, i vidje podizanje sunca sa užarenim zracima,
i osjetiše toplotu od njega na tijelu,bio je uplašen od toga, i mislio je u
srcu da ovaj plamen dolazi da ga muči.

62
4 On plaka tad, i udari se u grudi, i pade na zemlju na lice, i učini
zahtjev, govoreći:--

5 ''O Bože, nemoj me mučiti, ni proždrijeti me, već uzmi moj život sa
zemlje.''

6 Jer mislio je da je sunce Bog.

7 Kako je dok je bio u vrtu čuo glas Božji i zvuk koji je On činio u vrtu, i
bojao ga se, Adam nikad nije vidio savršeno svijetlo sunca, ni plamenu
vručinu koja mu je doticala tijelo.

8 Stoga se bojao sunca jer plameni zraci su ga stizali. Mislio je da Bog

misli da ga muči stoga sve dane on je odredio za njega.

9 Adam također reče u svojim mislima, kako Bog nije nas mučio u tami,
možda, on je uzrokovao sunce da ustane i da nas muči vatrenom
vručinom.

10 I dok je tako mislio u srcu, Riječ Božja dođe i reče mu:--

11 ''O Adame, ustani i stani. Ovo sunce nije Bog; već je stvoreno da to
daje svijetlo po danu, o čemu sam to govorio u pećini govoreći, '' da će
svanuće doći brzo, i biti će svijetlo po danu.'

12 ''Ja sam Bog koji te tješio u noći.''

13 I Bog presta da govori Adamu.

GLAVA XVII.

Poglavlje o Zmiji

TAD Adam i Eva izađoše iz otvora pećine, i krenuše ka vrtu.

63
2 Ali kako dođoše blizu njega, pre zapadnih vrata, od kojih Satana dođe
kad prevari Adama i Evu, oni nađoše da zmija postade Satana dolazeći
na vrata, i tužno ližući prašinu, i krivuda na grudima na zemlji, zbog
prokletstva koje je palo na nju od Boga.

3 I iako je prethodno zmija bila najuzvišenijaod svih zvijeri, sad je

promijenjena i postala je ljigava, i najbeznačajnija od svih, i vukla se na
grudima i išla po stomaku.

4 I iako je bila najljepša od svih životinja, bila je promijenjena, i posta

najružnija od njih svih. Umjesto jedenja najbolje hrane, sad je jela
prašinu. Umjesto stanovanja, kao ranije, na najboljim mjestima, sad je
živjela u prašini.

5 I dok je bila najljepša između zvijeri, od kojih su sve stajale nijemo na

njenu ljepotu, sad je bila omražena od njih.

5 I opet, dok je živjela na najljepšim mjestima, na koja sve ostale

životinje dolazile su oda svuda, i gdje je pila, pile su isto, sad, nakon što
je postala otrovna, zbog Božje kletve, sve zvijeri su bježale od njenog
staništa, i nisu htjele piti vodu, već bježahu od nje.

GLAVA XVIII

Smrtna borba sa zmijom

KAD prokleta zmija vidje Adama i Evu, ona nadune svoju glavu, stajući
na repu, i sa očima krvavo crvenim, učini kao da će ih ubiti.

64
2 Išla je pravo na Evu, i trčala za njom; dok je Adam stajao, plakao jer
nije imao štap u ruci da udari zmiju, i nije znao kako da ju usmrti.

3 Sa srcem koje je gorjelo ka Evi, Adam je prišao zmiji, i držao je za rep,

kad se okrenu ka njemu i reče mu:--

4 ''O Adame, zbog tebe i Eve, ja sam gmizava, i idem na stomaku.'' Tad
svojom velikom snagom, baci Adama i Evu i pritisne ih, kao da će ih
ubiti.

5 Ali Bog posla anđela koji je bacio zmiju dalje od njih, i pridigao ih.

6 Tad Riječ Gospodnja dođe zmiji, i reče joj, ''iz prva učinih te glatkom, i
učinih da ideš na stomaku, ali ti nisam oduzeo govor.

7 ''Sad, međutim, budi nijema, i ne pričaj više, ti i tvoja vrsta; jer iz prva,
pad mojih stvorenja se dogodio kroz tebe, i htjela si ih ubiti.''

8 Tad zmija bi pogođena nijemošću, i nije pričala više.

9 I vjetar dođe udari s nebesa naredbom Božijom da odnese dalje zmiju

od Adama i Eve, baciše je na morsku obalu, i spusti se u Indiji.

GLAVA XIX.

Zvijeri se podčiniše Adamu.

ALI Adam i Eva plakaše pred Bogom. I Adam Mu reće:--

2 ''O Bože, kad sam bio u pećini, rekoh ovo Tebi, moj Gospode, da
zvijeri poljske će ustati i progutati me, i oduzeti će mi život sa zemlje.''

3 Tad Adam, zbog toga što ga snađe, udari se u grudi, i pade na zemlju
kao mrtvac, tad dođe k njemu Riječ Božja, koja ga podiže, i reče mu,
65
4 ''O Adame, nijedna od ovih zvijeri neće moći da te povrijedi; jer kad ja
stvorih zvijeri i ostale koji se kreću dovedoh ih tebi do pećine, nisam
dao zmiji da dođe s njima, jer bi ustala protiv tebe, učinila da se bojiš, i
strah bi ti pao na srce

5 ''Jer ja znam da prokleti je bezuman; stoga nisam dao da dođe blizu

tebi sa ostalim zvijerima.

6 ''Ali sad ohrabri svoje srce i ne boj se. Ja sam sa tobom do zadnjeg
dana koji sam odredio za tebe.''

GLAVA XX.

Adam želi da zaštiti Evu

TAD Adam plaka i reče, ''O Bože, premjesti nas na drugo mjesto, da
zmija ne dođe ponovo blizu nas, i ustane na nas. Da ne nađe tvoju
sluškinju Evu samu i ubije je; jer njene oči su gadne i zle.''

2 Ali Bog reče Adamu i Evi, ''Nadalje ne bojte se, neću dati da priđe blizu
vas, odveo sam je dalje od vas, od ove planine; niti ću ostaviti u njoj išta
da vas povrijedi.''

3 Tad Adam i Eva slaviše Boga' i dadoše mu hvalu, i veličaše Ga za to što

ih je izbavio iz smrti.

GLAVA XXI.

Adam i Eva pokušavaju samoubistvo

TAD Adam i Eva krenuše u potragu za vrtom

66
2 I vručina im je pekla lica; i znojili su se od vručine, i plakaše pred
Bogom.

3 Mjesto gdje su plakali bilo je blizu visoka planina, prema zapadnim

vratima vrta.

4 Tad Adam baci sebe dole sa vrha planine; njegovo lice je bilo iskidano
i tijelo oderano; mnogo krvi je tjecalo od njega, i bio je blizu smrti.

5 U međuvremenu Eva je ostala na planini plačući nada njim, ležeći.

6 I ona reče, ''Ne želim da živim poslije njega, jer sve što on uradio je
sebi je zbog mene.''

7 Tad ona baci sebe za njim, i bi izudarana i ogrebana od stijenja, i osta

ležeći kao mrtva.

8 Ali milostivi Bog, koji gleda na svoja stvorenja, pogleda na Adama i

Evu kako ležaše mrtvi, i posla svoju riječ njima, i podiže ih

9 I reče Adamu, ''O Adame, sva ova bijeda koju si donio na sebe, neće
prevagnuti protiv Moje odluke, niti če izmijeniti zavjet od 5500 godina.''

GLAVA XXII.

Adam u vedrijem raspoloženju

Tad Adam reče Bogu, ''Venem se na vručini; umoran sam od hodanja,

nisam sklon ovom svijetu. I ne znam kad ćeš me Ti izvesti iz njega, da
odmorim.''

67
2 Tad Gospod Bog reče mu, ''O Adame, ne može to biti sada, niti kada ti
završiš svoje dane. Tada ću izvesti tebe iz ovog jadnog svijeta.''

3 I Adam reče Bogu, ''Dok sam bio u vrtu nisam znao za vručinu, ni
umor, niti sam kretao unaokolo, niti drhtao, niti bojao se; a sad od kad
sam došao u ovu zemlju, sve te nevolje dođoše na mene.''

4 Tad Bog reče Adamu, ''Tako dugo dok držiš Moje zapovijedi, Moje
svijetlo i Moja milost će počivati na tebi. Ali kad prekršiš Moju
zapovijed, tuga i patnja će te snaći u ovoj zemlji.''

5 I Adam plaka i reče, ''O Bože, ne ostavljaj me zbog ovog, niti udaraj
me sa teškim patnjama, niti mi uzvraćaj prema mojim grijesima; Jer mi,
našom slobodnom voljom, smo sagriješili Tvoju zapovijed, i zaboravili
Tvoj zakon, i tražili da budemo bogovi kao Ti, kad Satan neprijatelj
prevari nas.''

6 Tad Bog reče opet Adamu, ''Jer si donio strah i nevolju u ovu zemlju,
umor i trpljenje zato su tu, penjanje na ovu planinu, i smrt od nje, uzeti
ću sve ovo na Sebe u cilju da te spasim.

GLAVA XXIII

Adam i Eva se spremaju i prave prvi oltar ikad napravljen.

TAD Adam zaplaka više i reče, ''O Bože, imaj milosti na me,tako daleko
da uzmem na Tebe, to što ću raditi.''

2 Ali Bog uze Svoju Riječ od Adama i Eve.

3 Tad Adam i Eva stadoše na noge; i Adam reče Evi ''Spremi se, i ja ću
također spremiti se.'' I ona se pripremala, kako joj Adam reče.

68
4 Onda Adam i Eva uzeše kamenje i staviše ga u obliku oltara; i uzeše
lišće sa drveća van vrta, sa kojim su obrisali, sa strane kamena, krv koju
su prolili.

5 Ali to što je palo na pijesak, uzeše zajedno sa prahom i pomješaše i

ponudiše na oltaru Bogu.

6 Tad Adam i Eva stadoše podno oltara i tugovaše, tako prizivajući Boga,
''Oprosti nam prekršaj (*1) i naš grijeh, i pogledaj nas Tvojim milostivim
očima. Jer kad smo bili u vrtu naše hvale i naše himne išle su pred Tebe
bez prestanka.

7 ''Ali kad smo došli u ovu stranu zemlju, čista hvala nije više bila naša,
ni prava molitva, niti razumijevanje srca, ni mile misli, ni pravi savjet, ni
duboka pronicljivost, ni visoke misli, čak naša svijetla priroda napusti
nas. Ali naša tijela su se promjenila od izgleda u komu su prvo bili, kad
smo stvoreni.

8 ''Sad pogledaj našu krv koja je ponuđena na ovom kamenju, i primi iz

nađih ruku, kao hvalu koju smo uobičajavali pjevati Tebi prvo, kad smo
bili u vrtu.++

I Adam poče upučivati još molbi Bogu.

Napomena

16.1 ORIGINALNA GOSPODNJA MOLITVA NAVODI SE DA JE KORIŠTENA

150 GODINA PRIJE NAŠEG GOSPODA: Naš Oče, Koji si na nebesima, budi
milostiv nama, O Gospode Bože, sveti se Ime Tvoje, i daj da sječanje na
Tebe bude veličano u Nebesima gore i dole na zemlji.

Daj da dođe kraljevstvo Tvoje sad i zauvek. Sveti ljudi od davnina kažu
popusti i oprosti svim ljudima šta god oni uradili meni. I ne uvedi nas u

69
iskušenje, već izbavi nas od zloga; jer Tvoje je kraljevstvo i Ti ćeš vladati
u slavi zauvek i u vijeke, AMEN.

GLAVA XXIV

Jasno proročanstvo o životu i smrti Hrista

Tad milostivi Bog, dobar i koji voli ljude, pogleda na Adama i Evu, i na
njihovu krv, koju su držali kao žrtvu Njemu; bez naređenja od Njega da
tako rade. On se čudio nad njima, i primio njihovu žrtvu.

2 I Bog posla oda sebe svijetlu vatru, i spali žrtvu.

3 Osjetio je miris slatkog mirisa njihovog prinosa, i pokaza im milost.

4 Tad dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu, ''O Adame, kao što si ti prolio
krv, tako ću ja proliti Moju sopstvenu krv kad Ja postanem tijelo od tvog
potomstva; i kao što si ti umro, O Adame, tako ću također ja umreti. I
kao što si ti sagradio olta, tako ću ja za tebe napraviti oltar na zemlji, i
kao što si ti ponudio svoju krv na njemu, tako ću također ponuditi Ja
Svoju krv na oltaru na zemlji.

5 ''I kao što si ti tražio oproštenje kroza krv, tako ću ja učiniti Moju krv
oproštenjem od grijehova, i izbaciti sagrešenje u njoj.

6 ''I sad, vidi, Ja sam prihvatio tvoj prinos, O Adame, ali dani zavjeta,
čime sam te vezao, nisu ispunjeni. Kad budu ispunjeni, tad ću te dovesti
nazad u vrt.

7 ''Sad, stoga, osnaži svoje srce; i kad tuga dođe na tebe, učini Mi žrtvu,
i biti ću ti na uslugi.
70
GLAVA XXV.

Bog se pokazuje kao milostivi i ljubljeni. Ustanovljenje bogosluženja.

ALI Bog je znao šta Adam ima na svom umu, da bi on morao često
ubijati sebe i činiti prinos Njemu svoje krvi.

2 Stoga mu je rekao, ''O Adame, ne ubijaj se kao što si, bacajući sebe sa
te planine.''

3 Ali Adam reče Bogu, ''Bilo mi je na umu da stavim kraj sebi odjednom,
jer sam sagrešio Tvoju zapovjed, i za to što sam izašao iz prelijepog vrta;
i zbog jasnog svijetla koje Si oduzeo od mene, i za hvalu koja je izlazila iz
mojih usta bez prestanka, i zbog svjetlosti koja je prekrivala me.

4 ''Sad, Tvojom dobrotom, O Bože, ne udaljuj od mene sve to, već budi
mi na usluzi svaki put kad umrem, i dovedi me u život.

5 ''I tako biti će znano da Ti si milostiv Bog, koji ne želi da jedan strada;
koji ne voliš da čovjek padne; i koji ne osuđujueš nikog okrutno, teško, i
kroz cijelo uništenje.''

6 Tad Adam osta tiho.

7 I Riječ Božja dođe k njemu, i blagoslovi ga, i utješi ga, i dogovori se s

njim, da će ga On spasiti na kraju dana određenog za njega.

8 Ovo, tad, bi prva žrtva koju je Adam učinio Bogu, i to posta običaj da
se čini.

71
GLAVA XXVI.

Prelijepo proročanstvo o vječnom životu i sreći (v.15). Dolazak noći

TAD Adam uze Evu, i počeše se vračati do Pećine Blaga gde življaše. Ali
kad se približavao i vidio je iz daljine, teška tuga dođe na Adama i Evu
kad je pogledaše.

2 Tad Adam reče Evi, ''Kad smo bili na planini bili smo utješeni Rječju
Božjom kad je pričao s nama; i svjetlost koja je došla sa istoka, sijaše
iznad nas.

3 ''Ali sad Riječ Božja je sakrivena od nas, i svijetlo koje je sijalo iznad
nas je tako promjenjeno da nestaje, i daje da tama i tuga dolaze na nas.

4 ''I natjerani smo da uđemo u ovu pećinu koja je kao zatvor, gdje tama
nas pokriva, tako da smo razdvojeni jedno od drugog; i ti me ne možeš
vidjeti, niti Ja tebe.

5 Kad Adam izgovori ove riječi, oni plakaše i raširiše ruke pred Bogom;
jer bili su puni žalosti.

6 I oni se utjecaše Bogu da donese sunce na njih, da im sija, tako da

tama se ne vraća, i da ne dolaze ponovo da se sakrivaju u kamen. I
htjedoše radije umreti nego vidjeti tamu.

7 Tad Bog pogleda na Adamai Evu i na njihovu veliku tugu, i na sve što
su uradili žarkog srca, na nevolje u kojima su, umjesto prijašnjeg stanja
dobrog bića, i na svu bijedu što dođe na njih u stranoj zemlji.

8 Stoga Bog se nije ljutio na njih; niti bio nestrpljiv s njima; već je bio
dugo trepeljiv i suzdržan prema njima, kao prema djeci koju On je
stvorio.

72
9 Tad dođe Riječ Božja k Adamu, i reče mu, ''Adam, što se tiče sunca,
ako ga ja uzmem i donesem tebi, dani, sati, godine i mjeseci bi došli do
ničega, i savez koji sam ja napravio sa tobom, nikad ne bi bio ispunjen.

10 ''Tad bi ti bio ostavljen u dugoj boli, i spasenje ti ne bi nikad došlo.

11 ''Tako, radije, nosi dugu i mirnu dušu dok živiš noću i danju, do
ispunjenja dana, i vremena kad Moj zavjet dođe.

12 ''Tad ću doći da te spasem, O Adame, jer ja ne želim da ti budeš

nesrećan.

13 ''I kad Ja pogledah na sve dobre stvari u kojima ti prebivaš, i zašto

izlaziš iz njih, tad ću ti voljno pokazati milost.

14 ''Ali ne mogu izmjeniti zavjet što je izašao iz Mojih usta; drugačije bih
te doveo nazad do vrta.

15 ''Kad bude zavjet ispunjen, tad ću ti pokazati i tvom potomstvu

milost, i dovest ću te u zemlju zadovoljstva, gdje nema ni tuge ni bola,
već stalna sreća i zadovoljstvo, i svjetlo da nikad ne prestaje, i slava da
nikad ne prestaje, i prelijepi vrt koji nikad neće proći.''

16 I Bog reče ponovo Adamu, '' Budi dugo strpljiv i uđi u pećinu, jer
tama, koje se bojiš, će biti samo dvanaest sati duga, i kad završi, svjetlo
će se dići.''

17 Tad kad Adam ću ove rijeći od Boga, on i Eva slaviše Boga, i njihova
srca bijahu utješena. Oni se vratiše u pećinu po običaju, dok su suze
tekle im niz oči, tuga i jadikovanje dođoše iz njihovih srca, i oni htjedoše
da njihova duša napusti im tijelo.

73
18 I Adam i Eva stadoše moliti, dok tama noći dođe na njih, i Adam bi
sakriven od Eve, i ona od njega.

19 I ostaše stajati u molitvi.

GLAVA XXVII.

Drugo iskušenje Adama i Eve. Đavo uzima oblik lažne svjetlosti.

KAD Satana mrzitelj svega dobra, vidje kako su nastavili svoju molitvu, i
kako Bog pričao je s njima, i utješio ih, i kako je On prihvatio prinos –
Satan se prikaza u utvari.

2 Počeo je da mijenja svoje snage; u njegovim rukama bijaše plamteća

vatra, i biše u velikom svijetlu.

3 Potom svoje prijestolje stavi blizu ulaza u pećinu, jer nije mogao uči
zarad njihovih molitvi. I on prosu svjetlo u pećinu, dok pećina nije
blistala kroza Adama i Evu; dok snage počeše pjevati hvale.

4 I Satan učini ovo, da kad Adam ugleda svijetlo, da pomisli da je

nebesko svijetlo, i Satanine snage su anđeli; i da Bog posla ih da paze na
pećinu, i da im da svijetlo u tami.

5 Tako da kad Adam izađe iz pećine i vidje ih, Adam i Eva se pokloniše
Satani, tako je prevario Adama, i drugi put ponizio ga pred Bogom.

6 Kad Adam i Eva vidješe svijetlo, misleći da je pravo, oni očvrsnuše u

srcima, i kako su drhtali Adam reće Evi: --

74
7 '' Pogledaj na veliko svijetlo, i na mnoge te što pjevaju himne, i snage
koje stoje vani nisu došle do nas, ne govore nam šta govore, ili odakle
dolaze, ili šta znači to svijetlo, šta su te himne, zbog čega su poslani
ovamo, i zašto ne ulaze.

8 ''Da su od Boga, došli bi kod nas u pećinu, i rekli bi nam njihovu

namjeru.''

9 Tad Adam stane i moli se Bogu sa žarkim srcem, i reče:-

10 ''O Bože, je li u svijetu iko drugi nego Ti, koji si stvorio anđele i
napunio ih svijetlom, i poslao ih da nas čuvaju, koji češ doći s njima?

11 '' Ali vidi, mi vidimo ove snage koje stoje na ulazu u pećinu, oni su u
velikom svijetlu, pjevaju glasne hvale. Ako su oni neki drugi bogovi
pored Tebe, reci mi; i ako su oni poslani od Tebe, obavijesti me o
razlogu kojem si ih poslao.

12. Čim je Adam ovo rekao, tad anđel Božji pojavi se njemu u pećini,
koji mu reče, ''O Adame, ne boj se. Ovo je Satana i njegove snage; on
želi da te zavede kao što te prevario prvi put. Prvi put, bio je sakriven u
zmiji, ali sad je došao po sličnosti anđela svjetlosti, iz razloga, da kad ga
poštivaš, on može očarati te, u prisustvu Boga.

13 Tad anđeo ode od Adama, koji je svezao Satanu na ulazu u pećinu, i

skinuo ga od lažnog prikaza koji je imao, i dovede ga u njegovom
odvratnom obliku Adamu i Evi; koji su se bojali kad su ga vidjeli.

14 I anđel reče Adamu, ''Ovaj odvratan oblik je njegov od kad je Bog

dao da padne sa nebesa. On nije mogao prići ti u njoj; stoga se
preobrazio u anđela svjetlosti.

75
15Tad anđel odvede Satanu dalje i njegove horde od Adama i Eve, i reče
im, ''Ne bojte se, Bog koji vas je stvorio, će vas ojačati.''

16 I anđeo ode od njih

17 Adam i Eva ostaše stajući u pećini, utjeha ne dođe do njih, bili su

razdvojeni u mislima.

18 I kako je dolazilo jutro oni se moliše, i onda odoše da traže vrt. Jer
njihovo srce bi prema njemu, i nisu mogli naći utjehu za to što su ga
napustili.

GLAVA XXVIII

Đavo se pretvara da vodi Adama i Evu do vode da se okupaju.

ALI kad Satana vidje ih, kako idu ka vrtu, on okupi svoje snage, i dođe u
vidu oblaka, s namjerom da ih prevari.

2 Adam i Eva vidješe ga, i mislili su da su anđeli Božji došli da ih utješe

zarad njihovog napuštanja vrta, ili da ih odvedu nazad u njega.

3 I Adam raširi svoje ruke prema Bogu, tražeći od Njega da ga učini da

razumije šta su postali.

4 Tad Satana, mrzitelj svega dobrog, reče Adamu, ''O Adame, Ja sam
anđeo velikog Boga, i vidi snage koje me okružuju.

5 ''Bog me posla i njih da učinim da te dovedem do granice vrta ka

sjeveru; do obale čistog mora, i da okupaš se ti i Eva u njemu, i da
uzdigneš se u prošlo stanje, da se vratiš ponovo u vrt.

76
6 Ove riječi uploviše u srce Adama i Eve.

7 Zasad Bog je držao svoju riječ od Adama, i nije mu dao da razumije iz

prva, već je čekao da vidi njegovu snagu; da li će prevazići kao Evu u
vrtu, ili će on nadvladati.

8 Tad Satana pozva Adama i Evu i reče, ''Vidite, idemo do morske vode,
''i oni krenuše

9 I Adam i Eva slijediše ih na nekoj maljoj udaljenosti

10 Ali kad dođoše do planine sjeverno od vrta, vrlo visoka planina, bez
ijednog koraka ka vrhu nje, Đavo se približi Adamu i Evi, i učini ih da idu
do vrha ustvarno, a ne u viziji, želeći, kao on, da ih baci odozdo i ubije
ih, i da izbriše njihovo ime sa zemlje; tako da zemlja ostane njemu i
njegovim poslušnima samo.

GLAVA XXIX.

Bog saopštava Adamu namjeru Đavola

Ali kad milostivi Bog vidje da Satana želi da ubije Adama na razne
načine, i vidje da je Adam krotak i bez lukavstva, Bog reče Satani jakim
glasom, i prokle ga.

2 Tad on i njegove snage odoše, a Adam i Eva ostaše stajaći na vrhu

planine, odakle vidješe da ispod njih je prostran svijet, veći nego su
mislili. Ali ne vidješe nikog od snaga koje biše s njima.

3 Oni plakaše, oboje Adam i Eva, pred Bogom, i moliše za oproštaj.

77
4 Tad dođe Riječ od Boga k Adamu, i reče mu, ''Znaj i razumij glede
Satane, da on traži da zavede te i tvoje potomke poslije tebe.''

5 I Adam plaka pred Gospodom Bogom, i molio ga i tražio da mu da

nešto iz vrta, kao znak, da bude utješen.

6 I Bog vidje Adamove misli, i posla anđela Mihaela daleko na more koje
je do Indije, da uzme od tamo zlatni štap i donese ga Adamu.

7 Ovo uradi Bog u mudrosti, u smislu da ovaj zlatni štap, bude sa

Adamom u pećini, sija svijetlom u noći oko njega, i da to bude kraj
strahu od tame.

8 Tad anđeo Mihajlo ode po Božjem naređenju, uzme zlatni štap, kako
Bog naredi mu, i donese Adamu.

GLAVA XXX.

Adam prima prva zemaljska dobra.

POSLE, ovih stvari, Bog odredi anđelu Gabrielu da ode do vrta, i kaže
heruvimu koji ga čuva, ''Vidi, Bog mi odredi da dođem u vrt, i da uzmem
prijatan mirisni tamjan, i dam Adamu.''

2 Tad anđeo Gabriel ode dole Božjim određenjem do vrta, i kaže

kerubimu kako Bog zapovjedi mu.

3 Heruvim tad reče, ''Dobro.'' I Gavrilo ode i uze tamjan.

4 Tad Bog naredi anđelu Rafaelu da ode do vrta, i kaže heruvimu da mu

da mirisne smole mira, da da Adamu.

78
5 I anđeo Rafael ode i kaže heruvimo kako Bog mu naredi , i heruvim
reče, ''Dobro.'' Tad Rafael ode i uze miro.

6 Zlatni štapovi su bili iz Indijskog mora, gdje je tamo drago kamenja.

Tamjan je bio sa istočne granice vrta, a smirna sa zapadne granice,
odakle gorčina dođe na Adama.

7 I anđeli donesoše ove tri stvari Bogu, do Drveta Života, u vrtu.

8 I Bog reče anđelima, ''Uronite ih u izvor vode; tad uzmite ih i pospite

njihovu vodu preko Adama i Eve, da mogu biti malo utješeni u svojoj
tugi, i dajte ih Adamu i Evi.

9 I anđeli učiniše kako Bog zapovjedi im, i daše sve te stvari Adamu i Evi
na vrhu planine na koju Satana stavi ih, kad su tražili da učini kraj s
njima.

10 I kad Adam vidje zlatne štapove, tamjan i miro, bio je radostan i

plakao jer je mislio da zlato je uzeto iz carstva odakle je došao, da je
tamjan uzet od jarkog svjetla koje je uzeto od njega, i da miro je uzeto
od tuge u kojoj je bio.

GLAVA XXXI.

Dodatno su se prilagodili Pećini Blaga na treći dan.

POSLIJE ovih događanja Bog reče Adamu, ''Tražio si me nešto iz vrta da

uzmeš, da se utješiš time, i Ja dao sam ti ove tri uspomene kao
utješenje k tebi; da veruješ u Mene i Moj savez s tobom.

79
2 ''Ja ću doći i spasti ću te; i kraljevi će mi donijeti kad budem u tijelu,
zlato, tamjan i izmirnu; zlato kao znak Mog kraljevstva; tamjan kao
znam Moje božanstvenosti; i miro kao znak Mog trpljenja i Moje smrti.

3 ''Ali, O Adame, stavi ovo u pećinu; zlato da ti da svjetlost po noći;

tamjan, da možeš udisati njegov mio miris, i smirnu, da te utješi u tugi.''

4 Kad Adam ću ove riječi od Boga, on slavio ga je pred Njim. On i Eva

veličaše Ga i dadoše mu hvalu, jer je milostivo odnosio se prema njima.

5 Tad Bog zapovjedi trima anđelima, Mihaelu, Gavrilu i Rafaelu,

svakomu da donese šta je on donio, i da daju Adamu. I oni učiniše tako,
jedan po jedan.

6 I Bog zapovjedi Surijelu i Salatielu da uzmu Adama i Evu, i da ih

donesu dole sa vrha visoke planine, i da ih odvedu u Pećinu Blaga.

7 Tamo oni položiše zlato na južnu stranu pećine, tamjan na istočnu

stranu, i izmirnu na zapadnu stranu. Jer otvor pećine bi na sjevernoj
strani.

8 Anđeli tada udobno smjestiše Adama i Evu i odoše.

9 Zlato je imalo sedamdeset štapova, tamjan dvanaest funti (6 kg); i

smirna, tri funte (1.5kg.)

10 To je sotalo Adamu u Pećini Blaga; stoga je zvano ''od skrovišta.'' Ali

prevodioci kažu da je znava ''Pećina od Blaga'', zbog tijela pravednika
koja su bila unutar nje.

11 Ove tri stvari Bog dade Adamu, i treći dan nakon što je izašao iz vrta,
znak trećeg dana Gospodnjeg treba ostati u srcima na zemlji.

80
12 I ove tri stvari, su ostale sa Adamom u pećini, davale su mu svjetlo
po noći, i po danu davalu su mu malo olakšanja od tuge.

GLAVA XXXII.

Adam i Eva ulaze u vodu da se mole.

I Adam i Eva ostaše u Pećini Blaga do sedmog dana; nisu ni jeli plodova
zemaljskih, ni pili vodu.

2 I kad je svanulo osmi dan, Adam reće Evi, ''O Evo, da molimo Boga da
nam da nešto iz vrta, i On posla Svoje Anđele koji su donijeli šta su
željeli.

3 ''A sad, ustani, hajde da idemo do mora vode koje vidimo prvo, i hajde
da stojimo u njoj, moleći Boga da ponovo bude uslužan nam i da nas
vrati u vrt; ili da nam da nešto; ili da nam On da nešto da nas utješi u
nekoj drugoj zemlji od ove u kojoj smo.

4 Tad Adam i Eva izađu iz pećine, odoše i stajaše na obali mora u koje su
ranije uronili sebe, i Adam reće Evi:--

5 ''Dođi, idi dolje do ovog mjesta, i ne izlazi do kraja tridesetog dana,

tad ću doći k tebi. I moli Boga sa žarkim srcem i milim glasom, da nam
oprosti.

6 ''Ja ću ići na drugo mjesto, i uči u njega, i učiniti kao i ti.''

81
7 Tad Eva ode dolje u vodu, kako Adam odredi joj. Adam također ode u
vodu; i oni stajaše moleći; i tražeći Gospodara da im oprosti njihovu
grešku, i da povrati ih u njihovo prijašnje stanje.

8 I tako su stajali moleći, do kraja pet i tridesetog dana.

GLAVA XXXIII

Satana lažno obećava ''jarku svjetlost''

ALI Satana, mrzitelj svega dobrog, tražio ih u pećini, i nije ih našao, iako
tražio je svugdje za njima.

2 Ali našao ih je kako stoje u vodi moleći i mislio u sebi, ''Adam i Eva
stoje u toj vodi moleći Boga da im oprosti njihov prekršaj, i da povrati
njihovo prijašnje stanje, i da ih uzme od moje ruke.

3 ''Ali ja ću zavesti ih tako da oni izađu iz vode, i da ne ispune svoj

zavjet.

4 Tad mrzitelj svega dobra, ne ode Adamu, već ode Evi, i uzme oblik
anđela Božjeg, hvaleći i radujući, i reće joj—

5 ''Mir tebi! Budi zadovoljna i radosna! Bog je na naklonjen vama, i

poslao me Adamu. Donio sam mu radosne vijesti spasenja, i od njega
ispuniti ću ga jasnim svjetlom kao iz prva što je bio.

6 ''I Adam, u svojoj radosti za obnovom, poslao me tebi, da dođeš k

meni, u smislu da te krumišem svjetlom kao njega.

82
7 ''I on reče mi, ''Reci Evi; ako ona ne dođe s tobom, reci joj za znak kad
smo bili na vrhu planine, kako je Bog poslao Svog anđela koji nas je
uzeo i doveo do Pećine s Blagom; i ostavio zlato na južnoj strani; tamjan
na istočnoj strani, i miro na zapadnoj strani. 'Sad dođi k njemu.''

8 Kad Eva ću ove rijeći od njega, ona se veoma obradova. I mislila da

Satanina pojava je stvarna, i izađe iz mora.

9 On ode prije, i ona ga pratila dok nisu došli do Adama. Tad Satana
sakri sebe od nje, i nije ga vidjela više.

10 Ona tad dođe i stade pred Adama, koji je sjedio u vodi i radovao se
Božjem oprostu.

11 I kako ga je ona pozvala, on se okrenuo, našao nju tamo i plakao kad

ju je vidio, i udario se po grudima; i od gorčine žalosti, on potonu u
vodu.

12 Ali Bog pogleda na njega i na njegovu nevolju, i na njega na

poslednjem udisaju. I Riječ Božja dođe s nebesa, podiže ga iz vode, i
reče mu, ''Idi do obale ka Evi.''I kad on dođe do Eve reče joj, ''Ko ti reče
da dođeš ovamo?''

13 Tad ona reče mu razgovor anđela koji se pojavio njoj i dao joj znak.

14 Adam je tugovao, i dade joj do znanja da je to Satana. On tad uze nju

ioboje se vratiše u pećinu.

15 Ova stvari su se dogodile njima po drugi put kad su otišli do vode,

sedam dana nakon njihovog izlaska iz vrta.

16 Postili su u vodi trideset i pet dana; sve skupa četrdeset i dva dana
odkad su napustili vrt.

83
GLAVA XXXIV.

Adam podsječa na stvaranje Evu. On rječito moli za hranu i piće.

I u jutro četrdeset i treći dan, izađoše iz pećine, tužni i plakahu. Njihova

tijela bijahu izgladnjela, i bili su omršavjeli od gladi i žeđi, od posta i
molitve, i od teške tuge zbog njihovog grijeha.

2 I kad su izašli iz pećine odoše na planinu zapadno od vrta.

3 Stajali su i molili i tražili Boga da im oprosti njihove grijehe.

4 I poslije moljenja Adam poče da se utječe Bogu govoreći, ''O moj

Gospode Bože, i moj Stvoritelju, ti si zapovjedio četiri elementa da se
sakupe, i biše sakupljeni tvojim naređenjem.

5 Tad si raširio Svoju ruku i stvorio me iz jednog elementa, koji je prah

zemlje; tad si me doveo u vrt na treći čas, u Petak, i saopštio mi o tomu
u pećini.

6 ''Onda, iz prva, nisam znao noć ni dan, jer imah svjetlu prirodu; niti
me je svjetlo u kojem sam živio napuštalo da bih znao noć i dan.

7 ''Potom , opet, O Gospode, u taj treći čas u kome si stvorio me, doveo
si mi sve zvjeri, i lava, i nojeve, i ptice u vazduhu, i sve stvari koje se
kreću po zemlji, koje Si stvorio u prvi čas prije mene u Petak.

8 ''I Tvoja volja bila je da ih imenujem sve, jedno po jedno, sa

odgovarajučim imenom. I ti dao si mi razumevanje i znanje, i čisto srce i
pravu misao od Sebe, kako bih mogao nazvati ih po Tvom promislu u
odnosu na imenovanje njihovo.
84
9 ''O Bože, Ti si ih učinio poslušnim meni, i naredio da nijedno od njih
prekrše i zastrane, prema Tvojoj zapovjedi, i vlast koju Si dao mi nad
njima. Ali sad one su se odstranile od mene.

10 ''Tad je u taj treći čas u Petak, u kojem si me stvorio, i zapovjedio mi

u pogledu drveta, kojem se nisam ni približavao, niti jeo s njega, jer Ti
reče mi u vrtu, ''Kad okusiš s njega, od smrti ćeš umrijeti.''

11 ''I ako si me kaznio kao što si rekao, sa smrću, trebao sam umrijeti
isti taj trenutak.

12 ''Štaviše, kad si mi zapovjednio u pogledu drveta, nisam prilazio ni

jeo s njega, Eva nije bila sa mnom; Ti nisi je još stvorio, niti Si još uzeo
nju s moje strane; niti je još čula ovo naređenje od Tebe.

13 ''Onda, na kraju trećeg časa u Petak, O Bože, Ti si učinio da

zadrijemam i san dođe na mene, i ja spavah, i bih prevučen snom.

14 ''Tad Ti si povukao rebro s moje strane, i učinio ga po mojoj sličnosti i

slici. Tad ustah, i kad ja vidjeh nju i znah ko je, Ja rekoh, 'Ovo je kost od
moje kosti, i tijelo od mog tijela, stoga ona će biti zvana ženom.'

15 ''Bila je Tvoja dobra volja, O Bože, da si donio drijemež i san nada

me, i da si izveo Evu iz moje strane, dok nije izašla, tako da nisam vidio
kako je stvorena, niti mogu svjedočiti. O moj Gospodarum kako strašna
i velika je Tvoja dobrota i slava.

16 ''I Tvoja dobra volja,O Bože, Ti učini nas oboje sa tijelima od svijetle
prirode, i Ti učini nas dvoje, jednim, i Ti dade nam Svoju milost, i
napunio si nas hvalama tvog Svetog Duha; da ne budemo ni gladni ni
žedni, niti da znamo šta je tuga, ni slabost srca; niti patnja, post, ni
umor.

85
17 ''Ali sad, O Bože, poslije sagrešenja Tvoje zapovjedi i kršenja Tvog
zakona, Ti si izveo nas u stranu zemlju, i uzrokovao patnju, i slabost,
glad i žeđ da nas obuzmu.

18 ''I sad, O Bože, molimo Te, daj nam nešto da jedemo iz vrta, da
zadovoljimo našu glad, i nešto čime ćemo ugasiti žeđ.

19 ''Jer, vidi, mnoge dane, O Bože, mi nismo kušali ništa i pili ništa, i
naše tijelo je sasušeno, i naša snaga je iscrpljena, i san je otišao s naših
očiju od slabosti i plakanja.

20 ''Tako, O Bože, mi se ne usudimo sakupljati išta plodova sa drveća, iz

straha od Tebe. Jer kad sagriješismo iz prva Ti si poštedio nas, i nisi
učinio da umremo.

21 ''Ali sad, mi mislimo u svojim srcima, ako ne jedemo voća sa drveta,

bez Božjeg naređenja, On će nas uništiti ovaj put, i izvući će nas sa lica
zemlje.

22 ''I ako pijemo ovu vodu, bez Božjeg naređenja,On će učiniti kraj s
nama, i isčupati nas odjednom.

23 ''I zato O Bože, došao sam na ovo mjesto sa Evom, molimo Te daj
nam voća iz vrta, da budemo zadovoljeni njime.

24 ''Mi želimo plodove koji su na zemlji, i sve ostalo što nam nedostaje
na njoj.

GLAVA XXXV.

Božji odgovor
86
TAD Bog pogleda na Adama i njegov plač i stenjanje, i Riječ Božja dođe k
njemu, i reče mu:--

2 ''O Adame, kad si bio u Mom vrtu, nisi znao ni za jelo ni piće; niti
slabost, niti patnju; niti mršavost tijela, niti promjenu; niti je san dolazio
na tvoje oči. Ali kako si pogrešio, i došao u ovu stranu zemlju, sva ova
iskušenja dođoše na tebe.

GLAVA XXXVI.

Smokve.

TAD Bog zapovijedi heruvimu, koji je čuvao vrata vrta sa plamenim

mačem u ruci, da uzme nešto voća od smokvinog drveta, i da da
Adamu.

2 Heruvim posluša zapovijed Gospoda Boga, i ode u vrt i donose dve

smokve na dve grančice, svaka smokva visjela je na svom listu; bile su
od dva drveta između kojih Adam i Eva sakriše sebe kad Bog hodaše u
vrtu, i Riječ Božija dođe k Adamu i Evi i reće im, ''Adama, Adame, gdje
si?''

3 A Adam odgovori, ''O Bože, ovdje sam Ja. Kad čuh glas Tvoj, sakrih se,
jer sam go.''

4 Tad heruvim uze dve smokve i donese ih Adamu i Evi. Ali on baci
njima izdaleka, jer nisu smjeli prilaziti blizu heruvimo iz razloga svojih
tijela, da ne prilaze blizu vatri.

87
5 Iz prva, anđeli su drhtali u prisustvu Adama i bojali ga se. Ali sad Adam
je drhtao pred anđelima i bojao ih se.

6 I Adam se približi i uze jednu smokvu, i Eva također dođe i uzme

drugo.

7 I kako ih uzeše u ruke, oni pogledaše na njih, i znaše da su sa drveća

između kojeg su se bili sakrili.

GLAVA XXXVII

Četrdeset i tri dana ispaštanja ne može otkupiti jedan čas grešenja.

TAD Adam reće Evi ,''Ne vidiš li ove smokve i njihovo lišće, sa kojim smo
se pokrili kad smo bili otkriveni od naše svijetle prirode? Ali sad, mi ne
znamo koja bijeda i patnja može doći na nas od jedenja njih.

2 Zato, O Evo, hajde da su uzdržimo i da ih ne jedemo, ti i ja; i hajde da

pitamo Boga da nam da voća od Drveta Života.''

3Tako učiniše Adam i Eva suzdržiše se, i nisu jeli ove smokve.

4 Ali Adam poče moliti Boga i tražiti od Njega da mu da voća od Drveta

Života, govoreći ovako: ''O Bože, kad smo mi pogriješili Tvoju zapovjed u
šesti čas u Petak, bili smo otkriveni od svjetle prirode koju smo imali, i
nismo nastavili biti u vrtu nakon našeg grijeha, više od tri sata.

5 ''Ali na većer, Ti si učinio da izađemo iz njega. O Bože, mi pogriješismo

protiv Tebe jedan sat, i sva ova iskušenja i žalosti su došli na nas do
današnjeg dana.

88
6 ''I ti dani zajedno sa ovim su četrdeset i tri dana, ne mogu iskupiti taj
jedan sat u kome smo pogriješili!

7''O Bože, pogledaj na nas sa očima samilosti, i ne vračaj nam po našim

prekršajima Tvojih zapovjesti pred tobom.

8 ''O Bože, daj nam voće Drveta Života, da ga možemo jesti, i živjeti, i da
se ne vraćamo patnjama i ostalim nevoljama, na zemlji, jer Ti si Bog.

9 ''Kad smo pogriješili Tvoju zapovjed, Ti si učinio da izađemo iz vrta, i

poslao si heruvima da drži Drvo Života, jer bi jeli s njega, i živjeli, i ne
znajući slabost poslije sagrešenja.

10 '' Ali sad, O Bože, vidi, mi smo izdržali sve ove dane, i stvorili patnju.
Učini ovih četrdeset i tri dana jednakim onom jednom satu u kome smo
pogriješili.''

GLAVA XXXVIII.

''Kad 5500 godina se navrši....''

POSLIJE

Ovih stvari Riječ Božja dođe Adamu, i reče mu:--

2 ''O Adame, u pogledu voća Drveta Života, za koje si pitao, Ja ti ga sad

neću dati, već kad 5500 godina se napuni. Tad ću ti dati voće sa Drveta
Života, i ti češ jesti, i živeti večno, ti, i Eva, i tvoje pravedno potomstvo.

3 ''A ovih četrdeset i tri dana ne mogu učiniti odštetu za čas u kojem si
prekršio Moju zapovjed.

89
4 ''O Adame, dajem ti da jedeš drvo smokve u kojem si se sakrio. Idi i
jedi s njega, ti i Eva.

5 ''Neću odbaciti tvoje molbe, niti ću razočarati tvoju nadu, strpi se do

ispunjenja zavjeta koji Ja učinih s tobom.''

6 I Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

GLAVA XXXIX

Adam je svjestan – ali prekasno.

TAD Adam se vrati Evi, i reče joj, ''Ustani, i uzmi smokvu za sebe,a ja ću
uzeti drugu, i hajde da idemo u našu pećinu.''

2 Tad Adam i Eva uzeše svako po smokvu i odoše put pećine; vrijeme je
bilo zalaska sunca; i njihove zamisli učiniše da dugo jedoše voće.

3 I Adam reće Evi, ''Bojim se da jedem ovu smokvu. Ne znam šta se

može mi dogoditi od nje.''

4 I Adam plaka, i stade moliti pred Bogom, govoreći, ''Utoli moju glad,
bez da moram jesti ovu smokvu, jer nakon što je pojedem, šta će biti
bolje od mene? I šta ću željeti i pitati od Tebe, O Bože, kad ga ne
bude?''

5 I opet on reče, ''Bojim se da ga jedem, jer ne znam šta će mi se

dogoditi kroza njega.''

90
GLAVA XL.

Prva ljudska glad.

TAD Riječ Božja dođe Adamu, i reče mu, ''O Adame, zašto se bojiš, ni
postiš ni brineš o ovom? I zašto se ovoga nisi bojao prije nego si
pogrešio?

2 ''Već kad si došao živjeti u ovoj stranoj zemlji, životinjsko tijelo nije
moglo biti na zemlji bez zemaljske hrane, da te ojača i povrati tvoje
snage.''

3 I Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

GLAVA XLI.

Prva Adamova žeđ.

Tad Adam uze smokvu, i stavi je na zlatne štapove. Eva također uze
smokvu, i stavi je na tamjan.

2 I težina svake smokve bi kao u lubenice; jer voće iz vrta je bilo mnogo
veće nego voće sa zemlje.

3 Ali Adam i Eva ostaše stajati i postiti cijelu tu noć, sve do svitanja
jutra.

4 Kad je sunce podiglo se oni behu kod svojih molitvi, i Adam reče Evi,
nakon obavljene molitve:--

91
5 ''O Evo, dođi, hajde da idemo na granicu gledajući južno; do mjesta
gdje rijeke teku, i dijele se na čitiri glave. Tamo ćemo se moliti Bogu, i
pitati ga da nam da da pijemo Vodu Života.

6 ''Jer Bog nas nije hranio Drvetom Života, da ne bismo živjeli. Mi ćemo,
također, pitati ga da nam da Vode Života, da ugasimo žeđ sa njom,
radije nego da pijemo vodu ove zemlje.

7 Kad Eva ću ove riječi od Adama, ona sesloži, i oboje ustaše i dođoše
do južne granice vrta, do obale rijeke vode na maloj udaljenosti od vrta.

8 I oni stajaše i moliše se pred Gospodarem, i pitaše Ga da ih pogleda

jednom, da im oprosti, i da im da što su tražili.

9 Poslije ove molitve njih oboje, Adam poče moliti glasom pred Bogom,
i reče:--

10 ''O Bože, kad sam bio u vrtu vidio sam vodu koja je plovila ispod
Drveta Života, moje srce ju nije htjelo, niti je moje tijelo tražilo da je
pije, niti sam znao za žeđ, jer bio sam živ; i preko toga što sam sad.

11 ''Tako da bih mogao živjeti ja nisam tražio Hranu Života, niti sam pio
Vodu Života.

12 ''Ali sad, O Bože, ja sam mrtav, moje tjelo je presječeno žeđi. Daj mi
Vode Života da mogu piti i živjeti.

13 ''Od Tvoje milosti, O Bože, spasi me ove pošasti i iskušenja, i dovedi

me u drugu zemlju drugačiju od ove, ako Ti nečeš mi dopustiti da živim
u vrtu.''

92
GLAVA XLII.

Obećanje Vode Života. Treće proroštvo o dolasku Hrista.

TAD dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu:--

2 ''O Adame, kao što kažeš, ''Odvedi me u zemlju odmora, 'to nije druga
zemlja od ove, već je kraljevstvo nebesko gdje je jedini odmor.

3 ''Ali ti ne možeš sada uči u njega, već jedino nakon što je tvoj sud
pređen i ispunjen

4 ''Tad ću učiniti da odeš u kraljevstvo nebesko, ti i tvoje pravedno

potomstvo, i dati ću tebi i njima odmor koji si trenutno tražio.

5 ''I ako kažeš, ''Daj mi Vode Života da mogu piti i živjeti'—ne može biti
to danas, već na dan kad ću sići u pakao, i razbiti bakrena vrata, i razbiti
u komade željezno kraljevstvo.

6 ''Tad ću u milosti sačuvati tvoju dušu i duše pravednika, i dati im

odmor u Mom vrtu. I to će biti kad kraj svijeta dođe.

7 ''I opet s obzirom na Vodu Života koju tražiš,neće ti biti data ovaj dan,
već na dan kad ću proliti Moju krv na tvoju glavu u zemlji Golgoti.

8 ''Jer Moja krv će biti Voda Života tebi, u to vrijeme, i ne samo tebi, već
svima od tvog sjemena koji će vjerovati u Mene; da im bude za vječiti
mir.

9 Gospod reče opet Adamu, ''O Adame, kad si bio u vrtu, ova iskušenja
nisu dolazila do tebe

10 '' Ali čim si pogriješio Moju zapovijed , ove patnje dođoše na tebe.

93
11 ''Sad, također, dali tvoje tijelo traži hranu i piće; pij onda vodu koja
teće od tebe na licu zemlje''

12 Tad Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

13 I Adam i Eva hvališe Gospoda, i vratiše se od vodene rijeke do

pećine. Bilo je podne; i kad se povukoše do pećine, vidješe veliku vatru
od nje.

GLAVA XLIII

Đavo podmeće požar.

TAD Adam i Eva se bojaše, i stajaše čvrsto. I Adam reće Evi, ''Šta je ta
vatra u našoj pećini? Nismo ništa učinili u njoj da donese vatru.

2 ''Nismo imali ni kruh da pečemo unutra, niti smo čorbu kuhali. Što se
tiče vatre, ne znamo odakle, niti znamo šta da radimo.

3 ''Ali odkad Bog posla heruvima sa mačem od plamteće vatre koji je

svijetlio u njegovoj ruci, od straha od kog mi padosmo i bismo kao
mrtvaci, nismo vidjeli nešto takvo.

4 ''Ali sad O Evo, ovo je ista vatra koja je bila u kerubimovoj ruci, koju je
Bog poslao da držimo u pećini u kojoj stanujemo.

5 ''O Evo, to je što je Bog ljut na nas, i izvest će nas iz nje.

6 ''O Evo, opet smo pogriješili Njegovu zapovijed u pećini, tako da On je

poslao vatru da spali okolo, i da spriječi da uđemo u nju.

94
7 ''Ako je to tako, O Evo, gde ćemo živjeti? I gde ćemo pobeći pred
licem Gospodnjim? Još, od vrta, On nam neće dati da živimo u njemu,
On nam je oduzeo sve dobre stvari tamošnje; i smjestio nas u ovu
pećinu, u kojoj smo vidjeli tamu, iskušenja i teškoće, dok nismo našli
utjehu.

8 ''A sad nas je doveo u drugu zemlju, tko šta se može dogoditi u njoj? I
tko zna tamu te zemlje može biti veća nego tama ove zemlje?

9 ''Tko zna šta se može dogoditi u zemlji po danu ili noći? I tko zna hoće
li biti daleko ili blizu, O Evo? Hoće li zadovoljiti Boga da nas stavi, možda
daleko od vrta, O Evo! Ili gde će Bog spriječiti nas od gledanja Njega, jer
smo pogriješili Njegovu zapovjed, i jer smo ga molili sve vrijeme?

10 ''O evo, ako Bog nas dovede u stranu zemlju drugu od ove, u kojoj
nađemo utjehu, morao bi naše duše dovesti do smrti, i izbrisati naše
ime sa lica zemlje.

11 ''O Evo, ako smo dalje udaljeni iz vrta Gospodnjeg, gde ćemo Ga
ponovo naći, i pitati ga da nam da zlato, tamjan, smirnu, i nešto voća od
drveta smokve?

12 ''Gde ćemo ga naći, da nas utješi drugi put? Gde ćemo ga naći, da On
misli na nas, u pogledu saveza koji je On učinio na našu korist?

13 I Adam ništa više nije rekao. I oni nastaviše gledati, on I Eva, prema
pećini, i vatri koja je plamsala unaokolo.

14 Ali vatra bi od Satana. On je sakupio drveće i suvu travu, i sakupio i

donio do pećine, i zapalio vatru, u smislu da spali pećinu i što je u njoj.

15 Tako da Adam i Eva bi trebali biti tužni, i on je mislio odsjeći njihovo

povjerenje u Boga, i učiniti da ga zanijeću.

95
16 Ali milost Gospodnja nije davala da spali pećinu, Bog je poslao
anđela oko pećine da ju čuva od takve vatre, dokle ne prestane.

17 I vatra je trajala od podneva do kraja dana. To je bio četrdeset i

četvrti dan.

GLAVA XLIV

Moč vatre nad čovjekom.

Adam i Eva stajaše i gledašu u vatru, i nisu mogli da priđu bliže pećini iz
straha od vatre.

2 I Satana je donosio drveće i bacao ga u vatru, dok plamen nije

narastao visoko, i pokrio celu pećinu, misleći, po svom osobnom mišlju,
da zapali pećinu vatrom. Ali anđel čuvaše je.

3 I nije mogao prokleti Satanu, ni povrijediti ga rečju, jer nije imao

ovlasti nad njim, niti je činio tako sa riječima svojih usta.

4 I tako se anđeo nosio sa njim, bez da je rekao ijednu lošu riječ sve dok
Riječ Božja dođe koji reče Satani, ''Idi odavde, jednom prije prevario si
Moje sluge, a ovaj put tražiš da ih uništiš.

5 ''Da nije bilo moje milosti uništio bih tebe i tvoje snage sa zemlje. Ali
imam strpljenja sa tobom, do svršetka svijeta.''

6 Tad Satan pobeže pred Gospodom. Ali vatra je palila okolo pećine
užareno celi dan; koji je bio četrdeset šesti dan Adam i Eva koji su
proveli kako izađoše iz vrta.

96
7 I kad Adam i Eva vidješe da je vručina vatre se nešto spustila, krenuše
da idu ka pećini da uđu u nju, ali još nisu mogli zbog vreline vatre.

8 Tad oboje počeše plakati zbog vatre koja je odvojila njih od pećine, i
koja im je se približila. I bojali su se.

9 I Adam reče Evi, ''Vidi ovu vatru u kojoj imamo udio: ranije nam je bila
dobra, ali više nije, sad kad smo pogriješili granice stvaranja, i promjenili
naše stanje i naša priroda je promijenjena. Ali ova vatra nije
promijenjena u svojoj prirodi, ni u stvaranju. Zato sad ima moč nad
nama, i kad dođemo blizu nje, prži nam tijelo.

GLAVA XLV

Zašto Satana nije održao svoje obećanje.

POTOM Adam usta i poče moliti Gospoda govoreći, ''Vidi, ova vatra se
ispriječila između nas i pećine u kojoj Ti zapovjedi nam da živimo, a sad
vidi, ne možemo ući u nju.''

2 I Bog ću Adama, i posla mu Svoju riječ, koja kaže:--

3 ''O Adame, vidi ovu vatru! Kako različiti su plamen i vručina od užitaka
u vrtu i dobrih stvari u njemu!

4 ''Kad si bio pod Mojim upravljanjem, sva stvorenja su ti dolazila, ali

nakon što si pogrešio Moju zapovjed, sve ustaše protiv tebe.''

5 Opet Bog mu reče, ''Vidi, O Adame, kako Satana te uzvisio! On te lišio

od božanstva, i uzvišenog stanja kao što sam Ja, i nije ti držao riječ; već,

97
nakon svega, postao tvoj neprijatelj. On je taj koji je učinio ovu vatru
kojom želi da spali tebe i Evu.

6 ''Zašto, O Adame, nije držao svoj dogovor sa tobom, niti jedan dan,
već je oduzeo od tebe slavu koja je bila na tebi—kad si poslušao
njegovu zapovijed?

7 ''Misliš li, Adame, da te on voli kad je uradio pogodbu s tobom? Ili da

te volio i želio te podići na visoko?

8 ''Ali ne, Adame, on nije to učinio iz ljubavi prema tebi, već je htio da
izađeš iz svijetla u tamu, i iz uzvišenog stanja u stanje propadanja; iz
slave u poniženje; iz sreće u žalost; i iz odmora u post i nesvjest.''

9 Bog također reče Adamu, ''Vidi ovu vatru zapaljenu od Satane oko
pećine; vidi ovo čudo koje te okružuje; i znaj da će okruživati tebe i
tvoje potomstvo, kad poslušate njegov zavjet; da će vas mučiti sa
vatrom; i da će te ići u pakao nakon smrti.

10 ''Tad ćete vidjeti gorjenje vatre, koja će pržiti oko vas i vašeg
potomstva. Neće biti izbavljenja od nje vama, već Mojim dolaskom; na
isti način kao što ti ne možeš do pećine, zbog velike vatre oko nje, ne
dok Moja Riječ ne dođe koja će učiniti put za tebe na dan ispunjenja
Moga zavjeta.

11 ''Ne postoji način za tebe sada da dođeš od tamo do se odmoriš, ne

dok Moja Riječ ne dođe, koji je Moja Riječ. Tad će On učiniti put za tebe,
i ti ćeš imati odmor.'' Tad Bog pozva Svojom Rječju vatru što je palila
unaokolo pećine, da se podijeli nadvoje, dok Adam ne prođe kroza nju. I
vatra se podijeli po Božjem naređenju, i put bi učinjen Adamu.

12 I Bog povuće Svoju Riječ od Adama.

98
GLAVA XLVI.

''Koliko puta sam te izbavio iz njegove ruke...''

I Adam i Eva dođoše ponovo do pećine.I kad dođoše između vatre,

Satana baci u vatru vihor, i učini na Adama i Evu da prži užarena vatra;
tako da su njihova tijela bila spržena; i užarena vatra opržila ih.

2 I od gorenja vatre Adam i Eva plakaše glasno i rekoše , ''O Gospodaru,

spasi nas ! Ne ostavi nas da budemo izgoreni i unesrećeni gorenjem ove
vatre, niti traži od nas grijeha za prekršenje Tvoje zapovijesti.''

3 Tad Bog pogleda na njihova tijela, na koja Satana učinio je vatra da ih

prži, i Bog posla svog anđela koji je zaustavio vatru. Ali rane ostaše na
njihovim tijelima.

4 I Bog reče Adamu, ''Vidi Sataninu ljubav za tobom, koji je namjeravao

dati ti božanstvo i veličinu, i vidi, on te prži vatrom, i traži da te uništi sa
zemlje.

5 ''I pogledaj Mene, O Adame, Ja te stvorih, i koliko puta trebam da te

izbavljam iz njegove ruke? Da nisam, ne bi li te on uništio?

6 Bog reče Evi, ''Šta je to što ti je obećao u vrtu, govoreći, 'Kad okusiš sa
drveta, tvoje oči će biti otvorene, i postat ćete kao bogovi, znajući
dobro i zlo. 'Ali vidi! On je spalio vaša tijela sa vatrom, i učinio da kušate
ukus vatre, za ukus vrta, i učinio da vidite plamen vatre, i zlo

Od nje, i moč koju ima nada vama.

99
7 ''Tvoje oči su vidjele dobro koje je on uzeo od vas, i uistinu on je
otvorio vaše oči; i vidjeli ste vrt u kojem ste bili sa Mnom, i također ste
vidjeli zlo koje je došlo na vas od Satane. A božanstvo vam on ne može
dati, niti ispuniti vam to svoje obećanje. Već, on je bio ljut na vas i vaše
potomstvo, koje će doći poslije vas.''

8 I Bog povuče Svoju Riječ od njih.

GLAVA XLVII.

Đavolje spletkarenje

Tad Adam i Eva dođoše u pećinu, još strahujući od vatre koji je oprćila
njihova tijela. I Adam reće Evi:--

2 ''Vidi, vatra je spalila naše tijelo na ovom svijetu; ali kako će biti kad
budemo mrtvi, i kad Satana kazni našu dušu?Nije li naše izbavljenje
predaleko, dok Bog ne dođe, i iz milosti ka nama ispuni svoje
obećanje?''

3 Adam i Eva uđoše u pećinu, blagosiljajući sebe što su ušli još jednom u
nju. Mislili su, da nikad u nju neće uči, kad su vidjeli vatru oko nje.

4 Ali kako je sunce zalazilo vatra je još gorjela blizu Adama i Eve u
pećini, tako da nisu mogli spavati u njoj. Nakon što je sunce zašlo, oni su
izašli iz nje.. To je bio četrdeset i sedmi dan nakon što su izašli iz vrta.

5 Adam i Eva tad dođoše ispod vrha brda do vrta da spavaju, mada nisu
htjeli.

100
6 I oni stajaše i moliše Boga da oprosti ih njihovog grijeha,i oni padoše u
san ispod vrha planine.

7 Ali Satan, mrzitelj dobra, mislio je u sebi: Ako je Bog obećao spasenje
Adamu po zavjetu, a ne da će ga izbaviti iz svih nevolja koje bi padale na
njega – ali nije obećao meni po zavjetu, i neće me izbaviti iz moje
nesreće; dakle ako mu je obećao da će učiniti njega i sve njegovo
potomstvo da stanuju u kraljevstvu u kome sam ja jednom bio – Ja ću
ubiti Adama.

8 Zemlja će se lišiti njega; i biće ostavljena meni samom; tako kad bude
mrtav, neće imati nijednog potomka koji će ostati da naslijedi
kraljevstvo koje će ostati moje sopstveno kraljevstvo; Bog će tada željeti
mene, i On će vratiti me njemu sa mojim snagama.

GLAVA XLVIII

Peto ukazanje Satane Adamu i Evi

POSLIJE ovog Satana pozva svoje snage, koje dođoše k njemu, i oni mu
rekoše:--

2 ''O, naš gospodaru, šta češ činiti?''

3 On tada reče im, ''Vi znate da ovaj Adam, koga Bog napravi iz prašine,
je onaj koji je uzeo naše kraljevstvo. Hajde, da se sakupimo i da ga
ubijemo, ili da bacimo stijenu na njega i na Evu, i smrskamo ih ispod nje.

4 Kad Satanine sluge čuše ove riječi, oni dođoše do dijela planine gdje
Adam i Eva su spavali.

101
5 Tad Satan i njegove sluge uzeše velik stijenu, široku i ravnu, i bez
imalo savjesti, misliše u sebi, ''ako bude rupa u stijeni, kad padne na
njih, rupa u stijeni će doći na njih, i tako će izbjeći i neće umreti.''

6 On tad reće svojim slugama, ''Dignite ovaj kamen, i bacite ga pravo na

njih, tako da se ne odkotrlja od njih negde drugamo. I kad bacite,
bjećite i zadržavajte se.''

7 I oni učiniše kako im ovaj reče. Ali kako je stijena padala dole sa
planine na Adama i Evu, Bog naredi da je postala vrsta pokrova iznad
njih, i ne učini im štetu. I tako bi po Božjem naređenju.

8 Ali kad je stijena pala, cijela zemlja se zatresla, i bi udarena veličinom

stijene.

9 I kako je zatreslo i udarilo, Adam i Eva se probude iz sna, i nađu se

ispod stijena koja ih je natkrivala.Ali nisu znali odkud to, jer su bili
spavali pod nebom, a ne ispod strehe, i kad je vidiše, onin se bojaše.

10 Tad Adam reće Evi, ''Zbog čega se planina savila, i zemlja tresla i
udarala radi nas? I zašto je ova stijena raširila sebe iznad nas kao šator?

11 ''Namjerava li Bog mučiti nas i zatvoriti nas u ovaj zatvor? Ili hoće li
zatvoriti zemlju nada nama?

12 ''On je ljut na nas jer smo izašli iz pećine bez Njegovog naređenja; i
zato što smo učinili tako po svom osobnom promislu, vez pitanja Njega,
kad smo napustili pećinu i došli u ovo mjesto.''

13 Tad Eva reče, ''Ako uistinu, zemlja se tresla zbog našeg spasenja, i
ova stijena oblikovala šator iznad nas zbog našeg sagrešenja, tada jao
nama, O Adame, jer naša kazna će biti duga.

102
14 ''Već ustani i moli Boga da nam kaže u pogledu ovoga, šta je ova
stijena, što se raširila iznad nas kao šator.''

15 Tad Adam ustane i molio se pred Gospodom, da mu ukaže o ovoj

tjeskobi. I Adam tako stajaše moleći do jutra.

GLAVA XLIX.

Prvo proroštvo o uskrsnuću (oživljenju)

TAD riječ Božja dođe i reče:--

2 ''O Adame, tko te savjetovao, kad si izašao iz pećine i došao na ovo

mjesto?''

3 I Adam reče Bogu, ''O Gospodaru, mi dođosmo na ovo mjesto zbog

vreline vatre, koja je došla na nas unutar pećine.''

4 Tad Gospod Bog reče Adamu, ''O Adame, ti se bojiš vreline vatre za
jednu noć, a kako će biti kad budeš stanovao u paklu?

5 ''Sada, O Adame, ne boj se, niti reci u svome srcu da sam raširio
stijenu kao nadstrešnicu iznad tebe, da te mučim tamo.

6 ''Došlo je od Satane, koji je obećao ti božanstvo i veličinu. On je taj

koji je bacio stijenu dole da te ubije njome, i Evu s tobom, kako bi
sprečio te da živiš na zemlji.

7 ''Ali, iz milosti za tobom, baš kao što je ta stijena padala dole na tebe,
ja naredih da oblikuje strehu iznad tebe, i kamen ispod tebe, da se
smanji.

103
8 ''I ovaj znak, O Adame, će se dogoditi Meni na Mom dolasku na
zemlju. Satana će podići židovski narod da Me stave na smrt; i oni će
Me staviti da ležim na stijeni, i staviti veliki kamen na Mene, i ja ću
ostati unutar te stijene tri dana i tri noći.

9 ''Ali na treći dan ja ću oćivjeti ponovo, i biće to spasenje tebi, O

Adame, i tvom potomstvu, da vjeruju u Mene. Ali, O Adame, Ja te neću
izvesti ispod stijene dok tri dana i tri noći ne prođu.

10 I Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

11 A Adam i Eva ostaše ispod stijene tri dana i tri noći, kako Bog reče
im.

12I Bog učini tako jer su oni napustili svoju pećinu i došli do ovog mjesta
bez Božjeg naređenja.

13 Već, nakon tri dana i tri noći, Bog otvori stijenu i izvede ih ispod nje.
Njihovo tijelo je bilo suho, a njihove oči i njihova srca su bila u nevolji od
plača i tuge.

GLAVA L.

Adam i Eva traže da pokriju svoju golotinju

POTOM Adam i Eva odoše pravo i dođoše do Pećine od Blaga, i stadoše

moliti u cijeli taj dan, do većera.

2 I ovo bi na kraju pedesetog dana otkako su izašli iz vrta.

104
3 Adam i Eva ustaše opet i moliše Boga u pećini cijelu tu noć, i tražiše
milost za njih.

4 I kad je dan svanuo , Adam reče Evi, ''Dođi! Idemo i učinimo nešto za
naša tijela, ''

5 I izađoše iz pećine, i dođoše do sjeverne granice vrta, i tražiše nešto

da pokriju svoja tijela s tim. Ali ne nađoše ništa, i ne znaše šta da rade.
Njihova tijela još behu obojena, i oni ne mogahu pričati od hladnoće i
vručine.

6 Tad Adam stade i upita Boga da mu pokaže nešto čime bi pokrio svoje
tijelo.

7 Tad dođe Riječ Božja i reče im, ''O Adame, uzmi Evu i dođi do obale
mora, gdje postiste prethodno. Tamo ćete nači kožu od ovce, čije meso
su pojeli lavovi, i čija koža je ostala. Uzmi ih i učini odjeću za vas, i
obucite se s tim.''

GLAVA LI.

''Koja je njegova ljepota da bi ti trebao slijediti ga?''

KAD Adam ću ove rijeći od Boga, on uze Evu i ukloni se od sjevernog

kraja vrta ka južnije od njega, do rijeke vodene, gdje jednom postiše.

2 Ali kako su išli putem, i prije nego stigoše do tog mjesta, bezumni, je
čuo Riječ Božju koju je pričao sa Adamom o njegovom odijevanju.

105
3 To ga je ljutilo, i on požuri do mjesta gdje ovčje kože su bile, sa
namjerom da ih uzme i baci ih u more, ili da ih spali vatrom, da Adam i
Eva ne nađu ih.

4 Ali upravo kad je htio da ih uzme, Riječ Božja dođe sa nebesa, i

zabrani mu te kože dok Adam i Eva nisu došli blizu njega. Već kako su se
približavali oni su ga se bojali, i njegovog odvratnog pogleda.

5 Tad dođe Riječ Božja Adamu i Evi, i reče im, ''Ovo je onaj koji je bio
sakriven u zmiji, i koji vas je zavarao, i ogolio vas od vaše odjeće
svjetlosti i slave u kojoj ste bili.

6 ''Ovo je onaj koji vam je obećao božanstvo i veličanstvo. Gdje, onda,

je ljepota što bi na njemu? Gdje je njegovo božanstvo? Gdje je njegovo
svjetlo? Gdje je slava koja počiva na njemu?

7 ''Sad njegov izgled je odvratan, on je postao omražen među anđelima,

i dobio je ime Satana.

8 ''O Adame ako bih Ja želio da uzmem od tebe zemaljsku odjeću od

ovčje kože, i da je uništim, i ne bih dao da se pokriješ njome.

9 ''Šta, onda, je njegova ljepota da bi ti trebao slijediti ga? I šta si stekao

slušajući ga? Vidi njegova zla djela i onda pogledaj Me, u Mene, svog
Stvoritelja, i na dobra djela koja učinih tebi.

10 ''Vidi, Ja ga vežem dok ti ne dođeš i vidiš ga i njegovu slabost, da

nimalo moći je preostalo s njim.''

11 I Bog oslobodi ga njegovih okova.

106
GLAVA LII.

Adam I Eva sašivaju prvu košulju.

POSLE ovog Adam i Eva ne rekoše ništa, već plakaše pred Bogom na
račun njihovog stvaranja, i njihovih tijela kojima je potrebna zemaljska
odjeća.

2 Adam reće Evi, ''O Evo, ovo je koža od životinje kojom ćemo se pokriti.
Ali kad trebasmo je staviti na nas, gle, znak smrti će doći na nas, utoliko
što vlasnici ovih koža su umrli, i prošli dalje. Tako ćemo isto mi umrijeti,
i proći dalje.''

3 Tad Adam i Eva uzeše kože, i vratiše se u Pećinu s Blagom, i kad u njoj
biše, oni stadoše i moliše kako su željeli.

4 I razmišljali su kako će napraviti odjeću od tih koža, jer ne imaše

vještine za to.

5 Tad Bog im posla svog anđela da im pokaže kako da izrade. I anđeo

reče Adamu, ''Idi pravo, i donesi nešto palminog trnja.'' I Adam ode, i
donese nešto, kako mu anđeo naredi.

6 Tad anđeo poče pred njima da izrađuje te kože, na način kako se kroji
košulja. I on uze trnje i zabije u kože, pred njihovim očima.

7 Tad anđel stane i moli Boga da trnje u tim kožama budu sakriveni,
kako treba, da bude šivano sa jednim koncem.

8 I tako bi, po Božjem naređenju; one postaše odjeća za Adama i Evu, i

On obuće ih s time.

9 Od tog vremena ogoljenost njihovih tijela je bila pokrivena od pogleda

o očiju jednog i drugog.

107
10 I ovo se dogodi na kraju pedeset i petog dana.

11 Tad Adamovo i Evino tijelo biše pokriveno, oni stajaše i moliše, i

tražiše milost od Gospodara, i oprost i dali su Mu zahvalu za to što je On
imao milosti za njih, i pokrio njihovu golotinju. I nisu prestajali od
molitve cijelu tu noć.

12 Tad kad je mjesec prošao i sunce se diglo, oni slijediše svoju molitvu
po običaju, i tad izađoše iz pećine.

13 I Adam reče Evi, ''Budući da ne znamo šta je zapadno od pećine,

hajde da idemo da vidimo dok je dan.'' Oni idoše pravo i odoše prema
zapadnoj granici.

GLAVA LIII.

Proroštvo o Zapadnim Zemljama

ONI nisu bili daleko od pećine, kad Satana dođe prema njima, i sakrije
se između njih i pećine, u obliku dva gladna lava koja tri dana nisu jela,
oni dođoše prema Adamu i Evi, kao da će ih razderati u komadiće i
pojesti ih.

2 Tad Adam i Eva plakaše, i moliše Boga da ih izbavi iz njihovih kandži.

3 Tad Riječ Božja dođe do njih, i odvede lavove dalje od njih.

4 I Bog reče Adamu, ''O Adame, šta tražiš ti na zapadnoj granici? I zašto
ni napustio tvoje vlastito mjesto na istočnoj granici, u kome je mjesto
tvoga stanovanja?

108
5 ''Sad, hajde, vrati se u pećinu, i ostani u njoj, da te Satana ne zavede,
niti da radi svoju namjeru na tebi.

6 ''Jer u ovoj zapadnoj granici, O Adame, tamo će ići od tebe

potomstvo, koje će napuniti ga; i koji će uprljati sebe sa svojim
grijesima, i sa njihovim pristajanjem zapovjedima Satane, i slijedeći
njegova djela.

7 ''Stoga ću donijeti na njih vode potopa, i zasuti ih sve. Ali ću izbaviti

što je ostalo između pravednih između njih, i dovesti ih u udaljenu
zemlju, i zemlju u kojoj ti živiš sad će ostati pusta i bez ijednog
stanovnika u njoj.''

8 Nakon što Bog ovako govori im, oni odoše nazad do Pećine s Blagom.
Ali tijelo njihovo bi osušeno, i njihova snaga pala je od posta i molitve, i
od žalosti koju su osjetili jer su pogriješili prema Bogu.

GLAVA LIV.

Adam i Eva idu istraživati .

POTOM Adam i Eva stadoše u pećini i moliše cijelu noć do jutarnjeg

svitanja. I kad se diglo sunce oboje izađoše iz pećine; njihove glave
klonuše od težine žalosti, i nisu znali kuda idu.

2 I hodaše tako do južne granice vrta. I počeše ići tom granicom dok
nisu stigli do istočne granice preko koje dalje nije bilo prostora.

109
3 I heruvim koji je čuvao vrt je stajao na zapadnim vratima, i čuvao ih od
Adama i Eve, da ne dođu odjedanput iznenada u vrt. I heruvim je kružio
okolo, kao da će ih usmrtiti; prema zapovjedi Božjoj kako mu je dato.

4 Kad Adam i Eva dođoše do istočne granice vrta—mislili su u srcima da

heruvim ne gleda.. kako su stajali na vratima i htjeli ući, odjednom dođe
heruvim sa plamenim mačem vatre u svojoj ruci, i kad ih je vidio, on
krenu pravo da ih ubije. Jer bojao se da Bog ga ne uništi ako oni uđu u
vrt bez Njegovog naređenja.

5 I mač od heruvima izgledao je izdaleka plamtiješe. Ali kad se uzdigao

iznad Adama i Eve, plamen nije plamtio pravo.

6 Stoga je heruvim mislio da je Bog milostiv ka njima, i da će ih dovesti

nazad u vrt. I heruvim stajaše čudeći se.

7 Nije mogao ići u nebo da sazna Božju odredbu prema njihovom

puštanju u vrt, on stoga ostaše stajati s njima, bespomoćan kao da je
dio s njima, jer se bojao ako uđu u vrt bez dolvole Božje, koji će potom
uništit ga.

8 Kad Adam i Eva vidješe heruvima dolazeći ka njima plamenim mačem

u ruci, oni padoše na lica od straha, ko mrtvi.

9 Tad nebesa i zemlja se potresu; i drugi heruvim dođe dole sa neba do

heruvima koji je čuvao vrt, i vidi ga začuđenog i nijemog.

10 Tad opet drugi anđeli dođoše dolje do mjesta gdje Adam i Eva biše.
Oni behu podeljeni između sreće i žalosti.

11 Bili su zadovoljni, jer su mislili da Bog je umilostivio Adama, i htio da

ga vrati u vrt; i htio da povrati ga u zadovoljstvo koje je jednom uživao.

110
12 Ali žalili su Adama, jer je pao kao mrtav čovjek, on i Eva, i oni rekoše
u svojim mislima, ''Adam nije umro u ovom mjestu; već Bog ga usmrtio,
jer je došao na ovo mjesto, i htio da uđe u vrt bez Njegovog
dopuštenja.''

GLAVA LV.

Sukob Satane.

TAD dođe Riječ Božja Adamu i Evi, i podiže ih iz njihovog mrtvog stanja,
govoreći im, ''Zašto ste došli ovamo? Da li namjeravate da idete u vrt, iz
koga sam vas istjerao? to ne može biti danas; već jedino kas zavjet koji
Ja učinih s vama bude ispunjen.''

2 Tad Adam, kad je čuo Riječ Božju, i lepršanje anđela koje on nije vidio,
već samo čuo zvuk od njih ušima, on i Eva plakaše, i reče anđelima:--

3 ''O Duhovi, koji ćekate na Boga, pogledajte me, i na moje biće koje ne
može vas vidjeti! Jer kad sam bio i prijašnjoj svijetloj prirodi tad sam vas
mogao vidjeti. Pjevao sam hvale kao i vi, i moje srce je bilo daleko iznad
vas.

4 ''A sad, kako sam pogriješio, svijetla priroda je otišla od mene, i došao
sam do ovog jadnog stanja. I sad da li dolazim ovdje, gde ne mogu da
vas vidim, i vi ne služite me kao što ste željeli. Ja sam postao životinja.

111
5 ''I sad O anđeli Božiji, pitajte Boga sa mnom, da povrati me gde sam
bio ranije, da me spasi iz ove bijede, i da ukloni od mene kaznu smrti
koju je sproveo On na meni, zbog sagrešenja prema Njemu.''

6 Tad, kad anđeli čuše ove riječi, oni žalovahu nada njim, i prokleše
Satanu koji je prevario Adama, jer je došao iz vrta do bijede, iz života u
smrt; iz mira u nevolju, i iz zadovoljstva u stranu zemlju.

7 Tad anđeli rekoše Adamu, ''Ti si slušao Satanu, i zaboravio Riječ Božju
koji te stvorio, i ti si vjerovao da Satana će ispuniti šta ti je obećao.

8 ''A sad, O Adame, dati ćemo ti na znanje, šta dođe na nas kroza njega,
prije njegovog pada sa neba.

9 ''On sakupio je svoje sluge, i zaveo ih, obečavajući im da će im dati

veliko kraljevstvo, božansku prirodu, i druga obećanja on učini njima.

10 ''Njegove sluge vjerovaše da njegova riječ je istina, tako mu

pristupiše, i odrekoše se slave Božije.

11 ''On tad posla po nas prema naredbi u kojoj mi treba da dođemo

pod njegovu zapovijed, i da slušamo njegova uzaludna obećanja. Ali mi
nismo htjeli, i nismo poslušali njegov savjet.

12 ''Onda nakon što se borio sa Bogom, i djelovao pravo sa Njim, on

sakupi svoje sluge, i učini rat sa nama. I da nije bilo Božije snage koja je
sa nama bila, mi ne bismo prevladali protiv njega da ga zbacimo sa
nebesa.

13 ''Ali kad je pao od nas, bilo je veliko zadovoljstvo na nebesima, jer je

otišao od nas. Jer da je nastavio na nebesima, ništa, niti jedan anđeo ne
bi ostao na njima.

112
14 ''Ali Bog u Svojoj milosti, izvede ga između nas na ovu mračnu
zemlju, jer on posta tama sama i činitelj nepravde.

15 ''I on je nastavio, O Adame, da čini rat sa tobom, i da prevari te i da

učini da izađeš iz vrta, na ovu stranu zemlju, gdje sva iskušenja su došla
tebi. I smrt, koju Bog donese na njega on također donese na tebe, O
Adame, jer ti si ga slušao, i pogrešio protiv Boga.''

16 Tad anđeli se radovaše i veličaše Boga, i pitaše Ga da ne uništi

Adama ovaj put, jer je tražio da uđe u vrt, već da se nosi s njim do
ispunjenja obećanja, i da mu pomogne na ovom svijetu dok ne bude
slobodan od Satanine ruke.

GLAVA LVI.

Poglavlje o božjem utješenju.

TAD dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu:--

2 ''O Adame, pogledaj na vrt užitka i na ovu zemlju ropstva, i vidi anđele
koji su u vrtu koji je pun njih, i vidi sam na ovu zemlju, sa Satanom koga
si slušao.

3 ''Da si bio potčinjen, i poslušan Meni, i držao Moju Riječ, bio bi sa

Mojim anđelima u Mom vrtu.

4 ''Ali kada si pogrešio i poslušao Satanu, postao si njegov gost među

njegovim anđelima, koji su puni bezumlja, i ti dođe na ovu zemlju, koja
ti donosi trnje i čkalj.

113
5 ''O Adame, pitaj onog koji te zaveo, da ti da božansku prirodu koju ti
je obećao, ili da ti napravi vrt kao što sam Ja učinio za tebe, ili da te
ispuni sa svijetlom prirodom sa kojom sam te ispunio.

6 ''Pitaj ga da ti načini tijelo kao jedno što sam ti ja napravio, ili da ti da

dan odmora kao što sam tebi dao Ja, ili da stvori unutar tebe razumnu
dušu, kao što sam ja stvorio tebi, ili da te ukloni odavde na neku drugu
zemlju nego ovu koju sam ti Ja dao. Ali, O Adame, on neće ispuniti niti
jednu od stvari koje ti rekoh.

7 ''Priznaj, onda, Moju naklonost prema tebi, i Moju milost na tebi,

Moje stvorenje, da ti nisam vratio za tvoj prekršaj prema Meni, već u
Mom sažaljenju za tobom Ja ti obečah da na kraju velikih pet i pol dana
Ja ću doći i spasti te.''

8 Potom Bog ponovo reče Adamu i Evi, '' Ustanite i idite odavde, da
heruvim sa vatrenim mačem u ruci ne uništi vas.''

9 I Adamovo srce bijaše utješeno sa Božjim rječima ka njemu, i on slavio

ga pred Njim.

10 I Bog naredi svojim anđelima da prate Adama i Evu do pećine sa

radošću, umjesto straha koje je došlo na njih.

11 Tad anđeli uzeše Adama i Evu, i dovedoše i dolje sa planine do vrta,

sa pjesmama i psalmima, dok ih nisu doveli do pećine. Tamo anđeli
počeše da tješe i ohrabruju ih, i potom otidoše od njih prema nebu, ka
njihovom Stvoritelju, koji ih je poslao.

12 Ali, nakon što anđeli odoše od Adama i Eve, dođe Satana, sa

besramnim licem, i stade na ulazu pećine u kojoj su bili Adam i Eva. On
tada pozva Adama i reče, ''O Adame, dođi, daj da pričam s tobom.''

114
13 Tad Adam izađe iz pećine, misleći da je jedan od Božjih anđela koji je
došao da mu da dobar savjet.

GLAVA LVII.

''Zato sam pao...

ALI kad Adam izađe i vidje njegov odvratan izgled, bojao ga se, i reče
mu, ''Tko si ti?''

2 Tad Satana odgovori i reče mu, ''Ja sam, koji je sakrio sebe u zmiju, i
koji je govorio sa Evom, i prevario je dok nije poslušala moju zapovijed.
Ja sam onaj koji je poslao nju, kroz smišljeni govor, da zavede tebe, dok
ti i ona ste jeli voće sa drveta, i vi izađoste pod zapovjedi Božjom.

3 Ali kad Adam ču ove riječi od njega, on mu reče, ''Možeš li mi ti

načiniti vrt kao Bog što učini za me? Ili možeš li me obuči u istu svijetlu
prirodu u kojoj Bog obukao me?

4 ''Gdje je božanstvena priroda koju si obećao mi? Gdje je taj pošten

tvoj govor, koji si držao sa nama iz prva, kad smo bili u vrtu?''

5 Tad Satana reče Adamu, ''Misliš li, da kad sam govorio o bilo čemu, da
ću ikad donijeti i ispuniti moju riječ? Nije tako. Ja sam nikad nisam
mislio da ću ostvariti šta sam pitao.

6 ''Zato sam pao, i jesam li učinio tvoj pad za to što sam sam pao, i s
tobom, tko god uzme moj savjet, stoga pada.

115
7 ''Ali sad, O Adame, zbog tvog pada ti si pod mojom vlašću, i ja sam
kralj iznad tebe, jer ti si poslušao me, i pogriješio protiv Boga. Niti će biti
ikakovog izbavljenja iz moje ruke do vremena koje je obećao Bog.''

8 Opet on reče, ''Utoliko kako mi ne znamo dan dogovoreni između

tebe i Boga, niti sat u kojem ćeš biti izbavljen, iz tog razloga mi ćemo
uvećati rat i ubojstvo nad tobom i tvojim potomstvom nakon tebe.

9 ''To je naša volja i naše zadovoljstvo, da ne ostavimo sinove čovječje

da nasljede naše mjesto u nebesima.

10 Jer to naše obitavalište, O Adame, je u goručoj vatri, i mi nećemo

prestati činiti naše zlo, niti jedan dan niti jedan sat. I ja, O Adame, ću
posijati vatru na tebe kad dođeš u pećinu u kojoj živiš.''

11 Kad Adam ču ove riječi on plaka i tugova, i reče Evi, ''Čuj šta on kaže,
da neće ispuniti ništa što ti je obećao u vrtu. Da li je on stvarno postao
kralj nada nama?

12 ''Ali pitati ćemo Boga, koji nas je stvorio, da izbavi nas iz njegovih
ruku.''

GLAVA LVIII

''Na zalasku sunca 53-eg dana...''

TAD Adam i Eva raširiše svoje ruke Bogu, moleći i utječući mu se da

odvede Satanu dalje od njih, da im ne čini nasilja, i da ne čini da
zaniječu Boga.

116
2 Tad Bog posla im svog anđela, koji odvede Satanu dalje od njih. Ovo
se dogodi oko zalaska sunca, na pedeset i treći dan nakon što su izašli iz
vrta.

3 Tad Adam i Eva odoše u pećinu, i stadoše i okrenuše svoja lica prema
zemlji, da mole Boga.

4 Dok su molili Adam reče Evi, ''Vidi, ti si vidjela koja iskušenja su nas
snašla u ovoj zemlji. Dođi, hajde da ustanemo, i pitamo Boga da nam
oprosti naše grijehe koje smo učinili, i nećemo izlaziti do kraja
četrdesetog dana. I ako umremo ovdje, On će nas spasiti.''

5 Tad Adam i Eva ustaše, i zajedno moliše Boga.

6 Oni ostaše tako moleći u pećini, niti su izlazili iz nje, po noću ili danju,
dok njihove molitve ne iziđoše iz njihovih usta, kao plamen vatre.

GLAVA LIX.

Osmo ukazanje Satane Adamu i Evi

ALI Satana, mrzitelj svega dobra, nije im dozvolio da završe svoje

molitve. On pozva svoje sluge, i oni dođoše, svi oni. On tada reče im,
''Odkad Adam i Eva, koje smo prevarili, su se složili zajedno da mole
Boga noću i danju, da mu se utjeću da ih izbavi, i kako neće izaći iz
pećine do kraja četrdesetog dana.

2 ''I kako će oni nastaviti njihove molitve kako su se dogovorili, kako bi

ih On izbavio iz naših ruku, i da ih povrati u prijašnje stanje, vidite šta

117
ćemo raditi s njima.'' I njegove sluge mu rekoše, ''Vlast je tvoja, o naš
gospodaru, da činiš šta kažš. ''

3 Tad Satan, velik u poročnosti, uze svoje snage i dođe u pećinu, u

tridesetoj noći od četrdeset i jednog dana, i on udari Adama i Evu, dok
ih nije ostavio mrtve.

4 Tad dođe Riječ Božja ka Adamu i Evi, koji ustaše od svoje patnje, i Bog
reče Adamu, ''Budi jak, i ne boj se njega koji je upravo došao kod tebe.''

5 Ali Adam plaka i reče, ''Gdje si bio, O moj Bože, da oni udariše me
takvim udarcima, i da ove muke dođoše na nas, na mene i Evu, tvoju
sluškinju?''

6 Tad Bog reče mu, ''O Adame, vidi, on je gospodar i vlasnik svega što ti
imaš, on koji kaže, onaj koji će ti dati božanstvenost. Odkud ova ljubav
za tobom? I gdje je dar koji je on obećao?

7 ''Jednom ga je zadovoljilo, O Adame, da dođe tebi, da te utješi, da te

ojača, i da se raduje sa tobom, i da pošalje svoje snage da te čuvaju, jer
si slušao ga, i išao si za njegovim savjetom, i prekršio si Moju zapovijest i
slijedio njegov nalog?

8 Tad Adam plaka pred Gospodom i reče, ''O Gospode jer sam
pogriješio malo, Ti si ljuto kaznio me za to, molim te izbavi me iz
njegovih ruku, ili imaj milosti ka meni, i uzmi moju dušu iz mog tijela sad
u ovoj stranoj zemlji.''

9 Tad Bog reče Adamu, ''da je samo ovo zapomaganje i molitve bile
ranije, prije nego si pogriješio! Ti bi imao odmora od nevolja u kojim si
sad.''

118
10 Ali Bog imade strpljenja sa Adamom, i dozvoli mu i Evi da ostanu u
pećini dok se napuni četrdeset dana.

11 Što se tiče Adama i Eve, njihova snaga i tijela povukoše se od posta i

molitve, od gladi i žeđi, jer nisu probali ništa hrane ni pića odkad su
napustili vrt, niti je njihovo tijelo bilo još dovedeno u stanje, i nisu imali
snage preostale da nastave molitvu zbog gladi, do kraja sljedećeg dana
posle četrdesetog. Bili su pali u pećini, i što govora izađe iz njihovih
usta, su bile samo hvale.

GLAVA LX.

Đavo se pojavljuje kao starac. On nudi ''mjesto za odmor.''

TAD osamdeset i devetog dana, Satana dođe do pećine, odjeven u

odjeću svjetlosti, i opasan svjetlim pojasom.

2 U njegovoj ruci bi palica svjetlosti, i izgledao je najviše odvratno, ali

njegovo lice je bilo prijatno i njegov govor sladak,

3 Tako se preobrazio u smislu da zavede Adama i Evu, i da učini da izađu

iz pećine, nakon što su napunili četrdeset dana.

4 Jer reče on u sebi, ''Sad kad su napunili četrdeset dana posta i

molitve, Bog će ih vratiti u prijašnje stanje, ali ako ne učini tako, On će
im i dalje biti na usluzi, iako nije bio milostiv na njih, On će im još dati
nešto iz vrta da ih utješi, kao ranije pre dvaput.''

5 Tad Satana približi se blizu pećini u zgodnoj prilici, i reče;--

119
6 ''O Adame, ustani, stani, ti i Eva, i kreni sa mnom, ka dobroj zemlji, i
ne plaši se. Ja sam meso i kost kao ti, i iz prva ja sam stvorenje koje je
Bog stvorio.

7 ''I bilo je tako, da kad me On stvorio, On stavio me u vrt na sjever, na

granicu svijeta.

8 ''I On reče mi, ''Budi ovdje!' I ja sam živio tamo prema Njegovoj Riječi,
niti sam prekršio Njegovu zapovjed.

9''Tad On učini da zadrijemam, i On dovede tebe, O Adame, iz moje

strane, ali nije učinio da živiš sa mnom.

10 ''Ali Bog uze te svojom božanskom rukom, i stavi te u vrt istočno.

11 ''Tad ja sam se žalio zbog tebe, jer Bog te uze iz moje strane, a nije
dao da živiš sa mnom.

12 ''Već Bog mi reče: 'Ne žali se zbog Adama, kojeg izvedeh od tebe,
nevolja mu neće doći.

13 ''Zasad Ja sam izveo iz njega pomočnicu za njega, i dao sam mu

radost čineći tako.''

14 Tad Satana opet reče, ''Ja ne znam kako ti je u ovoj pećini, niti išta od
iskušenja dođe na tebe dok Bog nije rekao mi, ''Vidi, Adam je pogrešio,
on koga sam izveo iz tebe, i Eva također, koju sam izveo iz njegove
strane, i izveo sam ih iz vrta, učinio sam da žive u zemlji tuge i bijede, jer
su prekršili protiv Mene, i poslušao Satanu. I vidi, oni su na patnjama do
ovog dana , osamdesetog.'

120
15 ''Tad Bog mi reče, 'Ustani, idi njima, i učini da oni dođu na tvoje
mjesto, i ne muči se što Satana dolazi njima, da nanese im bol. Oni su
sada u velikoj nevolji, i leže bespomoćni od gladi.'

16 ''I dalje on reče mi, 'Kad si ih doveo sebi, daj im da jedu od voća
Drveta Života, i daj im da piju vode mira, i obuci ih u odjeću svjetlosti, i
povrati ih u njihovo ranije stanje milosti, i ne ostavljaj ih u patnji, jer oni
dođoše iz tebe. Ali ne žali za njima, niti kaji se za to što dođe na njih.

17 ''I kad čuh ovo, bilo mi je žao, i moje srce nije moglo strpljivo
podnositi zbog tvog spasenja, O moje dijete.

18 ''Već, O Adame, kad ja čuh ime Satane, bojao sam se, i rekoh unutar
sebe, neću izaći, da me ne prevari, kao što je moju djecu, Adama i Evu.

19 ''I ja rekoh, 'O Bože, kad odem svojoj djeci, Satana će me sresti na
mom putu, i ratovati sa mnom, kao što je protiv njega.'

20 ''Tad Bog reče mi, ''Ne boj se, kad ga nađeš, udari ga sa štapom koji
je u tvojoj ruci, i ne boj se njega jer ti si stariji, i on neće preći protiv
tebe.'

21 'Tad ja rekoh,' O moj Gospode, Ja sam star, i ne mogu ići. Pošalji

svoje anđele da ih dovedu.'

22 ''Ali Bog mi reče, 'Anđeli, zaista, nisu kao oni, i oni neće htjeti doći sa
njima. Ali ja sam odabrao tebe, jer su oni tvoji potomci, i kao ti, i
poslušati će šta ti kažeš.'

23 ''Bog mi dalje reče,'Ako nemaš snage da hodaš, Ja ću poslati oblak da

ponese tebe i olakša ti ulaz u pećinu, onda će oblak se bratiti i ostaviti
tebe tamo.

121
24 ''I ako oni dođu s tobom, Ja ću poslati oblak da ponese tebe i njih.'

25 ''Tad On naredi oblaku, i ponese me i donese vama, i vrati se.

26 ''I sad O moja djeco, Adame i Evo, pogledajte na moju od inja kosu i
na moje slabo stanje, i na moj dolazak iz udaljenog mesta. Dođite,
dođite sa mnom, ka mjestu odmora.''

27 Tad on poče da plače i jeca pred Adamom i Evom, i njegove suze

padaše na zemlju kao voda.

28 I kad Adam i Eva podigoše svoje oči i vidješe njegovu bradu, i čuše
njegov sladak govor, njihova srca omekšaše prema njemu, oni
poslušaše ga, jer vjerovaše da je istinit.

29 I izgledalo je njima da je on zaista njihov rođak, kad oni vidješe

njegovo lice kao njihovo vlastito, i vjerovaše mu.

GLAVA LXI.

Oni počeše da slijede Satanu.

TAD on uze Adama i Evu za ruku, i poče da ih izvodi iz pećine.

2 Ali kad su bili na malo da izađu iz nje, Bog je znao da Satana ih je

prešao, i izveo ih od tamo nakon četrdeset dana, da ih odvede u neko
udaljeno mesto, da ih uništi.

3 Tad Riječ Gospoda Boga opet dođe i prokle Satanu, i izvede ga od njih.

4 I Bog poče govoriti sa Adamom i Evom, govoreći im, ''Šta vas je učinilo
da izađete iz pećine, na ovo mjesto?''
122
5 Tad Adam reče Bogu, ''Da li si ti stvorio čovjeka pre nas? Jer kad bismo
u pećini odjednom dođe nam dobri stariji čovek koji nam reče, ' Ja sam
poslanik od Boga vama, da vas odvedem u neko mjesto odmora.'

6 ''I mi vjerovasmo, O Bože, da je on poslanik od Tebe, i mi izađosmo s

njim, i nismo znali da li da idemo s njim.''

7 Tad Bog reče Adamu, ''Vidi, to je otac zlid djela, koji je izveo tebe i Evu
iz Vrta Zadovoljstva. I sad, uistinu, i sad kad je on vidio tebe i Evu oboje
skupljeni zajedno u postu i molitvi, i da nisi izašao iz pećine prije
završetka četrdesetog dana, on je želio da vam učini trud uzaludnim, da
prekine vaše uzajamne veze, da odsiječe svu nadu od vas, i da vas
izvede na neko mjesto gde može da vas uništi.

8 ''Jer nije bio sposoban da učini išta vama, dok se nije pojavio u vašoj
sličnosti.

9 ''Zato je došao sa licem nalik vašem, i počeo da vam daje znakove kao
da su svi istiniti.

10 ''Ali u mojoj milosti i sa milošću koju imam Ja ka vama, nisam mu

dozvolio da vas uništi, već odvedoh ga dalje od vas.

11 ''Sad, stoga, O Adame, uzmi Evu, i vrati se u pećinu, i ostani u njoj do

sutra nakon četrdesetog dana. I kad izađete, idite prema istočnim
vratima vrta.''

12 Tad Adam i Eva veličaše Boga, i hvališe i blagosloviše Ga za

izbavljenje koje učini za njih. I vratiše se prema pećini. Ovo se dogodi na
večer trideset i devetog dana.

123
13 Tad Adam i Eva ustaše i sa velikom revnošću, moliše Boga, da budu
iznešeni van njihove želje za snagom, jer njihova snaga ih je napustila,
kroz glad i žeđ i molitvu. Ali oni gledaše cijelu tu noć moliše do jutra.

14 Tad Adam reče Evi, 'Ustani, idemo prema istočnim vratima vrta kako
Bog reče nam.''

15 I oni izrekoše svoje molitve kao što su činili svaki dan, i izađoše iz
pećine, i odoše blizu istočnih vrata vrta.

16 Tad Adam i Eva stadoše i moliše, i tražiše Boga da ih ojača, i da im

pošalje nešto da utole svoju glad.

17 A kad završiše svoje molitve, oni ostaše gdje su bili zbog njihove
iscrpljene snage.

18 Tad dođe Riječ Božja ponovo, i reče im, ''O Adame, ustani, idi i
donesi brzo dve smokve.''

19 Tad Adam i Eva ustaše, i odoše dok se nisu privukli blizu pećine.

GLAVA LXII

Dva voćna drveta

ALI Satana zli beše zavidan, zbog utješenja koje im Bog da.

2 Tako ih presrete, i ode u pećinu i uze dve smokve, i spali ih van

pećine, tako da Adam i Eva ne nađu ih. Također je imao na umu da ih
uništi.

124
3 Ali milošću Božjom, čim te dve smokve biše u zemlji, Bog pobjedi
Satanin savjet koje im dade, i učini ih u dva voćna stabla, koja su
zasjenjivala pećinu. Jer Satan ih je spalio na istočnoj strani od njih.

4 Tad kada dva stabla behu narasla, i biše pokrivena voćem, Satan je
žalio i tugovao, i reče, ''Bolje bi bilo da sam ostavio te smokve kakve su
bile, jer sad, imaju dva voćna stabla, odakle Adam će jesti sve dane svog
života. Dok sam mislio, kad sam ih spalio, da ih uništim cele, i da ih
sakrijem od očiju.

5''Ali Bog preokrenu moj naum, i nije dozvolio da ovo sveto voće
propadne, i učinio je jasnim naše namjere, i pobjedio je naše namjere
koje smo imali protiv Njegovih slugu.

6 Tad Satana ode posramljen, jer nije učinio što je zamislio.

GLAVA LXIII

Prvo zadovoljstvo sa drveća.

ALI Adam i Eva, kako su se približili pećini, vidješe dva smokvina drveta,
puna voća, koja zasjenjivaše pećinu.

2 Tad Adam reče Evi, ''Izgleda mi da smo išli pogrešnim putem. Kad je
ovo dvoje drveta izraslo ovdje? Izgleda mi da neprijatelj želi da nas
odvede pogrešnim putem, Misliš li da postoji na zemlji druga pećina od
ove?

125
3 ''Još, O Evo, hajde da idemo u pećinu, i da nađemo u njoj dve smokve,
jer ovo je naša pećina, u kojoj smo bili. Ali ako ne nađemo dve smokve u
njoj, tad ne može biti naša pećina.''

4 Oni uđoše u pećinu i pogledaše u četiri ugla njena, ali ne nađoše dve
smokve.

5 I Adam plakaše i reče Evi, ''Jesmo li došli do pogrešne pećine, onda, O

Evo? Izgleda mi da ova dva smokvina drveta su dve smokve koje su bile
u pećini.'' I Eva reče, ''Ja, što se mene tiče, ne znam.''

6 Tad Adam ustane i poče moliti i reče , ''O Bože, ti si rekao nam da
dođemo u ovu pećinu, da uzmemo dve smokve, i onda da se vratimo
Tebi.

7 ''A sad, nismo ih našli. O Bože, jesi li ih Ti uzeo, i posadio ova dva
drveta, ili jesmo li išli pogrešnim putem po zemlji, ili nas je neprijatelj
zaveo? Ako je to stvarno, O Bože, otkrij nam tajnu ova dva drveta i dve
smokve.''

8 Tad dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu, ''O Adame, kad sam poslao te
da doneseš smokve, Satana ode prije tebe do pećine i uze smokve, i
spali ih vani, istočno od pećine, misleći da ih uništi, i da ne posije ih sa
dobrom namjerom.

9 ''I da bih ih sačuvao, onda, su ova dva drveta izrasla odjednom, ali Ja
imah milosti na tebe i Ja naredih im da izrastu. I oni izrastoše u dva
velika drveta, tako da budeš zasjenjen sa njihovim granama, i nađeš
odmor, i da učinim da vidiš Moju moč i moja veličanstvena djela.

126
10 '' I također da pokažem ti Satanino bezumlje, i njegova zla djela, jer
od kada si izašao iz vrta, on nije prestao, ne, niti jedan dan, da učini ti
neku štetu. Ali ja mu nisam dao vlast nad tobom.''

11 I Bog reče, ''Nadalje, O Adame, raduj se zbog tih stabala, ti i Eva, i

odmaraj se ispod njih kad se osjetiš umoran. Ali ne jedi njihovog voća,
niti prilazi im blizu.''

12 Tad Adam plaka, i reće, ''O Bože, hočeš li nas opet ubiti, ili izvesti nas
dalje od Tvog lica, i odsjeći naš život sa lica zemlje?

13 ''O Bože, molim te, ako Ti znaš da ima u tom drveću bilo smrt ili neko
drugo zlo, kao prvi put, iščupaj ih iz blizine naše pećine, neka uvenu, i
ostavi nas da umremo od vrućine, od gladi ili žeđi.

14 ''Jer mi znamo Tvoja velika djela, O Bože, da si ti velik, i da Tvojom

vlašču Ti možeš izvesti jednu stvar iz drugog, bez ičije želje. Jer Tvoja
moč može učiniti kamenje da postane drveće, i drveće da postane
kamen.

GLAVA LXIV

Adam i Eva uzimaju prvu zemaljsku hranu.

TAD Bog pogleda na Adama i na njegovu snagu misli, na njegovu

izdržljivost za hranom i žeđi, i od vručine. I on promjeni dva smokvina
stabla u dve smokve, kao što su iz prva bili, i tad reče Adamu i Evi,
''Svako od vas može uzeti jednu smokvu.'' I oni uzeše ih, kako Gospod
zapovjedi im.

127
2 I on reče njima, ''Idite u pećinu, i jedite smokve, i zadovoljite svoju
glad, da ne umrete.

3 Tako, kako Bog im naredi, oni odoše u pećinu, u vreme zalaska sunca.
I Adam i Eva stajaše i moliše u vremenu zalaska sunca.

4 Tad sjedoše da jedu smokve, ali nisu znali kako da ih jedu, jer nisu
naučili da jedu zemaljsku hranu. Bojali su se naposle, ako pojedu, njihov
stomak će otežati i tijelo odebljati, i njihova srca će voljeti zemaljsku
hranu.

5 Ali dok su tako sjedili, Bog, iz sažaljenja prema njima, posla im anđela,
da ne trpe od gladi i žeđi.

6 I anđeo reče Adamu i Evi, ''Bog vam kaže da nemate snage da postite
do smrti, jedite stoga, i ojačajte svoja tijela, jer vi ste sad životinjska
tijela, koja ne mogu izdržati bez hrane i pića.

7 Tad Adam i Eva uzeše smokve i počeše da ih jedu. Ali Bog stavi u njih
mješavinu ukusnog hljeba i krvi.

8 Tad anđel ode od Adama i Eve, koji jedoše smokve dok nisu zadovoljili
svoju glad. Tad oni ostaviše šta je preostalo, ali uz Božju moč, smokve
postaše cijele kao ranije, jer Bog ih blagoslovi.

9 Poslije ovog Adam i Eva ustaše, i moliše sa zadovoljnim srcem i

obnoviše snagu, i hvališe i radovaše se mnogo cijeli tu noć. I ovo je bio
kraj osamdeset i treće noći.

GLAVA LXV

128
Adam i Eva dobivaju probavne organe. Poslednja želja za povratkom u
vrt je ugašena.

I kad je bio dan, oni ustaše i moliše, po običaju, i izađoše iz pećine

2 Ali kako su osječali veliku nevolju od hrane koju su pojeli, i koju oni do
sad nisu koristili, oni odoše u pećinu govoreći jedno drugom:--

3 ''Šta nam se dogodilo kroz jedenje, da ova bol dolazi na nas? Jao
nama, umrijeti ćemo! Bolje da smo umrli nego da smo jeli, i da smo
držali naša tijela čistim, nego što smo onečistili naša tijela sa hranom.''

4 Potom Adam reće Evi, ''Ova bol nije nam dolazila u vrtu, niti smo jeli
takvu hranu ranije. Misliš li ti, O Evo, da Bog će nas mučiti s ovom
hranom što je u nama, ili da naša utroba će izači van, ili da Bog misli da
nas ubije sa ovim bolom prije nego ispuni Svoje obećanje nama?''

5 Tad Adam moli Gospoda i reče, ''O Gospode, nemoj da patimo kroz
hranu koju smo jeli, O Gospodaru, ne udaraj nas, već radi s nama prema
Tvojoj velikoj milosti, i ne zaboravi nas do dana obećanja koje si Ti dao
nam.''

6 Tad Bog pogleda na njih, i odmah prijalo im je jesti hranu, tako do dan
danas, tako da se ne pate.

7 Onda Adam i Eva dođoše nazad u pećinu tugujući i plačuči zbog

promjene njihove prirode. I oboje znadoše od tog trenutka da su
promijenjena bića, da njihova nada za povratkom u vrt je sad završena, i
da ne mogu više uči.

8 Za to sad njihova tijela imadoše drugačije funkcije, i svo tijelo koje

zahtijeva hranu i piće za svoje održanje, ne može biti u vrtu.

129
9 Tad Adam reče Evi, ''Vidi, naša nada je sad isčupana, i naše povjerenje
da ćemo uči u vrt. Mi više ne pripadamo stanovnicima vrta, već nadalje
mi smo zemljani i od prašine, i od stanovnika zemlje, nećemo se vratiti
u vrt, do dana koji Bog nam obećao je da nas spase, i da nas dovede
ponovo u vrt, kao što je obećao.''

10 Tad oni moliše Bogada On ima milosti ka njima, poslije čega, njihove
misli se smiriše, njihova srca behu slomljena, i njihova čežnja je
umanjena, i oni behu kao stranci na zemlji. Te noći Adam i Eva proveše
u pećini, gdje su spavali duboko zbog hrane koju su jeli.

GLAVA LXVI.

Adam čini svoj prvi radni dan.

KAD bi jutro, dan nakon što su pojeli hranu, Adam i Eva moliše u pećini,
i Adam reče Evi, ''Vidi, mi tražismo za hranu od Boga, i On nam dade.
Hajde da pitamo također Njega da nam da piće od vode.

2 Tad oni ustaše, i odoše na obalu do izvora vode, to bi na južnoj granici

vrta, u koju oni ranije ubaciše sebe. I stajaše na obali, i moliše Boga da
On da zapovijed njima da piju vodu.

3 Tad Riječ Božja dođe Adamu i reče mu, ''O Adame, tvoje tijelo je
postalo životinjsko, i treba vodu za piće. Uzmi, i pij, ti i Eva, dajte hvalu i
slavu.

130
4 Adam i Eva tad se približiše, i piše, dok njihova tijela ne osjetiše
osvježenje. Nakon što su pili, oni hvališe Boga, i tad se vratiše u pećinu,
po ranijem običaju. Ovo se dogodi na kraju osamdeset i trećeg dana.

5 Tad na osamdeset i četvrti dan, oni uzeše dve smokve i objesiše ih u

pećini, zajedno sa njihovim lišćem, da im bude znak i blagoslov od
Boga. I staviše ih tamo dok ne ustane potomstvo njima, koji će vidjeti
čudesna djela Gospodnja koja je učinio njima.

6 Tad Adam i Eva opet stadoše van pećine, i moliše Boga da im pokaže
nešto hrane s čime bi nahranili svoja tijela.

7 Tad Riječ Božja dođe i reče im, ''O Adame, idi dolje do zapadne
granice pećine, toliko daleko u zemlju tamne zemlje, i tamo češ naći
hranu.''

8 I Adam ču Riječ Božju, uze Evu, i ode dole do zemlje tamnog tla, i nađe
tamo pšenicu koja raste, u klasu i zrelu, i smokbe za jesti, i Adam se
radovaše nada tim.

9 Tad Riječ Božja dođe Adamu, i reče mu, ''Uzmi od ove pšenice i
napravi sebi kruh od nje, da nahraniš svoje tijelo s tim. ''I Bog da Adamu
mudro srce, da radi sa žitom dok ne postane hljeb.

10 Adam završi sve to, dok nije postao veoma umoran i težak. On tada
vrati se u pećinu, radujući se šta je naučio da radi sa pšenicom, dok nije
napravljena u pogaču za prvu upotrebu.

GLAVA LXVII

131
''Tad Satana poče zavoditi ustranu Adama i Evu...''

ALI kad Adam i Eva odoše dole do zemlje crnog mulja, i dođoše blizu do
pšenice koju Bog pokaza im, i vidješe je zrelu i spremnu za žetvu, i kako
nisu imali srp da žanju je time, --oni opasaše se, i počeše da trgaju
pšenicu, dok nije bilo gotovo.

2 Tad su je stavili na hrpu, i umorni od vručine i od žeđi, odoše pod

sjenovito drvo,gdje povjetarac i hladio dok nisu zaspali.

3 Ali Satana vidje šta su Adam i Eva uradili. I on pozove svoje sluge, i
reče im,'' Budući da je Bog pokazao Adamu i Evi sve o ovoj pšenici, s
čime će ojačati svoja tijela—i, vidite, oni dođoše i napraviše gomilu od
toga, i umorni od rada su sad spavaju--, dođite hajde da zapalimo vatru
na ovoj hrpi žita, i spalimo ga, i hajde da uzmemo tu flašu vode koja je s
njima, i da je ispraznimo, tako da ne nađu ništa za piće, i da ih ubijemo
glađu i žeđu.

4 ''Tad, kad se probude iz njihovog sna, i budu gledali da se vrate u

pećinu, sresti ćemo ih na putu, i odvesti ćemo ih ustranu, tako da umru
od gladi i žeđi, da tada možda, zanijeću Boga, i On uništi ih. Tako ćemo
se osloboditi njih.

5 Tad Satana i njegove snage baciše vatru na pšenicu i spališe je.

6 Ali od vručine plamena Adam i Eva se probudiše iz sna, i vidješe

pšenicu da gori, i kantu vode s njima, baciše.

7 Tad plakaše i otidoše nazad do pećine.

8 Ali kako su išli gore sa ispod planine gde behu, Satan sa svojim
slugama sretne ih u obliku anđela, hvaleći Boga.

132
9 Tad Satana reče Adamu, ''O Adame, zašto si tako bolan, gladan i
žedan? Izgleda mi da je Satana zapalio tvoju pšenicu.'' I Adam mu reče,
''Ah''

10 Opet Satana reče Adamu, ''Dođi s nama, mi smo božiji anđeli. Bog
nas je poslao tebi, da ti pokažemo drugo polje sa žitom, bolje od toga, i
preko je izvor sa dobrom vodom, i mnogo drveća, gdje možeš stanovati
blizu, i da radiš na žitnom polju boljim prinosom nego to koje Satana je
spalio.''

11 Adam je mislio da je on iskren, i da su oni bili anđeli koji govoriše s

njim, i on vrati se s njima.

12 Tad Satana poče zavoditi ustranu Adama i Evu osam dana, dok oni
oboje ne padoše kao da su mrtvi, od hrane,žeđi, i slabosti. Tad on
pobježe sa svojim slugama i ostavi ih.

GLAVA LXVIII

Kako uništenje i nesreća je od Satane kad je on gospodar. Adam i Eva

ustanovljavaju običaj bogosluženja.

POTOM Bog pogleda na Adama i Evu, i na to što dođe na njih od Satane,

i kako je učinio da oni pate.

2 Bog, stoga, pošalje svoju Riječ, i podiže Adama i Evu od njihovog

stanja smrti

3 Tad, Adam, kad bi podignut, reče, ''O Bože, Ti si spalio i uzeo od nas
žito koje si Ti nam dao, i Ti si ispraznio vedro sa vodom. I ti si poslao

133
svoje anđele, koji su odveli nas od polja žita. Hočeš li Ti da mi patimo?
Ako je ovo od Tebe, O Bože, tad uzmi nazad naše duše, ali ne kažnjavaj
nas.''

4 Tad Bog reče Adamu, ''Ja nisam spalio pšenicu, i nisam prosuo vodu iz
vedra, i nisam poslao Moje anđele da te odvedu u stranu.

5 ''Već je Satana, tvoj gospodar koji učini to, on kome si se podredio,

Moje zapovjesti u međuvremenu su stavljene postrani. On je taj, koji je
spalio žito, i izlio vodu, i koji te je odveo ustranu, i sva obećanja koja ti
je dao, sigurno su obmana, prevara i laž.

6 ''Ali sad, O Adame, ti češ priznati Moja dobra djela koja učinih tebi.''

7 I Bog reče svojim anđelima da uzmu Adama i Evu, i da ih ponesu do

polja žita, koje su ranije našli, sa vedrom punom vode.

8 Tad oni vidješe drvo, i nađoše na njoj manu, i čudiše se Božjoj moči. I
anđeli narediše im da jedu manu kad su gladni.

9 I Bog prokle Satanu prokletstvom, da ne dolazi opet, i ne uništava

polje žita.

10 Tad Adam i Eva uzeše žito, i napraviše prinos (žrtvu), i uzeše i

prinesoše na planini, na mjestu gdje su ponudili prvu žrtvu svoje krvi.

11 I oni ponudiše žrtvu ponovo na oltaru koji su prvo izgradili. I stajaše i

moliše, i tražiše Gospoda govoreći, ''O Bože, kad smo bili u vrtu, jesu li
naše hvale stizale do Tebe, kao žrtva, i naša nevinost (čistoća) išla je
tebi kao tamjan. A sad, O Bože, primi ovaj prinos od nas, i ne okreni se
od nas, ne otuđuj nam Tvoju milost.''

134
12 Tad Bog reče Adamu i Evi, ''Budući da ste učinili ovu žrtvu i ponudili
je Meni, učiniti ću je Mojim tijelom, kad dođem dole na zemlju da vas
spasem, učiniti ću da će stalno biti prinošena na oltaru, za oproštaj i za
milost, onima koji služe pravilno.''

13 I Bog posla svijetlu vatru na prinos Adama i Eve, i napuni ga sjajem,

milošću, i svijetlom, i Sveti Duh dođe na tu žrtvu.

14 Tad Bog zapovijedi anđelu na napravi mašice , kao kašiku, i sa njom

da uzme prinos i donese ga Adamu i Evi. I anđel učini tako, kako Bog
naredi mu, i ponudi ga njima.

15 I duše Adama i Eve postaše osvijetljene, i njihova srca behu

ispunjena sa radošću i zadovoljstvom i sa hvalama ka Bogu.

16 I Bog reče Adamu, ''Ovo će ti biti običaj, da radiš tako, kad nesreća i
tuga dođu na tebe. Ali tvoje izbavljenje i tvoj ulazak u vrt, neće biti do
dana ispunjenja dana, kako je ugovoreno između tebe i Mene, da nije
tako, Ja bih,iz moje milosti i sažaljenja ka tebi, doveo te nazad u Moj vrt
i za Moju naklonost za žrtvu koju si upravo učinio Mom imenu.

17 Adam se radovao na ove riječi koje je čuo od Boga, i on i Eva veličaše

pred oltarom, prema kome su se poklonili, i oni odoše nazad do Pećine
od Blaga.

18 I ovo se dogodi na kraju dvanaestog dana poslije osamdesetog dana,

od vremena odkad Adam i Eva iziđoše iz vrta.

19 I oni stajaše cijelu noć moleći do jutra i onda odoše u pećinu.

20 Tad Adam reče Evi, srećnoga srca, zbog žrtvenog prinosa koji su oni
učinili Bogu, i koje bi prihvačeno od Njega, ''Hajde da radimo to tri puta

135
svake sedmice, na četvrti dan Srijedu, na pripreme za Petak, i na
Subotu, sve dane našeg života.''

21 I kako se dogovoriše ovim rječima između sebe, Bog bi zadovoljan

njihovim mislima,i sa odlukom koju su oni uzajamno dogovorili.

22 Poslije ovog, dođe Riječ Božja ka Adamu i reče, ''O Adame, ti si

odredio ranije od sebe dane u kojim tvoje muke će dolaziti Meni, kad Ja
budem u tijelu, jer oni su četvrti Srijeda i dan pripreme u Petak.

23 ''Ali kao prvi dan, Ja stvorih u njemu sva stvorenja, i podigoh nebesa.
I opet, kroz Moje uzdizanje ponovno na taj dan, ja ću stvoriti radost, i
uzdići ih visoko, one koji vjeruju u Mene, O Adame, ponudi ovu žrtvu,
sve dane tvog života.''

24 Tad Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

25 Ali Adam je nastavio da prinosi ovu žrtvu tako, svake sedmice

triputa, do, kraja sedme sedmice. I na prvi dan, koji je pedeseti, Adam
napravi žrtvu kako je htio, i on i Eva uzeše i dođoše do oltara pred Boga,
kako im je On rekao.

GLAVA LXIX

Dvanaesto ukazanje Satane Adamu i Evi, dok Adam je molio nad žrtvom
na oltaru, kad Satana udari ga.

TAD Satana , mrzitelj svega dobra, zavidan na Adama i na njegov prinos

preko koga će nači miloast u Boga, požuri i uzme oštar kamen između

136
oštrog željeznog kamenja, pojavi se u obliku čovjeka, i ode i stade pored
Adama i Eve.

2 Adam je tad prinosio na oltaru, i počeo je da moli, sa rukama

raširenim ka Bogu.

3 Tad Satana požuri sa oštrim željeznim kamenom koje je imao, i sa

njim probode Adama na desnoj strani, i potječe krv i voda, tad Adam
pade na oltar kao mrtvac. I Satana pobeže.

4 Tad Eva dođe, i uzme Adama i stavi ga ispod oltara. I tu ona stajaše,
plačući nada njim, dok je mlaz krvi tekao od Adamove strane na
njegovu žrtvu.

5 Ali Bog pogleda na smrt Adamovu. On tata posla svoju Riječ, i podiže
ga i reče mu, ''Ispuni tvoju žrtvu, jer zaista, Adame, mnogo vrijedi, i
nema nedostatka u njoj.''

6 Bog nadalje reče Adamu, ''Ovo će također dogoditi se Meni, na zemlji,

kada budem proboden i krv će teći sa vodom od Moje strane i prelit će
Moje tijelo, koje je stvarna žrtva, i koja će biti prinesena na oltaru kao
savršena žrtva.''

7 Tad Bog naredi Adamu da završi svoj prinos, i kad je završio od

klanjaše pred Bogom, i hvališe Njega, zbog znakova koje On pokaza mu.

8 I Bog izliječi Adama u jednom danu, koji je kraj sedme sedmice, i to je

pedeseti dan.

9 Tad Adam i Eva vratiše se na planinu, i uđoše u Pećinu Blaga, kao što
su uobičajavali. Ovo završiše Adam i Eva, stotinu i četrdeseti dan od
njihovog izlaska iz vrta.

137
10 Tad njih oboje stadoše te noći i moliše se Bogu. I kad bi jutro, oni
izađoše, i odoše zapadno od pećine, do mjesta gdje njihovo žito je bilo, i
tamo odmoriše se pod sjenom drveta, kako su željeli.

11 Ali kad tamo mnoštvo zvijeri dođe okolo njih. Bilo je to Satanino
djelo, u njegovom zlu, u cilju da naplati rat protiv Adama preko ženidbe.

GLAVA LXX

Trinaesto ukazanje Satane Adamu i Evi, da načini rat s njim, preko

ženidbe sa Evom.

POSLE ovoga Satana, mrzitelj svega dobra, uze oblik anđela, i s njim dva
druga, tako da su izgledali kao tri anđela koja su donijela Adamu zlato,
tamjan i smirnu.

2 Oni prođoše pred Adamom i Evom dok su oni bili pod drvetom, i
čestitaše Adamu i Evi sa lijepim riječima koje su bile pune prevare.

3 Ali kad Adam i Eva vidješe njihovu zgodnu vanjštinu, i čuše njihov lijep
govor, Adam ustane, poželi im dobrodošlicu, i dovede ih Evi, i oni ostaše
svi zajedno, Adamovo srce dok je bio zadovoljan zbog misli u pogledu
njih, da su oni isti anđeli,koji su mu donijeli zlato, tamjan i smirnu.

4 Jer, kad oni dođoše Adamu prvi put, došlo je na njega od njih mir i
sreća, kroz donešenje njihovog njemu dobrih poklona, tako Adam
mišljaše da su oni drugi put došli da mu daju druge poklone za njega da
se raduje s tim. Jer on nije znao da je to bio Satana, zato ih je primio sa
radošću i družio se s njima.

138
5 Tad Satana, najviši od njih, reče, ''Raduj se, O Adame, i budi
zadovoljan. Vidi, Bog nas je poslao k tebi da ti kažemo nešto.''

6 I Adam kaže, ''Što je to?'' Tad Satana odgovori, ''To je svijetla stvar, i
riječ je od Boga, hočeš li čuti od nas i uraditi? Ali ako ne čuješ, mi čemo
se vratiti Bogu, i reči mu da ti nisi htio čuti Njegovu riječ''

I Satana reče ponovo Adamu, ''Ne boj se, niti nemoj da se treseš, zar
nas ne znaš?''

8 Adam reče, ''Ne znam vas.'',

9 Tad Satana reče mu, ''Ja sam anđeo koji ti je donio zlato, i stavio u
pećinu; ovaj drugi je onaj koji ti je donio tamjan, i treći je onaj koji ti je
donio smirnu kad si bio na vrhu planine, i koji te nosiše do pećine.

10 ''A drugi anđeli naši pratioci, koji su te doveli do pećine, Bog ih nije
poslao sa nama ovaj put, jer On reče nam, ''Vi ste dovoljni.''

11 Tako kad Adam je čuo ove riječi on vjerovao je, i reče tim anđelima,
''Recite riječ Božju, da je mogu primiti.''

12 I Satana mu reče ''Zakuni se, i obečaj mi da češ ju primiti.''

13 Tad Adam reče, ''Ne znam kako da se zakunem i obećam.''

14 I Satana mu reče, ''Pruži svoju ruku, i stavi je unutar moje ruke.''

15 Tad Adam pruži ruku, i stavi je u Sataninu ruku, kad Satana reče mu,
''Reci sad—tako mi istine kao živoga Boga, razumnog, koji je govorio,
koji je podigao nebesa u prostoru, i ustanovio zemlju na vodama, i
stvorio mene iz četiri elementa, i iz praha zemaljskog—neću prekršiti
moje obećanje, niti odreći se svoje riječi.''

16 I Adam zakle sa tako.

139
17 Tad Satana mu reče, ''Vidi, neko je vrijeme kako si izašao iz vrta, i ti
ne znaš ni za pokvarenost niti zlo. Ali sad Bog ti kaže, da uzmeš Evu koja
dođe iz tebe, i da ju oženiš, da ti može nositi djecu, da te utješe, i da te
izvedu iz nevolje i tuge, sad ovo učiniti nije teško, niti ima ijedan
problem u tom za tebe.''

GLAVA LXXI

Adam je u nevolji sa ženidbom sa Evom.

ALI kad Adam ču ove riječi od Satane, on tugovaše mnogo, zbog

zakletve i njegovog obećanja, i reče, '' Hoču li učiniti preljubu sa svojim
tijelom i mojim kostima, hoću li griješiti protiv sebe, da me Bog uništi, i
da me izbaci sa lica zemlje?

2 ''Odkad, iz prva, jedoh sa stabla, On izvede me iz vrta u stranu zemlju,

i oduze mi svijetlu prirodu, i dovede smrt na mene. Ako tad ja učinim
ovo, On će odsjeći moj život od zemlje, i On će me baciti u pakao, i
mučiti će me tamo mnogo vremena.

3 ''Ali Bog nikad nije rekao riječi koje si mi ti rekao, i vi niste Božji anđeli,
niti poslani od Njega. Već vi ste đavoli, koji ste došli u lažnom izgledu
anđela. Dalje od mene, vi prokleti od Boga!''

4 Tad ti đavoli pobjegoše pred Adamom. I on i Eva ustaše, i vratiše se u

Pećinu Blaga, i uđoše u nju.

5 Tad Adam reće Evi, ''Ako si vidjela šta sam uradio, ne govori, jer sam
griješio protiv Boga u zaklinjanju Njegovim velikim imenom, i ja sam

140
stavio svoju ruku drugi put u Satanovu.'' Eva, potom, drža svoj mir, kako
Adam reče joj.

6 Tad Adam usta, i raširi ruke prema Gospodu, tražeći i moleći Njega sa
suzama, da mu oprosti šta je učinio. I Adam osta tako stajati i moliti
četrdeset dana i četrdeset noći. Nije jeo ni pio dok nije pao na zemlju od
gladi i žeđi.

7 Tad Bog posla svoju Riječ Adamu, koji podiže ga odkud gdje je ležao, i
reče mu, ''O Adame, zašto si se zakleo Mojim imenom, i zašto si načinio
dogovor sa Satanom po drugi put?''

8 Ali Adam plakaše, i reče, ''O Bože, oprosti mi, ja učinih ovo iz
neznanja, verujući da su oni anđeli Božiji.

9 I Bog oprosti Adamu, govoreći njemu, ''Čuvaj se Satane.''

10 I on povuče Svoju Riječ od Adama.

11 Tad Adamovo srce bi utješeno, i on uze Evu, i oni odoše do pećine,

da naprave neku hranu za svoja tijela.

12 Ali od tog dana Adam se borio sa mislima o svom vjenčavanju Eve,

bojeći se da će to učiniti, da Bog ne bude ljut na njega.

13 Potom Adam i Eva odoše do vode u rijeci, i sjedoše na obali, kako

ljudi čine kad hoće da im bude ugodno.

14 Ali Satana je bio ljubomoran na njih, i htio ih uništiti.

GLAVA LXXII

141
Adamovo srce kao na vatri.

TAD Satana i deset njegovih slugu, pretvoriše se u djevice, kakvih nije

bilo u cijelom svijetu da tražiš.

2 One iziđoše iz rijeke u prisustvu Adama i Eve, i rekoše među sobom,

''Dođite, gledati ćemo na lica Adama i Eve, koji su od ljudi na zemlji.
Kako su lijepi, i kako drugačiji je njihov izgled od naših vlastitih lica. ''
Tad one dođoše do Adama i Eve, i pozdraviše ih, i stadoše čudeći se na
njih.

3 Adam i Eva gledaše na njih također, i čudiše se njihovoj ljepoti, i

rekoše, ''Je li tamo, onda, ispod nas, drugi svijet, sa tako lijepim
stvorenjima kao ove u njemu''

4 I te djevojke rekoše Adamu i Evi, ''Da, stvarno, mi smo brojna

stvorenja.''

5 Tad Adam im reče, ''Ali kako se uvećavate?''

6 I oni odgovoriše im, ''Mi imamo muževe koji nas vjenčavaju, i mi im

nosimo djecu, koja odrastu, i koja potom se vjenčavaju i bivaju vjenčani,
i takođe donose djecu, i tako se uvečavamo. I ako tako biva, O Adame,
ti nam nečeš vjerovati, mi ćemo ti pokazati drvo naših muževa i naše
djece.''

7 Tad one dozivaše preko rijeke kao da dozivaju svoje muževe i njihovu
djecu, koji dođoše iza rijeke, ljudi i djeca, i svaki dođe svojoj ženi,
njihova djeca bivaše s njima.

8 Ali kad Adam i Eva vidješe ih, oni ostaše nijemi, i čudiše se njima.

142
9 Tad oni rekoše Adamu i Evi, ''Vi vidite naše muževe i našu djecu, oženi
Evu kao što mi vjenčavamo naše žene, i ti ćeš imati djecu istu kao i mi. ''
Ovo je bio savjet Satane da zavede Adama.

10 Satana također mislio je u sebi, ''Bog iz prva naredi Adamu što se tiče
voća od drveta, govoreći mu, ''Ne jedi od njega, inače smrću ćeš
umrijeti.' Ali Adam jede od njega, i još Bog ga nije ubio, On samo
zapovjedio je nad njim smrt, i pošasti i iskušenja, do dana kad će on
izaći iz svoga tijela.

11 ''Sad, onda, ako ja zavedem ga na ovu stvar, i da oženi Evu bez Božje
zapovjedi, Bog će ubiti njega tada.''

12 Zato je Satana učinio svoje prikazanje pred Adamom i Evom, jer je

tražio da ga ubije, i da učini da nestane sa lica zemlje.

13 U međuvremenu vatra grijeha dođe na Adama, i on pomisli da uradi

grijeh. Ali se ustručavao, bojeći se da slijedeći savjet Satane će ga
dovesti do smrti.

14 Tad Adam i Eva ustaše, i moliše Boga, dok Satana i njegove sluge
odoše u rijeku, u prisustvu Adama i Eve, da vide da oni idu nazad u
njihovo vlastito područje.

15 Tad Adam i Eva se vratiše u Pećinu Blaga,kako su željeli, negdje oko

večeri.

16 I oni oboje ustaše i moliše se Bogu te noći. Adam je ostao stajati u

molitvi, sad ne znajući kako da moli, iz razloga misli svoga srca radi
njegovog vjenčavanja Eve, i on nastavi tako do jutra.

143
17 I kad nasta svijetlo, Adam reče Evi, ''Ustani, idemo u podnožje
planine, gdje su nam donijeli zlato, i idemo pitati Gospoda o ovoj
stvari.''

18 Tad Eva reče, ''Koja je to stvar, O Adame?''

19 I on odgovori joj, ''Da mogu tražiti Gospoda da mi kaže o vjenčavanju

tebe, jer neću učiniti bez Njegovog dopuštenja, da ne učini On da
propadnemo, ti i ja. Za one đavole staviše moje srce na vatru, sa
mislima onog što pokazaše nam, u njihovoj grešnoj pojavi.''

20 Tad Eva reče Adamu, ''Zašto treba da idemo u podnožje planine?

Hajde da radije stanemo i molimo u našoj pećini Boga, da nam ukaže da
li je ovaj savjet dobar ili ne.''

21 Tad Adam usta u molitvi i reče, ''O Bože, ti znaš da smo griješili
protiv Tebe, i od trenutka kad pogriješismo, mi smo oduzeti od naše
svijetle prirode, i naša tijela postaše životinjska, trebajući hranu i piće, i
sa životinjskim željama.

22 ''Zapovjedi nam, O Bože, da im ne damo puta bez Tvoje dozvole, da

nas ne dovedeš do ništavila. Jer ako Ti ne daš nam dopuštenje, mi čemo
biti prevladani, i slijediti savjet Satane, i Ti ćeš učiniti ponovo da patimo.

23 ''Ako ne, tad uzmi naše duše od nas, oslobodi nas ove životinjske
požude. I ako Ti ne daš nam dopuštenje o ovoj stvari, tad odvoji Evu od
mene, i mene od nje, i stavi nas jedno dovoljno daleko od drugog.

24 '' Jer opet, O Bože, kad Ti nas staviš nadvoje jedno od drugog, đavoli
će nas zavesti svojim ukazanjem, i razoriti naša srca, i uprljati naše misli
jedno prema drugom. A ako jedno od nas ne bude prema drugom, onda

144
će, svake većeri, kroz njihovu pojavu oni se pojavljivati nama. Ovdje
Adam završi svoju molitvu.

GLAVA LXXIII

Zaruke Adama i Eve

POTOM Bog pogleda na riječi Adama koje behu istinite, i da on čeka

dugo Njegovu naredbu, što se tiče savjeta Satane.

2 I Bog odobri Adamu u tom što je mislio u pogledu ovog, i u molitvi što
je ponudio u Njegovom prisustvu, i Riječ Božja dođe Adamu i reče mu,
''O Adame, da si samo bio oprezan iz prva, ne bi zaradio izlaz iz vrta u
ovu zemlju!''

3 Poslije toga, Bog posla svog anđela koji je donio zlato, i anđela koji je
donio tamjan, i anđela koji je donio izmirnu, da oni treba da obavijeste
ga u pogledu njegovog vjenčavanja Eve.

4 Tad ti anđeli rekoše Adamu, ''Uzmi zlato i daj ga Evi kao vjenčani
poklon, i zaruči je, tad daj joj nešto tamjana i izmirne kao dar, i budite
vi, ti i ona, jedno tijelo.''

5 Adam je poslušao anđele, i uze zlato i stavi na Evine grudi na odjeću, i

zaruči je svojom rukom.

6 Tad anđeli narediše Adamu i Evi, da ustanu i mole četrdeset dana i

četrdeset noći, i potom Adam bi trebao doći svojoj ženi, jer tad ovo bi
bio čin čist i neuprljan, i on bi trebao imati djecu koja će se umnožiti, i
napuniti lice zemlje.

145
7 Tad oboje Adam i Eva primiše riječi anđela, i anđeli se udaljiše od njih.

8 Zatim Adam i Eva počeše da poste i da mole, do kraja četrdesetog

dana, i oni dođoše zajedno, kao što su im anđeli rekli. I od vremena
Adamovog napuštanja vrta dokle je vjenčao Evu, bilo je dve stotine i
dvadeset i tri dana, to je sedam mjeseci i trinaest dana.

9 To je bio Satanin rat sa poraženim Adamom.

GLAVA LXXIV

Rođenje Kaina i Luluve. Zašto su primili ta imena.

I oni živješe na zemlji radeći, u smislu da nastave za dobrobit svojih

tijela, i tako bi dok devet mjeseci Evine trudnoće se završi, i približi se
vrijeme kad ona mora da bude oslobođena.

2 Tad ona reče Adamu, ''Ova pećina je čisto mjesto zbog promisla
znakova donesenih u nju odkad smo napustili vrt, i mi čemo opet moliti
u njoj. Nije zgodno, stoga, da rodim u njoj, hajde da ispravimo to na
zaklonjenoj stijeni, koju Satana baci na nas, kad je htio da nas ubije
njome, ali koja je zadržana i prostrta kao nadstrešnica iznad nas
zapovješću Božijom, i stvorena je pećina.''

3 Tad Adam premjesti Evu u tu pećinu, i kad dođe vrijeme da ona rodi,
ona rađala je dugo. Tako da je Adamu bilo žao, i njegovo srce trpjelo je
zbog nje, jer bila je skoro blizu smrti, tad riječ Božija na njoj bi
ispunjena: ''U bolovima ćeš nositi djecu, i u tugi češ rađati djecu.''

146
4 Ali kad Adam vidje tjeskobu u kojoj Eva je bila, on ustane i moli Boga, i
reče, ''O Bože, pogledaj me sa okom Tvoje milosti, i izvedi je iz njene
nevolje.''

5 I Bog pogleda na svoju sluškinju Evu, i izbavi je i ona rodi prvorođenog

sina, i sa njim kćer.

6 Tad Adam se radova Evinom izbavljenju, i također djeci koju je ona

rodila mu. I Adam posluživaše Evu u pećini, do kraja osmog dana, kad
nazvaše sina Kain, a kćer Luluva.

7 Kain znači ''mrzitelj'', jer on je mrzio svoju sestru u majčinoj utrobi, s

kojom je izašao. Stoga Adam ga nazva Kain.

8 Ali Luluva znači ''lijepa'' jer ona je bila ljepša od svoje majke.

9 Onda Adam i Eva čekaše dok Kain i njegova sestra su bili četrdeset
dana stari, kad Adam reče Evi, ''Napraviti ćemo žrtvu i ponuditi ju na
dobrobit naše djece.''

10 I Eva reče, ''Napraviti čemo jedan prinos za prvorođenog sina, i

potom napraviti čemo jedan za kćer.''

GLAVA LXXV

Porodica ponovo posječuje Pećinu Blaga. Rođenje Abela i Aklemije.

TAD Adam pripremi prinos, i on i Eva priniješe ga za svoju djecu, i

donesoše do oltara koji su prvo izgradili.

2 I Adam ponudi žrtvu, i moli Boga da mu prihvati njegov prinos.

147
3 Tad Bog prihvati Adamovu žrtvu, i pošalje svijetlo sa nebesa koje
sijaše nada žrtvom. I Adam i njegov sin priđoše blizu žrtve, ali Eva i
njena kćer nisu prilazili joj.

4 Tad Adam dođe dole od oltara, i oni bili su radosni, i Adam i Eva čekali
su dok kćer je napunila osamdeset dana, tad Adam pripremi žrtvu i da
je Evi i djeci, i oni odoše do oltara, gdje Adam ponudi je, kao što je želio,
tražeći Gospoda da primi njegovu žrtvu.

5 I Gospod prihvati žrtvu Adama i Eve. Tad Adam, Eva i djeca, približiše
se, i siđu dole sa planine, radujući se.

6 Ali ne vratiše se do pećine u kojoj behu rođeni, već dođoše do Pećine

Blaga, u smislu da djeca treba da idu oko nje, i da budu blagoslovljena
sa znacima donesenim iz vrta.

7 Nakon što su bili blagoslovljeni s tim simbolima, oni se vratiše nazad

do pećine u kojoj su bili rođeni.

8 Međutim, prije nego Eva ponudi žrtvu, Adam ju uze, i ode sa njom do
vode rijeke, u koju oni baciše sebe prvo, i tamo se okupaše. Adam opra
svoje tijelo i Eva svoje također očisti, nakon patnje i nevolje koja dođe
na njih.

9 Ali Adam i Eva, nakon što su se okupali u vodi rijeke, vračali su se

svake noći u Pećinu Blaga, gdje su molili i bili blagoslovljeni, i vratiše se
njihovoj pećini gdje djeca behu rođena.

10 Tako činiše Adam i Eva dokle su djeca sisala. Tad, kad behu odbijeni,
Adam načini prinos za duše svoje djece, tri puta je napravio žrtvu za
njih, svake sedmice.

148
11 Kad su dani dojenja djece bili gotovi, Eva opet zaće, i kad njeni dani
se ispuniše ona rodi drugog sina i kćer, i oni nadjenuše ime sinu Abel, a
kćerki Aklia.

12 Tad na kraju četrdeset dana, Adam napravi žrtvu za sina, i na kraju

osamdesetog dana napravi drugu žrtvu za kćer, i učini za njih, kao što je
učinio ranije za Kaina i njegovu sestru Luluvu.

13 On ih dovede do Pećine Blaga, gde primiše blagoslov,i potom se

vratiše do pećine gde behu rođeni. Nakon rođenja ovih, Eva prestade sa
rađanjem.

GLAVA LXXXVI

Kain postaje ljubomoran zbog svojih sestara

I djeca počeše da rastu jača, i da rastu u visinu, ali Kain beše neosjetljiv i
vladaše nad mlađim bratom.

2 I često kad otac pravio je žrtvu, on bi ostao po strani i ne bi išao s

njima, da prinese.

3 Ali Abel, on je imao meko srce, i bio je poslušan ocu i majci, koje je
često poticao da prave žrtvu, jer je to volio to, i molio je postio mnogo.

4 Tad dođe znak Avelju. Kako je dolazio do Pećine Blaga, i vidio zlatne
štapove, tamjan i izmirnu, on je pitao roditelje Adama i Evu o tome, i
rekao im, ''Kako ste došli do ovoga?''

5 Tad Adam mu reče o svemu što snalazilo ih je. I Abel se osječao teško
o tome šta otac mu je rekao.
149
6 Nadalje njegov otac Adam, reče mu o djelima Božjim, i o vrtu, i nakon
toga, on osta uz svoga oca cijelu tu noć u Pećini Blaga.

7 Te noći, dok je molio, Satana se pojavi njemu u obličju čoveka, i reče

mu, ''Ti si često išao sa ocem da prineseš žrtvu, da postiš i moliš, zato
ubiti ću te, i učiniti da patiš od ovog svijeta.''

8 Ali Abel, moliše se Bogu, i odagna Satanu od njega, i nije vjerovao

riječima đavola. Tad kad bi dan, anđeo Božiji pojavi se njemu, koji mu
reče, ''Ne skračuj post, ni molitvu, niti prinos žrtveni svome Bogu. Jer
vidi, Gospod je primio tvoju molitvu. Ne boj se oblika koji ti se pojavio u
noći, i koji prokle te do smrti.'' I anđeo ode od njega.

9 Tad kad bi dan, Abel dođe do Adama i Eve, i reče im o viziji koju je
vidio. Ali kad su oni čuli, oni tugovaše mnogo nada njom, ali ne rekoše
njemu ništa o tome, oni jedino utješiše ga.

10 Ali bezdušnom Kainu, Satana dođe mu po noći, pokaza mu se i reče

mu, ''Otkako Adam i Eva vole tvoga brata Avelja više nego što vole tebe,
i žele da ga vjenčaju sa tvojom lijepom sestrom, jer ga vole, i žele da
vjenčaju tebe sa njegovom ružnom sestrom, jer te mrze.

11 ''Sad, zato, savjetujem te, kad oni učine to, ti ubij svog brata, tad
tvoja sestra će ostati samo za tebe, a njegova sestra će biti odbačena i
udaljena.''

12 I Satana se udalji od njega. Ali zlikovac osta u srcu Kaina, koji je tražio
dugo vremena, da ubije svoga brata.

150
GLAVA LXXVII

Kain, 15 godina star, i Abel 12 godina star, rastu odvojeno.

ALI kad Adam vidje da stariji brat mrzi mladog, on nastojaše da omekša
njihova srca, i reče Kainu, ''Uzmi, O moj sine, plodove žetve, i napravi
prinos Bogu, da može da ti oprosti tvoje bezumlje i tvoj grijeh.''

2 On reče također ka Abelu, ''Uzmi ti od svoje sjetve i napravi žrtvu i

donesi pred Boga, da može da ti oprosti tvoje bezumlje i tvoj grijeh.''

3 Tad Abel posluša očev glas, i uzme od svoje sjetve, i napravi žrtvu, i
reče ocu Adamu, ''Dođi sa mnom, da mi pokažeš kako da napravim
prinos.''

4 I oni odoše, Adam i Eva s njim, i pokaza mu kako da prinese svoj dar
na oltaru. I poslije toga, oni ustaše i moliše da Bog prihvati Abelovu
žrtvu.

5 Tad Bog pogleda na Abela i prihvati njegovu žrtvu, I Bog je bio

zadovoljniji sa Abelom nego s njegovom žrtvom, zbog njegovog dobrog
srca i žistoće tijela. Nije bilo traga prevare u njemu.

6 Tad siđoše od oltara, i odoše do pećine gde su živeli. Ali Avelj, iz

razloga veselja što je učinio žrtvu, ponavljaše je triput sedmično, po
primjeru svog oca Adama.

7 Ali Kain, on nije našao zadovoljstvo u prinoženju žrtve, već nakon

mnogo ljutnje na svog oca, on ponudi svoj dar jednom, i kad ga je
ponudio, njegovo oko bi na prinosu koji on načini, i on uze najmanju od
svojih ovaca za žrtvu, i njegovo oko bi ponovo na njoj.'

151
8 Stoga Bog nije primio njegovu žrtvu, zbog njegovog srca koje je bilo
puno misli o ubistvu.

9 I oni svi tako živješe zajedno u pećini u kojoj Eva ih rodi, i Kain bi
petnaest godina star, a Abel dvanaest godina star.

GLAVA LXXVIII

Ljubomora prevazilazi Kaina. On čini nevolju u porodici. Kako je

planirano prvo ubistvo.

TAD Adam reče Evi, ''Vidi, djeca su odrasla, moramo misliti naći im
žene.''

2 Eva odgovori, ''Kako da uradimo to?''

3 Tad Adam reče njoj, ''Spojiti ćemo Abelovu sestru u braku sa Kainom,
a Kainovu sestru sa Abelom.''

4 Onda reče Eva Adamu, ''Ne sviđa mi se Kain jer je bezosječajan, ali
neka čekaju dok ne ponudimo žrtvu Gospodu u njihovo ime.''

5 I Adam ne reće ništa više.

6 U međuvremenu Satana dođe do Kaina u obliku čovjeka sa polja, i

reče mu, ''Vidi Adam i Eva su se savjetovali sajedno o vjenčavanju vas
dvojice, i oni sesložiše da udaju Abelovu sestru za tebe, a tvoju sestru za
njega.

152
7 ''Ali da nije zato što te volim, ne bih ti rekao ovu stvar. Sad ako uzmeš
moj savjet, i poslušaš me, ja ću donijeti tebi na vjenčanje lijepu odjeću,
zlato i srebra u obilju, i moje nastojanje će biti za tobom.''

8 Tad Kain reče s užitkom, ''Gdje je tvoje obećanje?''

9 I Satana odgovori, ''Moje obećanje je u vrtu na sjeveru, gdje jednom

mišljah dovesti tvog oca Adama, ali on nije prihvatio moju ponudu.

10 ''Ali ti, ako primiš moje riječi i ako dođeš mi na moju ponudu tvog
vjenčanja, ti ćeš se odmoriti od nevolje u kojoj si, i naći ćeš odmor i biti
ćeš bolji od tvog oca Adama.''

11 Na ove Satanine riječi Kain otvori svoje uši, i skrene ka njegovom

govoru. 12 I on nije ostao u polju, već ode do Eve, svoje majke, i udari je
i prokle je, i reće joj, ''Zašto govoriš o mojoj sestri da je udaš za mog
brata? Jesam li ja mrtav''

13 Njegova majka , međutim, utiša ga, i pošalje ga na polje gde je bio.

14 Tad kad Adam dođe, ona mu reče šta je Kain uradio.

15 A Adam je žalio i držao svoj mir, i ne reče ni riječi.

16 Tad slijedeći dan Adam reče Kainu svome sinu, ''Uzmi svoju ovcu,
mladu i dobru, i ponudi je Bogu,i ja ću pričati sa tvojim bratom, da
učinim da Bogu ponudi od žita.''

17 Oni oboje poslušaše svog oca Adama, i oni uzeše svoje žrtve, i
ponudiše ih na planini kod oltara.

18 Ali Kain se ponašao nadmeno prema svome bratu, i zbaci ga sa

oltara, i učini da mu zabrani da ponudi svoj dar na oltaru, već ponudi
svoj vlastiti na njemu, i ponositog srca, pun lukavstva i prevare.

153
19 Što se tiče Abela, on postavi kamenje što mu bi pri ruci, i na to, on
ponudi svoj dar sa srcem poniznim i slobodan od svake prevare.

20 Kain je tad stajao do oltara na kojem je ponudio svoj dar, i on

plakaše Bogu da primi njegovu žrtvu, ali Bog nije prihvatio od njega, niti
je božanska vatra sišla dole da spali njegovu žrtvu.

21 Već on ostane stajati prema oltaru, van šale gnjevan, gledajući

prema bratu Abelu, da vidi da li Bog će prihvatiti njegovu žrtvu ili ne.

22 I Abel je molio Bogu da primi njegovu žrtvu. Tad nebeska vatra dođe
dole i spali njegovu žrtvu. I Bog pomiriše lijepi miris njegovog prinosa,
jer Abel je volio Njega i veselio se u Njemu.

23 I jer Bog je bio zadovoljan sa njim On pošalje mu anđela svijetlosti u

obliku čovjeka koji je podijelio njegovu žrtvu, jer On je namirisao slatki
miris njegove žrtve, i oni utješiše Abela i ojačaše njegovo srce.

24 Ali Kain je gledao na sve što se dogodilo sa bratovom žrtvom, i bio je

gnjevan na račun toga.

25 Tad on otvori svoja usta i hulio je na Boga, jer On nije primio njegovu
žrtvu.

26 Ali Bog reče Kainu, ''Zašto je tvoja pojava tužna? Budi pravedan, da
mogu da primim tvoju žrtvu. Nisi ti protiv mene govorio, već protiv
sebe.''

27 I Bog reče Kainu ovo u prijekoru, i jer je On gadio se njega i njegovog

prinosa.

154
28 I Kain dođe dole od oltara, i njegova se boja izmjeni u bijednu
pojavu, i dođe svome ocu i majci i reče im sve šta ga je snašlo. I Adam je
tugovao mnogo jer Bog nije primio Kainovu žrtvu.

29 A Abel dođe dole radujući se, i zadovoljnog srca, i reče svom ocu i
majci kako Bog je primio njegovu žrtvu. I oni se radovaše tomu i ljubiše
mu lice.

30 I Abel reče svome ocu, ''Jer Kain udari me na oltaru, i nije mi dao da
prinesem svoj dar na njemu, napravio sam oltar za sebe i ponudio svoj
dar na njemu.

31 I kad Adam ču ovo bilo je veoma tužan, jer bio je oltar koji je prvi
izgradio, i na kojem on je nudio svoje vlastite žrtve.

32 A Kain, on je bio tako zlovoljan i ljut da je otišao u polje, gdje Satana

dođe mu i reče mu, ''Odkad tvoj brat Abel je uzeo zaklon kod tvog oca
Adama, jer ti si odbio ga od oltara, oni su poljubili njegovo lice, i
radovali se nada njim, mnogo više nego nada tobom.''

33 Kad je Kain čuo ove riječi od Satane, bio je pun bijesa, i nije dao da
iko zna. Već je namjerio da čeka da ubije svog brata, dok ga nije doveo
u pećinu, i tad rekao mu:--

34 ''O brate, zemlja je tako lijepa, i tamo su tako lijepa i prijatna drveća
u njoj, i ugodna za gledanje! Ali brate, ti nisi nikad nio jedan dan u polju
da uzmeš užitak od toga.

35 ''Danas, O, moj brate, mnogo želim da ti dođeš sa mnom u polje, da

uživaš i da blagosloviš naša polja i naša stada, jer ti si pravedan, i ja
volim te mnogo, O moj brate! Ali ti si odstranio sebe od mene.''

36 Tad Abel pristane da ide sa svojim bratom Kainom u polje.

155
37 Ali pre odlaska, Kain reče Abelu, ''Čekaj me, dok ne donesem štap,
zbog divljih životinja.''

38 Tad Abel stane čekati u svojoj nedužnosti. A Kain, nadalje, donese

štap i ode.

39 I oni počeše, Kain i njegov brat Abel, da hodaju putem, Kain pričajući
s njim, i tješeći ga, da učini da zaboravi sve.

GLAVA LXXIX

Zao naum je sproveden to tragičnog kraja. Kain je uplašen. ''Jesam li ja

bratov čuvar?'' Sedam kazni. Mir je prekinut.

I tako oni odoše, dok nisu došli do usamljenog mesta, gde nije bilo
ovaca, tad Abel reče Kainu, ''Vidi, moj brate, umorni smo od hodanja,
ne vidimo nijedno od drveća, niti od voća, niti zelenila, niti ovaca, niti
jedne od stvari o kojima si mi govorio. Gde su te ovce tvoje o kojima si
mi govorio da blagoslovim?''

2 Tad Kain reče mu, ''Dođi, i u trenu češ vidjeti mnoge lijepe stvari, ali
idi preda mnom, dok ja ne dođem do tebe.''

3 Tad Abel krenu napred, a Kain osta iza njega.

4 I Abel hodaše u čistoti, bez lukavstva, niti vjerovaše da njegov brat bi

ubio ga.

5 Tad Kain, kad dođe do njega, utješi ga svojim govorom, hodajući malo
pored njega, tad on požuri, i udari ga štapom, udarac za udarcem, dok
nije bio nepomičan.
156
6 Ali kad je Abel pao dole na zemlju, videći da njegov brat namjerava da
ga ubije, on reče Kainu, ''O , moj brate, imaj milosti prema meni. Na
grudima smo sisali, ne udaraj me! Tako ti utrobe koja nas je nosila i
donijela nas na ovaj svijet, ne udaraj je do smrti sa tim štapom! Ako me
ubiješ, uzmi jedan od tih velikih kamena, i ubij me u trenu.''

7 Tad Kain, bezdušni, i teški ubica, uze velik kamen, i udari svoga brata s
njim po glavi, dok mozak ne izađe mu, i on valjaše se u svojoj krvi, pred
njim.

8 I Kain se ne pokaja od tog što je učinio.

9 Ali zemlja, kad krv pravednika Abela pade na nju, tresla se, kao pijana
od krvi, i htjela je Kaina dovesti do ništavnosti s tim.

10 I krv Abelova plakaše tajno ka Bogu, da osveti ga od svoga ubice.

11Tad Kain poče odjednom da kopa zemlju gde bi stavio brata, jer se
tresao od straha koji dođe na njega, kad je vidio da zemlja se trese na
račun toga.

12 On tada baci svog brata u jamu koju načini, i pokrije ga sa zemljom.

Ali zemlja nije htijela da ga primi, već ga je izbacivala cijela odjednom.

13 Opet Kain kopaše zemlju i sakri brata u nju, ali opet zemlja izbaci ga
na sebe, do tri puta je zemlja tako ga izbacivala na sebe tijelo Abelovo.

14 Blatnjava zemlja izbacila ga je prvi put, jer on nije prvo stvorenje, i

izbaci ga drugi put i ne htjede ga primiti, jer on bi pravedan i dobar, i
ubijen je bez razloga, i zemlja izbaci ga do tri puta i ne htjede ga primiti,
da ostane pred svojim bratom kao svjedok protiv njega.

157
15 I tako je zemlja izlagala ruglu Kaina, dok Riječ Božja, dođe mu u
pogledu njegovog brata.

16 Tad bi Bog ljut, i mnogo nezadovoljan Abelovom smrću, i On grmješe

sa nebesa, i munje odoše pred Njim, i Riječ Gospoda Boga dođe sa
nebesa do Kaina, i reče mu, ''Gdje je Abel tvoj brat?''

17 Tad Kain odgovori ponosnog srca i odsječno, ''Kako, O Bože? Jesam li

ja čuvar svoga brata?''

18 Tad Bog reče Kainu, ''Prokleta je zemlja koja je pila krv tvog brata
Avelja, i ti, da drhtiš i treseš se, i ovo će biti znak tebi, da tkogod nađe
te, će te ubiti.''

19 Ali Kain plaka jer Bog reče te riječi njemu, i Kain mu reče ''O Bože,
tkogod me nađe ubiti će me, i ja ću biti izbačen sa lica zemlje.''

20 Tad bog reče Kainu, ''Tkogod te nađe neće te ubiti, ''zbog ovoga, Bog
je rekao Kainu, ''Ja ću ići sa sedam kazni na onog ko ubije Kaina.'' Jer
riječ Božja Kainu bi, ''Gdje je tvoj brat?'' Bog reče tako u milosti za njim,
i pokušao da napravi ga da se pokaje.

21 Jer da se Kain pokajao u tom trenu, i rekao, ''O Bože, oprosti mi moje
grijehove, i ubistvo moga brata, ''Bog bi tada oprostio mu njegov grijeh.

22 I kako Bog reče Kainu, ''Prokleta je zemlja koja je pila krv tvoga
brata'', tako također, je bila Božja milost na Kainu. Jer Bog ga ne prokle,
već prokle zemlju, premda nije zemlja ta koja je ubila Avelja, i počinila
bezakonje.

23 Jer bilo je tako da prokletstvo treba da padne na ubicu, ali u milosti

Bog tako uradi u Svojim mislima tako da niko ne zna, i da odvrati od
Kaina.

158
24I On reče mu, ''Gdje je tvoj brat?'' Komu on odgovori i reče, ''Ja ne
znam.'' Tad stvoritelj reče mu, ''Da drhtiš i treseš se.''

25 Tad Kain tresao se i posta užasnut, i kroz ovaj znak Bog učini njega
primjerom pred čitavim stvaranjem, kao ubicom svoga brata. Također
učini Bog drhtanje i užas na njemu, da on može vidjeti mir u kojem je
bio prvo, i vidjeti također drhtanje i užas on izdrži do kraja, tako da bi
bio ponizan pred Bogom, i da okaje svoj grijeh, i da traži mir u kojem je
prvotno uživao.

26 I u rijeći koju Bog reče, ''Ja ću ići sa sedam kazni na svakom ko ubije
Kaina,'' Bog nije tražio da ubije Kaina sa mačem, već je tražio da učini da
umre od posta, i molitve i plakanja pod teškim jarmom, do vremena kad
bi on bio oslobođen od svoga grijeha.

27 I sedam kazni su sedam naraštaja kroz koje Bog je čekao Kaina za

ubistvo brata.

28 Ali Kainu, odkad je ubio svog brata, nije našao odmora ni na jednom
mjestu, već vratio se Adamu i Evi, drhteći, užasnut, i uprljan od krvi...

159
Druga knjiga o Adamu i Evi

GLAVA I.

Bolom udarena porodica. Kain ženi Luluvu, i oni odlaze dalje.

KAD Luluva ču Kainove riječi, ona plakaše i ode do oca i majke, i reče im
kako Kain je ubio njihovog brata Abela.

2 Tad svi oni plakaše glasno i podigoše svoje glasove, i udaraše svoja
lica, i posuše zemlju po svojim glavama, i poderaše nadvoje svoju
odjeću, i izađoše i dođoše do mjesta gde Abel bi ubijen.

3 I nađoše ga leži na zemlji, ubijen, i zvijeri okolo njega, dok su plakali i

žalili zbog ovog pravednika. Od njegovog tijela,iz razloga njegove
čistoće, odilazio je prijatan miris.

4 I Adam ponese ga, njegove suze padaše niz lice, i ode u Pećinu Blaga,
gde ga poleže, i obloži ga prijatnim mirisima i izmirnom.

5 I Adam i Eva nastaviše sa njegovom sahranom u dubokoj žalosti

stotinu i četrdeset dana. Abelu bi petnaest i pola godina starosti, a
Kainu sedamnaest godina i po.

6 A Kain, kad oplakivanje za njegovim bratom je završilo, on pogleda

svoju sestru Luluvu i oženi je, bez da je napustio svoga oca i majku, jer
oni nisu mogli držati njega od nje, iz razloga njihovih teških srca.

7 Tad on ode do dna planine, dalje od vrta, blizu mjesta gdje je ubio
svoga brata.

160
8 I u tom mjestu bi mnogo voćki i šume. Njegova sestra zanese mu
djecu, koja na svoj način počeše na se uvećavaju koljenima dok nisu
napunila to mjesto.

9 Što se tiče Adama i Eve, oni nisu došli skupa nakon Abelove sahrane
za sedam godina. Posle ovog, međutim Eva zatrudni, i dok je bila sa
djetetom, Adam joj reče ''Dođi, hajde da uzmemo žrtvu i prinesemo je
Bogu, i pitamo Njega da nam da dobro dijete, u kojem ćemo naći
zadovoljstvo, i kome ćemo pridružiti vjenačavanjem sa Abelovom
sestrom.''

10 Tad oni pripremiše prinos i staviše ga na oltar, i ponudiše pred

Bogom, i počeše da mole Njega da primi njihovu žrtvu, i da im da
dobrog potomka.

11 I Bog ču Adama i prihvati njegovu žrtvu. Tad, oni hvališe, Adam, Eva i
njihova kćer, i dođoše dolje do Pećine Blaga i staviše svjetiljku u nju, da
gori po noći i po danu, pred tijelom Avelja.

12 Tad Adam i Eva nastaviše postiti i moliše dok Evino vrijeme porođaja
nije došlo, kad ona reče Adamu: ''Želim da idem do pećine u stijeni, da
rodim tamo.''

13 I on reče, ''Idi i uzmi sa sobom svoju kćer da pazi na tebe; a ja ću

ostati u Pećini Blaga pred tijelom mog sina Abela.''

14 Tad Eva posluša Adama, i ode, ona i njena kćer. Ali Adam ostade sam
u Pećini Blaga.

161
GLAVA II.

Treći sin je rođen Adamu i Evi.

I Eva rodi sina savršeno lijepog u izgledu i u pojavi. Njegova ljepota bi

kao ona u Adama njegovog oca, i još ljepši.

2 Tad Eva bi utješena kad ga vidje, i osta osamdeset dana u pećini, tad
ona posla kćer k Adamu da mu kaže da dođe i vidi dijete i imenuje ga.
Ali kćerka je stajala u mjestu do tijela svoga brata, dok Adam se nije
vratio. Tako učini ona.

3 Ali kad Adam dođe i vidje dječakov lijep izgled, njegovu ljepotu, i
savršen izgled, on se radova nada njim, i bi utješen za Abelom. Tad on
nazva dijete Set, što znači, ''da Bog je čuo moju molitvu, i izbavio me iz
moje nevolje.'' Ali također znači i ''moč i snaga.''

4 Tad nakon što Adam je imenovao dijete, on se vrati u Pećinu Blaga, i

njegova kćerka se vratila majci.

5 Eva je ostala u njenoj pećini, dokle četrdeset dana se ne napuni, kad

dođe Adamu, i donese sa sobom dijete i svoju kćer.

6 I dođoše oni do rijeke, gde Adam i njegova kćer se opraše, zbog svoje
tuge za Abelom, a Eva i dijete opraše se zbog očišćenja.

7 Tad se oni vratiše, i uzeše žrtvu, i odoše do planine i prinesoše je, za

dijete, i Bog primi žrtvu, i pošalje svoj blagoslov na njih, i na njihovog
sina Seta, i oni se vratiše do Pećine Blaga.

8 A Adam, on nije ponovo poznao svoju ženu Evu, sve dane svog života,
niti je bilo više potomaka od njih, već samo petoro, Kain, Luluva, Abel,
Aklija i Set.

162
9 Ali Set je rastao u izgledu i u snazi, i počeo je da posti i moli, žarko.

GLAVA III.

Satana se pojavljuje kao lijepa žena iskušava Adama, govoreći mu da je

još mlad, ''Provedi svoju mladost u radosti i zadovoljstvu.'' (12) Različiti
izgledi koje Satana uzima (15)

A naš otac Adam, na kraju sedme godine od dana od kad se odvojio od

svoje žene Eve, Satana zavidješe mu, kad ga vidje odvojenog od nje, i
žudio je da natjera ga da živi s njom ponovno.

2 Tad Adam usta i ode iznad Pećine s Blagom, i nastavi spavati tamo noć
za noć. Ali što pre kako beše svetlo svaki dan on siđe dole u pećinu, i
moli se tamo da primi blagoslov.

3 Ali kad bi večer on ode na krov pećine, gde je spavao sam, bojeći se
da ga Satana ne prevaziđe. I on nastavi tako odvojeno trideset i devet
dana.

4 Tad Satana, mrzitelj svega dobra, kad vidje Adama tako samog, kako
posti i moli, pojavi se njemu u obliku lijepe žene, koja dođe i stade pred
njim u noći četrdesetog dana, i reče mu:--

5 ''O Adame, od dana odkada si živio u pećini, mi smo prošli veliki mir s
tobom, i tvoje molitve su stigle do nas, i mi smo utješeni s tobom.

6 ''Ali sad, O Adame, od kako si otišao gore na krov pećine da spavaš,

imali smo sumnje o tebi, i velika žalost je došla na nas zbog tvoje

163
odvojenosti od Eve. Tad opet, kad si na krovu pećine, molitve su prazne,
i tvoje srce ide od strane do strane.

7 ''A kad si bio u svojoj pećini tvoje molitve su bile kao vatra skupljene
skupa, dolazile su dole do nas, i ti si nalazio mir.

8 ''Zato ja također sam žalio nad tvojom djecom koja su odvojena od

tebe, i moja tuga je velika zbog ubistva tvog sina Abela, jer on je bio
pravednik, i nad pravednim čovjekom svaki od nas žali.

9 ''Ali ja sam se radovao nad rođenjem tvog sina Seta, jer nakon malo
što sam žalio mnogo nad Evom, jer je ona moja sestra. Jer kad Bog
posla dubok san na tebe, i izvuče nju iz tvoje strane, On iznese i mene
zajedno s njom. Ali On podiže nju stavljajući je sa tobom, dok je
otpustio mene.

10 ''Ja sam se radovala nad svojom sestrom jer je bila sa mnom. Ali Bog
mi je dao obećanje ranije, i rekao, ''Ne tuguj, kad Adam ode na krov
Pećine Blaga, i bude odvojen od Eve svoje žene, Ja ću te poslati k
njemu, ti češ pridružiti se njemu u braku, i donijeti mu petoro djece, kao
Eva što mu donese petoro.'

11 ''I sad vidi! Božje obećanje meni je ispunjeno, jer On je taj koji me
posla tebi za vjenčanje, jer ako me oženiš, donijeti ću ti ljepšu i bolju
djecu nego što su ta Evina.

12 ''Sad opet, ti si još mlad, ne prekidaj svoju mladost na ovom svijetu u

tugi, već provedi dane tvoje mladosti i radosti i sreći. Jer dana je malo i
tvoja iskušenja su velika. Budi jak, završi svoje dane na ovom svijetu u
veselju. Ja ću uzeti zadovoljstvo u tebi, i ti češ radovati se sa mnom u
ovomu znanju, i bez straha.

164
13 ''Ustani, stoga, i ispuni zapovijest Božiju, '' ona tad privuče se blizu
Adama, i zagrli ga.

14 Ali kad Adam vidje da će on biti prevladan od nje, on se moliše Bogu

sa žarkim srcem da ga izbavi od nje.

15 Tad Bog posla svoju Riječ k Adamu, govoreći, ''O Adame, taj oblik je
jedan koji ti je obećao božanstvo, i veličanstvo, on nije dobrih namjera
ka tebi, već pokazuje sebe tebi u jednom u obliku žene, a u drugom
trenu, u izgledu anđela, u drugoj prilici, on je sličan zmiji, i u sljedećem
vremenu, u naličju boga, ali on čini to samo da uništi tvoju dušu.

16 '' Sad, stoga, O Adame, razumi svoje srce, Ja sam te izbavio mnogo
puta iz njegovih ruku, u smislu da ti pokažem da sam ja milostiv Bog, i
da želim ti dobro, i da ne želim tvoju propast.''

GLAVA IV.

Adam vidi đavola u njegovim stvarnim bojama.

TAD Bog naredi Satani da se pokaže Adamu otvoreno, u svom vlastitom

odvratnom obliku.

2 Ali kad Adam vidje ga, on se bojao, i tresao se od pogleda na njega.

3 I Bog reče Adamu, ''Pogledaj na ovog đavola, i njegov odvratan izgled,

i znaj da je on taj tko je učinio pad iz svijetlosti u tamu, iz mira i odmora
ka mučenju i patnji.

165
4 I vidi, O Adame, na njega, koji je rekao za sebe da je on Bog! Može li
Bog biti crn? Hoće li Bog uzeti oblik žene? Je li ima iko snažniji od Boga?
I može li On biti nadvladan?

6 ''Vidi, tad, O Adame, i vidi ga svezanog u tvom prisustvu, u vazduhu,

nemoćan da umakne! Stoga, Ja kažem ti, ne boj ga se, već ubuduće vodi
brigu, i čuvaj ga se, u bilo čemu što on može da ti učini.''

6 Tad Bog odvede Satanu dalje od Adama, koga On ojača, i čije srce On
utješi, govoreći mu, ''Idi dole do Pećine Blaga, i ne odvajaj se od Eve; Ja
ću ugušiti u vama svu životinjsku požudu.''

7 Od tog časa ostaše Adam i Eva, i oni uživahu mir od zapovjesti Božje.
Ali Bog nije volio nikoga od Adamovog potomstva,već jedino Adama i
Evu.

8 Tad Adam slaviše Boga pred Njim, jer ga je izbavio, i što je utihnuo
njegove strasti. I on dođe dole sa pećine, i živio je sa Evom.

9 Tad završiše četrdeset dana od odvojenosti od Eve.

GLAVA V.

Đavo slika predivnu sliku za Seta da proslavi njegove misli na njoj.

Što se tiče Seta, kad je bio sedam godina star, oni nije znao dobro ni
loše, i bio je dosljedan u postu i molitvi, i provede sve svoje noći u
moljenju Boga za milošću i oprostom.

2 On takođe postio je kad je prinosio svoju žrtvu svaki dan,više nego što
je njegov otac činio, jer bio je lijepog izgleda, kao anđeo Božiji. On
166
takođe imao je dobro srce, očuvano u najboljim osobinama njegove
duše, i iz tog razloga on prinosiše žrtvu svaki dan.

3 I Bog bi zadovoljan sa njegovom žrtvom, ali on je također bio

zadovoljan sa svojom čistotom. I on nastavi da radi tako volju Božju, i
svoga oca i majke, dok nije bio sedan godina star.

4 Poslije toga, kako je dolazio sa oltara, završivši svoje prinošenje,

Satana se pojavi njemu u obliku prelijepog anđela, prekrasnog svijetla,
sa štapom svjetlosti u svojoj ruci, a sam opasan sa pojasom od svijetla.

5 On pozdravi Seta sa lijepim osmjehom, i poče da vara ga sa lijepim

riječima, govoreći mu, ''O Sete, zašto živiš u planini? To je teško, puno
kamenja i pijeska, i drveća sa slabim plodovima na njima, divljina bez
stanovnika i bez gradova, nije dobro mjesto za život. Već sve je vručina,
umor i nevolja.''

6 On reče dalje, ''A mi živimo u lijepim mjestima, u drugom svijetu nego

ova zemlja. Naša zemlja je od svijetla i naši uvjeti su najbolji, naše žene
su ljepše od ijednih drugih, i ja želim ti, O Sete, da oženiš jednu od njih,
jer ja vidjeh da si ti lijep na pogled,i u ovoj zemlji nijedna žena nije
dovoljno dobra za tebe. Pored toga, svi koji žive na svijetu, jesu samo
pet duša.

7 ''Ali u našem svijetu je puno ljudi i puno djevojaka, svi ljepši od drugih.
Želim stoga da te odvedem tamo, da možeš vidjeti moju namjeru i
budeš vjenčan za koju god hočeš.

8 ''Ti ćeš tada živjeti kraj mene i u miru, biti ćeš ispunjen sa sjajem i
svijetlom, kao što smo mi.

167
9 ''Ti ćeš ostati u ovom svijetu, i odmoriti se od ovog svijeta i nevolje
njegove, nikad više nečeš osjetiti umor i iscrpljenost, nikad nečeš
prinijeti žrtvu, niti moliti za milost, jer ti nečeš više učiniti grijeh, niti biti
izložen starastima.

10 ''I ako poslušaš to što kažem, ti češ oženiti jednu od mojih kćeri, jer
za nas nema grijeha tako činiti, niti je uračunata životinjska požuda.

11 ''Jer u našem svijetu mi nemamo Boga, već smo svi bogovi, mi smo
svi od svijetla,nebeski, moćni, snažni i slavni.''

GLAVA VI.

Setova savjest pomaže mu. On se vrača Adamu i Evi.

Kad Set ču ove riječi on bi začuđen, i prikloni srce Sataninom varljivom

govoru, i reče mu, ''Kažeš ti ta tamo je drugi svijet stvoren pored ovog, i
ostala stvorenja da su ljepša nego stvorenja koja su u ovom svijetu?''

2 I Satana reče, ''Da, vidi ti si me čuo, ali ja ću hvaliti ih i njihove puteve,

u tvojim ušima.''

3 Ali Set mu reče, ''Tvoj govor me iznenadio, i tvoj lijepi opis svega toga.

4 ''Ali ne mogu ići sa tobom danas, ne dok ne odem svom ocu Adamu i
mojoj majci Evi, i kažem im sve šta ti si rekao mi. Tad ako mi daju da
idem sa tobom, ja ću doći.''

5 Opet Set reče, ''Ja se bojim da radim išta bez očevog i majčinog
dopuštenja, da ne bih patio kao moj brat Kain i kao moj otac Adam, koji

168
je pogriješio zapovjed Božju. Ali vidi, ti znaš ovo mjesto, dođi, i nađi me
ovdje sutra.

6 Kad Satana ču ovo, on reče Setu, ''Ako kažeš svome ocu šta sam ti ja
rekao, on neće dati da pođeš sa mnom.

7 Već poslušaj me, ne reci svome ocu i majci šta sam ti rekao, već kreni
sa mnom danas, u naš svijet, gdje češ vidjeti lijepe stvari i uživati tamo, i
veseli se danas među mojom djecom, držeći ih i uzmi svoj snop smirne,
i raduj se. Tad ću te vratiti nazad na ovo mjesto sutra, ali ako hočeš
radije biti sa mnom, neka bude tako.

8 Tad Set odgovori, ''Duh mog oca i moje majke, je nada mnom, i ako
sakrijem od njih jedan dan, oni će umrijeti, i Bog će držati me krivim za
grijeh prema njima.

9 ''I osim što znaju da ću doći na ovo mjesto i prinijeti žrtvu, oni ne bi od
mene bili odvojeni niti jedan sat, niti bi ja išao u ijedno drugo mjesto,
dok mi oni ne bi dali. Ali oni su postupaju prema meni najjubaznije, jer
ja im dolazim brzo.''

10 Tad Satana reče mu, ''Šta će ti se dogoditi ako se sakriješ od njih

jednu noć, i vratiš im se kad svane dan?''

11 Ali Set, kad on vidje kako je on nastavio govoriti, i da mu neće

dopustiti da ide-otrči, i ode na oltar, i raširi svoje ruke ka Bogu, i zatraži
izbavljenje od Njega.

12 Tad Bog posla svoju Riječ, i prokle Satanu, koji pobježe od Njega.

13 A Set,on je otišao do oltara, govoreći u svom srcu. ''Oltar je mjesto

prinosa, i Bog je tamo,božanska vatra će ga progutati, tako da Stana će
biti nemoćan da me povrijedi, i neće me odvesti tamo.''

169
14 Tad Set dođe dole od oltara i ode ocu i majci,gde ih nađe na putu,
čeznuli su da čuju njegov glas, jer se zadržao prilično.

15 On tada počne govoriti njima šta ga je snašlo od Satane, u obliku

anđela.

16 A Adam kad ču ovo, on poljubi njegovo lice, i upozori ga protiv tog

anđela, govoreći mu da je Satana to koji mu se pojavio. Tad Adam uze
Seta, i odoše do Pećine Blaga i radovaše se tamo.

17 Ali od tog dana nadalje Adam i Eva nikad se nisu odvajali od njega,
gdje god bi on išao, da li za žrtvu ili za bilo šta drugo.

18 Ovaj znak dogodi se Setu, kad je bio devet godina star.

GLAVA VII.

Set vjenčava Akliu. Adam živi da vidi unuke i praunučad.

KAD naš otac Adam vidje da Set ima savršeno srce, on poželi da ga
oženi, da ne bi neprijatelj pojavio se njemu drugi put, i prešao ga.

2 Tado Adam reče svome sinu Setu, ''Ja želim, O moj sine, da ti oženiš
tvoju sestru Akliju, Abelovu sestru, da ona može ti donijeti djecu, koja
će napuniti zemlju, prema Božjem obećanju nama.

3 ''Ne boj se , O moj sine, nema sramote u tom. Želim da te oženim, iz

straha da te neprijatelj ne prevaziđe.''

4 Set, kakogod, nije želio da se oženi, ali u poslušnosti ka svom ocu i

majci, on ne reče ni riječ.

170
5 Tako Adam oženi ga sa Aklijom. I on bi petnaest godina star.

6 A kad bi dvadeset godina starosti, on dobi sina, koga nazva Enos, i tad
poče dobivati drugu djecu pored njega.

7 Tad Enos odraste, oženi se i rodi Kainana.

8 Kainan odraste, oženi se i rodi Mahalalela.

9 To roditelji behu rođeni tokom Adamovog života, i živjeli su u Pećini

Blaga.

10 Tad behu dani Adamovi devet stotina i trideset godina, a od

Mahalaela jedna stotina. Ali Mahalalel kad odraste, volio je postiti,
moliti i teško je radio, dok kraj našeg oca Adama dani nisu došli kraju.

GLAVA VIII.

Adamove značajne zadnje riječi. On predviđa potop. On upućuje svoje

potomke na dobro. On otkriva izvjesne misterije života.

KAD naš otac Adam vidje da njegov kraj je blizu, on pozva svoga sina
Seta, koji dođe mu u Pećini Blaga, i on reče mu:--

2 ''O Sete, moj sine dovedi mi svoju djecu, i svoje djece djecu, da mogu
da podjelim moj blagoslov njima prije nego umrem.

3 Kad set ču ove riječi od svog oca Adama, on ode od njega, ispusti
potok suza niz svoje lice, i sabra svu svoju djecu, i svoje djece djecu, i
dovede ih do svog oca Adama.

171
4 Ali kad naš otac Adam vidje ih oko njega, on plaka štoće biti odvojen
od njih.

5 I kad ga vidješe da plače, oni svi zajedno plakaše, i padoše na njegovo

lice govoreći, ''Kako ćeš ti biti odvojen od nas, O naš oče? I kako će
zemlja primiti te i sakriti te od naših očiju?'' Tako plakaše mnogo, i
slično govoriše.

6 Tad naš otac Adam blagoslovi ih sve, i reče Setu, nakon što ga je
blagoslovio:--

7 ''O Sete, moj sine, ti znaš ovaj svijet da je pun tuge, i teškoća, i ti znaš
da sve to došlo je na nas, od naših iskušenja u njemu. Ja stoga sad
zapovijedam ti ovim riječima, da čuvaš nevinost, da budeš čist i
pravedan, i vjeruj u Boga, i ne skreći ne nagovorima Satane, niti
ukazanjima u kojim on pokazuje sebe k tebi.

8 Već drži zapovijedi koje ti ja dajem danas, potom daj iste svome sinu
Enosu, i neka Enos da to svome sinu Kainanu, a Kainan svome sinu
Mahalalelu, tako da ove zapovijesti prebivaju čvrsto među vašom
djecom.

9 ''O Set, moj sine, u trenutku moje smrti uzmi moje tijelo i prođi njime
sa smirnom, alojem i cimetom, i ostavi me ovdje u Pećini Blaga u kojoj
su sve ove uspomene koje Bog nam da iz vrta.

10 ''O moj sine, nadalje će potop doći na sva stvorenja, i ostati će samo
osam duša.

11 ''Već, O moj sine, daj tima što će ostati između djece tog vremena,
da uzmu moje tijelo s njima iz ove pećine, i kad ga uzmu sa sobom, neka

172
najstariji između njih naredi svojoj djeci da polegnu moje tijelo u brod
dok potop ne prestane, i oni izađu iz broda.

12 Tad će oni uzeti moje tijelo i poleći ga u sredinu zemlje, kratko nakon
što će biti spaseni od voda potopa.

13 ''Jer mjesto gdje će moje tijelo biti polegnuto, je središte zemlje, Bog
će doći od tamo i spasti sav naš rod.

14 ''Ali sad, O Set, moj sine, stavi se na čelo svog naroda, služi im i pazi
na njih u strahu Gospodnjem, i vodi ih dobrim putem, zapovijedi im da
poste Bogu, i neka razumiju da ne trebaju slušati Satanu, da ih ne bi
uništio.

15 ''Tad, opet, odvoj svoju djecu i toje djece djecu od Kainove djece, ne
daj da se miješaju s njima, niti prilazi blizu njih niti u njihovim riječima
niti u njihovim djelima.''

16 Tad Adam da svoj blagoslov da se spusti na Seta, i na njegovu djecu, i

na svu njegovu djece djecu.

17 On se tada okrene ka svom sinu Setu, i ka Evi svojoj ženi, i reče im,
''Sačuvaj ovo zlato, ovaj tamjan, ovo miro, koje Bog nam je dao kao
znak, jer u danima koji dolaze, potom će pokriti sve stvoreno. Ali oni
koji budu išli u arku će uzeti sa sobom zlato, tamjan i izmirnu, zajedno
sa mojim tijelom, i polegnuti će zlato, tamjan i izmirnu sa mojim tijelom
u središte zemlje.

18 ''Tad, nakon dugog vremena, grad u kome zlato, tamjan i smirna

behu nađeni sa mojim tijelom, će biti oplijenjeno. I kad bude
opljačkano, zlato, tamjan i smirna će biti zbrinuti na taj način, i nitko od
njih neće patiti, do Riječi Božije, lud čovjek će doći, kad kraljevi ga

173
uzmu, i ponuditi će ga Njemu, zlato u znak Njegovog bića kralja, tamjan,
u znaku Njegovog Boga nebesa i zemlje, i smirna u znaku Njegove
muke.

19 ''Hladnoća kao znak Njegovog prevazilaženja Satane i svih njegovih

neprijatelja, tamjan kao znak da će On ustati iz mrtvih, i biti uznesen
iznad stvari u nebesima i stvari u zemlji; i izmirna, znak da će On piti
gorku žuč; i osjetiti bolove pakla od Satane.

20 ''A sad, O Sete, moj sine, vidi ja sam otkrio ti skrivene tajne, koje Bog
otkrio mi. Drži moje zapovjesti, za sebe, i za svoj narod.''

GLAVA IX.

Smrt Adama

KAD Adam završi svoju zapovijed Setu, njegovo tijelo popusti, njegove
ruke i stopala izgubiše svu snagu, njegova usta postaše nijema, i njegov
jezik prestade pričati. On zatvori svoje oči i predade svoj duh.

2 A njegova djeca kad vidješe da je mrtav, oni baciše sebe na njega,

muški i žene, stari i mladi, plačući.

3 Smrt Adama dogodi se na kraju devet stotina i trideset godina koliko

je živio na zemlji, petnaestog dana Bermuda (Marta), nakon računanja
epakta sunca, u deveti čas.

4 Bilo je u petak, na dan kad je stvoren, i na koji se odmori, i u sat u

kojem umre, je bio isti taj u kome je izašao iz vrta.

174
5 Tad Set previje ga dobro, i stavi balzam sa mnogo lijepih mirisa, od
svetog drveća i sa Svete Planine, i on ostavi njegovo tijelo na istočnoj
strani unutar pećine, na strani tamjana, i stavi nasuprot njega svjetlo
koje je gorjelo.

6 Tad njegova djeca stadoše pred njim plačući i jadikujući nada njim
cijelu noć do svitanja.

7 Tad set i velik sin Enos, i Kainan, sin Enosov, izađoše i uzeše dobru
žrtvu da prinesu Gospodu, i oni dođoše do oltara na kojem Adam
ponudi darove Bogu, kad je prinosio.

8 Ali Eva reče im ''Čekajte dok prvo ne priupitamo Boga da primi našu
žrtvu, i da drži sa Njim dušu od Adama Njegovog sluge, i da ju uzme
gore u smiraj.''

9 I oni svi stajaše i moliše.

GLAVA X.

''Adam je bio prvi...''

I kad završiše svoju molitvu, Riječ Božja dođe i utješi ih za njihovog oca
Adama.

2 Poslije ovog, oni ponudiše svoje darove za sebe i za svoje očeve.

3 I kad su završili svoje primošenje, Riječ Božja dođe Setu, najstarijem

od njih, govoreći mu, ''O Sete, Sete, Sete, tri put. Kao što sam ja sa
tvojim ocem, tako također ću biti sa tobom, do ispunjenja obećanja

175
koje mu učinih- tvom ocu govoreći, Ia ću poslati Moju Riječ i spasti tebe
i tvoje sjeme.

4 I kao tvoj otac Adam, drži zapovijest koju on dade ti, i odvoj tvoje
sjeme od tog od Kaina tvog brata.''

5 I Bog povuče svoju Riječ od Seta.

6 Tad Set, Eva, i njihova djeca, dođoše dole sa planine do Pećine Blaga.

7 Adam je bio prvi čija duša je umrla u zemlji Edena, u Pećini Blaga, jer
nitko nije umro prije njega, osim njegovog sina Abela, koji umre ubijen.

8 Tad sva djeca Adamova ustaše, i plakaše nad svojim ocem Adamom, i
napraviše žrtvu za njega, stotinu i četrdeset dana.

GLAVA XI.

Set postaje poglavar najsrečnijeg i pravednog plemena ljudi koji ikad

živješe.

NAKON smrti Adama i Eve, Set podijeli svoju djecu, i njegove djece
djecu, od Kainove djece. Kain i njegovi potomci otišli su i živjeli zapadno,
ispod mjesta gdje je on ubio svog brata Abela.

2 Ali Set i njegova djeca, živješe sjeverno na planini Pećine Blaga, iz

razloga da budu blizu svom ocu Adamu.

3 A Set stariji, visok i dobar, lijepe duše, i jake misli, stajao je na čelu
svog naroda, i vodio ih je u bezazlenosti, strpljenju i finoći, i nije
dopuštao nikom od njih da idu Kainovoj djeci.

176
4 Zbog svoje čistoće, bili su nazvani ''Djeca Božija'', i bili su s Bogom,
namjesto horde anđela koji su pali, oni su nastavili u hvaljenju Boga, i u
pjevanju psalama Njemu, u njihovoj pećini – Pećini od Blaga.

5 Tad Set stade pred tijelo svog oca Adama, i svoje majke Eve, i moliše
noći i dan, i tražiše za milost prema njemu i njegovoj djeci, i kad je imao
teškoća u upravljanju djecom, On bi mu dao savjet.

6 Ali Set, i njegova djeca nisu voljeli zamaljskog posla, već daše sebe
nebeskim stvarima, oni nisu imali drugih misli već hvaliti, pričati i pjevati
Bogu.

7 Zato su svo vrijeme slušali glasove anđela, hvaleći i veličajući Boga,

iznutar vrta, ili kad su bili poslani od Boga na zadatak, ili kad su išli na
nebesa.

8 Za Seta i njegovu decu, iz razloga njihove čistoće, čuli su i vidjeli te

anđele. Tad, opet, vrt nije bio daleko od njih, već samo petnaestak
duhovnih lakata.

9 Duhovni lakat odgovara tri lakta od ljudi, sveukupno četrdeset i pet

lakata.

10 Set i njegova djeca stanovaše ispod vrta, nisu sijali, niti su želi, nisu
sakupljali hranu za sebe, niti pšenicu, već samo prinosili. Jeli su voće od
drveća mirisnog koje je raslo na planini gde su živjeli.

11 Set je često postio svakih četrdeset dana, kao što su činila njegova
najstarija djeca. Setova porodica je mirisala mirisom drveća u vrtu, kad
je vjetar duvao tim smjerom.

12 Bili su srečni, nedužni,bez iznenadnog straha, nije bilo zavisti, ni zla,

ni mržnje među njima. Nije bilo životinjske požude, iz usta između njih

177
nije izlazila loša riječ ili prokletstvo, niti zao savjet niti prevara. Ljudi tog
vremena nikad se nisu zaklinjali, a u teškim okolnostima,kad se čovjek
mora zakleti, zaklinjali su se krvlju Abela pravednog.

13 Držali su svoju djecu i svoje žene svaki dan u pećini da poste i mole, i
da veličaju najvećeg Boga. Blagoslovili su se u tijelu svog oca Adama, i
pomazivaše sebe sa njim.

14 I činiše tako dok Setu nije došao kraj.

GLAVA XII.

Događaji sa Setovom porodicom. Njegova smrt. Vodstvo Enosa. Kako je

izbačena grana Adamove porodice prošla.

TAD Set, pravedni, pozva svog sina Enosa, i Kainana, sina Enosovog, i
Mahalalela, sina Kainana, i reče mim:

2 ''Moj kraj je blizu, želim da izgradim krov iznad oltara na kojima darovi
se prinose.''

3 Oni poslušaše njegovu zapovijed i odoše, svi, i stari i mladi, i radiše

mnogo, i izgradiše lijepi krov iznad oltara.

4 I Set mišlajše u svom djelu, je li to blagoslov došao na njegovu djecu

na planini, i da bi trebao prinijeti žrtvu za njih prije smrti.

5 Tad kad je izgradnja krova bila završena, on naredi im da prinesu

žrtvu. Oni radiše marljivo na ovom, i donesoše ih do Seta njihovog oca
koji ih uze i ponudi ih na oltaru, i moliše Boga da prime njihovu žrtvu, da
ima milosti na duše njegove djece, i da ih drži od ruke Satane.
178
6 I Bog prihvati njegovu žrtvu, i pošalje svoj blagoslov na njega i na
njegovu djecu. I tad Bog učini obećanje Setu govoreći, ''Na kraju velikih
pet dana i pola, radi čega dadoh obećanje tebi i tvome ocu, ja ću poslati
Moju Riječ da spase tebe i tvoje potomstvo.''

7 Potom Set i njegova djeca, i njegove djece djeca, sastaše se zajedno, i

siđoše sa oltara, i odoše do Pećine Blaga, gde su molili, i blagosloviše se
tijelom oca Adama i pomazaše sebe njime.

8 Ali Set osta u Pećini Blaga, nekoliko dana, i tad pretrpi, bolove do
smrti.

9 Tad Enos, njegov prvorođeni sin, dođe do njega, sa Kainanom,

njegovim sinom, i Mahalalelom, Kainanovim sinom, i Jaredom, sinom
Mahalalela, i Enohom, Jaredovim sinom, sa svojim ženama i djecom da
prime blagoslov od Seta

10 Tad Set moliše nada njima, i blagoslovi ih, i preklinjaše ih krvlju Abela
pravednog govoreći, ''Molim vas, moja djeco, ne dajte ni jednomu od
vas da siđe sa Svete i čiste Planine.

11 Ne pravite drugarstvo sa djecom Kainovom ubice i grešnika, koji ubi

svoga brata, jer znate, O moja djeco, da smo pobjegli od njega, i od sveg
njegovog grijeha svom svojom snagom jer on je ubio našeg brata
Abela.''

12 Nakon što je rekao ovo, Set blagoslovi Enosa, prvorođenog sina, i

naredi mu uobičajeno da služi u čistoći pred tijelom našeg oca Adama,
sve dane svog života, potom također da ide na vrijeme do oltara koji je

179
Set izgradio. I on zapovijedi mu da hrani svoj narod sa pravdom, u sudu
i čistoći sve dane svog života.

13 Tad tijelo Setovo popusti, njegove ruke i noge izgubiše svu snagu,
njegova usta postaše nijema i nemočna da govore, i predade svoj duh i
umre dan nakon njegove devet stotina i dvanaeste godine, na dvadeset
sedmi dan mjeseca Abiba (rani april); Enoh bi dvadeset godina star.

14 Tad previše tijelo Setovo, i namazaše ga balzamom sa lijepim

mirisima, i staviše ga u Pećinu Blaga, na desnu stranu od tijela
Adamovog, i žališe za njim četrdeset dana. Prinesoše darove za njega,
kako učiniše za našeg oca Adama.

15 Poslije Setove smrti, Enos stade na čelo svog naroda, koji je vodio u
pravednosti, i sudu, kako njegov otac naredi mu.

16 Vremenom Enos bi osam stotina i dvadeset godina star, Kain je imao

veliko potomstvo, jer su se često ženili, odajući se životinjskoj požudi,
dok zemlja podno planine, nije bila ispunjena njima.

GLAVA XIII.

''Između Kainove djece ima mnogo pljačke, ubistava i grijeha.''

U tim danima življaše Lameh slijepi, koji beše od sinova Kainovih. On

imade sina čije ime bi Atun, i njih dvoje imadoše mnogo stoke.

2 Lameh je uobičavao slati ih na pašu sa mladim pastirom, koji je pazio

ih, i koji kad je dolazio kući na većer plaka pred svojim djedom, i pred
svojim ocem Atunom i svojom majkom Hazinom, i reče im, ''Što se

180
mene tiče, ja ne mogu hraniti tu stoku sam, da me ne opljačka ko od
njih, i ubije me zbog spasenja njihovog.'' Jer između Kainove djece, ima
mnogo pljačke, ubistva i grijeha.

3 A Lameh žaleći ga, reče mu, ''Uistinu, on kad je sam, može biti
nadvladan od ljudi ovog mesta.''

4 Tako Lameh ustane, uzme luk koji je čuvao odkad je bio mlad, dok nije
oslijepio, i uzme mnogo strijela, i glatko kamenje, i praćku koju je imao,
i ode u polje sa mladim pastirom, i stane pored stoke, dok mladi pastir
pazio je stoku. Tako je činio Lameh mnogo dana.

5 U međuvremenu Kain, odkad ga je Bog izbacio, i prokleo ga drhtanjem

i užasom, nije se mogao smjestiti ni nači mira ni u jednom mjestu, već
lutaše od mjesta do mjesta.

6 Lutajući dođe do Lamehovih žena, i pita ih o njemu. One mu rekoše,

''On je u polju sa stokom.''

7 Tad Kain ode da ga vidi, i kako dođe u polje, mladi pastir čuo je zvuk
koji je činio, i stoka je išla pred njim.

8 Tad reče on Lamehu, ''O moj gospodaru, je li to divlja zvijer i

pljačkaš?''

9 I Lameh mu reče, ''Reci mi da razumijem kako izgleda, kada dođe.''

10 Tad Lameh savi svoj luk, stavi strijelu u njega,i namjesti kamen u
omču, i kad Kain dođe sa otvorene zemlje, pastir reče Lamehu, ''Gađaj,
vidi, on dolazi.''

181
11 Tad Lameh pogodi Kaina sa strijelom i udari ga postrani. I Lameh
udari ga sa kamenom iz praćke, koja mu pade na lice, i udari ga u oba
oka, tad Kain padne odjednom i umre.

12 Tad Lameh i mladi pastir dođoše do njega, i nađu ga ležeći na zemlji.

I mladi pastir reče mu, ''To je kain naš praotac, koga si ubio, O moj
gospodaru!''

13 Tad Lamehu bi žao zbog toga, i iz gorčine za poštovanjem, on udari

rukama, i udari sa dugom dugom palmom glavu mladića, koji pade kao
da je mrtav, a Lameh je mislio da se pravio, tako da uze kamen i udari
ga, i razbi mu glavu dok nije umro.

GLAVA XIV.

Vrijeme, kao nepresušni izvor, dovodi drugi naraštaj ljudi.

KAD Enos bi devet stotina godina star, sva djeca Setova, i od Kainana,
njegovog prvorođenog, sa njihovim ženama i djecom, sakupiše se oko
njega, tražeći blagoslov od njega.

2 On tad pomoli se nada njima i blagoslovi ih, i preklinjaše ih krvlju

Aveljovom pravednika govoreći im, ''Nemojte da niti jedno od vaše
djece siđe dole sa ove Svete Planine, i nedajte im da prave prijateljstva
sa djecom Kaina ubice.''

3 Tad Enos pozva svoga sina Kainana i reče mu, ''Vidi, O moj sine, i
upravi svoje srce na svoje ljude, i utvrdi ih u pravdi, i u čistoti, i stani
upravljajući pred tijelom našeg oca Adama, sve dane tvog života.''

182
4 Poslije ovoga Enos umre, u devet stotina i osamdeset i petoj godini, i
Kainan ga previ, i stavi ga u Pećinu Blaga na lijevo od oca Adama, i
napravi žrtvu za njega, po običaju svojih otaca.

GLAVA XV.

Potomci Adamovi nastavljaju da drže Pećinu Blaga kao porodično

svetište.

POSLIJE smrti Enosa,Kainan stade na vodstvo svog naroda u pravdi i

čistoti, kako njegov otac zapovjedi mu, on takođe nastavi da služi pred
tijelom Adama unutar Pećine Blaga.

2 Tad kad je imao devet stotina i deset godina, patnja i nevolja dođe na
njega. I kad je trebao da umre, svi oci sa njihovim ženama i djecom
dođoše kod njega, i on ih blagoslovi, i preklinjaše ih krvlju Abelovom,
pravedna, govoreći im, ''Nemoj da ijedan između vas ide dole sa ove
Svete Planine, i ne radite drugarstva sa djecom Kaina ubice.''

3 Tad Mahalalel namaza ga balzamom sa slatkim začinima, i poleže ga u

Pećini Blaga, sa njegovim očevima, i oni uradiše žrtvu za njega, po
običaju njihovih otaca.

GLAVA XVI.

Dobar dio porodice još uvijek strahuje od Kainove djece.

183
TAD Mahalalel stade pred narod, i vodi ga u pravdi i čistoti, i gledaše na
njih da ne drže doticaj sa djecom Kaina.

2 On također nastavi u Pećini Blaga moliti i služiti pred tijelom oca

Adama, tražeći Boga za milost nad sobom i njegovim narodom, dok nije
bio devet stotina i sedamdeset godina star, kad pade bolestan.

3 Tad sva njegova djeca se skupiše ka njemu, da ga vide, i da pitaju za

blagoslov za sebe, pre nego što napusti svijet.

4 Tad Mahalalel ustade i sjede na krevet, suze su mu padale niz lice, i

pozva najstarijeg sina Jareda,koji dođe k njemu.

5 On tad poljubi njegovo lice, i reče mu, ''O Jarade, moj sine, preklinjem
te Onim koji stvori nebesa i zemlju, da paziš na svoj narod, i da ga vodiš
u pravdi i čistoti, i da ne daš nikomu od njih da silazi sa Svete Planine ka
djeci Kainovoj, da ne pati s njima.

6 ''Čuj, O moj sine, nadalje će doći veliko razaranje na zemlju zbog njih,
Bog će biti ljut na zemlju, i uništiti će ih sa vodama.

7 ''Ali također znam da tvoja djeca te neće slušati, i da će oni sići dole sa
ove planine i držati odnos sa djecom Kaina, i da oni će propasti sa njima.

8 ''O moj sine! Uči ih, i gledaj nada njima, da nikakva krivica te ne
dodirne zbog njih.''

9 Mahalalel reče, još, svom sinu Jaredu, ''Kad ja umrem, balzamiraj

moje tijelo i poleži ga u Pećini Blaga, do tijela mojih otaca, tad stani do
moga tijela i moli Boga, i brini o njima I ispuni svoju službu pred njima,
dok ne uđeš u svoj mir.''

184
10 Mahalalel tad blagoslovi svu svoju djecu, i leže na svoj krevet, i uđe u
odmor kao njegovi oci.

11 A kad Jared vidje da je njegov otac Mahalalel umro, on plaka, i

tugovaše, i zagrli i poljubi mu ruke i njegova stopala, i tako uradiše sva
djeca.

12 I njegova djeca balzamovaše ga pažljivo, i polegoše ga do tijela

njegovih otaca. Tad oni ustaše, i žališe za njim četrdeset dana.

GLAVA XVII

Jared odriče poslušnost. On je primamljen ka zemlji Kaina gdje vidi

mnoge pohotne prizore. Jared jedva bježi čistoga srca.

POTOM Jared je držao očevu zapovijed, i naraste kao lav nad svojim
narodom. On vodio ih je u pravičnosti i čistoti, i naredio im da ne rade
ništa bez njegovog savjeta. Jer bojao se za njih, da ne odu djeci Kaina.

2 Zato im je naređenja ponavljao, i nastavio je tako do kraja četiri

stotine i osamdeset i pet godina svog života.

3 Na kraju tih godina, dođe njemu znak. Kako Jared je stajao kao lav
pred tijelima svojih otaca, moleći i upozoravajući ljude, Satana zavidje
mu, i dođe u lijepoj prikazi, jer Jared ne bi dao svojoj djeci da rade išta
bez njegovog savjeta.

4 Satan se potom pojavi njemu kao trideset ljudi svojih hordi, u obliku
lijepih ljudi. Satana sam beše stariji i najviši među njima, sa lijepom
bradom.

185
5 Oni stajaše na ulazu pećine, i zvaše Jareda, iz nje.

6 On izađe napolje ka njima, i nađe ih da izgledaju kao lijepi ljudi, puni

svjetla, i velike ljepote. On se čudio njihovoj ljepoti i njihovom izgledu, i
mislio je u sebi da li oni možda su djeca Kainova.

7 On reče takođe u svom srcu, ''Kako djeca Kaina ne mogu doći gore u
visine ove planine, i nijedan od njih nije tako zgodan kao ovi što se
pojaviše, i među ovim ljudima nema nijednog od moje rodbine—oni
mora da su stranci.''

8 Tad Jared i oni razmjeniše pozdrave i on reče najstarijem među njima,

''O moj oče, objasni mi čudo koje je u tebi, i reci mi ko su ovi, sa tobom,
jer oni izgledaju mi kao strani ljudi.''

9 Tad stariji poče plakati, i ostali plakaše s njim, i on reče Jaredu, ''Ja
sam Adam koga Bog načini prvog, a ovo je Avelj moj sin, koji je bio
ubijen od svog brata Kaina, u čije srce Satana stavi da ga ubije.

10 ''A ovo je moj sin Set,koga izmolih od Gospoda, koji ga dade meni, da
utješi me umjesto Abela.

11 ''Ovaj je moj sin Enos, sin Setov, a ovaj drugi je Kainan, sin Enosov, a
ovaj tamo je Mahalalel, sin Kainanov, tvog oca.''

12 A Jared osta čudeći se njihovoj pojavi,i govoru najstarijeg ka njemu.

13 Tad starješina reče mu, ''Ne čudi se, O moj sine, mi živimo u zemlji
sjeverno od vrta, koji Bog stvori prije svijeta. Nije nam dao da živimo
tamo, već stavi nas nasred vrta, ispod koga ti sad živiš.

14 ''Jer nakon što sam pogriješio, On je učinio da izađem iz njega, i

bijah ostavljen da živim u ovoj pećini, velike i teške nevolje dođoše na

186
mene, i kad moja smrt se približi, ja naredih mom sinu Setu da pazi na
svoje ljude dobro, i ovu moju naredbu je bila predana od jednog ka
drugom, do kraja dolazečih naraštaja.

15 ''Jer, O Jarede, moj sine, mi živimo u lijepim predjelima, dok ti živiš u

bijedi, a ovo je tvoj otac Mahalalel rekao mi, govoreći mi da veliki potop
će doći i pokriti čitavu zemlju.

16 ''Zato, O moj sine, bojeći se ta tebe, ja ustah i uzeh svoju djecu sa

sobom, i dođoh hitro sa nama da te posjetim i tvoju djecu, ali nađoh te
kako stojiš u ovoj pećini plačeš, i tvoja djeca rasuta su po ovoj planini, u
vručini i nevolji.

17 ''Jer, O moj sine, kako smo mi prošli naš put, dolazeći izdaleka, mi
nađosmo druge ljude ispod ove planine, koji naseljavaju lijepu zemlju,
punu drveća i voća, i svih oblika zelenila, tako da kad smo ih našli mi
smo mislili da su oni vi, dok nije tvoj otac Mahalalel rekao mi da oni to
nisu.

18''Sad, zato, O moj sine, poslušaj moj savjet, i idi dolje njima, ti i tvoja
djeca. Odmoriti ćete se od sve ove patnje u kojoj ste. Ali ako nečeš ići
dole njima, tad ustani, uzmi moju djecu, i dođi sa nama u naš vrt, živjeti
češ u prelijepoj zemlji, i naći češ odmor od svih nevolja, koje ti i tvoja
djeca sad podnosite.

19 A Jared kad je čuo ovaj govor od najstarijeg, čudio se, i on ode tamo i
vamo, i u trenu on ne nađe nijedno od svoje djece.

20 Tad on odgovori i reče starješini, ''Zašto ste se krili do današnjeg

dana?''

187
21 I najstariji odgovori, ''Da nam tvoj otac nije rekao, mi ne bismo
znali.''

22 Tad Jared vjerovaše da su njegove riječi istinite.

23 I tako stariji reče Jaredu, ''Zašto se osvrčeš, tako i tako?'' I on reče,

''Tražio sam jedno od moje djece, da im kažem da idem s vama, i o
njihovom dolasku dole tima o kojima si mi govorio.''

24 Kad starješina ču Jaredove namjere, on mu reče, ''Ostavi sad to, i idi

s nama,vidjeti češ našu zemlju, ako te zemlja u kojoj živimo zadovolji,
mi i ti čemo doći brzo i uzeti tvoju porodicu sa tobom. Ali ako naša
zemlja te ne zadovolji, doći češ nazad u svoje mjesto.

25 I starješina požurivaše Jareda, da ide ispred svoje djece da ih

savjetuje.

26 Jared tad izađe iz pećine i ode s njima, i među njima. I oni ga

utješiše, dok nisu došli do vrha planine sinova Kainovih.

27 Tad reče starječina jednom od svoj pratilaca, ''Zaboravili smo nešto

na ulazu u pećinu, i to je odabrana odjeća koju smo donijeli da
obučemo Jareda s time.''

28 On tada reče jednomu od njih, ''Idi nazad, ti, netko, i mi čemo te

čekati, dok se ne vratiš. Tad čemo obuči Jareda i on će biti kao mi,
dobar, zgodan, i odgovarati će da dođe s nama u našu zemlju.

29 Tad taj jedan se vrati.

30 Ali kad je bio na kratkoj udaljenosti, starješina ga zovnu i reče mu,

''Sačekaj , dok ne dođem i kažem ti nešto.''

188
31 Tad je ovaj stajao, i starješina ode do njega i reče mu, ''Jednu stvar
smo zaboravili u pećini, to je ovo—da stavimo vani svjetiljku koja gori
unutar, iznad tijela koja su unutar. Tad dođi do nas, brzo.''

32 Taj ode, i starješina se vrati nazad svojim pratiocima i Jaredu. I oni

siđoše sa planine, i Jared s njima, i oni stajaše na izvoru vode blizu kuća
Kainove djece, i čekaše na svog druga dok nije donio odječu za Jareda.

33 On , tad, koji ode, nazad do pećine, stavi lampu, i dođe do njih i

donese utvaru sa njim i pokaže im. I kad Jared vidje on se čudio na
ljepoti i milosti toj, i radovao se u svom srcu vjerujući da je sve to istina.

34 Ali dok su stajali tamo, troje od njih odoše u kuće sinova Kainovih,i
reče im, ''Donesite nam danas nešto hrane do izvora vode za nas i naših
pratilaca da jedemo.''

35 Ali kad sinovi Kaina vidješe ih, oni se čudiše njima i misliše: ''Ovi su
lijepi na pogled, tako kako nikad ne vidjesmo prije.'' Tako da ustaše i
dođoše sa njima do izvora vode, da vide njihovu držinu.

36 Našli su ih toliko zgodnima, da su glasno plakali na mjestima za

drugima da se okupe zajedno i dođu i pogledaju na ova lijepa bića. Tad
se okupiše oko njih i muški i žene.

37 Tad starješina reče im, ''Mi smo stranci u vašoj zemlji, donesite nam
nešto dobre hrane i pića vi i vaše žene, da se osvježimo s vama.

38 Kad ti ljudi čuše te riječi od starješine, svaki od sinova Kainovih

dovede svoju ženu, a drugi dovede svoju kćer, i tako, mnogo žene
dođoše k njima, svaki uzimaše Jareda za sebe ili za svoju ženu, svi tako.

39 Ali kad Jared vidje što su učinili, njegova duša istrgnu se od njih, niti
je želio kušati njihove hrane niti piti.

189
40 Starješina vidje priliku kad se istrgnuo od njih, i reče mu, ''Ne budi
tužan, ja sam veliki starješina, kao što vidiš da ja radim, čini i ti na isti
način.''

41 Tad on raširi svoje ruke i uze jednu od žena, i petoro njegovih

pratilaca učiniše isto pred Jaredom, da bi on učinio kao što su oni.

42 Ali kad Jared vidje da oni rade sramotu on plaka, i reče u svojim
mislima,--moji oci nikad nisu činili takvo što.

43 On tad raširi svoje ruke i molio se žarkoga srca, sa mnogo plakanja, i

moliše Boga da izbavi ga iz njihovih ruku.

44 I čim je Jared počeo moliti tad starješina uteče sa svojim pratiocima,

jer nisu mogli biti u mjestu molitve.

45 Tad Jared se okrene i nije ih mogao vidjeti, već vidje sebe kako stoji u
sredini sinova Kainovih.

46 On tada zaplaka i reče, ''O Bože ne uništi me sa ovim rodom, na koji

moji oci upozoriše me, za sad, O moj Gospode Bože, ja sam mislio da to
koji se pojaviše meni behu moji oci, ali nađoh ih da behu đavoli, koji
namamiše me sa lijepom prikazom, i ja vjerovah im.

47 ''A sad molim te, O Bože, da me izbaviš od ovog roda, između kojeg
sam sad stojim, kao što si izbavio me od tih đavola. Pošalji svog anđela
da me izbavi između njih, jer na nemam moči da pobjegnem između
njih.''

48 Kad Jared završi svoju molitvu, Bog posla svog anđela usred njih, koji
uze Jareda i postavi ga na planinu, i pokaza mu put, dade mu savjet, i
tad ode od njega.

190
GLAVA XVIII.

Pometnja u Pećini Blaga. Čudotvorni govor mrtvog Adama.

Jaredova djeca su uobičajavala posjećivati ga sat nakon sata, da prime

njegov blagoslov i da pitaju za savjet u svakoj stvari koju su činili, i kad
je on imao šta da radi, oni činjahu za njega.

2 Ali ovaj put kad su otišli u pećinu nisu našli Jareda, već nađoše
svjetiljku vani,i tijela otaca razbacana, i glas dolazaše od njih Božjom
moći, koja govoraše, ''Satan u utvari je zaveo našeg sina, želeći da ga
uništi, kao što je uništio našeg sina Kaina.''

3 Oni rekoše također, ''Gospod Bog nebesa i zemlje, izbavi našeg sina iz
ruku Satane, koji je izveo veliko i lažno ukazanje pred njim, ''Također
pričaše o drugim stvarima, moći Božjom.

4 A kad djeca Jaredova čuše ove glasove oni se bojaše, i stadoše plakati
za svojim ocem, jer nisu znali šta ga je snašlo.

5 I plakaše za njim taj dan do zalaska sunca.

6 Tad dođe Jared žalosnog izgleda, smeten u misli i tijelu, i tužan jer je
bio odvojen od tijela svojih otaca.

7 Ali kako se približavao pečini, njegova djeca vidješe ga, i požuriše do

pećine, i objesiše mu se oko vrata, plačući i govoreći mu, ''O oče, gdje si
bio, i zašto si nas ostavio, kako nisi želio? I opet, ''O oče, kad si ti nestao,
svjetiljka iznad tijela naših otaca je bila vani, a tijela razbacana okolo, i
glasovi dolaziše oda njih.''

191
8 Kad Jared čuo je ovo bi mu žao, i ode u pećinu, i tamo nađe tijela
razbacana, lampu stavljenu vani, i očevi sami molili si za izbavljenje iz
ruku Satane.

9 Tad Jared pade na tijela i zagrli ih i reče, ''O moji očevi, vašim
posredovanjem, Bog me izbavio od ruku Satane! I molim vas pitajte
Boga da me drži i da me čuva od njega do dana moje smrti.''

10 Tad svi glasovi utihnuše osim glasa našeg oca Adama, koji je pričao
Jaredu moči Božjom, baš kao što bi neko pričao svom prijatelju,
govoreći, ''O Jarede, moj sine, prinesi darove Bogu jer te izbavio iz ruku
Satane, i kad prineseš te žrtve, tako da bude da ih prineseš na oltaru na
kome sam ja prinosio. Tad također, boj se Satane, jer on obmanjivaše
me mnogo puta svojim ukazanjima, želeći da me uništi, ali Bog me
izbavio iz njegove ruke.

11 ''Naredi svom narodu da budu na straži u pogledu njega, i nikad ne

prestani prinositi darove ka Bogu.''

12 Tad glas Adama utihnu, i Jared i njegova djeca čudiše se ovomu. Tad
oni polegoše tijela kako su bila iz prva, i Jared i njegova djeca stadoše
moliti cijelu tu noć, dok nije svanulo.

13 Tad Jared načini žrtvu i prinese je na oltaru, kako Adam mu naredi. I

kako je išao gore do oltara, on molio je Boga za milost i oproštenje
grijeha, jer je lampa bila vani.

14 Tad Bog se pojavi Jaredu na oltaru i blagoslovi njega i njegovu djecu,

i prihvati njegovu žrtvu, i zapovijedi Jaredu da uzme svetu vatru sa
oltara, i sa njom upali lampu koja je isijavala svijetlo na tijelo Adama.

192
GLAVA XIX.

Jaredova djeca odvedena ustranu.

TAD Bog otkri mu ponovo obećanje koje je On učinio Adamu, On

objasni mu 5500 godina, i otkri mu tajnu Njegovog dolaska na zemlju.

2 I Bog reče Jaredu, ''I za tu vatru koju si uzeo od oltara da osvijetliš

svetiljku nome, neka prebiva sa tobom da ti daje svjetlo tijelima, i
nemoj da izađe iz pećine, dok tijelo Adamovo ne izađe iz nje.

3 Već, O Jarede, brini o vatri, da gori svjetlom u svjetiljci, niti izlazi više
iz pećine, dok ne primiš odredbu o tome vizijom, a ne prikazom, kad
vidiš.

4 ''Tad naredi opet svom narodu da ne drže odnos sa djecom Kainovom,

i da ne idu njihovim putevima, jer ja sam Bog koji ne voli mržnju i djela
nepravde.''

5 Bog dade također mnoge druge zapovjedi Jaredu, i blagoslovi ga. I tad
povuče svoju Riječ od njega.

6 Tad Jared povuče se blizu svoje djece, uzme vatre, i dođe dole do
pećine, i osvijetli svjetiljku pred tijelom Adamovim, i dade svojim
ljudima naredbe kako Bog naredi mu da učini.

7 Ovo ukazanje dogodi se Jaredu na kraju njegovog četiri stotine i

pedesete godine, kako učini također mnoga druga čuda, koja ne
bilježimo. Već bilježimo samo ovaj jedan zbog kratkoće, i u smislu da ne
produžujemo naše pričanje.

193
8 I Jared nastavi da uči svoju djecu osamdeset godina, ali nakon toga
oni počeše da greše zapovijedi koje im je on dao, i da rade mnoge stvari
bez njegovog savjeta. Oni počeše da idu dolje sa Svete Planine jedan za
drugim, i da se miješaju sa djecom Kaina, u zabranjenim druženjima.

9 Razlog zbog koga djeca Jareda odoše dolje sa Svete Planine je ovaj,
koji ćemo sad otkriti ti.

GLAVA XX.

Zanosna muzika, jaka piča puštena između sinova Kainovih. Čine

različito odjevanje. Setova djeca gledaju sa požudnim očima. Oni
odbacuju mudar savjet, oni silaze sa planine u dolinu bezakonja
(grešnosti). Ne mogu se popeti na planinu ponovo.

NAKON što Kain ode u zemlju tamne zemlje, i njegova djeca se

namnožiše tamo, bio je jedan od njih, čije ime bi Genun, sin Lameha
slijepog koji ubiKaina.

2 Što se tiče Genuna, Satana mu dođe u djetinjstvu, i on uradi osušene

suncem trube i rogove, i žičane instrumente, cimbale i psaltire, i lire i
harfe, i flaute, i on sviraše na njima svo vrijeme i svaki sat.

3 I kad je on svirao na njih, Satana im je dolazio, tako da od njih su se

čuli lijepi i slatki zvukovi, koji su zanosili srce.

4 Tad on sakupi drugare sa drugarima da igraju sa njima, i dok je on

svirao, to je dobro zadovoljilo sinove Kaina, koji se upaljivaše sebe na

194
grijeh između sebe, i zapališe se poput vatre, dok je Satana palio
njihova srca, jedno sa drugim, i povečavao požudu među njima.

5 Satana je također naučio Genuna da pravi jaka pića od koma, i ovaj

Genun uobičavao je da skuplja zajedno društvo sa društvom u kućama
za opijanje, i donese u njihove ruke sve vrste voća i cvijeća, i oni piše
zajedno.

6 Tako je Genun uvečavao grijeh neizmjerno, i radio je to ponosito, i

naučio djecu Kaina da čine sve vrste velikih poročnosti, koje oni nisu
znali, i stavljaše na njih razne radnje za koje ranije nisu znali.

7 Tad Satana, kad je vidio da oni idu Genunu i slušaju ga u svakoj stvari
koju im kaže, radovao se neizmjerno, povečao je Genunu
razumijevanje, dok nije uzeo željezo i njime napravio oružje za rat.

8 Tad kad su bili pijani, mržnja i ubisto se poveća među njima, čovjek je
bio nasilan prema drugom da ga nauči zlu uzimajući njegovu djecu i
obeščaščivaše ih pred njim.

9 I kad su ljudi vidjeli da su prevladani, vidjeli su druge koji nisu

potčinjeni, oni koji su bili tučeni dođoše Genunu, uzeše zaklon kod
njega, i on učini ih pridružnicima.

10 Tad grijeh naraste među njima veoma, dok čovjek nije oženio
vlastitu sestru, ili kćer, majku i druge, ili kćerku očeve sestre, tako da
nije bilo razlike u rodbinskim odnosima, i oni nisu više znali šta je
grešnost, već radiše zlo, i zemlja se uprlja sa grijehom, i oni ljutiše Boga
Sudiju, koji ih stvori.

11 Ali Genun skupljaše društvo na društvo, koje sviraše na rogovima i na

svim vrstama instrumenata koje malopre spomenusmo, u podnožju

195
Svete Planine, i činili su tako u smislu da djeca Setova koja su bila na
Svetoj Planini čuju to.

12 A djeca Setova kad čuše zvuk, oni se čudiše, i dođoše u društvu, i

stadoše na vrhu planine da pogledaju dole, i činili su tako cijelu godinu.

13 Kad, na kraju te godine, Genun kad je vidio da su oni preuzeti od

njega malo po malo, Satana uđe u njega, i nauči ga da čini obojene
tkanine za odjeću raznih oblika, i da mu da razume kako da boji
tamnocrvenu i ljubičastu a šta ne.

14 I sinovi Kaina koji napraviše sve ovo, i sijaše u ljepoti i predivnoj

pojavi, skupljaše se zajedno u podnožju planine u sjaju, sa rogovima i
predivnim odijelima, i kojnskim trkama, čineći sve vrste gadosti.

15 U međuvremenu djeca Seta, koja su bila na Svetoj Planini, molili su i

hvalili Boga, na mjestu hordi anđela koji su pali, radi čega Bog ih je zvao
''anđeli'', jer On se radovao nada njima veoma.

16 Nakon ovoga, oni nisu više držali Njegove zapovijesti, niti držali
obećanje koje je On učinio njihovim očevima, već oni se opustiše od
posta i molitve, i od savjeta Jareda svog oca. I oni su se skupljali zajedno
na vrhu planine, da gledaju na sinove Kainove od jutra do večera, na
ono što su radili, njihove lijepe haljine i ukrase.

17 Tad djeca Kainova pogledaše na njih odozdo, i vidješe djecu seta,

kako stoje na vrhu planine, i oni pozvaše ih da dođu dole k njima.

18 Ali djeca Setova rekoše im odozgo, ''Mi ne znamo put.'' Tad Genan,
sin Lamehov, čuo ih šta su rekli da ne znaju put, i on je smišljao kako bi
ih doveo dole.

196
19 Tad Satana se pojavi njemu noću, govoreći, ''Nema puta za njih da
dođu dole sa planine na kojoj stanuju, već kad dođu sutra, reci im,
''Dođite na zapadnu stranu planine, tamo ćete naći put od izvora vode,
koji silazi dole u podnožje planine, između dva brda, dođite tim putem
do nas.''

20 Tad kad bi dan, Genun udari u trube i udaraše u bubnjeve ispod

planine, kako su željeli. Djeca Setova su čula to, i dođoše kako su
uobičajavali raditi.

21 Tad Genun reče im njima dole, ''Idite na zapadnu stranu planine,

tamo ćete nači put da dođete dole.''

22 A Setova djeca kad su čuli te riječi od njega, oni odoše nazad do

pećine ka Jaredu, da mu kažu sve šta su čuli.

23 Tad kad Jared ču to, on se ožalosti, jer je znao da će prekršiti njegov

savjet.

24 Nakon ovog stotinu ljudi i djece Setovih skupiše se zajedno, i rekoše

međusobom, ''Dođite,idemo dole ka Kainovoj deci, da vidimo šta rade, i
da uživamo s njima.''

25 Kad Jared ču ovo o stotini ljudi, njegova duša se potrese, i srce mu se

ražalosti. On tad ustane sa velikim žarom, i stade sred njih, i preklinjaše
ih krvlju Abela pravednog, ''Nemoj da ijedan od vas ide dole sa ove
svete i čiste planine, na kojoj naši oci su odredili da živimo.''

26 Ali kad Jared vidje da oni nisu primili njegove riječi, on reče njima, ''O
moja draga i nedužna i sveta djeco, znajte da jednom kad odete dole sa
ove svete planine, Bog neće dozvoliti vam da se vratite ponovo na nju.''

197
27 On opet preklinjaše ih, govoreći, ''Preklinjem vas smrću našeg oca
Adama, sa krvi Abela, Sa Setom, Enosa, Kainana i Mahalalela, da me
poslušate, i da ne idete sa ove svete planine, jer u trenutku kad je
napustite, vi ćete biti oteti od života i od milosti, i više nećete biti zvani
''djecom Božjom'', već ''djecom đavola''.

28 Ali oni nisu htjeli da čuju njegove riječi.

29Enoh u to vrijeme je već bio odrastao, i u svojoj revnosti za Bogom,

on ustane i kaže, ''Čujte me, O vi sinovi Seta, mali i veliki—kad vi
prekršite zapovijedi naših otaca, i siđete dole sa ove svete planine—vi
nećete doći nazad zauvek.''

30 Ali oni ustaše protiv Enoha, i nisu htjeli slušati njegove riječi, već
odoše dole sa Svete Planine.

31 I kad pogledaše na kćerke Kaina, na njihova lijepa tijela, i na njihove

ruke i stopala obojena sa bojama, i tetovirani ukrasima na njihovim
licima, vatra i grijeh bi zapaljen u njima.

32 Tad Satana učini ih da izgledaju najljepše pred sinovima Seta, kao što
je uradio da sinovi Seta izgledaju najljepše u očima kćeri Kaina, tako da
kćeri Kaina su žudile za sinovima Seta kao gladne zvijeri, i sinovi Seta za
kćerima Kaina, dok nisu učinili blud sa njima.

33 Ali nakon što su tako pali u onečišćenje, oni se vratiše putem kojim
su došli, i pokušali su da se popnu na Svetu Planinu, ali nisu mogli, jer
stijenje sa svete planine je kao vatra plamsalo pred njima, zbog razloga
tog nisu mogli ponovo ići gore.

198
34 I Bog bi ljut na njih, i pokaja se zbog njih jer su sišli dole iz slave, i
zato su izgubili i zaboravili svoju vlastitu čistotu nevinosti, i pali su u
onečišćenje grijeha.

35 Tad Bog posla svoju Riječ k Jaredu, govoreći, ''Ova tvoja djeca, koju si
zvao ''Moja djeca'' – vidi oni su prekršili Moju zapovijest, i otišli su dole
da žive u propasti, i u grijehu. Pošalji poslanika tima koji su ostali, tako
da ne idu dole, i budu izgubljeni.

36 Tad Jared plaka pred Bogom, i pita ga za milost i oproštenje. Žalio je

da mu se duša rastane od tijela, radije nego da čuje te riječi od Boga o
silasku dole svoje djece sa Svete Planine.

37 Ali on je slijedio Božju uputu, i molio ih da ne idu sa svete planine, i

da ne drže veze sa djecom Kaina.

38 Ali oni nisu držali njegovu uputu, i nisu slušali njegov savjet.

GLAVA XXI.

Jared umire u tugi za sinovima koji su skrenuli. Predskazanje o Potopu.

NAKON što druga družina se skupila, i oni odoše da vide za svojom

braćom, ali oni su propali kao i oni. I tako je bilo, družina za družinom,
dok nije samo nekoliko njih ostalo.

2 Tad Jared se razboli od tuge, i njegova bolest bi takva dok nije došao
do dana svoje smrti.

3 Tad on pozva Enoha svog najstarijeg sina, i Metuzaleha Enohovog sina

i Lameha sina od Metuzalema i Nou sina Lamehovog.
199
4 I kad oni dođoše do njega on se molio nad njima i blagoslovio ih,i reče
im, ''Vi ste pravedni, nedužni sinovi, ne silazite sa ove planine,jer vidite,
vaša djeca i vaše djece djeca su sišla sa ove svete planine, i odstranila
sebe sa ove svete planine, kroz njihovnu odvratnu požudu i prekršili
Božju zapovijed.

5 ''Jer znam, kroz moč Božiju, oni vas neće ostaviti na ovoj svetoj
planini, jer vaša djeca pogriješiše Njegovu zapovijed i naših otaca, koje
smo primili od njih.

6 ''Več, O moji sinovi, Bog će vas odvesti u nepoznatu zemlju, i nećete

se nikada vratiti da vidite vašim očima ovaj vrt i ovu svetu planinu.

7 ''Stoga, O moji sinovi, pripremite svoja srca za sebe, i držite zapovijedi

Božje koje su u vama. I kad odete sa ove svete planine, u stranu zemlju
koju ne znate, uzmite sa sobom tijelo oca Adama, i sa njim ova tri
draga, dara i prinose, imenom zlato, tamjan i smirnu, i neka oni budu u
mjestu gdje tijelo našeg oca Adama bude polegnuto.

8 ''I njima od vas koji preostanu, O moji sinovi, će Riječ Božja doći, i kad
on izađe iz ove zemlje on će uzeti sa sobom tijelo našeg oca Adama, i
staviti će ga u sred zemlje na mjesto u koji slava bude donešena.''

9 Tad Noa reče mu, ''Koji je od nas koji će preostati?''

10 I Jared odgovori, ''Ti si taj koji će ostati. I ti češ uzeti tijelo našeg oca
Adama iz pećine, i staviti ga sa sobom u arku kada potop dođe.''

11 ''I tvoj sin Šem, koji će izači iz tvojih slabina, on je koji će poleći tijelo
našeg oca Adama u sredinu zemlje, na mjesto gdje spasenje dođe.''

200
12 Tad Jared okrenu se svom sinu Enohu i reče mu, ''Ti moj sine,
prebivaj u ovoj pećini, i službuj vrijedno pred tijelom našeg oca Adama
sve dane tvog života, i vodi svoje ljude u pravdi i čistoti.''

13 I Jared ne reče više. Njegove ruke popustiše, njegove oči se

zatvoriše, i on uđe u mir kao njegovi oci. Njegova smrt dogodi se u tri
stotine i šezdesetoj godini Noe, i u devet stotina i osamdeset devetoj
godini njegovog života, na dvanaesti Taksas (decembar?) u Petak.

14 I kako Jared umrije, suze padaše dole njegovim licem od velike tuge,
za Setovom djecom, koja su pala u njegovim danima.

15 Tad Enoh, Metuzalem, Lameh i Noa, ovih četvoro plakaše nada njim,
balzamom ga previše pažljivo, i tad polegoše ga u Pećini Blaga. Tad oni
ustaše i plakaše za njim četrdeset dana.

16 I kad ti dani oplakivanja behu gotovi, Enoh, Metuzalem, Lameh i Noa

ostaše sa tugom u srcu, jer njihov otac je otišao od njih, i više ga ne
vidješe.

GLAVA XXII

Samo trojica pravednika ostaju na svijetu. Zlo stanje ljudi prije potopa.

A Enoh držaše zapovijedi Jareda svog oca, i nastavi da služi u pećini.

2 To bi ovaj Enoh komu mnoga čuda se dogodiše, i koji takođe napisa

slavnu knjigu, ali čija čuda neće biti rečena na ovom mjestu.

3 Nakon ovoga, djeca Setova zastraniše i padoše, njihova djeca i njihove

žene. I kad Enoh, Metuzalem, lameh i Noa vidješe ih, njihova srca patiše
201
iz razloga njihovog pada u sumnju punu nevjere, i oni plakaše i tražiše
od Boga milost, da ih sačuva, i da izvede ih iz tog pokvarenog naraštaja.

4 Enoh nastavi službovati pred Gospodom tri stotine i osamdeset i pet

godina, i na kraju vremena on posta svjestan milošću Božjom, da Bog
namjerava da ga ukloni sa zemlje.

5 On tada reče svome sinu, ''O moj sine, znam da Bog namjerava da
dovede vode Potopa na zemlju, i da uništi naše stvaranje.

6 ''I vi ste poslednji vladari nad ljudima ove planine, jer znam da nijedan
neće biti ostavljen da dobijete djecu na ovoj svetoj planini, niti će ijedan
od vas vladati nad djecom svog naroda, niti će ijedna velika družina
ostati od vas, na ovoj planini.''

7 Enoh reče takođe njima, ''Čuvajte svoje duše, i držite post sa strahom
Božjim i svojom službom Njemu, i obožavajte ga pravom vjerom, i
služite mu u pravednosti, nevinosti i sudu, u pokajanju i također u
čistoti.

8 Kad Enoh završi svoju zapovijest njima, Bog prenese ga sa te planine u

zemlju života, u palače pravednika i izabranika, prebivalište Raja
radosti, u svjetlu koje stiže do nebesa, svijetlo koje je izvan svjetla
ovoga svijeta, jer je svjetlo Boga, koje ispunjava cijeli svijet, ali koje
nijedno mjesto može sadržati.

9 Tako, jer Enoh bi u svjetlu Božjem, on nađe sebe van domašaja smrti,
dok Bog ne da mu da umre.

10 Sve zajedno, nijedan od naših otaca ili njihove djece, nisu ostali na
svetoj planini, osim trojice, Metuzalema, Lameha i Noa. Svi ostali su sišli

202
sa planine i pali u grijeh sa djecom Kaina. Stoga im je zabranjena ta
planina, i nijedan ne osta na njoj osim tih troje ljudi.

The Forgotten Books of Eden, by Rutherford H. Platt, Jr., [1926], at

sacred-texts.com

203
Pokajanje Adamovo

Uvod

Ovaj tekst, djelo, se nalazi u više manuskripata nekompletan.

Navodi se da prvo poglavlje odgovara latinskom Životu Adama i Eve, a

zadnje poglavlje i srednje Apokalipsi Mojsija – grčki Život Adama i Eve.

Općenito Pokajanje Adamovo je opisano kao druga verzija Adamove

knjige, najvjerovatnije prevedena u armenski iz grčkog jezika. Navodi se
da ovaj tekst ima primitivniji tekst od latinske i grčke verzije.

Ovo djelo je blisko gruzijskoj Adamovoj knjizi koja je prevedena i

objavljena nakon ove armenske verzije.

1.1. Bilo je tako, kad Adam izađe iz vrta sa svojom ženom, van, na istok
od vrta, oni napraviše sebi kolibu da žive i uđoše unutar. Njihove suze
padaše neprestano i provodili su dane usaglasavajući misli, u plaču i
tugi,i rekoše jedno drugom, ''Mi smo daleko od života.''

2.1. Tadm nakon sedam dana,postaše gladni i tražiše hranu.

2.2. Eva reče Adamu. ''Moj gospodaru, Ja sam gladna. Ustani, traži
hranu da možemo živjeti i znati da Bog će doći i odvesti nas u vrt, na
naše mjesto.''

3.1. Oni ustaše i krenuše zemljom, nisu našli hrane kao što je hrana sa
kojom su bili hranjeni u vrtu.

204
3.2a Eva reče Adamu, ''Umirem od gladi. Bilo bi bolje da sam mrtva, moj
gospodaru, možda tad oni bi te doveli u vrt, jer zbog mene Bog je ljut.''

3.2b Adam reče, ''Velik gnjev dođe na nas, ne znam da li zbog tebe ili
zbog mene.''

3.2c Eva reče mu, ''Ubije me ako želiš, tako da bijes i ljutnja se smanje
pred tobom, jer ovo dođe zbog mene, i oni će te dovesti u vrt.''

3.3 Adam joj reče. ''Evo, ne spominji ovu stvar, da Bog ne donese na nas
veće zlo i ne postanemo prezreni. Kako uistinu, ja mogu učiniti iko zlo,
jer ti si moje tijelo?''

3.4 Eva reče ''Ustani, tako da možemo naći povrća.''

4.1 Tražili su i nisu našli povrća takvog kakvo je bilo u Vrtu.

4.2 Eva reče, ''jer Bog stvori ovo povrće za hranu zvijerima da mogu jesti
na zemlji, ali naša hrana je ta koju anđeli jedu.

4.3 Ustani, hajde da se pokajemo četrdeset dana, možda Bog će se

sažaliti i dati nam hrane koja je bolja nego ona od zvijeri, tako da ne
postanemo kao oni.''

5.1 Adam reče Evi, ''Na koji način ćeš se pokajati? Koliko dana možeš da
izdržiš ? Možda počneš i ne budeš se mogla pokajati, i Bog neće čuti.

5.2. Tako da nećemo moći držati šta smo primili.''

5.3 Eva reče, ''Zadaj mi broj dana za koji ću se pokajati, možda dani
budu pre dugi, jer ja dovedoh ovo pokajanje na tebe.''

6.1a Adam reče, ''Ti ne možeš izdržati isti broj dana kao ja, već radi što
ti kažem i drži se tih uputa.'' --Adam reče, ''Ja ću biti u pokajanju
četrdeset dana, šest dana više od tebe, jer ti si stvorena na šesti dan...
205
6.1b Sad, zato, ustani, idi do rijeke Tigris i uzmi kamen i stani na njega i
stoj u vodi do vrata, u odjeći. Nemoj da riječ molbe ka Bogu izađe iz
tvojih usta, jer mi nismo vrijedni i naša usta su nečista , zbog prekršaja
koji učinismo u vrtu kad jedosmo s drveta.

6.2. Ostani mirna tamo nasred vode dok ne uradiš pokajanje za trideset
i četiri dana, a ja ću biti u rijeci Jordan, dok nas Bog ne usliši i da nam
hranu.''

7.1 I Eva ode do Tigrisa i učini kako Adam joj reče.

7.2. i Adam ode do Jordana. I kosa na njegovoj glavi bi nepokrivena.

8.1 On je molio i reče, ''Kažem ti, vodo Jordana, budi drug u stradanju
sa mnom i sakupi mi sve stvari u tebi koje se kreću, i neka me opkole i
žale sa mnom.

8.2 ne zbog sebe, već zbog mene. Jer Bog nije povukao njihovu hranu
od njih, koju Bog odredi im od postanja, ali ja sam uskraćen od moje
hrane i mog života.

8.3 Kad Adam reče to, sve kretajući stvorovi koji behu u Jordanu
sakupiše se ka njemu i stadoše oko njega kao zid. I vode Jordana
zaustaviše se i postaše stajače od plovljenja. Adam zaplaka Bogu i on
odredi 600 redova da zovu Boga u molitvi sve dane.

9.1 Kad osamnaesti dan njihovog plakanja se završi, tad Satana uze
oblik heruvima sjajem obučenog, i ode do Tigrisa da prevari Evu.

9.2 Njene suze su padale na odjeću, na zemlju. Satana reče Evi, ''Izađi
van iz vode i odmori, jer Bog je čuo tvoje pokajanje, tebe i Adama tvog
muža.

206
9.3 jer vi moliste Boga.

9.4 I Bog me posla da vas odvedem odatle i da vam dam hrane, radi
koje ste se pokajali.

9.5 Upravo sad dolazim od Adama i on me posla tebi i reče, ''Idi, sine,
pozovi moju ženu,'', sad dođi, idemo Adamu i ja ću te voditi do mjesta
gdje tvoja hrana je.''

10.1 Kad Eva izađe iz vode, njeno tijelo je bilo kao uvela trava, jer njeno
tijelo je bilo izmjenjeno od vode, ali oblik njene slave ostao je sjajan.

10.2 Kad ona izađe iz vode, ona pade i ostade na zemlji u velikoj tugi
dva dana, jer bila je prilično nesposobna da se pokrene s mjesta. Tad
ona ustane i Satana je odvede gde Adam je bio.

10.3 Kad Adam vidje Satanu i Evu koja ga je pratila, on glasno zaplaka i
pozva glasno i reče Evi, ''Gdje je moja zapovest o pokajanju, koju ti
dadoh? Kako si zašla s puta, da slijediš njega koji nas je odstranio od
našeg prebivališta?''

11.1. Kad Eva ču ovo, ona je znala da onaj koji ju je prevario je bio
Satana, ona pade pred Adama. Od tog trena Adamova nesreća se
poveća duplo kad je vidio stradanja svoje žene, jer ona bi povređena i
osječala se kao mrtva.

11.2 On je bio tužan i plaka velikim plakanjem i reče Satani, ''Zašto si u

tako velikom sukobu s nama? Koji je naš grijeh prema tebi, da si nas
izveo iz našeg mesta?

11.3 Jesmo li uzeli tvoju slavu od tebe? Jesmo li te odbili da te

posedujemo, da se boriš protiv nas nepotrebno?''

207
12.1. Satana takođe jaukao je glasno i reče Adamu, ''Svo moje zlo i tuga
došli su zbog tebe, jer zbog tebe sam izbačen iz svog mjesta prebivanja,
i zbog tebe sam odstranjen od prestola heruvima koji, raširiše zaklon,
htjedoše da me zatvore, zbog tebe moja stopala gazaju zemljom.''

12.2 Adam odgovori i reče mu

12.3 ''koji je naš grijeh protiv tebe, da si ti sve to učinio protiv nas?''

13.1. Satana odgovori i reče, ''Ti nisi učinio meni ništa, ali ja sam došao
do ovog stanja zahvaljujući tebi, na dan kad si stvoren,jer ja izađoh taj
dan.

13.2 Kad Bog udahnu svoj duh u tebe, ti primio si sličnost njegovu.
Stoga, Mihael dođe i nakloni ti se pred Bogom. Bog reče Mihaelu, ''Vidi
stvorio sam Adama nalik meni.

14.1 Tad Mihajlo pozove sve anđele, i Bog im reče: ''Dođite, i poklonite
se bogu koga stvorih.

14.2 Mihael se nakloni prvi. On pozva me i reče, 'Ti također, nakloni se

Adamu.'

14.3 Ja rekoh, 'Idi dalje, Mihajlo! Neću se pokloniti onome koji je došao
poslije mene, jer ja sam prije njega. Zašto je odgovarajuće za mene da
mu se poklonim?''

15.1 Ostali anđeli, također, koji bijahu sa mnom, čuvši ovo, i moje riječi
izgledaše im odgovarajuće i oni nisu prostrli se pred Adamom.

16.1 Stoga, Bog posta ljut na mene i naredi da nas se istjera iz našeg
prebivališta i da izbaci mene i moje anđele, koji behu složili se sa mnom,
na zemlju,a ti si u isto vreme bio u Vrtu.

208
16.2 Kad uvidih da zbog tebe sam izašao iz svog prebivališta svjetla
bijah u tugi i bolu.

16.3 tad ja pripremih zamku za tebe, tako da te mogu odvratiti od tvoje

sreće baš kao što ja sam odvratnut zbog tebe.'

17.1 Kad Adam ču ovo, on reče Gospodu, ''Gospode moja duša je u

tvojoj ruci, Učini ovog neprijatelja mog udaljenim od mene, koji želi da
me odvede ustranu, i koji tražim svjetlost koju izgubih.''

17.2 U to vreme Satana se povukao od njega

17.3 Adam je stajao tad u vodama pokajanja, i Eva je ostala pala na

zemlju tri dana, kao mrtva. Tad, nakon tri dana, ona ustane sa zemlje.

18.1 i ona reče Adamu, ''ti si nevin od prvog grijeha i od ovog drugog.
Ja sama sam prevarena od Satane, i kao rezultat Božije riječi i tvoje.''
Opet Eva reče Adamu, ''Vidi, ja ću ići na zapad i biti ću tamo i moja
hrana biti će trava dok ne umrem, jer ubuduće nisam vrijedna hrane
života.''

18.2 Eva ode na zapad i plaka i bi tužna.

18.3 i tad napravi kolibu za sebe na zapadu, i bi napredna u trudnoći i

imaše Kaina, bezakonika u utrobi.

19.1 kad vrijeme njenog porođaja dođe, ona poče da plače glasno i
reče,

19.2 ''gdje je Adam, da može vidjeti moju bol? Tko, uistinu će reći moje
bolove Adamu? Ima li vjetra pod nebesima koji će otići i reći Adamu,
''Dođi i pomozi Evi?!'' I ona reče, ''Preklinjem vasm vi zvijezde, kad
dođete na istok, recite mom gosparu Adamu, o mojim bolovima.''

209
20.1a Tad Adam, u rijeci Jordan, čuo je Evin plač i njeno tugovanje.

20.1b Kad Bog ču zvuk Adamovog pokajanja, on nauči ga sijati i žeti, i

onomu što će doći na njega i njegovo potomstvo.

20.1cTad Adam ču zvuk Evine molitve na zapadu, i Adam reče sebi, ''Taj
glas i plakanje su od mog tijela, hajde da ustanem i idem do nje da
vidim zašto plače. Možda je zvijer u borbi s njom opet!''

20.2a Adam ustane i slijedio je zvuk gde Eva bi. Kad Eva vidje ga, ona
progovori i reče Adamu, ''Jesi li čuo zvuk moga plakanja? Jesu li ti
vjetrovi rekli tko moli za tebe? Jesu li svjetiljke nebeske rekle ti, tko je u
istočnim djelovima svaki dan, na svojim putevima? Jesu li ptice nebeske
rekle ti, ili zvijeri zemlje koje pozvah i poslah tebi, da ti kažu?

20.2b Sad ustani, moli Stvoritelja, da me izbavi od ovih bolova''

20.3 Adam zaplaka i molio je Boga na njenu pomoć.

21.1 i gle, dva anđela i dve sile spustiše se sa neba, dođoše do Eve i
stadoše pred nju.

21.2 Sile joj rekoše, ''Evo, ti si blagoslovena zbog Adama, Božjeg

odabranika, jer njegove molitve su močne i preko njega pomoč Božja
dolazi do tebe. Odvojena od njega, ne bi preživjela ovaj porođaj.''Anđel
reče Evi, ''Pripremi se, ja ću biti babica za tebe.''

21.3a Tad, kad je rodila dijete, boja njegovog tijela bješe kao boja
zvezda.

21.3b u trenutku kad je dijete palo u ruke babice, ono skoči, i sa rukama
isčupa trave sa zemlje blizu majčine kolibe, i neplodnost posta brojna u
tom mjestu.

210
21.3c Anđeo mu reče, ''Bog je pravedan, da nije učinio da padneš na
glavu, jer ti si Kain, bezakonik, koji će biti uništivač dobra i ...preljuba,
gorčine....

21.3d I opet anđeo reče Adamu, ''Ostani s Evom, tako da uradi što joj
kažem.''

22.1.2 Odatle Adam uze Evu i dijete i dovede ih do istočnih dijelova, i

tamo on bi s njom, i osamnaest godina i dva mjeseca se navrši.

22.1.3 Ona posta noseća i rodi sina,...koga babica imenova imenom

Abel, i oni živješe zajedno.

23.2.1. Eva reče Adamu,

23.2.2 ''Moj gospodaru , Adame , ja padoh u san i vidjeh u noćnoj viziji

da krv mog sina Abela je ušla u usta našeg sina Kaina, njegovog brata, i
on popi njegovu krv bez milosti. Abel ga je molio da ostavi ga malo,

23.2.3 i on ga ne ostavi, niti ga posluša, već popi njegovu krv u cjelosti.''

23.2.4a Adam reče Evi, ''Zasigurno Kain će ubiti Abela. Dođi, hajde da
odvojimo ih jedno od drugog. Hajde da napravimo zasebna mjesta za
njih i ostavimo ih tamo, i nemojmo dati mjesta među nama zlomu.

23.2.4b oni uradiše po ovom prijedlogu. Adam im reče, ''Moji sinovi,

ustanite, idite svaki u svoje mjesto.''Oni ustaše i odoše prema
predloženom.

23.3.2a Tad, nakon uputstava Bog reče Mihaelu, ''Idi reci Adamu, 'Ne
govori tajnu koju znaš Kainu, jer on je sin gnjeva i on je ubica Abela,
njegovog brata.

211
23.3.2b I ne budi tužan zbog njega, umjesto njega dati ću ti Seta, koji je
kao moja prva slika (Adam), on će pokazati svo sječanje kroz mene, a ne
samo ono što mu kažeš.''

23.3.3 Bog reče ovo anđelu, i on dođe i govori sa Adamom i Adam

zadrža u svom srcu to, i on i Eva behu tužni.

24.4.1 Nakon ovog, Eva posta noseća i donese Seta

24.4.2 Adam reče Evi kad su razgovarali, ''Vidi mi dobismo sina

namjesto Abela, koga Kain ubi pred nama.''

30.5.1 Potom, on imade sinove i kćeri, 30 obaju polova i oni odrastoše.

Adamu je bilo 930 godina.

30.5.2. i tad Adam se razboli u smrtnim bolovima, i on plaka glasno i

reče, ''Neka moji sinovi dođu i okupe se kod mene, da mogu da ih
vidim, pre nego umrem.''

30.5.3 Svi njegovi sinovi koji behu na sve strane svijeta sakupiše se pred
njim. (Okupili su se unutar mjesta u koji Eva uđe) i on moliše Gospoda
Boga.

31.6.1 Njegov sin Set reče Adamu, ''Moj oče, sječaš li se ploda u Vrtu,
koji si uobičavao jesti, i jesi li postao tužan zbog toga gde si bio?

31.6.2 Ako je tako, reci mi, da mogu otići do vrta i baciti prašinu na
svoju glavu i plakati. Jer, možda Bog će mi dati ploda, da mogu donijeti
tebi, i da ovaj bol ode od tebe.''

31.6.3 Adam mu reče, ''Nije tako moj sine Sete, radije ću imati ovu
smrtonosnu bolest i patnju.

212
31.6.4 Set mu reče, ''Kroz koga ti je došla ova bol?''

32.7.1 Adam reče njemu, '' Kad Bog stvori nas , mene i tvoju majku, on
nam dade zapoved da ne jedemo s tog drveta.

32.7.2 Satana nas je prevario u čas kada anđeli čuvari od drveta su

unzijeli se da obožavaju Boga. Tad Satana navede Evu da pojede taj
plod.

32.7.3a Eva dade meni da jedem kad nisam znao.

32.7.3b Jer, moj sine Sete, Bog podjeli Vrt između mene i tvoje majke
Eve, da ga mi možemo čuvati. Meni dade istočni dio i sjeverni, a tvojoj
majci zapadni i južni.

33.1 Mi imasmo dvanaest anđela koji su išli okolo sa nama, radi čuvanja
Vrta, do vremena svjetlosti.

33.2 Svaki dan oni su išli da veličaju Gospoda, i u vremenu kad su otišli u
nebesa, u to vreme Satana prevari tvoju majku i uzrokova da pojede
plod. Satana je znao da ja nisam sa njom, niti nađeli, u to vreme on
uzrokova nju da pojede.

33.3 Potom, ona dade i meni.

34.8.1 Znadoh tad, kad probah plod, da je Bog ljut na nas.

34.8.2 Bog reče, ' Jer si prestupio moju zapovest, Ja ću donijeti

sedamdeset nevolja na tvoje tijelo, bol očiju i zvonjenje ušiju i svih
zglobova.' Biti će ubrojeno u nevolju bolesti koja su sačuvana u
riznicama, tako da Bog može ih poslati u poslednjim vremenima.''

35.9.1 Kad Adam reče ovo svome sinu Setu, on zaplaka i reče, 'Šta da
radim, jer ja sam u velikoj boli i nevoljama.''

213
35.9.2 Eva zaplaka i reče, ''Moj gospodaru Adame, daj mi nešto od svog
bola, tako da mogu da primim i nosim ga, jer ti bolovi koji dođoše na
tebe, dođoše zbog mene.''

36.9.3

Adam joj reče, ''Ustani, idi sa svojim sinom Setom, blizu Vrta i tamo baci
prašinu na svoju glavu i plači pred Bogom.

36.9.4 Možda Bog će se sažaliti na mene i poslati svog anđela do Vrta, i

on će ići do mjesta gdje maslinovo drvo stoji, od koga ulje izlazi, i da ti
da malo njega, tako da možeš donijeti mi i da ja mogu pomazati moje
kosti da ublažim bol.

36.9.5 i ja možda naučim ovaj put...koji smo probali ranije.''

37.10.1 I potom Set i Eva odoše prema Vrtu, i dok su išli, Eva vidje divlju
zver kako se borila sa Setom i tukla ga. Eva poče plakati i reče,

37.10.2 ''Kad dan Sudnji dođe, svi grijehovi će krivnje biti na meni i ljudi
će reći, ''Naša majka nije poslušala zapovijed Gospoda Boga!''

37.10.3 Eva pozva protiv divljih zveri i reče, ''O divlje zveri, kako se ne
plašite slike Božije, da se usuđujete boriti sa slikom Božijom? Kako su
tvoja usta otvorena i zubi oštri, i kosa što stoji na kraju? Kako niste se
sjetili poslušnosti koju ste ranije obećali, da vaša usta su otvorena protiv
slike Božije?''

38.11.1 Tad divlje zveri jaukaše i rekoše Evi, ''Uistinu, naša neposlušnost
je zbog tebe, jer primjer dođe kroza te.

38.11.2 Kako su tvoja usta usudila se otvoriti da pojedu plod za koji Bog
zapovijedi ti da ne jedeš?

214
38.11.3 (Dok on ne promjeni sve u našoj prirodi, nadalje ti nisi sposobna
odupreti se tomu što ti rekoh, ili ako počnem da te prekorevam.)

39.12.1 Tad Set reče divljoj zveri, ''Zatvori tvoja usta, O Satano. Odlazi
od slike Božije dok dan ne dođe za koji Bog će te prekoriti.

39.12.2 Tad on reče Setu, ''Vidi, stojim udaljen od tebe, slike Božije.''

39.12.3 Zvijer uteče od njega.

40.13.1 Set, sa Evom, ode blizu Vrta, i plakahu glasnim jadikovanjem i

tražiše Boga da pošalje anđela da im pomogne.

41.13.2a Bog posla im anđela Mihaela, koji je princ duša, i on reče ove
riječi njima

41.13.2b ''Sete, čovjeće Božiji. Ne preklinji za ulje koje ističe iz drveta

maslinovog da pomažeš svog oca Adama

42.13.3a to ne može biti sad, već onda, u vrijeme kad godine se završe
napune i budu konačne,

42.13.3b tad voljeni Hrist će doći da oživi Adamovo tijelo, zbog njegovih
grijeha koji su ga snašli.

42.13.3c On će doći do Jordana i biti kršten od njega, i kad izađe iz

vode, tad Mihael će doći i pomazati novog Adama sa uljem radosti.

42.13.4 Tad, nakon toga, dogoditi će se na isti način sa divljim zverima

zemlje, koje će ustati o oživljenju (uskrsnuću) i biti dostojni uči u Vrt, Ja
ću ih pomazati sa tim uljem.

42.13.6 Ali ti, idi Adamu svom ocu, jer njegovo vrijeme će se ispuniti u
tri dana i vidjeti ćeš mnoga čuda u nebesima i na zemlji, i u svim
zvijezdama koje su na nebesima.''
215
43.14.1a Kad anđeo izgovori ovo, on nestane iza drveća Vrta.

44.14.1b Od tamo, Set i Eva dođoše do kolibe gdje Adam je ležao

bolestan. Adam se sjeti sagrešenja jedenja sa drveta.

44.14.2 i on reče Evi. ''O, šta sam uradio? Koju vrstu bola su donijela na
nas i na naše potomstvo?

44.14.3a Sad, onda, reci svojoj djeci kako grijeh dođe,jer vidi, ja sam
slab i iscrpljen.

44.14.3b Jer, možda, kad umremo, teškoće će doći na zemlju i na sve

naraštaje koji će izići iz našeg djela. I oni će nas prokleti i reći,

44.14.4 'Naš otac i naša majka doniješe ova zla na nas.''

44.15.1 Tad Eva poče da plače i reče, ''Dođi bliže mene i ja ću ti reći ovaj
put,kako greh uze mesta.

44.15.2 U vrijeme kad tvoj otac je čuvao zemljište koje mu je dano od

Boga, a ja sam čuvala svoj dio zemljišta na južnoj i zapadnoj strani.

44.15.3 Satana ode do tvoga oca dijela , gde su divlje zveri bile. On
pozva zmiju i reče joj, 'Ustani, dođi k meni!'

44.15.4 Jer Bog je podelio divlje zvjeri (životinje) i dao nam, muške je
dao tvome ocu, i ženske je dao meni. Mi smo ih hranili prema onom što
nam je dodjeljeno.

44.16.1 Satana reče zmiji, 'Ustani, i dođi k meni i reći ću ti nešto od čega
češ se okoristiti.'

44.16.2a Tad zmija dođe njemu i Satana joj reče, 'Čujem da si mudrija
od svih divljih životinja i dođoh da te vidim. Nađoh da nema nikog kao ti

216
u promišljenosti između svih životinja. Kako Adam je davao hranu svim
životinjama, tako činila si i ti.''

44.16.2b I tad, kad divlje životinje odoše da poštuju Adama, Satana ode
s njima i reče zmiji, 'Zašto se klanjaš Adamu svako jutro? Ti si stvorena
prije njega: kako to da ti koja si stvorena ranije, klanjaš se kasnijem.
Prije bi mlađi trebao pođtivati starijeg.

44.16.3 Zašto obožavaš Adama i zašto si hranjena od Adama a ne od

voća iz Vrta? Dođi, ustani, dođi k meni i čuj šta ti imam reći. Hajde da
istjeramo Adama iz Vrta tako da mi možemo ponovo uči u Vrt.'

44.16.4a Zmija reče, 'Na koji način ili kako možemo istjerati ga iz Vrta?'

44.16.4b Satana reče zmiji, 'Budi ti, u svom obliku, lira za mene i ja ću
govoriti kroz tvoja usta, tako da možemo biti na pomoć.''

44.17.1 Tada dvoje njih dođoše k meni i objesiše svoja stopala oko zida
Vrta. Kad anđeli uznesoše se da veličaju Gospoda, u to vreme Satana
uze oblik anđela i poče da veliča Boga sa anđeoskim hvalama. Ja
kleknuh do zida i slušah njegove hvale.

44.17.2a Ja pogledah i vidjeh ga u obliku anđela, kad pogledah ponovo,

ne vidjeh ga.

44.17.2b Tad on ode i pozove zmiju i reče mu, ''Ustani dođi k meni da
mogu uči u tebe i govoriti kroz tvoja usta toliko koliko mi treba ka
kažem.'

44.17.2c U to vreme zmija posta instrument njemu, i on dođe ponovo

do zida Vrta. On plaka i reče, 'O, ženo, ti koja si slijepa u ovom Vrtu
uživanja, ustani dođi k meni da ti kažem nešto.'

217
44.17.2d Kad ja odoh k njemu, on mi reče, ''Jesi li ti Eva?', ja rekoh, 'Da,
Ja sam.'

On odgovori i reče, 'Šta ti radiš u Vrtu?'

44.17.3 Ja mu rekoh, 'Bog nas stavi da čuvamo Vrt'.

44.17.4 Satana odgovori i reče mi kroz usta zmije, 'To djelo je dobro, ali
dođi, da li jedeš sa svih drveća koja su u vrtu?'

44.17.5 Ja mu rekoh, 'Da, mi jedemo sa svih osim samo jednog drveta

koje je u sredini Vrta, za koje nam Bog zapovjedi, ''Ne jedite s njega, jer
ako jedete onda ćete zasigurno umrijeti.''

44.18.1 Tad zmija reče, 'Tako živ bio Bog, ja sam uveliko zabrinut za
tebe jer vi ste kao zvijeri, jer Bog je uzdržao od vas, a ja ne želim da
budeš zanemarena. Hajde, dođi i jedi s drveta, i vidječeš čast koja će biti
vaša.'

44.18.2 Ja mu rekoh, 'Bojim se da ću umrijeti kako Bog reče nam.'

44.18.3 Zmija, zajedno sa Satanom, odgovori i reče mi, 'Tako živ bio
Bog, ti nečeš umrijeti, već kad pojedeš, tvoje oči će se otvoriti i postati
ćeš kao Bog, znajući dobro i zlo.

44.18.4 Ali Bog je znao da češ postati kao On, on te zavarao, kad je
rekao, ''Ne jedi s njega.''

44.18.5 I on reče, 'Pogledaj na drvo i vidi slavu koja je oko drveta, 'Kad
ja pogledah na drvo, Ja vidjeh veliku slavu koja bi oko njega. Ja rekoh
mu,

44.18.6 'Drvo je dobro i izgleda dobro mi, ali ne mogu ići i uzeti voćku,
Ja se bojim. Dođi ovamo! Ako se ne bojiš, donesi mi plod i ja ću jesti,

218
tako da znam da li su tvoje riječi istina ili ne.' Tad zmija pozove me i
reče, 'Dođi, otvori vrata za mene i ja ću uči i dati joj voće.

44.19.1a Kad on uđe, on prođe malen put u Vrtu i stade.

44.19.1b Ja rekoh, ''Zašto si stao?

44.19.1c On reče mi, 'Možda, kad ti dam da jedeš i tvoje oči se otvore i
postaneš kao Bog, ti češ zavesti Adama i nečeš mu dati da jede voće i on
će postati kao zvijer pred tobom.

44.19.1d Ali ti, ako želiš, obečaj mi iskreno, da češ mu dati da jede, i
nečeš ga prevariti svog muža Adama.

44.19.2 Ja mu rekoh, 'Ne znam nijednu zakletvu kojom bih se zaklela, ali
reći ću ti koju znam: Sa biljkama Vrta i Heruvima i Serafima i Oca koji
sjedi u nebesima koji silazi u Vrt, ako jedem i saznam sve, neću
suzdržati, već ću dati svom mužu Adamu da jede.

44.19.3 Kad me uhvati kroz zakletvu, tad me odvede i dovede do drveta

i on ode pravo do drveta. On stavi prevaru u voće, koje je želja za
grijehom, bludništvo, preljuba, požuda. On savije granu drveta do
zemlje. Tad ja uzeh voće i jedoh.

44.20.1 U taj čas uvidjeh očima da sam gola od slave u kojoj sam bila
odjevena. Stoga, počeh da plačem i rekoh,

44.20.2 'Šta si mi uradio? (Ali nisam bila ponižena zbog rata koji
neprijatelj povede protiv mene), tad uvidjeh, da će me on voditi do
dubina pakla.

44.20.3 Kad Satana učini ovo, on se spusti s drveta i sakri u Vrtu.

219
44.20.4 U mojim djelovima Vrta ja potražih lišće da pokrijem svoju
golotinju, i nisam mogla naći nijedno od drveća. Jer u taj čas svo drveće
u Vrtu posta bez lišća, osim drveta smokve jedino.

44.20.5a Uzeh njegovog lišća i pokrih svoju golotinju, i stadoh do drveta

koje sam pojela.

44.20.5b Bijah uplašena, moj sine Sete, zbog zakletve kojom se zakleh
da ću dati mom mužu Adamu da jede.

44.21.1 Ja plakah Adamu jakim glasom, 'Ustani , dođi k meni i pokazati

ću ti ovo.'

44.21.2 Tad Adam dođe k meni sa svojom velikom slavom.

44.21.5 i dadoh mu da jede plod, i učinih ga kao što sam ja. Zatim, on
također, dođe uze list smokve i pokri svoju golotinju.

44.22.1 Potom, mi čusmo anđela Gavrila kako puše u rog i poziva sve
anđele i govori im,

44.22.2 'Ovako kaže Gospod, ''Dođite k meni da mogu da siđem do Vrta

s vama, i čujte moj sud sa kojim ću presuditi Adamu.'' 'Kad mi čusmo
zvuk anđeovog roga, mi znasmo da Bog dolazi u Vrt da nam sudi.

44.22.3 On krenu napred s Heruvimovom kočijom i anđeli ga veličaše

neprestano, mi se bojasmo i sakrismo. Bog dođe u Vrt i svo bilje Vrta
procva.

44.22.4 On postavi svoje prijestolje blizu drveta života.

44.23.1 Bog pozva Adama i reče, ''Adame gdje si?'' Da li misliš da si se

sakrio i da li kažeš, ''On me ne zna?'' Može li zgrada sakriti se od onoga
ko ju je izgradio, kriješ li se blizu maslinovog drveta?''

220
44.23.2 Adam odgovori i reče, 'Ne, Gospodine, nije da sam se sakrio,
misleći da me ti nečeš naći, već se pobojah, jer sam go i sramim se.'

44.23.3 Bog mu reče, ''Tko ti pokaza da si go, osim ako nisi prekršio
moju zapovijed koji da dadoh da držiš?'

44.23.4 Tad Adam sjeti se upute koju On reče mu, da čini i čuva. Adam
reče, ''Ova žena, koju tu dade, prevari me i dade mi jesti.

On okrenu se meni i reče, 'Zašto si to učinila?'

44.23.5 Ja se sjetih zmijina govora i rekoh, 'Zmija prevari me.'

44.24.1 Zatim, Bog reče Adamu, 'Jer si poslušao svoje žene glas i
pogrešio protiv moje zapovijedi biti ćeš osuđen na zemlju.

44.24.2 Ti češ se mučiti na njoj, i neće ti davati svoju snagu, trnje i čkalj
će nicati ti. U znoju svojih obrva češ jesti svoj hljeb.

44.24.3 i nečeš imati odmora, biti češ gladan i biti ćeš sit i biti ćeš
pogođen gorčinom i tad ćeš jesti slatko, biti češ mučen vručinom i
pogođen hladnoćom, biti ćeš osiromašen i postati velik; udebljati ćeš se
i oslabiti.

44.24.4 i zvijeri kojima si upravljao će ustati na tebe zloćudno,jer si

prekršio moju zapovijed i nisi čuvao je.

44.25.1 Bog okrenu se i reče mi, 'Jer si slušala zmiju i prekršila moju
zapovijed trpjeti ćeš muke i bolobe.

44.25.2 Nositi ćeš mnogu djecu i u čas rođenja dovesti ćeš svoj život do
kraja, od velike muke i patnje.

221
44.25.3 obečati ćeš svojim ustima i reći, ''Ako preživim ove muke, nikad
neću nazad ići svome mužu.'' I kad se pojave ove muke, vratiti ćeš se
odmah zemlji.

44.25.4 jer biti ćeš prokleta spostvenim ustima, jer si obećala kad bol bi
jak.''Nikad se neću vratiti ovoj zemlji'' i tad si se vratila istoj. U bolu češ
nositi djecu i u sažaljenju ćeš se vračati svom mužu i on će vupravljati
tobom.'

44.26.1 Nakon što je sve ovo rekao mi, Gospod posta veoma ljut na
zmiju i reče, ''Jer si učinila ovo, i bila zvuk da odvedeš ustranu one koji
hodiše u slabosti srca, budi prokleta više od drugih životinja.

44.26.2 budi uzdržana od hrane koju si dosada jela. Prašina će ti biti

hrana i hodati ćeš na grudima i stomaku, i tvoja noge i ruke će se
povuči.

44.26.3 i tvoje uši neće čuti, i nijedan od tvojih udova. Znak krsta će
donijeti mog sina zemlji, jer zbog njega ti si prevarena. Budi
onesposobljena i slomljena zbog zla srca svog.

44.26.4 Stavio sam neprijateljstvo između tebe i Adamovog potomstva.

Ti ćeš ležati i čekati za njegovom petom a on za tvojom glavom, do dana
u koji ti ćeš biti kažnjena.

44.27.1 Kad Bog izgovori ovo, on naredi naše istjerivanje iz Vrta.

44.27.2 I anđeli kretoše da nas istjeraju. Adam je molio anđele i reče,

'Pustite me za malo, tako da mogu moliti Boga za moje grehove. Možda
mi uvaži pokajanje i ne istjera me iz Vrta.'

44.27.3 Anđeli ga pustiše od istjerivanja iz Vrta, i Adam reče, ''Budi

milostiv meni, Gospode Bože, jer sam grešio protiv tebe.'

222
44.27.4 Tad Gospodin reče anđelima, 'Ne dajte mu da stoji još, već
istjerajte ga iz Vrta. Jesu li grehovi bili moji? Da li izgovaram sud
uzalud?'

44.27.5 Tad anđeli veličaše Boga i rekoše, Ti si pravedan, O Gospode, i

tvoji sudovi su ispravni.

44.28.2 Adam opet reče Bogu, 'Moj Gospodine, molim te, daj mi od
drveta života, da jedem pre nego izađem iz Vrta.'

44.28.3 Bog reče Adamu, 'Ne možeš ga uzeti u svom životu, jer sam dao
naređenje Serafimu da čuva oko njega sa oružjem zbog tebe, da ne
pojedeš od njega i postaneš besmrtan i kažeš, ''Vidi, ja neču umrijeti.'', i
biti češ naprasit (hvalisav) i pobjednik u ratu koji neprijatelj učini sa
tobom.

44.28.4 Radije, kad izađeš iz vrta, čuvaj sebe od ogovaranja, bludništva,

preljube, vračanja, od ljubavi za novcem, od škrtosti i od svih grijehova.
Tad češ ustati od smrti, u oživljenju (uskrsnuću) koje će doći. U to
vreme, dati ću ti od drveta života i biti češ vječno besmrtan.'

44.29.1 Kad Bog reče ovo, on zapovijedi da nas istjeraju iz Vrta.

44.29.2 Adam poče plakati pred anđelima, i anđeli mu rekoše, 'Šta želiš
od nas da učinimo za tebe?'

44.29.3 Adam odgovori i reče anđelima, 'Molim vas,pustite me malo,

tako da mogu uzeti mirisni tamjan sa sobom iz Vrta, tako da kad odem
odavde, mogu da prinesem mirisni tamjan Bogu i prinose (žrtvu), tako
da, možda, Bog nas čuje.'

44.29.6 Anđeli mu pustiše da bude, i on uze mirisni tamjan sa sobom, i

iris (šafran) i balzam. Mi uzesmo ih i izađosmo iz Vrta na ovu zemlju.

223
44.30.1 Sad, moj sine Sete, pokazah ti put, kako smo pogrešili. Ali ti,
vodi brigu o dobrim stvarima. Ne zanemaruj Božje naredbe i ne odilazi
od njegove milosti. Vidi, pokazati ću ti svaku vrstu nadoknade, i dobra i
zla.

44.31.1 U vrijeme kad Adam je bio bolestan i oni stajahu oko njega, jer
poslednji dan je ostao njegovog života i Adamova duša je išla iz tijela,
Eva ispriča sve ovo. I Eva reče Adamu.

45.31.2 ''Zašto ti umireš, a ja živim? Reci mi, šta da uradim za tebe?

Koliko dugo ću ja biti na zemlji poslije tvoje smrti?''

45.31.3 Adam joj reče, ''Ne brini se o zemaljskim stvarima, već vidi da
ćemo oboje umreti kao par, i oni će te staviti gdje ću ja biti. Ali kad
umrem, ne dolazi blizu mene da me pomjeriš s mjesta, dok Bog ne
razgovara s tobom u pogledu mene.

45.31.4 Jer Bog me neće zaboraviti, on će tražiti posudu koju stvori.

Sad, ustani, moli Boga dok ne predam dušu, koju on dade mi, u njegove
ruke. Jer ja ne znam kako čemo se sačuvati za Oca svega, da li će on biti
ljut ili će biti milostiv nam.''

45.32.1 Tad Eva ustane, moleći Boga i reče,

45.32.2 ''Ja sam griješila, Bože, Ja sam griješila protiv tebe, moj voljeni
Gospode, Ja sam griješila protiv tvojih odabranih anđela, ja sam griješila
protiv Heruvima, ja sam griješila protiv Serafima, griješila sam pred
tobom, Gospodine, Ja molim sve vas koje Bog stvori u nebesima i na
zemlji, da posredujete sa Ocem u nebesima.''

45.32.3 Dok je Eva molila na savijenim koljenima, gle, arhanđel Mihael

dođe do nje, podiže je i reče,

224
45.32.4 ''Ustani, Evo, od svog pokajanja. Vidi, duša tvog muža Adama je
izašla iz tijela.''

45.33.1 Eva ustane

47.38.2 i svi anđeli se skupiše preda njom, svaki po činu. Neki od njih
nosiše kadionice u rukama, drugi sa trubama i drugi donosiše
blagoslove.

47.38.3 Vidi, Gospod nad vojskama na Heruvima kočiji i četiri vjetra

nose ga, i Heruvimi služahu te vjetrove i anđeli su prolazili pred njim.
Bog dođe do zemlje, do mjesta gdje Adamovo tijelo ležaše, i svi anđeli
behu pred njim sa hvalama.

47.38.4 Bog dođe do vrta i sve biljke se pomjeriše, i svi ljudi koji behu sa
Adamom padoše u san. Jedino Set, moralan, bi budan, prema Božjem
određenju.

47.39.1 Bog dođe do Adamovog tijela, gdje je on ležao mrtav. Bog

tugova veoma i reče umilnim glasom, ''Oh, Adame. Zašto si to učinio?
Da si čuvao moje zapovijesti, oni koji dovedoše te dole do tog mjesta,
ne bi se radovali nada tobom.

47.39.2 Ali ja ću okrenuti njihovo radost u tugu, i ja ću okrenuti tugu u

radost. Ja ću učiniti te početkom radosti i postaviti ću te na prijestolje
njegovo koji te prevari.

47.39.3 i bacit ću ih u mjesto tame i smrti.''

48.40.1 Potom, Bog govori Mihajlu i reče, ''Idi do vrta na treće nebo i
donesi mi tri lanena ogrtača''.

225
48.40.2 Kad ih donese, Bog reče Mihajelu i Ozelu i Gavrilu, ''Donesite tu
lanenu odjeću i pokrijte Adamovo tijelo, i donesite mirisno ulje. ''Oni
donesoše ih i staviše oko njega, i previše ga u tu odeću.

48.40.3 Kad završiše sve, Bog naredi da donesu Abelovo tijelo. Oni
donesoše još druge lanene odjeće i obukoše ga.

48.40.4 Jer on osta od tog dana u koji Kain bezbožni ubi ga i žele da
sakrije ga, i nije mogao. Jer, kako je tijelo njegovo bilo u prašini, nebeski
glas dolazio je i rekao,

48.40.5a ''Nije dozvoljeno sakriti ga u zemlji prije prvog stvorenja nego

što se vrati u zemlju iz koje dođe.''

48.40.5b Nadalje, uzeše ga i staviše u istu pečinu gdje bi Adam umro. I

nakon toga, oni donesoše ga i učiniše s njim kao sa njegovim ocem
Adamom.

48.40.6 Posle oblačenja, Bog naredi da oboje njih budu odvedeni u dio
Vrta i da budu donešeni do mjesta od koga prašina bi uzeta i odakle je
Adam stvoren. Bog učini ih da kopaju

48.40.7 u tom mjestu i posla ih da donesu mirisni tamjan i irisov miris i

učini da stave ulje na prašinu i da pokriju mirise. Nakon ovog, uzeše
tijela obojice njih i staviše ih u mjesto u kojem oblikovaše ih. Oni kopaše
i napraviše grobnicu iznad njih.

48.41.1 Bog pozove Adamovo tijelo kroz prašinu i reče, ''Adame,

Adame.'' Adamovo tijelo reče prašini, ''Odgovori i reci, ''Ovdje sam,
Gospodaru.''

48.41.2 Gospodar mu reče, ''Vidi, kao što ti rekoh, 'Adame ti si prašina i

vrati se prašini.'

226
48.41.3 ali ja ću te podići u oživljenju koje ti obećah.''

48.42.1 Nakon što Bog reče ovo, on uze trostruki pečat i zapečati
Adamov grob i reče, '' Neka se niko ne približava u ovim danima, dok se
njihova tijela ne vrate njima.''

48.42.2 Tad, u to vreme, Gospod se uzdiže u nebesa sa anđelima,

Serafimi i svjetlosna kola, svako po svom mjestu.

48.42.3 Vrijeme Evino se ispuni i ona je umirala. Ona poče plakati i

tražiše da zna gdje je Adam bio sahranjen, jer nije znala. Jer, od kad Bog
dođe za smrti Adamovom, sve biljke Vrta behu pokrenute, kroz Sveti
Duh, san pređe na sve one koji bijahu na zemlji, dok nisu obukli Adama,
i nitko na zemlji nije znao, osim Seta samo.

48.42.4 Opet Eva poče plakati, da moli Boga da je donesu do mjesta

gdje Adam bi sahranjen. Kad ona završi molitvu, ona reče,

48.42.5 ''Moj Bože, Bože čuda, ne odstranjuj me od Adamovog mjesta.

48.42.6 već naredi da me stave u njegov grob

48.42.7 Baš kao što mi zajedno smo bili u Vrtu, i nismo bili odvojeni
jedno od drugog, kao u životu, tako i u smrti. U mjesto u koje Adam je
sahranjen, daj da ja također, budem sahranjena s njim.

48.42.8 Kad je izmolila, i rekla ovo, njena duša napusti je.

51.43.1 Mihael, arhanđel, dođe i govori Setu i nauči ga kako da ju

obuće. Tri anđela dođoše i uzeše Evino tijelo i donesoše ga i staviše gdje
Adamovo i Abelovo tijela su bila.

227
51.43.2 Potom, Mihail govori Setu i reče, '' Ovako češ obući svako
ljudsko biće koje umre, do poslednjeg dana, kroz oživljenje
(uskrsnuće).''

51.43.3 Kad anđeo reče ovo Setu, on uznese se u nebo, hvaleći Oca i
Sina i Svetog Duha, sad i zauvek.

228
Knjiga Adamova

Prevedeno iz gruzijskog u engleski - J.-P. Mahe

I iz engleskog u srpsko-hrvatski

Istjerivanje iz Raja

1.1 Bilo je to, kad Adam izađe iz raja sa svojom ženom Evom, oni odoše
do istočnih djelova raja. I Adam napravi kolibu da živi u njoj. Oni oboje
uđoše i ostaše tamo sedam dana. Oboje plakahu obilnim suzama jer su
žalili za življenjem u kraljevstvu iz koga su bili istjerani.

2.1 I nakon sedam dana, oni su bili gladni i tražiše nešto za jesti.

2.2 Eva reče Adamu: ''Adame, moj gospodaru, ustani i idi potraži hranu
za mene da možemo jesti, dok čekamo da probamo, ko zna, možda
Gospod primi nas i odvede nas nazad do mjesta u raju.

3.1 I Adam ustane nakon sedam dana i ode hodati zemljom i nije našao
nikakvu hranu kao onu koju su imali jesti u raju. Adam odgovori Evi i
reče joj, ''Mi čemo umrijeti smrču.''

3.2. Eva reče Adamu, ''O, da sam mrtva tad bi Bog prihvatio te u raju!''
Adam odgovori Evi i reče joj, ''Zbog nas veliki gnjev dođe na sva
stvorenja. Mada ne znam ovo: je li zbog mene, ili zbog tebe. ''Eva
odgovori Adamu, ''Moj gospode, ako misliš da je mudro, ubij me tako
da budem istrebljena ispred pogleda Božjeg i njegovih anđela, tako da
Božji gnjev protiv tebe se zaustavi, koji se dogodi zbog mene, i on će te
dovesti nazad u raj.

229
3.3 Adam odgovori i reče joj, ''Ne, ne! Ne spominji to, da Bog ne donese
drugu presudu na nas zbog tog ubistva. Kako bih mogao podignuti svoju
ruku i uzrokovati da moje tijelo pati?'' Tad Eva reče mu, ''Ustani, hajde
da oboje tražimo povrće.''

4.1. I oni nisu našli ništa što ima ukus kao voće sa drveta koje je bilo u
raju.

4.2 I Eva reče mu, ''Bog je stvorio za divlje zvijeri da imaju hranu, ali
naša hrana je bila ta za anđeoski život.

4.3 Sad, dođi i hajde da se pokajemo četrdeset dana, tako da Bog se

sažali na nas i da nam bolju hranu od ove nijemih životinje, da ne
postanemo kao oni.''

Pokajanje i drugo iskušenje

5.1 Adam odgovori Evi i reče joj, ''Objasni mi sad kojim pokajanjem želiš
da se pokaješ, ili koliko dana možeš da se pokaješ koliko dugo, da
napravimo obećanje Bogu.

5.2 ako nečemo moći ispuniti obećanje koje dadosmo mu.

5.3 Eva odgovori Adamu i ona mu reče, ''Reci mi o broju dana, onda, za
koji vremenski period misliš da radiš pokajanje, tko zna možda dodam
više tomu, jer sam ja koja je donijela nevolje na tebe.''

6.1 Adam odgovori i reče Evi, ''Nećeš moći dodati išta tomu. Nasuprot,
drži broj dana koji ti kažem. I ja ću činiti pokajanje četrdeset dana, a ti,
čini pokajanje trideset i četiri dana. Ostavi mi ovih šest dana, jer ti nisi

230
stvorena u šesti dan, kad Bog završi stvaranje svih stvorenja? Sad,
ustani i idi do rijeke Tigris, i stavi kamen pod noge i stoj u vodi i uroni se
u vode do vrata. Dok moliš, pazi da nijedan zvuk ne izađe iz tvojih usta,
jer naše usne su nečiste jer smo sagriješili zapovijest, u pogledu hrane
(kao što je jedenje sa drveta) u raju koju Bog zabrani nam.

6.2 Radije, ostani nijema, samo čini pokajanje u vodi za trideset i četiri
dana sa čitavim svojim srcem i ja ću činiti isto u rijeci Jordan, dok Bog ne
čuje i da nam hranu.''

7.1 Eva ode do rijeke Tigris i učini kako Adam joj naredi.

7.2 A Adam, on ostane u rijeci Jordan i kosa njegove glave bi pružena.

8.1 I Adam reče, ''Ja kažem ti, O Jordane, trpi sa mnom i sakupi sve
nijeme životinje koje su oko tebe, tako da dođu i okruže me i žale sa
mnom.

8.2 ne zbog sebe, već zbog mene. Jer Bog nije povukao njihovu hranu
od njih, koju im Bog dade od početka, ali ja sam uskraćen od smisla
života i od moje hrane.''

8.3 Kad Adam reče ovo sa gorkim suzama, sva stoka sakupi se blizu
njega i stajaše oko njega kao zid. U trenutku kad voda Jordana se
zadržala svoj tok, tad Adam podiže svoj glas prema Bogu i on mijenjao
je svoj glas šest puta, kao glasovi anđela u svim vremenima.

9.1 Kad dvanaest dana njegovog oplakivanja se završe, đavao udari i

promjeni svoj izgled i njegova odjeća sa namjerom prevare. On ode do
Eve, na rijeku Tigris, i stade do obale.

231
9.2 On je plakao i lažno suze mu padaše na odjeću, i sa odjeće na
zemlju. Tad on reče Evi, ''Izađi iz vode gdje si i zaustavi svoju nevolju, jer
Bog je čuo tvoje pokajanje i Adama tvog muža.''

9.3 Štaviše, mi također smo tražili pomoć zbog vaše nesreće koju smo
vidjeli.

9.4 Tako Bog me posla vama da izađete i da vam da hranu za koju se

kajete.

9.5 Sad, izađi odatle , jer ja sam otišao k Adamu i on me posla i reče mi,
''Idi i reci Evi, mojoj ženi, dovedi je nazad k meni, 'Dođi sad, i ja ću te
odvesti Adamu do mjesta gdje je on i gdje je također tvoja hrana.''

10.1 I Eva izađe iz vode i njeno tijelo se povuče kao uvelo povrće zbog
hladnoće vode. Sva njena ljepota bi odnesena.

10.2 I kad je izašla iz vode, ona pade na lice na zemlju u velikoj slabosti i
ostade ležati na zemlji bez pomaka dva dana. I nakon dva dana ona
ustane i đavo je odvede gdje Adam je bio.

10.3 I ubrzo kako Adam vidje Evu kako slijedi đavola, on poče da plače
sa teškim suzama i pozva ju glasno i reče joj, ''Gdje je zapovijest o
pokajanju koju ti dadoh? Kako si bila prevarena opet od njega, jer zbog
njega mi smo stranci u našim prebivalištima?''

11.1 Kad Eva ču to, da je đavo koji ju je prevario, ona padne pred njim i
Adamova nesreća za Evom poraste duplo jer on vidje nju kako leži na
zemlji kao mrtva.

11.2 On je bio tužan i reče uzdišući, ''Jao tebi koji ratuješ protiv nas!
Koje zlo smo ti mi učinili? To je zbog tvog ogovaranja da smo izašli iz
raja. To je jer smo mi uzrok toga da si istjeran zato si ljut na nas?

232
11.3 Ili je jer zbog nas si izgubio svoju slavu? Ili je, na neki način, zbog
nas da si ti u takvoj niskosti? Ili smo mi jedina stvorenja Božja da se
boriš protiv nas samih?

Pad Satane

12.1 đavo poče da plače na silu lažno i reče Adamu, ''O Adame, sva
pohlaepa i ljutnja i žalost mog srca su protiv tebe jer kroz tebe ja sam
izbačen iz svog prebivališta, zbog tebe sam odstranjen od svog
prijestolja. Moja krila su bila brojnija nego ta od Heruvima, i ja sakrivao
sam se pod njima. Zbog tebe, sad ja hodam nogama po zemlji, što nikad
ne bih verovao.''

12.2 Adam odgovori đavolu i reče mu,

12.3 Koja je moja greška, kojom učinih sve to tebi?''

13.1 Đavo odgovori i reče mu, ''Ti ne učini ništa meni, več zbog tebe ja
sam pao na zemlju.''

13.2 Na dan kad si ti stvoren, u taj dan, ja padoh pred lice Božije, jer
kad Bog udahnu duh u tvoje lice, ti si imao oblik i sličnost božanstva. I
Mihail dođe, on predstavi te i učini da pokloniš se pred Bogom. I Bog
reče Mihailu, ''Ja sam stvorio Adama prema mojoj slici i mom
božanstvu.''

14.1 Tad Mihail dođe, on pozove sve snage anđela i reče im, ''Poklonite
se pred licem i slikom božanstva.''

233
14.2 I tad, kad Mihail pozove ih i svi pokloniše se tebi, on pozove mene
također.

14.3 Ja mu rekoh, ''Idi od mene, neću se pokloniti onom koji je mlađi od

mene, uistinu, ja sam gospodar prije njega, i odgovara da on pokloni se
meni.

15.1 Šest redova drugih anđela čuli su moj govor i odovaraše im to i

nisu se poklonili tebi.

16.1 Tad Bog posta ljut na nas i zapovijedi nam, njima i meni, da
budemo izbačeni iz naših mjesta na zemlju. A za tebe, On zapovijedi da
živiš u raju.

16.2 Kad ja uvidih da sam pao pred tebe, tvojom moći ja sam u nesreći
a ti u miru.

16.3 tad ja usmjerih se da te lovim tako da mogu da te udaljim iz raja

uživanja, baš kao što sam ja udaljen zbog tebe.

17.1 Kad Adam ču ovo, on plaka glasno i reče, ''Gospodaru, moj život je
u tvojoj ruci. Učini ovog neprijatelja udaljenim od mene, koji želi da me
odvede ustranu i traži da uništi moj rod. Zbog njega je Eva se izgubila.''

17.2 U tom trenutku, Beliar posta nevidljiv.

17.3 A Adam, on osta u vodi i učini pokajanje. Ali Eva pade na zemlju
kao mrtva. Tad ustane sa zemlje.

Odvajanje Adama i Eve

234
18.1 i reče Adamu, ''Budi spašen, Adame, jer ti nisi mi se pridružio u
sagrešenju zapovijedi, niti u prvom slučaju, niti u drugom. Već riječ
Božja prevlada me. I Eva reče mu, ''Vidi, ja ću otići u smjeru zalaska
sunca i jesti ću travu kao nijema životinja dok ne umrem, jer zasigurno
vrijedna sam dijela hrane od živih.''

18.2 Tad Eva ode u smjeru zalaska sunca i ostade tamo u tugovanju i
plakanju.

18.3 I nakon tri dana, ona uradi za sebe kolibu u smjeru zalaska sunca.
Sad ona je začela (zatrudnila) tri mjeseca ranije, i Kain bi u njenoj utrobi.

19.1 kad dani njenog porođaja dođoše, ona poče da se trese, ona je
jaukala prema Bogu glasno i reče:

19.2 ''Gdje je Adam tako da me utješi i mojim bolovima, i tko će mu reći

za moje bolove njemu? Ima li tko među pticama, tko će otići njemu i
reći mu, 'Dođi, pomozi Evi, svojoj supruzi.' Molim vas, svi stvorovi
nebesa, ako idete na istok, prenesite moje sadašnje bolove mome
gospodaru.''

20.1a Tad Adam ču i rijeci Jordan nju kako plače suzama u nesreći.

20.1bTad Bog ču Adamovu molitvu i posla anđela Mihaila koji donese

mu sjemena, zapečati sa božanskim pečatom, predodređeno da se
donese Adamu. Tad on nauči ga sjetvi i radu oko tog, tako da može biti
spasen, oni i njihovi potomci.

20.1c I kad Adam ču molitvu Evinu i plač njenih suza od zapada, Adam
prepozna njen glas i reče u srcu, ''Ovo je glas moga rebra, glas moje
ovce?, ustati ću i vidjeti zašto plače. Je li je zmija napala ponovo?''

235
20.2 Adam usta i slijedio je njene stope. I on dođe blizu nje, u dio
zapada gdje Eva je bila, i kad Eva ču Adama, ona je plakala obilnim
suzama i reče, ''Moj gospodaru Adame, nisi li čuo zvuk mog plakanja?
Jer danas je devet dana, dana i noći, da ovako plačem sama prema tebi.
Je li to naraštaj istoka ti rekao kad si ustao? I nisu li ptice nebeske i
zvijeri zemaljske rekle ti, jer ja sam ih molila da ti kažu. Ustani, moli tvog
Stvoritelja da ima sažaljenja, tako da Bog može odgovoriti tvojoj molitvi
i izbaviti me iz mojih bolova, ako smatra odgovarajućim Njemu, pošalji
smrt meni, ili tvojim molitvama, oslobodi me mojih muka.''

20.3 Adam moljaše i reče molbu Bogu na njenu korist i Gospod posluša
ga.

21.1 I gle, dvanaest anđela i dve sile dođoše sa nebesa. I dođoše do

mjesta gdje Eva je bila.

21.2 Jedna od sila dođe, dodirnu Evino lice i grudi, i reče Evi,
''Blagoslovena si ti, Evo, zbog Adama, izabranika i sluge Božjeg, jer
njegove molitve su velike pred Bogom i zbog njega, Bog će te izbaviti.
Da ti nije dovedena pomoć zbog njega, ti bi ponijela takvu boljku da ne
bi mogla biti spasena od svojih bolova. Ustani i pripremi se da rodiš
dijete.''

21.3a Eva ustane i anđel je uputi, ona rodi dijete i njegova boja bi popus
zvijezda. On pade u ruke babice i odjednom on poče da čupa travu, jer
u njegove majke kolibi bi trave posijane.

21.3b Babica odgovori mu i reče, ''Bog je pravedan da te nije dao u

moje ruke. Jer ti si Kain, izopačen, i ubica dobrog, jer ti si onaj koji čupa
plodonosno drvo, a nisi onaj koji sadi. Ti si nosilac gorčine.''

236
21.3c I sile rekoše Adamu, ''Ostani kod Eve dok ne uradi sa detetom šta
je naučih.''

Smrt Abelova

22.1.2 A Adam uze Evu i dijete i dovede ih do dijela na istoku i osta

tamo. I kad osam godina i dva mjeseca se navrši

22.1.3 Eva posta trudna i donese drugog sina koga sila Božja nazva
imenom Abel, i ostadoše tamo zajedno.

22.2.1 U to vreme Eva reče Adamu,

22.2.2 ''Adame, moj gospodaru, u mom snu, vidjela sam krv moga sina
Abela je kapala iz usta njegovog brata Kaina i on pio ju je bez milosti. I
Abel moliše ga da ga ostavi malo njegove krvi.

22.2.3 i on ga nije slušao već je pio u cjelosti i nije mu ostalo u stomaku

već izađe napolje i bi izmazan njome i nije ju mogao odstraniti od svog
tijela.''

22.2.a Adam odgovori Evi i reče joj, ''Da Kain ne smišlja ubiti ga, hajde
da ih odvojimo jedno od drugog.

223.2.4b i hajde da budemo s njima, da ne damo prostora za ljutnju.'' I

oni učiniše kako Adam reče, i on reče im, ''Moji sinovi, dođite da se
raziđemo, svaki na svoje mjesto.''

23.3.2 Tad Bog reče anđelu Gavrilu, ''Reci Adamu: ''Ne otkrivaj Kainu
tajni plan koji ti znaš, jer od je sin gnjeva, jer njegov brat će biti ubijen
od njega!'' Kakogod, Adame ne budi tužan, ja ću ti podići Seta umjesto
237
Abela, i on će zamjeniti moju sliku i on, ...ću naučiti te sve što ja imam u
sječanju. Ali ne otkrivaj ovo nikomu osim Adamu!''

23.3.3a To je što Bog reče anđelu i anđel reče riječ Adamu. Tad Adam
držaše riječ u srcu. I oni oboje behu tužni, Adam i njegova žena.

23.3.3b I vrijeme dođe kad Abel je bio ubijen od Kaina svog brata i on
Adam reče njoj Evi, ''Bog je utvrdio kraj za sva ljudska bića. Je li smrt bila
išta do ubijanje kojim Abel bi ubijen od Kaina, i Kainova ljubomora
odvede ga u smrt jer Kain je bio od izopačenog roda?''

23.3.3c I vrijeme dođe kad Kain i Abel odoše prema polju. Dva demona
zasjeniše Kaina i Abel dođe. Jedan demon priđe drugom demonu. On
posta ljut s njim i uze kameni mač, koji beše od providnog
kamena(možda isti kao kamen u izlazak 4.25) . On prereza mu grlo i ubi
ga.

233.3.3d I kad Kain vidje krv, od ode brzo i uzme isti kamen u ruku. Ali
kad Abel vidje da dolazi nad njim, on molio ga, ''Ne ubijaj me, O moj
brate Kain!'' On, kako god, nije primio njegovu molitvu i on proli
Abelovu krv nasuprot njega. I Adam i Eva unesrečiše se svo vrijeme sa
velikom tugom.

23.4.1 I potom, Adam uđe svojoj ženi i Eva posta trudna i ponese Seta
koji je sličio Adamu.

24.4.2 Adam reče Evi, ''Vidi, ja sam rodila sina namjesto Abela, koga
Kain ubi preda mnom.''

24.5.2a I opet, potom, Adam je imao trideset sinova i trideset kćeri.

Svih godina Adamovih bi 930 godina. I od njega oni se umnožiše
zemljom i naseliše na nju.

238
Bolest Adamova.

30.5.1b I kad 930 godina se napuni Adam pade bolestan i plaka glasno i
reče, ''Sakupite se meni svi moji potomci, da vas vidim prije smrti.''

30.5.2 I sav njegov naraštaj se sakupi ka njemu, i on ih podijeli na tri

dijela zemlje među svoje potomke. I svi Adamovi potomci sakupiše se
njemu, oni su stajali pred vratima, u mjestu koje Adam podiže, i na koje
je ulazio i upućivao molitve Bogu.

30.5.3 I njegovi sinovi rekoše mu, ''Šta je ovo, Oče Adam?''

30.5.4 On im reče, ''Ja sam bolestan , moji sinovi.'' I oni rekoše mu, ''Šta
je tvoja bolest i kako ljudska bića padnu bolesna?''

31.6.1 Set, njegov sin, odgovori mu i reče, ''Oče Adame, šta te je snašlo?
Jesi li se možda sjetio, voća iz Vrta,i želiš ga i postao si tužan zbog toga?

31.6.2 Ako je to, reci mi i ja ću ići pred raj i baciti prašinu na moju glavu i
plakati. I ako me Bog čuje, možda pošalje anđela i on mi donese voća iz
raja i donesem ti da ublažiš svoju nevolju.''

31.6.3 I Adam reče mu, ''Moj sine Set, nije tako, prije da sam bolestan i
imam bolove.'' Set mu odgovori, ''Oče, šta je bol, i kako ti imaš bol?''

Adamova priča o Padu

239
32.7.1 Adam reče Setu, ''Sine, kad Bog stvori nas, mene i tvoju majku,
on postavi nas u raju uživanja da jedemo njegovo voće. Ali tamo bi
jedna biljka u sredini raja, veoma lijepa, za koju Bog nam naredi, 'Ne
jedite s nje.'

32.7.2 I zmija prevari tvoju majku i uzrokova da ona pojede, zbog čega,
sad, mi ćemo umrijeti. Kad bi čas za čuvare anđele na uznesu se
obožavati Boga, neprijatelj prevari je i ona pojede.

32.7.3a i ona prevari me, moja djeco, jer ja ne znah.

32.7.3b I Bog podijeli raj među nama, između mene i tvoje majke Eve,
tako da možemo čuvati. Meni, on dade istočne i sjeverni dio, a vašoj
majci Evi on povjeri južni i zapadni dio.

33.1 I tamo biše dvanaest anđela sa svakim od nas da nas čuvaju.

33.2 do vremena zore, jer u svako vrijeme dana, oni su odilazili gore. I u
momentu njihovog uznesenja, zmija prevari tvoju majku i uzrokova da
ona pojede od drveta, jer je vidjela da nisam s njom kao ni anđeli.

33.3 Ona takođe učini da ja pojedem a ja nisam shvatao.

34.8.1 Kad smo pojeli, Bog posta ljut na nas i on nam reče,

34.8.2 ' vi ste prekršili moju zapovijed, ja ću vas prokleti.' I on posla 70

nevolja na nas, na naše oči, naše uši, i do naših stopala, pošasti i
znakove, pohranjene u riznicama. Ovo Bog uradi meni da patim kroz
smrt.''

Zapovijed o donošenju ulja

240
35.9.1

35.9.2 Eva kaže plačući, ''Moj gospodaru Adame, daj mi polovinu svojih
bolova i ja ću ponijeti tvoj sadašnji bol, jer tvoja patnja je zbog mene, ja
sam uzrokovala te bolove da dođu na tebe.''

36.9.3 I Adam reče Evi, ''Ustani i idi sa Setom, mojim sinom, do raja,
baci zemlju na svoju glavu i plači pred Bogom tako da ti da milost.

36.9.4 I Bog će poslati svog anđela u raj gdje drvo života je, od kojega
ulje teče, tako da on može ti dati malo tog ulja. I ti češ donijeti meni i ja
ću pomazati sebe i biti ću izliječen od mojih bolova.

36.95 Tad ja ću vam kazati cijeli put u kome mi smo iskušani.''

Susret sa zvijeri

37.10.1

37.10.2 ''Jao meni, jer kad dođem na dan suda, svi mkoji grijehovi će
me spaliti i ljudi će mi reći, 'U prvom slučaju, ti si bio koji nije čuvao
Božje naredbe.''

37.10.3 Eva je zvala i rekla zloj zvijeri, ''O zla zvijeri, zar se ne bojiš?
Usuđujuš li se boriti sa slikom Božijom? Kako si uzela na sebe da otvoriš
svoja usta i kako si pomislila da zariješ svoje zube? Ili zar nisi se
podsjetila prve zapovijesti Božije i otvorila svoja usta protiv slike
Božije?''

241
38.11.1 Tad zvijer odgovori i reče Evi, ''Nije od naše pohlepe da si ti
nezadovoljna i plačeš, već tvoja tuga i plakanje dolaze od tvoje požude,
na početku stvaranja, bila si ti koja je poslušala zvijer, zmiju.

38.11.2 Kako si se usudila da otvoriš usta i jedeš sa drveta za koje Bog

zapovijedi da ne jedeš? Ti si zbog koje se sve izmjenilo.

38.11.3 Sad, nečeš moći izdržati, ako počnem govoriti i prekoravati te.

38.12.1 Set odgovori mu i reče zvijeri, ''Neka tvoja usta budu zatvorena
i nijema, zvijeri, i odlazi od nas, slike božanske, do dana kad češ pred
Bogom stajati.''

39.12.2 Tad zvijer reče Setu, ''Vidi, onda, da pobjegnem od tebe, sliko
Božija, sjaju Božji.'' I kad zvijer napusti ga, zvijer pobježe od Seta i
ozlijeđen čovjek ode do kolibe Adama svog oca.

Dolazak u raj

40.13.1

41.13.2a I Bog posla im arhanđela Mihaila, koji je zadužen za duše, i on

reče Setu,

41.13.2b ''Čovijeće Božiji,ne čini molbu za maslinovim drvetom, u smislu

pomazanja tvog oca Adama.

Mihailov odgovor
242
42.13.3 Ovo ne može biti sad već u budućnosti, kad pet hiljada godina
se napuni. Tad, na pet i po hiljada godina, ljubljeni sin Božji, Hrist, će
doći na zemlju da oživi Adamovo tijelo od pada, zbog sagrešenja
zapovijedi.

42.13.4 On će doći i biti kršten na rijeci Jordan. I ubrzo nakon što izađe
iz vode sa uljem pomazanja, on će pomazati njega, njega

42.13.5 i njegove potomke, tako da će oni ustati u vrijeme uskrsnuća

(oživljenja). Gospod reče, 'Ja ću primiti ih u raj i ja ću pomazati ih sa tim
melemom.'

Povratak Adama

43.13.6 A sad, idi svom ocu Adamu, jer dani njegovog života se
napuniše. Za tri dana njegova duša će izaći iz tijela i brojna čuda će se
vidjeti u nebesima.''

44.14.1 Kad anđeo mu reče ovo, odmah bi sakriven ispod biljaka raja.
Set i Eva su otišli od Adamove kolibe. I Adam plaka zbog rane od zvijeri.

Adamovo prekorevanje Eve

44.14.2 i on reče Evi, ''Šta smo učinili?Zlo je došlo na nas i sve naše
potomstvo.

243
44.14.3 Zaista, reci svojoj djeci koji su tvoji grijesi, jer ako umremo, ti i
ja, i nesreće će se proširiti zemljom. Svo potomstvo koje dođe iz nas će
nas proklinjati govoreći.

44.14.4 'Bili su to naš otac i majka koji doniješe ovu nesreću na nas.''

Djelovi Adama i Eve u Raju

44.15.1 Tad Eva poče da plače i reče, ''Sad čujte me , moja djeco, i ja ću
vam reći kako smo prevareni.

44.15.2 Dogodilo se, da je vaš otac čuvao svoj dio raja, istočni i sjeverni,

44.15.3 dok sam ja čuvala svoj dio, zapadni i južni. I đavo dođe na
Adamov dio. I biše zvijeri tamo

44.15.4 jer Gospod također podijeli životinje između nas. Svi muški On
dade Adamu, a sve koje su bile žensko, on dade meni. I svaki je hranio
svoje.

Satanin susret sa zvijeri

44.16.1 Kad đavo dođe na vašeg oca dio

44.16.2 đavo pozove zmiju i reče joj, ''Ustani i dođi, ja ću te naučiti

korisnoj riječi.''

244
44.16.3a Tad, zmija dođe i đavo reče zmiji, ''Ja čujem da si ti mudrija od
svih nijemih životinja i ja sam došao da iskušam tvoju mudrost, znanje,
jer Adam daje hranu svim nijemim životinjama, također i tebi.

44.16.3b Kad sve životinje dođu da se poklone pred Adamom iz dana u

dan i iz jutra u jutro, svaki dan, ti također dođeš da se nakloniš. Ti si
stvorena prije njega, i tako velika, i ti se klanjaš pred manjim!

44.16.3c I zašto jedeš hranu slabiju Adamovu i njegove žene a ne dobro

voće iz raja?Dođi i čuj me tako da Adama istjeramo preko zida raja kao
što smo mi vani.Možda mi možemo ponovo uči nekako u raj.''

44.16.4 I zmija reče mu, ''Kako da ih izbacimo?'' Đavo odgovori i reče

zmiji, ''Budi mi oklop i ja ću pričati ženi kroz tvoja usta riječi kojim ćemo
ih prevariti.''

Zmija prilazi Raju

44.17.1 I dvoje njih dođoše zajedno i glavama stajaše na zidu raja u

vreme kad anđeli su uzašli da se poklone Bogu. Tad đavo promeni sebe
u izgled anđela, on veličaše hvalama anđela. I ja sam gledala u smjeru
ograde da čujem hvale.

44.17.2a Ja gledah i vidjeh ga kao anđela i odjednom posta nevidljiv.

44.17.2b jer otišao je da dovede zmiju. I on reče joj, 'Ustani i dođi i ja ću

biti sa tobom i govoriti kroz tvoja usta ono što je ispravno da kažem.'

44.17.2c On uze oblik zmije i priđe zidu raja i đavo skliznu u zmiju i on
dozvoli da njegova glava visi na zidu raja. On plaka i reče, ''Stidi se ženo,

245
ti koja si u raju uživanja, i koja si slijepa! Dođi k meni i ja ću ti reći
izvjesnu tajnu riječ.'

44.17.2d I kad dođoh, on mi reče, 'Evo!' i ja rekoh mu, 'Ovdje sam.' On

odgovori meni i reče mi, ''Šta ti radiš u raju?''

44.17.3 Ja mu odgovorih, 'Bog me stavio da čuvam raj i jedem od njega.'

44.17.4 Đavo odgovori mi i reče kroz usta zmije, 'Dobro činiš!, Jedeš li
voće svakog drveta koje je u vrtu?

44.17.5 Ja mu odgovorih i rekoh, 'Da mi jedemo svo voće osim jednog

drveta koje je ovdje u sredini raja, jer Bog zapovijedi nam, 'Ne jedite s
njega, tako da ne umrete smrću.'

Iskušenje Eve

44.18.1 Tad zmija reče mi, ja sam tužna zbog tebe, jer vi ste kao nijeme
životinje. Bog je ljubomoran na vas i nije vam dozvolio, ali ja, ne želim
da budete u neznanju. Radije dođi, jedi i vidjeti češ slavu koja će biti s
tobom.'

44.18.2 Štaviše, ja rekoh mu, 'Ja se bojim umiranja, možda, kako Bog
reče.'

44.18.3 Zmija odgovori mi i reče, 'Šta je smrt i kako netko umire? Smrt
je život!' Ja odgovorih mu i rekoh, 'Ja ne znam.' On odgovori mi i reče
mi, 'Bog je živ, tako da ti nečeš umrijeti, već u momentu kad pojedeš
tvoje oči će se otvoriti i biti češ upućena, kao Bog, u dobro i zlo.

246
44.18.4 Bog je znao da češ ti postati kao on i Bog je bio ljubomoran na
vas. Zato vam je Bog to rekao, ''Ne jedite s njega!'

44.18.5 Vidi na drvo i slavu oko njega.'Što se mene tiče,kad sam otišao i
vidio njegovu slavu oko njega, rekoh

44.18.6 ''Ovo drvo je dobro i njegovo voće je prijatno u mojim očima.

Međutim, bojim se pružiti moju ruku i uzeti. Ali ti, ako se ne bojiš,
donesi meni i ja ću pojesti i znati da li tvoje riječi su istina ili ne.' Zmija
odgovori i reče mi, 'Dođi, otvori vrata i ja ću ti dati od njega.'

Ulazak zmije u raj

44.19.1 I kad odoh da otvorim vrata za njega i on uđe u Raj, on ode

pravo, i tad stade malo. Ja odgovorih njemu i rekoh, 'Zašto si stao?' Ali
on, moja djeco, počeo je koristiti varku ka meni. On odgovori i reče,
'Ako sam stao to je jer sam promjenio mišljenje iz straha da možda ti
dam i ti ne pojedeš, i tvoje oči će se otvoriti i ti ćeš postati kao Bog, i
znati ćeš dobro i zlo, i postati češ ponosita i zavidna Adamu i nečeš mu
dati da pojede i on, i on će biti kao nijema životinja pred tobom,kao što
si ti pred Bogom, jer Bog je ljubomoran na vas. Ako želiš, zakuni mi se
iskreno, da kad pojedeš, nečeš biti zavidna Adamu, tvom mužu, već češ
mu dati jesti od njega i dati takođe njemu.'

44.19.2 Ja odgovorih mu i rekoh, 'Ja ne znam nijednu zakletvu, kako da

se zakunem? I on reče mi, 'Reci: Zaklinjem se biljkama raja i Heruvivima
na kojima sjedi Otac i na kojim silazi u raj, da ako pojedem i znam sve,
neću biti ljubomorna već ću dati također Adamu.''

247
44.19.3 I kad me on nagovori na zakletvu, on me veza njome, dadi mi sa
drveta i ja pojedoh.

Evino priznanje njegog grijeha

44.20.4 Ja sam tražila lišće da pokrijem svoju nagost i nisam našla

nijedno od stabala, jer u trenu kad pojedoh, lišće svega drveća u raju, u
mom dijelu, opadoše.

44.20.5 Ja uzeh nešto i načinih pokrivalo sebi i stadoh do drveta sa koga

sam jela, moja djeco. Bojala sam se zbog zakletve kojom se zakleh u
raju u kojoj rekoh, 'Učiniti ću da Adam pojede s nje također.''

Iskušenje Adamovo

44.21.2 Tad tvoj otac Adam dođe. On je mislio ovo: da je zvijer ušla u raj
i rekla mi, ''Šta misliš i zašto si uzela ovaj smokvin list?

44.21.3 Ja odgovorih mu i rekoh, ''Želiš li nešto da ti kažem ili ne? Do

danas mi bijasmo kao nijeme životinje. Kad sam razumijela to što
Gospodar nam reče, ''Ne jedite s njega' i kad vidjeh njegov sjaj, Ja uzeh i
pojedoh i saznah dobro i zlo. Sad, jedi ti isto i postati ćeš kao Bog.'

44.21.4a Adam odgovori mi i reče, 'Bojim se da Bog ne bude ljut na

mene i kaže mi, ''Moju zapovijest koju ti dadoh, ti nisi držao!''

248
44.21.4b Ali ja rekoh ocu, ''Na meni će biti tvoja krivnja. Ako te pita, reci
ovo: ' Ova žena koju si mi dao je kriva za to; ona reče, vidi ukus ove
slave.'!

44.21.5 Tad ja dadoh mu i on pojede i posta kao ja, i on također uze list
smokvinog drveta i pokri svoju golotinju njime.

Ulazak Boga u Raj

44.22.1 Nakon što mi čusmo to, preko anđela, Bog zatrubi u trubu. On
pozva anđele i reče im.

44.22.2 'Ovako kaže Gospod, dođite u raj i čujte presudu kojom ćemo
suditi im''. Adam mi reče, ''Mi smo sagriješili, Bog će doći i suditi nam.
''Mi se bojasmo i sakrismo.

44.22.3 I Bog dođe u raj sjedeći na Heruvimima i anđeli pjevaše himne

pred njim. Kad on dođe u raj, odjednom sva drveća dobiše lišće,

44.22.4 i prijestolje bi smješteno do drveta života.

44.23.1 I Bog pozva Adama i reče mu, ''Adame, Adame, gdje si? Da li se
kriješ od mene? Ili kako će kuća sakriti se od zidara? Ili jesi li se sakrio
blizu drveta iz raja?''

44.23.2 Tad tvoj otac odgovori i reče Gospodu, ''Ja sam se sakrio jer se
bojim, gol sam i sram me je.''

44.23.3 Bog odgovori mu i reče, ''Tko ti reče da si go? Jesi li prekršio

zapovijed koju sam ti dao?

249
44.23.4 Tad Adam sjeti se mojih riječi koje ja rekoh, ''Ne brini se za
krivicu jer ona je moja.'' I Adam reče, ''Gospodaru, ova žena koju si mi
dao me prevarila.'' Tad On se okrenu prema meni i reče mi, ''Šta si
uradila?''

44.23.5 I ja se sjetih zmijinih riječi i rekoh, ''To me zmija prevari!''

Osuda Adama, Eve i zmije

44.24.1 Bog odgovori Adamu i reče, ''Jer si poslušao svoju ženu i nisi
poslušao moju zapovijed, neka zemlja bude prokleta tvojim djelom

44.24.2 Radičeš i nečeš imati ploda, izbijati će ti trnje i čkalj. U znoju

svojih obrva češ jesti kruh.

44.24.3 Neka budeš sa mnogo uzdisanja, radi svoj posao i nečeš imati
odmora. Biti češ gladan i nečeš biti sit. Biti češ pogođen gorčinom i
nečeš probati slatkoga, biti češ mučen vručinom i biti će ti hladno,
osiromašiti češ i nečeš se obogatiti, jesti češ i nečeš udebljati se, grijati
češ se vatrom, i nečeš biti ugrijan. Uranjati??? češ i vodu, i biti
izbacivan.

44.24.4 I zvijeri nad kojima si vladao će ustati na tebe. Oslabiti češ jer
nisi slušao moje zapovijesti.''

44.25.1 Bog se okrenu ka meni i reče mi, ''Zašto si poslušao zmiju i

ostavio moje zapovijedi s kojima ti naredih? Neka budeš u teškoćama i
bolovima,

250
44.25.2 nek ti rađaju mnogi plodovi i kad ti rode ti češ biti tužan zbog
muka i bolova.

44.25.3 Obećati češ sebi da ako ikad budeš izbavljena iz bolova, nikad
da se nečeš vratiti svome mužu, i ti češ ogrubiti svoje srce zbog velike
borbe koju zmija usadi u tebe.

44.25.4 Ali nek se vratiš se istu tačku, neka nosiš svoje potomke u bolu
i vračaš u sažaljenju svome mužu, i on će vladati nad tobom.''

44.26.1 Kad on reče sve ovo meni, on posta veoma ljut na zmiju, i on joj
reče, ''Ti, također, pati i budi prokleta među svim životinjama.

44.26.2 Neka bude ti oduzeta hrana koju si jela i neka zemlja ti bude
hrana sve dane tvog života, ići češ na grudima i stomaku, tvoje ruke i
noge će ti biti oduzete.

44.26.3 Neka nemaš ni ušiju ni nokti i neka nijedan ud ti ne ostane.

Neka vrijedi križ koji će moj Sin uzeti na zemlji osudi te zbog obmane
kojom si prevarila Adama. Ali neka opet zgnječena i zgažena zbog zla
svog srca.

44.26.4 I ja ću postaviti neprijateljstvo između tebe i potomaka ženinih:

ona će ti stajati na glavu a ti češ čekati na njenu petu do dana sudnjeg.''

Adamova molba za milost

44.27.1 Tako Bog reče, i naredi da oboje budu istjerani iz raja.

251
44.27.2 Adam je molio anđele i reče im, 'Sačekajte me da zamolim
Gospoda, tko zna, možda Gospodar će mi dati pokajanje za to što sam
učinio , ne želim ići iz raja.''

44.27.3 Tad anđeli sačekaše nas da pitamo. Adam je molio Gospoda i

reče, ''Molim te, Gospode, oprosti mi što sam učinio.''

44.27.4 Tad Gospodin reče anđelima, ''Zašto čekate sa odvajanjem

Adama iz raja? Je li krivnja moja (Jesam li ja kriv) i nisam li sudio
pravedno?''

44.27.5 Tad anđeli padoše do zemlje i rekoše mu, klanjajući se pred

Gospodom, ''Ti si pravedan, Gospode, i tvoja presuda je ispravna.''

44.28.1 Gospodar se okrenu i reče Adamu, ''Nije ti dozvoljeno da

ostaneš u raju.''

44.28.2 Adam odgovori Gospodu i reče mu, ''Molim te, Gospode, daj mi
od drveta života tako da mogu jesti prije nego izađem.''

44.28.3 Tad Gospod usmjeri govor ka Adamu i reče mu, ''Nečeš uzeti
ništa od njega više u svom životu. Ja sam postavio plamenog Heruvima i
okretajući mač da čuvaju ga od tebe, da ne kušaš i postaneš besmrtan i
ponosito kažeš, 'Ja neću umrijeti nikad', i ti češ voditi borbu koju
neprijatelj započe protiv tebe.

44.28.4 Ako izađeš iz raja i čuvaš sebe od svakog zla, ti češ umrijeti i
poslije smrti ustati u budučem oživljenju (uskrsnuću). Tad , uistinu, dati
ću ti od drveta života i ti češ biti besmrtan zauvek.''

252
Istjerivanje

44.29.1 Kad je Gospod rekao da je naredio da nas istjeraju iz raja.

44.29.2 I tvoj otac plaka pred anđelima, a oni mu rekoše, ''Šta je ili šta
da uradimo za tebe?''

44.29.3 Tad tvoj otac odgovori njima i reče, ''Vidite, ja izlazim. Sad vas
molim da u trenutku mog napuštanja raja mogu uzeti tamjana iz raja
tako da, kad izađem, mogu prinijeti mirisni tamjan i Bog će htjeti da me
čuje.''

44.29.6 I anđeli mu daše i on uze četiri mirisa: nard (odoljen), šafran,

trsku i cimet; to je šta Adam iznese iz raja na zemlju.

Smrt Adamova

44.30.1 Sad, znate, moja djeco, naučio sam vas cijelom putu u kome
smo zavarani i molim vas da pazite sebe i ne prestajte činiti dobro.'

45.31.1 To je što je Eva rekla usred djece kad Adam je ležao bolestan. I
drugi dan njegova duša je bila da izađe iz njegovog tijela. Eva reče
Adamu,

45.31.2 '' Zašto sam umireš, a ja sam živa? I koliko dugo ću ja postojati?
Ili šta će biti od mene poslije tvoje smrti? Reci mi o tome.''

45.31.3 Tad Adam reče Evi, ''Ne budi zabrinuta, šta god da uradiš. Ako
moramo umrijeti oboje, ti češ također biti stavljena blizu mene. I ako
sam ću umrijeti, ne pomjeraj me sa mog mjesta dok Bog ne da ti
zapovijed za mene.
253
45.31.4 jer Gospod me neće zaboraviti, već prije on će tražiti posudu
koju je načinio. Ustani i moli Boga da moja duša bude stavljena u ruke
mog Stvoritelja. Jer ne znam kako da dođem do Stvoritelja svega, ili da li
je ljut na mene, i hoće li me primiti.''

Evino priznanje

45.32.1 Tad Eva usta i ode od Adama. Ona učini pokajanje i reče,

45.32.2 ''Ja sam griješila protiv tebe, Bože, ja sam pogriješila protiv tebe
i ja sam griješila pred tobom. Ja sam griješila pred tvojim odabranim
anđelima. Ja sam griješila pred Heruvivima. Ja sam griješila pred
oltarom svetim. Ja sam sagriješila pred naraštajima nebesa. Ja sam
pogriješila pred pticama nebeskim. Ja sam griješila pred zvijerima
zemaljskim. Ja sam griješila protiv tebe, Bože, svojom požudom, pred
svim stvorenjima. Molim vas sve, vi stvorenja nebeska i na zemlji,
molite Gospoda svega za mene.''

45.32.3 Dok je Eva bila na koljenima molila, odjednom Mihail dođe,

anđel čovječanstva, on stade i podiže Evu, i reče joj,

45.32.4 ''Ustani od pokajanja, jer Adam tvoj muž je izašao iz tijela.

Ustani i vidi njegovu dušu, kako njegov Stvoritelj ga je primio.''

Anđeoska liturgija

254
45.33.1 Eva ustane i stavi ruku na svoje lice i anđeo ode opet, i on reče
Evi, ''Podigni svoje oči i napusti zemaljske brige.''

45.33.2 A Eva, kad je podigla svoje oči prema nebesima, vidjela je kočije
vatrene i svjetlo koje je odlazilo, od četiri vjetra, oni behu tako sjajni da
se riječima ne može opisati, i bilo je nemoguće čuti ih niti od napred niti
odozadi. I anđeli su prolazili ispred kočija

45.33.3 I kad dođoše do mjesta gdje otac je bio, kočije stadoše i

Serafimi stadoše između njega i kočija.

45.33.4 I ja Eva, vidjeh tri zlatne kadionice, i tri čaše i tri anđela dođoše
brzo na oltar. Ti anđeli uzeše užareni ugalj i staviše u kadionicu i staviše
kadionice na oltar. I dok su puhali, dim ode i prekrije nebeski svod
nebesa.

45.33.5 anđeli su slavili Boga, oni behu pognuli se pred njega, plakahu i
govorahu, ''Bože,oprosti Adamu jer on je tvoja slika i djelo tvojih ruku,
on je tvoje stvorenje.''

46.34.1 I ja, Eva, vidjeh dva velika svjetla ničice u strahu pred Bogom i ja
plakah i rekoh mome sinu Setu,

46.34.2 Ustani iz blizine očeva tijela, dođi k meni i vidi to što oči nisu
vidjele, za Adama tvog oca.

46.35.1 Tad Set ustane i ode blizu majke Eve i reče joj, ''Zašto plačeš?

46.35.2 Podigni svoje oči i vidi sedam nebesa otvorenih i vidi sličnost
nalikuje ocu Adamu, i on stoji pred Bogom i svi anđeli mole ga i govore,
'Bože, oprosti Adamu, jer on je tvoja slika i tvoja sličnost, jer si ti koji je
stvorio njega.''

255
46.35.3 ''Šta je ovo, onda, moj sine Set.

46.35.4 da li daju krv mog supruga tim indijcima, jer oni su pred
Bogom?'' Set odgovori Evi i reče joj, ''Ne, majko, zar ne raspoznaješ te
koje nazivaš indijcima u tim bojama krvi?'' Eva odgovori mu i reče, ''Ne
znam onda, moj sine.''

46.36.1 Set odgovori njoj i reče, ''To su sunce i mjesec, oni su prostrli se
ničice i preklinju Adama,mog oca.''

46.36.2 ''Gdje je svjetlost sunca, jer nije više s tim, ili zašto je tamno?''

46.36.3 Set odgovori njoj i reče Evi, ''Jer njegovo svijetlo je zasjenjeno
pred Bogom i sve njegovo svjetlo je postalo tama od straha od Boga.''

Uznesenje Adamovo u Raj

47.37.1 Dok jeSet to govorio Evi,odjednom veliki anđel zatrubi u trubu i

svi anđeli koji behu ničice na licima stadoše opet. Oni tražiše Adama i
plakahu glasno i rekoše,

47.37.2 ''Blagosloven je Bog, tvojim blagoslovom. Ti si oprostio prvo

stvorenom.''

47.37.3 I opet anđeli rekoše ove riječi, jedan od šestokrilih Serafima bi

poslat prema njemu (Adamu). On uze Adama do jezera Aheron.

47.37.4 i on uroni ga tri puta. Tad on povede ga nazad pred Boga i

Adam osta ničice na licu tri sata. I nakon toga, Bog raširi svoje ruke sa
Prijestolja, podiže Adama i dade ga Mihailu, i reče mu,

256
47.37.5 ''Uzmi ga na treće nebo, u raj, i stavi ga pred oltar do dana
''ikonomije'' (spasenja) kad ću suditi svim tjelesnim bićima sa mojim
voljenim sinom''

47.37.6 Tad Mihail uze Adama do mjesta koje Bog zapovijedi i svi anđeli
su pjevali anđeoske psalme. Oni su slavili ovo čudo, oproštenje Adamu i
obećanje budućeg života.

Adamova i Abelova sahrana

47.38.1 Nakon što je Mihail plakao prema Bogu,

47.38.2 i Bog naredi da rog se čuje tako da svi anđeli se sakupe pred
Bogom, svaki u svom činu, oni koji držaše kadionice, oni koji držahu
psaltir, i oni koji puhahu u rog.

47.38.3 I gle, Gospod nad vojskama ustade na vjetrovima Heruvima i

47.38.4 i (Bog) prvi stiže u raj, i cvijeće raja, sa svojim slatkim mirisima,
se pomakoše na miris slavnog Boga. Sva djeca Adamova bila su bez
daha, osim Seta, on je bio sin veličine Božije.

47.39.1 I kad Gospod dođe do tijela Adamovog koje je palo u zemlju,

Gospodu bi žao za njim i reče mu tužnim glasom, ''Da si držao moje
zapovijesti, ne bi pao u to mjesto i tvoj neprijatelj ne bi mogao da vidi
da je prouzročio da budeš protjeran u to mjesto.

47.39.2 Ali ja ću promjeniti njegovu radost u tugu, i ja ću voditi te nazad

prema carstvu i staviti ću te na neprijateljevo prijestolje gdje je on
sjedio, blizu mjesta gdje odmetništvo se dogodi.

257
47.39.3 On će pasti u mjesto gdje si ti i on će vidjeti tebe na tom
drugom mjestu kako sjediš na tronu.''

48.40.1 I nakon toga, Bog dade zapovijest Mihaelu

48.40.2 koji uze Adama nazad u raj, koji je na trećem nebu. Oni uhvatiše
tri presavijene djelove odjeće i Bog reče Mihailu i Gabrielu, '' Raširite te
tkanine i umotajte Adamovo tijelo i uzmite pomast od maslinovog
drveta i izlijte na njega.'' I tri anđela obukoše ga u to i kad su obukli
Adamovo tijelo u to,

48.40.3 Bog reče im, ''Uzmite i Abelovo tijelo također, uzmite drugi
pokrov i obucite u njega također

48.40.4 jer on je ostao ležati nag od dana kad ga Kain ubio. I on je želio
da ga sahrani u zemlju i nije mogao to učiniti, jer njegovo tijelo je
izlazilo iz zemlje. Jer glas se čuo s nebesa i govorio mu,

48.40.5a ''On neće moći biti sahranjen u zemlju prije onog koji je
stvoren prvi se ne vrati u zemlju iz koje je stvoren.''

48.40.5b Tad on uzme kamen (stijenu) i osta raširen tamo do Adamove

smrti. Tad anđeli uzeše ga i obukoše ga kao oca.

48.40.6 Bog zapovijedi da obojica njih trebaju biti uzeti u raj, u istočni
deo, u mjesto iz koga Bog je uzeo zemlju i stvorio Adama. I Bog
zapovijedi Mihailu da kopa.

48.40.7 I Bog posla sedam anđela u raj, oni sakupiše mnogo mirisa iz
raja i donesoše ih njima. Tad uzeše oba tijela, staviše u grob i pokriše ih
zemljom.

258
48.41.1 Tad Bog se okrenu i pozva Adama. Adamovo tijelo odgovori iz
zemlje i reče, ''Ovdje sam Gospode.''

48.41.2 I Gospod mu reče, ''Vidi, kao što sam ti rekao, ti si zemlja i

vratiti češ se u zemlju.

48.41.3 ali ja ću te podići u oživljenju koje sam ti obećao, u vrijeme

uskrsnuća.

48.42.1 Tad, nakon toga, Bog uze trougaoni pečat i zapečati grobnicu
Adamovu i reče, ''Neka nitko ne dira ovo ovih šest dana, dok tvoje rebro
se vrati tebi.

48.42.2 Tad Bog ponovo se podiže u gornje nebo i svaki od anđela po

svojoj službi.

Evina molitva da se pridruži Adamu.

48.42.3 Eva je zanijemila kad je vidjela sve to. Eva je plakala i htjela da
vidi gdje su oni stavili Adama, jer ona nije znala. Kad je Gospod sišao na
zemlju, miris drveća raja nije (...) zbog njegovog mirisa svo je naraslo
uspravno. Do umotavanja i sahrane Adama, nitko nije razumio ništa
osim Seta.

48.42.4 Tad Eva molila je i plakala tako da Bog da ju vodi, da pokaže

mjesto gdje staviše Adama. I kad je završila molitvu, ona reče,

48.42.5 ''Gospode, ne odstranjuj me sa Adamovog mjesta.

48.42.6 već zapovijedi mi, meni također, da budem s njim.

259
48.42.7 kao što smo oboje bili u raju, nerazdvojni jedno od drugog

48.42.8 Ne odvajaj nas u smrti, već stavi me gdje si stavio njega.'' I

poslije ove molitve ona preda svoj duh.

Evina sahrana i kraj

51.43.1 I anđel Mihail dođe i nauči Seta kako da obuče Evu. Tri anđela
dođoše i uzeše Evino tijelo i staviše ga gdje je ležalo Adamovo tijelo.

51.43.2 I nakon toga, anđeo Mihail reče mu, ''Ovako oblači svaku mrtvu
osobu koja umre, do smrti svih ljudskih bića.''

51.43.3 Kad je naučio Seta sve to, on uznese se na najgornje nebo,

daleko od Seta, i on mu reče, ''Ne žali za mrtvima više od pet dana i u
sedmi dan raduj se, jer na taj dan Bog se odmorio od svih svojih djela
koja Gospod učini.''

51.43.4 Njemu slava i čast i obožavanje , sa Ocem i Svetim Duhom, sad i

uvek i zauvek. Amen.

260
Otkrivenje po Adamu

Otkrivenje koje je Adam u sedamstotoj godini ispripovijedao svo- me

sinu Setu, rekavši, "Počuj moje riječi, Sete, sine moj. Kada me Gospodin
stvorio od zemlje zajedno sa tvojom majkom Evom, išao sam s njom u
slavi koju je ona vidjela u eonu iz kojeg potekosmo. Ona me po­ učila
riječi znanja vječnoga boga. I nas dvoje bili smo poput velikih vječ­ nih
anđela, jer bijasmo više od Boga koji nas je stvorio, i sila koje su s njime,
koje nismo poznavali.

"Bog nas tada, on koji je vladar eona i sila, razdvoji u svojemu gnje- vu. I
postadosmo dva eona, a slava koja bijaše u našim srcima napusti nas,
mene i majku tvoju Evu, skupa s prvim znanjem koje je u nama di- salo.
I ona (slava) pobježe od nas; i uđe u [...] velike [...] koji 65 [su po­ tekli],
ne iz ovoga eona iz kojeg mi potekosmo, ja i Eva, tvoja majka. Već je
ono (znanje) ušlo u sjeme velikih eona. Iz ovog sam te razloga ja nazvao
imenom čovjeka koji je sjeme velikog naraštaja, ili iz kojeg (do- lazi).
Nakon tih dana, vječno se znanje Boga povuklo daleko od mene i majke
tvoje Eve. Od tog smo vremena učili o mrtvim stvarima, kao lju­ di. Tada
smo prepoznali boga koji nas je stvorio. Jer, nisu nam bile ne- poznate
njegove moći. I služili smo mu u strahu i sužanjstvu. Nakon tih
(događaja) tama je ispunila naša srca. I snivao sam u misli svoga srca.

"I vidjeh tri čovjeka pred sobom, obličja kojih ne bijah u stanju ra­
zabrati, budući da nisu bili sile boga koji nas je [stvorio]. Nadišli su [...]
slavu, i [...] ljudi [...] 66 rekavši mi, 'Ustani, Adame, iz sna smrti, i po- čuj
o eonu i sjemenu čovjeka kojem je došao život, koji je potekao od tebe i
Eve, tvoje žene.'
261
"Kada začuh ove riječi od velikih ljudi koji su preda mnom stajali,
zavapismo, ja i Eva, u srcima svojim. A Gospodin, bog koji nas je stvo-
rio, stajaše pred nama. I reče nam, 'Adame, zašto ste zavapili u srcima
svojim? Zar ne znate da sam ja bog koji vas je stvorio? I udahnuo sam u
vas duh života kao živu dušu.' Tama nam je tad zastrla oči.

"Potom bog, koji nas je stvorio, stvori sina iz sebe [i] Eve, [tvoje majke],
za [... 67 u] misli moje [...].Osjetih slatku želju za tvojom maj­ kom. I
snaga vječnoga znanja uvenu u nama, i slabost nas stade progo­ niti. I
dani naših života postadoše malobrojni. Jer, znao sam da sam pao pod
vlast smrti.

"Sada ću ti, sine moj Sete, otkriti stvari koje su meni otkrili oni lju­ di
koji su se preda mnom ukazali: kada dođe kraj mojim danima, i kada
dani ovog [naraštaja] okončaju, [tada ...] rob [...] (str. 68 prazna) 69

"Jer, silne će kiše bog svemogući izliti, [kako bi] uništio [sve] lju­ de
{svemogućeg boga, i kako bi mogao uništiti sve ljude} na zemlji,

zbog onoga za čime tragaju, skupa sa [onima iz] sjemena čovjeka na

koje je prešao život znanja, koje je iz mene poteklo [i] Eve, tvoje maj-
ke. Jer, oni mu bijahu nepoznati. Nakon toga veliki će anđeli doći s vi­
sokih oblaka, i oni će te ljude odvesti na mjesto gdje prebiva duh živo­
ta [...] 70 slava [...] ondje, [...] došli s neba na zemlju. I cijelo će [mnoš­
tvo] ljudi [tad] progutati [voda].

"Gnjev Božji tad će se stišati. I on će poslati svoje moći k vodi, i dat [će]
moć svoju svojim sinovima i njihovim ženama pomoću korablje, skupa
sa životinjama koje su mu drage, i pticama nebeskim koje je po- zvao i
pustio na zemlju. I bog će reći Noi - kojeg će naraštaji zvati Deu- kalion -,
262
'Evo, spasio sam <te> u korablji skupa sa ženom tvojom, i si­ novima
tvojim, i njihovim ženama, i njihovim životinjama i pticama [nebeskim],
koje si pozvao [i pustio na zemlju]. 71 Dajem ti, stoga, [zemlju] - tebi i
sinovima tvojim. Kao kralj ćeš njome vladati - ti i si- novi tvoji. I od tebe
neće izaći sjeme ljudi koji preda mnom ne stoje u drugoj slavi.'

"I oni će tad postati poput oblaka velike svjetlosti. Doći će ljudi ko­ ji su
odvojeni od znanja o velikim eonima i anđelima. Stat će pred Nou i
eone. I Bog će reći Noi, 'Zašto si se udaljio od onog što sam ti rekao?
Stvorio si drugi naraštaj kako bi prezreo moju moć.' Noa će tad reći,
'Posvjedočit ću pred tvojom moći da naraštaji tih ljudi nisu [iz mene]
potekli, niti [iz sinova mojih ] 72 znanje.

"I [on] će [. ] te ljude, i dovesti ih u pravu zemlju, i podići im sveto

prebivalište. I zvat će ih se tim imenom, i obitavat će ondje šest stotina

godina u znanju o nepropadljivosti. I anđeli velikoga svjetla bit će s nji­
ma. I nikakvo zlo neće ući u njihova srca, samo znanje boga.

"Noa će tada cijelu zemlju razdijeliti između svojih sinova, Hama, Jafeta
i Šema. Reći će im, 'Sinovi moji, počujte moje riječi. Evo, zem­ lju sam
među vama razdijelio. No, služite mu u strahu i sužanjstvu do svršetka
svojih dana. Ne dopustite da se vaše sjeme okrene od lica sve­ mogućeg
boga. [...] ja i vaša [...] 73 sin Noin, '[Moje] će sjeme [bi­ ti] sretno
pod tobom i tvojom vladavinom. Zapečati je čvrstom rukom, strahom i
zapovijedi svojom, kako sjeme koje iz mene potekne ne po­ želi
okrenuti se od tebe i svemogućeg boga, već da služi u poniznosti i
strahu od njegova znanja.'

263
"Drugi će tada od sjemena Hamova i Jafetova doći, četristo tisuća ljudi, i
ući će u drugu zemlju, i biti ondje sa onim ljudima koji poteko- še iz
velikog, vječnog znanja. Jer, sjena njihove moći štitit će one ko­ ji s
njima žive od svega zla i nečistih želja. Sjeme Hama i Jafeta osno­ vat
će potom dvanaest kraljevstava, a i njihovo će sjeme [isto tako] ući u
kraljevstvo drugih ljudi.

"[Potom ...] posavjetovat će se [...] eoni [..,] 74 koji su mrtvi, od ve­ likih
eona nepropadljivosti. I poći će Saklasu, bogu svome. Poći će si­ lama,
optužujući velike ljude koji su u njihovoj slavi.

"Reći će Saklasu, 'Kakva je moć ovih što pred tobom stoje, koji su uzeti
od sjemena Hamova i Jafetova, koji broje četristo <tisuća> ljudi?
Primljeni su u drugi eon iz kojeg su potekli, i izokrenuli su svu slavu
tvoje moći i tvoju vlast. Jer, Noino je sjeme preko njegovih sinova tvo­
ju volju vršilo, a (to isto) činile su i sve one sile u eonima nad kojima
tvoja moć vlada, no ti ljudi, i oni koji u njihovoj slavi borave, tvoju vo­ lju
nisu vršili. Odvratili su od tebe svjetinu.'

"Bog eona dat će im potom (neke) od onih koji [mu] služe [...] oni će
stići do zemlje 75 gdje su veliki ljudi koji sebe nisu ukaljali, niti će se
ukaljati ikakvim žudnjama. Jer, njihova duša nije došla od okaljane ruke,
već je došla iz uzvišene zapovijedi vječnoga anđela. Vatra, sum­ por i
katran sručit će se tada na njih, a vatra i (neprozirna) tama prekrit će te
eone, i pomračit će se oči sila iluminatora, i eoni ih neće moći vid­ jeti.
Spustit će se veliki oblaci svjetlosti, i drugi oblaci svjetlosti spustit će se
na njih iz velikih eona.

"Abrasax, Sablo i Gamaliel sići će i izbaviti te ljude iz vatre i gnje­ va, i

uznijeti ih iznad eona i vladara nad [silama], i [odnijeti] ih [...] ži­ vota
[...] i odnijeti ih [...] eona [... 76 prebivalište] [velikih ...] ondje sa svetim
264
anđelima i eonima. Ljudi će biti nalik tim anđelima, jer oni im nisu
nepoznati. Oni djeluju u neiščezivome sjemenu.

"I opet će, po treći put, iluminator znanja proći u velikoj slavi, ka­ ko
bi ostavio (nešto) od sjemena Noe i sinova Hama i Jafeta - kako bi za
sebe ostavio stabla koja rađaju plodove. I izbavit će njihove duše od
smrti. Jer, cijelo stvaranje koje je nastalo iz mrtve zemlje bit će pod
vlaš­ ću smrti. No oni koji promišljaju o znanju vječnoga Boga, u svojim
sr­ cima neće propasti. Jer, oni nisu primili duh samo iz tog
kraljevstva, već (ga) primiše iz [...] vječnoga anđela. [...] iluminator [...
će] sići na

[... koja je] mrtva [...] 77 Seta. I on će stvarati znamene i čuda u znak
prezira spram sila i njihova vladara.

"Bog sila tad će se uznemiriti, i reći, 'Kakva je moć ovoga čovjeka koji je
uzvišeniji od nas?' I veliki će gnjev tada potaknuti protiv tog čov­ jeka.
Slava će se povući i prebivati u svetim kućama koje je za se odab­ rala. I
sile je neće moći vidjeti, niti će vidjeti iluminatora. I kaznit će ta­ da
tijelo čovjeka kojem je došao duh sveti.

"I anđeli i svi naraštaji sila izgovarat će ime u zabludi, pitajući 'Odak­ le
ona (zabluda) dolazi?' ili 'Odakle dolaze riječi prijevare, što nijed- na sila
nije otkrila?

"Prvo kraljevstvo [o njemu kaže]

[da] je došao [iz...]. 78 Duh [...] u nebo. Na nebesima je othranjen.

Primio je njihovu slavu i moć. Došao je na grudi svoje majke. I tako je

došao do vode.

265
"Drugo kraljevstvo o njemu kaže

da je potekao od velikoga proroka. I ptica je došla, uzela novoro­ đenče,

i odnijela ga na visoku planinu.

I othranile su ga ptice nebeske. I anđeo je došao, i rekao mu, 'Ustani!

Bog ti je podario slavu.'

Primio je slavu i moć.

I tako je došao do vode.

"Treće kraljevstvo o njemu kaže

da je došao iz djevičanske utrobe. Bijaše izgnan iz svog grada, on i

njegova majka; i doveden je na napušteno mjesto.

Ondje bijaše othranjen. Došao je i primio slavu i moć. I tako je došao

do vode.

"[Četvrto] kraljevstvo [o njemu] kaže

[da] je došao [iz djevice. ...Solomon 79] ju bijaše [tražio], on i Phersalo i

Sauel i njegove vojske, koje je otposlao. Sam Solo- mon posla svoju
vojsku demona da potraže djevicu. I oni nisu našli onu koju su tražili,
već djevicu koja im je dana. Nju su oni uhvatili. I Solomon ju uze. Djevica
zanije i rodi dijete ondje.

Othranila ga je na rubu pustinje. Kada je stasao, Primio je slavu i moć iz

sjemena kojim je začet. I tako je došao do vode.

"A peto kraljevstvo o njemu kaže

266
da je nastao iz kapi nebeske. I bijaše bačen u more. Ponor ga je primio,
rodio, i uznio ga na nebo.

Primio je slavu i moć.

I tako je došao do [vode],

"A šesto kraljevstvo o njemu [kaže]

da [... dolje] do eona 80 koji je ispod, kako bi [sakupila] cvijeće.

I ona zače iz žudnje za cvijećem. I rodi ga na tom mjestu.

Othraniše ga anđeli tog cvijetnjaka. Primio je ondje slavu i moć.

I tako je došao do vode.

"A sedmo kraljevstvo o njemu kaže

da je on kap, koja je sa nebesa pala na zemlju. Zmajevi je odve- doše

dolje do spilja. Ona posta dijete. I duh dođe i uznije ga do mjesta iz
kojeg je potekla kap.

Primio je ondje slavu i moć. I tako je došao do vode.

"A osmo kraljevstvo o njemu kaže

da se oblak nadvio nad zemlju i obavio jedan kamen. On je iza­ šao iz

njeg.

Anđeli koji bijahu iznad oblaka othraniše ga. [Primio] je [ondje] slavu [i]
moć.

I [tako je] došao do [vode]. 81

"A [deveto] kraljevstvo o njemu kaže

267
da se od devet Muza jedna odvojila. Došla je do visoke planine i (neko)
vrijeme ondje provela, kako bi samu sebe poželjela i tako postala
androgina. Ispunila je svoju želju i začela iz svo­ je žudnje. On bi rođen.

Anđeli koji bijahu iznad žudnje othraniše ga. Primio je ondje slavu i moć.

I tako je došao do vode.

"A deseto kraljevstvo o njemu kaže

da je njegov bog volio oblak žudnje. Začeo ga je u svojoj ruci, i bacio na

oblak iznad sebe (nešto) od kapi, i on bi rođen.

Primio je ondje slavu i moć. I tako je došao do vode.

"A jedanaesto kraljevstvo o njemu kaže

da je otac poželio svoju [vlastitu] kćer. I ona zače [sa] svojim ocem. I
odbaci [...] grobnice 82 u pustinji.

Anđeo ga ondje othrani. I tako je došao do vode.

"Dvanaesto kraljevstvo o njemu kaže da je došao od dva iluminatora.

Ondje bje othranjen.

Primio je ondje slavu i moć. I tako je došao do vode.

"A trinaesto kraljevstvo o njemu kaže

da je svako rođenje njihova vladara riječ. I njegova riječ ondje dobi

snagu.

Primio je slavu i moć.

268
I tako je došao do vode,

Kako bi žudnja tih sila mogla biti zadovoljena.

"No naraštaj koji nad sobom nema kralja kaže da ga je Bog izabrao iz
svih eona. Učinio je da znanje neoskvrnutoga od istine [u] njemu pre­
biva. [On (ili: Ono)] reče, '[Iz] nepoznatog zraka, [iz] velikoga eona do­
šao je [veliki] iluminator. [I učinio je] 83 da sjaji naraštaj onih ljudi koje
je za se izabrao, kako bi mogli sjajiti nad cijelim eonom.'

"Sjeme, oni koji će primiti njegovo ime na vodi i (ono) od sviju njih, borit
će se tada protiv sile. I oblak tame nad njima će se nadviti.

"Ljudi će tad uskliknuti snažnim glasom, i reći, 'Blagoslovljena je duša tih

ljudi, jer oni su spoznali Boga znanjem istine! Oni će, skupa s anđelima,
živjeti zauvijek, jer nisu bili okaljani žudnjom, niti su ispuni­ li djela
sila, već stajahu u njegovu prisustvu u znanju Boga, poput svjet­ la koje
izvire iz vatre i krvi.

"No mi, mi smo bezumno ispunili sva djela sila. Razmetali smo se
grijesima [svih] svojih djela. [Vikali] smo protiv [Boga istine] zbog
njegovih djela [...] 84 je vječan. Ovi su protiv naših duhova. Jer, sad smo
spoznali da će nam i duše u samrtnom času umrijeti."

"Glas tad do njih dođe, i reče, 'Micheu i Michar i Mnesinous, vi ko­ ji ste
prošli sveto krštenje i živu vodu, zašto ste vikali protiv živoga Bo­ ga
razularenim glasovima i jezicima nad kojima nema zakona, i dušama
punim krvi i opakih [postupaka?] Puni ste djela koja nisu istinita, no va-
ši su postupci puni radosti i veselja. Okaljavši vodu života, povukli ste je
u volju sila kojima ste dani da im služite.

269
'" I misao vaša nije kao misao onih ljudi kojima sudite [...] žudnja [...]. 85
Plod njihov ne vene. No, znat će se za njih sve do velikih eona, jer riječi
koje su čuvali, o Bogu eona, nisu sačuvane u knjizi, niti su za­ pisane.
Anđeoska će (bića) njih donijeti, njih za koje svi naraštaji ljudi neće
znati. Jer, oni će biti na visokoj gori, na stijeni istine. I bit će, sto­ ga,
nazvani "Riječi Nepropadljivosti [i] Istine", za one koji znaju vječ­ noga
Boga u mudrosti i znanju i učenju anđela zanavijek, budući da on sve
znade.'"

Ovo su otkrivenja koje je Adam prenio sinu svome Setu, i sin je o njima
poučio svoje sjeme. Ovo je skriveno znanje Adama, koje je dao Setu, što
je sveto krštenje onih koji znaju vječno znanje kroz one rođe­ ne od
riječi i nepropadljivih iluminatora, koji su došli iz svetoga sjeme­ na:
Yesseusa, Mazareusa, [Yesse]dekeusa, [Žive] Vode.

Otkrivenje po Adamu

270
Adamov Testament

Postoji vise verzija, manuskripata Adamovog testamenta, ja sam

odabrao onaj koji je odabrao Charlesworthov u svojoj zbirki
pseudoepigrafa.

Testament našeg oca Adama

1 Prvi čas noći je hvala demona, i u taj čas oni ne povređuju ili štete
ijednom živom biću. Drugi čas je hvala golubica. Treći čas je hvala riba i
vatre i svih iz nižih dubina. Četvrti čas je ''svet, svet, svet'' hvala
serafima. I tako sam uobičavao slušati, prije nego sagreših, zvuk
njihovih krila u Raja kad serafim bi udarao ih do zvuka triput hvale. Ali
nakon što sagreših protiv zakona, više nisam čuo taj zvuk. Peti čas je
hvala voda koje su iznad nebesa. I tako ja, zajedno sa anđelima, sam
uobičavao slušati zvuk močnih valova, znak koji bi potaknuo ih da
podignu hvalu slave Stvoritelja. Šesti čas je stvaranje oblaka i veliki strah
koji dolazi usred noći. Sedmi čas je pregled njihovih sila dok vode
spavaju. I u taj čas vode mogu biti uzete i sveštenik Božji miješa ih sa
posvećenim uljem i pomazuje one koji su u nevolji i oni odmaraju.

Osmi čas je nicanje trave zemlje dok rosa silazi sa nebesa. Deveti čas je
hvala heruvima. Deseti čas je hvala ljudskih bića, i vrata nebesa su
otvorena kroz koje molitve svih živih stvari ulaze, i oni obožavaju i
odlaze. I u taj čas koji god čovek pita Boga dato mu je kad serafim i
pijetlovi udaraju svojim krilima. Jedanaesti čas tad je užitak u svoj zemlji
kad sunce se uzdiže iz Raja i sija nad celim stvaranjem. Dvanaesti čas je

271
čekanje tamjana, i mir je dat na sve redove vatre i vjetar dok svi
sveštenici spaljuju tamjan do njegovog božanstva. I u to vreme sve
nebeske sile su odpuštene.

Kraj časova noći.

2 Časovi dana

Prvi čas dana je molba nebeskome. Drugi čas je molitva anđela. Treći
čas je hvala ptica. Četvrti čas je hvala zvijeri. Peti čas je slava koja je
iznad nebesa. Šesti čas je slava heruvima koji moli protiv bezakonja
ljudske prirode. Sedmi čas je ulaz i izlaz iz prisustva Božjeg, kada molitve
svih živih bića ulaze, i oni se mole i odlaze.

Osmi čas je slava vatre i voda. Deveti čas je preklinjanje onih anđela koji
stoje pred prijestoljem veličanstva. Deseti čas je posjeta voda kad duh
silazi i leži na vodama i na izvorima. I ako duh Gospodnji ne siđe i ne
počiva na vodama i na izvorima, ljudska bića biti će povređena , i svi
koje demoni vide oni će ozlijediti. I u čas voda kad su uzete i sveštenik
Božiji miješa ih sa posvećenim uljem i pomazuje one koji su u nevolji i
oni su povraćeni i izliječeni. Jedanaesti čas je uzdizanje i radost
pravednika. Dvanaesti čas, čas večeri je molitva ljudskih bića, za
velikodušnu volju Božju, Gospodara svega.

3 Proročanstvo

272
Adam reče Setu, svome sinu, ''Čuo si, moj sine, da Bog će doći u svijet
nakon dugo vremena, on će biti začet od djevice i uzeti tijelo, biti rođen
kao ljudsko biće, i uzrasti kao dijete. On će činiti znakove i čuda na
zemlji, hodati će na valovima mora. On će prekoriti vjetrove i biti će
utihnuti. On će pokretati valove i oni će stajati mirno. On će otvarati oči
slijepima i čistiti gubave. On će učiniti gluvi da čuju, i nijemi da govore.
On će ojačati grbave, ojačati uzete, naći izgubljene, istjerivati zle
duhove, i izbacivati demone.

''On je govorio mi o ovomu u Raju nakon što sam uzeo nešto voća u
kojima smrt se krila: 'Adame, Adame ne plaši se. Ti želiš biti bog, ja ću te
učiniti bogom, ne sada, ali nakon perioda mnogih godina. Ja sam
propisao ti smrt, i crv će jesti tvoje tijelo.' ''I ja odgovorih i rekoh mu,
'Zašto , moj Gospode?'' I on reče mi, 'Jer si poslušao riječi zmije, ti i
tvoje potomstvo biti ćete hrana zmijama. Ali nakon kratkog vremena
biti će milost na tebe jer ti si stvoren u mojoj slici, i ja te neću ostaviti u
Paklu. Zarad tebe ja ću biti rođen od djevice Marije. Zarad tebe ja ću
okusiti smrt i uči u kuću mrtvih. Za tebe ja ću učiniti nova nebesa, i biti
će ustanovljena nad tvojim potomstvom.

'' ' I nakon tri dana, dok sam u grobu, ja ću podići svoje tijelo koje sam
primio od tebe. I Ja ću te postaviti na desnu ruku moga božanstva, i ja
ću učiniti te bogom kao što si želio. I ja ću primiti milost od Boga, i ja ću
povratiti te i tvome potomstvu koja je pravda nebesa.

''Čuo si, moj sine Set da potop dolazi i oprati će celu zemlju zarad kćeri
Kainovih, tvoga brata, koji je ubio tvog brata Abela iz strasti za tvojom
sestrom Lebudom, budući da su grehovi stvoreni kroz tvoju majku, Evu.
I nakon Potopa biti će šest hiljada godina ostati oblicima svijeta, i tad
njihov kraj će doći.''

273
I Ja Set, napisah ovaj testament. I moj otac umrije, i oni sahraniše ga
istočno od Raja nasuprot prvog grada izgrađenom na zemlji, koji je
nazvan po Enohu. I Adam bi rođen u njegovu grobu od anđela i sila
nebeskih jer je bio stvoren u slici Božjoj. I sunce i mjesec behu
pomračeni, i bila je gusta tama za sedam dana. I mi zapečatismo
testament i stavismo ga u pećinu blaga sa prinosima koje Adam bi uzeo
iz Raja, zlato i mirta i tamjan. I sinovi kraljeva, magi, će doći i uzeti ih, i
oni će ih odvesti do sina Božijeg, u Betlehem Judin, do pećine.

Kraj testamenta našega oca Adama.

4 Također iz testamenta našega oca Adama

Nebeske sile: kakve su i kako svaki od njihovih redova je zadužen za

službu i zadaću u ovom svetu. Slušaj, moj voljeni, kako su oni
postavljeni u red jedan za drugim od dna, dok ne dostignemo one koje
nose Gospoda Isusa Mesiju i nose ga gore. Najniži red je anđela. I plan
je otkriven njima od Boga u pogledu svakog ljudskog bića koga oni
gledaju, jer jedan anđeo on najnižeg reda prati svakog čovjeka na
ovomu svijetu za njegovu zaštitu. I to je njihova zaštita.

Drugi red su arhanđeli. Ovo je služba: upravljanje svime u stvaranju

prema planu Božijem, dali sile životinja, ptica ili gmizavaca,ili riba, i da
se kaže ukratko, štogod postoji u ovome stvaranju, pored ljudskih bića,
oni brinu za to i rukovode.

Treći red, koji je od arhona. Ovo je služba: kretanje vazduha tako da

oblaci se dižu od krajeva zemlje, prema riječima Davida proroka, i kiša

274
pada na zemlju. I ovaj red čini sve promene u atmosferi, nekad kišu i
nekad snijeg i nekad grad i nekad prašinu i nekad krv. I to ih razlikuje.
Ove također pripadaju tome redu: grom i vatra munje.

Četvrti red, koje su namjesništva. Ovo je služba: upravitelj svijetla,

sunca i mjeseca i zvijezdi.

Peti red, koji su sile. Ovo je služba: Oni drže demone od uništavanja
stvaranja stvorenog od Boga iz njihove zavisti prema ljudskim bićima,
jer ako prokleta priroda demona bude im dozvoljeno da izvrše požudu
svoje volje, u času i trenutku oni bi zbacili celo stvaranje. Ali božanska
sila ih zaustavlja, jer čuvanje je namešteno nada njima da ne uspiju u
sticanju požude njihove volje.

Šesti red, koji su gospodstva (vladari). Ovo je služba: oni vladaju nad
kraljevstvima, i u njihovim rukama je pobjeda i poraz u bitki. I ovo je
pokazano da bude tako po primjeru Asirijskog kralja. Jer kad on krene
protiv Jerusalema, anđeo siđe i opustoši logor zlih, i jedna stotina
osamdeset i pet hiljada umre u jednom momentu. I također
blagosloveni Zaharije vidio je anđela u obliku čovjeka kako jaše na
crvenomu konju stojeći između drveća šatora od sastanka (tabernakla),
i slijedeći ga behu za njim drugi bijeli i crveni konji sa kopljima u
njihovim rukama. I Juda Makavejac također je video anđela kako jaše
na crvenome konju pokrivenom sa zlatnom opremom. Kad ga videše,
logor Antiohusa zlog pobeže pred njim. I gde god je pobeda ili poraz, to
dar je dat od živoga Boga, koji komanduje im u času bitke.

Ovi drugi redovi, prijestolja i serafimi i heruvimi, stoje pred

veličanstvom našega Gospoda Isusa Mesije i služe prijestolju njegove
veličanstvenosti, veličajući ga svaki čas sa njihovim ''svet, svet, svet.''
Heruvim nosi i uvažava njegovo prijestolje i drži pečate, serafim služi u
275
unutrašnjoj odaji našega Gospoda, prijestolja čuvaju vrata svetinje nad
svetinjama. Ovo je uistinu objašnjenje službi prema nacrtu anđela u
ovome svijetu.

Po moči našega Gospoda koji pomognu kraj ovoga pisanija, Testamenta

našega oca Adama.

276
KNJIGA ENOHOVA

KNJIGA HENOKOVA

Prema engleskim prijevodima:

The Book of Enoch

R. H. CHARLES, Litt.D. D.D.

London 1917

The Book of Enoch

REV. GEORGE H. SCHODDE, Ph.D.

Columbus, Ohio 1882

ANNO DOMINI

2009.

“Vjerom je Henok bio prenesen da ne vidi smrti i nije ga se moglo naći

jer ga je Bog prenio.

277
A prije nego što je bio prenesen

primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.”

HEBREJIMA 11:5

SADRŽAJ

DIO poglavlja

PRVI DIO 1 – 5
DRUGI DIO 6 – 36
TREĆI DIO 37 – 71
ČETVRTI DIO 72 – 82
PETI DIO 83 – 90
ŠESTI DIO 91 – 105
SEDMI DIO 106 – 107
OSMI DIO 108

PRVI DIO

Poglavlja 1 – 5

278
Uvod u Božje suđenje.

Otkrivenje božanskih znakova dano Henoku u vrijeme kada su se na

zemlju spustili buntovni sinovi Božji. Najava Božjeg suda i blagoslova za
pravednike.

Henokova priča o budućnosti zlotvora i pravednika

POGLAVLJE PRVO

1. Blagoslovljene riječi Henoka, riječi koje će biti blagoslov za izabrane i

pravedne, koji će živjeti u danima nevolje, kada će biti izbrisani svi
bezbožni zlotvori [ime “Henok” na hebrejskom može značiti “Svečano
uveden u službu”, “Posvećen za službu”, “Inauguriran”].

2. Henoku, čovjeku pravednom Bog je otvorio oči da u viđenju vidi

svece nebeske. I viđenje su mu prikazali anđeli, koji su mu i pomogli da
razumije sve ono što je vidio, a to što je vidio nije bilo za njegov
naraštaj, već za one koji su tek trebali doći. I Henok je započeo svoju
priču:

3.“Zbog brige za izabrane govorim, zbog brige za njih ispričat ću priču.

Svetac i Najviši izaći će iz svog mjesta u kojem prebiva,

4. vječni će Bog kročiti na zemlju, na goru Sinaj [hebrejski: “Hor- Eb” =

“pustinja, suho mjesto”]. Izaći će iz svog tabora i pojavit će se u svoj
snazi svoje moći, s nebesa nad nebesima.

279
5.I ljude će obuzeti strah, i Stražari će drhtati, i veliki će strah i strepnja
čvrsto stisnuti sve krajeve zemlje.

6.I visoke će se planine potresti, i visoka će se brda spustiti, rastopit će

se kao što se vosak topi u vatri.

7.I zemlja će se potpuno rascijepati, i sve što je na zemlji izginut će, i

sudit će se svakom čovjeku.

8.Ali će sa pravednima On biti u miru, zaštitit će svoje izabrane, i

Njegova će milost počivati na njima. Svi će oni pripadati svom Bogu, i
što god budu radili u svemu će imati uspjeha, i bit će blagoslovljeni. On
će im pomagati i oni će vidjeti svjetlo Njegovo, i bit će s njima u miru.

9.I gle! Jehova je sišao sa mirijadama svetih anđela svojih, da sudi svima
i da osudi sve bezbožnike za sva bezbožna djela njihova koja su
bezbožno činili i za sve drske riječi koje su bezbožni grešnici izgovorili
protiv Njega.”

POGLAVLJE DRUGO

1.Pažljivo promotri sve stvari na nebesima, kako ne mijenjaju svoje

putanje, i nebeska svjetlila, kako se podižu i namještaju u skladu sa
svojim razdobljima, i ne promašuju svoj ustaljeni red.

2.Pažljivo promotri zemlju, obrati pažnju na stvari na njoj, od prve do

zadnje, kako li su sve postojane, i kako se nijedna od njih ne mijenja, a u
svakoj od njih očituje ti se Božja prisutnost.

3.Pažljivo promotri i ljeto i zimu, kako je cijela zemlja puna vode, i kako
kiša iz oblaka i rosa natapaju zemlju u svoje vrijeme.

280
POGLAVLJE TREĆE

1. Pažljivo promotri i vidi kako stablima zimi otpada lišće, pa izgledaju

uvenulo i ogoljelo. Ali pogledaj onih četrnaest stabala – onih koja ne
gube svoje lišće, već im staro lišće ostaje i dvije do tri godine, dok ne
naraste novo.

POGLAVLJE ČETVRTO

1. I opet, pažljivo promotri dane ljetne, kako je Sunce tada visoko iznad
zemlje. A ti tada tražiš hladovinu i utočište od vrućine Sunca koje grije i
zemlje koja gori od vrućine, i ne možeš ni gaziti po zemlji ili stijenama
od tolike vrućine.

POGLAVLJE PETO

1.Pažljivo promotri kako se drveće pokriva zelenim lišćem i donosi svoj

plod. Pokušaj, pun strahopoštovanja, spoznati Njegova djela i priznaj da
ih je načinio Onaj koji živi oduvijek i zauvijek.

2.I sva će djela Njegova biti uspješna iz godine u godinu i zauvijek, i sve
što je On naumio sigurno će se izvršiti. Sva djela Njegova postojana su i
u skladu sa svrhom za koju ih je Bog stvorio, tako su načinjena.

3.I pogledaj kako mora i rijeke izvršavaju volju i zapovijed Onoga koji ih
je stvorio.

4.Ali vi – vi niste bili tako postojani, niste izvršili zapovijed Jehovinu,

nego ste se odvratili od njega i govorili protiv Njegove uzvišenosti drske
281
i ohole riječi, svojim nečistim ustima. O, svi vi koji ste tvrda srca, mir
neće biti sa vama.

5.Stoga će vaši dani biti prokleti, i skratit će se godine vašega života, dok
će godine vašeg uništenja biti višestruko produljene, te ćete dovijeka
biti prokleti. I neće vam biti iskazano milosrđe.

6.U tim će danima pravednicima vaše ime biti kao psovka, s prezirom će
se govoriti o njemu, i svi koji nanose prokletstvo, nanosit će ga vašim
imenom. Tada će bezbožni grešnici biti uspoređeni sa ovim naraštajem,
a svi [ostali] će se radovati, jer tada će biti vrijeme oproštenje grijeha,
vrijeme milosti i mira, vrijeme Njegove strpljivosti. Za njih je
pripremljeno spasenje, oni će vidjeti ljupku svjetlost. A za vas grešnike
spasenja neće biti, nego će vas sve snaći prokletstvo.

7.Izabranici će vidjeti svjetlo, radost i mir, te će primiti zemlju u

nasljedstvo. A vas bezbožnike snaći će prokletstvo.

8.Osim toga, izabranici će biti obdareni mudrošću, primit će život i neće

više biti robovi grijeha, bilo bezbožnosti ili oholosti. Jer oni koji su
mudri, hodit će skromno.

9.I neće više promašiti svoju svrhu, neće griješiti u sve dane života
svojega, i neće više ginuti zbog božanske srdžbe ili gnjeva, već će biti
potpun broj dana života njihova. I dani života njihova umnožit će se u
miru, i godine radosti njihove veoma će se umnožiti, u vječnoj sreći i
miru bit će u sve dane života svojega.

282
DRUGI DIO

Poglavlja 6 – 36

Pali anđeli i mjesta kazne. Povijesna baza knjige, sadrži izvještaj o vezi
između bića iz duhovnog svijeta i tehničkih otkrića na zemlji. Zakoni i
tajne koji vladaju i upravljaju prirodom i njihovo porijeklo.

Pad anđela :: Moralni pad ljudskog roda :: Briga anđela za ljude :: Božje
izricanje kazne nad anđelima :: Kraljevstvo Pomazanika (Noin ulomak)

POGLAVLJE ŠESTO

1.I sinovi ljudski veoma su se namnožili na zemlji, a rodile su im se i

kćeri, lijepe i ljupke.

2.Kad su ih anđeli – sinovi nebeski – uočili, počeli su osjećati požudu, te

su stali govoriti jedan drugome: “Dođite, odaberimo sebi žene među
djecom ljudskom, neka začnu sa nama i rode nam sinove.”

3.I Semjaza, koji je bio njihov vođa, rekao im je: “Bojim se da vi ne biste
uistinu bili spremni učiniti ovo o čemu govorimo, pa ću na kraju ja sam
ostati kriv i pretrpjeti kaznu za ovaj veliki grijeh.”

4.A oni su mu odgovorili rekavši: “Svi ćemo se zavjetovati na odanost i

obavezat ćemo se na međusobno prokletstvo, kako se ne bismo odrekli
svoje zamisli, već je sproveli u djelo.”

283
5.I svi su se zajedno zavjetovali i obavezali da će se međusobno

prokleti ako bi koji od njih odustao i iznevjerio ostale.

6.Bilo je ukupno dvije stotine onih koji su se spustili na zemlju u danima

čovjeka Jareda. I okupili su se kod gore koju su prozvali “Hermon”
[hebrejski: “Hermon” = “Prokleto” ili “Posvećeno za uništenje”]. Tako su
je prozvali zato što su se prethodno zavjetovali i obavezali na
međusobno prokletstvo.

7.A ovo su imena njihovih vođa: Semjaza, glavni vođa, Arakiba, Ramejel,
Kokabijel, Tamijel, Ramijel, Danel, Ezekejel, Barakijel, Azajel, Armaros,
Batarel, Hananel, Zakijel, Samsakejel, Satarel, Turel, Jomjael, Sarijel.

8.To su njihovi desetnici.

POGLAVLJE SEDMO

1.I svi su pošli za njima i uzimali sebi žene, svaki bi si uzeo koju je
odabrao. Uzimali su ih sebi za žene i uprljali su se legavši s njima. Usto
su svoje žene poučili gatanju i čarolijama, presađivanju biljaka i
njihovom uzgoju.

2.S vremenom su one zatrudnjele i rodile sinove koji su postali veliki

divovi [ili: “tri vrste divova”], visoki oko trideset lakata [oko trinaest
metara],

3.koji su drugim ljudima nasilno otimali njihovu imovinu. A kada ljudi to

više nisu mogli podnijeti

4.divovi su počeli obarati njih i stali su proždirati ljudski rod.

284
5.Na kraju su počeli griješiti i protiv letećih stvorenja i zemaljskih
životinja, protiv gmazova i stvorenja u vodi, i čak su počeli proždirati
jedni druge i piti krv.

6.I cijela je zemlja uzdisala zbog tih bezakonika.

POGLAVLJE OSMO

1. Azazel je ljude poučio izradi mačeva, noževa, štitova i prsnih oklopa.

Naime, otkrio im je zemaljske metale, te ih poučio umijeću njihove
obrade. Poučio ih je kako izrađivati narukvice, ukrasni nakit, te kako od
antimona izraditi crnilo za očne kapke. Otkrio im je i posebna svojstva
svih vrsta dragog kamenja, te ih uputio u izradu tinktura za bojenje.

2. I bezbožnost se sve više širila zemljom, i ljudi su sve više činili blud,
jer su bili zavedeni na pogrešan put, i iz dana u dana postajali su sve
iskvareniji na svim svojim putovima.

3. Semjaza ih je poučio čaranju i presađivanju biljaka, Armaros

odstranjivanju uroka, Barakijel ih je uputio u astrologiju, Kokabijel ih je
poučio o zviježđima, Ezekejel im je prenio spoznaju tumačenja oblaka, a
Arakijel tumačenja zemaljskih znakova, Šamsijel tumačenja znakova na
Suncu, a Sarijel znanje o mijenama Mjeseca.

4. I kad bi ljudi koje su tome poučili umirali, oni su plakali i njihov se

plač čuo do nebesa…

POGLAVLJE DEVETO

285
1. I tada su Mihael, Urijel, Rafael i Gabrijel pogledali dolje sa neba i
vidjeli da je mnogo krvi proliveno na zemlji, i da je bezakonje uzelo
maha po cijeloj zemlji.

2. Pa su govorili jedan drugome: “Praznom zemljom širi se jeka uzdisaja

njihovih, i uzdisanje dosiže do samih vrata nebeskih.

3. I zato sada vi, sveci nebeski, čujte prošnju duša zemaljskih:

‘Neka Najviši obrati pažnju na nas.’”

4. I rekli su Jehovi Vječnome: “Gospodaru svih gospodara, Kralju

kraljeva i Bože Vjekova, prijestolje Tvoje slavno stoji iz naraštaja u
naraštaj, i ime Tvoje sveto slavno će biti i blagoslovljeno u sve vjekove!

5. Ti si sve stvorio i sve se miče i živi po Tvojoj volji. Tvojem je pogledu

sve golo i otkriveno, Ti vidiš svaku stvar i pred Tobom se ništa ne može
sakriti.

6. Vidio si što je učinio Azazel, koji je sve stanovnike zemlje zaveo na

stazu nepravednosti otkrivši im vječne tajne koje su sačuvane za
nebesa, koje ljudima nije dopušteno znati,

7. i Semjaza, kojem si Ti dao vlast da postavlja uredbe svojim

suradnicima.

8.Sada su otišli kćerima ljudskim na zemlju, pa su legli s njima, čime su

se uprljali nečistoćom, a ljudima otkrili svakovrsne grijehe.

9.I žene su rodile divove koji su cijelu zemlju napunili nepravdom i

natopili krvlju.

286
10.Zato sada Ti primi duše onih koji su umrli i onih koji plaču, onih čiji su
uzdisaji doprli do vrata nebeskih i čije su se tužaljke popele do nas. I ne
mogu se utišati zbog velikog bezakonja koje se čini na zemlji.

11.Ti znaš što će biti i prije nego se to dogodi, Ti vidiš svaku zlu stvar i
dugo podnosiš zlo, zato sada reci svojim slugama što trebaju činiti,
budući da se veliko zlo čini na zemlji.”

POGLAVLJE DESETO

1.Tada je Najviši poslao Urijela sinu Lamekovom, Uzvišeni mu je Svetac

rekao:

2.“Pođi k Noi i u moje mu ime reci neka se negdje privremeno skloni. I

obznani mu kraj koji ću nanijeti cijelome svijetu. Obznani mu da će
cijela zemlja biti uništena potopom koji će je cijelu potopiti i uništiti sve
što je na njoj.

3.I zato ga uputi u to kako se može spasiti i sačuvati svoje potomstvo iz

kojeg će izaći novi naraštaji svijeta.”

4.A Rafaelu je Jehova rekao: “Azazelove ruke i noge stavi u lance. Zatim
iskopaj jamu u pustinji kod Dudaela, pa ga baci u nju.

5.Zatim onu jamu zatrpaj oštrim i nazubljenim kamenjem, da nikada

više svjetlo ne dopire do njega jer tamo će mu biti vječna tamnica.

6.A u Sudnji dan bit će potpuno uništen vatrom. Tako će biti izliječena
zemlja oboljela od zloće.

287
7.Zato objavi izlječenje za bolesnu zemlju, za sve što na njoj boluju, za
sve sinove ljudske. Objavi im da neće svi sinovi ljudski iščeznuti zbog
tajni koje su Stražari nebeski odali sinovima ljudskim.

8.Jer sva se zemlja iskvarila zbog stvari kojima ih je poučio Azazel.

Njemu će se pripisati krivica za sve grijehe njihove.”

9.A Gabrijelu je Jehova rekao: “Ustani protiv onih pokvarenih bastarda,

protiv djece bluda i pobij tu djecu Stražara nebeskih koja žive među
ljudima i čine im zlo. Stavi im u srce zamisao da unište jedan drugoga,
pa neka međusobno ratuju u ratu kakvog dosad još nije bilo.

10.Jer neće se ostvariti želja njihovih očeva koju su imali za svoje zlo
potomstvo, naime, da oni žive zauvijek, a da im djeca žive pet stotina
godina.”

11.Jehova se tada obratio Mihaelu: “Idi Semjazi i njegovim suradnicima

koji su se s njim udružili kako bi se uprljali sa kćerima ljudskim u svim
njihovim nečistoćama – i sveži im ruke i noge u lance.

12.Oni će gledati svoje ljubljene sinove kako se međusobno uništavaju,

a ti ih tada brzo baci u lance i sveži ih da budu svezani dok ne prođe
sedamdeset naraštaja preko zemlje, do dana njihovog suda i njihovog
kraja. Jer to će biti sud i njihov kraj zauvijek i u sve vjekove.

13.Toga će značajnog dana biti bačeni u bezdan vatreni, i u mukama će

biti zatvoreni zauvijek.

14.I svaki koji bi se ponovno pobunio poput njih, pridružit će im se tamo

tako dugo dok ne iščeznu svi naraštaji na zemlji.

15.I uništi duh buntovnika i djecu Stražara nebeskih, jer su iskvarili cijeli
ljudski rod.

288
16.Uništi sve grešno na licu zemlje i neka dođe kraj svakom zlom poslu,
a pravednost neka procvjeta na zemlji i neka se ljudima obznani istina.
Tako će se potvrditi blagoslovi za djela pravednih i onih koji ljube istinu.
Tada će procvjetati istina i vječna će radost biti na zemlji.

17.Tada će se pravednik spasiti i živjet će tako dugo dok mu se ne rodi

tisuću sinova, i u sve će dane mladosti i starosti svoje oni uživati u miru.

18.Cijela će se zemlja tada ispuniti pravednošću, i blagoslovi će rasti kao

što rastu plodovi na drveću.

19.I mnogo će poželjnog drveća biti posađeno na zemlji i to će drveće

biti poput čokota – tko se god nakalemi na taj čokot i sam će donositi
obilan plod, i svakome tko posije jednu sjemenku toga drveta, dobit će
biti tisuću puta veća. I iz jedne mjere maslina izaći će deset mjera ulja.

20.Očisti zemlju od onih koje ugnjetavaju i svih onih koji joj nanose
nepravdu, očisti je od svega grijeha i od svih bezbožnih djela. I sve što je
nečisto bit će izbrisano s lica zemlje.

21.Tada će svi sinovi ljudski postići pravednost i svi će narodi iskazivati

čast i upućivati molitve Meni, i svi će obožavati jedino Mene. Tada će
zemlja biti očišćena od svake prljavštine i od svih grijeha, od svake
osude i svake muke. Nikada više nakon toga neću poslati takvu nevolju
na zemlju, ni u kojem naraštaju – nikada više.

POGLAVLJE JEDANAESTO

1.U tim ću danima otvoriti nebeske odaje u kojima čuvam blagoslove,

pa ću ih poslati dolje na zemlju. I blagoslovit ću svaki posao i svaki trud
sinova ljudskih.

289
2.Istina i mir tada će im se pridružiti i bit će s njima u sve dane svijeta i
kroz sve naraštaje sinova ljudskih.”

Henok posrednik za Azazela i ostale pale anđele

POGLAVLJE DVANAESTO

1.Henok je bio čovjek koji se krio od ljudi, i nitko od sinova ljudskih nije
znao gdje se on krije, gdje mu je prebivalište i što s njim događa.

2.Sve što je radio pratili su Stražari nebeski, a on je hodio u svetosti.

3.I zato sam ja, Henok, primao blagoslove od Jehove Svevišnjega, Kralja
Vjekova. I gle, Stražari su me pozvali – mene, Henoka, koji ovo pišem – i
rekli su mi:

4.“Henoče, ti koji pišeš pravedno, idi Stražarima nebeskim koji su

napustili svoja sveta mjesta, koji su se onečistili sa kćerima ljudskim i
počinili ono što djeca zemaljska čine, uzeli sebi žene, [pa im reci]: ‘Vi ste
na zemlju navukli osudu uništenja,

5.i zato nećete imati mira niti ćete primiti oprost od svojih grijeha. A
budući da ste pronašli zadovoljstvo gledajući svoje zlo potomstvo

6.sada ćete vidjeti kako će vaša voljena djeca izginuti. I tugovat ćete nad
uništenjem svoje djece, i molit ćete za njih u svu vječnost, ali milost i
mir neće vam biti iskazani.’”

290
POGLAVLJE TRINAESTO

1.I Henok je pošao i rekao: “Azazelu! Mir neće biti s tobom, jer su teške
osude izrečene protiv tebe: ‘Bit ćeš stavljen u lance,

2.i neće ti se smilovati, zbog nepravednih djela kojima si ih poučio, zbog

svih djela bezbožnih i nepravednih kojima si ih poučio i grijeha koje si
otkrio ljudima.’”

3.I kad sam mu to pred svima rekao, veoma su se uplašili. Sve su ih

obuzeli veliki strah i strepnja.

4.I stali su me preklinjati, čak su mi predložili pisanu molbu, ne bi li

nekako dobili oproštenje. I molili su me da sastavim njihovu molbu i da
je predočim Jehovi na nebesima.

5.Naime, oni se od vremena svoje pobune više nisu mogli obraćati

Njemu, niti podići svoje oči prema nebesima, zbog sramote zbog svojih
grijeha kojima su bili opterećeni.

6.Tada sam zapisao njihovu molbu, prema djelima koja su osobno

počinili, te sam u skladu sa njihovim zahtjevom, zapisao da traže
oproštenje i još dana života svojega.

7.I otišao sam i sjeo pored rijeke sa dva izvora [ili: “Jor-Dana, kod grada
Lajiša”], u zemlji koja je jugozapadno od Hermona. Tamo sam čitao
njihovu pisanu molbu, sve dok nisam utonuo u san.

8.I usnuo sam san, viđenje se spustilo nad mene, viđenje stroge kazne. I
začuo sam glas koji mi je prenio riječi kazne koje ću prenijeti sinovima
nebeskim, riječi kojima ću ih ukoriti.

291
9.Kad sam se probudio, pošao sam k njima. A oni su sjedili okupljeni
zajedno, pokrivenih lica, plačući u Abel-Sajilu, koji se nalazi između
Libanona i Senesera.

10.I prenio sam im viđenje koju sam vidio u snu, i stao im govoriti riječi
pravedne. Tako sam prekorio one Stražare nebeske.

POGLAVLJE ČETRNAESTO

1.Knjiga s riječima pravde, s riječima prijekora za Stražare vječne, u

skladu sa uputom Sveca Uzvišenoga koju sam primio u viđenju:

2.Dok sam spavao, u snu sam vidio nešto kao ljudski jezik, i dah u
ustima, nešto što je Uzvišeni dao čovjeku da bi mogao razgovarati s
drugim ljudima i izreći ono što mu je u srcu.

3.A kao što im je dao taj dar, tako im je i dao da razumiju riječi
mudrosti. Taj je dar sada dao i meni, i dao mi je ovlasti da opomenem
Stražare, djecu nebesku.

4.Zapisao sam vašu zamolbu, ali u viđenju koje mi je bilo prikazano

rečeno mi je da vašoj molbi neće biti udovoljeno. U sve dane vječnosti
neće biti promijenjen sud. Doista, vašoj molbi neće biti udovoljeno.

5.Odsada, pa u svu vječnost, neće vam biti dozvoljen povratak na

nebesa. Ostat ćete ovdje, zarobljeni na zemlji, jer takva je uredba da
ostanete zarobljeni ovdje u sve dane svijeta.

6.Ali prije toga, vidjet ćete uništenje svojih voljenih sinova, i nećete
pronaći radost u potomstvu svojem, jer pred vama će pasti od oštrice
mača.

292
7.Ako namjeravate moliti da im se to ne dogodi, mogu vam odmah reći
da – čak i ako budete plakali i molili i ponavljali sve riječi koje ste
zapisali u prijašnjoj molbi – vašoj molbi neće biti udovoljeno.

8.Nadalje, u viđenju sam vidio oblak. I oblak i izmaglica pozvali su me. I

popeo sam se i pošao na put na kojem su mi bile pokazane putanje
zvijezda, a putovao sam brzinom munje. I vjetrovi viđenja podigli su me,
te me donijeli do samih nebesa.

9.I našao sam se vrlo blizu zida koji je bio izgrađen od kristala, a na
njemu su bili plameni jezici koji su me gotovo dodirivali.

10.I ušao sam kroz jedan od tih plamenih jezika i došao sam u veliku
kuću izgrađenu od kristala. Zidovi te kuće bili su kao uglačani kristalni
pod, i cijela je okućnica bila od kristala.

11.Strop u kući bio je kao nebo puno zvijezda i munja, a između munja
bili su vatreni kerubi. Njihova su nebesa bila poput kristalno čiste vode.

12.Plamteća je vatra okruživala zidove, a ulazi u kuću bili su obasjani

plamenom.

13.I ušavši u kuću, osjetio sam da je unutra vruće poput vatre i hladno
poput leda. Bilo je tako da se unutra ne bi moglo živjeti. Tada me
obuzeo strah i strepnja mi se uvukla u srce.

14.Toliko sam strepio i tresao se od straha, da sam pao dolje, licem na

zemlju.

15.Ali viđenje je išlo dalje, i gle! Vidio sam i drugu kuću, veću od one
prve, i ulaz u nju preda mnom je bio potpuno otvoren, a bio je izrađen
od plamteće vatre.

293
16.Ovaj je prizor u svakom pogledu bio toliko blistav i veličanstven, tako
neizmjeran da vam ne mogu niti objasniti blistavost njegovog
veličanstva.

17.I pod kuće bio je vatren, a iznad njega bile su munje i kretale su se
zvijezde, i strop kuće također je bio poput plamteće vatre.

18.I pogledao sam u kuću i vidio uzvišeno prijestolje koje je izgledalo

poput kristala. Vidio sam i velike kotače koji su sjali kao Sunce, i vidio
sam viđenje kerubâ.

19.Ispod trona kao rijeka je izlazila plamteća vatra i bila je toliko

sjajna da nisam mogao ni gledati prema prijestolju.

20.I Onaj koji je velik u slavi i koji je sjeo na prijestolje bio je odjeven u
odjeću koja je bila sjajnija od Sunca i bjelja od snijega.

21.Nijedan od anđela nije mogao stati pred Njegovo lice, jer su Njegova
slava i veličanstvo bili toliki da nitko nije mogao stati pred Njega.

22.Plamteća je vatra bila oko Njega i veliki je plamen gorio pred njim,
pa mu se nitko nije mogao približiti. Mirijadu mirijada služilo mu je, iako
On nije trebao nekoga da ga savjetuje.

23.I oni najsvetiji koji su Mu bili najbliži, ni noću nisu ostavljali svoja
mjesta pred Njim.

24.Vidjevši sve to, osjećao sam se bespomoćno, i strepnja i strah bili su

očiti na mom licu. I tada me Jehova pozvao, svojim vlastitim ustima mi
je rekao: “Priđi bliže, Henoče, i čuj moju svetu riječ.”

294
25.Jedan od svetaca tada je došao do mene i podigao me, a i Onaj se
približio vratima na kojima sam stajao. I poklonio sam Mu se licem do
zemlje.

POGLAVLJE PETNAESTO

1.A on mi se obratio i stao govoriti, tako da sam čuo Njegov glas: “Ne
boj se, Henoče, ti pravedni čovječe i ti koji pišeš riječi pravedne. Pristupi
bliže i čuj moj glas.

2.Idi i reci Stražarima nebeskim, onima koji su te poslali da budeš

posrednik između njih i mene: ‘Vi biste trebali biti posrednici za ljude, a
ne tražiti od ljudi da budu posrednici za vas.

3.Zašto ste napustili visoka, sveta i vječna nebesa, pa legli sa ženama i

uprljali se sa kćerima ljudskim koje ste si uzeli za žene? Zašto ste postali
kao i djeca zemaljska, te rodili bastardno potomstvo?

4.Iako ste bili sveta, duhovna i vječna bića, uprljali ste se krvlju kćeri
ljudskih, i rodili djecu od krvi i mesa. Poput sinova ljudskih, počeli ste
osjećati požudu za mesom i krvlju, baš kao i smrtnici ljudski.

5.Pa zbog toga [što su smrtni] sam im i dao da sa ženama svojim mogu
sebi rađati potomstvo, i zato oni i čeznu za svojim ženama zemaljskim.

6.Ali vi ste bili duhovna bića, imali ste vječni život, i mogli ste biti
besmrtni tako dugo dok na zemlji žive naraštaji.

7.Vama nisam namijenio kćeri ljudske, jer vama duhovima namijenjena

su nebesa, i na nebesima je vaše prebivalište.

295
8.I zato će sada ti bastardni divovi, koji su začeti od duha i tijela, biti
nazvani zlim dušama zemlje, i zemlja će biti njihovo obitavalište.

9.Zle će duše živjeti u svojim tijelima, jer su rođene kao sinovi ljudski, ali
od onih koji su nekada bili sveti Stražari. Oni će biti zle duše na zemlji i
zlim dušama zemlje će se zvati.

10.Jer dušama nebeskim nebesa su obitavalište, a dušama zemaljskim

koje su na zemlji rođene, obitavalište će biti zemlja.

11.I duše tih nasilnih divova uzrokuju veliki nevolje, jer nanose bol,
zlostavljaju, uništavaju, napadaju, tuku i razaraju sve zemaljsko. Ne
uzimaju hranu, a nikada nisu gladni ni žedni, samo zlostavljaju druge. I
te zle duše ustaju protiv sinova i protiv kćeri ljudskih, iako su i sami
napola djeca zemaljska.

POGLAVLJE ŠESNAESTO

1.A nakon što prođu dani krvoprolića i uništavanja, i nakon što izginu
nasilni divovi, rođeni od duhova koji su postali tijelo – nakon što oni odu
– tada će uslijediti konačni Sud. Tada će doći kraj svemu i tada će
uslijediti veliki Sud kojim će doći kraj svim vjekovima. Tada će se suditi
Stražarima i bezbožnicima, tada će doći kraj svemu’.

2.I Stražarima koji su napustili nebesa, a koji su te poslali, tražeći da ih

zastupaš preda mnom, još ćeš reći:

3.‘Znate kako je na nebesima, ali još vam sve tajne nisu bile otkrivene.
Doduše, znate za neke od njih i one su vrijedne, a vi ste ih zbog
tvrdokornosti svojih srca otkrili ženama zemaljskim. I zato je sada veliko
zlo došlo na zemlju, jer ste im otkrili te tajne’.

296
4.Zato im još poruči: ‘Mir moj neće biti s vama.’”

Henokovo putovanje kroz Zemlju i Šeol :: Prvo putovanje

POGLAVLJE SEDAMNAESTO

1.I bio sam uzet i odnesen do mjesta gdje su bili oni koji su izgledali kao
plamteća vatra, i oni su se u jednom trenutku, kada su to poželjeli,
preobrazili u lik čovječji.

2.I odnijeli su me u mjesto tame, na planinu čiji je vrh dosezao do

nebesa.

3.I vidio sam stan svjetlila nebeskih, riznicu zvijezda i grmljavine

nebeske. A u najvećoj dubini, pod vatrenim lukovima bilo je nešto kao
strijele vatrene spremljene u svoj tobolac, i kao vatreni mač. Bile su to
munje nebeske.

4.I opet sam bio uzet i odnesen do živih voda, i do vatri zapada,

koje gore svaki put kada Sunce zalazi.

5.I došao sam do plamene rijeke, u kojoj je vatra tekla poput vode i
ulijevala se u Veliko more koje je na zapadu.

6.Vidio sam te rijeke i došao sam do njih, i do mjesta tame. Bilo je to

mjesto gdje nije bilo živog tijela.

297
7.Vidio sam te planine tame i zime, i mjesto gdje su se ulijevale sve
vode koje teku.

8.Vidio sam usta svih rijeka zemaljskih, duboka usta koja gutaju sve
rijeke što teku zemljom.

POGLAVLJE OSAMNAESTO

1.Vidio sam i riznice vjetrova, te kako ih je On smjestio nad sva

stvorenja zemaljska, a vidio sam i čvrste temelje zemlje.

2.Vidio sam i ugaoni kamen zemlje, te četiri vjetra koji drže zemlju i
svod nebeski.

3.Vidio sam vjetrove koji razapinju svod nebeski, a njihovo je mjesto

između nebesa i zemlje. Oni stoje poput nosivih stupova nebeskih.

4.Vidio sam vjetrove nebeske koji se okreću i donose na zemlju sjaj

Sunca i svih zvijezda na svojim mjestima.

5.Vidio sam vjetrove koji sa zemlje pokreću oblake nebeske. Vidio sam i
staze anđeoske. A na kraju zemlje vidio sam da je i tamo svod nebeski
iznad nje.

6.I pristupio sam bliže i vidio mjesto koje gori dan i noć, dolinu u kojoj je
sedam planina od sjajnog kamenja, tri prema istoku i tri prema jugu.

7.A od te tri okrenute prema istoku, prva je bila od obojenog kamena

koji je sjajio poput kristala, druga je bila od bisera, a treća je bila plava
kao kamen hijacint. A one okrenute prema jugu bile su od crvenog
kamena koji je sjajio poput kristala.

298
8.Ali ona u središtu dosezala je do nebesa, kao prijestolje Božje. Ona je
bila od prozirnog alabastra, a vrh joj je bio od safira.

9.I vidio sam plamteću vatru. A iza tih planina

10.bio je predio iza kojeg bio kraj velike zemlje. Tamo su završavala i
nebesa.

11.I vidio sam duboki bezdan u kojem su bili redovi nebeske vatre. I
vatra je tekla i padala, poput vodopada koji su bili neizmjerno visoki i
široki.

12.A iza tog bezdana vidio sam mjesto iznad kojeg više nije bilo svoda
nebeskog, a zasigurno nije bilo ni čvrstog tla zemaljskog. Tamo nije bilo
ni vode, a mjesto je bilo takvo da ni ptice ne bi mogle letjeti
prostranstvom. Bilo je to potpuno prazno, pusto i užasno mjesto.

13.I vidio sam sedam zvijezda koje su izgledale poput gorućihplanina. I

htio sam nešto upitati u vezi njih, ali tada mi je

14.anđeo rekao: “Ovo je mjesto kraj neba i zemlje. Ovo će mjesto služiti
kao tamnica zvijezda i vojske nebeske.

15.I zvijezde koje se kotrljaju po vatri, to su one koje su na samom

početku svog puta prestupile zapovijedi Jehovine, jer nisu bile na svom
položaju u vrijeme koje im je on odredio.

16.Zato se razgnjevio na njih i svezao ih tamo sve do vremena kada će

im zbog svih njihovih krivnji biti potpuno suđeno, čak i ako to bude za
deset tisuća godina.”

POGLAVLJE DEVETNAESTO

299
1.I Urijel mi je rekao: “Ovdje će biti bačeni anđeli koji su se povezali sa
kćerima zemaljskim, te su svojim duhom poticali ljudski rod na činjenje
svakakvih prljavština i zavodili ih na pogrešan put, učeći ih da prinose
žrtve demonima, kao da su bogovi. Ovo je mjesto njihovog velikog Suda
u kojem će trpjeti kaznu, sve do svog konačnog kraja.

2.A žene tih anđela koji su zavodili na krivi put, bit će pretvorene u
demone jarčjeg lika [hebrejski: “seirim” = “runjav (kao jarac)”].”

3.I ja, Henok, sâm sam imao viđenje o kraju svih stvari, i nijedan čovjek
nikada neće vidjeti to što sam ja vidio.

Imena i zaduženja sedmorice arhanđela

POGLAVLJE DVADESETO

1. Ovo su imena sedmorice svetih anđela nadglednika:

2. Urijel, jedan od svetih anđela, koji je postavljen nad Tartarom.

3. Rafael, jedan od svetih anđela, koji je postavljen nad duhovima

ljudskim i brine za zdravlje sinova ljudskih.

4. Raguel, jedan od svetih anđela, koji stoji [i izvršava kazne] u svijetu

svjetlila nebeskih.

5. Mihael, jedan od svetih anđela, koji je bio postavljen kao zaštitnik

onih najboljih [misli se na sinove Izraelove] od ljudskog roda, koji žive
među uzburkanim mnoštvom.

300
6. Sarijel, jedan od svetih anđela, koji je postavljen nad vojskama koji
griješe u duhu.

7. Gabrijel, jedan od svetih anđela, koji je postavljen nad Rajem i nad

zmijama i nad kerubima.

8. [Jeremijel, jedan od svetih anđela, kojeg je Bog postavio nad onima

koji ustaju [vjerojatno: “nad onima koji uskrsavaju”].]

Mjesto prve i konačne kazne za pale anđele (zvijezde)

POGLAVLJE DVADESET i PRVO

1. I pristupio sam mjestu u kojem je neprestano vladao kaos.

2. I vidio sam nešto zaprepašćujuće – nije bilo ni svoda nebeskog, ni

čvrstog tla – samo kaos i strahota.

3. I tamo sam vidio sedam zvijezda nebeskih svezanih zajedno, kao

sedam velikih planina, vidio sam ih kako gore u vatri.

4. Tada sam rekao: “Zbog kojeg su grijeha one ovdje svezane i zašto su
bačene u ovo mjesto?”

5. A Urijel, jedan od svetih anđela koji je bio sa mnom, a bio je

postavljen nad ovim mjestom, rekao mi je: “Henoče, zašto me pitaš u
vezi ovih stvari? Zašto si tako željan saznati istinu o tome?

6. Ovo su oni koji se ubrajaju među zvijezde nebeske, ali su prestupili

zapovijed Jehovinu. Zato će ovdje biti svezani do deset tisuća godina,
301
dok ne prođe vrijeme određeno zbog njihovih grijeha, do svog
potpunog suda.”

7. Tada sam pošao prema drugom mjestu, koje je bilo još gore i užasnije
od onog prethodnog, i tamo sam vidio zaprepašćujuće stvari: veliku
vatru koja je gorjela i plamtjela u tom mjestu koje je zapravo bilo veliki
ponor, dubok kao bezdan, pun velikih silaznih redova vatre. Veličina i
granice bile su mu neizmjerne, tako velike da je to nemoguće i predočiti
si.

8. I rekao sam: “Kako je strašno ovo mjesto! Već i sam pogled na njega
izaziva zaprepaštenje!”

9. A Urijel, jedan od svetih anđela, odgovorio mi je rekavši: “Henoče,

zašto se toliko bojiš, i zašto si sav prestravljen?” I odgovorio sam mu:
“Jer je mjesto koje sam vidio strašno, i zbog prizora boli koje sam vidio.”

10. A on mi je rekao: “Ovo će mjesto biti tamnica anđelima, i ovdje će

biti utamničeni zauvijek.”

Šeol, odnosno Podzemlje

POGLAVLJE DVADESET i DRUGO

1.S onog mjesta, pošao sam prema drugom. I pokazao mi je drugu

veliku i visoku planinu, od tvrde stijene, koja je bila na zapadu.

302
2. I tamo su bila [četiri] mjesta puna strmih litica, dubokih i glatkih. Ta
[tri] su mjesta bila mračna, a jedno svijetlo. A u središtu je bila fontana
vode. I rekao sam: “[Kako su] uglađena ova mjesta, duboka i mračna –
suviše su mračna za gledanje.”

3. Tada mi je Rafael, jedan od svetih anđela koji su bili sa mnom,

odgovorio rekavši: “Ova su isprazna [ili: “lijepa”] mjesta načinjena za
jednu posebnu svrhu – da okupljaju duhove i duše mrtvaca, da
okupljaju duše sinova ljudskih.

4. Ova će ih mjesta sakupljati do dana njihovog suda, do vremena Suda

koje je određeno, do velikog Suda koji dolazi na njih.”

5. I vidio sam duh mrtvaca koji prosi, i glas njegove prošnje otišao je sve
do nebesa.

6. I upitao sam Rafaela, anđela koji je bio sa mnom: “Čiji je to duh koji
ovdje prosi, čiji je glas prošnje otišao do nebesa?”

7. I odgovorio mi je rekavši: “Ovo je duh Abela, kojeg je pogubio brat

njegov Kajin. I zato on sada moli da njegovo [Kajinovo] potomstvo bude
istrijebljeno s lica zemlje, da ga više ne bude među potomstvom
ljudskim.”

8.Tada sam upitao o onim prijašnjim ispraznim mjestima punim litica:

“Zašto su načinjena tako da je jedno odvojeno od drugog?”

9.A on mi je odgovorio rekavši: “Ona tri [mračna] mjesta odvojena su da

bi duhovi mrtvih mogli biti odvojeni. A u onom svijetlom, odijeljenom
mjestu, tamo su duhovi pravednika. Tamo je i izvor kristalno čiste vode.

10.To je za one grešnike koji su umrli i bili sahranjeni u zemlju, ali za

svojega života još nisu primili sud.

303
11.Ovdje će njihove duše biti odvojene od onih mjesta strašne boli, do
velikog Dana Suda, dana kazne i vječnog mučenja. To će biti kazna za
njihove duše. I On će ih tada svezati zauvijek.

12.Ovo odijeljeno mjesto je i za duše onih koji upućuju svoje molbe,

onih koji su postali žrtve nasilnika, onih koji su bili pogubljeni u danima
grešnika.

13.Ovo odijeljeno mjesto je i za duše sinova ljudskih koji nisu uračunani

među pravednike, nego grešnike, onih koji su bili bezbožni i koji su činili
bezakonje. Njihove duše neće biti kažnjene u Danu Suda, ali neće niti
izaći iz onoga mjesta.”

14.Tada sam blagoslovio Jehovu Slavnoga i rekao: “Blagoslovljen da si,

Jehova Pravedni, ti koji vladaš nad svim svijetom.”

Vatra koja djeluje na nebeska svjetlila

POGLAVLJE DVADESET i TREĆE

1.I pošao sam na jedno drugo mjesto, zapadno od kraja zemlje.

2.I vidio sam goruću vatru koja je gorjela bez prestanka, ni danju ni
noću nije se gasila, već je uvijek gorjela jednako.

3.I upitao sam: “Što je ovo što gori bez prestanka?”

4.A Raguel, jedan od svetih anđela koji je bio sa mnom, odgovorio mi je

rekavši: “Ova vatra koju ovdje vidiš je vatra zapada [ili: “smrti”], vatra
[za kažnjavanje] svjetlila nebeskih.”

304
Sedam planina na sjeverozapadu :: Drvo života

POGLAVLJE DVADESET i ČETVRTO

1.Zatim sam pošao do jednog drugog mjesta na zemlji, i on mi je

pokazao ulančane vatrene planine koje su gorjele dan i noć.

2.Iza tog prizora vidio sam sedam velikih planina, od kojih je svaka bila
drugačija, a kamenje od kojeg su bile planine bilo je veličanstveno i
prelijepo, veličanstveno u svakom pogledu, i bio je užitak gledati ga. Tri
planine na istočnoj strani bile su kao jedna izgrađena na drugoj, a i one
tri na južnoj strani bile su jedna na drugoj. A između jednih i drugih bio
je duboki ponor, tako da se nikako ne bi mogle međusobno približiti.

3.A sedma je planina bila u sredini među ovima, i ona se svojom

visinom naročito isticala među ostalima. Izgledom je bila nalik
prijestolju, a mirisno drveće okruživalo je prijestolje.

4.I među tim drvećem bilo je jedno drvo koje je imalo miris kakav do
tada još nisam osjetio. Mirisalo je drugačije od ostalih drveta, i nijedno
od tih nije mirisalo kao ovo drvo. Imalo je miris nad svim mirisima, a ni
lišće, ni cvatovi, ni stablo njegovo nikada nisu venuli. I njegov je plod bio
prekrasan, nalik na datulju palminu.

5.Tada sam rekao: “Kako li je prekrasno ovo drvo, i kako je mirisno…

Kako li je lijepo njegovo lišće, a cvatovi mu užitak za gledanje…”

6.I obratio mi se Mihael, jedan od svetih i časnih anđela koji je bio sa

mnom, njihov vođa.

305
POGLAVLJE DVADESET i PETO

1.I rekao mi je: “Henoče, zašto me pitaš o mirisu ovog drveta i zašto si
tako željan saznati istinu?”

2.A ja sam mu odgovorio rekavši: “Želim saznati o svemu, a naročito o

ovom drvetu.”

3.I nastavio je: “Ova visoka planina koju si vidio, čiji je vrh kao prijestolje
Božje, zapravo i jest Njegovo prijestolje, i na njemu će sjediti Uzvišeni
Svetac, Jehova Slavni, Kralj Vječni. Na njemu će sjediti kada se spusti na
zemlju kako bi joj sudio.

4.A nijednom smrtniku nije dopušteno dotaknuti ovo mirisno stablo, do

Dana velikog Suda, kada će On uzvratiti osvetu i donijeti potpunu i
vječnu kaznu. Tada će stablo biti dano pravednima i svetima.

5.Njegov će plod biti hrana za izabrane, a dio ploda bit će unesen i

u sveto mjesto, u hram Jehove, Kralja Vječnoga.

6.Oni će tada klicati od radosti, oni će ući u sveto mjesto. Miris onog
drveta bit će im u kostima, i dugo će živjeti na zemlji, kao što su živjeli i
njihovi očevi. U sve dane života njihovog neće ih snaći ni tuga ni nevolja,
ni muka ni nesreća.”

7.Tada sam blagoslovio Jehovu Slavnoga, Kralja Vječnoga, koji je sve

ovo pripremio za pravedne, i koji je obećao dati im sve to.

306
Jeruzalem i Planine :: Ponori i vodotoci

POGLAVLJE DVADESET i ŠESTO

1.Tada sam pošao do područja usred zemlje, i tamo vidio blagoslovljeno

mjesto u kojem su bila tri blistava stabla sa trajnim lišćem.

2.Tamo sam ugledao i svetu planinu, i na istočnoj strani u podnožju

planine tekla je rijeka i natapala zemlju na jugu.

3.A na istoku je bila druga planina, viša od ove, a između njih bio je
ponor sa strmim liticama. I u njega se ulijevala rijeka koja je tekla iz
podnožja planine.

4.A na zapadu je bila još jedna planina, niža od one prve. Bila je vrlo
niska, ali je i između nje i onih prethodnih bio dubok ponor. A na vrhu
svake od njih bio je dubok i suh krater.

5.I svi su ponori bili duboki, sa strmim liticama, građeni od tvrde stijene.
Drveće nije raslo nad njima.

6.I divio sam se tim stijenama, divio sam se i ponorima – da, uistinu sam
se veoma divio svemu tome.

Svrha Doline prokletstva

POGLAVLJE DVADESET i SEDMO

307
1.I rekao sam: “Čemu je namijenjena ova blagoslovljena zemlja, posve
prekrivena drvećem, i čemu ova ukleta dolina između?”

2.Tada mi je Urijel, jedan od svetih anđela koji je bio sa mnom,

odgovorio rekavši: “Ova ukleta dolina namijenjena je onima koji će
vječno biti prokleti. Ovdje će zajedno biti bačeni svi koji su svojim
ustima drske riječi govorili protiv Jehove i Njegove slave. Ovdje će svi
zajedno biti bačeni, i tu će im biti obitavalište [ili: “mjesto suda”].

3.U posljednjim [zadnjim] vremenima, u danima istinitog suda, u

vrijeme prisutnosti onih koji će vječno biti proglašeni pravednima – tada
će bogobojazni blagoslivljati Jehovu Slavnoga, Kralja Vječnoga.

4.U danima suda, strašnijeg od svih prethodnih, oni će Ga blagoslivljati

zbog milosti Njegove koju će njima iskazati.”

5.Tada sam blagoslovio Jehovu Slavnoga, obznanio sam slavu Njegovu i

hvalio ga zbog slave Njegove.

Daljnje putovanje na istok

POGLAVLJE DVADESET i OSMO

1.Zatim sam pošao na istok, između onih planina, do mjesta koje je

sličilo pustinji. I vidio jedan predio koji je nalikovao na divljinu,kraj koji
je bio zabačen, ali pun drveća i bilja.

2.I odozgo ga je natapala voda.

308
3.Tekla je kao vodotok bogat vodom i navirala je sa sjeverozapadne
strane. Padajući, stvarala je nešto kao oblak, koji bi se onda nadvio nad
sve strane i natapao cijelo ono mjesto.

POGLAVLJE DVADESET i DEVETO

1.Nakon toga, pošao sam do drugog mjesta u toj pustinji, i pristupio

istočnoj strani planinskog lanca.

2.A tamo je bilo drveće osebujnog mirisa, mirisalo je na tamjan i

smirnu, a izgledom je nalikovalo drvetu badema.

POGLAVLJE TRIDESETO

1.Zatim sam pošao daleko na istok, i tamo sam vidio jedno drugo
mjesto. Bila je to dolina puna vode.

2.Tamo je bilo još jedno stablo, a po izgledu njegove kore i mirisu,

mogao bih zaključiti da se radilo o stablu tršlje [ili: “stablu koje plače”,
“stablu koje škrguće zubima”].

3.A na svim stranama te doline rasla su stabla mirisavog cimeta. I pošao

sam još dalje prema istoku.

POGLAVLJE TRIDESET i PRVO

309
1.I vidio sam druge planine, a među njima bili su mali šumarci. I

iz stabala tih šumaraka tekao je nektar, koji se zove sarara i galban.

2.A iza ovih vidio sam druge planine, istočno od kraja svijeta. Pod njima
su rasla stabla aloje, stabla puna [suza] stakte, stabla nalik na stabla
badema.

3.I kada bi ih se palilo, mirisala su više nego ikoji poznati miris.

POGLAVLJE TRIDESET i DRUGO

1.A na sjeveru sam opazio sedam planina punih rijetkog narda i smole
mastiksa, punih cimeta i mirisave metvice.

2.I prešao sam preko vrhova onih planina, pa pošao dalje prema istoku
[zemlje]. Prešao sam i iznad Eritrejskog mora [hebrejski: “Jam-Suf” =
“More trske”; grčki: “Erythra Thalassa” = “Crveno more”]. Tako sam
prešao i iznad anđela Sotijela [jednog od keruba postavljenih na ulazu u
Eden].

3.I vratio sam se do Vrta Pravednosti, punog različitog drveća. Ali

podalje od svih ostalih stabala, bila su [dva] stabla, vrlo visoka,
prekrasna i obasjana slavom i veličanstvom. Tamo je bilo i drvo
spoznaje, čiji je sveti plod donosio veliko znanje i mudrost onome koji bi
ga jeo.

4.To je drvo bilo visoko kao cedar, a lišće mu je bilo kao lišće stabla
rogača. Plod mu je bio kao grozdovi loze, prelijep mu je bio plod. I miris
tog stabla nadaleko se širio.

310
5.Tada sam rekao: “Kako li je lijepo ovo stablo, kako je primamljivo za
oči!”

6.Tada mi je Rafael, sveti anđeo koji je bio sa mnom, rekao: “Ovo je

drvo mudrosti, drvo s kojeg su jeli tvoj stari otac i tvoja vremenita
majka, oni koji su tu bili prije tebe. S njega su se naučili mudrosti, a i oči
su im se otvorile, tako da su uvidjeli da su oboje goli, te su bili istjerani
iz vrta.”

POGLAVLJE TRIDESET i TREĆE

1.Nakon toga, krenuo sam prema kraju [ili: “krajevima”] zemlje, i tamo
sam vidio velike zvijeri, od kojih je svaka bila drugačija. Vidio sam i ptice
nebeske, svaku drugačiju, lijepog izgleda i milozvučnog pjeva. I pjev
svake bio je drugačiji.

2.A istočno od ovih zvijeri vidio sam kraj [ili: “krajeve”] zemlje, gdje su i
nebesa počinula. I veliki otvori [ili: “ulazi”] u nebesa stajali su širom
otvoreni.

3.I vidio sam zvijezde nebeske kako izlaze kroz otvore. I stao sam brojiti
otvore iz kojih su izlazile, i trebao sam zapisati koliko ih je izašlo, za
svaku zvijezdu posebno, već prema tome koliko ih je bilo, po njihovim
imenima i položajima, po njihovim vremenima i mjesecima, kao što me
uputio Urijel, sveti anđeo koji je bio sa mnom.

4.On mi je pokazao sve te stvari i zapisao ih za mene. Zapisao mi je i

njihova imena, njihove zakone i imena četa kojima pripadaju.

311
Henokovo putovanje na sjever [i zapad]

POGLAVLJE TRIDESET i ČETVRTO

1.Tada sam pošao na sjeverni kraj [ili: “sjeverne krajeve”] zemlje, i

tamo sam vidio nekakav veliki uređaj, obasjan slavom, koji je bio na
kraju [ili: “krajevima”] cijele zemlje.

2.Ovdje sam vidio tri otvora nebeska koja su vodila u nebesa. Kroz svaki
od njih izlazili su sjeverni vjetrovi koji su donosili hladnoću, led, mraz,
snijeg, rosu i kišu.

3.I iz jednog su otvora puhali za dobro, ali kada bi puhali kroz druga dva
otvora, bilo je to sa žestinom bolnom za zemlju, puhali su veoma
žestoko.

POGLAVLJE TRIDESET i PETO

1. Zatim sam pošao ne zapadni kraj [ili: “zapadne krajeve”] zemlje, i

tamo sam vidio tri otvora nebeska, kao i oni koje sam već vidio [na
istoku]. Bilo ih je isti broj, isti broj prolaza.

Putovanje na jug [i istok]

POGLAVLJE TRIDESET i ŠESTO

312
1.Na kraju sam pošao i do južnog kraja [ili: “južnih krajeva”] zemlje, i
tamo sam vidio tri otvorena prolaza nebeska. Iz njih su izlazile rosa i
kiša.

2.Od tamo sam pošao na istočni kraj [ili: “istočne krajeve”] zemlje, i
tamo sam vidio tri istočna otvora nebeska, i nekoliko malih otvora nad
njima.

3.Kroz svaki od tih malih otvora prolazile su zvijezde nebeske i po

svojim putanjama jurile na zapad, prema mjestu koje je svakoj od njih
određeno.

4.I kad god bih koju vidio, blagoslovio bih Jehovu Slavnoga, i nastavio
sam blagoslivljati Jehovu Slavnoga koji je stvorio sva ta velika i slavna
[ili: “čudesna”] djela. Djela Mu odražavaju veličanstvo pred anđelima i
pred dušama ljudskim. Zato i trebaju hvaliti Njegovo djelo sva djela
Njegovog stvaralaštva, jer Njegova su moćna djela očita i ona sama
hvale velik rad ruku Njegovih, i blagoslivljat će Ga zauvijek.

TREĆI DIO

Poglavlja 37 – 71

313
Dolazak Pomazanika koji će suditi anđelima i ljudima. Proročanska
viđenja i priče. Arhanđeli. Personificirana mudrost. Nebeske tajne i
mnoštva nebeskih anđela.

Ulomci Noine knjige.

POGLAVLJE TRIDESET i SEDMO

1.Drugo viđenje, viđenje o mudrosti, viđenje koje je vidio Henok, sin

Jareda, sina Mahalalelovog, sina Kenanovog, sina Enoševog, sina
Šetovog, sina Adamovog.

2.Ovo je početak riječi mudrosti koje govorim svima koji žive na zemlji:
“Poslušajte me, vi ljudi vremeniti, i obratite pažnju svi vi koji ćete tek
doći. Poslušajte riječi Sveca, Jehove nad duhovima, koje ću vam
prenijeti.

3.Bolje bi bilo da se mudrost objavi starijim ljudima, ali je nećemo

sakrivati ni pred naraštajima koji tek dolaze.

4.Jer do današnjeg dana Jehova nad duhovima nikome nije udijelio

toliko mudrosti i uvida koliko je to udijelio meni. Volja Jehove nad
duhovima bila je da mi podari vječni život,

5.i tada mi je objavio tri priče. Zato ću sada podići svoj glas i prepričati
ih onima koji žive na zemlji.”

314
PRVA PRIČA:

Buduće suđenje zlima

POGLAVLJE TRIDESET i OSMO

1.Prva priča. Kada se pojavi zajednica pravednih, i kada grešnici budu

suđeni zbog svojih grijeha, i izbrisani s lica zemlje,

2.kada se Pravednik pojavi pred očima drugih pravednika, čija se djela

podižu do Jehove nad duhovima, tada će se ukazati svjetlo svim
pravednicima i izabranima koji žive na zemlji. Gdje će tada pronaći
utočište od grešnika? Gdje će naći mjesto okrepe djela od onih koji su
napustili Jehovu nad duhovima? Tada će biti najbolje onima koji se
nikada nisu ni rodili…

3.Tajne pravednih tada će biti otkrivene, a osuda grešnicima i

bezbožnima koji više nisu u prisutnosti pravednih i izabranih biti će

obznanjena,

4.Od tog vremena oni koji posjeduju zemlju neće više biti moćni i oholi.
Takvi neće gledati lica svetosti, jer će Jehova nad duhovima prouzročiti
da se svjetlo pojavi na licima svetih, pravednih i izabranih.

5.Nestat će kraljevi i svi moćnici, i vlast će biti predana u ruke

pravednika i svetih.

6.Neće moći moliti za milost Jehove nad duhovima, jer kraj njihovih
života već je tu.

315
Prebivalište pravednih i izabranih :: Hvale blagoslovljenih

POGLAVLJE TRIDESET i DEVETO

1.U tim danima [izabrana i sveta djeca spustila su se sa visokih nebesa, i

njihovo potomstvo] pomiješalo se sa potomstvom sinova ljudskih.

2.I u tim danima Henok je primio knjigu vatre i gnjeva, uznemirujuću

knjigu o kazni. Jer njima neće biti iskazana milost, riječ je Jehove nad
duhovima.

3.I u tim danima vihor me uzeo sa zemlje, i odnio do kraja nebesa.

4.Tada sam vidio jedno drugo viđenje, utočište svetih, mjesto okrepe za
pravedne.

5.I moje su oči vidjele mjesto utočišta Njegovih pravednih anđela,

mjesto okrepe svetosti. Oni su tamo upućivali molbe, zauzimali se i
molili za sinove ljudske, i pravednost je tekla pred njima kao rijeka, i
milost je natapala zemlju poput rose. I tako u sve vijeke i zauvijek.

6.I na tom mjestu moje su oči vidjele Izabranika punog pravednosti i

vjere, i u njegovim će danima vladati pravednost. I pred Njim će biti
pravednih i izabranih toliko da ih se neće moći prebrojiti, u sve vijeke i
zauvijek.

7.I njegovo [Izabranikovo] je utočište pod krilima Jehove nad duhovima,

i svi će pravedni i izabrani pred Njim biti poput plamteće vatre, njihova
će usta biti puna blagoslova, i njihove će usne hvaliti ime Jehove nad
316
duhovima, i pravednici će uvijek stajati pred Njim, čestitih nikada neće
nestati pred Njim.

8.I ja sam htio biti u tom utočištu, i duh je moj čeznuo za tim utočištem,
to bi mi bila najveća nagrada, to je ono što je Jehova nad duhovima
utemeljio za mene.

9.U tim sam danima hvalio i slavio ime Jehove nad duhovima, jer je
naumio dati mi blagoslove i proslaviti me. Tako želi Jehova nad
duhovima.

10.Već odavno moje oči čeznu za tim mjestom, i blagoslovio sam Ga i

uputio Mu hvalu, rekavši: “Blagoslovljen Onaj, neka bude blagoslovljen
Onaj koji je oduvijek i zauvijek.

11.On je vječan, bez prestanka. On je i prije postanka svijeta već znao

što će biti, već je obznanio svoj vječni naum, i što će biti iz naraštaja u
naraštaj.”

12.Tebe svi trebaju neumorno hvaliti [doslovno: “svi oni koji ne

spavaju”], i oni koji su već stali pred Tvoju slavu, i blagoslivljati te, slaviti
i hvaliti govoreći: “Svet, svet, svet je Jehova nad duhovima, jer je
napunio zemlju svojim duhom.”

13.Moje su oči vidjele i sve one što bez prestanka stoje pred njim i
blagoslivljaju ga govoreći: “Blagoslovljen budi Ti i ime Tvoje, Jehova, u
sve vijeke i zauvijek.”

14.I lice mi se promijenilo, i nisam više mogao gledati.

317
Četvorica arhanđela

POGLAVLJE ČETRDESETO

1.Nakon toga, vidio sam tisuće tisuća i mirijade mirijada – vidio sam
mnoštvo kojem nema broja, kako stoji pred Jehovom nad duhovima i
služi mu.

2.I na sve četiri strane oko Jehove nad duhovima vidio sam četiri
pojave, svaku drugačiju, kako Ga neumorno hvale. I saznao sam njihova
imena, jer su mi ih anđeli koji su bili sa mnom obznanili, i pokazali su mi
sve sakrivene stvari.

3.I začuo sam glasove one četiri pojave, glasove koji su hvalili Jehovu
Slavnoga.

4.Prvi glas blagoslivljao je Jehovu nad duhovima, zauvijek, u sve vijeke.

5.Čuo sam i kako drugi glas blagoslivlja Izabranika i sve izabrane koji
prilaze Jehovi nad duhovima.

6.A treći je glas molio i zauzimao se za one koji prebivaju na zemlji i

mole se imenu [ili: “boje se imena”] Jehove nad duhovima.

7.A začuo sam i četvrti glas koji je odbijao uvrede protivnika [ili: “uvrede
sotonske”] i branio im da dolaze pred Jehovu nad duhovima, jer bile su
to uvrede kojima se optuživalo one [pravedne] koji prebivaju na zemlji.

8.I upitao sam anđela mira koji je bio sa mnom, i koji mi je pokazao sve
što je sakriveno: “Tko su ove četiri pojave koje sam upravo vidio i čije
sam riječi čuo i zapisao?”

9.A on mi je odgovorio: “Onaj prvi, to je Mihael, i on je milosrdan i

dugotrpljiv. A onaj drugi, koji brine za bolesne i ranjene sinove ljudske,

318
to je Rafael. A treći, koji je bio postavljen nad svim moćima, to je
Gabrijel. A četvrti, koji je pratio pokajanje onih koji se nadaju vječnom
životu, to je Penuel.” To su četiri anđela Jehove nad duhovima i četiri
glasa koje sam čuo u tim danima.

Astronomske tajne

POGLAVLJE ČETRDESET i PRVO

1.Zatim sam vidio sve tajne nebeske, i kako je to kraljevstvo podijeljeno,

i kako su sva djela sinova ljudskih izvagana na vagi pravde.

2.Tamo je bila palača izabranih i palača svetih, i moje su oči vidjele kako
su iz tog mjesta istjerani svi grešnici koji poriču ime Jehove nad
duhovima, i kako bivaju odvučeni od tog mjesta. Nisu mogli boraviti
tamo, budući da im je kaznu odredio sam Jehova nad duhovima.

3.Moje su oči vidjele i tajne munja i gromova nebeskih. Vidjele su i tajne

vjetrova, kako se oni dijele, i pušu zemljom. Vidjele su i tajne oblaka i
rose, i odakle oni dolaze, gdje nastaju, i kako natapaju suhu zemlju.

4.Jer vidio sam zatvorene riznice iz kojih su izlazili i dijelili se vjetrovi,

riznice tuče i vjetrova, riznice magle [ili: “inja”] i oblaka, i oblak koji
lebdi nad zemljom još od početka svijeta.

5.Vidio sam i riznice Sunca i Mjeseca, odakle oni izlaze i kamo ponovno
odlaze da bi ponovno izašli, vraćajući se sa svojom slavom koja
nadmašuje slavu svega drugog. I dostojanstveno kruže ne napuštajući

319
svoj put, i ne dodajući mu išta, niti mu išta oduzimajući. Održavaju
međusobno povjerenje, u skladu sa zavjetom na koji su se zajedno
obavezali.

6.Sunce najprije izlazi, pa putuje svojom putanjom koju mu je odredio

[ili: “zapovjedio”] Jehova nad duhovima, jer moćno je ime Njegovo
zauvijek, u sve vijeke.

7.Zatim sam vidio dijelom sakrivenu, a dijelom vidljivu putanju Mjeseca

kojom Mjesec putuje danju i noću. A njen vidljivi i sakriveni dio stoje
jedan nasuprot drugom pred Jehovom nad duhovima, i bez prestanka
[Mu] daju hvalu i čast, jer užitak im je hvaliti Ga.

8.Jer česte su promjene Sunca, za blagoslov ili prokletstvo, i Mjesec koji

svojom stazom putuje daje svjetlo pravednima, a mrak onima koji
griješe protiv imena Jehove, koji je načinio granicu između svjetla i
tame i podijelio duh ljudski, jer je snažno utvrdio duh pravednih, u ime
svoje pravednosti.

9.Ni anđeli nebeski, ni bilo koja druga sila ne mogu to spriječiti, jer

On određuje sud svima njima, i svi moraju doći pred Njegov sud.

O prebivalištu Mudrosti i prebivalištu Nepravednosti POGLAVLJE

ČETRDESET i DRUGO

1.Mudrost nije pronašla mjesta u kojem bi mogla prebivati, pa joj

je dodijeljeno jedno mjesto na nebesima.

2.Mudrost je željela pronaći svoje prebivalište među sinovima ljudskim,

ali ga nije mogla pronaći. Zato se Mudrost vratila u svoje mjesto i
smjestila se među anđelima.

320
3I Nepravednost je izašla iz svojeg mjesta, ali nije pronašla ono što je
tražila, pa se smjestila među sinove ljudske, kao kiša na pustinju i kao
rosa na žednu zemlju.

Astronomske tajne

POGLAVLJE ČETRDESET i TREĆE

1.Vidio sam i druge munje i zvijezde nebeske, i vidio sam kako ih

On sve zove po njihovim imenima, a one se odazivaju.

2.I vidio sam kako su izvagane na vagi pravednosti, u skladu sa snagom

svoje svjetlosti. I vidio sam prostranstva među njima, i saznao za dane
koji su im određeni da se pojave. Vidio sam i kako stvaraju svjetlost
krećući se [ili: “svojim kretanjem”; “svojom dinamičnom energijom”], a
njihovo kretanje [ili: “njihova dinamična energija”] ovisi o broju
[njihovih] anđela, i o tome koliko su vjerne jedna drugoj [ili: “koliko
međusobno gravitiraju”].

3.I upitao sam anđela koji je bio sa mnom i otkrio mi sve što je
sakriveno: “Što je to?”

4.A on mi je odgovorio: “Jehova nad duhovima pokazao ti je njihovo

slikovito značenje [doslovno: “njihovu sliku”], jer radi se o imenima
svetih koji prebivaju na zemlji i vjeruju imenu Jehove nad duhovima,
zauvijek u sve vijeke.”

321
POGLAVLJE ČETRDESET i ČETVRTO

1. A pored te svjetlosti vidio sam još jedan čudesan prizor – neke od

zvijezda izlazile su i preobražavale bi se u nešto poput munje, ali nisu se
mogle sjediniti sa svojim novim oblikom.

DRUGA PRIČA:

Gomila otpadnika :: Nova nebesa i nova zemlja

POGLAVLJE ČETRDESET i PETO

1.A ovo je druga priča o onima koji poriču ime Utočišta svetaca, Jehove
nad duhovima.

2.Takvi neće biti uzeti na nebesa, a neće ni ostati na zemlji dovijeka. Jer
bit će mnogo grešnika koji poriču ime Jehove nad duhovima, i oni će biti
sačuvani za dan patnje i nevolje.

3.Tog će dana Moj Izabranik sjesti na slavno prijestolje, i ispitat će

njihova djela, i mjesta njihovog počinka bit će neizbrojiva. A njihove
duše [možda: “duše pravednih”] ojačat će kada vide Mog Izabranika,
duše svih onih koji prizovu Moje slavno ime,

4.i tada ću postaviti svog Izabranika među njih. Preobrazit ću nebesa, i

učinit ću to tako da donose vječno svjetlo i blagoslov.

322
5.Preobrazit ću i zemlju, i prouzročit ću da i ona donosi obilne
blagoslove. I Moji će izabranici prebivati na njoj, ali grešnici i svi zlotvori
tamo neće ni nogom stupiti.

6.Jer svoje sam pravednike naumio obdariti i zadovoljiti obiljem mira, i

oni će prebivati preda mnom, a za grešnike sam pripremio predstojeći
sud, i bit će izbrisani s lica zemlje.

Pradavni i Sin čovječji

POGLAVLJE ČETRDESET i ŠESTO

1.I ugledao sam Pradavnoga [ili: “Onoga koji je od prastarih dana”],

kojemu je kosa bila bijela kao čista vuna, a uz Njega je bilo neko biće
slično čovjeku, a lice mu je zračilo blaženstvom, kao lice svetog anđela.

2.I upitao sam anđela koji je bio sa mnom i otkrio mi sve sakrivene
stvari, upitao sam o onom Sinu čovječjem – tko je on i zašto je tamo uz
Pradavnoga?

3.A on mi je odgovorio rekavši: “Ovo je Sin čovječji, on je pravedan i

pravednici će biti uz njega, on će im biti utočište. On će otkriti sva blaga
koja su bila sakrivena, jer ga je za to odredio Jehova nad duhovima. On
ima posebno uzvišen položaj pred Jehovom nad duhovima, zauvijek u
pravednosti.

323
4.Ovaj Sin čovječji, kojeg si vidio, on će [podići] kraljeve i moćnike sa
njihovih položaja, i snažne sa njihovih prijestolja, ukinut će vlast tih
moćnika, i razbiti zube grešnicima.

5.Uklonit će kraljeve sa njihovih prijestolja i iz njihovih kraljevstava, jer

oni ne hvale, ni ne slave Onoga [kojem pripada ta čast], niti žele
ponizno priznati one za koje je kraljevstvo pripremljeno.

6.On će slomiti snagu snažnih, i nanijet će im sramotu. Mrak će biti

njihovo prebivalište, i crvi će im biti postelja, i neće se moći nadati tome
da će jednom ustati iz svoje postelje, jer nisu dali hvalu imenu Jehove
nad duhovima.

7.Oni su [osuđivali] zvijezde nebeske, podizali su svoje ruke na

Najvišega [i gazili zemlju i sve što je na njoj].Sva djela njihova promiču
nepravdu, i snagom svojom zgrću ogromno bogatstvo. Klanjaju se
onima [bogovima ili idolima] koje su načinili vlastitim rukama, a poriču
ime Jehove nad duhovima,

8.i progone domove onih koji pripadaju Njegovoj zajednici i one koji se
uzdaju u ime Jehove nad duhovima.”

Molitva pravednih za osvetu i radost zbog njezina izvršenja POGLAVLJE

ČETRDESET i SEDMO

1.U tim će se danima podići molitva pravednih, i krv sa zemlje [glasno

će vikati] prema Jehovi nad duhovima.

2.U tim će danima sveci koji prebivaju na nebesima ujediniti svoje

glasove u molitvi, hvaljenju, zahvaljivanju i blagoslivljanju imena Jehove
nad duhovima. I molit će za krv pravednika koja je bila prolivena na
zemlji, i molitva pravednih neće biti uzaludna pred Jehovom nad

324
duhovima. Jer izvršit će se sud na njima, i pravedni neće trpjeti do
unedogled.

3.I vidio sam da će u tim danima Pradavni sjesti na svoje slavno

prijestolje, i knjige [ili: “svitci”] života otvorit će se pred Njim. I sva
mnoštva nebeska koja pripadaju Njemu, i svi koji Mu služe – svi će stati
pred Njega.

4.I srca svetih tada će biti ispunjena radošću, jer mnogo je pravednika
koji su pali kao žrtve [ili: “oni koji su bili žrtvovani”], i molitva pravednih
bit će uslišana, a krv palih pravednika doći će pred Jehovu nad
duhovima.

Fontana pravednih :: Sin čovječji nositelj pravde :: Suđenje kraljevima i

moćnicima

POGLAVLJE ČETRDESET i OSMO

1.Tamo sam vidio fontanu pravednika, fontanu koja je bila neiscrpna, a

oko nje su bile mnoge fontane mudrosti, i svi su žedni mogli piti iz njih i
ispuniti se mudrošću. Njihovo je prebivalište bilo među pravednima,
svetima i izabranima.

2.I u taj čas Sin je čovječji bio imenovan u prisutnosti Jehove nad
duhovima, i njegovo je ime došlo pred Pradavnoga.

325
3.Zaista, prije nego su Sunce i znamenja bila stvorena, prije nego što su
zvijezde nebeske bile načinjene, on je bio [ili: “njegovo je ime bilo”] kod
Jehove nad duhovima.

4.On će biti potpora pravednicima i podržavat će ih da ne padnu, i bit će

svjetlo Nacijama [ili: “ne-Židovima”], i izvor nade onima koji osjećaju
tjeskobu u srcu.

5.Tada će svi koji žive na zemlji pasti na koljena i pokloniti mu se, i hvalit
će ga, blagoslivljati i slaviti pjesmom Jehove nad duhovima.

6.Zbog toga je i bio izabran i sakriven kod Njega, od vremena prije

stvaranja svijeta, pa dovijeka.

7.I mudrost Jehove nad duhovima otkrila ga je svetima i pravednima,

jer on je sačuvao mnoge pravednike – zbog toga što su odbacili ovaj
svijet pun nepravde i mrzili sva njegova djela i staze – sačuvao ih je zbog
imena Jehove nad duhovima. U njegovo su ime spašeni, i njegova je
volja bila da se sačuvaju njihovi životi.

8.U tim će danima svi kraljevi zemaljski biti oboreni, kao i svi moćnici
koji gospodare zemljom, zbog djela ruku svojih. Tog dana, koji će biti
dan njihove muke i boli, oni neće moći spasiti ni sami sebe,

9.jer ću ih predati u ruke svojeg izabranog. Kao što slama gori u vatri,
tako će i oni gorjeti pred očima svetih, i kao što voda otječe koritom
rijeke tako će i oni oteći pred očima pravednih – ni trag neće ostati za
njima.

10.U dan njihove boli nastupit će vrijeme odmora za zemlju, jer takvi
[nepravedni] će pasti i neće više ustati. I neće biti nikoga tko bi im
pružio ruku i podigao ih – tako će završiti svi oni koji su odbacili ime

326
Jehove nad duhovima i Njegovog Pomazanika [hebrejski: “Njegovog
Mesiju”; grčki: “Njegovog Krista”]. Neka je blagoslovljeno ime Jehove
nad duhovima.

Snaga i mudrost Izabranika

POGLAVLJE ČETRDESET i DEVETO

1.Jer mudrost se izlijeva kao voda, i slava ga njegova uvijek okružuje.

2.Jer on je moćan i zna sve tajne pravednosti, nepravda će pred njim

iščeznuti kao sjena – i neće se više pojaviti. Jer Izabranik je stao pred
Jehovu nad duhovima, slava je njegova vječna u sve vijeke, i moć
njegova za sve naraštaje.

3.Na njemu počiva duh mudrosti, duh koji daje razboritost, duh snage
koji daje razumijevanje, duh onih koji su zaspali u pravednosti [ili: “pali
zbog pravednosti”].

4.On će otkriti sve što je sakriveno i osudit će, i nitko ga neće moći
zavarati prijevarnim riječima, jer on je taj Izabranik koji je izabran
voljom Jehove nad duhovima.

327
Pobjeda i veličanje pravednih :: Uzaludno pokajanje Nacija

POGLAVLJE PEDESETO

1.U tim će danima nastupiti promjena za svete i izabrane, i svjetlo

danâ zasjat će nad njima, i slava i čast bit će iskazana svetima.

2.Bit će to u dan boli koja će biti nanesena grešnicima. Tada će

pravednici odnijeti pobjedu u ime Jehove nad duhovima, a bit će
pozvani i drugi da budu svjedoci [ove pobjede], i oni će zbog toga žaliti i
tugovati, i odricat će se svojih prijašnjih djela,

3.ali im neće biti iskazana čast u ime Jehove nad duhovima, bez obzira
na to što će u Njegovo ime biti spašeni. Jehova nad duhovima iskazat će
im milosrđe, jer veliko je milosrđe Njegovo.

4.On je pravedan i sud je Njegov pravedan, jer kod njega nema

nepravde [ili: “nepravda ne može opstati”]. Svi oni koji se ne pokaju na
Dan Njegovog Suda, nestat će pred Njim.

5.“Odsada, pa ubuduće, neću imati milosti prema takvima”, riječ je

Jehove nad duhovima.

Uskrsnuće mrtvih :: Razdvajanje pravednih i zlih

POGLAVLJE PEDESET i PRVO

1.U tim će danima zemlja predati one koji su joj bili povjereni, i Šeol će
vratiti one koje je dobio, i Podzemlje će vratiti one koje duguje.
328
2.I među njima će izabrati sebi pravedne i svete, jer kraju se primiče
dan u koji će biti spašeni.

3.U tim će danima Izabranik sjesti na Moje prijestolje, i iz usta će se

njegovih sve tajne mudrosti i savjeta izliti poput rijeke vode, jer Jehova
nad duhovima povjerio mu ih je i proslavio ga.

4.I u tim će danima planine skočiti poput mladih ovnova, i bregovi će

poskakivati kao janjad sita mlijeka, i lica svih anđela nebeskih sjat će od
radosti.

5.Jer će u danima kada Izabranik ustane sva zemlja klicati od sreće, i

tada će pravednici prebivati na zemlji i izabranici će živjeti na njoj.

Sedam [šest] metalnih planina :: Izabranik

POGLAVLJE PEDESET i DRUGO

1.A nakon tih dana kada sam bio odnesen u to mjesto – do kojeg me
odnio vihor, i spustio me na zapadu –

2.moje su oči vidjele sve tajne nebeske koje postoje. I vidio sam
planine, od kojih je prva bila željezna. Druga je bila bakrena, a treća
srebrna. Četvrta je bila zlatna, peta je bila od mekog metala [ili: “od
tekućeg metala”, možda žive], a šesta je bila olovna.

3.I upitao sam anđela koji je bio sa mnom: “Koji je smisao ovih stvari
koje su mi otkrivene u tajnosti?”

329
4.A on mi je odgovorio: “Sve stvari koje si upravo vidio služit će vlasti
Njegovog Pomazanika [hebrejski: “Njegovog Mesije”; grčki: “Njegovog
Krista”], jer on će biti sposoban i moćan vladar zemlje.”

5.I anđeo mira odgovorio mi je, rekavši: “Čekaj još malo, i bit će ti
otkriveno još tajni koje okružuju Jehovu nad duhovima.

6.Jer ove planine koje si vidio – željezna planina, bakrena planina,

srebrna planina, zlatna planina, planina od mekog metala i olovna
planina – sve one, u prisutnosti Izabranika, kao da su od voska pred
vatrom. I sve su one kao voda što teče iz njih samih, jer izgubit će svoju
snagu kada dođe do njegovih nogu.

7.I dogodit će se to da u tim danima nitko neće biti spašen, ni zbog zlata
ni zbog srebra koje ima, nitko neće moći pobjeći.

8.Nestat će i željeza potrebnog za ratovanje, nitko više neće nositi prsni

oklop. Bronca će postati beskorisna, kositar će postati beskoristan i
izgubiti svoju vrijednost, a olova više nitko neće ni tražiti.

9.Jer sve će te stvari postati bezvrijedne i bit će izbrisane s lica zemlje,

kada se Izabranik pojavi pred licem Jehove nad duhovima.”

Dolina sudske odluke :: Anđeli mučitelji :: Izabranikove zajednice

POGLAVLJE PEDESET i TREĆE

1.Tada su moje oči ugledale duboku dolinu, duboku poput otvorenih

usta. I kada bi svi koji prebivaju na zemlji, u moru i na otocima donijeli

330
ovdje svoje poklone i darove, i sva druga dobra, ta se dolina još ne bi
napunila.

2.Jer svojim rukama grešnici čine bezakonje, proždiru druge i nasilno ih

tlače. Zato će grešnici biti izbrisani pred licem Jehove nad duhovima, i
bit će prognani sa lica Njegove zemlje – iščeznut će zauvijek, u sve
vijeke.

3.I vidio sam sve anđele mučitelje kako čekaju i pripremaju naprave
sotonske [ili: “za Sotonu”],

4.pa sam upitao anđela mira koji je bio sa mnom: “Kome su

namijenjene ove naprave?”

5.A on mi je odgovorio: “To se priprema za kraljeve i moćnike

zemaljske, jer ovdje će biti uništeni.

6.Nakon toga će Pravednik i Izabranik uspostaviti dom svoje zajednice, i

oni više neće imati zapreke. Sve će se to dogoditi u ime Jehove nad
duhovima.

7.I one planine neće više stajati tamo na zemlji pred pravednicima, jer
će bregovi postati fontana vode, i pravednici će primiti počinak od
nasilja grešnika.”

Noin ulomak o suđenju svijetu

POGLAVLJE PEDESET i ČETVRTO

1.Nakon toga, okrenuo sam se na drugi dio zemlje, i vidio duboku

dolinu punu goruće vatre.
331
2.I doveli su kraljeve i moćnike, i počeli ih bacati u tu duboku dolinu.

3.I tamo su moje oči vidjele kako su načinjene njihove sprave [sprave
mučitelja] i željezne lance neizmjerne težine.

4.I upitao sam anđela mira koji je bio sa mnom: “Za koga su
pripremljeni ovi lanci?”

5.A on mi je rekao: “To je pripremljeno za Azazela. Njima će biti

uhvaćen i svezan, pa bačen u bezdan. Tamo će mu biti mjesto potpune
kazne i tamo će mu čeljusti zasuti oštrim kamenjem, sve po zapovijedi
Jehove nad duhovima.

6.Toga će ih strašnog dana Mihael, Gabrijel, Rafael i Penuel uhvatiti, i

bacit će ih u goruću peć, jer tako će na njima biti izvršena osveta Jehove
nad duhovima, zbog nepravde koju su činili služeći Sotoni, i zbog toga
što su zavodili sve one koji prebivaju na zemlji.”

7.[Noin ulomak:] “U tim će danima Jehova nad duhovima izvršiti kaznu.

Otvorit će sve riznice bezdana vodenog koje su na nebesima, i sve
izvore bezdana vodenog koji su pod zemljom

8.I sve će se vode udružiti jedna sa drugom, jer one vode koje su na
nebesima, predstavljaju muškost, a one vode koje su pod zemljom
predstavljaju ženskost.

9.I zajedno će uništiti sve koji prebivaju na zemlji i sve koji prebivaju
pod svodom nebeskim.

10.Čak i ako shvate kakvu su nepravdu činili na zemlji, u jednom će

trenutku svi izginuti.”

332
Konačni Sud za Azazela, Stražare i njihovu djecu

POGLAVLJE PEDESET i PETO

1.Nakon toga, Pradavni je sa žaljenjem rekao: “Hoću li doista uništiti sve

koji prebivaju na zemlji?”

2.I zakleo se svojim velikim imenom: “Neću to učiniti – doista neću

uništiti sve koji prebivaju na zemlji, nego ću u nebesa postaviti znak
svoje dobre volje, znak koji će vječno služiti kao Moje jamstvo, tako
dugo dok bude nebesa nad zemljom. I bit će tako, u skladu sa Mojom
zapovijedi.

3.I kada poželim izbrisati ih s lica zemlje rukom anđela, u dan nevolje i
boli – kada vidim ovaj znak – zadržat ću svoj gnjev i kaznu koju sam im
namijenio”, riječ je Božja, riječ Jehove nad duhovima.

4.“Svi vi [moćni kraljevi] koji prebivate na zemlji, svi ćete vi vidjeti

Mojeg Izabranika. Vidjet ćete ga kako sjedi na svom slavnom prijestolju
i sudi Azazelu, svim njegovim suradnicima i mnoštvima koja ga slijede.
Jer sudit će im u ime Jehove nad duhovima.”

333
Posljednja bitka neznabožaca protiv Izraela :: Protivnici će sići u Šeol

POGLAVLJE PEDESET i ŠESTO

1.I vidio sam kako dolazi mnoštvo anđela mučitelja, i nosili su lance od
željeza i bronce.

2.I upitao sam anđela mira koji je bio sa mnom: “Kome idu ovi koji nose
lance?”

3.A on mi je odgovorio: “Svaki svom izabranom i ljubljenom,svaki će

svoga uhvatiti i baciti u ponor, u bezdan doline.

4.I cijela će se dolina napuniti njihovim izabranima i ljubljenima, jer dani

života njihova doći će svome kraju, a vrijeme njihovog zavođenja na
krivi put tada će proći.

5.U tim će se danima anđeli vratiti, i snažno će se baciti na Parte i

Medijce. I potrest će sve kraljeve, pa će i obuzeti duh nemira i podići će
ih se sa njihovih prijestolja. Jer su se raširili kao lavovi kad izlaze iz
svojih jazbina, i kao gladni vukovi kad uđu među stado.

6.Uzdigli su se i stali na zemlju Njegovih izabranika, i smatraju da je

zemlja Njegovih izabranika napušteno i prazno gumno ili zapuštena
cesta.

7.Ali će grad Njegovih izabranika biti previsoka prepreka konjima

njihovim. Oni će se početi boriti međusobno, njihova će se desnica
snažno podignuti na njih same, čovjek neće prepoznati brata svojega,
niti sin svojega oca ili majku. Krvoproliće će biti toliko da se neće moći
ni prebrojiti sve leševe njihove, i kazna njihova neće biti uzaludna.

334
8.U tim danima Šeol će otvoriti usta svoja, pa će ih progutati. Nakon
svega, i njihovo će uništenje biti vječno, jer Šeol će u prisutnosti
izabranih proždrijeti te grešnike.”

Povratak iz rasijanja

POGLAVLJE PEDESET i SEDMO

1.Nakon toga vidio sam drugo mnoštvo kola, i ljudi koji su ih

vozili, kako dolaze na vjetrovima istočnim, i sa zapada i sa juga.

2.Buka njihovih kola koju sam čuo i metež koji su stvorili bili su toliki da
su to primijetili i sveci nebeski, i temelji zemlje pomaknuli su se sa svoga
mjesta. Zvuk se njihov u jednom danu čuo od jednog kraja neba do
drugog.

3.I svi će oni pasti i pokloniti se Jehovi nad duhovima [ili: “obožavati
Jehovu nad duhovima”]. Ovdje završava druga priča.

TREĆA PRIČA:

Blagoslovi svetaca

335
POGLAVLJE PEDESET i OSMO

1.Zbog brige za pravedne i izabrane ispričat ću i svoju treću priču.

2.Blagoslovljeni vi, pravedni i izabrani, jer slavna će biti vaša nagrada.

3.Pravednici će tada sjati poput Sunca, i izabrani će sjati u svjetlu

vječnog života. Dani njihovog života bit će bez kraja, danima života
svetaca neće biti broja.

4.Oni će tražiti svjetlo i naći će pravednost kod Jehove nad duhovima.

Pravednici će pronaći mir u imenu Vječnog Jehove.

5.Nakon toga će se svecima nebeskim reći da trebaju tragati za tajnama

pravednosti, da trebaju težiti nasljeđu vjere. Jer tada će to postati jasno
kao sjaj Sunca nad zemljom, jer tama će nestati.

6.I zasjat će vječno svjetlo, a kraj [doslovno: “broj”] danima njihovim

nikada neće doći. Jer najprije će biti uništena tama, i svjetlo će zasjati
pred Jehovom nad duhovima. Svjetlo pravde zauvijek će sjati pred
Jehovom nad duhovima.

Svjetla i grmljavina

POGLAVLJE PEDESET i DEVETO

336
1.U tim su danima moje oči vidjele tajne munja i svjetlila nebeskih, i sud
koji one izvršavaju. Njihovo je svjetlo blagoslov ili prokletstvo, ovisno o
volji Jehove nad duhovima.

2.Vidio sam i tajne grmljavine, kako odzvanja nebom i kako se zvuk

njezin čuje. I On mi je pokazao sud koji ona izvršava na zemlji, bilo da je
on dobar i blagoslov za nekoga ili donosi prokletstvo, već prema riječi
Jehove nad duhovima.

3.Tako su mi bile otkrivene sve tajne svjetlila i munja nebeskih, jer

njihova svjetlost siti sve na zemlji i donosi blagoslov.

KNJIGA NOINA (ulomak) :: Levijatan i Behemot :: Zemaljska počela

POGLAVLJE ŠEZDESETO

1.Bilo je to petstote godine mog života [vjerojatno: “života Noina”],

sedmog mjeseca, četrnaestog dana u tom mjesecu. Vidio sam viđenje u
kojem je snažan potres potresao i nebesa nad nebesima, jer su mnoštva
Najvišega – anđeli Njegovi, tisuće tisuća i mirijade mirijada – prouzročile
veliko komešanje.

2.I Pradavni je sjeo na svoje slavno prijestolje, a anđeli i pravednici

Njegovi okružili su Ga.

3.A mene je snašla velika strepnja, strah me obuzeo, koljena su mi

počela klecati, i tako sam se uzbudio da sam pao na tlo.
337
4.Zato je Mihael poslao jednog od svetih anđela koji me podigao, te mi
se vratio duh moj. Jer nisam imao ni toliko snage da bih gledao to veliko
mnoštvo, i komešanje i potresanje nebesa.

5.I Mihael mi je rekao: “Zašto su te uznemirila ova viđenja? Do dana

današnjega traje Dan milosti Njegove. Do danas je bio milostiv i
dugotrpljiv prema onima koji žive na zemlji.

6.Ali kada se očituje taj dan – dan snage, kazne i suda koje je Jehova
nad duhovima pripremio za one koji se ne drže pravednog zakona [ili:
“ne obožavaju Ga u pravednosti”], za one koji odbacuju pravedan sud, i
za one koji nedostojno koriste ime Njegovo – sa izabranima će sklopiti
savez, a za grešnike će to biti dan ispita.”

7.U tim su se danima razdijelila dvije zvijeri – ženska zvijer, nazvana

Levijatan, koja će prebivati u bezdanu oceana [ili: “u morima”], nad
izvorima vodenim.

8.Muška zvijer, nazvana Behemot, zauzela je svojom snagom [ili:

“svojim prsima”] pustu divljinu [Duidajin], istočno od vrta gdje su
prebivali izabrani i pravedni, gdje je bio prenesen i moj pradjed, sedmi
od Adama, prvog čovjeka kojeg je stvorio sam Jehova nad duhovima.

9.Zato sam stao usrdno moliti drugog anđela neka mi pokaže moć ovih
zvijeri, i to kako su se u jednom danu razdijelile i razišle – jedna u
bezdan morski, a druga na suhu zemlju pustoši.

10.A on mi je rekao: “Sine čovječji, sada želiš saznati stvari koje su

sakrivene u tajnosti.”

11.I drugi anđeo koji je bio sa mnom i pokazao mi ono što je bilo
sakriveno, rekao mi je sve o visokim nebesima, od početka do kraja, i

338
sve o onome što je u dubini zemlje. Rekao mi je sve o krajevima
nebeskim i o temeljima na kojima je nebo izgrađeno, o riznicama
vjetrova,

12.i o tome kako se oni dijele zemljom, kolika im je mjera i kako se broji
broj njihovih ulaza, prema snazi svakog vjetra. O snazi Mjesečeve
svjetlosti, u skladu sa snagom koja mu je dana prema broju zvijezda,
njihovim imenima i njihovoj podjeli.

13.I o olujama [ili: “tučama”] koje pogađaju različita mjesta, i o onome

što dijeli munje nebeske, te mnoštvu njih naređuje…

14.Jer i oluja [ili: “tuča”] ima svoje [vjerojatno: “mjesto odmora”] koje
joj je dodijeljeno da u njemu čeka prije nego se počne razlijegati
nebom. Grmljavina i munja su nerazdvojne, iako nisu jedno. Zajedno
dolaze, jer ih nosi isti duh.

15.Jer dok munja sijeva, grmljavina širi glas tutnjave svoje, ali taj duh
stvara jednu stanku između [munje i groma]. Jer munja u riznici ima kao
pijeska, ali je svaka od njih privezana uzdama koje drži [onaj] duh, pa ih
pušta na sve krajeve svijeta.

16.Duh mora snažan je i čvrst, i on ga [more] svojom snagom privlači,

pa se more povlači natrag ili razbija o planine zemaljske, ovisno o tome
gdje duh djeluje.

17.Duh mraza ima svog vlastitog anđela [prema drugom tumačenju:

“jest sâm svoj anđeo”], ali duh te nepogode je dobar anđeo.

18. Ali duh snijega napustio je njegove riznice [riznice mraza], jer je bio
moćniji. Postoji još jedan poseban duh, duh koji se podiže poput dima, a
njegovo je ime “duh magle.”

339
19. Ni duh inja nije ujedinjen s njima u istoj riznici, nego ima svoju
odvojenu riznicu. Njegov je duh [slavan i] jednak i u svjetlu i u tami, ljeti
i zimi, i u njegovoj se riznici nalazi jedan anđeo.

20. Duh rose ima svoje prebivalište na kraju [ili: “krajevima”] nebesa, i
povezan je sa riznicama kiše. On djeluje zimi i ljeti, a njegovi oblaci i
oblaci inja su povezani su, te posuđuju jedan od drugog.

21. I kada duh kiše želi izaći iz svoje riznice, anđeli dolaze, otvaraju
riznicu i vode ga van. I kada se nadvije nad cijelu zemlju, vode iz njega
sjedinjuju se sa vodama na zemlji…

22. Jer voda je za one koji prebivaju na zemlji, vode su neophodne za

život [doslovno: “su hrana”] zemlje, i zato ih daje Najviši koji je na
nebesima. Zato postoji mjera kiše, i anđeli uvijek budno paze na nju.

23. Sve sam te stvari vidio kod Vrta Pravednosti.

24. I anđeo mira, koji je bio sa mnom, rekao mi je: “Ove dvije zvijeri
čekaju da budu nahranjene, u skladu sa voljom veličanstvenog Boga,

25. ali kazna Jehove nad duhovima neće biti uzaludna [ili: “neće
počivati”], jer će sinovi biti pogubljeni zajedno sa svojim majkama i
djeca zajedno sa svojim roditeljima. Nakon toga, sudit će im se u skladu
sa Njegovom milošću i Njegovim strpljenjem.”

Anđeli kreću mjeriti Raj :: Izabranikov Sud pravednicima

POGLAVLJE ŠEZDESET i PRVO

340
1.U tim sam danima vidio kako je anđelima bilo dano dugačko mjerno
uže, a oni su raširili svoja krila i poletjeli prema sjeveru.

2.A ja sam upitao jednog anđela: “Zašto su ovi anđeli uzeli to uže i
odletjeli?” A on mi je odgovorio: “Pošli su mjeriti.”

3. Zatim mi je anđeo koji je bio sa mnom rekao: “Oni će nam donijeti

mjeru pravednosti, i konopac pravednosti pravednima, kako bi
samostalno mogli stajati u ime Jehove nad duhovima, dovijeka, u svu
vječnost.

4. Izabrani će prebivati sa izabranima, a ovo su mjere koje će biti dane

vjernima, i one će ih ojačati u pravednosti.

5. Tim će se mjerama otkriti sve tajne dubina zemaljskih, i onih koje je

uništila pustinja, i onih koje su rastrgale zvijeri, i onih koje su rastrgale
ribe morske. Otkrit će se tajna njihovog povratka i toga kako će
samostalno stajati u Dan Izabranikov. Jer nitko tko stoji pred Jehovom
nad duhovima neće biti uništen, jer nitko od njih ni ne može biti
uništen.”

6. I svi koji prebivaju na visini primili su zapovijed i snagu, jedan glas i

jedno svjetlo kao bljesak vatreni.

7. I Onoga kojeg su svojim prvim riječima blagoslivljali, sada su veličali i

hvalili zbog mudrosti, a zbog svojih mudrih objava primili su duh života.

8. I Jehova nad duhovima postavio je svog Izabranika na prijestolje slave

da sudi svim svecima nebeskim, prema djelima njihovim, i on će sva
djela njihova izmjeriti na mjerilima.

9. I kada se on podigne kako bi sudio sve njihove tajne putove, prema

riječi imena Jehove nad duhovima, i njihove staze, prema mjerilu

341
pravednosti Jehove nad duhovima, tada će svi jednim glasom govoriti i
blagoslivljati ga, slaviti ga i veličati i svetiti ime Jehove nad duhovima.

10. On će tada dozvati sva mnoštva nebeska, sve svece koji prebivaju na
visini, sva mnoštva svoja, mnoštva keruba, serafa, ofana i sve anđele
snažne [ili: “anđele snage”], i sve anđeoske knezove, samog Izabranika,
i sve duge sile na zemlji i nad vodama.

11. Tog će se dana podići jedan glas, glas koji će blagoslivljati i slaviti u
duhu vjere, i u duhu mudrosti, i u duhu strpljivosti, i u duhu milosrđa, i
u duhu suda i mira, i u duhu dobrote. Svi će reći u jedan glas: “Neka je
blagoslovljen On, i neka je blagoslovljeno ime Jehove nad duhovima,
dovijeka i u svu vječnost.”

12. Svi neumorni anđeli nebeski [doslovno: “oni koji ne spavaju”]

blagoslivljat će Ga, blagoslivljat će Ga svi sveci nebeski i svi izabranici
koji prebivaju u vrtu života. I svaki duh svjetla koji može blagoslivljat će,
slaviti, veličati i svetiti [ili: “zvati svetim”] ime Tvoje blagoslovljeno. I
svako će tijelo neizmjerno slaviti i blagoslivljati Tvoje ime, dovijeka i u
svu vječnost.

13. Dovijeka traje velika milost Jehove nad duhovima, jer je dugotrpljiv.
Sva djela svoja i sve što je stvorio, On je i otkrio pravednima i
izabranima, sve je to otkriveno u ime Jehove nad duhovima.

342
Suđenje kraljevima i moćnicima :: Blagoslovi pravednika

POGLAVLJE ŠEZDESET i DRUGO

1. I tako je Jehova izdao naredbu svim kraljevima, moćnicima,

dostojanstvenicima i svima koji prebivaju na zemlji, rekavši: “Otvorite
svoje oči i podignite rogove [izraz “rogovi” u prenesenom smislu
ukazuje na moć] svoje ako možete prepoznati [znak] Izabranika.”

2. Jer ga je Jehova nad duhovima postavio na prijestolje svoje slave, duh

pravednosti izliven je na njega. Riječima usana svojih pogubit će sve
grešnike, i svi nepravednici bit će uništeni pred licem njegovim.

3. U taj će dan ustati svi kraljevi i moćnici, svi dostojanstvenici i oni koji
vladaju zemljom. Morat će vidjeti i shvatiti da on sjedi na svom slavnom
prijestolju, da je sud njegov pravedan, i da pred njim ne može biti
izgovorena nikakva laž.

4. Tada će na njih iznenada doći bol, kao što bolovi dolaze na

porodilju, kao što bol obuzima ženu kada dijete izlazi iz maternice.

5. Tada će zbunjeno gledati jedni druge, i strah će ih sve smesti. Glave

će svoje posramljeno pognuti, i strašna bol će ih probosti kada shvate
da Sin žene [ili: “Potomak žene”] sjedi na svom slavnom prijestolju.

6. Kraljevi i moćnici, i svi oni koji posjeduju zemlju, blagoslivljat će,

slaviti i veličati onoga koji vlada nad svime, koji je bio sakriven.

7. Jer Sin je čovječji od samog početka bio sakriven, i Najviši ga je čuvao

i držao u prisutnosti svoje moći, ali ga je otkrio izabranima.

8. I bit će posijana zajednica izabranih i svetih, i u taj dan svi će

izabranici stajati pred njim.

343
9. I svi kraljevi, moćnici, dostojanstvenici i oni koji vladaju nad zemljom,
svi će mu se pokloniti licem do zemlje. Svi će mu služiti i Sin čovječji bit
će pouzdanje njihovo. Molit će ga da ruka njegova bude milostiva
prema njima.

10.No Jehova nad duhovima tako će ih pritisnuti, da će odmah otići od

mjesta Njegove prisutnosti. Lica će im biti posramljena, i mrak će im
pasti na oči.

11.I On će ih odvesti pred anđele mučitelje, kako bi na njima bila

izvršena kazna zbog tlačenja Njegove djece i Njegovih izabranih.

12.Bit će izloženi kao javna predstava za pravednike i Njegove izabrane,

i oni će klicati nad njima jer će gnjev Jehove nad duhovima biti nad
nepravednima, a Njegov mač bit će natopljen krvlju njihovom.

13.Toga dana nastupit će spasenje za pravedne i izabrane, i otada oni

više nikada neće trebati gledati lica grešnika i nepravednika.

14.I Jehova nad duhovima prebivat će s njima, i oni će večerati sa Sinom

čovječjim. Lijegat će i ustajati [sa njim] dovijeka, u svu vječnost.

15.Pravednici i izabrani podići će svoj pogled sa zemlje, i neće više

trebati posramljeno spuštati glave svoje. Obući će slavne haljine
neraspadljivosti,

16.haljine života od Jehove nad duhovima. Te haljine nikada neće

izblijedjeti, i njihova slava nikada neće nestati pred Jehovom nad
duhovima.

344
Uzaludno kajanje kraljeva i moćnika :: Pali anđeli

POGLAVLJE ŠEZDESET i TREĆE

1.U tim će Ga danima moćnici i kraljevi koji posjeduju zemlju moliti da

barem malo odgodi svoju kaznu nad njima preko svojih anđela
mučitelja kojima će biti dovedeni. Tražit će da se poklone i obožavaju
Jehovu nad duhovima, i da Mu ispovjede svoje grijehe.

2.Oni će blagoslivljati i slaviti Jehovu nad duhovima, govoreći: “Neka je

blagoslovljen Jehova nad duhovima i Jehova nad kraljevima, Jehova nad
moćnicima i Jehova nad bogatašima, Jehova Slavni i Jehova Mudri.

3.Ti si veličanstven u svim svojim tajnama, sila je Tvoja iz naraštaja u

naraštaj i slava je Tvoja u vijeke vjekova. Duboke su tajne Tvoje i nema
im broja, a pravednost je Tvoja neizmjerna.

4.Sada shvaćamo da Tebi pripada sva slava i da trebamo blagoslivljati

Jehovu nad kraljevima – Onoga koji je Kralj nad kraljevima.”

5.I još će reći: “Hoćemo li primiti mir, kako bismo Ga mogli nastaviti
slaviti i davati Mu hvalu, i ispovijedati svoje grijehe pred slavom
Njegovom?

6.Tako čeznemo za tim da imamo samo malo mira, koji ne možemo

naći… Težimo za mirom, ali ga ne nalazimo… Svjetlost ne dolazi do očiju
naših, mrak je naše vječno prebivalište…

7.Jer nismo vjerovali u Njega, nismo dali čast imenu Jehove nad
duhovima i nismo hvalili djela Njegova, nego smo svoje nade polagali u
žezlo svojeg kraljevstva i u svoju slavu.

345
8.Zato nas u dan naše muke i nevolje On neće spasiti i neće nam dati
vremena za naše priznanje da je Gospodar naš, Jehova, istinit u svim
djelima svojim, u svim sudovima svojim i pravdi svojoj. U svojem sudu
neće imati milosti prema nama.

9.I mi, zbog djela svojih, nestajemo pred licem Njegovim, i svi su grijesi
naši izbrojeni u pravednosti.”

10.Tada će reći sami sebi: “Puni smo nepravednog dobitka, ali nas on
neće izbaviti od silaska u utrobu [ili: “od bremena”] Šeola.”

11.Nakon toga, na oči će im pasti mrak, i bit će posramljeni pred Sinom

čovječjim. Bit će uklonjeni iz njegove prisutnosti, i među njih će poslati
mač da ih pogubi pred licem njegovim.

12.Ovo je riječ Jehove nad duhovima: “Ovo su naredbe i sud koji se

odnose na moćnike, kraljeve, dostojanstvenike i sve one koji vladaju
zemljom, pred Jehovom nad duhovima.”

POGLAVLJE ŠEZDESET i ČETVRTO

1.A u jednom drugom, skrovitom mjestu, vidio sam neka druga bića.

2.I začuo sam glas anđela koji je rekao: “Ovo su anđeli koji su se spustili
na zemlju, otkrili ono što je sinovima ljudskim bilo sakriveno i uputili ih
u činjenje grijeha.”

346
Henok Noi objavljuje potop i njegovo spasenje

POGLAVLJE ŠEZDESET i PETO

1.U tim je danima Noa vidio da se cijela zemlja iskvarila i da joj se kraj
[ili: “uništenje”] približio.

2.Zato je ustao i pošao do krajeva zemaljskih, zazivajući tamo svog

pradjeda Henoka. Tri je puta, sa gorčinom u glasu, povikao: “Čuj me!
Čuj me! Čuj me!”

3.I upitao je: “Reci mi, što se to događa na zemlji? Zašto je zemlja
izmorena i potresena? Zar će i pravednik biti uništen sa
nepravednikom?”

4.Tada je na zemlji zavladala velika uskomešanost, jer začuo se

glas sa nebesa, a ja sam se poklonio licem do zemlje.

5.I Henok, moj pradjed, došao je, stao preda mnom i rekao mi: “Zašto si
me plačući zazivao s tolikom gorčinom u glasu?

6.Evo, naredba u vezi onih koji prebivaju na zemlji izašla je od Jehove.

Sve je pripremljeno za njihovo konačno uništenje, zbog toga što su
naučili sve tajne anđeoske i prihvatili nasilje protivničko [ili: “nasilje
sotonsko”], i zbog toga što su naučili moćne vještine njegove, one
najtajnije, vještine čarobnjaštva, vračanja i onih koji prave lijevane
likove svega na zemlji.

7.Naučili su i kako iz praha zemaljskog dobiti srebro i kako iz zemlje

dobiti meki metal [ili: “tekući metal”, možda živu].

347
8.Jer olovo i cink ne dobivaju se iz zemlje, kao ovi prethodni, nego
postoji [drugi] izvor iz kojeg oni izviru, a tamo stoji anđeo koji je
najistaknutiji među anđelima.”

9.Nakon toga, moj pradjed Henok, uzeo me i podigao, pa mi je rekao:

“Idi, jer sam upitao Jehovu nad duhovima u vezi ovih stvari koje
potresaju zemlju.

10.I On mi je odgovorio ‘Zbog njihovih nepravednih djela odredio sam

im sud. Zbog vračanja kojem su bili poučeni, i preko kojeg su saznali da
će zemlja i oni koji na njoj prebivaju biti uništeni, svoj im sud neću
uskratiti.’

11.Takvi se dovijeka neće pokajati, jer su otkrili ono što je bilo

sakriveno. Takvi su prokleti i bit će osuđeni. Ali tebe, sine moj, Jehova
nad duhovima dobro poznaje. Zna da ti nemaš ništa sa ovim
nedozvoljenim tajnama.

12.On je odredio da tvoje ime bude među svetima, pa će te sačuvati od

onih koji prebivaju na zemlji, i tvoje će potomstvo utvrditi u
pravednosti, i tvoj će potomak biti kralj kojem će pripadati sva čast. Tvoj
će potomak zauvijek biti izvor beskrajne pravednosti i svetosti.”

Anđeli voda čekaju

POGLAVLJE ŠEZDESET i ŠESTO

1.Nakon toga, pokazao mi je anđele mučitelje koji su se spremali

348
doći i otvoriti sve ustave voda nebeskih i sila vodenih pod zemljom,
kako bi se izvršio sud i uništili svi oni koji prebivaju na zemlji.

2.I Jehova nad duhovima izdao je svoju zapovijed anđelima koji su

stajali, da ne otvaraju ustave voda, nego da još malo čekaju. Jer to su
anđeli koji su postavljeni nad silama vodenim.

3.Tada sam otišao od Henoka.

Božje obećanje Noi :: Mjesta muke anđela i kraljeva

POGLAVLJE ŠEZDESET i SEDMO

1.Tih mi je dana došla riječ Božja, i On mi je rekao: “Noa, tvoj nasljednik,

došao je pred Mene. On je čovjek čestit [ili: “besprijekoran, neporočan,
bez mane, savršen, uzoran, iskren, čist, čestit, pošten…”], ljubazan i
pravedan.

2.Zato sada [Moji] anđeli grade drvenu građevinu, pa kada na zemlju

krenu vode, stavit ću svoju ruku nad nju i bit će sačuvana, a u njoj i
sjeme života, da zemlja ne ostane prazna [ili: “nenaseljena”].

3.Potomstvo ću njegovo utvrditi da ostane dovijeka, i raširit ću

potomstvo njegovo po svim krajevima zemaljskim, i bit će
blagoslovljeno, i veoma ću ga umnožiti po cijeloj zemlji, sve to u ime
Jehove nad duhovima.”

4.A one anđele, koji su ljude poučili nepravdi, njih će zatočiti u gorućoj
dolini koju mi je moj pradjed, Henok, već pokazao između onih planina
349
– zlatne, srebrne, željezne, planine od mekog metala [ili: “tekućeg
metala”, možda žive] i one od cinka – planina koje su na zapadu.

5.Zatim sam ugledao drugu dolinu u kojoj je vladalo veliko komešanje,

nešto kao komešanje velikih voda,

6.i kad se sve to počelo događati, kad je počeo gorjeti rastaljeni metal i
kad je započelo veliko komešanje, počeo se širiti miris sumpora koji je
dolazio iz onih voda. I ta dolina, puna anđela koji su zavodili ljudski rod
na krivi put, gorjela je pod zemljom.

7.I kroz tu dolinu tekla je plamena rijeka u kojoj su bili mučeni anđeli
koji su zavodili one koji prebivaju na zemlji.

8.No ove će vode izgledati kao vode za liječenje tijela kraljeva, moćnika,
dostojanstvenika i svih onih koji prebivaju na zemlji, ali će zapravo biti
za mučenje [njihovih] duhova. Jer požuda im je obuzela duhove, pa
neće biti mučeni u tijelu. I odrekli su se Jehove nad duhovima, pa, iako
svaki dan žive u svojim mukama, još uvijek ne vjeruju imenu Njegovom.

9.A kako budu sve više gorjeli, tako će im se i sve više mijenjati duh
njihov, dok se na kraju potpuno ne promijeni, jer pred Jehovom nad
duhovima više se neće čuti nikakva beskorisna riječ.

10.Jer sud će doći na njih zato što su se povodili za požudama tijela

svojega, a odrekli su se duha Jehovinog.

11.U tim će se danima i same te vode promijeniti. Jer kada anđeli budu
mučeni u njima, promijenit će se temperatura tih voda već kod samih
izvora, i kada oni izađu iz tih voda, izvori će se promijeniti i ohladiti.

350
12.Zatim sam začuo Mihaela koji mi je rekao: “Ovaj sud koji će primiti
ovi anđeli, samo je znak [ili: “svjedočanstvo”] kraljevima, moćnicima i
onima koji posjeduju zemlju.

13.Jer ove vode za sud mogu pomoći u liječenju tijela [anđela] i mogu
ukloniti grijehe tijela njihovih. Zato oni [kraljevi] neće moći vjerovati da
bi se te vode mogle promijeniti i postati vatra koja vječno gori.”

POGLAVLJE ŠEZDESET i OSMO

1.Nakon toga me je moj pradjed Henok uputio u sve tajne koje je

zapisao u svojoj knjizi Priča, koje su mu bile dane, a koje je on sabrao i
zapisao u knjigu Priča.

2.I tog je dana Mihael odgovorio Rafaelu, rekavši mu: “Strahota Suda
plaši čak i mene, jer Sud tim anđelima bit će sakriven u tajnosti. Tko
može opstati pred ovim strogim Sudom, a da ne iščezne [ili: “da se ne
rastopi”]?”

3.Zatim je nastavio i rekao Rafaelu: “Tko je taj čije se srce neće smekšati
zbog ovih stvari, i čije se uzde neće opustiti zbog riječi ovog Suda koji
dolazi na njih i na one koji su ih slijedili?”

4.A dok su stajali pred Jehovom nad duhovima, sveti Mihael opet je
rekao Rafaelu: “Ja nipošto pred Jehovom nad duhovima neću biti na
njihovoj strani, jer oni su ražalostili Jehovu nad duhovima ponašajući se
kao da su Bogovi.

5.Zato će sve ono što je bilo sakriveno, zauvijek biti nad njima. Nijedan
drugi anđeo ili čovjek neće više imati ovakav sud, ali za njih će taj Sud
trajati dovijeka, u svu vječnost.”

351
Imena i zaduženja protivničkih [sotonskih] anđela :: Tajni zavjet
POGLAVLJE ŠEZDESET i DEVETO

1.Nakon tog strašnog Suda, strah će im se uvući u kosti zbog stvari koje
su pokazali onima koji prebivaju na zemlji.

2.A ovo su imena tih anđela: prvi od njih je Semjaza, drugi Artakifa, treći
je Armen, četvrti Kokabijel, peti [Turajel], šesti Rumijal, sedmi Danel,
osmi [Nekajel], deveti Barakijel, deseti Azazel, jedanaesti Armaros,
dvanaesti Batarel, trinaesti [Busasejal], četrnaesti Hananel, petnaesti
[Turel], a šesnaesti Simapesijel, sedamnaesti Jetrejel, osamnaesti
Tumajel, devetnaesti Tarijel, dvadeseti [Rumajel], a dvadeset i prvi
[Azazel].

3.A ovo su imena zapovjednika njihovih, njihovih stotnika, pedesetnika i

desetnika:

4.Prvom je ime Jekon. To je onaj koji je zaveo sve sinove Božje tako što
ih je namamio dolje na zemlju, pokazavši im kćeri ljudske.

5.Drugi je nazvan Azbejel. On je svetim sinovima Božjim davao zle

savjete, pa su uprljali svoja tijela sa kćerima ljudskim.

6.A treći je nazvan Gadrejel. On je sinovima ljudskim pokazao sve

grijehe koji za sobom povlače smrt, a zaveo je i Evu. Usto je i sinove
ljudske poučio tome kako izrađivati smrtonosno oružje, štitove i
metalne oklope, mačeve za borbu i sve vrste smrtonosnih oružja otkrio
je sinovima ljudskim.

7.Od njega [ili: “iz njegove ruke”] su naučili boriti se protiv onih koji
prebivaju na zemlji, od toga dana, pa do danas.

352
8.Četvrti je bio nazvan Penemujel. On je sinove ljudske poučio o
gorkom i slatkom i otkrio im je sve tajne njihove mudrosti.

9.A poučio ih je i pisanju tintom po papiru, pa su mnogi postali grešnici,

oduvijek i dovijeka, do današnjeg dana.

10.Jer ljudi nisu stvoreni sa takvom svrhom, da bi jedni drugima

potvrđivali svoje povjerenje pisaljkama sa tintom,

11.nego su stvoreni baš kao i anđeli i zato su trebali ostati čisti i

pravedni. Tada ih smrt, koja sve uništava, ne bi mogla dotaknuti. Ali
zbog ove spoznaje sada ginu, a time i mene žaloste.

12. Peti je bio nazvan Kasdejal. On je sinovima ljudskim pokazao sve zle
načine ubijanja, koje su znali duhovi i demoni, i to kako ubiti zametak u
maternici i time prekinuti trudnoću, kako oduzeti bilo kakav život [ili:
“dušu”], kako ubijati poput zmije, kako ubijati iz noćne zasjede, kao što
to čini sin Zmije nazvan Tabajalet.

13.A ovo je zaduženje Kasbajela, posrednika zavjeta nazvanog Beka,

koji je sklapao sa svecima dok je još prebivao na visini, u slavi.

14.Ovaj je anđeo tražio od Mihaela da mu otkrije SAKRIVENO! ime,

kako bi ga mogli spominjati u zavjetu, i time zavjet sa onima koji su
sinovima ljudskim otkrivali tajne, mogao učiniti čvršćim.

15.Bio je to čvrst zavjet, čvrst i jak zavjet. Zavjetom nazvanim Akaja čak
je htio zavjetovati i ruke Mihaelove.

16.To su tajne ovih zavjeta koji su ih sve zajedno čvrsto vezali. Jer i sve
je na nebesima zastalo kad je bio stvoren svijet, i tako je u svu vječnost.

353
17.Tako je cijela zemlja bila utemeljena na vodama, i iz tajnih prolaza
kroz planine tekle su prekrasne vode, od stvaranja svijeta, pa u svu
vječnost.

18.Ovim zavjetom stvorena su i mora, a [kao njihov temelj] postavio je

pijesak morski, i neće ga [pijeska] nestati, kao što ga nije nestalo od
stvaranja svijeta, tako neće ni u svu vječnost.

19.Tim su zavjetom utvrđene i dubine, i neće se pomaknuti ni

uskomešati u vijeke vjekova.

20.Tim se zavjetom nadopunjuju i uloge Sunca i Mjeseca, pa oduvijek i

zauvijek ne skreću sa svog puta.

21.Tim zavjetom i zvijezde izvršavaju svoje zadatke, a On ih sve zove po

imenu, i one Mu se odazivaju, oduvijek i zauvijek.

22.Sve je to kao gibanje duhova vode, i duhova vjetra, povjetaraca i

njihovih ishodišta na sve četiri strane.

23.Oni čuvaju glasove grmljavine i svjetlo munja. Čuvaju i riznice leda

[ili: “tuče”] i riznice mraza [ili: “inja”], riznice izmaglice i riznice kiše i
rose.

24.Sva ta djela stvaranja vjeruju i daju hvalu Jehovi nad duhovima, slave
Ga svom svojom snagom, i svaka vrsta hvale za njih znači život [ili:
“njihova je hrana”]. Zato hvale, slave i veličaju ime Jehove nad
duhovima dovijeka, u svu vječnost.

25.Zavjet koji ih okuplja moćan je, njime su sačuvani oni i sve staze
kojima oni idu, i putovi njihovi sačuvani su od uništenja.

354
26.I velika je radost zavladala među njima, dok su [Ga] blagoslivljali,
slavili i veličali, jer im je bilo otkriveno ime Sina čovječjega.

27.A on je sjeo na svoje slavno prijestolje. I sudske ovlasti bile su dane

Sinu čovječjem, pa je odmah sa lica zemlje uklonio sve grešnike i one
koji su svijet zavodili na put grijeha.

28.Svezat će ih u lance i zatočiti ih sve zajedno na jednom mjestu, a sva

djela njihova izbrisat će s lica zemlje.

29.I otada, pa nadalje na zemlji neće biti više ničega što bi je iskvarilo,
jer će se pojaviti Sin čovječji i sjest će na svoje slavno prijestolje. Sve zlo
nestat će pred licem njegovim, a riječ će se njegova dobro utvrditi u
snazi Jehove nad duhovima. Bila je ovo Henokova treća priča.

Henokov konačni premještaj

POGLAVLJE SEDAMDESETO

1.Nakon svih ovih događaja, već za vrijeme Henokovog života, od svih

drugih koji prebivaju na zemlji, o njegovom [Henokovom] se imenu
počelo govoriti i na visini, u prisutnosti Sina čovječjega i Jehove nad
duhovima.

2.Zato su ga podigli iznad zemlje u kočiji koju pokreće duh, i njegovo se

ime više nije našlo među njima [na zemlji].

3.A od tog dana, pa nadalje, više me se nije moglo naći među njima
[onima na zemlji], jer me namjestio između dva vjetra – onog koji mi
puše sprijeda [istočnog] i slijeva [sjevernog] [izraz “vjetar” ovdje se

355
odnosi samo na strane svijeta], tamo gdje su anđeli mjerili sa mjernim
užetom mjesto za mene, izabrane i pravedne.

4.Tamo sam vidio i sve patrijarhe, pravednike koji od samog početka

prebivaju u tom mjestu.

Dva prijašnja Henokova viđenja

POGLAVLJE SEDAMDESET i PRVO

1.A nakon svega toga, moj je duh bio premješten i podigao se na

nebesa, i tamo sam vidio svete sinove Božje. A oni su hodali između
plamenova vatre. Odjeća im je bila bijela, a lica njihova bila su sjajna
poput snijega.

2.I ugledao sam dvije vatrene bujice, a svjetlost te vatre sjala je plavo
kao kamen hijacint, pa sam se poklonio licem do zemlje pred Jehovom
nad duhovima.

3.A anđeo Mihael, jedan od arhanđela, uhvatio mi je desnicu i podigao

me, pa me odveo do svih tajni i pokazao mi sve tajne pravednosti.

4.Pokazao mi je i sve tajne krajeva nebeskih, sve riznice svih zvijezda

nebeskih, dok su one prolazile pred svecima.

5.Prenio je moj duh na nebesa nad nebesima, i tamo sam vidio neku
građevinu izgrađenu od kristala, a između tih kristala bili su plameni
jezici žive vatre.

356
6.I duh je moj vidio vatreni obruč koji je okruživao cijelu tu građevinu, a
na sve četiri strane tekla je bujica puna žive vatre, i sve je to okruživalo
onu građevinu.

7.A svuda naokolo stajali su serafi, kerubi i ofani. To su oni koji

neumorno [ili: “oni koji ne spavaju dok”] štite Njegovo slavno
prijestolje.

8.Vidio sam i mnoštvo anđela kojem nema broja. Tisuću tisuća i

mirijadu mirijada okruživalo je onu građevinu. A Mihael, Rafael,
Gabrijel, Penuel i svi sveti anđeli koji su gore na nebesima, ulazili su i
izlazili iz te građevine.

9.I izašli su iz te građevine – Mihael, Gabrijel, Rafael i Penuel i mnoštva

svetih anđela kojima nema broja.

10.A sa njima je bio i Pradavni, kojem je kosa bila kao čista vuna, a
odjeća neopisivo sjajna.

11.I poklonio sam mu se licem do zemlje, a tijelo mi je odjednom

izgubilo snagu [ili: “opustilo se”] i duh mi se promijenio. I povikao sam
jakim glasom: “Neka je svet Onaj koji ljudima daje duh snage! Dostojan
je da ga blagoslivljam, slavim i veličam!”

12.I taj blagoslov, koji je izašao iz mojih usta, bio je ugodan

Pradavnome.

13.I Pradavni je došao do mene, zajedno sa Mihaelom, Gabrijelom,

Rafaelom, Penuelom, i sa tisućama i mirijadama anđela svojih kojima
nema broja.

14.Tada je anđeo [vjerojatno Mihael] došao do mene, pozdravio me

svojim glasom, pa mi rekao: “Ti, sine čovječji, koji si rođen u

357
pravednosti, i nad kojim pravednost počiva, znaj da se pravednost
Pradavnoga neće odvojiti od tebe.”

15.I još mi je rekao: “On želi da mir bude s tobom [hebrejski: “Šalom-
Lak” = “Mir s tobom!”; uobičajeni hebrejski pozdrav], u ime svijeta koji
dolazi. Jer iz ovog mjesta još od stvaranja svijeta izvire mir, a tako će i
biti zauvijek i dovijeka i u svu vječnost.

16.I svi koji budu hodili stazama kojima hodiš ti – stazama pravednosti –
sa tobom će vječno prebivati i primiti nasljedstvo koje ćeš i ti primiti.
Nikada se neće odvojiti od tebe, bit ćete u zajedništvu zauvijek i
dovijeka i u svu vječnost.

17.A svi ćete zajedno dugo živjeti sa Sinom čovječjim, vi pravednici koji
ćete imati mir i staze svoje u pravednosti. Sve će vam se to dati u ime
Jehove nad duhovima, dovijeka i u sve vjekove.”

ČETVRTI DIO

Poglavlja 72 – 82

Otkrivanje tajni nebeskih tijela.

Astronomija. Računanje solarnih i lunarnih ciklusa. Nered koji će se

događati među nebeskim tijelima u vremenu posljednjih dana zlih ljudi
na zemlji.

358
Sunce

POGLAVLJE SEDAMDESET i DRUGO

1.Knjiga o putanjama nebeskih svjetlila i njihovim zadaćama u skladu sa

time kojem redu [doslovno: “obitelji”] pripadaju, o njihovoj vlasti i
razdobljima u skladu sa imenom koje im je dodijeljeno prema mjestu
njihove pojave [doslovno: “rođenja”], i u skladu sa njihovim mjesecima
koje mi je pokazao Urijel, sveti anđeo koji je bio sa mnom i njihov vođa.
On mi je pokazao i sve zakone koji njima upravljaju, upravo onakvima
kakvi oni jesu, zakone koji će njima upravljati svih godina postojanja
svijeta – sve do ponovnog stvaranja koje će, kada se dovrši, trajati
vječno.

2.A ovo je prvi zakon nebeskih svjetlila: svjetlilo Sunce izlazi kroz istočne
otvore nebesa, a njegov je zalazak u zapadnim otvorima nebesa.

3.Zatim sam vidio šest otvora kroz koje Sunce izlazi i šest otvora u koje
Sunce zalazi, a kroz te otvore izlazi i zalazi i Mjesec, zajedno sa onima
koji vode sve zvijezde i onima koji su od njih vođeni. Šest je otvora na
istoku, a šest na zapadu, i svaki od njih prati točno ustaljeni redoslijed.
A mnogo je otvora bilo i slijeva i zdesna [odnosno: “na sjeveru i jugu”].

4.I najprije je bilo utvrđeno veliko svjetlilo, nazvano Sunce, a njegov je

krug [ili: “opseg”], krug nebeski. Ono je u potpunosti ispunjeno svjetlom
i vatrom koja grije.

5.Kočiju [doslovno: “kočije”] kojom ono putuje pokreću vjetrovi, pa

tako Sunce zalazi s nebesa i preko [ili: “ispod”] sjevera se vraća kako bi

359
ponovno došlo na istok. Ono je tako vođeno da opet ponovno dolazi do
pravog otvora, kako bi ponovno sjalo sa nebesa.

6.Na taj način ono prvog mjeseca [odnosno: “mjeseca Abiba” ili
“Nisana”, koji odgovara drugoj polovici ožujka i prvoj polovici travnja]
izlazi kroz veliki otvor, četvrti otvor od onih šest na istoku.

7.A u tom je četvrtom otvoru, kroz koji Sunce izlazi u prvom mjesecu,
dvanaest prozora, kroz koje u određenom razdoblju, kada su otvoreni,
izlazi vatra.

8.Kada Sunce izlazi na nebu, ono trideset jutara zaredom izlazi kroz taj
četvrti otvor, a zalazi točno u četvrti otvor na zapadu nebesa.

9.I tijekom tog razdoblja dani svakim danom postaju sve dulji, a noći
svakom noći sve kraće, i tako do tridesetog jutra.

10.I toga dana dan bude za dva dijela [ili: “za jednu devetinu”] dulji od
noći, jer dan traje deset dijelova, a noć osam dijelova.

11.I tako Sunce opet izlazi iz četvrtog otvora, pa zalazi u četvrti otvor, a
sljedećih trideset dana izlazi kroz peti otvor na istoku. Izlazi iz njega i
zalazi u peti otvor.

12.Od toga dana dan postaje za dva dijela dulji od uobičajenog, pa traje
jedanaest dijelova, a noć postaje dva dijela kraća, pa traje sedam
dijelova.

13.Zatim se vraća na istok i dolazi do šestog otvora, pa onda trideset i

jedno jutro izlazi i zalazi kroz šesti otvor, jer to je takav otvor.

14.Toga dana dan postaje dulji od noći, postaje dvostruko dulji od noći,
jer dan traje dvanaest dijelova, a noć je kraća i traje svega šest dijelova.

360
15.Sunce tada počinje skraćivati dan, a produljivati noć, te se ponovno
vraća na istok i izlazi kroz šesti otvor, i opet sljedećih trideset jutara
izlazi i zalazi kroz šesti otvor.

16.A kada se navrši tih trideset jutara, dan se skraćuje točno za jedan
dio, pa traje jedanaest dijelova, a noć sedam.

17.I Sunce tada iz šestog otvora u koji je zašlo ode do petog otvora kroz
koji izlazi sljedećih trideset jutara i zalazi u peti otvor na zapadu.

18.Toga dana dan je kraći za dva dijela od svojeg najduljeg trajanja, pa

traje deset dijelova, a noć traje osam dijelova.

19.Tog dana Sunce još izlazi iz petog otvora i zalazi u peti otvor, ali
sljedećeg jutra izlazi iz četvrtog otvora. Tako ono trideset i jedno jutro
izlazi i zalazi kroz četvrti otvor, jer to je takav otvor.

20.Toga se dana duljina dana i noći izjednačuju, pa noć traje devet

dijelova i dan traje devet dijelova.

21.Zatim, kada zađe u taj zapadni otvor, Sunce se vraća kroz treći otvor
na istoku, pa sljedećih trideset jutara izlazi i zalazi kroz treći otvor i
zalazi u treći otvor na zapadu.

22.Od toga dana noći postaju dulje od dana. Svaka je noć sve dulja, a
svaki je dan sve kraći – i tako sve do tridesetog jutra. Tada noć traje
točno deset dijelova, a dan osam dijelova.

23.I tada Sunce izađe iz trećeg otvora i zađe u treći otvor, a sljedećih
trideset dana izlazi iz drugog otvora na istoku, a tako i zalazi u drugi
otvor na zapadu nebesa.

24.Toga dana noć traje jedanaest dijelova, a dan sedam dijelova.

361
25.Još toga dana, Sunce izađe iz drugog otvora i zađe u drugi otvor na
zapadu, a onda se vraća na istok, do prvog otvora, pa tako trideset i
jedno jutro izlazi iz prvog otvora na istoku i zalazi u prvi otvor na zapadu
nebesa.

26.Toga dana noć postaje dulja, pa je dvostruko dulja od dana. Noć tada
traje dvanaest dijelova, a dan svega šest dijelova.

27.Tada se Sunce okreće i opet se vraća na svoju staru putanju, pa

ponovno sljedećih trideset jutara izlazi iz istog otvora i zalazi u
nasuprotni otvor na zapadu.

28.Te noći noć traje dva dijela dulje od svoje uobičajene duljine,
odnosno jedanaest dijelova, a dan traje sedam dijelova.

29.Nakon toga, Sunce se vraća i trideset dana izlazi iz drugog otvora na

istoku, kao što mu je određeno, tako izlazi i zalazi.

30.Toga dana, noć se opet skraćuje, pa traje deset dijelova, a dan osam
dijelova.

31.Još toga dana, Sunce izađe iz tog otvora i zađe na zapadu, a potom
se vraća na istok i trideset i jedno jutro izlazi iz trećeg otvora i zalazi na
zapadu nebesa.

32.Toga dana noć se opet skraćuje, pa traje devet dijelova, a i dan traje
devet dijelova. Duljina noći jednaka je duljini dana, i toga dana navrši se
točno jedna [lunarna] godina duga tri stotine šezdeset i četiri dana.

33.Duljina dana i noći i kratkoća dana i noći – sve su te razlike zbog

putanje Sunca.

362
34.Tako ono svojom putanjom produljuje duljinu dana, a duljinu noći
skraćuje.

35.Ovo je zakon putanje [ili: “ekliptike”] Sunca, i zakon njegovih

zalazaka i povrataka, jer kroz svaki otvor prođe šezdeset puta. Ovo je
zakon velikog [ili: “vječnog”] svjetlila nebeskog, koje se zove Sunce, a
tako će se zvati dovijeka i svu vječnost.

36.A to što se uzdiže, to veliko svjetlilo nazvano je u skladu sa svojom

pojavom, kao što je Jehova zapovjedio.

37.I dok se uzdiže, pa zalazi, nikada ne posustaje niti se umara. Dan i

noć kreće se u svojoj kočiji, a svjetlost mu je sedam puta jača od
svjetlosti Mjeseca, iako su po veličini [gledano sa Zemlje] jednaki.

POGLAVLJE SEDAMDESET i TREĆE

1.Nakon ovog zakona, bio mi je pokazan drugi zakon, zakon koji upravlja
manjim svjetlilom, nazvanim Mjesec.

2.I njegov je krug [ili: “opseg”], krug nebeski, i njegovu kočiju pokreće
vjetar, a svjetlost prima na mjeru [ili: “u određenoj mjeri”].

3.On izlazi i zalazi svakog mjeseca, i dani su mu kao dani Sunca, a

svjetlost [punog] Mjeseca sedam je puta slabija od svjetlosti Sunca.

4.I tako on izlazi. Tridesetog jutra pojavljuje se na istoku, i tog

dana postaje vidljiv, tako da ga možeš vidjeti. On tada, zajedno sa

Suncem, izlazi kroz otvor kroz koji izlazi i Sunce.

363
5.Svaka polovica Mjeseca podijeljena je na sedam dijelova, i tada mu je
gotovo cijeli krug prazan i neosvijetljen, osim one jedne sedmine
polovice, odnosno četrnaestog dijela njegove ukupne svjetlosti.

6.A kada se osvijetli tih sedam dijelova na jednoj njegovoj polovici, tada
Mjesec svijetli sa pola snage svoje pune svjetlosti, a sljedećeg dana
svijetli cijela polovica i još jedna sedmina na drugoj polovici.

7.I tako zalazi zajedno sa Suncem, i kada Sunce izlazi i Mjesec izlazi sa
njime, dok ne zasvijetli sa pola snage svoje svjetlosti. U noći pojave
Mjeseca, on zalazi zajedno sa Suncem i te noći nije vidljivo ni njegovih
četrnaest dijelova, ni polovica ijednog dijela.

8.Tog dana osvijetljena mu je točno jedna sedmina njegove polovice, a s

vremenom sve više kasni za izlaskom Sunca, pa mu je preostalih
trinaest dijelova sve svjetlije [ili: “vidljivije noću”].

POGLAVLJE SEDAMDESET i ČETVRTO

1.Zatim sam vidio drugu uredbu, zakon koji upravlja okretanjem [ili:
“revolucijom”] Mjeseca oko Zemlje.

2.Sve mi je to pokazao Urijel, sveti anđeo koji upravlja svima njima,

pokazao mi je i njihove položaje, a ja sam sve to zapisao, kao što mi je
on sve pokazao. Zabilježio sam sve Mjesečeve mijene, kako su mi bile
prikazane, i snagu njihove svjetlosti do navršavanja petnaest dana.

3.I u sedam pojedinačnih faza, obasjaju ga sva njegova svjetla na istoku,

a u sedam pojedinačnih faza, zamrače se sva njegova svjetla na zapadu.

364
4.A u određenim mjesecima, on mijenja svoju uredbu, pa ima svoju
neovisnu putanju.

5.U dva mjeseca godišnje Mjesec zalazi zajedno sa Suncem – onda kada
je u dva središnja otvora – u trećem i četvrtom.

6.Jedna mijena traje sedam dana, pa se opet okreće i vraća kroz otvor iz
kojeg izlazi Sunce i ispunjava sva svoja svjetla. Onda opet odstupa od
putanje Sunca, pa osmog dana odlazi u šesti otvor kroz koji Sunce
počinje svoju putanju.

7.A kada Sunce izlazi kroz četvrti otvor, Mjesec ga prati sedam dana, sve
dok ne pređe u peti otvor, pa se nakon sedam dana ponovno vrati
četvrti otvor, kada ga potpuno obasjaju sva njegova svjetla. Zatim
ponovno odstupa, i osmog dana ulazi u prvi otvor.

8.Nakon sedam dana, ponovno se vraća u četvrti otvor, otvor kroz koji
izlazi Sunce.

9.Tako sam vidio sve njihove položaje – kako Mjesec izlazi i kako Sunce
zalazi u tim danima.

10.Ako se skupa zbroji pet godina, tada Sunce ima višak od trideset
dana, jer svake mu godine, od tih pet godina, pripadne šest dana, jer
svaka [lunarna] godina ima tri stotine šezdeset i četiri dana.

11.I višak od Sunca i zvijezda iznosi šest dana, a šest dana svake godine
u pet godina, čini ukupni višak od trideset dana, pa Mjesec kasni za
Suncem i [ostalim] zvijezdama ukupno trideset dana.

12.Godine određene putanjom Mjeseca i zvijezdama savršeno su točne,

pa one ne zaostaju za svojim položajima niti jedan jedini dan, u svu

365
vječnost. One završavaju u savršenoj pravdi, nakon tri stotine šezdeset i
četiri dana.

13.U tri godine ima tisuću devedeset i dva dana, a u pet godina ima
tisuću osam stotina i dvadeset dana, tako da u osam godina ima dvije
tisuće devet stotina i dvanaest dana.

14.A budući da Mjesec zapravo u tri godine nabroji tisuću šezdeset i dva
dana, on u pet godina kasni pedeset dana. I kada prođe pet godina
[tisuću osam stotina i dvadeset dana], on će nabrojiti samo tisuću
sedam stotina i sedamdeset dana, koje treba pribrojiti onih tisuću
šezdeset i dva dana.

15. Tada u pet godina ima tisuću sedam stotina i sedamdeset dana, pa
to za Mjesec znači da će u osam godina nabrojiti dvije tisuće osam
stotina trideset i dva dana.

16. Tako u osam godina Mjesec zaostaje ukupno osamdeset dana.

17. I godina završava točno u skladu sa njihovim postajama i postajama

Sunca, koje tijekom trideset dana izlazi i zalazi kroz iste otvore.

POGLAVLJE SEDAMDESET i PETO

1. A vođe svih poglavara njihovih zapovjednika [doslovno: “tisućnika”],

postavljeni nad svim djelima stvaranja i zvijezdama, upravljali su sa
četiri dodatna dana, jer to je, između ostalog bilo njihovo zaduženje.
Tako je određeno brojanje dana u godini i oni su brinuli za to da se
svake godine dodaju ova četiri dana.

366
2. A budući da to ne poznaju, ljudi su skloni pogreškama [u računanju],
jer ta svjetlila uistinu vrše službu prema svojim postajama, jedno na
prvom otvoru, drugo na trećem otvoru nebeskom, četvrto na četvrtom
otvoru, peto na šestom otvoru, pa se svaka godina navrši točno kada joj
je vrijeme, nakon [što Sunce prođe] tri stotine šezdeset i četiri postaje.

3. Jer mi je anđeo Urijel, kojeg je Jehova Slavni postavio nad svim

svjetlilima nebeskim, pokazao znakove, vremena, godine i dane koji
određuju vrijeme na nebesima i na svijetu [ili: “na Zemlji”]. Ona [ta
svjetlila] vladaju na nebesima, ali se mogu vidjeti sa Zemlje i ovdje služe
kao vodilja za dane i noći [ili: “za brojanje dana i noći”]. To su Sunce,
Mjesec i sva druga djela stvaranja koja za to služe, a kreću se u svojim
kočijama nebeskim.

4. Urijel mi je nakon toga pokazao dvanaest otvora, koji su bili na

putanji [ili: “opsegu”] Sunčeve nebeske kočije, kroz koje su prolazile
zrake Sunca, a kroz njih se, kada su otvoreni u svoje određeno vrijeme, i
toplina rasprostirala Zemljom.

5. A drugi su [otvori] bili za vjetrove i duh rose, i oni stoje otvoreni na

krajevima nebeskim.

6. Jer kroz svih tih dvanaest otvora nebeskih, koji su na krajevima

Zemlje, prolaze Sunce, Mjesec, zvijezde i sva nebeska djela stvaranja sa
istoka i sa zapada.

7. Još je mnogo prozora bilo otvoreno slijeva i zdesna ovih [dvanaest]

prethodnih, a kroz jedan je isijavala toplina. Bilo je to u njegovo
određeno vrijeme, kao što je to bilo i sa onima prethodnima, kroz koje
su prolazile zvijezde, kao što im je On svima zapovjedio i postavio ih,
svaku prema njenom broju.

367
8. I vidio sam nebesku kočiju kako juri nad svijetom, iznad otvora kojima
prolaze zvijezde koje nikada ne zalaze.

9. I jedna od njih veća je [ili: “važnija”] od svih ostalih, a to je ona prema

kojoj se određuju smjerovi na cijelom svijetu [vjerojatno se misli na
zvijezdu “Sjevernjaču”, čiju je ulogu u vrijeme Henoka imala alfa
zvijezda u zviježđu Zmaja, a danas je ima alfa zvijezda u zviježđu Malog
medvjeda].

Dvanaest prozora i njihovi otvori

POGLAVLJE SEDAMDESET i ŠESTO

1. A na krajevima zemlje, na sve četiri strane nebeske, vidio sam

dvanaest otvorenih otvora iz kojih su na zemlju puhali vjetrovi.

2. Tri su bila otvorena s prednje strane [ili: “na istoku”] nebesa, a tri na
zapadu [doslovno: “na zalasku”]. Tri su bila s desne [ili: “južne”] strane
nebesa, a tri s lijeve [ili: “sjeverne”].

3. Tako su prva tri oni koji su na istoku, druga tri su na sjeveru, a nakon
tih, tri su na jugu i tri na zapadu.

4. Kroz četiri od njih [kroz one srednje na svakoj strani] pušu vjetrovi
blagostanja [ili: “mira”] i blagoslova, a kroz drugih osam pušu razorni
vjetrovi osude, a kada oni pušu, donose uništenje na cijelu zemlju, na
njene vode i na sve koji prebivaju na njoj i u vodama njezinim.

368
5. Prvi od vjetrova iz tih otvora, nazvan “istočni vjetar”, puše iz otvora
koji je na istoku, a bliži je jugu. Taj vjetar donosi pustoš, sušu, vrućinu i
uništenje.

6. Kroz drugi otvor, onaj središnji, puše ugodan vjetar koji donosi kišu,
plodnost, blagostanje i rosu koja natapa zemlju. A kroz treći otvor, onaj
koji leži bliže sjeveru, dolaze hladnoća i suša.

7. Nakon njih slijede vjetrovi južnih otvora. Kroz prvi od njih, onaj koji je
bliži istoku, dolazi vrući vjetar.

8. Kroz srednji puše vjetar ugodnog mirisa, a donosi kišu, blagostanje i

zdravlje [ili: “mir i život”].

9. A kroz treći od njih, onaj koji je bliži zapadu, puše vjetar koji donosi
rosu, kišu, pošast skakavaca i pustoš.

10. Zatim slijede sjeverni vjetrovi [etiopski prevoditelj ove vjetrove

naziva morskim vjetrovima, budući da je njemu u Etiopiji na sjeveru
Sredozemno more]. Iz sedmog otvora na sjeveru, onog koji je bliži
istoku, dolaze rosa, kiša, pošast skakavaca i pustoš.

11. A iz srednjeg otvora, upravo iz tog srednjeg, dolaze zdravlje [ili:

“život”], kišni pljusak, blagostanje i rosa koja natapa zemlju. A kroz treći
otvor, onaj koji je bliži zapadu, dolaze oblaci, mraz, snijeg, kiša, rosa i
pošast skakavaca.

12. Nakon svih ovih, tu su i vjetrovi zapada. Kroz zapadni otvor, onaj
koji je bliži sjeveru, dolaze rosa, mraz, hladnoća, snijeg i inje.

13. A kroz srednji otvor dolaze rosa koja natapa zemlju, kiša,
blagostanje i blagoslov. A kroz zadnji od svih otvora, onaj koji je bliži
jugu, dolaze pustoš, suša, žega i uništenje.

369
14. To je svih dvanaest otvora koji su na četiri strane nebeske, ovdje su
svi nabrojeni. I zato sam sada sve zakone koji upravljaju njihovim
vjetrovima, vjetrovima koji zemlji donose nevolje i blagostanje, pokazao
i tebi, sine moj Metušalah.

Četiri strane svijeta :: Sedam planina :: Sedam rijeka :: Itd.

POGLAVLJE SEDAMDESET i SEDMO

1. Prva strana [doslovno: “vjetar”] svijeta nazvana je istok [hebrejski:

“Kedem” = “Ispred”], jer je prva. Druga je nazvana jug [hebrejski: “Neg-
Eb” = “Gorjeti od žeđi”], jer tamo Najviši silazi na zemlju, tamo je mjesto
posebne prisutnosti Blagoslovljenoga.

2. A ime zapadne strane još je i “zalazak” [hebrejski: “Ma-Arav” =

“Zalazak”], jer tamo idu sva svjetlila nebeska i tamo zalaze.

3. Treća je strana nazvana sjever, i ona je podijeljena na tri dijela. U

prvom je dijelu bilo prebivalište čovjeka. U drugom su mora puna vode,
bezdani, šume i rijeke, tama i crni oblaci. A u trećem je dijelu Vrt
Pravednosti.

4. I ugledao sam sedam visokih planina, viših od svih drugih planina na

zemlji. Na njima je mraz zimski, preko njih prelaze dani, razdoblja i
godine.

5. Ugledao sam i sedam rijeka, većih od svih drugih rijeka koje teku
zemljom. Vode jedne od njih [nesumnjivo je riječ o rijeci Nilu], one koja
izvire daleko na jugu, teku u Veliko more [naziv “Veliko more” odnosi se

370
na Sredozemno more, a autor pod tim zemljopisnim pojmom očito
podrazumijeva i Crno more, ali i Kaspijsko i Aralsko jezero].

6. A vode druge dvije rijeke [riječ je o rijekama Eufratu i Tigrisu] izviru

na sjeveru i teku na istok, u Eritrejsko more [hebrejski: “Jam- Suf” =
“More trske”; grčki: “Erythra Thalassa” = “Crveno more”; naziv se
odnosi na Crveno more, a autor pod tim zemljopisnim pojmom
podrazumijeva cijeli današnji Indijski ocean].

7. Preostale četiri rijeke izviru s druge strane, na sjeveru i istoku, a vode

im teku u neka druga [ili: “njihova vlastita”] mora. Dvije od njih [riječ je
o rijekama Indu i Gangesu] ulijevaju se u Eritrejsko more, a druge dvije
rijeke [riječ je o rijekama Amu Darji i Sir Darji] teku u Veliko more
[dodatak: “ali će na kraju iščeznuti u pustinji”].

8. A vidio sam i sedam velikih otoka. Dva su otoka bila na kopnu [ili: “u
kopnenim vodama”], a pet je otoka bilo u Velikom moru [vjerojatno je
riječ o velikim otocima Sredozemlja: Cipru, Kreti, Siciliji, Sardiniji i
Korzici].

Sunce i Mjesec :: Rast i smanjivanje Mjeseca

POGLAVLJE SEDAMDESET i OSMO

1. A ovo su imena Sunca: prvo je Heres, a drugo Tomas.

2. A Mjesec ima četiri imena: prvo je Asonija, drugo Lebna, treće

Benaza, a četvrto Ereja.

371
3. To su dva velika svjetlila, a njihov je krug [ili: “opseg”], krug nebeski, i
krugovi [ili: “opsezi”] su im jednaki [gledano sa Zemlje].

4. A u Sunčevom krugu ima sedam puta više svjetlosti nego što je ima u
Mjesečevom. Jer Mjesec prima samo ograničenu mjeru svjetlosti, a to
je sedmi dio svjetlosti Sunca.

5. I oboje zalaze i odlaze u zapadne otvore, a svojim kretanjem [ili:

“revolucijom”] putuju ispod sjevera, pa ponovno izlaze kroz otvore koji
su na istočnoj strani nebesa.

6. A kada Mjesec počinje izlaziti, na nebu se pojavljuje samo njegov

četrnaesti dio. Tek četrnaestog dana njegova svjetlost postaje puna.

7. Petnaest dijelova svoje svjetlosti on poprimi tek petnaestog dana,

kada mu je svjetlost puna, u skladu sa oznakom godine, jer tada svijetli
njegovih petnaest dijelova. Tako Mjesec raste, pa svijetli čak i više od
svojih četrnaest dijelova [svjetlosti].

8. A kada se smanjuje, prvog mu se dana oduzme četrnaesti dio

svjetlosti, pa svijetli samo četrnaest dijelova, drugog dana trinaest
dijelova svjetlosti, trećeg dana dvanaest, četvrtog jedanaest, petog
deset, šestog devet, sedmog osam, osmog sedam, devetog šest,
desetog pet, jedanaestog četiri, dvanaestog tri, trinaestog dva,
četrnaestog polovica sedmog dijela, a petnaestog dana nestane i
posljednji djelić njegove svjetlosti.

9. [Ispravljeno:] Tako ponekad mjesec ima trideset dana, a nekad samo

dvadeset i devet.

372
10. Urijel mi je zatim pokazao još jedan zakon – zakon koji upravlja
prenošenjem svjetlosti do Mjeseca, jer njemu je potrebna svjetlost koja
dolazi sa Sunca.

11. Tijekom razdoblja u kojem Mjesec raste u svojoj svjetlosti, on tih

četrnaest dana sam na sebe privlači svjetlost Sunca, koje mu stoji
nasuprot. I kako on sve više biva osvijetljen, tako postaje sve više vidljiv
na nebu, dok ne postane pun svjetlosti.

12. Prvog ga se dana naziva “mladi Mjesec” [hebrejski: “Hodeš”; grčki:

“Neomenia”; oba izraza doslovno znače “mladi Mjesec”], jer tog dana
tek počinje rasti u svjetlosti.

13. Pun postaje točno onog dana kada Sunce zalazi na zapadu, a kada
počne noć, on izlazi na istoku, pa onda svijetli cijelu noć, sve dok Sunce
ponovno ne izađe i ne nadjača njegovu svjetlost.

14. A na isti način kako raste, tako se opet počinje smanjivati, pa se

postepeno smanjuje sve do kraja mjeseca, dok mu svjetlost potpuno ne
iščezne. Tada mu je krug prazan, bez svjetlosti.

15. Sve to tri mjeseca traje po trideset dana [mjesečno], a onda u

određeno vrijeme, nastupaju tri mjeseca u kojima sve to traje dvadeset
i devet dana [mjesečno], pa on završi svoje smanjivanje u prvom
razdoblju vremena [ili: “prvog dana”]. Tako ponovno dođe do svog
prvog otvora za stotinu sedamdeset i sedam dana.

16. A dok odlazi, sve to tri mjeseca traje po trideset dana [mjesečno], a
onda opet slijede tri mjeseca kada sve to traje dvadeset i devet dana
[mjesečno].

373
17. Dvadeset se dana svaki put pojavljuje kao i čovjek , a ponekad se i
danju vidi na nebu. Nije to ništa drugo, nego njegova svjetlost.

Ponavljanje nekoliko bitnih zakona :: Nered

POGLAVLJE SEDAMDESET i DEVETO

1. I sada sam ti pokazao sve, sine moj Metušalah, sve zakone koji

upravljaju zvijezdama nebeskim pokazao sam ti u potpunosti.

2. Jer su mi bili pokazani svi zakoni koji upravljaju svakim danom i

određuju razdoblja svake vlasti i svake godine. Oni održavaju red koji je
propisan za svaki mjesec i svaki tjedan.

3. Upravljaju i smanjivanjem Mjeseca, koje se odvija dok je Mjesec u

svom šestom otvoru. Jer u tom otvoru Mjesec svijetli svojom punom
svjetlošću, a nakon toga počinje se smanjivati.

4. A njegovo smanjivanje koje u određeno vrijeme započinje u prvom

otvoru, završava se nakon stotinu sedamdeset i sedam dana. Ako se
broji po tjednima, to su dvadeset i pet tjedana i dva dana.

5. On za Suncem i zvjezdanim redom, na svom jednom putovanju,

zaostaje točno pet dana. Tako prođe cijeli ovaj put koji si vidio.

6. Ovo je kratki prikaz [ili: “skica”] svjetlila koja mi je pokazao arhanđeo

Urijel, njihov vođa.

374
POGLAVLJE OSAMDESETO

1. U tim mi se danima obratio anđeo Urijel, rekavši mi: “Vidiš li, Henoče,
da sam ti pokazao sve, i otkrio ti sve što trebaš znati o Suncu, Mjesecu i
onima koji vode zvijezde nebeske i okreću ih, o njihovim zaduženjima,
vremenima i kašnjenju?

2. Ali u danima grešnika, godine će se skratiti, pa će im i sjeme na zemlji

i poljima kasnije donositi rod, i sve će se stvari na zemlji promijeniti, pa
se neće pojavljivati u svoje određeno vrijeme. Kiša neće padati, nego će
ostajati na nebesima.

3. U tim vremenima zemlja neće davati svoje plodove, i oni neće rasti u
svoje određeno vrijeme, a roda sa drveća neće ni biti.

4. I Mjesec će promijeniti svoj red, pa se neće pojavljivati u svoje

vrijeme.

5. U tim će danima i na nebesima postati očito da je neplodnost došla

na zemlju, u velikoj kočiji koja dolazi sa zapada, sjajnijoj nego što jest
njezina mjera svijetlosti.

6. I mnogi poglavari zvijezda nebeskih prestupit će propisani red.

Promijenit će svoje putanje i svoje službe, i neće se pojavljivati u
razdobljima koja su im propisana.

7. I sav red zvijezda nebeskih bit će sakriven od očiju grešnika, pa će

upadati u razne zablude otkrivajući ga, jer će se taj red stalno mijenjati.
O, da, bit će u zabludi jer će ih učiniti svojim bogovima.

8. Zlo će se množiti među njima, i zato će na njih doći kazna kojom

će svi biti uništeni.”

375
Nebeske ploče :: Henokovo poslanje :: Zaključak

POGLAVLJE OSAMDESET i PRVO

1.I još mi je rekao: “Pažljivo promotri ove nebeske ploče, Henoče,

pročitaj što je na njima napisano i upamti to što na njima piše.”

2.I pažljivo sam promotrio te nebeske ploče, pročitao sve što je na

njima napisano i sve to razumio. Pročitao sam knjigu o djelima ljudskog
roda, i djelima svih sinova tijela, koja će se vršiti na zemlji još u mnogim
naraštajima.

3.I odmah sam blagoslovio Uzvišenog Jehovu, Kralja vječne slave, zbog
svih djela Njegovih na svijetu. Uzveličao sam Jehovu zbog Njegove
strpljivosti, i blagoslovio Ga zbog sinova ljudskih.

4.Zatim sam rekao: “Sretan je čovjek koji umire u pravednosti i dobroti

svojoj, jer on neće biti zabilježen u Knjizi nepravednosti, pa mu iz nje
ništa neće biti pročitano u Danu Suda.”

5.Nakon toga me onih sedam svetaca ponijelo, pa su me doveli na

zemlju, pred vrata moje kuće i rekli mi: “Sve ovo objavi sinu svom
Metušalahu, a svim svojim sinovima reci da nijedno tijelo ne može biti
pravedno u Jehovinim očima, jer On je njihov Stvoritelj.

6.Dajemo ti jednu godinu da budeš sa svojim sinom. Odmori se [ili:

“ojačaj”] od svih ovih putovanja, pa im prenesi sve do zadnje zapovijedi.
Pouči svoju djecu, zapiši sve ovo za njih i prenesi ovo svjedočanstvo svoj

376
svojoj djeci, jer ćeš već iduće godine biti uzet [ili: “podignut”] iz njihove
sredine.

7.Zato neka tvoje srce bude jako, jer bit će dobrih koji će u pravednosti
klicati dobrima, i pravednih koji će klicati sa pravednima, i pozdravljat
će jedni druge.

8.Ali grešnici će umrijeti sa grešnicima, i otpadnici će propasti sa

otpadnicima.

9.I pravednik će izgubiti život zbog djela [drugih] ljudi, i bit će uklonjeni
zbog djela bezbožnika.”

10.Toga su dana zaključili svoj razgovor sa mnom, a ja sam pošao k

svojima, blagoslivljajući Jehovu koji je nad cijelim svijetom.

POGLAVLJE OSAMDESET i DRUGO

1.Sine moj Metušalah, sve sam ti ove stvari ponovio i zapisao ih ovdje
za tebe. Sve sam ti otkrio i dao ti knjigu o tome. Zato, sine moj
Metušalah, primi ovu knjigu iz ruku svog oca i sačuvaj je za sve
naraštaje svijeta.

2.Prenio sam mudrost tebi i svoj tvojoj djeci, kako bi je oni mogli
prenositi svojoj djeci, iz naraštaja u naraštaj, jer to je mudrost kakvu oni
ne mogu ni zamisliti.

3.I oni koji to razumiju, neće moći ni spavati [slikovito govoreći, od

uzbuđenja zbog te spoznaje], nego će otvoriti svoje uši da slušaju i uče
o ovoj mudrosti. To će biti užitak onima koji je jedu, bit će im bolja od
bilo kojeg dobrog jela.

377
4.Sretni su svi pravedni, sretni su svi oni koji hode stazama pravednosti i
ne griješe kao grešnici, u svim danima života svojega, sve dok Sunce
svojih trideset dana putuje nebom i ulazi i prolazi kroz svoje otvore,
zajedno sa zapovjednicima [doslovno: “tisućnicima”] reda zvjezdanog i
zajedno sa četvoricom koji brinu za to da se godina dijeli na četiri dijela,
koji ih vode i četiri [ona dodatna] dana ulaze sa njima.

5.A budući da ih [ona četiri dodatna dana] ne ubrajaju u godinu, ljudi

griješe. O, da, ljudi će i dalje griješiti i neće shvatiti da je ispravno
pribrajati ih.

6.Jer oni pripadaju u dane koji se broje u godini i uvijek će trebati biti
zabilježeni. Jedan od njih je u prvom otvoru, drugi u trećem, treći u
četvrtom, a četvrti u šestom. Tako se nakon tri stotine šezdeset i četiri
dana navršava cijela godina.

7.Brojenje tih dana istinito je i spomen o njihovom broju je točan. Jer mi

je svjetlila nebeska, mjesece i blagdane, godine i dane, i sve ostalo
pokazao i otkrio Urijel, a njemu ta sva mnoštva nebeska povjerio
Jehova, koji je nad svim djelima stvaranja.

8.I njemu [Urijelu] je, na nebesima, dana vlast nad danom i noći, pa on
daje svjetlost nebesku ljudima – svjetlost Sunca, Mjeseca, zvijezda i svih
sila nebeskih koje se kreću [ili: “okreću”] u svojim putujućim kočijama.

9.Takav je i red zvjezdani, kojim su određena njihova mjesta, njihova

razdoblja, blagdani i mjeseci.

10.A ovo su imena onih koji ih vode, koji nadgledaju ulaze li u svoje
vrijeme, prema svom redu, u svojim razdobljima, mjesecima,
razdobljima svoje vlasti i prema svojim položajima.

378
11.Prvi su četvorica njihovih vođa, koji godinu dijele na četiri dijela.
Nakon njih slijede dvanaestorica vođa reda, koji dijele mjesece. A nad
tri stotine šezdeset i četiri dana postavljeni su zapovjednici [doslovno:
“tisućnici”] koji dijele dane. A nad četiri dodatna dana postavljena su
četvorica vođa koja dodaju ova četiri dijela [ili: “dana”] godine.

12.A između ovih vođa postavljeni su dodatni zapovjednici [doslovno:

“tisućnici”], svaki od njih nakon jedne postaje, i njihovi vođe su ti koji ih
dijele.

13.A ovo su imena vođa koji su određeni za dijeljenje godine na četiri

dijela: Milkijel, Alamelek, Melejal i Narejel.

14.A ovo su imena onih koji ih vode: Adnarijel, Jasusajel i Elomejel. Njih
trojica slijede vođe svojih redova, a postoje i trojica koji slijede svakog
od tri vođe redova, koji slijede te vođe na postajama i koji dijele godinu
na četiri dijela.

15.Početkom godine Milkijel je prvi koji ustaje i upravlja. On je još

nazvan [i Tamaini] i Sunce, a dana njegove prevlasti ima ukupno
devedeset i jedan.

16.A ovo su obilježja dana zemaljskih koji su pod njegovom vlašću: rosa,
toplina i mirnoća. Drveće donosi rod svoj, a lišće se zeleni na svem
drveću. Tada se žanje pšenica [u nižim predjelima već drugom
polovicom svibnja], cvjetaju ruže i sve drugo cvijeće po poljima, ali
zimsko drveće tada vene.

17.A ovo su imena vođa koji su im podređeni: Berkajel, Zelebsijel, i

jedan drugi zapovjednik [doslovno: “tisućnik”] koji im je pridodan, a
nazvan je Hilujasef. Dani prevlasti ovog vođe bliže se kraju.

379
18.Sljedeći vođa, nakon njega, to je Alamelek. U njegovo ime sja Sunce,
a dana njegove prevlasti ima ukupno devedeset i jedan.

19.Ovo su obilježja njegovih dana na zemlji: goruća vrućina i suša.

Dozrijeva rod sa drveća i sav je rod njihov spreman. Ovce se pare i nose
janjad svoju, sakuplja se sav rod zemlje, sve što je na poljima, a vino
teče iz vinskog tijeska. Sve se to događa u danima njegove prevlasti.

20.A ovo su imena i redovi vođa tih zapovjednika [doslovno:

“tisućnika”]: Gidahijel, Kehel, Hejel i jedan zapovjednik [doslovno:
“tisućnik”], koji im je dodan, a to je Asfajel. I dani prevlasti ovog vođe
bliže se kraju.

PETI DIO

Poglavlja 83 – 90

Henok prenosi viđenja, koja je primio u snovima, svom sinu

Metušalahu. Viđenje o potopu koji će doći na zemlju zbog zloće ljudi, i
koji će sve bezbožnike ukloniti sa zemlje.

Pomazanikovo kraljevstvo.

380
PRVO VIĐENJE U SNU:

O potopu

POGLAVLJE OSAMDESET i TREĆE

1.Sada ću ti, sine moj Metušalah, pokazati sva viđenja koja su meni bila
pokazana, sva ću ih ponoviti za tebe.

2.Dva sam viđenja vidio prije nego sam se oženio, i svako je bilo
potpuno različito od onog drugog. Prvo sam vidio u vrijeme kad sam
učio pisati, a drugo, strašno viđenje, vidio sam prije nego sam uzeo
tvoju majku. I zbog tih sam se viđenja molio Jehovi.

3.I dok sam odmarao u kući svog djeda Mahalalela, vidio sam viđenje u
kojem su se nebesa spustila, nestala i pala na zemlju.

4.I kada su pala na zemlju, vidio sam kako je zemlju progutao veliki
bezdan. I planine su se premjestile i pale jedna na drugu, a i bregovi su
padali jedni na druge. Visoka stabla bila su iščupana sa svojim
korijenjem i srušena snažnim strujama bezdana.

5.I zbog svega toga riječi su same upale u moja usta, pa sam podigao
glas svoj i zajecao: “Zemlja je uništena!”

6.A moj djed Mahalalel probudio me, jer sam ležao pored njega, pa mi
je rekao: “Zašto vičeš, sine moj, čemu takva tužaljka?”

7.I nakon što sam mu prepričao cijelo viđenje koje sam vidio, rekao mi
je: “To što si vidio strašno je, viđenje koje si vidio u snu otkriva sav
grijeh zemlje, i zato će biti potopljena velikim bezdanom i uništena
strašnim uništenjem.

381
8.Zato sada, sine moj, ustani i uputi zamolbu Jehovi Slavnome, jer si
vjernik. Zamoli Ga da na zemlji ostavi ostatak, da njih ne uništi zajedno
sa cijelom zemljom [ime “Mahalalel” na hebrejskom znači “Moliti
Boga”].

9.Sine moj, sve će ovo s nebesa doći na zemlju, i zemlju će pogoditi

strašno uništenje.”

10.Zato sam ustao i molio, preklinjao i usrdno Ga molio. Zapisao sam

svoju molitvu, kako bih je sačuvao za buduće naraštaje svijeta, i sve ću
to pokazati tebi, sine moj Metušalah.

11.A kad sam izašao van i vidio kako Sunce izlazi na istoku, kako Mjesec
zalazi na zapadu, nekoliko zvijezda nebeskih, cijelu zemlju i sve što je On
u početku načinio [ili: “znao”], tada sam blagoslovio Suca Jehovu i
uputio Mu hvalu, jer je načinio Sunce koje izlazi kroz istočne prozore, pa
se podiže visoko na nebo po putanji [ili: “ekliptici”] koja mu je
određena.

POGLAVLJE OSAMDESET i ČETVRTO

1.I u pravednosti sam podigao ruke svoje i blagoslovio Sveca Uzvišenog,

pa Mu rekao dahom usta svojih, jezikom svoga tijela, koji je Bog podario
sinovima s ljudskim tijelom kako bi Mu se mogli obraćati. Podario im je i
dah, jezik i usta kako bi mogli govoriti:

2.“Blagoslovljen budi Ti, Jehova, Kralju koji si Uzvišen u moći svojoj,

svom veličinom svojom. Ti si Gospodar svih djela stvaranja nebeskih,
Kralj nad svim kraljevima i Bog nad cijelim svijetom. Tvoji su snaga,

382
kraljevstvo i veličina vječni, kroz sve naraštaje Ti vladaš. Nebesa su
prijestolje Tvoje vječno, a cijela je zemlja podnožje nogama Tvojim.

3.Ti si sve stvorio i Ti vladaš nad svime. Tebi ništa nije preteško i
mudrost se ne odvaja od mjesta prijestolja Tvojeg niti se odmiče od
prisutnosti Tvoje. Ti znaš, vidiš i čuješ sve, pred Tobom ništa ne može
biti sakriveno, jer vidiš sve.

4.Anđeli su Tvoji nebeski sagriješili, pa će sada Tvoj gnjev nad ljudima

[doslovno: “tijelima ljudskim”] biti do Dana Tvog velikog Suda.

5.Zato Te sada, Bože Jehova i Uzvišeni Kralju, usrdno molim i preklinjem

– ispuni moju molbu! Ostavi me na zemlji kako bih imao potomstvo,
nemoj uništiti svako tijelo zemaljsko i ostaviti zemlju nenaseljenu, jer bi
to bilo vječno uništenje.

6.Gospodaru moj, sa zemlje izbriši samo one koji su izazvali gnjev Tvoj,
ali tijela pravednih i pravičnih sačuvaj, utvrdi ih i sačuvaj kao što biljke
čuvaju sjeme svoje. Jehova, nemoj okretati lice svoje od molitve sluge
svojega.”

DRUGO VIĐENJE U SNU:

Povijest svijeta do uspostave Kraljevstva Pomazanika

POGLAVLJE OSAMDESET i PETO

1.Nakon toga sam usnuo drugi san, pa ću sada tebi, moj sine, pokazati
što sam sanjao.
383
2.Zato ću sada pustiti svoj glas i reći ti sljedeće, sine moj Metušalah:
“Tebi govorim, sine moj, zato čuj moje riječi i prigni uho svoje viđenju
koje je u snu vidio tvoj otac.

3.Bilo je to prije nego sam oženio tvoju majku Adnu. Na svojoj sam
postelji vidio viđenje i u njemu je bio bijeli bik koji izlazi iz zemlje. Nakon
njega izašla je i jedna junica, a nakon nje izašla su još dva junca. Jedan
od njih bio je crne, a drugi crvene boje.

4.Tada je onaj crni junac probo onog crvenog, pa ga krenuo goniti

cijelom zemljom, tako daleko da ga [crvenog] više nisam ni vidio.

5.Ali je crni narastao i postao bik, a za njim je pošla i jedna krava. I

mnogo je volova, sličnih njemu, pošlo za njim i slijedilo ga.

6.A ona krava, spomenuta prva, otišla je od onog prvog bika i pošla
tražiti [svog] crvenog junca, ali nije ga našla. Zato je počela naricati
glasne naricaljke za njim tražeći da se vrati.

7.I gledao sam dok joj nije prišao onaj prvi bik i počeo je tješiti, pa ona
otada do danas više nije tako naricala.

8.Nakon toga, ona je otelila drugog bijelog junca, a nakon njega otelila
je još mnogo junaca, ali i crnih junica.

9.Nadalje sam u snu vidio kako je taj bijeli junac narastao i postao veliki
bijeli bik, a od njega je poteklo još mnogo bijelih bikova sličnih njemu.

10.A od njih je poteklo još mnogo bijelih bikova, sličnih njima, mnogo
njih, jedan za drugim.

POGLAVLJE OSAMDESET i ŠESTO

384
1.I dok sam spavao, opet sam vidio nebesa i zvijezdu koja je pala sa
nebesa, ali se uzdigla i počela jesti travu i pasti među bikovima.

2.Zatim sam vidio [potomstvo] jednog velikog i jednog crnog bika. Ali
gle, zamijenili su svoje staje i svoje pašnjake i pomiješali su se jedni s
drugima.

3.I opet sam u viđenju vidio nebesa i mnoge zvijezde kako se bacaju s
nebesa, tamo, prema mjestu gdje je pala prva. I one su otišle među
krda onih bikova i počele su pasti među njima.

4.I kad sam ih pogledao, vidio sam da su napustile svoje prijašnje

partnere, pa su se kao uspaljeni konji počele pariti sa kravama koje bi
trebale pripadati bikovima. A one [krave] su postale steone i donijele
svoje potomstvo: slonove, deve i magarce.

5.Svi su ih se bikovi bojali i bili su prestravljeni njihovom pojavom, jer su

grizli svojim snažnim zubima i proždirali, a svojim su rogovima [ili:
“kljovama”] probadali.

6.A proždirati su počeli i njih [one bikove]. I svi su sinovi zemaljski

strepili i tresli se od straha, i počeli su bježati od njih.

Dolazak sedmorice arhanđela

POGLAVLJE OSAMDESET i SEDMO

1.I opet sam vidio kako su počeli probadati jedni druge i

385
proždirati jedni druge, a zemlja je počela glasno jecati.

2.A ja sam svoje oči podigao prema nebesima i u viđenju vidio

kako s nebesa silaze neka bića koja su izgledala kao ljudi u bijelom [ili:
“bijeli ljudi”]. Četvorica su predvodila, a trojica su išla za njima.

3.I ta trojica koja su išla za njima, došla su do mene, čvrsto me uhvatila

za ruke i podigla me u zrak, pa me odveli daleko od naraštaja zemaljskih
i postavili me na jedno uzvišeno mjesto. Tamo su mi pokazali visoku
kulu koja je bila nad cijelom zemljom. Bila je toliko visoka da su svi
bregovi zemaljski bili niži od nje.

4.I jedan od njih rekao mi je : ‘Ostani ovdje, sve dok ne vidiš sve što
čeka one slonove, deve, magarce, zvijezde i bikove, sve njih!’

Arhanđeli kažnjavaju pale anđele

POGLAVLJE OSAMDESET i OSMO

1.I vidio sam jednoga od one četvorice [vjerojatno Rafaela] koji su izašli
prvi kako je uhvatio onu zvijezdu koja je prva pala s nebesa. Okovao joj
je ruke i noge, pa je bacio u bezdan – strmo, duboko, stravično i mračno
mjesto.

2.A jedan drugi [vjerojatno Gabrijel] je donio mač, pa ga dao onim

slonovima, devama i magarcima. I oni su počeli udarati jedni druge, a
cijela se zemlja potresla zbog njih.

386
3.I dok sam gledao viđenje, gle, jedan od one četvorice [vjerojatno
Mihael] s nebesa ih je sve zasuo kamenjem. Zatim je sakupio i uzeo sve
velike zvijezde nebeske koje su se uspalile poput konja, pa im je svima
svezao ruke i noge i bacio ih u duboki bezdan zemaljski.

POGLAVLJE OSAMDESET i DEVETO

Potop i Noino izbavljenje

1.Tada je jedan od one četvorice pristupio jednom bijelom biku polako,

kako ga ne bi uplašio, i u tajnosti mu prenio upute. Bio je rođen kao
junac, ali je postao čovjek, pa si je sagradio veliko plovilo u kojem će
prebivati. A s njim su u tom plovilu bila još tri junca i tamo su bili
sačuvani.

2.I opet sam podigao oči svoje prema nebesima i vidio sam visok krov s
kojeg je teklo sedam vodenih bujica. I te su bujice s mnogo vode
potopile cijelo ono ograđeno dvorište.

3.I opet sam vidio, i gle, otvorene bujice vode izvirale su i iz samog
ograđenog dvorišta, pa je voda gutala sve pred sobom i sve je više rasla.
A ja sam gledao tako dugo dok voda nije potpuno prekrila cijelo
dvorište.

4.Sve je bilo puno vode, a nad vodom su se prostirale tama i magla. I

dok sam gledao, vode su nastavile rasti, sve dok nisu počele izlaziti i
izvan ograđenog dvorišta, pa su na kraju pokrile cijelu zemlju.

387
5.A stoka koja je bila unutar tog ograđenog dvorišta skupila se na jedno
mjesto i vidio sam kako ih je na kraju progutala voda, kako su bili
potopljeni i na kraju su iščeznuli u vodi.

6.Ali plovilo je plutalo na vodi, dok su bikovi, slonovi, deve i magarci

potonuli na dno, zajedno sa svim drugim životinjama. Više ih nisam
mogao vidjeti, a ni oni više nisu mogli izaći, nego su potonuli i iščeznuli
u dubini.

7.U viđenju sam nadalje vidio kako su sve vode koje su bile na tom
visokom krovu nestale [s tog krova], a svi bezdani zemaljski postali su
jedan veliki bezdan, a otvori velikog bezdana vodenog bili su otvoreni.

8.I vode su se počele slijevati u te otvore, sve dok kopno zemaljsko opet
nije postalo vidljivo. I plovilo se spustilo na zemlju, dok je tama nestala i
pojavilo se svjetlo.

9.Tada je onaj bijeli bik, onaj koji je postao čovjek, izašao iz svog plovila,
a sa njim i tri junca koji su bili uz njega. A ta tri junca koja su bila sa njim,
bila su svaki drugačije boje. Prvi od njih bio je bijele boje, kao i onaj
bijeli bik. Drugi je bio crvene boje, crvene kao krv, a treći je bio crne
boje. Ali se onaj bijeli odvojio od njih.

Od Noine smrti do izlaska

10.Na zemlji su se opet pojavile različite vrste zvijeri zemaljskih i ptica

nebeskih: lavovi, tigrovi, vukovi, psi, hijene, orlovi i gavrani. A među
svim tim zvijerima rodio se i jedan bijeli junac.

11.A životinje su opet počele gristi jedna drugu, no onom bijelom juncu,
koji se rodio među njima, kada je postao bik, rodili su se jedan divlji

388
magarac i jedan bijeli junac. I potomstvo divljeg magarca veoma se
namnožilo.

12.A tom bijelom juncu, kada je postao bik, rodili su se jedan crni vepar
i jedan bijeli ovan. Vepru se veoma namnožilo potomstvo, ali je onaj
bijeli ovan imao samo dvanaest mladih janjaca.

13.A kada je tih dvanaest janjaca odraslo, prodali su jednoga od sebe

magarcima, a ti magarci dalje su ga prodali vukovima. I taj je ovan
narastao i postao vrlo velik među onim vukovima.

14.I Gospodar je doveo preostalih jedanaest ovnova, braće njegove, da

žive među onim vukovima, i da pasu zajedno sa njima. Ali oni su se
toliko namnožili da su postali jedno veliko stado ovaca.

15.I vukovi su ih počeli smatrati prijetnjom, pa su počeli ubijati

mladunčad njihovu, bacajući je u veliku rijeku vode. Ali su ovce glasno
plakale zbog mladunčadi svoje i potužile su se svom Gospodaru.

16.A ovce koje su se spasile od vukova pobjegle su i otišle divljim

magarcima. I vidio sam kako su ovce naricale i plakale, i usrdno su svom
svojom snagom molile svog Gospodara, sve dok se njihov Gospodar nije
odazvao njihovim molbama i sišao sa svog uzvišenog mjesta do njih,
kako bi ih odveo na bolje pašnjake.

17.I On je pozvao svoje ovce koje su pobjegle vukovima, i rekao im da

će upozoriti one vukove da više ne nanose zlo ovcama.

18.I ovce su se vratile vukovima, u skladu sa riječima Gospodara

svojega, a druge su im se ovce pridružile. Nakon toga, dva su pripadnika
stada otišla i ušla u čopor onih vukova, pa su im rekli da odsada više ne
diraju ovce i ne nanose im nikakvo zlo.

389
19.I vidio sam kako su oni vukovi, sada s još većom žestinom, nastavili
tlačiti ovce. I ovce su počele plakati još glasnije.

20.Zato se Gospodar spustio k svojim ovcama i počeo nevoljama udarati

one vukove, a vukovi su tada počeli tužno zavijati. Ali ovce su se sada
stišale i prestale plakati.

21.I vidio sam kako su na kraju sve ovce otišle od tih vukova. Dok su
ovce odlazile, oči vukova bile su zaslijepljene, a kada su otišle, vukovi su
sve svoje snage usmjerili u potjeru za njima.

22.Ali Gospodar ovaca išao je sa njima i sve su Njegove ovce slijedile

Njegovo vodstvo. Slijedile su Njegovo lice, koje je bilo blistavo, obasjano
slavom, tako da ga nisu mogli ni gledati.

23.A vukovi su nastavili progoniti te ovce, sve dok ih nisu natjerali do

velikog mora punog vode.

24.Ali more se otvorilo i vode su stale kao zid, s jedne i s druge strane, a
njihov ih je Gospodar i dalje vodio i On sam je stao između njih i onih
vukova.

25.A budući da više nisu mogli vidjeti ovce koje su progonili, vukovi su
počeli srljati u maglu, sve dok na kraju i sami nisu ušli u razdijeljeno
more. I nastavili su slijediti one ovce, posred dna dubokog mora.

26.A kada su shvatili da je Gospodar tih ovaca s njima, i kada su vidjeli

Njegovo djelo, htjeli su se skloniti od lica Njegova. Ali more se ponovno
spojilo, kao što je bilo i prije, i vode su progutale i prekrile sve one
vukove.

27.I vidio sam kako su vukovi koji su progonili te ovce iščeznuli i bili
potopljeni.

390
Izrael u pustinji :: Zakon :: Ulazak u Filisteju :: Suci :: Hram

28.Ali ovce su se spasile iz vode i pošle u pustinju koje je bila pred

njima, mjesto gdje nema vode ni trave. A kad su otvorili oči svoje, vidjeli
su da ih Gospodar njihov vodi na dobru pašu i da im daje vodu i travu,
pa su nastavili slijediti ovna postavljenog da ih vodi.

29.A taj se ovan popeo na uzvišenu goru s koje ga je Gospodar tih ovaca
poslao nazad k njima.

30.Nakon toga sam vidio Gospodara tih ovaca kako stoji pred njima, i
Njegova je prisutnost bila sjajna, strašna i veličanstvena. I sve ovce koje
su Ga gledale bile su prestrašene zbog lica Njegova.

31.Svi su se uplašili i zadrhtali zbog Njegove prisutnosti, pa su povikali

onom ovnu koji je bio pred njima: ‘Ne možemo stajati pred
Gospodarom svojim niti gledati lice Njegovo!’

32.Zato se ovan koji ih je vodio ponovno popeo na vrh one gore. No

ovce su ponovno oslijepile i zastranile sa puta koji im je bio pokazan, a
ovan koji ih je vodio nije to znao.

33.Zato se Gospodar tih ovaca razgnjevio na njih, pa na to ukazao ovnu

koji ih je vodio. Zato je ovan sišao s vrha te gore i došao k tim ovcama, a
tamo je vidio da je najveći dio ovaca opet oslijepio i zastranio s pravoga
puta.

34.A kada su ovce vidjele da se vratio, uplašile su se i zadrhtale zbog

njegove prisutnosti, pa su se htjele vratiti u svoje torove.

391
35.A ovan je pozvao jednog drugog ovna i zajedno su pošli prema onim
ovcama koje su zastranile, pa su ih počeli klati. A ovce su se uplašile i
zato je onaj ovan sakupio sve one koji nisu zastranili, pa ih vratio u
njihove torove.

36.U viđenju sam nadalje vidio kako je onaj ovan postao čovjek, pa je
izgradio kuću u kojoj će prebivati Gospodar ovaca, i sve su ovce prilazile
toj kući.

37.I nastavio sam gledati, sve dok onaj drugi ovan koji ih je vodio nije
zaspao. A i sve druge stare ovce nestale su, a na njihovim su mjestima
ostale one mlade. I nastavile su pasti, sve dok nisu došle do velike
vodene bujice.

38.Zatim je i ovan, njihov vođa koji je postao čovjek, otišao od njih i

zaspao. I sve su ga ovce tražile, ali ga nisu mogle pronaći, pa su gorko
plakale i glasno naricale.

39.A kada je prošlo vrijeme njihove žalosti, prešle su preko one velike
vodene bujice. Tamo su bila podignuta druga dva ovna, vođe koji su
trebali biti na mjestima onih koji su ih do tada vodili, ali su zaspali.

40.I vidio sam da su ovce zadovoljne što su napokon došle do dobrog

mjesta, zemlje užitka i slave. A kuća je stajala usred te zemlje užitka.

41.No oči su im ponekad bile otvorene, a ponekad zaslijepljene. Zato su

među njima ponovno bili podignuti ovnovi koji su ih vraćali na pravi put,
a njihove su oči bile otvorene.

42.A psi, lisice i divlje svinje opet su počeli proždirati te ovce. Zato im je
Gospodar njihov opet podigao jednog ovna koji će ih voditi.

392
43.I taj je ovan počeo tjerati te pse, lisice i divlje svinje, sve dok ih nije
[sve] otjerao i pogubio.

44.I ovan čije su oči bile otvorene uočio je da je onaj, nekad ponizan
ovan među drugim ovcama, počeo udarati te ovce i gaziti ih, a sebe je
oholo uzdigao.

45.Zato je Gospodar ovaca poslao tog ovna [onog s otvorenim očima]

mladom janjetu, pa ga je podigao i janje je postalo ovan, vođa koji će
voditi ovce umjesto onog ovna [koji je postao ohol].

46.Otišao je do njega i nasamo razgovarao s njim, pa ga uzdignuo da

postane ovan i učinio ga je knezom i vođom ovcama. No sve su to
vrijeme okolni psi tlačili ovce.

47.A onaj prvi ovan počeo je progoniti ovog drugog, pa je ovaj drugi
morao pobjeći od njega i skloniti se. Ali sam vidio kako su psi srušili
onog prvog ovna.

48.I taj drugi ovan je ustao i doveo jednog mladog ovna. A taj drugi
ovan imao je još mnogo janjadi, ali je na kraju i on zaspao. I taj njegov
mladi ovan postao je odrasli ovan i zauzeo njegovo mjesto. Postao je
knez i vođa stada ovaca.

49.I stado je raslo i množilo se, a okolni psi, lisice i divlje svinje bojali su
ih se i nisu im se usudili nanositi bilo kakvo zlo. I budući da je [drugi]
ovan pobio sve divlje zvijeri, te zvijeri više nisu napadale stado i
porobljavale ga.

50.I dom im je postao velik i prostran, dom izgrađen za to stado. A na

[novoj] kući svog Gospodara izgradili su visoku kulu. Kuća je bila niska,

393
ali je kula na njoj bila veoma visoka i uzvišena, a Gospodar je njihov
stajao nad tom kulom dok su Mu prinosili pun stol žrtava.

Od podjele kraljevstva na Izrael i Judu do razorenja Jeruzalema

51.I opet sam vidio kako je stado zastranilo na mnoge krive putove i
napustilo svoje domove. Zato je Gospodar njihov podigao neke među
njima i poslao ih među stado kako bi ih vratili, ali oni iz stada su ih
poklali.

52.No jedan od njih bio je sačuvan i nisu ga uspjeli zaklati, pa je on

pobjegao od njih i počeo naricati nad tim stadom. A oni su ga i dalje
tražili kako bi ga zaklali, ali ga je Gospodar njegov spasio od zlog stada i
doveo ga ovdje kod mene, pa on sada prebiva ovdje sa mnom.

53.No On je i dalje podizao druge među stadom, kako bi mu nosili

svjedočanstvo i naricali nad njim.

54.Zatim sam vidio kako su, nakon što su zaboravili dom Gospodara
svojega i kulu na domu Njegovom, posve pali i opet oslijepili. I vidio sam
kako je Gospodar njihov opet dozvolio da im se događa nevolja unutar
stada i da kolju jedni druge, jer su iznevjerili dom Njegov.

55.I predao ih je u ruke lavovima, tigrovima, vukovima i hijenama, i u

ruke lisica i svih divljih zvijeri, a zvijeri su ih rastrgale.

56.I vidio sam da je On napustio njihove domove i visoke kule njihove i

predao ih u ruke lavova i svih divljih zvijeri, da ih rastrgaju i proždru.

57.Zato sam gorko zaplakao i zazvao Gospodara tih ovaca, molio sam
Ga u vezi tih ovaca, jer su ih divlje zvijeri proždirale.

394
58.Ali On je ostao šutjeti. Iako je sve to vidio, bilo mu je drago što ih
proždiru, gutaju i pljačkaju, pa je dozvolio da budu predani u ruke svih
tih zvijeri.

59.Ali je dozvao sedamdeset pastira, pa dozvolio njima da sve stado

vode na pašnjake. I rekao je pastirima i njihovim suradnicima: ‘Neka
odsada svaki od vas pase stado i izvršavajte sve zapovijedi Moje.

60.Dovodit ću ih pred vas u određenom broju i reći ću vam koji od njih

trebaju biti pobijeni, pa ih ubijajte.’ I postavio ih je nad stadom.

61.Zatim je pozvao druge i rekao im: ‘Dobro pazite i uočavajte sve što
ovi pastiri čine stadu. Jer oni će ubijati više od onoga što sam im Ja
zapovjedio.

62.I svako prekoračenje Moje zapovijedi o uništavanju koje počine ovi

pastiri, sve to zabilježite. Zabilježite koliko su puta prekoračili, a koliko
puta postupili prema Mojoj zapovijedi. Zabilježite ime svakog pojedinog
pastire i svako uništavanje koje je on prouzročio.

63.Zatim mi prenesite sve što su uništili i recite mi kolike su odveli u

uništenje. To što ću znati svako djelo tih pastira, poslužiti će mi kao
svjedočanstvo protiv njih. Tako ću znati sve što čine, slijede li moje
zapovijedi ili ih krše.

64.No oni to neće znati, a vi im to nemojte otkriti niti im spominjati.

Samo mi zabilježite što svaki od njih čini u svoje vrijeme, što uništava,
pa mi donesite izvještaj o tome.’

65.I vidio sam kako su ti pastiri vodili stado u svojim razdobljima i kako
su počeli klati i uništavati više od onoga što im je bilo zapovjeđeno, jer
su predali stado u ruke lavovima.

395
66.Tako su lavovi i tigrovi rastrgali i proždrli veći dio stada, a divlje su ih
svinje proždirale zajedno s njima. I spalili su kulu [na domu njihovog
Gospodara] i uništili im cijeli dom.

67.I zbog svega toga – rušenja kule i toga što ovce više neće moći vidjeti
svoj dom i ući u njega jer je potpuno uništen – obuzela me neizmjerna
tuga.

RAZDOBLJA ANĐEOSKIH PASTIRA

PRVO RAZDOBLJE:

Od razorenja Jeruzalema do povratka iz zarobljeništva

68.I ti pastiri, zajedno sa svojim suradnicima, predavali stado svim tim

divljim zvijerima da ih proždiru. Svaki je od njih u određeno vrijeme
dovodio određeni broj ovaca. Sve je to, koliko je koji ovaca odveo u
uništenje, zapisano u drugom svitku.

69.Jer svaki je od njih poklao i poslao u uništenje mnogo više od onoga

što mu je bilo propisano. I zbog tih sam ovaca počeo gorko plakati i
naricati.

70.A zatim sam u viđenju vidio onoga koji zapisuje, i vidio sam kako je
dan za danom bilježio svaku koju su pastiri poslali u uništenje. I donio je
svitak u kojem su bile zabilježene sve te ovce i položio ga je pred
Gospodara tih ovaca. U svitku je bilo zapisano sve što su činili, koga su
sve uklonili i odveli u uništenje.

396
71.I svitak je bio pročitan pred Gospodarom tih ovaca, a On je uzeo taj
svitak iz njegovih ruku i sâm ga pročitao. Zatim ga je smotao, zapečatio i
položio dolje.

DRUGO RAZDOBLJE:

Od Kira do Aleksandra Velikog

72. Nakon toga sam vidio kako su ih pastiri pasli dvanaest sati, a onda
gle, dvojica tih pastira vratila su se i ponovno ušla i počela graditi sve
što je bilo srušeno u njihovom domu. No divlje su ih zvijeri pokušale
spriječiti u tome, ali nisu uspjele.

73.I nastavili su graditi, pa su čak ponovno podigli kulu i nazvali je

“Visoka Kula”. Pred nju su ponovno postavili stol, ali svi kruhovi koje su
tamo donosili bili su okaljani i nečisti.

74.No stado je opet oslijepilo, pa ništa nisu vidjeli, a takvi su im bili i

pastiri. I opet su u velikom broju dolazili pred svoje pastire koji su ih slali
u uništenje, gazili ih i proždirali.

75.A Gospodar ovaca opet je ostao šutjeti, sve dok se cijelo stado nije
raspršilo među okolne zvijeri. A oni [pastiri] ih nisu spasili iz ruku tih
zvijeri.

76.No onaj koji je sve bilježio u svitak, opet je sve to pokazao i pročitao
Gospodaru tih ovaca. Obznanio Mu je sve što im se dogodilo i molio Ga
je za njih. Pokazao Mu je sva djela onih pastira i predao Mu
svjedočanstvo protiv svih njih.

77.Donio je taj svitak, položio ga pred Njega, a zatim je otišao.

397
POGLAVLJE DEVEDESETO

TREĆE RAZDOBLJE:

Od Aleksandra Velikog do grčko-sirijske prevlasti

1.Zatim sam vidio trideset i pet pastira kako su, na isti način kao i oni
prije, dovršili svoju službu. A drugi su preuzeli službu pastira, pa su u
svojim razdobljima nastavili pasti stado, svaki u svoje vrijeme.

2.Nakon toga sam u viđenju vidio kako, predvođene orlovima, dolijeću

sve ptice nebeske – orlovi, supovi, lunje i gavrani. I počeli su proždirati
ovce, kopati im oči i trgati njihovo meso.

3.I ovce su počele gorko plakati, jer su im tijelo proždirale ptice, pa sam
i ja, gledajući to sve u snu, počeo naricati nad pastirima koji su ih pasli.

4.I opet sam vidio kako su ovce napali psi, orlovi i lunje i počeli ih
proždirati. Ni meso ni kožu ni tetive nisu ostavili na njima, nego samo
gole kosti. I kosti su ostale ležati na zemlji, a u zemlji je ostalo tek
nekoliko ovaca.

5.Zatim sam vidio kako su trideset i tri pastira preuzela svoju službu i
izvršila je u razdoblju od pedeset i osam vremena.

398
ČETVRTO RAZDOBLJE:

Od grčko-sirijske prevlasti do makabejskog ustanka

6.Ali gle, onim bijelim ovcama rodila se janjad. I otvorile su joj se

[janjadi] oči, pa je vidjela i počela plakati, i plač su čule one ovce.

7.O, da, janjad je toliko plakala, ali ovce nisu razumjele čemu toliki plač i
što janjad želi. Bile su gluhe, a oči su njihove bile zaslijepljene.

8.I u viđenju sam nadalje vidio sam kako iznad njih lete gavrani, i sletjeli
su i rastrgali jednu od onih ovaca i pojeli meso njezino.

9.I vidio sam da su onoj janjadi počeli rasti rogovi, a gavrani su im

pokušavali slomiti te rogove. Zatim je jednoj od ovaca izrastao jedan
veliki rog, a oči svih drugih ovaca tada su se otvorile.

10.Pa ih je sve uokolo pogledao, a oči su im se otvorile. I on je dozvao

ovce, a i svi [ili: “mnogi”] ovnovi dotrčali su do njega.

11.No orlovi, supovi, gavrani i lunje nastavili su derati ovce, napadati ih i

proždirati. A ovce su ostale tihe, ali su ovnovi naricali i plakali.

12.Ti su gavrani čak napali njega i borili se kako bi slomili njegov rog, ali
nisu bili dovoljno snažni da bi ga slomili.

Zadnji napad Nacija na Židove

13.I gledao sam kako su došli [pastiri], orlovi, supovi i lunje, pa su počeli
dozivati gavrane da dođu i slome rog ovna. I borili su se kako bi ga
slomili, ali se nisu mogli suprotstaviti moći njegovoj.

14.Zatim sam vidio čovjeka koji je bilježio imena pastira i nosio ih

399
pred lice [ili: “u prisutnost”] Gospodara onih ovaca. Došao je i pomogao
mu [ovnu] i sve mu je pokazao. Došao je kako bi pomogao onom ovnu.

15.Nadalje sam vidio kako je Gospodar ovaca došao pun gnjeva, a svi
koji su vidjeli da dolazi, sakrili su se i pali su [u Njegovu sjenu] pred
licem Njegovim.

16.Svi orlovi, gavrani i lunje skupili su se zajedno, a sa njima su došle i

sve [ili: “mnoge”] ovce iz pustinje. Da, svi zajedno su došli kako bi
ujedinjeni slomili rog onom ovnu.

17.I vidio sam da je došao čovjek koji je u skladu sa voljom Gospodara

pisao svitak. I otvorio je taj svitak u kojem su bila zabilježena sva
uništavanja koja su prouzročila posljednja dvanaestorica pastira.
Pokazao je Gospodaru onih ovaca da su upravo oni prouzročili više
uništavanja nego njihovi prethodnici.

18.I gledao sam dok nad njih nije došao Gospodar ovaca, koji je u ruci
imao palicu svoga gnjeva. I udario je zemlju i zemlja se otvorila. I sve
zvijeri zemaljske i ptice nebeske koje su progonile ovce, bile su
oborene, i zemlja se zatvorila i progutala ih.

19.I vidio sam da je ovcama bio dan veliki mač, i ovce su krenule ubijati
sve zvijeri zemaljske. I sve su zvijeri zemaljske i ptice nebeske pale pred
licem njihovim.

Sud palim anđelima :: Pastiri :: Otpadništvo

20.Nadalje sam gledao, sve dok u zemlji užitka nije bilo postavljeno
prijestolje, a na njemu je sjedio sâm Gospodar ovaca. Tada su pred
Gospodarom bili otvoreni svi zapečaćeni svitci.

400
21.Zatim je Gospodar pozvao onu šestoricu ljudi u bijelom [ili: “bijelih
ljudi”] i zapovjedio im da pred Njega dovedu sve zvijezde koje su se
uspalile poput konja, počevši sa onom koja ih je predvodila. I sve su ih
doveli pred Njega.

22. A On se obratio onom čovjeku koji je pisao pred Njim, jednom od

onih sedmorice u bijelom [ili: “bijelih”], pa mu je rekao: ‘Uzmi onih
sedamdeset pastira koje sam postavio nad ovcama, a koji su si sami
dodijelili ovlasti veće od onih koje sam im Ja dodijelio!’

23. I gle, svi su bili okovani i dovedeni pred Njega.

24. I najprije je bilo suđeno zvijezdama. Bilo im je suđeno i bile su

proglašene krivima. I bile su poslane u mjesto koje im je dosuđeno –
bile su bačene u bezdan pun ognja i plamena, pun vatrenih stupova.

25. Zatim je bilo suđeno i onoj sedamdesetorici pastira, i oni su bili

proglašeni krivima, i bili su bačeni u gorući bezdan.

26. I tada sam vidio bezdan pun vatre koji je bio otvoren sve do središta
zemlje. I bile su dovedene one zaslijepljene ovce. I bilo im je suđeno, i
bile su proglašene krivima. I bile su bačene u taj gorući bezdan i
izgorjele su. A druge su bile bačene u bezdan koji se nalazio desno [ili:
“južno”] od [vjerojatno Gospodarevog] doma.

27. I vidio sam da su izgorjele [čak i kosti].

Novi Jeruzalem :: Obraćenje Nacija :: Uskrsnuće pravednih :: Pomazanik

28. I nastavio sam gledati i vidio sam kako su došli i srušili [ili: “rastavili,
rasklopili”] onu staru kuću i sve su stupove, grede i ukrase s kuće

401
sklopili i odnijeli na isto mjesto. Odnijeli su ih i položili na mjesto koje je
bilo desno [ili: “južno”] od njihove zemlje.

29. I vidio sam da je Gospodar onih ovaca donio novu kuću, veću i
uzvišeniju od one prethodne, i postavio [ili: “podigao”] je tamo gdje bila
ona koju su srušili. Njezini su stupovi bili novi, a ukrasi noviji i veći od
onih prijašnjih na staroj kući koju je uklonio. I sve su ovce bile u njoj.

30. No vidio sam i ovce koje su ostale, a vidio sam i sve druge zvijeri
zemaljske i ptice nebeske kako padaju na zemlju i klanjanju se tim
ovcama, upućujući im molbe i pokoravajući im se u svemu.

31. Zatim su me trojica onih u bijelom [ili: “bijelih”] koji su me uhvatili

za ruke i poveli gore, uzeli i doveli usred onih ovaca pred kojima se
sudilo. A poveli su i onog ovna koji je bio sa mnom.

32. Sve su ovce bile bijele, a vuna im je bila gusta i čista.

33. I svi oni koji su bili uništeni i rasijani, sve zvijeri zemaljske i sve ptice
nebeske sastali su se u toj kući. I Gospodar ovaca radosno je klicao jer
su pokazali da su ispravni vrativši se u Njegov dom.

34. I vidio sam da su [ovce] položile mač koji im je bio dan. Donijeli su
ga natrag u tu kuću, i mač je bio zapečaćen pred licem [ili: “u
prisutnosti”] Gospodara. I sve su ovce bile pozvane u tu kuću, ali bilo ih
je toliko da sve nisu stale u nju.

35. Oči su im svima bile otvorene, i vidjele su dobro [koje ih je

okruživalo], i nije bilo nijedne koja ne bi vidjela.

36. I vidio sam da je kuća velika, prostrana i ispunjena.

402
37. I vidio sam bijelog junca koji se rodio, junca sa velikim rogovima. I
sve su ga se zvijeri zemaljske i ptice nebeske bojale i cijelo su mu
vrijeme upućivale molbe.

38. I gledao sam dok se svi naraštaji opet nisu preobrazili, pa su svi
postali bijela goveda. No prvi među njima postao je vrlo jak bik
[hebrejski: “rehem” = “divlji bik”; izraz se izgovara vrlo slično grčkoj
riječi “rhema” = “riječ”; nije isto što i “logos”] sa velikim crnim rogovima
na glavi. I Gospodar ovaca radosno je klicao zbog toga i zbog svih drugih
u krdu [koje je nastalo od ovaca].

39. Spavajući, našao sam se među njima, i probudivši se tamo, sve sam
vidio.

40. Ovo je viđenje koje sam vidio dok sam spavao, a probudivši se,
blagoslovio sam Jehovu Pravednoga i proslavio Ga.

41. Tada sam gorko zaplakao i nisam mogao zaustaviti suze. Suze su mi
potekle zbog svega što sam vidio, jer sve što sam vidio to će se i ispuniti
i sva djela ljudska bila su mi redom pokazana.

42. A te sam se noći sjetio i svog prvog sna, pa sam zaplakao, jer su me
obuzele brige zbog svega što sam vidio u tom viđenju.”

ŠESTI DIO

Poglavlja 91 – 105
403
Ohrabrenje za pravedne. Opomena da i dalje trebaju ostati vjerni.
Upozorenje nepravednima i njihov kraj. Prikaz ljudske povijesti kroz
usporedbu o deset tjedana.

Nova nebesa.

Henok savjetuje svoju djecu

POGLAVLJE DEVEDESET i PRVO

1. “Sine moj Metušalah, dozovi svu braću svoju i sakupi ovdje kod mene
sve sinove majke svoje. Jer riječ me tjera da govorim, duh je izliven na
mene, pa vam mogu pokazati sve što će se dogoditi u danima iza vaših.”

2. I Metušalah je otišao i dozvao mu svu svoju braću i okupio rođake.

3. I obratio se svojoj djeci, učeći ih o pravednosti: “Poslušajte, sinovi

Henokovi, poslušajte u čestitosti glas usta mojih. Molim vas, vama
govorim, ljubljeni moji – ljubite pravednost i hodite u njoj.

4. Budite odani pravednosti cijelim srcem [doslovno: “Nemojte biti

odani pravednosti dvostrukim srcem”] i nemojte se družiti sa onima koji
nisu potpuno odani cijelim srcem [doslovno: “onima koji su odani
dvostrukim srcem”], nego hodite u pravednosti, sinovi moji. Tada će vas
ona voditi na dobre staze i uvijek će vas pratiti.

5. Budući da će se na zemlji povećati nasilje, na njoj će biti izvršena

kazna i svaka će nepravda doći svome kraju. O, da, bit će iščupana sa
svojim korijenom i više nigdje neće prebivati.
404
6. No na zemlji će se opet činiti nepravda i djela nepravedna i djela
nasilja, a broj prijestupa će se udvostručiti.

7. A kada se umnože grijesi, nepravde i hule, svaka vrsta nasilnih djela,

kada se umnoži broj otpadnika, prestupnika i onih koji čine nečista
djela, tada će velika kazna s nebesa doći na njih. I sveti Jehova sići će s
velikim gnjevom i strašnom kaznom kako bi izvršio svoj Sud na zemlji.

8. I u tim će danima zlo opet biti iščupano sa svojim korijenom i sa

korijenima nepravde i prijevare, i sve će to biti uklonjeno ispod nebesa.

9. I svi će idoli [ili: “slike”] neznabožaca ostati napušteni, a hramovi [ili:

“kule”] će njihovi izgorjeti u plamenu. I ukloniti će ih sa zemlje
[vjerojatno sami bezbožnici], no na kraju će i sami biti bačeni u vatru
Suda. Tamo će zauvijek nestati u gnjevu i mukama.

10. I Pravednik će se probuditi od svojeg spavanja, i bit će mu predana

mudrost.

11. Nakon toga će korijen nepravednosti biti odrezan, a grešnici će biti

pogubljeni mačem. Korijen onih koji pogrdno govore o drugima bit će
potpuno odstranjen, a oni koji smišljaju nasilna djela i oni koji hule
nestat će pod mačem.

12. Zato vam govorim, sinovi moji, i pokazujem vam kamo vode staze
pravednosti, a kamo staze nasilja. O, da, pokazat ću vam ih opet, tako
da možete znati što će se sve događati.

13. Zato sada, sinovi moji, poslušajte me, i hodite stazama pravednosti.
Nemojte ići stazama nasilja, jer oni koji idu tim stazama nepravednosti
nestat će zauvijek!”

405
ZAVRŠNI DIO KNJIGE

Henokova knjiga savjeta njegovoj djeci

POGLAVLJE DEVEDESET i DRUGO

1. Knjiga koju sam napisao ja, Henok. (Doduše, Henok je zapisao i

potpunu nauku o mudrosti, nauku koju hvale [ili: “cijene”] svi ljudi i suci
cijele zemlje.) Ovo je knjiga za svu moju djecu koja će živjeti na zemlji i
za sve buduće naraštaje koji će održavati pravdu i mir.

2. Neka se vaš duh ne uznemiruje zbog vremena koja dolaze, jer je

Svetac Uzvišeni odredio dane svim stvarima.

3. Jer Pravednik će se probuditi od spavanja svojeg, ustat će i hoditi

stazama pravednosti. I svi njegovi koraci i sve njegove riječi vječno će
biti puni dobrote i pravednosti.

4. Jer On će prema njemu biti ljubazan i podarit će mu vječnu pravdu.

On će biti snaga njegova [ili: “On će mu dati snagu”] i obdariti ga
dobrotom i pravednošću. I hodit će u vječnom svjetlu.

5. A grijeh će zauvijek iščeznuti u tami, i od toga dana, pa nadalje, više

ga neće biti.

Otkrivenje o tjednima

POGLAVLJE DEVEDESET i TREĆE

406
1. I Henok je započeo prepričavati svoju knjigu,

2. pa je rekao: “Zbog brige za djecu pravednosti i izabranike svijeta i

zbog brige za sljedbenike pravičnosti, reći ću ove stvari. Zato ću vama,
sinovi moji, sada ja, Henok, objaviti ove stvari. Objavit ću vam ono što
mi je bilo pokazano u nebeskim viđenjima, ono što sam saznao iz riječi
svetih anđela i ono što sam pročitao na nebeskim pločama.”

3. I Henok je započeo prepričavati svoju knjigu rekavši: “Rodio sam se u

sedmom dijelu prvog tjedna, u vrijeme kada se još nisu izvršili sud i
pravda.

4. A nakon mene, u drugom tjednu, nastat će velika pokvarenost,

pojavit će se mnoge prijevare, i u tom će tjednu doći prvi kraj. No u tom
tjednu bit će spašen jedan čovjek. A kada to završi, opet će porasti
nepravednost, ali će zbog grešnika biti sklopljen savez.

5. A pri kraju trećeg tjedna bit će izabran jedan čovjek koji će biti
zastupnik pravednog suda i koji će postati otac mnoštva onih koji će
vječno zastupaju pravdu.

6. A pri kraju četvrtog tjedna pokazat će se viđenje [ili: “otkrivenje”]

svetih i pravednih, i bit će dan zakon za sve naraštaje. I bit će dovedeni
u ograđeno dvorište.

7. A nakon toga, pri kraju petog tjedna, bit će izgrađena vječna kuća
slave i prevlasti.

8. U šestom će tjednu svi koji žive biti zaslijepljeni i srca će njihova

bezbožna napustiti pravu mudrost, no bit će podignut jedan čovjek. A
kuća prevlasti na kraju će izgorjeti u vatri i bit će raspršen cijeli jedan

407
naraštaj [ili: “cijeli jedan rod”; grčki: “genea” = “naraštaj”; “genos” =
“rod”] izabranih.

9. A u sedmom će se tjednu podignuti naraštaj otpadnika [ili:

“buntovnika”], i mnogi će činiti njihova djela i sva će djela njihova biti
djela otpadnika [ili: “buntovnika”].

10. A pri kraju će biti izabran jedan pravednik, jedan od onih koji vječno
zastupaju pravdu. On će primiti sedmerostruke upute o tome kako
postupati sa svim Njegovim stvorenjima.

11. Jer tko od sinova ljudskih može čuti glas Svečev, a da se ne uplaši? I
tko može dokučiti misli Njegove? Tko može promotriti sva djela
nebeska?

12. Kako je to moguće da postoji netko tko može promotriti sva nebesa
i razumjeti sve stvari nebeske, netko tko može proniknuti u dušu i duh i
reći što je u njima? Postoji li netko tko se može popeti i vidjeti gdje
[nebesa] završavaju, netko tko može razmišljati ili biti poput njih?

13. Tko od sinova ljudskih može izmjeriti širinu i duljinu zemlje, i kome
su bile pokazane mjere [ili: “dimenzije”] svega na zemlji?

14. Ili, postoji li netko tko bi mogao izmjeriti duljinu nebesa ili visinu
njihovu? Hoće li nam netko reći na čemu su utemeljena nebesa? Je li
netko prebrojio zvijezde i može li nam reći gdje sva svjetlila zalaze?

Zadnja tri tjedna

408
15. Zatim će uslijediti sljedeći, osmi tjedan, tjedan pravednosti. I bit će
joj [pravednosti] predan mač, kako bi mogla izvršiti pravedan sud na
protivnicima, a pravednike će izbaviti rukom svojom.

16. A pri kraju [tjedna] pravednošću svojom gradit će kuće, a bit će

izgrađena i vječna slavna kuća za Uzvišenog Kralja.

17. I cijeli će ljudski rod hoditi stazama pravičnosti. A u devetom će

tjednu cijelom svijetu biti otkriven pravedni sud i tada će sva djela
bezbožnika iščeznuti sa zemlje, a svijetu će biti određeno uništenje.

18. A nakon svega, u sedmom dijelu desetog tjedna bit će veliki i vječni
Sud u kojem će On izvršiti svoju osvetu na Stražarima. A nad anđelima
će podignuti nova nebesa koja će biti vječna.

19. Prva će nebesa pobjeći i proći, a pojavit će se nova nebesa i sve će

sile nebeske tada sjati sedam puta jače.

20. Naposljetku, tada će nastupiti razdoblje u kojem se tjedni više neće

ni brojiti, jer im neće biti broja. Sve će biti dobro i pravedno, a grijesi se
više dovijeka neće ni spominjati.

Savjet pravednicima

POGLAVLJE DEVEDESET i ČETVRTO

1. Vama govorim, sinovi moji, ljubite pravednost i hodite stazama

njezinim. Jer staze pravednosti dostojne su toga da ih se slijedi, no staze
nepravednosti iznenada će propasti i više ih neće biti.

409
2. Neki ljudi iz ovog naraštaja razotkrit će staze nasilje i smrti, i sami će
ih se kloniti i neće ići tim stazama.

3. Zato vama, pravednicima, govorim: ‘Ne idite na staze zloće, niti na

staze koje vode u smrt, ne skrećite na njih, da ne budete uništeni.

4. Nego tražite i birajte pravednost, odlučite se za život. Hodite stazama

mira i živjet ćete u blagostanju.

5. Zato sada sačuvajte riječi moje u srcu svojem i ne puštajte ih da

izađu. Jer znam da će grešnici s vremenom nametnuti iskvareni oblik
mudrosti, pa više neće biti mjesta za onu pravu mudrost, a oni neće
prestati nametati svoju iskvarenu mudrost.

6. Teško onima koji utvrđuju nepravdu i tlačenje, onima koji postavljaju

prijevaru kao temelj! Jer iznenada će biti srušeni i neće imati mira.

7. Teško onima koji grijehom grade kuće svoje! Jer će im temelji biti
raskopani, a oni će pasti pod mač. A oni koji zgrću sebi zlato i srebro
nestat će u iznenadnom Sudu.

8. Teško vama, bogataši, jer se uzdate u bogatstvo svoje! Bogatstvo će

vam se oduzeti, jer u danima kad ste se obogatili, zaboravili ste
Najvišeg.

9.Jer djela su vaša puna hule i nepravde. Zato ste pripremite za dan
krvoprolića, dan tame i Dan velikog Suda.’

10.Vama govorim i objavljujem: ‘Stvoritelj vaš oborit će vas i nitko neće

tugovati za vama, a vaš će Stvoritelj klicati od radosti zbog vašeg
uništenja.

410
11.A vaša će pravedna djela [obraća se svojim sinovima] u tim danima
služiti kao osuda grešnicima i bezbožnicima.’

Henokova žalost :: Objava nevolja grešnicima

POGLAVLJE DEVEDESET i PETO

1.Oči su moje kao oblak vode. Kada bih zaplakao nad vama, potopio bi
vas oblak vode. O, kada bih mogao ukloniti nevolju iz srca svojega…

2.[Tko vas je natjerao na to da mrzite druge i zlo im činite? Zbog toga će

vas snaći Sud, vi grešnici!]

3.A vi, pravednici, ne bojte se grešnika, jer će ih Jehova dati vama u

ruke, i vi ćete izvršiti Sud na njima onako kako vi to želite.

4.Teško vama koji stvari žarite [ili: “grijete do usijanja”] i dovodite ih do

nepovratnog uništenja [hebrejski: “herem”; grčki: “anatema”; oba
izraza znače “uništenje”; redak se odnosi na one koji se bave magijom]!
Zbog grijeha vaših nećete biti izliječeni [ili: “nećete izbjeći uništenje”].

5.Teško vama koji zlo činite svojem bližnjem! Jer i vas će snaći zlo, po
zaslugama vašim.

6.Teško vama koji lažno svjedočite i vama koji izvrćete pravdu, jer
uskoro ćete biti istrijebljeni!

411
7.Teško i vama, grešnici koji progonite pravedne! Jer i vi ćete biti
prognani i otjerani zbog nepravde svoje. Težak će vam jaram pasti na
vrat!

Temelj nade za pravedne :: Nevolje koje će snaći zlikovce

POGLAVLJE DEVEDESET i ŠESTO

1.Ispunite se nadom, vi pravednici. Jer grešnici će uskoro biti uklonjeni

pred vama, a vi ćete gospodariti nad njima onako kako vi to želite.

2.U dan velike nevolje za grešnike vaša će djeca uzletjeti i uzdignuti se

poput orlova. Savit će gnijezdo svoje na mjestu nepristupačnom, višem
nego se supovi mogu uzdići. Uzdignut će se i ući u špilje kamene i
popeti se na litice stjenovite i tamo će se, poput pećinara [hebrejski:
“šafan”; sisavac sličan kuniću koji živi u kamenitim krajevima], skloniti
pred nepravednošću. A demoni jarčjeg lika [hebrejski: “seirim” =
“runjav (kao jarac)”; izraz se odnosi na one koji su se pridružili
demonima u činjenju zla] gorko će plakati od žalosti.

3.A vi koji trpite, ne bojte se. Jer bit ćete izliječeni [ili: “izbjeći ćete

uništenje”] i obasjat će vas jasno svjetlo. I glas mira čut ćete s nebesa.

4.Teško vama grešnici, jer zbog svog bogatstva možda izgledate

pravedno, ali vaša srca odaju vas da ste grešnici! I ove će riječi biti
svjedočanstvo protiv vas, sjećanje [ili: “uspomena”] na sva vaša zla
djela.

412
5.Teško vama koji proždirete prvine od pšenice i pijete vino iz velikih
posuda, a uboge obarate snagom svojom, bacate ih pod noge svoje i
gazite ih!

6.Teško vama koji pijete vodu iz svakakvih izvora [izraz “voda” ovdje se
odnosi na svjetovnu mudrost]! Uskoro ćete uvenuti i bit ćete uništeni
jer ste zaboravili na izvor [ili: “fontanu”] života.

7.Teško vama koji činite nepravdu, služite se prijevarom i hulite! I vaše

će riječi služiti kao sjećanje [ili: “uspomena”] na zlo koje ste činili.

8.Teško vama moćnici koji tlačite pravedne jer se približava dan vašeg
uništenja! A za pravednike, taj će dan značiti da dolaze mnogi dani
ispunjeni svakim dobrom. Bit će to u dan Tvojega Suda.

Nevolje za grešnike i one koji zgrću nepošten dobitak

POGLAVLJE DEVEDESET i SEDMO

1.Vjerujte, vi pravednici, da će se grešnici osramotiti i nestati u danu

koji je određen da nepravda nestane.

2.A vi, grešnici, znajte da je Najviši spreman uništiti vas. I anđeli nebeski
klicat će zbog vašeg uništenja.

3.Što ćete učiniti, vi grešnici? Gdje ćete se sakriti u danu Suda,

kada čujete glas molitava pravednih?

413
4.O ne, vama tada neće biti kao njima, jer ove će riječi biti
svjedočanstvo protiv vas: ‘Udružili ste se sa grešnicima!’

5.Jer u tim će danima molitva pravednih doći pred Jehovu, a na vas će

doći dani osude.

6.Sve riječi koje ste izgovorili u nepravednosti svojoj bit će pročitane

Svecu Uzvišenome, a vi ćete lica svoja pokriti zbog sramote svoje, jer On
će odbaciti sva djela koja ste činili u nepravednosti.

7.Teško vama grešnici koji živite bilo usred oceana, bilo usred suhe
zemlje, vama čija su sjećanja [ili: “uspomene na vas”] samo zlo!

8.Teško vama koji na nepravedan način sebi zgrćete srebro i zlato i

govorite: ‘Obogatili smo se i prikupili si imetak, postigli smo sve što smo
htjeli.

9.Zato nas sada pustite da činimo što smo naumili. Jer skupili smo
mnogo srebra i žitnice su naše do vrha pune, jer kuće su nam pune
slugu zemljoradnika koji rade za nas, kao što su rijeke pune vode.’

10.Zato kao što voda otječe koritom rijeke, tako će i vaše laži oteći od
daleko. Bogatstvo vaše neće vas izbaviti, nego će vam se oduzeti jer
zgrnuli ste ga na nepravedan način, a vi ćete biti predani velikoj osudi.

Još nevolja za grešnike

POGLAVLJE DEVEDESET i OSMO

1.Zaklinjem vam se svima, i mudrima i bezumnima, da ćete vidjeti još

mnogo toga na ovoj zemlji.

414
2.Jer, iako ste muškarci, dotjerivat ćete se više nego što to žene čine i
imat ćete više šarenih haljina nego što ih imaju djevojke. Ležat ćete u
sjaju, raskoši i moći, u obilju srebra, zlata i purpura, imat ćete hrane na
pretek, ali ćete zajedno sa svime što imate oteći kao što voda otječe
koritom rijeke i više se ne vraća.

3.Oni se neće pokazati mudrima i učenima i zato će biti uništeni skupa

sa svojim imetkom i sa svojom slavom i raskoši. Bit će osramoćeni i
osiromašeni kada ih snađe veliko krvoproliće, a duh će njihov biti bačen
u veliku goruću peć.

4.Kunem vam se, grešnici, da je tako! Jer kao što planina neće postati
sluga, niti će visoka gora postati robinja žene, tako niti grijesi ne dolaze
s nebesa na zemlju, nego ih ljudi sami smišljaju i čine. Zato će na njih
doći veliko uništenje.

5.Ni neplodnost nije dana ženama, nego zbog djela svojih vlastitih ruku
one umiru bez djece.

6.Grešnici, kunem vam se Svecem Uzvišenim, da su sva vaša zla djela

već otkrivena na nebesima i da nijedno djelo kojim ste tlačili druge nije
prekriveno i sakriveno.

7.I nemojte se zavaravati u svom duhu ni lagati si u svojim srcima da

vaši grijesi nisu zabilježeni na nebesima u prisutnosti Najvišega.

8.Jer sada znate da se sva vaša tlačenja, gdjegod da koga tlačite, svaki
dan bilježe i bilježit će se sve do dana vašeg suda.

9.Teško vama bezumnici, jer ćete izginuti u svojoj ludosti! Kršite sva
načela mudrosti i zato nećete imati uspjeha ni u čemu što radite.

415
10.Zato znajte vi koji ste određeni za dan uništenja – ne trebate se
nadati životu, grešnici, jer ćete počinuti i za vječno umrijeti. Za vas se
neće naći otkupnina, jer ste određeni za Dan velikog Suda, Dan velike
nevolje i sramote za duhove vaše.

11.Teško vama, kojima je srce tvrdokorno, koji radite zlo i jedete krv!
Jeste li se dobro nasitili i napojili svih dobara kojima je Jehova Najviši
obilno napunio cijelu zemlju? Zato nećete imati mira!

12.Teško vama koji ljubite djela nepravednosti! Dokle ćete se nadati

svome uspjehu [ili: “nadati dobroti”]? Znajte da ćete biti predani u ruke
pravednicima i oni će vas pogubiti i neće biti milostivi prema vama niti
će vas žaliti.

13.Teško vama koji se veselite nevolji pravednikovoj! Nećete imati ni

dostojan pogreb!

14.Teško vama koji obezvređujete riječi pravednih! Nemojte se nadati

životu.

15.Teško vama koji pišete lažne i bezbožne riječi! Jer takvi zapisuju
svoje laži kako bi drugi mogli čuti za njih i bezbožno postupati sa
bližnjima svojim. Zato takvi neće imati mira, nego će umrijeti
iznenadnom smrću.

Daljnje nevolje bezbožnicima i grešnicima

POGLAVLJE DEVEDESET i DEVETO

416
1.Teško vama koji činite djela bezbožna i njima i lažima stječete sebi
slavu! Izginut ćete i nećete živjeti sretno!

2.Teško onima koji izvrću riječi pravednosti i krše vječni zakon!

Preobražavaju se u ono što nisu bili, naime, u grešnike. Zato će biti
bačeni na tlo i zgaženi.

3.U tim danima, vi pravednici, budite spremni! Podignite svoje molitve

kao spomenik i postavite ih pred anđele kao svjedočanstvo. Jer oni će
vaš spomen grijeha grešnika odnijeti i postaviti pred Najvišim kao
podsjetnik.

4.U tim danima nacije će biti potresene i sve će se nacije podignuti u

danu uništenja.

5.U tim danima pobacit će plod utrobe svoje i napustit će djecu svoju i
neće im ostati potomstvo. Da, napustit će svoju djecu koja još sisaju i
neće ih više tražiti, neće imati milosti prema svojoj ljubljenoj djeci.

6.I opet vam se kunem, grešnici, da vas grijeh vaš vodi u nemilosrdno
krvoproliće!

7.A onima koji se klanjaju kamenu, prave si zlatne, srebrne, drvene i

glinene likove, koji obožavaju duhove bluda i demone i sve vrste idola u
hramovima njihovim, neće biti pružena pomoć.

8.Zbog bezumnosti srca svojih postupaju bezbožno [doslovno: “postaju

zaboravni”]. Zbog viđenja u vlastitim snovima strah im se uvukao u srce,
pa su oči srca njihovih oslijepile.

9.Zato postupaju bezbožno i strašljivo, i sva su svoja djela pretvorili u

laž i klanjanju se običnom kamenu. Zato će brzim zamahom biti oboreni
i nestat će.

417
10.No u tim će danima biti blagoslovljeni oni koji prihvaćaju riječi
mudrosti i razumiju ih i oni koji hode stazama Najvišega i stazama
Njegove pravednosti. Oni ne postupaju bezbožno iako su okruženi
bezbožnošću i zato će biti sačuvani.

11.Teško vama koji širite zloću među bližnjima svojim, jer ćete biti
ubijeni i sići ćete u Šeol!

12.Teško vama koji činite prijevaru [ili: “utvrđujete grijeh”] i imate lažna
mjerila [ili: “mjere”] i onima koji nanose gorke nevolje zemlji! Takvi će
biti potpuno uništeni!

13.Teško vama koji kuće svoje gradite tuđom mukom! Cigle i kamenje
kojima ih grade puni su grijeha! Kažem vam da nećete imati mira!

14.Teško onima koji odbacuju mjerila [ili: “mjere”] i nasljeđe svojih

očeva i onima čije se duše klanjaju idolima! Ni vi nećete imati mira!

15.Teško onima koji čine djela nepravednosti i podupiru tlačenje, onima

koji ubijaju bližnje svoje sve do Dana velikog Suda!

16.Jer On će oboriti vašu slavu i srcima će vašim nanijeti žalost! Duh će

se Njegov podići u gnjevu Njegovom i sve će vas pogubiti mačem, a
svetima i pravednima grijesi će vaši služiti kao vječna opomena!

Sud palim anđelima :: Sigurnost pravednih :: Daljnje nevolje

POGLAVLJE STOTO

1.U tim će danima očevi i sinovi poraženi pasti u isto mjesto i brat će s
bratom otići u smrt, a krv će njihova teći u bujicama.

418
2.Jer čovjek neće moći spriječiti ruku svoju da pogubi sinove njegove i
unuke njegove. Ni grešnici neće moći spriječiti ruku svoju da pogubi
njihovu časnu braću! Od svanuća pa do večeri klat će jedni druge.

3.Krv grešnika bit će do uzda konjima i konji će kaskati kroz nju, a kočije
će biti potpuno potopljene.

4.U tim će se danima anđeli spustiti na neviđena mjesta [grčki: “hades”

= “neviđeno mjesto”] i sve one koji su donijeli grijeh sakupit će na jedno
mjesto. I Najviši će ustati u Danu Suda kako bi izvršio veliki Sud nad
grešnicima.

5.A oko svih pravednih i svetih postavit će čuvare svoje, svete anđele da
ih štite kao zjenicu oka, dok On ne učini kraj svemu zlu i grijehu. Čak i
ako dugo spavaju [u smrtnom snu], ne trebaju se plašiti.

6.Jer mudri će spoznati što je istina i djeca će zemaljska razumjeti riječi

ove knjige. Shvatit će da ih nikakvo bogatstvo neće moći izbaviti kada se
budu rušila djela grijeha.

7Teško vama, pravi grešnici, u danu strašne muke jer ste nanosili
nevolju pravednima i bacali ste ih u vatru! Sva djela koja ste činili njima
vratit će vam se.

8.Teško vama kojima je srce tvrdokorno i vama koji samo gledate kako
smisliti neko zlo! Obuzet će vas strah i nitko vam neće pomoći!

9.Teško će biti i vama, grešnici, zbog riječi vaših usta i zbog djela vaših
ruku koja ste bezbožno počinili! Gorjet ćete u plamtećoj vatri, jačoj
nego je bila ona u koju ste vi bacali [pravednike].

419
10. I znajte da će anđeli nebeski o vašim djelima pitati Sunce, Mjesec i
zvijezde, jer On će to tražiti od njih. Pitat će ih što ste činili dok ste na
zemlji osuđivali pravednike.

11. On će dozvati svaki oblak, svaki kristal inja i svaku kap rose i kiše da
svjedoče protiv vas. I zbog vas ih neko vrijeme neće biti [nad zemljom],
jer će svjedočiti o vašim grijesima.

12. Pokušajte dati poklon [ili: “mito”] kiši kako bi se odvratila [od
svjedočenja] i nastavila padati. Ili biste možda mogli pokušati rosi dati
nešto zlata ili srebra, te je tako natjerati da prekrije zemlju.

13. Ako nastupi samo hladnoća mraza i snijega i snježne se oluje sruče
na tebe, u tim danima nećeš moći opstati čak ni pred njima!

Strah pred Bogom :: Sva djela stvaranja boje Ga se, osim grešnika

POGLAVLJE STOTINU i PRVO

1. Obratite pažnju na nebesa, vi [pravedni] sinovi nebeski, i na svako

djelo stvaranja Najvišeg. Bojte Ga se i ne činite zlo u Njegovoj
prisutnosti!

2. A vi, grešnici, što ćete učiniti ako On zbog vaših grijeha zatvori ustave
nebeske i zadrži kišu i rosu da ne padaju na zemlju?

3. Ne možete se žaliti ako On odluči na vas poslati svoj gnjev zbog vaših
djela! Hoćete li i dalje govoriti ohole i drske riječi protiv Njegove
pravednosti? Tada nećete imati mira!

420
4. Jeste li ikada vidjeli kapetana na lađi njegovoj kad mu valovi počnu
bacati lađu amo-tamo i vjetrovi je morski udarati sa svih strana? Uistinu
je u velikoj nevolji!

5. I zabrinut je za sva dobra koja lađom prevozi preko mora, jer u

srcu mu je strah da će ih more sve progutati i da će sve izginuti.

6. A nisu li sva mora, vode njihove i sve ono što ih tjera da se gibaju
samo jedno djelo Najvišega? I nije li On more ogradio pijeskom na obali
i postavio mu granice dokle će ići?

7. I kada bi mu On to zapovjedio, ono bi se odmah uplašilo i presušilo

bi! I ribe i sve što je u njemu uginulo bi! Ali vi, grešnici koji ste na zemlji,
i dalje Ga se ne bojite!

8. Nije li On stvorio nebesa, zemlju i sve što je na njima? Tko je dao

razum i mudrost svemu što se miče ne zemlji i u moru?

9. Ne osjeća li kapetan lađe strah kada vidi samo uzburkano more?

A grešnici se ne boje ni Najvišega!

Strašni Dan Suda :: Sreća pravednih :: Daljnje nevolje grešnicima i

njihovo ismijavanje pravednih

POGLAVLJE STOTINU i DRUGO

421
1. Gdje ćete se sakriti i tko će vas izbaviti u danima kada On na vas
pošalje vatrenu muku? Nećete li se uplašiti i prestraviti kada na vas
pošalje riječ osude svoje?

2. Sva će svjetlila nebeska biti prestravljena i uplašena, uzbunit će se

cijela zemlja i bit će prestravljena i potresena!

3. Uplašit će se čak i anđeli koji izvršavaju njihove naredbe i tražit će

mjesto gdje bi se sklonili od očitovanja prisutnosti Onoga koji je velik u
slavi. Djeca zemaljska trest će se i drhtati! A vi, grešnici, vi ćete biti
zauvijek uništeni [ili: “prokleti”] i nećete imati mira!

4. A vi, duše pravedne, vi se ne bojte, nego se ispunite nadom zato čak i

ako zbog pravednosti izgubite život.

5. Nemojte tugovati i naricati ako vaše duše siđu u Šeol i nemojte žaliti
ako u životu niste dobili sve što smatrate da ste zaslužili. Čekajte Dan
Suda grešnicima, dan kad će biti osuđeni i uništeni.

6. Kada vi umirete, tada grešnici govore: ‘Eto vidite da i pravednici

umiru kao i mi! I kakva im je korist od njihovih dobrih djela?

7.Kao i mi i oni umiru u tuzi i tami, i po čemu je njima bolje nego

nama? U danu smrti svima nam je jednako!

8.I što će to oni dobiti i što će vidjeti, a da bi trajalo vječno? Pa gledajte

da i oni umiru i od sada pa nadalje neće vidjeti svjetlosti!’

9.Kažem vam, grešnici, smisao vaših života su jelo i piće, pljačka i

grijeh, zakidanje bližnjih, zgrtanje bogatstva i čekanje na bolje dane!

10.Zar ne vidite da je pravednikov kraj spokojan i miran? A to je

422
zato što se u njihovim djelima nije našlo nasilja sve do njihove smrti.

11.[Autorov zaključak:] I jedni i drugi umiru i nestaju, duh njihov

nevoljko silazi u Šeol.

Sreća pravednih i udes grešnika :: Opomena umrlim pravednicima da ne

obeshrabruju žive

POGLAVLJE STOTINU i TREĆE

1.Pravednici moji, kunem vam se slavom Moćnog, Uzvišenog i

Časnog, Vlašću Božjom i Veličanstvom Njegovim:

2.Ja znam ovu tajnu i pročitao sam što je pisalo na nebeskim pločama,
dobio sam uvid u spise svetih i naučio ono što je u njima zapisano o
pravednicima.

3.Piše da su svako dobro, radost i slava pripremljeni za one koji umiru

zbog svojih pravednih djela. Plaća za sav njihov trud bit će višestruko
bolja od onoga što su mogli steći za vrijeme svog [zemaljskog] života.

4.Duh vas koji ste umrli zbog pravednosti i dalje će živjeti i klicati od
radosti! Njihov duh neće izginuti i sjećanje na njih neće nestati ispred
lica Uzvišenoga [hebrejski: “Rabbi” = “Uzvišeni”] sve dok na zemlji budu
živjeli naraštaji sinova ljudskih. Ni zbog kakvog ruganja zlih više se neće
trebati sramiti.

5.Teško vama grešnici u dan smrti vaše! Umirete puni imetka koji ste
stekli grijehom, pa oni koji su kao i vi, govore: ‘Grešnici su uistinu
blagoslovljeni, jer su se nauživali dobra u svom životu.
423
6.Umrli su u blagostanju i bogatstvu, nisu doživjeli nevolju i nikakva ih
kazna nije dostigla. Umrli su u časti i sud nad njima nije se izvršio za
života njihova.’

7.Zato znajte da će njihove duše sići u Šeol i jadan će im biti kraj u

velikoj nevolji.

8.Duh će vaš sići u tamu, okove i plamteću vatru mučnog Suda. Veliki će
Sud biti nad svim naraštajima svijeta. Zato, teško vama, jer nećete imati
mira!

9.A vi pravednici koji sete umrli, nemojte govoriti živima koji hode u
pravednosti i dobroti: ‘U danima naše nevolje mnogo smo se trudili i
svako zlo iskusili, čak smo bili spremni i poniziti se.

10.Trpjeli smo uništavanje, a nije bilo nikoga tko bi nam pomogao, iako
smo zazivali: ‘Mučeni smo i tjeraju nas u uništenje i ne možemo se
nadati da ćemo više ikada vidjeti život!’

11.Nadali smo se da ćemo biti glava, a eno, postali smo rep. Naporno
smo radili i trudili se, a plaća za trud nam je izostala. Postali smo plijen
[ili: “hrana”] grešnicima i nepravednima, i težak su jaram stavili na vrat
naš!

12.Vladali su nad nama, prezirali su nas [i sasjekli nas mačem].

Trudili smo se poštivati ih čim više, ali nisu imali milosti prema nama!

13.Htjeli smo i pobjeći kako bismo se negdje sklonili i pronašli mir,

ali nismo pronašli mjesta na kojem bismo se mogli sigurno skloniti.

424
14.Ako bi nekima od njih i bilo žao zbog toga što nam se čini i ako ne bi
odobravali djela onih koji nas proždiru, nisu puno učinili kako bi to
spriječili i plač naš nije dopirao do njih.

15.Čak su podupirali one koji nas pljačkaju, proždiru i preziru. Prikrivali

su njihovo tlačenje i nisu nam s vrata skinuli jaram onih koji nas
proždiru, rastjeruju i ubijaju. Prikrivali su njihova ubojstva i nisu se sjetili
da su time i svoju ruku podigli protiv nas.’

Jamstvo dano pravednicima :: Opomena grešnicima i onima koji izvrću

riječi pravednosti

POGLAVLJE STOTINU i ČETVRTO

1.Kunem vam se da vas anđeli nebeski koji stoje pred slavom

Uzvišenoga pamte po vašim dobrim djelima i imena su vaša zapisana
pred slavom Uzvišenoga.

2.Ispunite se nadom! U mnogim ste nevoljama bili osramoćeni, ali ćete

sjati kao svjetlila nebeska, zasjat ćete i svi će vas jasno vidjeti, i svi
otvori nebeski bit će vam otvoreni.

3.Zato kada molite, nastavite moliti da dođe Sud i on će se pojaviti.

Tada će se sve nevolje koje su bile nanesene vama, sručiti na one
vladare i na sve one koji su podupirali tlačitelje vaše.

425
4.Ispunite se nadom! Ne odbacujte nadu koja vam je namijenjena, jer
ćete primiti veliku radost, sličnu onoj koja vlada među anđelima
nebeskim.

5.Što ćete tada učiniti? Hoćete li se negdje sakriti u Danu velikoga Suda
kako ne bi pronađeni i uhvaćeni kao grešnici? Taj će vječni Sud biti
daleko od vas i neće vas dotaknuti u svim naraštajima svijeta.

6.Zato, ne bojte se, vi pravednici kada vidite da grešnici napreduju i

uspijevaju na stazama svojim. Ne udružujte se sa njima, nego
izbjegavajte njihove staze nasilja, jer vi ćete se uskoro udružiti sa
mnoštvima nebeskim.

7.Nema veze što grešnici govore: ‘Nitko neće saznati za naše grijehe i
nitko ih nigdje neće zabilježiti…’

8.Zato vam sada kažem da za vaše grijehe znaju i dan i noć, i

svjetlo i tama!

9.Ne razmišljajte bezbožno u srcima svojim, ne smišljajte prepredene

laži, ne izvrćite pravedne riječi Sveca Uzvišenog i nemojte se klanjati
idolima svojim! Jer sva su vaša djela puna laži i bezbožnosti. Djela vam
nisu ispunjena pravednošću, nego su puna velikih grijeha!

10.Ja znam veliku tajnu, jer mi je bilo otkriveno da će grešnici na mnoge

načine pokušati mijenjati i izvrtati riječi pravednosti. Govorit će zle
riječi, smišljeno će iznositi laži, služit će se velikim prijevarama kako bi ih
dobro utvrdili, a svoje će zle riječi zapisivati u knjige.

11.Ali ako vjerodostojno zapišu sve moje riječi i ako ih točno prevedu na
različite jezike – bez da išta mijenjaju ili izostavljaju, nego ih prenesu [ili:
“prevedu”] točno onako kako sam ih je zapisao

426
– ja ću ih potvrditi.

12.A upoznat sam i sa jednom drugom velikom tajnom, naime, da će svi

dijelovi ove knjige koju sam napisao doći u ruke pravednima i mudrima,
a oni će im se obradovati, jer će primiti spoznaju pravičnosti i
neizmjerne mudrosti.

13.Njima će biti predana ova knjiga i oni će povjerovati svemu što je u

njoj zapisano. Zato će klicati od radosti kada je prime, a svi pravednici,
koji će iz nje učiti i hoditi stazama pravednosti, primit će nagradu koja
im je namijenjena.”

Bog i Njegov Pomazanik prebivaju među ljudima

POGLAVLJE STOTINU i PETO

1.“U tim ću vas danima”, kaže Jehova, “dozvati kao svoju djecu
zemaljsku i reći ću Mudrosti koja vas vodi: ‘Ti si njihova vodilja i ti
nagrađuješ sve na zemlji, zato im otkrij ono što sam im pripremio.’

2.Jer ćemo Ja i Moj Sin zauvijek biti u jedinstvu sa vama, dok hodite
stazama pravednosti. Mir ćete primiti u nasljedstvo i zato radosno
kličite, vi djeco pravednosti! Amen!”

KRAJ ORIGINALNE KNJIGE HENOKOVE

427
SEDMI DIO

Poglavlja 106 – 107

Ponovna objava o potopu.

Ponovna pojava bezbožnosti i nasilja nakon potopa. Konačno i vječno

uništenje bezbožnosti pod vladavinom Božjeg Pomazanika.

ULOMAK NOINE KNJIGE

POGLAVLJE STOTINU i ŠESTO

1.Nakon nekog vremena moj sin Metušalah pronašao je ženu za svog

sina Lameka, i ona je zatrudnjela i rodila mu sina.

2.Tijelo djeteta bilo je bijelo kao snijeg i crveno kao cvijet ruže. Kosa na
njegovoj glavi i njegovi dugi uvojci bili su bijeli kao čista vuna, a oči su
mu se caklile. I kada bi otvorilo oči, one bi poput Sunca obasjale cijelu
kuću i cijela bi kuća isijavala svjetlost.

3.I kada ga je primalja uzela u naručje, ono je otvorilo usta svoja i već se
tada počelo obraćati Jehovi Pravednome.

4.A njegov se otac Lamek začudio, pa je brzo otrčao svom ocu

Metušalahu,

428
5.pa mu je rekao: “Rodio mi se nekakav čudan sin! Drugačiji je od svih
drugih ljudi! Zapravo, ni ne sliči čovjeku, nego je sličniji nebeskim
sinovima Božjim! Potpuno je drugačiji i nije poput nas! Oči mu sjaje kao
zrake Sunca, a lice mu zrači slavom!

6.Izgleda kao da nije moj, nego da je jedan od anđela! I bojim se da bi

se u njegovim danima na zemlji moglo dogoditi nešto vrlo značajno!

7.Zato sada, moj oče, dolazim tebi i molim te i preklinjem – otiđi do

Henoka, našeg oca i od njega saznaj o čemu se ovdje radi, jer on prebiva
među anđelima!”

8.Kada je Metušalah čuo riječi svog sina, došao je kod mene na kraj [ili:
“krajeve”] zemlje, jer je čuo da sam ovdje, pa je glasno zavapio, a ja sam
čuo njegov glas i prišao mu. Pa sam mu rekao: “Ovdje sam, sine moj!
Otkud dolaziš?”

9.A on mi je odgovorio: “Vrlo sam uznemiren i zato dolazim k tebi! Vidio

sam uznemirujuća viđenja i zato ti pristupam!

10.Zato me sada poslušaj, moj oče! Lameku, mojem sinu, rodio se sin!
Ali dijete ne sliči njemu – zapravo – uopće ne sliči čovjeku! Tijelo mu je
bjelje nego snijeg i crvenije nego cvijet ruže! Kosa na glavi njegovoj je
kao čista vuna, a oči mu sjaje kao zrake Sunca! Otvorilo je oči svoje i
obasjalo cijelu kuću!

11.A kada ga je primalja uzela u naručje, dijete je otvorilo usta svoja i

blagoslovilo Jehovu na nebesima!

12.Zato se otac njegov Lamek toliko začudio da je odmah dotrčao k

meni i nije mogao vjerovati da je to njegovo dijete, jer izgledom je nalik

429
na anđele nebeske! Zato sam došao ovdje kod tebe da nam kažeš istinu
o tome što se zapravo dogodilo!”

13.A ja, Henok, odgovorio sam mu: “Jehova će na zemlji načiniti nove
stvari, to sam upravo vidio u viđenju. Zato ti sada kažem da su u danima
mog oca Jareda neki anđeli nebeski prestupili riječ Jehovinu.

14.Počinili su grijeh i prestupili zakon. Sjedinili su se sa kćerima ljudskim

i počinili grijeh sa njima. Neke su čak oženili, pa su im one rodile djecu.

15.A ta su djeca postala divovi, no nisu bila duhovi, kao što su to nekada
bili njihovi očevi, nego su imala zemaljsko tijelo. Zato će na zemlju doći
velika kazna i zemlja će biti očišćena od svake nečistoće.

16.Na cijelu će zemlju doći veliko uništenje! Godinu dana zemlju će

pokrivati veliki potop koji će sve uništiti.

17.I to dijete koje se rodilo, jedino na cijeloj zemlji sve će to preživjeti, a

s njim će biti spašena i njegova tri sina. I kada cijeli ljudski rod na zemlji
izgine, on i djeca njegova bit će spašeni.

18.Zato sada idi i reci svom sinu Lameku da je dijete koje se rodilo
uistinu njegovo. I neka ga nazove Noa [ime “Noa” na hebrejskom znači
“Odmor” ili “Utjeha”], jer on će jedini ostati na zemlji. On i sinovi
njegovi bit će spašeni od uništenja koje će pogoditi zemlju zbog svih
grijeha i djela nepravednosti koji će se na njoj činiti u njegovim danima.

19.No nakon svega toga, na zemlji će opet biti nepravde, još i više nego
je bilo u prijašnjem svijetu koji je bio uništen. Ja znam za te tajne
svetaca, jer mi ih je On, Jehova, pokazao i obznanio mi ih je, a ja sam ih
pročitao na pločama nebeskim.

430
POGLAVLJE STOTINU i SEDMO

1.I na njima sam vidio da će se zakoni prestupati iz naraštaja u naraštaj,

sve dok se ne pojavi naraštaj pravednih koji će uništiti sve prijestupe i
grijehe ukloniti sa zemlje, a na nju donijeti samo dobro.

2.Zato sada, sine moj, idi i sve ovo obznani sinu svom Lameku.

Reci mu da je dijete koje se rodilo doista njegovo i da to nije laž.”

3.I kada je Metušalah čuo riječi svog oca Henoka, koji mu pokazao sve
tajne, vratio se i prenio ih, onako kako ih je čuo. I dijete koje se rodilo
nazvali su Noa, jer je bilo rečeno da će se kroz uništenje u njegovim
danima zemlja odmoriti od svih muka koje su bile na njoj.

OSMI DIO

Poglavlje 108

Druga knjiga proroka Henoka.

Kasniji dodatak originalnoj

knjizi Henokovoj.

PRVI DODATAK KNJIZI HENOKOVOJ:

431
O drugoj knjizi proroka Henoka

POGLAVLJE STOTINU i OSMO

1.Henok je napisao i drugu knjigu za svog sina Metušalaha i za one koji

će doći poslije njega u posljednjim [ili: “zadnjim”] se danima držati
zakona.

2.Oni koji hode u dobroti, s radošću će čekati dane kada će doći kraj
onima koji hode u zloći i moći onih koji prestupaju zakon.

3.Čekajte na vrijeme kada će grijeh biti odstranjen, a njihova imena

izbrisana iz svitaka života i spisa svetih. Potomstvo će njihovo zauvijek
biti uništeno, a duh će njihov biti pogubljen. Oni će tada gorko plakati i
naricati usred razrušene pustoši, pa će biti bačeni u vatru koja se ne
gasi.

4.I ugledao sam nešto kao nevidljivi oblak, no zbog njegove veličine
nisam ga mogao vidjeti cijelog. Vidio sam i plamteći jezik vatre kako
blješti i nešto nalik blistavoj planini kako se ljulja naprijed-natrag.

5.I upitao sam jednoga od svetih anđela koji je bio sa mnom: “Kakva je
to blistava pojava? To nije nebo, nego samo plamen blistave vatre i glas
plača, žalovanja, naricanja i velike boli.”

6.A on mi je rekao: “U mjesto koje si vidio, tamo će biti bačeni duhovi

grešnika, hulitelja, onih koji čine zlodjela i onih koji izvrću riječ Jehovinu
koju je On izrekao kroz usta svojih proroka, pa čak i ono što se još nije
zbilo.

432
7.Neki od njih zapisani su i zabilježeni gore na nebesima, kako bi anđeli
to mogli čitati i znati što će se dogoditi grešnicima koji su nanosili bol
poniznim dušama i kakvu će nagradu od Boga primiti [te ponizne duše i]
oni koje su zlikovci osramotili.

8.Jer oni ljube Boga, a ne zlato, srebro i druge stvari koje pripadaju
ovome svijetu, zato ih svijet mrzi i progoni.

9.Oni ne čeznu samo za zemaljskom hranom, nego žive u skladu sa

Jehovinom voljom, jer znaju da je sve ovozemaljsko prolazno kao dah.
Zato je njihov duh čist dok blagoslivljaju Njegovo ime.

10.I zato sam sve blagoslove koji su pripremljeni za njih zapisao u

knjigama. I zbog toga što nebeski život ljube više nego svoj život u
ovome svijetu, On im je namijenio njihovu nagradu. Iako ih zlikovci
bacaju pod svoje noge i gaze ih, iako trpe zlostavljanje i vrijeđanje i
stalno su izvrgnuti sramoti, oni Ga i dalje blagoslivljaju.”

11.“I dozvat ću sve duhove dobrih ljudi koji pripadaju naraštaju svjetla i
preobrazit ću njih, koji su rođeni u mraku, i čija tijela nisu primila
nagradu koju su zaslužili zbog svoje vjernosti.

12.Tada će oni koji su ljubili Moje sveto ime zasjati u sjajnome svjetlu i
svakoga ću od njih uzvisiti i postaviti na prijestolje njegove časti.”

13.Uistinu će blistati do nedoglednih vremena, jer pravedan je Sud

Božji. Prema vjernima, On će postupati vjerno, jer staze su Njegove
staze pravičnosti.

14.Oni koji su rođeni u tami bit će bačeni u tamu, dok će pravedni

prebivati u vječnom svjetlu.

433
15.A kada ih grešnici vide kako sjaje, gorko će zaplakati, no otići će
tamo gdje im je određeno da provedu vječne dane i razdoblja.

434
435
Knjiga svetih tajni Enohovih

Ova knjiga dolazi iz izvjesnih rukopisa koji su nađeni u Rusiji i Srbiji, i

koliko je poznato sačavana je jedino u slavenskoj verziji. Malo je
poznato o njenom porijeklu, osim što sadašnja forma da je napisana
negde na početku hriščanske ere. Poslednji urednik bio je grk a mjesto
uređivanja bio je Egipat. Znanje o ovoj knjigi je bilo izgubljeno skoro
1200 godina, ali je korištena u ranom hriščanstvu i od drugih.

Djelo odvodi čitaoca na krilima misli odliječe u tajanstvene oblasti.

Ovdje je nepoznato objašnjenje vječnosti sa pogledom na stvaranje,
čovjeka i moral. Kako je svijet stvoren u šest dana, tako istorija treba da
se završi u okviru 6000 godina (ili 6,000,000 godina), i ovo će biti
slijeđeno sa 1000 godina mira, kad bude donešen balans sukoba
moralnih snaga i kad ljudski život dosegne idealno stanje. Tada će
nastati 8-i konačni dan, kada vremena više neće biti.

U djelu vrlo je očigledna u tom pogledu simbolika vezana za stvaranje

prvog čovjeka. Nastanak imena Adam može se razumeti u sklopu
leksike prilagođene grčkom jeziku. Kada Bog govori Enohu o stvaranju
Adama, objašnjava mu da je za to ime vezao četiri sastava koja potiču
od četiri strane sveta: ''I postavih mu ime od četiri sastava: od istoka, od
zapada, od severa, od juga. I postavih mu četiri zvezde naročite i nazvah
mu ime Adam.'' Sami nazivi imena sveta poredani izloćenim
redosledom svojim početnim slovima u grčkom daju ime prvog
biblijskog čoveka: A – ''apatoli'', D – ''disi'', A – ''arkos'', M –
''mesemvria''.

U slovenskoj tradiciji ovaj apokrif je doživeo prerade, tako da se

pojavljuje u tri varijante: opširnoj, prelaznoj i skraćenoj.
436
I.

Način djelovanja sunca i mjeseca, astronomija, kalendar, pogl. 15-17,

21. Kakav je svijet izgledao prije stvaranja, pogl. 24. Poglavlje 26 je
naročito slikovito. Kako je Satana stvoren, pogl. 29

Živeo jednom čovek, veliki znalac, i Gospod ga zavoli i primi, da bi on

živeo najvišljim življenjem i bio svedok mudrih i velikih i skrivenih i
nedorečenih mogućnosti Boga Svemogučega, čudotvornih i slavnih i
svijetlih i mnogobrojnih mišljenja Božjih slugu, i nedodirljivog prijestolja
Gospodnjeg, i stepena i ukazanja duhovnih sila, i neopisive službe
mnoštva elemenata, i različitih ukazanja i neizrecivog pjevanja snaga
Heruvima, i vječne svjetlosti.

437
2 U vreme ono, reče Enoh, kada navrših 165 godina, rodi mi se sin
Metusal.

3 Potom poživeh 200 godina, i napuni mi se ukupno 365 godina.

4Prvog mjeseca, naročitog, prvog dana, ja Enoh,bejah u svom domu

sam. I počivah na odru svom spavajući.

5 I dok spavah, dođe velika žalost na moje srce. I rekoh: ''Plaču oči moje
u snu, a ne mogu razumeti žalost. Eto, šta li će mi se dogoditi?''

6 I javiše mi se dva muža prevelika veoma, kakve nikada ne videh na

zemlji. I beše lice njihovo kao sunce svetleće. Oči njihove kao sveće
goreše. Iz usta njihovih oganj izlažaše. Odeća im kao pena beše, a sa
različitim bojama, i pevaše. Krila im behu svetlija od zlata, ruke njihove
belje od snega.

7 I stajahu kraj glave odra mog. I pozvaše me imenom mojim.

8 A ja se probudih iz sna svog. I videh na javi muževe one kako stoje kraj
mene.

9 I ugledavši ih, poklonih im se i užasoh se. I obli lice moje strah. I

rekoše mi muževi:

10 ''Spokojan budi, Enoše, zaista se ne boj! Gospod večni posla nas k

tebi, i vidi, da evo ti danas ushodiš sa nama do nebesa. I reci sinovima
svojim i svoj deci doma tvog sve šta treba da čine bez tebe na zemlji u
domu tvom, i da nitko te ne traži sve dok te ne vrati Gospod k njima.''

11 I čuvši, požurih se da poslušam i iziđoh van iz doma svog. I zatvorih

vrata, kao što mi rekoše. I pozvah sinove svoje Metusalama i Regima i
Gajdada i ispričah im šta mi kazivahu muževi oni prečudni.

438
II.

Uvod. Enoh savjetuje svoje sinove.

''Poslušajte me, deco moja, ne znam kuda idem i šta će me snaći! Sada
deco moja, kažem vam, ne odstupajte od Boga uzalud. Pred licem
Gospodnjim hodite i zapovesti njegove čuvajte. Ne zamrzite molitve
spasenja vašeg, da ne uskrati Gospod trud ruku vaših. I ne lišite darova
Gospoda, jer i on ne lišava one koji sakupljaju riznice i prinose darove.
Blagoslovite Gospoda prvencima stada i prvencima vaše mladosti, i
bićete blagosloveni u vekove. I ne odstupite od Gospoda, i ne poklonite
se bogovima pustošnim, bogovima koji ne stvoriše ni nebo ni zemlju niti
druge tvari, jer će oni, kao i oni koji im se klanjaju, propasti. I neka
ukrepi Gospod srca vaša strahom svojim. I sada, deco moja, da me niko
ne traži dok me ne vrati Gospod k vama.''

III.

Enohovo uznesenje, kako su ga anđeli uznijeli na prvo nebo.

Dok govorah sinovima svojim, pozvaše me muževi oni i uzneše na

krilima svojim i poneše na prvo nebo. I postaviše me na oblake. I gle,
kretoše! I naviše sagledah vazduh, i još naviše videh eter. I postaviše me
na prvo nebo. I pokazaše mi more preveliko, veće od mora zemaljskog.

439
IV.

Anđeli koji rukovode zvijezdama.

I dovedoše pred lice moje starešine i vladike zvezdanih činova. I

pokazaše mi 200 anđela koji vladaju zvezdama i ustrojstvom nebeskim, i
lete krilima svojim i obilaze sva lebdeća nebeska tela.

V.

I tu sagledah riznice snežne i ledene i anđele koji čuvaju strašne riznice i

skrovište oblaka, odakle izlaze i ulaze.

VI.

I pokazaše mi skrovišta rose, kao i masline, čiji izgled beše veći od

svakog lista zemaljskog. I videh anđele koji čuvaju skrovišta njihova i
koji zatvaraju i otvaraju.

VII.

Kako je Enoh uznesen u drugo nebo.

440
I uzeše me muževi oni i uzneše na drugo nebo. I pokazaše mi i videh
tamu veću od tame zemaljske. I sagledah bludnike koji su osuđeni da
vise na verigama, kako čekaju strašni sud. I ti anđeli behu tamnozračniji
od tame zemaljske. I neprestano plakahu po vazdan.

2 I rekoh muževima koji behu sa mnom:

''Zašto se muče ovi neprestano?''

Odgovoriše mi muževi:

''Ovi su prestupnici Gospodnji koji nisu poslušali zapovesti Gospodnje,

već svojom voljom postupahu i prestupiše zajedno sa knezovima
svojim, koji se nalaze na petom nebu.''

3 I bi mi ih žao veoma. I oni anđeli pokloniše mi se i rekoše mi:

''Mužu Božiji, pomoli se za nas Bogu!''

I odgovorih im i rekoh:

''Ko sam ja, čovek smrtan, da bi ja trebao moliti za anđele? Ko zna kuda
ću otići ja sam i šta će me sresti, ili ko će se pomoliti za mene?''

VIII

Uznesenje Enoha na treće nebo

I uzeše me otud muževi i povedoše me na treće nebo. I postaviše me

tamo, i pogledah dole,i vidjeh plodove tih mesta, mesto to je
nepoznate lepote.

441
2 I videh sva drveta lepocvetna i plodove njihove zrele i miomirisne. I
sva hrana donesena od njih izobilno mirisaše.

3 I u sredini je drvo života na onom mestu gde počiva Gospod kada ulazi
u raj. I to drvo je neizrecive lepote i mirisa. I lepše je od svake tvari
postojeće. Odasvud zlatno i crveno izgledom, i vatroliko, i pokriva sav
raj. Ima svojstva svih drveta i svih plodova.

4 Koren mu je u raju na izlazu zemaljskom.

5 A raj je između propadljivosti i nepropadljivosti.

6 Iz njega ističu dva izvora. Iz jednog toči med i mleko, a iz drugog ulje i
vino. I račvaju se na četiri dela i teku tihim tokom ističući u Edemski raj,
između propadljivosti i nepropadljivosti.

7 I otud protiču deleći se na četrdeset delova, i razlivaju se po zemlji,

opet vračajući se krugu svom, kao i druge stihije vazdušne.

8 I nema tu drveta neplodnog. I svako drvo je mnogoplodno. I čitavo

mesto je blagosloveno.

9 I 300 anđela svetlih veoma, koji čuvaju raj, neprestanim glasom i

blagim pevanjem služe Gospodu po vazdan.

10 I rekoh:

''Koliko je lepo mesto ovo veoma!''

I rekoše mi muževi:

IX
442
Pokazivanje Enohu mjesta pravednika i saosječajnih.

''Enoše, pravednicima je pripremljeno mesto ovo koji istrpe svaku

napast u životu svom, pošto ozlobiše dušu svoju, odvratiše oči svoje od
nepravdi, i postupiše pravedno i dadoše hleb gladnima, i nage pokriše
odećom, i podigoše pale, i pomogoše povređenim i sirotim koji iđahu
bez poroka pred lice Gospodnje i njemu jedinom služe. Njima je
pripremljeno mesto ovo u nasleđe večno.''

X.

Ovde je pokazano Enohu užasno mesto i različite muke.

I odvedoše me muževi ti na severnu stranu, i pokazaše mi tu mesto

strašno veoma, svakakve muke i mučenja. Na mestu tom je ljuta tama i
magla mračna. I nema tu svetlosti. I oganj mračan razgaraše se svagda. I
reka ognjena tečaše po čitavom mestu tom. Sa jedne strane oganj, a sa
druge studeni led – žeže i hladi. I tamnica ljutih videh veoma, i anđele
mračne i nemilostive, koji nošahu oružje nečuveno i mučahu bez
milosti. I rekoh:

2 ''Gorko, gorko! Koliko je strašno mesto ovo veoma!''

3 I rekoše mi muževi:

''Mesto ovo, Enoše, pripremljeno je nečastivima, koji su bezbožja zla

činili na zemlji, čaranja, bajanja, gatanja besovska, koji se hvale delima
zlim svojim, koji kradu , lažu, preljubnici, ubice, zavide, mrze, kradu
duše ljudske potajno, guše nište i uzimaju imanja njihova i sami se

443
bogate od imovine tuđe varajući ih, koji mogoše nahraniti gladne, ali ih
glađu umoriše, koji mogoše obući nage, a oni ih svukoše, koji ne
poznaše tvorca svog, već pokloniše se bogovima bezdušnim i sujetnim,
koji ne vide i ne čuju, koji prave idole i klanjaju se rukotvorinama
mrskim. Ovim svima pripremljeno je mesto ovo u nasleđe večno.''

XI.

Enoh odveden na četvrto nebo gdje su putanje sunca i mjeseca.

I uzeše me muževi oni i uzneše na četvrto nebo i pokazaše mi sva

kretanja i putovanja, i sve luče svetlosti sunčeve i mesečeve

2 I razmerih kretanja njihovih. I uporedih svetlost njihovu. I videh da

sunce ima sedmostruko veću svetlost od meseca.

3 Krug njegov na kolesnici svojoj jezdi kao vetar krećući se prečudnom

brzinom. I nema im pokoja.

4 Noć i dan putuju i vraćaju se, pračeni od četiri zvezde velike, ima
sunce sa desne i leve strane kolesnica i svaka od njih uz sebe po hiljadu
zvezda, imajući tako osam hiljada sa kojima sunce putovaše uvek.

5 I vodi ga danju petnaest milijardi anđela šestokrilih, i noću hiljadu

anđela, dajući mu oganj.

6 I šestokrili proizilaze sa anđelima pred sunčevim točkom u vatreni

oganj, i hiljade anđela pale sunce i daju svetlost.

444
XII.

O prečudnim sastavima sunca.

I ja pogledah i videh leteće djelove sunca, duhovi lete sa izgledom dve

ptice, jedna kao feniks, a druga kao halkedra, velika i čudna, lica su im
lavovska, noge rep i glava krokodilski. Boja njihova beše kao duge
nebeske, veličina njihova 900 mera, krila njihova anđeoska, svako po
dvanaest krila, koji vuku kolesnicu sunčevu, noseći rosu i vručinu, kako
je zapovedio Gospod.

2 Tako sunce se obrće i vraća, podiže u nebesa, i silazi na zemlju sa

svetlošću luča svojih.

XIII.

Anđeli uzimaju Enoha i stavljaju ga istočno od sunčevih vrata.

I poneše me muževi ti na istok nebesa tih. I pokazaše mi vrata kojima

ulazi sunce u određeno vreme i po mesečevom obilasku čitave godine i
po časovima sabranim u dane i noći.

2 I videh šest vrata velikih otvorenih. I svaka vrata imahu 61 i četvrt

stadije, što ispitivanjem izmerih. I tolika ispade veličina njihova. I kroz
njih izlazi sunce i ide na zapad kako bi obišlo i ušlo u svaki mesec, i vraća
se nazad od šest vrata prema redoslijedu sezona, Iz prvih vrata izlazi 42
dana, iz drugih 35, iz trećih 35, i četvrtih 35, iz petih 35, iz šestih 42. I
opet se vraća po obilasku iz šestih vrata, ulazeći kroz peta vrata 35

445
dana, kroz četvrta 35, treća 35, druga 35 dana. I tako okončavaju se
dani svake godine po isteku četiri godišnja vremena.

XIV.

Odnose Enoha na zapad

I opet me uznesoše muževi oni na zapadna nebesa i pokazaše mi

šestoro vrata velikih, otvorenih na suprotnu stranu od istočnih. A kroz
ta vrata zalazi sunce čitavih 365 dana i četvrt.

2 Tako zalazi kroz zapadna vrata. I kada iziđe iz zapadnih vrata i odvodi
svetlost ispod zemlje, jer kruna svjetlosti je u nebesima sa Gospodom,
čuvana od 400 anđela koji venac njegov i odnesu Gospodu, a sunce
okrene kolesnicu svoju i provede bez svetlosti sedam časova noći, i
provede pola puta ispod zemlje, kad dođe na istok osmog časa noći, i
donosi svijetlo, I osmog časa noći donosi 400 anđela venac svjetlosti i
venčaju ga, i sunce sija jače od vatre.

XV.

Delovi sunca, Feniks i Halkedra pevaju.

I zapevaju mu stihove pomenuti feniks i halkedra. I zbog toga sve ptice

zatrepere krilima svojim, radujući se svetlodavcu, poju glasovima
svojim:

2 Dolazi svetlodavac i daje svetlost tvari svojoj. I sunce sija i obasjava

čitavu zemlju, I po raspoređivanju pokazaše mi put sunca.
446
3 i vrata kojima izlazi i zalazi. Ova vrata, koja Bog stvori za časovna
časoberija, velika su. Zbog toga je i sazdano veliko sunce, čiji krug traje
28 godina i počinje opet iz početka.

XVI.

Uzimaju Enoha i stavljaju ga na istok putanje mjeseca.

Drugi put lune pokazaše mi muževi ti, sve putanje i obilaske mjeseca, i
dvanaest vrata večno okrenutih ka istoku. Kroz ta vrata izlazi i ulazi luna
po uobičajenom vremenu.

2 Ulazi kroz prva vrata umesto sunca tačno 31 dan, na druga 31, na
treća 30, na četrvrta 30, na peta 31, na šesta 31, na sedma 30, na osma
31, na deveta 31, na deseta 30, na jedanaesta 31, na dvanaesta 28
dana.

3 Tako je i sa zapadnim vratima po obilasku i prema broju istočnih

vrata. Tako teče i završava se godina sa danima. Dana sunca je 365 i
četvrt, a godina lune 354, raspoređenih u dvanaest meseci po 29 dana.
Ostaje po dvanaest dana sunčevog kruga, koje su svake godine epakti
lune.

4 A taj veliki krug drži 532 godina.

5 Četvrt dana je izostavljen tri godine, a u četvrtoj je ispunjen, koji je 29.

6 Stoga oni su uzeti od nebesa tri godine i nisu dodani broju dana, zbog
promene vremena, kada istekne druga godina, dva nova meseca se
ispune, dva druga se smanjuju.

447
7 I kada se okončaju zapadna vrata, vraća se i odlazi na istočna sa
svojom svetlošću. Tako se kreće dan i noć po krugovima nebeskim, po
najdonjem krugu brže od vetrova nebeskih. I duhovi koji lete, svaki od
tih anđela ima po šest krila. Lunin krug ima sedam podela. Svaki
obilazak ima po 19 godina.

XVII.

O pevanju anđela, koje je nemoguće opisati.

Usred nebesa videh vojnike naoružane koji služe Gospodu s timpanima i

orguljama i neprestanim glasom i prijatnim pevanjem, koje je
nemoguće opisati, ja sam uživao slušajući ih.

XVIII.

O uznesenju Enoha u peto nebo.

I uzeše me muževi ti i uzneše na krilima svojim na peto nebo. I videh tu

nebrojene vojnike, nazvane grigori. Lice im je ljudsko, a veličinom su
veći od čudovišta velikih. I lica su im namrštena, a usta uvek mukla. I ne
beše službe na petom nebu. I rekoh muževima koji su bili sa mnom:

448
2 ''Zbog čega su ovi namršteni veoma i lica njihova neraspoložena i usta
zamukla, i zašto nema služenja na ovom nebu?''

3 I rekoše mi muževi:

''Ovo su grigori, kojih se odvoji 200 hiljada od Gospoda sa knezom

svojim Satanailom. Iza njih su išli verižnici, koji su na drugom nebu,
potonuli u tamu veliku. Oni siđoše troje njih od prestola Gospodnjeg na
zemlju na Ermon i prekršiše obećanje na grebenu Ermonske Gore,
vidješe kćeri ljudske kako su dobre, i uzeše sebi žene, I oskrnavi se
zemlja delima njihovim. I žene ljudske veliko zlo čine u svim vremenima
veka ovog. Bezakonojući, mešaju se i rađaju divove i čudovišne velike
ljude i velika zla.

4 I zbog toga ih osudi Bog velikom osudom. I oni jadikuju braći svojoj i
kažnjeni će biti u dan veliki Gospodnji.''

5 I rekog grigorima:

''Ja videh braću vašu i dela njihova, i mučenje njihovo i velika moljenja
njihova. I ja se molih za njih, ali osudio ih je Gospod da budu pod
zemljom dok se ne skončaju nebo i zemlja u vekove.''

6 I rekoh:

''Zašto čekate svoju braću, i ne služite pred licem Gospodnjim?

Uspostavite službe vaše i služite pred licem Gospodnjim da ne
prognevite Gospoda Boga vašeg do kraja.''

7 Poslušaše savete moje i razgovaraše sa četiri čina na nebu ovom, I

gle!, dok stajah sa dvoje muževa, zatrubiše četiri trube istovremeno
zvukom snažnim. Zapevaše grigori jednoglasno i uziđe glas njihov pred
lice Gospodnje, žalosno utjecuči.

449
XIX

Enoh uznesen na šesto nebo.

I uzeše me otud muževi oni i uzneše me na šesto nebo. I videh tu sedam

četa anđela presvetlih i slavnih veoma. I lica njihova sijahu više od luča
sunčevih blistajući se. I ne beše razlike između lica ili držanja ili izgleda
odeće njihove. Ti činovi načelstvuju nad zvezdanim kretanjem,
sunčevim obilaskom, i mesečevim menama, i zemaljska dobročinstva.

2 I kad vide da neko zločini čini oni prave zapovedi, i pouke, i

slatkoglasna pevanja i svaku hvalu slavnu.

3 Tu su arhanđeli, koji su nad anđelima i nad svim živim nebeskim i

zemaljskim, i anđeli koji su nad svim vremenima i godinama, i anđeli
koji su nad rekama i morima, i anđeli koji su nad svakom travom i
svakom hranom datom svakom stvorenju, i anđeli koji su nad svakom
dušom ljudskom, koji zapisuju sva dela njihova i život pred licem
Gospodnjim. I posred njih je šest feniksa, i šest heruvima i šest
šestokrilih. I pevaju svi jednoglasno. I nema kraja pevanju njihovom niti
se može opisati, i oni se raduju pred Gospodom pred prijestoljem
njegovim. I raduje se Gospod na podnožju svom.

XX.

Dalje vode Enoha na sedmo nebo.

450
I podigoše me otud muža dva i uzneše na sedmo nebo. I videh tu
svetlost preveliku i svu ognjenu vojsku velikih arhanđela i bestelesne
sile, i gospodstva, načala, vlasti, heruvima i serafime, prestole i
mnogookih, devet pukova i svetlostojanje ioanitskom (omiljeno). I
uplaših se i ustreptah strahom velikim. I uzeše me muževi i povedoše
usred njih. I rekoše mi:

2 ''Osmeli se, Enoše, ne boj se!''

I pokazaše mi Gospoda izdaleka kako sedi na prestolu svom

previsokom. Za šta je tamo na desetom nebu, odkad Gospod živi ovde?

3 Na desetom nebu je Bog, na hebrejskom jeziku on je zvan Aravat.

4 I svi vojnici nebeski pristupiše svrstavši se u deset stepeni po

činovima. I pokloniše se Gospodu. I opet odstupiše na mesta svoja u
radosti i veselju, u svetlosti bezmernoj pevajući pesme tihim i krotkim
glasovima. A slave mu posluživahu ne odstupajući ni noću ni danju,
stojeći pred licem Gospodnjim i ispunjavajući volju njegovu.

XXI

Anđeli ovde ostavljaju Enoha, na kraju sedmih nebesa, i odlaze od njega

neviđeni.

Heruvimi i serafimi opkoljavahu presto. I šestokrili i mnogooki ne

odilaze, stoje pred licem Gospodnjim čineći njegovu volju, i pokrivahu
presto njegov pevajući tihim glasom pred licem Gospodnjim: ''Svet,
svet, svet, Gospod nad Vojskama, nebesa i zemlja su puni Tvoje slave.''

451
2 I kada videh sve to, rekoše mi muževi:

''Enoše, dovde nam je zapoveđeno da te dopratimo.''

I odoše od mene muževi i pritom ih ne videh.

3 Ja ostadoh sam na kraju sedmih nebesa. I uplaših se i padoh na lice

svoje. I rekoh u sebi:

''Jao meni, šta me snađe!''

4 I posla Gospod jednog od slavnih svojih arhanđela, Gavrila, Reče mi:

''Osmeli se, Enoše, ne boj se! Ustani i pođi sa mnom i stani pred lice
Gospoda zauvek.

5 Odgovorih mu i rekoh u sebi:

''Gospode moj, pobeže duša moja iz mene od straha i trepeta. Pozovi k

meni muževe koji me dovedoše do mesta ovog, jer se u njih uzdam i s
njima ću doći pred lice Gospodnje.''

6 I uhvati me Gavrilo kao što uzima vetar list. Uze me i postavi pred lice
Gospodnje.

7 I ja videh osmo nebo, koje se zove na hebrejskom Muzalot, mijenjač

doba, i suše, i kiše, i dvanaest znakova zodiaka, koji su iznad sedmog
neba.

8 Kako sam video osmo nebo,koje je zvano na hebrejskom Kuhavim,

gdje su nebeske kuće dvanaest znakova zodijaka.

452
XXII.

Na desetom nebu arhanđel Mihail vodi Enoha pred lice Gospodnje.

Na desetom nebu, Aravotu, vidjeh lice Gospodnje,kao željezo usijano u

vatri, i koje izbacuje iskre, i gori.

2 I gledah Gospoda u lice. I lice njegovo beše silno i preslavno, čudesno i

preužasno, strašno i prestrašno.

3 Ko sam ja da ispričam o neobjašnjivom biću Gospodnjem i licu

njegovom predivnom i neizrecivom, i liku njegovom mnogoučenom i
mnogoglasnom, i o prevelikom i nereukotvorenom prestolu
Gospodnjem, o stajanju heruvimskih i serafimskih vojnika oko njega, o
neućutnim pevanjima, i izgledu lepote njegove nepromjenjive, i
neizrecivosti i veličini slave njegove!

4 I padoh ničice i poklonih se Gospodu. I Gospod ustima svojim reče

meni:

5 ''Osmeli se, Enoše, ne boj se! Ustani i stani pred lice moje u vekove.''

6 I podiže me Mihailo, arhistrateg Gospodnji, i dovede me pred lice

Gospodnje.

7 I reče Gospod slugama svojim osmotrivši ih:

''Da pristupi Enoh stojeći pred licem mojim u vekove.''

I pokloniše se slave Gospodu i rekoše:

''Neka Enoh ide po reči tvojoj!''

8 I reče Gospod Mihailu:

453
''Priđi i svuci Enohu zemaljsku odeću i pomaži ga uljem blagim mojim.
Obuci ga u odeću slave moje.''

9 I tako učini Mihailo kako reče njemu Gospod. Pomaza me i obuče.

Izgled ulja onog beše svetliji od svetlosti velike. I ulje njegovo kao rosa
blaga, i miris njegov kao smirna, i kao luče sunčeve blistaše se. I
pogledah se i bejah kao jedan od slavnih njegovih, i ne bejah sa
vidljivom razlikom.

10 I pozva Gospod jednog od arhanđela svojih po imenu Pravuil, koji

beše po umu brži od ostalih arhanđela, i zapisivaše sva dela Gospodnja.
I reče Gospod Pravuilu:

11 ''Iznesi knjige iz riznica mojih i uzmi trsku brzog pisanja i daj Enohu i
pokaži mu knjige.''

XXIII

O Enohovom pisanju, kako je opisao svoja čudesna putovanja i nebeske

pojave i napisa 366 knjiga.

I požuri Vrevoil i donese mi knjige svečane i mirisne i dade mi trsku

brzopisanja iz ruku svojih. I pokaza mi o svim delima na nebesima, i na
zemlji, i na moru, i o svim prelascima i pokretima stihija i tutanju života
njihovog, i suncu, i luni, i zvezdama, i kretanju promena njihovih, i
vremenu, i godinama, i danima, i časovima, i podizanju oblaka, izlasku
vetrova, anđeoskom broju, i pesmama, naoružanim vojnicima, i svakoj
stvari ljudskoj, i svakom jeziku za pesme, i životu ljudi, i zapovesti, i

454
pouci, i slatkoglasnom pevanju i svemu što treba da naučim. Pokazivaše
mi Pravuil 30 dana i 30 noći, i ne učutaše usta njegova govoreći.

A ja ne počinuh zapisujući sva znamenja. I kada se okonča 30 dana i 30

noći,

2 I reče meni Pravuil:

''To je koliko ti rekoh i zapisah. Sedi i zapiši duše još nerođenih i rođenih
ljudi i mesta njihovog rasporeda doveka, jer je za svaku dušu određeno
mesto još pre zemaljskog stvaranja.''

3 I sedoh još dvostruko po 30 dana i 30 noći i ispisah sve znano. I

napisah 366 knjiga.

XXIV.

O velikim tajnama Božjim, koji Bog otkriva i govori Enohu, i govori s njim
lice u lice.

I pozva me Gospod i reče mi:

''Enoše, sedi sa moje leve strane sa Gavrilom.''

2 I poklonih se Gospodu. I reče mi Gospod:

''Enoše, štogod vidiš da stupa i kreće se stvoreno je od mene. A ja ću ti

razotkriti sve od početka kako stvorih od nebića biće i od nevidljivog
vidljivo.

455
3 Niti anđelima mojim razotkrih tajne moje, niti im ispričah podizanja
njihova, niti za moje beskonačne i nerazumne misleće tvari, i stvaranje,
koje ću tebi otkriti danas.

4 Ranije, dok ne beše sve vidljivo, ja se sam kretah kroz nevidljivo, kao
sunce od istoka na zapad i od zapada na istok,

5 ali i sunce ima pokoj svoj. A ja ne nađoh pokoja, jer bejah svega
tvorac. I namislih da postavim osnovu, da stvorim tvar vidljivu.

XXV.

Bog govori Enohu, kako od najniže tame je postalo vidljivo i nevidljivo.

I zapovedih da siđe u najniže nizine jedan od nevidljivih i da postane

vidljiv. I siđe Adoil, prevelik veoma. I osmotrih ga i, gle, u telu on imaše
svetlost veliku.

2 I rekoh mu:

''Oslobodi se, Adoile, i učini da se vidljivo rodi iz tebe.''

3 I oslobodivši se, iziđe svetlost prevelika, a ja bejah usred svetlosti. I

kako se nosaše svetlost i iz nje se rodi svetlost i izađe vek veliki,
javljajuči o svim tvarima koje ja pomislih stvoriti.

4 I videh kako je dobro.

5 I postavih sebi presto i sedoh na njega. I svetlosti rekoh:

''Iziđi ti iznad prestola i utvrdi se i budi osnova višnjem svetu.''

456
6 I nemaše nad svetlošću ničeg drugog. I opet se podigoh pogledavši od
prestola mog.

XXVI.

Bog poziva iz najniže nizine drugi put da Arhas, težak i veoma crven
izađe.

I ja pozvah najniže drugi put i rekoh: 'Neka izađe Arhas'', i on izađe

težak i nevidljiv.

2 Iziđe Arhas, tvrd i težak i crn veoma.

3 I rekoh:

''Oslobodi se, Arhase, i neka se vidljivo rodi iz tebe!''

I oslobodivši se, iziđe vek taman, prevelik veoma, noseći tvar donjih
svetova svih.

I videh da je dobro. I rekoh mu:

4 ''Siđi ti dole i utvrdi se.''

I postade osnova donjeg sveta. I ne beše pod njim tamom ničeg drugog.

XXVII.

457
Kako je Bog utvrdio vodu, i okružio je svetlom, i utvrdio je na sedam
otoka.

I zapovedih da se uzme od svetlosti i od tame i rekoh:

''Budi široko i obavijeno svetlošću!''

I to raspostreh i postade voda. I prostreh iznad tame, i ispod svetlosti. I

tako vode utvrdih, to jest bezdane. I okružih vodu svetlošću i stvorih
sedam krugova unutra. I izobrazih ih kao kristal, mokro i suvo, to jest
staklo i led – opkoljavanje voda drugim stihijama. I pokazah svakom svoj
put sa sedam zvezda, svaka od njih na svom nebu, tako da se kreću. I
videh da je dobro,

2 i razdelih između svetlosti i tame, to jest posred vode tamo i tamo, i

rekoh svetlosti:

''Budi ti dan!''

I zapovedih tami da bude noć. I bi veće, i bi jutro. To je prvi dan.

XXVIII.

Sedmica u kojoj Bog pokazuje Enohu svu svoju mudrost i moć, kroz svih
sedam dana, kako je stvorio nebeske i zemaljske snage i sve kretajuće
stvari do čovjeka.

Tako utvrdih nebeske krugove i rekoh da se sabere donja voda, koja je

pod nebesima, u jedno okupljanje i da ispare valovi njeni. I bi tako.

458
2 I od valova stvorih kamenje tvrdo i veliko. I od kamenja stvorih suvo i
nazvah ga zemljom. I usred zemlje načinih provaliju, to jest bezdan.
More sakupih na jedno mesto i svezah ga jarmom.

3 I rekoh moru:

''Dajem ti oblast večnu i da ne izlaziš iz svojih voda.''

4 I tako postolje osnovah iznad voda. Ovaj dan nazvah sebi prvosazdani.
Tada bi veče, i ponovo jutro. I bi dan drugi.

XXIX.

Tad posta veče, i potom opet jutro, i bi drugi dan. (Ponedeljak je prvi
dan) Vatrena tvar.

I svim, pak, svojim nebeskim stvarima stvorih ognjanu prirodu. Pogleda

oko moje na neravnine i na mnogo žestoko kamenje. I od odbleska oka
mog munja primi vodenu prirodu. I oganj u vodi i voda u ognju, niti se
ovaj ugasi, niti on ovu isuši. Zbog toga je munja oštrija od sunčevog
zraka, mekše od vode i tvrđe od kamenja žestokog.

2 I iz kamenja usekoh oganj veliki i iz ognja stvorih činove bestelesnih

vojnika od deset anđela, i oružja njihova ognjena, i odeću njihovu –
plamen gorući. I zapovedih da svako ostane u svom činu.

Ovde Satanailo sa svojim anđelima je izbačen sa visina.

3 A jedan od činova arhanđelskih odvoji se sa činom koji je bio pod

njim, obuzet bolesnom mišlju da postavi presto svoj iznad oblaka, nad
zemljom, i da postane ravan mojoj sili.
459
4 I zbacih ga sa visine sa anđelima njegovim. I započe leteti po vazduhu
iznad bezdana. I uredih tako sva nebesa, i bi dan treći.

XXX.

I tad stvorih sva nebesa, i bi dan treći. (Utorak)

I trećeg dana zapovedih zemlji da obraste u drveće veliko i gore,

svakakvu travu slatku i svako seme koje se seje. Zasadih raj i zatvorih ga
i postavih oružnike, plamene anđele. I tako stvorih zemlji obnovu.

2 I bi veče, i bi jutro, dan četvrti.

3 (Srijeda) I četvrtog dana zapovedih da budu svetila velika na

krugovima nebeskim.

4 Na prvi i najviši krug postavih zvezdu Kronos, na drugi, niže, postavih

Afroditu, na treći Aris, na četvrti Sunce, na peti Zevsa, na šesti Jermis,
na sedmi manji od Lune. I manjim zvezdama ukrasih aer donji.

5 I na dolje postavih sunce da svetli danju, a lunu i zvezde da sijaju

noću.

6 I sunce da se kreće nad svačijim životom (znakom zodijaka) i kojih ima

dvanaest mesečnih obilazaka. I dadoh im imena i početak njihovog
kretanja, i novorođenja njihovog i časove obilaska.

7 I tada bi većer, i bi jutro, dan peti.

8 (Četvrtak) I petog dana zapovedih moru, i porodi ribe, i pernate ptice

raznolike, i svakakve životinje koja puzi po zemlji i hoda po njoj

460
četvoronoške i para po vazduhu, muški pol i ženski, i svaku dušu kojom
diše svaki stvor.

9 I bi veče, i bi opet jutro, dan šesti.

10 (Petak) I šestog dana zapovedih mojoj mudrosti da stvori čoveka iz

sedam sastava: telo njegovo od zemlje, krv njegovu od rose, oči njegove
od sunca, kosti od kamena, um njegov od brzine anđeoske i oblaka, žile
njegove i dlake od trave zemaljske, dušu njegovu od duha mog i vetra.

11 I dadoh mu sedam svojstava: sluh tela, vid očiju, duševni osečaj, žile
za dodir, krv za ukus, kosti za izdržljivost, pomisli sladost.

12 Ovu umnu reč pomislih da kažem: od nevidljive i vidljive prirode, od

obojega, stvorih čoveka – smrt i život i slike, on pozna reč kao nekakva
nova tvar – u velikom malo i, opet, u malom veliko. I na zemlji ga
postavih drugim anđelom, časnog, i velikog i slavnog. I postavih ga
carem na zemlji, imajući moju mudrost. I ne beše mu sličnog na zemlji
od postoječih tvari mojih.

13 I postavih mu ime od četiri sastava: od istoka, od zapada, od severa,

od juga. I postavih mu četiri zvezde naročite i nazvah mu ime Adam. I
dadoh volju njegovu i ukazah mu na dva puta: na svetlost i na tamu. I
rekoh njemu:

14 ''Evo ti dobro, a evo ti i zlo!''

Htedoh da saznam ima li ljubav prema meni, ili mržnju, da se javi u rodu
njegovom neko ko me voli.

15 Jer ja videh prirodu njegovu. On ne poznavaše prirodu svoju i zbog

tog neznanja nastade težak prestup dok sagreši. I rekoh:

461
''Po sagrešenju šta je drugo osim smrti?''

16 I postavih njemu senku i usadih san, i zaspa. I uzeh mu dok je spavao

rebro i stvorih njemu ženu i sa ženom da dođe njemu smrt. I uzeh
poslednje slovo njegovo i dodah joj ime Majka, to jest Eva. Adam – Mati
– Eva.

XXXI.

Bog daje raj Adamu, i daje mu zapovijed da vidi otvorena nebesa, i da

vidi anđele kako pevaju pesmu pobjede.

ADAM je imao život na zemlji, i ja stvorih vrt ogradu u Raju na istoku, da

bi on pazio na zavjet i držao se zapovijedi.

2 I ostavih nebesa otvorena nad njima da bi gledali anđele koji pevaju

pesme pobedne, I svetlost neugaslu.

3 Kako on beše uvek u raju. I shvati đavo da drugi svet hoću stvoriti, u
komu bi se povinovao Adamu na zemlji i zavladao i carevao nad njim.

4 Đavo je zli demon iz donjih mesta, jer kada izbeže sa nebesa postade
sotona, kome beše ime Satanail. Time se razlikovaše od anđela. Prirodu
ne promeni, već ćud, kao što je ćud pravednih i grešnih.

5 I svojim razumom počini greh, kao što sagreši i ranije. I zbog toga
pomisli zlo Adamu. Sa likom lopova uđe u raj i prevari Evu. Adama se ne
dotače.

462
6 Ali ja prokleh neznanje. Ono koje pre blagoslovih, ne prokleh ga, a
ono koje ranije ne blagoslovih, i njega ne prokleh. Niti čoveka prokleh,
niti zemlju, niti druge tvari, već ljudske zle plodove, i ta dela.

XXXII.

Nakon Adamovog greha Bog ga šalje dalje u zemlju 'odakle ga uzeo' ali
ne želi da ga upropasti u godinama svim koje dolaze.

I Ja rekoh mu:

''Zemlja si i u zemlju ćeš otići. Od nje te uzeh i neću te pogubiti, već ću

te poslati odkud te uzeh.

2 Otud ću te moći uzeti opet na mom drugom dolasku.''

3 I blagoslovih sve moje tvari, vidljive i nevidljive. I Adam bi pet i pola

sata u raju.

4 I blagoslovih dan sedmi koji je Subota, u koji počinuh od svih dela

mojih.

XXXIII.

Bog pokazuje Enohu doba ovog sveta, njegovo postojanje od 7000

godina, i 8000 godina je kraj, niti godina, ni mjeseci, ni sedmica, ni dana.

463
A osmog dana položih u taj osmi dan bude prvo prvosazdanje moje
nedelje, da se kreće u obliku sedam hiljada i osam hiljada, da bude
nedelja na početku, kao i prvi dan nedelje, da se uvek vraća nedelja kao
osmi dan.

2 I sada, pak, Enoše, koliko ti ispričah, i koliko razume, i koliko vide na

nebesima, i koliko vide na zemlji, i koliko napisah u knjigama, naumih
da stvorim premudrošću mojom, i stvorih od gornje osnove do donje i
do kraja. I nema savetnika niti naslednika mom saznanju.

3 Ja sam sam, večan i nerukotvoren. Bez promene.

4 Misao moja mi je savetnik, mudrost moja, i reč moja delo je. I oči
moje gledaju na sve. Što pogledam, to ustrepti od straha.

5 Ako li se odvrate od lica mog, to se sve istrebi.

6 Prepusti um svoj , Enoše, i spoznaj rečeno i uzmi knjige koje ti sam

ispisa.

7 Daću ti Samuila i Raguila, koji te dovedoše k meni. Siđi na zemlju i

ispričaj sinovima svojim šta rekoh tebi i šta vide od donjih nebesa do
prestola mojeg. Sve vojske.

8 ja stvorih i sve sile. I nema onoga ko mi se suprotstavlja i ne pokorava

mom jednovlašću, jer se svi pokoravaju mom jednovlašću i služe mojoj
vlasti.

9 I daj im knjige rukopisanja tvog, da pročitaju svi i da poznaju mene,

tvorca svog. I razumeće oni da nema drugog osim mene.

10 I neka razdaju knjige rukopisanja tvog deci dece, i rodu roda i

srodnicima srodnika.

464
11 I daću ti , Enoše, zastupnika mojeg, arhistratiga Mihaila za
rukopisanje tvoje i rukopisanje očeva tvojih Adama i Sita, i Enosa,
Kajnana, Maheleila i Jareda, oca tvog. neće ih istrebiti do poslednjeg
veka, jer ja zapovedih anđelima mojim Ariuhu i Pariuhu da budu na
zemlji čuvari njihovi. I zapovedih da za vreme bdiju nad njima da ih ne
pogube u budućem potopu, koji ću učiniti u rodu tvom.

XXXIV.

Bog osuđuje idolopoklonike i sodomske bludnike, i i donosi Potop zato

na njih.

Ja poznah zlobu ljudsku kako odbaciše moje zapovesti i ne poneše

jaram koji ja pripremih njima. I odbaciše oni jaram moj i uzeše drugi
jaram i posejaše semena pustošna i ne boje se Boga, ne pokloniše se
meni, već pokloniše se bogovima sujetnim. I odgurnuše moje jedinstvo.
I sva zemlja sagreši nepravdama, neistinama i uvredama, odvratnim
pohotama i preljubama i zlom služenju, nečistim poročnostima što je
odvratno za opisati.

2 I zbog toga ja ću navesti potop na zemlju i zemlja će sama propasti u

velikoj tami.

XXXV.

465
I ostaviću muževe pravedne od plemena tvog sa čitavim domovima
njihovim, koji će postupati po volji mojoj. I od semena njihovog nastaće
zatim rod drugi veliki,ali i među njima mnogi će nesiti biti veoma.

2 I u potomstvu roda tog pojaviće se knjige rukopisanja tvog i otaca

tvojih, i pokazače im čuvare zemaljske – muževe verne, ugodnike moje,
koji imena mog ne prizivaju naprazno.

3 I one će govoriti rodu onom, i proslaviće se, poštovane, napokon, više

nego ranije.

XXXVI.

Bog zapoveda Enohu da živi na zemlji 30 dana, da da uputu svojim

sinovima i svoje djece djece. Nakon trideset dana on je ponovo uzet u
nebo.

A sada, Enoše, dajem ti rok od narednih 30 dana da se vratiš u dom

svoj, da ispričaš sinovima svojim sve, kao i deci doma tvog sve o meni.
Da slušaju što si ti rekao i pročitao i da razumeju da nema drugog osim
mene.

2 I svi da čuvaju zapovesti tvoje i da počnu čitati i prepisivati knjige

rukopisanja tvog.

3 I posle 30 dana ja ću poslati anđela mog po tebe da te uzme sa zemlje

i od sinova tvojih dovede meni.''

466
XXXVII.

God poziva anđela.

I pozva Gospod jednog od starijih anđela, strašnog i groznog, i postavi

ga kraj mene. I izgled anđela tog beše beo kao sneg i ruke njegove behu
kao led i imahu studen veliku. I zamrznu lice moje te ne osetih strah
Gospodnji i ne beše moguće da osetim oganj peći, vručinu sunčanu i
mraz vazdušni.

2 I reče mi Gospod:

''Enoše, ako se ne smrzne lice tvoje ovde, neće moći da gleda svaki
čovek lice tvoje.''

XXXVIII.

Matusal nastavlja imati nadu i čeka oca Enoha na odru danju i noću.

I reče Gospod muževima onim koji me dovedoše ranije:

''Da siđe Enoh na zemlju sa vama i sačekajte ga do urečenog dana.''

2 I postaviše me noću na postelju moju.

3 I Metusalam čekaše na povratak moj danima i noćima, stražareći kraj

postelje moje. I užasnut beše kada ću moj dolazak. I rekoh mu da siđu
sva deca doma mog, a ja ću im govoriti.

467
XXXIX.

Enohovo sažaljivo savjetovanje svojih sinova sa suzama i žalopojkama,

dok im govoraše.

''Slušajte, deco moja, moji voljeni, čujte savjet svoga oca, šta je po volji
Gospodnjoj.

2 Ja pušten jesam danas k vama da vam ne iz svojih usta, već iz usta

Gospodnjih govorim kako je bilo, i kako je sada i kako će biti do dana
sudnjeg.

3 Slušajte, deco moja, ne iz usta mojih da vam javljam, već iz usta

Gospodnjih, koji me pusti k vama. Vi ćete, tako, slušati reći moje iz usta
mojih sve do poslednjeg čoveka, a ja ću slušati iz usta Gospodnjih oganj
njihov, jer usta Gospodnja su već ognjena, a anđeli njegovi plamen
izlazeći. A vi, deco moja, vidite lice moje koje vam je slično poslednjem
čoveku. Ja znalac, pak, jesam lica Gospodnjeg, koje je kao železo
ognjem usijano, iskre ispuštajući.

4 A vi gledate oči moje kao znamenje ljudsko, a ja gledah oči Gospodnje

kao luče sunčeve, koje sijanjem užasavaju oči ljudske.

5 A vi, deco moja, vidite desnicu moju koja vam pomaže, koja je jednaka
vašoj, ljudskoj, a ja videh desnicu Gospodnju, koja pomagaše meni,
ispunjavajući nebo.

6 Vi, pak, vidite veličinu tela mog, a ja videh bezmernu veličinu

Gospodnju, prikladnu, a njoj nema kraja.

7 Vi slušate reči usta mojih, a ja slušah Gospodnje reči kao grom veliki u
neprestanom kovitlanju oblaka.

468
8 I sada, deco moja, slušajte besedu oca zemaljskog. Strašno i jadno je
stati pred lice cara zemaljskog, jer volja careva je smrt, i volja careva je
život. Utoliko je strašnije i jadnije stati pred lice cara careva i zemaljskih
i nebeskih vojnika. Ko da stoji sa beskonačnom onom slabošću?

XL.

Enoh opominje svoju djecu o stvarima sa Gospodnjih usana, kako je

video i čuo i zapisao.

Sada, dakle, deco moja, ja sve znam, nešto iz usta Gospodnjih, a nešto
oči moje videše od početka do kraja, i od kraja do povratka.

2 Ja sve znam i sve napisah u knjige. Nebesa, i krajeve njihove, i

prostranstva njihova, i svu vojsku i kretanja njihova

3 ja izmerih i opisah zvezde veliko mnoštvo bezbrojno njih.

4 Koji čovek može sagledati preokrete i obilaženja njihova, jer ni anđeli

ne znaju broja njihovog?

A ja imena svima napisah.

5 Sunčev krug ja izmerih, i luče njegove izbrojih u sate, i put njegov kroz
sve mesece, i izlaske njegove i sva kretanja. Imena njihova ja napisah.
Lunin krug ja izmerih, i kretanje njegovo po svim danima, i uštape
njegove koje taji svakog dana i svakog časa. Položih četiri vremena, i od
vremena načinih četiri kruga, i u krugove položih godine, položih
mesece, i u mesece različite dane, i kod dana razmerih časove.

469
Izbrojih i ispisah ja sve. Pročitah čime se hrani na zemlji, i svako seme
koje da sejemo i da ne sejemo,koje raste na zemlji, i o svim zasadimo, i
svakoj travi, i svakom cveta, i miomirisima njihovim i imenima njihovim.
I staništa oblaka, i ustanovljenja njihova, i krila njihova, i kako nose kišu,
i kapi kišne.

6 ja sve ispitah. I napisah o udaru groma, i o munji. I pokazaše mi

ključeve i čuvare njihove, i zalazak, i izlazak njihov, kako se, pak, kreću
na merenje, čime se penju i čime spuštaju da se ne bi zbog teških uza i
jarosti srušili oblaci gnevni i uništili sve na zemlji.

7 Ja zapisah o skrovištvima snažnim, i riznicama leda i vazduha

studenog. I saznadoh im vremena kako ključari njihovi pune njima
oblake, a da ne isprazne riznice njihove.

8 Ja zapisah tajne odaje vetrova i sačuvah i videh kako ključari njihovi

nose vage i mere, i najpre stavljaju na vagu i mere, a onda ispuštaju
znalački na sve zemlje da se snažnim duvanjem zemaljskim ne
uskolebaju.

9 Ja premerih svu zemlju i gore njihove, i brda, i polja, i drveta, i

kamenje, i reke i sve što postoji. Ja zapisah visinu od zemlje do sedmog
nebe i dole do ada najnižeg. I mesto suda i ad preveliki otvoriše, gde
plakahu.

10 I videh kako sužnji čehahu sud bezmerni.

11 I upisah sve sudije koje suđahu, i svaku presudu njihovu i sva dela
njihova.

470
XLI.

Kako je Enoh oplakivao Adamov grijeh.

I videh sve ranije pradedove od Adama i Eve. I uzdahnuh i plakah. Jao,

pogibelji beščašća njihovog!

2 ¨O, teško meni, mojoj nemoći mojih predaka! I pomislih u srcu svom i
rekoh:

3 ''Blažen je čovjek koji se nije rodio, ili koji se rodio ali nije sagrešio
pred licem Gospodnjim da bi došao na mesto ovo i poneo jaram mesta
ovog!''

XLII.

Kako je Enoh video čuvare ključeva i čuvare vrata pakla kako stoje.

I videh ključare i stražare vrata adovih kako stoje kao aspide velike. I lica
su njihova kao sveće iskapape, i oči njihove kao žeravice, i zubi im oštri,
obnaženi do prsiju njihovih, i videh dela Gospodnja kako su ispravna,
dok dela čoveka neka su dobra, a druga loša, i po delima se vidi oni koji
čine zlo.

I govorah im u lice njihovo:

''Kako bih da vas ne gledam, niti iskusim dela vaša, niti pleme moje da
kogod dovede vama! Kako su malo pogrešili u ovom životu, a u večnom
životu svagda stražare!''

471
Ja iziđoh na istok u raj edenski, gde je pripremljen pokoj pravednicima. I
otkriven je od trećeg neba i zatvoren od sveta ovog. I stražari su
postavljeni na prevelikim vratima na izlasku sunca. Anđeli plameni
pevaju pesme neućutne, pobedne, radujući se dolasku pravednika. U
najnovijem izlasku dovedoše Adama sa pradedovima i tu ih uvedoše da
se raduju,kao što čovek pozove voljene svoje da obeduju sa njim, i oni
dođu sa radošću i razgovaraju pred palatom čoveka onog, sa radošću
čekajući obed njegov slatkih naslada, i bogatstva neizmernog i radosti
velike u svetlosti i u životu večnom.

A ja vam govorim, deco moja, blažen je onaj koji se boji imena

Gospodnjeg i pred licem njegovim ispovedi krivicu, i učini darove sa
strahom i u životu ovom poživi pravo i umre.

Blažen je koji učini sud pravedan ne nagrade radi, već zbog pravde, niti
čeka korist od neke stvari, korist njemu ide od suda nelicemernog.

Blaženi su oni koji odenu nage haljinom i gladnima daju hlaeb svoj.

Blažen je onaj koji sudi sud pravedan, koji sirote, i udovice i sve ponižene
pomaže.

Blažen je onaj koji se vrati sa puta prolaznog sveta ovog sujetnog i hodi
po putu pravom, koji vodi u onaj život beskonačni.

Blažen je onaj koji seje seme pravedno, te će požnjeti sedmostruko.

Blažen je onaj u kome je istina i koji govori istinu iskrenošću svojom.

Blažen je onaj kome je milost u ustima i krepost u srcu.

472
Blažen je onaj koji razume svako delo Gospodnje stvoreno Bogom, i
proslaviće ga, jer su dela Gospodnja prava, a dela ljudska – jedna su
dobra, a druga zla, i u delima se prepoznaju hulolažnici.

XLIII.

Enoh pokazuje svojoj deci kako je izmerio i napisao Božji sud.

Ja moja deco, izmerih i opisah svako delo i svaku meru i svaku pravedni
sud.

2 Kako jedna godina je bolja od druge, tako je i čovjek časniji od drugih,

neki po posjedu, neki po mudrosti srca, zbog znanja, neki zbog
lukavosti, po tišini usana, drugi po čistoći, neki po snagi, drugi po
nježnosti, neki po mladosti, drugi po oštroumnosti, neki izgledom tijela,
drugi po osječajnosti, nea se čuje svukud, ali nema boljeg od onog koji
se plaši Boga, on će biti slavan u vremenu što dolazi.

XLIV.

Enoh upućuje sinove, da oni ne grde lice čovjeka, velikog ili malog.

Gospod rukama svojim stvori čoveka prema izgledu lica svog, od malog
do velikog.

2 I ko uvredi lice čovečije, uvredio je lice Gospodnje, i gnuša se lice

Gospodnje. Ko prezre lice čovečije, prezreo je lice Gospodnje. Ko čini

473
gnev svakom čoveku bez pakosti, sačekaće ga veliki Gospod. Ko pljuje
na lice čovečije porugu, sačekaće ga Gospod na velikom sudu.

Blažen je čovek koji ne okreće srce svoje zlobom na svakog čoveka i

pomaže osuđenom, i podiže skrušenog, i čini milost kome je potrebna,
jer u dan velikog suda svaka mera i sve vage i terazije stajaće kao na
trgu, to jest na mere će se okačiti i na njima će stajati i poznaće svako
meru svoju i po meri će primiti nagradu svoju.

XLV.

Bog pokazuje kako ne želi ljudske žrtve, niti paljenice, već čista i
pokajnička srca.

Ko se pobrine i čini uvek pred licem Gospodnjim,to će i Gospod biti blaži

kod dela njihovih i učiniće njemu sud pravi.

2 Ko umnoži svetilnik pred licem Gospodnjim, i Gospod će umnožiti

riznice carstva svog višnjeg.

3 Ne traži Gospod hleba, ili sveću, ili brava, ili goveda, ili druge neke
žrtve – to ne, već traži srca čista i svakom čoveku iskušava srce.

XLVI.

474
Kako zemaljski vladari ne primaju loše i nečiste darove, i koliko više Bog
ne prima odvratne nečiste darove, već šalje ih dalje sa gnjevom i ne
prima takve darove.

ČUJTE, moj narode, i uzmite riječi sa mojih usana.

2 Ako ko caru zemaljskom prinosi bilo koji dar, pomišljajući na

neverstvo u srcu svom, i vidi da se car zna to, neće li biti gnevan na
njega i na dar njegov i dati ga sudu?

3 Ili čovek čoveka ako prevari nepravdom jezika, a ima srce zlo, to ne
razume li srce ovog i ne sudi njemu samom u sebi, kao i što jeste sud po
pravdi.

4 Kada Gospod pošalje svetlost veliku, u tome će biti sud pravedan,

nelicemeran, pravim i nepravim, i niko se neće utajiti tu.

XLVII.

Enoh upućuje svoje sinove na Božja usta, i daje im pisanje ove knjige.

I sada, deco moja, položite misao na srca vaša i čujte reči oca vašeg, a
koje ću javiti iz usta Gospodnjih.

2 I uzmite knjige ove, rukopisanja oca vašeg, i pročitajte ih.

3 I u njima ćete upoznati sva dela Gospodnja. Mnoge knjige su bile od

nastanka sveta i biće do okončanja.

475
4 ali ni jedna vam neće objaviti kao rukopisanje moje. Držeći ih se,
nećete sagrešiti Gospodu. Kako ne beše ničega osim Gospoda, niti na
nebu niti na zemlji, niti u preispodnjem svetu, niti u bilo kojoj osnovi.

5 Gospod postavi osnovu na nepoznatom i prostre nebesa na vidljivo i

na nevidljivo. Zemlju na vodu postavi. I vodu osnova na nepostojećem.
Sam stvori bezbrojne tvari. Ko još izbroja prah zemaljski, ili pesak
morski, ili kapi kišne, ili rosu oblačnu, ili vetrena duvanja? Ko još splete
zemlju i more nerazdvojnim ledom.

6 i zvezde od ognja useče, i ukrasi nebo, i postavi usred njih.

XLVIII.

O sunčevom prolazu kroz sedam krugova.

To da sunce oblači po sedam krugova nebeskih, to da postavi 182

prestola da silazi u običan dan, i zatim 182 da silazi u veliki dan, i dva
prestola velika, gde počiva vračajući se tamo i ovamo, više mesečevih
prestola, od meseca Pamovusa (Tamuza) od 17-og dana silazi do
meseca Tivita, i od 17. Dana Tivita izlazi. I tako se kreće sunce po svim
krugovima nebeskim.

3 Kada se približava zemlji blizu, tada se zemlja veseli i uzrasta plodove

svoje. Kada li odlazi, tada zemlja tuguje, a drveće i svi plodovi nemaju
rasta.

4 To je sve sa merom i tananim časomerijem postavio – merom .

svojom mudrošću, vidljivom i nevidljivom,

476
5 od nevidljivom – vidljivo, Sve stvori sam nevidljiv budući.

6 Tako vam javljam, deco moja,razdajte knjige deci vašoj, i svim

naraštajima i narodima, koji namisle da se boje Boga i da ga prihvate,
nek im ugođene budu više od svake hrane dobre na zemlji. I pročitavši
ih, neka ih primjene na sebi.

7 A besmisleni i koji ne razumeju Gospoda, niti se boje Boga, neće ih

primiti, već će se otrgnuti i ukloniti od njih, užasna presuda čeka takve.

8 Blažen je onaj koji ponese što njihovo i pritegne ih, jer on će biti
oslobođen u dan velikog suda.

XLIX.

Enoh upučuje svoje sinove da se ne kunu ni nebom ni zemljom, i

pokazuje Božje obećanje, još u majčinoj utrobi.

Ja vam se kunem, deco moja, ali se ne kunem ni jednom kletvom, niti

nebom niti zemljom, niti drugom tvari koju stvori Gospod.

2 Jer reče Gospod: ''U meni nema kletve i nepravde, već istina.''

3 Ako u ljudima nema istine, da se kune rečju: jeste, jeste, ako li je

suprotno: nije, nije.

4 I ja se kunem vama: ''Jeste, jeste.''

Kako najpre čovek bude u utrobi majčinoj, po jedno mesto ostavih

svakoj duši, i meru koliko će poživeti u veku ovom, da iskušan bude u
njemu čovek.

477
5 Tako je, deco, ne prevarite se! Tamo je ranije pripremljeno mesto
svakoj duši ljudskoj.

L.

O tome kako nitko rođen na zemlji ne može ostati sakriven niti njegovo
delo sakriveno, već on Bog nudi nas da budemo krotki, da izdržimo
napade i uvrede, i da ne uzvraćamo udovicama i siročadima.

Ja delo svakog čoveka u pisanje položih i niko se ne može skriti od

rođenja na zemlji, niti delo njegovo utajiti se.

2 Ja sve vidim kao u ogledalu.

3 Sada, dakle, deco moja, u trpljenju i krotosti provedite broj dana vaših
da beskonačni vek novi budući nasledite.

4 Izdržite Gospoda radi svaku ranu i svaki udarac , svaku zlu reč i napad.

5 Ako padne na vas napast i udarac Gospoda radi, to sve istrpite – od

Gospoda je. A ko je u mogućnosti da po stotinu plata da, a ne pomogne
ni bližnjem ni daljnjem, biće mu Gospod osvetnik u dan velikog suda. Da
vam ne budu ovde osvetnici ljudi, a tamo Gospod.

(prevod 2 , Ako osveta snađe vas, ne uzvračajte ni susjedu ni

neprijatelju, jer Gospod će uzvratiti njima za tebe i biti će tvoj osvetnik
na dan velikog suda, da ne bude osvetnika među ljudima.)

6 Ko god od vas koji je svoje zlato i srebro potrošio bratu pomažući,

dobiće riznicu punu u svetu koji dolazi.

478
7 Sirotim, i udovicama i došljacima pružite ruke svoje prema
mogućnosti vašoj, da Božji gnjev ne dođe na vas.

LI.

Enoh upućuje svoje sinove, da ne skrivaju blaga na zemlji, već nudi ih da

pomažu sirote.

Raširite svoje ruke ka sirotima prema svojoj snagi.

2 Ne sakrivaj srebro u zemlju.

3 Pomozite vjernomu čovjeku u nevolji, i nevolja te neće naći u vrijeme

nevolje.

4 Ako u vreme vašeg rada naiđe na vas kakvo breme mučno i teško
Gospoda radi, ponesite ga i istrpite, i tako ćete steći nagradu u sudnji
dan.

5 Izjutra, i u podne i uveče dobro je ići u hram Gospodnji zbog slave

tvog Stvoritelja,

6 Svaka stvar koja diše slavi ga, i svake tvar vidljive i nevidljive uzvraća
mu hvalu.

LII.

Bog upućuje svoje vjerne, kako oni da hvale njegovo ime.

479
Blažen je čovek koji otvara usta svoja na hvalu Gospoda nad vojskama i
hvali Gospoda svim srcem svojim.

2 Proklet je koji otvara usta svoja na mržnju i kleveta bližnjeg.

3 Blažen je onaj koji otvara usta svoja i blagosilja i hvali Boga.

4 Prokleti su oni koji svih dana svojih otvaraju usta na kletvu i na

huljenje pred licem Gospodnjim.

5 Blažen je onaj koji blagosilja sva dela Gospodnja.

6 Proklet je onaj koji ukoreva sve tvari Gospodnje.

7 Blažen je onaj koji gleda dole i podiže pale.

8 Proklet je onaj koji gleda istrebiti tuđe.

9 Blažen je onaj koji čuva osnove pradavnih otaca svojih.

10 Proklet je onaj koji rastura ustanovljenja pradedova i otaca svojih.

11 Blažen je onaj koji sadi mir i ljubav.

12 Proklet je onaj koji uznemirava one koji vole bližnjeg.

13 Blažen je onaj koji ako i ne govori jezikom mira, ali je u srcu

njegovom mir prema svima.

14 Proklet je onaj koji govori jezikom svojim ''mir'', a u srcu njegovom

nema mira.

15 Sve će se ovo kod odmeravanja i u knjigama razobličiti u dan velikog

suda.

480
LIII.

(Ne recimo:'Naš otac je pred Bogom, on će stajati ispred za nas na dan

suda, jer otac ne može pomoći sinu, niti sin ocu)

Sada dakle, deco moja, kako je otac vaš stajao pred Bogom i izmolio ga
za grehe? Ne, tamo nema pomoćnika ni jednom čoveku koji je sagrešio.

2 Vidite da ja sva dela svakog čoveka napisah još pre nego što je nastao.
I napisah sve šta će učiniti svaki čovek do veka. I niko ne može ispričati
rukopisanje moje, jer Gospod sve vidi, i misli zlih ljudi, kako su sujetni,
gde leže u skrovištima skrivenim u svom srcu.

3 Sada dakle, deco moja, čujte sve reči oca vašeg, koje govorah vama,
da se ne pohvalite govoreći: zašto nam otac naš ne objasni?

LIV.

Enoh upučuje svoje sinove, da treba da predaju knjige i drugima

također.

U ono vreme ovo naše nerazumevanje, kako bih bio dostojan pokoja
vašeg, knjige koje vam dadoh ne sakrijte, dajte ih za nasljeđe vašeg
mira.

2 Svima koji hoće, pokažite ih, kako bi upoznali dela Gospodnja

prečudna.

481
LV.

Ovde Enoh pokazuje svojim sinovima, govoreći im u suzama: ''Moja

deco, čas je došao za mene da idem u nebo, vidite, anđeli stoje preda
mnom.'

Eto tako, deco moja, približi se dan roka i vreme predstoji mi znamenito
prisiljavajući me na odlazak moj.

2 I anđeli koji će poći sa mnom nalaze se na zemlji čekajući šta im je

zapoveđeno.

3 Ja ću ujutru uzaći na nebo višnje, u gornji Jerusalem, u večno moje

nasledstvo.

4 Zbog toga vam zapovedam, deco moja, da učinite svaku dobrotu pred
licem Gospodnjim.''

LVI.

Metuzalem pita oca za blagoslov, da on Metuzalem može učiniti mu

Enohu hranu da jede.

Odgovori Metusalam ocu svom Enohu, govoreći:

''Šta prija očima tvojim, oče? Da pripremim jelo pred licem tvojim da
blagosloviš domove naše i sinove svoje i sve koji su rođeni u domu tvom

482
i da se proslave ljudi nastali od tebe, i tako potom da odeš kako
zapovedi Gospod?

2 Odgovori Enoh sinu svom Metuzalemu i reče:

''Slušaj, čedo moje, otkako pomaza me Gospod uljem slave svoje, hrane
ne okusih kao ni slasti zemaljskih ne pomenu duša moja, niti imam želju
za bilo čim zemaljskim.

LVII.

Enoh zapoveda svom sinu Metuzalemu, da pozove svu svoju braću.

Moj sine Metuzaleme, pozovi braću svoju i naše domače, i sve starešine
narodne da porazgovaram sa njima i da odem kako mi i predstoji.''

2 Požuri Metusalam i pozva braću svoju Regima, i Rimana, i Uhana, i

Hermiona i Gaidada i starce svih naroda. I pozva ih pred lice oca svog
Enoha. I pokloniše se pred licem njegovim. I sagleda ih Enoh i blagoslovi
ih. I reče im govoreći:

LVIII

''Poslušajte me, deco! U dane oca vašeg Adama siđe Gospod na zemlju
posvetiti sva stvorenja svoja, koja sam stvori u ranijih hiljadu vekova, u
kojima posle svih stvori i Adama. I pozva Gospod sve životinje

483
zemaljske, i gmazove zemaljske i sve ptice koje paraju vazduh i povede
ih sve pred lice oca našeg Adama

3 I Adam da imena svim četvoronošcima i svemu živom na zemlji.

4 I postavi ga Gospod carem nad svima. I pokori ih sve njemu na

poniznost napravi ih nijemim i da se ne oglušuju o povinovanje i na
svaku poslušnost. Tako (da bude) i prema svakom čoveku.

5 Gospod stvori čoveka gospodarem svega za imanje svoje.

6 I Gospod ne sudi ni jednoj duši životinjskoj čoveka radi, ali duši čoveka
sudi radi životinjskih u vek vekova. Posebno je mesto čoveka.

7 I kakvo je mesto svim dušama ljudskim po broju, takvo je i u

životinjskim. I neće propasti nijedna duša koju stvori Gospod do suda
velikog. I sve duše životinja oklevetaće čoveka koji ih zlo pazi.

LIX.

Ko bezakoni duše životinja, bezakoni svoju dušu.

2 I ko privodi od čistih životinja za žrtvu, da ima isceljenje svoje duše,

3 kao i da prinese za žrtvu od čistih životinja i ptica, čovek je isceljen,

iscelio je svoju dušu.

4 I semenje je čoveku za isceljenje njegove duše. Sve što je dato vama

za hranu, svezujte ga za četiri noge, to jest isceljenje čini dobro. Isceljen
je onaj koji isceli svoju dušu.

484
5 Svaka životinja umrtvljena bez rane, umrtvljuje svoju dušu i bezakoni
svoje telo.

6 Čineći pakost bilo koju svakoj životinji u tajni, zlozakonje je, bezakoni
svoju dušu.

LX.

Ko povredi dušu čoveka, povređuje svoju dušu, i nema iscelenja za

njegovu dušu, ni oproštaja za sva vremena. Kako nije odgovarajuće ubiti
čoveka ni oružjem ni jezikom.

Čineći pakosti duši čovečijoj pakosti svojoj duši. I nema isceljenja telu
njegovom, niti oproštaja u vekove. Čineći ubistvo duši ljudskoj,
umrtvljuje svoju dušu i ubija svoje telo. I nema njemu isceljenja u
vekove.

2 Varajući čoveka u bilo kojoj zamci, sam će u nju upasti, i nema njemu
isceljenja u vekove.

3 Varajući čoveka na sudu, neće u vekove ostati bez osvete na velikom

sudu.

4 Krivotvoreći, ili šta loše govoreći duši životinjskoj ili bilo kojoj, neće se
pravda dogoditi njemu u vekove.

LXI.

485
Enoh kazuje svojim sinovima da se drže dalje od nepravde, i češće da
ispružaju ruku ka siromašnima, da dele plodove svog rada.

Sada, dakle, deco moja, čuvajte srca vaša od svega nepravednog, što ne
voli Gospod. Kao što moli čovek Boga za dušu svoju, tako da čini i za
svaku životinjsku dušu. Jer u veku velikom mnoga čuvana mesta, bez
broja, preipremljena su ljudima: dobrim dobra, zlim zla.

2 Blažen je koji u dobre domove uđe. U zlim nema pokoja niti povratka.

3 Slušajte, deco, mali i veliki! Kada čovek položi dobru reč na srce svoje,
prinosi darove truda svog pred lice Gospodnje. I ako ruke njegove nisu
stvorile to, tada okreće Gospod lice svoje od truda ruku njegovih. I on
neće naći trud ruku njegovih, i neće trud njegov pronaći ruke svoje.

4 Ako li su stvorile ruke njegove, a srce njegovo zaropće, neće prestati

bolest srca njegovog, roptanje čineći neprestano, ne imajući nijednog
uspeha.

LXII.

Odgovara donijeti dar verom, jer nema pokajanja nakon smrti.

Blažen je čovek koji u trpljenju svom prinese darove pred lice

Gospodnje: čineći to, naći će oproštaj grehova.

2 Ako li pre vremena uzvrati reč svoju, pokajanja mu neće biti. Ako li
prođe pravo vreme i tek onda poželi učiniti to, neće biti milosti niti
pokajanja posle smrti,

486
3 jer svako delo pre vremena i posle vremena koje učini čovek, sablazan
je pred ljudima, a pred Bogom greh.

LXIII.

Ne prezreti siromašne, već deliti jednako s njima, da ne bude ti

prigovora pred Bogom.

Ako čovek obuče nagog i gladnom da hleb svoj,on će nači oproštaj.

2 Ako li uzropće srce njegovo, dva zla je učinio sebi: propast će doneti
sebi za ono što je dao i neće zbog toga naći oproštaj.

3 I ako siromah nasiti srce svoje ili odene telo svoje i pritom prezir
pokaže, izgubiće sve trpljenje siromaštva svog i neće pronaći dobro delo
naknade, jer mrzi Gospod svakog prezrivog čoveka.

4 I svakog koji se uzveličava. I svaka reč lažljiva nepravdom je izoštrena i

oštricom mača smrtnog posečena, a ta posekotina nema isceljenja u
vekove.''

LXIV.

Gospod poziva Enoha, govori ljudima da ide i oprašta se na mjestu

zvanom Ahuzan.

487
I dok govoraše Enoh sinovima svojim i kneževima narodnim, i čuše svi
bližnji i daljnji ljudi njegovi kako zove Gospod Enoha. I savetujući se,
rekoše:

2 ''Pođimo i pozdravimo Enoha!''

I siđe do dve hiljade muževa i dođe na mesto Ahuzanj, gde beše Enoh i
sinovi njegovi.

3 I dođoše starešine narodne i sav skup i pokloniše se i pozdraviše

Enoha. I rekoše njemu:

4 ''Oče naš Enoše, blagosloven ti budi Gospodu Caru večnom! Sada

blagoslovi sinove svoje i sav narod da se proslavimo pred licem tvojim
danas.

5 jer ćeš se ti proslaviti pred licem Gospodnjim u vekove, pošto tebe

izabra Gospod među svim ljudima na zemlji i postavi te za popisivača
svih tvari vidljivih i nevidljivih, i oslobodioca grehova ljudskih i
pomoćnika domočedaca tvojih.''

LXV.

Odgovori Enoh narodu svom, govoreći im svima:

''Slušajte, deco moja! Pre nego što beše ičega i pre nego što bi stvorena
tvar, Gospod stvori sve tvari svoje vidljive i nevidljive.

2 Kako vreme beše prošlo, razumejte da posle svega sazda čoveka po

izgledu svom i dade mu oči da vidi, i uši da čuje, i srce da saznaje i
razum da misli.

488
3 Odredi Gospod vek čoveku da radi i stvori sve tvari njegove koje će
raditi. I razdeli vreme, i od vremena postavi godine, i od godina položi
mesece, i od meseci dane, i od dana odredi sedam.

4 i u njih položi časove, i časove razmeri podrobno da čovek saznaje

vreme i da čita godine,i mesece, i dane, i časove, i promene, i početke, i
krajeve, i da broji svoj život od početka do smrti, i da saznaje za svoj
greh, i da piše svoja dela, i zlo i dobro, pošto ni jedno delo nije utajeno
pred Gospodom, da zna svaki čovek svoja dela i da ne prestupi nikad
zapovesti njegove, i rukopisanja mog da se drži tvrdo u svim kolenima.

5 Kada se okonča svaka tvar vidljiva i nevidljiva, koju stvori Gospod,

tada će svaki čovek otići na veliki sud Gospodnji. Tada će vremena
iščeznuti, i godina pritom neće biti, niti meseci, niti dana i časova.
Rasuće se i neće se više uvažavati,

6 ali će nastupiti jedan vek i svi pravednici koji izbegnu veliki sud
Gospodnji okupiće se vekom velikom veku i postaće veliki vek
pravednika i biće večan. I neće biti tamo ni njihovog truda, niti bolesti,
niti tuge, ni poniženja, niti čekanja nužnog, niti potrebe, niti nasilja, niti
noći, niti tame, već će im biti svetlost velika

7 i imati će nerazorivi zid, i raj veliki i nepropadljivi, jer će sve

propadljivo proći i nepropadljivo nastupiti, i biće život večni.

LXVI.

489
Enoh upućuje sinove i starešine narodne, da hodaju sa strahom pred
Bogom, i služe samo njenu i da se ne klanjaju idolima, već Bogu, koji
stvori nebo i zemlju i svako stvorenje.

Sada, dakle, deco moja, sačuvajte duše vaše od svake nepravde, koju ne
voli Gospod,

2 i pred licem njegovim stupajte sa strahom i njemu jedinom služite,

3 Poklonite se istinitom Bogu, a ne nijemim idolima, i svako prinošenje

prinosite pravedno pred lice Gospodnje, a nepravedno mrzi Gospod.

4 Jer sve vidi Gospod što čovek pomisli u srcu i što razum njegov
osmisli. Jer svaka je misao prinošenje pred Gospoda, koji učvrsti zemlju i
stavi sva stvorenja na nju.

5 Ako pogledate na nebo, tu je Gospod, jer Gospod stvori nebesa. Ako

pogledate na zemlju, tu je Gospod, jer Gospod utvrdi zemlju i postavi na
njoj svaku tvar svoju. Ako pomislite na dubinu morsku i na sav
podzemni svijet, tu je Gospod,

6 jer Gospod stvori sve. Ne poklonite se ljudskoj tvari, niti tvari Božijoj
ostavljajući Gospoda zbog tvari. Jer neće se utajiti nijedno delo od lica
Gospodnjeg.

7 Idite deco moja,u istrajnom trpljenju, u krotosti, u poštenju , u

poniznosti, u muci, u veri, u istini, u pravdi, u obećanju, u nemoći, u
ruganju, u ranama, u iskušenju, u lišavanju, u nagoti, u neimaštini,
ljubeći jedan drugog dok ne iziđete iz bolesnog ovog veka – da
naslednici budete beskonačnog veka.

8 Blaženi su pravednici koji izbegnu veliki sud Gospodnji, jer će se

prosvetliti sedmostruko više od sunca, jer u veku ovom sve je uzeto

490
sedmim delom od svega, svetlost, tama, i jelo, i slast, i gorčina, i raj, i
muka, vatra, led, i druge stvari, Sve to položih u pisanje da se čita i
razume.''

LXVII.

Gospod pušta tamu na zemlju i pokriva ljude i Enoha, i on bi uzet

visoko, i svetlost opet dođe u nebesa.

Dok razgovaraše Enoh sa ljudima, Gospod pusti mrak na zemlju i

nastade tama, i pokri muževe koji stajahu sa Enohom. I požuriše anđeli i
uzeše Enoha i uzneše ga na višnje nebo, gde ga Gospod primi i postavi
pred lice svoje u vekove. I odstupi tama sa zemlje i nastupi svetlost.

2 I videše ljudi i ne razumeše kako uzet bi Enoh, i proslaviše Boga, i

nađoše svitak u kome je stajalo 'nevidljivi Bog', I tada odoše u svoje
domove.

LXVIII.

A Enoh se rodi šestog dana meseca pamovusa (tsivan) i požive 365

godina.

2 Uzet bi na nebo prvog dana meseca nisana (tsivan) i na nebu provede

60 dana.

491
3 Zapisa o svim znamenjima i tvarima koje stvori Gospod. I napisa 366
knjiga i dade ih sinovima svojim. I provede na zemlji 30 dana govoreći s
njima. I opet bi uzet na nebo istog meseca pamovusa, istog, šestog
dana, u dan i sat kad je rođen

4 I kao što priroda svakog čoveka u ovom životu je tamna, tako i

njegovo začeće, rođenje i odlazak iz ovog života.

5 kada se svaka ljudska priroda začinje, rađa i umire: u koji čas se začne,
u isti čas će se roditi i u isti čas će umreti.

6 I požuri Metusalam sa braćom svojom i svim sinovima Enohovim i

sazdaše žrtvenik na mestu Ahuzanj, gde bi uzet Enoh.

7 I povedoše ovce i goveda i pozvaše sve ljude i prineše žrtvu pred licem
Gospodnjim.

8 I svi ljudi, starješine naroda, došavši im na veselje, doneše darove

sinovima Enohovim

9 i učiniše veselje radujući se i veseleći se tri dana, hvaleći Boga, koji im

je dao takve znakove kroz Enoha, koji je našao milost pred njim, i da oni
trebaju predati njegovim sinovima naraštajima i vekovima.

10 Amen.

I trećeg dana u vreme večeri rekoše starci Metusalamu, govoreći:

492
''Stani pred lice Gospodnje, i pred lice svih ljudi i pred lice molitvenika
Gospodnjeg i proslavičeš se u narodu svom.''

I odgovori Metusalam narodu svom:

''Sačekajte, o muževi, dok se Gospod, Bog oca mog Enoha, sam ne

uzdigne kao sveštenik nad svojim narodom.''

A ljudi provedoše još jednu noć na mestu Ahuzanju, a Metusalam blizu

oltara, i pomoli se Gospodu i reče:

''Gospode celog sveta, koji jedino izabra oca mog Enoha, postavi ti
sveštenika narodu svom i urazumi srca njihova da se boje slave tvoje, i
učini sve po volji tvojoj.''

I zaspa Metusalam i javi se njemu Gospod u noćnom viđenju i reče mu:

''Čuj, Metusalame, ja sam Gospod, Bog oca tvog Enoha. Čuj glas naroda
svog i stani pred lice oltara mojeg i proslaviću te pred licem čitavog
naroda i bićeš slavan svih dana života tvog.''

I usta Metusalam iz sna svog i blagoslovi Gospoda što se javio njemu.

I požuriše starci Metusalamu. I učini Gospod Bog da srce Metusalamovo

čuje glas naroda. I reče im:

''Da je blagosloven Gospod Bog nad ovim narodom pred očima mojim
danas.''

Požuriše Sarsan, i Harmis, i Zazas. Starci obukoše Metusalama u ogrtače

praznične i položiše venac svetao na glavu njegovu. I požuriše ljudi i
dovedoše ovce i goveda i od ptica, sve objavljeno da se ispeče za
Metusalama u ime Gospodnje i u ime naroda. I iziđe Metusalam na
žrtvenik Gospodnji i prosvetli se lice njegovo kao sunce na uzlazu usred

493
dana. I svi ljudi pođoše za njim. I stade Metusalam ispred oltara
Gospodnjeg, i svi ljudi stadoše oko žrtvenika. I uzeše starci ovce i
goveda i svezaše im sve četiri noge i položiše na glavu oltara, i rekoše
Metusalamu:

''Uzmi ovaj nož i zakolji određeno za žrtvu pred licem Gospodnjim.''

I ispruži Metusalam ruke svoje ka nebu i prizva Gospoda ovako

govoreći:

''Čuj, Gospode, ko sam ja da stanem na čelo žrtvenika tvog i na čelo

ljudi ovih? Sada, Gospode, pogledaj na raba svog i na sav narod ovaj,
neka danas svi ispitani budu, i daj blagodat rabu svom pred licem
čitavog naroda, da razumeju da si ti postavio sveštenika narodu svom.''

I čim se pomoli Metusalam, zatrese se oltar i podiže se nož sa oltara i

uskoči u ruke Metusalamu pred licem čitavog naroda. I ustreptahu ljudi
i proslaviše Gospoda. I slavljen bi Metusalam pred licem Gospodnjim i
pred licem čitavog naroda od dana tog. I uze Metusalam nož i pokla svu
stoku koju su doveli ljudi za žrtvovanje. I obradova se i uzveseli narod
pred licem Gospodnjim i pred licem Metusalamovim tog dana. I zatim
narod svojim domovima ode.

Metusalam poče služiti u oltaru i pred licem Gospodnjim i čitavog

naroda od dana tog. Tokom deset godina uveravaše svu zemlju i sav
narod svoj u nasleđe večno. I ne nađe se ni jedan čovek da se uzalud
udalji od Gospoda u sve dane u kojima življaše Metusalam. I blagoslovi

494
Gospod Metusalama i umilostivi se na žrtve i darove njihove i na sve
službe koje odsluži pred licem Gospodnjim. I kada se približi vreme
predstavljenja Metusalamovog, javi se njemu Gospod u viđenju
noćnom, i reče mu:

''Slušaj, Metusalame, ja sam Gospod, Bog oca tvog Enoha! Govorim ti

da znaš da se okončaše dani života tvog. I približi se dan počivanja tvog.
Pozovi Nira, sina tvog sina Lameha, koji je rođen kao drugi iza Noja. I
obuci ga u odijelo svešteno tvoje i postavi ga u oltar. I ispričaj mu sve
šta će se zbiti u dane njegove, jer približava se vreme propasti čitave
zemlje i svih ljudi i svih životinja na zemlji. U dane njegove biće veliko
rastrojstvo na zemlji, jer čovek zamrze bližnjeg svog, i ljudi se nad
ljudima uzgordeše, i narod protiv naroda podiže rat i ispuni se čitava
zemlja prljavštinom, i krvlju i svim zlom. I ako neko napusti Tvorca svog i
pokloni se bogovima sujetnim, i osnovama nebeskim,i stvorenjima
zemaljskim i valovima morskim, protivnik će se uzveličati zbog dela
svojih, a na veliku žalost moju. I čitava će zemlja izmeniti ustrojstvo
svoje. I svako drvo i svaki plod promeniće seme svoje čekajući vreme
propasti. I svi će se narodi promeniti na zemlji – sve što sam želeo. Tada
ću zapovediti morima da preplave zemlju i da se velika skrovišta voda
nebeskih spuste na zemlju i pretvore je u tvar veliku. I po prvoj tvari
nastaće tvar druga, i propašće sve. I zatrešće se zemlja sva i od tog dana
lišiće se snage svoje. Tada ću ja sačuvati Noja – prvog sina tvog sina
Lameha, i od semena njegovog sazdaću drugi svet. I potomstvo njegovo
potrajaće u vekove, do druge propasti, kada će takođe zgrešiti ljudi
pred licem mojim.''

Prenu se Metusalam iz sna svog. I ražalosti ga san njegov veoma. I

pozva sve starce i ispriča im sve šta mu reče Gospod, i čitavo viđenje

495
koje mu se javilo od Gospoda. I ražalostiše se ljudi zbog viđenja
njegovog. I rekoše mu:

''Gospod vlada po volji svojoj. I sada, Metusalame, učini sve kako ti reče
Gospod.''

I pozva Metusalam Nira, sina Lamehovog, a mlađeg brata Nojevog i

obuće ga u halje svešteničke pred licem svih ljudi i postavi ga uz glavu
oltara. I nauči ga svemu šta treba da čini pred ljudima. I reče Metusalam
narodu ovo:

''Nir će biti pred licem vašim od današnjeg dana knez i vođa.''

I rekoše ljudi Metusalamu:

''Biće prema reči tvojoj i kako Gospod reče tebi.''

Kada govoraše Metusalam narodu pred oltarom, uznemiri se duša

njegova. I savi kolena i ispruži ruke svoje ka nebu i pomoli se Gospodu. I
dok se moljaše, iziđe duša njegova ka Gospodu. Požuri Nir sa čitavim
narodom i sačiniše grob Metusalamu na mestu Ahuzanj. Lepo se
obukavši u sve svešteničko, sa svetilima iđaše Nir sa slavljem velikim i
ljudima koji su podigli telo Metusalamovo. Slaveći ga, položiše ga u
grob, koji mu sazdaše, i pokriše ga i rekoše:

''Blagosloven bi Metusalam pred licem Gospodnjim i pred licem čitavog

naroda!''

Kada htedoše razići se domovima svojim, reče Nir narodu:

''Požurite danas i dovedite brave, i junce, i grlice i golubice da ih

žrtvujemo pred licem Gospodnjim. I potom idite u dom svoj.''

496
I poslušaše ljudi Nira sveštenika. I požuriše i dovedoše i svezaše sve
rečeno pred glavu oltara. I uze Nir nož sveštenički i zakla sve što je
dovedeno bilo i žrtvova pred licem Gospodnjim. I uzveseliše se svi ljudi
pred licem Gospodnjim. I tog dana proslaviše Gospoda Boga nebesa i
zemlja Nirova. Od tog dana bi mir i ustrojstvo po čitavoj zemlji u dane
Nirove 202 godine.

I potom odvratiše se ljudi od Boga i počeše mrzeti jedan drugog,i ljudi

se protiv ljudi buniti i narodi protiv naroda ratovati. Makar i jedna usta
behu, ali srcima različito primahu. Jer poče đavo po treći put carevati:
prvo pre raja, drugo u raju, a treće van raja do potopa produži. I
nastade rat i metež veliki. Slušaše Nir sveštenike i ražalosti se veoma. I
reče u srcu svom:

''Zaista razumeh kako se približilo vreme i reč koju govoraše Gospod

Metusalamu, ocu oca mog Lameha.''

I, evo, žena Nirova, po imenu Sopanima, budući neplodna, nikada ne

rodi Niru. I beše Sopanima u starosti svojoj. I u dane smrti svoju zače u
utrobi svojoj. I Nir sveštenik ne spavaše sa njom niti je dotače od dana
kada postavi ga Gospod da služi pred licem ljudi. Kada saznade
Sopanima za začeće svoje, postide se i posrami. I pritaji se sve do dana
kada dođe da radi. I niko ne saznade od ljudi. I kada navrši se 282 dan i

497
približavati se poče dan rođenja, pomenu Nir ženu svoju i pozva je sebi
u hram svoj da razgovara sa njom. I ode Sopanima Niru, mužu svom. I,
gle, ona beše trudna, i približi se dan kada će roditi. I vide je Nir i
postide se veoma i reče joj:

''Šta si ovo učinila, o ženo, i posramila si me pred licem ljudi ovih? Sada
odlazi od mene i idi tamo gde si začela sramotu utrobe svoje da ne
oskrnavim ruke svoje na tebi i ne sagrešim pred licem Gospodnjim.''

I reče Sopanima Niru, mužu svom, govoreći:

''Gospodaru moj, evo vreme starosti moje, i došao je dan smrti moje.
Ne znam kako zače bezazlenost i neplodnost utrobe moje.''

I ne verovaše Nir ženi svojoj. I drugi put reče joj:

''Odlazi od mene da se ne ogrešim pred licem Gospodnjim!''

I kako govoraše Nir ženi svojoj Sopanimi, pade ona na nogu njegovu i
umre. Ožalosti se Nir veoma i reče u srcu svom:

''Zar zbog reči moje ovo bi? Kako zbog reči čovek sagreši pred licem
Gospodnjim? Sada neka mi se smiluje Bog. Zaista znam u srcu mom da
ne beše ruka moja na njoj. I opet govorim: Slava tebi, Gospode, da ne
saznade niko od ljudi za ovo delo koje učini Gospod!

I požuri Nir i zatvori vrata hrama svog i ode k Noju, bratu svom, i ispriča
njemu sve šta bi sa ženom njegovom. I pohita Noj iduči za Nirom,
bratom svojim. Odoše u hram Nirov zbog smrti Sopanimine. I govorahu
u sebi:

''Kako li utroba njena stajaše sa vremenom rođenja?''

I reče Noje Niru:

498
''Ne žalosti se Nire, brate moj, jer Gospod danas pokri sramotu njenu za
koju niko ne zna od ljudi. Sada požurimo brzo da je pogrebemo tajno i
pokriće Gospod sramotu stida našeg.''

I položiše Sopanimu na odar i obukoše je u halje crne i zatvoriše je u

hram spremnu za pogrebb. Iskopaše grob u tajnosti. I iziđe dete iz
mrtve Sopanime i sede sa njene desne strane. I uđoše Noje i Nir da
pogrebu Sopanimu. I videše kako dete sedi sa mrtvom Sopanimom i
briše odeću svoju. I užasoše se veoma Noje i Nir sa strahom velikim. A
dete beše savršeno telom kao trogodišnjak. I govoraše ustima svojim
blagosiljajući Gospoda. I osmotriše ga Noje i Nir. I , gle, znak
svetiteljstva na prsima njegovim i slavan izgledom. I rekoše Noje i Nir:

''Gle, Bog obnavlja sveštenstvo iz krvi posle nas onako kako želi!''

I požuriše Noje i Nir i omiše dete i obukoše ga u odežde svešteničke. I

dadoše mu hleb blagosloveni. I jeđaše. I dadoše mu ime Melhisedek. I
uzeše Noje i Nir telo Sopanimino i svukoše joj odežde crne i omiše je i
obukoše u odeće svetle, svečane. I sagradiše joj hram. Pođoše Noje i Nir
i Melhisedek i pogreboše je javno. I reče Noje bratu svom Niru:

''Sačuvaj dete ovo u tajnosti za neko vreme, jer će se prozliti narod po

čitavoj zemlji i počeće se odmetati od Boga i, nekako dočuvši za dete
ubiće ga.''

I ode Noje u svoje mesto.

I počeše se umnožavati velika bezakonja po čitavoj zemlji u Nirovo

vreme. I stade se Nir žalostiti još više zbog deteta. Govoraše:

''Za mog vremena, Gospode, počeše se sva bezakonja umnožavati na

zemlji i shvatam da se bliži skončanje naše, još više zbog bezakonja

499
ljudskih. I sada, Gospode, šta je pojava deteta ovog, i šta je sud njegov i
šta da činim sa njim? Da li će se i on pridružiti propasti našoj?''

I ču Gospod Nira i javi se njemu u viđenju noćnom, govoreći mu:

''Nire, velika bezakonja nastadoše na zemlji. Mnoga od njih su

nepodnošljiva. I, sto, ja ću sada dopustiti pogibiju veliku na zemlji. I
poginuće svako biće zemaljsko, a za dete ne brini, Nire, jer ću uskoro
poslati arhistratiga mojeg Mihaila i uzeće dete i smestiće ga u raj
edemski u pokoljenje gde Adam ranije boravljaše sedam godina, imajući
nebesa otvorena sve do sagrešenja. I ovo dete neće propasti u
pokoljenju ovom koje će nastradati. Kao što ja pokazah, Melhisedek će
biti prvosveštenik i postaviću ga da bude glava bivšim sveštenicima. ''

I prenu se Nir iz sna svog i blagoslovi Gospoda koji mu se javio. Reče:

''Blagosloven Gospode, Bože otaca mojih, koji mi reče kako stvori

sveštenika velikog u dane moje u utrobi Sopamine, žene moje. Pošto ne
imadoh drugo dete u porodu ovom, neka bude sveštenik veliki, jer on je
sin moj i sluga tvoj, a ti si Bog veliki, pošto se pridruži slugama svojim i
sveštenicima velikim sa Sitom, i Enosom, i Rusijem, i Amilamom, i
Prasidamom, i Malelejmom, i Esrohom, i Arusanom, i Alemom, i
Enohom, i Metusalamom i sa mnom, rabom tvojim Nirom. I Melhisedek
neka bude glava dvanaestorici nas sveštenika koji bejasmo ranije. I opet
u poslednjem rodu neka bude drugi Melhisedek početak dvanaestorici
sveštenika, a posle neka bude glava svima, veliki prvosveštenik, reč
Božija i sila, koja će učiniti velika čudesa i slavnija od bivših. Neka on ,
Melhisedek, bude car u mestu Ahuzanj, to jest nasred zemlje, gde beše
stvoren Adam, a tu da bude i poslednji grob njegov. I za tog
prvosveštenika pisano je da će se i on pogrepsti tu gde je sredina
zemlje, kao što i Adam sina svog Avelja pogrebe tu kada ga ubi brat
500
njegov Kain pošto ležaše tri godine nepogreben, dok ne vide pticu čavku
kako pogrebe svog ptića. Znam da veliki metež nastade i da će se u
metežu skončati rod ovaj i nestaće sve osim Noja, brata mog, koji će se
sačuvati, i posle će nastati rasadnik od plemena njegovog, i biće narod
drugi. I Melhisedek će biti drugi, glava sveštenicma u narodu,
carstvujući i služeći Gospodu.''

I kada provede dete 40 dana na tavanu Nirovom, reče Gospod Mihailu:

''Siđi na zemlju k Niru svešteniku i uzmi dete moje Melhisedeka, koje je

sa njim, i dovedi ga u raj edemski kako bi se sačuvao, jer se približava
vreme i ja ću pustiti sve vode na zemlju i nestaće sve što je na zemlji.''

Požuri Mihailo i siđe noću. I Nir spavaše na odru svom. I javi se njemu
Mihailo i reče mu:

Ovako reče Gospod, Nire: Pusti dete za koje ti poručih k meni.''

I ne pozna Nir ko mu govoraše, i smete se srce njegovo. I reče (Mihailo):

''Da ne sazna narod za dete, ubiće ga, jer zlo beše srce ljudi ovih pred
licem Gospodnjim.''

Reče Nir onome koji govoraše:

''Nema deteta kod mene i ne znam ko si ti.''

Odgovori mu (Mihailo):

501
''Ne boj se, Nire, ja sam arhistratig Gospodnji. Posla me Gospod i, evo,
ja ću uzeti dete tvoje danas i otići ću sa njim i smestiću ga u raj edemski,
i tamo će biti do veka.

I kada bude dvanaesto koleno i 1070 godina, rodiće se u rodu onom

čovek pravedan. I reći će njemu Gospod da uziđe na goru onu gde stane
kovčeg brata tvog Noja. I naći će tu drugog Melhisedeka, koji je živeo tu
sedam godina, krijući se od naroda idoložrtvenog da ga ne ubiju. Izvešće
ga i biće sveštenik i car prvi u gradu Salimu. Po liku ovoga Melhisedeka
ispuniće se načelo sveštenika za 3432 godine od početka i sazdanja
Adamovog. I od onog Melhisedeka biće po broju dvanaest sveštenika
do velikog igumana, to jest vođe, koji izvede sve vidljivo i nevidljivo.''

I seti se Nir sna prvog i poverova. I odgovorivši Mihailu, reče:

''Blagosloven Gospod koji te posla danas k meni! I sada neka blagoslovi

raba svog Nira kako se približavamo odlasku sa ovog sveta. Uzmi dete i
učini kako, pak, reče tebi Gospod.''

I uze Mihailo dete iste noći u kojoj i siđe. I uze ga na krilo svoje i smesti
u raj edemski.

I ustavši Nir ujutro, ode na tavan i ne nađe dete. I bi u radosti umesto u

žalosti velikoj, jer nemaše drugog sina osim tog. Tako skonča Nir i
pritom ne postade sveštenik u narodu. I od tog vremena podiže se
metež veliki na zemlji.

I pozva Gospod Noja na Goru Araratsku, između Asirije i Jermenije, u

zemlji arapskoj ka moru. I reče mu da tu sagradi kovčeg 300 lakata

502
dužine i 50 lakata širine, a u visinu 30, sa dva poda po sredini i vratima
njegovim od lakta. A onih 300 lakata je naših 5000. I opet, onih 50 je
naših 2500, onih 30 je naših 900, onaj lakat je naših 50. Po svim
merama Jevreji računaju Nojev kovčeg, kako njemu reče Gospod, i drže
uvek svaku meru i svako merenje i do danas.

Gospod Bog otvori sve vodopade nebeske. Padaše dažda na zemlju 150
dana, i umre svako biće. A Noje beše u 500. Godini. Rodi tri sina: Sima,
Hama i Afeta. Sto godina po rođenju tri sina uđe u kovčeg meseca po
jevrejskom naursa, po egipatskom famenota, osamnaestog dana. I
plivaše kovčeg 40 dana,i ukupno beše u kovčegu 120 dana. I uđe u
kovčeg ovaj 600. Godine. I 601. Godine života svog iziđe iz kovčega
meseca farmuta po egipatskom, a po jevrejskom nisana, 28. Dana.
Posle potopa življaše još 350 godina i umre. Življaše ukupno 950 godina.

Gospodu Bogu našem slava od početka, i sada i do veka čitavog. Amin.

2 Enoh se prvi put spominje u Merilu Pravde, sledećim tekstom:

ENOHOVI OBIČAJI SAČUVANI U MERILU PRAVDE

Iz knjige Enoha pravednika pre potopa, i sad još je živ

Slušajte moja deco! Prije nego što su sve stvari postojale, Gospod je
utvrdio doba stvaranja. I nakon što je stvorio celo stvaranje, vidljivo i
nevidljivo, i nakon svega što je stvorio čoveka prema vlastitoj slici, sa

503
svoje dve ruke, malom i velikom (muško i žensko?), i on postavi za njega
oči da vidi i uši da čuje i razum da razmatra.

Tad Gospod odpusti vreme zarad čoveka, i on podeli ga u doba i godine,

u mjesece i dane i časove, tako da osoba može misliti o promenu doba,
počecima i krajevima, tako da može procijeniti svoj vlastiti život i smrt.

I evo, moj djeco, ja sam upravitelj uređenja na zemlji. Ja ih zapisah. I

celu godinu ja računah, i sate dana. I časove ja izmerih, i ja zapisah
svako sjeme na zemlji. I ja uporedih svaku mjeru i pravi odnos ja
procjenih. I ja ih zapisah, kao što Gospod zapovjedi. I u svemu ja otkrih
razlike. Jedna godina je vrijednija nego druga godina, i dan nego dan i
čas nego čas. Tako isto jedna osoba je vrednija nego druga osoba, jedna
zarad više imovine, druga zarad nadmašene mudrosti srca, i druga zarad
znanja, i moglo bi se reči tišine usana. Ali nitko nije bolji od osobe koja
se boji Gospoda. Onaj koji se boji Gospoda će biti veličan zauvek.
Slušajte deco! U danima našega oca Adama, Gospod siđe na zemlju, i on
ispita sva stvorenja koje on sam stvori. I Gospod pozove sve životinje
zemlje i zvijeri i sve leteće ptice. I on dovede ih pred lice oca Adama,
tako da bi on izgovorio imena svih. I Adam nazva sve na zemlji. I on
podloži njemu sve njemu. I on učini ih gluvim za pokornost i poslušnost.
Jer svaka životinjska duša u to doba bila je na jednom mestu, jedno
stado, jedna ograda. Jer duša životinje koju je Gospod stvorio neće biti
ušućena do suda. Gospod je odredio čovećanstvo ka svemu svome
vlasništvu. U pogledu ovog neće biti suda za svaku živu stvar, već samo
za čoveka. I sve duše će optužiti ljude. Onaj koji čini zlobu životinji u
tajnosti, je bezakonito zlo. On čini bezakonje protiv svoje sopstvene
duše. Onaj koji čini zlo ljudskoj duši čini zlo protiv vlastite duše. Onaj
koji čini ubistvo stavlja sopstvenu dušu na smrt, i nema izlečenja za
njega za večnost. I onaj koji čeka na osobu sa mrežom će se sam
504
upetljati u nju. Onaj koji ključa osobu u kotlu, njegov sud neće doći do
kraja za večnost. Onaj koji vređa i potcenjuje lice ljudske osobe vređa i
potcenjuje lice Gospoda. Gnjev i velik sud tkogod pljune osobi u lice.
Sretan je onaj koji upravlja svoje srce ka svakoj vrsti osobe, i pomaže
oonomu koji je osuđen, i daje podršku onomu koji je slomljen, jer u
velikom sudu svaka mjera i težina u javnosti će biti izložena, i svaki će
poznati spostvenu meru, i u njoj on će primiti nagradu. I Gospod će
poslati svoje veliko svetlo, i u njemu će biti sud, tako da tko će se
sakriti?

Prije postanja čovećanstva, mesto suda, ispred vremena, je bilo

pripremljeno za njih, i vage i težina kojom će osoba biti iskušana. Ako su
djela svake osobe stavljena dole, nitko se neće sakriti, jer Gospod je
onaj koji naplačuje, i on će biti osvetnik na velikom sudnjem danu. Zlato
i srebro daj za spasenje svoga brata, i primiti češ blago bez kraja, na dan
suda. Siročadi i udovicama ispruži ruku, i u skladu sa svojom snagom
pomozi jadnome, i biti će ti zaklon i sklonište u vreme iskušenja.

Svaki jaram, bolan i težak, koji dođe na tebe, izgubi ga zarad Gospoda, i
primiti češ nagradu na dan suda. Sretan je onaj koji slavi dela Gospoda i
čuva temelje od najstarijih predaka, i koji čini mir i koji je miran.

Proklet je onaj koji prezire stvaranje Gospodnje i koji gleda da uništi

djela svoga bližnjeg, i koji slama zakone i zabrane svojih predaka, i koji
priča mir ali nema mira u njegovom srcu. Sve ovo je ravnoteža i u
knjigama biti će osuđen na dan velikog suda. Sretan je onaj koji sudi
pravim sudom za siroče i udovicu, i koji pomaže svakome koji je
ugnjetavan.

Sretan je onaj u komu je istina, i koji priča istinu ka svom bližnjem, i

ljubaznost je na njegovim usnama i nježnost.
505
Sretan je onaj koji sije pravedno sjeme, i on će požeti sedmostruko, i
onaj koji stvara pravedan sud, gole on odeva sa odećom, i gladnome
daje hleba.

Sretan je onaj koji razumije dela Gospodnja, i koji ga slavi i koji zarad
njegovih dela, priznaje njihovog stvoritelja.

Ja dođoh na mesto suda, i videh pakao otvorenim, I videh tamo nešto

još, kao zatvor, sud neizmeren. I ja siđoh, i zapisah sve sudove suđenih,
i sve njihove optužbe ja znadoh. I ja uzdahnuh i plakah nad propasti
bezbožnih. I ja rekoh u svome srcu, 'Sretan je onaj koji nikad nije bio
rođen, ili koji, bijući rođen, nije grešio protiv lica Gospodnjeg, tako da
ne dođe u ovo mesto, niti izdržava smrad ovoga mjesta.'' I ja videh
čuvare pakla kako stoje na velikim vratima, njihova lica kao onih velikih
zmija i njihove oči kao ugašene svjetiljke, i njihovi očnjaci izloženi dole
do njihovih grudi. I ja rekoh u njihovom prisustvu, ''Bilo bi bolje da vas
nisam video, niti čuo za vaše dužnosti, niti da ikoji član moje rase bude
doveden vama.''

Ne recite, moja deco. ''Naš otac je sa Bogom, i on će izmoliti naš grijeh.''

Vi znate, sva dela svake osobe neprekidno se bilježe, i nitko ne može
uništiti šta sam ja zapisao, jer Gospod sve vidi, tako da možete da radite
šta je dobro u licu Gospodnjem, najviše, svakoj živoj duši. Baš kao što
neko pita za vlastiti dušu od Gospoda, i daj mu da da svakoj živoj duši.
Sad sačuvaj svoje srce od svakoga nepravednoga dela, tako da možeš
naslediti spasenje svetla zauvek. I biti će tvoje u nasljedstvu mira, kad
svo stvaranje dođe do kraja, koje Gospod stvori, svaka osoba će ići na
Gospodnji veliki sud. Tada doba će propasti i oni neće više tvoriti
godinu. Dani i sati neće biti računati. Već biti će jedno doba. I svi
pravedni će izbeći veliki sud. I oni će steći veliko doba, i doba će dobiti

506
pravedne, i oni će biti večni. I nitko od njih će imati umor ili bolest ili
nesreću ni strah od nasilja ni iznemoglost ni noć ni tama, već veliko
svetlo će biti u njima, i veliko doba, neuništiv zid i utočište, veliki i večan
Raj. Sretan je pravednik, koji će izbeći Gospodnji veliki sud. I oni će sijati
kao sunce.

507
508
Sibilina proročanstva

Riječ prevodioca: Navodi se da je Sibila bila Nojeva snaha, od svega

ovde prevođenog, ovde sam verovatno prevodio najteže, ali ne
smatram to problemom za razumevanje teksta. U delu se govori o
postanju i stvaranju rase između anđela i ljudi čime je nastalo ono što
se tumači kao Grčka Helenska religija, čije tumačenje se može izvesti
odavde, a to podrazumeva i Rimsku do čak i Hinduističke religije, kako
bi se razumevalo, ono što je bilo na početku stvaranja, a kako bi se
razumevalo da sve vjere imaju jedan izvor.

Knjiga 1

Iz prve knjige

Sibilin uvod

Početak od prve generacije razumnih ljudi

Do zadnje, Ja ću prorokovati sve redom

Takve stvari koje behu ranije, kakve su, i kakve će doći na

Svijet kroz bezbožnost ljudi.

Stvaranje

509
5 Prvo Bog potaknu me da kažem istinito kako svijet

Je došao u postanje. Ali vi, nepošteno mrtvi, tako da nikad ne

zanemarite moje

Zapovijesti,

Pažljivo učiniti znanim najuzvišenijem kralju. On je koji je stvorio

Cijeli svijet, govoreći, ''Neka bude'' i postalo je.

Jer on ustanovi zemlju, okružujući je

10 Tartarusom (podzemlje), i on dade ugodno svjetlo

On uzdignu nebesa, i raširi svijetlo more,

I okruni svod nebeski sa svjetlo sijačim zvijezdama

I ukrasi zemlju biljem. On pomiješa mora

Sa rijekama, sipajući ih, i sa vazduhom on pomiješa mirise,

15 i rosne oblake. On stavi druge vrste,

Ribe, u mora, on dade ptice vjetrovima,

Šumama, također, rutave divlje zvijeri, i puzeće

Zmije zemlji, i sve stvari koje se sad vide.

On sam učini te stvari sa rečju, i sve dođe u postanje,

20 odmah i iskreno. Jer on je samo-stvoren

Gledao dole sa nebesa. Pod njim svijet je doveden do potpunosti.

I onda kasnije on opet oblikova živo biće,

510
Čineći sliku iz vlastite slike, mladog čovjeka,

Lijepog, čudesnog. On dade mu da živi u

25 večnom vrtu, tako da on bude zaokupljen lijepi djelima.

Ali bivajući sam u obilju biljaka vrta

Želeči razgovor, i molio je da vidi drugi oblik

Kao njegov. Bog sam uistinu uze kost iz njegova

Boka i učini Evu, čudesnu djevojačku

30 suprugu, kojoj on dade ovomu čovjeku da živi s njim u vrtu,

I on, kad je vidje, on odjednom uveliko

Zadivljen u duhu, radovao se, takvu odgovarajuću

Kopiju koju je vidio. Oni razgovarahu sa mudrim rečima

Koje su tekle spontano, jer Bog je uzeo brigu o svemu.

35 Jer oni niti su skrivali svoje misli sa raspuštenošću

Niti su osječali sram, već behu daleko uklonjeni od zloga srca,

I oni hodahu kao divlje zveri sa nepokrivenim telom.

Pad

Ovima je Bog dao zapovijesti

I uputio ih da ne diraju drvo. Ali veoma strašna

40 zmija vješto prevari ih da odu sudbinom

511
Smrti i prime znanje dobra i zla.

A žena prva posta izdajnik njegov.

Ona dade, i nagovori ga da sagriješi u svom neznanju.

On je nagovoren ženinim riječima, zaboravio

45 o svom večnom stvoritelju, i zanemario jasne zapovijesti,

Zato, umjesto dobra oni primiše zlo, i oni su učinili,

I potom oni su zašili lišće od lijepog smokvinog drveća

I učiniše odeću i staviše je jedno na drugo.

50 Večni posta ljut na njih i protjera ih

Iz mjesta besmrtnika. Jer je bilo odlučeno

Da oni ostanu u smrtnom mjestu, budući da nisu držali

Zapovijesti velikog večnog Boga, i držali ih.

Ali oni, odmah, iduči na plodonosnu zemlju

55 plakahu sa suzama i jecajima. Tad

Večni Bog progovori njima za dobro:

''Rastite, množite se,'' i radite na zemlji

Sa znanjem, tako da znoj koji imate ispunite sa hranom.''

Tako on reče, ali učini zmiju, uzrokom prevare

60 stisnu zemlju sa stomakom i bokom

Gorko izvodeći ih van. On podiže veliko neprijateljstvo

512
Između njih. Jedan čuva svoju glavu

Da je spase, drugi svoju petu, jer smrt je blizu

I blizina ljudi i zle otrovne zmije.

Prva generacija

65 i kad se rasa umnožila kako je univerzalni vladar

Sam zapovijedio, nebrojeni ljudi rastahu

Jedan za drugim. Oni načiniše sve vrste

Kuća i također napraviše gradove i zidove,

Dobro i sa razumevanjem. Tima on dade

70 dug dan za veoma lijep život. Jer oni nisu

Umrli istrošeni od nevolja, već kao da ih svlada san.

Blagosloveni behu velikog srca smrtnici, koje

Večni spasitelj kralj, Bog, je volio. Ali oni također

Su grešili, udareni ludošću. Oni besramno

75 ismijavaše njihove oce, i ne poštovahu svoje majke.

Kovali su zavjeru protiv braće, nisu znali svoje porodične prijatelje,

Oni behu nečisti, siti krvlju ljudi

I oni ratovahu. Njima je došao kraj

Propast, bačena sa nebesa, koja ih je uklonila

513
80 užasne, od života. A Had ih je primio.

Oni nazvaše ga Had, jer Adam prvi ode tamo

Jer je kušao smrt, i zemlja pokrila ga.

Tako svi ljudi koji su rođeni na zemlji

Govori se da idu u Kuću Hada.

85 Ali sve ovo, čak kad odu u Had,

Ima časti, budući da su prva rasa.

Druga generacija

Ali kad je primio ove, on je preoblikovao ponovo

Drugu veoma različitu drugu rasu od najpravednijih ljudi koji behu

ostali.

Ti behu zabrinuti sa

90 poštenim delima, uzvišenim namjerama, ponosnom čašću,

i vrlom mudrošću. Oni činjahu umiječa

Svih vrsta, otkrivajući izume po njihovim potrebama.

Jedan je otkrio kako da obrađuje zemlju sa plugom,

Drugi, drvodjeljstvo, drugi bi zaokupljen sa plovidbom,

Drugi, astronomiju i proricanje po pticama,

514
Drugi, medicinu, drugi opet magiju.

Različiti su namišljali ono sa čime su bili zaokupljeni,

Zaokupljajući Stražare, koji su primali njihove molbe

Jer su imali nespavajuće misli u srcu

100 i nezasitnu osobnost. Oni behu močni, velika izgleda,

Ali opet oni su otišli u strašnu kuću Tartarusa

Čuvani neraskidivim okovima, da učine kaznu

U Paklu užasnom, gnjevne, neugasle vatre.

Treća generacija

Nakon ove opet treća rasa, močna u duhu,

105 nadmočni užasni ljudi se pojaviše,

Koji su izvodili mnoga zla između sebe.

Ratove, krvoprolića, i bitke uništile su te,

Stalno, ljudi ponosna srca.

Četvrta generacija

Nakon ovih stvari, u nasljedstvo dođe druga rasa ljudi,

515
110 kasna u ispunjenju, najmlađa, krvožedna, koja nije razlikovala,

U četvrtu generaciju. Oni prolivaše mnogo krvi,

Niti su se bojali Boga niti uvažavali ljude

Za gnjevnu i tužnu bezbožnost

Koja je uistinu nanošena njima

115 Ratovi i pokolji i borbe

Baciše neke u podzemni svijet, iako su bili jadni

Bezbožni ljudi. Druge nebeski Bog sam

Kasnije ukloni sa ovoga svijeta u gnjevu

Odvodeći ih oko velikog Tartarusa (pakao), ispod osnova zemlje.

Peti naraštaj

Opet on učini potom drugu slabiju rasu ljudi,

Od kojih večni Bog izradi ništa dobro

Budući da su trpjeli mnoga zla.

Jer behu bezobzirni, mnogo više od Divova

Prevaranata, odvratno su tračali

516
Noa podstaknut da se pripremi za Potop

125 Noa sam između svih bi najviše ispravan i iskren,

Najpoverljiviji čovek, koji je brinuo o dobrim djelima.

Njemu Bog sam govori ovako sa nebesa:

''Noa, budi hrabar, i oglasi pokajanje

Svima ljudima, tako da budu spašeni

130 Ali ako se ne obazru, budući da imaju besraman duh,

Ja ću uništiti čitavu rasu sa velikim potopom voda.

Ali te zapovijedam da sagradiš brzo neprobojnu

Drvenu kuću, koja ima nežedne korijene

Ja ću staviti misao u tvoje grudi, i umijeće

135 i staviti ću mjere u tvoje krilo, i voditi ću računa o svemu

Tako da ti i koliko mnogo ih živi sa tobom budete spaseni

Zagonetka o imenu Božijem

Ja sam onaj koji jest, ali ti vidiš u svom srcu.

Ja sam odjeven sa nebesima, ogrnut sa morima,

Zemlja je podnožje mojim stopalima, oko moga tijela je posut

140 vazduh, cijeli zbor zvijezda vrti se oko mene.

Ja imam devet slova, ja sa četiri sloga. Smatraj me.

517
Prva tri imaju dva slova svako.

Poslednji ima ostalo, a pet su suglasnici.

Cijeli broj je: dvaput osam

145 plus tri stotine, tri desetice i sedam. Ako znaš tko sam ja

Ti nečeš biti neupućen u moju mudrost.

Noa propovijeda pokajanje

Tako on govori, ali nemjerljiv strah uhvati čovjeka, kakvu je stvar čuo.

I potom, kad je vješto namislio sve u red,

On je molio ljude i počeo pričati riječi kao ove.

150 ''Ljudi siti nevjerstvom, udareni velikim ludilom,

Zašto niste izbjegli iz pogleda Božijeg, jer on zna sve stvari,

Večni spasitelj, koji nadgleda sve, koji zapovijedi mi

Da objavim vam, tako da ne budete uništeni svojim srcima.

Budite trezni, izbacite zlo, i prestanite se boriti nasilno

155 jedan s drugim, imajući krvožedno srce

Zalivajuči zemlju sa mnogo ljudske krvi.

Smrtnici, stojte u strahopoštovanju prema neizmjerno velikom,

bezstrahnom

518
Nebeskom stvoritelju, neprolaznom Bogu, koji nastanjuje svod nebeski,

I molite ga, svi vi, jer on je dobar

160 za život, gradove, cijeli svijet

Četveronožne životinje i ptice, tako da on bude velikodušan svima.

Jer vrijeme će doći kad cijeli neizmjeran svijet ljudi

Propasti od voda koje će jadikovati nad strašnim uzdržanjem

Iznenadno naći ćete uvjete pometnje

165 i gnjev velikoga Boga će doći na vas sa nebesa.

Uistinu će doći da večni spasitelj

Će baciti na ljude... ukoliko ne umilostivite Boga

I pokajete se odsada, i više niko

Ne čini išta zlovoljno ili zlo, nezakonito jedan protiv drugog

170 već da budete čuvani u svetomu životu.''

Kad su ga čuli oni mu se podsmevahu, svaki

Nazivajući ga ludim, čovjekom izludelim

Tad opet Noa plaka bez uzdržanja

''O veoma jadni, zloga srca nestalni ljudi.''

175 koji napuštate umerenost , želeć besmarnost,

Nasilnici u svemu i nasilni grešnici,

Lažovi, zasićeni sa nevjerstvom, činitelji zla, istiniti u ničemu,

519
Preljubnici, pametni u pričanju tračeva,

Ne bojite se ljutnje najvišljega Boga,

180 vi koji ste sačuvani do petog naraštaja da učinite kaznu

Vi ne žalite jedan drugog, okrutni, potsmijavači

Vi čete se smijati gorko kad ovo se dogodi

Ja kažem, užasne i strane vode Božije.

Bilo kada odvratna rasa Reje (paganski bog), višegodišnji izdanak

185 na zemlji, koji cvijeta sa nežednik korijenom,

Nestaju korijeni i sve u jednoj noći,

I zemljotres će udariti gradove

Sve sa njihovim stanovnicima, i skrivena mjesta na zemlji i poništit će

zidove,

Tad također cijeli svijet nebrojenih ljudi

190 će umrijeti. Ali što se mene tiče, koliko ću tugovati, koliko ću plakati

U mojoj drvenoj kući, koliko suza ću pomiješati sa valovima?

Jer ako ova voda kojoj je zapovedio Bog dođe,

Zemlja će plivati, planine će plivati, čak i nebo će plivati.

Sve će biti voda i sve stvari će stradati u vodi.

195 Vjetrovi će stati, i biti će drugo doba.

O Phrygia, ti češ isplivati prva sa površine vode.

520
Ti , prva, češ hraniti drugi naraštaj ljudi

Kao da počinje ispočetka. Biti češ dojilja za sve.''

Noa ulazi u Arku

Ali kad je izgovorio ove stvari uzalud bezakonitoj generaciji

200 Svevišnji se pojavi. On opet plaka i reče.

''Sad je vreme , Noa, (da kažeš svima zauzvrat),

Da učini neizmernom svijetu sve

Koje u taj dan Ja obećah i pokazah ti

Toliko koliko mnoštvo zlih generacija učiniše prethodno, zarad

nevjernih ljudi.

205 Već idi brzo ukrcaj se sa sinovima i ženom

I snahama. Pozovi koliko ti kažem da pozoveš,

Vrsta četveronožnih životinja, i zmija i ptica.

Ja ću naknadno staviti na grudi

Toliko koliko dodelim života da ide po volji.''

210 Tako on reče. Ali čovek ode, plaka glasno i reče

I potom njegova supruga i sinovi i snahe

Uđoše u drvenu kuću. Ali tad

521
druga stvorenja uđoše zauzvrat, toliko koliko Bog je hteo da se spase.''

Ali kad je trebalo zavrtanj da se zavrne

215 koji pristaje strani doteranog zida,

Tad uistinu plan nebeskog Boga bi izvršen.

Potop

On baci oblake zajedno i sakri svetao blistav disk.

Pokrivši mjesec, zajedno sa zvezdama, i krunom

Nebeskom

Sve okolo, i zagrmi glasno, strašno smrtnicima,

220 šaljući oluje. I olujni vetrovi behu sakupljeni zajedno

I svi izvori voda behu otvoreni

Kao velik vodopad bi otvoren sa nebesa,

I od udubljenja zemlje do beskrajnih bezdana

Nebrojene vode se pojaviše i cela neizmerna zemlja bi pokrivena.

225 čudesna kuća sama plivala je na potopu

Udarana sa mnogim bijesnim valovima i plivala

Pod udarom vetrova, ljuljala se strašno.

Sjekla je neizmernu pjenu

522
Kao da udarene vode behu pomerene

230 Ali kad Bog je potopio čitav svijet sa kišama

Tad Noa smatrao je da izgleda u redu

Savjet besmrtnih, i vidi Had Nereusa (stari bog mora)

On brzo otvori zatvarač sa uglađenog zida

Učvršćen kao vješto sa čvrstim suprotnim jedan drugom.

235 Gledavši veliku masu beskrajne vode

Noa bi udaren sa užasom da vidi svojim očima

Samo smrt na svim stranama, i on je drhtao veoma srcem.

I tad vazduh se povuče za malo, jer je ustajao mnoge dane

Kvaseći celi svijet, on pokaza tad veliki svod

240 nebesa uvečer, kao da je krvav, zeleno-žut,

I svetao blistav disk teško pritisnu. Noa je jedva držao svoju hrabrost.

I tad uzimajući jednog goluba postrani

On ga izbaci, tako da zna u srcu

Da li se čvrsta zemlja pojavila. Ali ona, radeći sa krilima

245 preletivši sve okolo, vrati se opet, jer voda

Se nije povukla, već još je ispunjavala sve

I on je čekao opet nekoliko dana i poslao goluba još jednom,

Tako da zna da li su vode velike se povukle.

523
Ali ona, leteći, odletjela je svojim putem i otišla na zemlju.

250 Odmorivši se malo na vlažnoj zemlji

Ona se vrati Noi ponovo, noseći maslininu grančicu,

Veliki znak njene poruke. Hrabrost

I velika radost obuze ih sve jer su se nadali vidjeti zemlju

I tad potom on posla brzo drugu crno-krilnu

255 pticu. Ali ova, verujući u svoja krila

Odletjela je, i kad on dođe do zemlje on osta tamo.

Ali Noa znao je da je zemlja blizu, bliže.

Ali kad nebeski naum je plivao ovamo i tamo

Na brzim valovima, na valovima mora

260 bi učvršćen na maloj plaži i usidren.

Arka se prizemljuje u Frigiji (Phrygia)

Ima izvjesna visoka uzvišena planina na tamnom

Kopnu Frigije. Zvana je Ararat.

Kad sve bi spaseno na njoj,

I tamo bi velika srčana čežnja.

265 Tamo izvori velike rijeke Marsjosa su izvirali.

U tom mjestu Arka je ostala na uzvišenom vrhu

524
Kad vode su splasnule. Tad opet sa nebesa

Čudesan glas velikog Boga zaplaka

Ovako: ''Noa, iskreni pravedni čovjeće koji si sačuvan,

270 idi pravo hrabro sa svojim sinovima i ženom

I tri snahe i ispuni čitavu zemlju

Rasti i množi se, sudeći pravo

Jedan s drugim, od generacije generacija, dok

Cela vrsta ljudi dođe u iskušenje, kad će biti sud za sve.''

275 Tako nebeski glas reče. Noa uzme hrabrosti i skoči na zemlju sa
Arke, i njegovi sinovi sa njim

I njegova žena, i snahe i zmije i ptice,

Vrste četveronožnih životinja i sva druga stvorenja zajedno

Izađoše iz drvene kuće u jedno mjesto.

280 I tad Noa, najpravedniji čovjek,

Izađe osmero, ispunivši četrdeset i jednu zoru

Na vodama, kroz savjet velikog Boga.

Šesta generacija

I opet novi naraštaj života je svanuo,

525
Prva zlatna, izvrsna, koja je šesta

285 od vremena prvog stvorenog čovjeka. Njegovo ime je

''nebeska'', jer Bog je brinuo o svemu.

O prva raso šeste generacije! O velika radosti!

U kojoj ja kasnije djelih, kad izbjegoh strašno uništenje,

Budući nošena valovima, trpeći užasne stvari sa mojim

Mužom i braćom u zakonu (pašenog, šurak)

290 i svekar i svekrva, i drugovi mlade.

Reći ću tačno. Biti će raznobojnog cveća

Na smokvinom drvetu. Vrijeme će biti na srednjoj tački. Biti će

Kraljevsko žezlo-noseči zakon. Za tri velika duhovna kralja,

Najpravednije ljude, uništiti će sudbine

295 i vladati će za period mnogih godina, čineći pravdu

Ljudima. Oni će biti zabrinuti radom, i poštenim delima.

Zemlja će se radovati, puna potomstva.

Oni koji daju hranu biti će vječni, uvijek.

300 Slobodni od teških ljutim bolesti

Oni će umreti, udareni snom, i otići će

U Aheron u brda Hada, i tamo

Oni će imati počast,budući da su od rase blagoslovenih,

526
Sretni ljudi, kojima Sabaoth dade uzvišene misli

305 Tima također on uvijek dade svoj savijet.

Ali biti će blagoslovljeni, iako ulazeći u Had.

Sedmi naraštaj: Titani

Potom druga teška, močna druga

Rasa na zemlji rođenih ljudi će ustati,

Titani. Svaki je imao sličan oblik,

310 izgled, i veličinu, biti će jedna priroda i jedan jezik,

Kako Bog prethodno stavi u njihova prsa, od prve generacije,

Ali oni također će imati ponosito srce

I konačno jureći ka uništenju će zamesti

Borbu nasuprot zvjezdanog neba

315 I tad navala močnog okeana bijesnih voda

Će biti među njima. Ali veliki Sabaoth u ljutnji

Će ih zatvoriti, sprečavajući ih, jer je obećao

Da neće učiniti potop opet protiv zlodušnih ljudi.

Ali kad on učini neizmjerne valove mnogih voda

320 valova nadirućih ovim putem i tim,

527
Da zaustavi ljutnju, velika grmljavina Boga će smanjiti

Dubinu mora na druge mjere, određujući ga

Okolo zemlje sa lukama i grubim obalama.

Kršćanski deo o začeću i životu Hrista.

I uistinu sin velikog Boga će doći,

325 u tijelu, nalikujući smrtnim ljudima na zemlji,

Noseči četiri samoglasnika, a suglasnika njegovih su dva.

Ja ću izričito navesti čitav broj za tebe.

Za osam jedinica, jednak broj desetina u dodatku ovima,

I osam stotina će otkriti ime

330 ljudima koji su siti nevjerstvom. Ali ti, uvidi u svome srcu

Hrista, sina najuzvišenijega, večnoga Boga.

On će ispuniti zakon Božji – neće ga uništiti-

Noseći sličnost koja odgovara, i on će naučiti sve.

Sveštenici će prinositi darove njemu, iznoseći zlato,

335 smirnu i tamjan. Jer on će također činiti sve te stvari.

Ali kad izvjestan glas dođe kroz pustu zemlju,

Donoseći utjehu smrtnicima, i plakati će svima

528
Da učini puteve pravim i odbaci

Zla iz srca, i da svaki čovjek

340 bude osvijetljen vodama, tako da, bijući rođen odozgor

Oni ne ni u kom pogledu ne greše u pravdi

Već čovjek sa varvarskom mišlju, porobljen igri

Će odsjeći ovaj glas i dati ga kao nagradu.

Tad tamo će iznenada biti znak smrtnicima kada lijepi

345 kamen koji je sačuvan dođe iz zemlje Egipta.

Protiv ovog naroda Jevreja će posrnuti. Ali pagani

Će biti sakupljeni pod njegovim vodstvom.

Jer oni će također priznati Boga koji vlada na visini

Zarad puta ovog čovjeka u zajedničkom svjetlu.

Jer on će pokazati večan život odabranim ljudima

350 ali će donijeti vatru na bezakonike za sva vremena.

Tad uistinu će izliječiti bolesna i sve koji su

Povrijeđeni, toliko da stave vjeru u njega.

Slijepi će vidjeti, i hromi hodati.

Gluhi će čuti, oni koji su nijemi će pričati.

355 On će izvoditi demone, biti će oživljenje mrtvih

Hodati će valovima, i u pustim mjestima

529
On će nahraniti pet hiljada od pet pogača

I ribom mora, a ostatak ovog

Biti će dvanaest košarica za nadu ljudi.

360 A Izrael, opijen, neće opaziti

Niti će čuti, unesrečen sa slabim ušima.

Ali kad gnjev od Svevišnjega dođe na Hebreje

Također će uzeti vjeru od njih,

Jer oni nisu povrijedili sina nebeskog Boga.

365 Tad uistinu Izrael, sa odvratnim usnama

I otrovnim pljuvanjem, će dati ovome čovjeku udare.

Jer oni će dati mu žuč i za piće

Nemješano sirće, bezbožno, udareno u grudi

I srce sa zlom ludošću, ne videći sa njihovim očima

370 više slepih od slepih miševa, više užasnih nego otrovnih

Puzajučih zveri, okovanih teškim snom

Ali kad on raširi svoje ruke i izmjeri sve

I ponese krunu od trnja – oni će probosti

Njegov bok trskom – zbog ovog, tri sata

375 biti će strašna tama nočna u podne

I tad uistinu hram Solomonov će osjetiti

530
Veliki znak za ljude, kad on pođe u kuću Adonisa (Had)

Objavljujući oživljenje mrtvih.

Ali kad on dođe do svjetla ponovo u tri dana

380 i pokaže primjer ljudima i poduči svim stvarima,

On će poči na oblacima i putovati do kuće nebeske

Ostavljajući svijetu evanđelje.

Imenovan nakon njega, nova šibljika će izbiti

Iz naroda, od onih koji slijede zakon Svevišnjega

385 Ali također nakon ovih stvari biti će mudrih vladara,

I tad tamo biti će prestanak proroka.

Proročanstvo o rasejanju židova

Tad kad su Hebreji želi lošu žetvu

Rimski kralj će opustošiti mnogo zlata i srebra

Potom će biti druga kraljevstva

390 kontinuirano, kako kraljevstva propadaju,

I ona će rastužiti smrtnike. Ali tamo biti će

Veliki pad tih ljudi kada stave nepravednu oholost

Ali kad hram Solomonov u slavnoj zemlji

531
Bude zbačen od ljudi varvarskog govora

395 sa bronzanim grudnim štitovima, Hebreji će biti izvedeni iz njihove

zemlje

Čudeći se, biti će ubijani, oni će miješati mnogo kukolja u njihovu

pšenicu

Biti će zla svađa između svih ljudi

I gradovi, nasilni bivajući,

Će tugovati jedan za drugim kad prime gnjev velikoga

400 Boga u svoje grudi, jer su počinili zlo djelo.

532
SIBILIJINA PROROČANSTVA

Knjiga 2

Nadahnuće Sibile

Kad Bog zaustavi moju najsavršeniju mudru pesmu

Kako sam molila mnoge stvari, on također ponovo stavi u moje grudi

Radosnu vijest od čudesnih riječi

Ja ću pričati sljedeće sa mojom celom osobnošću u zanesenosti

5 Jer ne znam šta da kažem, ali Bog me tjera da kažem svaku stvar.

Proročanstvo nesreća u desetom naraštaju

Ali na zemlji biti će gnjevni zemljotresi

I gromovi, grmljavine i munje...i rosa zemlje

I bijes šakala i vukova , i pokolj

I uništenje ljudi i rikajučih volova

10 četveronožna stoka i radne mazge

I koze i ovce, mnogo zemlje

Će ostati jalovo zbog zanemarivanja,

I plodovi će propasti. Prodavanje slobodnih ljudi u ropstvo

Će biti rađeno izmeđ mnogih ljudi, i pljačkanje hramova.

533
15 Tad uistinu deseta generacija ljudi će se pojaviti

Nakon ovih stvari, kad zemljotresi svjetlost daju

Će slomiti slavu idola i udariti narod

Sedmo brdnog Rima. Veliko bogatstvo će propasti,

Spaljeno u velikoj vatri plamenom Hefaestusa.

20 Tad tamo će biti krvave padavine sa nebesa...

Ali celi svijet bezbrojnih ljudi

Će ubiti jedan drugog u ludilu. U metežu

Bog će dati glad i pomor i gromove

Ljudi koji sude bez kazne.

25 Biti će manjak ljudi kroz celu zemlju

Tako da ako neko vidi čovečiju stopu na zemlji, čuditi će se.

Tad potom, veliki Bog koji živi na nebu

Će biti spasitelj pobožnih ljudi u svemu

Tad također biti će velik mir i razumevanje

30 i plodna zemlja će opet nositi višebrojne plodove,

Bijući ni podeljena niti u ropstvu više.

Svaka luka, će biti slobodna od ljudi

Kao što je bilo prije, i besramni će propasti

I tad opet Bog će izvesti veliki znak

534
Jer zvezda će sjati kao sjajna kruna

Sjajna, glatka od blistava neba

za nemali broj dana. Za tad on će pokazati

sa neba krunu ljudima koji se bore.

Nebeska borba

I opet biti će velika borba za ulaz

40 u nebeski grad. Biti će jedinstven za sve

Ljude, sadržavajuči slavu večnosti.

Tad svi ljudi će težiti za večnim nagradama

Najplemenitije pobjede. Jer nitko tamo može besramno

Kupiti krunu za srebro.

45 Jer sveti Hrist će učiniti pravedne nagrade tima

I krunu vrijednu. Ali mučenicima on će dati

Vječno blago, onima koji progone borbu do smrti.

On će dati nepropadljivu nagradu iz riznice

Devicama koje idu lijepo i svim ljudima

50 koji čine pravdu i raznim narodima

Koji žive pobožno i priznaju jednoga Boga,

535
Koji vole brak i uzdržavaju se od bluda.

On će dati bogate darove i večnu nadu tima također.

Za svaku dušu smrtnika je milostiv dar od Boga

55 i nije pravedno za ljude da uprljaju ga sa ijednom bolnom stvari.

Izvod iz Pseudo-Fokilides

O pravdi

Ne stječi bogatstvo nepravedno, već živi od zakonitih stvari.

Budi zadovoljan sa onim šta je dostupno, i uzdržavaj se od onog što

pripada drugima.

Ne izgovaraj laži, već čuvaj svu istinu.

(Ne poštivaj idola, u lošu svrhu, već uvijek neprolaznoga.)

60 Prvo, časti Boga, potom svoje roditelje.

Dijeli sve stvari pravedno, i ne dolazi na nepravedan sud.

Nemoj nepravedno odbacivati siromaštvo. Ne budi pristran u sudu.

Ako sudiš krivo, Bog će ti suditi kasnije.

Izbegavaj krivog svedoka. Presuđuj pravedno.

65 Čuvaj šta ti je povjereno. Sačuvaj ljubav u svim stvarima.

Daj pravu mjeru, ali i prekomjera svima je dobra.

536
Ne varaj u merenju, već važi ravnomjerno.

Ne učini laganje niti u neznanju niti voljno.

Bog se gadi lažca, čime god se zakune.

70 (Nikad ne prihvataj u svoju ruku dar koji dolazi od neprava djela.)

Ne kradi sjeme. Tkogod uzme za sebe je proklet

(u generacije generacija, zarad razbacivanja života.

Ne čini ljubavni odnos istospolni, ne izdaj informaciju, ne ubij.)

Daj onom koji je radio njegovu platu. Ne ugnjetavaj siromaha.

75 Vodi brigu o svome govoru. Drži tajnu stvar u svome srcu.

(Daj milostinju siročadi i udovicama i onima u potrebi.)

Ne budi rad da činiš nepravedno, i ne daj onome koji se ponaša

nepravedno.

O milosti

Daj siromašnima odmah i ne reci im da dođu sutra.

(Sa oznojenom rukom daj dio žita onome ko je u potrebi

80 Tko god da milostinju zna da je pozajmio od Boga.

Milost spašava od smrti kad sud dođe.

Bog želi ne žrtvu već milost umjesto žrtve.

537
Zato obuci nagog. Daj gladnomu deo svoga kruha.)

Primi beskućnika u svoju kuću i vodi slijepog.

85 Sažaljevaj unesrećenog, jer putovanje je neizvjesno.

Daj ruku onomu ko je pao. Spasi usamljenika.

Svi ljudi imaju zajednički dio, kotač života, nestabilan napredak.

Ako imaš bogatstvo, ispruži svoju ruku siromašnomu.

Stvari koje Bog ti dao, daj od njih onomu u potrebi.

90 Svaki život ljudi zajednički, ali ispada nejednako.

(kada vidiš siromaha, nikad ne ismejavaj mu se rečima

I nemoj usmeno vređati osobu koja je u grehu

Život je procijenjen u smrti. Dali neko radi

Bezakonito ili pravedno biti će razdvojeno kada se dođe na sud.

O umjerenosti (skromnosti)

95 Ne kvari svoj um sa vinom ili pićem pretjeranim.)

Ne jedi krv. Uzdrži se od onoga što je žrtvovano idolima.

Opaši mač, ne za ubijanje već za obranu.

Ne koristi ga ni nezakonito ni pravedno.

Jer čak ako ubiješ neprijatelja, ti prljaš svoju ruku.

100 Drži se od susjedna polja. Ne prelazi.

538
(Svaka granica je pravedna, ali prelazak je bolan.)

Stjecanje dozvoljenih stvari je na korist, ali to od nepravednih stvari je

loše.

Ne oštečuj ijednu voćku zemlje kada raste.

Neka stranci imaju jednaku čast među građanima,

105 jer svi će iskusiti progonstvo od mnogih nesreća

(kao gosti jedan drugom. Ali nitko neće biti stranac među vama

Budući vi ste svi smrtnici od jedne krvi),

I zemlja nema sigurna mjesta za ljude.

O novcu

(niti moli da budeš bogat niti moli za to. Već moli za ovo: da živiš malo,
imajući ništa nepravedno.)

Ljubav ka novcu je majka svih zala.

(ne imaj želje za zlatom ili srebrom. Također u ovom

Biti će dvooštar mač koji uništava duh.)

Zlato i srebro su uvijek prevara za ljude.

115 Životno uništavajuće zlato, uzročnik zla, razara sve stvari,

Željeo bi da niste željena nevolja za ljude,

539
Jer zbog borbi, pljački, ubojstava,

Djeca neprijatelji svojim roditeljima i braći i njihovoj rodbini.

O časti i umjerenosti (skromnosti)

(Ne čini spletke, i ne oružaj svoje srce protiv prijatelja.)

120 Ne sakrivaj misili u svome srcu dok govoriš drugo.

Ne menjaj u svoje mesto kao mnogo nožno stvorenje koje se drži za

stijenu.

Budi prav sa svim. Govori šta dolazi iz tvoje duše.

Štagod namjerno čini nepravdu je zao čovjek. Kao za onog koji čini pod
prisilom.

Neću reći njegov kraj. Ali neka savjet svakog čovjeka bude bude prav.

125 Ne razbacuj mudrost ili snagu ili bogatstvo.

Samo je Jedan, Bog, u jednom mudar, močan, i bogat.

Ne izlaži svoje srce prolaznim zlima

Za ono što se dogodilo ne može viš biti neučinjeno.

Ne budi nagao na ruci. Zauzdaj divlju ljutnju,

130 Jer često onaj ko je udaren nenamjernu učini ubojstvo.

Neka tvoje strasti budu normalne, niti velike niti pretjerane.

540
Izobilna dobit nije dobra stvar za smrtnike.

Mnogo gogatstva vodi prema neumjerenim željama.

Veliko bogatstvo je ponos, i daje oholost

135 Gnjev, kad uzme maha, uzrokuje uništavajuću pomamu

Ljutnja je sklonost, ali gnjev ide u pretjeranost.

Revnost dobra je plemenita, ali ono od zla je zlo.

Usuđivanje zlih je uništavajuće, ali ono od dobrih donosi slavu.

Ljubav ka mudrosti je cenjena, ali ona od Afrodite uvečava sramotu.

140 Čovjek koji je previše prost je zvan budalom među građanima

Jedi,pij, i razgovaraj umereno

Od svih stvari, umjerenost je najbolja, ali pretjerivanje je bolno

(ne budi zavidan ili nevjeran ili ogovarač

Ili zle misli, ili neumjereni prevarant.)

145 Čini umjerenost. Uzdrži se od nedostojnih dela.

Ne čini zlo već ostavi osvetu pravdi,

Jer ubjeđivanje je korist, ali svađa rađa svađu zauzvrat.

Ne veruj brzo, pre nego vidiš kraj sa izvesnošću.

(Kraj dijela od Ps-Fok)

541
Zaključak o borbi

Ovo je borba, imaju nagrade, one se dodjeljuju

150 Ovo su vrata života i ulaz u večnost

Koje nebeski Bog utvrdi kao nagradu za pobjedu

Za najpravednije ljude. Ali oni, kad prime

Krunu, će proči kroz ovo u slavu.

Znaci završetka

Ali kad se ovi znaci pojave širom svijeta

155 djeca rođena od sivih hramova od rođenja,

Nevolje ljudi, gladi, pomor i ratovi,

Promjena vremena, jadikovanja, mnoge suze,

Jao, koliko mnogo ljudske djece u zemljama će hraniti

Svoje roditelje, sa jadikovanjima. Oni će staviti

160 njihova tijela u ogrtače i sahraniti ih u zemlju, majku ljudi,

Uprljan sa krvlju i prašinom. O veoma jadni

Strašni činitelji zla poslednje generacije,

Djeca, koja ne razumiju da kad vrste žena

Ne daju rođenje, žetva jasnih ljudi je došla.

542
165 Sakupljanje zajedničko je blizu kad neki prevaranti,

Umjesto proroka, priđu, govoreći na zemlji.

Beliar će također doći i učiniti će mnoga čuda

Za ljude. Tad uistinu biti će mnogo pometnje svetih

Izabranika i vjernih ljudi, i biti će pljačka

170 onih i Hebreja. Strašan gnjev će doći na njih

Kad ljudi deset plemena dođu sa istoka

Da traže ljude, koje udarac Asirije uništi,

Od njihovih drugova Hebreja. Narodi će propasti poslije ovih stvari.

Eshatološko vladanje Hebreja

Kasnije vjerni izabrani Hebreji će vladati nad

175 veoma močnim ljudima,pokorivši ih

Od starina, budući da moč nikad ne propada.

Svevišnji, koji nadgleda sve, živeći na nebu,

Će spustiti san na ljude, zatvorivši njihove oči.

O blagoslovene sluge, mnogih kao gospodara, kad on dođe

180 nađe budne, jer oni su svi stajali budni

Svo vreme gledajući očekivano sa pospanim očima.

543
Jer on će doći, u zoru, ili veće ili podne

On će izvjesno doći, i biti će kako kažem.

Dogoditi će se za buduće naraštaje, kad sa zvijezdanog neba

185 sve zvijezde pojave se u podne svima

Sa dva svjetlila, kako vrijeme dolazi.

Dolazak Ilije i drugi znakovi

Tad Tezbit vozeći se u nebeskoj kočiji sa

Nebesa, će doći na zemlju i pokazati tri znaka

Čitavom svijetu, kako život propada

190 Jao, za mnoge koji su nađeni nošeni u utrobi

U taj dan, za mnoge koji sisaju

Djecu, za mnoge koji stanuju na valovima

Jao, za mnoge koji će vidjeti taj dan.

Jer kao tamna magla će pokriti bezgranični svijet

195 istok i zapad i jug i sjever

Uništenje vatrom

544
I velika rijeka će tad plamteti vatrom

Će teči sa nebesa, i proždrijeti će svako mjesto,

Zemlju i veliki okean i svjetlo more,

Jezera i rijeke, izvore i neutoljiv Had

200 i nebeski svod. Ali nebeska svjetlila

Će sudariti se, također u potpun pusti izgled

Jer sve će zvijezde pasti zajedno sa neba na more

I duše ljudi će škripati zubima

Goreći u vatri, i sumpor i jureća vatra

205 u vatrenoj ravnici, i prah će pokriti sve.

I tad svi elementi svijeta će biti ujađeni

Vazduh, zemlja, more, svjetlo nebesa, dani, noći.

Neće biše nebrojene ptice letjeti vazduhom.

Plivajuća stvorenja neće više plivati u moru uopće.

210 Nijedan natovaren brod će putovati na valovima.

Neće biti vođenih volova koji će orati zemlju.

Nema zvuka na drveću pod vjetrom. Ali odjednom svi

Će se istopiti u jedno i odvojiti u čist vazduh.

545
Sud

Tad vječiti anđeli večnoga Boga

215 Mihailo, Gavrilo, Rafailo i Uriel

Koji znaju koja zla svako je prethodno učinio

Voditi će duše ljudi od tamnog mraka

Na sud, na sud velikog

Večnoga Boga. Jer on je večan

220 jedinstveni vladar, koji će suditi smrtnicima.

Oživljenje (uskrsnuće) mrtvih

Tad nebeski jedini će dati duše i dah i

Glas mrtvima i kosti učvrstiti

Sa svim vrstama zglavaka...mesom i tetivama

I vene i koža oko mesa, i prijašnja kosa

225 tijela ljudi, učinjena čvrsto na nebeski način,

Dišući u pokretu, biti će podignut u jednom danu

Tad Uriel, veliki anđeo, će slomiti divovske zavrtnje

Nepopustljivog i nesalomivog čelika, i vrata

Hada, izrađena od metala, on će širom ih otvoriti

546
230 i voditi će sve tužne oblike na sud

Naročito one drevnih utvara, Titane

I Divove i one koje je Potop uništio.

Također one koje valovi mora su uništili u okeanu,

I mnoge kao divlje zveri i zmije i ptice

235 što progutaše, svi ti biti će zvani na sud.

Opet, oni čije tijelo progutala je vatra uništeni plamenom,

Te će se sakupiti i postaviti na sud Božji

Kad Sabaoth Adonai, koji grmi na visini razriješi sudbine

I podigne mrtve, i uzme svoje mjesto

240 na nebeskom prijestolju, i ustanovi veliki stub,

Hrista, nepostradalog samog, koji će doći u slavi na oblaku

Prema nestradalnima sa nedužnim anđelima.

On će sjesti na desno Velikoga Jedinog, sudeći na sudu

Život pobožnih ljudi i put nevjernih ljudi.

245 Mojsije, veliki prijatelj Svevišnjega, će također doći,

Obući će se u tijelo. Veliki Abraham sam će doći,

Isak i Jakov, Jošua, Daniel i Ilija,

Habakuk i Jona, i one koji Hebreji ubiše.

On će uništiti sve Hebreje nakon Jeremije,

547
250 suđene na sudu, tako da oni prime i učine

Propisno pokajanje toliko koliko svako učini u smrtnom životu.

Razlikovanje pravednih i zlih

I tad svi će proći kroz plamteću rijeku

I neugasli plamen. Svi pravedni

Će biti spaseni, ali bezbožni će biti uništeni

155 za sva vremena, koliko ih je ranije činilo zlo

Ili počinilo ubojstvo, i mnogi su bili saučesnici,

Lažovi, i vešti lopovi, uništavaći kuća

Nametnici, i preljubnici, koji šire ogovaranje

Užasno nasilni ljudi, i bezakonici, i obožavatelji idola

260 mnogi koji su napustili večnoga Boga

I postali bogohulitelji i pustošnici pobožnih

Lomitelji vjere i ubice pravednika,

I mnoge starješine i cenjeni upravitelji (sveštenici)

I sa vještim i besramnim dvojnim uvažavanjem

265 sudije sa ugledom, koji su radili nepravedno sa drugima,

Verujući u laže izjave...

548
Više opasniji od leoparda i vukova, i najzlobnijih

I mnogi koji behu oholi ili kamatari

Koji sakupljaju interes na interes u njihove kuće

270 i štete u svakom slučaju siročad i udovice,

Ili mnogi koji daju udovicama i siročadima

Što dolazi iz nepravednih djela, i mnogi koji prigovaraju

Kad daju od plodova sopstvenog rada, i mnogi koji

Su napustili svoje roditelje u staroj dobi, ne čineći povrat uopšte, ne

dobavljajući

275 hranu svojim roditeljima zauzvrat. Također mnogi koji nisu slušali

I uzvračali neposlušne riječi svojim roditeljima,

I mnogi koji su nijekali obećanja koja su dali, i

Takve sluge koji su se okrenuli protiv svojih gospodara.

Opet, oni koji su uprljali tijelo sa razuzdanošću

280 i mnogi koji nisu čuvali pojas devičanstva

Tajnim odnošenjem, i mnogi koji su pobacili

Šta su nosili u utrobi, i mnogi koji su odbacili svoje potomstvo

nezakonito.

549
Kazna zlih

Ti i vračari i vračare sa njima

Biti će ljutnja nebeskog bečnog Boga

285 također prilaze stubu, oko kojeg neumiruće

Vatrene rijeke plove u krug. Svi ti odjednom

Anđeli večnoga Boga će

Kazniti užasno odozgor sa bičevima plamenim,

Bijući svezani ih sa užarenim lancima

290 i nesalomivim okovima. Tad, u mrakloj noči

Oni će biti bačeni pod mnoge užasne paklene zvijeri

U Gehenni, gde nemjerljiva tama.

Ali kad oni nanesu mnoge kazne

Na sve one čije srce je zlo, tad kasnije

295 vatreni točak od velike rijeke će stisnuti ih jako

Sve okolo, jer oni behu zaokupljeni zlim delima.

Tad oni će vapiti tu i tamo u daljini

U najjadnijoj sudbini, oci i mala djeca,

Majke i plačuća djeca na grudima.

300 Neće se napuniti suza, niti će njihov glas

Biti čujan kako budu tugovali jadno ovdje i tamo,

550
Već u nevolji oni će vikati dugo

Ispod tame, vlažnog Tartarusa. U mjestu nesvetom

Oni će otplatiti trostruko koja zla djela su počinili,

305 goreći u mnogo vatre. Oni će svi škripati zubima

Gaseći žeđ i bijesno nasilje.

Oni će nazivati smrt poštenom, i ona će izbjegnuti ih.

Neće više smrt ili noć dati ovima odmora.

Često će tražiti Boga, koji vlada na visini uzaludno,

I tad će on jasno okrenuti svoje lice od njih.

Jer on dade sedam dana doba da grešnicima

Za pokajanje kroz posredstvo svete djevice.

Nagrade pravednika

Ali za druge, koliko mnogo su zaokupljeni pravdom i uzvišenim delima,

I pobožnošću i najpravednijim mislima

315 anđeli će ih uzdići kroz plamteću rijeku

I dovesti ih svjetlu i životu bez brige,

U kojem je večni put velikoga Boga

I tri izvora vina, meda i mlijeka.

551
Zemlja će pripadati jednako svima, nepodeljena zidovima

320 ili ogradom. Tada će nositi najobilnije plodove

Naizmenično. Život će biti u zajednici i bogatstvu neće biti podele.

Jer neće biti siromašnog čoveka tamo, niti bogata, niti silnika,

Ni roba. Nadalje, nitko neće biti ni velik ni malen više.

Bez kraljeva, nema vođa. I biti će u paru (ravnopravni) sve.

325 Neće više iko reći svima ''noć je došla'' ili ''sutra''

Ili ''dogodilo se jučer,'' i brinuti o mnogim danima.

Nema proleća, ni leta, ni zime ni jeseni,

Nema ženidbe, niti smrti, nema prodaje ni kupovine,

Nema zalaska sunca niti izlaska sunca. Jer on će učiniti dugim dan.

330 Tim vernima večni Bog, jedinstveni vladar, će također dati

Drugu stvar. Štagod oni zatraže od večnoga Boga

Da spasu ljude iz bijesne vatre i smrtonosnog škrgutanja

On će dati, i on će raditi to.

On će uzeti ih opet iz neumiruće vatre

335 i postaviti ih drugde i poslati ih zarad vlastitog naroda

U drugi večni život sa besmrtnima

Na Elisejskoj ravni gde su bili dugi valovi

Dubokog večitog Aherusijskog jezera.

552
Priznanje (pokajanje) Sibile

Jao meni, jadnoj. Šta će postati iz mene u taj dan

340 zauzvrat za ono što sam grešila, zlomisleća

Zapošljavajući sebe o svemu ali ne brinući niti za brak niti za

opravdanja?

Također u mom življenju, koje je bilo toga kao u bogatoga čoveka,

Ja sam odbacivala one u potrebi, i prijašnje ja počinih bezakonita dela

Svesno. Ali ti, spasitelj, spasao si me,

345 od moje kazne, iako sam činila besramna dela.

Molim te da mi daš malo odmora od ostatka

Sveti davatelju mane, kralju velikog kraljevstva.

553
554
SIBILIJINA PROROČANSTVA

Knjiga 3
IZ DRUGE KNJIGE O BOGU

Nadahnuće Sibile

Blagosloven, nebeski jedini, koji grmi na visini, koji ima heruvim

Kao svoj tron, Ja molim te da mi daš malo odmora

Meni koji sam prorokovao nepogrešivu istinu, jer moje srce je umorno
unutar.

Ali zašto se moje srce trese ponovo? I zašto moj duh

5 je išiban bičem, prisiljen iznutar da objavi

Proročanstva svima? Ali ću izgovoriti sve ponovo,

Utoliko koliko Bog zapovedi mi da kažem ljudima.

Hvala Bogu i osuda idolopoklonstva

Ljudi, koji imaju oblik koji Bog izradi u svojoj slici

Zašto se čudite uzalud, i ne hodite pravim putem

555
10 ikad svesni večnoga stvoritelja?

Samo je jedan Bog, jedini vladar, neizreciv, koji živi na nebesima,

Samo-postojan, nevidljiv, koji sam vidi sve stvari.

Nijedna vajarska ruka ga nije izradila, niti je izlivanje

Zlata ili slonovače otkrila ga, izradom ljudskom,

15 već on sam, večni, otkri sebe

Kao postoječeg sad, i prijašnji i opet u budućnosti.

Jer tko, bivajući smrtan, može da vidi Boga sa očima?

Ili tko može da čuje samo

Ime velikog nebeskog Boga koji vlada svetom?

20 koji je stvorio sve rečju, nebo i more,

Neumorno sunce, pun mjesec,

Sjajne zvezde, jaku majku Tetis,

Izvore i rijeke, večnu vatru, dane, noći.

Uistinu je Bog sam koji je stvorio Adama, od četiri slova,

25 prvo-oblikovan čovek, ispunjen njegovim imenom

Istok i zapad i jug i sever.

On sam učvrsti oblik izgleda ljudi

I učini divlje zveri i zmije i ptice.

Ti niti poštuješ niti se bojiš Boga, već čudiš se bezsvrhodnosti

556
30 obožavajući zmije i žrtvujući mačke,

Nijeme idole, kamene kipove ljudi,

I sjedeći nasuprot vrata bezbožnih hramova,

Ti se ne plašiš živoga Boga koji čuva sve stvari.

Ti raduješ se u zlu kamena, zaboravljajući sud

35 večnog spasitelja koji je stvorio nebesa i zemlju.

Jao za rasu koja se raduje u krvi, podmuklu zlu rasu

Nevjernih i krivo dvojezičnih ljudi i nemoralnih

Preljubničkih idolopoklonika koji pletu prevaru..

Zloba je u njihovim grudima, bijesno bjesnilo unutar.

40 Oni pljačkaju plijen za sebe i imaju besraman duh.

Jer nitko tko je bogat i ima posjede će dati dio drugome

Već tamo će biti užasno zlo među svim smrtnicima.

Oni neće imati vjernosti ka svima. Mnoge udovice

Će voljeti druge ljude tajno za dobit,

45 i one koje imaju muževe - neće držati se užeta života. (se neće
uzdržati od prevare života)

Jedinstven vladar Rima, slijeđen eshatološkim uništenjem

557
Ali kad Rim koji će vladati nad Egiptom

Vodi ga prema jedinom cilju, tad uistinu najveće kraljevstvo

Večnoga kralja će postati jasan ljudima

Jer sveti princ će doći da stekne prevagu nad skiptarom zemlje

50 zauvek, kako vreme ide.

Tad također neumoljiv bijes će pasti na Latine

Tri će uništiti Rim sa teškom sudbinom

Svi ljudi će stradati u svojim stanovima

Kad vatreni vodopad padne sa nebesa.

55 Jao, jadni vi, kad taj dan dođe,

I sud velikog kralja večnoga Boga

Još, samo za sada, biće osnovani, gradovi, i svi

Biti uljepšani sa hramovima i stadijumima, tržnicama i zlatom

Srebrom i kamenim kipovima tako da dođe gorak dan.

60 Jer doći će, kad miris sumpora se raširi

Između ljudi. Ali reći ću sve zauzvrat,

U koliko mnogo gradova smrtnici će izdržati zlo.

Dolazak Beliara

558
Tad Beliar će doći iz Sebastena (Nero iz Augustusa)

I on će podići visinu planina, on će podići more,

65 veliko vatreno sunce i sjajni mesec,

I on će podići mrtve, i izvesti mnoge znakove

Za ljude. Ali oni neće biti učinkoviti u njemu.

Ali on će, uistinu, također voditi ljude ustranu, i on će voditi ustranu

Mnoge vjerne, izabrane Jevreje, i druge bezakonike

70 koji još nisu čuli riječ Božju.

Ali kad god prijetnja velikog Boga približi se

I goreća smaga dođe kroz more na zemlju

Također će spaliti Beliara i sve zle ljude,

Toliko koliko bi onih koji verovaše u njega.

Kosmičko uništenje u vladavini Kleopatre

75 Tad uistinu svijet će biti upravljan rukama žene,

I biti poslušan u svemu

Tad kad udovica vlada nad celim svetom,

I baca zlato i srebro u čudesni rasol

I baca bronzu i željezo prolaznih ljudi

559
80 u more, tad svi elementi univerzuma

Biti će žalosni, kad Bog koji stanuje u nebesima

Savije nebesa kao svitak

I celi šaren svod nebesa padne

Na čudesnu zemlju i okean. Večni vodopad

85 bijesne vatre će teći, i spaliti zemlju, spaliti more,

I otopiti nebeski svod i dane i stvaranje samo

U jedno i odvojiti ih u čist vazduh.

Neće biti više svjetlečih sfera zvijezda,

Ni noći, ni zore, niti brojnih dana brige,

90 neće biti proleća, ni leta, ni zime, ni jeseni

I tad uistinu sud velikog Boga

Će doći usred velikoga svijeta, kad sve ove stvari

Se dogode.

Odjeljeno proroštvo

O, O za plutajuće vode i svu suvu zemlju,

I podižuće sunce koje nikad neće biti postavljeno (zaći)

95 Svi će slušati ga kako ulazi u svijet ponovo

560
Jer je bio prvi da prizna njegovu moč.

Kula Babilonska

Ali kad prijetnje velikoga Boga se ispune

Sa kojim on jednom prijetio je ljudima kad su gradili kulu

U zemlji Asiriji...Oni behu svi jednoga jezika

100 i oni su željeli da idu u zvezdano nebo.

Ali odmah večni jedini nametnu veliku prisilu

Na vetrove. Tad vetrovi zbaciše veliku kulu

Sa visine, i raširiše svađu smrtnicima između sebe.

Potom ljudi dadoše gradu ime Babilon.

105 Ali kad kula pade, i jezici ljudi

Behu raznoliki raznim zvukovima, cela

Zemlja ljudi bi ispunjena odeljenim kraljevstvima.

Tad je bio deseti naraštaj ljudi,

Od vremena kad Potop dođe na ljude od starina.

Titani

561
Kronos i Titan i Iapetus su vladali,

Najbolja deca Gaja i Ouranosa, koje ljudi zvahu

Zemljom i nebom, dajuči im ime

Jer oni behu prvi od jasnih ljudi

Udio zemlje je bio trostruk, prema udjelu svakoga

115 i svaki je vladao, imajući svoj udio, i oni se nisu borili

Jer behu zakletve date od njihova oca, i podjele behu pravedne.

Kad puno vrijeme, stara dob oca, dođe

On takođe umre, i sinovi učiniše strašno

Prekršiše zakletve i razasuše svađu jedan protiv drugog

120 kao oni koji treba da imaju kraljevsku čast i vladati nad ljudima.

Kronos i Titan su se borili jedan protiv drugog

Ali Rea, Gaja, Afrodita koji volješe krune

Demeter, Hestia, i lijepo odjevena Diona

Dovedoše ih do prijateljstva, sakupljajući

125 sve kraljeve, rođake i braću, i druge ljude

Koji behu iste krvi i roditelje.

I oni izabrahu Kronosa kralja da vlada nada svima

Jer on je bio najstariji i najljepši u pojavi.

Ali Titan, ta svoj dio, nametnu veliku zakletvu na Kronosa

562
130 da on ne treba podizati porodicu od muške djece, tako da

On sam može vladati kada stara dob i sudbina dođe na Kronosa.

Kad Rea rodi, Titani sjedoše kraj nje,

I oni potrgaše u delove svu mušku decu,

Ali dozvoliše ženske da žive i da budu odgajene sa svojom majkom.

135 Ali kad Gospođa Rea rodi u trećem nošenju deteta

Ona rodi Heru prvo. Kad oni videše

Svojim očima žensku vrstu, Titani, divlji ljudi

Odoše kući. Potom Rea rodi muško dijete

Koga ona brzo posla dalje da bude podignut tajno

140 u Frigiju, uzevši trojicu ljudi sa Krete pod zakletvu.

Zato dadoše mu ime Zeus, jer je poslan dalje.

Slično ona posla dalje Posejdona tajno.

Dalje, treći put, Rea, čudo od žene, rodi Pluta

Kako je išla prema Dodoni, gde vodeni putevi

145 rijeke Europe su plovili i vode dostizale do mora

Pomješane sa Peneiusom, i oni nazvaše ga Stigian.

Kad Titani čuše da djeca su postojala

Tajno, koje Kronos je dobio sa Reom, njegovom suprugom

Titan okupi šezdeset sinova

563
150 i držaše Kronosa i Reu, njegovu suprugu, u okovima

On sakri ih u zemlju i čuvaše ih u okovima

Tad sinovi močnog Kronosa čuše

I započeše veliki rat i buku borbenu protiv njega.

To je početak rata za sve smrtnike

155 jer ovo je prvi početak rata za smrtnike.

Lista kraljevstava.

Tad Bog nanese zlo na Titane

I sve potomstvo Titana i Kronosa

Umre. Ali kad vrijeme dođe u kružnom toku

Kraljevstvo Egipta ustade, tad ono od Perzijanaca,

160 Medeja, i Etiopljana, i Asirija Babilon,,

Potom ono od Makedonaca, i Egipta ponovo, i tad od Rima

Dalje proroštvo o zemaljskim kraljevstvima

Tad riječi velikoga Boga uzrastoše u mojim grudima

I reče mi da prorokujem u pogledu svake zemlje

564
Da izrekne kraljeve stvari koji će biti.

165 I Bog prvo stavi ovo u moje misli

Koliko mnogo kraljevstava ljudi će biti podignuto?

Kuća Solomonova će vladati prva,

I Feničana, koji se iskrcavaše u Aziju i druge

Otoke, i rasa Pamfiliana, i Perzijanaca i Frigijana,

170 Karijana i Misijana, i rasa Lidijanaca, bogata u zlatu.

Tad nadmoćni i bezbožni Grci,

Druga, velika različna rasa, Makedonije, će vladati,

Koji će doći kao užasan oblak rata na smrtnike.

Ali nebeski Bog će uništiti ih iz dubine

175 Ali kada bude početak drugog kraljevstva

Bijeli i mnogo-glavi sa zapadnog mora

Vladati će nad mnogo zemlje, i udariti mnoge,

I oni će potom uzrokovati strah svim kraljevima.

Uništiti će mnogo zlata i srebra

180 od mnogo gradova. Ali biti će opet zlata na čudesnoj zemlji, i potom
srebra također i ukrasa.

Oni će također ugnjetavati smrtnike. Ali ti ljudi

Će imati veliki pad kad krenu smjerom nepravedne oholosti.

565
Odmah će doći prisila ka bezbožnosti na te ljude.

185 Muški će imati odnos sa muškima i oni će podizati dečake

U kućama zle sudbine i u tim danima

Biti će velikih nevolja među ljudima i baciti će sve

U pometnju

Odsjeći će sve i ispuniti sve sa zlom

Sa bezčasnom ljubavi ka dobiti, zlo stečenom bogatstvu,

190 u mnogim mestima, ali naročito u Makedoniji

Podići će mržnju. Svaka vrsta prevare biti će nađena među njima

Do sedme vladavine, kad

Kralj Egipta, koji će biti grčkog porijekla, će vladati.

I tad ljudi velikoga Boga će opet biti jaki

195 koji će biti vodići života za sve smrtnike.

Proroštvo o raznim nesrećama

Ali zašto je Bog potaknuo me da kažem ovo:

Šta prvo, šta sledeće, šta će biti konačno zlo

Na sve ljude, šta će biti početak ovih stvari?

Prvo Bog će nanijeti zlo na Titane

566
200 jer oni će činiti odmazdu za sinove močnoga Kronosa,

Jer oni suzbiše Kronosa i uzvišenu majku.

Drugo, Grci će imati tirane i ponosne

Kraljeve zle i bezbožne,

Preljubnike i zle u svim pogledima. Neće više

205 biti odmora od rata za smrtnike. Svi užasni Frigiani

Će stradati, i zlo će doći na Troju u taj dan.

Odmah zlo će doći na Perzijance i Asirijce

Sav Egipat, Libiju i Etiopljane,

Tako veliko zlo će se umnažati među Karianima i Pamfilianima

210 i svim ljudima. Ali zašto da ja govori im pojedinačno?

Već kad prve stvari dođu do kraja, odmah

Druge stvari će doći na ljude. Ja ću proglasiti te prvim od svih:

Zlo će doći za pobožne ljude koji žive okolo

Velikog Hrama Solomonovog, i koji su potomstvo

215 pravednih ljudi. Međutim Ja ću također proglasiti rasu

Ovih, i rodoslov njihovih otaca, i ljude od njih svih,

Svi veoma zamišljeni, O neiskreni, lukavi smrtnici.

567
Hvala Židovima

Ima grad...u zemlji Ur od Haldejaca

Odakle dolazi rasa najpravednijih ljudi.

220 Oni su uvijek zaokupljeni sa dobrim mislima i uzvišenim delima

Jer oni ne brinu o kružnom toku sunca

I mjesecu i čudovišnim stvarima ispod zemlje

Niti dubini ljutog mora, Oceanima,

Niti predznacima kijavice, niti ptičjim znacima,

225 Niti vidiocima, niti vračarima, niti proricateljima,

Niti prevarnicima uzaludnih riječi koji govore iz stomaka,

Niti oni čine astrološke tumačenja Haldejaca

Niti astronomiju. Jer sve ove stvari su pogrešne,

Takve kao glup čovek koji ispituje iz dana u dan,

230 uvežbavajući sebe na beskorisne stvari.

I uistinu oni su učili grehu besramne ljude

Od kojih mnoga zla dođoše na smrtnike zemlje

Tako da su u zabludi kao da su na pravom putu i pravednim djelima.

Ali oni brinu za pravednost i moral

235 a ne ljubav za novcem, koje rađa nebrojena zla

Za smrtnike, rat, i stalnu glad.

568
Oni imaju prave mjere u poljima i gradovima

I ne brinu o pljačkašima noću jedan protiv drugog

Niti izvode stada goveda, ovaca ili koza

240 niti susjed pomiče granice bližnjega

Niti veoma bogat čovek otužuje manjeg čoveka

Niti ugnjetava udovice ikako, već prije pomažu ih,

Uvijek idući na njihovu pomoć sa žitom, vinom i uljem.

Uvijek napradan čovjek među ljudima daje dio

245 od žetve onima koji nemaju ništa, ali su siromašni,

Ispunjavajući riječ velikog Boga, pjesmu zakona,

Za Nebeskim Jedinim dao je zemlju u zajednici svima

Ali kad narod dvanaest plemena napusti Egipat

I putuje putem sa vođama poslatim od Boga

250 putujući noću sa stubom od vatre

I putuju po danu, svaku zoru, sa stubom od oblaka,

On će postaviti velikog čovjeka, kao vođu za svoj narod,

Mojsija, koga kraljica nađe u močvari, odvede kući,

Odgoji, i nazva ga sinom. Ali kad on dođe

255 vodeći svoj narod, koji Bog izvede iz Egipta

Na planinu, Sinaj, Bog takođe dade unapred

569
Zakon sa nebesa, napisane sve pravedne propise na dve tablice

I dade im da ih čine. I ako iko ne bude slušao

On će platiti kaznom po zakonu, dali od ljudske ruke

260 bježeći ljudima, on bi bio sasvim uništen u svoj pravdi.

(Jer Nebeski Jedini dao je zemlju u zajednici svima

I vjernost, i odličan razum u njihove grudi.)

Samo za te plodna zemlja donosi plod

Od jednog – stostruko, i mjere Božje daju.

Progonstvo i obnova

265 Ali na ove zlo će doći, i oni neće umaći

Pošasti. I ti češ sigurno pobjeći, ostaviti lijep

Hram, budući da je tvoja sudbina da ostaviš svetu ravnicu

Biti ćeš vođena Asircima, i vidjeti češ

Nevinu djecu i žene u ropstvu

270 kod neprijatelja. Svi razlozi življenja i bogatstva će propasti

Cela zemlja će biti ispunjena sa tobom i svako more.

Svako će biti uvrijeđen tvojim običajima

Tvoja cela zemlja biti će pusta, tvoj čvrsti oltar

570
I hram velikog Boga i dugi zidovi

275 sve će pasti do zemlje, jer nisi slušao u svome srcu

Sveti zakon večnoga Boga, već u grehu

Ti si obožavao nedostojne idole i nisi se plašio

Večnoga začetnika bogova i svih ljudi

Ali nisi hteo častiti ga. Već si slavio idole smrtnika

280 Zato sedam dekada vremena sve tvoje plodne zemlje

I čudesa Hrama će biti pusta

Ali dobar kraj i svaka velika slava čeka te

Kako je večni Bog odredio za tebe. Ali, ti, ostani,

Verujući u svete zakone velikoga Boga

285 kad god on uzdigne tvoje teško koleno prema svetlu.

I tad nebeski Bog će poslati kralja

I suditi će svakomu čoveku u krvi i sjaju vatre

Tamo je izvjesno kraljevsko pleme čija rasa neće nikad posrnuti

Ovo također, kako vrijeme slijedi u kružnom toku

290 će vladati, i početi će da se podiže novi hram Božji.

I svi kraljevi Perzijanaca će donijeti njima pomoć

Zlato i bronzu i mnogo teškog željeza

Jer Bog sam će dati sveti san po noći

571
I tad uistinu hram će biti ponovo kao što je bio prije.

Jadi prema raznim narodima

295 i uistinu moj duh presta nadahnutu pesmu,

I ja molih velikog Stvoritelja da predahnem od prisile,

Riječ velikog Boga usta ponovo u mojim grudima

I nagoni me da prorokujem u pogledu svake zemlje

I podsjetim kraljeve stvari koje su da budu

300 Bog me navede da kažem ovo prvo,

Koliko mnogo tužnih jadi Večni namisli

Za Babilonom, jer on uništi njegov veliki Hram

Jao tebi, Babilone, i raso Asirijskih ljudi.

U neko vrijeme razaranje će doći na celu zemlju grešnika

305 i pometnja će uništiti čitavu zemlju smrtnika

I nevolja velikoga Boga, vođe himni.

Jer nebesko večno uništenje će doći na tebe, Babilone,

Jedan dan, od odozgor, na djecu bijesa

(doći će dole na vas sa nebesa od svetih).

310 Tad ćeš biti kao što si bio prije, kao da nisi bio

572
Tad češ biti ispunjen krvlju, kao što si ranije

Prolio krv dobrih ljudi i pravednika,

Čija krv čak i sad plače u najvišlje nebo

Velika nesreća će doći na tebe, Egipte, protiv tvojih domova,

315 užasni koji nikad nisi očekaivao da će doći na tebe

Jer mač će proči usred tebe

I razbacati i smrt i glad će šćepati te

U sedmom naraštaju kraljeva, i tad češ se odmoriti.

Jao tebi, zemljo Gog i Magog, smještenoj usred

320 Etiopskih rijeka. Kako velik izljev krvi češ imati

I biti češ zvana staništem suda među ljudima

I tvoja rosna zemlja će piti crnu krv

Jao tebi, Libija, jao moru i zemlji,

Kćerima zapada, kako ste došli do gorkog dana

325 Vi čete također biti ugurnuti u veliku borbu

Užasnu i tešku. Opet će biti užasan sud,

I vi čete svi u nužnosti ići u propast

Jer ste sasvim razorili veliku kuću Vječnoga

I sažvakali strašno sa željeznim zubima.

330 Zato ćete vidjeti svoju zemlju punu leševa

573
Neke ubijene ratom i svaki napadnut demonom

Gladi i pošasti, drugi varvarskim neprijateljima.

I tvoja zemlja će biti pusta i tvoji gradovi puste zidine.

Ali na zapadu zvijezda će zasjati koju oni zovu ''Komete''

335 znak smrtnicima za mač, glad i smrt,

Uništenje vođa i velikih slavnih ljudi.

Biti će opet veliki znakovi među ljudima.

Duboko ploveći Tanais će ostaviti Jezero Maeotis,

I biti će trag plodne brazde dole

340 dubok potok, dok veliki trenutni drži uzak kanal

Biti će provalije i zijevajuće jame. Mnogi gradovi

Će pasti dole sa njihovim stanovnicima: u Aziji: Iasus,

Cebren, Pandonia, Kolofon, Efesus, Nikeja,

Antiohija, Tanagra, Sinope, Smirna, Maros

345 napredna Gaza, Hierapolis, Astipalaea

Od Evrope: slavna Ciagra, kraljevska Meropeia

Antigona, Magnesia, božanska Mikena

Znaj da kad uništavajuća rasa Egipta je blizu uništenja

I tad za one u Aleksandriji godina koja je prošla biti će bolja.

574
Proroštvo protiv Rima

350 Međutim mnogo bogatstva Rima je došlo od danka Azije,

Azija će primiti triput toliko opet

Od Rima i platiti će njenu smrtnu drskost ka njoj.

Štagod broji od Azije služi kući Italijana,

Dvadeset puta taj broj Italijana će biti robovi

355 u Aziji, u siromaštvu, i oni će morati da plate deset-hiljadostruko.

O raskošni zlatni potomci Latiuma, Rima,

Djevice, često pijane sa vašim venčanjima sa mnogo udvarača

Kao robinje biti ćete venčane, bez ukrasa

Često gospodarica će odsjeći tvoju lijepu kosu

360 i, izostavljajući pravdu, će zbaciti tebe sa neba na zemlju,

Ali od zemlje će opet podići te u nebo,

Jer smrtnici su uključeni u jadan i nepravedan život.

Samos će biti pijesak, a Delos će postati neprimjetan

Rim će biti ulica. Sva proročanstva će biti ispunjena.

365 Smirna će propasti i neće joj biti spomena. Biti će

Osvetnik,

Ali za zao savjet i zlo njegovih vođa...

575
Spokojan mir će se vratiti u Azijsku zemlju,

I Evropa će biti blagoslovena. Vazduh će biti dobar za pašu

Za mnoge godine, živototvoran, slobodan od oluja i tuče,

370 proizvodeći sve – uključujući ptice i puzeće životinje zemlje.

O najblagosloveniji, bilo čovjek ili žena će živjeti do tog vremena!

Biti će odgovornost blagoslovenih, kao među seljacima.

Jer sve dobro i pravedno dijeljenje će doći

Na ljude sa zvezdanog neba i sa tim

375 umjerena saglasnost, najbolja od svih stvari za ljude

I ljubav, vjernost i prijateljstvo čak od stranaca.

Loša vladavina, krivnja, zavist, ljutnja, ludost

Siromaštvo će otići od ljudi, i prinuda će otići,

I ubojstvo, prokleta svađa i tužni sporovi,

380 noćni pljačkaši, i svako zlo u tim danima.

Proročanstvo o Aleksandru Velikom

Ali Makedonija će iznijeti veliku nevolju za Aziju

I veoma veliku tugu za Evropu će iznijeti

Od rase Kronosa, potomstva gadova i robova.

576
Ona će osvojiti čak utvrđen grad Babilon

385 Bivajući zvana gospodaricom svake zemlje koje sunce drži,

Ona će propasti od zle sudbine,

Ostavljajući ime među njenim mnogo lutajućim potomstvom.

Proročanstvo o Aleksandru i njegovim potomcima

Također u izvjesno vrijeme doći će u naprednu zemlju Azije

Vjeran čovjek odjeven sa ljubičastim ogrtačem na svojim ramenima,

Divljak, koji ne zna pravdu, vatren. Jer grom unaprijed

Ga podiže, čovjeka. Ali sva Azija

Će nositi zao jaram, i zemlja, poplavljena, će upiti mnogo

Ali čak Had će slijediti ga u svemu iako ga ne zna.

Te čiju rasu on je želio da uništi,

395 s njima njegova rasa će biti uništena

Još ostavljajući jedan korijen, koje uništavač će također odsječi

Od deset rogova, on će izbiti drugu mladicu na strani

On će udariti, ratnika i začetnika kraljevske rase

I on sam će stradati od ruku svojih potomaka u zavjeri rata

400 i tad rog koji raste na strani će vladati.

577
Proročanstva u različitim katastrofama (iz Eritrejske Sibile)

Biti će također odmah znak za plodnu Frigiju,

Kad odvratna rasa Rea, trajna mladica

U zemlji, procvate sa nežednim korjenjem,

Nestati će panj i sve u jednoj noći

405 u gradu od zemljotresa, završi sa njegovim stanovnicima,

Koji će u jedno vreme zvati po imenu Dorileon

Od davnina, mnogo oplakana tamna Frigija.

To vreme je po imenu ''zemljo – tres''

Razasuti će skrovita mjesta zemlje i poništiti zidine

410 Znakovi će biti u početku, ne od dobra, već od zla.

Imati će prinčeve koji su od znanja u ratu od svih plemena,

Stvarajući prirodne potomke Eneje, srodne krvi.

Ali potom ti ćeš biti plijen ljudima koji su ljubavnici

Ilium, Ja te žalim, Jer bijes će izbiti u Sparti

415 veoma lijep, slavan, najodabranija mladica

Ostavljajući široko razgranate valove Azije i Evrope

To će donijeti jadikovanje i patnju i uzdahe

578
I zadati im naročito tebi, ali tvoja slava biti će vječna za buduće
naraštaje.

Biti će također opet izvjesni lažni pisac, stari čovjek

420 iz lažne domovine. Svijetlo će ići iz njegovih očiju

Imati će puno znanja i imati će govor dobro prilagođen njegovim

mislima,

znan pod dva imena. On će zvati sebe Kian

I pisati priču o Iliumu, ne vjerno

Ali pametno. Jer on će vladati mojim rječima i mjerama.

425 On će biti prvi da otvori moje knjige sa svojim rukama,

Ali on će naročito uljepšati naoružane ljude rata,

Hektor, sin Prijama, i Ahila, sin Peleusa,

I druge, toliko mnogo koliko je brinuo o ratnim dešavanjima.

On će također učiniti bogove da stoje od tih

430 pišući lažno, na svaki način, o praznoglavim ljudima.

Biti će također velika slava za te da umru u Iliumu,

Ali on sam će također primiti propisnu nadoknadu.

Za Luciju također rasu Lokrusa će izazvati mnoga zla.

Halkedon, čija udio je pao na put morskog tjesnaca,

435 ti također češ Etolskoj mladeži u neko vreme doći i uništiti.

579
Sizikus, more će također prelomiti tvoje veliko bogatstvo.

Ti, Bizant, češ voljeti rat u Aziji

I primiti uzdahe i krv preko broja.

Kragos, također, uzvišena planina Lucije, voda će razrušiti

440 od tvojih vrhova kad stijena bude otvorena u provaliju,

Dok ne stane čak proročki znakovi Patare,

Sizikus, stanovnik od vinom prodavanog Propontisa,

Greben valova Rindakusa će razbiti se oko tebe.

Ti također, Rodes, će uistinu biti slobodan od ropstva za dugo vremena,

445 kćeri dana, i ti češ imati veliko bogatstvo tamo,

I ti češ imati moč nad morem prolasku drugih

Ali poslije tebe biti će plijen ljubavnika

U ljepoti i bogatstvu. Ti češ staviti užasni jaram na svoj vrat

Lidijski zemljotres će uništiti poslove Perzije

450 Uzrokujući strašne nesreće za Evropu i Aziju.

Razorni kralj Sidonaca i ratni plač drugih

Će donijeti smrtno uništenje morem na Samiance.

Ravnica će biti čista do mora sa krvlju

Postradalih ljudi. Žene sa sjajno obučenim devojkama

455 će plakati glasno njihovim neviđenim ogorčenjem,

580
Neki za mrtvima, neki za sinovima koji su poginuli.

Znak za Cipar, zemljotres će uništiti uvale

I Had će primiti mnoge duše odjednom.

Trallis, susjed Efesusa, će poništen biti zemljotresom

460 njegove dobro izgrađene zidine, i narod od pomračenih ljudi.

Zemlja će biti poplavljena ključalom vodom, tada zemlja,

Otežala, će je popiti. Biti će miris sumpora

Samos također će izgraditi kraljevske palače u svoje vrijeme

Italija, strani rat neće doći na tebe

465 Ali domaća krv, mnogo oplakana, neiscrpna

Ozloglašena, će opustošiti te, besramna

I ti sama, posuta toplim prahom

Ćeš ubiti sebe bez predviđanja u tvojim grudima.

Nečeš biti majka dobrih ljudi, već dojilja divljih zveri

470 Ali kad razorni čovjek dođe iz Italije

Tad, Laodikeja, past će naglavačke

Od čudesnih voda Likusa, lijepog grada Kariana

Ti češ oplakivati tvoje slavne roditelje i biti miran

Trakijski Krobiz će ustati kroz Haemusa

474 cvokotanje zuba dolazi na Kampaniane

581
Zbog gladi koja uništava gradove.

Sirnus, tugujući njegove stare roditelje, i Sardinija, će potopiti u valu

Sa morskom decom, usred velike oluje zime

I nevolje svetog Boga kroz dubine mora

480 Jao za sve device koje Had će venčati

I nesahranjene mladiće koje dubina će pohoditi.

Jao za dojenčad koja pluta u moru, i veliko bogatstvo.

Blagoslovena zemlja Misiana će iznenada dati kraljevsku lozu

Istina Kartaga neće preživjeti dugo.

485 Biti će žaljenja sa mnogim uzdasima među Galaćanima

I konačna ali velika nesreća će doći na Tendeus.

Drski Sikion i ti Korint će se nadimati

Nad svim, sa zavijanjem, i flauta će zvučati jednako.

Buduće proroštvo o raznim nesrećama

Kad moj duh stade njegovu nadahnutu himnu

490 izgovaranje velikoga Boga opet usta u mojim grudima

I reče mi da prorokujem u pogledu zemlje.

Jao rasi Fenikijskih muškaraca i žena

582
I svih pomorskih gradova, nitko od vas

Će doći do svjetlosti sunca u zajedničkom svjetlu.

495 Neće više biti plemena živog

Zarad nepravednog jezika i bezakonja, nesvetog života

Koji su svi iznijeli, otvarajući nečista usta

I oni stvaraše užasne riječi, pogrešne i neprave

I stadoše pred Boga velikog kralja,

500 i oni otvoriše njihova gnusna usta pogrešno. Zato Bog

Će teško pokoriti ih sa nevoljama preko sve

Zemlje, i slati gorku sudbinu na njih,

Paleći njihove gradove do zemlje, i mnoge temelje

Jao tebi, Kreto, mnogih žalosti. Tebi će doći

505 nesreća i strašno, večno uništenje.

Cela zemlja će opet videti dim

I vatru neće te ostaviti zauvek, ali ti češ goreti.

Jao tebi, Trakijo kako češ ti postati jaram ropstva!

Kad Galaćani pomiješaju se sa Dardanskim

510 pustošom Grčke u naletu, tad će zlo doći na tebe.

Ti češ dati drugoj zemlji i nečeš primiti ništa.

Jao tebi, Gogu i Magogu, i svima zauzvrat

583
Marsiana i Angiana. Koliko mnogo zle sudbine dolazi na vas!

Previše na sinove Lucije i Misije i Frigije.

515 Mnogi ljudi od Pamfilianaca i Lidiana će pasti,

Mauriani i Etiopljani i strano govoreći ljudi,

Kapadokljani i Arapi. Zašto uistinu trebam ja prozvati svakoga

Po njegovoj sudbini? Jer od sviju ljudi, koliko mnogo nastanjavaju

zemlju,

Će Svevišnji poslati u užasnu nesreću.

520 Ali kad ogroman barbarski narod dođe protiv Grka

Uništiti će mnoge glave od izabranih ljudi.

Oni će opustošiti mnoga debela stada, koja pripadaju smrtnicima

I stada konja i mula i glasno jecajučih goveda.

Oni će spaliti dobro sagrađene kuće bezakonito sa vatrom

525 i uzeti će mnoge robove u druge zemlje pod prinudom,

Djece i žena širokih pojasa,

Lijepih iz njihovih odaja, palih prema nježnim nogama

Oni će vidjeti sebe kako trpe svaki užasnu uvredu

U okovima od ruku strano govorećih neprijatelja

530 i oni neće imati nikoga u štićeništvu rata imalo ili da bude pomoćnik
u životu.

584
Oni će vidjeti neprijatelja kako uživa svoje lične posjede

I svo njegovo bogatstvo. Oni će drhtati ispod koljena.

Stotinu će pobeći, ali jedan će uništiti ih sve.

Petoro će podići teški gnjev ali sramno

535 dolazeći u dodir jedan s drugim u užasnom ratu i buki rata

Oni će uzrokovati radost njihovim neprijateljima, ali tugu Grcima.

Jaram ropstva će doći na Grčku.

Odjednom rat i kuga će doći na sve.

Bog će učiniti veliko bronzano nebo na visini

540 i uzrokovati sušu nad celom zemljom, i učiniti zemlju željeznom.

Ali tad svi smrtnici će plakati užasno

Zarad nedostatka sjetve i oranja, i onaj koji je stvorio nebesa

I zemlju

Će postaviti veoma tugujuću vatru na zemlji.

Jedna trećina svoga čovječanstva će preživjeti.

Podsticanje Grka

545 Grčka, zašto se oslanjaš na smrtne vođe

Koji ne mogu pobjeći kraju smrti?

585
U koju svrhu dajete uzalud darove mrtvima

I žrtvujete idolima? Tko stavlja grijeh u svoje srce

Da napušta lice velikoga Boga i čini ove stvari?

550 Poštuj ime onoga koji je stvorio sve, i ne zaboravljaj ga.

Hiljadu je godina i pet stotina više

Otkako su oholi kraljevi Grka

Vladali, koji počeše prva zla za smrtnike,

Postavljajući mnoge idole mrtvih bogova.

555 Zarad njih ti si bio učen uzaludnom razmišljanju.

Ali kada gnjev velikoga Boga dođe na tebe,

Tad uistinu ti češ prepoznati lice velikoga Boga.

Sve duše ljudi će vapiti mnogo i

Širiti će svoje ruke prema širokom nebu

560 i početi će da zovu velikog kralja kao zaštitnika

I tražiti će tko će biti izbavitelj iz velikoga gnjega.

Ali dođi i uvidi ovo i stavi u svoje srce

Koliko mnogo jadi će biti kako godine kruže.

Grčka, također, žrvujući uništenje volova

565 i glasno tugujućih volova, koje ona je žrtvovala, na Hramu

Velikoga Boga,

586
Će izbjeći buku rata i paniku i pomor

I opet će izbjeći jaram ropstva.

Ali rasa bezbožnih ljudi će preživjeti do ove tačke

Kadgod ovaj sudbonosni dan dogodi se.

570 Ti nečeš izvjesno žrtvovati Bogu dok se sve dogodi.

Šta Bog sam je naumio neće biti neispunjeno.

Jaka potreba će uzrokovati da sve bude ispunjeno.

Pohvala židova

Opet će biti sveta rasa pobožnih ljudi

Koji se drže savjeta i namjera Svevišnjega,

575 koji u punoći pohode hram velikoga Boga

Koji piju prinos i pale žrtvu i svete velike žrtve

Žrtve od dobro uhranjenih bikova, neokaljanih ovnova,

Prvorođenih ovaca, prinosa poklane debele stoke janjadi

Na velikom oltaru, na sveti način

580 Djeleći u pravednosti zakona Svevišnjega

Oni će nastavati gradove i bogata polja u napredku

Sebe uzvišenih kao proroka Večnoga

587
I donoseći veliku radost svim smrtnicima

Jer njima samo je veliki Bog dao dobre misli

585 i vjeru i dobro razumevanje u njihovim grudima

Oni ne časte sa praznim prevarama djela ljudi

Niti zlato ili bronzu, ili srebro ili bjelokost,

Ili drven, kamene, ili glinene idole mrtvih bogova

Crveno naslikanom sličnošću zvijeri

590 takvi smrtnici časte sa prazno-mislenim savjetom

Jer na suprotno, u zoru oni podižu svoje svete ruke

Prema nebesima, iz njihovih kreveta, uvijek osveštujući njihovo tijelo

Sa vodom, i oni časte samo Vječnoga koji uvijek vlada,

I potom njihove roditelje. Uveliko , prelazeći sve ljude

595 oni su misaoni od svete bračne zajednice,

I oni se ne uključuju u bezbožan odnos sa muškom djecom

Kao Feničani, Egipčani i Rimljani

Prostrana Grčka i mnogi narodi drugi,

Perzijanci i Galaćani i sva Azija, grešeći

600 sveti zakon večnoga Boga, koji oni prestupiše.

588
Proroštvo o sudu

Stoga Vječni će nanijeti na sve smrtnike

Nesreću i glad i jad i jauk

I rat i pomor i plačuće bolesti,

Jer oni nisu željeli pobožno častiti večnoga stvoritelja

605 svih ljudi, već častiše idole

Učinjene rukom, obožavajući ih, koje smrtnici sami će odbaciti,

Sakrivajući ih u rascjepima stijena, kroz sram,

Kad mladi sedmi kralj Egipta zavlada

U njegovoj zemlji, brojano od dinastije Grka

610 koju Makedonci, čudesni ljudi, će naći.

Veliki kralj će doći iz Azije, plameni orao,

Koji će pokriti cijelu zemlju sa pješacima i konjicom.

On će odsjeći sve i ispuniti sve sa zlima.

On će zbaciti kraljevstvo Egipta. On će izvesti

615 sve svoje posjede i jahati širokim morem.

Tad će oni saviti bijela koljena na plodnoj zemlji

Bogu velikom večnome kralju

Ali sve rukom izrađene stvari će pasti u plamenu vatre.

589
Preobražaj zemlje

I tad Bog će dati radost ljudima

620 za zemlju i drveće i nebrojena stada ovaca

Će dati ljudima istinski plod

Vina, slatki med i bijelo mlijeko

I žito, koje je najbolje od svega za smrtnike.

Poziv na preobražaj

Ali ti, neiskreni (nepošteni) smrtniče, ne oklijevajte

625 već se vratite, preobraženi, i propitujte (umilostivite) Boga

Žrtvujte Bogu stotine bikova i prvorođenih janjadi

I koze u vremenima povratka

I ispitujte ga, večnoga Boga, tako da on ima sažaljenja

Jer on sam je Bogi nema drugoga.

630 Slavite pravednost i ne ugnjetavajte nikoga

Jer tako Vječni naređuje jadnim smrtnicima.

Ali ti, čuvaj se protiv gnjeva velikoga Boga,

Gdegod vrhunac pošasti dođe na smrtnike

590
I oni su potčinjeni i sretnu užasnu pravdu.

Eshatološke jadi

635 Kralj će se držati kralja i uzimati teritorij.

Narod će pustošiti narod, i močnike, plemena.

Sve vođe će pobjeći u drugu zemlju.

Zemlja će promjeniti ljude i stranu vladavinu

Koja će pustošiti celu Grčku i isušiti

640 bogatu zemlju od njenog bogatstva, i ljudi će doći

Licem u lice u svađi između sebe zarad zlata i srebra.

Ljubav za dobiti će biti pastir zala za gradove.

I biti će nesahranjeni u stranoj zemlji.

Lešinari i divlje zveri zemlje

645 će pustošiti tijela nekih. Uistinu kad ovo je završeno

Velika zemlja će proždrijeti ostatke mrtvih.

Ona sama biti će cela neposijana i nepoorana,

Jadna, objavljujući kletvu na brojne ljude

(za mnogo dužina godina vremena obnove

650 svijetli štitovi, dugi štitovi, koplja i različito oružje

591
I niti čak drvo neće biti odrezano od šipražja za plamen vatre.)

Spasitelj kralj

I tad Bog će poslati Kralja iz sunca

Koji će zaustaviti celu zemlju od zla rata

Ubijajući neke, namečući zakletve odanosti na druge

655 i on neće učiniti sve ove stvari zarad svojih osobnih planova

Već u poslušnosti prema plemenitom učenju velikog Boga

Krajnji napad na Hram

Hram velikoga Boga će biti pun veoma lijepog bogatstva,

Zlata, srebra, i ljubičastog ukrasa,

I zemlja će biti plodonosna i more puno

660 dobrih stvari. I kraljevi će početi

Da bude ljuti jedan na drugog, uzvračajući zla sa duhom.

Zavist nije dobra za jadne smrtnike.

Ali opet kraljevi naroda će izvesti napad

Zajedno protiv ove zemlje, donoseći propast na sebe

592
665 jer oni će htjeti da unište Hram velikoga Boga

I najodabraniji ljudi kad uđu u zemlju.

Odvratni kraljevi, svaki sa svojim tronom

I nevjerni ljudi, će se namjestiti oko grada.

Nebeski sud

Bog će govoriti, sa velikim glasom

670 čitavom beznalačkom praznoglavom narodu, i

Sud će doći na njih od velikoga Boga, i svi će stradati

Od ruke Vječnoga. Vatreni mačevi će pasti

Sa nebesa na zemlju. Baklje, velikog sjaja,

Će doći svijetliti usred ljudi.

675 Sva noseća zemlja će biti uzdrmana u te dane

Od ruke Večnoga, i ribe u moru

I sve divlje zveri zemlje i brojne vrste ptica,

Sve duše ljudi i sva mora

Će drhtati pred licem Vječnoga i biti će strašno.

680 On će razbiti uzvišene vrhove planina i humke divova

I mračan bezdan će pojaviti se svima.

593
Visoke uvale u uzvišenim planinama

Će biti puna leševa. Stijene će teći

Sa krvlju i svaka bujica će ispuniti ravnicu.

685 Svi dobro sagrađeni zidovi neprijatelja

Će pasti do zemlje, jer nisu znali zakona

Niti suda velikoga Boga, ali sa bezumnim duhom

Vi svi započeli ste napad i podigli koplja protiv svetišta

Bog će suditi svim ljudima ratom i mačem

690 i vatrom i bujičnom kišom. Biti će također

Sumpor sa neba i kamenja i mnogo

Teškog grada. Smrt će doći na četveronožna stvorenja

Tad će oni prepoznati večnoga Boga koji sudi ove stvari.

Naricanje i metež će raširiti se bezgraničnom zemljom

695 i smrt ljudi. Svi bezbožni če se kupati u krvi

Zemlja sama će također piti

Krv umirućih, divlje zveri će biti zasićene mesom

Bog sam, veliki vječni, reče mi

Da prorokujem sve ove stvari. Ove stvari neće biti neispunjene.

700 Niti je išta ostalo neispunjeno koje on toliko mnogo stavlja u misli

594
Jer duh Božji koji ne zna za laž je kroz ceo svijet.

Spasenje izabranih

Ali sinovi velikoga Boga će svi živjeti

Mirno oko Hrama, radujući se u ovim stvarima

Koje Stvoritelj, pravedni sudija i jedini vladar, će dati.

705 Jer on sam će ih zaštititi, stajući kraj njih veličanstveno

Kao da ima zid plamteće vatre oko njega.

Oni će biti slobodni od rata u gradovima i zemlji.

Nijedna ruka zlog rata, već prije Večni sam

I ruka Svetoga Jedinoga će se boriti za njih.

710 I tad sva ostrva i gradovi će reći,

''Koliko mnogo Vječni voli te ljude!

Za sve se bori na njihovoj strani i pomaže im,

Nebesa, božanski vođeno sunce i mjesec''

(ali sva noseća zemlja će biti uzdrmana u tim danima).

715 Oni će iznijeti iz njihovih usta zadovoljno izgovaranje himni

''Dođite, hajde svi da padnemo na zemlju i molimo

Večnoga kralja, velikog večnoga Boga.

595
Hajde da pošaljemo do Hrama, budući on sam je suveren

I hajdemo svi razmišljati o Zakonu Svevišnjega Boga,

720 koji je najpravedniji kroz celu zemlju.

Ali mi smo lutali od puteva Večnoga,

Sa bezumnim duhom mi smo poštovali stvari izrađene rukom,

Idole i kipove mrtvih ljudi.''

Duše vjernih ljudi će plakati ovako:

725 ''Dođite, hajde da padnemo na naša lica širom naroda Božijeg

I hajde da se radujemo sa himnama Bogu našem stvoritelju, širom naših

domova,

Sakupljajući oružje neprijatelja sve zemlje

Za sedam dužina godina godišnje ponavljajućih vremena,

Svijetli štitovi i dugi štitovi , kacige, mnoga razna oružja,

730 velik broj lukova, i izobilje hladnog oružja,

Jer ni drvo neće biti posjećeno iz gustiša za plamen vatre.

Ohrabrenje Grcima

Ali jadna Grčka, odustani od ponosnih misli.

Moli veliko-srčanog Vječnoga da preduzme mjere opreza

596
Ne šalji protiv ovog grada tvoje bezumne ljude

735 koji nisu iz svete zemlje Velikoga Jedinoga.

Ne uznemiruj Kamarinu, jer je bolje neuznemiren.

(Ne uznemiruj) leoparda iz legla da zlo te ne snađe,

Već drži se dalje od njega. Ne imaj ponosan zao

Duh u svojim grudima, spreman za tešku borbu.

740 Služi velikomu Bogu tako da imaš udio u ovim stvarima.

Dan suda

Kad uistinu ovaj sudbonosni dan dostigne svoje izvršenje

I sud večnoga Boga dođe na smrtnike,

Veliki sud i vlast će doći na ljude.

Jer sva rodna zemlja će dati najbolje nebrojene plodove

745 smrtnicima, od žita, vina, i ulja

I lijepo piće od slatkog meda sa nebesa,

Drveće, plod vrhova grana, bogata jata

I stada i jagnjad od ovaca i jarad od koza.

I izvesti će lijepe izvore bijeloga mlijeka.

750 Gradovi će biti puni dobrih stvari i polja će

597
Biti bogata. Neće biti mača na zemlji ili buke rata,

I zemlja neće više biti uzdrmana, zavijajući duboko.

Neće više biti rata ili suše na zemlji,

Niti gladi ili grada, uništavanja plodova,

755 već će biti veliki mir širom cijele zemlje.

Kralj će biti prijatelj kralju do kraja doba.

Vječni u zvezdanom nebu će staniti uticaj

Opšteg zakona za ljude širom cele zemlje

za sve što je učinjeno među jadnim smrtnicima.

760 Jer on sam je Bog i nema drugoga

I on sam će spaliti vatrom rasu teških ljudi.

Moralno ohrabrenje

Ubijedi tvoje misli u tvoje grudi

I izbjegavaj nezakonito obožavanje. Obožavaj Živoga Jedinoga.

Izbegavaj preljubu i nerazličit odnos sa muškima.

765 Podiži svoje vlasitete potomke i ne ubijaj ih,

Jer Vječni je ljut na koga god učini ove grehove.

598
Eshatološko kraljevstvo.

I tad uistinu, on će podići kraljevstvo za sva

Doba između ljudi,on tko je jednom dao sveti Zakon

Pobožnima,svima kojima je obećao da će otvoriti zemlju

770 i svijet i vrata blagoslovenih i sve radosti

I vječni razum i vječno veselje

Iz svake zemlje on će donijeti tamjan i darove

U kuću velikoga Boga. Neće biti druge

Kuće između ljudi, i za buduće naraštaje da znaju

775 osim one koje Bog dade vjernim ljudima da časte

(za smrtne će pozvati sina velikoga Boga)

Svi putevi ravni i neravne litice

Visoke planine, i divlji valovi mora

Biti će laki za popeti se ili ploviti u te dane,

780 jer sav mir će doći na zemlju dobrih

Proroci velikoga Boga će odnijeti mač

Jer oni sami su sudije ljudi i pravedni kraljevi.

Također će biti pravednog bogatstva među ljudima

Jer to je sud i vlast velikoga Boga

599
785 Raduj se, djevice, i budi zadovoljna, jer za tebe jedini

Koji je stvorio nebesa i zemlju je dao radost vremena.

On će stanovati u tebi. Imati ćeš večno svetlo.

Vukovi i jagnjad će jesti travu skupa u planinama.

Leopardi će hraniti se zajedno sa jaradi.

790 Lutajući medvedi će provoditi noći sa kravama

Lav koji jede meso će jesti mahune u jaslama

Kao vol, i mala djeca će voditi ih

Sa uzicom. Jer on će učiniti zvijeri na zemlji bezopasnim.

Zmije će spavati sa bebama

795 i neće ih ozlijediti, jer ruka Božja će biti na njima.

Znakovi kraja

Reći ću ti veoma jasan znak, tako da znaš

Kad kraj svih stvari dođe da se dogodi na zemlji

Kad mačevi se vide noću u zvezdanom nebu

Prema večeri i prema zori

800 i opet prah je iznesen sa nebesa

Na zemlju i sve svjetlo sunca

600
Je pomračeno usred nebesa, i zraci

Mjeseca se pojave i vrate na zemlju.

Biti će znak sa stijena, sa krvlju i kapima zgrušane.

805 Vidjeti češ bitku pješadije i konjice u oblacima,

Kao lov na divlje zveri, kao magla.

Ovo je kraj rata koji Bog, koji nastava nebesa, izvršava

Ali svi moraju učiniti žrtvu velikome kralju.

Sibilijin Zaključak

Ja kažem ove stvari tebi, ostavivši

810 dugačke Vavilonske zidove Asirije, bijesne, vatru poslanu u Grčku

Prorokujući otkrivenje Božje svim smrtnicima,

Tako da Ja prorokujem božanske zagonetke ljudima.

Širom Grčke smrtnici će reći da sam ja od druge zemlje

Besramna, rođena u Eritreji. Neki će reći da

815 Ja sam Sibilija rođena od Circa majke i Gnostosa kao oca,

Ludi lažov. Ali kad se sve dogodi,

Tad ćeš se sjetiti mene i neće više nitko

Reči da sam ja luda, Ja koja sam proročica velikoga Boga.

601
Jer on nije otkrio meni šta je otkrio ranije mojim roditeljima

820 šta se dogodilo prvo, te stvari moj otac je rekao mi,

I Bog stavi celu budućnost u moje misli

Tako da prorokuje, i buduće i prijašnje stvari

I govorim ih smrtnicima. Jer kad svijet pi potopljen

Sa vodama, izvjesni sami dokazan čovjek bi ostavljen

825 plutajući na vodama u kući od tesana drveta

Sa zverima, i pticama, tako da svijet može ponovo biti ispunjen,

Ja sam njegova snaha i ja bijah od njegove krvi

Prve stvari dogodiše se njemu i sve kasnije stvari su bile otkrivene,

I neka sve ove stvari iz mojih usta budu objašnjene istinito.

SIBILIJINA PROROČANSTVA

602
Knjiga 4

Objavljivanje Sibile

Narodi hvalisave Azije i Evrope,počujte

Nepogrešivu istinu koju ću prorokovati

Kroz moja medno-glasna usta iz moga svetišta

Ja nisam trgovac proroštvima ili lažni Foebus, koga uzalud

5 ljudi nazvaše bogom, i pogrešno opisaše kao vidioca.

Rasprava protiv idolatrije i hramova

Ali veliki Bog, koga ne izradiše ljudske ruke

U obliku nijemoga idola uglančanoga kamena

Jer on nema kuću, kamen namješten kao hram

Nijem i bez zuba, propast koja donosi jadi na ljude

10 već onaj koga nije moguće vidjeti od zemlje niti izmeriti

Sa očima smrtnika, jer nije izrađen rukom smrtnika.

On vidi sve odjednom ali nije sam viđen niodkog.

Tamna noć je njegova, i dan, sunce i

Zvijezde, mjesec i ribom ispunjeno more

603
15 i zemlja i rijeke i izvor trajnih izvora

Stvari stvorenih za život, i kiša koje izaziva

Ploda zemlje, i drveća, i loze i masline.

On je koji izvodi udarac u moje srce,

Da pripovjeda tačno ljudima šta je sad,

20 i šta će još biti, od prvog naraštaja

Dok deseti ne dođe. Jer on sam će dokazati sve

Izvršenjem. Ali vi, ljudi, slušajte mene Sibilu u svim stvarima

Kako ona iznosi istinit govor iz svojih svetih usta.

Hvala pravednicima

Srećni će biti oni on čovećanstva na zemlji

25 koji će voljeti velikog Boga, blagosiljajući ga

Prije pijenja i jedenja, stavljajući njihovo poverenje u pobožnost.

Oni će odbiti sve hramove kad ih vide

Oltare također, beskorisne osnove nijemog kamenja

28a (i kamene kipove i rukom urađene slike)

Uprljane sa krvlju od životinjskih stvorenja, i žrtvovanih

604
30 četveronožnih životinja. Oni će gledati u veliku slavu ka jedinome
Bogu

I neće počiniti zlo ubojstvo, niti učestvovati u

Nečasnom dobitku, koja su najstrašnije stvari.

Niti imaju oni sramotnu želju za drugom suprugom

Ili za mržljivo i odbojno zlostavljanje muških

35 Drugi ljudi neće nikad oponašati njihov put

Ili pobožnost u običajima, jer oni žele bestidnost

Na suprotno, oni se ismijavaju njima sa ruganjem i smijehom.

Djetinjasti u njihovim glupostima, oni će pogrešno pripisati onima

koja luda i zla djela oni sami čine.

Dolazeći sud

40 jer cela rasa ljudi je slabe vere. Ali kad

Sud svijeta i smrtnika dođe

Koji Bog sam će učiniti, sudeći bezbožim i pobožnim odjednom

Tad on će također poslati bezbožne dole u sumrak vatre

I tad će oni uviditi grijeh koji su učinili.

45 Ali pobožni će ostati na plodnoj zemlji,

605
I Bog će dati im duh i život i milost u jednom.

Ave ove stvari će biti izvršene u desetom naraštaju,

Ali sad, stvari koje će se dogoditi od prve generacije,

Te ću reći.

Prvo kraljevstvo

Prvo, Asirijci će vladati nad svim smrtnicima

50 držeći svijet u vlasti za šest generacija

Od vremena kad nebeski Bog bi u gnjevu

Sa gradovima samim i svim ljudima,

I more pokri zemlju kad Potop je buknuo.

Drugo kraljevstvo

Ove će Medeji uništiti, i nadimati se na svojim tronovima.

53 Oni će imati samo dva naraštaja. U njihovo vreme slijedeće stvari

Će se dogoditi:

Biti će mračna noć u sred dana;

Zvijezde i krugovi mjeseca će nestati sa neba

606
Zemlja, udarena velikim zemljotresom

Će zbaciti dole naglavačke mnoge gradove i djela ljudi

60 Otoci će izroniti iz dubine mora.

Ali kad veliki Eufrat bude potopljen sa krvlju,

Tad uistinu strašna buka bitke će ustati za Medeje

I Perzijance u ratu. Medi će pasti pod kopljima

Perzijanaca i pobjeći preko velike vode Tigrisa.

Treće kraljevstvo.

Moč Perzijanaca biti će najveća na svijetu

Oni su predodređeni da imaju jednu generaciju od vrlo napredne

vladavine.

Sva zla za koja ljudi mole da ih poštede će se dogoditi

Bitke i ubistva, razdori i progonstva,

Velika razaranja kula i rušenje gradova,

70 kad hvalisava Grčka plovi ka širokom Helespontu

Donoseći tešku propast na Frigijane i Aziju.

Nadalje, glad i propast usjeva će biti

607
U mnogo izbrazdanoj pšenico rodnom Egiptu, za dvadeset godišnji
cikuls

Kada Nil, koji hrani žito, sakrije

75 svoju tamnu vodu negde drugde pod zemlju.

Kralj će doći iz Azije, mašući velikim kopljem,

Sa brojnim brodovljem. On će hodati vodenim putevima

Dubina, i on će proseći kroz uzvišenu planinu dok plovi.

On će jadnu Aziju primiti kao bjegunca od rata.

80 Kad plamen Etne izbaci izljev velike vatre

Spaliti će svu jadnu Siciliju,

I veliki grad Kroton će pasti u dubok tok.

Biti će razdor u Grčkoj. Bjesneći jedan protiv drugog,

Oni će zbaciti mnoge gradove dolje strmoglav i uništiti mnoge ljude

85 borbom. Ali nesloga će imati isti efekat na sve strane.

Ali kad rasa ljudi dođe do desete generacije

Tad tamo će biti jaram ropstva i nasilje za Perzijance.

Četvrto kraljevstvo

Ali kad Makedonaca digne se žezlo

608
Biti će strašno osvojenje Tebe

90 Karianci će nastavati Tir, a Tirijanci će stradati.

Pijesak će pokriti ceo Samos po obalama

Delos više neće biti vidljiv, i svi poslovi Delosa biti će neprimjetni

Babilon, velik u pojavi ali beznačajan u borbi,

Će stajati, izgrađen na beskorisnim nadama

95 Makedonci će osvojiti Baktriju, ali ljudi Baktrije

I Suze će pobjeći u zemlju Grčku.

Dogoditi će se u budućim naraštajima da Piramus od srebrene struje,

Lije prema obali mora, će dostići tajno ostrvo,

A ti, Baris, češ pasti, i Cizikus, kad gradovi klize

100 kako zemlja je uzdrmana zemljotresima

Na Rodance, također, i konačna, ali najveća, nesreća će doći.

Uzdizanje Rima

Niti će moč Makedonaca preživjeti, već sa zapada

Veliki Italijanski rat će procvjetati pod kojim svijet

Će služiti, noseći jaram ropstva za Italijane.

105 Ti također, jadni Korintu, češ jednog dana gledati tvoje osvajanje.

609
Kartago, tvoja kula će također saviti koljeno do zemlje.

Jadna Laodikeja, u neko vrijeme zemljotres će zbaciti te strmoglavo

I raširiti te ravno, ali biti češ osnovana ponovo kao grad, i stajati.

Lijepa Mira i Lusija, drhteća zemlja neće više

110 podupirati te, već padajući dole naglavačke na zemlju,

Moliti češ da pobjegneš u drugu zemlju u progonstvo

Kada Gospod raširi tamne vode mora

I grmljavinu i zemljotrese zarad bezbožnosti Patare.

Armenija, prisilno ropstvo čeka te također.

Uništenje Jerusalema

115 Zla oluja rata će također doći na Jerusalim

Od Italije, i opljačkati će veliki Hram Božiji,

Kad god oni stave svoje povjerenje u ludost i odbace pobožnost

I počine odvratna ubojstva nasuprot Hrama.

Tad veliki kralj će pobeći od Italije kao bježeći rob

120 neviđen i nečujan preko kanala Eufrata,

Kad on usudi se napraviti majčinsku kletvu za odvratno ubojstvo

I mnoge druge stvari, samouvjereno, sa zlom rukom.

610
Kada on pobegne, preko Partske zemlje

Mnogi će okrvaviti zemlju za tron Rima

125 Vođa Rima će doći u Siriju koji će spaliti

Hram u Jerusalimu sa vatrom, u isto vrijeme pokolj

Mnogih ljudi i uništenje velike zemlje Jevreja sa njenim širokim

putevima.

Tad uistinu zemljotres će uništiti odjednom Salamis i Paphos

Kad tamna voda prevaziđe Kipar, koji je opran mnogim valovima.

Različita uznemirenja

130 Ali kada ugarak, iz pukotine zemlje

U zemlji Italiji, dostigne do široka neba

On će spaliti mnoge gradove i uništiti ljude,

Mnogo dimnog praha će ispuniti veliko nebo,

I kiše će pasti sa neba kao crvena zemlja

135 Znaj tad gnjev nebeskoga Boga

Jer oni će uništiti nedužno pleme pobožnih.

Tad razdor rata koji je ustao će doći do zapada

I bjegunci iz Rima će također doći, mašući velikim kopljima,

611
Prešavši Eufurat sa mnogim mirijadama.

140 Jadna Antiohija, više te neće zvati gradom

Kad padneš pod koplja od svojih glupaka

I tad pošast i užasna buka borbe će uništiti Cipar.

Jao bijednome Cipru, širok val mora

Će te pokriti kada budeš bačen od zimskih vjetrova.

145 Veliko bogatstvo će doći na Aziju, koji Rim sam

Jednom opljačka i položi u njenu kuću mnogog imanja

Ona će tad uzvratiti dvaput koliko i više

Aziji, i tad tamo biti će previše rata

Gorka glad će uništiti gradove Kariana

150 koje veoma lijepo preobratiše, vodama Maeandera

Gdegod Meander skriva se u tamnoj vodi.

Bezbožnost u poslednjim vremenima

Ali kad vjera u pobožnosti propadne među ljudima

I pravda je sakrivena u svijetu

Nepovjerljivi ljudi, živeći za nesveta dela

155 će učiniti sramotna, luda i zla dela

612
Nitko neće brinuti za pobožne, već oni će čak

Uništavati ih sve,ludošću, veoma nezreli ljudi,

Radujući se u sramoti i idući rukama za krvlju.

Čak tada znaj da Bog nije više blag

160 već škripući zubima u gnjevu i uništavanjem cele

Rase ljudi odjednom velikim požarom.

Ohrabrenje na preobražaj i krštenje? (obrezanje)

Ah, jadni smrtnici,promenite ove stvari, i nemojte

Voditi velikoga Boga u sve vrste ljutnje, već izbegavajte

Noževe i zavijanje, ubistva i sramotu

165 i operite svoja cela tela u trajnim rekama

Raširite svoje ruke ka nebesima i tražite oprost

Za svoja prethodna dela i učinite pomilovanje

Za gorku bezbožnost sa riječima hvale, Bog će dati oproštaj

I neće uništiti. On će zaustaviti svoj gnjev ako vi svi

170 činite časnu pobožnost u svojim srcima.

613
Požar

Ali ako me ne slušaš, zlo-misleći ti, već ljubiš

Bezbožnost, i primaš sve ove stvari sa zlim ušima,

Biti će vatra kroz ceo svijet, i veoma veliki znak

Mača i trubom i uzdizućeg sunca.

175 Celi svijet će čuti vičući glas i močni zvuk.

On će spaliti celu zemlju, i uništiti svu rasu ljudi

I sve gradove i rijeke odjednom

On će uništiti sve sa vatrom, i biti će prah koji se dimi.

Oživljenje (vaskrsnuće) i sud

Ali kad sve se napravi prašnjavim pepelom

180 i Bog stavi u san neizrecivu vatru, kao da je on zapalio

Bog sam će opet izraditi kosti i prah ljudi

I on će podignuti smrtnike ponovo kako su bili ranije.

I tad biti će sud nad kojim Bog sam će zasjedati,

Sudeći svijetu ponovo. Koliko mnogo je grešilo bezbožnošću,

185 te će humka zemlje pokriti

Prostran Tartarus i odvratne dubine Gehenne

614
Ali koliko bude pobožnih, oni će živjeti na zemlji ponovo

Kad Bog da duh i život i milost

190 tima pobožnima. Tad oni će svi vidjeti sebe

Gledajući zadovoljno i ugodno svijetlo sunca.

O najblagosloveniji, koji god čovjek bude živio do toga vremena.

615
SIBILINA PROROČANSTVA

Knjiga 5

Pregled istorije

Ali dođi, čuj moju jadnu istoriju o Latinskoj rasi

Prvo od svega, uistinu, nakon smrti kraljeva

Egipta, sve koje nepristrana zemlja uze,

I nakon građana Pele, kome

5 sav istok i napredan zapad bi podložen,

Koga Vavilon iskuša i održa kao tijelo Filipu

Navodno, ne uistinu da siđe od Zeusa ili Amona,

I nakon jedne rase i krvi Asarakusa,

Koji dođe iz Troje, koji podijeli juriš vatre

10 i nakon mnogih prinčeva, i ratobornih ljudi

I nakon dojenčadi, djece od stada proždrljivih zvijeri

Biti će prvi princ koji će zbrojiti dvaput deset

Sa njegovim početnim slovom. On će osvajati dugo u ratovima

Imati će svoje prvo slovo od deset, tako da nakon njega

15 će vladati tkogod ostvari početnim prvo od alfabeta

Trakija će čučati pred njim i Sicilijom, potom Memfisom.

616
Memfis, zbacvši naglavačke kroz ludost svojih vođa

I nesavladive žene koja će pasti na valove.

On će dati zakone ljudima i podčiniti sve stvari.

20 Nakon dugo vremena on će predati suverenost drugom

Koji će predstavljati prvo slovo od tri stotine,

I voljeno ime rijeke. On će vladati nad Perzijancima

I Babilonom. On će uistinu tad pokoriti Medeje sa kopljem.

Potom tkogod ostvari početno od tri će vladati.

25 Slijedeće, princ koji će imati dvaput deset na svome prvom slovu

On će doseći nadalje vode Okeana

Cepajući plimu i oseku pod Ausonianima.

Jedan koji ima pedeset i kao početno će biti zapovednik

Užasna zmija, izdišući težak rat, koji jedan dan

30 će staviti ruke na vlastitu porodicu i ubiti ih, i zbaciti sve u pometnju

Atleta, kočijaš, ubica, onaj koji se usuđuje deset hiljada stvari

On će također presjeći planinu između dva mora i uprljati je krvlju.

Ali čak kad nestane on će biti uništavajući. Tad će on vratiti

Objavljujući sebe jednakim Bogu. Ali će dokazati da on to nije.

35 Tri princa nakon njega će stradati jedan od drugog ruku.

Tad će doći izvjesni veliki uništavač pobožnih ljudi,

617
Koji će pokazati prvo početno od sedam puta deset.

Njegov sin, sa prvim početnim od tri stotine, će dobiti bolje od njega

I oduzeti njegovu moč. Nakon njega biti će zapovednik,

40 sa početnim od četiri, prokleti čovjek, ali tad

Uvažen čovjek, od broja pedeset. Nakon njega

Onaj koji ostvari označeno početno od tri stotine,

Keltski planinar, požurujući sebe u istočni rat.

On neće izbjeći nevidljivu sudbinu, i umrijeti će.

45 Strani prah će ga prekriti, leš, ali prašina koja

Ima ime Nemean cvijeta. Nakon njega drugi će vladati,

Srebreno glav čovjek. On će imati ime mora.

On će također biti najsavršeniji čovjek i on će razmatrati sve.

I u tvoje vrijeme, najbolji, izvanredan, crnokos

50 i u tim danima tvojih potomaka, sve te dane će proći

Nakon njega tri će vladati, ali treći će doći do moči kasnije u životu.

Proroštva o uništenju protiv Egipta.

Triput jadni ti , Ja sam umoran od izgovaranja nesreće u

Mom srcu

618
I nadahnuta pjesma proročanstava, Ja sam porodični prijatelj Isisa.

Prvo, uistinu, oko stepenika tvoga mnogo oplakivanoga hrama

55 menade (bezbožne sveštenice) će streliti, i ti češ biti u lošim rukama

U taj dan, kad Nil pređe

Celu zemlju Egipat do šesnaestog lakta

Tako da potopi celu zemlju i natopi je tokovima

Ljepota zemlje i slava njenog izgleda će nestati.

60 Memfis, ti uistinu ćeš plakati najviše u celom Egiptu

Je ranije ti si bio onaj koji je močno vladao zemljom,

O jadni, tako da čak onaj koji se raduje u grmljavini će plakati

Sa nebesa sa velikim glasom, ''Močni Memfis,

Koji ranije se hvalisao najviše jadnim smrtnicima

65 ti češ plakati u užasnim tjesnacima poražavajuće sudbine,

Tako da večni besmrtni Bog će primetiti te u oblacima

Gde je tvoj jak duh među ljudima?

Jer si besneo protiv moje dece koja su pomazana (blagoslovena) od

Boga

I poticali zlo protiv dobrih ljudi

70 Ti zauzvrat imaš takvu negu zauzvrat

Nečeš više imati ikakvo pravo otvoreno među blagoslovenima

619
Pao si sa zvijezda, nećeš ići gore u nebo

Ove stvari Bog reče mi da kažem Egiptu

U krajnje vreme kad ljudi budu krajnje zli

75 Ali ludi pretrpljuju zlo, čekajući

Ljutnja večnoga duboko glasnog nebeskoga jedinog.

Oni obožavaju kamenje i divlje zveri umesto Boga,

Okrečući mnoge stvari, jedan ovamo drugi tamo, koje nemaju smisla

Ili razuma, stvari koje čak nisu zakonite za mene da kažem

80 posebne vrste idola, donesene u život rukama smrtnika.

Od njihova vlastita rada i ludih poimanja,

Ljudi su prihvatili bogove od drveta i kamena

Oni su ih učinili od bronze i zlata i srebra, uzalud

Beživotne, nijeme, i otopljene u vatri,

85 uzalud stavljaju svoje poverenje u tako što

Tmouis i Houis (gradovi) su potlačeni savjet Herakla,

Zeus i Hermes su posječeni

A ti Aleksandrijo, slavna dojiljo gradova

Rat te neće ostaviti...

90 Ti češ učiniti pokajanje zarad ponosa, stvari koje si ranije činila

Biti ćeš tiha za dugo doba, i dan povratka...

620
I raskošna pića neće više teći za tebe...

Povratak Nera

Perzijan će doći na tvoje zemljište kao grad (tuča),

I on će uništiti tvoju zemlju i zlo-misleće ljude

95 sa krvlju i tijelima, užasnim oltarima,

Divljački misleći močan čovjek, mnogo krvareći, bijesnog besmisla

Sa punom silom brojnom kao pijesak, donoseći uništenje na tebe

I tad, najnapredniji gradovi, biti ćete u velikoj smetenosti

Sva Azija, padajući do zemlje, će plakati zarad darova koje je ona uživala
od tebe

100 kad je ona nosila krunu na svojoj glavi

Ali onaj koji je stekao zemlju Perzijanaca će boriti se

I ubijati svakog čovjeka on će uništiti sav život

Tako da jedna trećina udjela će ostati za jadne smrtnike

On sam će navaliti sa lakom vezom od zapada

105 opsjedajući celu zemlju, ostavljajući je svu pustu.

Ali kad ona dostigne znatnu visinu i neviđenu smjelost

On će također doći, želeći da uništi grad blagoslovenih,

621
I tad izvjesni kralj poslan od Boga protiv njega

Će uništiti sve velike kraljeve i velike ljude

110 Tako tamo će biti sud na ljudima od neprolaznoga jedinoga.

Proročanstvo o uništenju protiv različitih istočnih mjesta

Jao tebi, jadno srce, zašto me uznemiravaš

Da pokažeš ove stvari u Egiptu, tužno umnažanje suverenosti?

Idi na istok, ka bezumnim plemenima Perzijanaca,

I pokaži im šta je sad i šta će biti.

115 Tok rijeke Eufrat će donijeti potop

I uništiti će Perzijance, Iberiane i Vavilonjane

I Masagete, koji voli rat i uzda se u luk

Sva Azija će plamtjeti, spaljena vatrom daleko koliko su otoci

Pergamos, koji je ranije uvažen, će stradati kao grozd grožđa

120 i Pitan će pojaviti se potpuno pust između ljudi.

Sav Lesbos će potonuti u dubok bezdan, tako da propadne.

Smirna će jedan dan plakati, kotrljana dolje niz liticu.

Ona koja je jednom bila cijenjena i slavna će propasti

Bitiniaci će oplakivati njihovu zemlju, smanjenu do praha

622
125 i veliku Siriju, i Fenikiju mnogih plemena.

Jao tebi, Lusia, koliko mnogo zala mora

Namišlja protiv tebe, spontano zadirući na tešku zemlju,

Tako da će se potopiti sa jakim zemljotresom i gorkim tokovima

Vodena obala Lusije koja je jednom odisala mirisom.

130 Užasan gnjev će također doći na Frigiju zbog bola

Za mojim Rea, majka Zeusa, dođe i ostade tamo.

More će uništiti rasu i divljake Taura

I uništiti će ravan Laita i razbiti je od zemlju.

Duboko vrtložna rijeka, duboko plovećeg Peneiusa, će uništiti zemlju

Tesaliju

(Eridanus, koji tvrdi da je jednom dobio oblik divljih zveri).

Vladavina (život) Nera i njegov odlazak na istok

Pjesnici će zaplakati triput jadna Grčka

Kad veliki kralj velikoga Rima, božanski čovjek

Iz Italije, će preseći greben tjesnaca

140 Njega, kažu, Zeus sam dobi i gospođa Hera

Igrajući se teatralno sa medno slatkim pjesmama prikazanim

623
Sa melodičnim glasom, on će uništiti mnoge ljude, i svoju jadnu majku.

On će pobjeći iz Babilona, užasan i sramotan princ

Koga svi smrtnici i uzvišeni ljudi preziraše.

145 Jer on je uništio mnoge ljude i stavio ruke na maternicu

On je grešio protiv supruga, i on je nastao od odvratnih ljudi.

On će doći u Mediu i kraljevima Perzijanaca,

Onima koje je prvo želio i kojima je dao slavu

Vrebajući sa tima zlima protiv istinskih ljudi.

150 On je zauzeo božanski izgrađen Hram i spalio građane

I ljude koji su ulazili u njega, ljude koje ja pravo hvalih.

Jer na njegovu pojavu cijelo postanje bi uzdrmano

I kraljevi stradaše, i oni u kojima nezavisnost je ostala

Uništivši veliki grad i pravedne ljude.

Kosmičko uništenje

155 Ali kad nakon četvrte godine velika zvijezda zasja

Koja sama će uništiti celu zemlju, zarad

Časti koju su oni prvo dali Posejdonu od mora

Velika zvijezda će doći sa nebesa u čudesno more

624
I spaliti će duboko more i Babilon sam

160 i zemlju Italiju, zarad koje mnogi

Sveti vjerni Hebreji i istinski ljudi su stradali.

Proročanstvo protiv Rima

Ti češ biti među zlim smrtnicima, trpeći zla,

Ali češ ostati krajnje pust za sva doba

(postojati će, ali će ostati krajnje pust zauvek)

165 prezirući tvoju zemlju, zarad željenog vračanja.

Sa tobom je nađena preljuba i nedopušten odnos sa dečacima.

Ženstven i nepravedan, zao grad, zle sudbine iznad svega.

Jao, grad Latinske zemlje, nečist u svim stvarima.

Maenade, raduju se u zmijama, kao udovica češ sedeti

170 uz obalu, a rijeka Tiber će plakati za tebe, njen pratilac

Ti imaš srce ubojice i nečist duh

Nisi li znao šta Bog može učiniti, šta on želi?

Ali ti reče, ''Ja sam sam, i nitko me neće opustošiti.''

Ali sad Bog, koji je vječan, će uništiti te i sav tvoj narod.

175 i više neće biti znaka od tebe u toj zemlji

625
Kao što je bilo ranije, kada velik Bog nađe tvoju čast.

Ostaj sam, bezakoniti. Pomiješan sa goručom vatrom

Nastavaj bezakonje blizu oblasti Hada.

Proročanstvo o uništenju protiv Egipta

Sad opet, Egipte, ja ću zaplakati za tvojom sudbinom.

180 Memfis, biti češ vođa rada, udaren člancima

U tebi piramide će izustiti sraman zvuk.

Piton, pravo zvan ''dupli-grad'' od starina,

Biće tih zauvek, tako da može prestati sa zloćom.

Oholost, riznica zlih radova, maenade mnogih tugovanja

185 strašni stradalac, plačljivi, ostati češ udovica zauvek.

Za mnoge godine ti sam bio si vladar sveta.

Ali kad Barka stavi na sebe bijelu suknju

Preko prljave, da ja ne budem niti dođem u život.

O Tebo, gde je tvoja velika snaga? Divlji čovjek

190 će uništiti tvoj narod. Ali ti češ uzeti sivu odeću

I plakati, jadna ti, sama, i učiniti češ pokajanje za sve

Što si učinila ranije, imajući sraman duh.

626
Oni će vidjeti tugu zarad nezbožnih dela.

Velik čovjek Etiopljana će uništiti Sijenu.

195 Tamno kožni Indijci će zauzeti Teuhiru silom

Pentapolis, ti češ plakati, ali veoma močan čovjek će te uništiti.

Mnogo tužna Libija, tko će ispričati tvoju propast?

Sireno, tko od ljudi će plakati tužno za tobom?

Ti nečeš prestati sa tajnim tugovanjem do dana uništenja.

Proroštvo protiv Gaula

200 Između Britanaca su bogati Gali

Ocean će odzvanjati, ispunjen sa mnogo krvi,

Jer oni su također činili zlo djeci Božijoj

Kad rozi kralj odvede velike Galske snage

Iz Sirije protiv Sidonjana. On će također ubiti te

205 Ravena, i voditi te u pokolj.

Uništenje Etipljana

Indijci, nemaju hrabrosti, i velikodušni Etiopljani

627
Jer kad kola behu uzdignuta, Os, Jarac

I Bik usred Blizanaca, okretali su se u srednjem nebu,

Virgo, dolazeći napred, i sunce, učvršćujući pojas

210 sve o tom obrva, će voditi

Biti će veliki nebeski požar na zemlji

I od ratujučih zvezda, nova priroda će izroniti

Tako da cela zemlja Etiopljana će stradati u vatri i jaucima.

Povratak Nera

Ti, također, Korinte, zažali za tužnim uništenjem unutar sebe.

215 Jer kad tri sestre Sudbine, prele uvijenu nit,

Vodeći ona koja je pobjegla prevarno

Preko obale tjesnaca na visini tako da svi mogu ga vidjeti,

Koji ranije bi odsječen iz stijene sa rastegljivom bronzom,

On će uništiti i opustošiti tvoju zemlju,kako je određeno.

220 Jer njemu Bog dade snagu da izvede

Stvari kao niko ranije od kraljeva.

Jer, prvo od svega, izrežući korijen od tri glave

Močno sa udarom, on će dati drugima da jedu,

628
Tako da oni će jesti tijelo roditelja od bezbožnog kralja.

225 Jer ubistvo i teror su osigurani za sve ljude

Zarad velikog grada i pravednih ljudi koji su

Sačuvani kroza sve, koje proviđenje drži u posebnom mjestu.

Osuda oholosti

Oholost, nestabila od zlih savjeta, okružena zlom sudbinom,

Početak i velik kraj muka za ljude

230 kad stvaranje je pokvareno i spaseno ponovo od Sudbina.

Vođa zala i velikih nesreća ljudima,

Koje smrtnici želiše ti, koji nisu vrijeđale te .

Ali ti izvjesan kralj, zbačen, uništio svoj cijenjen život.

Ti uredi sve stvari loše i izvede pun potop zla,

235 i kroz tebe lijepi svitci svijeta behu promenjeni.

Stavi napred ove uzroke zarad razdora, možda oni su zadnji.

Kako i šta kažeš? Ja ću uvjeriti te iako te krivim nešto što ću govoriti.

Hvala i uzdizanje Židova

629
Bilo je jednom među ljudima, svetleće svetlo sunca

Kada složni zraci proroka su se širili svukud

240 jezik je tekao lijepo piće za sve smrtnike sa medonosnom

slatkoćom

Dao je na znanje, ponudio i donio dobre stvari za sve.

Zato, usko misleći vođa največih zala,

Žetveni srp i tuga će doči u taj dan,

Početak i veliki kraj muka za ljude,

245 kad stvaranje se naruši i bude spaseno opet od Sudbina (Fates)

Poslušaj gorko težak govor, nevolje ljudima

Ali kad god Perzijska zemlja odustaje od rata,

Kuga, i žaljenje, tad u taj dan će doći da se desi

Božanska i nebeska rasa od blagoslovenih Židova,

250 koji žive oko grada Božjeg usred zemlje,

Su uzdignuti čak do tamnih oblaka,

Izgrađujući velik zid unaokolo, daleko do Jope.

Neće više truba davati zvuk rata

I neće više oni stradati od bijesne neprijateljske ruke,

255 ali oni će postaviti trofeje pobedom od zlih, zauvek.

Tamo će opet biti jedan poseban čovjek sa neba

630
(koji raširi svoje ruke na plodnu šumu)

Najbolji od Hebreja, koji će jedan dan uzrokovati sunce da stoji,

Govoreći pošten govor i svete usne.

260 Blagosloveni, ne otežavajte svoj duh u grudima

Božanski rođeni, imućni, jedino željeni cvijet

Dobro svijetlo, sveti izdanak, voljena biljka

Prijatna Judeja, pošten grad, nadahnut sa pjesmama

Neće više nečista stopa Grka

265 naslađivati se oko tvoje zemlje već oni će imati na umu u svojim
grudima šta

Odgovara tvojim zakonima

Ali slavna djeca će častiti te neizmjerno,

I oni će držati stol sa pobožnom muzikom.

Sve vrste žrtvi i sa molitvama slaveći Boga

Takvi pravedni ljudi koji će izdržati muke koje prime

270 veće, ugodne stvari u zamjenu, za malo olakšanja

Ali zli, koji otpustiše bezakonje krajnje protiv nebesa,

Će odustati od pričanja jedan protiv drugog

Već će kriti se dok se svijet ne promjeni.

Biti će pljusak plamteće vatre iz oblaka.

631
275 i smrtnici neće više uživati svijetlo žito od zemlje

I ostati će neposejano i nepoorano dok smrtni ljudi

Daju poštu večnome Bogu, vladaru sviju

I više ne časte smrtne stvari

Niti pse ni lešinare, koje Egipat uči

280 ljude da poštuju sa zaludnim ustima i glupim usnama

Već sveta zemlja pobožnih će nositi sve ove stvari

Medonosno slatki tok sa stijene i izvor,

I nebesko mlijeko će teći za pravednike.

Jer sa velikom pobožnošću i vjerom oni stavljahu svoju nadu

285 u jednog stvoritelja, Boga, koji sam je važan.

Jadi za Aziju

Ali zašto moja jasna misao predlaže mi ove stvari?

Sad, jadna Azija, ja oplakujem te žalosno

Ii rasu Jonjana, Kariana i Lidiana bogate u zlatu

Jao tebi, Sardis, jao voljenom Tralisu

290 jao Laodikejo, lijepi gradu, kako češ ti stradati

Uništena u zemljotresu i promenjena u prah

632
U tamnoj Aziji...

Dobro izgrađeno svetište Artemisa Efeškog

Sa rascjepima i zemljotresima će pasti u čudesno more,

295 naglavačke, kao olujni vetar kad zaspe brodove

Efesus, ležeći, će jadikovati,plačući na obalama,

Tražeći hram koji više nije tamo.

I potom neprolazni Bog koji stanuje u nebu u ljutnji

Će baciti munju sa nebesa protiv moči bezbožnih.

300 Umjesto zime biti će leto u taj dan

I tad uistinu biti će velika nevolja za smrtnike

Jer Jedini koji grmi na visini će uništiti sve besramne ljude

Sa gromovima i munjama i plamtećim gromovima

Na neprijateljske ljude, i on će uništiti bezbožne na takav način

305 da tijela će ostati na zemlji brojnija od pijeska.

Smirna će također doći, žaleći svoje muzičare

Do vrata Efesusa, i ona sama će uistinu stradati

Glupa Cima, sa njenim božanski nadahnutim potocima

Bačena na ruke bezbožnika, nepravedih i bezakonitih ljudi

310 neće više uzeti njena kola prema takvoj visini

Već će ostati, tijelo, u oteklim tokovima

633
I tad će plakati odjednom, čekajući zlo.

Različiti ljudi i besramno pleme Kumaeana

Će imati znak i znati zbog čega je rađeno

315 Tad kad oni oplaču zlu zemlju smanjenu na pepeo,

Lesbos će biti uništen zauvek od Eridanaca.

Jao tebi, Sibira, pošteni gradu, odustani od veselja

Hierapolis također, jedina zemlja koja je pomiješana sa Plutonom

Imati češ šta si želio da imaš, zemlju mnogih suza

320 gomilajući nasip zemlje na potocima Termodona.

Stijena prilijepljena Tripolisu kod voda Maeandera,

Podeljene noćnim valovima na obali,

Proviđenje Božije će jedan dan uništiti sve do kraja.

Neka ja nikad voljno uzmem zemlju koja je susjedna do Foebusa.

325 Munja odozgor će jedan dan uništiti raskošan Miletus

Jer je izabrao prevarne osobine Foebusa

I pametne poslove ljudi i razborit savjet.

Molitva za Judeju

634
Budi velikodušan, stvoritelju svega, plodnome, raskošnome

Velikoj zemlji Judeji, tako da možemo gledati tvoje ravnice

330 Jer ti znaš ovo prvo, Bog, sa milošću

Tako da ona izgleda da bude tvoj poseban dar svim ljudima

I da držiš što Bog voli.

Nevolje za Evropu

Triput jadna, želeh da vidim poslove Tračana

I zid između dva mora pomeo se u prašini

335 od Aresa (brišući) kao rijeka na ribolovu

Bijedni Helespont, jedan dan potomak Asiriana će staviti jaram na tebe

Bitka Tračana protiv tebe će krajnje uništiti tvoju močnu snagu

Egipatski kralj osvaja Makedoniju,

I strana oblast će zbaciti snagu vođa

340 Lidijanaca i Galaćana, Pamfiliana i Pisidiana

Masovno će pokoriti, naoružan sa zlim razdorom

Triput jadna Italija, sva pusta, neoplakana, ti češ čekati

Razarajuću zver u rastućoj zemlji, da bude uništena.

Biti će moguće da se čuje nebreski udar groma, glas Boga

635
345 kroz široko nebo gore.

Vječni plamen sunca sam više neće biti

Niti će sijajuće svetlo mjeseca biti više

U poslednja vremena, kad Bog uzme komandu.

Sve će biti crno, biti će tama kroz zemlju

350 i slijepi ljudi, zle divlje zveri i nesreća.

Taj dan će trajati dugo vrijeme, tako da ljudi

Će uvidjeti Boga samog, princa koji nadgleda sve sa neba.

Tad on neće žaliti neprijatelje

Koji žrtvuju stada jagnjadi i ovaca, i ričuće bikove,

355 i velik zlatno roge krave

Beživotnom Hermesu i bogovima od kamena

Ali neka zakon, mudrost, i slava vladaju nad pravednima

Da ne bi jedan dan večni Bog u ljutnji uništio

Život ljudi svake rase i besramna plemena

360 potrebno je voljeti Boga, mudrog večnog stvoritelja.

Povratak Nera

Dogoditi će se u poslednjem vremenu oko smanjivanja mjeseca

636
Rat koji će zbaciti svijet u pometnju i biti varljiv u lukavstvu

Čovjek koji je ubojica majke će doći od krajeva zemlje

U letu i smišljajući prodorne nacrte u svojim mislima.

365 On će uništiti svaku zemlju i pokoriti sve

I razmatrati sve stvari mudrije od svih ljudi

On će odmah osvojiti onog zbog koga on je sam stradao

On će uništiti mnoge ljude i velike vladare

I on će postaviti vatru svim ljudima kao što niko nije nikad učinio

370 Kroz revnost on će podići one koji behu čučali u strahu.

Potom će doći na ljude veliki rat sa Zapada.

Krv će teći do obala dubokih vrtložnih rijeka.

Gnjev će kapati u ravni Makedonije

Savez ljudi sa Zapada, ali uništenje za kralja.

375 Tad zimska eksplozija će udariti širom zemlje

I ravan će biti ispunjena ponovo sa zlim ratom

Jer vatra će padati na ljude od poda do nebesa,

Vatra i krv, voda, munja, tama, nebeska noć,

I uništenje u ratu, i magla preko ubijenog

380 će uništiti odjednom sve kraljeve i velikaše

Tad jadno razaranje rata će prestati

637
I neće više niko boriti se mačevima od željeza

Ili sa oružjem uopšte, koje neće više biti zakonito.

Mudri ljudi koji su ostali će imati mir

385 jer su iskusili zlo tako da se kasnije mogu radovati.

Ukor Rimljanima

Ubojice majki odustanite od bestidnosti zločinjenja,

Vi koji ranije bezbožno udovoljavanje odnosu muških sa muškima

I postavljaše kuće bluda koje behu čiste ranije,

Sa uvredama i kaznama i teškoj nečasti

390 jer u tebi majka je imala odnos sa djetetom nezakonito

I kćer bi pridružena s njenom roditeljkom kao mlada

U tebi također kraljevi onečišćavahu njihovu zlu sudbine usta

U tebi također zli ljudi činiše sodomiju

Budi tih, najjadniji zao grad, koji prepušta se veselju

395 Jer neće više u tebi djevice

Čuvati božansku vatru svetog hranjivog drveta.

638
Uništenje Hrama

Željeni Hram je davno bio ugašen od vas

Kad ja videh drugi Hram bačen strmoglav

Kako gori od ruke bezbožnika

400 uvijek cvetajući, budan Hram Božiji

Napravljen od svetih ljudi i uzdanica

Njihovih duša i tijela da bude uvijek vječan

Jer među njima nitko bezbrižno nije hvalio boga

Od beznačajne gline, niti je pametan kipar učinio ijedno od stijene

405 niti obožavao ukrase od zlata, prevaru duše

Već su hvalili velikog Boga, stvoritelja svega

Koji ima Bogom dat dah, sa svetim žrtvama i velikim žrtvama

Ali sad izvjesan beznačajan i bezbožan kralj

Je nestao, zbacio ga i ostavio u ruševinama

410 sa velikim grupama i slavnim ljudima.

On sam je stradao od večnih ruku kad je ostavljao zemlju

I nikad takav znak nije bio izveden među ljudima

Da drugi misle da opljačkaju veliki grad.

639
Dolazak spasitelja

Jer blagoslovljen čovek dođe iz nebeskih prostranstava

415 sa skiptarom u svojoj ruci koji Bog dade mu.

I on dobi prevagu nad svim stvarima dobra, i vrati bogatstvo

Svima dobrima, koje prethodno ljudi behu uzeli.

On uništi svaki grad od svojih temelja sa mnogo vatre

I spali narode smrtnika koji behu prethodno zločinili.

420 I grad koji je Bog želio, ovaj on učini

Više sjajnijim nego zvezde i sunce i mjesec,

I on dobavi ukras i učini sveti hram

Neizmjerno lijep u svom lijepom svetištu, i on izradi

Velik i neizmjeran toranj preko mnogo stadija

425 dodirujući čak oblake i vidljivo svima

Tako da svi vjerni i svi pravedni ljudi vide

Slavu večnoga Boga, oblik željen

Istok i Zapad pjevahu slavu Bogu

Jer užasne stvari se više ne dešavaju jadnim smrtnicima

430 nema preljuba ili nedozvoljene ljubavi dečaka,

Nema ubojstva, zvuka borbe, već natjecanje je pravedno među svima.

Poslednje je vreme svetog naroda kad Bog, koji grmi na visini,

640
Osnivač največeg hrama, izvrši ove stvari.

Proroštvo protiv Babilona

Jao tebi Babilone, zlatni trone i zlatna sandalo.

435 Za mnoge godine ti si bio jedino kraljevstvo koje vlada nad svetom.

Ti koji si bio ranije velik i jedinstven, nečeš više ležati

Na zlatnim planinama i tokovima Eufrata.

Biti češ raširen ravno nemirom zemljotresa. Užasni Parćani

Učiniše te da se treseš sav. Obuzdaj svoja usta sa uzdom,

440 bezbožni narode Vavilonjana. Niti pitaj niti uzimaj misao

Kako češ vladati nad Perzijancima ili kako češ prevagnuti nad Medijom.

Zarad tvoje ovlasti koju si imala, poslati češ u Rim

Robove, i one koji behu u okovima u Aziju.

Tako također, kroz razmišljanje kao kraljica, ti češ doći

445 pod sud tvojih neprijatelja zarad koga ti posla otkup.

Platiti češ gorko brojanje svojim neprijateljima zauzvrat za svoje

nepoštene riječi.

641
Eshatološki preokreti

U poslednja vremena, jedan dan more biti će suho,

I brodovi neće više ploviti u Italiju.

Velika Azija tad će biti voda, noseći sav teret,

450 i Kreta ravnica. Kipar će imati veliku nesreću,

I Pafus će zaplakati teškom sudbinom tako da čak

Velik grad Salamis, trpeći veliku nesreću, će uočiti.

Sad tamo biti će opet neplodna suha zemlja na obali.

Neizvjestan broj skakavaca će uništiti zemlju Kipra.

455 Zlosutni ljudi, ti češ plakati kad pogledaš prema Tiru

Fenikija, užasan gnjev čeka te, dok ne padneš

Težak pad tako da Sirene mogu iskreno plakati.

Dogoditi će se u petom naraštaju kad uništenje Egipta

Prestane, kad besramani kraljevi se umiješaju.

460 Plemena Pamfiliana će namjestiti se u Egiptu

I u Makedoniji, i u Aziji, i među Lusijanima

Biti će krvav rat zbacujući svijet u pometnju u prah

Koje kralj Rima i silnici zapada će zaustaviti.

Kad god zimski vjetar padne kao snijeg

642
465 kad velika rijeka i najveće jezero budu zamrznuti,

Odmah varvarska vreva će marširati u zemlju Azije

I uništiti će narod užasnih Tračana kao da su bili slabi.

Tad očajni ljudi oslabljeni glađu

Će progutati njihove roditelje i progutati ih kao hranu

470 Divlje zveri će pojesti stol od njihovog stanovanja

Čak ptice će jesti sve mrtve

Krvavi okean će biti ispunjen sa tijelima

I krvlju bezosečajnih , od zla rata

Biti će takva slabost na zemlji

475 da će biti moguće znati izbrojati ljude i izračunati žene

Jadni naraštaj će jaukati deset hiljadostruko na kraju

Kad sunce zađe tako da nikad ne ustane,

Ostavivši da budu umočeni u vode okeana,

Jer vidješe bezbožnu zlobu mnogih ljudi

480 Biti će bez mjeseca noć oko velikog nebesa.

Nemala magla će pokrivati svijet

Drugi put. Ali tad svijetlo Boga će voditi

Dobri ljudi, mnogi koji će pevati slavu Bogu.

643
Preobražaj Egipta

Isis, triput jadna boginja, ostati češ do tokova Nila

485 sama, nijema maenada pijeska Aherona

Neće više sjećanje o tebi ostati kroz celu zemlju.

I ti, Sarapis, počivaj na mnogomu neobrađenom kamenju

Češ ležati, veoma veliku žrtvu u triput jadnom Egiptu

Ali kako mnogi su dovedeni željom Egipta tebi će svi

490 zaplači gorko, okrečući njihovu pažnju ka večnomu Bogu.

Oni koji pevaju ti himne kao bogu će znati da si ništa.

Tad čovek odjeven u lan, jedan od sveštenika, će reći

''Dođite, hajde da podignemo svetište istinitom Bogu.

Dođi, hajde da promenimo užasan običaj koji smo primili od naših

predaka

495 zarad kojih oni izvodiše povorke i obrede

Bogovima od kamena i zemljanog posuđa, i behu lišeni osećaja

Hajde da okrenemo naše duše, pevajući slavu večnomu Bogu

Samom, stvoritelju koji je večan

Vladaru svih, istinskome jedinomu, kralju

500 stvoritelju koji hrani duše, velikom večnom Bogu

644
Tad tamo biti će veliki sveti hram u Egiptu

I narod izrađen od Boga će donijeti žrtve k njemu

Njima večni Bog će dati počivalište tamo.

Ali kad Etiopljani ostave besramna plemena Tribalija

505 i budu obrađivali zemlju Egipta

Oni će postaviti se na smjer zlobe, tako da sve kasnije stvari

Dođu da se dogode

Jer oni će uništiti veliki hram zemlje Egipat

Bog će izliti na njih strašan gnjev, dolje na zemlju,

Tako da uništi sve zle i sve bezakonite

510 Više neće biti ikog pošteđenog u zemlji

Jer nisu čuvali šta Bog im je povjerio.

Borba zvijezdi

Ja vidjeh prijetnju gorećeg sunca između zvijezdi

I videh užasan gnjev mjeseca između sijevanja munja

Zvijezde putovahu u borbu, Bog zapovedi im borbu

515 Jer preko protiv sunca duge plamenove behu u razdoru

I dvorogi juriš meseca bi promenjen

645
Lucifer se borio, popeo se na leđa Lava

Jarac je udario u gležanj mladog Bika

I Bik je lišio Jarca njegova dana zauzvrat.

520 Orion je pomaknuo Vagu tako da nije ostala više.

Djevica je promenila sudbinu Blizanaca u Ovnu

Plejade se više nisu pojavljivale i Zmaj je odbacio svoj pojas

Ribe su potopile se u pojas Lava.

Rak nije stajao na zemlji, jer se bojao Oriona.

525 Škorpija je došla pod rep, zarad strašnog Lava

I pseća zvezda stradala je od plamena sunca.

Snaga močne dnevne zvezde spalila je Vodoliju

Nebo samo je ustalo dok nije potreslo borce.

U ljutnji zbacilo ih je strmoglav na zemlju

530 Prema tome, pogođen u kupelj okeana

Oni brzo zapališe celu zemlju. Ali nebo osta bez zvezda.

646
647
SIBILINA PROROČANSTVA

Knjiga 6

Himna Hristu

Pričam iz svog srca od velikog slavnog sina Večnoga,

Komu Svevišnji, njegov stvoritelj, dade prijestolje da ima

Prije nego se rodio, budući da je bio podignut drugi put

Prema tijelu, kad je oprao u tokovima rijeke

5 Jordan, koja pokreće svjetle noge, brišući valove.

On će izbeći vatru i biti prvi koji vidi predivnog Boga

Dolazeći u duhu na belim krilima goluba.

Čisti cvet će procvati, izvori će prskati

On će pokazati puteve ljudima, pokazati će nebeske puteve.

10 Naučiti će sve mudrim riječima.

Doći će do suda i uvjeriti neposlušan narod,

Hvaleći slave vrijedan silazak od Nebeskoga Oca.

On će hodati valovima, ukloniti će bolest ljudi

Dizati će mrtve. On će otjerati mnoge jadi.

15 iz jedne torbe će se prejesti hljeba

Kada kuća Davida da izdanak. U njegovoj ruci

648
Je ceo svijet i zemlja i nebesa i more

On će sjati kao munja na zemlji

Kao dva rođena sa strane svakoga videh ga kad prvo zasja

20 Dogoditi će se kad zemlja se uzraduje u nadi deteta

Jer ti sama, zemljo Sodoma, zle nesreće su u riznici.

Jer sa tvojom neprijateljskom mišlju ti nisi osjetila svoga Boga

Kad on dođe pred smrtne oči. Već ti krunisa ga

Sa krunom od trnova grma, i ti pomješa užasnu žuč

25 za uvredu i piće. To će uzrokovati veliku nevolju za tebe

O drvo, o najblagosloveniji, na kojem Bog bi raspet

Zemlja te neće sadržati, ali češ vidjeti nebesa kao kuću

Kad tvoje vatreno oko, o Bože, zasja kao munja.

649
650
SIBILINA PROROČANSTVA

Knjiga 7
Uništenje različitih mesta

O Rodesu, ti jadni, za tobom prvo ću plakati

Ti si prvi od gradova, ali češ stradati prvi,

Udovica ljudi, potpuno padnuvši da stekneš život.

Delos, ti češ plivati i biti labava na vodama.

5 Kipre, jedan dan valovi svetlog mora će te uništiti.

Sicilijo, vatra koja gori ispod tebe će te spaliti.

* * *

Potop

Ovo ja kažem, užasna i strana voda Božija

* * *

Izvesni Noa dođa, usamljeni bjegunac od svih ljudi.

* * *

Zemlja će plivati, planine će plivati, čak nebo će plivati.

10 Sve će biti voda i sve stvari će stradati u vodama.

Vetar će stati, i biti će drugo doba.

651
O Frigija, ti češ sjati prvo od površine vode,

Ali ti, isto, prva bezbožna, češ odbiti Boga

Udovoljavajući nijemim idolima, koji će uništiti te,

15 jadna, kako mnoge godine slijede njihov kružni tok.

Dalja proroštva o uništenju

Nesrećni Etiopljani,također trpe jadne jadi

Biti će udareni sa mačevima pod kožu dok čuče u strahu.

Građanska svađa između sebe će uništiti uglađen Egipat,

Uvijek zabrinut za žitom, koji Nil

20 natapa sa sedam plivajučih tokova. Tamo, neočekivano,

Ljudi će izvesti Apisa, koji nije bog ljudima.

Alas, Laodikeja, odvažni, vi čete pričati laž

Ti koja nikad nisi videla Boga. Valovi Lusije će ići preko tebe

Veliki Bog sam, stvoritelj, će učiniti mnoge zvezde

25 i viseti će osa kroz sredinu neba

I namestiti veliki strah za ljude da vide na visini

Veliki stub, sa velikom vatrom, od kojeg

Kapi će uništiti zao narod ljudi koji su učinili štetu.

652
Mesijansko proroštvo

Jer u jedan dan u to vreme će dogoditi se kad jednom za sve ljude

30 će moliti Boga, ali neće zaustaviti besplodne

Nevolje. Već svi će biti ispunjeni kroz kuću Davidovu.

Jer Bog povjeri i dade prijestolje njemu.

Anđeli će spavati pod njegovim nogama

Oni koji učiniše vatre da sjaje i oni koji izlivaju rijeke,

35 oni ko čuvaju gradove i oni koji šalju olujne vetrove.

Težak život će doći na mnoge ljude

Otvarajući duše i menjajući srca ljudi.

Ali kad mladica pogleda iz korijena

Koje jednom širiše obilnu hranu u sve grane...

* * *

Proroštva protiv raznih naroda

40 Ove stvari će ubuduće biti u vreme. Ali kad drugi

Prevladaju nad plemenom ratobornih Perzijanaca tad tamo biti će

653
Užasnih venčanja mladih zarad bezakonitih plemena.

Jer majka će imati sopstvenog sina kao muža. Sin

Će imati odnos sa majkom. Kćer, naginjati ka ocu,

45 će spavati prema ovom divljačkom običaju. Kasnije

Rimski Ares će sjati na njih od mnogih kopalja.

Ostaviti će na zemlji cvijet uklesan sa zlatom,

50 koji uvijek nosi nesveti znak kad ide napred

Dogoditi će se kad Ilija, sve zle i zle sudbine,

Žalosno ispiju duboko ne brak već grob, tad mlada

Će plakati gorko, jer oni nisu mislili o Bogu

Već uvijek činiše zvuk sa cimbalima i zveckajuće zvuke.

55 Proroštvo, Kolofon, velika strašna vatra visi nad tobom.

Zlo venčana Tesalija, zemlja te više neće videti.

Čak prah, ali ti češ ploviti sama, bjegunac iz majčinske zemlje.

Tako, O jadni, tužno češ odbijati rat,

O ti koji padaš psima i rijekama i mačevima.

60 O jadni Korint, primiti češ žalostan rat o sebi,

Jadan, i stradati češ jedan od drugoga ruku.

Tire, ti sam češ primiti tako veliku sudbinu, jer ti češ odlikovati se

U maloumnosti , lišen pobožnih ljudi.

654
Krštenje (Pomazanje) Hrista

O, Koelo-Sirija, zadnji posjedu Feničana

65 komu rasol Bejruta leži izbaci,

Jadni ti, nisi prepoznao svoga Boga,koga jednom Jordan opra

U svojim tokovima, i duh odlete kao golub.

On, pred zemljom ili zvezdanim nebom,

Je uzvišena Riječ, sa Ocem i Svetim Duhom

70 On stavi tijelo ali brzo odlete kući svoga Oca.

Veliko nebo ustanovljene tri kule za njega

U kojima velike majke Boga sad žive:

Nada i pobožnost i željna svetost

Oni se ne raduju u zlatu ili srebru već u časnim delima

75 ljudi, žrtvama, i najpravednijim mislima.

Ritualni propisi

Žrtvovati češ večnome velikome uzvišenome Bogu,

Ne topljenjem grumena tamjana u vatri ili udarajući

655
Jakog ovna sa žrtvenim nožem, već sa svim

Koji nose tvoju krv, uzimajući divljeg goluba.

80 moleći, i odpuštajući, dok gleda u nebo

Ti češ posipati vodu na čistu vatru, žaleći ovako

''Kako je otac dobio tebe, Rečju, tako sam ja otpustio pticu,

Riječ koja je brz glasnik riječi, škropeći

Sa svetim vodama tvoje krštenje, kroz koje si objavljen van vatre

85 Nečeš zatvoriti vrata kad neki drugi stranac

Dođe, moleći te da odbiješ siromaštvo i glad.

Već uzmi glavu ovoga čovjeka, poškropi sa vodom,

I moli tri puta. Plači svome Bogu ovako:

Ja ne želim bogatstvo. Ja sam siromašan i ja sam primio siromašna

čovjeka.

90 Ti, otac, opskrbitelj, udostoji se čuti oboje

On će ti dati kad moliš.

Djelimični djelovi

Zato čovjek odvede dalje...

* * *

656
Ne muči me, sveta i pravedna svetost Božja

(sveta, nesavladiva, dokazana u pogledu potomstva...)

Oče, pogledaj moje jadno srce. Ja sam gledao ka tebi,

95 tebi, čistomu, koje ruke nisu stvorile.

* * *

Proročanstva protiv raznih naroda

Sardinija, ti koja si močna sad, biti češ promenjena u prah.

Nečeš više biti ostrvom, kad deseto vreme dođe.

Ploveći na vodama oni će tražiti te, koji više ne postojiš.

Kraljevski ribari vape tužno nada tobom.

100neravna Migdonija, svetionik mora, teškoća izlaska,

Ti češ nadimati se za doba, stradati češ kroz doba

Zacelo, sa vručim vetrom. Ti češ bjesniti sa mnogim bolestima.

Keltska zemlja, na tvojoj planini preko Alpa, koje su teške za proći,

Dubok pijesak će učiniti nasip nad tobom u celosti. Više nečeš davati
danak,

105 žito, ili krmu. Biti češ pusta bez ljudi,

Zauvek zamrznuta sa ledenim kristalima

657
Činiti češ odštetu za uvredu, bezbožni,što nisi uočila.

Čvrsto dušni Rime, poslije Makedonskoga koplja

Ti češ sjati kao munje Olimpa. Ali Bog će učiniti te

110 zacelo nepoznatim kada vidiš u pojavi

Da ostane mnogo bolje utvrđeno. Tad ja ću plakati ti ovako:

''Ti koja jednom si blistala svetlo ćeš podići svoj glas dok propadaš''

Budući, Rim, Ja ću ponovo izgovoriti dalje stvari tebi.

Sad ti, jadna Sirija, ja ću oplakivati tužno.

115 Tebe od zlog savjeta, zao zvuk će doći na tebe,

Sa zvukom flauta. Truba će zvučati zao zvuk

Za tebe. Vidjeti češ celu zemlju kako strada.

Kosmičko uništenije

Jao tebi, jadni, neprijatelju zloduhog mora

Biti češ progutan vatrom, i ti češ uništiti narod sa solju

120 Jer biti će mnogo bijesne vatre na zemlji

Kao vode, i ploviti će i uništiti celu zemlju.

Spaliti će planine, spaliti rijeke i prazne izvore

Svijet će biti u pometnji kad ljudi stradaju.

658
Tad bijedni ljudi, goreći jako, će pogledati

125 na nebo, praznina zvijezda ali prevladana vatrom

Oni neće biti uništeni brzo ali,bijući spaljeni u duhu

Njihovim stradalnim telom za godine doba

Zauvijek, oni će znati, strašnim mučenjem, da nije moguće

Prevariti zakon Božji. Zemlja, pod prinudom

130 je primila to štogod od bogova ona je smjela da primi

U laži na njene oltare bi dim, maglovit kroz nebo.

Lažni proroci

Ali oni će izdržati velike muke koje, za dobit

Će prorokovati glavne stvari, uvečavajući zlo vreme

Koje stavljajući na rutave kože ovaca

135 će pogrešno zahtevati da budu Hebreji, koja nije njihov narod.

Ali govoreći rečima, čineći korist neprijateljima,

Oni neće promeniti njihov život i neće nagovoriti pravedne

I one koji propituju Boga kroz srce, najvjernije.

659
Obnova svijeta

U trećem udjelu kružećih godina

140 u prvoj osmini (ogdoad), drugi svijet je viđen opet

Sve će biti noć, duga i nepopustljiva,

I tad užasan miris sumpora će se raširiti

Oglašujući ubistva, kad ti ljudi stradaju

Po noću i gladi. Tad će on stvoriti čistu misao

145 ljudi i namestiti tvoj narod kao što ti je ranije bilo

Neće više niko sjeći duboku brazdu sa krivim plugom

Ni volovi će zarivati vodeće željezo.

Neće biti lozinih grana ili klasa žita, već sve, odjednom,

Će pojesti rosna mana sa belim zubima.

Ispovijed (pokajanje) Sibile

150 Bog će tad biti sa njima, koji će te naučiti

Kao mene, tužnoga. Jer koja zla

Ja ranije učinih, znajući! I ja učinih mnoge druge stvari teško

Kroz zanemarivanje.

Znao sam nebrojene ležaje, ali brak me nije doticao.

660
Krajnje bezvjeran, ja stavih krivu zakletvu na sve.

155 Ja odbacih one u potrebi, i idući među one koji idu pravo

U sjenovitu klisuru, ja nisam držao proroštva Božija.

Zato vatra je pojela i progutati će me. Jer ja sam neću

Živjeti, već zlo vreme će me uništiti, kad ljudi koji prolaze će izraditi grob
za mene do mora

160 i oni će uništiti me sa kamenjem, jer kad sam ja govorio Ocu

On razgovarao je sa mnom dragim sinom. Neka me kamenuješ!

Kamenujte me svi vi!

Jer tako ja ću živjeti i uspraviti moje oči u nebesa.

661
SIBILINA PROROŠTVA

Knjiga 8

Proroštvo o svjetskim kraljevstvima i uništenju

Kao veliki gnjev dolazi na neposlušan svijet

Ja pokazujem gnjev Božji do zadnjeg doba,

Prorokujući svim ljudima, gradu po gradu.

Od vremena kad kula je pala i jezici ljudi

5 behu podeljeni u mnoge jezike smrtnika,

Prvo Egipatsko kraljevstvo, i Asirijski Babilon,

Potom onaj od Makedonije, koja se hvalila u velikoj drskosti,

Potom , peti, poznato bezbožno kraljevstvo Italiana

10 poslednje od svega, će pokazati mnoga zla ljudima

I uvećati će muke ljudi cele zemlje

Voditi će neumorne kraljeve naroda na zapad

I ozakoniti za ljude i potčiniti sve stvari

Mlinovi Božiji melju fino brašno, iako kasne

15 Tad vatra će uništiti sve i smanjiti na fini prah

Glave uzvišenih planina i od svih tijela.

662
Prijekor protiv pohlepe

Početak zala za sve biti će ljubav ka dobiti i gluposti

Jer biti će želja za zavodljivim zlatom i srebrom.

Jer nema ništa što smrtnici vole nego ovo,

20 ne svetlost sunca, niti nebo niti more

Niti široku zemlju gde sve raste

Niti Boga koji daje sve, stvoritelja svega.

Niti oni vole vjeru i pobožnost nego ovo.

To je izvor bezbožnosti i predvodnik u nered,

25 savjetnik ratova, neprijateljski kvaritelj mira

Koji odstranjuje roditelje od njihove dece i decu od njihovih roditelja.

Čak brak nikad neće biti ceo častan (odvojen od) osim zlata?

Zemlja će imati granice i svo more čuvare

Vješto podeljeno između onih koji imaju zlato.

30 I ako želimo da imamo mnogo plodonosno zemlju zauvek

Oni će pustošiti siromašne, tako da sami mogu steći

Dodatnu zemlju i potčiniti ih prevarom

Ako velika zemlja nema svoj tron

Daleko od zvezdanog neba, ljudi ne bi imali dovoljno svetla

663
35 već bi bilo prodavano za zlato i pripadalo bi bogatima,

I Bog bi pripravio drugi svijet za prosjake.

Proročanstvo protiv Rima

Jedan dan, ponosni Rim, doći će na tebe odotzgo

Jednaka nebeska nevolja, i ti češ prvi saviti vrat

I biti sravnjen sa zemljom, i vatra će te progutati, sve skupa

40 položiti dolje na pod, i bogatstvo će propasti

I vukovi i lisice će stanovati u tvojim osnovima.

Tad češ biti krajnje pust, kao što nikad nisi bio.

Gde onda biti će biti tvoj Paladijum (zaštitnik)? Koja vrsta Boga će te
spasiti?

Onaj od zlata, od kamena ili bronze? Ili gde će biti tvoj

45 savjetnička odluka? Gde narod Rea ili Kronosa

Ili Zeus i od svih onih koje si poštovala?

Beživotni demoni, nalik na mrtva tijela,

Čije grobove zlosutne Krete će imati da se nadimu,

Obožavajući bezosećajne leševe sa obrednim ustoličenjem.

664
Hadrian

50 Ali kad, raskošniće, imao si petnaest kraljeva

Koji porobljavahu svijet od istoka do zapada,

Biti će sivokosi princ sa imenom bližnjeg mora

Istraživati svijet sa prljavim stopama, davajući darove.

Imajući izobilno zlata, on će također sakupiti još

55 srebra od svojih neprijatelja i skinuti i poništiti ih

On će učestvovati u svim tajnama čarobnog svetišta.

On će pokazati dijete kao boga, i poništiti sve stvari s obzirom

Od početka on će otvoriti tajne grijeha svima

Tad će biti tužno vreme, jer ''tužni'' sam će stradati.

60 Jedan dan ljudi će reći, ''Tvoja velika moč, o gradu, će pasti,''

Znajući da sudbonosni zao dan je odmah tu.

Tad oci i dojenčad će plakati zajedno,

Zarad tvoje najtužnije sudbine

Tužno, oni će podići tužbalice na obalama Tibera.

65 Poslije njega, troje će vladati koji imaju poslednji dan od svega

Ispunjavajući ime nebeskoga Boga

Čija moč je sad za sva vremena.

665
Povratak Nera u vreme Marka Aurelija

Jedan, stari čovjek, će držati vlast daleko i široko

Najpobožniji kralj, koji će zatvoriti i čuvati sve bogatstvo

70 svijeta u svojoj kući, tako da plamteći

Materoubistven progon vraća se od krajeva zemlje

On će dati ove stvari svima i nagraditi veliko bogatstvo Aziji.

Jadi dolaze na Rim

Tada češ tugovati, skidajući odeću vođa

Sa njegovom širokom ljubičastom granicom, i noseći odeću tugovanja.

75 O hrabra kraljice, potomče Latinskog Rima

Više nečeš imati slavu svoga ponosa

Niti češ ikad biti podignuta, zlosutna, već češ biti nisko položena

Jer slava orlo-nosećih legija će također pasti.

Gde zato je tvoja snaga? Koja vrst zemlje će biti saveznik

80 koja je bila nezakonito porobljena od tvojih zaludnih misli?

Jer tad tamo će biti pometnja u celoj zemlji smrtnika,

666
Kad jedinstveni vladar sam dođe i sudi na sudu

Dušama živih i mrtvih, i celome svetu.

Niti će roditelji biti prijateljski ka deci niti deca ka roditeljima

85 zarad bezbožnosti i nesreće prekonadane.

Tada češ škripati zubima i razasuti i zarobiti

Kad pad gradova dođe i otvorene rupe u zemlji.

Kada ljubičasti zmaj dođe na valove

Trudan sa silom, i hraniti će tvoju decu

90 kad glad i građanski rat su tu

Kad kraj svijeta i poslednji dan je blizu

I sud večnoga Boga za odabrane

Prvo biti će nezamjenjiv gnjev Rimljana.

Krvožedno vreme, jadan život će doći

95 jao tebi, italijanska zemljo, veliki divljački narode

Ti nisi opazila odakle si došla, gola i bezvrijedna

Do svijetla sunca, tako da možeš ići ponovo gola

Do istoga mjesta i kasnije dođeš na sud

Jer ti sudiš nepravo...

100 Divovskim rukama, sama u celom svetu

Doći češ sa visine i stanovati pod zemljom

667
U nafti i asfaltu i sumporu i mnogoj vatri

I nestati češ i biti češ gorući prah

Zauvek. Svako ko pogleda će čuti tužnu

105 veliku riku iz Hada i škripanje zubi

Dok udariš svoja bezbožne grudi sa svojim rukama

Noć je jednaka svima odjednom, onima koji imaju bogatstva

I prosjacima. Dolazeći gol sa zemlje, idući go ponovo

Do zemlje, oni prestaju živjeti, ispunivši njihovo vreme.

Jednakost svih u eshatološkom vremenu

110 Nitko je rob tamo, ni gospodar, ni tiran,

Nema kraljeva, nema vođa koji su u velikom neznanju,

Nema sudskih govornika, nema vladara koji sudi za novac,

Oni ne prolivaju krv na oltarima u obredima žrtava

Nema zvuka bubnja, nema cimbala

115 nema flaute sa mnogim rupama, koja ima zvuk koji lomi srce

Niti frule, koja oponaša iskrivljenu zmiju,

Nema divljački čujnih truba, glasnika rata

Nikoga ko je pijan u bezakonju naslađivanja ili plesa

668
Nema zvuka lire, nema zlo radećeg instrumenta

120 nema svađe, nema ljutnje, u njenim različitim vrstama, niti će biti
noža

Pored glave, već doba će biti opšte za sve.

* * *

Nosač ključa velike ograde suda Božijeg

* * *

Razaranje Rima

I sa kipovima od zlata i srebra i kamena

Budi lijep, tako da dođeš u gorak dan

125 da vidiš svoju kaznu prvo, Rime, i škripanje zuba

Neće više Sirijac, Grk, ili stranac, ili ijedan drugi narod

Staviti svoj vrat pod tvoj jaram ropstva.

Biti češ krajnje opustošen i uništen za ono što si učinio.

Tugovanje u panici, dati češ dok isplatiš sve,

130 i biti češ uspjeh poseban svijetu i prijekor svima

669
Enkomija (pohvalna pjesma) Hadrianu

Tad šesta generacija Latinskih kraljeva

Će izvršiti njihov poslednji život i napustiti skiptar (žezlo).

Drugi kralj istog naroda će vladati

Koji će vladati celom zemljom i steći prevagu nad vlastima.

135 On će vladati po savjetu velikoga Boga bez nečisti

Njegova deca i narod od njegove nepokolobljive dece

Jer tako je prorokovano, u kružnom toku vremena

Kad god biti će petnaest kraljeva Egipta.

Povratak Nera

Tad kad dođe vrijeme Feniksa, od petog perioda...

* * *

140 on će doći da opustoši rasu ljudi, neistaknuta plemena,

Narod Hebreja. Tad Ares će uzeti Aresa zarobljenika.

On sam će uništiti nadilazeću pretnju Rimljana

Za carstvo Rima, koje je tad procvalo, je stradalo

Drevna kraljica nad pripadajućim gradovima.

145 Neće više ravnica raskošnog Rima biti pobedonosna

670
Kad on dođe iz Azije, pobeđujući sa Aresom.

Budući učinivši sve ove stvari, on će doći do zgaženog grada

Ispuniti češ triput tri stotine i četrdeset osam

Godina kad zla nasilna sudbina

150 će doći na tebe ispunjavajući tvoje ime.

Drugo proročanstvo o povratku Nera

Jao meni, triput jadnome, kada ću videti taj dan,

Uništavajući uistinu tebi, Rime, i naročito svim Latinima?

Slavite, ako želite, čovek tajnog rođenja,

Jaše Trojansku kočiju iz zemlje Azije

155 sa duhom vatre. Ali kad preseće kroz tjesnac

Bacivši pogled, idući protiv svakoga, prešavši more,

Tad crna krv će progoniti veliku zvijer

Pas gonjen lavom koji uništava stočare

Oni će odvesti vlast, i on će proći ka Hadu.

Proroštva protiv raznih naroda

671
160 Konačno ali veliko zlo će doći na Rodiane

I za Tebane zlo ropstva čeka potom.

Egipat će biti uništen ludošću vladara

(Također, kao ljudi koji potom su pobegli strašno uništenje

Triput sretan je čovjek, i četiri puta blagosloven.)

165 Rim će biti ulica i Delos neprimjetan

I Samos pijesak...

Tad poslije, također, zlo će doći na Perzijance.

U zauzvrat za ohol ponos, sva drskost će biti uništena.

Eshatološki preokret

Tad sveti princ je dobio vlast nad skiptarima sve zemlje

170 za sva doba, on koji je dizao mrtve

Svevišnji će voditi trojicu, tad, u jadnoj sudbini u Rim,

I svi ljudi će stradati u svojim stanovima.

Ali oni neće biti nagovoreni, što bi bilo bolje.

Ali kad god tamo ustane na sve zao dan

175 od gladi i kuge, teško za nositi, i metež

I tad opet prijašnji jadan gospodar

672
Će sakupiti savjet i razgovarati kako će uništiti...

* * *

Uvenuli će procvati, pojavljujući se zajedno sa lišćem

Pod od nebesa će kišiti na tvrdu stijenu

180 pljusak i plamen i mnoge vjetrovi na zemlji

U izobilju otrovnog sjemena kroz celu zemlju

Ali oni će činiti opet sa besramnim duhom,

Ne bojeći se gnjeva Božjeg ili ljudi

Napuštajući skromnost, želeći besramnost

185 tirani prevrtljivi i nasilni grešnici,

Lažovi, ljubitelji bezvjerja, zločinitelji, iskreni u ničemu,

Lomitelji vjere, najbolji u ogovaranju

Oni neće prikrivati bogatstvo, već besramno

Oni će sakupljati više. Pod prevagom tirana oni će stradati

190 Sve zvijezde će pasti direktno u more,

Sve zauzvrat, svi ljudi će zvati svjetleću kometu

''zvijezdom'' znak od mnoge nanesene muke

Rata, i pokolja.

Neka ja ne budem živ kad odvratna žena zavlada.

195 već radije onda, kad nebeska milost dođe da vlada,

673
I kad god sveto dijete, uništitelj svega

Uništi zloćudan ponor i okove, otvarajući ga.

Odjednom drvena kuća će pokriti ljude unaokolo.

Ali kad deseta generacija je unutar kuće Hada

200 potom moč žene će biti velika. Bog sam

Će povećati mnoga zla za nju kad ona bude krunisana i

Primi kraljevsku čast. Cijela godina će biti doba okrenuta naopako

Sunce, izgledajući nejasno, sija po noći.

Zvijezde će ostaviti svod nebeski. Bijesna oluja sa mnogim orkanima

205 će ostaviti zemlju pustom. Biti će oživljenje mrtvih

I najbrža trka hromih, i gluhi će čuti

I slijepi će vidjeti, i oni koji ne mogu govoriti će govoriti,

Život i bogatstvo će biti zajedničko za sve.

Zemlja će jednako pripadati svima, nepodeljena

210 zidovima ili ogradama, i tad će nositi više izobilnih plodova

Dati će izvore slatkoga vina i bijelog mlijeka

I meda...

* * *

I sud večnoga Boga

Ali kad Bog promeni vremena

674
215 čineći zimu ljetom, tad sva proročanstva su ispunjena

Ali kad svijet propadne...

Akrostih pjesma o sudu

Isus Hrist, sin Božiji, spasitelj, krst

Zemlja će se znojiti kad bude znak suda

Kralj će doći sa nebesa koji je sudija

Sva tijela i celi svijet zauvek kad on dođe

220 Oboje i vjerni i nevjerni ljudi će videti Boga

Svevišnji sa svetima na kraju vremena.

On će suditi dušama tijelo nosnih ljudi na sudu

Kada celi svijet postane neplodna zemlja i trnje

Ljudi će odbaciti idole i svo bogatstvo.

225 Vatra će spaliti zemlju, nebesa i more,

Progoneći lov, i razbiti će vrata i granice Hada

Tada sva tijela mrtvih, svetih, će doći

Do slobodnog svijetla. Vatra će mučiti bezakonike večno.

Šta god neko učini tajno, tad će on reći sve

230 za Boga će otvoriti tamne grudi sa svjetlom.

675
Plač će ustati iz svih i škripanje zuba

Svijetlost sunca će biti zasjenjena i družina zvijezda.

On će saviti nebesa. Svjetlost mjeseca će nestati.

On će uzdignuti ulegnuća, i uništiti visine brda

235 Neće više tužna visina pojaviti se među ljudima

Planine će biti jednake ravnicama, i svo more

Neće više nositi putovanje. Jer zemlja će biti osušena

Sa njenim izvorima. Pjenušave rijeke će propasti.

Truba sa nebesa će dati najtužniji zvuk,

240 tugovanje za onečišćenjem tijela i nesrećama svijeta

Duboka zemlja će tada pokazati bezdan podzemnog svijeta

Sve će doći do suda Boga kralja

Rijeka vatre i sumpora će teći sa nebesa

Biti će znak za sve ljude, najjasniji pečat

245 drvo među vjernicima, i željena truba

Život pobožnih ljudi, ali bruka svijeta

Osvjetljavajući izabrane sa vodama u dvanaest tokova

Željezni pastirev štap će prevladati.

Ovo je naš Bog, sad obznanjen u akrostihima,

250 kralj, večni spasitelj, koji je pretrpio za nas.

676
Pjesma o Hristu

Mojsije je govorio o njemu, šireći svoje svete ruke,

Pobjedivši Amaleka vjerom tako da narod zna

Da on je izabran i vrijedan sa Bogom njegovim ocem,

Palica Davidova i kamen obećani.

255 Onaj koji je verovao u njega imati će vječan život.

Jer on će doći u stvaranju ne u slavi, već kao čovjek,

Sažaljiv, bez časti ili veličine, tako da on može dati nadu jadnima

On će dati oblik stradalnome tijelu i nebesku vjeru bezvjernima,

I on će pokazati izvornog čovjeka

260 oblikovanog svetim rukama Boga,

Koga zmija mudro uzrokova da griješi, da ode do sudbine

Smrti i primi znanje dobra i zla,

Tako da napusti Boga i služi smrtnim običajima.

Jer jedinstveni vladar uze ga u svoj savjet

265 prvo od svega od početka i reče, ''Neka nas oboje, dijete,

Učinimo smrtnim plemena, sliku našeg naličja.

Sad ja sa mojim rukama, tad ti sa riječima, ću čuvati

677
Naš oblik tako da učinimo zajedničku zamisao.''

Misaon zato ovoga rješenja, on će doći u stvaranje

270 noseći odgovarajuću sliku ka svetoj djevici

Osvetljavajući vodu, u isto vreme kroz ruke starješina,

Čineći sve sa rečju, liječeći svaku bolest.

On će zaustaviti vjetar sa rečju. On će smiriti

Bijesno more hodajući po njemu nogama mira i sa vjerom.

275 On pet pogača i ribe mora

On će nahraniti pet hiljada ljudi u pustinji

I uzimajući sve preostale ostatke,

On će napuniti dvanaest košara sa nadom ljudi.

On će pozvati duše blagoslovenih, on će voljeti jadne

280 koji će činiti dobro u zamjenu za zlo kad je izazivan,

Udaran, i bičevan, želeći siromaštvo.

Opažajući sve i videći sve i slušajući sve

On će posmatrati srce i pripremati ga za iskušenje.

On sam je slušanje i misao i vid i razum

285 od svih, koji stvara oblike, komu je sve podčinjeno,

Koji spasava mrtve i liječi svaku bolest.

Kasnije on će doći u ruke bezakonitih i nevjernih ljudi,

678
I oni će dati udarce Bogu sa nečistim rukama

I otrovnim pljuvanjem sa prljavim ustima.

290 Tad on će raširiti svoja leđa i dati ih bičevima

(jer on će predati svijetu svetu djevicu)

Izudaran, biti će tih, da ne bi netko prepoznao

Tko je on, čiji sin, i odakle je došao, tako da on može da govori mrtvima,

I on će ponijeti krunu od trnja. Jer, učinjena od trnja

295 kruna odabranih ljudi je večno zadovoljstvo.

Oni će ubosti ga ustranu sa trskom zarad njihova zakona

Jer vetrovima udaren od drugoga vetra

Sklonostima duše je okrenut od gnjeva i promjene.

Ali kad sve ove stvari o kojima govorim se ispune

300 tad za njega svaki zakon će biti rešen koji od početka

Je dat u učenju ljudima, zarad neposlušnih ljudi.

On će raširiti svoje ruke i izmeriti čitav svet.

Oni dadoše mu žuč za hranu i sirće za piće

Oni će pokazati ovaj stol negostoljubivosti.

305 Veo Hrama će se odrati, a u podne

Biti će tamna strašna noć za tri sata.

Jer neće više sa tajnim zakonom i hram služiti

679
utvarama svijeta. Ono što je skriveno je ponovo očigledno.

Kad vječni vladar dođe dole na zemlju.

310 On će doći u Had objavljujući nadu za sve

Svete, kraj doba i zadnjeg dana,

I on će ispuniti sudbinu mrtvih kad je spavao treći dan.

I tad, vračajući se od mrtvih, on će doći do svjetla,

Prvo oživljenjem (uskrsnućem), pokazujući početak odabranima

315 opravši njihove prethodne poroke sa vodom

Od večnoga izvora, tako da , rođen odozgo

Oni ne služe više nezakonitim običajima svijeta.

Prvo, tad, Gospod je viđen jasno od svojih

Utjelovljen kako je bio ranije, i on će pokazati u rukama i nogama

320 četiri oznake čvrste u svojim vlastitim rukama i nogama,

Istok i zapad i jug i sjever.

Jer tako mnogo kraljevstava svijeta je ispunjeno

Nezakonito krivim djelovanjem kao naš uzorak.

Raduj se, sveta kćeri Sionska, koja si pretrpjela mnogo.

325 Tvoj kralj sam dolazi, postavljen na ždrijebe,

Pojavljujući se nježno svima tako da može podići naš teret

Ropstva, težak za nositi, koji leži na našem vratu

680
I poništi bezbožne puteve i držeče okove.

Znaj da on je tvoj Bog, i on je sin Božji

330 Častite ga i držite u svojim srcima

I volite ga iz svoje duše i nosite njegovo ime

Odbacite prijašnje običaje i operite se njegovom krvlju,

Jer on nije umilostovljen sa vašim tugovanjima i molitvama.

Budući da je neprolazan on ne drži do stradalnih žrtava

335 osim kad jasna usta iznose pjesmu

Znaj tko je on, i tad ti češ vidjeti našeg stvoritelja.

Eshatološki nemiri

Tad u vremenu svi elementi svijeta biti će izgubljeni,

Vazduh, zemlja, more, svjetlo plamteće vatre,

I nebeska kupola i noć i svi dani

340 će juriti zajedno u jedan, u krajnje pust oblik.

Jer sve zvezde svjetiljke će pasti sa neba

I neće više krilate ptice letiti vazduhom

Niti će biti hodanja na zemlji, jer sve vrste divljih zveri će stradati.

Neće biti glasa ljudi, ili zveri ili ptica.

681
345 Svijet, u neredu, neće čuti korisna zvuka.

Duboko more će odzvanjati velikim zvukom pretnje.

A plivajuća stvorenja mora će umreti, drhtajući.

Neće više brod nositi teret na valovima.

Zemlja, bijući krvava od ratova, će vikati.

350 Sve duše ljudi će škripati zubima

Sa tugovanjem i strahom od bezbožnih duša,

Otapajući žeđ i glad i kugu i ubojstva,

I oni će pozvati smrt dobrom i ona će izbjeći ih.

Jer neće više smrt davati odmora tima, ili noć

355 Često će moliti Boga koji vlada na visini, uzalud,

I tad on će jasno okrenuti svoje lice od njih

Jer on je dao sedam dana doba za pokajanje

Grešećim ljudima, kroz posredovanje svete device.

Govor Boga protiv idolopoklonstva

Bog sam pokaza mi sve ove stvari u mojim mislima

360 i on će ispuniti sve stvari koje su izgovorene kroz moja usta

''Ja znam broj zrna pijeska i mjeru mora

682
Ja znam udubljenja zemlje i taman Tartarus

Ja znam broj zvijezda i drveća i koliko mnogo plemena

Četvoronožnih životinja, plivajućih stvorenja, i ptica koje lete

365 i ljudi koji jesu, i koji će biti, i mrtve.

Jer ja sam izradih oblike i umove ljudi,

I ja dadoh prave misli, i ja naučih razumevanju

Ja koji stvorih oči i uši, koje gledaju i slušaju

I znaju svaku misao, i dijele znanje svih

370 Bijući unutar, Ja sam miran, i kasnije Ja sam ću iskušati

I donijeti o... šta god bilo ko od smrtnika učini tajno

Dolazeći također do suda Božijeg i govoreći smrtnicima...

Ja razumijem nijeme, i čujem onog koji ne govori

I koliko je krajnja visina od zemlje do neba.

375 Početak i kraj ja znam, Ja koji stvorih nebesa i zemlju

Jer sve stvari su od njega, on zna koji je oblik od početka do kraja.

Jer Ja sam sam Bog, i nema drugog Boga

Oni donesoše sliku, izradiše drvo, da bude moje,

I oblikujući ga njihovim rukama, nijeme idole

380 oni časte ga sa molitvama i nesvetim obožavanjem.

Izbegavavši Stvoritelja, oni obožavahu razuzdanost

683
Svi imaju darove od mene ali daju ih beskorisnim stvarima

I oni misle sve ove stvari korisnim, kao moju čast

Čineći paljene žrtve na jelima, kao svojim mrtvima

385 jer oni spaljuju meso i žrtvujući kosti pune moždine

Na oltarima, oni posipaju krv demonima

I svijetle svetiljkama za mene, davatelju svetla.

Smrtnici posipaju vino kao žednomu bogu

Opijajući se bez svrhe, za beskorisnim idolima

390 ja nemam potrebu za vašim žrtvama posipanja

Ili nečistim paljenim prinosima ili najomraženijom krvi

Jer oni čine ove stvari na sečanje kraljevima i tiranima

Za mrtve demone, kao da su oni nebeska bića

Izvodeći bezbožne i uništavajuće obožavanje.

395 Bezbožni također zovu njihove slike bogovima,

Napuštajući Stvoritelja, misleći da imaju

Svu nadu i život od njih. Verujući

U nijeme i bezgovorne stvari sa zlim krajem, oni su bez znanja o dobrom

kraju.

Ja sam ponudih dva kraja, od života i smrti,

400 i predložih sudu da izaberu dobar život

684
Ali oni okrenuše se željno ka smrti i večnoj vatri,

Čovjek je moja slika, imajući prav razum

Postavljen za njega, tebe, čist i neokrvljen stol,

Napunivši ga sa dobrim stvarima, i dadoh kruh gladnomu

405 i piće žednomu i odeću za golo telo

Sakupljajući ih iz njihovih poslova sa svetim rukama.

Prihvatite unesrećene i stojte trpljenjem

I pribavite mi, živoga, živu žrtvu

Sijući sad na vodu, tako da ja također mogu jednog dana dati vam

410 večne plodove, i imati čete večno svetlo

I besmrtan život, kad ja iskušam sve sa vatrom.

Jer ja ću otopiti (pomiješati) sve stvari i odvojiti ih u čist vazduh

I smotati ću nebesa, otvoriti udubljenja zemlje

I tad ću podići mrtve, imajući neučinjenu sudbinu

415 i žalac smrti, i kasnije ja ću doći na sud

Sudeći život pobožnih i bezbožnih ljudi

Postaviti ću ovna do ovna i pastira do pastira

I june do junca, blizu jedan drugom za iskušenje.

Tko god je osuđen u iskušenju jer oni behu uzvišeni

420 i zatvoriše usta sviju tako da oni u zavisti

685
Mogu jednako podčiniti one koji deluju na sveti način,

Određujući im da budu mirni, pritiskajući za dobitak,

Svi će otići tad, ne opravdano od mene

Nećete više govoriti u tugi ''biti će sutra''

425 ili ''dogodilo se jučer'' niti brinuti o mnogim danima,

Niti proleću, niti zimi, niti letu, ni jeseni,

Niti zalasku sunca, niti svitanju. Jer ja ću učiniti dugi dan

Zauvek, svijetlo će biti traženo.

* * *

Himna Bogu

Samo-stvoren, neokaljan, uvektrajan, večan

430 gospodar nebesa u moči, mjera vatrenog daha

On drži žezlo (skiptar) groma sa žarom

I on umiruje zvona dubokih gromova

Jurišajući na zemlju, on uzdržava jureće zvukove,

I on ublažuje vatrene bičeve munja

435 on sadrži neizgovorena posipanja pljuskova i oluja od ledene

686
Tuče, udare oblaka i napade zime

* * *

Jer oni nose svedočanstvo svakoj stvari

Da ti sam odlučiš da činiš i potvrdiš u svojoj misli

Sa svojim sinom, pre svega stvaranja, ti deliš prosuđivanja

440 iz jednakoih grudi, oblikovatelj ljudi i stvoritelj života.

Njega si poslao sa prvim dragim glasom od svojih usta

''Pogledaj, hajde da učinimo čovjeka kao u svim pogledima na naš

Oblik, i hajde da mu damo životno podržavajući dah da ima

Premda on je smrtan sve stvari svijeta će mu služiti

445 kad je stvoren od gline mi čemo podčiniti sve stvari njemu''

Ove stvari ti reče Riječi, i sve bi učinjeno u tvome srcu

Svi elementi zajedno poslušaše tvoju zapovijest

I večno stvaranje bi uređeno za smrtno stvorenje

Nebo, vazduh, vatra, zemlja i more stajaće

450 sunce, mjesec, red zvijezda, planine

Noć, dan, san, hodanje, duh kretanja,

Duša i razum, umijeće i glas i snaga

I divlja plemena živih stvorenja, plivajuća stvorenja i ptice

Hodajuća stvorenja i vodozemci i zmije i stvari od dvojne prirode,

687
455 jer sve stvari behu uređene iznenada, pod tvojim upravljanjem.

Utjelovljenje

U poslednjim vremenima on promenu zemlju i, dolazeći kasno

Kao novo svjetlo, on ustade iz utrobe Djevice Marije.

Dolazeći sa nebesa, on stavi smrtan oblik

Prvo, kad Gabriel bi javio se u njegovoj jakoj i svetoj osobnosti.

460 Drugo, arhanđel također reče djevojci u govoru:

''Primi Boga, Djevice, u svoja besprijekorna njedra.''

Tako govoreći, on udahnu u milosti Božijoj, onoj koja je uvek bila

devojka.

Uplašena, i u isto vreme, čudo obuze ju dok je slušala.

Ona stade drhteći. Njene misli su letjele.

465 dok njeno srce bi udareno nepoznatim stvarima koje je čula.

Ali opet ona se radovala, i njeno srce bi izliječeno glasom

Sjevica se nasmijala i zacrvenjela obraz,

Radujući se i pjevala je u srcu sa divljenjem.

688
Hrabrost takođe dođe nada nju. Riječ ode u njenu utrobu.

470 U vrijeme bi učinjen tijelom i dođe u život u utrobi,

I bi oblikovan u smrtnom obliku i posta dječak

Devičinim rođenjem. Jer ovo je veliko čudo ljudima

Ali ništa nije veće čudo za Boga Oca i Boga Sina.

Radosna zemlja je lepršala djetetu na njegovu rođenju.

475 Nebesko prijestolje se smijalo i svijet se radovao.

Čudesan, nova sjajna zvijezda bi poštovana od Magija.

Novorođeno dete bi otkriveno u jaslama onima koji slušaju Boga,

Pastiri i kozari i ovčari.

I Betlehem je rečeno da bude božanski zvan zavičajem Riječi.

Moralno i obredno ohrabrenje

480 Budi ponizan u srcu, mrzi gorku moč,

I , iznad svega, voli svoga bližnjeg kao sebe,

I voli Boga iz duše i dluži mu.

Zato mi smo također od svete nebeske rase

Hrista, i zvani smo braća.

485 Imajući sećanje radosti u obožavanju,

689
Mi hodamo putevima pobožnosti i istine.

Nama nije nikad dopušteno da priđemo svetinji hramova

Niti da posipamo ljevanice kipovima ili da ih častimo sa molitvama

Niti sa ugodnim mirisima cvijeća niti sa sjajem

490 lampi, niti čak da uljepšamo ih sa prinosima,

Niti sa mirisima tamjana šaljući plamen na oltare

Niti sa žrtvama ljevanicama od žrtvi bikovima, radujući se u krvi

Da nosimo krv od klanja ovaca kao primjerene žrtve za zemaljske

pogreške,

Niti da onečišćujemo svijetlo neba sa dimom od paljenih žrtvi

495 i smrdljivi vjetar od vatre koji spaljuje meso.

Već radujući se svetom mišlju i zadovoljnim duhom,

Izobilnom ljubavlju i rukama koje donose dobre darove

Sa milostivim psalmima i pjesmama primjerenim Bogu

Nama je naređeno da pevamo tebi hvale kao večnomu i čistomu od sve

prevare,

500 Bogu, mudrom stvoritelju svega.

690
SIBILINA PROROČANSTVA

Knjiga 11

Uvod Sibile

Svijet široko rasprostranjenih ljudi, dugih zidina,

Veliki gradovi, i nebrojeni narodi

Od istoka, zapada, juga i severa,

Podeljeni u mnoge različne jezike i kraljevstva

5 vama ja ću govoriti najstrašnije vesti.

Kula Babilonska

Jer od vremena kad potop dođe na ljude od starina

I uništi taj naraštaj sa mnogim vodama,

Jedinstveni vladar sam namjesti drugu rasu

Od bezodmornih ljudi, koji nasuprot nebu

10 izgradiše toranj u strašne visine. Jezici

Sviju behu razriješeni, ali na njih dođe gnjev

Svevišnjega Boga, bačen dole, i čudesan toranj

Pade. Jer oni podigoše zlu svađu jedan protiv drugog.

691
Tad također bi deseta generacija od ljudi

15 Od vremena kad ove stvari se dogodiše, cela zemlja bi podeljena

Između različitih ljudi i svih vrsta narečja

Od kojih ja ću reći broj i imenovati u akrostihu

Prema prvom početnom, ja ću otkriti ime.

Vladavina Egipta

Prvo Egipat će primiti kraljevsku vlast

20 izrazitu i pravednu. Tad mnogi savjetnici

Će upravljati u njemu. Ali tad

Užasan čovjek će vladati, vrlo močan strijelac.

Njegovo ime će imati slovo akrostiha.

Mačeve će on izvući protiv pobožnih ljudi.

25 Dok on posjeduje moč ovaj veliki znak će biti

U zemlji Egipat. U velikoj slavi ona

Će tad hraniti žitom ljude koji stradavaju od gladi.

Isti čovjek, zatvorenik i sudija, će hraniti istok

I rasu asirskih ljudi. Znaj njegovo ime

30... od mjere desetog broja.

692
Ali kad nesreća od deset pošasti dođe na Egipat

Od sjajnog neba, tad ja ću ponovo proglasiti ove stvari tebi.

Jao tebi, Memfise, jao, veliko kraljevstvo.

Crveno more će uništiti veliko mnoštvo vas.

35 Tad kad ljudi dvanaest plemena, po zapovesti Večnoga

Napuste plodnu ravnicu uništenja

I Bog sam, princ, daje zakon ljudima,

Tad veliki, veliki duhovni kralj će vladati Hebrejima,

Jedan koji ima ime iz pjeskovitog Egipta,

40 čovjek koji je krivo mislio da ima Tebu kao svoj zavičaj.

Ali užasna zmija će voljeti Memfis, i progutati će mnoge stvari u ratu.

Vladavina Perzije

U dvanaestoj dekadi okretajućih kraljevstava

U sedamnaestom veku godina, kad petoro više

Ostanu, tad će biti carstvo Perzije.

45 Tad tamo će biti tama na židove, i oni neće umaći

Gladi i pošasti, koja je teška za nositi, u taj dan

Ali kad Perzijska vladavina i prepuštanje skiptara

693
Sinovima njegovog unuka kako godine slijede njihov kružni tok,

Jer samo pet puta četiri i stotinu u dodatak ovomu,

50 ti češ završiti stotinu eneada i učiniti dopunu za sve

Vladavina Medije

Tad , Perzija, ti češ biti data kao sluga Medejima,

Da stradaš sa nesrećom kroz močni rat.

Iznenadna nesreća će doći na Perzijance i Asirijce,

Sav Egipat, Libijce i Etiopljane.

55 Kariane i Pamfiliane i sve druge smrtnike.

Tad on će dati kraljevsko carstvo potomcima

Koji opet će opustošiti narode za mnogo plijena,

Pustošeći cijelu zemlju bez sažaljenja.

Tužni, Perzijanci će jadikovati kod Tigrisa.

60 Egipat će navlažiti mnogo zemlje sa suzama.

Tad veoma bogat Indijac će uzrokovati mnogo zla

Za tebe, Medijska zemljo, dok ne učiniš odštete za sve

Koje si radila ranije sa besramnim duhom.

Jao tebi, Medijski narode, potom ti češ služiti

694
65 Etiopljanima preko zemlje Merois.

Navršiti češ stotinu godina od početka, jadniče,

Dodavajući sedam ovima, i staviti češ svoj vrat pod jaram.

Vladavina Indije /Etiopije

Tad potom ustati će tamnokoži, sivokosi

Veliki Indijski princ će uzrokovati mnoga zla

70 istoku, kroz močan rat

I on će te povrediti, ili prije uništiti te preko svega.

Ali kad on vlada dvadeset godina i deset

Plus sedam i deset, tad svaki narod

Kraljevstva će bijesniti i iskazati slobodu,

75 odbacivši robovsku krv za tri godine

Ali on će doći opet i svaki narod ljudi

Će staviti svoj vrat pod jaram za močnoga opet

Kao što je bilo ranije potčinjen kralju, i on će voljno biti podređen.

Tamo će biti veliki mir kroz ceo svijet.

695
Vladavina Asirijanaca

Tad velik čovjek će biti kralj nad Asircima.

On će vladati i navesti svakoga da govori prema njegovoj misli

Šta Bog izloži u zakonima. Tad svi kraljevi

Će bojati se ovoga čovjeka. Oni koji ukrašuju se sa kopljima

Strašni i ćutljivi, neizmjerno močni i lijepa za vidjeti,

85 će služiti ovome čovjeku, kroz zamisli velikoga Boga.

Jer on će uvjeriti sve govorom i potčiniti sve,

I on će močno izgraditi hram velikoga Boga,

I lijepi oltar, i on će zbaciti idole.

On će sakupiti plemena i naraštaje otaca

90 dojenčad djecu u jedno mjesto kao naseljenike i izgraditi zid oko njih.

On će imati ime od broja dve stotine

I pokazati će znake od početka osamnaest.

Ali kad god on prevlada, kako dekade nastavljaju njihov kružni tok,

Jer dva plus pet, dolazi do kraja njegova vremena,

95 biti će mnogo kraljeva kao plemena ljudi,

I skupina, kao gradova, i kao otoci,

Zemlja blagoslovenih i polja svetlećih plodova,

Ali tu biti će velik kralj nad njima, vođa ljudi.

696
Mnogi veliki- duhovni kraljevi će pri ći njemu.

100 Oni će mu dati i svoje sinove i napredne unuke

Udio kraljevstva za carstvo

Dok osam dekada od dekada i šest samih godina

U dodatak ovima. On će vladati čak onima koji su njegovi suparnici do

kraja.

Dolazak (uzdizanje) Makedonije

Ali kad jaka divlja zver dođe sa močnim Aresom

105 tad za tebe također, kraljevska zemljo, će gnjev uzrasti.

Jao tebi, Perzijska zemljo, koliko mnogo izljeva ti češ primiti

Ljudske krvi kad taj čovjek močnoga duha

Dođe tebi. Tad opet Ja ću objaviti ove stvari tebi.

Romulus i Remus

Ali kad Italija učini veliko čudo za ljude

110 mrmljanje dojenčadi od neuprljanog izvora,

U sjenovitoj pećini, djeca od stada koju proždire zvijer,

697
Koja, kad postanu ljudi, će zbaciti naglavačke

Mnoge koji su imali besraman duh na sedam jakih brda.

Broj oboje je stotinu. Njihovo ime će im pokazati

115 velik znak o stvarima koje dolaze. Oni će izgraditi snažne zidine

Na sedam brda i postaviti će težak rat

Oko njih. Tad tu biti će ustanak ljudi

Izvirući oko tebe, velika zemljo lijepoga žita,

Veliki duhovni Egipat. Ali ja ću opet objaviti ove stvari,

120 i u dodatku ti češ primiti veliku nesreću u svoje kuće

I opet ti ćeš imati pobunu tvojih vlastitih ljudi.

Trojanski rat

Sad ti, jadna Frigija, koju ja oplakujem žalosno,

Jer na tebe će doći ropstvo iz Grčke, koja potčinjava konje,

I užasan rat, kroz močne bitke

125 Ilium, ja te žalim, jer bijes iz Sparte

Će doći na tvoje nastambe, pomiješana sa razornom zvijezdom.

Ono će naročito uzrokovati ti muku, trudove, jecaje i vapaje

Kad vješti ljudi počnu borbu,

698
Heroji Grčke, nadaleko najbolji od onih koji vole rat.

130 Jedan od ovih, močni ratnik, biti će kralj,

Zarad svoga brata on će učiniti najzlija dela.

Oni će uništiti slavne zidove Troje od Frigijana,

Kad sin Kronosa za dvaput pet kružnih godina

Ispunjavajući ubistvena djela rata.

135 Iznenada drvena prevara će pokriti ljude okolo,

I jedan iz duboke tuge će primiti ga, na njenim koljenima,

Ne shvačajući da je to zasjeda trudna sa Grcima.

Jao,koliko mnogo Had će primiti u jednoj noći!

Koliko mnogo plijena će odnijeti od starog čovjeka od mnogo suza

140 ali tamo će biti vječna slava u budućim generacijama.

Velik čovjek od Zeusa, kralj, će imati ime

Prvoga slova. On, kad se vrati kući,

Će tad pasti od ruke prevarne žene.

Poznato dijete od heroja od rase i krvi

145 Asarakusa će vladati, močni i hrabri čovjek.

On će doći iz Troje kad bude uništena velikom vatrom,

Bežeći iz svoje domovine zarad previranja Aresa.

Noseći na svojim ramenima njegovog starog oca,

699
Držeći njegovog jedinog sina za ruku, on će izvesti

150 pobožno delo, gledajući okolo, on koji je podijelio navalu

Vatre plamteće Troje, i pritiskajući kroz gužvu.

U strahu on će preći zemlju i strašno more.

On će imati ime od tri sloga, jer prvo slovo

Nije beznačajno ali otkriva vrhovnog čovjeka.

155 Tad on će postaviti močan grad Latina.

U petnaestoj godini na dubinama slanim

Propadajući na vodama on će srest kraj smrti.

Ali čak kad umre narodi ljudi ga neće zaboraviti.

Jer rasa ljudi ovoga čovjeka će kasnije vladati nad svim

160 toliko daleko koliko rijeke Eufrat i Tigris, usred

Zemlje Asirijaca, gde Partiani su se zadržali.

Dogoditi će se u budućim naraštajima kad sve ove stvari se dogode.

Virgil

Biti će ponovo izvjesni stariji mudar čovjek, pjesnik,

Koga svi zvahu najmudriji među ljudima,

165 od čije uzvišene misli celi svet će biti obrazovan.

700
Jer on će napisati glavne tačke sa moči i znanjem

I u različno vrijeme on će pisati jasno, veoma čudne stvari,

Upravljajući moje riječi i metre i izraze.

Jer on će biti prvi da odvije moje knjige.

170 Potom on također će prikriti ih i neće ih više pokazivati ljudima

Dok cilja jadne smrti, kraja života.

Proročanstva o pometnji i meteži

Ali kad god ove stvari se izvrše o kojima govorim,

Grci će opet boriti se jedan protiv drugog.

Asirijci i Arabi, i dalje, tobolac noseći Medeji

175 Perzijanci i Sicilijanci i Lidijani će ustati.

Tračani i Bitunjani i oni koji naseljavaju zemlju

Predivnog žita kod tokova Nila. Večni

Bog će uzrokovati vrevu među njima odjednom. Ali Asirijac,

Kopile Etiopije, će veoma grozno doći, odjednom,

180 Sa duhom divlje zveri, i on će odseći kroz ceo tjesnac

Gledajući okolo, idući protiv svakoga, i ploviti će preko mora.

Tad mnoge stvari će se dogoditi tebi, nevjerna Grčko.

701
Jao tebi, jadna Grčka, koliko mnogo jadi moraš učiniti!

Za sedam i osamdeset kružnih godina

185 biti ćeš tužna odbijati strašan rat od svih plemena.

Uzdizanje Makedonije

Tad opet nevolja Makedonaca će doći na Grčku,

I oni će uništiti svu Trakiju i previranja Aresa

U otocima i kopnu i među Tribalima, koji vole rat

* * *

On će biti između prvim ratnicima, i imati će ovo ime,

190 početak koji pokazuje broj pedeset deset puta.

On će imati brzu sudbinu u carstvu, ali on će ostaviti postrani

Veoma veliko kraljevstvo kroz bezgraničnu zemlju.

On sam će pasti od ruke zlog savjetnika, kopljanika,

Živjevši kao vođa sa poštenim vetrom kao nitko drugi.

Aleksandar

195 Aleksandar veliki duhovni sin ovoga čovjeka će vladati,

702
Od prvog slova. Biti će detaljan iznos njegove rase.

Premda ovaj čovjek nije rođen od Zeusa ili Amona, svi

Će ipak objaviti ga da bude, i prikazati ga kao kopile sina Kronosa.

On će opustošiti gradove mnogih ljudi

200 ali najveća rana će izrasti za Evropu

Ovaj čovek će također ucviliti grad Babilon sa pošasti,

I svaka zemlja na koju sunce gleda,

Na istoku. On sam će ploviti svetom.

Jao tebi, Babilone, biti češ sluga kod pobjedničkih povorki,

205 ti koja si zvana gospodaricom. Ares će doći u Aziju.

On će uistinu doći i ubiti mnogu tvoju djecu.

Tad ti češ poslati tvoje kraljevske ljude

Čije ime je od broja četiri, ratnik sa kopljem,

I strašan strijelac, sa močnim ratnicima.

210 Tad uistinu glad i rat će obuzeti sredinu

Ciciliana i Asirijana. Ali veliki duhovni kraljevi

Će ogrnuti sebe u užasan sukob duhovno uništavajuće svađe.

Ali ti, pobegni od prijašnjeg kralja i napusti ga.

Ne želi da ostaneš i ne srami se da budeš kukavica,

215 jer užasan lav će doći na tebe, krvožedna zver,

703
Divlja, stranac pravdi noseći ogrtač na ramenima.

Pobegli čovek koji je kao grmljavina. Zao jaram će doći u Aziju,

I ceo svijet će piti poplavljeno ubistvo.

Ali kad god Pelaean Ares ustanovi

220 veliki grad Egipat, davatelj bogatstva, i imenuje ga za sebe,

Izdan prevarno od svojih drugova, on će podaći pod sudbinu i smrt...

Jer kad on ostavi Indijce i krene u Babilon

Strano ubojstvo će uništiti ga za stolom.

Diadohi

Potom drugi će vladati svaki svojim plemenom,

225 kraljevi koji su gutači ljudi i oholi i bezverni

Za nekoliko godina, potom veliki duhovni vođa

Koji će skupiti celu Evropu otkriven

Od vremena kad ceo svijet pije krv od svih plemena,

Ali on će ostaviti život, budući neizvršivši ga svojom vlastitom

sudbinom.

230 Potom će biti drugi kraljevi, dvaput četvorica ljudi

Od njegova naroda, svi od kojih imaju isto ime.

704
Druga vladavina Egipta

Tad Egipat će biti vladajuća mlada

I veliki grad od Makedonskog princa,

Cenjena Aleksandrija, slavna dojilja gradova,

235 blistava ljepotom, će sama biti metropolis, veliki grad.

Tad neka Memfis krivi svoje vladare

Biti će velik mir kroz celu zemlju,

I zemlja tamnog tla će davati više izobilnih plodova.

I tad će doći zlo na židove, i oni neće pobeći

240 glad i pošast u taj dan koji je težak za nositi,

Ali ambrozijalna (divna, božanska) zemlja, tamnog tla sa njenim lijepim

žitom,

Novo ukrašena, će primiti mnoge umiruće ljude.

Kleopatra

Ali osam kraljeva močvarnog Egipta

Će navršiti broj godina tri i trideset

245 plus dve stotine. Ali njihov narod će biti uništen,

705
Ne od njih svih, već korijen će izrasti

Žena, destruktivna od smrtnika, izdajnik svog sopstvenog kraljevstva.

Ali potom oni će izvesti zla djela

Između sebe u zlobi, i jedan će uništiti drugog.

250 Kraljevski sin će posjeći ratnika oca,

I on sam će pasti od ruku svoga sina, ali prije toga

On će izbiti drugu biljku. Korijen će izrasti potom

Iznenada. Od njega tamo biti će narod koji raste na strani.

Jer tamo biti će kraljica zemlje od tokova Nila

255 koje daje moru sa sedmostrukim ustima

Ona će imati mnogo voljeno ime od broja dvadeset.

Ona će učiniti bezbrojne zahtjeve i sakupiti svo bogatstvo

Od zlata i srebra. Tamo će uistinu biti izdaja protiv nje

Od njenih sopstvenih ljudi. Tad opet, blagoslovena zemlja, imati češ

260 ratova i borbi i pokolja ljudi.

Julije Cezar

Ali kad mnoga vladavina raskošnog Rima,

U nijednom pogledu izabrana od blagoslovenih već od tirana,

706
Vođa hiljada i mirijada,

Nadglednika od zakonitih skupova i najvećih

265 Cezara će vladati redom sve dane.

Poslednji od ovih, od broja deset,

Cezar će vladati zadnji, koji će biti udaren u strašnom ratu

Od neprijateljskih ljudi, i raširiti će svoje tijelo na zemlji.

Djeca Rima će ga odnijeti u njihovim rukama

270 i sahraniti ga pobožno i posuti humku na njega

Deleći milost u spomen njemu, zarad njegova prijateljstva.

Ali kada kraj vremena doba dođe

Ispunjavajući dvaput tri stotine i dvaput deset

Od vremena kad tvoj osnivač, sin zvijeri, bi vođa

275 neće više diktator biti ograničen vladar

Već princ će biti kralj, pobožan čovjek.

Osvajanje EgiptaZnaj tad, Egipat, da kralj dolazi protiv tebe

On će uistinu doći, užasni Ares sa sjajnom kacigom

Tad za tebe, udovice, tamo će potom biti zarobljeništvo.

280 Jer biti će ratovi koji uzrokuju zla, užasna i bijesna

707
U sili okolo zidova zemlje. U ratovima

Ti sam, trpeći tužno, češ pobjeći, jadniče,

Preko novo ubijenih. Kasnije češ doći u krevet

Sa užasnim samim. Zaključak je udružen brak.

285 Jao tebi, zlo vjenčana djevice, ti češ dati

Kraljevskoj vladavini Rimskom kralju i dati odštetu

Za sve vas prije učinjeno u ratovima ljudi.

Ti češ dati svoju cijelu zemlju kao miraz močnome čovjeku

Daleko kao unutrašnja Libija i tamnokožni ljudi.

290 Više nečeš biti udovica, već češ živjeti sa lavom,

Koji jede ljude, užasan ratnik od ratnog plača.

I tad, jadniče ti češ biti neprimjetan svima između ljudi

Jer ti češ otići sa besramnim duhom.

Grobnica kao kružna humka dobro izvedena,

295 odgovarajuća sa vrhovima, će primite te živu unutar, u zamku

Pametno urađenu...Veliki narod će te oplakivati,

I kralj će podići strašano jadno oplakivanje za tobom.

Kazna za Egipat

708
Tad također Egipat od mnogih muka biti će sluga,

Koji za mnoge godine donose plijen od Indijaca.

300 Ona će sramotno biti porobljena i miješati će suze u rijeku,

Plodonosni Mil, jer je ona stekla bogatstvo

U izobilju svih dobara, dojeći gradove,

Ona će hraniti narod proždirača stada, od užasnih ljudi.

Jao, koliko mnogo divljih zveri češ ti biti sluga i plijen,

305 napredni Egipat, zakonodavac narodima

Ti koji ranije si se radovao u velikim kraljevima

Biti češ rob ljudima, jadniče, zarad tih ljudi

Koji ranije, kad je živeo pobožno, ti donese veliku nevolju

Od trudova i tugovanja, i ti stavi na njegov vrat

310 jaram oranja i ti navlaži polja sa suzama smrtnika.

Zato Bog sam, večni princ koji živi u nebu

Će do kraja uništiti te i potaknuti na oplakivanje,

I ti češ učiniti odštetu za štp si ranije učinio bezakonito.

Na kraju ti češ shvatiti da ljutnja Božja je došla na tebe.

Završetak Sibilin

709
315 Ali ja ću ići u Pito i dobro izgrađenu Panopeju

Tamo svi će objaviti me istinitom

Vidiocem, pjevačem proročanstava, iako neki će me zvati

Glasnikom pomahnitalog duha. Ali kad on priđe knjigama

Ne daj mu da skuplja od njih. On će znati oboje sve što će biti i što je

bilo pre

320 od naših riječi. Tad neće više iko zvati

Božanski obuzetim vidiocem kao trgovca proročanstvima u oskudici,

Već, princem, sad prekidam moj veoma lijep govor

Odbacite ludoga i istinski nadahnut glas

I strašnu ludost, već daj ugodan pripjev.

710
SIBILINA PROROČANSTVA

Knjiga 12

Pregled istorije

Ali dođite, čujte moju tužnu istoriju Latinske rase

Prvo od svega, uistinu, nakon smrti kraljeva

Egipta, svi od kojih nepristrana zemlja preuze

I nakon građana Pele, kojim

5 sav istok i napredan zapad behu potčinjeni,

Kojim Babilon iskuša i ispruži tijelo Filipa

Navodno, ne istinski da je potekao od Zeusa i Amona

I nakon jedne rase i krvi Asarakusa,

Koji dođe iz Troje, koji podijeli napad vatre

10 i nakon mnogo prinčeva, nakon ratobornih ljudi,

I nakon dojenčadi, djece od stada koje proždiraše zvijer

I nakon prolaza šest stotina godina

I dve dekade diktatorstva Rima.

August

711
Će biti prvi čovjek od zapadnog mora

15 veliki gospodar Rima i hrabri ratnik

Koji steće prvo od slova. Kad je on zadržavao te,

Zemljo od sjajnog ploda, on će biti zasićen sa čoveko ubistvenim ratom.

Ti češ učiniti odštetu zarad sramote koju si voljno otpočeo.

Jer on, bveliki duhovni, će biti najbolji u ratovima.

20 Trakija će čučati u strahu pred njim i Sicilija i Memfis

Memfis, zbačen dole naglavačke zarad ludosti (zloće) svojih vođa

I od neukrotive žene koja pade ispod koplja.

On će dati zakone ljudima i podrediti sve stvari.

Sa močnom slavom on će upravljati vlašću daleko i široko.

25 Jer ne drugi skiptar nošen kralj od Rimljana

Će ikad prevazići ovoga čovjeka, čak za malo vremena,

Niti za čas, jer Bog odobri sve za ovoga čovjeka,

I uistinu on pokaza čudesna velika vremena

Na čudesnoj zemlji, i u njima on pokaza znake.

Kršćanski umetak

30 Ali kadgod svetla zvijezda kao sunce

712
Zasja sa nebesa u podne,

Tad uistinu tajna riječ Svevišnjeg će doći

Noseći tijela kao smrtnici. Ali sa njim

Moč Rima će rasti, i od poznatih Latina,

Smrt Augusta

35 ali veliki kralj sam će umreti od vlastite sudbine,

Predavajući kraljevsku vlast drugomu.

Tiberije

Nakon ovoga čovjeka biti će izvesni močan ratnik

On će vladati, noseći ljubičasti ogrtač na svojim ramenima

I on će biti od broja tri stotine od njegova prva inicijala

* * *

40 On će uništiti Medeje i također strijelce Parćane

U njegovoj moči on će uništiti grad velikih vrata,

I zlo će doći na grad Egipta i Asirijce,

Kolhiane, Heniohiane, i Germane koji žive pored tokova

Rine (Rajna?) preko piješćanih nasipa

713
45 On će također opljačkati zatim grad sa velikim vratima

Blizu Eridanusa, koji je namišljao zla,

I tad on će pasti, udaren blistavim željezom.

Gaj (Kaligula)

Potom drugi čovek sa zavodljivim uvojcima, će vladati,

Koji je imao broj tri. Početak će pokazati

50 njegovo ime. On će sakupiti mogo zlata.

Neće biti prikrivanja od mnoga zlata već besramno će

Pustošiti više i čuvati ga kroza celu zemlju.

Biti će mir, i Ares će odmoriti od ratova.

On će otkriti mnoge stvari, imajući najveću vjeru

55 u proročanstvima zarad izdržavanja i života. Ali na njega

Će doći najveći znak. Krv će kapati

Teći sa nebesa na umiručeg kralja.

On će učiniti mnoga bezakonita djela. Verujući u proročanstva,

On će staviti jadi oko vrata Rimljana.

60 On će ubiti glavare senata. Glad će uhvatiti

Kampaniane i Tračane, Makedonce, Italijane.

714
Egipat sam će hraniti brojna plemena.

Princsam će prevarno donijeti propast ka djevici

Koristivši tajnu u krajnjoj prevari. Ali građani

65 će tugovati i sahraniti je. I biti će u gnjevu

Protiv princa i na prevaru zlostavljati ga.

Močan čovjek, on će stradati od ruku močnih ljudi u cvetajućem Rimu.

Klaudije

Drugi gospodar će vladati opet u broju dvaput deset

Tad ratovi i tužne brige će doći na

70 Sauromate i Tračane i kopljo-bacaće Tribali.

Rimski Ares će uništiti sve.

Biti će užasan znak kad ovaj čovjek zavlada

Nada zemljom Italijana i Panonaca. Oko njih

Biti će mračna noć u sred dana

75 i kiša kamenja sa nebesa. Ali tad

Močni gospodar i sudija Italijana

Će ići do dvorana Hada vlastitom sudbinom.

715
Nero

Drugi čovek od broja pedeset će doći ponovo,

Užasan i strašan. On će uništiti mnoge

80 koji su izobilni u bogatstvu od svih gradova,

Užasna zmija, dahom težak rat, koji jedan dan

Će staviti ruke na svoju vlastitu porodicu, i ubiti ih i izvesti mnoge stvari

Kao atleta, kočijaš, ubica, onaj koji umije deset hiljada stvari.

On će također presjeći planinu između dva mora i uprljati će je sa krvlju.

85 Ali on će biti destruktivan Italijanima, čak kad nestane.

Čineći sebe jednakim Bogu, on će uvjeriti voljne ljude.

Biti će veliki mir kad ovaj čovjek vlada

I drhtanje ljudi. Otklanjanje plime pod Ausonijanima,

On će dostići stranu vodu voda Okeana.

90 Gledajući oko njega, on će postaviti mnoge borbe ljudi,

I on sam će završiti kao natjecatelj

Sa glasom i lirom, pevajući pesmu praćenu na žicama

Kasnije on će pobeći, napuštajući kraljevsku vlast.

Stradajuću jadno, on će platiti za ono što je učinio.

716
Galba, Oto i Vitelius

95 Nakon njega troje će vladati, dva gospodara koja su stekla

U njihovim imenima broj sedamdeset, i u dodatku ovom jedno

od trećeg slova. Oni će stradati, jedan ovde, drugi tamo,

U močnome ratu, od ruku vojske.

Vespasian

Tad će doći izvjesni gospodar, veliki uništitelj

100 pobožnih ljudi, čovjek močna duha, Ares koji barata kopljem,

Koji će jasno pokazati početnih sedam puta deset.

On će uništiti Fenikiju i dovesti Siriju do uništenja

Mač će također doći na zemlju Solimu

Daleko do zadnjeg skretanja mora Tiberijskog

105 Jao, Fenikija, koliko li češ izdržati, jednu od velikih tuga.

Biti češ svezana užadima i svaki narod će te gaziti.

Jao, ti češ doći do Asirijaca i vidjeti češ

Dojenčad djecu u ropstvu među neprijateljima,

I žene također i svoje cijelo izdržavanje. Bogatstvo će propasti.

717
110 Jer ljutnja Božja će doći na vas, jedna od velikih tuga,

Jer oni nisu držali njegov zakon već služili

Svi idolima sa sramotnim naumima.

Biti će mnogi ratovi, bitke i pokolji,

Gladi i pošasti, i preokreti gradova.

115 Na kraju života uzvišeni veliki duhovni kralj,

Izvrsni sam, će pasti od prisile vojske.

Titus

Potom dva druga princa će vladati,

Voleći sjećanje na njihova oca velikog kralja,

Stičući mnogo slave među kopljanicima.

120 Jedan čovjek od ovih će biti veliki gospodar.

On će imati ime od tri stotine,

ali on će pasti od prevare, ispružen, čak među redovima

razbijenim na zemlji Rima sa dvo-ošternom bronzom.

Domicijan

718
Također nakon njega izvesan čovjek, močni ratnik,

125 sa početnim četiri će vladati velikim kraljevstvom,

Koga svi smrtnici će voljeti širom bezgranične zemlje.

Tad tamo će odmoriti od rata kroz ceo svet.

Od zapada do istoka svi će služiti ovome čoveku

Voljno, ne prinudno,

130 i gradovi će spontano biti podčinjeni i podređeni

Za nebeskog Sabaota (Boga), večni Bog koji stanuje u nebesima

Će naročito dodijeliti slavu njemu.

Tad glad će umanjiti Panoniju i sve

Keltske zemlje, i uništiti ih na vrhu jedna o drugu

135 Asirijci, kojim Orontes poplavi,

Će imati zgrade i uljepšavanje i sve što izgleda veće

Ove će veliki kralj voljeti, i on će njegovati ih

Preko drugih građana. Ali on sam

Će primiti veliku ranu usred grudi

140 na kraju života, uzet prevarno od sadruga.

Unutar čudesne, velike palače kraljevstva

On će pasti, ubijen. Nakon njega biti će gospodar,

719
Nerva

Veličanstven čovjek, od broja pedeset koji će uništiti

Mnoge građane Rima, iz svakog razloga

145 Ali će imati kratku vladavinu, jer na račun prijašnjeg kralja

On će ići, ubijen, potom, do dvorana Hada.

Trajan

Tad odmah tamo biti će drugi kralj i močni ratnik

Koji je stekao označen početak od tri stotine.

On će vladati i pustošiti razne zemlje

150 od Tračana i Germana koji nastanjavaju

Divlje krajeve Rajne, i strelce Iberiane.

Odmah drugo veoma veliko zlo će doći na židove,

I Fenikiju, nakon ovih stvari, piti će silan pokolj.

Zidovi Asirije će pasti sa mnogim ratnicima

155 Opet duha uništavajući čovek će uništiti ove.

Potom biti će pretnje močnoga Boga,

Zemljotresi i velike gladi kroz celu zemlju,

720
Snježne oluje van sezone i vatrena grmljavina.

Tad kralj, veliki Keltski gorštak.

160 rušeći kroz metež rata do razdora bitke,

Neće izbeći očitu sudbinu već će umreti.

Strani prah, koji ima ime Nemeijanskog cvijeta

Će ga pokriti, leš. Nakon njega drugi će biti princ,

Hadrian

Srebreno glav čovjek. On će imati ime mora,

165 predstavljajući početak alfabeta, Ares od četiri slogova.

On će također dodijeliti hramove u svim gradovima,

Ispitujući svijet svojim nogama, donoseći darove.

Zlato i mnogo začina će dati mnogima.

On će također upravljati svim tajnama

170 magičnog svetišta. Uistinu grom

Će dati mnogo bolje vladare ljudima.

Biti će dug mir kad ovaj princ

Bude. On će također biti pjevač sjajnog glasa,

Djelitelj u zakonitim stvarima, i pravedni zakonodavac.

721
175 On će pasti, poništen od vlastite sudbine.

Antonini

Nakon njega trojica će vladati, ali treći će doći do moči kasnije u životu

Sadržavajući tri dekade. Ali drugi princ će vladati

Opet, prvom jedinicom. Nakon njega drugi gospodar

Od sedam dekada. Oni će imati velika imena.

180 Oni će uništiti mnoge ljude

Britone i Moore, velike Daciane i Arabe

Ali kad najlađi od ovih strada

Tad uistinu strašni Ares će doći na Partiju

Opet, koja prethodno rani ga i konačno će uništiti ju.

Tad također princ sam će pasti od prevarne zveri

Dok vežba sa rukama. Ovo je navodno uzrok smrti.

Marko Aurelije

Nakon njega drugi čovek će vladati, koji zna mnoge mudre stvari

Sa imenom prvoga močnoga kralja,

722
Od prve jedinice. On će biti dobar i velik.

190 Močan čovjek, on će izvršiti mnoge stvari za velike Latine,

Zarad sečaća na njegova oca. On će odmah ukrasiti

Zidine Rima sa zlatom i srebrom i bjelokosti,

Idući u tržnice i hramove sa jakim svetlom.

Jedan dan naj užasnija rana će izrasti

195 za Rimljane u ratu. On će krajnje uništiti

Celu zemlju Germana kad god veliki znak Boga

Pojavi se sa nebesa, i spase ljude bronzanih kaciga

Koji su iscrpljeni zarad pobožnosti kralja.

Jer nebeski Bog će uistinu poslušati njega u svemu.

200 Na njegovu molitvu on će poslati kišu van sezone

Ali kad ove stvari o kojima pričam budu gotove

Tad također slavno kraljevstvo velikog pobožnog princa

Će pasti sa ponavljajućim godinama

Na kraju svoga života, kad iskaže svome sinu

205 uzdizanje do kraljevstva, umreti će svojom vlastitom sudbinom,

Komodus

723
Ostavljajućikraljevsku vlast svetlokosom gospodaru,

Koji će imati ime od dve dekade. Kralj od rođenja,

On će primiti vlast od svoga oca.

Ovaj čovek će imati sve stvari sa izvanrednom računicom.

210 On će oponašati veoma velikog duhovnog močnog Herakla

I on će odlikovati se močnim oružjem, imajući

Najveću slavu u lovu sa psima i jahanju konja

On će živjeti opasno, sasvim sam .

Biti će užasan znak kad ovaj čovek vlada.

215 Na zemlji Rima biti će oblak i magla

Tako da smrtnici mogu videti drugog ko je blizu njega.

Tad uistinu tamo će biti istovremeno ratovi i tužne brige

Kad god princ sam, lud čovek izbezumljen ljubavlju

Će doći posramujući svoju rasu, temelj, na loše savetovanim

220 ležajima u nesvetoj bračnoj zajednici

Tad uistinu veliki uništavajući čovek, skriven u nevolji

Navlačeći gnjev, će pretrpjeti zlo u kupatilu,

Ubojica, okovan varljivom sudbinom.

724
Pometnja nakon smrti Komodusa

Znaj da razarajuće vreme Rima je blizu

225 zarad strasti vladara. Mnogi će stradati

U hodnicima Paladiuma od ruke Aresa.

Tad Rim će biti ožalošćen i činiti odštetu za sve

Što je sam činio ranije u mnogim ratovima.

Moje srce plače, ono tuguje unutar mene.

230 Jer od vremena kada prvi kralj, ponosnog Rima

Samac, donese uzvišen zakon ljudima zemlje

I riječ velikog večnog Boga dođe na zemlju

Do kraja devetnaestog kraljevstva

Vremena godina behu ispunjene, dvaput stotinu,

235 dvaput dvadeset i dvaput dva, plus šest meseci. Tad

Petrinaks

Dvadeseti kralj će ožalostiti rasu, jer u njegovu stanu

Će biti prolivena krv, udaren sa oštrim bronzanim mačem,

Imajući početak od broja osamdeset, koje pokazuje njegovo ime

I teško staro doba. Ali on će učiniti udovcem

725
240 u kratkom vremenu kad tamo će biti mnogo ratnika

Mnoga razaranja, i ubistva i pokolji,

Uništavajuće svađe i jadi zarad borbe

Gospodstva, i mnogi konji i ljuti u pometnji

Će pasti na zemlju, poderani nadvoje ratom.

Didius Iulianus

245 Tad drugi čovek će doći, imajući znak njegova imena

Od broja deset, i on će zadati mnoge

Tuge i žalopojke i on će uništiti mnoge.

On sam će opet imati brzu sudbinu i on će pasti

U močnome ratu, udaren sa sjajnim ćeljezom.

Pescenius Niger

250 Drugi ratnik od broja pedeset će doći,

Uzdignut od istoka zarad koristi gospodstva.

Kao ratni Ares, on će doći daleko iz Trakije

Ali će pobeći potom i doći u ravnicu Bitunije

726
I zemljišta Cilicianije. Drzak, uništavač duha Ares

255 će brzo uništiti ga na Asirijskim ravnicama.

Septimius Severus

Tada snalažljiv čovjek koji vješto zna šta je sredstvo

Će doći do moči, uzdignut sa zapada.

Njegovo ime će imati znak broja dve stotine

Mnogo više će on izmišljati rat zarad koristi

260 kraljevske vlasti, sakupljajući celu vojsku

Protiv ljudi Asirije, i on će podrediti sve.

Velika moč će vladati za Rimljane. U njegovu srcu

Će biti mnoge zamisli, gnjev razornog Aresa.

Užasna zmija, bolna u ratu, koja će uništiti sve

265 ljude zemaljske koji su postali uzvišeni.

Ubivši velike ljude zarad bogatstva, kao zvijezda

I opustošivši celu zemlju stradalim ljudima,

On će ići do istoka, i svaka prevara biti će njegova.

727
Aleksandar Severus

Tad kada dijete Cezar vlada sa njim

270 imajući ime od velikog Makedonskog princa

Od prvog slova, tamo biti će metež oko njega.

On će izbjeći strašnu prevaru od naprednog kralja

U naručje vojske. Ali upravitelj hrama

Vladar, divljačkih običaja, će odjednom

275 stradati u močnome ratu, nadvladan blistavim željezom.

Čak kad on bude mrtav ljudi će iskidati ga u dijelove.

Tad uistinu kraljevi Perzijanaca će ustati

...Rimski Ares....Rimski princ.

Frigija od mnoga stada će također stenjati sa zemljotresom

280 Jao, Laodikejo, jao, jadni Hierapolis

Za vas prvo je zijevajuća zemlja primila...

* * *

...će jadikovati kako ljudi stradavaju

285 u rukama Aresa. Ali zla sudbina ljudi

Že doći na tebe. Ali tad, kako on požuruje

Kroz istočni smjer da vidi Italiju, on će pasti

Od sjajnog željeza, gol, digavši mržnju zarad svoje majke.

728
Završetak

Jer tamo su sve vrste doba i svaka sadrži nešto drugačije

290 ... ali ne zna sve odjednom.

Jer ne pripadaju sve stvari svima. Samo oni

Koji časte Boga i zaboravljaju idole će imati radost.

Ali sad, princ svijeta, kralj svakoga kraljevstva,

Večni bez laži – za tebe stavi božanski glas

245 u moje srce – zaustavi moj govor. Jer ja ne znam

Šta da kažem. Jer ti si koji izgovara sve u meni.

Daj da odmorim malo i daj ugodan pripjev

Moga srca. Jer moje srce unutar je umorno

Od proročkih riječi, obznanjujući kraljevske vlasti.

729
730
SIBILINA PROROŠTVA

Knjiga 13

Sibilin uvod

Sveti večni Bog zapovedi mi opet

Pevaj veliku čudesnu riječ. On koji daje moč

Kraljevima, i uzima je opet, i ograničava za njih

Vrijeme obaju stvari, život i jadna smrt.

5 Nebeski Bog stišće me jako, iako ja sam nevoljan

Da objavim ove stvari kraljevima o kraljevskoj vlasti.

* * *

Period svađe

Ares, bijesan sa kopljem. Od njegove ruke svi će stradati –

Dojenčad i stariji koji daju zakon za zajednice.

Jer biti će mnogi ratovi i bitke i pokolji,

10 gladi i pošasti, zemljotresi i žestoke grmljavine,

I mnoge bujice munja kroz ceo svijet,

I pljačkanje i razaranje hramova.

731
Gordianus III

Tad biti će oživljenje preduzimljivih Perzijanaca,

Indijaca, Armenijaca i Arapa, istovremeno, i okolo ovoga

15 Rimski kralj će pristupiti, nezasit ratom,

Mladi Ares, vodeći ratnike čak protiv Asiraca.

Ratoboran Ares će ispružiti svoje koplje, šaljući

Daleko duboko tekući, srebro vrtložni Eufrat

Zarad kazne. Jer izdan od druga

20 on će pasti, udaren sjajnim železom.

Filip

Odmah ratnik koji voli ljubičasto će vladati,

Pojavljujući se iz Sirije, teror rata, i sa Cezarom

Sin, on će također opustošiti celu zemlju. Oboje

Će imati jedno ime, pet stotina dodano

25 prvom slovu i dvadeseto. Ali kad ovi

Odvedu u rat i postanu sudije,

732
Biti će odmor od rata za malo, ne za dugo.

Ali kad vuk položi zakletvu stadu

Protiv belozubih pasa, tad će učiniti podvalu

30 ozleđujući vunene ovce, i zbaciti će zakletvu

Tad tamo biti će bezbožnai razdor oholih kraljeva

U ratu. Sirijci će stradati užasno.

Indijci, Armenci, Arapi, Perzijanci i Vavilonjani

Će uništiti jedni druge kroz močan rat.

35 Ali kad Rimski Ares uništi Germane

Pokorivši uništavača duha Aresa okeana

Tad Perzijanci nadmočni ljudi,

Će imati rat za mnogo godina, ali neće imati pobedu.

Jer kako riba ne pliva na vrhu uzvišene stene

40 sa mnogo grebena, vjetrovito i visoko,

Niti kornjača leti, niti orao pliva u vodi,

Tako također Perzijanci su daleko od pobede

U taj dan,utoliko koliko dragi njegovatelj Italijana,

Koji leži u ravnici Nila kod čudesne vode

45 otpremi sezonski danak ka sedmobrdom Rimu.

Ove stvari su određene. Jer utoliko, Rim, kako tvoje ime

733
Sadrži u broju brojenog vremena

Za toliko mnogo godina čudesan veliki grad

Makedonskog princa će voljno obezbijediti te žitom.

Proroštva o jadima protiv raznih naroda

50 Ali ja ću pevati drugu napornu muku za Aleksandrijane,

Koji će stradati kroz razdor sramotnih ljudi

Muškaraca, kukavica i bez hrabrosti

Koji će voljeti mir po izboru, zarad zlobnosti njihovih vođa

Gnjev velikoga Boga će također doći na Asirce

55 i zimski potop rijeke će uništiti ih, rijeka koja će doći

Do gradova Cezar i oštetiti Kananite

Piramus će navodniti grad Mopsos, gde Egejani

Će pasti zarad svađe neizmerno močnih ljudi.

Jadna Antiohija, težak Ares neće te ostaviti

60 kad Asirski rat stisne oko tebe

Jer u tvojim dvoranama vođa ljudi će stanovati

Koji će boriti se sa strelcima Perzijancima

On sam opružen od kraljevske vlasti Rimljana

734
Sad gradovi Arapa, biti uljepšani sa hramovima i stadijumima

65 i široke tržnice i sjajno bogatstvo,

Kipovi od zlata i srebra i bjelokosti,

Ali iznad svega Bostra i Filipopolis, premda dat na učenje,

Da dođeš u veliku tugu

Jer niti sfere uživanja od kružnog zodijaka

70 Ovan, Bik i Blizanci,

Niti te zvezde, koje upravljaju vreme, koje se pojavljuje

Sa ovima u nebesima, u kojim ti, jadniče, si verovao mnogo,

Će ti koristiti kad taj dan koji je tvoj dođe ovde potom.

Sad ja ću pevati najstrašnije ratove za Aleksandrijane

75 koji vole rat. Velik narod će stradati

Kad mještani budu uništeni od suprotnih građana

Koji se bore zarad mržnje nesloge

Strelovit oko ovoga, Ares, strašan u pojavi, će podići svađu rata

Tad također veliki duhovni jedan će pasti, sa svojim močnim sinom

80 prevarom na račun starijeg kralja.

Decije

735
Nakon njegadrugi veliki duhovni princ, vješt u umijeću

Ratovanja, će vladati močno, na napredak Rima.

Nastavši od Dačana, on će biti od broja

Tri stotine, sa početkom četiri. On će uništiti mnoge.

85 I tad kralj će uistinu ubiti sve njegove rođake i

Prijatelje, i kako kraljevi stradavaju

Biti će odmah pljačke i ubistava vjernih ljudi,

Odjednom, zarad bivšeg kralja.

Mareade/Kiriade

Tad kad prevarni čovek dođe, strani saveznik,

90 pojavljujući se kao bandit iz Sirije, neuglaedan Rimljan

On će također prevarno pristupiti rasi Kapadokijana

I on će opsjedati ih i stiskati ih jako, nezasitan za ratom.

Tad ti, Tiana i Mazaka, češ iskusiti ropstvo.

Biti češ u sužanjstvu, i staviti će tvoj vrat pod jaram za ovoga čovjeka.

95 Sirija će također plakati kad ljudi stradaju,

Niti će Seleneja tad spasiti svoj sveti grad.

Ali kada bezobziran čovek pobegne iz Sirije u predviđanju prije

736
Rimljana, bježeći kroz tokove Eufrata,

Neće više kao Rimljani već kao hrabri strijelci.

Smrt Deciusa

100 Perzijanci, tad gospodar Italijana,

Će pasti u rangu, udaren sjajnim železom,

Ostavljajući svoju pristojnost. Njegovi sinovi će stradati u dodatku

ovomu.

Trebonianus Galus

Ali tad drugi kralj će vladati Rimom

Tad također narodi u uznemirenju će doći protiv Rimljana

105 uništitelj Ares, sa vanbračnim detetom, protiv zidina Rima

Tad uistinu biti će gladi, pošasti, i žestoke grmljavine,

I užasni ratovi i preokreti gradova,

Odjednom. Sirijci će stradati strašno.

Veliki gnjev od Svevišnjega će doći na njih

110 Odmah će biti ustanak preduzimljivih Perzijanaca.

737
Sirijci, pomešani sa Perzijancima, će ubijati Rimljane,

Ali međutim oni neće osvojiti božanski određenim planom.

Jao, jer koliko mnogo opruženi od istoka će pobeći,

Sa njihovim posjedima, ka strano govornim ljudima.

115 Jao, koliko mnogo ljudi će zemlja popiti tamne krvi.

Jer ovo će biti vreme kad živi dan

Će objaviti blagoslov na mrtve sa njihovim ustima

I reći će da smrt je poštena, i oni će izbeći ih.

Povratak Mareade/Kiriade

Sad, jadna Sirija, ja žalim te tužno.

120 Na tebe također će doći nevolja od strelaca ljudi

Strašnih, koje nikad nisi očekivao da dođu na tebe.

Jer begunac Rima će doći, mašući kopljem,

Prešavši Eufrat sa mnogim mirijadama,

Koji će spaliti te i urediti sve loše.

125 Jadna Antiohija, oni neće više te zvati gradom

Kada padneš pod koplja vlastitom glupošću.

Kad on u celocti opljačka i skine te on će napustiti te,

738
Izloženu i nenaseljenu. Odjednom tkogod vidi te će plakati.

I ti, Hierapolise, biti češ pobedonosni veliki događaj, i ti Beroeja,

130 ti češ plakati sa Kalkisom za njenu novoubijenu djecu.

Dalje nevolje u vladavini Galusa

Jao, za mnoge koji žive na kulama Planine Kasius

I mnoge koji su u Amanusu i one koje Licije potopi,

I Marsijase i srebro vrtložni Piramus.

Jer oni će dodijeliti plijen daleko do krajeva Azije,

135 ogolivši gradove, i oni će odvesti dalje slike od svih

I zbaciti hramove na plodnu zemlju.

Tad tamo će biti velika nevolja za Galiju i Panoniju,

Misijani i Bitunjani, kad ratnik dođe.

O Lusijani, Lusijani, vuk dolazi da poliže krv

140 kad Sani dođe sa Aresom, vrećom gradova,

I Karpiani priđu da se bore protiv Ausoniana.

I tad vanbračni sin, po njegovom besramnom usudu,

Će uništiti kralja ali on će odmah stradati sam,

Zarad bezbožnosti. Potom opet drugi će vladati,

739
145 noseći vlast u svoje ime. On će pasti brzo,

Udaren močnim ratom sa blistavim željezom.

Odenat

Opet svijet će biti u kaosu dok ljudi stradaju

Od pošasti i rata. Perzijanci će opet pokrenuti

Metež Aresa, bjesneći protiv Ausoniana.

150 Tad biti će bijeg Rimljana, ali potom

Poslednji sveštenik od svih će doći, poslan od sunca,

Pojavljujući se iz Sirije, i on će izvršiti sve sa prevarom.

Tad tamo će biti grad sunca. Oko njega

Perzijanci će izdržati užasne pretnje Feničana.

155 Kad dvoje ljudi, gospodari brzi u ratu, prevladaju

Prekomerno močne Rimljane, jedan će predstavljati

Broj sedamdeset, drugi će biti od broja tri,

Tad također će veliki bik kopati zemlju

Sa svojim kopitima i dižući prašinu sa svoja dva roga

160 će učiniti mnoga zla tamnokožoj zmiji

Koja vuče svoje nabore na ljestvici. Ali on sam će stradati sa tim.

740
Nakon njega drugi, jelen dobrih rogova, će doći opet

Gladujući u planinama, želeći stomakom da jede

Otrovne zveri. Tad će doći, poslan od sunca,

165 lav, užasan i strašan, izdišući veliki plamen

Tad uistinu on će uništiti sa mnogo besrama usuditi

Jelena, dobrih rogova i brzog, i najveća zver,

Strašna otrovnica koja ispušta mnoge šištajuće zvukove,

I koza koja ide postrani. Njega će slava pohoditi

170 On sam netaknut, nekriv i velik,

Će vladati nad Rimljanima, i Perzijanci će biti nemočni.

Dodatak

Ali Bog, princ, kralj svijeta, zaustavi pripjev

Naših riječi, već daj ugodan pripjev.

741
SIBILINA PROROČANSTVA

Knjiga 14

Protiv ponosa kraljeva

Ljudi, zašto uzalud mislite pretjerano ponosnim mislima

Kao da ste besmrtni, iako vaše gospodstvo je kratko,

I svi žele da vladaju preko smrtnika,

Ne shvačajući da Bog sam mrzi

5 ljubav gospodstva, a naročito nezasite kraljeve,

Užasne i bezbožne. On stavlja tamu protiv ovih,

Jer umjesto dobrih djela i pravednih misli

Oni svi žele ljubičaste plašteve i ogrtače,

Želeći rad, jadi, i ubistva.

10 Večni Bog, koji stanuje u nebu, će dokraja uništiti te ljude

I učiniti ih kratko živećim, i ubiti će jedno ovde, drugo tamo.

Proročanstva o različitim vladarima

Ali kad god uništavač bikova, verujući u njegovu snagu,

Dolazi, sa lijepom rutavom kosom, i uništava sve

742
I udara pastire, oni neće imati snage

15 ukoliko mladi psi, sa brzinom nogu, dođu do razdora

Kroz klisure, željni progona.

Pas progoni lava koji je uništavao stočare.

Tad tamo biti će također princ od četiri sloga, verujući u svoju snagu,

Očitovan iz jedinice. Drzak Ares će brzo razoriti ga

20 zarad svađe nezasitih ljudi.

Zato dvojica drugih ljudi, prinčevi, će vladati,

Oboje od broja četrdeset. U njihovo vreme biti će

Velik mir svijeta i na sve ljude,

I zakon i pravda. Ali ljudi sa blistavim kacigama,

25 u potrebi za zlatom i srebrom, zarad ovog

Će ih ubiti bezbožno, uzimajući ih u njihove ruke.

Tad opet užasan mladi ratnik će vladati,

Gospodar broja sedamdeset, vatreni uništitelj duhova,

Koji će bezbožno predati vojsci narod Rima,

30 koji bijući ubijen u zlu zarad gnjeva kraljeva,

Kad on zbaci celi poznati grad Latina.

Nije više moguće vidjeti Rim, niti je moguće čuti,

U takvom obliku kao drugi zaobilaznik vidi nju prije kratkog vremena.

743
Jer sve će ovo ležati u pepelu, i neće biti

35 oskudnih dela. Jer razarajući sam će doći

Sa nebesa. Večni Bog će poslati munje i gromove

Sa neba protiv ljudi. Neke će uništiti

Sa plamtećim munjama, druge sa vatrenom grmljavinom.

Tad dojenčad močnoga Rima i poznati Latini

40 će ubiti strašnog besramnog gospodara.

Niti će svetao prah ležati oko njega kad on je mrtav,

Ali on će biti igračka za pse i ptice i vukove,

Jer on je opustošio ratoborne ljude.

Nakon njega drugi slavan čovjek od broja četrdeset će vladati,

45 uništitelj Parćana i Germana, koji je oslobodio

Užasne čovekoubice zveri koje muče stalno

Na vodama okeana i Eufrata.

I potom Rim će biti opet kao što je bio ranije.

Ali kad velik vuk dođe na ovo zemljište

50 princ dignut sa zapada će potom umreti,

Rascepljen oštrom bronzom u močnome ratu.

Tad drugi Ares močnoga duha će vladati

Neizmerno močni Rimljani, prokazani iz Asirije.

744
On će biti prvo slovo i on će podčiniti sve u ratovima.

55 On i njegove vojske istovremeno će pokazati vlast

I ustanoviti zakone. Drski Ares će brzo uništiti ga

Kad on padne u lažnim redovima.

Nakon njega trojica koji imaju ponosno srce će vladati,

Jedan sa brojem jedinice, jedan od tri dekade,

60 drugi, princ, će deliti u tri stotine

Jadnik, koji će topiti zlato i srebro

U velikoj vatri, kipove hramova učinjene rukama,

I oni će ih dati vojskama, opremajući ih

Sa novcem zarad pobjede, deleći veliko i plemenito blago.

65 Želeći osnovne stvari, oni će jednako pustošiti

Strelce Parćane od duboko plovećeg Eufrata

I neprijateljske Medeje i Masagete, ratnike sa lijepom kosom,

I Perzijance, ljude koji nose tobolac

Ali kadgod kralj dođe do kraja vlastitom sudbinom

70 ostavljajući kraljevski skiptar svome mlađem sinu

I zadivljujući zakon, oni će odmah zaboraviti

Zabrane svoga oca, naoružati svoje ruke za rat,

I namjestiti svađu za kraljevsku vlast.

745
Drugi usamljeni princ od broja tri će vladati

75 opet, i on će brzo vidjeti sudbinu, udaren kopljem.

Nakon njega, tad, mnogi će stradati na vrhu jedan drugog,

Močni ljudi, za kraljevsku vlast.

Jedan veliki duhovni čovjek će vladati nad veoma močnim Rimljanima,

Stariji čovek od broja četiri, i on će urediti sve stvari dobro.

80 Tad rat i nesloga će doći na Fenikiju

Kad narodi strelaca Perzijanaca dođu blizu.

Jao, koliko mnogo će pasti od ruku divljački govornih ljudi,

Sidon i Tripoli i ponosno Bejrut

Će vidjeti jedan drugog usred leševa i krvi

85 Jadna Laodikeja, ti češ ustati o sebi

Veliki neuspješan rat kroz bezbožnost ljudi.

Jao, jadni Tirani, vi ćete požeti lošu žetvu

Kadgod sunce koje daje svetlo ljudima zataji u danu,

I disk ne sija. Krvave kapi će doći na zemlju

90 guste i česte sa neba.

Tad će kralj umreti, izdan od svojih drugara.

Nakon njega mnoge besramne vođe

Će ubijati jedan drugog, navodeći na zlu svađu.

746
Tad tamo će biti veličanstven princ od mnogih savjetnika

95 sa imenom od broja pet, oslanjajući se na velike vojske,

Koga ljudi će voljeti zarad kraljevske vlasti.

Imajući plemenito ime, on će pridružiti ga sa plemenitim delima.

Biti će i strašan znak. Kad on zadrži prevagu

Između Bika i snježnog Amanusa

100 jedan izvjesan grad će stradati od zemlje Ciliciana,

Lijep i jak grad od močne reke.

Biti će mnogi zemljotresi u Propontisu i Frigiji

Poznati kralj će izgubiti svoj život

Od turbekuloze bolesti smrću, svojom vlastitom sudbinom.

105 Nakon ovoga čovjeka, dva princa kralja će vladati,

Jedan predstavljajući broj tri stotine, jedan od trojke.

Potom on će također uništiti mnoge, za grad

Sedam brda Rima, zarad močnog kraljevstva.

Zlo će doći na senat, i neće izbeći

110 kad ljuti kralj u svom gnjevu protiv njega.

Biti će znak između svih ljudi zemlje.

Biti će brojna padanja snijega. Tuča

Će uništiti plodove stoke na bezgraničnoj zemlji.

747
Oni sami će pasti nadvladani u ratovima

115 od močnoga Aresa zarad rata Italijana.

Tad drugi snalažljiv kralj će vladati,

Koji će sakupiti čitavu vojsku i podijeliti novac

Između onih sa bronzanim grudnim pločama zarad koristi rata. Ali tad

Nil preko plodne Libije od kopna

120 će voda za dve godine crna ravnica Egipta

I arapska zemlja. Ali glad će prevladati nad svim,

I rat i banditi, ubistva i pokolji.

Mnogi gradovi će biti uništeni od ratnika

Sa rusenjima rukama vojske

125 On sam će pasti od sjajnog željeza, izdan.

Nakon njega onaj koji ostvari početak broja tri stotine

Će vladati Rimljanima i veoma močni ljudi.

On će raširiti duhom uništavajuće koplje protiv Armenaca,

Parćana, Asiraca i Perzijanaca, čvrst u borbi,

130 i tad će osnov sjajno izgraditi Rim biti

Podignut sa zlatom i smjesom i srebrom

I slonovačom ukrasima. Veliki narodi istoka

I naprednoga zapada će živjeti u njoj.

748
Kralj će nametnuti druge zakone u njoj.

135 Potom jadna smrt i močna sudbina

Će primiti ga ponovo na veliko ostrvo.

Drugi čovek će vladati od deset puta tri, kao zvijer

Sa lijepom kovrđavom kosom. On će biti od Grčkog naroda.

Tada grad Ptia od Molosiana, koje hrani mnogo,

140 i Larisa će biti položeni na obalama Peneja

Tad tamo biti će pobuna konjskih pašnjaka Skitije

I užasan rat kod voda Jezera Maiotis,

Na tokovima slijedećeg izvora potoka

Fasis, sa vlažnim lišćem u cvijetnoj livadi.

145 Mnogi će pasti od ruku močnih ratnika

Jao, jadniče, ukoliko mnogo koliko Ares uze bronzom

Tada kralj, budući krajnje uništio narod Skita

Će umreti vlastitom smrću, završivši svoj život.

Drugi užasan čovek će vladati potom, otkriven

150 po broju četiri, koga svi Armenci

Koji piju gust led na vrlo brzom tekućem Araxisu,

I veliki duhovni Perzijanci će bojati se u ratovima.

Usred Kolhiana i močnih Pelasgiana

749
Tamo će biti užasni ratovi i pokolji.

155 Također Frigijska zemlja i gradovi zemlje Propontisa,

Ogoliti će duplo oštre mačeve od njihovih korica,

Će udariti jedan drugog zarad teškog bezbožništva.

Tad Bog će pokazati veliki znak smrtnicima

Sa nebesa, sa povratnim godinama

160 šišmiš, predznak predstojećeg zlog rata.

Tad uistinu kralj neće izbeći ruke vojske

Već će umreti, nadvladan on ruke sa sjajnim železom.

Nakon njega drugi će vladati opet, od broja pedeset,

Objavljen iz Azije, užasni uzrok panike, ratnik

165 i on će voditi rat čak protiv sjajnih zidina Rima

Na Kolhiane, Heniohiane, i Agatirsiane koji piju mlijeko,

Euksenian more, i pjeskovit zaliv Trakije.

Tad uistinu kralj neće izbeći ruke vojske.

Čak kad je mrtav,leš, oni će ga rastrgati nadvoje.

170 Tad kralj kad je stradao, Rim, slavan za ljude,

Biti će pust, i veliki ljudi će stradati.

Tad užasan i strašan čovjek od najvećeg Egipta

Će vladati i uništiti duhovne Parćane,

750
Medijane, Germane, Bosporidane i Agatirsiane

175 Britone, Jerneane i tobolac noseće Iberiance

Prevarne Masagete, i nadmoćne Perzijance.

Tada sjajan čovjek će pogledati na svu Grčku

Na neprijateljstvo sa Skitijom i vjetrovitim Kaukasusom.

Biti će močan znak. Kad on zadrži prevagu

180 kruna će ustati iz nebesa u jug i sever

Kao sjajne zvezde.

Tad on će ostaviti kraljevsku vlast svome sinu,

Koji je od prvoga slova, kad po svojoj vlastitoj sudbini

Junački kralj ode do dvorana Hada.

185 Ali kad ovoga čovjeka sin vlada u zemlji Rima,

Ovjavljen kao sam, tamo će biti velika, ali veoma lijep

Mir kroz celu zemlju. Latini će

Voljeti ovoga kralja zarad časti njegova oca.

Kad on požuri da ide na istok i zapad

190 Rimljana će obuzdati ga, čak iako mu nije po volji,

Kao gospodaru Rima, jer svi su imali prijateljski duh

Za kralja, veoma slavnog princa

Ali nakon kraćeg vremena jadna smrt

751
Će uhvatiti ga dalje od života, izdan od sopstvene sudbine.

195 Potom opet drugi močni ratnici

Će udarati jedan drugog, noseći zlu neslogu,

Imajući, ne prinčevsku kraljevinu, već onu od tirana.

Oni će uistinu učiniti mnoge zle stvari u celomu svijetu

Naročito Rimljanima, do trećega Dionizija,

200 dok oružan Ares dođe iz Egipta

Komu oni će zvati po imenu Princ Dionizus.

Ali kad ubica lav i ubica lavica

Potrgaju slavnu ljubičastu kraljevsku odeću,

Vetrovi će uhvatiti kraljevstvo kako pada u ruševinama.

205 Tada sveti princ, koji ostvari prvo od alfabeta,

Stiščući jako na neprijateljske vladare za pobjedu,

Će napustiti ih psima i pticama da jedu.

Jao tebi, grade spaljen vatrom, močni Rime!

Koliko mnogo stvari ti moraš trpjeti kad sve ove stvari se dogode

210 Ali veliki kralj, koji je veoma slavan za

Zlato i smjesu i srebro i slonovaču,

Će podići te potpuno, i ti češ biti prvi u svijetu

Sa posjedima i hramovima, tržnicama, bogatstvima i stadijumima.

752
Tad opet biti češ svjetlo svima, kao što si ranije.

215 Jao, jadni Kekropiani, Kadmeani i Lakoniani,

Koji su okolo Peneje i Molososa, duboko uzgojeni u žurbi,

Trika, Dodona, i visoko izgrađen Itona,

Pierikan planina prolazi oko vrha Olimpa

Osa, Larisa i Kalidon visokih vrata

220 Ali kad Bog izvede veliki znak za ljude,

Crnu noč nada svijetom po danu.

Tad, kralj, na kraju će doći na tebe i ti nečeš uteči

Brza strijela tvoga brata puca na tebe.

Tada čovjek će vladati, duhovni razoritelj, nijemi, vatreni

225 kraljevskog rođenja, koji će imati svoj narod iz Egipta

Mlađi, ali mnogo bolji nego njegov brat,

On je dobio označeni početak od broja osamdeset.

Tada ceo svijet će primiti bolan gnjev

Za večnim Bogom u njegovo naručje, zarad časti.

230 Jer doći će na prolazne ljude

Gladi i pošasti, ratovi i pokolji

Nepresušna tama na zemlju, majku ljudi,

I nemir vremena i neumoljiva ljutnja

753
Sa neba, i zemljotresi i goreća grmljavina

235 i pljuskovi kamenja i prljave kapi.

Visoki vrhovi brda Frigijske zemlje potresene.

Podnožje Skitijskih planina behu udareni, gradovi drhtaše,

Cela zemlja Grčke se tresla sa njima

I mnogi gradovi će pasti sa strmim padom

240 pod plamtećim gromovima, i sa jadikovanjem

Kad Bog bude velik u gnjevu. Nije moguće pobjeći gnjevu ili izbjeći ga.

Tad kralj će pasti, udaren rukom vojske

Od sopstvenih ljudi, kao niko drugi.

Nakon njega mnogi ljudi Latina će opet

245 podići se ogrnuti ljubičastim ogrtačem na njihovim ramenima,

Koji će voljeti da steknu kraljevsku vlast kao svoj udio.

Tad tamo će biti tri kralja na sjajnim zidima Rima.

Dvojica će imati prvi broj,

Ali jedan će nositi ime ''svađa'' kao niko drugi.

250 oni će voljeti Rim i ceo svijet,

Brinući za ljude. Ali oni neće izvršiti ništa.

Jer Bog nije bioblagonaklon svijetu, niti će on biti

Blag ljudima, jer oni su učinili mnoge zle stvari.

754
Zato on će dovesti sramotan duh na kraljeve

255 mnogo gori nego leoparda i vukove. Jer ljudi sa bronzanim grudnim
štitnicima,

Uzimajući ih neštedeći u njihove vlastite ruke,

Će uništiti prinčeve, u potpunosti sa njihovim skiptarima,

Koji su nemoćno potčinjeni i slabi kao žene.

Jao, jadni ljudi, krema poznatog Rima,

260 oslanjajući se na krive zakletve, ti češ biti uništen.

Tad mnogi ljudi koji su gospodari koplja

Će upustiti se u napad koji nije pravilan i

Odvesti će potomstvo od prvorođenih ljudi sa krvlju.

Tad Svevišnji će dovesti na njih sudbinu dvaput užasnu

265 i on će uništiti sve ljude njihovim delima.

Ali opet Bog će voditi te koji imaju besramno srce

Da dođu do suda, toliko mnogo da imaju zamišljena zla.

Oni su šutjeli, pucajući jedan na drugog,

uputivši se čak i na sud zla

269a Sve zvijezde će pasti direktno u more,

270 mnoge zvezde zauzvrat, i ljudi će zvati

270a sijajuću kometu ''zvijezdom'' znakom

755
Mnogih dolazećih muka, rata i pokolja.

* * *

Kad on sakupi mnoga proroštva sa otoka

Koji objavljuju strancima borbu i tešku

Svađu i uništenje hramova, on će reći im da sakupe

275 sa svom snagom pšenicu i ječam u kuće Rima,

Kako on željno traži obilje za dvanaest mjeseci.

Grad će biti jadan u tim danima.

Ali odmah će opet biti napredan ne umalo.

Biti će smirenje, kadgod jača sila bude uništena.

280 Tad narod Latina će vladati zadnji,

I nijedno drugo kraljevstvo neće se dići za njim.

Djeca i narod djece će biti neuzdrmani,

Jer biti će dobro znano, odkad Bog sam će upravljati.

Osvajanje Egipta od Perzijanaca

Ima izvjesna lijepa zemlja, hranitelj ljudi

285 položena u ravnici. Nil je postavio granice oko nje,

Tekući pored Libije i Etiopije.

756
Kratkoživeći Sirijci će pustošiti tamo i vamo

Sav plijen iz ove zemlje. Imati će velikog

Uzvišenog, princa kralja, željnog da šalje zla na lopove

290 sa užasnom mišlju on će dovesti veliu pomoć

Celoj zemlji ponosne Italije

U najužasnijim okolnostima. Kad on dođe na vino-tamno (crveno?)

more

Iz Asirije i uništi Feničane u njihovim domovima

Da spreči zao rat i strašne bitke buku,

295 tamo će biti jedan gospodar zemlje od dva gospodstva.

Sad ću pjevati o teškom kraju Aleksandrijana.

Barbari će naseljavati sveti Egipat,

Bezbrižni neuzdrmani, kad zavist dođe od negdje

298a Ali kad Bog promeni vremena...

On čini zimom ljeto, tad sva proročanstva će biti ispunjena.

300 Ali kad troje djece pobede Olimpijske pobjede,

Čak ako on kaže onima koji razmišljaju da očisti

Prvo od slavnih proročanstava sa krvlju od sisajućih životina,

Svevišnji, koji razapinje dugačko koplje tugovanja protiv svih,

Će dovesti sudbinu tri puta užasniju

757
305 Mnogo varvarske krvi će tada teći u prašini

Kad grad bude opljačkan od nedruštvenih gostiju.

Blagosloven ko god je umro, i blagosloven ko god je bez deteta.

Jer tad onaj koji je prethodno vladao nada ljudima, od kojih on je

imenjak,

Će staviti njegov vrat pod jaram ropstva.

310 Princ, koji je prethodno veoma poznat, neće više

Razviti planove već će navuči tako tužno ropstvo.

Preotimanje Egipta od Rimljana

Tad uistinu zle sudbe vojska Sicilijanaca će doći odmah,

Donoseći teror, kad veliki barbarski narod napreduje.

Ako uzgajaju plodove, oni će pustošiti polja

315 Ovima Bog, koji grmi na visini, će dati zlo umjesto dobra.

Stranci će uvijek pljačkati mrsko zlato stranaca.

Arapska invazija

Ali tad svi videše krv od lava koji jede meso

758
I ubistvena lavica dođe na tijelo,

Ona će otjerati skiptar od njega, čak sa njegove glave.

320 Svi ljudi Egipta će izgledati kao prijateljska gozba

I izvršiti će močna dela.

Jedan štiti drugoga, ali biti će veliki plač bitke među njima.

Isti strah bijesne svađe će doći

Na ljude i mnogi drugi će stradati,

325 ubijajući svaki drugog močnom bitkom.

Tad jedan će doći sa gustom tamnim terazijama

Dvojica drugi će doći u dogovoru jedan s drugim

I treći njima veliki ovan iz Cirene,

Koga prethodno spomenuh kako je pobegao iz bitke uz obale Nila

330 Ali nisu svi završili neuspješno putovanje.

Tad sa velikim kružnim godinama

Biti će velika dužina mirnoga vremena. Ali tad

Drugi rat će doći na njih u Egiptu opet.

Biti će pomorski rat, i oni neće biti pobjednici.

335 O jadnici, biti će osvajanje slavnoga grada

I biti će opljačkan u ratovima, ali ne za dugo.

Tad susjedi, jadni, će pobeći

759
Iz velike zemlje, i voditi će njihovi sivokosi roditelji.

Opet oni će pasti na zemlju, veoma pobedonosni.

340 Jevreji će uništiti ljude čvrsto u bitci,

Pustošeći u taovima daleko do sivog mora,

Uzimajući osvetu za očinsku zemlju i roditelje.

On će postaviti narod pljačkaških ljudi između mrtvih.

Jao, koliko mnogo ljudi će plivati među valovima.

345 jer mnogi će pasti na pjeskovite obale.

Pravedne glave će pasti egipatskim pticama.

Tad krv smrtnika će biti među arapima.

Ali kadgod vukovi daju zakletvu psima

Na morskome otoku, tamo biti će uzdizanje tornjeva.

350 Ljudi će nastavati grad koji je pretrpio mnogo.

Eshatološko proroštvo

Neće više biti prevarljivog zlata ili srebra

Ili stjecanja zemalja, ili teškog ropstva,

Već jedno prijateljstvo i jedan način za sretne ljude.

Sve će biti zajedničko, i jedno jednako svetlo života.

760
355 Na zemlji zlo će potonuti u čudesno more.

Tad žetva ljudi je blizu.

Jaka potreba uzrokuje da ove stvari budu izvršene.

Tada neće reći niti jedan putnik

Da narod ljudi će prestati biti, iako su stradali.

360 Tad sveti narod će prevladati na celoj zemlji

Za sva doba, sa njihovom močnom djecom.

761
SIBILINA PROROČANSTVA

Fragment Jedan

Potvrđivanje monoteizma

Smrtni i tjelesni ljudi, vi ste ništa,

Kako brzo uzvisujete sebe, dok ne poštivate kraj života?

Vi se ne bojite i uvažavate Boga, koji vas nadgleda,

Svevišnji, znajući, svevidljiv, svjedok svega,

5 Stvoritelj koji hrani sve, koji stavlja dobar duh

U sve i čini ga vodićem za sve smrtnike?

Jedan je Bog, koji vlada sam, neizmerno velik, nerođen,

Jedinstveni vladar, nevidljiv, koji sam vidi sve stvari.

On nije viđen od nijednog smrtnog tijela.

10 Jer šta tijelo može vidjeti sa očima istinitog i nebeskog

Večnoga Boga, koji nastava svod nebeski?

Ali ljudi, koji su smrtni, i ne mogu da stoje

Protiv zraka sunca,

Ljudi koji su veve i meso na kostima.

15 Poštuj njega ko sam je gospodar svijeta.

On je sam, od vremena do vremena,

762
Samo-stvoren, nerođen, vlada svime svukud.

Upravlja sudom svim smrtnicima u zajedničkom svetlu.

Ti češ imati odgovarajuću nagradu zlobe

20 jer si napustio istinskog i večnoga Boga

I pestao da ga slaviš i žrtvuješ svete žrtve

Već učinio si žrtve demonima u Hadu.

Ti hodiš u lažima i ludilu, i budući napustivši

Pravi, ispravan put, ti si skrenuo i lutao

25 kroz trnje i lomaču. Uzaludni smrtnici,

Prestanite lutati u tami i crnoj noći bez svjetla

I ostavite tamu noći i držite svijetlo.

Gledajte, on je čist i čvrst za sve.

Dođite, nemojte uvijek slijediti tamu i sumornost.

30 Gledajte, milo svjetlo sunca sja neizmerno,

Stavite mudrost u vaše grudi i imajte znanje.

Samo je jedan Bog koji šalje kiše, vjetrove i zemljotrese,

Munje, gladi, pošasti i tužne jadi,

Snježne oluje i led. Zašto ih imenujem pojedinačno?

35 On upravlja nebesima, drži čvrsto zemlju, on sam postoji.

763
Fragment (odlomak) Dva

Ako Bog rodi i ostane večan

Bilo bi više bogova rođenih nego ljudi,

I smrtnici nikad ne bi imali mjesta da stoje.

Fragment Tri

Protiv idolopoklonstva

Ali ako to što dolazi u biće također potpuno strada,

Bog ne može biti stvoren iz bedra čovečjeg i utrobe.

Ali Bog sam, jedinstven, nadmočan nada svim. On je učinio

Nebesa i sunce i zvijezde i mjesec,

5 plodnu zemlju i valove i vodu mora,

Uzvišene planine, trajne tokove izvora,

Opet, on rađa bezbrojna mnoštva vodenih bića

On održava zmije koje se kreću na zemlji

I različite vrste ptica, kreštave, vrskave

Piskave, cvrkutave, uznemirujući vazduh sa njihovim krilima.

On je stavio divlje leglo zveri u doline planina

764
I učinio svu stoku potčinjenom nama smrtnicima

On je ustanovio božanski oblikovanog vladara sviju

I podredio ljudima stvari različite i neshvatljive.

15 Jer kako tijelo smrtnika može da zna sve ove stvari?

Ali on sam zna, koji učini ove stvari od početka,

Večni savršeni Stvoritelj koji živi u nebu,

Koji dobavlja za dobro i mnogo više dobra kao nagradu,

Ali podiže gnjev i ljutnju protiv zlih i nepravednih

20 i rat i pomor i tužne jadi.

Ljudi, zašto uzaludno uzdižete sebe tako da budete iskorijenjeni?

Sramite se obožavanja stvorova i životinja.

Ne uzima li ludilo i bijes smisao uma

ako bogovi kradu posuđe i pljačkaju lonce?

25 I umjesto življenja u zlatnim bezgraničnim svodovima nebesa

Oni pojavljuju jedeni od moljca i tkani gustom paučinom.

Bezumni, obožavatelji zmija, pasa i mačaka,

Vi poštujete ptice i divlje zmije zemlje

I kamene kipove i ručne slike

30 i gomile kamenja na putevima. Ove stvari vi poštujete

I mnoge druge uzaludne stvari što je sramotno čak za pomenuti.

765
Imaju bogovi koji prevarom su vođe bezumnih ljudi,

Iz čijih usta kaplje smrtni otrov.

Ali on je život i večno svetlo,

35 i on izlijeva zadovoljstvo slađe od meda za ljude...

Savij vrat njemu samom

I ti češ nagnuti svoj put među pobožno doba.

Ostavljajući sve ove stvari, vi svi sa glupošću

I bijesnim duhom napuniše pehar pun suda,

40 vrlo čist, jak, dobro utvrđen, skoro neizmješan.

Vi niste voljni da budete trijezni i dođete do jasne misli

I znate Boga kralja koji nadgleda sve.

Zato sjaj plamteće vatre dolazi na vas.

Biti ćete spaljeni sa bakljama ceo dan, kroza večnost,

45 posramljeni lažima zarad beskorisnih idola.

Ali oni koji časte istinskog večnoga Boga

Naslijediti će život, stanujući u raskošnom vrtu

Raja za večnost,

Slaveći na slatkom kruhu sa zvezdanog neba.

766
Fragment Četiri

Čujte me, ljudi, večni kralj vlada.

Fragment Pet

Koji sam je Bog, nepobjediv Stvoritelj.

On sam ustanovio je oblik i izgled smrtnika.

On je pomiješao prirodu svih, davalac života.

Fragment Šest

..kad god dođe

Biti će vatra u tami usred crne noći.

Fragment Sedam

Nestvoreni Bog

Fragment Osam

767
Eritrejan, tad, Bogu: ''Zašto, ona reče, O gospodaru,

Ti nanosiš prisilu prorokovanja na mene i

Radije me ne čuvaš, podignut visoko gore zemlje,

Do dana tvoga najblagoslovenijega dolaska?''

768
769
Rasprava Šema

TREATISE OF SHEM

Rasprava sačinjena od Šema, sina Nojevog, u pogledu početka godine I

štagod se dogodi u njoj

1 Ako godina počene u Ovnu, godina će biti mršava. Čak njene

četvoronožne životinje će umreti, I mnogi oblaci neće biti vidljivi niti se
pojaviti. I opet neće doseći potrebnu visinu, ali njena raž će doseći
dobru visinu I biti će požnjevena. A Rijeka Nil će preteći svoj nivo. I kralj
Rimljana neće ostati u jednom mjestu. I zvijezde nebeske će biti
raširene kao iskre vatre, I mjesec će biti pomračen. I prvo žito će umreti,
ali zadnje žito će biti požeto. I od pashe do Nove Godine usjevi će imati
plemenjače. I godina biti će loša, jer velik rat I bijeda će se desiti na svoj
zemlji, a naročito u zemlji Egipat. I mnogi brodovi biti će uništeni kad
budu na morskim valovima. I ulje će biti cenjeno u Africi, ali pšenica će
biti smanjene vrednosti u Damasku I Hauranu, ali u Palestini biti će
cenjena. I u tom kraju biti će različitih bolesti, I ljudskih bolesti čak borbi
će se dogoditi u njoj. Ali biti će dopušteno izbeći iz nje I biti oslobođen.

2 I ako godina počne u Biku: Svako čije ime sadrži Bet, ili Jud, ili Kaf će
postati bolestan, ili biti ranjen železom (oružje). I biti će borbe. I vjetar
će ići iz Egipta I ispuniti će čitavu zemlju. I u toj godini biti će pšenice I
izobilno kiša, ali velikaši zemlje I okružujučih oblasti će uništiti usjeve. I
kiša ove godine će biti uzdržana tri mjeseca, I potom proizvod će biti
neizmerno skup za trideset I šest dana. I mnogi ljudi će umreti od

770
bolesti grla, tad mršavost će prestati. I prvo žito će stradati na isti način,
ali zadnje žito će biti požeto. A ječam I sušeni grašak će također biti
požet. I đavoli će napadati ljude ali neće ih ozlijediti ni na koji način. I
dva kralja će suprotstaviti se jedan drugom. I velika Rijeka Nil će uzdići
se iznad svoga korita. Oni koji sun a brodu usred mora ili ljudi koji sun a
moru biti će u ozbiljnoj bijedi. Ali na kraju godine biti će veliki blagoslov.

3. I ako godina počne u Blizancima: Mjesec će biti lijep I sjeverni vjetar

će duvati I kiša će doći iz njega. I svako čije ime je Tav, ili Het, ili Mim će
imati na licu gubu ili biljeg. I u početku godine biti će okrutan rat. I biti
će proljetnih kiša I žito će biti dobro I lijepo, I naročito žito koje je bilo
navodnjavano. I miševi će se umnožiti na zemlji. I Rimljani I Parćani će
činiti ljute ratove jedan s drugim. I Rimljani će ići brodovima na moru,
tad oni će učiniti rat I uništiti Parćane. I zli ljudi će ići svijetom I činiti zlo,
tad tamo biti će strepnje I teške bijede. Ali na kraju godine biti će
napredak, čak Rijeka Nil će preteći izobilno.

4 I ako godina počne u Raku, u početku godine biti će višak proizvoda I

ljudi će biti zdravi. I Nil će preteći polovinu svog uobičajenog nivoa. A
Aleksandrija će biti unesrećena, I bijeda od pomora će biti u njoj. I
zvijezde će sjati veličanstveno jer mjesec će biti pomračen. I mnogi
brodovi će biti uništeni u moru. I u početku godine pšenica I ječam će
biti skupi. I vjetrovi će jačati, tad mnogi ljudi će biti bolestni od stija
očiju I od kašlja I povraćanja. I vina će biti izobilno, ali bikovi, I ovce I
mala stoka će stradati, čak sušeni grašak će stradati. Ali ulje će
nadoknaditi ih. Tad na kraju godine žetva će biti zamorna za devet
dana, I potom biti će kiše. I veliki blagoslov će biti u ovoj godini.

5 I ako godina počne u Lavu: Biti će prolećnih kiša, tada zemlja će biti
lišena severnih vetrova. I žito će uživati, jer uistinu hrana ljudi će biti

771
dobra. I pšenica I riža I suhi grašak će biti skupi, a pšenica mora biti
navodnjavana. I ulje I datule će biti skupe. I biti će bolesti među ljudima.
I trudne žene I mala stoka će umreti. A kralj će zapinjati sa kraljem. I
veliki skakavci će doći I neće popustiti, već nešto postepeno će vitlati u
krugovima I smanjiti zajedno. A Rijeka Nil će preteći najviši nivo. I ljudi
će imati glavobolju. Tad na kraju godine biti će mnogo kiše.

6 I ako godina počne u Djevici, svako čije ime sadrži Jud ili Semkat, I Bet
i Nun, biti će bolestan I opljačkan, I pobeći će iz svoje kuće. I ova
nesreća će se dogoditi na početku godine. I nedostatak vode biti će u
svakom bunaru. I prvo žito neće napredovati. I ljudi će trpjeti mnoge
jadi u zimu I ljeto. Ali poslednje žito će biti požeto I biti će dobro. I
proizvodi će biti skupi u Hauranu I Bituniji, ali na kraju godine neće biti
skupi. Čak vina biti će manje skupo I prijatno. I datula biti će izobilno. Ali
ulje će biti skupo. I pšenica I ječam će biti cenjeni, a sušen grašak će biti
manje vrednosti. I kiša će okasniti I neće pasti na zemlju do trideset
dana prije Pashe praznika. I kralj će se sukobiti sa kraljem I ubiti ga. A
Aleksandrija će biti izgubljena. I Nil neće preteći. I mnogi brodovi će biti
uništeni. Ali na kraju godine biti će viška svega.

7 I ako godina počne u Vagi: Biti će prolećnih kiša. I godina će se

preobraziti. I ljudi će biti pošteđeni od istočnoga vetra. A smokvino
drveće neće proizvesti ploda. Ali datula I ulja biti će izobilno. Ali vino biti
će skupo. I pšenica će biti cenjena veoma. I skakavci će se pojaviti. I
težak rat će se dogoditi u Africi. I ljudi će imati teške bolesti. A u sredini
godine kiša će biti uzdržana za dvadeset dana. I obrađivana pšenica
neće sazreti dobro. I sve zemlje biti će dobre. I svako čije ime je Jud ili
Bet biti će bolestan, I imati će mnogo strepnje, I ići će u progonstvo iz
svoje zemlje. A vino će biti oštećeno. I preljub će porasti, I razuzdana
želja će se uvećati. I kralj će stajati na jednomu mjestu. I snaga će
772
ostaviti zemlju. I velikaši će pobeći ka moru, tamo biti će između njih u
moru ljuti rat. I biti će u Galileji jak zemljotres. I pljačkaši će se sakupiti u
Hauranu I Damasku. A Rijeka Nil će preteći najviši nivo. I teške pošasti
će se dogoditi u Egiptu, I biti će u Galileji kao u Bet Barduni (Mjestu
mazgi?). Ljudi će biti u nevolji zarad nedostatka kiše.

8 I ako godina počene u Škorpiji: Sjeverni vjetar će duvati na početku

godine, I biti će mnogo proljećnih kiša. I na kraju godine sve će biti
skupo. I kiša će utišati dok ljudi izgovaraju molbe I molitve I traže sa
milošću živoga Boga. I biti će bolesti među ženama I koje su trudne. I
mnogi ljudi zarad nevolja će otići iz svojih zemalja. I pšenica I ječam će
biti požeti veoma malo, ali suhi grašak će biti požet. I biti će dovoljno
vina I ulja. I čirevi će rasti unutar tijela ljudi ali ih neće povrediti. I Nil će
preteći polovinu svog uobičajenog nivoa. I biti će šaputanja nadi za
malom stokom. I svako čije ime je Tav ili Jud će postati bolestan, ali će
povratiti zdravlje. I svako rođen u Škorpiji će preživeti rođenje, ali na
kraju godine biti će ubijen.

9 I ako godina počne u Strijelcu: Svako čije ime sadrži Bet ili Pe će imati
bijedu I jake bolesti, I u početku godine će narasti ozbiljnosti. I ljudi u
mnogim mjestima će biti u nevolji. I u zemlji Egipta tamo će biti
posejano samo veoma malo. I u sredini godine biti će mnogo kiše. Ali
ljudi će sakupljati proizvode u žitnice jer slijedi suša. I žito neće biti
ukusno. Čak na kraju godine neće biti dobro. Ali vino I ulje će biti
smatrani dobrim. I preljub će narasti I sitna stoka će umreti.

10 I ako godina počne u Jarcu: Svako čije ime sadrži Kef će postati
bolestan I biti će opljačkan I ranjen mačem. I istokčni vjetar će vladati
godinom. I svako će posejati rano, posledni koji seju biti će neuspješni. I
u početku godine sve će biti skupo. Valovi I oluje će se povećati, tako da

773
oni koji sun a moru će umreti. I u sredini godine proizvodi će biti skupi. I
lopovi će se umnožiti. I službenici vlasti će biti okrutni. Čak ose I mali
gmizavci na zemlji će se uvećati, I oni će ozlijediti mnoge ljude. I mnogi
ljudi će preći iz jednog mjesta u drugo zarad postojećeg rata. I ratovi će
se uvećati na zemlji. Tad na kraju godine kiše će se smanjiti. I u nekim
mjestima žito će biti požeto, ali u drugim mjestima žito će stradati. I biti
će bolesti u Damasku I u Hauranu. I biti će gladi duž morske obale. I
preljub će se uvećati. I ljudi će izgovarati molbe I molitve I držati post I
davati milostinju u nadi za kišom. A navodnjavano žito će biti dobro.

11 I ako godina počne u Ribi: Svako čije ime sadrži Kaf ili Mim će postati
bolestan I verovatno ubijen. Godina će biti dobra. A žito će biti dobro I
zdravo. I biti će proljetnih kiša. I ribarenje u moru će biti napredno. I
kad more zapljuskuje brodove biti će uništeni. I ljudi će postati bolesni. I
vino I ulje I pšenica, svako od njih, biti će dobro. Tad žito biti će dobro.
Biti će ratova I mnogo pustošenja u gradovima, I sela će biti
preobražena I premeštena iz jednog mesta u drugo. I pljačkaši će doći iz
Palestine I mnogi će placate veliki rat protiv tri grada. I Rimljani nekad
će biti pobedonosni I nekad lako prevladivi. I biti će velikih bolesti među
ljudima. I izaći će crni čovek koji traži kraljevstvo. I kuća kraljevstva će
stradati. I kralj će tražiti da razume šta ljudi govore, I opustošiti će
mnoge gradove. I nitko neće moči zaustaviti ga, I strah Božji I njegovih
milosti će odsutna od njega. Tad na kraju godine biti će mir I napredak
među ljudima, I ljubav I sklad među svim kraljevima koji su na celoj
zemlji.

12 Dio Vodolije koji je ispred Ribe, međutim zarad greške, je prepisan

na sledeći način. Kada godina počne u Vodoliji, svi čije ime sadrži Lamad
ili Pe će biti bolesni i krajnje uništeni od pljačkaša. I u početku godine
kiše će rasti. I Nil će preteći svoj puni nivo. I Egipat će vladati nad
774
Palestinom. Ječam će biti ubran. I jagnjad i ovce će napredovati. I
zapadni vjetar će upravljati godinom. I kralj će boriti se sa kraljem. I
prvo žito će napredovati, ali suhi grašak neće niknuti mnogo iako će biti
ubran. I trgovci će tražiti pomoć od živoga Boga.

775
776
Priče Praotaca

Tales of the Patriarchs - Genesis Apocryphon

Iz Svitaka sa Mrtvog Mora (Dead Sea Scroll)

Ovaj spis nalikuje maloj knjizi Postanka ili Knjizi Jubileja ili navodi se
Knjizi Lamehovoj. Ovdje je rađen jedan prevod, a drugi je dodat kako ne
bi imao dva već dvoje u jednom, a što sam dao drugi deo kroz kosi tekst
ili natupnice date u tekstu.

...

Ja mislih u mome srcu, da začeće je delo Čuvara trudnoća Svetih i da

pripada Divovima...i moje srce bi uznemireno zbog ovog...Ja, Lameh,
okrenuh se svojoj ženi Bitenoš i rekoh... Zakuni mi se Svevišnjim,
Velikim Gospodarom, Kraljem Univerzuma...sinovi nebesa, da ti ćeš
iskreno reći mi sve, ako... Reči češ mi bez laži...Tad Bitenoš, moja žena
progovori ljuto i ona zaplaka...i reče: O moj brate i gospodaru! Sjeti se
mog uživanja...vremena ljubavi, dahtanja za uzdahom. Reči ću ti sve
iskreno...i tad moje srce poče da boli...Kad Bitenoš uvidi kako mi se
raspoloženje promjenilo...Tad ona suzdrža svoju ljutnju i reče mi: O moj
gospodaru i brate! Sjeti se mog uživanja. Zaklinjem ti se Velikim Svetim

777
Jedinim, Kraljem nebesa...Da ovo sjeme, trudnoća, i sjetva ploda dolazi
od tebe a ne od stranca, Čuvara, sina nebeskog...Zašto je tvoje
raspoloženje promenjeno i tvoj duh tužan...Ja govorim časno tebi...Tad
Ja , Lameh, odoh svome ocu Metuselamu, i rekoh mu sve tako da on
zna istinu jer on je omiljen...i on je dobar sa Svetim Jedinim i oni djele
sve sa njim. Metuselam ode do Enoha da sazna istinu...on će. I on ode
do Parvaima, gde je Enoh živeo...On reče Enohu: O moj oče i gospodaru,
komu Ja...Ja kažem ti! Ne budi ljut jer sam ti došao...strah pred tobom...

Jer u danima Jareda, mog oca...(4)

Enoh...ne od sinova nebesa, već od Lameha tvog sina...Sad ti kažem...i

ja otkrivam tebi...idi reci svom sinu Lamehu...Kad Metusalem ću ovo...I
sa njegovim sinom Lamehom, on govori...Sad kad Ja, Lameh čuh ove
stvari...Koje on dobi od mene

778
Ja uzdržavah se od nepravde i u utrobi moje majke koja me zače i ja
tražih za istinom. Kad ja se pojavih iz majčine utrobe, Ja živeh sve moje
dane u istini i hodah putevima večne istine. I Sveti Jedini bi sa
mnom...na mojim putevima istina je izlazila da me upozori na...laž
koja je vodila u tamu. Ja obuhvatih moje slabine sa vizijom istine i
mudrosti...putevima nasilja. Tad, Ja Noa postah čovek koji se drži istine i
drži...Ja uzeh Amzaru, njenu kćer kao moju ženu. Ona zače i rodi mi tri
sina i kćeri. Ja tad uzeh žene od porodice moga brata za moje sinove, ja
dadoh moje kćeri mojim nećacima prema zakonu večnog pravila koje
Svevišnji odredio je sinovima ljudskim. I u mojim danima, kad prema
mom računanju...deset jubileja bi navršeno, vrijeme dođe mojim
sinovima da uzmu žene za sebe...nebo, Ja videh u viziji i bi objašnjeno i
učinih znanim djela sinova nebesa i...nebesa. Tad ja učinih ovu tajnu u
mom srcu i nisam je objašnjavao nikome. ...meni i veliko i...i u poruvi
Svetoga Jedinoga...i on govori meni u viziji i on stade pred mene...i
poruka Velikog Svetog Jedinog pozva me: ’’Tebi oni kažu, O Noa...’’ i
preispitao sam cijelo ponašanje sinova zemlje. Ja znah i objasnih
sve...dve sedmice. Tada krv koju Divovi su prolili...ja bijah miran i čekah
dok...sveti sa kćerima ljudskim...Ja Noa, nađoh milost, veličinu za moj
čitav život ponašah se pravedno...Ja, Noa, čovjek...

Bog reče Noi da će on vladati nad zemljom i morima i sve što oni sadrže.
Noa je bio radostan zarad toga.

779
10

Arka je stala na planini Ararat (Hurarat). Noa okaja zemlju i zapali

tamjan na oltaru.

11

Bog čini savez sa Noom govoreći mu da on ne jede više krvi ikoje vrste.

(drugi prevod – Tad Ja, Noa, odoh i putovah kroz zemlju, kroz njenu
dužinu i širinu....izobilju njenog lišća i plodova. I sva zemlja bi ispunjena
vegetacijom, travom i žitom. Tad ja dadoh hvalu Gospodaru Nebesa koji
je učinio vrijedno hvale, jer On je vječan i slava je Njegova, i ja opet
dadoh mu hvalu jer On je imao samilosti na zemlju, i jer je uklonio i
uništio sa nje one koji su bili nasilni, zli, prevarni, ali je poštedeo
pravedne ljude zarad njegovog/njihovog dobra.

Gospod Nebesa pojavi se meni, govori sa mnom, reče mi, ’O Noa, ne boj
se! Ja ću biti s tobom i tvojim potomcima – onima koji su kao ti –
zauvek...zemlja, i vladati svima njima....i pustinje i planine i sve šta je u
njima. Evo, dajem sve to tebi i tvojim potomcima koji jedu povrće i
biljke proizvedene od zemlje, ali ijednu vrst krvi ti nečeš jesti. Strah od
tebe i teror od tebe....zauvek... Ja sam vaš. Kad tvoji potomci zaspu?...

12
780
Ja stavih moj luk u oblak i posta znak za mene u oblaku...zemlja...bilo je
objavljeno meni u planinama (7)...vinograd u planinama
Ararata...Nakon potopa Noa i njegovi sinovi siđoše sa planine. Oni
vidješe široko opustošenje zemlje. Nakon potopa Nojeva deca počeše
da stiču svoje unuke- Sinove i kćeri. (8)

(umetnut drugi prevod - Šemu mom najstarijem sinu prvo se rodi

Arpahšad dve godine nakon potopa, i svi sinovi Šema, svi od njih behu
Elam, Ašur, Arpahšad, Ludv i Aram, i pet kćeri.

Sinovi Hama behu, Kuš, Mitzrain, Put i Kanan, i sedam kćeri.

Sinovi od Jafeta behu, Gomer,Magog, Madai, Javan, Tuval, Mešuk i

Tiras, i četiri kćeri.)

Tad oni posejaše zemlju i postaviše vinograd na planinu Lubar koja je

davala vino za kasnije godine. Na prvi dan pete godine, bi praznik u koji
prvo vino bi pijeno. Noa je sakupio svoju porodicu zajedno i oni odoše
do oltara i zahvališe Bogu što ih je spasao od uništenja potopa.

13

...Oni behu rezali zlato, srebro, kamenje i glinu da uzmu što za sebe. Ja
videh zlato i srebro...željezo, i oni rezaše sva drveća i uzeše neka. Ja
videh sunce, mjesec i zvijezde režu i uzimaju nešto za sebe...Ja se
okrenuh da vidim maslinovo drvo i gle, bilo je raslo za mnogo
sati...mnogo lišća...pojavi se na njemu. Ja gledah maslinovo drvo u
izobilju njegova lišća...vezahu se njemu. Bijah uveliko začuđen zarad
drveta i njegova lišća...četiri vetra behu jako duvala i oni behu udarali i

781
razbijali grane maslinovog drveta. Zapadni vjetar udario je prvi, bacajući
njegove plodove i lišće, i raznoseći ih svukud. Tad...

14

...Slušaj i čuj! Ti si veliki cedar...stojeći nasuprot tebe u snu na

planinskom vrhu...istina. Vrba koja izvire iz nje i raste visoko (to su) tri
sina...A onaj koga si vidio, prva vrba je priklonjena na stabljiku cedra...i
drvo iz njega...neće se nikada odvojiti od tebe. I među njegovim
potomstvom...biti će zvano...rasti će čudesna biljka...stajati će zauvek. I
što si vidio, vrba je uhvatila stabljiku...zadnja vrba...dio njenih grana uđe
u granu prvog drveta, dva sina...I to što si vidio, dio njihovih grana
uđoše u granu prvog drveta...Ja objasnih mu ovu tajnu...

15

...I vidio si sve od njih...Oni će ići okolo, većina njih će biti zla, i što si
vidio, da čovjek dođe sa juga, sa srpom u njegovoj ruci, i donoseći vatru
sa njim...koji će doći od juga zemlje...i oni će staviti zlo na vatru,...I on
će doći između...Četiri anđela...između svih naroda. I oni će svi
obožavati i biti zapanjeni...Ja ću časno objasniti ti. I Ja, Noa probudih se
iz moga sna i Sunce

782
16

Noa podijeli zemlju između svojih potomaka...sva zemlja sjeverna koliko

je...ova granica, vode Mediterana...Tina Rijeka.

(uvala koja je između njih, izvor do Tina Rijeke...severnu zemlju, sve od

tog dok ne stigne...ova granica prelazi vode Velikog Mora (Mediterana)
dok ne stigne...on je udelio taj deo Jafetu i njegovim potomcima da
poseduju za večno vlasništvo.

Drugi deo izađe za Šema da uzme posede, za njega i njegove

potomke,kao večni posed...vode Tina Rijeke...Veliko Slano More (Mrtvo
More) i granica ide...okreće se ka zapadu i prolazi...dok ne stigne...do
istoka)

17

Noa dalje podijeli zemlju Zapada, Ašuru, sve do Tigrisa. On dade Aramu
zemlju do izvora...ova Planina Bika, i on pređe zapadno sve do...gde tri
djela sreću...Za Arpahšada...On dade Gomer dio sjeveroistočno Tina
Rijeke...Magogu

(Moj sin Šem podeli delove između svojih sinova. Prvi deo pade na
Elama, na sever do voda Tigris Rijeke i prilazi Crvenom Moru, i njegov
izvor koji je na severu, i okreće se zapadno Ašuru dok ne stigne Tigris....i
posle njega, Aram, zemlju koja je između dve rijeke (Mesopotamija= dok
ne stigne vrh Planine Ašur...pada na Planinu Bika, i deo koji prolazi
preko i ide zapadno dok ne stigne Magog...istok, na sever na mesto
uvale koja je na vrhu od tri dela mora dade Arpahšadu...granica koja je
okrenuta južno, sva zemlja Eufrat voda, i sve... sve doline i ravnice koje

783
su između njih, i otok koji je usred uvale...potomcima Gomera...i Amana
dok ne stigne Eufrat...dio koji Noa, njegov otac, podeli i dade njemu.

I Jafet podeli između svojih sinova. On dade prvo Gomeru zemlju na

severu do rijeke Tina. Nakon njega on dade Magogu, i nakon njega
Madaju, i posle njega Javanu on dade sve otoke do Luda (Lydia) i što bi
između uvale Luda i druge uvale ka Tubai...u zemlji i Mešeku more...i
Tirasu...četiri...uvale mora koje leže do dijela potomaka Hama)

19

Ja, Abraham izgradih oltar u Betelu i pozvah boga, hvaleći ga. I tad odoh
Svetoj planini i Hebronu gde on živio dve godine. Jer tamo bi glad u
zemlji moje porodice i ja odputovah u Egipat gde žita bi u izobilju. Ja
krenuh preko grana Nila (16) da uđem u Egipat, zemlju sinova Hamovih.
Imao sam san o cedarovom drvetu i datuline palme drvetu. Kad ljudi
dođoše da posijeku kedrovo drvo, datuline palme drvo je reklo da su
izrasli iz istog korijena. Kedrovo drvo bi pošteđeno. Ja postah bojažljiv
od sna i rekoh svojoj ženi. Ja objasnih ga da se odnosilo na nas govoreći
Sari da ljudi će doći po nju i pokušati ubiti me. Ja upozorih Saru da ona
mora reći svakome da sam ja njen brat tako da mi život bude pošteđen.
Ona posta uplašena i nije htela da ide u Zoan za godinu nakon što ga
videsmo. Pet godina kasnije(17), savetnici egipatskog svora faraona
Zoana(18) dođoše, čovši rijeći o mojoj ženi. Oni donesoše darove i
tražiše znanje od mene. Ja čitah im iz Knjige riječi Enoha.

784
20

Ljudi se vratiše faraonu da opišu Sarin izgled: lijepo lice, meka kosa,
lijepe oči, lijep nos, lice koje zrači. On je nastavio opisujući njen izgled
grudi, savršene ruke, i sve na njoj dugi i lijepi prsti, ljudi uporediše nju i
oceniše je daleko višljom nego djevice i ptice, i sve druge žene. Čuvši
ovo, i potom videći Saru, faraon je želio nju i uze je sebi za ženu. Sara
me je spasila govoreći faraonu da ja sam njen brat i te noći Ja i noj
nećak Lot plakasmo zajedno Ja molih Gospodu za pravdu. Htio sam da
Gospodar ustane protiv faraona i zaštiti Saru. (Ja rekoh: Hvaljen si ti, O
Bože Svevišnji, Gospodaru vremena, jer Ti si Gospodar i Vladar svega. Ti
si Vladar nad svim kraljevima zemljekako bi vršio sud nada njima. I sad,
činim tužbu Tebi, O Gospode, protiv faraona Zoana, kralja Egipta, jer
moja žena je odvedena od mene silom. Izvrši sud nad njim za mene, i
pokaži Tvoju veliku moč protiv njega i protiv cele njegove kuće! Neka on
faraon nema moči da uprlja moju ženu! Tad će znati, O moj Gospoadru,
da Ti si Gospodar nad kraljevima zemlje. Ja plakah i bih tih.)

Bog je slušao i posla zlog duha na celo kućanstvo da spreči faraona da

ima intiman odnos sa Sarom za dve godine koliko su bili zajedno. I na
kraju druge godine, pošasti i nevolje behu tako velike da čarobnjaci i
vidari behu poslani. Oni behu, naravno, bez pomoći, i uskoro odoše.
Hirankos dođe k meni moliti za pomoć protiv pošasti jer sam bio viđen
u snu. (Ali Lot mu reče: ’Moj ujak Abram ne može da moli za kralja dok
njegova žena Saraja ostaje s njim. Sad idi i reci kralju da pošalje njegovu
ženu dalje od sebe nazad k njenom mužu. Tad će on moliti za njega, i on
će se oporaviti.

Kad Hirkanos ću ove riječi od Lota, on ode i reče kralju: ’ Sve ove nesreće
koje su snašle mog gospodara kralja su zarad Saraje, žene Abrama.

785
Neka sad vrati Saru njenom mužu Abramu, i ove nevolje od duha će
stati!’)

Ja se složih da ću pomoći samo kad moja žena Sara vrati se meni.

Faraon je čuo ovo i suočio se sa mnom, pitavši zašto sam lagao govoreći
da Sara je moja sestra. On se složio da vrati Saru nazad i ja istjerah zlog
duha iz kuće faraona. (Tad Ja molih za njega da ozdravi brzo. Stavih
ruke na njegovu glavu, i nevolja bi uklonjena od njega i zao duh bi
istjeran iz njega i on oporavljen.) Faraon zakle mi se da on nije takao
Saru dok su bili zajedno i dade joj darove u zlatu, srebru, lanu i
ljubičasto obojenoj odeći. Sara i ja besmo izvedeni iz Egipta. Ja, Sara,
Lot, i njegova žena uzešmo naša stada i zlato i srebro koje smo primili i
putovasmo zajedno.

21

Ja odoh do mog starog tabora dok nisam stigao Betel, mjesto gde
jednom izgradih oltar, i tad izgradih drugi i prinesoh moje paljene žrtve i
prinos žita Bogu Najuzvišenijemu, i prizvah ime Gospoda Svemira tamo.
Ja slavih Božje ime i blagoslovih boga i dadoh hvale Njemu tamo za sva
stada i dobra i bogatstvo koje mi je on dao, jer dobro mi je uradio, i jer
On je vratio me u ovu zemlju sigurno.

Nakon ovog dana, Lot me ostavio zarad ponašanja naših pastira. On je

otišao da živi u Dolinu Jordana uzevši sva svoja stada sa sobom. I ja
također dodah uveliko tomu što je imao, on je čuvao svoje stado i
kretao se dok nije stigao Sodom, i kupio je kuću tamo, dok sam ja još
živeo u planini Betela. Mučilo me je to što Lot i ja smo odvojeni.
786
Bog dođe mi u snu i reče mi: Idi u Ramat Nazor(24), koji je severno od
Betela, mjesta gde sada živiš, i pogledaj na istok, zapad, jug i sever.
Pogledaj na zemlju koju ti dajem tebi i tvom potomstvu zauvek. Sledeće
jutro ja odoh u Ramat Hazor i pogledah na zemlju od visine, od rijeke
Egipta do Libanona i Senira (25), i od Velikog Mora do Haurana, i svu
zemlju Gebel do Kadeša, i svu Veliku Pustinju, do Eufrata i on mi reče: Ja
ću dati svu ovu zemlju tvojim potomcima, i oni će naslijediti je zauvek. I
ja ću umnožiti tvoje potomstvo kao prah zemlje koji niko ne može
izbrojati. Tvoji potomci će biti bezbrojni- Ustani, prođi okolo, idi ’’vidi
kako duga i kako široka je, jer Ja ću je dati tebi i tvome potomstvu
poslije tebe, zauvijek.

Tad Ja Abraham, odoh putujući u krug pregledati zemlju, Ja počeh da

kružim na Gihion Rijeci(30) i odoh do Mediteraskog Mora dok nisam
stigao do Planine Bika (Taurus)(31). Ja kružih od obale ove velike rijeke
slanovodog mora, uz Planinu Bika (Taurus),i nastavih istočno kroz širinu
dok nisam došao do Eufrat rijeke. Ja putovah uz Eufrat dok nisam stigao
crveno more istočno, odakle sam slijedio obalu Crvenoga Mora dok
nisam stigao do rukavca Mora Trske (Reed Sea)(32), izbočenom od
Crvenog Mora. Od tamo ja završih krug, kretajući južno dok stigoh na
Gihon Rijeku. Tad se vratih kući sigurno i nađoh da je sve dobro sa
mojim ljudima.

Tada odoh i namjestih se do hrastova Mamre, koji su severoistočno od

Hebrona. Tamo ja izgradih oltar i prinesoh paljenu žrtvu i prinos žita
Bogu Svevišnjemu. Ja jedoh i pih tamo, Ja i svi ljudi moje kuće, i pozvani
Mamre, Arnem i Eškol, tri brata Amorićana i moji prijatelji. Oni jedoše i
piše zajedno sa mnom.

787
Prije ovih dana Kedorlaomer, kralj Elama, Amrafel, kralj Babilona, Arioh,
kralj Kapadokije, i Tidal, kralj Goima(35), koji leži između dvije rijeke su
došli. Oni su vodili rat sa Berom , kraljem Sodoma, Biršom , kraljem
Gomore, Šinab, kralj Admaha, Šemiabad,kralj Zeboima, i kralj Bele. Svi
ovi osnovali su savez da se bore u Dolini Sidima. Sad kralj Elama, i
kraljevi s njim dokazali su da su jači nego kralj Sodoma i nametnuli su
danak na njih. Preko dvanaest godina oni su nastavili plaćati njihov
danak kralju Elama, ali u trinaestoj oni se pobuniše protiv njega. Tako
čewtrnaeste godine kralj Elama izađe napred sa svojim saveznicima, i
oni uziđoše putem pustinje(36). Oni udariše i pljačkaše počev od
Eufrata. Oni držahu na udaranju Refaima koji je bio u Ašterot
Kernaimu(37), Zumzamin koji bi Aman, Emim(38) koji bi u Šaveh
hakeriotu, i Horiti koji behu u planini Gebal, dok nisu stigli El Paran u
pustinji. Oni se vratiše...u Hazanon tamar.

Karlj Sodoma izađe da ga sretne, zajedno sa kraljem Gomore, Admah,

Zeboiim, i kralj Bela. Oni su se uključili u borbu u dolini Sidima protiv
Kedorlaomera, i saveznika koji behu s njim. Kralj Sodoma bi pobeđen i
dade se u bijeg dok je kralj Gomore pao u rovove...Kralj Elama pljačkao
je svo imanje Sodoma i Gomore i oni zarobiše Lota.

22 – ovaj celi deo dodat iz drugog prevoda

Sina brata Abramovog koji je živeo u Sodomu, zajedno s njim sve

njegove posede. Jedan od pastira stada koga Abram je dao Lotu,
izbegao je zarobljavanje i dođe Abramu, a Abram je tada živeo u
Hebronu, i reče mu da Lot, sin njegova brata, je zarobljen sa svojim
posedom, i da nije ubijen. On mu također reče da kraljevi su nastavili ka
velikoj dolini putu u smeru uzimanja zarobljenika, pljačkali, napadali i
788
ubijali, idući ka gradu Damasku. Abram je plakao zarad Lota, sina svoga
brata. Tad on sredi sebe, ustane, i izabere između svojih sluga ljude
odabrane za borbu, bijući tri stotine i osamnaest u broju. Arnem, Eškol i
Mamre krenuli su s njim. On je slijedio ih i stigao Dan, i on nađe ih u
logoru u dolini Dana, Tokom noći on je bacao projektile na njih sa četiri
strane, i ubijao ih je tokom noći. On pobijedi ih, i lovio ih, i svi oni behu
bežali pred njim dok nisu stigli u Helbon, koji je severno Damaska. On
spasao je od njih sve koje su oni zarobili, i sve što su opljačkali zajedno
sa svim njihovim dobrima, i on takođe izbavi Lota, sina svoga brata, i
sve njegovo imanje. Svaki zarobljenik koga oni zarobiše bi se vratio.
Kralj Sodoma čuo je da Abram je vratio sve zarobljene i sve opljačkano, i
on ode da ga sretne. On dođe u Salem to jest Jerusalem, i Abram
postavi šator u dolini Šaveh t.j . u dolini kralja, dolina Bet Karma.
Melhisedek, kralj Salema, donese hranu i piće za Abrama i za njegove
ljude koji behu s njim. On bi sveštenik Boga Svevišnjega, i on blagoslovi
Abrama i reče: Neka je Abram blagoslovljen od Boga Svevišnjega,
Gospodara nebesa i zemlje! Slavljen neka je Bog Svevišnji koji je izručio
tvoje neprijatelje u tvoje ruke! I on dade mu desetak svih posjeda kralja
Elama i njegovih saveznika.

Tad kralj Sodoma priđe i reče Abramu: ’’Moj gospodaru Abram, daj mi
osobe koji su moje sad kod tebe koji su zarobljeni koje si ti spasao od
kralja Elama. Sva njihova imanja ostaju tebi!

Tad Abram reče kralju Sodoma: ’Dižem danas svoju glavu Bogu
Svevišnjemu, Gospodaru nebesa i zemlje, da neću uzeti ni nit ni remen
ono cipele ili išta što pripada tebi da ne bi rekao ’’sve dobro Abrama
dođe od moga imanja,’’ sa iznimkom onoga što moje sluge koji behu sa
mnom su već potrošili, i sa iznimkom od dijela tri čovjeka koji su otišli sa
mnom. Oni su zaduženi za njihov dio dati tebi!’’ Abram je vratio sve
789
posjede i sve zarobljene, i on dade ih kralju Sodoma. Svi zarobljenici koji
behu još sa njim iz te zemlje, on oslobodi i posla ih od sebe sve njih.

Nakon ovih stvari, Bog se pojavi Abramu u viziji i reče mu: Vidi! Već je
deset celih godina od dana kad si otišao u Haran: dve ti provede tamo,
sedam u Egiptu, i jedna nakon što si se vvratio iz Egipta. I sad, vidi i
izračunaj sve šta imaš, i vidi koliko uduplano si uvećao upoređujući sa
svime što dođe od tebe na dan tvog odlaska u Haran! Tako ne boj se,

Ja sam s tobom. Ja ću biti podrška i snaga za tebe. Ja sam štit nad

tobom i štitnik za tebe prema svakom strancu u pogledu tebe. Tvoje
bogatstvo i tvoji posedi će veoma uvećati se!

Abram reče: ’Moj Gospode Bože! Ja imam mnogo bogatstva i posjeda,

ali šta dobro je od svega toga meni? Ja, kad umrem, ću otići go, jer
nemam djece. Jedan od članova moga domaćinstva će naslijediti od
mene, Eliezer, član moje kuće će biti moj nasljednik.’ On reče mu: ’Ne,
taj neće naslijediti tebe! Umjesto, onaj koji dođe iz tvojih slabina, će te
naslijediti.

Napomene

(4) ovaj deo sadrži početak Enohovog odgovora Metuselamu. On priča

kako u danima Jared, anđeli su sišli da uzmu ljudske žene.

(7)Planina Ararat

790
(8) Nojevi unuci su Arpahšad, Gomer, Magog, Madai, Javan, Tubal,
Mosok, and Tiras. Drugi behu rođeni, kao i unuke, ali njihova imena nisu
spomenuta.

(16) Karmon je odjeljak Nila, upitno je da li prevod iz grčkog daje ime

odjeljka Nila ili ne.

(17) u skladu sa Biblijskim pisanjima, spominjanje vremenskih perioda je

upitno, pet godina nije tačan vremenski period.

(18) Zoan je ime za Tanis, grad u Egiptu

(24) Ramat-Hazor je najvišlja tačka u planinama Judeje, što daje

Abrahamu jedinstven pogled na zemlju.

(25) Planina Hermon

(30) dio Nila

(31) dio Taurus Planine zvana Planina Amanus, smješteno sjeverno od

Alesandrete

(32) zaljev Sueza

(35)mesto u Mezopotamiji

(36) Sirijska pustinja

(37) Ašteroh je istočno od Jordana

(38) Stanovnici stare zemlje Moab

791
Apokalipsa Abrahama

Knjiga Apokalipse Abrahama, sina Tera, sina Nahora, sina Seruga, sina
Arfaksada, sina Šema, sina Noja, sina Lameha, sina Metuselaha, sina
Enoha, sina Jareda.

Poglavlje 1

1 na dan kad sam čuvao bogove moga oca Teraha i bogove moga oca
Nahora,kada sam ih kušao da vidim koji od bogova u istini je najjači.

2 tad Abraham, u vreme kad moj dio dođe, kad sam završavao službu,
mog oca Teraha žrtvovanja njegovim bogovima od drveta, kamena,
zlata

3 srebra, bakra i željeza, ušavši u njihov hram službe, nađoh boga koji se
zove Marumat, isklesan od kamena, pao na stopala od željeznog boga

4 Nakina. I dogodilo se, da kad vidjeh u svom srcu bih zbunjen i mislio
sam u mislima da Ja, Abraham, ne mogu vratiti nazad u njegovo
mjesto.

5 jer bilo je teško, bivajuči napravljen od velikog kamenja. Ali odoh i

rekoh mom ocu.

6 i on dođe sa mnom. I kad nas obojica podigosmo i stavismo na

mjesto, njegova glava

7 pade, čak dok sam držao njegfovu glavu. I dogodilo se, kad moj otac je
vidio da glava njegovog boga Marumata je pala, on reče mi, ''Abraham!

792
8 i ja rekoh, ''Evo me!'' I on mi reče, ''Donesi mi sjekire i čekiće iz kuće.
''I ja donesoh ih njemu

9 iz kuće. I on isklesa drugog Marumata od drugog kamena, bez glave, i

on razbi glavu koja je pala od Marumata i ostatak Marumata.

Poglavlje 2

1 i on načini pet drugih bogova i dade ih meni i naredi mi da ih prodam

2 vani na gradskoj ulici. Osamarih magarca moga oca i stavih ih na njega

i

3 odoh na put da ih prodam. I evo trgovci iz Pandade u Siriji behu

dolazili na kamilama, na njihovom putu do Egipta da trguju.

4 i pitah ih i oni odgovoriše mi. I hodajući dugo ja pričah sa njima. Jedna

od njihovih kamela je rikala. Magarac se uplaši i otrča dalje i zbaci
bogove. Tri od njih behu razbijeni i dva ostaše netaknuta.

5 I dogodilo se da kad su Sirijci vidjeli da imam bogove, oni mi rekoše.

''Zašto nam nisi rekao da imaš bogove? Mi bismo ih kupili

6 prije nego magarac je čuo kamelin glas i ne bi imao gubitka. Daj nam

7 najmanje bogove što su ostali i mi ćemo ti dati odgovarajuću cenu.'' Ja

razmišljah u srcu. I oni platiše i razbijene bogove i one koji su

8 ostali. Jer sam tugovao u mom srcu kako da donesem platu mome

9 ocu. Zbacih tri razbijena boga u vodu u rijeku Gur, koja je bila tu. I oni
potonuše u dubine rijeke Gur i ne bi ih više.
793
Poglavlje 3

1 i dok sam hodao putem,moje srce bi unznemireno i moj um

2 smeten. I rekoh u svom srcu, '' Šta nije dobro u tome što

3 moj otac radi? Nije li on prije bog za svoje bogove, jer oni dolaze

4 u biće od njegove izrade, njegove zamisli, i njgova umijeća? Oni bi

trebalo da slave moga oca jer su oni njegovo delo. Koja je korist moga
oca u njegovim delima?

5 Evo, Marumat je pao i nije mogao stajati u svom svetištu, niti sam ja
mogao

6 podići ga dok nije moj otac došao i mi podigosmo ga. I tako mi nismo
mogli uraditi i njegova glava spade. I on stavi drugi kamen od

7 drugoga boga, koji je on izradio bez glave. I..., drugih pet bogova koje
on razbi kad su pali sa magarca, koji nisu mogli spasti sebe i ozlijediti
magarca jer on razbi ih, niti su njihovi ostaci izašli iz

8 rijeke. I ja rekoh u svome srcu, ''Ako je tako, kako onda može moga
oca bog Marumat, koji ima glavu od drugog kamena i koji je urađen od
drugog kamena, spasti čovjeka, ili srce čovečije molitve, ili dati mu išta?

Poglavlje 4

794
1 i misleći ovo, ja dođoh do kuće moga oca. I ja napojih magarca i dah
mu sijena. I uzeh srebro i stavih ga u ruku mog oca Teraha.

2 I kad ga on vidje, bi zadovoljan, i on reče, ''Ti si blagosloven

Abrahame, bogom mojih bogova, jer si mi donio novac za bogove, tako
da moj

3 rad nije bio uzaludan. I odgovarajući ja rekoh mu, ''Slušaj, oče Tera!
Bogovi su blagosloveni u tebi, jer ti si bog za njih, jer ti si učinio

4 ih, jer njihov blagoslov je njihova propast i njihova moč je zaludna. Oni
nisu

5 pomogli sebi, kako onda oni mogu pomoći tebi i blagosloviti me? Bio
sam dobar za tebe u tvojoj razmjeni,jer kroz moj dobar smisao ja di
donesoh srebro za

6 razbijene bogove.'' I kad on ču moj govor on posta bijesno ljut na

mene, jer sam govorio uvredljive riječi prema njegovim bogovima.

Poglavlje 5

1 Budući da sam uvidio očevu ljutnju, ja izađoh. I potom kad sam

2, 3 izašao, on pozva me , ''Abraham'' I ja rekoh , ''Evo me!'' I on reče ,

''Gore, sakupi drvene komade, jer sam činio bogove od jele prije nego si
došao,

4 i pripremi sa njima hranu za moj podnevni obrok.'' I dogodi se, kad

sam izabirao drvene komade, ja nađoh među njima malog boga koji bi

795
5, 6 odgovarao...u mojoj levoj ruci. I na njegovom čelu bi napisano: bog
Barisat. I dogodi se kad sam stavljao komade na vatru kako bih
pripremio hranu za mog oca, i išao pitati za hranu, ja stavih Berisata
blizu tinjajuće

7 vatre, govoreći mu prijeteći, ''Barisat, pazi vatru da ne izgori

8 prije nego se vratim! Ako vatra izgori, puši tako da se rasplamsa.''Ja

odoh

9 i uradih po savjetu. Kad se vratih nađoh Barisata pao na leđa. Njegove

10 noge zahvatila je vatra i gorjele su žestoko. I dogodi se kad vidjeh, ja

se smijah i rekoh sebi, ''Barisat, zaista ti znaš kako upaliti vatru i

11 skuhati hranu! I dogodilo se dok sam govorio ovo smijuči se, vidjeh
da

12 je on gorio polako od vatre i postajao pepeo. Ja uzeh hranu mom

13 ocu da jede. Dadoh mu vina i mlijeka, i on popi i prijalo mu je

14 i on blagoslovi Marumata njegova boga. I ja mu rekoh, ''Oče Terah,

ne blagoslovi Marumata tvog boga, ne hvali ga! Hvali radije Barusata,
tvog boga, jer iako te volio, on baci sebe u vatru da ti skuha jelo.''

15, 16 I on mi reče, ''Ta gdje je sad?'' I ja rekoh, ''On je spaljen u žestini

vatre i postao pepeo.'' I on reče, ''Velika je moč Barisata! Učiniti ću
drugoga danas, i sutra on će pripraviti mi jelo.''

Poglavlje 6

796
1 Kad ja, Abraham, čuh riječi ove od moga oca, ja se smijah u sebi,

2 i uzdisah u gorčini i ljutnji moje duše, Ja rekoh, ''Kako da izmišljotina

tijela učinjena od njega (Tera) pomoću moga oca? Ili je li potčinio tijelo
njegovoj duši, njegovu dušu ka duhu, i duh ka gluposti

4 i neznanju? '' I ja rekoh, ''Nije u redu izdržavati zlo da ja bacim

5 svoju misao na čisto i izložim moje misli jasno njemu.'' Ja odgovorih i

rekoh, ''Oče Tera, koji god od ovih bogova ti veličaš, ti grešiš u svojim
mislima.

6 Vidi, bogovi moga brata Nahora stoje u svetištu još više

7 svetijem nego tvoj. Jer gle, Zouhaos, bog moga brata Nahora je časniji
od tvog boga Marumata jer on je napravljen od zlata, izrađenog od
čovjeka.

8 I ako on ostari sa vremenom, on će biti preuređen, dok Marumat , ako

on

9 je promenjen ili slomljen, neće biti obnovljen, jer on je kamen. Šta za

Ioava, boga drugog boga, koji stoji sa Zouhaosom? On je još veći nego
bog Barisat, on je izrezan od drveta i presvučen srebrom. Jer je također
za uporedbu, jer je izrađen od čoveka prema vanjskom

10, 11 iskustvu. Ali Barisat, tvoj bog, kad još nije bio izrezan, iščupan iz

12 zemlje, bijuči velik i čudesan, sa granama i cvećem; i slavom...Ali

13 ti si uradio ga sa sjekirom, i od tvog umiječa on je učinjen bogom. I

gle

14 on je već osušen i njegova debljina je nestala. On je pao u visinu

797
15 zemlje, on dođe iz veličine u malenkost, i pojava njegova lica

17 je nestala. I on sam je spaljen vatrom i postao je pepeo

18 i nema ga više. I ti kažeš, Daj da napravimo drugog i sutra on će

učiniti

19 moje jelo za mene. Ali u propadanju on ostavlja sebe bez snage za

vlastito uništenje.

Poglavlje 7

1 Ovako ja rekoh:

2 vatra je bolja u stvaranju, jer čak nepotčinjene stvari su potčinjene u

sebi, i onaj koji se ruga tomu što propada lako na način njegova

3 gorenja. Ali ni to nije časno, jer je potčinjeno vodi.

4 ali prije je voda prečasnija nego vatra, jer ona nadilazi vatru i
zaslađuje zemlju

5 sa voćem. Ali neću ga zvti bogom zato, jer vode se sliježu pod

6 zemljom i podložne su joj. Ali neću zvati je božanstvom ni to,

Jer je isušeno od sunca i upravljano čovječjim radom.

7 Još časniji među bogovima, kažem, je sunce, jer sa svojim zracima

osvjetljava celi svemir i vazduh.

8 niti ću staviti među bogove onog koji zamračuje njegov put u smislu
mjeseca i oblaka.
798
9 niti ću opet nazvati mjesec ili zvijezde bogovima, jer oni također
tokom vremena noći zamračuju svoje svijetlo.

10 Sulušaj, Terah oče moj, tražiti ću pred tobom Boga koji je stvorio sve
bogove podložne nama.

11 Jer onaj koji je, ili koji je učinio nebo crvenim i sunce zlatnim, i dao
svijetlo mjesecu i zvijezdama, koji je isušio zemlju usred mnogih voda,
koji je stavio tebe između stvari i koji je istražio mene u zbunjenosti
mojih misli?

12 Jedini Bog će objaviti sebe nama.

Poglavlje 8

1 i dogodilo se dok sam mislio ovako u pogledu moga oca Teraha u

dvoru moje kuće, glas Svemočnoga dođe dolje sa

2 nebesa u ognju, govoreći i zovući, ''Abraham, Abraham! '' I

3 Ja rekoh, ''Ovdje sam.'' I on reče , ''Ti tražiš Boga bogova,

4 Stvoritelja, u razumijevanju tvoga srca. Ja sam on. Izađi od Teraha,

svoga oca, i izađi iz kuće, da ti također ne budeš ubijen u grijehovima

5 kuće tvoga oca.'' I dogodi se kako sam izlazio, nisam bio

6 još van izlaza iz dvora, da zvuk velikog groma dođe i spali ga i njegovu
kuću i sve u kući, do zemlje, četrdeset kubita (lakata)

799
Poglavlje 9

1, 2 Tad glas dođe govoreći mi dvaput: ''Abraham, Abraham.'' I ja rekoh

3 ''Evo me.'' I on reče, ''Vidi, Ja sam, ne boj se, jer ja sam prije svijeta

4 i Močan, Bog koji je stvorio prije svjetla ovoga svijeta. Ja sam

5 zaštitnik tvoj i tvoj pomoćnik.

Idi, pripravi mi tri godine staru junicu, tri godine staru kozu, tri godine
stara ovna, grlicu, i goluba

6 i napravi mi čistu žrtvu. I u ovoj žrtvi Ja ću staviti vremena. Objaviti ću

ti tajne stvari i vidjeti češ velike stvari, koje nisi

7 vidio, jer si poželio potražiti me, i ja te nazvah mojim ljubljenim. Ali za

četrdeset dana uzdržavaj se od svake vrste hrane spravljene na vatri, i
od pića

8 vina i od pomazivanja sebe uljem. I tad češ za mene postaviti žrtvu,

koju ti zapovjedih, u mjesto koje ti pokažem

9 na visokoj planini. I tamo ću ti pokazati stvari koje su urađene za

10 vremena i mojom rečju, i potvrđene, stvorene i obnovljene. I ja ću ti

objaviti u njima šta će doći na one koji su učinili zlo i pravedne stvari u
rasi ljudi.''

Poglavlje 10

800
1 i dogodilo se kad čuh glas koji izgovara takve riječi ka meni

2 koje izgledahu ovako i onako. I gle nije bilo živa čovjeka. I moj duh bi
začuđen, i moja duša klonu. I postah kao kamen, i padoh licem do
zemlje, jer više nije bilo snage u meni da stojim

3 na zemlji. I dok sam još bio licem dole na zemlji, čuh glas koji govori,
''Idi, Iaoel istog imena, kroz promišljanje mog neopisivog

4 imena, posveti ovog čovjeka za mene i ojačaj ga protiv njegova

drhtanja.''

Anđeo koga on posla k meni u obliku ljudskom dođe, i uze me za desnu

5 ruku i postavi me na noge. I on mi reče, ''Ustani, Abrahame, prijatelju

6 Božiji koji te voli, nemoj da te ljudska bojazan obuhvati! Jer gle! Ja

sam poslat k tebi da te ojačam i da te blagoslovim u ime Božje,
stvoritelja nebeskih

7, 8 i zemaljskih stvari, koji te je zavolio. Budi hrabar i požuri k njemu. Ja

sam Iaoel i Ja sam zvan tako od njega koji čini to u meni na sedmom
prostoru, neba, da udara, snaga posredstvom njegova neopisiva imena
u

9 meni. Ja sam onaj koji je promenjen po njegovoj zapovijesti, da

uzdržim prijetnju živih bića heruvima jednog na drugog, i Ja učim one
koji uznose pesme posredstvom ljudskih noći sedmoga časa.

10 Ja sam određen da držim Levijatana, jer kroza mene od je podvrgnut

11 napadu i prijetnji svakog gmizavca. Ja sam određen da otvorim Had i

da uništim

801
12 one koji se čude nad mrtvima. Ja sam taj koji je odredio da kuća
tvoga oca

13 bude spaljena sa njim, jer on je častio mrtve. Sada sam poslan k tebi
da te blagoslovim i zemlju koju on koga si zvao Jedinim Večnim je
pripravio

14, 15 za tebe. Zarad tvog dobra ja sam odredio put zemlji.

Ustani, Abrahame, idi hrabro, budi veoma srećan i raduj se. Ja se

također radujem sa tobom, jer dostojna

16 čast je pripravljena za tebe od Večnoga Jedinog. Idi, završi, žrtvu koja

ti je zapoveđena, Vidi, ja sam određen da budem sa tobom i sa
naraštajem

17 koji je određen da bude rođen od tebe. I sa mnom Mihail blagosilja

te večno. Budi hrabar, idi!''

Poglavlje 11

1 i ja stadoh i vidjeh onog koji me uze za moju desnu ruku i postavi me

na moje

2 moge. Pojava njegova tijela bi kao safir, i izgled njegova lica

3 bi kao hrizolit, i kosa njegove glave kao snijeg. I kruna bi na njegovoj

glavi, izgleda kao duga, i odeća njegova bi ljubičasta

4 i zlatan štap bi u njegovoj desnoj ruci.

802
I on reče mi, ''Abraham,'' I ja rekoh ''Ovde je tvoj sluga!'' I on reče ,
''Nemoj da te moj izgled uplaši

5 niti moj govor uznemiruje tvoju dušu. Dođi sa mnom! I ja ću ići sa

tobom

6 vidljiv do žrtve, ali nakon žrtve nevidljiv zauvek. Budi hrabar i idi!''

Poglavlje 12

1, 2 I mi odosmo, dvoje nas sami zajedno, četrdeset dana i noći. I nisam

jeo hljeba niti pio vode, jer moja hrana bi vidjeti anđela koji je bio

3 sa mnom, i njegov odnos sa mnom je bio moje piće. Mi dođosmo do

Božje planine,

4 slavnoga Horeba, I ja rekoh anđelu, ''Pjevaču Jedinoga Vječnoga, vidi

ja nemam žrtve sa sobom, niti znam mesto za oltar na planini, tako kako

5, 6 da učinim žrtvu?'' I on reče, ''Pogledaj iza sebe.'' I ja pogledah iza

sebe. I vidjeh sve propisane žrtve behu slijedile nas: tele,

7 jarac, ovan, grlica i golub.

I anđeo mi kaže:

8 ''Abraham'' I ja rekoh, ''Ovdje sam.'' I on reče mi, ''Zakolji sve te

9 i podijeli životinje tačno na polovine. Ali ne sijeci ptice na djelove. I daj

ih ljudima koje ću ti pokazati da stoje pokraj tebe, jer oni su

803
10 oltar planine, da prineseš žrtvu Večnomu Jedinom. Grlicu i goluba
dati češ meni jer ja ću uzaći na krilima ptica da pokažem ti šta je u
nebesima, na zemlji i u moru, u dubini, i u nižim dubinama, u vrtu
Edenskom i u njegovim rijekama, u punoći svemira. I ti češ videti
njegove krugove u celosti.

Poglavlje 13

1 i učinih sve prema anđelovoj zapovijedi. I dadoh anđelima koji su došli

nam podeljene delove od životinja. I anđel Iaoel uze

2, 3 dve ptice. I ja čekah na večernji dar. I nečiste ptice sletiše dole

4 na mrtva tijela, i ja ih otjerah. I nečista ptica progovori mi i reče, ''Šta

radiš, Abraham, na svetim visinama gde niko ne jede niti pije, niti ima
na njima hrane za ljude. Ali ovi svi će biti pojedeni od vatre i

5 i oni će izgoreti sa tobom. Ostavi čoveka koji je sa tobom i leti! Jer ako

6 uzletiš u visine, oni će te uništiti.''

I dogodi se kad videh pticu da priča ja rekoh anđelu: ''Šta je ovo, moj
gosparu?'' I on reče

7 ''ovo je nemilost, ovo je Azazel!'' I on reče njemu, ''Sram na tebe

8 Azazel! Jer Abrahamov udio je u nebesima, i tvoj je na zemlji, jer ti si

odabrao ovde, i postao očaran mjestom svoje krivnje. Zato Vječni
vladar, Svemočni, je dao tebi stanovanje na zemlji.

9 Kroza tebe svi zli duhovi su lažovi, i kroz tebe su gnjev i iskušenja

804
10 na naraštaj ljudi koji žive bezbožno. Jer Večni, Svemočni nije
dopustio tijelima pravednika da budu u tvojoj ruci, tako kroz njih

11 pravedan život je učvršćen i uništenje bezbožnosti. Čuj, savetniće,

budi

12 posramljen od mene! Ti nemaš dopuštenje da kušaš sve pravedne.

Odlazi od

13 ovog čoveka! Ne možeš ga zavesti, jer on je neprijatelj tvoj i od onih

14 koji te slijede i koji vole šta ti želiš. Jer evo, odeća koja je nebo bi
prethodno tvoja je pripremljena za njega, i pokvarenost koja je bila na
njemu je otišla tebi.''

Poglavlje 14

1 i anđeo mi reče, ''Abraham!'' I ja rekoh ''Ovdje sam ja, tvoj

2 sluga.''I on reče, ''Znaj iz ovog da Vječiti Jedini koga si ti

3 zavolio te izabrao. Budi odvažan i čini kroza sebe štogod ja naredim

4 ti protiv njega koji narušava pravdu. Neću li moći da grdim ga koji je

razbacao po zemlji tajne nebesa i koji je uzeo pravo da radi protiv

5 Svemočnoga? Reci mu, 'Neka budeš ugarak peći

6 zemlje! Odi, Azazel, u neugažene dijelove zemlje. Jer tvoje nasleđe je

iznad onih koji su sa tobom, sa zvijezdama i sa ljudima rođenih od
oblaka,

805
7 čiji dio si ti, uistinu oni postoje kroz tvoje biće. Neprijateljstvo je za
tebe

8 pobožan čin. Zato kroz vlastito uništenje odlazi od mene!'

9 ja rekoh riječi kao što me anđeo naučio. I on reče, ''Abraham.'' I ja

10 rekoh, ''Ovdje sam, tvoj sluga!'' I anđel reče mi, ''Ne odgovaraj mu!''

11, 12 I on progovori ka meni drugi put. I anđeo reče, ''Sad, štogod ti

kaže, ne odgovaraj mu, da ne potrči ka tebi. Jer Večni, Svemočni

14 dao mu je gravitaciju (težu) i volju. Ne odgovaraj mu.'' I ja učinih šta

mi anđeo zapovedi. I štagod je on rekao meni o silasku, ja mu ne
odgovarah.

Poglavlje 15

1 i dogodilo se kad je sunce zalazilo, i gle dim kao iz peći, i anđeli koji su
imali podeljene delove žrtve uznesoše se

2 od vrha dima od peći. I anđel uze me sa desnom rukom i stavi me na

desno krilo goluba i on sam sjede na lijevo krilo grlice, oboje behu kao
da nisu ubijene ni podeljene. I

4 odnese me do kraja vatrenog plamena. I mi uznesosmo se kao da smo

nošeni

5 od mnogih vjetrova u nebo koje je pričvršćeno u prostoru. I videh u

vazduhu
806
6 u koju visinu mi uzašli smo jako svjetlo koje ne može biti opisano, i
gle, u ovom svjetlu vatreni Pakao bi upaljen, i veliko mnoštvo u

7 naličju ljudi. Oni svi su se menjali u položaju i obliku, trčeći i menjajući

oblik i padali su ničice i riječi plača su se čule koje nisam znao.

Poglavlje 16

1 I ja rekoh anđelu, ''Zašto si me sad doveo ovde? Jer sad ne mogu

2 više vidjeti, jer ja sam oslabio u duhu koji odlazi od mene.''I

3 on mi reče. ''Ostani sa mnom, ne plaši se. On koga češ vidjeti dolazi

pravo na ns u velikom glasu posvećenja je Jedini Vječni koji

4 te voli. Ti nečeš u njega gledati sam. Ali neka tvoj duh ne slabi, jer ja
sam sa tobom, da te osnažim.''

Poglavlje 17

1 i dok je on još govorio, gle vatra je dolazila ka nama unaokolo, i glas bi

u vatri kao glas mnogih voda, kao glas

2, 3 morske buke. I anđeo kleknu sa mnom i molio se. I ja htedoh da

padnem licem dole do zemlje. I mjesto visine na kojem smo

4 stajali stao je na visini, i kotrljao dole nisko

I on reče, ''Samo
807
5 moli, Abrahame, i pevaj pesmu koju te Ja naučih.'' Budući da nema
zemlje na koju bih se prostreo, samo sam kleknuo, i ja izgovarah pesmu

6, 7 koju on nauči me, I ja rekoh, ''Izgovaraj bez prestanka.'' I ja

izgovarah, i on sam izgovaraše pjesmu

8 Jedini Vječni, Svemočni, Sveti El, Bože samodrživi

9 Samo-jedinstven, nepokvarljiv, nepogrešiv

Nerođen,

Čist, besmrtan

10 Samo-savršen, samo-smišljeni,

Bez majke, bez oca, nestvoren

11 Uzvišen, Ognjeni

12 Pravedan, ljubitelj ljudi, dobroćudan, saosjećajan, darežljiv

Ljubomoran nada mnom, Strpljivi, najmilostiviji

13 Eli

Večni, svemočni, sveti Sabaoth

Naj slavniji El, El, El, El, Iaoel

14 Ti si onaj koga moja duša voli,

Moj zaštitnik

15 Vječni, ognjeni, svijetli

Davatelj svijetla, gromoglasan, vidljiv kroz munje,

808
Sa mnoštvom očiju

16 primajući molbe onih koji te časte i odnoseći molbe onih koji ne drže
se tebe

Zarad uzdržanja njihovih izazivanja

17 Spasitelj onih koji stanuju usred zlih,

Onih koji su rasejani među pravedne svijeta,

U pokvarenom dobu.

18 Pokazujući unapred doba pravednih,'

Ti činiš da svjetlost sija

Pred jutarnje svjetlo nad tvojim stvaranjem

Od tvog lica

Da proživi dan na zemlji

19 I u tvom nebeskom mestu stanovanja

Tamo je nepresušno svetlo nepobjedive zore

Od svjetlosti tvoga lica

20 Primi moju molitvu i radost u njoj,

I primi i žrtvu koju ti sam učini

Tebi kroza me dok sam tragao za tobom

21 Primi me milostivo,

809
Nauči me, pokaži mi, i učini znanim tvome slugi

Što si mi obećao.

Poglavlje 18

1 i dok sam još izgovarao pesmu, usta vatre koja su bila na

2 nebeskom svodu uzdizahu se u visinu. I ja čuh glas kao buke mora

3 i nije prestajalo od mnoštva vatre. Ikako je vatra rasla, vinula se do

najvišlje tačke, ja videh ispod vatre tron vatreni i mnoštvo očiju nečijih
unaokolo, kako izgovaraju pesmu, ispod trona četiri vatrena živa
stvorenja, pevaju

4, 5 i pojava svakog od njih bi ista, svaka imajući četiri lica. I ovo bi

izgled njihovih lica: na lava, na čovjeka, na goveče, i na orla.

Svaki je imao četiri glave na tijelu tako da četiri živa stvorenja imahu
šesnaest

6 lica. I svaki je imao šest krila, dva na ramenima, dva na pola puta dole,
i

7 dva na slabinama. Sa krilima koji behu na njihovim ramenima oni

pokrivahu njihova lica, sa krilima na slabinama pokrivahu noge, i raširili
su

8 dva srednja krila van i letjeli, rasli.

I oni završiše pevanje, oni

810
9 pogledahu jedan na drugog i zaprijetiše jedan drugom.

I dogodi se kad anđeo koji bi sa mnom vidje da oni prijete jedan

drugom, on ostavi me.

10 i ode trčeći k njima. I on okrenu lice svakog živog stvorenja od lica

koje je bilo suprotno njemu tako da nisu mogli vidjeti svako lice drugog

11 da prijete jedan drugom. I on nauči ih pesmu mira koju Večni

12 Jedini je imao u sebi

I dok sam još stajao i gledao, ja videh iza živa stvorenja u kočiji sa
vatrenim kotačima, svaki kotač bi pun očiju okolo

13 I iznad točkova bi tron koji sam vidio. I bio je prekriven sa vatrom i

vatra je okruživala ga okolo, i neopisivo svjetlo je okruživalo

14 vatrenu svjetinu. I čuh glas njihova posvećenja kao glas jednoga

čovjeka.

Poglavlje 19

1 i glas dođe mi isred vatre , govoreći, ''Abraham

2,3 Abraham!'' I ja rekoh, ''Evo me!''I on reče, ''Pogledaj na prostranstva

koja su ispod nebeskog svoda u koja si bio usmjeren i vidi da niujednom
prostranstvu nema nikog već samo onaj koga si tražio

4 ili tko te volio.''

811
I dok je on još pričao, gle, prostranstva ispod mene, nebesa, otvoriše se
i ja vidjeh sedmo nebo na kojemu ja stajah vatra se širila i svjetlo i rosa i
mnoštvo anđela i snage nevidljive slave, i gore iznad živih bića ja vidjeh,
ne vidjeh nikog

5 drugog tamo,

I pogledah sa visine, gde sam stajao, dole ka

6 šestom nebu. I vidjeh tamo mnoštvo duhovnih anđela, bestjelesnih,

kako nose redove vatrenih anđela koji su bili na osmom nebu, kako

7 sam ja stajao na njihovoj visini. I gle, niti na ovom nebu nije bilo

8 u ijednom obliku ikoje sile, već samo duhovni anđeli.

I sile ja vidjeh na

9 devetom nebu zapovijediše šestom nebu i ono se ukloni. Vidjeh tamo,

na petom nebu, snage zvijezda, i redove kojima oni zapovedaju da ih
nose, i elementi zemlje ih slušaju.

Poglavlje 20

1, 2 i Večni, Svemočni reče mi, ''Abraham, Abraham! I on reče

3 ''Ovdje sam!'' I on reče, Pogledaj sa visine na zvezde koje su ispod

tebe i izbroj ih za mene i reci mi njihov broj! I ja rekoh, ''Kako bih
mogao?

812
5 Jer ja sam čovjek.'' I on mi reče. ''Kao što broj zvezda i njihova moč
tako ću staviti za tvoje potomstvo narod ljudi, odvojene za mene u
mom

6 udjelu sa Azazelom.''

I ja rekoh, ''Vječni i Svemočni, Neka tvoj sluga priča

7 pred tobom i ne daj svome gnjevu protiv izabranika. Evo, prije nego si
me odveo gore, Azazel me uvrijedio. Kako onda, budući da on sad nije
pred tobom, si utvrdio sebe sa njim?''

Poglavlje 21

1 I on reče mi, ''Pogledaj ispod svojih nogu u svod i razumi stvaranje

koje je opisano od starina na ovom prostranstvu, i stvorenja

3 koja su u njemu i doba pripravljeno nakon toga.''

I ja pogledah ispod svoda na moje noge i videh nalik na nebesa i stvari

koje su unutar.

3 I videh tamo zemlju i njen plod, i njene kretajuće stvari i njene stvari
koje imahu duše, i njene sile ljudi i bezbožnost njihovih duša i njihovo
opravdanje, i njihov nagon njihovih dela i ponor i njegove muke

4 i njegove niže dubine, i propast u njima. I ja videh tamo more i

njegove otoke, i njegovu stoku i njegove ribe, i Levijatana i njegov svijet
i njegov krevet i njegove jazbine, i svijet koji je ležao na njemu, i njegove
kretnje i uništenje

813
5 koje on uzrokova svijetu. Vidjeh tamo rijeke i njegove gornje tokove i
njene krugove

6 I videh tamo vrt Edena i njegovo voće, i izvor i rijeku koja teče od
njega, i njegovo drveće i njegovo cvijeće, čineći plodove, i videh ljude
kako čine pravdu u njemu, njihovu hranu i njihov odmor.

7 I videh tamo veliko mnoštvo ljudi i žena i djece, pola od njih na desnoj
strani opisanoga, i pola njih na lijevoj strani slike.

Poglavlje 22

1, 2 I ja rekoh, ''Večiti, Svemočni! Šta je ova slika stvaranja?'' I on mi

reče, ''Ovo je moja volja u pogledu toga šta je u svetlu i bilo je dobro
pred mojim licem. I potom, ja dadoh im zapoved mojom rečju i oni
dođoše u postojanje. Šta god sam naredio bi da postoji je već bilo
određeno u ovom i sve prethodno stvorene stvari koje si vidio stoje
preda

3 mnom.''

I ja rekoh, ''O vrhovni, močni i večni! Zašto su ljudi u ovoj slici na ovoj
strani i na onoj?'' I on mi reče, ''Oni koji su na levoj strani su mnoštva
plemena koja su postojala ranije...i nakon tebe neki koji su pripremljeni
za sud i određeno, drugi za osvetu i propast

5 na kraju vremena. Oni koji su na desnoj strani slike su ljudi odvojeni za

mene od naroda Azazela; to su oni koje sam pripravio da budu rođeni
od tebe i da budu zvani mojim narodom.

814
Poglavlje 23

1 Pogledaj ponovo na sliku: Tko je onaj koji je zaveo Evu, i šta je

2 plod drveta? I znati češ šta će biti i koliko će biti za

3 tvoje potomstvo u poslednjim danima.I šta ne možeš da razumiješ,

učiniti ću ti znanim jer ti si prijatan pred mojim licem i ja ću ti reći šta

4 sam držao u srcu.''

I ja pogledah na sliku, i moje oči potrčaše do

5 strane vrta Edena. I vidjeh tamo čovjeka veoma velikog u visinu i

užasnog u širinu, neuporediv u izgledu, upleten sa ženom koja ima isto
jednake

6 čovjeku u izgledu i veličini. I oni behu stajali ispod drveta Edena, i

7 plod drveta bi kao izgled grozd grožđa vina. I pored drveta je stajao
nešto kao zmaj u obliku, ali imajuči ruke

8 i stopala kao ljudska, na leđima šest krila na desno i šest na lijevo. I on

je držao grožđe drveta i hranio ih na dvoje vidjeh upleteno

9 jedno s drugim.

I ja rekoh, ''Ko su to dvoje upletenih jedno s drugim, ili ko je između

njih, i šta je plod koji oni jedu. Svemočni

10 Večiti?'' I on reče, ''Ovo je svijet ljudi, ovo je Adam i ovo

815
11 su njihove misli na zemlji, ovo je Eva. I onaj koji je između njih je
bezbožnost

12 njihovog ponašanja do propasti, Azazel lično.''

I ja rekoh,'' Večni Svemočni, zašto onda si ti presudio mu takvu vlast da

kroz njegova dela

13 on može upropaštavati ljude na zemlji?'' I on reče mi, ''Čuj,

Abraham! Oni koji žele zlo, i svi koje ja mrzih koji se potčinjavaju njemu
– nad njima

14 ja sam mu dao vlast, i on je voljen od njih.''

I ja odgovorih i rekoh, ''Večni, Svemočni! Zašto te je zadovoljilo da

doneseš to zlo da bude željeno u srcima ljudi, jer ti si ljut na ono što je
odabrano od tebe...onomu koji čini beskorisne stvari u tvome
svjetlu(?)''

Poglavlje 24

1 I on mi reče ovako, ''Blizu narodima...za tvoje dobro i za dobro onih

koji su postavljeni nakon tebe, ljudi tvoga plemena, kao što češ vidjeti u

2 slici, što je teret za njih. I ja ću objasniti tebi šta će biti, i

3 sve šta će biti u poslednjim danima. Pogledaj sad na sve u slici.''

4 I ja pogledah i vidjeh tamo stvorenja koja su trebala doći na svijet

prije mene.

816
5 I vidjeh, kao što je bilo, Adam i Eva koji behu s njima, i sa njima lukavi
neprijatelj i Kain, koji je odveden od neprijatelja da prekrši zakon, i
videh ubijenog Abela i propast donesenu na njega i datu

6 kroz bezakonika. I videh tamo blud i one koji ga žele, i njegovo

onečišćenje i njihov žar, i vatra pokvarenosti u donjim dubinama

7 zemlje.

I videh tamo krađu i one koji su žurili za njom, i sistem

8 njihove odmazde, presudu na velikom sudu. Videh tamo gole ljude,

čelom u čelo, i njihovu sramotu i štetu koju su donijeli protiv njihovih

9 prijatelja i odmazdu. I videh tamo želju, i u njenoj ruci bila je glava od

svake vrste bezakonitosti, i njene muke i njeno raspršenje
predodređeno do propasti.

Poglavlje 25

1 Ja videh tamo sliku idola ljubomore, kao drvodjeljin oblik takav kao
moj otac je uobičavao praviti, i njegovo tijelo bi od blještavog bakra, i
pred njim

2 čovjek, i on ga je obožavao. I tamo bi oltar nasuprot i dječaci

3 koji su ubijeni na njemu u lice idola.

I ja mu rekoh, ''Šta je ovaj idol, ili šta je oltar, ili ko su ti koji su

posvećeni, ili ko je sveštenik, ili šta je lijep hram koji vidim, umjetnost i
ljepota tvoje slave koja

817
4 leži ispod tvog trona?''

I on reče, ''Čuj, Abraham! Ovaj hram koji si vidio, oltar i djelo umjetnika,
ovo je zamisao o sveštenstvu imena moje slave, gde svaka molba
čovjeka će uči i stanovati; uspon kraljeva i proroka i štogod je žrtvovano
ja obznanjujem da bude izrađeno za mene

5 među dolazećim narodom, od tvog plemena. I tijelo koje si vidio je

moj gnjev, jer ljudi koji će doći k meni od tebe će me učiniti ljutim.

6 I čovjek koga si ti vidio kako kolje je onaj koji gnjevi me, i žrtva je
ubijanje onih koji su za mene svedočanstvo suda o svršetku početka
stvaranja.

Poglavlje 26

1 I ja rekoh, ''Vječni, Svemočni! Zašto si ustanovio da bude to i da

2 pozoveš na svedočanstvo ovoga?'' I on reče mi, ''Čuj, Abraham, i

3 razumi šta ti govorim, i odgovori štogod te pitam. Zašto tvoj otac Tera
nije slušao tvoj glas i obustavio demonsko obožavanje idola

4 dok nije stradao, i sva njegova kuća sa njim?''

I ja rekoh, ''Večni Svemočni, sigurno jer ga nije zadovoljavalo da me

sluša, niti sam ja slijedio njegova djela.''

5 I on reče mi, ''Čuj Abraham, obzirom da je savjet tvoga oca u njemu,

kao

818
6 i tvoj savjet u tebi, tako je i savjet moje volje spreman. U danima koji
ti dolaze nečeš znati ih unapred, niti će budući ljudi koje ćeš videti sa
tvojim vlastitim očima da su oni tvoje sjeme. Pogledaj na sliku!

Poglavlje 27

1 I pogledah i vidjeh, i gle slika se ljuljala. I od svoje lijeve strane

mnoštvo neznabožaca trčaše i hvataše ljude, žene i djecu koja

2 su bila na desnoj strani. I neki od njih ubijahu a druge držahu sa

3 njima. Gle videh ih kako trče njima putem četiri uspona i oni spališe
Hram sa vatrom, i oni oteše svete stvari koje behu u njemu.

4 I ja rekoh, ''Večni Jedini, ljudi koje si primio od mene su opljačkani od

5 hordi pagana. Oni ubijahu neke i držahu druge kao strance, i spališe
Hram sa vatrom i ukradoše i uništiše lijepe

6 stvari koje behu unutar. Večni, Svemočni! Ako je to tako, zašto si sad

7 unesrećio moje srce i zašto će biti tako?

I on reče mi, ''Slušaj, Abrahame, sve što si video će se dogoditi tvome

potomstvu koje će stalno izazivati me zarad tijela koje si vidio i ubojstva
koje je

8 opisano u hramu ljubomore, i sve što si vidio tako će biti.

I ja rekoh, ''Večni, Svemočni! Neka zla dela učinjena u bezakonju sad

prođu

819
9 ali učini zapovijedi u njima više od njegovih pravednih djela. Jer ti
možeš učiniti

10 ovo.''

I on reče mi, ''Opet vrijeme pravde će doči na njih, iz

11 prva kroz svetost kraljeva. I ja ću suditi sa pravdom onima koje Ja

12 stvorih ranije, da vladaju od njih u njima. I od ovih istih će doći ljudi

koji će imati obzira za njih. Kako Ja objavih tebi i ti vidje.''

Poglavlje 28

1 I ja odgovorih i rekoh, ''Močni, Večiti, ti koji si osvećen svojom moči,

budi milostiv u mojoj molbi, budući da zarad ovog ti si obavijestio me i

2 pokazao mi. Budući da si doveo me na ovu tvoju visinu, zato obavesti

me, tvog voljenog, o čemu god te pitam: Hoće li što videh biti njihov
udio za dugo?''

3, 4 I on pokaza mi mnoštvo njegova naroda. I on reče mi, ''Zbog ovog

razloga je kroz četiri uspona ti kažeš da će moja ljutnja biti zarad

5 njih, i u njima će biti kazna za njihova djela. I u četvrtom usponu je

stotinu godina. I jadan čas vremena će također biti jedna stotina godina
u zlu između pagana i u času njihove milosti, čak sa kaznama kao
između neznabožaca.''

820
Poglavlje 29

1 i ja rekoh, ''Vječni, Svemočni! Koliko dugo vremena je sat tvog doba?''

2 i ja rekoh, ''ja odlučih da držim dvanaest perioda bezbožnog doba

među neznabošcima i među tvojim potomstvom, i što si vidio će biti do
kraja

3, 4 vremena. Izračunaj, i razumjeti češ. Pogledaj na sliku.

I ja pogledah i videh čoveka kako ide od leva, neznabožačke strane. Od

strane pagana otišli su ljudi i žene i deca, velika skupina, i oni

5 obožavahu ga. I dok sam još gledao, oni sa desne strane izađoše

6 i neki uvrijediše ovoga čovjeka, a neki udariše ga a drugi obožavahu

ga. I vidjeh da kako su ga obožavali Azazel otrči i obožavaše i poljubivši
njegovo lice

7 on se okrenu i stade pored njega.

I ja rekoh, ''Večni, Svemočni! Tko je ovaj

8 čovjek izvređan i izudaran od neznabožaca, sa Azazelom obožavan?'' I

on odgovori i reče, ''Čuj, Abrahame, čovjek koga si video uvređenoga i
izubijanoga i opet obožavanoga je oslobođenje od pagana za ljude koji
će

9 biti rođeni od tebe. U poslednjim danima, u dvanaestom periodu

doba moga ispunjenja. Postaviti ću ovoga čovjeka iz tvoga plemena,
onoga

10 kojeg si vidio iz moga naroda. Svi će ga slijediti...ti smatraj

821
11 ga kao jednog pozvanog od mene...oni su promjenili svoje mišljenje.
A oni koje si vidio da dolaze sa leve strane slike i obožavaju ga, to

12 znači da mnogi od pagana će verovati u njega. I oni od tvog semena

koje si vidio na desnoj strani, neki vređaju ga, neki tuku ga, i drugi
obožavaju

13 ga, mnogi od njih će biti napadani zarad njega. To je on koji će

iskušati one od tvog semena koji su ga obožavali u ispunjenju
dvanaestog sata, u

14 skračivanju doba bezbožnosti.

Prije nego doba pravde počne da raste, moj sud će doći na bezbožnike
koji su činili zlo kroz ljude

15 tvoga sjemena koji su bili odvojeni od mene. U tim danima ja ću

dovesti na čitavo zemaljsko stvaranje deset pošasti kroz zlo i bolesti i
narastanje

16 gorčine njihovih duša. Tako ću doneti na naraštaje onih koji su na

njemu, iz bijesa i pokvarenosti njihovog stvaranja sa kojima me
izazivahu.

17 I tad iz tvog sjemena će ostati pravedni ljudi u njihovom broju,

zaštićeni od mene, koji teže slavi moga imena prema mjestu
pripravljenom unaprijed

18 za njih koje si vidio pustim u slici. I oni će živeti, bijući utvrđeni

19 žrtvama i darovima pravde i istine u doba pravde. I oni će se radovati

zauvijek u meni, i oni će uništiti one koji su uništavali njih, i oni će
kazniti one koji su kažnjavali njih kroz njihovo ismijavanje, i oni

822
20 će pljunuti u njihova lica. Ti kažnjeni od mene kad me vide da se
radujem

21 sa mojim narodom za one koji se raduju i primaju i iskreno se vraćaju

meni.''

Vidi, Abraham, što si vidio, čuj šta si čuo, znaj što znaš. Idi u svoje
nasljeđe! I gle, ja sam s tobom zauvijek.''

Poglavlje 30

1 i dok je on još pričao, ja nađoh sebe na zemlji, i ja rekoh, ''Večiti,

Svemogući, ja nisam više u slavi u kojoj bijah gore, i sve

2 šta moja duša želi da razume u mom srcu ja ne razumem.''

I on reče mi, ''ja ću objasniti ti stvari koje želiš u svom srcu, jer si tražio
da znaš deset pošasti koje su pripravljene protiv bezbožnika, i ja

3 pripremih ih unapred u prolasku dvanaest sati na zemlji. Čuj šta

4 ti govorim, biti će tako. Prvo: tuga od mnogo potrebe. Drugo: vatreni

5 požari za gradove. Treće: uništenje od pomora među stokom.

6 četvrto: glad u svijetu, njihove generacije. Peto: između vladara,

uništenje zemljotresom i mačem. Šesto: porast tuče i snijega.

7 Sedmo: divlje zvijeri će biti njihov grob. Osmo: Pomor i glad

8 će promeniti njihovo uništenje. Deveto: izvršenje mačem i bijeg u

nevolji. Deseto: grom, glasovi i uništavajući zemljotresi.

823
Poglavlje 31

1 ''i tad ću označiti trubom vazduhom, i poslati ću mog izabranika,

imajuči u njemu jednu mjeru moje moči, i on će pozvati moj narod,

2 ponižen od bezbožnika. I ja ću spaliti vatrom one koji su im se rugali i

vladali nad njima u ovom dobu i ja ću predati one koji su me zasipali sa

3 ismijavanjem da prezru dolazeće doba. Jer ja sam pripremio ih da

budu hrana za vatru Hada, i da budu neprekidno lebdjeli u vazduhu
podzemnog svijeta krajnjih dubina, da budu sadržaj stomaka crva.

4 jer oni koji čine će vidjeti ih u pravdi, koji su izabrali moju želju i jasno
držali moje zapovijesti, i oni će se radovati zarad pada ljudi koji ostanu i
koji slijede

5 idole i njihova ubojstva. Jer oni će istrunuti u stomaku lukavog

6 crva Azazela, i biti spaljeni vatrom od Azazelovog jezika. Jer ja čekah

da oni

7 dođu k meni, a oni nisu htjeli. I oni veličaše stranog boga.

8 I oni se pridružiše onomu kome nisu bili određeni, i oni napustiše

Gospoda koji im je dao snagu.

Poglavlje 32

824
1 ''Zato, čuj Abraham, i vidi, evo tvoja sedma generacija će

2, 3 ići sa tobom. I oni će izaći u stranu zemlju. I oni će zarobiti ih i

mučiti

4 ih za jedan čas bezbožnog doba. Ali od naroda

5 kome će oni služiti Ja sam sudija.'' I Gospod reče ovo također, ''Jesi li
čuo Abraham, što sam ti rekao, koje pleme će uči u poslednjim
danima'''

6 Abraham, čuvši ovo, prihvatio je riječi Boga u svom srcu.

825
826
Testamenti trojice patrijarha
Ova tri testamenta su imenovani i kao Testamenti tri patrijarha, kao
delo od tri dela.

Abrahamov testament

Abrahamov Testament

Verzija 1

1. Abraham je živeo mjeru svog života, devet stotina i devedeset i pet

godina, živeći sve godine svoga života, u povučenosti, blagosti, i
pravednosti, pravednik je bio neizmjerno gostoljubljiv, dižući svoj šator
na raskršću hrasta Mamre, on je primao svakoga, i bogate i siromašne,
kraljeve i vladare, sakate i bespomoćne, prijatelje i strance, bližnje i
putnike, svim jednako činio je pobožnost, svima sveto, pravedno, i
gostoljubivo Abraham je dočekivao. Čak je i njemu došla, zajednička,
neumoljiva, gorki udio smrti i neizvjestan kraj života. Zato Gospod
Bog,pozva arhanđela Mihaila, i reče mu: Idi dolje, glavni zapovedniče
Mihail, ka Abrahamu i govori s njim u pogledu njegove smrti, da može
dovesti svoje stvari u red, jer Ja blagoslovih ga kao zvijezde nebeske, i
kao pijesak na obali mora, i on u obilju duga života i mnogih posjeda, je
postao neizmerno bogat. Iznad svih ljudi, štaviše, on je pravedan u
svakoj dobroti, gostoljubiv i ljubeći do kraja svog života, već idi,
arhanđele Mihailo, ka Abrahamu, mom voljenom prijatelju, i objavi mu
da njegovu smrt i osiguraj mu ovo: Ti češ u ovo vreme otići sa ovog

827
zaludnog svijeta, i napustiti češ tijelo, i ići češ svome Gospodaru među
dobrima.

2. I glavni zapovjednik ode ispred lica Božjeg, i ode dole Abrahamu do

hrasta Mamre, i nađe pravednog Abrahama u polju blizu, kako sjedi
pored jarma volova za oranje, zajedno sa sinovima Maseka i drugim
slugama, do broja dvanaest. I gle zapovednik dođe njemu, i Abraham,
videći zapovednika Mihaela da dolazi izdaleka, kao veoma lijep ratnik,
ustane i sretne ga kako je bio običaj, sreteći i gosteći sve strance. A
glavni zapovjednik pozdravi ga i reče: Pozdrav najčasniji oče, pravedna
dušo izabrana od Boga, istinski sine Nebeskog Jedinog. Abraham reče
glavnom zapovjedniku: Pozdrav, najčasniji ratniče, svijetao kao sunce i
najljepši između svih sinova ljudskih, dobrodošao si, zato Ja molim tvoje
prisustvo, reci mi koje si doba mladosti, reci mi, tvom molitelju, odakle i
od koje vojske i sa kojeg puta takva ljepota je došla ovamo. Glavni
zapovjednik reče: Ja, O pravedni Abrahame, dolazim iz velikog grada.
Poslan sam od velikog kralja da uzmem mjesto od dobra prijatelja
njegova, jer kralj ga je pozvao. A Abraham reče, Dođi, moj Gospodaru,
idi sa mnom toliko dokle je polje. Glavni zapovjednik reče: Ja dolazim, i
idem u polje oranja, oni sedoše dolje pored društva. I Abraham reče
svojim slugama, sinovima Maseka: Idite do stada konja, i dovedite dva
konja, mirna, i lijepa i krotka, tako da ja i ovaj stranac možemo sjediti na
njima. Ali zapovjednik reče, Ne , moj Gospodaru, Abraham, nemoj da
dovode konje, jer ja se uzdržavam oduvek od sedenja na četvoronožnim
životinjama. Nije li moj kralj bogat u svom posedstvu, imajuči moč nada
ljudima i sve vrsti stoke? Ali ja se držim oduvek od sedenja na bilo kojoj
četvoronožnoj životinji. Idemo mi, onda, O pravedna dušo, šetati lagano
dok ne stignemo tvoju kuću. I Abraham reče, Amen, neka bude tako.
828
3. I kako su odlazili od polja ka kući, pored puta je stajalo čempresovo
drvo, i po zapovijedi Gospodnjoj drvo je plakalo sa ljudskim glasom,
govoreći, Svet, svet, svet je Gospod Bog koji zove sebi one koji vole
njega, ali Abraham sakri tajnovitost, misleć da zapovednik nije čuo glas
drveta. I dolazeći blizo kuće oni sedoše u dvoru, i Isak vidjevši lice
anđela reče Sari svojoj majci, Moja majko, vidi, čovjek koji sjedi sa
mojim ocem Abrahamom nije sin rase onih koji stanuju na zemlji. I Isak
potrča, i pozdravi ga, i padne na noge bestelesnog, i bestelesni
blagoslovi ga i reče, Gospod Bog će dati ti svoje obećanje koje je dao
tvom ocu Abrahamu i svemu njegovom potomstvu, i također dati će ti
dragocjenu molitvu tvoga oca i tvoje majke. Abraham reče Isaku svome
sinu, Moj sine Isak, povuci vode iz bunara, i donesi mi u posudi, da
možemo oprati noge stranca, jer on je umoran, dolazeći nam sa dugog
puta. I Isak otrča do bunara i povuče vodu u posudi i donese im, i
Abraham ode i opra noge od zapovednika Mihaila, i srce Abrahamovo bi
ganuto, i on plaka nad strancem. I Isak, videći oca da plače, plaka
također, i glavni zapovjednik videći ih kako plaču, također plaka sa
njima, i suze glavnog zapovjednika padoše na posudu u vodu i postaše
drago kamenje. I Abraham videći čudo, bi zapanjen, uze kamenje tajno,
i sakri ovu tajnovitost, držeči je za sebe u srcu.

4. I Abraham reče Isaku svome sinu: Idi, moj voljeni sine, u sobu unutar
kuće i uredi je. Raširi za nas dva ležaja, jedan za mene i jedan za ovoga
čoveka koji je sa nama danas. Uredi za nas tamo mjesto i sviječnjak i
stol sa izobiljem svake dobre stvari. Uredi sobu, moj sine, i raširi pod
nama posteljinu i ljubičasto i lijepu postelju. Zapali tamo svaki drag i

829
lijep tamjan, i donesi lijepo mirisno bilje iz vrta i napuni kuću sa njim.
Zapali sedam lampi punih ulja, tako da se možemo radovati, jer ovaj
čovjek koji je naš ovaj dan je veći od kraljeva i vladara, i njegova pojava
nadilazi sve sinove ljudi. I Isak pripremi sve stvari dobro, i Abraham
idući sa arhanđelom Mihailom ode u sobu, i oni oboje sjedoše dole na
ležaj, i između njih on stavi stol sa izobiljem svake dobre stvari. Tad
glavni zapovjednik usta i ode, kao zarad stomaka da ima problem s
vodom, i uzađe u nebo u trenu oka, i stane pred Gospoda, i reče mu:
Gospodaru, neka tvoja sila zna da ja ne mogu podsjetiti pravednog
čovjeka na njegovu smrt, jer nisam video na zemlji čovjeka kao on,
sažaljiva, gostoprimna, pravedna, iskrena, odana, koji se uzdržava od
svakog lošeg djela. I sad znaj, Gospode, da ne mogu ga podsjetiti na
njegovu smrt. A Gospod reče: Idi dole, zapovedniče Mihailo, mome
prijatelju Abrahamu, i čini što god ti kaže, i jedi s njim štogod on jede. A
ja ću poslati moj Sveti Duh na njegova sina Isaka, i staviti mu sječanje o
njegovoj smrti na srce Isaka, tako da čak on u snu vidi smrt svoga oca, i
Isak će povezati san, a ti češ protumačiti ga, i on sam će znati njegov
kraj. I glavni zapovjednik reče, Gospodaru, svi nebeski duhovi su
bestelesni, i niti jedu niti piju, a ovaj čovek je stavio preda me stol sa
izobiljem svih dobrih stvari zemaljskih i pokvarljivih. Sad, Gospoadru,
šta da radim? Kako da izbjegnem ga, sjedeći za jednim stolom sa njim?
Gospodar reče: Idi dole k njemu, i ne misli o ovom, jer kad sjedneš sa
njim, ja ću poslati na te proždrljiv duh, i on će jesti iz tvojih ruku i kroz
tvoja usta sve šta je na stolu. Raduj se zajedno sa njim u svemu, samo
češ ti protumačiti stvari vizije, da Abraham zna da srp smrti i
neizvjesnost kraja života, i da ostavi na raspolaganje sve svoje posjede,
jer Ja sam blagoslovio ga nada pijeskom morskim i zvijezdama
nebeskim.

830
5. Kad zapovjednik ode do kuće Abrahama, i sjede s njim za sto, a Isak ih
je služio. I kad večera bi gotova, Abraham je molio po svom običaju, i
glavni zapovednik molio je zajedno s njim, i svaki od njih leže da spava
na svom krevetu. I isak reče svome ocu, Oče, Ja također bih rado
spavao sa tobom u ovoj sobi, da ja također mogu čuti vaš razgovor, jer
volim da čujem lijepe riječi ovog časnog čovjeka. Abraham reče, Ne, moj
sine, već idi u tvoju vlastitu sobu i spavaj na svom krevetu, da ne
budemo na smetnji ovome čovjeku. Tad Isak, primajući molitvu od njih,
i blagoslovivši ih, ode u svoju vlastitu sobu da legne na svoj ležaj. Ali
Gospodbaci pomisao smrti na srce Isakovo u snu, i oko trečeg časa noći
Isak se probudi i ustane od svog kreveta i dođe trčući u sobu gde njegov
otac je spavao zajedno sa arhanđelom. Isak, stoga, dotakavši vrata
zaplaka, govoreći, Moj oče Abraham, ustani i otvori mi brzo, da mogu
uči i ovjesiti se o tvome vratu, i zagrliti te prije nego što te uzmu od
mene. Abraham stoga ustane i otvori mu, i Isak uđe i ovjesi se o
njegovu vratu, i poče da plače glasno. Abraham bivan dirnut u srcu,
također plaka glasno, a glavni zapovjednik, videvši kako plaču, plaka
također. Sara bijući u svojoj sobi, čula je njihov plač, i dođe trčeći k
njima, i nađe ih zagrljene kako plaču. I Sara reče plačući, Moj gospodaru
Abraham, šta je to da plačeš? Reci mi, moj Gospodaru, je li ovaj brat
koji je ugošćen od nas u ovaj dan donio ti vijesti o Lotu, sinu tvoga
brata, da on je mrtav? Je li zato tuguješ? Glavni zapovjednik odgovori i
reče joj, Ne , moja sestra Saro, nije to što kažeš, već tvoj sin Isak,
mislim, imao je san, i dođe nama plačući, i mi vidjevši ga besmo ganuti
u našim srcima i plakasmo.

831
6. Tad Sara, čuvši izvrsnost razgovora glavnog zapovednika, odmah je
znala da je to anđeo Gospodnji koji govori. Sara zato pokaza Abrahamu
da izađe prema vratima, i reče mu, Moj Gospodaru Abraham, znaš li ko
je ovaj čovjek? Abraham reče, Ne znam. Sara reče, Ti znaš, moj
Gospodaru, tri čovjeka iz neba koje smo ugostili u našem šatoru pokraj
hrasta Mamre, kad si ubio jare bez mane, i postavio stol pred njih.
Nakon što je meso bilo pojedeno, jare usta ponovo, i posisa svoju majku
sa velikom radošću. Ne znaš li, moj Gospodaru Abraham, da po
obećanju oni nam dadoše Isaka kao plod utrobe? Od tih troje svetih
ljudi ovo je jedan. Abraham reče, O Sara, u ovom ti govoriš istinu. Slava
i hvala od našeg Boga i Oca. Jer kasno uveče kad ja prah njegove noge u
lavoru Ja rekoh u srcu, Ovo su noge jednog od trojice ljudi koje ja oprah
tada, i njegove suze padoše u posudu postaše drago kamenje. I tresuči
ih iz svoga krila on dade ih Sari, govoreći, ako mi ne vjeruješ, pogledaj
ovo. I Sara primivši ih nakloni se i pozdravi i reče, Slava da je Bogu koji
nam je pokazao čudesne stvari. I sad znaj, moj Gospodaru Abraham, da
među nama je otkrivenje iste vrste, da li bilo zlo ili dobro!

7. I Abraham ostavi Saru, i ode u sobu, i reče Isaku, Dođi ovamo, moj
voljeni sine, reci mi istinu, šta je što si vidio i šta snašlo te da si došao
tako brzo nama. I Isak odgovarajući poče da kaže, Ja videh, moj
Gospodaru, u ovoj noći sunce i mjesec iznad moje glave, opkoljavajući
me sa svojim zracima i davajući mi svijetlo. I ja gledah u to i radovah se ,
videh nebesa se otvorila, i čovjek noseći svijetlo siđe sa njega, sjajući
više od sedam sunaca. I ovaj čovjek kao sunce dođe i uze sunce sa moje
glave, i ode u nebesa odakle dođe, ali ja sam veoma tugovao što je uzeo
sunce od mene. Nakon malo, dok sam još tugovao i bolovao nevolju, ja
videh ovaj čovek dođe sa neba drugi put, i on uze od mene mjesec
832
također sa moje glave, i ja plakah veoma i pozvah tog čoveka od svetla i
rekoh, Ne čini, moj Gospodaru, uzmi moju slavu od mene, smiluj se i čuj
me, i ako uzmeš sunce od mene, tad ostavi mjesec meni. On reče,
Pretrpi ih da budu uzeti kralju gore, jer on želi ih tamo. I on uze ih od
mene, ali ostavi zrake na meni. Glavni zapovednik reče, Čuj, O pravedni
Abraham, sunce koje je tvoj sin vidio si ti njegov otac, i mjesec također
je Sara njegova majka. Čovjek koji nosi svijetlo koji je sišao sa nebesa, to
je onaj poslan od Boga koji će uzeti tvoju pravednu dušu od tebe. I sad
znaj, O najčasniji Abrahame, da u ovo vrijeme ti češ ostaviti ovaj
zemaljski život, i otići Bogu. Abraham reče glavnom zapovjedniku O
najjači od čuda! I sad si ti taj koji će uzeti moju dušu od mene? Glavni
zapovjednik reče mu, Ja sam glavni zapovjednik Mihail, koji stoji pred
Gospodarem, i ja sam poslan tebi da te podsjetim na tvoju smrt, i tad ću
otići k njemu kao što mi je zapoveđeno. Abraham reče, Sada znam da ti
si anđeo Gospodnji, i poslan si da uzmeš moju dušu, ali ja neću ići sa
tobom, ali čini sve što ti je zapoveđeno.

8. Glavni zapovednik čuvši ove riječi odmah iščezne, i uspinjuči se u

nebo stade pred Boga, i reče sve što je video u kući Abrahamovoj, i
glavni zapovednik reče ovo također svome Gospodaru, Ovako kaže tvoj
prijatelj Abraham, Ja neću ići sa tobom, već čini štagod zapovediš, a sad,
O Bože Svemočni, da li tvoja slava i večno kraljevstvo naređuju bilo što?
Bog reče glavnom zapovjedniku Mihailu, Idi do mog prijatelja Abrahama
još jednom, i govori s njim ovako, Ovako kaže Gospod tvoj Bog, onaj koji
te doveo u zemlju obećanja, koji je blagoslovio te nad pijeskom mora i
iznad zvijezda nebeskih, koji je otvorio utrobu neplodnosti Sare, i dao ti
Isaka kao plod utrobe u staroj dobi, Zaista Ja kažem ti da blagoslovom ja
ću blagosloviti te, i uvećanjem ja ću uvečati tvoje potomstvo, i ja ću dati
833
ti sve što tražiš od mene, jer Ja sam Gospod tvoj Bog, i pored mene
nema drugog. Reci mi zašto si se pobunio protiv mene, i zašto je žalost
u tebi, i zašto si se pobunio protiv mog arhanđela Mihaila? Ne znaš li da
svi koji su došli od Adama i Eve su umrli, i da niko od proroka je umakao
smrti? Nitko od onih koji vladaju kao kraljevi su besmrtni, nitko od
tvojih paotaca je umakao tajni smrti. Oni su svi umrli, oni su svi otišli u
Had, oni su svi sakupljeni srpom smrti. Ali na tebe Ja nisam poslao
smrt, Ja nisam dao nijednu smrtnu bolest da dođe na tebe, nisam
dozvolio srpu smrti da te sretne, nisam dozvolio mreži Hada da te
omota, Ja nikad nisam želio da ti susretneš išta zlo. Već dobru udobnost
Ja sam poslao mog glavnog zapovednika Mihaila tebi, da bi znao tvoj
odilazak sa sveta, i stavio svoju kuću u red, i sve što pripada tebi, i
blagoslovim Isaka tvog voljenog sina. I sad znaj da sam ja učinio ovo ne
želeći te žalostiti. Zašto si rekao mome glavnome zapovjedniku, Ja neću
ići s tobom? Zašto si govorio tako? Ne znaš li da ako pustim smrt i dođe
nada te, tada ću videti da li češ doći ili ne?

9. Glavni zapovjednik primajući podsticaj od Gospoda ode dole k

Abrahamu, i vidje njega pravdnoga kako je pao na lice do zemlje kao
mrtav, i zapovednik mu reče sve što je čuo od Svevišnjeg. Tad sveti i
pravedni Abraham ustajući sa mnogim suzama padne pred noge
bestelesnoga, i molio ga, govoreći, Molim te, glavni zapovedniče snaga
iznad, budući da si upućen da dođeš k meni grešniku i u svim stvarima
nevrednom slugi, molim te sad, O glavni zapovedniče, da odneseš moju
riječ opet Svevišnjem, i ti češ mu reći, Ovako govori Abraham tvoj sluga,
Gospode, Gospode, u svakom djelu i riječi koje ja tražih od tebe, ti si me
čuo, i ispunio sve moje molbe. Sad Gospode, ja se ne opirem tvojoj
moči, jer ja također znam da ja nisam besmrtan već smrtan. Budući da
834
na tvoju zapovest sve stvari čine, i boje se i drhte pred licem tvoje moči,
Ja se također bojim, ali tražim jednu molbu od tebe, i sad, Gospodaru,
čuj moju molitvu, dok sam još u ovom tijelu želim da vidim svu
naseljenu zemlju, i sva stvorenja koja si osnovao svojom jednom rečju, i
kad vidim to, tad ću rastati se od života i biti bez tuge. Tako glavni
zapovjednik ode vrati se ponovo, i stade pred Boga, i reče mu sve,
govoreći, Ovako govori tvoj prijatelj Abraham, Ja želim da vidim sve
zemlju u mom životu prije nego umrem. I Svevišnji čuvši ovo, opet
zapovedi glavnom zapovedniku Mihailu, i reče mu, Uzmi svetlosni
oblak, i anđele koji imaju moč nad kočijama, i idi dole, uzmi pravednoga
Abrahama na kola heruvima, i uznesi ga u vazduh nebesa da bi mogao
vidjeti svu zemlju.

10. i arhanđel Mihail ode dole i uze Abrahama na kola heruvima, i

uznese ih u vazduh nebeski, i vodi ga na oblaku zajedno sa šezdeset
anđela, i Abraham uznese se na kočijama iznad zemlje. I Abraham vidje
svijet kakav je bio u tom danu, neki oru, drugi prevoze kola, u jednom
mjestu ljudi čuvaju stada, a u drugom čuvaju ih po noći, i plešu i igraju i
sviraju, u drugom mjestu ljudi nastoje se boriti sa zakonom, drugdje
ljudi plaču i imaju mrtve u sječanju. On vidje također novovjenčane
kako primaju počasti, i u riječima on vidje sve stvari kojese čine u
svijetu, i dobre i loše. Abraham zato prolazeći nad njima vidje ljude koji
nose mačeve, držeći u rukama oštre mačeve, i Abraham pita glavnog
zapovjednika, Tko su ovi? Glavni zapovednik reče, To su lopovi, koji
namjeravaju učiniti ubojstvo, i da ukradu i spale i unište. Abraham reče,
Gospode, Gospode,čuj moj glas, i zapovedi da divlje zveri dođu iz šume i
progutaju ih. I dok je pričao dođoše divlje zveri iz šume i progutaše ih. I
on vidje u drugomu mjestu čovjeka koji sa ženom čini blud , i reče
835
Gospode, Gospode, zapovijedi zemlji da se otvori i proguta ih, i odmah
zemlja bi rascjepljena i proguta ih. I on vidje u drugomu mjestu čovjeka
koji kopa kroz kuću, i odnosi imovinu drugih ljudi, i on reče, Gospode,
Gospode, zapovedi vatri da siđe sa neba i proguta ih. I dok je govorio,
vatra dođe dole sa neba i proguta ih. I odmah dođe glas s neba
glavnome zapovedniku, govoreći ovako, O glavni zapovedniče Mihailo,
zapovedi kolima da stanu, i okreni Abrahama dalje da ne vidi svu
zemlju, jer ako vidi sve koji žive u zlu, on će uništiti sve postanje. Jer
evo, Abraham nije grešio, i nema samilosti na grešnike, ali Ja sam
stvorio svijet, i nisam želio da uništim ijedno od njih, već čekam smrt
grešnika, dok se ne preokrene i živi. Ali uzmi Abrahama do prvih vrata
nebesa, da može vidjeti tamo sudove i odštete, i pokajanje duša
grešnika koje je on uništio.

11. Tako Mihail okrenu kočije i dovede Abrahama do istoka, do prvih

vrata nebeskih, i Abraham vidje dva puta, jedan uzak i skračen, a drugi
širok i prostran, i tamo on vidje dvoja vrata, ona široka na širokom putu,
i druga uska na uskom putu. I izvan dvoja vrata on vidje čovjeka kako
sjedi na pozlačenom prijestolju, i pojava tog čoveka bi užasna, kao
Gospoda. I oni videše mnoge duše izvedene od anđela i vođena kroz
široka vrata, i druge duše, malo u broju, koji behu uzeti od anđela kroz
uska vrata. I kada Čudesno Onaj koji sjedi na zlatnom prijestolju vidje
nekoliko da ulazi kroz uska vrata, i mnoge da ulaze kroz široka, odmah
taj čudesni jedan počupa kosu sa glave i strane svoje brade, i baci sebe
na zemlju sa svog trona, plačići i tugujući. Ali kad vidje mnoge duše da
ulaze kroz uska vrata, tad ustane sa zemlje i sjede na tron u velikom
zadovoljstvu, radujući i uzdizući. I Abraham pita glavnog zapovjednika,
Moj Gospodaru glavni zapovjedniće, ko je ovaj najčudesniji čovjek,
836
obučen u takvu slavu, i nekad plače i tuguje, a nekad raduje se i
usklikuje? Bestelesni reče: To je prvo stvoreni Adam koji je u takvoj
slavi, i on gleda na svijet jer svi su rođeni od njega, i kad on vidi mnoge
duše da idu kroz uska vrata, tad on ustaje i sjedi na prijestolju radujući i
usklikujući od radosti, jer ova uska vrata su ona od pravednika, koja
vode životu, a oni koji ulaze kroz njih idu u Raj. Zbog toga, zato, prvo-
stvoreni Adam se raduje, jer on vidi duše spašene. Ali kad vidi mnoge
duše da ulaze kroz široka vrata, tad on vuče kosu svoje glave, i baca
sebe na zemlju plačući i tugujući gorko, jer široka vrata su ona od
grešnika, koja vode uništenju i večnoj kazni. I zarad ovog prvo-
oblikovani Adam pada sa prijestolja plačući i tugujući zarad uništenja
grešnika, jer su mnogi koji su izgubljeni, a samo je malo koji su spašeni,
jer u sedam hiljada jedva je jedna duša spasena, bivajući pravedna i
neuprljana (čista).

12. Dok je on još govorio ove stvari meni, gle dva anđela, vatrena
naizgled, i nemilosrdna u pomislima, i stroga lica, i oni odvedoše hiljade
duša, nemilosrdno bičujući ih vatrenim bičevima. Anđel je položiojednu
dušu, i oni izvedoše sve duše na široka vrata na uništenje. Tako i mi
odosmo sa anđelima, i dođosmo unutar širih vrata, i između dvoja vrata
stajao je tron strašan naizgled, strašno kristalan, svjetlucav kao vatra, i
na njemu sedeo je čudesan čovek svetao kao sunce, kao Sin Božji.
Ispred njega stajao je stol kao kristal, sav od zlata i finog platna, i na
stolu ležala je knjiga, debljine šest lakata, i širina od deset lakata, i na
desno i na lijevo stajala su dva anđela držeći papir i tintu i pero. Ispred
table sjedio je anđeo svjetlosti, držeći u svojoj ruci vagu, i od njega levo
sjedio je anđeo sav vatren, nemilosrdan i strog, držeći u njegovoj ruci
trubu, imajući unutar svega vatru koja guta sa kojom se iskušavaju
837
grešnici. Čudesan čovjek koji sjedi na prijestolju je sam sudio i osuđivao
duše, a dva anđela na desno i na levo su pisala, onaj na desno
pravednost a onaj na levo poročnost (zloću). Onaj ispred stola, koji je
držao vagu, vagao je duše, a vatreni anđeo, koji drži vatru, iskušavao je
duše. I Abraham je pitao glavnog zapovednika Mihaila, Šta je ovo što
vidimo? A glavni zapovednik reče, Ove stvari koje vidiš, sveti Abrahame,
su sudovi i odšteta. I gle anđel je držao dušu u svojoj ruci, i on dovede je
pred sudiju, i sudija reče jednom od anđela koji su mu služili, Otvori mi
knjigu, i nađi mi grehove od ove duše. I otvorivši knjigu on nađe njene
grehe i njenu pravednost jednako tešku, i on niti ju je dao mučiteljima,
niti onima koji behu spaseni, već stavi je nasred.

13. I Abraham reče, Moj Gospodaru glavni zapovjedniče, tko je ovaj

najčudesniji sudija? I tko su anđeli koji zapisuju? I tko je anđeo koji je
kao sunce, koji drži vagu? I tko je vatreni anđeo koji drži vatru? Glavni
zapovjednik reče, Vidiš li, najsvetiji Abraham, strašanog čoveka koji sedi
na tronu? To je sin prvo stvorenog Adama, koji je Abel, koga zli Kain ubi,
i on sjedi tako da sudi svem stvorenju, i ispituje pravednike i grešnike.
Jer Bog reče, Ja neću suditi ti, već svaki čovek rođen od čoveka biti će
suđen. Zato on je dao njemu sud, da sudi svijetu do njegovog velikog i
slavnog dolaska, i tad, O pravedni Abrahame, je savršen sud i odšteta,
večna i nepromenjiva, koju niko ne može promjeniti. Jer svaki čovjek je
došao iz prvo-stvorenog, i stoga oni su prvo suđeni od njegova sina, i na
drugom dolasku njima će biti suđeno od dvanaest plemena Israela,
svakom dahu i svakomu stvorenju. Ali treći put njima će biti suđeno od
Gospoda Boga svega, i tad, uistinu, kraj toga suda je blizu, i presuda
strašna, i nema nikoga da izbavi. I sad od tri suda sud svijeta i odšteta je
učinjena, i iz ovog razloga stvar nije konačno potvrđena od jednog ili
838
dva svedoka, već od tri svedoka će sve biti utvrđeno. Dva anđela na
desno i na levo, to su oni koji zapisuju grehove pravednika, jedan na
desnoj ruci zapisuje pravednost, a onaj na levo grehove. Anđeo koji je
kao sunce, drži vagu u ruci, je arhanđel, Dokiel pravedni koji važe, i on
važe pravednost i grehove sa pravednošću Božjom. Vatreni i
nemilosrdan anđeo, koji drži vatru u svojoj ruci, je arhanđel Puruel, koji
ima moč nad vatrom, i iskušava djela ljudi kroz vatru, i ako vatra
proguta djela ikojeg čoveka, anđeo suda odmah ga veže, i vodi ga do
mjesta grešnika, najgorče mjesto kažnjavanja. Ali ako vatra odobri djelo
od ikoga, i ne veže se na njega, taj čovjek je opravdan, i anđeo
pravednosti uzima ga i vodi da bude spašen u udijelu pravednih. I tako,
naj pravedniji Abrahame, sve stvari u svim ljudima su iskušane vatrom i
vaganjem.

14. I Abraham reče glavnom zapovjedniku, Moj Gospodaru glavni

zapovjedniče, duša koju anđeo drži u svojoj ruci, zašto je presuđeno da
bude stavljena nasred? Glavni zapovjednik reče, Slušaj,pravedni
Abrahame. Jer sudija je našao njene grehove, i njegovu pravednost
jednakom, on niti ju je predao sudu niti da bude spašena, dok sudija od
svega ne dođe. Abraham reče glavnom zapovjedniku, A šta se traženo
od duše da bude spasena? Glavni zapovjednik reče, Ako ostvari
pravednost iznad grehova, ona ulazi u spasenje. Abraham reče
glavnomu zapovjedniku, Dođi ovamo, glavni zapovedniče Mihailo, hajde
da se molimo za ovu dušu, i vidimo da li će Bog čuti nas. Glavni
zapovednik reče, Amin, neka bude tako, i oni se pomoliše i utjecaše za
dušu, i Bog ih je čuo, i kad ustahu od svoje molitve oni nisu videli dušu
da stoji tamo. I Abraham reče anđelu, Gde je duša koju si držao u
sredini? A anđeo odgovori, ona je spašena tvojom pravednom
839
molitvom, i vidi anđeo svjetlosti ju je uzeo i odveo u Raj. Abraham reče,
Ja veličam ime Božje, Svevišnjega, i njegovu neizmjerljivu milost. I
Abraham reče glavnom zapovjedniku, Ja molim te, arhanđele, čuj moju
molitvu, i hajde da još prizivamo Gospoda, i utječemo se njegovoj
samilosti, i molimo njegovu milost za duše grešnika koje Ja ranije, u
svojoj ljutnji, prokleh i uništih, koje zemlja proguta, i divlje zveri podraše
u delove, i vatra progura kroz moje reči. Sada znam da sam grešio pred
Gospodom našim Bogom. Dođi, O Mihael, glavni zapovjedniče sila
gornjih, dođi, hajde da prizivemo Boga sa suzama da on oprosti mi moj
grijeh, i da ih meni. A glavni zapovjednik čuo ga, i oni učiniše molbu
pred Gospodom, i kad su prizvali ga nakon dugo vremena, dođe glas sa
neba govoreći, Abraham, Abraham, Ja sam čuo tvoj glas i tvoju molitvu,
i oprostio ti tvoj grijeh, a oni za koje misliš da sam uništio Ja sam pozvao
gore i doveo ih u život mojom prekomjernom milošću, jer za vrijeme
dok sam im uzvračao u sudu, i one koje uništih žive na zemlji, neću
uzvračati u smrti.

15. I glas Gospoda reče također glavnom zapovedniku Mihailu, Mihael,

moj slugo, vrati Abrahama njegovoj kući, jer evo njegov kraj je došao
blizu, i mjera njegova života je ispunjena, da može staviti sve stvari u
red, i onda uzmi ga i dovedi k meni. Tako glavni zapovjednik, okrečući
kočije i oblak, dovede Abrahama njegovoj kući, i idući u svoju sobu on
sjede na krevet. I Sara njegova žena dođe, i zagrli noge bestelesnog, i
progovori nježno, govoreći, Ja dajem ti hvalu, moj Gospodaru, što si
doveo mog Gospodara Abrahama, jer evo mi smo mislili da je uzet od
nas. I njegov sin Isak također dođe i ovjesi se oko njegova vrata, i na isti
način svi njegovi ljudi – robovi i žene ropkinje opkoliše Abrahama i
zagrliše ga, veličajući Boga. I bestelesni reče im, Poslušajte, pravednog
840
Abrahama. Evo tvoje žene Sare, vidi svog voljenog sina Isaka, gle
također sve tvoje muške sluge i sluškinje oko tebe. Uredi sve šta imaš,
jer dan je došao blizu u kojem češ ti otiči iz tijela i ići Gospodu jednom
za svagda. Abraham reče, Je li Gospod rekao, ili govoriš ovo od sebe?
Glavni zapovjednik odgovori, Slušaj, pravedni Abrahame. Gospod je
zapovjedio, i ja ti kažem. Abraham reče, Ja neću ići s tobom. Glavni
zapovjednik, čuvši ove riječi, odmah izađe iz prisustva Abrahama, i ode
u nebesa, i stade pred Boga Svevišnjeg, i reče, Gospodaru Svemočni,
evo Ja sam čuo Tvog prijatelja Abrahama u svemu što ti je rekao, i
ispunio njegove zahteve. Pokazao sam mu Tvoju moč, i sva zemlja i
mora koja su pod nebesima. Pokazao sam mu sud i naknadu pomoču
oblaka i kola, i opet on govori, Ja neču ići s tobom. A Svevišnji reče
anđelu, Je li moj prijatelj Abraham rekao to ponovo, Ja neću ići s
tobom? Arhanđel reče, Gospodaru Svemočni, on kaže tako, a ja se
uzdržavam od stavljanja ruku na njega, jer od početka on je Tvoj
prijatelj, i učinio je sve stvari ugodne u Tvojim očima. Nema čovjeka kao
što je on na zemlji, niti čak Jov čudesan čovjek, i zato ja se ustežem od
stavljanja ruku na njega. Zapovjedi, zato, Večni kralju, šta da bude
urađeno.

16. Tad Svevišnji reče, Dozovi mi ovamo Smrt koja je zvana po sramnoj
pojavi i nemilosrdnom izgledu. I Mihael bestelesni ode i reče Smrti,
Dođi ovamo; Gospod stvaranja, večiti kralj, zove te. I Smrt,čuvši ovo,
zadrhta i zatrese se, bijući obuzeta velikim strahom, i dolazeći sa velikim
strahom stala je pred nevidljivog oca, drhteći, stenjući i tresući, čekajući
zapovijed Gospodnju. Potom nevidljivi Bog reče Smrti, Dođi ovamo, ti
gorkog i svirepog imena svijeta, sakrij svoj bijes, pokrij svoju
pokvarenost, i odbaci gorčinu od sebe, i obuci svoju ljepotu i svu svoju
841
slavu, i idi dole ka Abrahamu mome prijatelju, i uzmi ga i dovedi ga k
meni. Ali sad također Ja ti kažem da ga ne strašiš, već dovedi ga lijepim
govorom, jer on je moj prijatelj. Čuvši ovo, Smrt ode ispred Svevišnjeg, i
obuće odeću velikog sjaja, i učini svoju pojavu kao sunce, i posta lijepa
iznad sinova ljudskih, uzimajući oblik arhanđela,imajući obraze od
plamena vatre, i on ode do Abrahama. A pravedni Abraham je izašao iz
svoje sobe, i sjeo ispod drveća Mamre, držeći bradu u svojoj ruci, i
čekajući dolazak arhanđela Mihaila. I gle, miris ugodan dođe do njega, i
sijevanje svjetla, i Abraham se okrenuo i video Smrt kako dolazi prema
njemu u velikoj slavi i lepoti. I Abraham usta i ode da ga sretne, misleći
da je glavni zapovjednik Božiji, i Smrt gledajući ga pozdravi ga, govoreći,
Raduj se, dragi Abrahame,pravedna dušo, istinski prijatelju Svevišnjega
Boga, i druže svetih anđela. Abraham reče Smrti, Pozdrav pojavi i obliku
kao sunca, naj slavnijem pomagaću, donositelju svjetla, čudesnom
čovjeku, odakle tvoja slava dolazi k nama, i tko si ti, i odakle dolaziš?
Tad Smrt reče, Najpravedniji Abrahame, evo reći ću ti istinu. Ja sam
gorak dio smrti. Abraham mu reče, Ne, već ti imaš ljepotu svijeta, ti si
slava i ljepota anđela i ljudi, ti si ljepši u obliku nego bilo ko drugi, i
kažeš li, Ja sam gorak udeo smrti, a ne radije, Ja sam ljepši od svake
dobre stvari. Smrt reče, Ja ti kažem istinu. Kako Gospod me je
imenovao, tako ti i kažem. Abraham reče, Zašto si došla ovamo? Smrt
reče, Po tvoju svetu dušu ja sam došla. Tad Abraham reče, Ja znam šta
ti misliš, ali ja neću ići s tobom, i Smrt bi tiha i ne odgovori mu ni riječi.

17. Kad Abraham usta, on ode u svoju kuću, i Smrt također pratila ga
tamo. I Abraham ode u svoju sobu, i Smrt ode s njim. I Abraham leže
dolje na krevet, i Smrt dođe i sjede kraj njegovih nogu. Tad Abraham
reče, Odlazi, odlazi od mene, jer želim da odmorim na mom ležaju, Smrt
842
reče, Ja neću otići dok ne uzmen dušu tvoju od tebe. Abraham reče mu,
U ime večnog Boga ja tražim da mi kažeš istinu, Jesi li ti smrt? Smrt mu
reče, Ja sam smrt. Ja sam uništitelj svijeta. Abraham reče, Ja molim te,
budući da si smrt, reci mi ako dolaziš svima ovako u takvoj ljepoti i
slavi? Smrt reče, Ne, moj Gospodaru Abraham, zarad tvoje pravednosti,
i nebrojenom moru tvoje gostoljubljivosti, i veličine tvoje ljubavi prema
Bogu je postala kruna na mojoj glavi, i u ljepoti i velikom miru i
nježnosti ja prilazim pravednima, ali grešnima ja dolazim u velikoj
pokvarenosti i svireposti i največoj gorčini i sa bijesom i nemilosrdnim
pogledom. I Smrt reče, Ti ne možeš vidjeti moju okrutnost,
najpravedniji Abrahame. Abraham reče, Da, Ja ću moči izdržati svu tvoju
svirepost uz pomoć imena živoga Boga, jer moč moga Boga koji je u
nebesima je sa mnom. Tad Smrt svuče svu svoju prijatnost i ljepotu, i
sva njegova slava i izgled sunca sa kojim je odjevena, i stavi na sebe
strašnu odeću, i učini svoju pojavu tmurnom i bijesnijom nego sve vrste
divljih zveri, i više nečistom nego sva nečistoća. I on pokaza Abrahamu
sedam vatrenih glava zmija i četrnaest lica, jedno od plamena vatre i od
velike svireposti, i lice tame, i najtmurnije lice zmije, i lice od
najstrašnije prepasti, i lice bijesnije od zmije, i lice od strašnoga lava, i
lice od zmije i zmaja. On pokaza mu također lice od vatrene sablje i lica
s mačem, i lice s munjama, sijevajući užasno, i zvuk strašnog groma. On
pokaza mu također drugo lice od bijesne oluje mora, i bijesne nabujale
rijeke, i užasne troglave zmije, i čaša uzmješanih otrova, i ukratko
pokaza mu veliku svirepost i neizdrživu gorčinu, i svaku smrtnu bolest
kao miris Smrti. I od velike gorčine i svireposti tamo umru sluge i
sluškinje u broju oko sedam hiljada, i pravedni Abraham dođe u
ravnodušnost smrti tako da ga je njegov duh iznevjerio.

843
18. I u svemu sveti Abraham, videći ove stvari takvima, reče Smrti, Ja
molim te, sveuništiva Smrti, sakrij svoju okrutnost, i stavi svoju ljepotu i
izgled koji si imao ranije. I odmah Smrt sakri svoju svirepost, i obuče
svoju ljepotu koju je imala ranije. I Abraham reče Smrti, Zašto si učinila
to, da si ubila sve moje sluge i sluškinje? Je li Bog te poslao ovamo zarad
takvog kraja ovog dana? Smrt reče, Ne, moj Gospodaru Abraham, nije
kao što kažeš, već zarad tebe sam poslana ovamo. Abraham reče Smrti,
Kako su onda ovi umrli? Je li Gospod rekao to? Smrt reče, veruj,
najpravedniji Abrahame, da ovo također je čudesno, da ti nisi uzet s
njima. Kakogod Ja ti kažem istinu, jer da desna ruka Božija nije bila sa
tobom sad, ti bi također otišao iz ovog života. Pravedni Abraham reče,
Sada znam da sam došao do ravnodušnosti smrti, tako da mi je duh
klonuo, ali molim te, sveuništiva Smrti, budući da moje sluge su umrle
prije njihova vremena, hajde da molimo Gospoda Boga da on čuje nas i
oživi one koji su umrli od tvoje svireposti prije njihova vremena. I Smrt
reče, Amin, neka bude tako. Stoga Abraham ustane i padne na lice na
zemlju u molitvi, i Smrt zajedno sa njim, i Gospod posla duha života na
one koji behu mrtvi i oni behu oživljeni ponovo. Tad pravedni Abraham
dade slavu Bogu.

19. I idući u svoju sobu on leže, i Smrt dođe i stade pred njim. I
Abraham reče mu, Odlazi od mene, jer želim da odmorim, jer moj duh
je smeten. Smrt reče, ja neću otići dok ne uzmem tvoju dušu. I Abraham
strogo i ljuto pogleda i reče Smrti, Tko ti je naredio da kažeš to? Ti
govoriš ove reči od sebe naduto, i ja neću ići sa tobom dok glavni
zapovjednik Mihail dođe k meni, i ja ću ići s njim. Ali ovo ti isto kažem,
ako želiš da ja pratim te, objasni mi sve svoje promjene, sedam vatrenih
glava zmija i koje lice od prepasti je, i šta oštar mač, i šta glasna
844
uzburkana rijeka, i šta burno more bijesni jako. Nauči me također
neizdržljivoj grmljavini, i užasnim munjama, i zlomirisnoj čaši
pomiješanih otrova. Nauči me o svemu tome. I Smrt odgovori, Slušaj,
pravedni Abrahame. Za sedam doba Ja uništavam svijet i vodim sve
dole u Had, kraljeve i vladare, bogate i siromahe, robove i slobodne, Ja
vodim do dna Hada, i za ovo ti pokazah sedam glava zmija. Lice od vatre
ja pokazah ti jer mnogi umru progutani od vatre, i vide smrt kroz lice
vatre. Lice od prepada ja pokazah ti, jer mnogi ljudi su umrli silazeči sa
vrhova drveća od strašnog prepada i izgubili svoj život, i vide smrt u
obliku strašne prepasti. Lice s mačem ja pokazah ti jer mnogi su ubijeni
u ratovima mačem, i vide smrt kao mač. Lice velike tutnjave rijeke ja
pokazah ti jer mnogi su utopljeni i stradaju ugrabljeni od prelaženja
mnogih voda i odneseni velikim rijekama, i vide smrt prije njegovog
vremena. Lice od ljutog bijesnog mora Ja pokazah ti jer mnogi u more
su pali u velike valove i ostali brodolomci progutani i vidjeli smrt mora.
Neizdrživi grom i strašno sijevanje ja pokazah ti jer mnogi ljudi u
trenutku ljutnje sretnu se sa neizdrživom grmljavinom i užasnim
sijevanjima dolazeći da napadnu ljude, i vide smrt ovako. Ja pokazah ti
također otrovne divlje zveri, zmije i zmajeve, leoparde i lavove i lavlje
mladunce, medvjede i zmije, i ukratko lice svake divlje zvjeri ja pokazah
ti, tebi najpravednijem, jer mnogi ljudi su uništeni od dvivljih zvijeri, a
drugi od otrovnih zmija i zmajeva, izdahnu svoj život i umru. Ja pokazah
ti također smrtne čaše pomešane otrovom, jer mnogim ljudima je dat
otrov da popiju od drugih ljudi i odjednom su umrli neočekivano.

20. Abraham reče, Ja molim te, da li postoji također neočekivana smrt?

Reci mi. Smrt reče, Zaista, zaista, ja kažem ti u istini Boga da postoji
sedamdeset i dvije smrti. Jedna je pravedna smrt, kupujući određeno
845
vreme, i mnogi ljudi u jednom času uđu u smrt bivajući predati grobu.
Evo, rekla sam ti sve što si pitao, sad ti kažem, najpravedniji Abrahame,
da otkloniš sve sumnje, i prestaneš od pitanja išta jednom za svagda, i
dođi, idi sa mnom, kako je Bog i sudija svih nas zapovjedio mi. Abraham
reče Smrti, Odilazi od mene još za malo, da mogu da se odmorim na
krevetu, jer ja sam veoma smeten u srcu, jer odkad sam vidio sa mojim
očima moja snaga napustila me, svi udovi moga tijela izgledaju mi teški
kao od olova, i moj duh je neizmerno potrešen. Odilazi za malo, jer
rekao sam ne mogu podnijeti da vidim tvoj izgled. Tad Isak njegov sin
dođe i pade na njegove grudi plačući, a njegova žena Sara dođe i zagrli
njegove noge, plačući gorko. Također dođoše njegovi ljudi robovi i
robinje i opkoliše njegov krevet,plačući veoma. I Abraham dođe u
ravnodušnost ka smrti, i Smrt reče Abrahamu, Dođi, uzmi moju desnu
ruku, i neka veselje i život i snaga dođu ti. Jer Smrt je zavarala
Abrahama, i on uze njegovu desnu ruku, i odmah njegova duša prione
uz ruku Smrti. I odmah arhanđel Mihailo dođe sa mnoštvom anđela i
uze njegovu cenjenu dušu u svoje ruke u božanski vezeno laneno
platno, i oni pobrinuše se za tijelo pravednog Abrahama sa božanskim
uljima i mirisima do trećeg dana nakon njegove smrti, i sahraniše ga u
obećanoj zemlji, hrasta Mamre, a anđeli primiše njegovu vrednu dušu, i
uzađoše na nebo, pevajući pesme triput svet Gospod Bog svega, i
namjestiše tamo da obožavaju Boga i Oca. I nakon velike hvale i slave
koja je data Gospodu, i Abraham se pokloni da moli, utom dođe čisti
glas Boga i Oca govoreći ovako, Odvedite mog prijatelja Abrahama u
Raj, gde je šator od sastanka i moji pravednici, i boravište mojih svetaca
Isaka i Jakova na njegovim grudima, gde nema nevolje, niti tuge, niti
uzdaha, već mir i radost i život večni. (I neka mi, također, moja ljubljena
braćo, slijedimo gostoljubivost od praoca Abrahama, i držimo njegov

846
častan put života, da budemo vredni života večnog, slaveći Oca, Sina i
Svetog Duha, komu je slava i moč zauvek. Amin.)

Verzija 2

1. Bilo je to, kad se dani smrti Abrahamove približiše, da Gospod reče

Mihailu. Ustani i idi Abrahamu, mom slugi, i reci mu, Ti češ umrijeti, jer
gle! Dani tvog privremenog života su ispunjeni, tako da može urediti
svoju kuću prije nego umre.

2. I Mihail ode i dođe Abrahamu, i nađe ga da sjedi pred svojim

volovima za oranje, a on bi veoma star u pojavi, i imao je sina u svojim
rukama. Abraham, stoga, videći arhanđela Mihaila, ustane od zemlje i
pozdravi ga, ne znajući ko je, i reče mu: Gospod te sačuvao. Neka tvoje
putovanje bude ti na dobro. A Mihail odgovori mu: Ti si ljubazan, dobri
oče. Abraham odgovori i reče mu: Dođi, priđi bliže meni, brate, i sjedi za
malo, da naredim da životinju donesu da idemo u moju kuću, i možeš
odmoriti sa mnom, jer je skoro večer, a ujutro ustani i idi gde god
hočeš, da neka zla zvijerka te ne sretne i povredi. I Mihail upita
Abrahama, govoreći: Reci mi svoje ime, prije nego uđem u kuću, da ne
budem teret tebi. Abraham odgovori i reče, Moji roditelji zvahu me

847
Abram, a Gospod nazva me Abraham, govoreći: Ustani i idi iz svoje
kuće, i od svoje rodbine, i idi u zemlju koju ti ja pokažem. I kad ja odoh
putem u zemlju koju Gospod pokaza mi, on reče mi: Tvoje ime neće više
se zvati Abram, već tvoje ime će biti Abraham. Mihail odgovori i reče
mu: Oprosti mi, moj oče, učeni čovjeće Božji, jer ja sam stranac, i čuo
sam za tebe da si otišao četrdeset stadija i doveo kozu i ubio je, gosteći
anđele u svoju kuću, da mogu odmoriti tamo. Tako govoreći zajedno,
oni ustaše i odoše prema kući. I Abraham pozva jednoga od svojih
slugu, i reče mu: Idi, donesi mi životinju da stranac može sjediti na njoj,
jer je otežao od puta. A Mihail reče: Ne muči svoje mlade, već idemo
lagano dok ne stignemo kuću, jer ja volim tvoje društvo.

3. I ustajući oni odoše, i kako su približavali se gradu, oko tri stadija

(stadij=200m) od njega, oni nađoše veliko drvo sa tri stotine grana, kao
tamariskovo drvo. I oni čuše glas iz njegovih grana kako peva, Svet si ti,
jer si održao obećanje za koje si poslan. I Abraham ču glas, i sakri ovu
tajnu u svoje srce, govoreći u sebi, Šta je misterija koju sam čuo? Kako
je došao u kuću, Abraham reče svojim slugama, Ustanite, idite do stada,
i dovedite tri ovce, i ubijte ih brzo, i učinite ih spremnim da možemo
jesti i piti, jer ovaj dan je praznik za nas. I sluge dovedoše ovce, i
Abraham pozva svog sina Izaka, i reče mu, Moj sine Isak, ustani i stavi
vodu u posudu da možemo oprati noge ovoga stranca. I on donese kako
mu bi zapoveđeno, i Abraham reče, Ja osećam, i biti će tako, da u ovoj
posudi neće više nikad oprati noge od nijednog čovjeka koji dolazi nam.
I Isak čuvši svoga oca kako govori ovo zaplaka, i reče mu, Moj oče šta je
to što govoriš? Ovo je moj zadnji put da perem noge stranca? I
Abraham videći svog sina kako plače, također plakao je izobilno,i Mihael

848
videći ga da plače, plaka također, i suze Mihaela padoše u posudu i
postaše drago kamenje.

4. Kad Sarah, bivajući unutar kuće, ču njihovo plakanje, ona izađe i reče
Abrahamu, Gospodaru, šta je te tako plačeš? Abraham odgovori, i reče
njoj, Nije zlo. Idi u kuću, i čini svoj posao, da ne otežavamo čovjeku. I
Sara ode, da pripremi večeru. I sunce dođe blizu zalaska, i Mihael izađe
iz kuće, i bi uzet u nebesa da se moli pred Bogom, jer na zalasku sunca
svi anđeli mole se Bogu i Mihail je prvi od anđela. I oni svi moliše mu se,
i ode svaki na svoje mjesto, a Mihail progovori pred Gospodom i reče,
Gospode, zapovedi mi da budem ispitan pred tvojom svetom slavom! I
Gospod reče Mihailu, Reci šta god želiš! I Arhanđel odgovori i reče,
Gospode, ti si poslao me Abrahamu da mu kažem, Izaći češ iz svoga
tijela, i ostaviti ovaj svijet, Gospod te zove, ja nisam se usudio, Gospode,
objaviti sebe njemu, jer on je tvoj prijatelj, i pravedan čovjek, i onaj koji
gosti strance. Ali ja molim te, Gospode, zapovjedi da sečanje na smrt
Abrahamu uđe u njegovo sopstveno srce, i ne zapovedi meni da mu
kažem, jer je velika naglost reči to, Ostavi svijet, a naročito ostavi
sopstveno tijelo, jer ti si stvorio ga od početka imao sažaljenje na duše
ljudi. Tad Gospod reče Mihailu, Ustani i idi Abrahamu, i ostani s njim, i
štagod vidiš da on jede, jedi i ti, i kadgod on ode spavati, spavaj tu i ti.
Jer ja ću staviti misao o smrti Abrahama u srce Isaka njegova sina u snu.

5. Potom Mihail ode u kuću Abrahamovu u to veče, i nađe ih kako

pripremaju večeru, i oni jedoše i piše i behu srećni. I Abraham reče
svome sinu Isaku, Ustani, moj sine, i prostri čovjeku krevet da može da
spava, i stavi svjetiljku gde stoji. I Isak učini kako otac zapovijedi mu, i
849
Isak reče svome ocu, Ja također dolazim da spavam pored tebe.
Abraham mu odgovori, Ne, moj sine, da ne budemo teški ovome
čovjeku, već idi u svoju vlastitu sobu i spavaj. I Isak ne želeći da ne
posluša očevu zapoved, ode i spava u svojoj sobi.

6. I dogodilo se oko sedmoga časa noći Isak se probudio, i dođe do vrata

sobe njegova oca, plačući i govoreći, Otvori, oče, da mogu da te
dotaknem prije nego što te uzmu od mene. Abraham usta i otvori mu, i
Isak uđe i ovjesi se oko očeva vrata plačući, i poljubi ga sa plakanjem. I
Abraham je plakao skupa sa svojim sinom, i Mihael vidje ga plačući i
plaka također. I Sara čuvši ih kako plaču pozva iz svoje sobe, govoreći,
Moj Gospodaru Abraham, zašto plačete? Je li stranac rekao vam o sinu
tvoga brata Lotu da je mrtav? Ili je li išta drugo snašlo nas? Mihael
odgovori i reče Sari, Ne, Saro, Ja nisam donio vijesti o Lotu, već Ja vidjeh
nježnost srca sviju vas, čime nadmašujete sve ljude na zemlji, i Gospod
se sjetio vas. Tad Sara reče Abrahamu, Kako smiješ da plačeš kad čovjek
Božji je došao tebi, i zašto su tvoje oči prolile suze danas kad je velika
radost? Abraham reče njoj, Kako znaš da ovo je čovjek Božiji? Sara
odgovori i reče, Jer kažem i znam da ovaj čovjek je jedan od trojice ljudi
koje si ugostio kod nas kod hrasta Mamre, kad jedan od tvojih slugu
ode i dovede jare i ti ga ubi, i reče meni, Ustani, učini spremnim da
jedemo sa ovim ljudima u našoj kući. Abraham odgovori i reče, Ti si
osjetila dobro, O ženo, jer ja također, kad sam oprao njegove noge znah
u mom srcu da to su noge koje sam oprao kod hrasta Mamre, i kad ja
počeh da pitam o njegovom putu, on reče mi, Ja idem da sačuvam Lota
tvog brata od ljudi Sodoma, i tad znah tajnu.

850
7. I Abraham reče Mihailu, Reci mi, čovjeće Božiji, i pokaži mi zašto si
došao ovamo. A Mihailo odgovori, Tvoj sin Isak će pokazati ti. I
Abraham reče svome sinu, Moj voljeni sine, reci mi šta si vidio u snu
danas, i bio uplašen. Reci mi. Isak odgovori svome oce, Ja videh u mom
snu sunce i mjesec, i bi kruna na mojom glavi, i dođe sa neba čovjek
velike veličine, i sijao je kao svjetlost koja se zove ocem svjetlosti. On
uze sunce sa moje glave, i ostavi zrake pored sa mnom. I ja plakah i
rekoh, Ja molim te, moj Gospodaru, ne oduzimaj slavu moje glave, i
svjetlost moje kuće, i svu moju slavu. I sunce i mjesec i zvijezde plakahu,
govoreći, Ne oduzimaj slavu naše moči. I taj sjajni čovek odgovori i reče
mi, Ne plači što sam uzeo svijetlo tvoje kuće, jer je uzeto od nevolja u
odmor, od niskog imanja na višlje, oni uzdigoše ga sa uskog na široko
mesto, uzdigoše ga iz tame u svjetlost. I ja rekoh mu, Ja molim te,
Gospode, uzmi također zrake sa njim. On reče mi, Postoji dvanaest sati
dana, i tad ću uzeti zrake. Kako je sjajni čovjek rekao ovo, Ja videh sunce
moje kuće kako se uzdiže u nebo, ali tu krunu ne vidoh više, i to sunce
bi kao ti moj otac. I Mihail reče Abrahamu, Tvoj sin Izak je rekao istinu,
jer ti češ ići, i biti uzet u nebesa, ali tvoje tijelo će ostati na zemlji, dok
sedam hiljada doba se ispuni, i tad sva tijela će ustati. Sad zato,
Abraham, pripravi svoju kuću u red, i tvoju djecu, jer si čuo šta je
odlučeno u pogledu tebe. Abraham odgovori i reče Mihailu, Ja molim
te, Gospodaru, ako ja odem iz tijela, Ja želim da budem uzet u tijelu da
mogu vidjeti stvorenja koja Gospod moj Bog je stvorio u nebesima i na
zemlji. Mihail odgovori i reče, To nije za mene da činim, ali ići ću i reći
Gospodinu za ovo, i ako mi se naredi ja ću pokazati ti sve te stvari.

8. I Mihailo ode u nebo, i progovori pred Gospodom u pogledu

Abrahama, I Gospod odgovori Mihaelu, Idi uzmi Abrahama u tijelu, i
851
pokaži mu sve stvari, i štagod on kaže ti ti učini mu kao mome prijatelju.
Tako Mihail ode i uze Abrahama u tijelu na oblaku, i dovede ga do rijeke
Ocean. I Abraham pogleda i vidje dvoja vrata, jedna manja i druga veća,
i između dvoja vrata sjedio je čovjek na prijestolju velike slave, i
mnoštvo anđela kružilo oko njega, a on je plakao, i opet smijao, ali
njegov plač je prevazilazio njegov smeh sedmostruko. I Abraham reče
Mihailu, tko je ovaj što sjedi između dvoja vrata u velikoj slavi, nekad se
smije, a nekad plače, i njegovo plakanje prevazilazi njegov smeh sedam
puta? A Mihael reče Abrahamu, Ne znaš li tko je to? I on reče, Ne,
Gospodaru. A Mihail reče Abrahamu, Vidiš li dvoja vrata, mala i velika?
To su ona koja vode u život i u uništenje. Ovaj čovjek koji sjedi između
njih je Adam, prvi čovjek koga Gospodar stvorio je, i stavi ga na ovo
mjesto da vidi svaku dušu koja izlazi iz tijela, videći da svi su od njega.
Kad, zato, ti vidiš njega da plače, znaj da je on video mnoge duše da se
vode u uništenje, ali kad ga vidiš da se smije, on je vidio mnoge duše
koje se uvode u život. Vidiš li kako njegov plač prevazilazi njegov
smijeh? Budući da vidi veći dio svijeta da je vođen kroz široka vrata
uništenja, zato plač nadilazi njegov smeh sedmostruko.

9. I Abraham reče, I on koji ne može uči kroz uska vrata, ne može li on

uči u život? Tad Abraham zaplaka, govoreći, Jao meni, šta da radim? Jer
ja sam čovjek širok tijelom, i kako bih mogao uči kroz uska vrata, kroz
koja dječak od petnaest godina ne može uči? Mihail odgovori i reče
Abrahamu, Ne boj se, oče, niti tuguj, jer ti češ uči kroz njih nesmetano, i
svi oni koji su kao ti. I Abraham stade se čuditi, evo anđeo Gospodnji
vodi šezdeset hiljada duša grešnika na uništenje. I Abraham reče
Mihailu, Da li si ovi idu na uništenje? I Mihailo reče mu, Da, ali hajde da
idemo i potražimo između tih duša, je li ko među njima pravedan. I kad
852
odoše, oni nađoše anđela kako drži u svojoj ruci jednu dušu žene od
između onih šezdeset hiljada, jer je našao njene grehe jednako teškim
sa njenim delima, i oni nisu bili ni u kretanju niti u odmoru, već u stanju
između, ali druge duše on je vodio dalje na uništenje. Abraham reče
Mihailu, Gospode, je li ovaj anđeo onaj koji uklanja duše od tijela ili ne?
Mihail odgovori i reče, Ovo je smrt, i ona vodi ih u mjesto suda, da
sudija ih iskuša.

10. I Abraham reče, Moj Gospodaru, ja molim te da me vodiš do mjesta

suda tako da mogu vidjeti kako su suđeni. Tad Mihael uze Abrahama na
oblak, i odvede ga u Raj, i kad on dođe do mjesta gdje je sudija bio,
anđeo dođe i preda tu dušu sudiji. I duša reče, Gospode imaj milost na
me. A sudija reče, Kako ću imati milosti na tebe, kad ti nisi imao milosti
na svoju kćer koju si imao, plod tvoje utrobe? Zašto si je ubio? On
odgovori, Ne Gospode, ubojstvo nisam učinio ja, već moja kćer slaga na
mene. Ali sudija zapovjedi mu da dođe da napiše zapisnik, i gle heruvim
je nosio dve knjige. I bi sa njim čovjek veoma velikog stasa, imajući na
svojoj glavi tri krune, i jedna kruna bi višlja nego druge dve. Te su zvane
krune svjedočenja. I čovjek je imao u svojoj ruci zlatnu olovku, i sudija
reče mu, Izloži greh svoje duše. I taj čovjek, otvorivši jednu od knjiga
heruvima, istraži grijeh ženine duše i nađe ga. I sudija reče, O jadna
dušo, zašto si rekla da nisi počinila ubojstvo? Nisi li, nakon smrti svoga
muža, išla i počinila preljub sa mužem svoje kćeri, i ubila nju? I on osudi
nju također za druge njene grehe, štogod ona je učinila od svoje
mladosti. Čuvši ove stvari žena zaplaka, govoreći, Jao meni, svi gresi
koje sam počinila u svijetu ja zaboravih, ali ovde oni nisu zaboravljeni.
Tad oni odvedoše je dalje i predadoše je mučiteljima.

853
11. I Abraham reče Mihailu, Gospode, tko je ovaj sudija, a tko je drugi,
koji osuđuje grehove? I Mihail reče Abrahamu, Vidiš li sudiju? To je
Abel, koji je prvi svedočio, i Bog dovede ga ovamo da sudi, i onaj koji
svedoči ovde je učitelj nebesa i zemlje, i pisar pravednosti, Enoh, jer
Gospod je poslao ih ovamo da zapišu grehove i pravednosti od svakoga.
Abraham reče, A kako može Enoh vidjeti težinu duša, budući da nije
vidio smrt? Ili kako može on dati presudu svim dušama? Mihailo reče,
ako on da presudu u pogledu duša, to nije dopušteno, ali Enoh sam ne
daje presudu , već je Gospod koji čini to, i on nema ništa da čini već
samo da zapisuje. Jer Enoh je molio Gospoda govoreći, Ja ne želim,
Gospode, da dajem presudu dušama, da ne budem težak ikomu, a
Gospod kaže Enohu, Ja ću zapovediti ti da zapišeš grehove duša koje
čine pokajanje i koje će uči u život, i ako duša ne čini pokajanje, nači češ
njene grehe zapisane i biti će bačene u kaznu.

12. I nakon što Abraham je vidio mjesto suda, oblak uze ga na nebeski
svod, i Abraham okrečući se Mihaelu reče, Vidiš li ovu zloću? Ali,
Gospode, pošalji vatru sa nebesa da ih proguta. I odmah dođe dole
vatra i proguta ih, jer Gospod je rekao Mihailu, učini štagod Abraham
traži učini za njega. Abraham pogleda opet, i vidje druge ljude kako
grde?(railing) njihove pratioce, i reče, Neka se zemlja otvori i proguta ih,
i kako je on progovorio zemlja proguta ih žive. Opet oblak odvede ih u
drugo mesto, i Abraham vidje neke kako idu u pusto mjesto da počine
ubojstvo, i on reče Mihailu, Vidiš li ovu zloću? Ali pusti divlje zveri da
izađu iz pustinje, i potrgaju ih u komade, i u isti čas divlje zveri iziđoše iz
pustinje, i progutaše ih. Tad Gospod Bog progovori Mihailu govoreći,

854
Vrati Abrahama njegovoj kući, i nedaj da ide okolo svega stvaranja koje
sam učinio, jer on nema sažaljenja na grešnike, ali ja imam sažaljenja na
grešnike da se okrenu i žive, i pokaju od njihovih grehova i budu
spaseni. I oko devetoga časa Mihail dovede Abrahama nazad njegovoj
kući. Ali Sara njegova žena, ne videći šta je bilo sa Abrahamom, bi
obuzeta tugom, i preda duh, i nakon povratka Abrahama on nađe nju
mrtvu, i sahrani je.

13. Ali kad dan smrti Abrahama se približi, Gospod Bog reče Mihailu,
Smrt neće smjeti da se približi da uzme dušu moga sluge, jer on je moj
prijatelj, ali idi i ulepšaj Smrt sa velikom ljepotom, i pošalji ga tako
Abrahamu, da može da ga vidi sa svojim očima. I Mihail odmah kako mu
je zapoveđeno, ukrasi Smrt sa velikom lepotom, i posla ju tako
Abrahamu da on može vidjeti ga. I on sjede dole do Abrahama, i
Abraham videći smrt da sjedi blizu njega bi uplašen sa velikim strahom.
I Smrt reče Abrahamu, Pozdrav, sveta dušo! Pozdrav, prijatelju Gospoda
Boga! Pozdrav, utehi i gostoprimstvu putnika! A Abraham reče, Ti si
dobrodošao, slugo Svevišnjega Boga. Ja te molim, reci mi ko si, i ulazeći
u moju kuću uzmi hranu i piće, i idi od mene, jer otkako sam te vidio da
sjediš blizu moja duša je uznemirena. Jer ja nisam uopšte vrijedan da
dođem blizu tebi, jer ti si uzvišen duh a ja sam meso i krv, i zato ja ne
mogu podnijeti tvoju slavu, jer vidim da tvoja ljepota nije od ovoga
svijeta. I Smrt reče Abrahamu, Ja kažem ti, u svemu postanju koje Bog
stvori, nije nađen itko kao ti, jer čak Gospod sam tražeći nije našao
takvoga na cijeloj zemlji. I Abraham reče Smrti, Kako se usuđuješ da
lažeš? Jer vidim da tvoja ljepota nije od ovoga svijeta. I Smrt reče
Abrahamu, Ne misli, Abraham, da ova ljepota je moja, ili da dolazim
ovako svakomu čovjeku. Ne, ali ako iko je pravedan kao ti, Ja tako
855
uzimam krunu i dolazim mu, ali ako je grešnik ja dolazim u velikoj
pokvarenosti, i iz njihovog grijeha Ja pravim krunu za moju glavu, i ja
udaram ih sa velikim strahom, tako da budu smeteni (prestrašeni).
Abraham stoga reče mu, A odakle dolazi tvoja ljepota? A Smrt reče,
Nema nikoga drugog punijeg pokvarenime kao što sam ja. Abraham
reče mu, I jesi li ti uistinu onaj koji se zove smrt? On odgovori mu i reče,
Ja sam gorko ime. Ja plačem...

14 I Abraham reče Smrti, Pokaži nam svoju pokvarenost. I Smrt pokaza

svoju pokvarenost, i on imade dve glave, jedna je imala lice zmije i od
nje neki su umirali odjednom, a druga glava bi kao mač, njome neki
umiraše mačem kao od luka (i strijele). U taj dan sluge Abrahama
umreše kroz strah od Smrti, i Abraham vidjevši ih molio se Gospodu, i
on podiže ih. Ali Gospod vrati i ukloni dušu Abrahama kao u snu, i
arhanđel Mihailo uze je i odnese u nebesa. I Isak sahrani svoga oca
pored svoje majke Sare, veličajući i slaveći Boga, jer njemu je dužna
(sva) slava, čast i obožavanje, od Oca, Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek
i u svu večnost. Amin.

856
Izakov testament

857
TESTAMENT ISAKA

1 U ime Oca, Sina, I Svetoga Duha, Jedinoga Boga.

Počinjemo sa pomoću Božijom kroz njegovo posredovanje da slavimo

smrt patrijarha (praoca) Isaka, sina patrijarha Abrahama, i njegovo
uznesenje iz njegova tijela na ovaj dan, koji je dvadeset i osmi mjeseca
Misra. ''Neka blagoslov njegova posredovanja bude sa nama i zaštiti nas
od iskušenja neprijatelja! Amin!

(Sad patrijarh Isak je napisao ovaj testament i naslovio ga riječima

upute Jakova njegova sina i svih onih koji behu sakupljeni sa njim.)

On reče, ''Čujte, moja braćo i moji voljeni, uputu ovoga govornika i ovaj
lijek. Jer put Božji ide zauvek, ne slušajte samo sa neporočnim ušima
tijela, već također sa dubinom srca i iskrenom vjerom bez dvojbe, kako
je pisano, ' Gle, čuli ste čvrstu riječ šta će čovijek postati. Ako je on čuo
sa čistim srcem, Bog će dati mu sažaljenje kad on pita za nešto od
njega.'

''I također je pisano, Nema koristi za nekoga da pita Boga za što ljudska
bića traže na zemlji. I ako Bog nam je dao vlast na zemlji, tad koliko više
je napredan onaj koji je čvrst u vjeri u riječi Božjoj, i drži je čvrsto bez
dvojbe i sa ispravnim srcem do znanja zapovijesti Božijih i priča njegovih
svetaca, jer on će biti naslednik kraljevstva Božijeg.

''Jer gle, Bog je sažaljiv i milostiv, onaj koji je primio sebi lopove i
poreznike u prošlim vremenima zbog iskrenosti njihove vjere koja dolazi
od Boga. I Bog, štaviše, je sa dobom što dolazi.''

858
2 Bilo je to, kad se vreme približilo za našeg oca Isaka, oca očeva, da
ode sa ovoga svijeta i da izađe iz svoga tijela, da Samilosni, Milostivi
Jedini posla njemu glavnoga anđela Mihaila, onoga koga je poslao
njegovu ocu Abrahamu, u jutro dvadeset i osmog dana mjeseca Misra.

Anđeo mu reče, ''Mir neka je na tebe, O izabrani sine, našega oca

Isaka!''

Sad bio je uobičajeno svaki dan za svete anđele da govore sa njim. I on

je klanjao i video da anđeo nalikuje njegovu ocu Abrahamu. Tad on
otvori njegova usta, zaplaka glasno, i reče radosno sa uzvikivanjem.
''Evo, ja sam vidio tvoje lice kao da sam vidio lice milostivog Stvoritelja.''

Tad anđeo mu reče, ''O moj voljeni Isak, Ja sam poslan tebi ispred
prisustva živoga Boga da te uzmem u nebo da budeš sa svojim ocem
Abrahamom i svim svetima. Jer tvoj otac Abraham te čeka, on sam će
doći po tebe, ali sad on se odmara. Tamo je pripremljeno za tebe
prijestolje pored tvog oca Abrahama, također za tvog voljenog sina
Jakova. I svi vi ćete biti iznad svakog drugog u kraljevstvu nebeskom u
slavi Oca i Sina i Svetoga Duha. Vi čete biti povjereni sa ovim imenom za
sve buduće naraštaje: Patrijarsi. Tako vi čete biti oci cijelome svijetu, O
vjerni starješino, naš oče Izak.''

Isak odgovori, govoreći anđelu, ''Ja sam uistinu začuđen vama. Nisi li ti
moj otac Abraham?'' Tad reče anđeo njemu, ''Ja nisam tvoj Otac
Abraham, već ja sam onaj koji služi tvoga oca Abrahama. I sad raduj se i
budi sretan, jer ti nečeš biti obuzet bolešću i nečeš biti uzet u smrti sa
bolom već sa radošću. Ti češ steći počinak zauvek i ići češ iz zatvorenosti
u prostranost. I ići češ dalje da se raduješ čemu nema kraja, i svjetlu i
blaženstvu koje nema kraja, i da uzvikuješ i raduješ se bez prestanka.

859
''I sad, činite po volji i namjestite svoju kuću u red, jer ići češ odavde u
večni počinak. Međutim, blaženstvo će biti na ocu koji rodio te i na
potomcima koji će doći poslije tebe!''

Sad kad je naš otac Jakov čuo ih da govore na ovaj način jedan s drugim,
on je počeo da ih sluša, ali nije govorio. Tad naš otac Isak reče anđelu sa
strpljenjem i poniznošću, ''Šta da radim sad u odnosu na svjetlo moga
oka, moj voljeni Jakove? Ja se bojim za njega zarad Ezava. Ti, naravno,
znaš celu priču.''

Tad anđeo reče mu, ''Moj voljeni Isak, svi ljudi koji su na svetu, kad bi
bili sakupljeni zajedno na jedno mjesto, ne bi mogli da ponište tvoj
blagoslov na Jakova, jer, u to vrijeme kad si ga blagoslovio, on je bio
blagoslovljen od vrhovnog Boga, također od Sina i Svetog Duha, i od
tvog oca Abrahama, svi od njih odgovoriše, govoreći, 'Amen.' Željezo
(mač?) neće ga plašiti, ali on će neizmjerno jak i steći će vrhovnu vlast.
Tad on će postati otac mnogih naroda, i dvanaest plemena će izaći iz
njega.'' Tad Isak reče anđelu, ''Ti si obavesti me i donio mi dobre vjesti.
Ali nemoj da Jakov čuje, jer biti će tužan i uznemiren, jer ja nisam nikad
nanio bol njegovu srcu uopšte.''

Tad anđel Gospodnji reče, ''O moj voljeni Isak, svi pravednici koji izađu
iz svojih tijela imaju blaženost, i oni su blaženi kad vide Boga,
Milostivog, Samilosnog. Ali jao, jao tri puta, grešniku kad je bio rođen
na zemlji, jer on ima mnoge bolove. Ti češ učiti tvoje sinove tvojim
putevima i zapovestima tvoga oca – sve njih koje on zapovedi ti. I ne krij
ove stvari od Jakova, da one budu podsetnik naraštaju njegovih
potomaka nakon njega, tako da verni mogu čuvati ih i sa njima steći
život večan, koji je zauvek. Ali uzeti u obzir vašu zabrinutost. Vidi, ja

860
dođoh tebi sa radošću, brzo. Mir koji Gospod dade, Ja dajem tebi. A sad
ja idem brzo jedinomu koji posla me.''

3 Kad je anđeo rekao ovo, on ustane sa kreveta našeg oca Isaka i

odmaknu se od njega. Isak je gledao u njega i bio začuđen onim šta je
čuo i vidio. Tako je on rekao, ''Ja neću videti svetla dok ne pošalješ po
mene.''

Dok je on razmišljao o ovome, Jakob dođe pravo na vrata od očeve

sobe. Anđeo je već bacio san na njega kako bi sprečio da ih on čuje.
Tako kad je on ušao u mjesto za odmor svoga oca, on reče, ''Oče sa kim
ti pričaš?'' Isak njegov otac reče mu, ''Sad me moraš poslušati, moj sine.
Riječ je poslana tvome časnom ocu da će biti uzet od tebe, O moj sine
Jakov.'' Tad Jakob zagrli svoga oca i zaplaka, govoreći, ''Moja snaga je
otišla od mene, hočeš li me učiniti siročetom, O moj oče, tako da ću
ovaj dan postati jadan?'' Opet on zagrli našeg oca Isaka i poljubi ga,
oboje njih plakaše dok nisu bili iscrpljeni i umorni.

Tad Jakov reče, ''O oče, ja ću otići s tobom i neću te dati da ideš gore.''
Ali Isak mu reče, ''Moj sine, ovo nije za mene da činim, O moje dijete i
moj voljeni Jakove, ali ja zahvaljujem Bogu da ti također postaneš otac i
da ostaneš dok ne budeš pozvan.... Kako je moj otac Abraham
obavestio me, ja ne mogu da odložim postrani ni jedan dio određenja,
koje vrijedi za svakoga, tako će se dogoditi, jer što je pisano nije da se
bude razočaran. Ali Bog zna, moj sine, da moje srce je teško zarad tebe.
Ipak sam sretan u mom odilasku Gospodu. Tako kako si sad uvidio
veličinu u Duhu, ostavi se ovog plakanja i jadikovanja.

''Slušaj, moj sine, da bih ti rekao i dao ti razumevanje o prvome čoveku,

Mislim na našega oca Adama, stvorenoga, koga Bog oblikova sa
sopstvenom rukom, tako i našu majku Evu, također Abel i Set i naš otac
861
Enoh (Enoš?) i Mahalalel, otac Metusaleha, i Lameh, otac Jaredov i Enoš
(Enoh?), otac našeg oca Noa i njegovi sinovi, Šem, Ham i Jafet, i nakon
njih Finej i Kenan i Noa (?) i Eber i Reu i Tera i Nahor i moj otac Abraham
i Lot sin od njegova brata. Sve ove smrt uze osim našeg oca Enoha,
savršenoga koji se uzdigao u nebesa.

''I nakon ovog doći će dvanaest divova (plemena?). Tad će doći Isus
Mesija od toga potomstva iz djevice zvane Marija. I Bog će postati
utjelovljen u njemu do završetka stotine godina.

4 A Isak je uobičavao postiti svaki dan, ne prekidajući svoj post do

večera. Prinosio bi žrtve za sebe i za sav narod svoje kuće, zarad
spasenja njihovih duša. On bi ustajao na molitvu usred noći, i u doba
dana on bi molio se Bogu. On je držao tako radeći ovo za mnoge godine.
Također bi postio tri četrdeset dana perioda, svaki put četrdeset dnevni
period bi došao. I on ne bi jeo mesa niti pio vina ceo svoj dugi život. On
također ne bi uživao u ukusu voća, niti bi spavao na krevetu, jer je bio
privržen da se moli svaki dan i molio bi Boga sav svoj život.

Tako kad je svjetina čula da čovjek Božji se pojavio, oni je sjatiše njemu
iz svih krajeva i mjesta da čuju njegovu uputu i životodavne preporuke i
da budu sigurni da duh Božiji govori u njemu. Tad velikaši koji su skupili
se ka njemu rekoše, ''Šta je ova moč koja silazi na tebe nakon vremena
kada svjetlost tvoga vida ode od tebe, i kako si odgodio da vidiš sad?''

Tad vjerni starac se nasmješi i reče im, ''Kao za one koji su predstavili
se, ja ću ih obavijestiti da Bog me izliječio kad je vidio da sam se približio
blizu vrata smrti. On nagradio me sa ovom čašću u mojoj starosti da
budem sveštenik Gospodnji.''

862
Tad netko (Jakov?) reče mu, ''Počni za mene razgovor da bih bio utješen
njime i držao čvrsto ga.'' I naš otac Isak reče mu, ''Ako govoriš u ljutnji,
čuvaj sebe od ogovaranja i čuvaj se praznog hvalisanja. Gledaj da ne
razgovaraš sam sa ženom. Budi pažljiv da zla riječ ne izađe iz tvojih usta.
Čuvaj svoje tijelo, da bude čisto, jer ono je hram Svetoga Duha, koji živi
u njemu. Vodi računa o manjim funkcijama tvoga tijela, da bude čisto i
sveto. Gledaj da ne činiš svašta sa svojim jezikom da zla riječ ne izađe iz
tvojih usta.

Čuvaj se širenja svojih ruku onomu šta ne poseduješ. Ne prinosi prinos

kada nisi obredno čist, okupaj se u vodi kada namjeravaš da priđeš
oltaru. Ne miješaj svoje misli sa mislima svijeta, dok stojiš na oltaru u
prisustvu Boga. Učini svoj prinos tako da budeš mirotvorac između ljudi.
Kako si pripravljen da prineseš tvoju žrtvu Bogu, kad se pomakneš
prema prilazu oltaru, ti češ moliti Boga stotinu puta bez prestanka.

Na početku ti češ izgovarati hvale, kako slijedi, 'O Bože, neshvatljivi, koji
ne možeš biti istražen, posjedniče moči, izvoru čistoće, očisti me svojom
milošću, slobodan dar od tebe ka meni. Jer ja sam stvorenje od mesa i
krvi, koji pribježe tebi. Ja znam za moju nečistotu, i sigurno ti češ očistiti
me, O Gospode.

Jer vidi, moja sudbina je u tvojim rukama i moje pribježište je u tebi. Ja

znam moj grijeh, tako očisti me, O Gospode, da bih mogao uči u tvoje
prisustvo sa samopoštovanjem. Sad moji prekršaji su teški, Ja sam
prišao blizu vatre koja gori. Tvoja milost je na svim stvarima, tako da
možeš odnijeti sva moja sagrešenja. Oprosti mi, čak meni, grešniku. I
oprosti svim svojim stvorenjima koje si oblikovao, ali koji nisu čuli i
spoznali te.

863
'' Ja sam kao svi koji su u tvojoj slici. Okrenuo sam se od činjenja onoga
šta je zabranjeno za mene. Došao sam ti i ja sam tvoj sluga i grešni sin
tvoga naroda, a ti se veoma oprostiv. Oprosti mi milostivošću koja
dolazi iz tebe, i čuj moje moljenje da ja budem vrijedan stajati za tvojim
svetim oltarom. Neka ova žrtva paljenica bude prihvatljiva tebi. Ne
okreći me mome neznanju zarad mojih grehova. Primi me kao
izgubljenu ovcu. Neka Bog koji je pribavio za našeg oca Adama, i Abela i
Noja, i našeg oca Abrahama, bude s tobom, O Jakove, i sa mnom
također. Primi moju žrtvu od mene.'

''Tako ako si pristupio i učinio ovako prije svog uspona na oltar, tad
prinesi svoju žrtvu. Ali voditi češ brigu i biti obaviješten da ne žalostiš
duh Gospodnji. Jer rad sveštenstva nije lak, jer je službeno za svakog
sveštenika, od danas do ispunjenja poslednjeg naraštaja i kraja sveta,
da on ne bude ispunjen pijenjem vina niti da je zadovoljan jedenjen
hleba, i da on ne treba da govori o brigama svijeta niti slušati onoga koji
priča o njima. Ali sveštenici moraju uložiti sve napore i njihove živote u
molitvi i punoći gledanja i čuvanja u pobožnosti, u smislu da svaki umoli
Gospoda uspješno.

''Štaviše, svaki čovjek na zemlji, dali bijedan ili srećan, ima obavezu
službe na sebi u držanju ispravnih zapovijesti. Jer ljudi, nakon kratkog
vremena, će biti uklonjeni sa ovoga svijeta i njegove jake strijepnje. Tad
će oni biti uključeni u svetoj, anđeoskoj službi u smislu čistoće. Oni će
biti predstavljeni pred Gospodom i njegovim anđelima zarad njihovih
čistih prinosa i njihove anđeoske službe. Jer njihovo zemaljsko
ponašanje će biti odraženo u nebesima, i anđeli će biti njihovi prijatelji
zarad njihove savršene vjere i čistote. Velik je njihovo poštovanje pred
Gospodom, i nema tamo nikoga ni malog ni velikog u komu Gospod će

864
učiniti poboljšanje, jer Gospodar želi da svako bude bez greške i
prestupa.

''I sad nastavi da se utječeš Bogu sa pokajanjem za svoje prošle

grehove, i ne čini više greh. Prema tome, ne ubijaj sa mačem, ne ubijaj
jezikom,ne bludi sa svojim tijelom, i ne ostaj ljut do zalaska sunca. Ne
daj sebi da primiš nepravednu nagradu, i ne raduj se padu tvojih
neprijatelja ili tvoje braće. Ne bogohuli, čuvaj se ogovaranja. Ne gledaj
na ženu sa požudnim okom. Ove stvari i šta je sa njima ti češ čuvati
protiv, u smislu da svaki od vas bude spasen od gnjeva koji će biti
objavljen sa neba.''

5 Kad je svjetina koja je bila okolo njih čula ovo, oni plakaše
jednoglasno, govoreći, ''Uistinu sve što je ovaj časan čovjek rekao je
vrijedno pažnje.'' Ali on osta tih, navukavši svoj ogrtač i pokrivši svoje
lice. Skup i sveštenik koji je bio prisutan, nakon tišine, reče: ''Neka
odmori za malo.''

Tad anđeo Božji dođe njemu i uze ga u nebesa. Tamo je on vidio

izvjesne stvari u strahu. Mnoge divlje zveri behu unutar lakog dohvata.
Strane...? kao braća tako da nisu mogli vidjeti jedan drugog. Njihova lica
behu kao lica kamila a neka behu kao lica pasa. Drugi behu kao lica
lavova i hijena i tigrova, a neki imahu samo jedno oko.

Isak reče, ''Ja gledah i, gle, oni behu se složili oko osobe i behu
požurivali ga dalje. I kad su oni napravili znak lavovima, oni koji behu
hodali sa njim povukoše se od njega. Tad lavovi okrenuše se na njega,
potrgaše ga u sredini, raskomadaše ga, i prožvakahu i progutaše ga.
Nakon ovog oni izbaciše ga iz njihovih usta i on se vrati u početno

865
stanje. I nakon lavova drugi dođoše napred i učiniše istu stvar njemu.
Jedan za drugim oni bi ga uzimali, i svaki od njih bi ga sažvakao,
progutao ga i izbacio ga, i on bi se vratio u prvobitno stanje.'' Tad ja
rekoh anđelu, ''O moj gospodare, koji je grijeh koji ovaj čovjek je učinio
da bi on trebao izdržati teret kao ovaj?''

Anđeo mi odgovori, ''To je jer ovaj čovek, koga vidiš, je bio u

neprijateljstvu sa svojim bližnjim za pet časova, i on umre bez da je bio
pomiren sa njim. Tako je on bio predat petorici mučitelja da bi oni ga
mučili celu godinu za svaki od pet sati koje je proveo kao neprijatelj
svoga prijatelja.''

Tad anđeo mi reče, ''O moj voljeni Isak, vidi ovdje šezdeset mirijada koji
nanose bol za svaki sat u kojem čovjek ostaje neprijatelj svome
bližnjem. On je doveden ovdje ovim stvorenjima koje muče ga, svako od
njih za sat do pune godine kad se navrši ako nije činio mir i pokajao se
za svoj greh prije njegova uklanjanja i njegova odvajanja iz njegova
tijela.

Tad on dovede me do vatrene rijeke. Ja vidjeh kako se čuje, sa njenim

valovima koji su se podizali oko trideset lakata, i njen glas bi kao
kretajuća grmljavina. Ja pogledah na mnoge duše koje su uronjene u
nju u dubinu oko devet lakata. Oni behu tugovali i plakali glasno i
veoma jecali, oni koji behu u toj rijeci. I ta rijeka imala je mudrost u
svojoj vatri, ona ne bi povredila pravedne, već samo grešne spaljujući
ih. Spalilo bi svakoga od njih zarad smrada i odbojnosti mirisa koji
okružuje grešnike.

Tad ja posmatrah duboku reku čiji dim je došao preda me, i ja videh
grupu ljudi na dnu nje, kako vrište, plaču, svaki od njih tugujući. Anđeo
mi reče, ''Pogledaj na dno da vidiš one koje si vidio na najnižoj dubini.
866
Oni su oni koji su počinili grijeh Sodoma, uistinu, oni su zbog teške
kazne.''

Tad ja videh nadglednika kažnjavanja i on je sav vatra. On bi udario

vojnike pakla (svoje pomagače) i rekao im, ''Ubijte ih da bi bilo znano da
Bog živi zauvek.'' Tad anđeo mi reče, ''Podignite svoje oči i pogledajte
na celu lestvicu kazni.'' Ali ja rekoh anđelu, ''Moj vid ne može obuhvatiti
ih zbog njihovog velikog broja, ali želim da razumijem koliko dugo ovi
ljudi su da budu u ovoj muci.'' On mi reče, ''Dok Bog milosti postane
milostiv i imadne milosti na njih.''

6 Nakon ovog anđeo me uze u nebo i ja videh Abrahama. I ja prostreh

se pred njega i on primi me velikodušno, on i svi dobri. Tad svi oni
dođoše zajedno i učiniše mi čast zarad moga oca. Tad oni uzeše me za
ruku i vodiše me do zavjese pred prijestoljem Oca. I ja kleknuh pred
njega i veličah ga sa mojim ocem i svim svetima, dok smo izgovarali
hvale i glasno plakali, govoreći, ''Najsvetiji, najsvetiji, najsvetiji je
Gospod Sabaot! Nebesa i zemlja su puni tvoje svete slave.''

Tad Gospod reče mi sa svoje svete visine, ''Kako je svakomu ko će

imenovati njegova sina nakon mog voljenog Isaka, moj blagoslov će
počivati na njemu i biti u njegovoj kući zauvek. Prekrasan je tvoj
dolazak, O Abrahame, vjerni, prekrasna je tvoja loza, i divno je prisustvo
ovde ove blagoslovene loze. Tako sad, sve što pitaš u ime svog voljenog
sina Isaka ti češ imati danas kao zavet zauvek.''

Tad moj otac Abraham odgovori i reče, ''Tvoja je uzvišenost, O

Gospode, vladaru univerzuma.'' Gospodar sa svoje svete visine reče
mome ocu Abrahamu, ''Svaki čovjek koji će pozvati svoga sina imenom

867
moga voljenoga Isaka, ili će napisati njegov vlastiti testament
(ostavštinu), imati će blagoslov kome neće biti kraja, i moj blagoslov na
njegov dom neće prestati. Ili ako iko da siromašnu čovjeku nešto da
jede na dan praznika moga voljenoga Isaka tad ja ću ga dati tebi u mom
kraljevstvu.

Tad moj otac Abraham reče, ''O Oče, Bože, vladaru svemira, iako on ne
može da napiše svoj testament ili svoj zavet, neka tvoj blagoslov i tvoja
milost obuhvataju ga, jer ti si milostivi.'' Gospodar reče Abrahamu,
''Neka on nahrani gladnoga sa kruhom i ja ću dati mu mjesto u mom
kraljevstvu i on će biti prisutan sa vama od prvog trenutka
milenijumskog slavlja.''

Bog spasitelj također je rekao mome ocu Abrahamu, ''I ako on je tako
siromašan da on ne nalazi hljeba u svojoj kući, tad daj mu da provede
celu noć slaveći uspomenu moga voljenoga Isaka bez spavanja i ja ću
dati mu nasljeđe u mom kraljevstvu.''

Moj otac Abraham reče, ''I ako on je slab i ne može izdržati bdijenje, tad
neka tvoja milost i sažaljenje opet obuhvataju ga.'' Tako Gospod reče
mu, ''Tad neka on prinese malo tamjana u moje ime u spomen na mog
voljenog Isaka, tvog sina. I ako bude da on ne zna kako da čita, tad pusti
ga da čuje čitanje od onoga ko može da čita. Ako on ne može da učini
ijedno od ovih stvari, tad neka uđe u kuću, zaključa vrata iza sebe, i moli
stotinu molitvi i pokajanja, tad ja ga dati tebi kao sina u mom
kraljevstvu. Ali iznad i preko svega ovog, neka prinese žrtvu na spomen
dan na mog voljenog Isaka. I svi oni koji će učiniti sve što sam rekao biti
će im dato nasleđe kraljevstva u mojim nebesima. I svi koji uzmu bol da
napišu njihove testamente i zavjete i životne priče, i pokažu milost ako
samo dajući čašu hladne vode, i vjeruju sa celim svojim srcima – sa

868
njima će biti moja snaga i moj Sveti Duh zarad napredka njihovih
poslova u svijetu. Neće biti nijedne nevolje u njihovom odilasku sa
ovoga svijeta, Ja ću im dati život u mome kraljevstvu, i oni će biti
prisutni od prvog trenutka milenijumskog (tisućljetnog ?) slavlja. Mir
neka je s tobom, O moji voljeni, sveci!''

Kad je završio sav ovaj govor, nebeska bića počela su da plaču, govoreći,
''Najsvetiji, najsvetiji, najsvetiji je Gospod, Sabaot! Nebo i zemlja su
ispunjeni sa tvojom svetom slavom.'' Otac koji upravlja svime odgovori
sa ovoga svetoga mjesta i reče, ''O Mihaele, moj vjerni slugo, pozovi sve
unutar anđele i sve svete.'' Tad on pope se na kola (kočije) serafima,
dok je kerubim išao ispred (sa anđelima, I kad oni su došli do ležaja oca
Isaka, naš otac Isak odmah je gledao lice našega Gospoda, pun radosti
prema njemu. On je plakao, ''Dobro je da si došao, moj Gospode, sa
tvojim velikim arhanđelom, Mihailom. Dobro je da si došao, moj Oče, sa
svim svetima.'')

Kad on reče ovo, Jakov bi veoma uznemiren i on je priklonio se svome

ocu i poljubio ga, plačući. Tad naš otac Isak podiže ga gore i napravi
znak k njemu, dajući mu savjet sa očima, misleći, ''Budi miran, moj
sine.'' Tako Abraham reče Gospodu, ''O Gospode, sjeti se također moga
unuka Jakova.''

Tad Gospod reče mu, ''Moja sila će biti s njim, on će veličati moje ime,
on će postati gospodar zemlje obećanja, i neprijatelj neće držati
prevagu nada njim.'' I naš otac Isak reče, ''Jakov, moj voljeni sine, drži
moje naredbe koje sam položio danas da sačuvaš moje tijelo. Ne
skrnavi sliku Božiju kako postupaš s njom, jer slika čovjeka je učinjena
kao slika Boga, i Bog će ti učiniti prema tomu u vremenu kad ga sretneš
i vidiš licem u lice. On je prvi i poslednji, kako su proroci rekli.''

869
7. Kad je Isak rekao ovo, Gospodar uze njegovu dušu iz njegova tijela i
bila je bijela kao snijeg, on uze posjedništvo nada njom i odnese je sa
njim na svojim svetim kočijama (kola) i uznese se sa njima do nebesa,
dok su keribimi pjevali hvale pred njim, kao i njegovi sveti anđeli.
Gospod ga je smjestio u kraljevstvo nebesko, i sve što naš otac je želio
od izobila blagoslova od Boga on je imao, uključujući ispunjenje njegova
saveza vječno.

8 Takva je smrt našega oca Abrahama i našeg oca Isaka, sina Abrahama,
na dvadeset osmi dan mjeseca Misra, na ovaj dan. Ovaj dan mi smo
posvetili i označili. I na dan kad naš otac Abraham je prinio žrtvu Bogu,
na dvadeset osmi dan mjeseca Ašmira, nebesa i zemlja bi ispunjena sa
ugodnim mirisom njegova puta života pred Bogom.

I naš otac Isak je bio kao srebro koje je gorjelo, topljeno, očišćeno, i
profinjeno u vatri; tako i svako tko dođe od našega oca Isaka, oca
očeva. Na dan kad Abraham, otac očeva, prinese ga kao žrtvu Bogu,
miris njegove žrtve uzdigao se do vea zavjese onoga koji upravlja svime.

Blagosloven je svako ko pokazuje milost na spomen dan oca očeva,

našega oca Abrahama i našega oca Isaka, jer svako od njih će imati
stanovanje u kraljevstvu nebeskom, jer naš Gospod je učinio sa njima
istinski savez zauvek. I on će ga držati za njih i za one koji dolaze nakon
njih, govoreći im, ''Koja god osoba pokaže milost u ime mog voljenoga
Isaka, evp Ja ću dati ga tebi u kraljevstvu nebesa i on će biti prisutan s
njima u prvom trenutku milenijskog slavlja da slavi sa njima u večnome
svetlu u kraljevstvu našeg Vladara i našega Boga i našega Kralja i našega

870
Spasitelja, Isusa Mesije. On je onaj komu je sva slava, i dostojanstvo, i
veličanstvo i vlast i uvažavanje i čast i hvala i divljenje, uz milostivog Oca
i Svetoga Duha sad i za svo vreme, i u svu večnost i zauvek i uvek,
amen!

9 Sprovod našega oca Isaka je završen. Hvala i Slava Bogu, uvijek,

zauvijek, i večno.

871
872
Jakovljev testament

Jakovljev testament

1 U ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha, jedinoga Boga.

Počinjemo, sa pomoću Boga Najuzvišenijega i kroz njegovo

posredovanje, da pišemo životnu priču našega oca, patrijarha Jakuba
(Jakova) sina patrijrha Izaka, na dvadeset i osmi dan mjeseca Misra.
Neka blagoslov njegove molitve čuva nas i štiti nas od iskušenja
nedokaznih neprijatelja. Amen, amen, amen!

On reče, ’’Dođite, poslušajte, moji voljeni i moja braćo koji volite

Gospoda, šta je primljeno.’’ Sad kad vreme našega oca Jakova, oca
očeva, sina Isaka, sina Abrahama, približi se i dođe njemu da ga uzme iz
njegova tijela, ovaj vjerni bi u mnogim godinama. Tako Gospod posla k
njemu Mihaila, glavnog anđela, koji mu reče, ’’O Izraele, moj voljeni,
moja uzvišena lozo, ispiši govornu ostavštinu i tvoju uputu za tvoje
kućanstvo i daj im zavjet, također u pogledu sebe sa dostojnim
određenjem tvoga domaćinstva, jer vrijeme je prišlo k tebi da se
pribereš k svojim ocima da se raduješ sa njima večito.

I kad naš otac Jakov, vjeri, čuo je ovo od anđela, on odgovori i reče,
kako je bio njegov običaj svaki dan da govori na ovaj način sa anđelima,
’’Neka volja Gospodnja bude izvršena.’’ I Bog izgovori blagoslov na
našeg oca Jakoba. Jakub je imao osamljeno mjesto u koje bi ulazio da

873
prinese svoje molitve pred Gospoda u noći u u danu. Anđeli bi ga
posećivali i čuvali ga i ojačavali ga u svim stvarima.

Bog ga je blagoslovio i umnožio njegov narod u zemlji Egipta u vreme

kad je otišao dole do zemlje Egipat da sretne svog sina Josifa. Njegove
oči su postale ugasle od plakanja, ali kad je otišao u Egipat i video jasno
kad je ugledao svoga sina. Tako Jakov – Izrael pognu svoje lice do
zemlje, tad pade na vrat svoga sina Josifa i poljubi ga, dok je plakao i
govorio, ’’Ja mogu umreti sad, O moj sine, jer sam vidio tvoje lice još
jednom u mom životu; O moj voljeni sine.’’

2 Josif je nastavio da vlada nad celim Egiptom, dok Jakob je ostao u

zemlji Gošen za sedamnaest godina i postao veoma star, tako da njegov
životni vijek se ispunio. On je stalno držao sve zapovijesti i bojao se
Boga. Njegove oči postaše mutne i njegov životni vijek se ubrzo završio
da nije mogao videti ijednu osobu zarad svog dugog života i
ishlapjelosti.

Tad je on podigao svoje oči prema svjetlu (anđelu) Isaka, ali se bojao i
postao uznemiren. Tako da mu je anđeo rekao, ’’Ne plaši se, O Jakove,
Ja sam anđeo koji je hodao sa tobom i čuvao te od tvoga djetinjstva. Ja
oglasih da ti primiš blagoslov od tvoga oca i od Rebeke tvoje majke. Ja
sam onaj koji je sa tobom, O Izrael, u svim tvojim delima i u svemu
čemu si ti svedok. Ja te spasih od Labana kad je on ugrožavao te i
progonio te. U to vreme Ja dadoh ti sve njegove posede i blagoslovih te,
tvoje žene, tvoju djecu i tvoja stada.

’’Ja sam onaj koji te spasao od ruke Ezava. Ja sam onaj koji te pratio u
zemlju Egipat, O Izrael, i veoma veliki ljudi su ti dati. Blagosloven je tvoj

874
otac Abraham, jer on je postao prijatelj Božiji – neka je Bog uzvišen! –
zarad njegove velikodušnosti i ljubavi za strance. Blagosloven je tvoj
otac Isak koji te rodio, , jer on je bio savršena žrtva, prihvatljiva Bogu.

’’Blagosloven si ti također, O Jakob, jer ti si video Boga licem u lice. Ti si

vidio anđela Božjeg – neka je on uzvišen! – i ti si video ljestve kako stoje
čvrsto na zemlji sa njihovim vrhom u nebesima. Tad si video Gospoda
kako sjedi na njenom vrhu sa moči koju niko ne može opisati. Ti si
progovorio i rekao, ’Ovo je kuća Božja i ovo su vrata nebeska.
Blagosloven si ti, jer ti si postao blizak Bogu i on je jak među ljudima, i
sad ne budi zabrinut, O izabrani od Boga.

’’Blagosloven si ti, O izraele, i blagosloveno je svo tvoje potomstvo. Jer

svi vi ćete biti zvani patrijarsi do kraja doba i vremena, vi ste ljudi i loza
slugi Božijih. Blagosloven nek je narod koji će težiti za tvojom čistoćom i
vidjeti će tvoja dobra djela. Blagosloven je čovjek koji će sjetiti te se na
dan tvoga velikoga praznika. Blagosloven je onaj koji će izvoditi dela
milosti u časti tvojih nekoliko imena, i dati će nekome čašu vode da pije,
ili će doći sa prinosom ka svetištu, ili će uzeti unutar strance, ili posjetiti
bolesne ili utješiti njihovu decu, ili će obući gologa u čast tvojih nekoliko
imena.

’’Takvome jednome neće nedostajati ijedne od dobrih stvari ovoga

svijeta, niti život vječan u svijetu koji dolazi. Štaviše, ko god uzrokuje da
budu napisane priče o tvojih nekoliko života i patnjama na svoj vlastit
trošak, ili će napisati ih svojom vlastitom rukom, ili će ih čitati jasno, ili
će ih slušati u vjeri, ili će se sječati tvojih djela – takva osoba će imati
njene grehe oproštene i njene prestupe oproštene, i oni će biti zarad
tebe i tvog potomstva u kraljevstvu nebeskom.

875
’’A sad ustani, Jakobe, jer ti češ biti preveden iz teškoća i bola srca u
vječni mir, i ti češ uči u odmor koji neće proći, u milost, večno svetlo,
duhovnu radost. Tako sad učini svoj iskaz svojem kućanstvu, i neka je
mir na tebe, jer ja odlazim onomu koji me poslao.

3 Tako kad je anđeo rekao ovo našem ocu Jakovu, on se uzdigao od

njega u nebesa, dok Jakov se oprostio od njega. Oni koji behu oko
Jakova čuli su ga kako je zahvalio Bogu i veličao ga sa slavom. I svi
članovi njegova kućanstva, veliki i mali, sakupiše se oko njega, plačući
nada njim, duboko žaleći i govoreći, ’’Ti nas napuštaš i ostavljaš nas kao
siročad.’’ I oni su govorili njemu, ’’O naš voljeni oče, šta da radimo, jer
smo u stranoj zemlji? Tako Jakob reče im, ’’Ne plašite se, Bog sam
pojavi se meni u Gornjoj Mezopotamiji i reče mi, ’Ja sam Bog tvojih
otaca, ne plaši se, jer Ja sam sa tobom zauvek i sa tvojim potomcima
koji će doći poslije tebe. Ova zemlja u kojoj si Ja ću dati tebi i tvojim
potomcima poslije tebe zauvek. I ne plaši se da ideš dole u Egipat. Ja ću
učiniti od tebe velik narod i tvoji potomci će narasti i uvečati se zauvek.
Josif će staviti svoju ruku na tvoje oči i tvoj narod će se uvečati u zemlji
Egipat. Potom oni će doći u ovo mjesto i biti će bez brige. Ja ću učiniti
dobro njima zarad tebe, iako za vreme oni će biti premešteni odavde.’’

4 Nakon ovog, vrijeme za Jakova – Izraela da napusti svoje tijelo je

došlo. Tako on pozva Josifa i reče mu, ’’Ako uistinu si našao milosti,
stavi svoju blaženu ruku pod moje stegno i zakuni zakletvom pred
Gospodom da češ položiti moje tijelo u grobnicu mojih otaca.’’ Tad Josif
reče mu, ’’Učiniti ću tačno kako si mi zapovidio, O voljeni od Boga.’’ Ali
on reče Josifu, ’’Hoču da mi se zakuneš.’’ Tako Josif se zakle Jakovu,
876
svome ocu, da će prenijeti njegovo tijelo do grobnice njegovih otaca, i
Jakov prihvati zakletvo svoga sina.

Potom ovaj izveštaj dođe Josifu: ’’Tvoj otac je postao težak.’’ I on uze
svoja dva sina, Efraima i Manasiju, i ode pred svoga oca Jakova. Josif mu
reče, ’’Ovo su moji sinovi koje Bog je dao mi u zemlji Egipta da dođu
poslije mene.’’ Izrael reče, ’’Dovedi ih bliže k meni ovdje.’’ Jer oči Izraela
su postale mutne od njegove stare dobi tako da nije mogao vidjeti. Tako
Josif dovede svoje sinove bliže i Jakov ih poljubi. Tad Josif zapovijedi im,
imenom Efraimu i Manasiji, da se poklone pred Jakobom do zemlje.
Jaosif uze Manasiju i stavi ga na Izraelovu desnu ruku i Efraima
(Jefrema) na levu ruku. Ali Izrael okrenu njihove ruke i stavi svoju desnu
na počiva na glavi Jefrema a svoju levu ruku na glavi Manasije. On
blagoslovi ih i vrati ih njihovu ocu i reče, ’’Neka Bog pod čijom vlašću
moji oci, Abraham i Izak, su služili odano, Bog koji je ojačao me od
mladosti do sadašnjeg vremena kad anđeo me spasao od svih mojih
nevolja, neka blagoslovi ove momke, Manasiju i Jefrema. Neka moje
ime bude na njima, također imena mojih svetih otaca, Abrahama i
Isaka.’’

Nakon ovoga, Izrael reče Josifu, ’’Ja ću umrijeti, i svi vi ćete se vratiti u
zemlju svojih otaca i Bog će biti sa vama. I ti osobno si primio veliku
milost, veću nego tvoja braća, jer ja sam uzeo ovu strijelu sa mojim
lukom i moj mač od Amorita (?).

5 Tad Jakov posla po svu svoju djecu i reče im, ’’Sakupite se okolo mene
da vam kažem sve što će doći na vas i šta će snaći svakoga od vas u
poslednjim danima.’’ I oni sakupiše se okolo Izraela od najstarijeg do
najmlađeg od njih. Tad Jakov – Izrael progovori i reče svojim sinovima,
877
’’Slušajte O sinovi Jakova, poslušajte svoga oca Izraela, od Ruvima mog
prvorođenog do Benjamina.’’

Tad on reče im šta će doći na dvanaestoro djece, pozivajući svakoga od

njih i njegovo pleme po imenu, i on blagoslovi ih sa nebeskim
blagoslovom. Nakon ovoga oni behu tihi za kratko u smislu da bi se on
odmorio. Tako nebesa se radovaše što je on gledao mjesta odmora (gde
će ići na onaj svijet).

I gle, prišli su brojni mučitelji različitih osobina. Oni su bili spremni da

muče grešnike, koji su ovi, preljubnici, muški i ženski, oni što žude za
muškima, poročni koji uništavaju sjeme dato od Boga (samoudovaljači),
astrolozi i vračevi, činitelji zla i obožavatelji idola koji drže se gadosti,
klevetnici koji prođu sud (?) sa dva jezika (prevarni). A što se tiče ovih
grešnika, njihova kazna je vatra koja nije ugašena i vanjska tama gde
tamo je plač i škripa zuba.

( Ovde je razlika u arapskom tekstu. U Bohairskom, Jakov je opet uzet

gore uznesen, ovaj put u nebo, gde sve je svetlo i radost. On vidi
Abrahama i Isaka i pokazane su sve radosti oživljeih (otkupljenih). Jakob
se vraća na zemlju, daje uputu za svoj pokop u zemlji svojih otaca, i
prolazi do dobi od 147 godina. Gospod dolazi dole sa anđelima
Mihailom i Gabrielom da odnese Jaobljevu dušu u nebo. Josif naređuje
da tijelo njegova oca bude balzamirano (premazano) na egipatski način.
Četrdeset dana je provedeno u procesu balzamovanja, i osamdeset
dana više je provedeno u tugovanju za patrijarhom (praocem).

6 I kad su dani njihovog tugovanja se navršili, Faraon je još plakao nad

Jakovom zbog njegovog poštovanja prema Josifu. Tad Josif se obrati

878
velikašima Faraona i reče im, ’’Budući da sam našao milost kod vas,
hočete li pričati na moju korist Faraonu kralju, i reći mu da Jakob me
vezao zakletvom da kad on izađe iz svoga tijela Ja ću sahraniti njegovo
telo u grobnici mojih otaca u zemlji Kanan upravo u tom mjestu?’’ I
Faraon reče Josifu, ’’Idi u miru i sahrani svoga oca u skladu sa zakletvom
kojom je on tražio od tebe. I uzmi sa sobom kočije i konje, najbolje
moga kraljevstva i od moga vlastitog kućanstva kako želiš.’’

Tako Josif je molio Boga u prisustvu Faraona, otišavši od njega, i krenuo

da sahrani svoga oca. I tramo su krenuli sa njim robovi od Faraona,
starješine Egipta, svo kućanstvo Josifa, i njegova braća i sav Izrael. Oni
svi su otišli sa njim u kočijama, i pratnja se kretala kao velika vojska. Oni
su sišli u zemlju Kanan do obale rijeke preko Jordana i oni su plakali za
njim u tom mjestu sa veoma velikom žalošću uistinu. Oni su držali veliku
žalost za njim za sedam dana. Tako kad stanovnici Dana su čuli o
oplakivanju u njihovoj zemlji, oni rekoše, ’’Ovo veliko tugovanje je od
Egipćana.’’ Do današnjeg dana (oni zovu to mjesto ’’ Tugovanjem
Egipćana’’). Tad Izrael bi nošen naprijed i bi sahranjen u zemlji Kanan u
drugoj grobnici. Ovo je onaj koji Abraham je kupio sa ovlašćenjem za
pokop od Efrona nasuprot Mamre. Nakon toga Josif se vratio do zemlje
Egipat sa svojom braćom i svom pratnjom Faraona. I Josif je živio nakon
smrti svoga oca mnoge godine. On je nastavio da vlada nad Egiptom,
iako Jakov je umro i bio je ostao iza sa svojim vlastitim narodom.

7 Ovo je šta smo prenijeli: Opisali smo zavještanje i tugovanje za ocem

naših očeva, Jakovom – Izraelom, do opsega koliko možemo da učinimo
to, i također je pisano u duhovnim knjigama Božjim i kao što smo našli u
drevnim riznicama znanja naših otaca, svetih, čistih apostola.

879
I ako želiš da znaš životnu povijest i stekneš novo znanje o ocu otaca,
Jakovu, tad uzmi oca koji je osvjedočen u Staromu Zavjetu. Mojsije je
jedan koji ga je napisao, prvi od proroka, autor Zakona. Čitaj iz njega i
prosvijetli svoje poglede. Nači češ ovo i više u njemu, napisano zarad
tvoje koristi. Nači češ da Bog i njegovi anđeli su bili njihovi prijatelji dok
su bili u svojim tjelima, i da Bog je govorio s njima mnogo puta u
različitim delovima Knjige. Također on reče u mnogim odlomcima sa
uvažavanjem ka patrijarhu Jakobu, ocu otaca, u Knjizi, ovako, ’’Moj sine,
Ja ću blagosloviti tvoje potomke kao zvijezde na nebu.’’ I naš otac Jakov
bi pričao svom sinu Josifu i rekao mu, ’’Moj Bog pojavio se meni u zemlji
Kanan kod Luza i blagoslovio me i rekao mi, ’Ja ću te blagosloviti i
uvečati te i učiniti te močnim narodom. Oni će izlaziti (u rat?) kao drugi
narodi ove zemlje i tvoji potomci će rasti zauvek.’’

Ovo je šta smo čuli, O moja braćo i moji voljeni, od naših otaca,
patrijarha. I službeno je na nama da imamo revnost za njihova dela,
njihovu čistoću, njihovu veru, njihovu ljubav ka čovjećanstvu, njihovo
prihvatanje stranaca, u smislu da mi možemo položiti zahtjev da
budemo njihovi sinovi u kraljevstvu nebeskom, tako da oni mogu
posredovati za nas pred Bogom da budemo spaseni od muka pakla.

Ovo su oni koje arapi su prokazali kao svete oce. Jakov je uputio svoje
sinove u pogledu kazne, i on bi zvao ih mačem Gospodnjim, koja je
vatrena rijeka, pripremljena sa svojim valovima da proguta zločinioce i
nečiste. Ovo su stvari moči koje otac otaca, Jakov, izložio i naučio sve
svoje sinove da mudri može čuti i slijediti pravednost u uzajamnoj
ljubavi sa milošću i sažaljenjem. Jer milost spašava ljude od kazne i
milost prevazilazi mnoštvo grijehova. Uistinu, onaj koji pokazuje milost
siromašnima, taj uzima zajam od Boga.

880
Tako sad, moji voljeni sinovi, ne popustite od molitve i posta ikad u bilo
koje vreme, i sa životom vjere vi čete otjerati demone. O moj dragi sine,
izbegavaj zle puteve svijeta, koji su bijes i izopačenost i sva zla dela. I
čuvajte se nepravde i bogohulstva i otmice. Jer nepravedni neće
naslijediti kraljevstvo Boga, niti će preljubnici, niti proklet, niti oni koji
čine razvrat i imaju odnos sa muškarcima, niti proždrljivci, niti
idolopoklonici, niti oni koji izgovaraju kletve, niti oni koji onečišćuju
sebe izvana čistim brakom, i drugi koje nismo rekli ili spomenuli neće
doći blizu kraljevstva Božijeg.

O moji sinovi, častite svete, jer oni su oni koji posreduju za vas. O moji
sinovi, budite velikodušni prema strancima i biti će vam dato tačno šta
je dato velikom Abrahamu, ocu otaca, i našemu ocu Isaku, njegovu sinu.
O moji sinovi, učinite za siromašne šta će uvečati sažaljenje za njih ovde
i sad, tako da Bog vam dadne kruh života zauvek u kraljevstvu Božjem.
Za one koji su dali siromašnima hleba u ovom svijetu Bog će dati udio
od drveta života. Obucite siromašnu osobu koja je gola na zemlji, tako
da Bog može obuči vas sa odećom slave u kraljevstvu nebeskom, i biti
ćete sinovi naših svetih otaca, Abrahama, Isaka i Jakova u nebesima
zauvek. Budite zaokupljeni sa čitanjem riječi Božje u njegovim Knjigama
ovde ispod, i setite se svetaca koji su napisali njihove živote, njihova
stradanja, i njihovu poniznost u molitvi. Ubuduće, neće se moči sprečiti
da oni budu upisani u knjigu života u kraljevstvu nebeskom. I vi čete biti
ubrojeni među svete, one koji su ugodili Bogu u njihovo životno vreme i
radovati će se sa anđelima u zemlji večnoga života.

8 Ti češ častiti sečanje na naše oce, patrijarhe, u ovo vreme svake

godine i na ovaj isti dan, koji je dvadeset osmi mjeseca Misra. Ovo je što

881
smo našli zapisano u drevnim dokumentima naših otaca, svetaca koji su
bili ugodni Bogu. Zarad njihova posredovanja i njihove molitve, mi čemo
imati sve stvari, imenom udio i mjesto u kraljevstvu nebeskom koje
pripada našem Gospodu i našem Bogu i našem Vladaru i našem
Spasitelju, Isusu Mesiji. On je onaj koga mi tražimo da nam oprosti naše
greške i naše grehove i da pređu preko naših nedjela. Neka on bude
nježan sa nama na dan njegova suda i počujmo glas ispunjen radošću,
ljepotom, i zadovoljstvom, govoreći, ’’Dođite k meni, O blagosloveni od
moga oca, naslijedite kraljevstvo koje je za vas pripravljeno prije
stvaranja svijeta.’’

I neka mi budemo vrijedni da primimo njegove božanske tajne, koje su

načini da oprosti naše grehove. Neka on pomogne nam prema spasenju
naših duša, i neka on odbije od nas udare zlog neprijatelja. Neka on da
nam da stojimo na njegovu desnu ruku na velik i strašan dan za
posredovanje učiteljice posredovanja, izvora čistoće, nježnosti, i
blagoslova, majku spasenja, i za posredovanje svih mučenika, svetaca,
činitelja ugodnih dela, i svakoga koji je udovoljio Gospoda sa svojim
pobožnim delima i njegovu dobru volju. Amen., Amen, Amin. I slava
Bogu uvijek, zauvek, večito.

882
883
Jakovljeve ljestve

Poglavlje jedan

Jakov je otišao do Labana svog ujaka. On nađe mjesto, ležeći glavom na

kamenu, on zaspa tamo, jer sunce je zašlo. On je imao san. I gle, ljestve
behu učvršćene na zemlji, čiji vrh je dosezao do nebesa. Na vrhu ljestvi
bi lice čovjeka, urezanog u vatri. Tamo je bilo dvanaest stepenica koje
su vodile do vrha ljestvi, i na svakom stepeniku do vrha behu dva
ljudska lica, na desno i na levo, dvadeset i četiri lica ili biste uključujući
njihove grudi. I lice u sredini bilo je višlje nego sve što sam vidio, onaj
od vatre, uključujući ramena i ruke, neizmerno strašno, više nego tih
dvadeset i četiri lica. I dok sam još gledao u to, gle, anđeli Božji uzlazili
su i silazili na njemu. I Bog je stajao iznad najvišljeg lica, i on pozva me
od tamo, govoreći ’’Jakov, Jakov!’’ I ja rekoh, ’’Evo me Gospode!’’ I on
reče mi, ’’ Zemlja na kojoj spavaš, tebi ću je dati, i tvome potomstvu
nakon tebe. I ja ću umnožiti tvoje sjeme kao zvijezde nebeske i pijesak
mora. I kroz tvoje potomstvo sva zemlja i oni koji žive na njoj u
poslednja vremena godina ispunjenja biti će blagoslovljeni, Moj
blagoslov sa kojim te Ja blagosiljam će poteći od tebe do poslednjeg
naraštaja, Istoka i zapada sve će biti puno tvoga plemena.

Poglavlje dva

884
I kad ja čuh ovo sa visine, bojazan i drhtanje pada nada me. I ja ustah od
sna i, glas je bio još u mojim ušima, Ja rekoh, ’’Kako strašno je ovo
mesto! Ovo je ništa drugo do kuća Božja i ovo su vrata nebeska.’’ I ja
namestih kamen koji je bio moj jastuk kao stub, i ja posuh maslinovo
ulje na vrh njega, i Ja pozvah ime toga mjesta Kuća Božja. I ja stadoh i
počeh pjevati, i ja rekoh,

’’Gospod Bog Adamov tvoje stvorenje i

Gospod Bog Abrahamov i Izakov mojih otaca

I od sviju koji su hodali pred tobom u pravdi!

Ti koji sjediš čvrsto na heruvimu i plamtećom prijestolju slave

...i mnogih očiju baš kao što videh u mom snu,

Držeći heruvim sa četiri lica

Noseći također serafim mnogih očiju,

Noseći čitav svijet pod svojom rukom,

Ti nisi rođen niodkoga,

Ti koji si učinio nebesa čvrstim za slavu tvog imena,

Razvučenom na dva nebeska oblaka nebesa koji se sijaju pod tobom,

Da ispod tebe sunce ima smjer i prikrije ga tokom noći tako da ne

izgleda kao bog,

Ti koji si načinio na njima puteve za mjesec i zvijezde

I ti si napravio mjesec da raste i smanjuje se, i odredio zvijezde da

prođu tako da se ne čine kao bogovi.

885
Pred licem tvoje slave šestokrilnog serafima se boje, i oni

Pokrivaju svoje noge i lica sa svojim krilima, dok lete sa svojim

Drugim krilima, i oni pevaju neprestano pesmu:

...koju Ja sad u osveštanju nove pesme...

Dvanaest-vrhovni, Dvanaesto-lični, mnogih imena, plamteći!

Svijetlih-očiju sveti!

Svet, Svet, Svet, Yao, Yaova, Yaoil, Yao

Kados, Khavod, Savaoth

Omlemlech il avir amismi varich,

Večni kralju, močni, svemočni, najveći

Strpljivi, blagoslovljeni!

Ti koji ispunjavaš nebo i zemlju, more i ponore

I sva doba sa svojom slavom

Čuj moju pjesmu koju ti pjevam i daj mi molbu koju tražim od tebe,

I reci mi tumačenje moga sna,

Jer ti si bog koji je močan, silovit, i slavan

Bog koji je svet, moj Gospod i Gospod mojih otaca.’’

Poglavlje tri

886
I dok sam još govorio ovu molitvu, gle, glas dođe pred moje lice
govoreći, ’’Sariel, vođo zavedenih, ti koji si zadužen za snove, idi i učini
Jakova da razumije značenje snova koje je imao i objasni mu sve što je
vidio ’’ali prvo blagoslovi ga’’. I Sariel arhanđel dođe mi i Ja vidjeh ga, i
njegova pojava bi veoma lijepa i prikladna. Ali ja nisam bio začuđen
njegovom pojavom, jer vizija koju sam imao u mojim snovima bila je
mnogo strašnija od njega. I nisam se bojao vizije anđela.

Poglavlje četiri

I anđeo mi reče, ’’Koje je tvoje ime?’’ I ja rekoh ’’Jakov’’ (On izusti),

’’Tvoje ime neće više biti Jakov, već tvoje ime će biti slično mome
imenu, Izrael.’’ I kad sam išao od Fandane u Siriji da sretnem Ezava
moga brata, on dođe k meni i blagoslovi me i nazva me Izrael. I nije mi
htio reči svoje ime dok nisam zamolio ga. I kad on reće mi. ’’Dok si bio
kep zul...’’

Poglavlje pet

Ovako mi on reče:’’Vidio si ljestve sa dvanaest stepenika, svaki stepenik

imao je dva ljudska lica koja su mijenjala njihov izgled. Ljestve u ovom
dobu, i dvanaest stepenica su periodi vremena. Ali dvadeset i četiri lica
su kraljevi od loših naroda ovog doba. Pod ovim kraljevima djeca tvoje
djece i naraštaji tvojih sinova biti će ispitivani. Ovi će ustati protiv
bezakonja tvojih unuka. I ovo mjesto će biti učinjeno pustim od četiri

887
uzlaza...kroz grijehove tvojih unuka. I oko imovine tvojih praotaca
palače će bit izgrađene, hram u ime tvoga Boga i Boga tvojih otaca, i u
izazivanjima tvoje dece postati će pusta od četri uzlaza ovog doba. Jer
vidio si prvi čas poprsja (bista, nesreća) koja su udarali protiv
stepenica...anđeli uzlaze i silaze, i biste usred stepenica. Svevišnji će
podići ove kraljeve od unuka tvoga brata Ezava, i oni će primiti sve
velikaše iz plemena zemlje koji će ugrožavati tvoje potomstvo. I oni će
biti izručeni u njegove ruke i on će ih mučiti. I on će ih držati silom i
vladati nad njima, i oni neće moći da suprotstave se njemu do dana kad
njegova misao će ići protiv njih da služe idolima i prinose žrtve
mrtvima...On će činiti nasilje svima u njegovom plemenu i
kfalkonagargailyuya. Znaj, Jakov da tvoji potomci će biti izgnani u stranu
zemlju, i oni će ih mučiti sa ropstvom i ranjavati ih svaki dan. Ali Gospod
će suditi ljudima kojima su robovali.

Poglavlje šest

’’I kad kralj ustane, sud će doći na to mjesto. Tad tvoje sjeme, Izraele, će
ići u ropstvo narodima koji ih drže silom i oni će biti oslobođeni od
ijedne kazne tvojih neprijatelja. Jer ovaj kralj je glava od sve osvete i
odmazde protiv onih koji su učinili zlo tebi, Izraele na kraju vremena. Jer
gorki će ustati, oni će plakati, i Gospodar će ih čuti i primiti njihovu
molbu. I Svemočni će se pokajati zarad njihovih trpljenja. Jer anđeli i
arhanđeli će bacati svoje strijele svjetlosti pred njih zarad spasenja
tvoga plemena. I ti češ steći milost Svevišnjeg. Tad njihove žene će
nositi mnogu decu. I potom Gospod će se boriti sa tvojim plemenom
kroz velika i strašne znakove protiv onih koji učiniše ih robovima. On
888
napuni njihova skladišta, i oni će biti nađeni prazni. Njihova ruka bila je
puna gmizavaca i svih vrsta mrtvih stvari. Biti će potresa i mnogo
razaranja. I Gospod će izliti svoj gnjev protiv Levijatana morskog zmaja,
on će ubiti bezbožnog sokola sa mačem, jer on će podići gnjev Boga
bogova svojim ponosom. I tad tvoja pravda će biti ostvarena, Jakov, i od
tvoje djece koja će biti poslije tebe i koja će hodati u tvojoj pravdi. I tad
tvoje potomstvo će zasvirati u rog i svo kraljevstvo Edoma će propasti
sa svim narodom Moaba.

Poglavlje sedam

’’A što se tiče anđela koje si didio da silaze i uzlaze ljestvicom, u

poslednjim godinama biti će čovjek od Svevišnjeg, i on će željeti da spoji
višlje stvari sa donjim. I pre njegova dolaska tvoji sinovi i kćeri će reći o
njemu i tvoji mladići će imati vizije o njemu. Takvi će biti znakovi u
vreme njegova dolaska: Drvo odrezano sjekirom će krvariti, tri mjeseca
stare bebe će govoriti razumijevajući, dijete u utrobi svoje majke će
pričati o svom putu, mladi će biti kao stari ljudi. I očekivani će doći, čiji
put neće biti primećen od ikoga.

’’Tada će se zemlja proslaviti, primajući nebesku slavu. Šta je bilo iznad

biti će dole također. I od tvog potomstva će procvasti korijen kraljeva ,
izdignuti će se i zbaciti moč zla. I on sam će biti Spasitelj za svaku zemlju
i ostatak za one koji teško rade, i oblak koji zasenjuje celi svijet od
goruće vreline. Jer drugačije nekontrolisani neće biti kontrolisani. Ako
on ne bi došao, niže stvari ne bi bile pridružene gornjim. Na njegov
dolazak idoli od bakra, kamena ili ikoje vrste izrezani će davati glas za tri

889
dana. Tada će dati mudrim ljudima vijesti o njemu i dati mu na znanje
šta će biti na zemlji. Sa zvijezdom, oni koji žele da vide na zemlji njega
koga anđeli ne vide iznad će naći put do njega. Tad Svemočni će biti na
zemlji u tijelu, i, zagrljen rukama tijela, on će povratiti ljudske stvari. I
on će oživjeti Evu, koja je umrla od ploda drveta. Tad obmana
bezbožnih će biti izložena i svi idoli će pasti licem dolje. Oni će biti
stavljeni na sram od dostojanstvenika. Jer zarad što su lagali putem
lažnih prikaza (halucinacija), odsada oni neće moči da vladaju ili
prorokuju. Čast će biti uzeta od njih i oni će ostati bez slave.

’’Jer onaj koji dolazi će uzeti silu i moč i dati će Abrahamu istinu koju je
on ranije mu rekao, Sve oštro učiniti će tupim, i grubo će biti učinjeno
glatkim. I on će zbaciti sve bezakonike u dubinu mora. On će činiti čuda
u nebesima i na zemlji. I biti će ranjen usred njegove ljubljene kuće. I
kad bude ranjen, tad spasenje će biti spremno, na kraju sve propasti.
Za one koji su ga ranili primiti će ranu koja ne može biti izliječena u
njima zauvek. I svo stvaranje će se pokloniti njemu koji je bio ranjen, i
mnogi će verovati u njega. I on će postati poznat svukuda u svim
zemljama, i oni koji priznaju njegovo ime neće se sramiti, Njegova
vlastita vlast i godine biti će bezkraja zauvek.’’

890
Molitva Jakovljeva

1 Oče Patrijarha
Oče svih stvari
Oče sila kosmosa

2 Stvoritelju svega
Stvoritelju anđela i arhanđela
Stvoritelju otkupljenih imena

3 Ja prizivam te

4 O Oče sila sveukupnih

Oče celog svemira
I celog stvaranja i naseljenog i nenaseljenog
Komu kerubimi su potčinjeni

5 Koji si pokazao milost Abrahamu

Dajući kraljevstvo njemu

6 Čuj me

7 Ti Bože sila
Bože anđela i arhanđela
Kralju...

891
8 Ti koji sjediš na planini svetog Sinaja
Ti koji sjediš na moru
Ti koji sjediš na zmijskim bogovima
Ti koji sjediš na suncu
Ti koji sjediš na...
Ti koji sjediš na... Abriel, Louel
...mjesto odmora kerubima
Zauvek i uvek

9 Bog Abaot, Abratiaot, Sabaot, Adonai, astra...

Gospodar svih stvari

10 Ja te zovem

11 Ti koji daješ snagu nad ponorom i onim iznad i

Onim ispod i onim pod zemljom

12 Čuj onoga koji moli

13 Gospode Bože Hebreja, Epagael...

Od koga je večna moč,
Eloel, Souel

14 Učini pravim onoga koji moli od

Naroda Izraela i onih koji su primili milost
Od tebe, Bože bogova

15 On ima tajno ime Sabaot

Bože bogova, amin, amin

16 On koji je nad zvezdama iznad vremena,

Koji iznosi sneg,
I koji uvek prolazi kroz zvezde i planete,
892
I čini ih da idu u svakom pravcu tvojom stvarajučom moči

17 Ispuni me mudrošću
Osnaži me, Gospode

18 Ispuni moje srce dobrim stvarima, Gospodaru.

19 Kao zemaljski anđeo

Kao postao večan
Kao da primio dar koji je od tebe, amin, amin

20 Reci molitvu Jakovljevu sedam puta

Sjeveru i Istoku

893
Molitva Josifa

Odlomak A

1 ''Ja , Jakov, koji govorim tebi, sam također Israel, anđeo Božji i
vladajući duh. Abraham i Isak behu stvoreni prije ijedne stvari. Ali , Ja ,
Jakov koga ljudi zvahu Jakob a čije je ime Izrael sam onaj koga Bog je
nazvao Izrael što znači, čovjek koji je vidio Boga, jer ja sam prvorođeni
od svake žive stvari kojim Bog daje život.

I kad sam dolazio iz Sirijske Mezopotamije, Uriel, anđeo Božji, dođe i

reče da Ja Jakob – Izrael sam sišao na zemlju i ja sam se namestio među
ljude i da sam zvan po imenu Jakov. On je zavidio mi i borio se sa mnom
i hrvao sa mnom govoreći da njegovo ime i ime koje je pred svakim
anđelom je iznad moga. Ja rekoh mu njegovo ime i koji čin on drži među
sinovima Božjim. Nisi li ti Uriel, osmi nakon mene? I Ja, Izrael, arhanđel
sile Gospodnje i glavni zapovednik među sinovima Božjim? Nisam li ja
Izrael, prvi službenik pred licem Boga? I ja pozvah ka svome Bogu
neutoljivim imenom.

Odlomak B

1 ''Jer čitao sam u tablicama nebeskim sve šta će te snaći i tvoje

sinove.''

894
Odlomak C

(Origen piše) Jakob je bio veći od čoveka, on koji je potisnuo svoga

brata i koji je objavio u istoj knjizi iz koje je citirao ''Pročitao sam u
tamlicama nebeskim'' da on je glavni zapovednik sila Gospodnjih i ima,
od davnina ime Israel, nešto što on priznaje dok čini službu u tijelu,
bijući podsetnut na to od arhanđela Uriela.

895
896
Josif i Asenet

Poglavlje jedan

1 dogodilo se u prvoj godini od sedam godina izobilja, u drugom

mjesecu, na peti od mjeseca. Faraon posla Josifa da prođe cijelom
zemljom Egipatskom.

2 I Josif dođe u četvrtom mjesecu u prvoj godini, na osamnaesti

mjeseca, u područje Heliopolisa, i sakupljao je žito u toj oblasti kao
pijesak morski.

3 I bi čovek u tom gradu, namjesnik Faraonov, i taj čovjek je bio

nadzornik od svih namjesnika i velikaša Faraona. I ovaj čovjek je bio
obilno bogat i pametan i učtiv, i on je bio savjetnik faraona, jer on je bio
razumevanja iznad svih velikaša faraona. I ime tog čovjeka bi
Pentefre,sveštenik Heliopolisa.

4 I on je imao kćer, devicu od osamnaest godina, ona bi veoma visoka i

lijepa i

5 prelijepa za pogledati iznad svih devica zemlje. I ova devojka nije

imala ništa slično devicama egipćana, već ona bi u svakom pogledu
slična kćerima hebrejskim, i ona bi visoka kao Sara i zgodna kao Rebeka
i lijepa kao Rahela.

6 I ime te devojke bi Asenet. I slava o njenoj lepoti proširi se svom

zemljom i do krajeva nenaseljenog sveta. I svi sinovi velikaša i sinovi
namjesnika i sinovi svih kraljeva, svi od njih mladi i močni, tražiše za

897
njenu ruku radi braka, i bi mnogo svađe među njima zarad Asenet, i oni
učiniše pokušaje da se bore međusobno zarad nje.

7 I faraonov prvorođeni sin je čuo o njoj i on je molio njenog oca da mu

da nju za ženu. I njegov prvorođeni sin reče faraonu, ''Oče, daj mi
Asenet, kćer Pentefra, sveštenika Heliopolisa, za moju ženu.'' I faraon,
njegov

8 otac, reče mu, ''Zašto tražiš ženu koja je ispod tebe, a ti si kralj cele
zemlje Egipat? Gle, nije li kćer kralja Moaba, Joakim,

9 zaručnica tvoja, i ona je kraljica i neizmjerno lijepa? Ovu uzmi za svoju

ženu.''

Poglavlje dva

1 A Asenet je prezirala i nipodoštavala svakog čoveka, i ona je bila puna

sebe i arogantna sa svima. I nijedan čovjek nije nijednom vidio je,jer
Pentefar je imao kulu do svoje kuće, vrlo veliku i visoku, i na vrhu ove
kule bio je gornji dio sa deset

2 soba. I prva soba je bila veoma velika i sjajna, popločana sa ljubičastim

kamenjem, i njegovi zidovi behu ozidani obojenim i dragim kamenjem, i
strop od te sobe bio je od

3 zlata.I unutar te sobe bogovi egipčana kojih bi bez broja behu

učvrščeni na zidove i bogovi od zlata i srebra. I Asenet je im se molila
svima njima

898
4 i bojala ih se i vršila je žrtve njima svaki dan. I druga odaja sadržala je
Asenetine nakit i škrinje, i bi mnogo zlata u njoj u sobi i srebra i odjeće
iszvezene sa zlatom i odabrana i skupo kamenje i razne odeće

5 i sav nakit njenog devojaštva. A u trečoj sobi je Asenetina riznica,

6 i u njoj behu sve dobre stvari zemlje. I sedam devica bilo je u ostalim
sedam soba, svaka imala je svoju odaju, i one behu čekale na Asenet, i
one behu sve iste dobi, rođene u jednoj noći sa Asenet, i ona ih je volela
veoma. I one behu vrlo lepe, kao zvezde nebeske, i nijedan čovek nije
nikada razgovarao s njima, niti čak muško dete.

7 i tamo behu tri prozora ka Asanetinoj velikoj odaji gde njeno

devičanstvo bi držano. I jedan prozor, prvi, bi neizmerno velik, gledajuči
istočno prema dvoru, i drugi je gledao prema jugu, i treči je gledao ka
severu prema ulici

8 gde ljudi su prolazili. I tamo bi zlatni krevet stajao u sobi, krevet koji je
gledao prema prozoru gledajuči istočno, a krevet je bio položen za
zlatno vezenom ljubičastom

9 tkaninom, isprepleteno sa ljubičastom , rozom i belom. I u ovom

krevetu Asenet je spavala, sama, i čovjek ili druga žena nikad nije sjela
na njega, osim Asenet sama.

10 I tamo bi velik dvor koji je okruživao kuću, i zid bi okolo dvora

11 vrlo visok, izgrađen od velikog četvrtastog kamenja. I dvor je imao

četiri željezno pločna vrata, i osamnaest jakih naoružanih mladih ljudi
čuvali su svaki od tih. I lijepo drveće svih vrsta i sve nosećih plodova
behu posađeni unutar dvora duž zida. I njihovo voće bi

899
12 zrelo, jer bilo je vreme žetve. I bilo je u dvoru, na desnoj strani, izvor
izobilne žive vode, i ispod izvora bio je velik bunar koji je primao vodu iz
izvora. Odtamo rijeka je tekla kroz dvor i natapala sve drveće tog dvora.

Poglavlje tri

1 i dogodilo se u prvoj godini, sedme godine izobilja, u četvrtom

mesecu, na osamnaesti mjeseca, Josif dođe u područje Heliopolisa i
sakupljao je

2 višak žita u tom regionu. I kad je on došao blizu tog grada, Josif posla
dvanaest ljudi ispred njega ka Pentefaru svešteniku, govoreći, ''Smjestiti
ću se kod tebe jer je čas podneva i vrijeme ručka, a vručina sunca je
velika, i želim

3 da se osvježim pod sjenom tvoje kuće.''I Potifar pozove nadzornika u

svoju kuću i reče mu, ''Požuri i učini moju kuću spremnom i pripremi
veliku večeru, zarad Josifa, Močnoga od Boga, on dolazi nama danas.''

5 I Asenet ču da njen otac i majka su došli sa polja, koje je njihov posjed,

i radovaše se i rekoše, ''Ići ću i vidjeti moga oca i majku jer su došli iz
polja našeg nasljedstva.''Jer bilo je vrijeme žetve.

6 I Asenet požuri u sobu, gde njena odeća je bila, i obuče se u belu

lanenu odeću izvezenu sa ljubičastom i zlatom, i opasa sebe sa zlatnim
pojasom i stavi narukvice na ruke i noge, i stavi zlatne čizmice na noge, i
oko vrata stavi vredan nakit i drago kamenje koje je visilo okolo svih
strana, i imena bogova egipčana behu urezani svuda na narukvicama i

900
kamenju, i lica svih idola behu urezani u njih. I ona stavi tiaru (krunu) na
glavu i pričvrsti diademu (krunu) okolo, i pokri glavu sa velom.

Poglavlje četiri

1 i ona požuri i ode dole stepenicama sa gornjeg sprata, i dođe svome

ocu i majci i pozdravi ih i poljubi ih. I Potifar i njegova žena se radovaše
na njihovom kćeri Asenet sa velikom radošću, jer je vidješe ukrašenu
kao mladu od Boga.

2 I oni iznesoše sve dobre stvari koje su donijeli sa polja njihova

nasljedstva, i dadoše ih kćeri. I Asenet se radovala nad svim dobrim
stvarima, voću, grejpu, datulama,...? ..., narančama, i smokvama, jer sve
su bile lijepe i dobre za probati.

3 I Potifar reče svojoj kćeri Asenet, ''Moje dijete'', I ona reče ''Evo me,
moj gospodaru.'' I on reče joj, ''Sjedi između nas, i ja ću ti reči što imam
da kažem.''

5 I Asenet sjede između oca i majke. I Potifar, njen otac, sa desnom

rukom uhvati desnu ruku svoje kćerke i poljubi je i reče joj, ''Moja kćeri
Asenet.'' I ona reče, ''Evo, ovdje sam, gospodaru, Neka moj gospodar i
moj otac govori

7 I Potifar, njen otac, reče joj, :''Josif Močni od Boga dolazi nam danas. I
on je upravitelj cele zemlje Egipat, i kralj Faraon postavi ga kraljem nad
celom zemljom, i on sakuplja žito od cele zemlje i čuva ga od dolazeće
gladi. I Josif je čovek koji se moli Bogu, i moralan, i devac kao ti danas, i
Josif je također čovek močan u mudrosti i iskustvu,

901
8 i duh Božiji je nada njim, i milost Božija je sa njim. Dođi, moja kćeri, i
ja ću predati tvoju ruku njemu za ženu, i ti češ mu biti mlada, i on će biti
tvoj mladoženja zauvek i uvek.

9 I kad Asenet ču ove riječi od svoga oca, obilje crvena znoja prekri joj
lice, i ona posta bijesna sa velikom ljutnjom, i pogfleda upitno u svog
oca sa njenim očima, i reče, Zašto moj gospodar i moj otac govori riječi
kao ove, i daje moju ruku kao zarobljenika, čoveku koji je stranac, i
bjegunac, i koji je prodan kao

10 rob? Nije li on pastirev sin iz zemlje Kanan, i on sam je bio uhvaćen

na delu spavanja sa svojom ljubavnicom, i njegov gospodar izbaci ga u
zatvor tame, i Faraon izvadi ga iz zatvora, jer je on protumačio njegov

11 san kao što je starija žena egipčanka protumačila san? Ne, već ću ja
udati se za kraljevog prvorođenog sina, jer on je kralj cele zemlje Egipat.

12 Čuvši ovo, Potifar se posrami da priča dalje sa svojom kćeri Asenet o

Josifu, jer ona je odgovorila mu odvažno, naprasito sa ljutnjom.

Poglavlje pet

1 i mladić od Potifarovih sluga dođe i reče, Evo Josif

2 stoji pred vratima dvora. I Asenet uteče od svog oca i majke, njihova
prisustva kad je čula ih da pričaju riječi o Josifu, i ode na gornji sprat i
uđe u sobu i stade kod velikog prozora, onog što je gledao ka istoku

3 kako bi vidjela Josifa kako ulazi u očevu kuću. I Potifar i njegova žena i
njegova

902
4 cela porodica izašli su da sretnu Josifa. I vrata dvora što gledaju na
istok behu otvorena, i Josif uđe, stoječi na faraonovoj drugoj kočiji, i
četiri konja, bela kao sneg sa zlatnim uzdama behu upregnuti, i cela
kočija je bila

5 izrađena od čistoga zlata. I Josif je bio obučen u finu bijelu tuniku, a

odeća koje je zbacio oko sebe bi ljubičasta, napravljena od lana
isprepletenim sa zlatom, i zlatna kruna je bila na njegovoj glavi, i oko
krune dvanaest odabranih kamenja, i na vrhu dvanaest kamenja behu
dvanaest zlatnih zraka. I kraljevski štap je bio u njegovoj levoj ruci, i u
desnoj ruci on je držao raširenu maslinovu granu, i bi mnogo

6 plodova na njoj, i u plodovima je bilo mnogo ulja. I Josif uđe u dvor, i

vrata dvora se zatvoriše, i svaki čovek i žena, ako su stranci, ostaše van
dvora, jer čuvari vrata su privukli i zatvorili vrata i svi

7 stranci behu zatvoreni. I Potifar i njegova žena i njegova cela

porodica, osim kćerke Asenet, su došli i poklonili se licem dole do
zemlje pred Josifom. I Josif siđe iz kola i pozdravi ih sa desnom rukom.

Poglavlje šest

1 I Asenet je vidjela Josifa na njegovim kočijama i bila je jako udarena

do srca, i njena duša se slomi, i njena koljena behu klimava, i njeno celo
telo je drhtalo, i bila je ispunjena sa velikim strahom. I ona uzdahnu i
reče u svom srcu:

2 Šta da radim sad, jadna li sam ja?

903
Nisam li govorila da Josif dolazi,

Pastirev sin iz zemlje Kanan?

I sad, evo, sunce sa nebesa je došlo nama u njegovoj kočiji

I ušlo i našu kuću danas,

I sija u njoj kao svijetlo na zemlji.

3 Ali Ja, glupa i usuđena sam ga prezrela,

I govorila zle stvari o njemu,

I nisam znala da Josif je sin Božji.

4 Jer tko između ljudi zemlje ima takvu ljepotu,

Ili koja utroba žene će dati rođenje takvom svijetlu?

Koja jadna i glupa djevojka sam Ja,

Jer sam govorila zle riječi o njemu mome ocu.

5 I sad, gde da idem i sakrijem se od njegova lica

Kako Josif sin Božji me ne bi video

Jer sam govorila zle stvari o njemu?

6 I gde da odletim i sakrijem se,

Jer svako skrovito mjesto, on vidi

I ništa skriveno nema pred njim,

Zbog velikog svijetla koje je u njemu?

7 I sad budi milostiv meni, Gospodaru, Bože Josifov,

904
Jer sam govorila zle riječi protiv njega u neznanju

I sad, neka moj otac da me Josifu za sluškinju i robinju,

I ja ću služiti mu za uvek i uvek.

Poglavlje sedam

1 i Josif uđe u kuću Potifara i sjede na tron. I oni opraše mu stopala i

staviše stol pred njega sama, jer Josif nikad nije jeo sa egipčanima,

2 jer to je bilo odvratno njemu. I gledajuči sa svojim očima, Josif vidje

Asenet kako se nagnula kroz prozor. I Josif reče Potifaru i njegovoj celoj
porodici, govoreći, Tko je ona žena koja stoji na gornjem spratu na
prozoru? Neka napusti ovu

3 kuću, jer Josif se bojao, govoreći, Ova mora da dosađuje mi, također.
Jer sve žene i kćeri velikaša i nadzornika cele zemlje Egipat uobičajavali
su dosađivati mu želeći spavati sa njim, i sve žene i kćeri

4 egipćana, kad vidjehu Josifa, patili su teško zarad njegove ljepote. Ali
Josif preziraše ih, i glasnici koje žene slahu ka njemu sa zlatom i srebrom
i vrijednim poklonima Josif je slao natrag sa prijetnjama i uvredama, jer
Josif reče, Neću grešiti pred Gospodom Bogom moga oca Izraela niti u
lice moga oca Jakova.

5 A lice njegova oca Jakova, Josif je uvijek imao pred svojim očima, i on
se sjetio zapovijedi svoga oca. Jer Jakov je uobičavao govoriti svome
sinu Josifu i svim svojim sinovima, Moja djeco, čuvajte se sanžno protiv
odnosa sa stranom ženom, jer odnos sa

905
6 njom je uništenje i pokvarenost. Zato je Josif govorio, Neka ova žena
napusti ovu kuću.

7 A Potifar reče njemu, Gospodaru, ova koju vidiš da stoji na gornjem

spratu nije strana žena, već je naša kćer, devica koja mrzi svakog
čoveka, i nema nijednog drugog čoveka koji je ikad video nju osim tebe
sama danas. I ako hočeš, ona

8 će doći i obratiti ti se, jer naša kćer je kao sestra tebi. I Josif se
obradova mnogo sa velikom radošću jer Potifar reče, Ona je devica mrzi
svakog čoveka. I Josif reče sebi, Ako je ona devica koja mrzi svakog
čoveka, ova devojka izvesno je ne dosađuje mi. I Josif reče Potifaru i
njegovoj celoj porodici, Ako je ona tvoja kćer i devica,neka dođe, jer
ona je sestra meni, i ja volim je od danas kao moju sestru.

Poglavlje osam

1 I Asanetina majka ode do gornjeg sprata i dovede nju i postavi je pred

Josifa. I Potifar reče svojoj kćeri Asenet. Uzmi brata, jer on, također, je
djevac kao ti danas i mrzi svaku stranu ženu, kao ti, svakog stranog

2 čovjeka. I Asenet reče Josifu, Budi dobro , moj gospodaru, blagosloven

bio Svevišnji Gospod. I Josif reče Asenet, Neka Gospod Bog koji daje
život svim

4 stvarima blagoslovi te. I Potifar reče svojoj kćeri Asenet. Idi i poljubi
svoga

906
5 brata. I kako je Asenet uzišla da poljubi Josifa, Josif ispruži svoju desnu
ruku i stavi na njena prsa između njenih dvoje grudi, i njene grudi već su
stajale uspravno kao lijepe jabuke. I Josif reče, Nije prikladno za čovjeka
koji moli se Bogu, koji će blagosloviti sa svojim ustima živoga Boga i jede
blagosloveni kruh života i piti blagoslovenu čašu besmrtnosti i pomazati
sebe sa blagoslovenim pomastima nepokvarenosti da poljubi stranu
ženu koja će blagosloviti sa svojim ustima mrtve i nijeme idole i jesti s
njihova stola hljeb davljenja i piti iz njihova pića čašu podmuklosti i

6 pomazati nju uljima zavodnosti. Već čovjek koji moli se Bogu će

poljubiti svoju majku i sestru koja je rođena od njegove majke i sestru
koja je rođena u svome i porodici i ženi koja deli njegov krevet, od svih
koje blagoslovi sa svojim ustima

7 živi Bog, Tako, za ženu koja obožava Boga nije prikladno da poljubi
stranca, jer ovo je odvratnost pred Gospodom Bogom.

8 I kad Asenet ču ove riječi od Josifa, ona bi udarena do srca jako i bi

potrešena mnogo i uzdahnu, i ona je gledala u Josifa sa njenim očima
otvorenima i njene oči behu ispunjene suzama. I Josif je vidje, i imade
milosti na nju veoma, i sam bi udaren do srca, jer Josif bi krotak i
milostiv i bojao se

9 Boga. I on podiže svoju desnu ruku i stavi je na njenu glavu i reče.

10 Gospod Bog mog oca Izraela,

Svevišnji, Svemočni Jakoba,

Koji daje život svemu

I pozva ga iz tame ka svjetlu

907
I iz grijeha ka istini

I iz smrti ka životu

Ti, Gospode, blagoslovi ovu djevojku,

11 i obnovi je svojim duhom

I stvori je novom svojom skrivenom rukom,

I učini da živi opet tvojim životom,

I daj da jede tvoj hljeb života,

I pije tvoju čašu blagoslova,

I ubroji nju među narod svoj,

Da si izabrao ispred svih stvari u biće,

I pusti je u svoj mir

Koji si pripravio za svoje odabrane,

I živi u tvom večnom životu zauvek i uvek.

Poglavlje devet

1 I Asenet se veoma radovala velikom radošću nad Josifovim

blagoslovom, i požurila je i otišla na gornji sprat kod sebe, i pala na svoj
krevet iscrpljena, jer u njoj je bila radost i nevolja i mnogo straha i
drhtanja i stalno se znojila kad je čula sve ove riječi od Josifa, koje je on

908
izgovorio njoj u ime Svevišnjeg Boga. I ona plaka mnogo sa gorkim
plakanjem i pokaja se zarad privrženosti bogovima koje je uobičajavala
da obožava, i zbaci sve idole, i sačeka za večer da dođe.

I Josif je jeo i pio i rekao svojim slugama, da upregnu konje sa kočijama,

jer on reče, ići ću dalje i preči celu zemlju. I Potifar reče Josifu, Neka moj
gospodar se smjesti ovde danas, i sutra ćeš ići scojim putem, A Josif
reče, Ne, već ću iči danas, jer ovo je dan u koji Bog je počeo da stvara
svoja stvorenja, i na osmi dan, kad se taj dan vrati, ja također ću se
vratiti tebi i smjestiti se ovde.

Poglavlje deset

1 I Josif krene dalje svojim putem i Potifar i cela njegova obitelj odoše u
svoj posed.

Bi ostala sama sa sedam devica, i ona nastavi I Asenet da bude otežana i

plače do zalaska sunca. I ona nije jela kruh niti pila vode. I noć pade, i svi
ljudi u kući zaspaše, a ona sama bi budna i nastavi da leži i plače, i ona
često je udarala se u grudi sa rukom i bijuči ispunjena velikim strahom i
drhtala je teškom drhtavicom.

2 I Asenet ustane sa kreveta i tiho ode dole stepenicama sa gornjeg

sprata i ode do kapije, i ženski čuvar vrata bi spavao sa svojom decom. I
Asenet požuri da uzme dole sa prozora kožu koja je visjela tamo kao
zavjesa, i napuni je prahom od vatrenog ognjišta, i odnese na gornji
sprat i stavi

909
3 na pod. I ona zatvori vrata čvrsto i skliznu željeznu rezu preko i
uzdahnu velikim uzdahom i gorkim plačem.

4 I devica koja je bila njena usvojena sestra, koju Asenet je voljela preko
svih devojaka, čula je uzdisanje njeno i požurila i probudila ostalih šest
devojaka. I one odoše do Asenetinih

5 vrata i nađoše vrata zatvorena. I one su čule Asenet kako uzdiše i

plače i rekoše joj, Šta si ti, gospodarice, i zašto se osečaš tako tužno, i
šta je to što

5 te muči?Otvori vrata nama, i mi čemo videti šta ti je. I Asenet nije

otvorila vrata, i reče im iznutra, Moja glava je udarena teškom boli, i ja
odmaram na mome krevetu, i nemam snage da ustanem i otvorim

7 vam vrata, jer sam slaba u svem svojem tijelu. Već idite svaka u vaše

8 sobe i odmorite i pustite me na miru. I devojke odoše, svaka u svoju

sobu. I Asanet usta i otvori vrata tiho i ode u njenu drugu sobu gde
škrinje koje sadržavaju njezin nakit behu, i otvori kofer i uze crnu i
tamnu tuniku. I ovo je bila njena tunika tugovanja kad njen mlađi brat je
umro. U ovom

9 Asenet bi obučena i tugovala je za svojim bratom. I ona uze njenu

crnu haljinu i odnese je u svoju odaju i zatvori vrata ponovo čvrsto i
stavi polugicu preko.

10 I Asenet požuri i stavi njenu lanenu i zlatno vezenu kraljevsku odeću i

obuče se u crnu haljinu tugovanja i odpusti njen zlatan pojas i opasa uže
oko sebe, i skinu krunu sa glave, i diademu i narukvice sa ruku i

11 nogu, i stavi sve na pod. I uze svoju odabranu odeću i zlatan pojas i
šešir i diademu, i baci sve kroz prozor što gleda sjeverno

910
12 ka siromašnima. I Asenet požuri i uze sve bogove koji behu u sobi, od
zlata i srebra kojima ne beše broja, i razbi ih u komade, i baci sve idole
egipćana kroz prozor gledajući severno od njenog gornjeg sprata ka

13 prosjacima i ljudima u potrebi. I Asenet uze kraljevku večeru i

tovljenike i ribu i meso junice i sve žrtve njenih bogova i posude njihova
vina od pića i baci sve kroz prozor što gleda ka sjeveru,i dade sve
stranim psima. Jer Asenet reče sebi, Nikako ne smiju moji psi jesti od
moje večere i od žrtava idola, već neka strani psi jedu to.

14 I nakon toga Asenet uze kožu punu pepela i pospe po podu. I ona
uze komad vreće i opasa je oko struka. I ona odriješi kopču od

15 kose u njenoj ruci i posu prah na glavu. I ona rasu prah po podu,
udari svoje grudi često sa obema rukama, i plaka gorko, i pade na
prašinu i plaka velikim i gorkim plakanjem svu noć sa uzdasima i vrišteći
do svanuća.

16 I Asenet ustane u svitanje i pogleda, i gle, bilo je mnogo mulja od

njenih suza i od praha. I Asenet padne ponovo na njeno lice na prah do
večeri i do zalaska sunca.

17 I na ovaj način Asenet je činila sedam dana, i nije jela kruh niti pila
vode u tih sedam dana njene poniznosti.

Poglavlje jedanaest

1 i na osmi dan, gle, bila je zora i ptice več behu pevale i psi lajali na
ljude koji su prolazili, i Asenet podiže svoju glavu samo malo od poda i

911
pepela na kojem je ležala, jer bila je neizmerno umorna i nije mogla
upravljati svojim udovima zarad želje za hranom za sedam dana.

I ona ustane na koljena i stavi ruku na pod i podiže sebe gore malo od
poda, i ona je još uvijek povila svoju glavu, i kosa njene glave bi
razbacana u niti pod teretom pepela. I Asenet sastavi ruke, prst protu
prsta, i odmahnu glavom tamo i vamo, i udari svoje grudi stalno sa
rukama, i stavi glavu u krilo, i njeno lice bi potopljeno suzama, i ona
uzdahnu sa velikim uzdahom, i povuče svoju kosu sa glave, i pospe
prašinu po svojoj glavi. I Asenet je bila umorna i postala je
obeshrabrena i njena snaga je nestala. I ona

2 okrenu se gore ka zidu i sjede ispod prozora gledajući istočno. I ona

stavi svoju glavu u svoje krilo, sastavivši prste oko njenog desnog
koljena, i njena usta behu zatvorena, i ona

3 nije otvorila ih sedam dana i sedam noči u njenoj poniznosti. I ona

reče i njenom srcu, bez otvaranja usta.

Šta da radim, jadna li sam ja,

Ili gde da idem,

S kim da uzmem utočište,

Ili šta da govorim,

Ja devojka i siroče i pusta i napuštena i omražena?

4 Svi ljudi dođoše da me mrze,

I na čelu tih moj otac i moja majka,

Jer ja, također, sam došla da mrzim njihove bogove i uništila sam ih,

912
I učinila sam da budu zgaženi pod nogama ljudi

5 I zato moj otac i moja majka i moja cela porodica

Sad me mrze i rekoše, Asenet nije naša kći

Jer je uništila naše bogove.

6 I svi ljudi mrze me,

Jer ja, također, dođoh da mrzim svakog čovjeka,

I svi koji pitaše za moju ruku u braku

I sad, u ovom poniženju mom, svi dođoše da me mrze

I da se raduju nad ovom mojom nevoljom.

7 I Gospod Bog močnoga Josifa, Svevišnji,

Mrzi sve one koji obožavaju idole,

Jer on je ljubomoran i strašan bog

Prema svim onima koji obožavaju strane bogove

8 zato su došli da me mrze, također

Jer sam poštivala mrtve i nijeme idole

I blagosiljala ih,

9 i jela od njihovih žrtvi

I moja usta behu uprljana od njihova stola

I nisam imala smjelosti da pozovem Gospoda Boga Nebesa,

Svevišnjeg, Svemočnoga močnoga Josifa,

913
Jer moja usta su uprljana od žrtava idola.

10 Ali sam čula mnoga govorenja,

Da Bog Hebreja je istinit Bog,

I živi Bog i milostiv Bog,

I samilostan i dugo trpljiv i sažaljiv i nježan,

I ne ubraja grijeh poniznoj osobi,

Niti izlaže bezakonita dela osobe koja pati u vreme nevolje

11 zato ću imati hrabrosti da se okrenem njemui uzmem utočište u

njemu

I ispovijedim sve moje grijehe k njemu,

I stavim moju molbu pred njega

12 Tko zna, možda će vidjeti moju poniznost

I imati milosti na mene, možda će vidjeti pustoš moju

I imati sažaljenja na mene,

13 ili vidjeti moju ništavnost

I zaštititi me,

Jer on je otac siročadi,

I zaštitnik progonjenih,

I pomagač unesrećenih

14 i ja ću uzeti hrabrosti da plačem njemu.

914
15 I Asenet ustane od zida gde je billa sjedila i okrene se ka prozoru
gledajući istočno i uspravivši se na koljena i raširi svoje ruke prema
nebu. I bojala se da otvori usta i da imenuje imenom Boga. I ona se
okrenu dalje do zida i sjedne i udari glavu i svoje grudi sa rukom često, i
reče u svom srcu bez otvaranja usta:

16 Koja jadna žena sam ja, i sirota i sama,

Moja usta su uprljana od žrtava idola

I od blagosiljanja bogova egipćana.

17 i sad, u ovim suzama mojim i prahu posutom okolo i punoči moje

poniznosti

Kako da otvorim usta ka Svevišnjem,

I kako da nazovem njegovo strašno ime,

I budem sigurna da Gospodar neće biti ljut na mene,

Jer usred bezakonitih dela ja sam pozvala njegovo sveto ime?

16 šta da radim sad, jadna li sam ja?

Radije ću uzeti hrabrosti i otvoriti moja usta ka njemu

I prizvati njegovo ime

I ako u gnjevu Gospod udari me

On sam će opet izliječiti me,

915
I ako on kazni me sa njegovim bičem,

On sam će ponovo pogledati na mene u njegovoj milosti;

I ako je gnjevan na mene u mom grijehu,

On će ponovo biti pomiren sa mnom i zaboraviti mi svaki greh.

Tako uzeti ću hrabrosti da otvorim usta ka njemu.

19 I Asenet usta ponovo od zida gde je sedela i uspravi se na koljena i

raširi njene ruke istočno i pogleda svojim očima prema nebesima, i
otvori svoja usta ka Bogu, i reče:

Poglavlje dvanaest

1 Gospode Bože vječni,

Koji si stvorio sve stvari i da život im,

Koji si dao udisaj životu svemu svome stvaranju,

Koji si doveo nevidljive stvari do svjetla

2 koji si učinio stvari koje su i one koje imaju izgled od nepojavnosti i

nebivanja

Koji si podigao nebesa

I osnovao ih na svodu na leđima vjetrova,

Koji si osnovao zemlju na vodama,

916
Koji si stavio veliki kamen na dubine morske,

I kamenje neće biti potopljeno,

Već su kao lišće koje pliva na vrhu vode,

I oni su živo kamenje,

I čuju tvoj glas , Gospode,

I drže tvoje zapovesti koje si im zapovedio

I nikad ne pogrešuju tvoje puteve,

Već čine tvoju volju do kraja,

Za tebe, Gospode, govore i oni su dovedeni do života,

Zarad tvoje riječi, Gospode, je život celog tvoga stvorenja

3 u tebe ću uzeti utočište, Gospodaru

Tebe ću dozivati, Gospode,

Tebe ću izneti svoju molbu,

Tebi ću priznati svoje grehe,

I tebi ću otkriti moja bezakonita dela

4 Sačuvaj me, Gospode

Jer sam grešila pred tobom

I činila bezakonje i neuvažavanje,

I govorila sam zle i neizrecive riječi pred tobom

5 moja usta su uprljana od žrtava idola

917
I od stola bogova egipćana

Ja sa grešila, Gospode,

Pred tobom sam grešila veoma u neznanju

I obožavala sam mrtve i nijeme idole.

I sad nisam vredna da otvorim moja usta tebi, Gospodaru

I ja Asenet, kćer Potifara sveštenika

Devica i kraljica,

Koja jednom bi ponosna i drska,

I napredovala u svom bogatstvu iznad svih ljudi,

I sad uboga, i ostavljena, i napuštena od ljudi

6 Kod tebe ću uzeti zaklon, Gospode

I tebi ću iznijeti moju molbu,

I tebe ću dozvati

7 spasi me pre nego što sam uhvačena od mojih progonitelja

8 baš kao što malo dete koje se boji utječe se svome ocu,

I otac, raširi svoje ruke, uzme ga sa zemlje

I stavi ruke oko njega na svoje grudi

I dijete zagrli rukama oko očevog vrata,

I dobije svoj uzdah nakon straha

I odmori se na očevim grudima,

918
Otac, se smije na smetenost dečjih misli

Tako i ti, Gospode, raširi svoje ruke na mene kao otac koji voli dete

I uzmi me sa zemlje

9 jer gle, divlji stari lav proganja me

Jer on je otac bogova egipćana,

I njegova djeca su bogovi idola manijaka,

Počela sam da ih mrzim

Jer oni su lavlja deca

I odbacila sam ih sve od sebe i uništila ih

I lav njihov otac ljutito progoni me

11 ali ti, Gospode , spasi me od njegovih ruku

I iz njegovih usta izbavi me,

Da me ne odnese kao lav,

I rasplače me

I baci me u plamen vatre,

I vatra će me baciti kao oluja,

I oluja će me odvesti u tamu

I baciti me na dubinu mora,

I neman velikog mora koja postoji večno će me progutati,

I biti ću uništena zauvek i uvek

919
12 Spasi me, Gospodaru

Prije nego što sve ovo dođe na mene

Spasi me Gospode

Pustu i samu,

Jer moj otac i moja majka odrekli su me se i rekoše,

Asenet nije naša kći,

Jer sam uništila u djelove na zemlju njihove bogove,

I počela mrziti ih.

13 I sad sam sirota i sama,

Nemam druge nade osim tebe, Gospode,

Nemam drugog utočišta osim tvoje milosti, Gospodaru,

Jer ti si otac sirotih,

I zaštitnik progonjenih,

I pomagač unesrečenih.

14 Imaj milosti na mene, Gospode,

I čuvaj me, devicu koja je napuštena kao siroče

Jer ti Gospode, si mio i dobar i nježan otac

15 Koji otac je drag kao ti, Gospode,

I tko je brz u milosti kao ti, Gospode,

I tko je dugotrpeljiv prema našim grehovima kao ti, Gospodaru?

920
Evo, svi darovi moga oca Potifara

Koje mi je on dao u nasljedstvo, su prolazni i ništavni,

Ali darovi tvog nasljedstva, Gospode, su nepokvarljivi i večni.

Poglavlje trinaest

1 Sjeti se, Gospodaru, moje poniznosti

I imaj milosti na mene

Pogledaj na moju sirotost

I imaj sažaljenja na unesrećene.

Jer vidi, ja utekoh od svega

I uzeh zaklon u tebi, Gospode, jedini prijatelju ljudi.

2 vidi, ja ostavih postrani sve dobre stvari zemlje

I uzeh utočište u tebi, Gospodine

I u vreči i prahu,

Gola i sirota i ostavljena sama

3 evo, ja ostavljam moju lanenu kraljevsku odeću, izvezenu ljubičastim i

zlatom,

I obučena u crnu tugujuću haljinu.

4 vidi, odpustila sam zlatni pojas i bacila ga od sebe

921
I opasah se užetom i vrečom oko sebe.

5 gle, moja kruna i diadema zbacih ih sa glave,

I posula sam prah po njoj.

6 Evo,pod moje sobe, popločana sa obojenim i ljubičastim kamenjem,

Koje se koristilo za posipanje sa mirisima

I obrisano sa svetlim lanenom odećom,

Je sad posuta mirisima

I je obeščašćena bijući posuta pepelom

7 evo, moj Gospode, od mojih suza i prašine

Mnogo mulja se stvorilo u mojoj odaji,

Kao na širokoj ulici

8 vidi Gospodaru, moje kraljevsko jelo i žitarice

Ja dadoh tuđim psima

9 i vidi, sedam dana i sedam noći sam postila

I nisam jela hljeb niti pila vode,

I moja usta postaše suha kao bubanj,

I moj jezik kao rog,

I moja usne kao lonac,

I moje lice je palo,

I moje oči gore od srama mnogih suza

922
I moja cela snaga me ostavila

11 vidi sad, svi bogovi koje sam prije obožavala u neznanju,

Ja priznajem da su nijemi i mrtvi idoli,

I učinila sam da budu gaženi na podu od ljudi,

I lopovi zgrabiše one koji behu od srebra i zlata

12 I u tebi uzeh utočište, O Gospode moj Bože,

A ti, spasi me od mnogih djela neznanja

13 i oprosti mi

Jer sam grešila protiv tebe u neznjanju

Bivajući devica

I pala sam u greh nenamjerno,

I govorila bogohulne riječi protiv mog gospodara Josifa,

Jer nisam znala, jadna li sam.

Da on je tvoj sin

Kako ljudi rekoše mi

Da Josif je pastirev sin iz zemlje Kanan

I ja, jadna, sam im verovala

I pala u greh

I prezrela sam ga

I govorila zle riječi o njemu

923
Nisam znala da je on tvoj sin.

14 Jer tko između ljudi će dati rođenje takvoj ljepoti

I tako veliku mudrost i znanje i moč,

Kao što ima u svemu lijepi Josif?

15 Gospode, ja predaje ga tebi

Jer ga volim preko svoje duše

Sačuvaj ga u mudrosti tvoje milosti

I ti, Gospodaru, predaj me njemu za sluškinju i robinju

I ja ću spremiti njegov krevet

I oprati mu noge

I čekati na njega

I biti rob za njega i služiti ga zauvek i uvek

Poglavlje četrnaest

1 I kad je Asenet prestala da čini pokajanje Gospodu, gle, jutarnja

zvezda je izašla iz nebesa na istoku. I Asenet vidje je i radovala se i reče,
Tako Gospod Bog je uslišio moju molitvu, jer ova zvezda je ustala kao
glasnik

2 svjetla velikog dana. I Asenet je gledala i gle, blizu jutarnje

924
3 zvezde, nebo bi iskidano u delove i veliko i neisrecivo svetlo se
pojavilo. I Asenet vidje i pade na lice u prah. I čovek dođe njoj sa nebesa
i

4, 5 stade do Asenetine glave. I on pozva nju i reče, Asenet, Asenet. I

ona reče, Tko je on koji zove me, jer vrata moje sobe su zatvorena, i
kula

6 je visoko, i kako je on došao u moje odaje? I čovek pozva je po drugi

7 put i reče, Asenet, Asenet. I ona reče, Evo, ovdje sam, Gospodaru, Tko

8 si ti, reci mi. I čovjek reče, Ja sam upravnik kuće Gospodnje i

zapovjednik svih snaga Svevišnjeg. Ustani i stani na noge, i ja ću ti reći
što imam da kažem.

9 I Asenet podiže svoju glavu i vidje, i gle, tamo bi čovjek u svakom

pogledu sličan Josifu, po odeći i kruna i kraljevska palica, osim da
njegovo lice bi kao munja, i njegove oči behu kao sunce, a njegova kosa
glave kao plamen vatre od goreće baklje, i ruke i noge kao usijano
željezo iz vatre i bacalo je iskre

10 pravo od ruku i nogu. I Asenet vidje i pade na lice na svoje noge na

11 zemlju. I Asenet bi ispunjena velikim strahom, i svi udovi joj drhtali. I

čovek reče joj, Ohrabri se, ne boj se, već ustani i stani na noge, I ja

12 ću ti reči što imam da kažem. I Asenet usta i stade na noge. I čovek

reče joj,

Nastavi nesmetano u svoju drugu sobu i skini crnu haljinu tugovanja, i

vreću skini sa struka, i zbaci taj prah sa svoje glave, i operi svoje lice i

925
tvoje ruke sa živom vodom, i obuci novu lanenu odeću još nedirnutu, i
razdoj pojas od svog struka sa novim duplim pojasom tvoga

13 devojaštva. I dođi nazad k meni, i reči ću ti što imam da kažem.

14 I Asenet požuri i ode u drugu sobu gde kovčegi sa njen im nakitom

behu, i otvori kovčege, i uze novu lanenu odeću, razlikujući što je
netaknuto, i skine crnu tuniku tugovanja i skine vreću od struka, i obuče
njeno odvojeno i još nenošenu lanenu odeću, i opasa sebe sa dvojnim
pojasom njenog devičanstva, i opasa sebe oko struka i drugi

15 pojas na grudi. I strese prašinu sa glave, i opere ruke i njeno lice sa

živom vodom. I ona uze netaknutu još i odvojenu laneni veo i pokrije
svoju glavu.

Poglavlje petnaest

1. i ona ode do čovjeka u prvu odaju i stade pred njim. I čovjek reče joj,
Ukloni veo sa svoje glave, i zašto si uradila to? Jer ti si časna devica
danas, i tvoja glava je kao u mladoga čovjeka. I Asenet ukloni veo sa
glave.

2 I čovjek reče joj, Ohrabri se Asenet, čista devico, Vidi, Ja sam čuo sve

3 riječi tvoga priznanja i tvoje molitve, Evo, vidio sam poniznost i

nevolju u sedam dana tvoje želje za hranom. Uzdrži se od svojih suza i

4 toga praha, izobilja kalježi je nastao od tvoga lica. Ohrabri se, Asenet,
časna devojko. Jer evo, tvoje ime je upisano u knjigu živih na nebesima,

926
na početku knjige, je prvo od svih, tvoje ime je upisano mojim prstom, i
neće

5 biti izbrisano zauvek. Evo, od danas, biti češ preporođena i oblikovana

nanovo i učinjena da ponovo živiš, i jesti češ blagosloveni hljeb života, i
piti blagoslovenu čašu večnosti,

6 i pomaži sebe sa blagoslovenim uljima nepokvarljivosti. Ohrabri se,

Asenet, časna devojko. Evo, Ja sam dao te danas Josifu za mladu, i on
sam će biti tvoj mladoženja zauvek i uvek.

7 i tvoje ime neće više biti Asenet, već tvoje ime će biti Grad Utočišta,
jer u tebi mnogi narodi će uzeti utočište pri Gospodu Bogu, Svevišnjem,
i ispod tvojih krila mnogi narodi verujući u Gospoda Boga će biti
zaklonjeni, i ispod tvojih zidova biti će čuvani oni koji se priklone
Svevišnjem Bogu u ime pokajanja. Jer pokajanje je u nebesima,
neizmjerno lijepa i dobra kćeri Svevišnjeg. I ona sama umoli Svevišnjeg
Boga za tebe u sva vremena i za sve koji se pokaju u ime Svevišnjeg
Boga, jer on je otac pokajanja. I ona sama čuvar svih djevica, i voli te
veoma, i u molbama Svevišnjem za tebe u sva vremena i za sve koji se
pokaju ona je pripremila mesto odmora u nebesima. I ona će obnoviti
sve koji se pokaju, i čekati na njih sama

8 zauvek i uvek. I pokajanje je neizmerno lijepo, devica časna koja se

smije uvek, i ona je nježna i meka. I stoga, Svevišnji Otac voli nju, i svi
anđeli stoje u poštovanju ka njoj. I Ja, također, volim nju neizmerno, jer
ona je također moja sestra. I zarad jer ona voli vas device, ja volim te,
također

9 i evo, idem dalje do Josifa i reči ću mu o tebi sve što sam ti rekao. I
Josif će doči do tebe danas, i vidjeti te, i radovati se nada tobom, i

927
voljeti te, i on će biti tvoj mladoženja, i ti ćeš biti mlada za njega zauvek
i uvek.

10 I sad poslušaj me, Asenet, čista devojko, haljina u tvojoj venčanoj

odeći, stara i prva odeća koja je položena u tvojoj sobi od večnosti, i
stavi oko sebe sve vjenčane ukrase, i ukrasi se kao dobra mlada, i idi
sresti Josifa. Jer evo, on sam dolazi tebi danas, i on će te vidjeti i
radovati se.

11 I kad je čovek završio govoriti ove reči, Asenet se radovala veoma sa

velikom radošću o ovim rečima i pala je na njegove noge i poklonila mu
se licem

12 dolje do zemlje pred njim, i reče mu, Blagosloven je Gospod tvoj Bog
Svevišnji koji te poslao da me spaseš od tame i da me izvedeš me od
osnova ponora, i blagosloveno je tvoje ime zauvek. Koje je tvoje ime,
Gospodine, reci mi da mi mogla veličati i slaviti te zauvek i uvek. I čovek
reče joj, Zašto tražiš ovo, moje ime, Asenet? Moje ime je u nebesima u
knjizi Svevišnjeg, upisano prstom Božjim u početku knjige pred svim
drugima, jer ja sam upravitelj kuće Svevišnjega. I sva imena napisana u
knjizi Svevišnjeg su neizgovorljiva, čovjeku nije dozvoljeno da izgovara
niti da ih čuje u ovome svijetu, jer ta imena su neizmerno velika i
čudotvorna i pohvalna.

13 I Asenet reče, ako sam našla milost pred tvojim očima, Gospode, i
ako znaš da češ učiniti sve riječi koje si izgovorio meni, dozvoli sluškinji
da priča pred tobom.

928
14 I čovjek reče joj, Govori. I Asenet raširi svoju desnu ruku i stavi na
njegovo koljeno i reče mu, Molim te, Gospodine, sjedi dole malo na
ovaj krevet, jer ovaj krevet je čist i neuprljan, i čovjek ili žena nikad nisu
sjedili na njemu. I staviti ću stol pred tebe, i donijeti ti hljeba i ti češ
jesti, i donijeti ću ti iz mog ormana staro i dobro vino, miris čiji će iči do
nebesa, i ti češ piti od njega.

15 I nakon ovog ti češ ići svojim putem. I čovjek reče njoj, Požuri i
donesi brzo.

Poglavlje šesnaest

1 i Asenet požuri i postavi stol pred njega i ode da dobavi hljeb za

2 njega. I čovjek reče joj, Donesi mi također saće. I Asenet još je stajala

3 i bi tužna, jer nije imala saće u magacinu. I

4 čovjek joj reče, Zašto još stojiš? I Asenet reče, Poslati ću momka u
predgrađe, jer polje našeg nasljedstva je zatvoreno, i on će brzo donijeti
ti

5 saće od tamo, i ja ću staviti ga pred tebe, Gospodine. I čovjek reče joj,

Nastavi i uđi u magacin, i nači češ saće kako leži na stolu.

6 Uzmi ga i donesi ovamo, I Asenet reče, Gospode, saće nije u mom

7 magazinu. I čovjek reče, Idi i nači češ jedno

8 I Asenet uđe u skladište i nađe saće kako leži na stolu. I češalj bi velik i
beo kao snijeg i pun meda. I taj med bi kao rosa sa

929
9 nebesa i njegov miris kao udisaj života. I Asenet se čudila i reče u sebi,
Je li onda ovaj češalj izašao iz čovjekovih usta, jer njegov miris je kao
dah

10 čovječjih usta? I Asenet uze taj češalj i donese ga čovjeku, i stavi ga

na stol koji je bio pripravljen pred njim.

I čovjek reče joj, Kako to da si rekla saće nije u mojem

11 skladištu? A evo, donijela si odlično saće. I Asenet se bojala i reče,

Gospode, Ja nisam imala saće u mom magacinu uopšte, ali ti reče i tako
bi.

Sigurno je ovo došlo iz tvojih usta, jer njegov miris je kao dah tvojih
usta.

12, 13 i čovek se nasmija na Asanetino razumevanje, i pozva je sebi, i

raširi njegovu desnu ruku, i uhvati je za glavu i potapša njenu glavu sa
desnom rukom. I Asenet se bila bojala čovečje ruke, jer iskre su išle iz
njegove ruke kao kipuće rastopljeno željezo. I Asenet je gledala, zurila
sa očima u čovečiju ruku.

14 I čovjek je vidio i nasmijao se i rekao, Sretna si ti, Asenet, zarad

neopisive tajne Svevišnjega koja je otkrivena tebi, i sretan je onaj koji se
prikloni tebi u Gospoda Boga pokajanju, jer oni će jesti od ovog
češlja.Jer ovaj češalj je pun duha života. I pčele užitka raja su učinile ovo
od rose ruža života koje su u raju Božijem. I svi anđeli Božji jedu od
njega i svi izabranici Božiji i svi sinovi Svevišnjeg, jer ovo je češalj života,
i svako ko jede od njega neće umrijeti zauvek i uvek.

15 I čovjek raširi svoju desnu ruku i prelomi malen dio češlja, i on sam
pojede i što osta on stavi svojom rukom u Asenetina usta, i reče joj

930
16 Jedi. I ona jede. I čovjek reče Asenet, Evo, ti si jela kruh života, i
popila čašu besmrtnosti, i bila si pomazana sa uljem nepokvarenosti.
Evo, od danas tvoje tijelo će mirisati kao cvijeće života od zemlje
Svevišnjeg, i tvoje kosti će rasti jake kao cedri raja užitka Božjeg, i
neumorne snage će obuhvatiti te, i tvoja mladost neće videti starost, i
tvoja ljepota neće proći zauvek. I biti češ kao ozidan majčin grad od svih
koji uzmu

16 utočište sa imenom Gospoda Boga, kralja večnosti. I čovjek raširi

svoju desnu ruku i dodirnu češalj gde je bio prelomljen, i bi obnovljen i
ispunjen, i odjednom on postade ceo kao što bi na početku.

17 I opet čovjek raširi svoju desnu ruku i stavi svoj kažiprst na rub češlja
gledajući istočno i povuče do ruba gledajuči zapadno,i put njegova prsta
posta kao krv. I on raširi svoju ruku drugi put i stavi svoj prst na kraj
češlja gledajući severno i povuče do kraja gledajući južno, i put njegova
prsta posta kao krv. I Asenet stade podižući ruku i gledala je sve šta ovaj
čovjek je radio.

I čovjek reče češlju, Dođi, i pčele ustaše od čelija tog češlja, i čelije behu
bezbrojne, deset hiljada puta deset hiljada i hiljada na

18 hiljadu. I pčele behu bele kao sneg, i njihova krila kao ljubičasta i kao
roza i kao crvena i kao zlatom izvezene laneni kaputi, i zlatne krune
behu na

19 njihovim glavama, i one imahu oštre žaoke, i nisu htele povrediti

nikoga. I sve te pčele okruživaše Asenet od pete do glave.

931
I druge pčele behu velike i odabrane kao njihove kraljice, i one ustaše
od odlomljenog dela češlja i okružiše Asenetina usta, i načiniše na
njenim ustima i njenim usnama

20 češalj sličan češlju koji je ležao pred čovekom. I sve te pčele jedoše
od češlja koji je bio na Asenetinim ustima. I čovjek reče pčelama, Idite
na vaše

21, 22 mjesto. I sve pčele ustaše i odletiše i odoše dalje u nebo. I oni
koji su hteli da ozlijede Asenet padoše na zemlju i umreše. I čovjek raširi
svoj štap nad

23 mrtvim pčelama i reče im. Ustanite, također, i idite u svoje mjesto. I

pčele koje su umrle ustaše i odoše u dvor do Asenetine kuće i tražiše
sklonište na plodonosnom drveću.

Poglavlje sedamnaest

1 i čovjek reče Asenet, Jesi li vidjela ovu stvar? I ona reče, Da

2 Gospode, Vidjela sam te stvari. I čovjek reče joj, Tako će biti sve moje
riječi

3 koje sam izrekao danas tebi. I čovjek po treči put raširi svoju desnu
ruku, i dotaknu oštećen komad češlja, i odjednom vatra ustade sa stola

5 i sagori češalj, ali stol nije bio oštećen. I mnogo mirisa izađe od
gorenja češlja, i ispuni sobu.

932
I Asenet reče čovjeku, Gospodine, sa mnom je sedam devica koje me
služe, čuvaju me on mog detinjstva, rođene sa mnom u jednoj noći, i ja
volim ih kao moje

5 sestre, ja ću pozvati ih, i ti češ blagosloviti ih kao što si blagoslovio

mene, također. I

6 čovjek reče, pozovi ih. I Asenet pozva sedam devojaka i postavi ih

pred čovjeka. I čovjek blagoslovi ih i reče, Neka Gospod Bog Svevišnji
blagoslovi vas. I vi ćete biti sedam stubova Grada Utočišta, i svi drugovi
stanovnici izabranika tog grada će odmarati pod vama zauvek i uvek.

7 I čovjek reče Asenet, Ukloni ovaj stol dalje. I Asenet okrenu se da stavi
stol dalje, i odjednom čovjek ode iz njenog vida. I Asenet vidje nešto
kao kola i četiri konja da putuju prema nebesima istočno. I kočija bi kao
plamena vatre, i konji kao munje. I čovjek bi stajao na kočiji.

9 I Asenet reče, Koji glupa i bezobzirna žena sam ja, jer sam govorila sa
iskrenošću i rekla da je čovjek došao u moju sobu sa nebesa, i nisam
znala da Bog je došao meni. I gle, sad on putuje nazad u nebo na svoje
mjesto.

10 I ona reče u sebi, Budi milostiv, Gospode svojoj robinji, i poštedi

svoju sluškinju, jer sam govorila otvoreno pred tobom sve moje riječi
neznanja.

Poglavlje osamnaest

933
1 i kako je Asenet još govorila ove stvari sebi, gle, mladić od Potifarovih
slugu pojuri unutra i reče, Evo, Josif Močni od Boga dolazi nam danas.
Jer prethodnik glasnik njegov stoji na vratima dvora.

2 i Asenet požuri i pozva njenog očuha, nadzornika kuće, i reče mu,

Požuri i pospremi kuću i dobar obrok, jer Josif

3 Močnoga Boga dolazi nam danas. I njen očuh vidje je, i gle njeno lice
je palo od nevolje i plakanja i posta sedam dana, i on je bio tužan i
plakao je, i on uze njenu desnu ruku i poljubi je i reče. Šta

4 ti je, moje dijete, jer tvoje lice je oslabilo veoma? I Asenet mu reče,
Moja glava me veoma boli, i san je otišao od mojih očiju, i zato

5 moje lice je palo. I njen očuh ode i pripravi kuću i ručak. I Asenet se
sjeti čovjeka sa nebesa i njegove zapovijedi, i ona požuri i uđe u njenu
drugu sobu gde behu ormani sa njenim nakitom, i otvori velik sanduk i
izvadi njenu prvu odeću, onu za venčanje, koja je svjetlila

6 naizgled, i obukla je. I opasa se zlatnim i kraljevskim pojasom oko

sebe koji je bio izrađen od dragog kamenja. I stavi zlatne narukvice na
prste i na noge zlatne čizme, i drage ukrase stavi oko vrata u kojima
behu nebrojeni skupi i drago kamenje bi učvrščeno, i zlatna kruna
stavila ju je na glavu, i na toj kruni, nasuprot njeneobrve, bio je veliki
safir kamen, i oko velikog kamena bilo je šest skupih kamena. I sa veom
ona je pokrila glavu kao mlada, i ona uze palicu u ruku.

7 i Asenet se sjeti riječi svoga očuha, jer on joj je rekao, Tvoje lice je
palo. I ona uzdahnu i bila je veoma tužna i reče, Jao meni,

934
8 poniznoj, jer moje lice je sumorno, Josif će me vidjeti i prezreti me. I
ona reče svojoj posestri, Donesite mi čiste vode sa izvora, i ja ću oprati
moje lice.

9 I ona donese joj čistu vodu iz izvora i pospe u bazen. I Asenet nnagne
nad njim da opere svoje lice i vidje lice u vodi. I bilo je kao sunce i njene
oči su bile kao jutarnja zvezda što izlazi, i njeni obrazi kao polja
Svevišnjega, i na njenim obrazima bilo je boje kao krvi, i njene usne su
bile kao ruža životna što izlazi iz lista, i njeni zubi behu kao borbeni ljudi
u liniji za borbu, i njen vrat kao šareni čempres, i njene grudi su bile kao
gore Svevišnjeg Boga.

10 I kad Asenet vidje sebe u vodi, ona je bila zadivljena na pogled i

radovala se veoma, i nije oprala lice, jer reče, Možda ću skinuti ovu

11 veliku ljepotu. I njen očuh dođe joj i reče, Sve je pripremljeno kako si
zapovjedila. I kad on vidje nju on bi začuđen i stade nijem za dugo. I bi
ispunjen sa velikim strahom i padne na njene noge i reče, Šta je ovo,
moja gospodarice, i šta je ova velika i čudnovata ljepota? Na kraju
Gospod Bog nebesa je izabrao te kao mladu svom prvorođenom sinu,
Josifu?

Poglavlje devetnaest

1 i dok su oni još govorili dječak dođe i reče Asenet

2 evo, Josif stoji na vratima dvora. I Asenet požuri i siđe dole niz
stepenice sa gornjeg sprata sa sedam devica sa sretne Josifa i stade na

935
3 ulazu kuće. I Josif uđe u dvor i vrata behu zatvorena, i svi stranci
ostaše vani.

I Asenet izađe na ulaz da sretne Josifa, i Josif vidje je i bio je

5 zadivljen njenom ljepotom, i reče joj. Tko si ti? Brzo reci mi. I ona mu
reče, ja sam tvoja sluškinja Asenet, i sve idole ja sam zbacila dablje od
sebe i oni su uništeni. I čovjek dođe k meni sa nebesa danas, i dade mi
hljeb života i ja jedoh, i čašu blagoslova ja popih. I on reče mi, Ja sam te
dao za mladu Josifu danas, i on sam će biti tvoj mladoženja zauvek i
uvek. I on reče mi, Tvoje ime neće više biti Asenet, već tvoje ime će biti
Grad Utočišta, i Gospod Bog će vladati kao kralj nada mnogim narodima
zauvek,

6 jer u tebi mnogi narodi će uzeti utočište pri Gospodu Bogu,

Svevišnjem. I čovjek reče mi, Ja ću ići također k Josifu i govoriti u
njegove uši za tebe šta

7 Ja imam da kažem, I sad, ti znaš, moj gospodaru, dali ovaj čovjek je

došao k tebi i govorio ti o meni.

8 I Josif reče Asenet, Blagoslovena si ti od Svevišnjeg Boga, i

blagosloveno je tvoje ime zauvek, jer Gospod Bog je podigao svoje
zidove na najvišljemu, i tvoji zidovi su nepopustljivi zidovi života, jer
sinovi živoga Boga će stanovati u tvom

9 Gradu Utočišta, i Gospod Bog će vladati kao kralj nad njima zauvek i
uvek. Jer ovaj čovjek dođe danas do mene i reče mi riječi kao te o tebi. I
sad, dođi k meni, časna device, zašto stojiš podalje od mene?

936
10 I Josif raširi svoje ruke i pozva Asenet migom oka. I Asenet također
raširi svoje ruke i potrči Josifu i pade na njegove grudi. I Josif odloži
svoje oružje od nje, i Asenet stavi svoje oko Josifa, i oni poljubiše

11 jedno drugo za dugo vrijeme i oboje dođoše u život u njihovom

duhu. I Josif poljubi Asenet i dade joj duha života, i on poljubi nju drugi
put i dade joj duha mudrosti, i on poljubi nju treči put i dade joj duha
istine.

Poglavlje dvadeset

1. i Asenet reče Josifu, Dođi , moj Gospodaru, i uđi u našu kuću, jer sam

2 pripremila našu kuću i napravila velik objed. I ona uze njegovu desnu
ruku i uvede ga u njenu kuću i posjede ga na Potifarov njenog oca tron.
I ona donese

3 vode da opere njegove noge. I Josif reče, Neka jedna od djevica dođe i
opere moje

4 noge. I Asenet reče njemu, Ne moj Gospodaru,jer ti si moj gospodar

od sada, i ja sam tvoja sluškinja. I zašto govoriš ovo da druga devica
opere tvoje noge? Jer tvoje noge su moje noge, i tvoje ruke moje ruke, i
tvoja duša moja duša.

5 i tvoje noge druga žena nikad neće oprati. I ona ubjedi ga i opra
njegove noge. I Josif pogleda na njene ruke, i one behu kao ruke života,
i njeni prsti lijepi kao prsti od pisara. I nakon ovoga Josif uhvati njenu

937
desnu ruku i poljubi je, i Asenet poljubi njega u glavu i sjede na njegovu
desnu stranu.

6 I njen otac i majka i njihova cela obitelj dođoše iz polja koje bi njihovo
nasljedstvo. I oni videše Asenet kao u izgledu svjetla, i njena ljepota bi
kao nebeska ljepota. I oni vidješe nju kako sjedi sa Josifom i obučenu u
vjenčanu odjeću.

7 I oni behu zadivljeni na njenu ljepotu, i radovali su se i dadoše slavu

Bogu koji daje život

8 mrtvima. I nakon ovog odi su jeli i pili i slavili. I Potifar reče Josifu,
Sutra ću pozvati velikaše i namjesnike čitave zemlje Egipat i učiniti
vjenčano slavlje za tebe, i ti češ uzeti moju kćer

9 Asenet za tvoju ženu. I Josif reče, Sutra ću ići faraonu kralju, jer on je
kao otac meni i postavio me upraviteljem cijele zemlje Egipat, i ja ću
pričati o Asenet u njegove uši, i on sam će mi dati nju za moju ženu.

10 I Potifar reče njemu, Idi u miru.

Poglavlje dvadeset i jedan

1i Josif osta taj dan sa Potifarom, i nije spavao sa Asenet, jer Josif reče,
Ne pristaje čovjeku koji poštuje Boga da spava sa svojom ženom prije
vjenčanja.

2 I Josif usta u zoru i ode ka faraonu i reče njemu, Daj mi

938
3 Asenet, kćer Potifara, sveštenika Heliopolisa, za moju ženu. I faraon se
radovao veoma i reče Josifu, Gle, nije li ti ona zaručena još od večnosti?
I ona će biti tvoja žena od sad i zauvek i uvek.

4 I faraon posla i pozva Potifara, i on dođe i dovede Asenet, i stade ona

pred faraona. I faraon vidje je i bi zadivljen nad njenom ljepotom i reče,
Neka Gospod, Bog Josifov blagoslovi te, dijete, i neka ova ljepota tvoja
ostane ti zauvek, jer pravedno Gospod, Bog Josifov, je izabrao tebe za
mladu Josifu, jer on je prvorođeni sin Božji, i ti češ biti zvana kćerkom

5 Svevišnjega i mladom Josifa od sad i zauvek. I faraon uze Josifa i

Asenet i stavi zlatne krune na njihove glave koje su bile u njegovoj kući
od

6 početka starina. I faraon postavi Asenet na Josifovu desnu stranu, i

stavi svoje ruke na njihove glave, i njegova desna ruka bi na Asenetinoj
glavi. I faraon reče, Neka Gospod Bog Svevišnji blagoslovi vas i umnoži
vas i uzveliča i proslavi vas zauvek.

7 I faraon okrene ih jedno prema drugom lice u lice i dovede ih usta na

usta i pridruži ih njihovim usnama, i oni poljubiše jedno drugo.

8 i nakon ovog faraon dade vjenčano slavlje i velik objed i veliku

proslavu za sedam dana. I on pozva zajedno sve namjesnike zemlje
Egipta i sve kraljeve naroda i objavi cijeloj zemlji Egipat, govoreći, Svaki
čovjek koji čini ijedno djelo tokom sedam dana Josifovog i Asenetinog
vjenčanja će sigurno umreti.

9 I dogodi se nakon ovog, Josif uđe Aseneti, i Asenet zače od Josifa, i

dade rođenje Manasiji i Efraimu, njegovom bratu, u Josifovoj kući.

939
10 I potom Asenet poče da ispovijeda Gospodu Bogu i da daje zahvale,
ispaštajući, za sve dobre stvari od kojih je ona smatrala vrijednim
Gospodu:

11 Ja sam griješila, Gospodaru, ja sam grešila

Pred tobom ja sam grešila mnogo,

Ja Asenet, kćer Potifara, sveštenika Heliopolisa,

Koji je nadglednik svega.

12 Ja sam grešila, Gospode, ja sam grešila

Pred tobob sam grešila veoma.

Ja sam rasla u kući svoga oca,

I bila hvalisava i drska djeva

13 ja sam grešila, Gospode, ja sam grešila

Pred tobom ja sam veoma grešila

I obožavala sam strane bogove kojih bi bez broja,

I jela sam kruh od njihovih žrtvi.

14 ja sam grešila, Gospodaru, ja sam grešila

Pred tobom mnogo sam grešila,

Hljeb davljenja sam jela,

I čašu mučnine sam pila sa stola smrti.

15 ja sam grešila, Gospode, Ja sam grešila,

940
Pred tobom Ja sam grešila mnogo

I nisam znala Gospoda Boga Nebesa,

I nisam vreovala u Svevišnjeg Boga života.

16 Ja sam grešila, Gospode, ja sam grešila

Pred tobom sam grešila mnogo

Jer verovala sam u veličinu svoje slave i u moju ljepotu

I bijah hvalisava i drska

17 ja sam grešila, Gospode, Ja sam grešila,

Pred tobom Ja sam grešila veoma.

I prezrela sam svakog čovjeka na zemlji

I nije bilo nikoga tko bi dobio nešto preda mnom

18 ja sam grešila, Gospode, ja sam grešila

Pred tobom sam grešila veoma

I mrzila sam sve koji su došli da traže moju ruku za brak

I prezrela ih i ponižavala ih

19 ja sam grešila, Gospode , grešila sam

Pred tobom sam grešila mnogo

I ja govorih drske riječi uzalud i rekoh

Nema princa na zemlji koji može odpustiti moj pojas mog devičanstva

20 ja sam grešila, Gospode, grešila sam,

941
Pred tobom ja sam grešila veoma

Ali biti ću mlada velikog kralja prvorođenog sina

21 ja sam grešila, Gospode, ja sam grešila

Pred tobom sam grešila mnogo

Dok Josif Močni od Boga nije došao

On povuče me dole iz mog uzvišenog mjesta

I učini me poniznom nakon moje drskosti,

I svojom ljepotom on uhvati me,

I svojom mudrošću on uhvati me kao riba na udicu,

I njegovim duhom, kao mamcem života, on uhvati me,

I svojom snagom on zaveja me,

I dovede me ka Bogu večnomu

I do upravitelja kuće Svevišnjega,

I dade mi da jedem kruh života,

I da pijem čašu mudrosti,

I ja postah njegova mlada zauvek.

Poglavlje dvadeset i dva

942
1 i dogodi se nakon ovog: sedam godina izobilja prođoše i sedam
godina

2 gladi poče da dolazi. I Jakov ču o Josifu svome sinu, i Izrael ode u

Egipat sa celom svojom porodicom, u drugoj godini gladi, u drugom
mjesecu, dvadeset i prvog mjeseca, i stanovaše u zemlji Gošen.

3 i Asenet reče Josifu, Ići ći da vidim tvoga oca, jer tvoj otac Izrael

4 je kao otac meni, i Bog I Josif rekoše joj, Ići češ sa mnom i

5 vidjeti moga oca. I Josif i Asenet odoše u zemlju Gošen ka Jakovu. I

Josifova braća sretoše ih i pokloniše se licem dolje do zemlje pred
njima.

6 I oni uđoše Jakovu. I Izrael je bio sjedio na krevetu, i on je bio starac u

dobrim starim godinama.

7 I Asenet vidje ga i bi zadivljena nad njegovom ljepotom, jer Jakov je

nio veoma lijep na pogled, i njegove stare godine su bile kao mladost
mladića, i njegova glava je bila bijela kao snijeg, i kosa njegove glave bila
je veoma blizu i gusta kao u egipćana, a njegova brada je dosezala do
grudi, i njegove oči su sijale i bacale svjetlost, a njegova snaga i ramena i
ruke behu kao u anđela, i njegova bedra i

8 noge kao u diva. I Jakov je bio kao čovjek koji se borio sa Bogom. I
Asenet vidje ga i bi zadivljena, i pokloni se pred njim licem dole do
zemlje. I Jakov reče Josifu. Je li ovo moja snaha, tvoja žena?
Blagoslovena ona

9 će biti od Svevišnjeg Boga. I Jakov pozva je sebi i blagoslovi ju i poljubi

je. I Asenet raširi svoje ruke i zagrli Jakovljev vrat, i objesi sebe na očev
vrat baš kao neko tko grli očev vrat kad se vrati iz

943
10 borbe u svoju kuću, i ona poljubi ga. I nakon ovog oni jedoše i piše. I
Josif i Asenet vratiše se svojoj kući.

11 I Simeon i Levi, Josifova braća, sinovi Leje, sami pratiše ih, ali sinovi
Zilfe i Bilhe, Lejini i Raheline sluškinje, nisu ih pratili, jer

12 oni zavidješe im i behu neprijateljski prema njima. I Levi bi na

Asenetinoj desnoj strani

13 i Josif na njenoj levoj. I Asenet uhvati Levijevu ruku. I Asenet je

voljela Levija veoma više od sve Josifove braće, jer ona je bila priklonila
sebe Bogu, a on je bio pametan čovjek, i prorok Svevišnjega i oštrovidan
sa očima, i on je uobičavao da vidi slova napisana u nebesima od prsta
Božijeg i on je znao neizgovorive tajne Svevišnjega Boga i otkrivao ih
Asenet u tajnosti, jer on sam,Levi, je volio Asenet veoma, i vidio njeno
mesto odmora na najvišljem, i njeni zidovi kao nepopustljivi vječni
zidovi, i njeni temelji osnovan na stijeni sedam nebesa.

Poglavolje dvadeset i tri

1 i dogodilo se dok Josif i Asenet su prolazili, da faraonov prvorođeni sin

vidje ih sa zida. I on vidje Asenet i bi udaren do srca, i za neko vreme bi
teško ogorčen i osjeti se bolesnim zarad njene ljepote. I on reče, To
neće biti.

2 I faraonov sin posla glasnike i pozva sebi Simeona i Levija. I ljudi

dođoše njemu i stadoše pred njim. I faraonov prvorođeni sin reče im,
Znam da ste vi jaki ljudi iznad svih ljudi zemlje, i da od ove vaše desne
ruke grad Šehemita je bio porušen, i od ova dva mača

944
3 vaša trideset hiljada ratnika behu ubijeni. I evo, danas ću vas uzeti kao
drugove za sebe, i dati vam mnogo zlata i srebra, i sluge i sluškinje i
kuće i velika imanja u nasljedstvo. Samo učinite ovu stvar i pokažite mi
milost, jer ja sam uvređen od vašeg brata Josifa veoma, jer on sebi uze
Asenet

4 moju suđenu suprugu koja mi je bila zaručnica od početka. I sad,

dođite mi pomoći, i mi ćemo zaratovati sa Josifom vašim bratom, i ja ću
ga ubiti mojim mačem, i imate Asenet za moju ženu, i vi ćete mi biti
braća i vjerni prijatelji.

5 Štaviše, učinite ovu stvar. Ali ako ste previše kukavice da učinite ovo, i
prezrete moju

6 namjeru, gle moj mač je pripravan protiv vas. I dok je on govorio ovo,
on je izložio svoj mač i pokazao ih njima. Ali kad ljudi, Simeon i Levi,
čuše ove stvari, oni behu veoma udareni

7 do srca, jer faraonov sin je govorio njima na tiranijski način. A Simeon

je bio odvažan i bestidan čovjek, i on je namjerio da stavi svoju ruku na
ručku mača i povuče ga iz korica u dari faraonovog sina, jer je izgovorio
ove ružne stvari

8 njima. I Levi vidje namjeru njegova srca, jer Levi je bio prorok, i on je
bio oštrouman i sa mislima i sa očima, i mogao je pročitati šta piše na
srcima ljudi. I Levi nagazi sa nogom na Simeonovo desno stopalo i stisnu
ga i

9 tako mu dade signal da odustane od svog bijesa. I Levi reče Simeonu

mirno, Zašto si bijesan sa ljutnjom na ovog čovjeka? I mi smo ljudi koji
obožavamo Boga, i ne priliči nam da uzvračamo zlo za zlo.

945
10 I Levi reče faraonovom sinu iskreno, sa licem vedrim, i nije bilo ni
najmanje ljutnje u njemu, već u mekoći srca on reče njemu, Zašto naš
gospodar izgovara riječi kao ove? I mi smo ljudi koji poštuiju Boga, i naš
otac je prijatelj

11 Svevišnjeg Boga, i Josif naš brat je kao prvorođeni sin Božiji. I kako da
mi učinimo ovako zlu stvar, i pogrešimo pred našim Bogom i pred našim
ocem Izraelom i

12 pred našim bratom Josifom? I sad, poslušaj naše riječi. Ne priliči

čovjeku koji obožava Boga da povrijedi ikoga na ikoji način. I ako itko
želi da povredi čovjeka koji obožava Boga, taj prvo spomenuti čovjek
koji obožava Boga ne pomaže mu

13 povređenom jer mač nije u njegovoj ruci. I ti u namanjem čuvaj se

pričanja više protiv našeg brata Josifa riječi kao ove. Ali ako insistiraš na
ovom svome zlom predlogu, vidi naši mačevi su izvučeni u našim
desnim rukama pred tobom.

14 I Simeon i Levi izvukoše njihove mačeve iz njihovih korica i rekoše,

Evo, jesi li vidio ove mačeve? Sa ova dva mača Gospod Bog kaznio je
uvredu Šehemita kojima su oni uvredili sinove Izraela, jer naša sestra
Dina koju

15 Šehemov sin Hamor je obeščastio. I sin faraonov vidje njihove

mačeve izvučene i bi veoma uplašen i drhtao je čitavim telom, jer
njihovi mačevi behu sijali nešto kao plamene vatre, i oči faraonovog
sina potamneše, i

16 on pade licem na zemlju ispod njihovih nogu. I Levi pruži svoju desnu
ruku i uhvati ga i reče mu. Ustani i ne boj se. Samo čuvaj se pričanja
protiv
946
17 više zlih riječi o našem bratu Josifu. I Simeon i Levi odoše dalje ispred
prisustva faraonovog sina.

Poglavlje dvadeset i četiri

1 i sin faraonov bi pun straha i tuge, jer se bojao Josifove braće,

Simeona i Levija, i on je bio tužan zarad Asenetine ljepote i

2 nevoljan sa velikim neprolaznim bolom. I njegove sluge rekoše mu u

uho, govoreći, Vidi, sinovi Bilhe i sinovi Zilfe, Lejinih i Rahelinih sluškinja,
Jakovljevih žena, su neprijateljski raspoloženi prema Josifu i Asenet, oni
zavide im. I oni će biti u tvojoj

3 vlasti prema tvojoj volji. I faraonov sin posla glasnike i pozva ih sebi, i
oni dođoše njemu u prvom času noći i stadoše pred njim.

I faraonov sin im reče, Imam riječ da vam kažem, jer vi ste močni

4 ljudi. I Dan i Gad, starija braća, rekoše mu, Neka tvoj gospodar reče
svojim slugama šta želi da kaže, i tvoje sluge će slušati, i mi čemo uraditi
prema tvojoj

5 volji. I faraonov sin se radovao neizmjerno velikom radošću i reče

svojim slugama, Povucite se od mene za malo, jer imam povjerljivu riječ
da kažem ovim ljudima.

6 I oni svi se povukoše.

7 I faraonov sin slaga njima i reče, Evo, blagoslov i smrt su stavljeni pred
vaše lice. Uzmite sad radije blagoslov a ne smrt, jer vi ste snažni ljudi

947
8 i ne umrite kao žene, već budite hrabri i osvetite sebe na svojim
neprijateljima. Jer sam čuo Josifa vašeg brata kako govori faraonu
momu ocu za vas, Djeca moga oca sluškinja su Dan i Gad i Naftali i Ašer,
i oni nisu moja braća. I ja ću sačekati svoga oca smrt i tad ću ih izbaciti
sa zemlje sve njihove potomke da ne djele nasljedstvo sa nama, jer oni
su sinovi

9 sluškinja.I ovi ljudi prodaše me Ismaelitima, i ja ću im uzvratiti prema

uvredi njihovoj koju uradiše protiv mene zlo. Samo

10 neka moj otac umre prvo. I faraon, moj otac, zapovedi mu i reče,
Dobro si govorio, dijete. Tad, uzmi od mene ljude koji su snažni u borbi i
idi sretni ih prema onomu kako ti radiše. I ja ću ti pomoći.

11 i kad ljudi čuše riječi faraonovog sina, bili su u iznimnoj nevolji

12 i tužni i rekoše faraonovom sinu, Mi molimo te, gospodaru,pomozi

nam. I faraonov

13 sin reče im, Ja ću vam pomoći ako poslušate moje riječi. I ljudi
rekoše, Evo, mi smo sluge tvoje pred tobom. Daj nam naređenja, i mi
čemo učiniti prema

14 tvojoj volji. I faraonov sin reče im, Ja ću ubiti mog oca faraona ovu
noć, jer faraon moj otac je kao otac Josifu i reče mu da će mu pomoći
protiv vas. A vi ubite Josifa, i ja ću uzeti Asenet za ženu za sebe, i vi ćete
biti braća meni i drugovi naslednici svih mojih stvari. Kakogod, učinite
ovu stvar.

15 I Dan i Gad rekoše mu, Mi smo danas tvoje sluge i učiniti čemo sve
što si nam naredio. I mi smo čuli Josifa kako govori Asenet danas. Idi

948
sutra u polje koje je naše, jer je čas berbe. I on dade kao pratnju njoj
šest stotina ljudi jakih u borbi i pedeset

16, 17 prethodnika. I sad, poslušaj nas, i mi čemo razgovarati sa našim

gospodarom. I oni govoriše

18 njemu sve tajne stvari i rekoše, Daj nam ljude za rat. I faraonov sin
dade četvorici braće pet stotina ljudi svakom, i njima odredi nadzornike
i zapovednike.

19 i Dan i Gad rekoše mu, Mi smo tvoje sluge danas, i učiniti čemo sve
što si nam naredio. Iči čemo noću i postaviti zasjedu, i sakriti u gustini
trske. A ti uzmi sa sobom pedeset strijelaca na konjima, i idi daleko
ispred nas. I Asenet će doći i pasti u naše ruke. I mi čemo ubiti ljude koji
su sa njom. I Asenet će pobječi napred sa kočijom i pasti u tvoje ruke, i
ti češ činiti njoj što ti duša želi. I nakon toga mi čemo ubiti Josifa dok je
tužan za Asenet, i njegovu djecu čemo ubiti pred njegovim očima. I
faraonov sin se radovao kad je čuo ove riječi. I od odasla ih i dve hiljade
ratnika sa njima.

20 I oni dođoše i sakriše se u trsku . I oni se podijeliše u četiri odreda. I

sjedili su preko puta potoka, napred, na ovu stranu puta i drugih pet
stotina ljudi, isto tako na ovoj strani potoka ostatak je čekao, i između
njih je bio put širok i prostran.

Poglavlje dvadeset i pet

1 i faraonov sin usta te noći i ode do sobe svoga oca kako bi ga ubio sa
mačem. I čuvari njegova oca spriječiše ga da ode svome

949
2 ocu i rekoše mu, Koja su tvoja naređenja, gospodaru? I faraonov sin
im reče, Želim da vidim moga oca, jer idem u berbu moga novog

3 posađenog vinograda. I čuvari rekoše mu, Tvoj otac boluje od

glavobolje i leži budan svu noć, i sada se odmara malo. I on reče nam,
Neka niko

4 dolazi k meni, čak ni moj prvorođeni sin. I kad je on čuo ovo, faraonov
sin ode dalje požurivši i uzme sa sobom pedeset naoružanih strelaca i
ode na njihovom čelu. Baš kako Dan i Gad su mu rekli.

5 I mlađa braća, Naftali i Ašer, govoriše svojoj starijoj braći, Danu i Gadu
govoreći, Zašto vi opet činite zlo protiv našeg oca Izraela i protiv našeg
brata Josifa? I njega Gospod čuva kao jabučicu oka, Evo, niste li ga
prodali jednom, i sad on je kralj cele zemlje Egipat i spasitelj i davalac
žita?

6 I opet, ako ponovo krenete zlo protiv njega, on će zaplakati ka

Svevišnjem, i on će poslati vatru sa nebesa, i proždrijeti će vas, i anđeli

7 Božiji će ratovati za njega protiv vas. I njihova starija braća, Dan i Gad
behu

8 ljuti na njih i rekoše, Hočemo li umreti kao žene? To bi bilo

besmisleno. I oni odoše da sretnu Josifa i Asenet.

Poglavlje dvadeset i šest

1 i Asenet ustane u zoru i reče Josifu, Ja ću ići, baš kao što si rekao, na
polje naše. I moja duše je zabrinuta jer ti odlaziš

950
2 od mene. I Josif reče joj, Ohrabri se, i ne boj se, već idi, jer Gospod je
sa tobom, i on sam će čuvati te kao jabučicu oka od svakog zlog

3 djela! Jer Ja, također ću iči dati žita i dati kruha svim ljudima, i

4 cijela zemlja neće zasigurno propasti ispred lica Gospodnjeg. I Asenet

ode svojim putem, i Josif ode dalje da da žito.

5 I Asenet i šest stotina ljudi sa njom dođoše na mjesto gde je dolina. I

odjednom oni koji behu bili u zasjedi izjuriše iz zasjede i ratovaše sa
Asenetinim ljudima, i pobiše ih sa oštricom mača, i oni ubiše sve njene
prethodnike, ali Asenet umače napred sa njenom kočijom.

6 i Levi, sin Lejin, osjetio je sve ove stvari u duhu kao prorok, i on objavi
opasnost u kojoj Asenet je bila svojoj braći sinovima Leje. I svaki od njih
uze svoj mač i staviše uz bedro, i uzeše svoje štitove i staviše ih na ruke,
i uzeše svoja koplja u desnu ruku, i idoše za Asenet brzo.

7 I Asenet je uzmicala napred, i gle, faraonov sin i pedeset konjanika sa

njim

8 sretoše je. I Asenet vidje ga i bi uplašena i bi mnogo zabrinuta, i celim

telom je drhtala. I ona pozva ime Gospoda Boga.

Poglavlje dvadeset sedam

1 i Benjamin sjede na Asenetinu lijevu stranu u njenoj kočiji. I Benjamin

je bio dečak od osamnaest godina, velik i jak i snažan, i bio je neizrecivo
lijep,

951
2 i snage kao lavić, i on se bojao Gospoda neizmjerno. I Benjamin skoči
dole sa kočije i uze okrugao kamen iz udoline i napuni ruku i zavitla
kamen na faraonovog sina i udari ga u lijevu stranu i rani ga

3 teškom ranom. I faraonov sin pade dole sa konja na zemlju, bijući

napola

4 mrtav. I Venijamin skoči na stijenu i reče Asenetinom kočijašu,

5 daj mi kamenje iz potoka. I on mu dade pedeset kamenova. I

Benjamin baci pedeset kamenova i ubije pedeset ljudi koji su bili sa
sinom faraona. I svi kameni prodriješe kroza njih.

6 I sinovi Lije,Ruvim i Simeon, Levi i Juda, Isahar i Zebulon, jurili su ljude

koji su bili ležali u zasjedi za Asenet i padoše na njih iznenada i pobiše
ih, i šestorica ljudi pobi dve hiljade.

7 i njihova braća, sinovi od Bilhe i Zilfe, pobjegoše ispred njih i rekoše,

Mi smo uništeni od naše braće, i faraonov sin je umro od ruke
Venijaminove dečaka, i svi koji behu s njim su uništeni od ruke

8 dečaka Benjamina. I sad , hajde, da ubijemo Asenet i Benjamina i

pobegnemo u ovu

9 trsku. I oni krenuše prema Asenet držeči njihove mačeve izvučene,

pune krvi.

10 I Asenet vidje ih i bila se veoma uplašila i reče:

Gospode moj Bože, koji si me učinio ponovo živom

I spasao me od idola i kvarljivosti smrti,

Koji si mi rekao, Tvoja duša će živjeti zauvek,

952
Spasi me od ruku ovih zlih ljudi

11 I Gospodar Bog čuo je Asenetin glas i odjednom njihovi mačevi pali

su iz njihovih ruku na zemlju i bili pretvoreni u pepeo.

Poglavlje dvadeset osam

1 i sinovi Bilhe i Zilfe vidješe ovu veliku stvar i behu se veoma bojali i

2 rekoše. Gospod se bori protiv nas za Asenet. I oni padoše na lice do

zemlje i pokloniše se ispred Asenet i rekoše, Imaj milosti na nas, tvoje
robove,

3 jer ti si naša gospodarica i kraljica. I mi smo zlo činili protiv tebe i

protiv našeg brata Josifa, i Gospod nam je uzvratio prema našim
djelima.

4 I sad mi, tvoji robovi, molimo te, imaj milosti na nas i spasi nas iz ruku
naše braće, jer oni dođoše kao osvetnici uvrede učinjene tebi, i njihovi
mačevi

5 su protiv nas. I mi znamo da naša braća su ljudi koji mole se Bogu i ne

6 uzvraćaju nikome zlo za zlo. U svakom slučaju, budi milostiva svojim

robovima, gospodarice, pred njima.

7 i Asenet reče im, Ohrabrite se, i ne bojte se vaše braće, jer oni su ljudi
koji mole Boga i boje se Boga i poštuju svakog čovjeka. Ali odite u ovu
trsku, dok ih ja ne umirim u pogledu vas, i učinim da im ljutnja prođe,
jer ste vi učinili veliku smionost protiv njih, Ohrabrite se sad, i ne bojte
se.
953
8 Osim toga, Gospodar će suditi između ljudi i vas. I Dan i Gad i njihova
braća utekoše u trsku.

9 i gle, sinovi Lije dođoše trčeći kao tri godine stari jeleni protiv njih. I
Asenet siđe iz kočije koja je davala zaklon i dade im njenu desnu ruku sa
suzama, i oni padnuvši dole, pokloniše se na zemlju pred njom, i plakaše
glasno, i oni behu tražili njihovu braću, sinove njihova oca

10 sluškinje, kako bi otišli s njima. I Asenet reče im, Molim vas,

poštedite svoju braću i ne činite im zlo za zlo, jer Gospodar je zaštitio
me protiv njih, i slomio njihove mačeve, i oni su se istopili na zemlju kao
vosak u prisustvu

11 vatre. I to je dovoljno za njih da Gospodar se bori protiv njih za nas.

A vi poštedite ih jer oni su vaša braća i vašeg oca Izraela krv.

12 I Simeon joj reče, Zašto naša gospodarica priča dobre stvari na korist
njenih

13 neprijatelja? Ne, već daj da ih posiječemo našim mačevima, jer oni

behu prvi koji su smišljali zlo protiv nas i protiv našeg oca Izraela i protiv
našeg brata Josifa

14 već drugi put, i protiv tebe, naša gospodarice i kraljice, danas. I

Asenet pruži svoju desnu ruku i dodirnu Simeonovu bradu i poljubi ga i
reče. Nikako, brate, ti nečeš učiniti zlo za zlo svom bližnjem. Gospodu
češ dati pravo da kazni uvredu učinjenu od njih. I oni su tvoja braća i
tvoga oca, Izraela potomstvo, i oni utekoše daleko iz tvoga prisustva.
Kakogod, oprosti im.

15 I Levi ode do nje i poljubi njenu desnu ruku i osjeti da je ona htela

16 da spase ljude od gnjeva njihove braće tako da ih ne ubiju. I oni behu

954
17 blizu u trski. I Levi njihov brat osjeti to i nije rekao svojoj brači. Jer
bio se bojao u njihovoj ljutnji da bi ih posjekli.

Poglavlje dvadeset i devet

1 i faraonov sin ustade sa zemlje i sjede i ispljuva krvi iz svojih usta

2 jer krv iz njegove glave je tekla dole niz usta. I Benjamin potrča njemu
i uze njegov mač i povuče ga iz korica, jer Benjamin nije imao mač

3 uz bedro, i namjesti da udari grudi faraonovog sina. I Levi potrča

njemu i uhvati njegovu ruku i reče, Nikako, brate, nečeš učiniti ovo
djelo, jer mi smo ljudi koji se mole Bogu, i nije prikladno čovjeku koji se
moli Bogu da plača zlo za

4 zlo niti da gazi nogama palog čovjeka niti da ugnjetava neprijatelja do

smrti. I sad stavi svoj mač nazad na njegovo mjesto, i dođi, pomozi mi, i
mi čemo izliječiti ga od ove rane, i ako živi, on će biti naš prijatelj nakon
ovog, i njegov otac faraon će biti kao naš otac.

5 I Levi podiže faraonovog sina sa zemlje i opra njegovu krv sa lica i veza
zavoj na njegovu ranu, i stavi ga na konja, i uputi ga njegovu ocu

6 faraonu, i opisa mu sve ove stvari. I faraon usta od trona i pokloni se

pred Levijem do zemlje i blagoslovi ga.

7 i u treči dan, faraonov sin umrije od rane uzrokovane udarom

955
8 kamena Benjaminovog, dječaka. I faraon je tugovao veoma nad
prvorođenim sinom, i od tuge od pade bolestan, i faraon umre u stotinu
i devetoj godini, i ostavi svoju

9 krunu Josifu. I Josif je vladao kao kralj Egipta četrdeset i osam godina,
i nakon ovoga on dade krunu faraonovom mlađem potomku, koji je bio
dojenče kad je faraon umro. I Josif je bio kao otac faraonovom mlađem
sinu u zemlji Egipat sve dane njegova života.

956
TESTAMENTI DVANAESTORICE PATRIJARHA
Zavjeti dvanaestorice patrijarha

Testament Rubena (Ruvima)

prvorođenog sina Jakova i Leje

GLAVA I

Ruben, prvorođeni sin Jakova i Leje. Čovjek od iskustva savjetuje protiv

bluda i daje primjere, u kojim ljudi su na putu pada u grijeh.

Kopija Zavjeta Rubena, naređenja koja je on dao svojim sinovima prije

nego je umro u 125 godini svog života.

2 Dve godine nakon smrti Josifa njegovog brata, kad Ruben pade
bolestan, njegovi sinovi i njegovog sina sinovi se skupiše zajedno da ga
vide.

957
3 I on reče im: Moja djeco, vidite da umirem, i idite putevima mojih
otaca.

4 I videći tamo Judu, Gada i Ašera, svoju braču, on reče im: Podignite
me da mogu reči mojoj brači i mojoj djeci stvari što sam sakrio u svom
srcu, jer vidite da put ja sad prolazim.

5 I on ustane i poljubi ih, i reče im: Slušajte, moja braćo, i vi moja djeco,
poslušajte Rubena svog oca, u naredbama koje vam dajem.

6 i vidite zovem za svjedoka protiv vas ovaj dan Boga nebeskog, da ne

hodate u grijesima svoje mladosti i bludu, iz kojeg sam izvučen, i uprljah
krevet mog oca Jakova.

7 I kažem vam da on udario me sa bolnim nesrećama u mojim leđima

sedam mjeseci, i da nije moj otac Jakov molio za me Gospodaru,
Gospodar bi me uništio.

8 Jer meni bi trideset godina kad on me izvede iz zla čineći pred

Gospodom, i sedam mjeseci bijah bolestan do smrti.

9 I potom ja se pokajah sa uređenom svrhom moje duše za sedam

godina pred Gospodom.

10 I vino i jako piče ne pih, i meso ne uđe u moja usta, i ne jedeh

ukusnu hranu , več jaukah nad svojim grijehom, jer bi velik takav kakav
nije bio još u Izraelu.

11 I sad čujte me, moja deco, koje stvari videh u pogledu sedam duhova
prevare, kad se pokajah.

12 Sedam duhova su dati protiv čovjeka, i oni su vođe u djelima

mladosti.

958
13 I sedam drugih duhova su dati mu na njegovom stvaranju, da kroz
njih bude urađen svaki posao čoveka.

14 Prvi je duh života, sa kojim ustanovljenje čovjeka je stvoreno.

15 Drugi je čulo vida, sa kojim se podiže želja.

16 Treći je čulo sluha, sa kojim dolazi učenje.

17 Četvrto je čulo mirisa, sa kojim okusi su dati da udišemo vazduh i

dišemo.

18 peti je snaga govora, sa kojim dolazi znanje.

19 Šesti je čulo okusa, sa kojim dolazi jedenje mesa i piće, i njime snaga
je stvorena, jer u hrani je osnova, snage.

20 sedmi je snaga rađanja i polnog sjedinjavanja, sa kojim kroz ljubavno

zadovoljstvo grijeh ulazi.

21 Zato je zadnje u redu stvaranja, i prvi u mladosti, jer je ispunjen sa

neznjanjem, i vodi mlade kao slijepce u rupu, i kao zvijer na liticu
ponora.

22 Pored svih tih ima i osam duhova sna, sa kojim je izveden zanos
prirode i smrti.

23 Sa ovim duhovima su pomiješani duhovi grešenja.

24 Prvo, duh bluda sedi u prirodi i u čulima.

25 Drugo, duh nezasitosti stomaka.

26 Treće, duh borbe, u jetri i žuči.

959
27 Četvrto je duh ulizivanja i prevare, da kroz službene radnje neko
može pošteno izgledati.

28 peti je duh ponosa, da neko može biti hvalisav i nadut.

29 šesti je duh laganja, u propasti i zavidnosti činjenja prevare, i

prikrivanja od roda i prijatelja.

30 sedmi je duh nepravde, sa kojim krađe i djela raskalašenosti, da

čovjek može ispuniti želju svoga srca, jer nepravda djeluje zajedno sa
ostalim duhovima uzimanjem poklona.

31 I sa svim tim duh sna je spojen koji je od grešenja i fantazije.

32 I tako propada svaki mlad čovek, pomračujući svoju misao od istine, i

ne razumevajući zakon Božiji, niti slušajući opomene svojih otaca, kako
zadesi me takođe u mojoj mladosti.

33 i sad, moja deco, volite istinu, i sačuvati će vas, čujte reči Rubena
vašeg oca.

34 Ne daj pažnje licu žene.

35 Niti pridružuj se drugog čoveka ženi.

36 Niti mešaj svoj posao sa ženama.

37 Jer da nisam video Bilhu kako se kupa na skrovitom mestu, ne bih

pao u veliku grešnost.

38 Jer moj um uze misao o ženskoj golotinji, mučila me u snu dok nisam
napravio odvratnu stvar.

960
39 Jer dok Jakov naš otac je otišao Isaku svome ocu, kad smo bili u
Ederu, blizu Efrate u Betlehemu, Bilha posta pijana i beše spavala
nepokrivena u sobi.

40 Budući da sam ušao i vidio njenu golotinju, ja padoh u grijeh bez da

je ona vidjela, i ostavljajući je spavajući odoh.

41 I potom anđeo Božji objavi mome ocu o mom grijehu, i on dođe i

plaka nada mnom, i nije je takao više.

GLAVA II

Ruben nastavlja sa iskustvima i svojim dobrim savjetima.

Ne daj pažnji, zato, moja deco, ljepoti žene, niti stavi svoj um, na njene
poslove, već hodaj u samoći srca u strahu od Gospoda, i potroši rad na
dobra djela, i na učenje i na svoje stado, dok Gospod ti ne da ženu, koju
On hoće, da ne patiš kao što sam ja.

2 jer do smrti moga oca nisam imao smjelosti da pogledam u njegovo

lice, ili da pričam s ijednim od moje braće, zbog kazne.

3 Čak i sada moja savjest uzrokuje mi bol na račun moga grijeha.

4 i moj otac utješi me mnogo, i molio se Bogu za mene, da gnjev

Gospodnji prođe sa mene, kako Bog pokaza.

5 i odatle do sad ja sam se čuvao i nisam grešio.

961
6 Zato, moja deco, kažem vam, posmatrajte sve stvari koje god vam
zapovedam, i ne grešite.

7 Jer rupa na duši je grijeh bluda, odvaja od Boga, i dovodi blizu idola,
jer zavarava misao i razumevanje i vodi dole mladog čoveka u Had prije
njegovog vremena.

8 jer mnoge je blud uništio, jer premda je čovek bio star ili velik, ili
bogat ili siromašan, od donosi kaznu na sebe sa sinovima ljudskim i
ruganje Beliara (đavola).

9 Jer čuli ste o Josifu kako je čuvao sebe od žene, i čistio svoje misli od
bluda, i našao milost u očima Boga i ljudi.

10 Jer egipčanka je učinila mnoge stvari njemu, i pozvala čarobnjake, i

ponudila mu ljubavni napitak, ali svrha njegove duše nije prihvatala zlu
želju.

11 Zato Bog tvojih otaca izbavi ga iz svakog zla i skrivene smrti.

12 Jer ako blud ne preuzme tvoje misli, niti Beliar te ne može preuzeti.

13 Jer zle su žene, moja deco, i budući da nemaju moči ni snage nad
čovekom, one koriste smicalice vanjske privlačnosti, da mogu da
privuku ga sebi.

14 I koga ne mogu zanijeti vanjskim izgledom, one njega pređu

vještinom.

15 Jer štaviše, u pogledu njih, anđeo Gospodnji reče mi, i nauči me, da
žene su pređene duhom bluda više od čoveka, i u njihovom srcu one
pletu zaveru protiv čoveka, i iz razloga njihovih ukrasa one zavaravaju

962
prvo njihove misli, i u trenu (pogledu) oka one ulivaju svoj otrov, i tad
kroz ostvaren akt one ga uzimaju kao zarobljenika.

16 Jer žena se ne može opreti čoveku otvoreno, već bludničkim

držanjem ona prevari ga.

17 Bježite, zato od bluda, moja deco, i zapovedite svojim ženama i

svojim kćerima, da one ne ukrašavaju svoje glave i lica da prevare misli:
jer svaka žena koja koristi ove smicalice njege je osigurana za večnu
kaznu.

18 Jer tako su primamile Stražare (pale anđele) koji behu pre potopa;
jer kako one stalno gledahu ih, oni žudiše za njima, i one začeše u aktu
svojih misli, jer oni promjeniše sebe u izgled ljudi, i pojaviše se njima
kad su bile sa svojim muževima.

19 I žene žudiše u svojim mislima za njihovim oblicima, rodiše divove,

jer Stražari se pojaviše njima toliki da su dostizali nebesa.

20 Čuvajte se, zato, od bluda, i ako želiš biti čist u mislima, čuvaj svoja
čula od svake žene.

21 I zapovedi ženi također da ne sarađuje sa muškarcima, kako bi mogli

također biti čisti u mislima.

22 Jer stalni susreti, čak iako se nehotično djelo ne čini, za njih je

neizlječiva bolest, a nama uništenje Beliara i vječna kazna.

23 Jer u bludu nema razumevanja ni dobra, i sva ljubomora živi u požudi

zato.

24 Zato, ja kažem vam, biti čete ljubomorni na sinove Levijeve, i tražiti

čete da budete iznad njih, ali nečete moči.

963
25 jer Bog će ih osvetiti, i vi čete umreti zlom smrću. Jer Leviju Bog dade
vrhovnu vlast i Judi s njim i meni također, i Danu i Josifu, da budemo
vladari.

26 Zato vam zapovedam da slušate Levija, jer on će znati zakon

Gospodnji, i dati će propise za sud i žrtvovati će za sav Izrael do svršetka
svijeta, kao pomazani Visoki Sveštenik, o komu Gospodar govoraše.

27 Preklinjem vas Bog nebesa da činite istinu svaki svom susjedu i da

držite ljubav svakome od braće.

28 I priđite blizu Levija u poniznosti, srca, da možete primiti blagoslov iz

njegovih usta.

29 Jer on će blagosloviti Izrael i Judu, jer zbog njega je Gospod izabrao

kralja nad svim narodima.

30 I naklonite se pred njegovim potomstvom, jer na našu korist će

umrijeti u ratovima vidljivim i nevidljivim, i biti će među vama kao večni
kralj.

31 I Ruben umre, davajući ove zapovedi svojim sinovima. I oni staviše

ga u sanduk dok ga nisu iznijeli iz Egipta, i sahraniše ga u Hebronu u
pećini gde njegov otac je bio.

964
Testament Simeona
Ili

ZAVJET SIMEONA

Drugog sina Jakova i Leje

GLAVA I

Simeon,drugi sin Jakova i Leje. Snažan čovek. On postaje ljubomoran na

Josifa i on je podstrekivač u zavjeri protiv Josifa.

Kopija riječi Simeona, stvari koje je govorio sinovima pre smrti, u 120-oj
godini svoga života, u koje vreme Josif, njegov brat, umrije.

2 Jer Simeon bi bolestan, njegovi sinovi dođoše da ga posjete, i on

očvrsnu sebe i sjede i poljubi ih, i reče:

3 Čujte, moja djeco, Simeona vašeg oca i ja ću vam objaviti koje stvari
imam na srcu.

4 Rođen sam od Jakova kao drugi sin moga oca, i moja majka Lija, nazva
me Simeon, jer Gospod je čuo molitvu.

5 Štaviše, ja postah neizmjerno jak; nisam se skrivao bez ikakvo

postignuća, niti sam se bojao čega. Moje srce bi teško, a jetra
nepokretna, i moja utroba bez samilosti.

6 jer hrabrost mi je data od Svevišnjeg u duši i tijelu.

7 Jer u vrijeme moje mladosti bijah ljubomoran u mnogim stvarima na

Josifa, jer moj otac voljaše ga iznad svih.
965
8 I stavih na misao da ga uništim jer princ prevare posla duh ljubomore i
oslijepi mi misli, tako da ga nisam cenio kao brata, niti sam štedio čak
Jakova mog oca.

9 Ali njegov Bog i Bog njegovih otaca posla svoga anđela, i izbavi ga iz
moje ruke.

10 Jer kad ja odoh u Šekem da donesem pomasti za stoku, i Ruben do

Dotana, gde behu naše potrepštine i svi naši ambari. Juda moj brat
proda ga Ismaelitima.

11 I kad ruben ču ove stvari on je veoma žalio, jer on je želio vratiti ga

njegovom ocu.

12 Čuvši ovo bio sam vrlo gnjevan na Judu u tom da ga je pustio da ode
živ, i pet mjeseci nastavih biti ljut na njega.

13 Ali Gospod suzdrža me, i uzdrža me od sile mojih ruku, jer moja
desna ruka je pola uzeta bila sedam dana.

14 I ja znah, moja deco, da zbog Josifa ovo me snašlo, i ja pokajah se i

plakah, i molih Gospoda Boga da moja ruka se povrati i da mogu držati
se dalje od svakog zagađenja i zavisti i od svega ludog.

15 Jer znah da sam savjetovan zlo pred Gospodom i Jakov moj otac, na
račun Josifa mog brata, da mu zavidim.

16 I sad, moja deco, čujte me i čuvajte se dalje od duha prevare i zavisti.

17 Jer zavist vlada nad svakom misli čoveka, i trpi ni od jela ni od pića,
niti čini ijednu dobru stvar. Ali ako ikad predloži njemu da uništi onog
kojem on zavidi, i kako dugo koliko on koji zavidje procvjeta, onaj koji
zavidješe nestade.

966
18 Dve godine stoga ja unesrečih moju dušu od posta u strahu od
Gospoda,i naučih da izbavljenje iz zavisti dolazi iz straha od Boga.

19 Jer ako čovjek pobjegne Gospodu, zao duh odlazi od njega i njegov
um se prosvjetljuje.

20 I nadalje on saosjeća sa njim komu zavidi i oprašta onomu koji je

neprijatelj njemu, i tako nestaje zavist.

GLAVA II

I moj otac pita za mene, jer je vidio da sam tužan, i ja rekoh mu, boli me
jetra.

2 jer ja tugovah više nego svi oni, i jer sam bio kriv zbog prodaje Josifa.

3 I kad odosmo u Egipat, i on prokaza me kao špijuna, i ja znah da sam

patio pravedno, i nisam se žalio.

4 A Josif je bio dobar čovjek, i imao je Duha Božijeg unutar njega, bijuči
osečajan i sažaljiv, on nije imao zla prema meni, već me volio kao ostalu
svoju braću.

5 Čuvajte se, zato, moja deco, sve ljubomore i zavisti, i hodajte u

neoženjenosti (usamljenosti) srca, da bi Bog dao vam milost i slavu, i
blagoslov na vaše glave, kao što ste vidjeli u Josifovom slučaju.

967
6 Sve njegove dane od nas nije kažnjavao u pogledu ove stvari, već volio
nas kao njegovu sopstvenu dušu, i preko svojih vlastitih sinova veličao
nas, i dao nam bogatstva, i stoke i plodova.

7 I vi također, moja deco, volite jedno drugog svog brata sa dobrim

srcem, i duh zavisti će se povuči od vas.

8 Jer ovo čini podivljalom dušu i uništava tijelo, i uzrokuje ljutnju i rat u
mislima, i raširuje djela krvi, i vodi misao u bijes, i uzrokuje nemir duši i
drhtanje tijela.

9 Jer čak u snu zla ljubomora grize, i sa bezumnim duhom uznemirava

dušu, i uzrokuje tijelo da drhti, i budi misli od sna u pometnji, i kao
poročan i otrovan duh, tako se pojavljuje ljudima.

10 Zato je Josif bio prijazan u pojavi, i dobar za pogledati, jer

poročnost nije stanovala u njemu, jer neke nevolje duha, lice
pokazuje.

11 I sad, moja deco, učinite svoja srca dobrim pred Gospodom, i svoje
puteve pravim pred ljudima, i nači čete milost pred Gospodom i
ljudima.

12 Čuvajte se, zato, od bluda, jer blud je majka svega zla, odvajajući od
Boga, i dovodeći u blizinu Beliara.

13 Jer sam vidio upismeno u pisanjima Enoha da tvoji sinovi će biti

pokvareni u bludu, i učiniti će nažao sinovima Levijevim sa mačem.

14 Ali neče moči da se nose sa Levijem; jer on će naplatiti rat Gospodnji,

i pobjediti sve tvoje snage.

968
15 I njih će biti nekoliko u broju, podjeljenih na Levija i Judu, i neće biti
ništa od tvoje vladavine, čak kao što naš otac proreče u svojim
blagoslovima.

GLAVA III

Proročanstvo o dolasku Mesije

Vidite rekoh vam sve stvari, da bih mogao biti opravdan od vašeg greha.

2 Sad, ako uklonite od sebe vašu zavist i svu tvrdovratost, je ruža koja
će moje kosti procvjetati u Izraelu, i kao ljiljan moje tijelo u Jakovu, i
moj miris će biti miris Libana, kao cedari će sveci umnožiti se od mene
zauvek, i njihove grane će se raširiti.

3 Tad će stradati potomstvo Kanana, i ostatak neće biti kao Amalek, i svi
iz Kapadokije će stradati, i svi Hititi će biti potpuno uništeni.

4 Tad će oslabiti zemlja Hamova, i svi ljudi će stradati.

5 Tad će sva zemlja da se odmori od nevolje, i sav svijet pod nebom od

rata.

6 Tad će Svemogući Izraela uzvisiti Šem.

7 Jer Gospod Bog će se pojaviti na zemlji, i On sam spasiti ljude.

969
8 Tad će svi duhovi prevare biti dati da budu izgaženi nogama, i ljudi će
vladati nad bezumnim duhovima.

9 Tad ću ustati u radosti i blagosloviti Svevišnjeg zbog njegovih čudesnih

djela, jer Bog je uzeo tijelo i jeo sa ljudima i spasao ljude.

10 I sad, moja deco, slušajte Levija i Judu, i ne budite izdignuti iznad ova
dva plemena, jer od njih će doći vam spasenje Božije.

11 Jer Gospod će uzdići od Levija kao što je bilo Visokog Sveštenika, i od

Jude kao što je bio Kralj, Bog i čovek. On će spasti sve pogane i narod
Izraela.

12 Zato dajem vam ove zapovedi da možete također zapovediti svojoj

deci, da oni mogu gledati ih generacijama.

13 I kad Simeon završi zapovedi svojim sinovima, on zaspa sa ocima, u

stotinu i dvadesetoj godini starosti.

14 I položiše ga u drveni sanduk, da odnesu njegove kosti u Hebron. I

uzeše ga tajno tokom rata sa egipčanima. Jer kosti Josifa egipčani
čuvaše u grobnicama kraljeva.

15 Jer čarobnjaci rekoše im, da na odlasku kosti Josifa, će biti svukuda

po celoj zemlji tama i sumrak, i iznimno velika pošast egipčanima, tako
da sa svjetiljkom čovjek neće prepoznati svoga brata.

16 I sinovi Simeona oplakivaše svoga oca.

17 I oni behu u Egiptu do dana njihovog odlaska rukom Mojsijevom.

970
Testament Levija
trečeg sina Jakova i Lije

GLAVA I

Levi, treći sin Jakova i Leje. Mističar i sanjar snova, prorok.

Zapis riječi Levija, stvari koje je on zapovijedio svojim sinovima, prema

svemu što treba da rade, i koje stvari treba da ih snađu do dana
sudnjeg.

2 On bi dobar u zdravlju kad je pozvao ih sebi, jer je bilo otkriveno

njemu da će umreti.

3 I kad oni se sakupiše on im reče:

4 Ja, Levi, sam rođen u Haranu, i dođoh sa mojim ocem u Šehem.

5 I bijah mlad, oko dvadeset godina, kad, sa Simeonom, izvedoh osvetu

na Hamoru za našom sestrom Dinom.

6 I kad sam hranio stado Abel Maula, duh razumevanja Gospodnji dođe
na mene, i ja videh da svi ljudi kvare svoje puteve, i da nepravda je
izgradila sebi zidove, i da bezakonje sedi na tornjevima.

7 I žalih za rasom sinova ljudskih, i molih Gospodu da bih mogao biti

spasen.

8 Tad na mene pade san, i videh veliku planinu, i ja bijah na njoj.

971
9 i gle nebesa behu otvorena, i anđeo Božiji reče mi, Levi uđi.

10 I ja uđoh od prvog neba, i videh veliko more kako stoji.

11 I dalje videh drugo nebo daleko svetlije i više sjajnije, jer tamo bi
bezgranična svetlost takođe unutar.

12 I ja rekoh anđelu, Zašto je to tako? I anđel mi reče, Ne čudi se tome,

jer češ vidjeti drugo nebo još sjajnije i neuporedivo.

13 I kad ti popneš se tamo, stajati češ blizu Gospoda, i biti češ Njegov
sluga, i ti češ, objaviti Njegove tajne ljudima, i obznaniti u pogledu
Njega da će izbaviti Izrael.

14 I tobom i Judom će se Gospod pojaviti među ljudima, spasavajući

svaki narod ljudski.

15 I od dijela Gospodnjeg će biti tvoj život, i On će biti polje i vinograd, i

plodovi, zlato i srebro.

16 Čuj, zato, u pogledu nebesa koja su ti pokazana.

17 Najniže je zboga sumaraka tebi, da može držati sva nepravedna djela

ljudi.

18 I ima vatru, snijeg, i led napravljen za dan sudnji, u pravednom sudu

Boga; jer u njemu su svi duhovi kazne radi osvete ljudima.

19 I u drugom nebu su snage vojski kojima je zapoveđeno za sudnji dan,

da rade osvetu na duhovima prevare i Beliaru.

20 I iznad njih je Sveti.

21 I na najvišemu živi Velika Slava, daleko iznad svega svetoga.

972
22 U nebu sledećem su arhanđeli, koji služe i čine molitve Gospodu za
sve grehe od bezumlja pravednika.

23 Prinoseći Gospodu ugodan miris, razumniji od prinosa krvi.

24 I u nebu ispod su anđeli koji nose odgovore anđelima u prisustvu

Gospoda.

25 I u nebu sledećem do ovog su prijestolja i ovlasti , u kojima uvijek oni

prinose hvalu Bogu.

26 Kad, stoga, Gospod pogleda na nas, mi svi smo udareni; da, nebesa, i
zemlja, i ponori su udareni u prisustvu Njegove veličine.

27 Ali sinovi ljudi, nemajući osečaja za ove stvari, greše i izazivaju

Svevišnjeg.

GLAVA II

Levi naređuje pobožnost i znanje.

Sad zato znajte da Gospod će izvršiti sud na sinovima ljudskim

2 Jer kad stijene budu iznajmljivane, a sunce ugasne, i vode presuše, i

vatra prekrije, i svo stvorenje se uznemiri, i nevidljivi duhovi se otope, i
Had uzme svoje kroz pojavu Svevišnjeg, ljudi će biti nevjernici i ustrajati
na svojoj nepravdi.

973
3 Zbog ovoga sa kaznom će im biti suđeno.

4 Stoga Najuzvišeniji ču moju molitvu, i odvoje te od bezakonja, i ti češ

postati Njemu sin, i sluga, i poslanik Njegovog prisustva.

5 Svjetlom poznanja češ obasjati Jakova, i kao sunce češ biti naraštaju
Izraela.

6 I biti će ti dat blagoslov, i tvom naraštaju dok Gospod ne posjeti

pagane u njegovoj blagosti milosti zauvek.

7 I zato ti je dat savjet i razumevanje da možeš uputiti svoje sinove u

pogledu ovog.

8 Jer oni koji blagosilju Njega će biti blagoslovljeni, i oni koji proklinju
Njega će patiti.

9 I zato anđeo otvori mi vrata nebesa i ja videh sveti hram, i na

prijestolju slavu Svevišnjega.

10 I on mi reče: Levi, dao sam ti blagoslov sveštenstva dok Ja ne dođem

i posjetom boravim usred Izraela.

11 Tad anđel dovede me nazad na zemlju, i dade mi štit i mač, i reče mi:
izvršite osvetu na Šekemu zbog Dine, tvoje sestre, i biti ću sa tobom jer
Gospod posla me.

12 I ja uništih u to vreme sinove Hamora, kako je pisano na nebeskim

tablicama.

13 I ja rekoh mu: Molim te, O Gospode, reci mi Tvoje ime, da mogu da

Te pozovem u dane nevolje.

14 I on reče: Ja sam anđeo koji posreduje za narod Izraela da ne budu

udareni potpuno, jer zao duh ih napada.
974
15 I nakon ovih stvari ja se probudih, i blagoslovih Svevišnjeg, i anđela
koji posredova za narod Izraela i za sve pravedne.

GLAVA III

Levi ima vizije i pokazuje koje nagrade su na strani pravednih

I kad sam išao svome ocu, nađoh bakren štit, gde je ime planine Aspis,
koja je blizu Gebala, prema jugu Abile.

2 I ja držah te reči u svom srcu. I potom posavetovah se sa ocem, i

Ruvimom mojim bratom,i nudih sinove Hamora da ne budu obrezani,
jer bijah revnostan zbog odvratnosti koju oni donesoše na moju sestru.

3 I ja ubih Šehema prvo, i Simeon ubi Hamora. I potom moja brača

dođoše i udariše grad oštricom mača.

4 I moj otac ču ove riječi i bio je ljut, i bio je žalio u tom da su primili
obrezanje, i potom da su bili ubijeni, i u njegovim blagoslovima on
izgledaše loše nama.

5 Jer mi grešismo jer smo učinili ovo protiv njegove volje, i on je bio
bolestan taj dan.

6 Ali ja videh da presuda Božja je zla nad Šehemom, jer su tražili da

urade Sari i Rebeki kao što su uradili Dini našoj sestri, ali Gospod spreči
ih.

975
7 I oni progoniše Avrama našeg oca kad je bio stranac, i oni
uznemiravaše njegova stadakad su bili veliki sa mladima, i Eblaen, koji
je bio rođen u njegovoj kući,oni najsramnije držaše.

8 I tako oni radiše svim strancima, uzimajući im žene silom, i oni

prognaše ih.

9 Ali gnjev Gospodnji dođe na njih potpuno.

10 I ja rekoh svom ocu Jakovu: Tvojom voljom Gospod je opljačkao

Kanance, i dao njihovu zemlju tebi i tvom potomstvu poslije tebe.

11 I od ovog dana nadalje će Šekem se zvati gradom slaboumnika, jer

kao što se čovjek ruga budali, tako se mi rugamo njima.

12 Jer su oni donijeli ludost u Izrael oprljajući moju sestru. I mi odošmo i

dođosmo u Betel.

13 I opet vidjeh viziju kao prije, nakon što smo proveli tamo
sedamdeset dana.

14 I vidjeh sedam ljudi u bijeloj odječi kako mi govore: Ustani, obuci

odijelo sveštensko, i krunu pravednosti, i naprsnu tablu razumevanja, i
odeću istine, i ploču vjere, i kapu na glavu, i oplećak proročanstva.

15 I oni pojedinačno su nosili te stvari i stavili ih na mene, i rekoše mi.

Od sada nadalje postani sveštenik Gospodnji, ti i tvoje potomstvo
zauvek.

16 I prvi pomaza me sa svetim uljem, i dadoše mi palicu suda.

17 Drugi opra me sa čistom vodom, i nahrani me hlebom i vinom, i

najsvetije stvari, i obukoše me sa svetom i najslavnijom odorom.

18 Treći obuće me sa linen ogrtač kao efod.

976
19 Četvrti stavi oko mene opasač ljubičasti.

20 Peti dade mi granu bogate masline.

21 Šesti stavi mi krunu na glavu.

22 Sedmi stavi na moju glavu dijademu sveštenstva, i ispuni moje ruke

tamjanom, da mogu da služim kao sveštenik Gospodu Bogu.

23 I oni rekoše mi : Levi, tvoje potomstvo će biti podeljeno u tri službe,

za znak i slavu Gospoda koji dolazi.

24 I prvi dio bit će velik, da, veći nego što će iko biti.

25 Drugi će biti u sveštenstvu.

26 A treći će biti zvan novim imenom, jer kralj će ustati u Judi, i

ustanoviti novo sveštenstvo, nakon preobrazbe pagana.

27 I Njegovo prisustvo je voljeno, kao prorok Najuzvišenijeg, od

sjemena Abrahama našeg oca.

28 Zato, svaka poželjna stvar u Izraelu će biti za tebe i tvoje potomstvo,

i ti češ jesti sve što ti dobro izgleda, i stol Gospodnji će tvoje potomstvo
dijeliti.

29 I neki od njih će biti visoki sveštenici, i suci, i pisari, jer iz njihovih

usta će sveto mjesto biti čuvano.

30 I kad se probudim, ja razumeh da je ovo san bio kao i prvi san. I ja

sakrih ovo u svoje srce, i ne rekoh nijednom čoveku na zemlji.

31 I nakon dva dana Ja i Juda smo otišli sa našim ocem Jakovom do

Izaka našeg oca oca.

977
32 I moga oca otac blagoslovi me prema svim rječima vizije koje sam
vidio. I on nije mogao doći sa nama u Betel.

33 I kad mi dođosmo u Betel, moj otac imaše viziju o meni, da ja trebam

biti njihov sveštenik pri Bogu.

34 I on usta rano ujutro, i plati desetine za sve Gospodu kroza me. I mi

dođosmo u Hebron da živimo tamo.

35 I Izak zvao me stalno da mi stavi u sječanje zakon Gospodinov, kao

što mi je anđeo Gospodnji pokazao.

36 I on nauči me zakonu sveštenstva od žrtava sa paljenim prinosima,

prvih plodova, dobrovoljnih prinosa, i prinosa za mir.

37 I svaki dan on me podučavao, i bi zaposlen na moje dobro pred

Gospodom, i on mi reče: Čuvaj se duha bluda, jer ovo će se nastaviti i
tvoje potomstvo će ukaljati sveto mjesto.

38 Uzmi zato, sebi ženu bez krivnje ili nečisti, dok je još mlada, i ne od
naroda stranih.

39 I prije ulaska u sveto mjesto, okupaj se, i kad prinosiš žrtvu, operi, i
opet, kad završiš žrtvu, operi se.

40 Od dvanaest drveća prinesi lišće Gospodu, kao što Abraham nauči

me također.

41 I od svake čiste životinje i ptice prinesi žrtvu Gospodu.

42 I od svih prvih plodova i od vina prinesi prvo, kao žrtvu Gospodu

Bogu, i svaku žrtvu koju soliš solju.

43Sad, stoga, gledaj na sve što ti zapovijedam, djeco, jer koje god stvari
sam čuo od mojih otaca ja vam obznanih.
978
44 I vidite ja sam čist od vašeg zla i prestupa, koji čete učiniti na kraju
doba protiv Spasitelja svijeta, Hrista, delujući bezbožno, zavaravajući
Izrael, i šireči protiv njega velika zla od Gospoda.

45 I vi čete raditi bezakonito zajedno sa Izraelom, tako On neće nositi se

sa Jerusalimom zbog vaše poročnosti, ali zavjesa hrama neće biti uzeta,
da pokrije vašu krivnju.

46 I biti ćete rasuti kao zarobljenici među pagane, i biti će za kaznu i

prokletstvo to.

47 Zato kad ja uzeh ženu ja bijah dvadeset devet godina star, i njeno
ime bi Melha.

49 I ona zanese i rodi sina, i ja nazvah ga Gersam, jer mi besmo

naseljenici u našu zemlju.

50 I ja videh u pogledu njega, da on neće biti u prvom činu.

51 I Kohat bi rođen u trideset i petoj godini moga života, prema suncu.

52 I videh u viziji da on stoji na visokom usred mnoštva.

53 Zato ja nazvah njegovo ime Kohat koje je, početak veličine i upute.

54 I ona donese mi trećeg sina, u četrdesetoj godini moga života, i

budući njegova majka donese ga sa teškoćama, ja nazvah ga Merari, to
je, 'moja gorčina', jer on je bio kao da će umreti.

55 I Johebed bi rođen, u Egiptu, u mojoj šezdeset četvrtoj godini, jer ja

bijah slavan usred svoje braće.

56 I Gersam uze ženu, i ona rodi njemu Lomnu i Semeju. I sinove od

Kohata, Ambram, Izahar, Hebron i Ozel. I sinovi od Merarija, Moli i
Mouses.
979
57 U devedest i četvrtoj godini Ambram uze Johebed moju kćer sebi za
ženu, jer oni behu rođeni u jednom danu, on i moja kćer.

58 Osamdeset godina star sam bio kad sam otišao u zemlju Kanan, i
osamnaest godina kad ubih ja Šehema, i u devetnaestoj godini postah
sveštenik, i u dvadeset i osmoj godini uzeh ženu, i u četrdeset osmoj ja
odoh u Egipat.

59 I vidite, moja djeco, vi ste treća generacija. U mojoj stotinu i

osamnaestoj godini Josif Umrije.

GLAVA IV

Levi pokazuje kako mudrost preživljava uništenje. On nema koristi za

prezrene ljude.

I sad , moja deco, zapovijedam vam: Bojte se Gospoda vašeg Boga sa

svojim celim srcem, i hodajte u jednostavnosti prema celom Njegovom
zakonu.

2 I učite također svoju decu slova, da mogu da imaju razumevanje ceo

svoj život, stižući neprekidno do zakona Božjeg

3 Jer svaki koji zna zakon Gospodnji će biti počašćen, i neće biti stranac
gde god ode.

980
4 Da, mnoge prijatelje će steči više nego mu roditelji, i mnogi ljudi će
hteti da mu služe, i da čuju zakon iz njegovih usta.

5 Radite pravedno, zato, moja deco, na zemlji, da imate blago na

nebesima.

6 i sijte dobre stvari u svoje duše, da možete naći ih u životu.

7 ali ako sejete u zle stvari, požeti ćete svaku nevolju i nesreću.

8 Steknite mudrost u strahu Gospodnjem sa marljivišću, jer iako će biti

vođeni u zarobljeništvo, i gradovi i zemlje biti uništeni, i zlato i srebro i
svaki posjet ako pati, mudrost mudroga ništa ne može odnijeti dalje,
osim sljepoće i nedobra, i okorjelosti od koje dolazi grijeh.

9 Jer ako netko drži sebe od ovih zlih stvari, tad i između njegovih
neprijatelja će mudrost biti slava mu, i u stranoj zemlji otadžbina, i
usred neprijatelja će dokazati prijatelja.

10 Tkogod uči velike stvari i čini ih, će biti ustoličen sa kraljevima, kao
moj brat Josif.

11 Zato, moja deco, naučio sam da na kraju vremena ćete grešiti protiv
Boga, šireči svoje ruke u zlo protiv Njega, i svim paganima ćete postati
podsmijeh.

12 Jer naš otac Izrael je čist od prijestupa visokih sveštenika (koji će

staviti svoje ruke na Spasitelja svijeta).

13 Jer kao što je nebo čistiji u Gospodnjem pogledu od zemlje, tako isto
budite vi, svjetiljke Izraela, čistiji od pagana.

14 Ali ako potamnite kroz griješenje, šta, stoga, hoće li sci pagani živjeti
u sljepoći.

981
15 Da, vi čete donijeti prokletstvo na našu rasu, jer svjetlo zakona koje
je dato da osvjetli svakog čovjeka ovako vi željama uništavate dirajući
zapovijedi suprotno zapovijedima Boga.

16 Prinosi Gospodnje vi čete opljačkati, i od Njegovog udjela ćete

ukrasti izabrani dio, jedući ga prezirno sa bludnicama.

17 I van pohlepe vi ćete učiti zapovijedi Gospodnje, oženjenu ženu

nečete prljati, i djevojke Jerusalima nečete onečiščavati, i sa
bludnicama i preljubnicama ćete biti pridruženi, i kćeri paganske ćete
imati za žene, čisteči ih nezakonitim čišćenjem, i vaša zajednica će biti
kao Sodom i Gomor.

18 i vi ćete biti napuhani zbog vašeg svešteništva, dižući sebe iznad

ljudi, i ne samo to, već i protiv zapovijedi Božijih.

19 jer vi čete prezirati svete stvari sa šalama i smijehom.

20 Zato hram, koji Gospod odabra, će biti izgubljen kroz vašu nečistoću,
i vi čete biti zarobljeni u svim narodima.

21 i biti čete gadost među njima,i primiti ćete kaznu i vječni sram od
pravedne presude Božje.

22 I svi koji mrze vas će se radovati nad vašim uništenjem.

23 I ako niste primili milost kroz Avrama, Isaka i Jakova naših otaca,
nijedan iz našeg potomstva neće ostati na zemlji.

24 I sad ja naučih za sedamdeset sedmica da ćete otići ustranu, i

oskrnaviti svečeništvo, i uprljati žrtve.

25 I izbjegavati ćete zakon, i staviti na ništa riječi proroka zlim

izopačenjima.

982
26 I vi čete progoniti pravednike, i mrziti dobre, riječi vjernih vi čete
mrziti.

27 i čovjek koji obnovi zakon u moči Svevišnjeg, zvati ćete ga lašcem, i

na zadnje obrušiti ćete se na njega i ubiti ga, ne znajući njegovu
dostojnost, uzimajući nevinu krv kroz ludost na svoje glave.

28 I vaša sveta mjesta će stajati uzalud čak do zemlje zbog njega.

29 I nećete imati mesta koje je čisto, već ćete biti među paganima
prokletstvo i rasejanje dok On vas ne posjeti ponovo, i u sažaljenju će
primiti vas kroz vjeru i vodu.

GLAVA V

On prorokuje dolazak Mesije. Ovo je napisano 100g pre Hrista.

I čuste za sedamdeset sedmica, čujte takođe za sveštenstvo. Jer u

svakomu jubileju će biti sveštenstvo.

2 I u prvom jubileju, prvi koji je pomazan sa sveštenstvom će biti velik, i

govoriti Bogu kao ocu.

3 I njegovo sveštenstvo će biti savršeno sa Gospodom, i u dane njegova

zadovoljstva će ustati spasenje svijeta.

4 U drugomu jubileju, onaj koji je pomazan će začeti u tugi svojih

ljubljenih, i njegovo sveštenstvo će biti slavljeno i biti večičano od svih.
983
5 I treći sveštenik će se suzdržati od svoje tuge.

6 I četvrti će biti u bolu, jer nepravda će se sakupiti protiv njega veoma,

i sav Izrael će mrziti svako svog susjeda.

7 Peti će biti zadržan od tame. Tako i šesti i sedmi.

8 I u sedmom će, biti takvo zagađenje (moralno) koje ne mogu opisati

pred ljudima, jer oni će znati tko radi te stvari.

9 Zato će oni biti uzeti kao zarobljenici i postati plijen, i njihova zemlja i
njihova tvar će biti uništena.

10 I u petoj sedmici oni će se vratiti u pustu zemlju, i obnoviti kuću

Gospodnju.

11 I u sedmoj sedmici će postati sveštenici, koji su idolopoklonici,

preljubnici,ljubitelji novca, ponositi, bezakonici, pohotni, zlostavljači
djece i zvijeri.

12 I nakon njihove kazne koja će im doći od Gospoda, svešteništvo će

pasti.

13 Tad će Gospod podići novog sveštenika.

14 I njemu sve riječi Gospodnje će biti otkrivene, i on će izvršiti

pravedan sud na zemlji za mnoštvo dana.

15 I njegova zvijezda će uzači na nebo kao kralja.

16 Osvetljavajući svjetlost znanja kao sunce dan, i biti će veličan u

svijetu.

17 On će sijati kao sunce na zemlji, i ukloniti će svu tamu ispod nebesa, i

biti će mir na svoj zemlji.

984
18 Nebesa će klicati u njegove dane, i zemlja će biti zadovoljna, i oblaci
će se radovati.

19 I poznanje Gospodnje će biti izliveno na zemlju, kao voda mora.

20 I slava anđela u prisustvu Gospoda će biti zadovoljna s njim.

21 Nebesa će se otvoriti, i iz hrama slava će doći na njegovo osveštanje ,

sa Očevim glasom i od Abrahama do Isaka.

22 I slava Najuzvišenijeg će biti izgovorena nada njim, i duh

razumevanja i posvečivanja će počivati nad njim u vodi.

23 Jer on će dati veličinu Gospodara Njegovim sinovima u istini zauvek.

24 I neće nitko naslijediti ga za sve naraštaje zauvek.

25 I u njegovom sveštenstvu pagani će se umnožiti u znanju na zemlji, i

obasjati kroz milost Gospodnju. U njegovom sveštenstvu će grijehu doći
kraj, i bezakonici će utihnuti od zla.

26 I on će otvoriti vrata raja, i ukloniti prijeteći mač protiv Adama, i dati

će svetima da jedu sa drveta života i duh svetosti će biti na njemu.

27 I Beliar će biti svezan od njega, i on će dati moč Svojoj djeci da gaze

zle duhove.

28 I Gospod će se radovati u Njegovoj djeci, i biti zadovoljan u Njegovim

voljenima za uvek.

29 Tad će Abraham i Izak i Jakob se uzvisiti, i Ja ću biti zadovoljan, i svi

sveti će obuči se sa radošću.

30 I sad, moja deco, čuli ste sve, izaberite zato, za sebe ili svjetlo ili
tamu, ili zakon Gospodnji ili djela Beliara.

985
31 I njegovi sinovi odgovoriše mu, govoreći, Pred Gospodom čemo
hodati prema zakonu.

32 I njihov otac im reče, Gospod je svjedok, i Njegovi anđeli su svjedoci,

i vi ste svjedoci, i ja sam svjedok, u pogledu riječi vaših usta.

33 I njegovi sinovi rekoše mu: Mi smo svjedoci.

34 I tako Levi presta zapovijedati svojim sinovima, i on raširi svoja

stopala na krevetu, i bi pribran svojim ocima, nakon što je živeo stotinu
trideset i sedam godina.

35 I oni položiše ga u sanduk , i potom sahraniše u Hebronu, sa mnom

Abraham, Isak i Jakov.

986
Testament od Jude
četvrtog sina Jakova i Leje

GLAVA I

Juda četvrti sin Jakova i Leje. On je div, atleta, ratnik; on pripovijeda

herojska djela. Trči toliko brzo da može prestići košutu.

Prijepis riječi Jude, stvari koje reče svojim sinovima prije nego što je
umro.

2 Oni se sakupiše zajedno, i dođoše mu, i on im reče: Čujte, moja djeco,

Judu oca svog.

3 Ja sam četvrti sin rođen mom ocu Jakovu, i Lija moja majka imenova
me Juda, govoreći, Zahvaljujem se Gospodaru jer dao mi je i četvrtog
sina.

4 Bijah brz u mojoj mladosti, i poslušan mome ocu u svemu.

5 I ja častih moju majku i moje majke sestru.

6 I došlo je, kad postah čovek, da moj otac blagoslovi me, govoreći. Biti
češ kralj, napredovačeš u svemu.

7 I Gospodar ukaza mi milost u svim mojim djelima i na polju i u kući.

8 Znam da sam trčao sa košutom, i uhvatio je, i pripremih obrok za mog

oca, i on jede.

987
9 I srne ja koristih da upravljam u potjeri, i preuzmem sve što je u
ravnici.

10 Divlju kobilu sam preuzeo, ulovio je i pripitomio.

11 Ubih lava i izvukoh dijete iz njegovih usta.

12 Uzeh medvjeda za šapu i bacih ga niz liticu, i bi razbijen.

13 Prešao sam divlje svinje i uhvatio je dok sam trčao, trgao sam je u
trku.

14 Leopard u Hebronu skočio je na moga psa, i uhvatih ga za rep, i

zavitlao sam ga na stijene, i bi razbijen na dvoje.

15 Nađoh divljeg bivola kako se hrani u polju, uhvatih ga za rogove, i

vrtio okolo i ošamutio, bacih ga od sebe i ubih.

16 I kada dva kralja kananita dođoše utihnuše, u oružju protiv naših

stada, i mnogo ljudi s njima, svojim rukama obruših se na kralja Hazora,
i udarih ga tugom i povukoh ga dole, i ubih ga.

17 I drugi, kralj Tapua, dok je sjedio na konju, Ja ubig ga, i tako se

razbježaše svi njegovi ljudi.

18 Ahor, kralj, čovjek divovskog izgleda, nađoh, sa hrlećim jastrebovima

prije i iza njega dok je sjedio na konju, i ja uzeh kamen od trideset
kilograma, i bacih ga i udarih njegovog konja i ubih ga.

19 I ja borih se sa drugim dva sata, i ja uvih njegov štit u dvoje, i izboh

ga u noge, i ubih ga.

20 I dok sam skidao grudni štit, devet ljudi njegovih drugara počeše
borbu sa mnom,

988
21 I ja stavih odječu moju u ruku, i stavih kamenje na njih, i ubih
četvoro, dvanaest lakata visoko.

23 I strah pade na njih, i oni prestaše ratovati protiv nas.

24 Tako moj otac bi slobodan od brige u ratovima kad ja bijah s braćom.

25 Jer on vidje u viziji o meni da anđeo snažni slijedi me svagdje, da ne

bih bio prevladan.

26 I na jug dođe veći rat nego u Šekemu, i ja pridružih se borbenom

odredu sa mojom braćom, i tjerah hiljadu ljudi, i ubih dve stotine ljudi i
četiri kralja.

27 I odoh na zid, i ubih četri jaka čovjeka.

28 I tako uhvatismo Hazora, i uzesmo sav plien.

29 I sljedeći dan otidosmo do Aretana, grada jakog i zidanog i

nepristupačnog, koji nam je prijetio smrću.

30 Ali ja i Gad priđosmo na istočni dio grada, i Ruvim i Levi na zapadni.

31 I oni koji su bili na zidu, mislili su da smo sami, se povukoše dole

protiv nas.

32 I tako moja braća tajno se popeše na zid na obje strane , i uđoše u

grad, dok ljudi nisu znali.

33 I mi uzesmo ga oštricom mača.

34 A oni koji su uzeli skrovište u kuli, mi naložismo vatru uz kulu i

uzesmo ih.

35 I dok smo bili odlazili ljudi Tapuaha uzeše naš plijen, i vidješe da smo
se borili s njima.
989
36 I mi ubismo ih, i povratismo naš plijen.

37 I kad bijah na vodama Kozebe, ljudi Jobela dođoše protiv nas da se

bore.

38 I mi se borismo sa njima i usmjerismo ih, i njihovi saveznici iz Šila mi

ubismo, i nismo im ostavljali snage da dođu protiv nas.

39 I ljudi Makira dođoše na nas peti dan, i oduzeše naš plijen, i mi

napadosmo ih i prevladasmo ih u žestokoj bitki, jer tamo bi snage
močnih ljudi protiv njih, i mi ubismo ih prije nego su oni otišli na uspon.

40 I kad mi dođosmo do njihovog grada njihove žene bacahu na nas

kamenje sa brda na kome grad stajaše.

41 I ja i Simeon smo bili pored grada, i popesmo se i uništismo ovaj

grad.

42 I sljedeći dan nam je rečeno da kralj grada Gaša sa močnim snagama

ide protiv nas.

43 Ja zato i Dan rekosmo da smo Amoričani, i kao saveznici odosmo u

njihov grad.

44 I u dubokoj noći naša braća dođoše i mi otvorismo im vrata, i mi

uništismo sve ljude,i uzesmo za plijen sve šta bi njihovo, i njihova tri
zida mi zbacismo dole.

45 I priđosmo blizu Tamni, gde sve beše od neprijateljskih kraljeva.

46 Tad bijući uvređeni od njih, ja bijah zato ljut, i obruših se protiv njih
do vrha, i oni krenuše na mene kamenjem i strelicama.

47 I da nije Dan moj brat pomogao me, oni bi me ubili.

990
48 Mi dođosmo na njih, zato, bijesni, i oni svi padoše, i prođoše drugim
putem, oni se boriše s mojim ocem, i on uradi mir s njima.

49 I mi ne učinismo im štete, i oni postahu saveznici naši, i mi

povratismo im njihov plijen.

50 I ja izgradih Tamnu, i moj otac izgradi Pabel.

51 Bijah imao dvadeset godina kad se ovaj rat dogodi. I Kananiti bojaše
se mene i moje braće.

52 I ja imah mnogo stoke, i imah za glavnog pastira Irama Adulamita.

53 I kad odoh njemu vidjeh Parsabu, kralja Adulama, i on govorio je s

nama, i on napravi gozbu, i kad ja bijah zagrijan on mi dade svoju kćerku
Batsu za ženu.

54 Ona mi rodi Era, i Onana i Šelaha, i dvoje od njih Gospod ubi, a Šelah
je živio i njegova djeca ste vi.

GLAVA II

Juda opisuje neka arheološka otkrića, grad sa zidovima od željeza i

vratima od bakra. On je imao susret sa avanturistom

I osamnaest godina moj otac osta u miru sa svojim bratom Esavom, i

njegovi sinovi sa nama, nakon što smo došli iz Mesopotamije, od
Labana.
991
2 I kad osamnaest godina se ispuni, u četrdesetoj godini moga života,
Ezav, brat moga oca, dođe na nas sa mnogo jakih ljudi.

3 I Jakov udari Ezava sa strijelom, i on je bio uzet ranjen na planini Seir, i

kako je išao umro je u Anoniramu.

4 I mi smo progonili sinove Ezavove.

5 Imali su grad sa zidovima od željeza i vrata od bakra, i nismo mogli uči,

i mi se ulogorismo okolo i opsjedašmo ga.

6 I kad otvoriše ne nama u dvadesetom danu, ja postavih ljestve na

očigled svih i sa štitom na glavi ja uđoh, zaustavljajući napad kamenja,
prema težini od tri talenta (talent oko 30kg), i ubih četvoro od njihovih
močnih ljudi

7 Ruvim i Gad ubiše šest drugih.

8 Tad oni pitaše nas o uvjetima mira, i uzeči savjet sa našim ocem, mi ih
primismo kao pomagače.

9 I dadoše nam pet stotina kora pšenice, pet stotina kupki od ulja, pet
stotina mjera vina, do gladi, kad mi odosmo dole u Egipat.

10 I poslije ovih stvari moj sin Er uze za ženu Tamaru, iz Mesopotamije,

kćerku Arama.

11 Er je bio zao, i on je bio u potrebi u pogledu Tamare, jer ona nije bila
iz Kananske zemlje.

12 I u treću noć anđeo Gospodnji udari ga.

13 I on nije znao ju prema zlom radu njegove majke, jer on nije htio da
ima djece od nje.

992
14 U dane vjenčanja slavlja Ja dadoh Onanu nju u braku, i on također u
ludosti nije je pozno, iako je s njom proveo godinu.

15 I kad ja priprijetih mu on ode njoj, ali on prosipaše sjeme na

zemlju,prema zapovijedi svoje majke, i on također umrije kroz
poročnost.

16 I ja htedoh da dam Šelaha također njoj, ali njegova mati nije

dozvolila, jer ona donese zlo protiv Tamare, jer ona nije bila od kćeri
Hananskih, kao što je ona bila.

17 I znadoh da narod Kanana je zao, ali želja mladosti zatamni mi um.

18 I kad videh nju da sipa vino, zahvaljujući opijenosti vinom bijah

zaveden, i uzeh je premda moj otac nije savjetovan.

19 I dok sam bio dalje ona ode i uze za Šelaha ženu iz Kanana.

20 I kad saznah šta je uradila, ja prokleh ju u bolu duše.

21 I ona također umrije kroz njenu zlobu zajedno sa njenim sinovima.

22 Poslije ovih stvari, dok Tamara bila je udovica, ona je čula nakon
dvije godine da sam ja prolazio, da strižem ovce, i ukrasila je sebe na
vjenčan način, i sjela u gradu Enaimu na vratima.

23 Jer bio je zakon Amorićana, da onaj tko treba da se ženi treba da

sjedi u bludu sedam dana na vratima.

24 I bijući pijan od vina, ja je nisam prepoznao, i njena ljepota zavara

me, kroz način njenog odijevanja.

25 I ja priđoh joj i rekoh: daj da uđem u tebe.

993
26 I ona reče: Šta češ mi dati? I ja dadoh joj moj štap, i moj opasač, i
moju krunu mog kraljevstva u zalog.

27 I ja priđoh njoj, i ona zače.

28 I ne znajući šta sam učinio, htjedoh da je ubijem, ali ona potajno

posla moj zalog, i stavi me u sram.

29 I kad je ja pozvah, ja čuh također tajne riječi koje ja izgovorih kad

sam ležao sa njom opijen, i nisam je mogao ubiti, jer to bi od Gospoda.

30 Jer rekoh, da je sretno to učinila lukavo, primivši obećanje od druge

žene.

31 Ali ja ne priđoh više njoj dok sam živio, jer ja sam učinio ovu
odvratnost u cjelom Izraelu.

32 Štaviše, oni koji bijahu u gradu rekoše da je bila kurva na vratima, jer
ona dođe iz drugog mjesta, i sjedila neko vrijeme na vratima.

33 I ja mislih da niko nije znao da sam ja otišao s njom.

34 I nakon ovoga mi dođosmo u Egipat Josifu, zbog gladi.

35 I bio sam četrdeset i šest godina star, i sedamdeset i tri godine sam
živio u Egiptu.

994
GLAVA III

On savjetuje protiv vina i požude kao dva zla blizanca. ''Jer onaj tko je
pijan ne poštuje čovjeka.''

I sad zapovijedam vam, moja djeco, čujte Judu, vašeg oca i držite moje
riječi kako biste činili sve propise Gospodnje, i da slušate zapovijesti
Božje.

2 I ne hodajte za vašim požudama, ni u zamišljanjima vaših misli u zlu

svog srca, i ne daj slave djelima i snagi mladosti, jer to također je zlo u
očima Gospodnjim.

3 Budući da sam također slavio da u ratovima nijedno žensko lice ikad

dotakne me, i prekorih Rubena mog brata u vezi Bilhe, žene moga oca,
duh ljubomore i bluda postavi sebe protiv mene, dok nisam legao sa
Bathshuom Kanankom, i Tamarom, koja je bila supruga mojih sinova.

4 Jer ja rekoh mom tastu, uzeti ću savjet sa svojim ocem, i tako ću uzeti
tvoju kćer.

5 I on nije bio rad ali pokaza mi veliku količinu zlata na korist svoje
kćeri,jer bio je kralj.

6 I on ukrasi nju sa zlatom i biserima, i učini nju da izliva vino za nas na

gozbi sa ljepotom žene.

7 I vino okrenu moje oči ustranu, i zadovoljstvo zaslijepi mi srce.

8 I ja postah zaljubljen i ja legoh s njom, i prekrših zapovijed Gospodnju

i zapovijed mojih otaca, i uzeh nju za ženu.

9 I Gospod nagradi me prema mojim zamislima srca, ali nisam imao

zadovoljstva u njenoj deci.

995
10 I sad, moja djeco, kažem vam, ne budite pijani od vina, jer vino
okreče misli od istine, uzrokuje strast požude, i vodi oči u grijeh.

11 Jer duh bludništva ima vino kao slugu da da užitak mislima, jer ovo
dvoje također odvlače misli čovjeka.

12 Jer ako čovjek pije vino do opijenosti, on uznemirava um prljavim

mislima koje vode do bluda, i uspaljuje tijelo do tjelesnog sjedinjenja, i
ako je požuda prisutna, on radi grijeh, i ne srami se.

13 Takvi su pijani ljudi, moja deco, jer onaj tko je pijan ne poštuje
čovjeka.

14 Jer vidite ja sam takođe pogrešio, tako da se nisam sramio u

mnoštvu grada, tako da pred očima svih ja se okrenuh za Tamarom, i
učinih veliki grijeh, i otkrih pokrivalo stida mojih sinova.

15 Nakon što sam popio vina nisam poštivao zapovijedi Božjih, i uzeh
ženu Kananku za ženu.

16 jer mnogo tolerancije treba čovjeku koji pije vino, moja deco, i ovde
u toleranciji pijenja vina, čovjek može piti toliko dugo dokle čuva
umjerenost.

17 Ali ako ide preko ove granice duh prevare napada njegove misli, i čini
pijanca da prljavo razgovara, i da greši i ne srami se, več čak da se
ponosi u svom sramu, i to ga čini ponositim.

18 Onaj koji čini blud nije svestan da trpi gubitak, i nije posramljen kad
je stavljen u nečast.

19 Jer i da je čovjek kralj i počini blud, on je skinut od svog kraljevanja i

postaje rob bluda, kao što sam i ja pretrpio.

996
20 Jer ja dadoh svoj štap,što je, oslonac moga plemena, i moj opasač,
koji je moga snaga,i moju dijademu (krunu), koja je slava moga
kraljevstva.

21 I zaista ja se pokajah u tim stvarima, vino i meso neću jesti do stare

dobi, niti sam uživao držeči ijednu radost.

22 I anđeo Božiji pokaza me da za uvek žena nosi vladavinu nad kraljem

kao i nad prosjakom.

23 I od kralja one uzimaju njegovu slavu, i od hrabrog čovjeka njegovu

moč, i od prosjaka čak i to malo što ostaje u njegovom siromaštvu.

24 Gledajte, zato, moja deco, pravu granicu u vinu, jer u njemu ima
četiri zla duha, od požude, od želje, rasipnost (razuzdanost), prljava
dobit.

25 Ako pijete vino u radosti, budite umjereni u strahu Gospodnjem.

26 Jer ako u vašoj radosti strah od Boga ode, onda opijenost se podiže i
besramlje obuzima.

27 Ali ako živite trezveno ne dodirujte vino uopće, da ne grešite u

riječima uvrede, i u borbama i ogovaranjima, i prestupima zapovijedi
Božijih, i da ne patite prije vremena.

28 Štaviše, vino otkriva skrivenosti Boga i ljudi, kao i što sam ja otkrio
zapovijedi Božije i tajne Jakova moga oca kananki ženi Batšui, koju Bog
naloži mi da ne otkrivam.

29 I vino je uzrok i rata i pometnje.

997
30 I sad, ja zapovedam vam, moja deco, ne volite novac, niti gledajte za
lepotom žene, jer radi novca i ljepote ja sam odveden ustranu Batšui
kananki. Će oni

31 Jer znam da zbog ove dve stvari će moja rasa pasti u poročnost.

32 Jer čak mudre ljude među mojim sinovima će one pokvariti, i

uzrokovati će kraljevstvo Jude da se umanji, koje Gospod dade mi radi
moje poslušnosti mome ocu.

33 Jer nikad nisam prouzročio tugu Jakovu, mome ocu, za sve stvari
kojegod mi on naredi.

34 I Izak otac moga oca, blagoslovi me da budem kralj u Izraelu, i Jakov

dalje blagoslovi me na isti način.

35 I ja znam da od mene kraljevstvo će se utvrditi.

36 I znam koja zla čete činiti u zadnjim danima.

37 Budite spremni, zato, moja deco, od bluda, i ljubavi za novcem, i

slušajte Judu svog oca.

38 Jer ove stvari odvode od zakona Božijeg, i zaslepljuje sklonost duše, i

uče aroganciji, i ne trpe čoveka da ima sažaljenja nad susjedom.

39 Oni pljačkaju njegovu dušu od svega dobra, i muče ga teškim radom i

nevoljama, i odvode san od njega, i proždiru mu tijelo.

40 I on ometa žrtvovanje Bogu, i on se ne sječa blagoslova Božijeg, on

ne čuje proroka kad priča, i zamjera riječima dobra.

41 Jer on je rob dve suprotne strasti, i ne može služiti Bogu, jer je

zaslijepio svoju dušu i hoda danju kao i noću.

998
42 Moja djeco, ljubav za novcem vodi idolopoklonstvu, jer kad zaveden
ustranu kroza novac, ljudi imenuju bogovima one koji nisu bogovi, i
uzrokuje im da padaju u ludilo.

43 Radi novca ja izgubih moju djecu, i nisam imao pokajanja, i moje

poniženje i moje molitve od mog oca bi primljene, umreo bih bez djece.

44 Ali Bog mojih otaca imade milost na mene, jer učinih u neznanju.

45 I princ prevare zaslijepi me, i ja greših kao čovijek i tijelo, bijući

pokvaren kroz grijehe, i naučih moju slabost dok sam mislio da sam
nepobjediv.

46 Znajte, zato, moja djeco, da dva duha čekaju na čovjeka, duh istine i
duh prevare.

47 I usred duha razumevanja misli, kojemu pripada da se okrene gde

god hoće.

48 I riječi istine i riječi prevare su zapisane na srcu ljudi, i svakog od njih

Gospod zna.

49 I nema vremena u kojim delima ljudi mogu biti sakriveni, jer na srcu
samom su napisane pred Gospodom.

50 I duh istine svjedoči svim stvarima, i optužuje sve, i grešnik je spaljen

sopstvenim srcem, i ne može podići svoje lice sudiji.

999
GLAVA IV

Juda čini jasnu sličnost kroz tiraniju i strašno proročanstvo u pogledu

morala svojih slušalaca.

I sad, moja deco, zapovijedam vam, volite Levija, da možete živjeti, i ne

uzdižite se protiv njega, da ne bi bili sasvim uništeni.

2 Jer meni Gospod dade kraljevstvo, a njemu sveštenstvo, i On postavi

kraljevstvo ispod sveštenstva.

3 Meni dade On stvari na zemlji, a njemu stvari u nebesima.

4 Koliko je nebo višlje od zemlje, toliko je sveštenstvo Božije nišlje od

zemaljskog kraljevstva, dok se ne oduzme kroza grijeh od Gospoda i
bude upravljano zemaljskim kraljevstvom.

5 Jer anđeo Gospodnji reče mi: Gospod izabra ga radije nego tebe, da
ga približi Sebi, i da jede sa Njegovog stola i prinosi Mu prve plodove po
izboru stvari sinova Izraela, ali ti češ biti kralj od Jakova.

6 I ti češ biti među njima kao more.

7 Jer kao na moru, pravedni i nepravedni je bacan okolo, neki odvedeni

u zarobljeništvo dok neki se obogatiše, tako će svaki narod ljudi biti u
tebi, neki će biti osiromašeni, uzeti u ropstvo, a ostali će postati bogatiji
pljačkanjem posjeda drugih.

8 Jer kraljevi će biti morska čudovišta.

9 Oni će gutati ljude kao ribe, sinove i kćeri slobodnih ljudi oni će
porobljavati, kuće, zemlje, stada, novac će oni pljačkati.

1000
10 I sa tijelima mnogih oni će krivo hraniti vrane i ždralove, i oni će
napredovati u zlu u uzdignutoj pohlepi, i biti će lažnih proroka kao oluja,
i oni će progoniti sve pravednike.

11 I Gospod će dovoditi na njih podjele (vojske) jedne od drugih.

12 I biti će stalan rat u Izraelu, i među ljudima drugih rasa će moje

kraljevstvo biti dovedeno do kraja, sve dok spasenje Izraela dođe.

13 Do pojavljivanja Boga pravednosti, da Jakov i svi pagani mogu

odmoriti u miru.

14 I on će čuvati moč moga kraljevstva zauvek, jer Gospod obznani mi

sa zakletvom da će On neće uništiti kraljevstvo od moga sjemena
zauvek.

15 Sad sam mnogo tužan, moja djeco, zbog vaše razvratnosti i

vradžbina, i idolitarija koje ćete raditi protiv kraljevstva, slijedeći ih koji
imaju slične duhove, gatači, i demoni grijeha.

16 Činiti ćete svoje kćeri pjevačicama i kurvama, i miješati ćete

odvratnosti pagana.

17 za te stvari Gospod će dovesti na vas glad i pomor, smrt i mač,

opkoljeni neprijateljima, i podrugivanje prijatelja, pokolj dece, silovanje
žena, pljačkanje posjeda, paljenje hrama Božjeg, opustošenje zemlje,
ropstvo među paganima.

18 I učiniti čete neke od svojih uškopljenika za njihove žene.

19 Dok Gospod vas ne posjeti, kad sa savršenim srcem se pokajete i

hodate u Njegovim naredbama, i On će vas dovesti iz zarobljeništva od
pagana.

1001
20 I nakon ovih stvari će zvijezda zasjati vama iz Jakova u miru.

21 I čovjek će ustati od moga sjemena, kao sunce pravde.

22 Hodajući sa sinovima ljudskim u krotosti i pravednosti.

23 I nijedan grijeh se neće nači u njemu.

24 I nebesa će biti otvorena njemu, da izliju duh, sa blagoslovom Svetog

Oca, i on će izliti duh milosti na vas.

25 I vi čete biti Njemu sinovi u istini, i hodati ćete u Njegovim

zapovijedima prvi i zadnji.

26 Tad će skiptar moga kraljevstva sjati, i iz tvog korijena će izrasti

stabljika, i iz nje će izrasti štap pravde nad paganima, da sudi i da spase
sve koji prizivlju Gospoda.

27 I nakon tih stvari će Abraham i Izak i Jakov ustati na život, i ja i moja

braća ćemo biti poglavari plemena Izraelovih.

28 Levi prvi, Ja drugi, Josif treći, Benjamin četvrti, Simeon peti, Isahar
šesti, i tako svi po redu.

29 I Gospod blagoslovi Levija, i anđela prisutnosti, mene; snage slave,

Simeona;nebo, Rubena; zemlju, Isahara; more, Zebulona; planine,
Josifove, hram, Benjaminov, zvijezde, Dana; Raj, Naftali; sunce , Gad, ;
mjesec, Ašer.

30 I vi čete biti narod Gospodnji, i imati jedan jezik, i neće biti duha
prevare od Beliara, jer on će biti bačen u vatru zauvek.

31 I oni koji umreše u žalosti će ustati na radost, i oni koji behu

siromašni radi Gospoda će biti bogati, i oni koji su stavljeni na smrt radi
Gospoda će biti probuđeni da žive.
1002
32 I srca Jakova će trčati u radosti, i orlovi Izraela će letjeti od
zadovoljstva, i svi ljudi će veličati Gospoda zauvek.

33 Gledajte, zato, moja djeco, sav zakon Gospodnji, jer ima nade za sve
koji drže čvrsto, Njegfovih puteva.

34 I on reče im: Vidite, ja umirem pred vašim očima danas, stotinu i

devetnaest godina star.

35 Nemojte me sahraniti u skupoj odeći, niti suzu pustiti na mene, jer to

rade oni koji su kraljevi, i nosite me do Hebrona sa sobom.

36 I Juda, kad je rekao ove stvari, pade u san, i njegovi sinovi učiniše
prema onomu što on zapovijedi im, i oni sahraniše ga u Hebronu, sa
njegovim ocima.

1003
1004
Testament Isahara
petog sina Jakova i Leje

GLAVA I

Izahar, peti sin Jakova i Lije. Bezgrešno dijete uzajmljeno za

mandragoru. On poziva na jednostavnost.

Prijepis riječi Izahara

2 On pozva svoje sinove i reče im: Čujte, moja djeco, Izahara vašeg oca,
poslušajte njegove riječi koji je voljeni od Gospoda.

3 Ja bih rođen peti sin od Jakova, na način najma za mandragore.

4 Jer Ruben moj brat bijaše donio mandragore iz polja, i Rahela srete ga
i uze ih.

5 I Ruben je plakao, i na njegov glas Lija moja majka dođe.

6 Te mandragore behu lijepo mirisne jabuke koje behu u zemlji Harana

ispod jaruge vode.

7 I Rahilja reče: neću ih dati tebi, već će mi biti namjesto djece.

8 Jer Gospod me je prezreo, i nisam rodila djece Jakovu.

9 I kako su bile dve jabuke, Leja reče Raheli: da ti ne bude suviše što si
mi uzela muža, hočeš li i te uzeti također?

1005
10 I Rahela joj reče: Imati češ Jakova ove noći za mandragore tvoga
sina.

11 I Lija reče joj: Jakov je moj, jer ja sam žena njegove mladosti.

12 Ali Rahela reče: ne hvali se, i ne razmeči se: jer on me uze za ženu
prije tebe, i zbog mene on je služio ocu četrnaest godina.

13 i da se vještina nije namnožila na zemlji i poročnost ljudi porasla, ti

ne bi vidjela lica Jakovljevog.

14 Jer ti nisi njegova žena, već u vještini si ga uzela umjesto mene.

15 I moj otac prevario me, i uklonio me te noći, i nije trpio da Jakov vidi
me,jer da sam bila tamo, to se ne bi dogodilo njemu.

16 Kakogod, za mandragore ja ti dajem Jakova za jednu noć.

17 I Jakov pozna Leju, i ona zače i donese me, i na račun najma bih
nazvan Isahar.

18 Tad pojavi se Jakovu anđeo Gospodnji govoreći: dvoje djece će

Rahela zanijeti, obzirom da je odbila društvo svoga muža, i izabrala
suzdržanje.

19 I da nije Lija moja majka platila dve jabuke zarad njegovog društva,
ona bi rodila osam sinova, zbog ovog razloga ona rodi šestoro, i rahela
rodi dvoje, jer na račun mandragora Gospod posjeti je.

20 Jer On je znao da zarad djece ona je željela društvo sa Jakovom, a ne

zarad požude ili zadovoljstva.

21 I sljedeći dan ona ponovo dade Jakova.

22 Zbog mandragori, zato, Gospod posluša Rahelu.

1006
23 Jer iako ih je željela, nije ih pojela, već ponudi ih u kući Gospodnjoj,
davši ih svešteniku Svevišnjeg koji bi u to vreme.

24 Kad zato ja odrastah, moja deco, ja hodih pravoga srca, i postah

poljoprivrednik kao moj otac i moja brača, i donesih plodove iz polja
prema njihovom vremenu.

25 I moj otac blagoslovi me, jer je vidio da sam hodao u čestitosti pred
njim.

26 I nisam bio nametljiv u svojim djelima, niti zavidan i zloban prema

svom susjedu.

27 Nikad nisam ogovarao nikoga, niti sam prikrivao život ijednog

čovjeka, hodao sam u usamljenosti oka.

28 zato, kad mi bi trideset i pet godina, uzeh sebi ženu, jer moj rad
odnosio je moju snagu, i nikad nisam mislio na užitak sa ženom, već
zahvaljujući mom teškom radu, san bi me prevladao.

29 i moj otac se uvijek radovao u mojoj čestitosti, jer sam prinosio kroz
sveštenika Gospodu sve prvine plodova, potom i ocima isto.

30 i Gospod poveča hiljadostruko Svoje dobro u mojim rukama, i

također Jakov, moj otac, znao je da Bog pomaže moju samoču.

31 jer na sve siromašne ja stavljah dobre stvari zemlje u usamljenosti

moga srca.

32 i sad poslušajte me moja djeco, i hodajte u samoči svoga srca jer sam
vidio u njemu sve što je dobro i prijatno Gospodu.

33 jednoumi čovjek ne želi zlata, ne prestiže se sa svojim bližnjim, ne

čezne za mnogobrojnim stvarima, ne uživa u raznovrsnoj odjeći.

1007
34 on ne želi da živi dug život, već samo čeka na volju Božju.

35 i duhovi prevare nemaju moč nada njim, jer on ne gleda na ljepotu

žene, jer bi uprljao svoj um sa pokvarenošću.

36 nema zavisti u njegovim mislima, niti zla osoba čini da njegova duša
nestane, niti se brine s nezasitnom željom.

37 jer on hoda u usamljenosti duše , i drži sve stvari pravog srca, oči mu
izbegavaju da čine zlo kroz grijehove svijeta, da ne bi vidio izopačenje
ijedne od zapovijedi Gospodnjih.

38 držite, zato, moja deco, zakon Božji, i budite neoženjeni, i hodajte

nedužno, ne igrajte se nametljivo sa poslovima svojih bližnjih, već volite
Gospoda i svog bližnjeg, imajte saosečanja na siromašne i slabe.

39 Pogni svoja leđa ka poljoprivredi, i teško radi u svim vrstama

poljoprivrede, nudeći darove Gospodu sa zahvalnošću.

40 Jer u prvim plodovima zemlje će Gospod blagosloviti te, kao što je

blagoslovio svete od Abela na ovamo.

41 Jer nijedan drugi udio nije ti dat od plodnosti zemlje, čiji plodovi
uzrastaju uz rad.

42 Jer naš otac Jakov blagoslovio me blagoslovima zemlje i prvih

plodova.

43 I Levi i Juda takođe su veličani od strane Gospoda među sinovima

Jakovljevim, jer Gospod im dade u nasljedstvo, i Leviju On dade
sveštenstvo, a Judi kraljevstvo.

44 I vi slušajte ih, i hodajte u neoženjenosti svoga oca, jer Bogu je dato

da uništi snage koje dolaze na Izrael.

1008
GLAVA II

Znajte zato , moja djeco, da u zadnjim danima vaši sinovi će zaboraviti

usamljenost i držati će se nazasitih želja.

2 I ostavljajuči bezazlenost, će privuči se zlobi, i zaboravljajuči zapovijedi

Gospodnje, naginjati će Beliaru.

3 I ostavljajući poljoprivredu, slijediti će njihove zle želje, i biti će rasuti

među pagane, i služiti će njihovim neprijateljima.

4 I dajte zato ove zapovijedi svojoj djeci, da ako greše, da se što pre
vrate Gospodu, jer On je milostiv, i on će ih izbaviti, čak da ih vrati u
njihovu zemlju.

5 Gledajte, zato kao što vidite, ja sam stotinu i dvadeset i šest godina
star i nisam svjestan činjenja ijednog grijeha.

6 Osim moje žene nisam poznao nijednu ženu. Nikad nisam počinio
blud podižuči svoje oči.

7 Nisam pio vina, da bih od njega bio odveden ustranu.

8 Nisam želio nijedno zabranjenu stvar koja je moga bližnjeg.

9 Prevara nije rasla u mom srcu.

10 Laž nije prošla mojim usnama.

1009
11 ako je ikoji čovek bio u nesreći ja sam uzdisao s njim.

12 i djelio sam hljeb sa siromašnim.

13 Činio sam pobožnost, sve moje dane čuvao sam istinu.

14 Volio sam Gospoda,kao i svakog čovjeka sa svim svojim srcem.

15 Tako činite ove stvari također , moja djeco, i svaki duh Beliara će
otići od vas, i nijedno djelo zlih ljudi neće vladati nad vama.

16 I svaka divlja zver će vam se potčiniti, budući da imate sa sobom

Boga nebesa i zemlje i hodajte sa ljudima u čistoći srca.

17 I rekavši ove riječi, on naredi svojim sinovima da treba da ga odnesu

u Hebron, da ga sahrane tamo u pećini sa njegovim ocima.

18 I on raširi van svoja stopala i umre, u dobroj staroj dobi,sa svim i

nesmanjenom snagom spavao je vječni san.

1010
Testament Zebulona
šesti sin Jakova i Leje

GLAVA I

Zebulon, šesti sin Jakova i Lije. Izumitelj i čovekoljubac.Šta je naučio iz

zavjere protiv Josifa.

Prijepis riječi Zebulona, koje je on zapovijedio svojim sinovima pre nego

što je umro i stotinu i četrnaestoj godini svoga života, dve godine nakon
smrti Josifa.

2 I on im reče: Čujte me, vi sinovi Zebulona , držite riječi svoga oca.

3 Ja, Zebulon, sam rođen kao dobar dar svojim roditeljima.

4 Jer kad sam rođen moj otac se uzdigao vrlo neizmjerno, u stadima,
kad je sa štapom imao svoj dio.

5 Ne sječam se da sam grešio sve dane života, osim u mislima.

6 Niti se sječam da sam učinio ijedno bezakonje, osim grijeha neznanja

koji sam počinio protiv Josifa, jer ja ugovorih sa svojom braćom da ne
kažem ocu šta se dogodilo.

7 Već ja plakah potajno mnoge dane na račun Josifa, jer sam se bojao
moje braće, jer oni su se svi složili da ako ijedan kaže tajnu, da bude
ubijen.

1011
8 Ali kad ga htjedoše ubiti, ja sam ih molio sa mnogo suza da ne budu
krivci takvoga grijeha.

9 Jer Simeon i Gad krenuše protiv Josifa da ga ubiju, i on reče im u

suzama: Smilujte se , moja bračo, imajte milosti na grudi Jakova našeg
oca: ne stavljajte na mene ruku da prolijete nedužnu krv, jer nisam
zgriješio protiv vas.

10 I ako sam uistinu grešio, sa kaznom kaznite me , moja bračo, ali ne

stavljajte na mene svoju ruku, zarad Jakova našeg oca.

11 I kako on izgovori ove riječi, plačuči, nisam mogao da podnesem

njegovo zapomaganje, i počeh plakati, i moja jetra puče, i sav sadržaj
mojih crijeva popusti.

12 I ja plakah sa Josifom i moje srce je pucalo, i djelovi moga tijela su se

tresli, i nisam mogao stajati.

13 I kad Josif vidje me da plačem s njim, i njih da dolaze protiv njega da

ga ubiju, on uteče iza mene, moleći ih.

14 Ali u međuvremenu Ruvim usta i reče: Hajde, moja bračo, da ga ne

ubijemo, već bacimo ga u jednu od ovih presušenih rupa, koje naši oci
kopaše i ne nađoše vode.

15 Jer zbog ovog razloga Gospod zabrani da voda u

Zdigne se u njima kako bi Josif bio sačuvan.

16 I oni uradiše tako, dok ga nisu prodali Ismaeilitima.

17 U njegovoj ceni nisam imao udio, moja djeco.

18 Ali Simeon I Gad i šestorica drugih naše braće uzeše dio od Josifa, i
uzeše sandale za sebe, i njihove žene, i njihovu djecu , govoreći:
1012
19 Nečemo jesti od toga, jer je to cena krvi našeg brata, već čemo
najbolje gaziti to pod nogama, jer on reče da će biti kralj nad nama, i
hajde da vidimo šta će postati od njegovih snova.

20 Tako je zapisano u zapisima zakona Mojsija, da tkogod neće podiči

sjeme svome bratu, njegove sandale treba da budu odriješene, i oni
treba da ga pljunu u lice.

21 I braća Josifova nisu željeli da njihov brat živi, i Gospod odriješi od

njih sandale koje su nosili protiv Josifa svog brata.

22 Jer kad su došli u Egipat, bile su odriješene od slugu Josifovih van

vrata, i tako učiniše poslušnost Josifu po običaju Kralja Faraona.

23 I ne samo da su pokazali poslušnost njemu, već su i pljunuli na njih,

padajući dole pred njim pravo, i tako su stavljeni u sram pred
Egipćanima.

24 I nakon ovog egipčani čuše sva zla koja su oni učinili Josifu.

25 I nakon što je on prodat moja brača sjedoše da jedu i piju.

26 Ali ja, kroz sažaljenje za Josifom, nisam jeo, već gledah u rupu, jer
Juda se bojao da Simeon, Dan i Gad ne pojure i ubiju ga.

27 Ali kad vidješe da nisam jeo, oni postaviše me da ga pazim, dok nije
prodan Ismaelitima.

28 I kad Ruvim dođe i ču da dok je bio odsutan da je Josif prodan, on

potrga svoju odjeću, i plačuči reče:

29 Kako da pogledam u lice mog oca Jakova? I on uze novac i potrča za

trgovcima ali nije uspio ih nači i vratio se plačuči.

30 Ali trgovci su ostavili širok put i išli preko pustinje kraćim putem.
1013
31 I Ruvim beše tugovao, i nije jeo hrane taj dan.

32 Dan zato dođe njemu i reče: Ne plači, ne tuguj, jer mi smo našli šta
možeš reči našem ocu Jakovu.

33 Hajde da ubijemo mlado od koze, i umočimo u njega ogrtač Josifov; i

pošaljimo ga Jakovu, govoreći: Znaš li je li ovo kaput tvoga sina?

34 I učiniše tako, jer oni skinuše haljinu sa Josifa kad su ga prodavali, i

staviše na njega odječu roba.

35 I Simeon uze kaput, i nije ga htio dati, jer je htio iskidati ga mačem,
jer je bio ljut što Josif živi i što ga nije ubio.

36 Tad mi svi ustasmo i rekosmo mu: ako ne daš odoru, reči ćemo
našem ocu da ti sam si učinio zlu stvar u Izraelu.

37 I tako on je dade njima, i oni učiniše kako je Dan rekao.

GLAVA II

On potiće na ljudsko uvažavanje i razumijevanje svojih bližnjih.

I sad moja djeco, zapovijedam vam da držite zapovijedi Gospoda, i da

pokažete milost svojim bližnjima, i da imate sažaljenja prema svima, ne
samo prema ljudima, već i prema životinjama.

1014
2 Zbog svih ovih stvari Gospod blagoslovi me, i kad sva moja braća behu
bolesna, ja izađoh bez bolesti, jer Gospod znade svrhu svakog.

3 Imajte dakle sažaljenja u svojim srcima, moja djeco, jer kako čovjek
radi svom bližnjem, tako isto će Gospod učiniti njemu.

4 Jer sinovi moje braće behu bolesni i behu umirali na račun Josifa, jer
ne pokazaše nimalo mislosti u svojim srcima, ali moji sinovi behu
sačuvani bez bolesti, kao što znate.

5 I kad sam bio u kananskoj zemlji, uz obalu mora. Uhvatio sam ribu za
Jakova mog oca, i kad mnogi behu gušili se u moru ja nastavih
neozlijeđen.

6 Bio sam prvi koji je napravio brod da plovi morem, jer Gospod dade
mi razumevanje i mudrost toga.

7 I stavih kormilo pored toga, i stavih jedro na drugi upravan komad

drveta usred.

8 I plovih tuda obalom , hvatajuči ribe za kuću moga oca dok nismo
došli u Egipat.

9 I kroz sažaljenje ja delih moj ulov sa svakim strancem.

10 I ako čovek bio je stranac, ili bolestan, ili star, ja kuhah ribu, i oblačih
ih dobro, i ponudih je svim ljudima, kako svaki čovjek imao je potrebu,
tugujući i imajući sažaljenja nada njima.

11 Zato također Gospod opskrbi me sa izobilno ribe kad je lovih, jer

onaj koji deli sa svojim bližnjim prima mnogostruko više od Gospoda.

12 Za pet godina ja ulovih ribe i dah otog svakom čovjeku koga videh, i
bilo je dovoljno i višak u kući moga oca.

1015
13 I u ljeto ja hvatah ribu, a u zimu ja čuvah ovce sa mojom braćom.

14 Sad ću vam reći šta sam uradio.

15 Videh čoveka u nevolji golog u zimsko vreme, i sažalih se na njega, i

ukrah odeću tajno iz kuće moga oca, i dadoh njemu koje je bio u nevolji.

16 Zato, moja deco, iz toga što Bog dade vam, pokazujte saosečanje i
milost bez ustručavanja svim ljudima, i dajte svakom čoveku dobra srca.

17 I ako nemate šta da date onomu komu je potrebno, imajte sažaljenja

za njega u saosečanju milosti.

18 Ja znam da moja ruka nije našla nešto da da onomu komu je

potrebno, i ja hodah sa njim plačući sedam stadija (stadij 200m), i moje
srce saosečaše s njim u sažaljenju.

19 Imajte zato vi također, moja djeco, sažaljenja prema svakomu

čoveku sa milošću, da Gospod također ima sažaljenja i milosti na vas.

20 Jer također u zadnje dane Gospod će poslati svoju milost na zemlju, i

koga god On nađe da ima utrobu milosti On stanuje u njemu.

21 Jer u stepenu u kome čovek ima sažaljenja na svog bližnjeg, na isti

način Gospod ima i na njega.

22 I kad odosmo u Egipat, Josif nije nosio zla prema nama.

23 I pazite i vi, moja djeco, opravdajte se bez zla, i volite jedan drugog, i
ne sedite svaki od vas na način da mrzite svoga brata.

24 Jer ovo razbija jedinstvo i deli rođene, i muči dušu, i odnosi ljepotu
lica.

1016
25 Gledajte zato , vode, i znajte kad plove skupa, one nose kamenje,
drveće, zemlju, i druge stvari.

26 Ali ako ste razdvojeni na mnoge potoke, zemlja će ih progutati, i oni

će nestati.

27 Tako ćete i vi ako ćete biti podeljeni. Ne budite vi zato podeljeni na

dve glave za sve što Gospod uradi budite jedna glava, i dva ramena, dve
ruke, dve noge, i svi preostali delovi.

28 Jer naučio sam u pisanjima mojih otaca, da ćete biti podeljeni u

Izraelu, i slijediti dva kralja, i raditi ćete svaku gadost.

29 I vaši neprijatelji će vas odvesti u ropstvo, i biti će zlo postupano

prema vama među paganima, sa mnogim slabostima i nevoljama.

30 I nakon tih stvari sjetiti ćete se Gospoda i pokajati, i On će imati

milosti nada vama, jer On je milostiv i saosečajan.

31 I On ne postavi zlo dole zarad propasti sinova ljudskih, jer su meso, i

zavarani su svojim zlim delima.

32 Nakon ovih stvari ustati će sam Gospod, svjetlost od pravednosti, i vi

čete se vratiti u svoju zemlju.

33 I vidjeti ćete Njega u Jarusalimu, zarad Njegova imena.

34 I opet kroz zlo vaših djela vi čete izazivati Njega na srdžbu.

35 I biti ćete odbačeni od Njega do vremena završetka.

36 I sad, moja deco, ne tugujte zato što umirem, niti bacajte se u tomu
što dolazim svome kraju.

1017
37 Jer ja ču ustati ponovo usred vas, kao vladar usred svojih sinova, i ja
ću se radovati usred moga plemena, utoliko koliko ćete držati zakon
Gospodnji, i zapovijedi Zebulona oca.

38 A nedobrima će Gospod donijeti večnu vatru, i uništiti ih kroz sve

naraštaje.

39 Ali ja sad žurim u svoj počinak, kao što su moji oci.

40 I bojte se Gospoda Boga sa svom svojom snagom sve dane vašega

života.

41 I kad je rekao ove stvari on leže zaspa, u dobroj dubokoj starosti.

42 I njegovi sinovi postaviše ga u drveni sanduk. I potom ga nosiše i

sahraniše u Hebronu, sa njegovim ocima.

1018
Testament Danov
sedmi sin Jakova i Bilhe

GLAVA I

Sedmi sin Jakova i Bilhe. Ljubomornik. On se savjetuje protiv bijesa

rekavši da "to daje osebujnu viziju". To je zapažena teza o bijesu.

Zapis riječi Dana, koje je on izgovorio svojim sinovima u svojim

poslednjim danima, u stotinu dvadeset i petoj godini života.

2 On pozva da se sakupi njegova porodica, i reče: Čujte moje riječi, vi

sinovi Dana, i pazite na riječi svoga oca.

3 Dokazao sam svome srcu, i cijelim svojim životom, da istina sa

pravdom je dobra i ugodna Bogu, i da laganje i ljutnja su zlo, jer uče
čovjeka svim poročnostima.

4 Priznajem , stoga, ovaj dan vama, moja djeco, da u mom srcu

razriješih smrt Josifa moga brata, istinitog i dobrog čovjeka.

5 I ja radovah se kad on bi prodan, jer njegov otac voljaše ga više od

nas.

6 Jer duh ljubomore i hvalisavosti reče mi: Ti si također njegov sin.

7 I jedan od duhova Beliara obuhvati me govoreći: Uzmi ovaj mač, i sa

njim ubij Josifa, tako će tvoj otac voljeti tebe dok je on mrtav.

1019
8 Ovo je duh ljutnje koji me nagovori da udarim Josifa kao leopard što
uhvati dijete.

9 Ali Bog mojih otaca nije trpio da on padne u moje ruke, tako da ga
nađem samog i ubijem, i uzrokujem drugo pleme da bude uništeno u
Izraelu.

10 I sad, moja deco, vidite ja umirem, i kažem vam istinu, da dok ne

držite sebe od duha laganja i ljutnje, i ljubite istinu i dugotrpljenje, vi
čete propasti.

11 Jer ljutnja je sljepilo, i ne podnosi da neko vidi lice ijednog čovjeka sa

istinom.

12 Jer bilo da je otac ili majka, on se prema njima ponaša kao prema
neprijateljima; iako je brat, on ga ne zna, i da je prorok Gospodnji, ne bi
ga slušao; da je pravednik, ne bi ga poštovao, premda prijatelj bio, ne bi
ga priznao.

13 Jer duh ljutnje obuhvata onog u mrežu obmane, i zaslepljuje njegove

oči, i kroz laganje zaslepljuje mu um, i daje mu osebujnu viziju.

14 I šta obuhvata njegove oči? Sa mržnjom srca, tako da bude zavidan

svome bratu.

15 Jer ljutnja je zla stvar, moja djeco, jer muči samu dušu.

16 I tijelo ljutog čovjeka radi po svom, i nad dušom uzima vlast, i stavlja
na moč tijela da može raditi bezakonje.

17 I kad tijelo radi sve te stvari, duša pravda što je učinjeno, jer ne vidi
pravo.

1020
18 Zato onaj koji je bijesan, ako je močan čovjek, ima trostruko moči u
svojoj ljutnji: jedno pomoču svojih sluga, i drugo od svoga bogatstva,
čime on uverava i prevladava pogrešno; i treće, imajuči svoju vlastitu
prirodnu snagu on čini stoga zlo.

19 Iako je gnjevni čovjek slab, ipak ima snagu dvostruku od one koja je
po prirodi; jer gnjev uvijek pomaže takvima u bezakonju.

20 Duh ide uvijek priliježuči uz desnu ruku Satane, da se okrutnošću i

lažima mogu vršiti njegova djela.

21 Razumijte zato, snagu bijesa, koja je uzaludna.

22 Jer u prvo ona izaziva riječima, potom djelima pojačava onoga koji je
ljut, i sa teškim gubicima muči njegove misli, i tako stavlja veliki gnjev na
njegovu dušu.

23 Zato, kad bilo ko, priča protiv tebe, ne budi doveden u ljutnju, i ako
neki čovek hvali te kao sveca, ne uzdiži se, ne budi pomaknut ni u
zadovoljstvo ni u odvratnost.

24 Jer prvo se zadovoljava slušanjem, i tako čini njegov um ljut da primi

temelj za izazov, i potom bijuči bijesan, on misli da je pravedno ljut.

25 Ako padneš u gubitak ili propast, moja djeco, ne budite nesrečni, jer
ovaj duh čini čovjeka da želi šta je prolazno, u smislu da bi mogao biti
gnjevan kroz nesreču.

26 I ako patiš zbog gubitka dobrovoljno, ili nevoljno, ne malaksaj, jer od

uznemirenja ustaje gnjev lažljiva.

1021
27 Štaviše, dvostruka šteta je od gnjeva sa laganjem, i oni potpomažu
jedan drugog u smislu da uznemiruju srce, i kad duša stalno je
uznemirena, Gospod odilazi od nje, i Beliar vlada nada njom.

GLAVA II

Proroštvo o grijehovima, ropstvu, pošastima, i konačni povratak naroda.

Oni još pričaju o raju (stih 18). Stih 23 je značajno svijetlo proročanstva.

Gledajte zato, moja djeco, zapovijesti Božije, i držite Njegov zakon,

odlazite od gnjeva, i mrzite laganje, da bi Gospod mogao stanovati
među vama, i da Beliar može pobeči od vas.

2 Pričajte istinu svaki sa svojim bližnjim. Tako nečete pasti u gnjev i

pomutnju, već čete biti u miru, imajuči Boga mira, tako rat neće
prevladati nad vama.

3 Volite Gospoda kroz čitav život svoj, i jedan drugog sa iskrenim srcem.

4 Znam da u zadnje dane čete odvojiti se od Gospoda, i uznemiravati

čete Levija do srdžbe, i boriti se protiv Jude, ali nečete prevladati nada
njima, jer anđeo Gospodnji će ih oboje voditi, jer od njih će stajati
Izrael.

1022
5 I gde god odete od Gospoda, hodati čete u zlu i raditi odvratnosti
pagana, ići kurvanju za ženama bez zakona, dok sav poročan duh zla
radi u vama.

6 Jer pročitao sam u knjizi Enohovoj, pravednoga, da vaš princ je

Satana, i da svi duhovi zla i ponosa će vas nadahnuti stalno protiv sinova
Levija, da uzrokujete grijeh pred Gospodom.

7 I moji sinovi će povuči se do Levija, i grešiti sa njima u svim stvarima, i

sinovi Jude će biti pohlepni, pljačkajući tuđu robu poput lavova.

8 Zato biti čete odvedeni dalje sa njima u ropstvo, i tamo ćete primiti
sve pošasti Egipta, i sva zla pagana.

9 I kad se vratite Gospodu ostvariti ćete milost, i On će dovesti vas u

Njegovo svetište, i On će vam dati mir.

10 I ustati če vam iz plemena Judinog i od Levija spasenje Gospodnje, i

on će učiniti rat protiv Beliarom.

11 I izvršiti večnu osvetu na našim neprijateljima,i ropstvo on će uzeti

od Beliara duše svetih, i okrenuti neposlušna srca ka Gospodu, i dati im
koji ga zovu vječnim mirom.

12 I sveci će odmarati u Edenu, i u Novom Jerusalimu će biti pravednika

radost, i biti će slava Božija zauvek.

13 I neće više Jerusalim prolaziti pustošenje, niti Izrael biti vođed u

ropstvo, jer Gospod će biti usred njega (živeči među ljudima), i Svetac
Izraelov će vladati u poniznosti i sili, i onaj ko vjeruje u Njega će vladati
među ljudima u istini.

1023
14 I sad, bojte se Gospoda, moja djeco, i čuvajte se Satane i njegovih
duhova.

15 Približite se blizu Bogu i anđelu koji posreduje za vas, jer on je

posrednik između Boga i čoveka, i za mir Izraela on će stati protiv
kraljevstva neprijatelja.

16 Zato je neprijatelj bijesan da uništi sve koji prizivaju Gospoda.

17 Jer on zna da na dan u koji će se Izrael pokajati, kraljevstvo

neprijatelja će biti dovedeno do kraja.

18 Anđel mira će osnažiti Izrael, da ne padne u ruke zla.

19 I biti će u vreme bezakonja Izraelova, da Gospod neće se odvajati od

njih, već će ih pretvoriti u narod koji čini Njegovu volju, jer nijedan od
anđela neće biti jednak njemu.

20 I Njegovo ime će biti u svakom mjestu u Izraelu, među paganima.

21 Držite zato, sebe, moja djeco, od svakog zlog dela, i odbacite gnjev
i svu laž, i volite istinu i dugo trpljenje.

22 I stvari koje ste čuli od svoga oca, takođe prenesite svojoj djeci da
Spasitelj pagana može da vas primi, jer on je istiniti i dugovječni, krotki i
ponizni, i uči svojim delima zakon Gospodnji.

23 Odmaknite se zato od sve nepravednosti, i priđite pravednosti

Božijoj, i vaš narod će biti sačuvan zauvek.

24 I sahranite me blizu mojih otaca.

25 I kad on reče ove riječi on poljubi ih, i pade u san u dobroj staroj
dobi.

1024
26 I njegovi sinovi sahraniše ga, i poslije su prenijeli njegove kosti, i
stavili ih blizu Abrahama, Isaka i Jakova.

27 Kakogod, Dan je prorokovao im da će oni zaboraviti njihovog Boga, i

biti će stranci u zemlji njihovog nasljedstva i od naroda Izraela, i od
porodica njihovog sjemena.

1025
Testament Naftalijev
OSMI SIN Jakova i Bilhe

GLAVA I

Naftali osmi sin Jakova i Bilhe. Trkač. Učenje o funkcijama tela.

Prijepis ostavštine Naftalija, koje on naredi u vreme svoje smrti u

stotinu i tridesetoj godini njegova života.

2 Kad njegovi sinovi se skupiše zajedno u sedmom mjesecu, na prvi dan

mjeseca, dok je još bio dobra zdravlja, on napravi i slavlje s hranom i
vinom.

3 I nakon što se probudio ujutro, on im reče, Ja umirem, a oni mu nisu

vjerovali.

1026
4 I kad je veličao Gospoda, on ustade jak i reče da nakon jučerašnjeg
slavlja će umreti.

5 I tad je počeo govoriti: Čujte, moja deco, vi sinovi Naftalija, čujte riječi
svoga oca.

6 Ja sam rođen od Bilhe, i budući da je Rahela radila mudro, i dala Bilhi

umjesto sebe mjesto uz Jakova, i ona zanese i rodi me na Rahelinim
koljenima, zato ona me nazva Naftali.

7 Jer Rahela voljela me veoma jer sam rođen u njenom krilu, i dok bijah
još mlad ona je običavala poljubiti me i reči: Neka imam brata od tebe u
mojoj utrobi, kao što si ti.

8 Odatle također Josif je bio sličan meni u svim stvarima, prema

molitvama Rahele.

9 Moja majka je bila Bilha, kćer Roteusa brata Deborinog, Rebekine

dojilje, koja je rođena na jedan i isti dan sa Rahelom.

10 I Rotej je bio od porodice Abrahamove, Haldejac, Bogobojažljiv,

slobodan rođeni plemenit.

11 I on je odveden u ropstvo i bi kupljen od Labana, i on dade mu Eunu

njegovu služavku za ženu, i ona rodi kćer, i nazvaše je Zilfa, po imenu
sela u kojem je on bio uzet u ropstvo.

12 I ona rodi Bilhu govoreći: Moja kćer trče za onim što je novo, jer
odmah nakon što je rođena ona obuhvati grudi i požuri ih sisati.

13 I bih brz na nogama kao jelen, i moj otac Jakov postavi me za sve
poruke, i kao jelenu dade mi svoj blagoslov.

1027
14 Jer kao što lončar poznaje posudu, koliko može ponijeti, i donese
gline toliko, tako i Gospod načini tijelo nalik na duh, prema srazmjeru
tijela on ugradi duh.

15 A onaj ne zaostaje za drugim trećim dijelom kose; jer po težini, i

mjeri i vladavina je za sva stvorenja stvorena.

16 I kao što lončar poznaje svaki sud, koje je za što, tako isto Gospod
zna tijelo, koliko dugo će ustrajati u dobru, i kad počinje u zlu.

17 Jer nema misli koju Gospod ne zna, jer on stvori svakog čovjeka po
svojoj slici.

18 Kolika je ljudska snaga, toliki je i rad, kao njegove oči, tako također u
snu, kao njegova duša, takva je i riječ bilo u zakonu Gospodnjem ili u
zakonu Beliara.

19I kao što je podjela između svjetla i tame, između viđenja i slušanja,
tako je i podjela između čovjeka i čovjeka, između žene i žene, i nije
rečeno da netko sliči drugom u licu ili u mislima.

20 Jer Bog uradi sve stvari u dobrom redu, i pet čula u glavi, i On spoji
vrat sa glavom, dodajući joj kosu radi ljepote i slave, i srce razumevanja,
utrobu za izmet, stomak za mljevenje, grlo za disanje, jetru za gnjev, žuč
za gorčinu, slezenu za smijeh, uzde za razboritost, mišiće leđa za snagu,
pluća za uvlačenje, ledja za snagu i tako dalje.

21 i tako, moja djeco, neka sva vaša dela budu u skladu s dobrom
namjerom u strahu Božjem, i ne činite ništa nepropisno sa prezirom ili
van vremena.

22 jer ako staviš oko da čuje, ono ne može, tako ni vi dok ste u tami ne
možete raditi djela svijetlosti.

1028
23 Zato, ne budite željni da pokvarite svoja djela kroz pohlepu ili sa
zaludnim riječima da prevarite svoje duše, jer ako držite mir u čistoći
srca,razumjeti ćete kako da se držite čvrsto volje Božje, i da odbacite
volju Beliara.

24 Sunce i mjesec i zvijezde, ne menjaju svoj smjer, tako vi također ne

menjajte zakon Božji u kvarenju vaših dela.

25 Pagani su zastranili, i napustili Gospoda, i naplatili svoje, i poslušali

kamenje, uhove obmane.

26 Ali vi nečete tako, moja deco, prepoznajuči u nebesima, na zemlji, i u

moru, i u svim stvorenim stvarima, Gospodara koji učini sve stvari, da
ne postanete kao Sodom, koji promjeniše zakon prirode.

27 Na isti način Čuvari također promjeniše svoj red prirode, koje

Gospod prokle na potopu, na čiju zaslugu On napravi zemlju bez
stanovnika i besplodnu.

28 Ove stvari kažem vam, moja djeco, jer sam pročitao u pisanjima
Enoha da vi čete odstraniti se od Gospoda, hodajuči prema svom
bezakonju pagana, i raditi čete prema svom zlu Sodoma.

29 I Gospod će dovesti ropstvo na vas, i služiti ćete svoje neprijatelje, i

biti čete izloženi svakoj nesreči i nevolji, dok Gospod ne završi sve.

30 I nakon što postanete umanjeni i ostane malo vas, vratite se i

priznajte Gospoda Boga, i On će vas povratiti nazad u vašu
zemlju,prema Njegovoj izobilnoj milosti.

31 I biti će, da nakon što oni dođu u zemlju svojih otaca, oni će ponovo
zaboraviti Gospoda i postati zli.

1029
32 I Gospod će i rasuti licem zemlje, sve do sažaljenja Gospodnjeg kad
dođe, čovjeka koji radi pravednost i milost svima koji su daleko, i onima
koji su blizu.

GLAVA II

On čini molbu za uredno življenje. Značajni po svojoj vječnoj mudrosti

jesu stihovi 27-36.

Jer u četrdesetoj godini moga života, vidjeh viziju na Maslinskoj Gori,

istočno od Jeruzalema, da sunce i mjesec su stajali mirno.

2 I gle Isak, otac moga oca, reče nam; Trči i drži ih, svaki prema svojoj
snazi; a onome koji ih uhvati pripast će sunce i mjesec.

3 I svi smo zajedno trčali, Levi je držao sunce, a Juda je nadmašio ostale
i uzeo mjesec, i obojica su se podigli s njima.

4 I Levi posta kao sunce, gle, izvesni mladić dade mu dvanaest ogranaka
palme, i Juda bi sjajan kao mjesec, i ispod njihovih nogu je bilo dvanaest
zraka.

5 I dvojica, Levi i Juda trčaše i držaše ih.

6 I gle, bik na zemlji, sa dva velika roga, i orlova krila na leđima, i

htjesmo da ga svežemo, ali nismo mogli.

7 Ali Josif dođe, i zveza ga, i uznese se s njim u visinu.

1030
8 I vidjeh, jer bijah tamo, i gledah sveto pisanje ukaza se nama,
govoreći: Asirijci, Medejci, Persijanci, Haldejci, Sirijci, će posjedovati u
ropstvu dvanaest plemena Izraela.

9 I opet, nakon sedam dana, ja vidjeh našeg oca Jakova kako stoji na
moru Jamnie, i mi bijasmo s njim.

10 I gle, dođe brod ploveći, bez mornara ili kormilara, i bi pisano na

brodu, Brod Jakovljev.

11 I naš otac reče nam: Dođite ukrcajmo se na brod.

12 I kad je stupio na palubu, ustade potom jaka oluja, i jaki udari vjetra,
i naš otac, koji je držao kormilo, ode od nas.

13 I mi , biju či u oluji, smo otišli preko mora, i brod bi ispunjen sa

vodom, i udarali su nas veliki valovi, dok nije se slomio.

14 I Josif pobježe na mali čamac, i mi bismo svi podeljeni na devet

dasaka, a Levi i Juda behu skupa.

15 I mi besmo svi razbacani do krajeva zemlje.

16 Tad Levi, opasan ogrtačem, molio se za nas Gospodu.

17 I kad oluja se umiri, brod stiže do zemlje koja je bila u miru.

18 I gle, naš otac dođe, i mi se radovašmo u jedan glas.

19 Ova dva sna ja rekoh mome ocu, i on reče mi: Ove stvari moraju biti
ispunjene u njihovo doba, nakon što Izrael izdrži mnoge stvari.

20 Tad moj otac reče mi: Vjerujem Bogu da Josif živi, jer vidim uvijek da
Gospod broji ga sa vama.

1031
21 I on reče, plačući: Jao meni, moj sine Josife, ti živiš, premda te ne
vidim, i ti ne vidiš Jakova koji rodio te.

22 On nagna i mene takođe da plačem na ove riječi, i ja izgarah u svom

srcu da kažem da Josif je prodan, ali se bojah braće.

23 I gle! Moja djeco, ja pokazah vam zadnje dane, kako će sve da prođe
u Izraelu.

24 I vi također, zato, natjerajte svoju djecu da budu ujedinjeni sa

Levijem i Judom, jer kroz njih će spasenje ustati u Izraelu, i u njima će
Jakov biti blagoslovljen.

25 Jer kroz njihova plemena će Bog pojaviti se da stanuje među ljudima

na zemlji, da spase narod Izraela, i da spoji zajedno pravedne između
pagana.

26 Ako radite to što je dobro, moja djeco, i ljudi i anđeli će vas

blagosiljati, i Bog će biti veličan među paganima kroz vas, i đavo će
pobjeći od vas, i divlje zveri će vas se bojati, i Gospod će vas voljeti, i
anđeli će vam biti skloni.

27 Kao čovjek koji je podučavao dijete dok ga je držao u lijepom

sječanju, tako i za dobro djelo je u dobrom sječanju pred Bogom.

28 Ali onaj koji ne čini šta je dobro, i anđeli i ljudi će ga prokleti, i Bog
neće biti počastvovan među paganima kroz njega, i đavo će ga učiniti
kao svoj osebujan instrument, i svaka dvilja zver će ga napadati, i
Gospod će ga mrzjeti.

29 Jer zapovijedi zakona su dvostruke, i kroz razboritost moraju biti

ispunjene.

1032
30 Jer ima vreme za čoveka kad grli svoju ženu, i vreme kad se uzdržava
za svoju molitvu.

31 Tako, su dve zapovijedi, i ako nisu učinjene kako treba, one donose
veliki grijeh na ljude.

32 Tako je također i sa drugim zapovijedima.

33 Budite zato mudri u Bogu, moja djeco, i razboriti , razumjevajuči red

Njegovih zapovijedi, i zakone svake riječi, da Gospod može da vas voli.

34 I kad ih je podstakao sa mnogim takvim riječima, on ohrabri ih da oni

trebaju premjestiti njegove kosti u Hebron, i da ga trebaju sahraniti sa
njegovim ocima.

35 I kad su jeli i pili sa srećnim srcima, on pokri svoje lice i umre.

36 I njegovi sinovi učiniše prema svemu što Naftali njihov otac

zapovijedi im.

1033
Testament Gada
deveti sin Jakova i Zilfe

GLAVA I

Gad, deveti sin Jakova i Zilfe. Pastir i jak čovjek, ali ubica u srcu. Stih 25
je značajna definicija mržnje.

Zapis testamenta Gada, koje stvari on izgovori svojim sinovima, u 125

godini njegova života, govoreći im:

2 Čujte,moja djeco, ja bijah deveti sin rođen Jakovu, i bijah hrabar u

čuvanju stada.

3 Prema tome ja čuvah stado po noći, i kadgod lav dođe, ili vuk, ili bilo
koja divlja zver protiv stada, ja tjerah ga, i preuzimajuči hvatah za noge
sa rukom i bacah na kamenje i tako ubijah.

4 A Josif moj brat je hranio stado sa nama do trideset dana, i bijuči

mlad, on pade bolestan zarad vručine.

5 I on vrati se u Hebron našem ocu, koji ga poleže blizu njega, jer ga je

veoma volio.

6 I Josif reče našem ocu da sinovi Zilfe i Bilhe su ubijali najbolje od stada
i jeli ih protiv suda Ruvimovog i Judinog.

7 Jer on vidje da ja dostavih jagnje iz usta medvjeda, i ubih medvjeda,

ali je ubio jagnje, bijuči tužan jer nije moglo živjeti, i da smo mi pojeli ga.

1034
8 I zbog ovog bijah ljut na Josifa do dana kad on bi prodan.

9 I duh mržnje bi u meni, i nisam htio ni da čujem Josifa ušima, ili da ga

vidim očima, jer on prekori nas govoreći da smo jeli od stada bez Jude.

10 I kojugod stvar on reče našem ocu, on mu je vjerovao.

11 Ja priznajem moj grijeh, moja djeco, da često sam htio ubiti ga, jer ga
mrzih iz svog srca.

12 Štaviše, mrzio sam ga još više zbog njegovih snova, i htjedoh da ga

izmlatim van zemlje živih, kao što goveče čupa travu na polju.

13 I Juda proda ga tajno Ismaelitima.

14 Tako Bog naših otaca izbavi ga iz naših ruku, da ne učinimo veliko

bezakonje u Izraelu.

15 I sad, moja djeco, čujte riječi istine da radite pravednost, i sav zakon
Najuzvišenijega, i ne idite postrani duhom mržnje, jer on je zao u svim
delima ljudskim.

16 Štagod čovjek radi mrzitelj gnuša se njega, i iako čovjek radi po

zakonu Gospodnjem, on ga ne hvali, iako se čovjek boji Gospoda, i
uzima zadovoljstvo u tomu šta je pravedno, on ga ne voli.

17 On nevoli istinu, on zavidi onomu koji napreduje, on voli zao govor,

voli netrepeljivost, jer mržnja zaslepljuje mu dušu, kao što ja gledah na
Josifa.

18 Čuvajte se zato, moja djeco mržnje, jer ona radi bezakonje čak protiv
samoga Gospoda.

19 Jer ono neče da čuje riječi Njegovih zapovijesti u smislu ljubljenja

bližnjeg, i ono griješi protiv Gospoda.
1035
20 Jer ako brat posrne, on uživa odmah da objavi to svim ljudima, i
nužno je da mu bude suđeno za to, i da bude kažnjen i ubijen.

21 I ako bude sluga koji zameće protiv svoga gospodara, i u svakoj

nesreći savjetuje protiv njega, ako je moguće biti će stavljen na smrt.

22 Jer mržnja radi sa zavišću također protiv onoga koji napreduje, toliko
dugo koliko čuje ili vidi njihov uspjeh je uvijek propao.

23 Jer kao što ljubav požuruje smrt, i poziva nazad one koji su osuđeni
na smrt, tako mrzitelj će ubiti živoga, i one koji su grešili oprostivši im
da bi mogli živeti.

24 jer duh onoga koji mrzi radi zajedno sa Satanom, kroz prenagljenost
duha, u svim stvarima do ljudske smrti; dok duh ljubavi radi zajedno sa
zakonom Božjim u dugotrepeljivosti do spasenja ljudi.

25 Mržnja, stoga, je zla, jer stalno dolazi sa laganjem, govoreći protiv

istine, i čini male stvari velikima, i uzrokuje svjetlost da bude tama, i
zove slatko gorkim, i uči tračanju, i raspaljuje bijes, i prostire rat, i
nasilje i svu pohlepu; puni srca sa zlom i đavoljim otrovom.

26 Ove stvari zato, kažem iz iskustva vam, moja djeco, da izbacite

mržnju, koja je đavolja, i priklonite se ljubavi Božijoj.

27 Pravednost odbacuje mržnju, poniznost uništava zavist,

28 Jer onaj koji je pravedan i ponizan se srami da radi šta je

nepravedno, da ne bude otkriven od drugoga, već od njegovog vlastitog
srca, jer Gospod gleda gdje ono je usmereno.

29 On ne govori protiv sveca, jer strah od Boga prevazilazi mržnju.

1036
30 Jer boji se da se ne suprotstavi Gospodu, on neće učiniti nažao
nijednom čovjeku, čak u mislima.

31 Ove stvari naučih na kraju, nakon što sam se pokajao radi Josifa.

32 Jer iskreno pokajanje nakon razabiranja uništava neznanje, i odnosi

tamu, i osvetljuje oči, i daje znanje duši, i vodi misli do spasenja.

33 I one stvari koje ne nauči od čovjeka, ono zna kroz pokajanje.

34 Jer Bog donese na mene bolest jetre, i da nije bilo molitvi Jakovljevih
koji pomože mi, teško bi me pogodilo i moj duh bi otišao.

35 Jer od kojih stvari čovek greši, sa istima također biva kažnjen.

36 Budući da moja jetra je bila nemilostivo protiv Josifa, i u mojoj jetri

sam nemilosrdno trpio i suđeno mi je jedanaest mjeseci, toliko dugo
koliko sam bio bijesan na Josipa.

GLAVA II

Gad podstiče svoje slušatelje protiv mržnje pokazujući im kako ga je

dovela u mnoge nevolje. Stihovi 8-11 značajni.

1037
I sad, moja djeco, podstičem vas, da volite svaki svoga brata, i ostavite
postrani mržnju iz svojih srca, volite jedan drugoga u djelima, i u riječi, i
naginjanjem duše.

2 jer u prisustvu mog oca ja govorih miroljubivo Josifu, i kad je otišao,

duh mržnje pomrači mi um, i podstaknu moju dušu da ga ubije.

3 Volite jedan drugoga iz srca, i ako čovjek greši protiv tebe, pričaj
miroljubivo s njim, i u svojoj duši ne spremaj prevaru, i ako se on pokaje
i prizna, oprosti mu.

4 Ali ako zaniječe, ne ulazi u svađu sa njim, da ne bi uhvatio otrov od

tebe i opsovao te tako da dvostruko grešiš.

5 Nemoj da drugi čovjek čuje tvoje tajne kad je uključen u javnu

raspravu, da te ne zamrzi i postane tvoj neprijatelj, i uradi velik grijeh
protiv tebe, jer često se obrača tebi prepredeno ili zanima se tobom sa
luđačkom namjerom.

6 I iako on to poriče i ipak ima osjećaj srama kad je optužen, predaj mu

prigovor.

7 Jer onaj koji niječe može se pokajati ne da ti opet štetu napravi, da ,

on može također pohvaliti te, i bojati se i biti u miru s tobom.

8 I ako je sramežljiv i ustraje u lošem djelu, i tad oprostite mu iz srca, i

ostavite Gospodu osvetu.

9 Ako čovjek uspijeva više nego ti, ne malaksaj, već moli također za
njega, da ima još bolji uspeh.

10 to je mudro za tebe.

1038
11 I ako on dalje bude ushićen, ne budi mu zavidan, sječajući se da svo
tijelo će umreti, i slavi Boga, koji daje dobre stvari i dobit svim ljudima.

12 Traži sud Gospodnji, i um će se odmoriti i biti u miru.

13 I iako čovjek postane bogat iz zlih razloga, čak kao Ezav, brat moga
oca, ne budi ljubomoran, već čekaj na kraj Gospodnji.

14 Jer ako oduzme od čovjeka bogatstvo dobijeno zlim naumom On

oprašta onomu koji se pokaje, ali nepokajanje je rezervisano za vječnu
kaznu.

15 Za siromašnog čovjeka, ako je slobodan od zavisti, on udovoljava

Gospodu u svim stvarima, je blagosloven iznad svih ljudi, jer on nema
muka uzaludnih ljudi.

16 Pustite postranu, zato, ljubomoru izvaših duša, i volite jedan drugog

ispravnošću srca.

17 I vi također recite ove stvari svojoj djeci, da mogu hvaliti Judu i

Levija, jer od njih će Gospod uzdići spasenje Izraelu.

18 Jer znam da na kraju moja djeco čete odstupiti od Njega, i hodati

čete u svim poročnostima i nesrećama i pokvarenošću pred Gospodom.

19 I kad se on odmori za malo, on reče opet: Moja djeco, slušajte vašeg

oca, i sahranite me blizu mojih otaca.

20 I on povuče svoje noge, i pade u san u miru.

21 I nakon pet godina oni prenesoše ga u Hebron, i postaviše ga sa

njegovim ocima.

1039
Testament Ašera
deseti sin Jakova i Zilfe

GLAVA I

Ašer, deseti sin Jakova i Zilfe. Objašnjenje o dvojnoj osobnosti. Zakon o

naknadi.

Zapis testamenta Ašera, stvari koje on izgovori svojim sinovima u

stotinu dvadeset i petoj godini njegova života.

2 Jer dok bijaše još zdrav, on reče im: Čujte, vi djeco Ašera, vašeg oca, i
ja ću objasniti vam sve što je ispravno u očima Gospodnjim.

3 Dva puta je Bog dao sinovima ljudskim, i dve sklonosti, i dva načina
delovanja, dva načina rada, i dva izlaza.

4 Stoga sve stvari su dvojne, jedna protiv druge.

5 Jer dva su puta dobra i zla, i s ovim su dve sklonosti u našim grudima
koje se razlikuju.

6 Zato ako duša uzme užitak u dobrom smjeru, sve njene radnje su
pravedne, i ako greši odmah se pokaje.

7 Jer imajuči misli na pravednosti, i odbacujuči zlo, ono odmah

prevazilazi zlo, i iskorjenjuje grijeh.

1040
8 Ali ako je sklono ka zlom usmjerenju, sve njegove radnje su zle, i
odnose dobro, i strijeme zlu, i upravljani su Beliarom, iako rade šta je
dobro, on obraća ih na zlo.

9 Jer kad god počinje činiti dobro, on postavlja problem radeći zlo za
sebe, videći da blago sklonosti je ispunjeno sa zlim duhom.

10 Osoba koja sa rječima pomaže dobro radi koristi zla, ishod vodi u
nesreću.

11 Ima čovjek koji ne pokazuje saosječanje na onoga koji služi zlu, i ova
stvar ima dva stanovišta, ali zacijelo je zlo.

12 I ima čovjek koji voli onog koji radi zlo, jer on bi radije da umre u zlu
zarad sebe, u u vezi ovog je jasno da ima dva stanovišta, ali u cijelosti je
zlo djelo.

13 Iako uistinu je imao ljubav, ali je zao onaj koji začinje zlo zarad
korisnosti imena, ali kraj tome vodi u zlo.

14 Drugi krade, čini nepravdu, pljačka, obmanjuje i sažaljuje siromašne:

ovo također ima dvostruko stanovište, ali cijelo je zlo.

15 Onaj koji vara svog bližnjeg izaziva Boga, i kune se lažno protiv
Svevišnjeg, i još sažalijeva siromašnog: Gospod koji zapoveda zakon on
se stavlja na ništa i izaziva, a ipak pomaže siromašne.

16 On prlja dušu, čini nastranim tijelo, i ubija mnoge, i sažalijeva malo:

ovo, također ima dvostruko stanovište, ali ucijelom je zlo.

17 Drugi čini preljub i blud, i suzdržava se hrane, a kad posti čini zlo, i
snagom bogatstva prevazilazi mnoge; i bez obzira na svoju pretjeranu
zlobu, on izvršava zapovijedi: I ovaj ima dvostruki aspekt, ali cijelo je zlo.

1041
18 Takvi ljudi su zečevi; čisti, kao oni koji imaju razdvojene papke, ali u
djelima su nečisti.

19 Jer Bog na tablicama zapovijedi tako je objavio.

20 Ali vi, moja djeco, nosite dva lica kao i oni, od dobra i od zla, ali držite
dobrotu samo, jer Bog svoje prebivanje ima tu, i ljudi žele ga.

21 A od zla bežite, uništite zle sklonosti svojim dobrim delima, jer oni
koji su dvolični ne služe Bogu, već svojim vlastitim prohtjevima, tako da
mogu ugoditi Beliaru i ljudima kao sebi.

22 Jer dobri ljudi, čak oni koji imaju samo jedno lice, iako bila misao u
njima koja je dvolična da greše, su pravedni pred Bogom.

23 Za mnoge u ubijanju zlih čine dva djela, dobro i zlo, ali zacijelo je
dobro, jer je iskorijenio i uništio ono što je zlo.

24 Neki čovjek mrzi milostivog i nepravednog čovjeka, i čovjeka koji čini

preljub i posti: ovo također ima dvostruko stanovište, ali cijelo djelo je
dobro, jer on slijedi primjer Gospodnji, u tom što ne prihvata ono što
izgleda dobro kao izvorno dobro.

25 Drugi ne želi da vidi dobar dan sa onima koji su nemirni, da ne

uprljaju tijelo i onečiste dušu; ovo također je dvolično, ali u cijelosti je
dobro.

26 Jer takvi ljudi su kao jeleni i košute, jer u smislu divljih životina
izgledaju nečisti, ali su u cjelosti čisti, jer hodaju u čežnji za Gospodom i
uzdržavaju se od toga što Bog mrzi i zabranjuje svojim zapovedima,
odbacujuču zlo od dobra.

1042
27 Vidite, moja djeco, kako je dvoje u svim stvarima, jedna protiv druge,
i jedna je skrivena od druge, u bogatstvu je skrivena pohlepa, u
druželjubivosti opijanje, u smijehu tuga, u braku rasipnost.

28 Smrt naslijeđuje život, nečast slavu, noć dan, tama svijetlost, i sve
stvari su pod danom, pravedne stvari pod životom, nepravedne stvari
pod smrću, gdegod vječni život čeka smrt.

29 Niti se može reći da je istina laž, a ni ispravno pogrešno; jer je sva

istina pod svjetlom, kao i sve stvari su pod Bogom.

30 Sve ove stvari, zato, ja dokazah u životu, i ne lutah od istine

Gospodnje, i ja istražih zapovedi Svevišnjega, hodajući prema svoj mojoj
snagi sa jednočom lica prema onomu što je dobro.

31 Pazite, dakle, i vi, djeco moja, na zapovijedi Gospodnje, slijedeći

istinu s jedinstvom lica.

32 Jer oni koji su dvolični su krivi dvostrukim grijehom; oni oboje čine
zlo i imaju zadovoljstvo u onima koji rade ga, slijedeći primjer duhova
prevare, koji streme protiv čovječanstva.

33 I vi zato, moja djeco, držite zakon Gospodnji, i ne dajte pažnje zlu

kao dobru, već gledajte stvari koje su uistinu dobre, i držite sve
zapovesti Gospodnje, imajući odnos s tim, i imajuči mir u tomu.

34 Jer, posljednji krajevi ljudi pokazuju njihovu pravednost ili

nepravednost kad se susretnu s anđelima Gospodnjim i Sotonom.

35 jer kad duša odlazi nemirno, muči je zli duh kojim je služio u
požudama i zlim djelima.

1043
36 Ali ako je miran sa radošću, on sreće anđela mira koji ga vodi u
vječan život.

37 Ne budite, moja deco, kao Sodom, koji je grešio protiv anđela

Gospodnjih, i propao za uvek.

38 Jer ja znam da čete vi grešiti, i biti stavljeni u ruke svojih neprijatelja,

i vaša zemlje će biti opustošena, i vaša sveta mjesta uništena, i biti čete
rasuti na četiri strane svijeta.

39 I biti čete kao ništa u rasejanju nestajuči kao voda.

40 Dok Svevišnji ne posjeti zemlju, dolazeći On lično kao čovjek, sa

ljudima jeduči i pijuči, i razbijajuči glavu zmaja u vodi.

41 On će spasti Izrael i sve pagane, Bog pričajuči u liku čovjeka.

42 Zato činite i vi, moja djeco, recite ove stvari svojoj djeci, da ga ne
neposlušaju.

43 Jer znam da čete zasigurno biti neposlušni, i zasigurno raditi loše, ne

dajuči pažnju zakonu Gospodnjem, već zakonima ljudi, bijuči
pokvareni kroz zlo.

44 I zato čete biti rasejani kao Gad i Dan moja braća, i nečete znati
svoju zemlju, pleme, i jezik.

45 Ali Gospod će vas sakupiti u vjeri kroz Njegovu milost, i radi imena
Abrahamovog, Isakovog i Jakovljevog.

46 I kad im je rekao ove stvari, on naredi im, govoreći: Sahranite me u

Hebronu.

47 I on pade u san i umre u dobroj staroj dobi.

1044
48 I njegovi sinovi učiniše kao što on zapovijedi im, i oni odnesoše ga do
Hebrona, i sahraniše ga sa njegovim ocima.

1045
Testament Josifov
jedanaesti sin Jakova i Rahele

GLAVA I

Zapis Testamenta Josifa

2 Kad je bio pri smrti on pozva svoje sinove i njegovu braću zajedno, i
reče im:

3 Moja braćo i moja djeco, počujte Josifa voljenog od Izraela,

poslušajte, moji sinovi, svoga oca.

4 Vidio sam u svome životu zavist i smrt, ali nisam zastranio, već ostah u
istini Gospodnjoj.

5 Ova moja braća mrziše me, ali Gospod me volio.

6 Oni htjedoše da me ubiju, ali Bog mojih otaca čuvao me.

7 Oni staviše me u rupu, a Svevišnji izvukao me opet.

8 Bijah prodan u ropstvo, i Gospod me oslobodi.

9 Bijah odveden u zarobljeništvo, a Njegova snažna ruka pomože me.

10 Bijah gladan, i Gospod nahrani me.

11 Bio sam sam, i Gospod utješi me.

12 Bio sam bolestan, i Gospod posjeti me.

13 Bijah u zatvoru, i moj Bog pokaza mi milost.

1046
14 U okovima, i On oslobodi me.

15 Oklevetan , i On odbrani me.

16 Ljuto govorih protiv egipčana, i On izbavi me.

17 Zavidješe mi drugovi robovi, i On uzvisi me.

18 I ovaj nadzornik faraonov povjeri mi svoju kuću.

19 I borih se protiv besramne žene, koja me tjerala da sagriješim s

njom, ali Bog Izraela mojih otaca izbavi me iz goruće vatre.

20 Bijah bačen u zatvor, bijah udaran, podsmijavahu mi se, ali Gospod

dade mi da nađem milost, u očima čuvara zatvora.

21 Jer Gospod ne zaboravlja onih koji ga se boje, niti u tami, niti u

okovima, niti u nevoljama, niti u potrebama.

22 Jer, Bog se ne stidi kao čovjek, niti se boji kao čovjekov sin, kao ni
onaj koji je rođen na zemlji koji je slab ili uplašen.

23 Jer u svim tim stvarima On daje zaštitu, na razne načine utješuje, jer
za malo vremena On odilazi da iskuša naklonost duše.

24 U deset iskušenja On me opravda, i u svim izdržah, jer izdržljivost je

močna osobina, i strpljenje daje mnoge dobre stvari.

25 Koliko često mi je egipčanka prijetila sa smrću!

26 Koliko često me je predavala kazni, i potom me pozivala nazad i

prijetila mi, i kad nisam htio rad da se družim s njom, ona reče mi:

27 Ti češ biti moj gospodar, i svega što je u mojoj kući, ako mi se predaš
sebe meni, i biti češ kao naš gospodar.

1047
28 Ali ja se sjetih riječi moga oca, i iduči u sobu, ja plakah i molih se
Gospodu.

29 I ja postih u tih sedam godina, i pojavih se egipčanima kao netko tko

živi nježno, jer oni koji poste za Boga primaju ljepotu lica.

30 I ako moj gospodar bi bio udaljen od kuće, ja ne pih vina, niti po tri
danaa bih uzimao svoju hranu, već je davah siromašnima i bolesnima.

31 I tražih Gospoda izrana, i plakah zarad egipatske žene Memfisa, jer

neprestano me mučila, jer također po noći ona je dolazila meni da me
posjeti.

32 I jer nije imala muško dijete pretvarala se da me poštuje kao sina.

33 I neko vreme me grlila kao sina, i ja nisam znao, ali kasnije, ona je
tražila da me odvede u blud.

34 I kad osjetih ja žalih do smrti, i kad je ona otišla, ja dođoh sebi, i

plakah za njom mnogo dana, jer prepoznah njeno lukavstvo i prevaru.

35 I ja joj rekoh riječi Svevišnjega, da bi se rado okrenula od svoje zle

požude.

36 Često je laskala mi riječima kao svetom čovjeku, i lukavo u govoru

hvalila moju časnost pred svojim mužem, dok je željela da me uhvati u
zamku dok bijasmo sami.

37 Jer otvoreno me je hvalila kao čestitog, a u tajnosti mi je rekla: Ne

boj se moga muža; jer, uvjeren je u tvojuu čestitost: jer, čak i ako mu
kažee neko za nas, ne bi vjerovao.

38 Zahvaljujuči svim tim stvarima ja ležah na zemlji, i tražih Boga da

Gospod me izbavi iz njene prevare.

1048
39 A kad je prevladala od toga, opet mi je prišla pod izgovorom upute,
da ona nauči riječ Božju.

40 I ona reče mi: Ako želiš da ostavim idole, lezi sa mnom, ja ću uvjeriti
moga muža da odbaci idole, i mi čemo hodati u zakonu Gospodnjem.

41 I ja rekoh joj: Gospod to ne želi, da oni koji poštuju Njega budu u

nečistoti, niti On uzima zadovoljstva u onima koji čine preljub, već u
onima koji prilaze mu čistog srca i neuprljanih usana.

42 Ali ona je čuvala svoj mir, čeznuvši da ispuni svoju zlu želju.

43 I ja se dadoh još više na post i molitvu, da Gospod me izbavi od nje.

44 I opet, drugi put ona mi reče: Ako nečeš da počiniš preljub, ja ću

ubiti moga muža otrovom, i uzeti tebe za svog muža.

45 Ja potom, kad čuh ovo, poderah moju odeću i rekoh joj:

46 Ženo, poštuj Boga, i ne čini ovo zlo delo, da ne budeš uništena, jer
znaj uistinu da ću ja objaviti ove tvoje savjete svim ljudima.

47 Ona zato bijuči uplašena, tražila je da ja ne kažem njene riječi.

48 I ona ode umirujuči me poklonima, i šaljuči mi svatku slatkost sinova

ljudskih.

49 I potom posla mi hranu pomiješanu sa vradžbinama.

50 I kad eunuh koji donese dođe, ja pogledah i vidjeh užasnog čovjeka

koji mi daje posudu sa mačem, i ja osjetih da njezin naum je da prevari
me.

51 I kad je on otišao ja plakah, niti sam probao išta od njene hrane.

1049
52 I tad nakon jednog dana ona dođe mi i pogleda hranu, i reče mi:
Zašto je to da nisi jeo hranu?

53 I ja rekoh joj: To je zato što si je napunila smrtnim vradžbinama, i

kako kažeš ti: ja ne prilazim idolima je Gospodu jedinomu.

54 Sad znaj da Bog mojih otaca mi je objavio svojim anđelom tvoju

zlobu, i ja držah je da osudim tebe, da sretna vidiš i pokaješ se.

55 Već da ti možeš naučiti da ludost zla nema moči nad onim koji
obožava Boga u čistoti, vidi ja ću uzeti i jesti pred tobom.

56 I rekavši tako, ja molih ovako: Bože mojih otaca i anđeo Abrahamov,

budi sa mnom, i jedi.

57 I kad ona vidje ovo ona pade na lice do mojih stopala, plačući, i ja
podigoh je prekorih je.

58 I ona obeća da ovo bezakonje više neće činiti.

59 Ali njeno srce je još uvijek bilo utvrđeno na zlu, i gledala je unaokolo
kako da me uhvati u zamku, i duboko uzdahnuvši postala je oborena,
iako nije bila bolesna.

60 I kad njen muž vidje je, on reče joj: Zašto si klonula?

61 A ona mu reče: Imam bol u srcu, i uzdasi moga duha muče me, i tako
on utješi nju koja nije bila bolesna.

62 Potom, kad je vidjela priliku, ona se obruši meni dok njenog muža
nije bilo, i reče mi: Ja ću se objesiti, ili baciti sebe sa litice, ako ne legneš
sa mnom.

63 I kad sam vidio da duh Beliara je muči, ja molih Gospoda i rekoh joj:

1050
64 Zašto, jadna ženu, si na muci i uznemirena, oslepljena kroz greh?

65 Zapamti da ako ubiješ sebe, Asteho, priležnica tvoga muža, tvoja

suparnica, će tuči tvoju decu, i ti češ biti izbrisana iz sečanja sa zemlje.

66 I ona mi reče: Gle, tad ti voliš me; neka mi ovo bude dovoljno: samo
težite mom životu i mojoj djeci, i očekujem da ću i ja uživati u svojoj
želji.

67 Ali ona nije znala da samo zbog mog gospodara govorim ovo, a ne
zbog nje.

68 Jer ako čovjek padne pred strast zle želje i postane rob njen, iako
ona, koju god dobru stvar čuje u pogledu strasti, on prima je kao zlu
želju.

69 Kažem ti zato vama, moja djeco, bilo je oko šestog časa kad ona ode
od mene, i ja klečah pred Gospodom čitav dan, i cijelu noć, i kad je
svitalo ja ustah, plačući malo i moleći za oslobođenje od nje.

70 Na kraju, tad, ona zadrža moju odjeću, silom povlačeči me da imam

odnos s njom.

71 Kad stoga, ja videh da u njenom ludilu ona je držala čvrsto moju

odjeću, ja je ostavih iza, i pobegoh gol.

72 I držuči čvrsto odeću ona lažno optuži me, i kad njen muž dođe on
me baci u zatvor u njegovoj kući, i sutradan on izbičeva me i posla u
faraonov zatvor.

73 I kad bih u okovima, egipčanka bi udarena tugom, i ona dođe i ču

kako dajem slavu Gospodu i pjevam hvale u boravištu tame, i sa

1051
zadovoljnim glasom se radujem, veličajući moga Boga koji me izbavi iz
požudne želje egipčanke.

74 I često bi slala do mene govoreći: Pristani da ispuniš moju želju, i ja

ću te osloboditi iz okova, i osloboditi te iz tame.

75 I nisam ni pomišljao o tom.

76 Jer Bog voli onog koji u sobi zla posti sa čistotom, radije nego čovjeka
koji u kraljevskoj sobi u bogatstvu i vlasti.

77 I ako čovjek živi neporočno, i želi također slavu, i Svevišnji zna da je

to sredstvo za njega. On dade mi to.

78 Koliko često, iako je bila bolesna, je dolazila dole meni mnogo puta, i
slušala moj glas dok sam molio.

79 I kad čuh njezino uzdisanje ja držah svoj mir.

80 Jer kad bih u njenoj kući ona je imala naviku ogoliti ruke, i grudi, i
noge, da mogu da legnem s njom, jer ona je bila veoma lijepa, sjajno
ukrašena da bi me zavarala.

81 I Gospod me čuvao od njenih nauma.

GLAVA II

1052
JosiF je žrtva mnogih zavjera opakom domišljatošću žene Memfijanke.
Za zanimljivu proročku prispodobu pogledajte stihove 73-74.

Vidite zato, moja djeco, kako velike stvari strpljivost radi, i molitva sa
postom.

2 Vidite također, ako slijedite časnost i čistoću sa strpljenjem i

molitvom,sa postom u poniznosti srca, Gospod će stanovati među vama
jer on voli neporočnost.

3 I gde dod Svevišnji biva, i kroz zavist ili ropstvo, ili ako ogovaranje
dočeka čoveka, Gospod koji živi u njemu, radi njegove časnosti ne
izbavlja samo iz zla, već također uzvisuje ga kao mene što je.

4 Jer na svaki način čovjek je uzdignut, bilo u djelu, ili u riječi, ili u misli.

5 Moja braćo znate kako moj otac volio me, i ja nisam uzdigao sebe u
svojim mislima, ptremda bijah dijete, imadoh strah Gospodnji u svom
srcu, jer znadoh da će sve stvari proći.

6 I nisam uzdizao sebe protiv njih sa zlom namjerom, već častih svoju
braću, i poštivah ih, čak i kad bijah prodan, ja ustezah se da kažem
ismaelitima da sam sin Jakova, velikog čovjeka i močnog.

7 Vi također, moja djeco, imajte strah Božji u svim svojim djelima pred
svojim očima, i častite svoju braću.

8 Jer svako ko čini zakon Gospodnji će biti voljen od Njega.

9 I kad dođoh do Indokolpita sa Ismaelitima, oni pitaše me, govoreći:

10 Jesi li ti rob? I ja rekoh da sam rođeni rob od kuće, da ne bih stavio

svoju braću pod sram.
1053
11 I najstariji od njih reče mi: Ti nisi rob, jer čak tvoja pojavnost to
pokazuje.

12 I ja rekoh da sam njihov rob.

13 I kad dođosmo u Egipat oni nastojaše koji od njih će me kupiti i uzeti.

14 Zato izgledalo je dobro svima da treba da ostanem u Egiptu sa

trgovcima robom, dok se ne vrate noseči robu.

15 I Gospod ukaza mi milost u očima trgovaca, i on povjeri me nad

svojom kućom.

16 I Bog blagoslovi ga radi mene, i poveča mu zlato i srebro i kućnu

poslugu.

17 I bijah s njim tri mjeseca i pet dana.

18 I oko toga vremena Memfijanka žena, žena od Pentefrisa dođe u

kočijama, sa raskoši, jer je čula od eunuha u pogledu mene.

19 I ona reče svome mužu da trgovac je postao bogat zarad mladog

jevreja, i oni rekoše da je on zasigurno ukraden iz zemlje hananske.

20 Potom učiniše mu pravdu, i uzeše mladog svojoj kući, tako će Bog

jevreja blagosloviti te, jer milost sa nebesa je na njemu.

21 I Pentefris bi nagnan njenim rečima, i zapovedi trgovcu da bude

doveden, i reče mu:

22 Šta je to da čujem u pogledu tebe, da kradeš ljude iz zemlje

kananske i prodaješ ih kao robove?

23 Ali trgovac pade na koljena, i molio ga govoreći: Ja molim te, moj

gospodaru, ne znam šta govoriš.

1054
24 I Pentefris mu reče: Kako onda je jevrej rob?

25 I on reče: Ismaeliti povjeriše ga meni dok se ne vrate.

26 Ali on mu nije vjerovao, već zapovijedi da bude svučen i išiban.

27 I kad je bio čvrst u stavu, Pentefris reče: Neka mladić bude doveden.

28 I kad bih doveden, ukazah poslušnost Pentefrisu jer je on imao treči

čin službenika faraona.

29 I on me uze ustranu od njega, i reče mi: Jesi li ti rob ili slobodan?

30 I ja rekoh: Rob

31 I on reče: Čiji?

32 I ja rekoh: Ismaelita.

33 I on reče: Kako si postao njihov rob?

34 I ja rekoh: Oni dovedoše me iz zemlje Kanan.

35 I on mi reče: Uistinu ti lažeš, i odmah naredi da se svučem i izdara

me.

36 Sad, memfijanka žena je gledala kroz prozor u mene dok bijah tučen,
jer njena kuća je bila blizu, i posla njima govoreći:

37 Tvoj sud je neprav; jer ti kažnjavaš slobodnog čovjeka koji je

ukraden, iako je prestupnik.

38 I kad nisam promjenio stav u svojoj izjavi, iako bijah izudaran, on

naredi da budem zatvoren, dok , on reče, vlasnici dečaka ne dođu.

39 I žena reče svom mužu: Zašto držite zarobljene i dobrorođene

momke u okovima, koji bi se radije trebali osloboditi i na njih čekati?
1055
40 Jer ona je htjela da me vidi u želji grijeha,ali ja bijah nezainteresiran
u pogledu svih stvari.

41 I on reče joj: Nije običaj egipčana da uzimaju što pripada drugima

prije nego li se da dokaz.

42 Ovo on reče radi trgovca, ali za momka, da mora biti zatvoren.

43 I nakon dvadeset i četiri dana dođoše Ismaeliti, jer su čuli da Jakov

moj otac je tugovao mnogo za mnom.

44 I oni dođoše i rekoše mi: Kako to da si rekao da si rob? A vidi, mi smo

čuli da si ti sin močnog čovjeka u zemlji Kanan, i tvoj otac još tuguje za
tobom u ponjavi i pepelu.

45 Kad ja čuh ovo moja utroba malaksa i moje srce se uskomeša, i

htedoh veoma da plačem, ali ja uzdržah se da ne pustim moju braču u
sram.

46 I ja rekoh im, ne znam, ja sam rob.

47 Tad, oni uzeše se savjetovati da me prodaju, da ne bih bio nađen u

njihovoj zemlji.

48 Jer oni se bojaše moga oca, da ne dođe i izvrši nada njima bolnu
osvetu.

49 jer oni su čuli da je on močan sa Bogom i sa ljudima.

50 Tad reče trgovac njima: Oslobodite me ove presude od Pentifra.

51 I oni dođoše i tražiše me, govoreći: Reci da si kupljen od nas novcem,

i on će te osloboditi.

1056
52 Sad, memfijanka žena reče mužu: Kupi mladiča, jer čula sam, reče
ona, da ga oni prodaju.

53 I odmah ona posla eunuha Ismaelitima, i pitaše ih da me prodaju.

54 Ali budući da se eunuh nije složio da me kupi po njihovoj cijeni on se

vrati, praveći test za njih, i on da na znanje svojoj gospodarici da oni
traže veliku cenu za njihovog roba.

55 I ona posla drugog eunuha, govoreći: I da traže dve mine, daj im, ne
štedi zlata, samo kupi mladića, i dovedi ga k meni.

56 Eunuh stoga ode i dadne im osamdeset dijelova zlata, i on primi me,

ali egipatskoj ženi on reče da je dao stotinu.

57 Iako sam znao ovo, ćutao sam, da eunuh ne bi bio stavljen u sram.

58 Vidite, stoga, moja djeco, koje velike stvari izdržah da ne bih braču
stavio u sram.

59 Tako i vi zato, volite jedni druge, i u dugotrepeljivosti sakrite jedan

drugoga greške.

60 Jer Bog se raduje slogi braće, i u svrhi srca je da uzima zadovoljstvo u

ljubavi.

61 I kad moja braća dođoše u Egipat oni naučiše da sam vratio njihov
novac njima, i ne prigovoriše im, i utješiše ih.

62 I nakon smrti Jakova moj otac ih je volio još više, i sve stvari koje god
on naredi ja učinih izobilno za njih.

63 I nisam trpio da budu nesrećni u najmanjim stvarima, i sve što bi u

mojoj ruci ja davah im.

1057
64 I njihova deca bijahu moja deca, i moja deca kao njihove sluge, i
njihov život bi moj život, i svo njihovo trpljenje moja patnja, i sva
njihova bolešljivost bi moja nečvrstoća.

65 Moja zemlja bi njihova zemlja, i njihove misli moj savjet.

66 I ja ne uzdizah sebe između njih u nadutosti zbog moje svjetske

slave, već ja bijah među njima kao najmanji.

67 Ako vi također, zato, hodate u zapovedima Gospodnjim, moja deco,

On će uzvisiti vas, i blagosloviti vas dobrim stvarima za uvek i uvek.

68 I ako bilo ko traži da učini zlo vama, činite dobro njemu, i molite za
njega, i biti ćete otkupljeni od Gospoda od svega zla.

69 Jer, vidite, da van poniznosti i dugog trpljenja ja uzeh ženu kćerku

sveštenika Heliopolisa.

70 I stotinu talenata zlata bi dato mi sa njom, i Gospod učini da mi oni

služe.

71 I On dade mi također ljepotu kao cvijet preko najljepših u Izraelu, i

On sačuva me do starosti u snagi i ljepoti, jer ja bijah u svim stvarima
kao Jakov.

72 I čujte vi, moja djeco, također viziju koju videh.

73 Hranilo se dvanaest grla: devet je prvo raspodijeljeno po cijeloj

zemlji, a isto tako i tri.

74 I vidjeh da iz Jude je rođena devica koja nosi lanenu odeću, i od nje

je rođeno jagnje, bez mrlje, i na njegovoj levoj ruci bi lav, i sve zveri
sjuriše protiv njega, i jagnje prevlada ih, i uništi ih i stavi ih pod noge.

75 I zarad njega anđeli i ljudi se veseliše, u celoj zemlji.

1058
76 I ove stvari će doći u svoje vreme, u poslednje dane.

77 Zato vi, moja djeco, držite zapovijesti Gospodnje, i častite Levija i

Judu, jer od njih će ustati vam Jagnje Božije, koji će ukloniti grijehove
svijeta, i koji će spasti sve pagane i Izrael.

78 Jer Njegovo kraljevstvo je večno kraljevstvo, koje neće proči, ali moje
kraljevstvo će doći među vama do kraja kao stražareva vreća, koja
nakon ljeta nestaje.

79 jer znam da nakon moje smrti egipčani će vam nanositi bol, ali Bog
će vas osvetiti, i dovesti će vas u ono što je On obećao vašim ocima.

80 Ali vi čete ponijeti moje kosti sa sobom, jer kad moje kosti budu
nošene s vama, Gospod će biti s vama u svjetlosti, i Beliar će biti u tami
sa egipčanima.

81 I ponesite Asenet vašu majku do Hipodroma, i blizu Rahele vaše

majke sahranite je.

82 I kad je on rekao ove riječi, on raširi stopala, i umre u dubokoj

starosti.

83 I sav Izrael plaka za njim, i sav Egipat, sa velikim žaljenjem.

84 I kad djeca Izraela izlaziše iz Egipta, oni uzeše sa sobom kosti

Josifove, i sahraniše ga u Hevronu sa njegovim ocima, i godine njegovog
života behu stotinu i deset godina.

1059
Testament Benjamina
dvanaesti sin Jakova i Rahele

GLAVA I

Benijanim, dvanaesti sin Jakova i Rahele, dijete porodice, okreće se

mudrosti i čovekoljublju.

Zapis riječi Benjamina (Venijamin), koje on naredi svojim sinovima da

čuvaju, nakon što je živio stotinu dvadeset i pet godina.

2 I on poljubi ih, i reče: Kao što je Isak rođen Abrahamu u starosti, i ja

tako rodih se Jakovu.

3 I budući moja majka Rahela je umrla rađajući me, ne imadoh mlijeka:

zato sam sisao Bilnu njenu sluškinju.

4 Rahela je ostala nenoseća dvanaest godina nakon što je rodila Josifa, i

ona je molila Boga sa postom dvanaest dana, i zače i rodi me.

5 Jer moj otac voljaše Rahelu veoma, i molio se da bi imao dva sina
rođena od nje.

6 Zato sam nazvan Benjamin, to je, sin dana.

7 I kad ja odoh u Egipat, ka Josifu, i moj brat pozna me, on reče mi: Šta
su oni rekli mome ocu kad su me prodali?

8 I ja rekoh mu, Oni pokvasiše tvoj ogrtač krvlju i poslaše, i rekoše: Znaš
li je li ovo tvoga sina ogrtač.

1060
9 I on reče mi: Čak tako, brate, kad su me svukli od mog ogrtača dadoše
me Ismaeličanima, i oni dadoše mi drugu odeću, i bičevaše me i
natjeraše da trčim.

10 A jednog od njih koji me je tukao štapom, lav ga srete i ubi ga.

11 Tako njegovi sadruzi behu uplašeni.

12 Tako i vi, zato, moja djeco, voljite Gospoda Boga nebesa i zemlje, i
držite Njegove zapovijesti, slijedeći primjer dobrog i svetog čovjeka
Josifa.

13 I neka vaš um bude za dobrom, kao što me znate, jer onaj koji drži
svoje misli ispravnim vidi sve stvari ispravno.

14 Bojte se Gospoda, i volite svoga bližnjeg, i iako duhovi Beliara traže

da vas unesreće sa svakim zlom, oni neće imati moč nada vama, kao što
nisu imali nad Josifom mojim bratom.

15 Koliko mnogo ljudi je htelo da ga ubije, i Bog ga zaštiti!

16 Jer onaj koji se boji Boga i voli svoga bližnjeg ne može biti savladan
od duha Beliara, budući zaštičen strahom Božjim.

17 Niti može biti upravljan naumima ljudi ili zvjeri, jer on je pomognut
od Gospoda kroz ljubav koju je on imao prema bližnjem.

18 Jer Josif također molio je oca da se moli za njegovu braću, da

Gospod im ne stavi na grijeh koje zlo su oni učinili njemu.

19 I tako Jakov bi plakao: Moje dobro dijete, ti si prevladao grudi tvog

oca Jakova.

20 I on zagrli ga, i poljubi ga dva sata govoreći:

1061
21 U tebi će biti ispunjeno proročanstvo nebesa u pogledu Jaganjca
Božijeg, Spasitelja svijeta, i da nedužni bude oslobođen od bezakonika, i
bezgrešni će umreti za loše ljude u krvi tvog saveza, za spasenje pagana
i Izraela, i uništiti će Beliara i njegove sluge.

22 Vidite dakle, moja djeco, kraj dobrog čovjeka?

23 Budite sljedbenici saosečanja, zato, sa dobrom mišlju, da također

možete nositi krunu slave.

24 Jer dobar čovjek nema tamno oko, jer on pokazuje milost svim
ljudima, iako su grešnici.

25 Iako imaju naum zlih namjera, u pogledu njega, čineči dobro on će

prevaziči zlo, bijuči zaštičen od Boga; jer on je volio pravednike kao
svoju spostvenu dušu.

26 Ako itko bude slavljen, ne zavidi mu, ako itko bude obogaćen, on nije
ljubomoran; ako je itko hrabar, on hvali ga; vrijednog čovjeka on hvali;
nad siromašnim čovjekom on ima milost; na slabima ima saosečanja;
Bogu pjeva hvale.

27 I onog koji ima milost dobrog duha on voli kao sopstvenu dušu.

28 Ako zato, imaš dobar um, tad i zli ljudi će biti u miru s tobom, i
raskalašni će poštovati te i okrenuti se dobru, i pohlepni neće samo
stati od krivih želja, već će dati svoje stvari pohlepe onima koji su
unesrečeni.

29 Ako činiš dobro, čak nečisti duhovi će uteći od tebe, i zvijeri će te se

bojati.

1062
30 Jer gde je uvažavanje za dobra dela i svetlo uma, čak tama beži dalje
od njega.

31 Jer ako ijedan čini nasilje svecu, on se pokaje, jer sveti čovjek je
milostiv onom koji ga ruži, i drži svoj mir.

32 I ako netko izda pravednika, pravednik se moli, iako za malo on je

ponizan, ali ne zadugo nakon što se pojavi daleko slavniji, ako što je
Josif moj brat.

33 Naklonost dobrog čovjeka nije u moči prevare duhova Beliara, jer

anđeo mira vodi njegovu dušu.

34 I on ne slijedi slijepo pokvarene stvari, niti sakuplja bogatstva kroz

želju za užitkom.

35 On ne raduje se u užitku, on ne unesrečuje svoga bližnjeg, on se ne

siti sa skupocjenostima, on ne greši u uzdizanju očiju, jer Gospod je
njegov udio.

36 Dobra sklonost ne prima slavu niti nečast od ljudi, i ne zna za

ijedno lukavstvo, ili laž, ili borbu ili psovanje, jer Gospod živi u njemu i
osvetljuje njegovu dušu, i raduje se prema svim ljudima uvijek.

37 Dobar um nema dva jezika, od blagosiljanja i proklinjanja, od

vrijeđanja i od časti, od tuge i od radosti, od tišine i od nereda, od
licemjerja i od istine, od siromaštva i od bogatstva, ali ima jednu narav,
nepokvarenu i čistu, prema svim ljudima.

38 Ako nema dupli vid, ni dupli sluh, jer u svemu što radi, ili govori, ili
vidi, on zna da Gospod gleda na njegovu dušu.

39 I on čisti njegove misli da ne bude osuđen od ljudi kao i od Boga.

1063
40 I na isti način djela Beliara su dvostruka, i nema čestitosti u njemu.

41 Zato, moja djeco, kažem vam, bježite od zla Beliara, jer on daje mač
onima koji slušaju ga.

42 I mač je majka sedam zala. Prvo um zamišlja kroz Beliara, i prvo ovde
je krvoproliće, drugo propast; treće, stradanje; četvrto , izgnanstvo;
peto, siromaštvo; šesto , panika; sedmo, uništenje.

43 Zato je Kain također oslobođen kroz sedam osveta Božjih, jer u

svakih stotinu godina Gospod donosi jednu pošast na njega.

44 I kad on bi imao dve stotine godina starosti od poče patiti, i u devet

stotina godini bi uništen.

45 Radi Abela, njegovog brata, sa svim zlima on bi suđen, ali Lameh sa

sedamdeset sedam.

46 Jer radi svih tih, koji su kao Kain u zavisti i mržnji ka braći, će biti
kažnjeni sa istim sudom.

GLAVA II

I vi moja djeco, bježite od zla djela, zavisti, i mržnje ka braći, i držite se

dobrote i ljubavi.

1064
2 On koji ima čistotu misli u ljubavi, ne gleda za ženom mišlju bluda, jer
nema nečistoće u njegovom srcu, jer Duh Božiji počiva na njemu.

3 Jer kao što sunce nije uprljano sijanjem na đubre i blato, već suši
oboje i odnosi loš miris, takav je čist um, iako okružen nečistotom
zemlje, radije on čisti njih i nije sam uprljan.

4 I verujem da će biti također zlih djela među vama, od riječi Enoha

pravednog: da čete činiti blud sa bludom Sodome, i da čete propasti, svi
osim malo, i da će te obnoviti nemoralna djela sa ženama; i kraljevstvo
Gospodnje neće biti među vama, jer odmah će ga On uzeti dalje.

5 Međutim hram Božiji će biti u vašem djelu, i poslednji hram će biti

slavniji od prvog.

6 I dvanaest plemena će biti sakupljeno zajedno tamo, i svi pagani, dok

Svevišnji pošalje svoje spasenje u posjeti jedno rođenog proroka.

7 I on će uči u prvi hram, i tamo će Gospod biti izvrgnut uvredi, i biti će

podignut na drvo.

8 I zavjesa hrama će biti poderana, i Duh Božji će preči na pagane kao

vatra što prolazi.

9 I on će uzači iz Hada i proči od zemlje u nebo.

10 I znam koliko nisko On će biti na zemlji, i koliko slavan u nebesima.

11 I kad Josif bi u Egiptu, ja htjedoh da vidim njegov izgled u njegovom

obliku, i kroz molitve Jakova mog oca ja ga vidjeh, dok bijah budan po
danu, celu njegovu figuru kakav je.

12 I kad on reče ove stvari, on reče mu: Znajte, zato, moja djeco, da ja
umirem.

1065
13Činite, zato, istinu svaki svojem bližnjem, i držite zakon Gospodnji i
Njegove zapovijesti.

14 Jer ove stvari vam ostavljam umjesto nasljedstva.

15 Također vi, zato, dajte ih svojoj djeci u večni posed, jer tako učiniše i
Avram, i Isak i Jakov.

16 Jer sve ove stvari oni nam dadoše u nasljedstvo, govoreći: Držite
zapovijesti Božije, dok Bog objavi svoje spasenje svim paganima.

17 I tad ćete vidjeti Enoha, Noja i Šema i Abrahama i Isaka i Jakova,

uzdižu se na desnoj strani ruke u zadovoljstvu.

18 I mi čemo ustati, svaki nad svojim plemenom, obožavajući Kralja

nebeskog, koji se pojavi na zemlji u obliku čovjeka u poniznosti.

19 I koliko mnogo vjeruje u Njega na zemlji će se radovati sa Njim.

20 Tako također svi ljudi će ustati, neki na slavu a neki na sramotu.

21 I Gospod će suditi Izraelu prvo, zarad njihove nepravičnosti, jer kad

se on pojavi kao Bog u tijelu da izbavi ih oni nisu vjerovali mu.

22 I tad će On suditi svim paganima, koji mu nisu vjerovali kad se

pojavio na zemlji.

23 I on će osuditi Izrael kroz izabrane pagane, kao što je On ukorio

Ezava kroz Midijance, koji zavedoše njegovu braću, tako da su pali u
blud, i idolopoklonstvo, i bili su suparnici Božiji, postajuči stoga djeca u
udijelu onih koji se boje Gospoda.

24 Ako vi zato, moja djeco, hodate u svetlosti prema zapovestimima

Gospodnjim, vi čete tajno stanovati sa mnom, i celi Izrael će biti
okupljen pred Gospodom.
1066
25 I ja neču više biti zvan gladni vuk na račun štete, već radnik
Gospodnji koji deli hranu onima koji rade što je dobro.

26 I ustati će u kasnijim danima voljeni Gospodnji, iz plemena Jude i

Levija, onaj koji čini Njegovo dobro zadovoljstvo u njegovim ustima, sa
novim učenjem osvetljujuči pagane.

27 Do svršetka svijeta biti će u hramovima pagana, i među njihovim

vladarima, kao struna muzike u ustima svih.

28 I on će biti upisan u svete knjige, ali njegovo delo će biti u reči, i on

će biti izabranik Božiji zauvek.

29 I kroz njih on će ići daleko kao Jakov moj otac, govoreći: On će

ispuniti ono što je nedostajalo u mome plemenu.

30 I kad on reče ove stvari, on ispruži noge.

31 I umre u lijepom dobrom snu.

32 I njegovi sinovi učiniše kako im je zapovijedio, i oni uzeše njegovo

tijelo i sahraniše ga u Hebronu sa njegovim ocima.

33 I broj njegovih dana života bi stotinu dvadeset i pet godina.

1067
Jobov Testament

Nedužan, požrtvovan, i pobednik u mnogim borbama.

Knjiga Joba, zvanog Jobab, njegov život i prijepis njegova Testamenta.

Poglavlje 1

1 Na dan kad je postao bolestan i znao je da treba napustiti svoje

tjelesno boravište, on pozva svojih sedam sinova i tri kćeri i reče im: 2
''Okružite me, djeco i čujte, i ja ću vam reći šta je Gospod učinio za me, i
sve što mi se dogodilo. 3 Jer ja sam Jov vaš otac. 4 Znajte moja djeco, da
ste vi naraštaj izabranika i znajte za svoje plemenito (uzvišeno) rođenje.

5 Jer ja sam od sinova Ezava. Moj brat je Nahor, a vaša mati Dina. Od
nje ja postah vaš otac. 6 Moja prva žena je umrla sa mojih drugih
desetero djece u gorkoj smrti. 7 Čujte sad, djeco, i ja ću vam otkriti šta
se dogodilo meni.

8 Ja sam bio veoma bogat čovek živeći na istoku zemlje Ausitis , (Utz) i
prije nego me Gospod nazvao Job, ja bih zvan Jobab.

9 Početak moga iskušenja je bio ovakav. 10 Blizu kuće je bio idol koji su
štovali ljudi, i ja videh stalno paljene prinose donesene njemu kao bogu.

10 I ja sam razmišljao i rekao sebi: ''Je li ovo onaj koji je stvorio nebesa i
zemlju, more i nas sve i Kako da znam istinu''

1068
11 I u toj noći ja sam spavao, glas dođe i pozva me: ''Jobab, Jobab!
Ustani, i ja ću ti reći tko je onaj koga želiš da znaš. 12 Ovo, kome ljudi
prinose paljene žrtve i ljevanice, nije Bog, već ovo je sila i moč
Zavodnika (Satane) kojim on vara ljude''.

13 I kad ja čuh ovo, Ja padoh na zemlju i prostret rekoh sebi: 14 ''O moj
Gospode koji govoriš zarad spasenja moje duše. Ja molim te, ako je ovaj
idol Satana, Ja molim te, daj mi da idem tamo i uništim i očistim to
mjesto. 15 Jer tamo nema nikog ko bi mi zabranio da činim to, kako sam
Ja kralj ove zemlje, tako da oni koji žive u njoj neće više biti zavođeni''.

16I glas koji je govorio iz plamena odgovori mi: ''Ti ne možeš očistiti to
mjesto. 17 Ali gle ja objavljujem ti šta Gospod mi je naredio da ti kažem,
Jer ja sam arhanđel Božiji.'' 18 I ja rekoh: ''Štagod bude rečeno ovom
slugi, Ja ću slušati. 19 I Arhanđel, reče mi: ''Ovako govori Gospod: Ako ti
poduzmeš da uništiš i ukloniš lik Satane, on će postaviti svoj gnjev da ti
vrati ratom protiv tebe, i on će iznijeti protiv tebe sve svoju zlobu. 21
On će donijeti na tebe mnoge teške pošasti, i uzeti od tebe sve šta imaš.
21 On će ukloniti od tebe tvoju decu, on će nanijeti mnoga zla na tebe.
22 Tako da ćeš morati boriti se jako da odušreš se boli, naravno na tvoju
nagradu, prešavši iskušenja i nevolje.

23 Ali kad izdržiš, Ja ću učiniti tvoje ime znanim kroz sve naraštaje
zemlje do kraja svijeta. 24 I ja ću povratiti tebe svemu što si imao, i
uduplo onoga što si izgubio će biti dato tebi kako bi znao da Bog ne
uvažava osobu već daje svakomu koji zaslužuje dobro. 25 I također tebi
će biti dano, i ti češ staviti krunu amaranta (koji nikad ne vene). 26 I u
uskrsnuću (oživljenju) ti češ biti probuđen za vječan život. Tad češ znati
da Gospod je pravedan, i istinit i močan.''

1069
27 Zato, moja djeco, Ja odgovorih: ''Ja ću iz ljubavi Božje izdržati do
smrti sve što dođe na mene, i neću se povući''. 28 Tad anđeo stavi svoj
pečat na mene i ostavi me.

Poglavlje 2

1 Nakon ovoga Ja ustah u noći i uzeh pedeset robova i odoh do hrama

idola i uništih ga do zemlje. 2 I tako se vratih mojom kući i dadoh
naređenja da vrata budu čvrsto zaključana, govoreći mojim vratarima: 3
''Ako netko pita za mene, ne izveštavajte me, vec recite mu, On
istražuje hitne poslove, On je unutra.''

4 Potom Satana preruši se u prosjaka i pokuca teško na vrata, govoreći

vratarima:

5 ''Javite Jovu i recite da Ja želim da se susretnem sa njim''.

6 A čuvari vrata dođoše mi i rekoše mi to, ali čuše od mene da sam u

poslu.

7 Zli, obzirom da je promašio u ovom, ode i uze na rade staru, poderanu

košaru i uđe i govori sa vratarima ovako: ''Recite Jobu, daj mi kruha iz
tvojih ruku da mogu jesti''. 8 I kad ja čuh ovo, Ja dadoh njoj izgorjeli
hljeb da daju mu, i učinih mu znanim: ''Ne očekuj da jedeš moj kruh, jer
je zabranjeno tebi''. 9 Ali vratari, bijući posramljeni da mu daju izgorjeli i
prašnjav kruh, kako nisu znali da je Satana, uzeše od sebe lijepa hljeba i
dadoše mu. 10 A on uze, znajuči šta se dogodilo, i reče devojci: ''Idi
odavde, loša slugo, i donesi mi hljeb koji ti je dan da mi daš''. 11 I sluga
je plakao i rekao tužno: ''Ti govoriš istinu, govoreći da sam loš sluga, jer

1070
nisam učinio kako mi je rekao moj gospodar''. 12 I on se okrene nazad i
donese mi izgorjeli kruh i reče mu: ''Ovako kaže moj gospodar : Ti nečeš
jesti moga hljeba više, jer je zabranjeno tebi. 13 I ovo mi on dade
(govoreći: Ovo dajem) kako me ne bi kaznio jer sam dao neprijatelju
koji je tražio''. 14 I kad Satana ču ovo, on odasla nazad slugu k meni
govoreći: ''Kako vidiš ovaj hljeb sav izgorio, tako ću Ja uskoro spaliti
tvoje tijelo da ga učinim kao ovo''. 15 I ja odgovorih: ''Čini šta želiš da
činiš i izvrši šta god naumiš. Jer ja sam spreman da izdržim štagod ti
donio na mene''. 16 I kad đavo ču ovo, on ostavi me, i idući ispod
najviših nebesa, on uze od Gospoda zakletvu da on ima moč, nad svim
mojim posjedima. 17 I nakon što je uzeo moč on ode i odmah oduze sve
moje bogatstvo.

Poglavlje 3

1 Ja sam imao stotinu i trideset hiljada ovaca, i od tih ja odvajah sedam

hiljada za oblačenje siročadi i udovica i potrebitih i bolesnih. 2 Ja imah
stado od osam stotina pasa koji su čuvali moje ovce i pored tih dve
stotine da čuvaju moju kuću. 3 I ja imah devet mlinova radnih za ceo
grad i brodove da nose robu, i ja slah im u svaki grad i u svako selo
slabima i bolesnima i onima koji behu nesrećni. 4 I ja imah tri stotine i
četrdeset nomadskih magaraca, i od tih ja stavih postrani pet stotina, i
potomstva od ovih ja naredih da budu prodani i nastavih davati
siromašnima i potrebitim. 5 Od svih zemalja siromašni su dolazili da me
sretnu.

1071
6 Četvera vrata moje kuće behu otvorena, svaka, imala su zadužena
čuvara koji je gledao da li iko od ljudi dolazi da traži milostinju, i ako su
me vidjeli da sjedim na jednim vratima tako su mogli otići kroz druga i
uzeti šta trebaju.

7 Također sam imao trideset nepokretnih stolova postavljenih u svaki

čas za strance samo, i također sam imao dvanaest stolova raširenih za
udovice. 8 I ako iko dođe tražiti milostinju, on bi našao hranu na mom
stolu da uzme sve što treba, i nisam vratio nikoga dalje da ostavi moja
vrata sa praznim stomakom.

9 Također sam imao tri hiljade pet stotina jarama volova, i ja odabirah
od tih pet stotina i koristio ih za oranje. 10 I sa tima ja sam činio sav
posao u svakom polju sa onima koji hoće, da ih uzmem u najam i prinos
njihovih usjeva ja stavljah postrani za siromašne na njihovom stolu. 11
Također sam imao pedeset pekara iz koji sam slao hljeb na stol za
siromašne. 12 I imah robove odabrane za njihovu službu. 13 Bili su tu
također neki stranci koji su vidjeli moju dobru volju; oni su željeli da
služe kao posluživači sami. 14 Drugi, bijući smeteni i nisu mogli da
ostvare za život, dolazili su sa molbama govoreći: 15 ''Mi molimo te,
budući da i mi možemo ispunjavati ovu službu sluga i nemamo posjed,
imaj milosti na nas i unajmi nam novca da možemo ići u velike gradove i
prodavati robu. 16 A višak naše zarade mi čemo dati kao pomoć
siromašnima, i tad ćemo vratiti tebi tvoj novac. 17 I kad ja čuh ovo, Ja
bijah zadovoljan da su uzeli sve ovo zajedno od mene radi činjenja
dobročinstva za siromašne. 18 I rada srca ja dadoh im što su željeli, i ja
prihvatih njihovu pisanu vezu, ali nisam hteo uzeti ništa drugo od njih
već samo pisani dokument. 19 I oni odoše preko u druge zemlje i
dadoše vremena siromašnima toliko koliko su bili uspešni. 20 Često,
nešto od njihovih roba bi izgubljeno na putu ili na moru, ili bi bili
1072
opljačkani. 21 Tad bi dolazili i govorili: ''Mi molimo te, budi velikodušan
prema nama kako bi mogli vidjeti kako da ti vratimo tvoje''. 22 I kad ja
čuh ovo, ja ih uvažavah, i dadoh im njihovu vezu, i često čitajući je pred
njima poderah je i otpustih ih od njihova duga, govoreći im: 23 ''Šta sam
posvetio za dobro siromašnih, ja neću uzeti od vas''. 24 I tako ja ne
uzimah ništa od mojih dužnika. 25 I kad čovek sa veselim srcem dolazio
je meni govoreći: Ja nisam u potrebi da budem primoran biti plaćeni
radnik za siromašne. 26 Ali želim da služim potrebitim za tvojim
stolom''., i on je pristajao da radi, i on je jeo svoj udio. 27 Tako mu
dadoh njegovu nadnicu kakogod, i odoh kući radujući se. 28 I kad on
nije htio da uzme, ja primorah ga da učini tako, govoreći: ''Ja znam da ti
si vredan čovjek koji gleda i čeka svoju platu, i ti moraš uzeti je.''

29 Nikad nisam odgodio isplatu plate od unajmljenih ili ikog drugog, niti
držao u svojoj kući za jedno večer njihovu platu što sam dužan njima. 30
Oni koji su muzli krave i ovce signalizirali su prolaznicima da treba da
uzmu njihov deo. 31 Mlijeko je teklo u takvom izobilju da je pretvaran u
maslac na planinama i pored puteva, i na stijenama i brdima krave su
ležale i rađale svoje mlade. 32 Moje sluge su se udebljali držeći meso na
prozorima i siromašni i delili ga u manje delove. 33 Oni bi proklinjali i
govorili: ''O šta imamo od ovog mesa da bi bili zadovoljni'', iako sam bio
veoma nježan ka njima.

34 Ja također imah šest harfi, i šest robova da sviraju harfe, i također i

kitaru, i dekakord, i ja bih udarao tokom dana. 35 I ja uzeh kitaru, i
prozori bi odgovarali nakon njihovih obroka. 35 I sa muzičkim
instrumentima ja ih podsećah na Boga da treba da daju slavu Gospodu.
37 I kad robinje bi gunđale, tad bih uzimao muzičke instrumente i svirao
toliko koliko bi one radile za svoje plate, i dao im predah od njihova
rada i uzdaha.
1073
Poglavlje 4

1 I moja djeco, nakon što su uzeli dužnost službe, oni uzeše njihove
obroke svaki dan uz njihove tri sestre počevši sa starijim bratom , i
napraviše gozbu.

2 I ja ustah ujutro i prinesoh žrtvu za grijeh za njih pedeset ovnova i

devetnaest ovaca, i šta ostalo je kao ostatak ja posvetih siromašnima. 3
I ja rekoh im: ''Uzmite ove ostatke i molite za moju djecu. 4 Možda moji
sinovi su grešili pred Gospodom, govoreći u nadutom duhu: Mi smo
djeca ovoga bogatoga čovjeka, Naša su sva njegova dobra, zašto da
budemo sluge siromašnima' 5 I govoreći ovako u nadutom duhu oni bi
mogli izazvati gnjev Božji, jer nadut ponos je odvratnost pred
Gospodom.'' 6 Tako ja dovedoh volove kao prinos svešteniku na oltar
govoreći: ''Neka moja djeca nikad ne misle zlo prema Bogu u njihovim
srcima.''

7 Dok sam živio na ovaj način, Prevarant nije mogao podnijeti da vidi
dobro koje sam činio, i on je tražio ratovanje od Boga protiv mene. 8 I
on dođe na mene okrutno. 9 Prvo je spalio velik broj ovaca, potom
kamila, potom je spalio stoku i sva moja stada; ili oni behu uhvaćeni ne
samo od neprijatelja već također od takvih koji su primali koristi od
mene. 10 I pastiri dođoše i objaviše to meni. 11 Ali kad ja čuh to, Ja
dadoh slavu Bogu i nisam govorio protiv Boga.

12 I kad je Prevarant (Zavodnik) uvidio moje hrabro stajanje, on namisli

nove stvari protiv mene. 13 On prikaza sebe kao Kralja Perzije i
opsjednu moj grad, i nakon što je odveo sve šta je bilo u njemu, on
1074
progovori njima u zlobi, govoreći nadutim govorom: 14 ''Ovaj čovjek Job
koji je stekao sva dobra zemlje i nije ostavio ništa za druge, on je uništio
i srušio hram boga. 15 Zato ću ja vratiti mu što je učinio kući velikog
boga.

16 Sad dođite sa mnom i mi čemo opljačkati sve što je ostalo u njegovoj

kući.'' 17 I oni odgovoriše i rekoše mu: ''On ima sedam sinova i tri kćeri.
18 Pazite da ne pobjegnu u druge zemlje i postanu naši tirani, i tad
dođu na nas sa silom i ubiju nas.'' 19 I on reče: Ne bojte se uopšte.
Njegova stada i njegova bogatstva ja sam uništio vatrom, a odtalo sam
zarobio, i evo, njegovu decu ću ubiti. 20 I izgovorivši ovako, on ode i
zbaci kuću na moju decu i ubi ih. 21 A moji prijatelji iz grada, vidjevši šta
je rekao da je postalo istina, dođoše i tjeraše me, i opljačkaše me svega
šta je bilo u mojoj kući. 22 I vidjeh svojim očima pljačkanje moje kuće, i
ljude bez kulture i bez časti kako sjede za mojim stolom i na mojim
ležajima, i ja nisam mogao usprotiviti se protiv njih. 23 Jer ja bih
iscrpljen kao žena od svojih bedara kad otpusti nakon mnoštva bolova,
sječajući najpre da ovaj rat je bio predviđen meni od Gospoda putem
Njegova anđela. 24 I ja postah kao onaj ko, kad vidi nemirno more i
suprotan vjetar, dok tovar broda usred okeana je previše težak, bacajući
teret u more, govoreći: 25 ''Ja želim da uništim sve ovo samo kako bih
da dođem sigurno u grad tako da imam za profit spasen brod i najbolje
od mojih stvari.'' 26 Tako sam ja upravljao mojim poslovima.

27 Ali dođe drugi glasnik i objavi mi propast moje djece, i ja bih udaren
sa strahom. 28 I ja poderah moju odeću i rekoh: Gospod je dao, Gospod
uze. Kako je smatrao najbolje Gospod, tako je i bilo. Neka ime Gospoda
bude blagosloveno.''

1075
Poglavlje 5

1 I kad Satana vidje da nemiri bi me doveli do očaja, on ode i zatraži

moje tijelo od Gospoda kako bi nanio bolesti na mene, jer Zlobni nije
mogao podnositi moje strpljenje. 2 Tad Gospod izruči me u njegove
ruke da koristi moje tijelo kako je želio, ali on mu nije dao moči nad
mojom dušom. 3 I on dođe meni dok sam Ja sjedio na mom tronu još
oplakivao svoju djecu. 4 I on je nalikovao velikoj oluji i prevrnu moje
prijestolje i zbaci me na zemlju. 5 I ja nastavih ležati na podu za tri časa,
i on udari me teškom bolešću od vrha glave do prstiju moje noge. 6 I ja
ostavih grad u velikom strahu i jauku i sjedoh na đubrište a moje tijelo
su izjedali crvi. 7 I ja vlažih zemlju vlagom svog ranjivog tela, jer masa je
istjecala iz moga tijela, i mnogi crvi prekrivaše ga. 8 I kad je crv izašao iz
mog tijela, Ja ga vratih govoreći: ''Ostani na mjestu gde si bio dok On
koji te posla ne odredi drugačije.'' 9 Tako sam izdržavao nekoliko
(sedam) godina, sjedeći na đubrištu van grada bijući pošastima udaran.
10 I videh mojim očima moju žudnju za decom odnešenom anđelima u
nebo. 11 I moja ponizna žena koja je dovedena u vjenčane odaje u tako
velikoj raskoši i sa kopljanicima kao čuvarima. Ja videh je da radi kao
nosač vode kao rob u kući običnog čovjeka kako bi zaradila nešto hljeba
i donijela meni. 12 I u mojoj bolnoj nevolji Ja rekoh: ''O da ovo
razmetljivi gradski vladari za čiju dušu sam mislio da nije ravna mojim
pastirskim psima zaposle moju ženu kao slugu!'' 13 I nakon ovoga ja
uzeh hrabrosti. 14 Potom oni su zadržavali čak i kruh da treba da ima
samo svoju hranu. 15 Ali ona uze i podijeli između sebe i mene,
govoreći puna jada: ''Jao meni! Nadalje on neće biti hranjen hljebom, i
on ne može ići na tržnicu da traži hljeb od prodavača kako bi donio
meni da on može jesti'' 16 I kad Satana uvidi ovo, on uze izgled
1076
prodavača kruha, i bilo je jednom prilikom da moja žena ga je srela i
pitala ga za hljeb misleći da je ta vrsta ljudi. 17 Ali Satana joj reče: ''Daj
mi vrijednost, i uzmi šta god želiš.'' 18 Posle toga ona odgovori: Gde da
nađem novca, Ne znaš li da nesreća mi se dogodila. Ako imaš sažaljenja,
pokaži mi, ako ne, vidjeti češ.'' 19 I on odgovori: ''Ako nisi zaslužila ovu
nesreću, ti ne bi trpjela sve ovo. 20 Sad, ako nemaš ni deo srebra u
svojoj ruci, daj mi kose tvoje glave i uzmi tri komada kruha za to, tako
da možeš da živiš od toga za tri dana. 21 Tad ona reče sebi: ''Šta je kosa
tvoje glave u poređenju sa gladnim mužem'' 22 I tako nakon
premišljanja o tome, ona reče mu: Ustani i odsjeci moju kosu''. 23 Tad
on uze par makaza i uze kose sa njene glave u prisustvu svih, i dade joj
tri komada kruha. 24 Tad ona uze ih i donese meni. I Satana ode iza nje
putem, skrivajući sebe dok je hodao i zabrinuo njeno srce veoma.

Poglavlje 6

1 I odmah moja žena dođe kod mene i plačući glasno i tugujući ona
reče: ''Jov! Jov! Koliko li češ digo sjedjeti na đubrištu van grada, promisli
još za malo i očekuj da ostvariš svoje nadano spasenje!'' 2 I ja sam lutala
iz mesta do mjesta, skitala za nas kao unajmljeni sluga, evo njihovo
sjećanje je već nestalo sa zemlje. 3 I moji sinovi i kćeri o kojima sam
brinula na mojim grudima i trudovi i bolovi koje sam izdržala behu za
ništa. I ti sjediš smrdljiv od bola i crva, krpz noći i hladan vazduh. 5 A ja
sam prošla sva iskušenja i nevolje i bolove, danju i noću dok nisam
uspjela donijeti hljeb tebi. 6 Jer tvoj višak hljeba nije više dozvoljen
meni, i ja mogu jedva uzeti moju vlastitu hranu i podijeliti je između
nas, Ja razmišljah u mome srcu da nije pravo da ti budeš u boli i gladi
1077
zarad hljebom. 7 I tako ja sam se usudila da idem na tržnicu bez stida, i
kad prodavac hljeba reče mi: ''Ako nemaš novaca,daj mi kose sa svoje
glave, i uzmi tri vekne hljeba kako bi mogla živjeti ova tri dana''. 9 I ja
dadoh pogrešno i rekoh mu ''Ustani i odsjeci moju kosu!'' i on usta i na
ruglo odsječe sa makazama kosu moje glave na tržnici dok je mnoštvo
stajalo i čudilo se. 10 Tko ne bi onda bio zapanjen govoreći: ''To je Sitis,
žena od Joba, koja je imala četrnaest zavjesa da pokrije svoju
unutrašnju sedeću sobu, i vrata unutar vrata tako da je uveliko čašćen
tko bi bio doveden njoj, i sad gle, ona razmjenjuje svoju kosu za kruh!

11 Koja je imala kamile natovarene dobrima, i oni behu vođene u

daleke zemlje siromašnima, a sad ona prodaje svoju kosu za hljeb!

12 Vidi nju koja je imala sedam stolova nepokretnih namještenih u

njenoj kući na kojima siromasi i stranci su jeli, a sad ona prodaje njenu
kosu za kruh!

13 Pogledaj nju koja je imala bazen u kojem je prala noge napravljen od

zlata i srebra, a sad ona hoda na zemlji i prodaje svoju kosu za hljeb!

14 Vidi nju koja je imala svoju odeću napravljenu od bisusa protkano

zlatom, a sad ona menja svoju kosu za kruh!

15 Vidi nju koja je imala krevete od zlata i srebra, a sad ona prodaje
njenu kosu za hljeb!''

16 Ukratko,Job, nakon mnogih stvari koje su rečene meni, Ja sad kažem

jednom rečju tebi: 17 ''Budući da mi je slabost srca slomila kosti, ustani i
uzmi ove komade kruha i uživaj u njima, a onda reci neke riječi protiv
Boga i umri!

18 Jer Ja također, ću razmeniti ukočenu smrt za opskrbu moga tijela.''

1078
19 Ali ja odgovorih njoj ''Evo ja sam bio za ovih sedam godina pošastima
udaran, i ja sam održao crve moga tijela, i nisam otežao u duši od svih
ovih bolova. 20 I prema riječi koju ti govoriš: 'Reci koju riječ protiv Boga
i umri! , zajedno sa tobom ja ću pretrpjeti zlo koje vidiš, i daj da
izdržimo propast svega što smo imali. 21 Sad ti želiš da mi kažemo neke
riječi protiv Boga i da On treba biti zamijenjen za velikog Pluta (Bog
podzemnog svijeta) 22 Zašto se ti ne sjetiš tih velikih dobara koje smo
posedovali Ako ta dobra su došla iz zemlje Gospodnje, ne trebamo li
također izdržati zla i biti uzvišenih misli u svemu dok Gospod ne imadne
milost ponovo i pokaže sažaljenje na nas. 23 Ne vidiš li Prevaranta
Zavodnika da stoji pored tebe i zbunjuje tvoje misli u smislu da ti trebaš
prevariti mene. 24 I on se okrene Satani i reče: ''Zašto ne dođeš
otvoreno k meni, prestani se skrivati ti jadniče, 25 Da li lav pokazuje
svoju snagu u lasičjem kavezu ili da li ptica leti u košari, Ja sad ti kažem:
Odlazi i vodi svoj rat protiv mene''.

26 Tad on ode iza moje žene i postavi sebe preda me plačući i on reče:
Evo Jov, Ja popuštam i dajem ti put tebi koji si tijelo dok sam ja duh. 27
Ti si nesrećama udaren, ali ja sam u velikoj nevolji. 28 Jer ja sam kao
borac koji se takmiči sa borcem koji ima, u jednoj ruci borbu, pobijedi
svog protivnika i pokrije ga prašinom i slomi svaki dio njegov, dok drugi
koji leži ispod, budući da je pokazao svoju hrabrost, daje znake pobede
svedočeći o svojoj nadmočnosti i izvrsnosti. 29 Tako ti, O Jov, si ispod i
udaren sa bolestima i bolom, i još ti si odneo pobedu u borbi sa mnom, i
evo ja ti se pokoravam''. 30 Tad on me ostavi zbunjen. 31 Sad moja
djeco, da li vi također pokazujete čvrsto srce u svemu zlu koje se
događa vama, jer veča od svih stvari je čvrstoća srca.

1079
Poglavlje 7

1 U to vreme kraljevi čuše šta se dogodilo meni i oni ustaše i dođoše

meni, svaki iz svoje zemlje da me posjete i utješe. 2 I kad dođoše blizu
mene, oni plakaše glasno i svaki podra svoju odeću. 3 I nakon što su
prostrli se, dodirujući zemlju sa glavama, oni sjedoše do mene sedam
dana i sedam noći i nijedan ne progovori ni riječ. 4 Oni behu četvoru u
broju: Elifaz, kralj Temana, i Balad i Sofar, i i Elilhu. 5 I kad su uzeli svoja
mjesta, oni razgovarahu o tome što se dogodilo meni. 6 U vreme kad su
prvi put došli meni i ja im pokazah moje drago kamenje, oni behu
zadivljeni i rekoše: 7 ''Ako od nas tri kralja svi naši posjedi bi bili
doneseni u jedno, ne bi stigli drago kamenje Jobabovog kraljevstva
(krunu). Jer ti si od veće uzvišenosti nego svi ljudi istoka. 8 I kad, oni
dođoše u zemlju Ausitis ''Uz'' da me posjete, oni pitaše u gradu: ''Gde je
Jobab, vladar ove cele zemlje'' 9 I oni rekoše mu za mene: ''On sjedi na
đubrištu van grada jer on ne ulazi u grad već sedam godina''. 10 I opet
oni pitaše o mojim posjedima, i bi im rečeno šta mi se dogodilo. 11 I kad
su saznali ovo, oni izađoše iz grada sa stanovnicima, i mojim
sugrađanima pokazujući me njima. 12 Ali ovi negodovaše i rekoše:
''Sigurno, ovo nije Jobab''. 13 I dok su oni oklijevali, reče Elifaz, Kralj
Temana: ''Hajde da priđemo bliže i vidimo.'' 14 I kad oni priđoše blizu ja
se sjetih njih, i ja plakah veoma kad sam saznao zašto su došli. 15 I ja
zbacih zemlje na svoju glavu, i dok sam udarao moju glavu ja im otkrih
da sam ja Job. 16 I kad oni vidješe me da udaram svoju glavu oni baciše
sebe dole na zemlju, i behu preliveni emocijama. 17 I dok njihove sluge
su stajale okolo, ja videh tri kralja leže na zemlji tri sata kao mrtvi. 18
Tad oni ustaše i rekoše jedan drugom: Mi ne možemo vjerovati da ovo
je Jobab''. 19 I konačno, nakon što su sedam dana ispitivali o svemu o
1080
meni i tražili za mojim stadima i drugim posjedima, oni rekoše: 20 ''Ne
znamo li koliko mnogo dobara bi poslano njemu u gradove i sela okolo
da se da siromašnima, od svega što je dato od njega od njegove kuće
Kako je onda on pao u takvo stanje propasti i bijede!'' 21 I nakon sedam
dana Elihu reče kraljevima: ''Dođite da priđemo i ispitamo ga tačno, Je li
on Jobab ili ne'' 22 I oni, bijući ni pola milje (stadijum) udaljeni od
njegovog smrdljivog tijela, ustaše i priđoše bliže, noseći mirise u
njihovim rukama, dok su vojnici odlazili s njima i bacali mirisni tamjan
okolo njih tako da bi mogli prići mi. 23 I nakon što su tako prošla tri
sata, pokrivajući put mirisom, oni priđoše bliže. 24 I Elifaz poče i reče:
''Jesi li ti, uistinu, Jov, naš sudrug kralj Jesi li ti onaj koji je imao veliku
slavu 25 Jesi li ti onaj koji je jedno sijao kao sunce dnevno nad cijelom
zemljom Jesi li ti onaj koji je nalikovao mjesecu i zvijezdama sjajnim kroz
noć'' 26 I ja odgovorih im i rekoh: ''Ja sam'', i potom svi plakaše i
tugovaše, i oni pevahu kraljevsku pjesmu tugovanja, njihova cela vojska
pridružila im se u pjevanju.

27 I opet Elifaz mi reče: ''Jesi li ti onaj koji je naredio da sedam hiljada

ovaca bude dato za odevanje siromašnih, Kuda je otišla tvoja slava
tvoga prijestolja

28 Jesi li ti onaj koji je naredio tri hiljade goveda da ore polje za

siromašne, Kuda, je tvoja slava otišla!

29 Jesi li ti onaj koji je imao zlatne krevete, a sada sjediš na đubrištu

(Kuda je onda tvoja slava otišla!'')

30 Jesi li ti onaj koji je imao šezdeset stolova namještenih za siromašne ,

Jesi li ti onaj koji je imao kadionicu za ugodan parfem napravljen od
dragog kamenja, i sad ti si u smrdljivom stanju Kuda je tvoja slava otišla!

1081
31 Jesi li ti taj koji je imao zlatne svijećnjake postavljene na srebrnim
postoljima, i sada moraš čeznuti za prirodnim sjajem mjeseca (Kuda je
tvoja slava otišla!'')

32 Jesi li ti onaj koji je imao ulja načinjena od začina tamjana, i sad ti si u

stanju odvratnosti! (Gdje je tvoja slava nestala!'')

33 Jesi li ti onaj koji se smijao onima koji krivo čine i grešnicima da

prezreš i sad ti si postao onaj kome se smiju svima!'' (Gdje je tvoja slava
nestala)

34 I kad je Elifaz zadugo vremena plakao i tugovao, dok svi drugi su mu

se pridružili, tako da je metež bio veoma velik, Ja rekoh im: 35 Budite
tiho i ja ću vam pokazati moje prijestolje, i slavu njegovog sjaja: Moja
slava biti će vječna. 36 Cijeli svijet će propasti i njegova slava isčeznuti, i
svi oni koji se drže čvrsto njega, će ostati ispod, ali moj tron je u
gornjem svijetu i njegova slava i sjaj će biti na desno Spasitelja u
nebesima. 37 Moje prijestolje postoji u životu ''svetih'' i njegova slava u
vječitom svijetu. 38 Jer rijeke će presušiti i njihova jačina će otići dole u
dubine ponora, ali izvori moje zemlje u kojem moje prijestolje je
podignuto, neće presušiti, već će ostati postojano u snagi.

39 Kraljevi propadaju i vladari nestaju, i njihova slava i ponos je sjena u

staklu, ali moje Kraljevstvo traje uvek i zauvek, i njegova slava i ljepota
su u kočijama moga Oca.

Poglavlje 8

1082
1 Kad govorih tako s njima, Ehifaz, posta ljut i reče drugim prijateljima
''Zarad čega smo mi došli ovamo sa našim slugama da ga utješimo. Evo
on prekoreva nas. Zato vratimo se u naše zemlje.

2 Ovaj čovjek sjedi u bijedi jeden crvima usred nepodnošljivog stanja

truljenja, i još on izaziva svoje spasavanje: ''Kraljevstva će propasti i
njihovi vladari, ali moje Kraljevstvo, kaže on, će trajati zauvek''. 3 Elifaz,
tad, usta u velikom metežu i okrečući se od njih u velikom bijesu, reče':
''Ja idem odavde. Mi smo uistinu došli da ga utješimo, ali on objavljuje
rat nama u pogledu naših vojski''. 4 Ali tad Baldad uze ga za ruku i reče:
''Ne treba tako netko da govori unesrećenom čovjeku, i naročito onomu
udarenome sa toliko mnogo pošasti. 5 Evo, mi smo u dobrom zdravlju,
usudili se da mu priđemo zarad njegova odbojna smrada, osim uz
pomoć mnoštva ugodnih mirisa. Ali ti Elifaz, si zaboravan od svega ovog.
6 Daj da pričam jasno. Daj da budemo velikodušni i naučimo šta je
uzrok. Mora biti u sječanju njegovih prošlih dana sreće nije postao lud u
svojim mislima. 7 Tko ne bi u svemu ovom bio zbunjen videći sebe da je
tako došao u nesreću i bolesti, Ali daj da priđem blizu njega da mogu da
vidim koji uzrok je ovome''. 8 I Baldad ustane i priđe mi govoreći: ''Jesi li
ti Job'' i on reče ''Je li tvoje srce još u dobrom stanju 9 I ja rekoh: ''Nisam
se čvrsto držao zemaljskih stvari, budući da zemlja sa svime što je
nastanjuje je nestabilna. Ali moje srce drži se čvrsto neba, jer nema
nevolje u nebesima''. 10 Tad Baldad se obraduje i reče: ''Mi znamo da
zemlja je nestabilna, jer se mijenja prema dobima. U vrijeme je u stanju
mira, a u vremenima je u stanju rata. Ali od nebesa čujemo da je
savršeno postojna. 11 Ali jesi li ti uistinu u stanju smirenosti Zato daj da
te pitam i govorim, i kad mi odgovoriš na moju prvu riječ, Ja ću imati
drugo pitanje da pitam, i ako ponovo ti odgovoriš u dobro ugođenim
riječima, tebi će se objaviti da tvoje srce nije bilo neuravnoteženo''. 12 I

1083
ja rekoh: ''Na čemu ti zasnivaš svoju nadu'' I ja rekoh: ''Na živomu Bogu''
13 I on reče mi: ''Tko te lišio svega što ti poseduješ I tko ti je nanio sve
te pošasti '' I ja rekoh: ''Bog'' 14 I on reče: 'Ako ti još zasnivaš tvoju nadu
na Bogu, kako može On učiniti krivo u sudu, budući da je donio na tebe
pošasti i nesreće, i uzevši od tebe sve posede 15 I budući da je On uzeo
ove, jasno je da On je dao tebi ništa. Nijedan kralj neče obesčastiti
svoga vojnika koji mu je služio kao čuvar'' 16 I ja odgovorih : ''Tko
razumije dubine Gospodnje i Njegovu mudrost da može da optužiti
Boga za nepravdu'' 17 I Baldad reče: ''Odgovori mi, O Job, ovo, Opet ti
kažem: 'Ako si ti u stanju smirene misli, nauči me ako imaš mudrost: 18
Zašto mi vidimo izlazak sunca na istoku i zalazak na zapadu I opet kad
ustaje u jutro mi nalazimo ga da diže se na istoku Reci mi tvoje misli o
ovom'' 19 Tad rekoh Ja: Zašto ću izdati (brbljati) silne Božje tajne I
trebaju li moja usta da posrnu u otkrivanju stvari koje pripadaju
Gospodaru, Nikad! 20 Tko smo mi da se zagledamo u stvari koje se tiču
gornjeg svijeta dok smo mi samo tijelo, ne , zemlja i prah! 21 Kako bi
znao da moje srce je zdravo,čuj šta vas pitam 22 Kroz stomak dolazi
hrana, i vodu piješ kroz usta, i tad teče kroz isto grlo, i kad to dvoje ide
dole da postane izmet, opet se odvaja, tko čini ovo razdvajanje'' 23 I
Baldad reče: ''Ja ne znam'' I ja se pridružih i rekoh mu: ''Ako ti ne možeš
da razumeš izlaze iz tijela, kako možeš da razumeš nebeska kretanja''

24 Tad Sofar se pridruži i reče: ''Mi ne raspitujemo se o svojim stvarima,

ali želimo znati jeste li u zdravom stanju, i evo, mi vidimo da tvoj razum
nije uzdrman. 25 Šta sada želiš da mi treba da učinimo za tebe, Vidi, mi
smo došli ovamo i doveli liječnike od tri kralja, i ako ti želiš, ti možeš biti
izliječen od njih''. 26 Ali Ja odgovorih i rekoh: ''Moje izlječenje i moj
oporavak dolazi od Boga, Stvoritelja liječnika.''

1084
Poglavlje 9

1 I kad ja govorih ovako njima, gle, dođe moja žena Sitis trčeći, obučena
u krpe, od službe gospodara kod koga je bila uposlena kao rob iako joj
je bilo zabranjeno da napusti, da ne bi kraljevi, videći je, uzeli je za
zarobljenika. 2 I kad ona dođe,ona baci se prostre pred njihove noge,
plačući i govoreći: ''Sjetite se'' Elifaz i vi drugi prijatelji, šta sam Ja bila
jednom sa vama, a sad sam promenjena, kako sam odjevena da vas
sretnem'' 3 Tad kraljevi izbiše u veliki plač i dvostruko zbunjeni, šutjeli
su. Ali Eliphaz je uzeo svoj ljubičasti plašt i bacio ga oko sebe da se
njime zamota. 4 Ali ona upita ga govoreći: ''Ja tražim milost od vas, moji
Gospodari, da naredite svojim vojnicima da kopaju među ruševinama
naše kuće koja je pala na moju djecu, tako da njihove kosti budu
izvedene u dobrom stanju u njihov grob. 5 Jela koja smo imali,
zahvaljujući našoj nesreći, nemajući moči uopšte, tako da unajmanje
vidimo njihove kosti. 6 Jer imam li kao zvijer majčinski osječaj divlje
zveri da mojih desetoro dece su trebali stradati na dan i nijednom od
njih nisam dala pristojnu sahranu'' 7 I kraljevi daše naredbu da ruševine
kuće budu iskopane. Ali ja zabranjivao sam , govoreći 8 ''Ne idite u
nevolju uzalud, jer moja djeca neće biti nađena, jer oni su na čuvanju od
njihova Stvoritelja i Vladara''.

9 I kraljevi odgovoriše: '' Tko će poreći da je on van svoje pameti i

bunca 10 Jer dok smo željeli da izvedemo kosti njegove djece nazad, on
zabranjuje nam da činimo to govoreći: 'One su uzete i stavljene na
čuvanje njihova Stvoritelja'. Zato dokaži nam istinu''. 11 Ali ja im rekoh:
''Podignite me da mogu da stojim, i oni dignuše me, držeći moje ruke sa
obe strane. 12 I ja stadoh uspravno, i izgovorih ptvo hvalu Bogu i nakon

1085
molitve Ja rekoh im: ''Pogledajte svojim očima na istok''. 13 I oni
pogledaše i vidješe moju decu sa krunama blizu slave Kralja, Gospodara
nebesa.

14 I kad moja žena Sitis vidje ovo, ona pade do zemlje i prostre sebe
pred Bogom, govoreći: ''Sada znam da moje sječanje ostaje sa
Gospodom''. 15 I nakon što je izgovorila ovo, i veče dođe, ona ode do
grada, nazad gospodaru komu je služila kao rob, i legne na jasle stoke i
umre tu od iscrpljenosti. 16 I kad njen okrutni gospodar potraži ju i nije
je našao, on dođe do svoga stada, i tamo vidje nju na jaslama mrtvu,
dok sve životinje behu plakale za njom. 17 I svi koji je vidješe plakahu i
tugovahu, i plač se čuo čitavim gradom. 18 I ljudi odnesoše je dolje i
uviše je i sahraniše je kod kuće koja je pala na djecu. 19 I siromasi grada
su uveliko tugovali za njom i rekoše: ''Vidite ova Sitis koja u uzvišenosti i
u slavi nije nađena među ženama. Jao! Nije bila vredna pristojnog
groba!'' 20 Žalopojku za njom naći ćete u zapisima.

Poglavlje 10

1 Ali Elifaz i oni koji su bili s njim behu zapanjeni na ove stvari, i oni
sjedoše sa mnom i odgovarajući mi, govoriše hvalisave riječi o meni za
dvadeset i sedam dana. 2 Oni su ponavljali ih opet i opet da sam
pretrpio zasluženo ovako zarad jer sam učinio mnoge grehove, i da nije
ostalo nade za mene, ali ja uzvratih tim ljudima u polemici. 3 I oni
ustaše ljuti, spremni za rastanak u gnjevnom duhu. Ali Elihu ih je
prizivao da ostanu još malo dok im on ne pokaže šta je bilo. 4 ''Za'' reče
on ''tako mnogo dana je prošlo, dopuštajući Jobu da se hvali da je

1086
pravedan. Ali ja to više neću trpjeti. 5 Od početka sam nastavljao plakati
nada njim, sječajući se ranije sreće. Ali sad on govori hvalisavo i u
nadilazećem ponosu on kaže da on ima prijestolje u nebesima. 6 Zato,
čujte me, a ja ću vam reći šta je uzrok njegove sudbine. 7 Tad prožet sa
duhom Satane, Elihu progovori teške riječi koje je zapisao u zapise
ostavljene od Eliha. 8 I nakon što je završio, Bog se pojavi meni u oluji i
u oblaku, i progovori okrivljujući Elihua i pokazujući mi da je onaj koji je
govorio nije čovjek, već divlja zvijer.

9 I kad Bog završi govoreći sa mnom, Gospod progovori Elifazu: ''Ti i

tvoji prijatelji ste grešili u tome što niste govorili istinu u pogledu mog
sluge Joba. 10 Zato ustanite i učini da mi prinesu žrtvu za grijeh za vas
kako bi vaši grehovi bili oprošteni, jer da nije bilo njega, Ja bih vas
uništio''. 11 I tako oni donesoše mi sve šta je potrebno za žrtvu, i ja
uzeh i prinosoh za njih žrtvu za grijeh, i Gospod primi milostivo i oprosti
im njihov prekršaj. 12 Tad kad Elifaz, Baldad i Sofar vidješe da Bog je
velikodušno oprostio njihov grijeh kroz Njegova slugu Joba, ali da On se
nije udostojio da oprosti Elihu, tad je Elifaz počeo da pjeva himnu, dok
su ostali odgovarali, njihovi vojnici koji su se pridružili dok su stajali do
oltara. 13 I Elifaz progovori ovako

''Uzet je grijeh

I naša nepravda nestala;

14 Ali Elihu, zlikovac, neće imati spomena među živima, njegovo svijetlo
se ugasilo i izgubilo svoje svjetlo.

15 Slava svjetla će objaviti za sebe za njega, jer on je sin tame, a ne

svijetla.

1087
16 Čuvari vrata mjesta tame će dati mu njihovu slavu i ljepotu koju
dijele. Njegovo Kraljevstvo je nestalo, njegov tron se raspao, i čast
njegova izgleda je u Šeolu Hada.

17 Jer on je volio ljepotu zmije i ljuske kože od zmaja njegova žuč i

njegov otrov pripada Sjevernome (Zphuni = Zmija)

18 Jer on nije posjedovao sebe kod Gospoda niti se bojao Njega, već je
mrzio onoga koga je On izabrao.

19 Tako Bog ga je zaboravio, i ''sveti'' napustiše ga, njegov gnjev i ljutnja

će biti mu pustošenje i on neće imati milosti u svome srcu niti mira, jer
on , je imao otrov zmije u svome jeziku.

20 Pravedan je Gospod, i Njegovi sudovi su istiniti, Sa njim nema

uvažavanja osoba, jer On sudi svima tako.

21 Vidi, Gospod dolazi! Evo, ''sveti'' su spremni. Krune i nagrade

pobjednika idu pred njima!

22 Neka se mi sveci radujemo, i neka njihova srca uzdignu se u

zadovoljstvu, jer oni će primiti slavu koja je pripravljena za njih.

Horus (Pripjev)

23Naši gresi su oprošteni, naša nepravda je očišćena, ali Elihu neće

imati sječanja među živima''.

24 Nakon Elifaz što je završio himnu, mi ustasmo i vratismo se u grad,

svaki u kuću gde je živeo.

25 I ljudi napraviše slavlje za mene u zahvalnost i zadovoljstvo Božje, i

svi moji prijatelji vratiše se meni.
1088
26 I svi oni koji su me vidjeli u prošlom stanju sreće, pitaše me govoreći:
''Šta su te tri stvari ovde među nama''

Poglavlje 11

1 Ali ja bijući željan da opet uzmem svoj rad dobročinstva za siromašne,

pitah ih opet: 2 ''Daj mi svako jagnje za odijevanje siromašnih u
njihovom stanju nagosti, i četiri drahme (novaca) srebra ili zlata''. 3 Tad
Gospod blagoslovi sve što ostalo mi, i nakon nekoliko dana Ja postah
bogat opet u trgovini, u stadima i u svim stvarima koje sam izgubio, i Ja
primih sve u duplom broju opet. 4 Tad ja također uzeh za ženu tvoju
majku i postah otac vas deset umjesto desetoro djece koja su umrla.

5 I sad, moja djeco, da vas opomenem: 'Evo ja umirem. Vi čete uzeti

moje mjesto.

6 Samo ne zaboravite Gospoda. Budite darežljivi prema siromašnima.

Ne budite neobazrivi prema nemoćnima. Ne uzimajte sebi žene od
stranaca.

7 Gledajte, moja djeco, Ja ću podijeliti među vas što posjedujem, tako

da svaki ima pod upravljanjem svoje vlastito, i da ima punu moč da čini
dobro sa svojim dijelom''. 8 I nakon što je izgovorio ovo, on iznese sva
svoja dobra, i podijeli ih između sedam sinova, ali ne dade ništa svojih
dobara svojim kćerima.

9 Tad one rekoše svome ocu: ''Naš gospodaru i oče! Nismo li mi također
tvoja djeca, Zašto onda, nam ne daješ također udio od svog posjeda'' 10
Tad reče Job svojim kćerima: ''Ne budite ljute moje kćeri, Ja vas nisam

1089
zaboravio. Evo, ja sam sačuvao za vas posjed bolji nego taj koji vaša
braća su uzela''. 11 I on pozva svoju kćer čije ime bi Dan (Jemina) i reče
joj: ''Uzmi ovaj dupli prsten korišten kao ključ i idi u riznicu i donesi mi
zlatni kovčeg, da ti mogu dati tvoj posjed'' 12 I ona ode i donese ga
njemu, i on otvori i uze tri nizana pojasa po izgledu o kojem čovjek ne
može govoriti. 13 Jer oni ne behu zemaljski rad, već nebeske iskre
svjetla koja sjaje kroz njih kao zrake sunca. 14 I on dade jedan nizan
svakoj od svojih kćeri i reće: '' Stavite ove opasače oko vas kako bi sve
dane vašega života mogli vas okruživati i obdariti vas sa svakom dobrom
stvari''.

15 I druga kćer čije ime bi Kasija reče: ''Je li ovo posjed za koji kažeš da
je bolji nego onaj u braće, Kako da živimo od ovog'' 16 A njihov otac
reče im: ''Ne samo da imate suviše da živite od toga, već ovo donosi
vama bolji svijet da živite u njemu, u nebesima. 17 Ili zar ne znate moja
djeco, vrijednost ovih stvari ovdje Čujte onda! Kad je Gospod smatrao
me vrijednim da ima sažaljenja na mene i da me uzme moje tijelo
bolesti i crve, On pozva me i dade mi ove tri vrpce. 15 I On reče mi:
'Ustani i opaši svoje slabine kao čovjek I tražim od tebe i objavljujem ti'.
19 I ja uzeh ih i opasah ih oko svojih slabina, i odmah crvi ostaviše moje
tijelo, i također i bolesti, i moje cijelo tijelo uze novu snagu kroz
Gospoda, i tako sam prolazio, kao da nikad nisam trpio. 20 Ali također u
mome srcu ja zaboravih bolove. Tad progovori Gospod meni u svojoj
velikoj moči i pokaza mi sve što je bilo i biti će.

21 Sad , moja djeco, držeći ovo, vi nećete imati neprijatelja protiv sebe
niti zle namjere u svojim mislima jer ovo je čudo (Filakterion) od Boga.
22 Ustanite zato i opašite ove oko vas prije nego umrem kako bi mogle
da vidite anđele koji dolaze da me uzmu tako da možete vidjeti čuda
sila Božijih '' .23 Tad ustane ona čije ime je bilo Dan (Jemina) i opasa
1090
sebe, i odmah ona napusti svoje tijelo, kako njen otac je rekao, i ona
uze drugo srce, kao da nikad nije brinula o zemaljskim stvarima. 24 I
ona zapjeva anđeosku himnu u glasu anđela, i ona zapjeva anđeosku
hvalu Bogu dok je plesala.

25 Tad druga kćer, Kasija po imenu, opasa se, i njeno srce se promjeni,
tako da više nije željela zemaljske stvari. 26 I njena usta su primila jezik
nebeskih vladara (Arhona) i ona zapjeva donologiju djela Visokog
Mjesta i ako iko želi da zna djela nebeska on može uzeti uvid u himne
Kasije.

27 Tad je druga kćer po imenu Amaltejin Rog (Keren Happukh) opasa

sebe i njena usta progovoriše u jeziku onih u visinama; jer njeno srce bi
promenjeno, bijući uzdignuta iznad zemaljskih stvari. 28 Ona progovori
u narečju Heruvima, pjevajući hvale Vladara svemirskih sila (svojstva) i
uzdižući Njegovu slavu.

29 I on koji želi da slijedi tragove ''Slave Oca'' će nači ih zapisane u

Molitvama Amaltejinog Roga.

Poglavlje 12

1 I nakon što su ove završile pevanje himni, ja Nahor brat Jobov sedoh
do njega, dok je on ležao. 2 I ja čuh čudesne velike stvari o tri kćeri
moga brata, jedan uvijek nasljeđuje drugog usred strašne tišine. 3 I ja
napisah ovu knjigu koja sadrži himne osim himni i znakova (svete) Riječi,
jer to su bile velike stvari Gospodnje. 4 I Jov je ležao od bolesti na
kauču, bez bolova i trpljenja, jer njegov bol nije jako ga držao zarad

1091
čudesnog pojasa koji je opasao oko sebe. 5 Ali nakon tri dana Job vidje
svete anđele dolaze za njegovu dušu, i odmah on usta i uzme kitaru i
dade je svojoj kćeri Dani (Jemina). 6 A Kasiji od dade kadionicu (sa
mirisom Kasiji, i Amalteji rog za muziku) on dade Daire kako bi mogao
blagosloviti svete anđele koji dolaze za njegovu dušu.

7 I oni uzeše ovo, i pevaše, i sviraše na psaltiru, i slaviše i veličaše Boga

u svetom narečju.

8 I nakon ovog dođe On koji sjedi na velikoj kočiji i poljubi Joba, dok tri
kćeri su gledale, ali drugi nisu vidjeli. 9 I On uze dušu Joba i On odlebdi
gore, uzimajući njegovu dušu za ruku i odnoseći je u kočije, i On ode
prema istoku. 10 Njegovo tijelo, bi doneto do groba dok su tri kćeri išle
napred, stavile svoje pojaseve i pevale himne u slavu Boga.

11 Tad su nosili Nahor (Nereos) njegov brat i njegovih sedam sinova, sa

ostatkom ljudi i siromaha, siročadi i nemočnih, veliko tugovanje nada
njim, govoreći:

12 ''Teško nama, jer danas je uzeta od nas snaga nemočnih, svjetlo

slijepih, otac siročadi;

13 Primatelj stranaca je uzet, vođa grešnika?, pokrivatelj nagih, štit

udovica. Tko li neće tugovati za čovekom od Boga! 14 I kako su oni
tugovali ovako i onako, nisu hteli da ga stave u grob. 15 Nakon tih dana,
on je konačno stavljen u grob, kao onaj u slatkom snu, i on je primio
ime dobroga predivnoga koji će ostati znan kroz sve naraštaje svijeta.

16 On je ostavio sedam sinova i tri kćeri, i nije bilo kćerki nađenih na

zemlji , pravednih kao kćeri Joba. 17 Ime Joba bi prethodno Jobab, i on
je nazvan Job od Gospoda. 18 On je živeo prije pošasti osamdeset i pet
godina, a nakon pošasti on je uzeo dvostruki deo svega, otuda i njegove
1092
godine behu uduplane, koje su 170 godina. Tako je on živeo sve zajedno
255 godina. 19 I, on je video sinove svojih sinova do četvrte generacije.
Zapisano je da će on ustati sa onima koje Gospod ponovo probudi.
Našemu Gospodu u slavi. Amin.

1093
Knjiga Jubileja

Ovo je istorija o podjeli dana zakona i svjedočanstvo, za događaje

godina, i njihovih sedmica, njihovih Jubileja kroz sve godine svijeta, kao
što Gospod reče Mojsiju na Gori Sinaj kad je ovaj otišao da primi tablice
zakona i zapovijedi, prema glasu Božjem kao što mu reče, 'Idi na vrh
planine.'

GLAVA 1

1. I dođe u prvoj godini izlaska djece Izraela iz Egipta, u trećem mjesecu,

u šesnaesti dan mjeseca (2450 Anno Munsi - od stvaranja sveta) da Bog
govori Mojsiju govoreći: ’’Dođi k Meni na planinu, i ja ću ti dati dve
tablice kamene zakona i zapovijesti, koje sam napisao, da možeš da ih
naučiš.’’

2. I Mojsije ode na planinu Božiju, i slava Gospodnja prebivala je na

planini Sinaj, i oblak prekrivaše je šest dana.

3. I On pozva Mojsija na sedmi dan iz sredine oblaka, i pojava slave

Gospodnje bi kao plamteća vatra na vrhu planine.

4 I Mojsije bi na planini četrdeset dana i četrdeset noći, i Bog nauči ga

ranijoj i kasnijoj istoriji podjele dana zakona i svjedočanstva.

1094
5 I On reče: ’Prigni svoje srce svakoj riječi koju ću ti reči na ovoj planini, i
upiši je u knjigu po redu da njihovi naraštaji mogu vidjeti kako ih nisam
zaboravio za sve zlo koje oni donesoše u sagrešenjima zavjeta koje ja
ustanovih između Mene i tebe za njihove generacije ovaj dan na Gori
Sinaj.

6 I tako će doći kad sve ove stvari dođu na njih, oni će prepoznati da
sam ja pravedan više od njih u njihovim sudovima i njihovim djelima, i
oni će poznati da sam ja istinski bio sa njima.

7 I napiši za sebe sve ove riječi koje ja objavljujem, tebi ovaj dan, jer ja
znam njihovo otpadništvo i njihov tvrdi vrat, prije nego li ih dovedem u
zemlju za koju se zakleh njihovim ocima, Abrahamu i Izaku i Jakovu,
govoreći: ’Tvom sjemenu ću dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med.

8 I oni će jesti i biti zadovoljni, i okrenuti će se stranim bogovima,

bogovima koji ne mogu izbaviti iz njihovih nevolja, i ovo svjedočanstvo
će se čuti da bude svjedočanstvo protiv njih. Jer oni će zaboraviti moje
naredbe sve što im zapovedih, i hodati će za paganima, i posle njihove
nečistoče, i posle njihovog srama, i služiti će njihovim bogovima, i to će
dokazati im prekršaj i stradanje i nesreća i zamka.

9 i mnogi će propasti i biti uzeti u zarobljeništvo, i pasti u ruke

neprijatelja, jer su zaboravili Moje upute i Moje zapovijesti, i praznike
Moga zavjeta, i Moje subote, i moje sveto mjesto koje posvetih sebi
usred njih, i moj šator i moje svetište, koje Ja posvetih za sebe usred
zemlje, da utvrdim svoje ime na njemu, i da stanuje tamo.

10 I oni će učiniti sebi visoka mjesta i šumarke i rezane likove, i oni će

obožavati, svaki svoj rezan lik, i tako će zastraniti, i žrtvovati će decu
demonima, i sva djela grešnih njihovih srca.

1095
11 i ja ću im poslati svedoke, da mogu svedočiti protiv njih, ali oni neče
čuti, i ubiti će svedoke, i progoniće one koji traže zakon, i oni ukinuti i
promjeniti sve tako da rade zlo pred Mojim očima.

12 i ja ću sakriti moje lice od njih, i predaču ih u ruke pagana u ropstvo,,

i za plijen i za proždiranje, i ukloniti ću ih iz sredine zemlje, i rasuti ću ih
među pagane.

13 I oni će zaboraviti sav moj zakon i Moje zapovesti i Moje sudove, i

zastraniti će kao novi mjeseci, i subote i praznici i jubileji i obredi.

14 I nakon ovog oni će se okrenuti ka Meni između pagana sa svim

njihovim srcem i sa svom njihovom dušom i sa svom njihovom snagom,
i ja ću ih sakupiti između pagana, i oni će me tražiti, tako da ću biti
nađen među njima, kad me potraže svim svojim srcem i sa svom
njihovom dušom.

15 i ja ću im otkriti da izobiluju mirom sa pravednošću, i ukloniti ću im

stabljiku uspravnosti, sa svim Mojim srcem i sa svom Mojom dušom, i
oni će biti za blagoslov a ne za kletvu, i oni će biti glava a ne rep.

16 I izgraditi ću Moje svetište usred njih, i ja ću stanovati sa njima, i ja

ću biti njihov Bog i oni će biti Moj narod u istini i pravdi.

17 I ja neću zaboraviti ih niti iznevjeriti, jer ja sam Gospod njihov Bog.

18 i Mojsije pade na lice i molio je i rekao, ’O Gospode moj Bože, ne

zaboravi Tvoj narod i tvoje nasljedstvo, tako da ne lutaju u greškama
svojim srca, i ne predaj ih u ruke njihovih neprijatelja, pagana, da ne
vladaju nada njima i uzrokuju da greše protiv Tebe.

19 Neka tvoja milost, O Gospode, bude iznad tvoga naroda, i stvori u

njima ispravan duh, a ne duh Beliara da vlada nada njima da optuži ih

1096
pred Tobom, i uhvati u zamku ih od puteva pravednosti, tako da ne
stradaju od Tvoga lica.

20 Jer oni su Tvoj narod i Tvoje nasljedstvo, koje si ti izbavio sa svojom

velikom snagom iz ruku Egipčana, stvori u njima čisto srce i sveti duh, i
ne daj da budu uhvačeni u njihovim grehovima od sad do večnosti.

21 I Gospod reče Mojsiju: ’’Ja znam njihovu samovolju i njihove misli i

njihov tvrdi vrat, i oni neće biti poslušni dok ne priznaju sopstveni grijeh
i grijeh njihovih otaca.

22 I nakon toga oni će se okrenuti ka meni u svoj ispravnosti i sa svim

njihovim srcem i cijelom njihovom dušom, i ja ću obrezati okrajak od
njihovih srca i okrajak srca njihovog sjemena, i učiniti ću u njima sveti
duh, i očistiti ću ih tako da se ne okrenu od mene od tog dana do
večnosti.

23 i njihove duše će ići ka meni i mojim zapovijedima, i oni će

ispunjavati moje zapovijedi, i ja ću biti njihov otac i oni će biti moja
djeca.

24 i svi oni će biti zvani djecom živoga Boga, i svaki anđeo i svaki duh će
znati, da oni će znati da oni su moja djeca, i da sam ja njihov otac u
ispravnosti i pravednosti, i da ij Ja volim.

25 I ti napiši za sebe sve ove reči koje ti objavljujem na ovoj planini,

prve i zadnje, koje će doći u podjeli dana zakona u svedočanstvu i u
sedmicama i u jubilejima do večnosti, dok ja se ne spustim i živim s
njima kroz večnost.

26 I On reče anđelu prisutnosti: Napiši za Mojsija od početka stvaranja

do Moga svetišta izgrađenog među njima za sve večnost.

1097
27 I Gospod će se pojaviti pred očima svih, i svi će znati da sam ja Bog
Izraela i otac sve djece Jakovljeve, i kralj planine Sion za svu večnost. I
Zion i Jerusalem će biti sveti.

28 I anđeo prisutnosti koji ode pred tabor Izraela uze tablice podjele
godina, od vremena stvaranja zakona i svedočanstva sedmica jubileja,
prema pojedinačnim godinama, prema svem broju jubileja (prema
pojedinim godinama), od dana (novog) stvaranja kad nebesa i zemlja
budu obnovljeni i svo njihovo stvaranje prema silama nebeskim, i
prema stvaranju zemlje, do svetišta Gospodnjeg koje će biti napravljeno
u Jerusalimu na planini Zion, i sva svjetlila (zvijezde) će biti obnovljene
za izlječenje i za mir i za blagoslov za sve odabrane Izraela, i da tako
bude od tog dana do svih dana zemlje.

GLAVA 2

1 i anđeo prisutnosti govoraše Mojsiju ptrema riječi Gospodnjoj,

govoreći: Napiši čitavu istoriju stvaranja, kako u šest dana Gospod Bog
završi sva svoja djela i sve što On stvori, i drži Subotu u sedmi dan i
svetkuj je za sva vremena, i postavi je kao znak za sva svoja djela.

2 Jer prvi dan On stvori nebesa koja su iznad i zemlju i vode i sve
duhove koji služe pred njim, anđele prisutnosti, i anđele posvečenja, i
anđele duha vatre i anđele duha vjetra, i anđele duha oblaka, i tame, i
snijega, i tuče i jakog mraza, i anđele glasova i od groma i od munje, i
anđele duhova hladnoće i vručine, i zime i proljeća i jeseni i ljeta i sve
duhove od njegovih stvorenja koji su u nebesima i na zemlji, On stvori

1098
ponore i tamu, večer i noć, i svjetlo, zoru i dan, koje on zamisli u znanju
svoga srca.

3 I stoga mi vidjesmo Njegova dela, i hvalismo ga, i pjevasmo pred Njim

radi svih Njegovih djela, za sedam velikih djela On stvori prvi dan.

4 i na drugi dan On stvori nebeski svod usred voda, i vode behu

podeljene tog dana, pola od njih ode iznad i pola od njih ode ispod
nebeskog svoda što beše u sredini lica cele zemlje. I ovo bi jedino delo
koje Bog stvori drugi dan.

5 I u treči dan On naredi vodama da prođu sa lica cele zemlje u jedno

mesto, i suha zemlja se ukaza.

6 I vode učiniše kao što On zapovedi im, i one odvojiše se od lica zemlje
u jedno mjesto van ovog svoda, i suha zemlja se pojavi.

7 I u taj dan On načini za njih sva mora prema njihovom odvojenom

mestu, i sve reke, i sakupljanje voda u planinama i na celoj zemlji, i sva
jezera, i sva rosa zemlje, i sjeme koje je posijano, i sve klijuče stvari, i
plodonosno drveće, i drveće šume, i vrt Raja, u Raju i sve biljke po
svojim vrstama.

8 Ovih četiri velika dela Božija stvori u treči dan. I u četvrti dan On stvori
sunce i mjesec i zvijezde, i postavi ih u nebeski svod nebesa, i dade
svetlost na celu zemlju, i da upravlja danom i noću, i odvoji svjetlo od
tame.

9 I Bog postavi sunce da bude veliki znak na zemlji za dane i za subote i

za mjesece i za praznike i za godine i za subote od godina i za jubileje i
za sve sezone godina.

1099
10 I on podijeli svjetlo od tame i za blagostanje, da sve stvari mogu
napredovati koje niču i rastu na zemlji.

11 ove tri vrste On uradi na četvrti dan. I na peti dan On stvori veliko
more, čudovišta u dubinama voda, jer ovo behu prve stvari od mesa
koje behu stvorene njegovim rukama, ribe i sve što se kreće u vodama,
sve što leti, ptice sve po vrstama.

12 I sunce uzdiže se iznad njih radi njihovog napredovanja, i iznad svega

što bi na zemlji, sve što niče iz zemlje, i sve plodonosno drveće i svo
tijelo.

13 Ove tri stvari On stvori u peti dan. I u šesti dan On stvori sve životinje
zemaljske, i stoku, i sve što se kreće po zemlji.

14 i poslije ovog svega On stvori čovjeka, čovjeka i ženu On stvori, i

dade im vlast nad svim što je na zemlji i u morima, i nad svime što leti, i
nad svim zvijerima i nad stokom, i nad svim što se kreće na zemlji, i
cijelom zemljom, i nad svim ovim On dade vlast.

15 I ove četiri vrste On stvori u šesti dan. I one behu zajedno dvadeset i
dve vrste.

16 I on završi sav svoj rad u šesti dan, sve što je na nebesima i na zemlji,
i u morima i u dubinama, i u svijetlu i u tami, i u svemu.

17 I on dade velik znak, Subotnji dan, da radimo šest dana, i držimo

Subotu u sedmi dan od sveg rada.

18 I svi prisutni anđeli, i svi anđeli posvećenja, ove dve velike vrste, On
zapovijedi nam da držimo Subotu sa Njim u nebesima i na zemlji.

1100
19 I On reče nam: ’’Vidite, ja ću odvojiti sebi ljude između svih ljudi, i ti
će držati Subotnji dan, i ja ću posvetiti ih sebi kao Moj narod, i
blagosloviti ih, kao što sam posvetio Subotnji dan i posvetio ih ka sebi,
tako ću ih blagosloviti, i oni će biti Moj narod i ja ću biti njihov Bog.

20 I ja sam izabrao sjeme Jakova između svega što vidjeh, i zapisah ga

kao prvorođenog sina, i posvetih ga sebi zauvek i uvek, i ja ću ga naučiti
danu Subotnjem, da mogu držati Subotu od svega rada.

21 I tako On stvori znak u smislu da bi oni držali Subotu sa nama u

sedmi dan, da jedu i piju, i da blagoslove Njega koji je stvorio sve stvari
kao što je On blagoslovio i posvetio sebi poseban narod između svih
ljudi, da oni drže Subotu zajedno sa nama.

22 I On učini da Njegove zapovijesti uzađu kao sladak miris prihvatljiv

pred Njim za sve dane...

23 bile su dvadeset i dvije glave čovječanstva od Adama do Jakova,

dvadeset i dve vrste rada behu učinjene do sedmog dana, što je
blagosloveljeno i sveto, i prijašnji je također blagosloveljen i svet, i ovaj
služi sa tim za osvečenje i blagoslov.

24. I do ovog Jakova i njegovog sjemena je dato da oni budu uvijek

blagoslovljeni i sveti od prvog svjedočanstva i zakona, baš kao što je On
posvetio i blagoslovio Subotnji dan na sedmi dan.

25 On stvori nebesa i zemlju i sve što On stvori u šest dana, i Bog učini
sedmi dan svetim, za sva svoja djela, zato On zapovijedi na njihovu
korist, da tko god radi ijedan posao mora umreti, i da onaj koji
onečišćuje ga će sigurno umreti.

1101
26. Zato ti zapovedi deci Izraela da paze na ovaj dan da ga drže svetim i
da ne rade u njega nijeadn posao, i da ga ne prljaju, jer je svetiji od
drugih dana.

27 I tko god oskrvne ga će sigurno umrijeti, i tko god radi neki posao će
sigurno umreti večno, da deca Izraela mogu gledati ovaj dan kroz
generacije, i da ne budu iščupani iz zemlje, jer je sveti dan i
blagoslovljen dan.

28 I svako ko na njega pazi i drži subotu od svega svoga rada, će biti svet
i blagoslovljen kroz sve dane kao mi.

29. Objavi i reci djeci Izraela zakon ovog dana da drže zato subotu, i da
ne zaborave je u greški njihovih srca, i da nije zakonito da čine ijedan
rad koji je neprikladan, da čine svoje vlastito zadovoljstvo, da ne
spremaju išta da bude jedeno ili pijeno, i da nije odobreno vuči vodu, ili
donijeti ili uzeti kroz njihova vrata ikoji teret, koji oni nisu pripremili za
sebe u šesti dan u svojim stanovima.

30 I neće donijeti ili uzeti od kuće do kuće na taj dan, jer taj dan je više
svet i blagoslovljen nego ijedan jubilarni dan jubileja, na ovaj mi držimo
subotu u nebesima prije nego li je dato na znanje ijednom tijelu da drži
subotu na zemlji.

31 I Stvoritelj svih stvari blagoslovi ga, ali nije osvetio sve ljude i narode
da drže subotu, već samo Izraelu, njima samo on dozvoli da jedu i piju i
da drže subotu na zemlji.

32. I Stvoritelj svih stvari blagoslovi ovaj dan koji je On stvorio za

blagoslov i svetost i slavu iznad svih dana.

1102
33 Ovaj zakon i svjedočanstvo je dat djeci Izraela kao zakon zauvek
njihovim naraštajima.

GLAVA 3

1. I u šesti dan druge sedmice mi dovedosmo, prema riječi Božjoj,

Adamu sve životinje, i svu stoku i sve ptice, i sve što se kreće po zemlji, i
sve što se miče u vodi, prema njihovim vrstama, i njihovima rasama:
zvijeri prvi dan, stoku drugi dan, ptice treći dan, i sve što se miče po
zemlji četvrti dan, i šta se miče u vodi peti dan.

2. I Adam nazva ih prema njihovim dužnim imenima, i kako ih je nazvao,

tako im je ime.

3 I u tih pet dana Adam vidje sve to, muško i žensko, prema svakoj vrsti
koja bješe na zemlji, ali on bijaše sam i nije imao pomočnicu za sebe.

4 I Gospod nam reče: ’Nije dobro da čovjek bude sam, hajde da mu

načinimo pomočnicu za njega.

5 I Gospod Bog uzrokova da dubok san padne na njega, i on zaspa, i On

uze za ženu jedno rebro između rebara, i rebro bi porijeklo žene između
rebara, i On stavi meso umjesto njega, i izgradi ženu.

6 I On probudi Adama iz sna i probudivši se on usta u šesti dan, i On

dovede nju k njemu, i on pozna ju, i reče joj: ’Ovo je kost od moje kosti i
meso od mojega mesa, i biti će zvana mojom ženom, jer je ona uzeta od
muža.’

1103
7 Zato će čovjek i žena biti jedno i zato će čovjek ostaviti svoga oca i
svoju majku, i otići svojoj ženi, i oni će biti jedno tijelo.

8 U prvoj sedmici bi Adam stvoren, a rebro- njegova žena: u drugoj

sedmici On pokaza nju njemu, i iz ovog razloga zapovijest je data da se
drže u nečistoći, za muškim sedam dana, i za ženu dvaput sedam dana.

9. I nakon što je Adam napunio četrdeset dana u zemlji gde je bio

stvoren, mi dovedosmo ga u vrt Edenski da ga obrađuje i čuva, a
njegova žena nju dovedoše u osamdeseti dan, i nakon toga ona uđe u
vrt Edena.

10. I iz toga razloga zapovijest je napisana na nebeske tablice u pogledu

nje koja rađa: ’ako ona ponese muško, ona će ostati u njenoj nečistoći
sedam dana prema prvoj sedmici dana, i trideset i tri dana će ona ostati
u krvi njenog čišćenja, i ona neće dirati nijednu svetu stvar, niti ulaziti u
svetište, dok ne navrši ove dane koje ona je provela u slučaju muškog
djeteta.

11 Ali u slučaju ženskog djeteta ona će ostati u njenoj nečistoći dve

sedmice dana, prema prvih dve sedmice, i šezdeset i šest dana u krvi
njenog čišćenja, i oni će biti ukupno osamdeset dana.

12. I kad napuni ovih osamdeset dana mi dovedosmo je u vrt Edenski,

jer je svetiji od zemlje i svako drvo koje je posijano u njemu je sveto.

13. Zato, bilo je određeno u pogledu onoga koji nosi muško ili žensko
dijete određenje dana u kojima ona ne smije doticati svete stvari, niti
ulaziti u svetište dok ti dani za muško ili žensko dijete se ne navrše.

14. Ovo je zakon i svjedočanstvo koje je napisano za Izrael, u smislu da

gledaju na te dane.

1104
15. I u prvoj sedmici prvog jubileja (1-7 A.M.), Adam i njegova žena su
bili u Rajskom vrtu sedam dana obrađujući ga i čuvajući, i mi dadosmo
mu da radi i uputismo ga da čini sve što je potrebno za obradu.

16. I on je obrađivao vrt, i bio je gol i nije znao, i nije se sramio, i on je

čuvao vrt od ptica i zvijeri i stoke, i skupljao je plodove i jeo, i stavljao
po strani ostatak za sebe i svoju ženu (i stavljao ustranu ono što je
čuvano).

17 I nakon sedam godina, koje on navrši tu, sedam godina tačno, (8

A.M.), i u drugom mjesecu, sedamnaesti dan mjeseca, zmija dođe i
približi se ženi, i zmija reče ženi, ’Da li je Bog zapovijedio vam, govoreći,
Nećete jesti sa svakog stabla u vrtu?’

18 I ona reče joj, ’Od svih plodova drveća vrta Bog nam je rekao, Jedite,
ali od ploda drveta u sredini vrta Bog nam reče, Nećete jesti s njega, niti
ga dirati, da ne umrete.’

19 I zmija reče ženi, ’Vi nećete sigurno umrijeti: jer Bog je znao da na
dan kad jedete s njega, vaše oči će se otvoriti, i bićete kao bogovi, i znati
ćete dobro i zlo.

20 I žena vidje da drvo je lijepo oku, i da njegov plod je dobar za hranu, i

ona uze od njega i pojede.

21 I kad je prvo pokrila svoju sramotu sa lišćem smokve, ona dade i

Adamu da jede, i njegove oči behu otvorene, i on vidje da je go.

22. I on uze smokvino lišće i zašije ih zajedno, i napravi pregaču za sebe,

i pokri svoju sramotu.

23 I Bog prokle zmiju, i bi gnjevan na nju zauvek...

1105
24. I bi ljut na ženu, jer je poslušala glas zmijin, i jela, i On reče joj: ’Ja ću
višestruko povečati tvoju tugu i bolove:, u žalosti češ donositi svoju
djecu, i tvoj povratak će biti tvome mužu, i on će vladati nada tobom.’

25. I Adamu on reče, ’Zato što si poslušao glas tvoje žene, i pojeo sa
drveta za koje Ja zapovedih ti da ne jedeš s njega, prokleta je zemlja
radi tebe: trnje i čkalj će ti rađati, i ti češ jesti svoj kruh u znoju svog lica,
dok se ne vratiš zemlji odakle si uzet, jer si zemlja, i u zemlju češ se
vratiti.’

26 I On načini za njih kapute od kože, i obuče ih, i posla ih van iz rajskog

vrta.

27 I u taj dan u koji Adam izađe iz vrta, on prinese mirisnu žrtvu,

tamjan, galbanum, i žito i začine u jutro sa dizanjem sunca od dana kad
je pokrio svoju sramotu.

28 I u taj dan behu zatvorena usta svih zvijeri, i stoku i ptica, i štogod
hoda, i štogod se miče, tako da nisu mogli govoriti: jer svi oni su govorili
jedno s drugim sa jednim ustima i jednim jezikom.

29 I On posla iz rajskog vrta sva tijela koja behu u vrtu, i sva tela behu
raširena prema svojim vrstama, i prema rasama do mjesta koja behu
stvorena za njih.

30. I Adamu samo On dade sa čime će pokriti svoju sramotu, od sviju

zvijeri i stoke.

31 Radi ovog, propisano je na nebeskim tablicama kao diranje svih onih

koji znaju sud zakona, da oni pokriju svoju sramotu, i da ne otkriju sebe
kao što pagani otkrivaju sebe.

1106
32. I na novi (mladi) mjesec četvrtog mjeseca, Adam i njegova žena
odoše iz vrta rajskoga, i oni stanovaše u zemlji Elda u zemlji njihovog
stvaranja.

33. I Adam nazva imenom svoju ženu Eva.

34. I oni ne imahu sina do prvog jubileja. (8 A.M.) i posle on pozna nju.

35. On je obrađivao zemlju kako je naučen u rajskom vrtu.

GLAVA 4

1. I u trečoj sedmici drugog jubileja (64-70 A.M.) ona rodi Kaina, i u

četvrtom (71-77 a.m.) ona rodi Abela, i u petom (78-84 a.m.) ona rodi
kćer Avan.

2. I u prvoj godini trečeg jubileja (99-105 a.m.), Kain ubi Abela jer Bog
prihvati žrtvu Abela, a nije prihvatio prinos Kaina.

3. I on ubi ga u polju, i njegova krv plakaše sa zemlje ka nebu, žaleči se

jer ga je ovaj ubio.

4 I Gospod prekori Kaina radi Abela, jer ga je ubio, i on ga učini

bjeguncem na zemlji zbog krvi njegova brata, i on prokle ga na zemlji.

5 I radi ovoga je napisano na nebeske tablice, ’ Proklet je onaj koji udari

svog bližnjeg, i neka svi koji vide i čuju kažu, Neka bude; i čovjek koji vidi
a na obznani, neka bude proklet kao drugi.’

1107
6. Radi ovog razloga objavljujemo da kad dođemo pred Gospoda Boga
svi naši gresi koji su počinjeni u nebesima i na zemlji, i u svijetlu i tami, i
svukuda.

7. I Adam i njegova žena plakaše za Abelom četiri sedmice godine, (99-

127 a.m.), i u četvrtoj godini pete sedmice (130 a.m.) oni postaše
radosni, i Adam poztna svoju ženu ponovo, i ona rodi mu sina, i on
nazva njegovo ime Set, jer reče on ’Bog je podigao drugo sjeme na
zemlji umjesto Abela; jer Kain ubi ga.’

8. I u šestoj sedmici (133-40 a.m.) ona rodi kćerku Azuru.

9. I Kain uze Avan svoju sestru da bude njegova žena i ona rodi mu
Enoha na kraju četvrtog jubileja (190-196 a.m.). I u četvrtoj godini prve
sedmice petog jubileja (197 a.m.) kuće behu sagrađene na zemlji, i Kain
izgradi grad, i nazva njegovo ime po imenu svoga sina Enoh.

10. I Adam pozna Evu svoju ženu i ona rodi mu još devet sinova.

11. I u petoj sedmici petog jubileja (225-31 a.m.) Set uze Azuru svoju
sestru za ženu, i u četvrtoj godini šeste sedmice 235 A.M. ona rodi sina
Enosa.

12. O poče da diziva ime Gospodnje na zemlji.

13. I u sedmom jubileju u trečoj sedmici (309-15 A.M.) Enoh uze Noam
svoju sestru za ženu, i ona rodi mu sina u trečoj godini u petoj sedmici, i
on nazva njegovo ime Kenan.

14. I na kraju osmog jubileja (325, 386-392 a.m.) Kenan uze Mualelet
svoju sestru za ženu, i ona rodi mu sina u devetom jubileju, u prvoj
sedmici u trečoj godini ove sedmice (395 a.m.), i on nazva njegovo ime
Mahalalel.

1108
15 I u drugoj sedmici desetog jubileja (449-55 a.m.) Mahalalel uze sebi
za ženu Dinu, kćer Barakiela kćerku brata svoga oca, i ona rodi mu sina
u trečoj sedmici šeste godine, (461 a.m.), i on nazva njegovo ime Jared,
jer u njegovim danima anđeli Gospodnji spustiše se na zemlju, oni koji
behu zvani Čuvari, da oni mogu da upute djecu ljudsku, i da mogu da
sude u ispravnosti na zemlji.

16. I u jedanaestom jubileju 512-18 am Jared uze sebi ženu, njeno ime
bi Baraka, kćer Rasujala, kćer od brata njegova oca, u četvrtoj sedmici
ovog jubileja 522 a.m., i ona rodi mu sina, sina u petoj sedmici, u
četvrtoj godini jubileja, i on nazva njegovo ime Enoh.

17. I on bi prvi među ljudima koji je naučio pisati i znanje i mudrost i koji
je napisao znakove nebeske prema redu njihovih mjeseci u knjigu, da
ljudi mogu znati doba godina prema redu i njihove odvojene mjesece.

18. I on bi prvi koji je napisao svjedočanstvo i on je svedočio sinovima

ljudskim između naraštaja zemlje, i prebroja sedmice jubileja, i dade im
na znanje dane godina, i stavi u red mjesece i prebroja Subote godina
kako ih učinismo, na znanje njemu.

19. I šta je bilo i šta će biti on vidje u viziji u snu, kako će se dogoditi
djeci ljudi kroz njihove naraštaje do dana suda, on vidje i razumije sve, i
napisa svoje svedočanstvo, i stavi svedočanstvo na zemlju za svu decu
ljudi i za njihove naraštaje.

20. I u dvadesetom jubileju 582-88 u sedmoj sedmici, on uze sebi ženu, i

njeno ime bi Edna, kćer Danela, kćer brata njegova oca, i u šestoj godini
ove sedmice 587 a.m. ona rodi mu sina i on nazva njegovo ime
Metuselah.

1109
21. i on bi sa anđelima Božjim ovih šest jubileja godina, i oni pokazaše
mu sve šta je na zemlji i nebesima, vladavinu sunca, i on napisa dole
sve.

22. I on je svjedočio o Čuvarima, koji su grešili sa kćerima ljudskim, jer

ovi su počeli da ujedinjuju sebe, tako da budu uprljani, sa kćerima
ljudskim, i Enoh je svedočio protiv njih svih.

23. i on bi uzet između djece ljudske, i mi ga odvedosmo u vrt Edenski u

veličini i časti, i gle tamo on napisa osudu i presudu svijetu, i svu
poročnost (zlobu) djece ljudske.

24. i na račun njega Bog dovede vode potopa na zemlju Edensku; jer
tamo on bi postavljen kao znak i da svedoči protiv djece ljudske, da on
može prebrojati sva djela naraštaja do dana presude.

25. I on zapali tamjan svetišta, i lijepe mirise prihvatljive pred

Gospodom na planini.

26 Jer Gospod ima četiri mjesta na zemlji, vrt Edenski, i Planinu na

istoku, i ovu planinu na kojoj si ti ovaj dan, Planinu Sinaj, i Planinu Zion
koja je posvećena u novom stvaranju zarad osvečenja zemlje; kroz nju
će zemlja biti osvečena od svoje krivnje i nečistoća kroz naraštaje
svijeta.

27. I u četvrtom jubileju 652 a.m. Metuselam uze sebi ženu, Ednu kćer
Azriala, kćer brata svoga oca, u trečoj sedmici, u prvoj godini ove
sedmice 701-7 a.m. i on dobi sina i nazva ga Lameh.

28. i u petnaestom jubileju u trećoj sedmici Lameh uze sebi ženu, i

njeno ime bi Betenos kćer Barakila, kćer brata njegovog oca, i u ovoj

1110
sedmici ona rodi mu sina i nazva njegovo ime Noje, govoreći, ’Ovaj će
utešiti me od moje nevolje i mog rada, i od zemlje koju Gospod prokle.’

29. I na završetku devetnaestog jubileja, u sedmoj sedmici u šestoj

godini 930 a.m. , Adam umrije, i svi njegovi sinovi sahraniše ga u zemlji
njegovog stvaranja, i on bi prvi koji bi sahranjen u zemlji.

30. i njemu je nedostajalo sedamdeset godina od hiljade godina, jer

jedna hiljada godina su kao dani u svedočanstvu nebesa i zato je
napisano za drvo znanja: ’Na dan u koji jedeš s njega umriječeš.’ Zbog
ovog razloga on nije napunio godine ovog dana, već umrije tokom
njega.

31. Na kraju ovog Jubileja Kain bi ubijen nakon njega u istoj godini, jer
njegova kuća pade na njega i on umrije usred svoje kuće, i bi ubijen
njenim kamenjem, jer sa kamenom on ubi Abela, i od kamena bi on
ubijen pravednim sudom.

32. Iz ovog razloga je određeno u nebeskim tablicama: Sa čime čovjek

ubije svoga bližnjeg sa istim će on biti ubijen; po načinu na koga ga on
rani, na isti način će oni činiti s njim.’

33. I u dvadeset petom 1205 a.m. jubileju Noa uze sebi ženu, i njeno
ime bi Emzara, kćer Rakaele, kćer brata njegova oca, u prvoj godini pete
sedmice 1207 a.m., i u trečoj godini od toga ona rodi mu Šema, i u petoj
godini od toga 1209 a.m. ona rodi mu Hama, i u prvoj godini šeste
sedmice 1212 a.m. ona rodi mu Jafeta.

GLAVA 5

1111
1. I dogodi se kad djeca ljudska počeše da se umnožavaju na licu zemlje
i kćeri behu rođene im, da anđeli Božji vidješe ih u izvjesnoj godini ovog
jubileja, da su bile lijepe za pogledati, i oni uzeše sebi žene od svih koje
oni izabraše, i one rodiše im sinove i oni behu divovi.

2. I bezakonje poraste na zemlji i sva tijela pokvariše svoj put, kao ljudi i
stoka i zvijeri i ptice i sve šta hoda na zemlji, svi oni pokvariše svoje
puteve i svoj red, i počeše da proždiru jedni druge, i bezakonje poraste
na zemlji i svako zamišljanje misli od svih ljudi bi zlo stalno.

3. I Bog pogleda na zemlju, i gle bi pokvarena, i sva tijela pokvariše svoje

puteve, i sve šta bi na zemlji beše dovuklo sve vrste zla pred Njegove
oči.

4. I On reče da će On uništiti čovjeka i sva tijela na licu zemlje koja On je

stvorio.

5. Ali Noje nađe milost pred očima Gospodnjim.

6. i protiv anđela koje On posla na zemlju, On je bio naročito ljut, i On

da zapovjedi da ih izbaci iz njihove vladavine, i on natjera nas da
vežemo ih u dubinama zemlje, i gle oni behu svezani usred njih, i držani
odvojeno.

7. I protiv njihovih sinova dođe zapoved pred Njegovo lice da oni treba
da budu udareni mačem, i uklonjeni ispod neba.

8. I On reče ’Moj duh neče uvijek prebivati na čovjeku, jer oni također
su meso i njihovi dani će biti stotinu i dvadeset godina.’

9. I On posla svoj mač usred njih da svaki ubije svoga bližnjeg, i oni
počeše da ubijaju jedan drugog dok nisu pali od mača i bili uništeni sa
zemlje.

1112
10. I njihovi oci behu svedoci njihova uništenja, i posle ovog oni behu
svezani u dubine zemlje za uvek, do dana velike osude, kad sud će biti
izvršen na svim onima koji su pokvarili svoje puteve i svoja djela pred
Gospodom.

11. I On uništi sve sa njihova mesta, i ne osta nijedan od njih komu On

nije sudio prema njihovoj zlobnosti.

12. I on učini za sva svoja djela novu i pravednu prirodu, tako da oni ne
greše u celoj prirodi zauvek, već da budu svi pravedni svaki u svojoj
ljepoti svagda.

13. I presuda svima bi održana i napisana na nebeskim tablicama u

pravednosti, i presuda svima koji su napustili put koji je određen za njih
da hodaju u njemu, i ako oni ne hodaju u njemu, sud je napisan za
svako stvorenje i za svaku vrstu.

14. I nema ništa na nebesima i na zemlji, ili u svijetlu ili tami, ili u Šeolu
ili u dubini, ili u mjestu tame koje nije suđeno, i sve njihove presude su
određene i napisane i urezane.

15. Prema svima On će suditi, velik prema svojoj veličini, i malomu

prema njihovoj malenosti, i svakome prema njihovom putu.

16. i On nije onaj koji će poštivati osobu ijednu, niti je On onaj koji će
primati poklone, ako On kaže da On će izvršiti sud na svakomu: ako
neko da sve što je na zemlji, On neće uvažavati darove osobe ijedne,
niti primiti išta u svoje ruke, jer On je pravedan sudija.

17. I za djecu Izraela je napisano i određeno: Ako se okrenu njemu u

pravednosti, On će zaboraviti sva njihova sagrešenja i oprostiti sve
njihove grehe.

1113
18. Napisano je i određeno da On će pokazati milost svima koji se
okrenu od svoje krivnje jednom svake godine.

19. I kao za one što pokvariše svoje puteve i svoje misli pre potopa,
nijedna osoba nije prihvačena osim Noja samog; jer on bi prihvačen u
korist svojih sinova, koje Bog spase od voda potopa zarad njega; jer
njegovo srce bi pravedno u svim njegovim putevima, kao što je
naređeno u pogledu njega, i on nije skrenuo od ičega što mu beše
određeno.

20. I Gospod reče da on će uništiti sve što je na zemlji, i ljude i stoku, i

21. zvijeri, i ptice nebeske, i ono što se miče na zemlji. I On zapovedi

Noju da načini mu arku, da on može spasti sebe od voda potopa.

22. I Noje napravi arku po svemu kako On zapovedi mu, u dvadeset

sedmom jubileju godina, u petoj sedmici u petoj godini (na nov (mlad)
mjesec prvog mjeseca) 1307 a.m.

23. I on uđe u šestoj godini 1308 a.m. u drugom mjesecu, na nov mjesec
drugog mjeseca, do šesnaestog, i on uđe, i sve što dođe njemu, u arku, i
Gospod zatvori na sedamnaestu večer.

24. I Gospod otvori sedam potopnih vrata nebesa, I usta izvora velikih
dubina, sedam usta po broju.

25. I potopna vrata počeše da izlivaju vodu sa nebesa četrdeset dana i

četrdeset noći, i izvori dubina također poslaše vodu, dok cijeli svijet ne
bi pun vode.

26. I vode su rasle na zemlji, petnaest kubita (lakata) vode su narasle

iznad svih visokih planina, i arka bi uzdignuta iznad zemlje, i bi nošena
na vodama.

1114
27. I voda je prebivala na zemlji pet mjeseci – stotinu i pedeset dana.

28. I arka ode i stade na vrhu Lubara, jedne od planine Ararat.

29. I na nov mjesec u četvrtom mjesecu izvori velikih dubina behu

zatvoreni i potopna vrata nebesa behu ustavljena, i na nov mjesec
sedmog mjeseca svi otvori ponora zemlje behu otvoreni, i voda poče da
opada u dubine ispod.

30. I na nov mjesec desetog mjeseca vrhovi planina behu se vidjeli, i na

nov mjesec prvog mjeseca zemlja posta vidljiva.

31. i vode nestaše odozgor zemlje u petoj sedmici u sedmoj godini 1309
a.m. od toga, i na sedamnaesti dan u drugom mjesecu zemlja bi suha.

32. I na dvadeset sedmi od toga on otvori arku, i posla iz nje zvijeri, i

stoku, i ptice i svaku stvar koja se kreće.

GLAVA 6

1. I na nov mjesec trećeg mjeseca on izađe iz arke, i sagradi oltar na

planini.

2. i učini pokajanje za zemlju, i uze mlado i napravi pokajanje njegovom

krvlju za svu krivicu zemlje, jer sve što bi na njoj bilo je uništeno, osim
onih koji behu u arki sa Nojem.

3. i on stavi loj na oltar, i uze goveče, i kozu, i ovcu sa mladim i so i grlicu

i mladog goluba i stavi na žrtvu paljenicu na oltar, i izli na njega prinos
pomiješan sa uljem, i poprska vinom i okadi tamjanom preko svega, i
načini ugodan miris da se digne, prijatan pred Gospodom.
1115
4. I Gospod pomirisa prijatan miris, i On učini zavjet sa njim da neće biti
više potopa da uništi zemlju, da svi dani zemlje sjetve i žetve nikad ne
prestanu, hladno i vruće, i ljeto i zima, dan i noć da ne promijene svoj
red, niti prestanu ikad.

5. ’I vi, rastite i uvečavajte se na zemlji, i budite brojni na njoj, i budite

blagoslov na njoj. Strah od vas i bojazan ću staviti u sve što je na zemlji
i moru.

6. I gle Ja vam dajem sve zveri, i krilate ptice, i sve što se kreće na
zemlji, i ribe u vodama, i sve stvari za hranu, i zeleno bilje, dadoh vam
sve stvari za jelo.

7. Ali meso, sa životom u njemu, sa krvlju, vi nečete jesti, jer život

svakog tijela je krv, da tvoja krv vaših života ne bude tražena. Na ruci
svakog čovjeka, na ruci svake zvijeri ja ću tražiti krv čovjeka.

8. Ko prolije čovječiju krv od čovjeka će njegova krv biti prolivena, jer na

sliku Božiju On učini čovjeka.

9. I vi, uvečavajte se, i množite na zemlji.

10. I Noa i njegovi sinovi zakleše se da neće jesti krv koja je u ijednom
mesu, i on učini zavjet pred Gospodom Bogom za uvek kroz sve
naraštaje zemlje u ovom mjesecu.

11. radi ovoga On govori s tobom da napraviš savez sa djecom Izraela u

ovom mjesecu na planini sa zakletvom, i da poprskaš krv na njih radi
riječi zavjeta, koje Gospod učini sa njima za uvek.

12. i ovo svjedočanstvo je napisano zarad tebe da ti paziš stalno, tako

da ne jedeš na nijedan dan ijednu krv zvijeri ili ptica ili stoke tokom svih

1116
dana zemlje, i čovjek koji jede krv zvijeri ili stoke ili ptica tokom ovih
dana na zemlji, on i njegovo potomstvo će biti iščupani iz zemlje.

13. I ti zapovedi djeci Izraela da ne jedu krv, tako da njihova imena i

njihovo sjeme bude pred Gospodom našim Bogom neprestano.

14. i za ovaj zakon nema granice dana, jer je za uvek. Oni će čuvati ga
kroz generacije, tako da mogu stalno moliti na tvoju korist sa krvlju pred
oltarom, svaki dan i u vremenu jutra i večeri će oni tražiti oproštaj na
tvoju korist neprestano pred Gospodom da mogu da drže ga a da ne
budu izčupani.

15. I On dade Noju i njegovim sinovima znak da neće više biti potopa na
zemlji.

16. On stavi svoju dugu u oblake za znak vječnog zavjetada neće više
biti potopa na zemlji da uništi u svim danima zemlje.

17. Zbog ovog razloga je određeno i napisano na nebeskim tablicama,

da oni treba da slave praznik sedmica u ovom mjesecu jednom
godišnje, da obnove zavjet svake godine.

18. I ovaj celi praznik je slavljen u nebesima od dana stvaranja do dana

Nojevih, dvadeset šest jubileja i pet sedmica godine 1309 – 1659 a.m. : i
Noje i njegovi sinovi čuvali su ga sedam jubileja i jednu sedmicu godine,
do dana Nojeve smrti, i od dana Nojeve smrti njegovi sinovi su išli s njim
do dana Abrahamovih, i oni jedoše krv.

19. Ali Abraham držaše ga, i Izak i Jakov i njihova deca čuvaše ga do
tvojih dana, i u tvojim danima djeca Izraela zaboraviše ga dok nisi ti
slavio ga nanovo na ovoj planini.

1117
20. I ti zapovedi djeci Izraela da čuvaju ovaj praznik u svim njihovim
naraštajima kao zapovest njima, jedan dan u godini u ovom mjesecu oni
će slaviti ovaj praznik.

21. Jer je praznik sedmica i praznik prvih plodova, ovaj praznik je

dvostruk i dvostruke prirode, prema onomu što je pisano i urezano u
pogledu njega, slavite ih.

22. jer napisao sam u knjigu prvog zakona, u kojem sam napisao za
tebe, da ga trebaš slaviti u njegovo vrijeme, jednom godišnje, objasnih
ti žrtve koje djeca Izraela trebaju se sječati i da ih slave kroz njihove
naraštaje u ovom mjesecu, jedan dan u svaku godinu.

23. I na nov mjesec u prvi mjesec, i na novi mjesec u četvrti mjesec, i na

nov mjesec u sedmi mjesec, i na mlad mjesec desetog mjeseca su dani
sječanja, i dani doba u četri podjeljka godine. Oni su napisani i određeni
za uvek.

24. I Noje odredi ih za sebe kao praznike za naraštaje zauvek, tako da

postanu spomenica mu.

25. I na mlad mjesec prvog mjeseca bi mu zapovijeđeno da napravi za

sebe arku, i na taj dan zemlja posta suha i on otvori arku i vidje zemlju.

26. I na mlad mjesec u četvrtom mjesecu otvori dubina ponora ispod

behu zatvoreni. I na nov mjesec sedmog mjeseca svi otvori ponora
zemlje behu otvoreni, i vode počeše da propadaju u njih.

27. I na novi mjesec desetog mjeseca vrhovi planina behu se vidjeli, i

Noje bi radostan.

28. I radi ovog on odredi ih za sebe kao praznike za sječanje za uvek, i

tako su oni određeni.

1118
29. i oni staviše ih na nebeske tablice, svaki je imao trinaest sedmica, od
jednog do drugog prolazili su njihovi spomendani, od prvog do drugog, i
od drugog do trećeg, i od trečeg do četvrtog.

30. I svi dani zapovijesti će biti dva i pedeset sedmica dana, i to će

učiniti čitavu godinu punom. Tako je urezano i određeno na nebeskim
tablicama.

31. i nema napuštanja ove zapovijesti za ijednu godinu ili od godine do

godine.

32. i zapovijedi djeci Izraela da paze na godine prema njihovom

računanju, tri stotine i šezdeset i četiri dana, i ovi će tvoriti čitavu
godinu, i oni neće poremetiti njegovo vrijeme od njegovih dana i od
njegovih praznika; za sve će pasti u njih prema njihovom svedočanstvu,
i oni neće ispustiti ijedan dan niti poremetiti ijedan praznik.

33. Ali ako oni zanemare i ne čuvaju ih prema Njegovim zapovijestima,

oni neće poremetiti sva njihova doba i godine će biti premještene od
ovog reda, i oni neće promjeniti doba i godine će biti promijenjene i oni
će zanemariti svoje puteve.

34. I sva djeca Izraela će zaboraviti i neće nači puteve godinama, i

zaboraviti će nove mjesece, i doba, i subote i oni će ići krivo kao sav red
godina.

35. Jer znam odavde ti objavljujem, i to nije oda mene, jer knjiga stoji
ispisana preda mnom, i na nebeskim tablicama podjela dana je
određena, da ne zaborave praznike zavjeta i hodaju prema praznicima
pagana po njihovim grijehovima i prema njihovom neznanju.

1119
36. Jer biti će oni koji će zasigurno posmatrati mjesec kako remeti doba
i dolazi iz godine u godinu deset dana ranije.

37. Iz ovog razloga, godine će doči na njih kad oni poremete određenje,
i načine odvratan dan svedočanstva, i nečist dan kao praznik, i oni će
poremetiti sve dane, sveti sa nečistim, i nečist dan sa svetim, jer ići će
krivo po mjesecima i subotama i praznicima i jubilejima.

38. iz ovog razloga Ja zapovijedam i svjedočim ti da ti možeš svjedočiti

im; jer nakon tvoje smrti tvoja djeca će poremetiti ih, tako da oni će
učiniti godinu tri stotine i šezdeset četiri dana samo, i iz ovog razloga
oni će ići krivo po novim mjesecima i dobima i subotama i praznicima, i
oni će jesti sve vrste krvi sa svim vrstama mesa.

GLAVA 7

1. I u sedmoj sedmici prve godine 1317 a.m. od toga, u ovom jubileju,

Noje posadi vinovu lozu na planini na kojoj arka je stala, zvana Lubar,
jedna od planina Ararata, i ono donese plod u četvrtoj godini, 1320 am,
i on je čuvao njen plod, i skupljao ga u ovoj godini u sedmom mjesecu.

2. I od izradi vino i stavi u posudu, i čuvao ga do pete godine 1321 am

do prvog dana, na novi mjesec prvog mjeseca.

3I on proslavi sa radošću dan praznika, i načini žrtvu paljenicu Gospodu,

i mlado goveče i jednog ovna, i sedam ovaca, svako od godine starosti, i
mlado od koze, da može učiniti pokajanje za sebe i svoje sinove.

1120
4. I on pripremi jare prvo, i stavi nešto njegove krvi koja bi na oltaru koji
je on uradio, i sav loj on stavi na oltar gde napravi žrtvu paljenicu, i
goveče i ovna i ovcu, i on stavi sve njihovo meso na oltar.

5. I on stavi sve njihove prinose pomiješane sa uljem na njega, i potom

poškropi vinom na vatri koju je prethodno uradio na oltaru, i stavi
tamjan na oltar i stvori prijatan miris da se podigne pred Gospodom
njegovim Bogom.

6. I on se radovaše i piše od toga vina, on i njegova djeca sa radošću.

7. I bi veče, i on ode u šator, i bijuči pijan on leže i zaspa, i bijaše

otkriven u svom šatoru dok je spavao.

8. I Ham vidje Noja svog oca golog, i izađe i reče dvojici svoje braće.

9. I Šem uze svoju odječu i usta, on i Jafet, i staviše odječu na svoja

ramena i iduči unatrag pokriše sramotu svoga oca, i njihova lica behu
natrag.

10. I Noje usta oda sna i znao je sve što mlađi sin mu je učinio, i prokle
svoga sina i reče: ’Proklet da je Kanan, i porobljen sluga će biti svojoj
braći.’

11 I on blagoslovi Šema i reče: ’’Blagoslovljen da je Gospod Bog Šemov,

i Kanan će biti njegov sluga.

12. Bog će uvečati Jafeta, i Bog će stanovati u stanovima Šema, i Kanan

će biti njegov sluga.

13. I Ham je znao da njegov otac je prokleo njegovog mlađeg sina, i nije
mu bilo drago da je prokleo njegovog sina, i on se odvoji od svoga oca,
on i njegovi sinovi sa njim, Kuš i Mizraim i Put i Kanaan.

1121
14. I on sagradi za sebe grad i nazva ga po imenu svoje žene
Neelatamauk.

15. I Jafet vidješe ga, i posta zavidan na svoga brata, i on također

sagradi za sebe grad, i on nazva njegovo ime po imenu svoje žene
Adataneses.

16. I Šem stanovaše sa svojim ocem Nojem, i izgradi grad blizu svoga
oca na planini, i on također nazva njegovo ime po svojoj ženi
Sedeketelebab.

17. I gle ta tri grada behu blizu planine Lubar, Sedeketelebab na istočnoj
strani planine, i Naeltamauk na jugu, i Adataneses prema zapadu.

18. I ovo su sinovi Šema: Elam i Asur i Arpahšad – ovaj sin je bio rođen
dve godine nakon potopa-, i Lud i Aram.

19. Sinovi Jafeta: Gomer i Magog i Madai i Javan, Tubal i Mešeh i Tiras:
to su sinovi Nojevi.

20. i u dvadeset osmom jubileju 1324-1372 am Noa je počeo da

primjenjuje na sinovima sinova propise i zapovijedi, sve presude koje je
znao, i on je poticao svoje sinove da paze na pravičnost, i da pokriju
sramotu svoga tijela, i da blagosiljaju njihova Stvoritelja, i časte oca i
majku, i da vole bližnjeg, i čuvaju njihove duše od bluda i nečisti i od sve
nepravde.

21. Jer zahvaljujuči ovim trima stvarima došao je potop na zemlju,

zahvaljujući bludu gde su Čuvari protiv zakona njihovih određenja otišli
za kurvanjem sa kćerima ljudskim, i uzeše sebi žene koje su htjeli, i oni
učiniše početak nečistoče.

1122
22. I oni dobiše sinove Nafidime, i oni behu svi drugačiji, i oni
proždirahu jedni druge, i Divovi ubiše Nafila, i Nafil ubije Elja, i Eljo
ljude, i jedan čovek drugog.

23. I svaki proda sebe da radi nepravdu i da proliva mnogo krvi, i zemlja
bi ispunjena nepravdom.

24. I nakon toga oni griješiše protiv zvijeri i ptica, i svega što se kreće i
hoda na zemlji, i mnogo krvi bi proliveno na zemlji, i svaka zamisao i
želja ljudi donosila je uzaludnost i zlo neprestano.

25. I Gospod uništi sve sa lica zemlje, zbog zla njihovih djela, i zbog krvi
koju su oni prolili usred zemlje On uništi sve.

26. ’I mi besmo ostali, Ja i ti, moji sinovi, i sve šta je ušlo sa nama u arku,
i vidite ja vidim vaša djela preda mnom da ne hodate u pravičnosti, jer
putem uništenja ste počeli hodati, i vi se odvajate jedan od drugog, i
zavidni ste jedan drugom, i tako dolazi da niste u skladu, moji sinovi,
svaki sa svojim bratom.

27. Jer ja vidim, i gle demoni počeše da vas zavode i prptiv vaše dece i ja
se bojim radi vas, da nakon moje smrti ćete prolivati krv ljudi na zemlji, i
da ćete vi također biti uništeni sa lica zemlje.

28. Jer tko prolije ljudsku krv, i ko jede krv ijednog tijela, će biti uništen
sa zemlje.

29. I neće ostati nijedan čovjek koji jede krv, ili koji proliva krv čovjeka
na zemlji. Niti će ostati mu sjeme ili potomci koji žive pod nebom. Jer u
Šeol će oni ići. I u mjesto presude oni će otiči, i u tamu dubine oni će biti
premješteni nasilnom smrču.

1123
30. Neće u tebi biti viđena krv od sve krvi biti će svih dana u kojima
ubijete ijednu zvijer i stoku ili štogod leti zemljom, i radite vi dobra djela
svojim dušama pokrivajuči ono što je proliveno na licu zemlje.

31. I nečete biti kao onaj koji jede sa krvi, već čuvajte sebe da nijedan
ne jede krv pred vama, pokrijte krv, jer tako vam zapovijedam da
svjedoči vama i vašoj djeci, zajedno sa svim tijelom.

32. I ne dozvolite da duša bude pojedena zajedno sa mesom, da vaša

krv, koja je vaš život, bude tražena iz ruke ijednog tijela koja bude
prolivena na zemlji.

33. Jer zemlja neće biti čista od krvi koja bude prolivena na njoj, jer
jedino kroz krv onoga koji proliva je će zemlja biti očišćena kroz sve
njene naraštaje.

34. I sad, moja djeco, poslušajte, tvorite sud i pravednost da budete

uzgojeni u pravičnosti nada svom zemljom, i vaša slava da bude
uzdignuta pred Boga, koji me spasao od voda potopa.

35. I gle, vi čete iči i graditi sebi gradove, i gajiti u njima sve biljke koje
su na zemlji, i još sve plodonosno drveće.

36. Za tri godine plodovi svega što se jede neće biti sakupljani, i u
četvrtoj godini njegov plod će biti smatran svetim, i oni će prinijeti prve
plodove, prihvatljive pred Svevišnjim Bogom, koji je stvorio nebesa i
zemlju i sve stvari. Neka prinesu izobilno prvinu od vina i ulja kao prve
plodove na oltar Gospodnji, koji prima, i što ostane neka sluge kuće
Gospodnje jedu pred oltarom koji prima.

37. I u petoj godini učini otpust tako da otpustiš i pravičnosti i

ispravnosti, i biti češ pravedan, i sve što poseješ će napredovati.

1124
38. Jer tako je činio Enoh, otac tvoga oca zapovjedio je Metuselahu,
njegovom sinu, i Metuselah njegovom sinu Lamehu, i Lameh zapovijedi
meni i sve stvari koje njegovi oci zapovijediše mu.

39. I ja također ću vam dati zapovijest, moji sinovi, kako Enoh zapovijedi
svom sinu u prvom jubileju, dok je još živio, sedmi u njegovoj generaciji,
on naredi i svjedoči svome sinu i njegovom sina sinu do dana njegove
smrti.

GLAVA 8

1. U dvadeset devetom jubileju, u prvoj sedmici, 1373 am, na početku

toga Arpahšad uze sebi ženu i njeno ime bi Rasueja, kćer Susana, kćer
od Elama, i ona rodi mu sina u trečoj godini ove sedmice 1375 am, i on
nazva njegovo ime Kainam.

2. I sin poraste, i njegov otac nauči ga pisati, i on ode da traži za sebe

mjesto gdje može izgraditi za sebe grad.

3. I on nađe pisanje koje raniji naraštaji su urezali u stijenu, i on pročita

što bi na njoj, i on prepisa i grešio je prema tom, jer je sadržavalo
učenje od Čuvara u smislu s kojim su oni običavali posmatrati
predznake sunca i mjeseca i zvijezda i svih znakova nebeskih.

4. I on napisa to i ne reče ništa o tom, jer se bojao da kaže Noji o tome

da ne bude ljut na njega zbog toga.

5. i u tridesetom jubileju 1429 am u drugoj sedmici, u prvoj godini od

toga, on uze sebi ženu, i njeno ime bi Melka, kćer Madaja sina Jafeta, i u

1125
četvrtoj godini 1432 am on dobi sina, i nazva njegovo ime Šelah, jer
reče: ’Uistinu ja bijah poslan’.

6. (I u četvrtoj godini on bi rođen), i Šelah uzrasta i uze sebi ženu, njeno

ime bi Muak, kćer Keseda, brata njegova oca, i u tridesetom jubileju , u
petoj sedmici, u prvoj godini 1499 am, od toga.

7. I ona rodi mu sina u petoj godini 1503 am od toga, i on nazva njegovo

ime Eber, i on uze sebi ženu, i njeno ime bi Azurad, kćer Nebroda, u
trideset drugom jubileju, u sedmoj sedmici, u trečoj godini od toga 1564
am.

8. I u šestoj godini 1567 am od toga, ona rodi mu sina, i on nazva

njegovo ime Peleg, jer u danima kad on bi rođen djeca Nojeva počeše
da dijele zemlju među sobom, iz ovog razloga njegovo ime je Peleg.

9. I oni podijeliše je tajno među sobom i rekoše to Noju.

10. I dogodi se na početku trideset i trećeg jubileja 1569 am, da oni

podijeliše zemlju u tri dijela, za Šema, Hama i Jafeta, prema nasljedstvo
svakoga, u prvoj godini prve sedmice, kad jedan od nas koji bi poslan, bi
sa njima.

11. I on pozva svoje sinove, i oni priđoše njemu, oni i njihova djeca, i on
podijeli zemlju u djelove , koje njegova tri sina su uzeli u posjed, i oni
ispružiše ruke, i uzeše napismeno iz grudi Noja njihova oca.

12. I izađe pismeno Šemov dio usred zemlje koje on uze kao nasljedstvo
za sebe i svoje sinove za naraštaje vječno, od sredine planine do Rafe,
od otvora vode od rijeke Tina, i njegov dio ide prema zapadu kroz
sredinu ove rijeke, i proteže se dok ne stigne do voda ponora, iz kojih
ova rijeka ide pravo i izlijeva vode u more Meat, i ova rijeka teče u

1126
veliko more. I sve što je prema sjeveru je Jafetovo, i sve što je prema
jugu pripada Šemu.

13. i proteže se dok ne stigne Karaso: ovo je izvor jezika koji gledaju ka
jugu.

14. I njegov dio proteže se velikim morem, i ide pravom linijom dok ne
dostigne zapad od jezika koji gleda ka jugu, jer ovo more je imenovano
jezikom Egipatskog mora.

15. i ide odavde prema jugu prema otvoru velikog mora na obali
njegovih voda, i proteže se do zapada do Afre, i ide dok ne stigne vode
rijeke Gihon, i do juga voda Gihona, do obale rijeke.

16. I proteže se ka istoku, dok ne stigne Vrt Edenski, do juga od toga,

prema jugu i od istoka cijele zemlje Edenske i cijelog istoka, i ide ka
istoku i nastavlja dok ne stigne istok planine zvane Rafa, i pada ka obali
otvora rijeke Tina.

17. Ovaj udio izađe za Šema i njegove sinove, da mogu da ga imaju

zauvijek svojim naraštajima zauvijek.

19. I on je znao da Rajski Vrt je svetinja nad svetinjama, i stan od

Gospoda, i planina Sinaj središte pustinje, i Planina Sion, centar pupak
zemlje: ova tri behu stvoreni kao sveta mjesta okrenuta jedna ka
drugima.

20. I on blagoslovi Boga bogova, koji je stavio riječ Gospoda u njegova

usta, i Gospoda zauvek.

21. I on je znao da blagosloven dio i blagoslov bi došao na Šema i

njegove sinove generacijama zauvek, cela zemlja Edenska i cela zemlja
Crvenog Mora, i cela zemlja istoka i India, i na Crveno More i planine od

1127
tamo, i zemlju Bašan, i celu zemlju Libanon i otoke Kaftur, i sve planine
Sanir i Amana, i planine Asšur na sjeveru, i svu zemlju Elam, Asšur i
Babel, i Susan i Maedai, i sve planine Ararata, i sav dio preko mora, koji
je preko planina Asšura prema sjeveru, blagoslovena i prostrana zemlja,
i sve što je u njoj bi veoma dobro.

22. I za Hama dođe drugi dio, preko Gihona prema jugu desno od Vrta, i
proteže se prema jugu i ide do svih planina vatre, i nastavlja prema
zapadu mora Atel i ide prema zapadu dok ne dostigne more Mauk, to
more u koje sve što nije uništeno se ulijeva.

23. i ide pravo ka sjeveru do granice Gadir, i ide pravo do obale voda
mora do voda velikog mora dok ne dođe do rijeke Gihon, i ide uz rijeku
Gihon dok ne stigne desno Vrt Edena.

24. I ovo je zemlja koja izađe za Hama kao dio koji je dodijeljen njemu
zauvek za njega i njegove sinove i njihovim naraštajima zauvek.

25. I za Jafeta izađe treči dio preko rijeke Tina do severa odtoka
njegovih voda, i proteže se severoistočno celim regijom Goga, i celom
zemljom istoka od toga.

26. I ide severno do severa, i proteže se do planina Kelt prema severu, i

prema moru Mauk, i ide do istoka Gadira daleko kao regija voda mora.

27. i ide dok ne dođe do zapada Fare i vraća se prema Aferagu, i

proteže se istočno do voda mora Meat.

28. I ide do regije rijeke Tina u severoistočnom smeru dok ne dođe do

granica voda prema planini Rafa, i vrača se okolo prema severu.

1128
29. To je zemlja koja izađe za Jafeta i njegove sinove kao dio nasljedstva
koji je dat njemu i njegovim sinovima, za njihove naraštaje zauvek, pet
velikih otoka, i velika zemlja na severu.

30. Ali je hladno, a zemlja Hama je vruča, a zemlja Šema niti je vruča niti
hladna, već je mješavina hladnog i toplog.

GLAVA 9

1. i Ham podijeli među svojim sinovima, i prvi dio izađe na Kuša prema
istoku, i na zapadu od njega za Mizraima, i na zapad od njega za Puta, i
na zapad od njega i na zapad od toga na more za Kanana.

2. I Šem također podijeli među svojim sinovima, prvi dio izađe za Hama
i njegove sinove, do istoka rijeke Tigris dok ne dođe do istoka, cijela
zemlja Indije, i na Crveno More njehovom obalom, do voda Dedana, i
sve planine Mebri i Ela, i sva zemlja Susan i sve na strani Farnaka do
Crvenog Mora i rijeke Tina.

3. I za Ašura izađe drugi dio, i zemlja Ašur i Niniva i Šinar i do granica

Indije, i uzdiže se i ide rijekom.

4. I za Arpakšada izađe treči dio, sva zemlja regije Haldeja do istoka

Eufrata, granicom Crvenog Mora, i svim vodama pustinje blizu jezika
mora koje gleda prema Egiptu, cela zemlja Libanon i Sanir i Amana do
granica Eufrata.

5. I za Arama izađe četvrti dio, cela zemlja Mesopotamije između Tigrisa

i Eufrata do severa Haldeja do granice planina Asšur i zemlje Arara.

1129
6. I izađe za Luda peti dio, planine Asšur i sve što pripada njima do
Velikog Mora, i istočno od Asšura njegovog brata.

7. I Jafet također podijeli zemlju u nasljedstvo među svojim sinovima.

8. I prvi dio izađe za Gomera na istok od sjevera do rijeke Tina, i na

sjever izađe za Magoga svi unutrašnji delovi severa do mora Meat.

9. I za Madaja izađe njegov dio da ima od zapada svoje dvoje braće do

otoka, i do obala otoka.

10. I za Javana izađe četvrti dio svaki otok i otoci koji su prema granici
Luda.

11. I za Tubala izađe peti dio usred jezika koji stiže do granice dijela
Luda do drugog jezika, do regije preko drugog jezika u treči jezik.

12. i za Mešaha izađe šesti dio, i dio preko trečeg jezika dok ne dpđe
istočno od Gadira.

13. I za Tirasa izađe sedmi dio, četiri velika otoka usred mora, koji
dolaze do dijela od Hama, i otoka Kamaturi izađe dio za sinove
Arpahšada u njegovo nasljedstvo.

14. I tako sinovi Nojevi podijeliše svojim sinovima u prisustvu Noja

njihovog oca, i on veza ih zakletvom, proklinjuči kletvom svakoga koji bi
tražio oduzeti dio koji nije pao u njegov dio.

15. I oni svi rekoše, ’Neka bude tako, neka bude tako ’, za sebe i njihove
sinove zauvek kroz njihove naraštaje do dana suda, u koji Gospod Bog
će suditi im mačem vatrenim za svu nečist zla njihovih grijehova, sa
čime su ispunili zemlju za prekršajima i nečistoćom i bludom i grijehom.

1130
GLAVA 10

1. I u trečoj sedmici ovog jubileja nečisti demoni počeli su da zavode

ustranu djecu sinova Nojevih, i da čine da griješe i uništavaju ih.

2. I sinovi Noja dođoše Noju njihovom ocu, i rekoše mu u pogledu

demona koji su ih zavodili ustranu i zaslijepljivali i ubijali njegovih sinova
sinove.

3. I on je molio pred Gospodom Bogom, i rekao:

’ Bože duhova svih tijela, koji si pokazao mi milost

I spasao me i moje sinove od voda potopa,

I nisi učinio da stradam kao što si učinio sa sinovima propasti;

Jer tvoja milost bi velika prema meni

I velika bi Tvoja milost ka mojoj duši

Neka Tvoja milost bude nad mojim sinovima

I nemoj da zli duhovi vladaju njima

Da oni ne unište ih sa zemlje.

4. Već Ti blagoslovi me i moje sinove, da možemo da rastemo i da se

uvečavamo i napunimo zemlju.

1131
5. I ti znaš kako Tvoju Čuvari, očevi ovih duhova, činiše u moje dane, i
kao što za ove duhove koji su živi, zatvori ih i drži ih čvrsto u mjestu
osude, i ne daj da donesu uništenje na sinove tvojih sluga, moj Bože, jer
oni su zloćudni, i stvoreni u smislu uništavanja.

6. I ne daj im da vladaju nad duhovima živih, jer Ti sam možeš iskazati

moč nada njima. I ne daj im snage nad sinovima pravednika od sada pa
zauvek.

7. I Gospode naš Bože pomozi nam da svežemo sve.

8. I vođa duhova, Mastema, dođe i reče: ’Gospode, Stvoritelju, neka

neki od njih ostanu preda mnom, i neka poslušaju moj glas, i čine sve
što im kažem; jer ako neki od njih ne ostanu sa mnom, neću moči da
sprovodim snagu moje volje nad sinovima ljudskim; jer ovi su zarad
pokvarenosti i vođenja ustranu pred mojim sudom, jer veliko je zlo
sinova ljudskih.’

9. I On reče: Neka deseti dio od njih ostane pred njim, i neka devet
djelova siđu u mjesto osude.’

10. I jednom od nas On zapovijedi da mi naučimo Noja svo njihovo

ljekarstvo, jer On je znao da oni neće hodati ispravno, niti težiti za
pravednošću.

11. I mi učinismo prema svim Njegovim riječima: i sve zlokobne mi

svezasmo u mjestu osude i deseti deo od njih mi ostavismo da mogu
biti poslušni Satani na zemlji.

12. I mi objasnismo Noju svu medicinu njihovih bolesti, zajedno sa

njihovim uzrocima, kako oni mogu da izliječe ih sa biljkama na zemlji.

1132
13. I Noje zapisa sve stvari u knjigu kako ga uputismo u pogledu svake
vrste ljekarstva. Tako zli duhovi behu sprečeni da povrede sinove Noja.

14. I on dadne sve što je napisao Šemu, svom najstarijem sinu; jer ga je
volio iznad svih sinova.

15. I Noa zaspa sa svojim ocima, i bi sahranjen na Planini Lubar u zemlji

Ararat.

16. Devet stotina i pedeset godina on završi svoj život, devetnaest

jubileja i dve sedmice i pet godina. 1659 a.m.

17. i u svom životu na zemlji on je nadmašio ljude osim Enoha zbog

pravednosti, u kojoj ovaj bi savršen. Jer Enohovo služenje bi određeno
kao svjedočanstvo za naraštaje svijeta, tako da je on mogao prebrojati
sva djela naraštaja za naraštajem, do dana suda.

18. i u trideset i trećem jubileju, u prvoj godini druge sedmice, Peleg uze
sebi ženu, čije ime bi Lomna kćer Sinara, i ona rodi mu sina u četvrtoj
godini ove sedmice, i on nazva njegovo ime Reu, jer on reče: ’Vidi ljudi
su postali zli kroz svaku ludu stvar gradeći za sebe grad i kulu u zemlji
Šinar.’

19. Jer oni otidoše od zemlje Ararat istočno do Šinara; jer u njegovim
danima oni sagradiše grad i kulu , govoreći, ’Idemo, hajdemo da se
uznesemo na nebo.’

20. I oni počeše da grade, i u četvrtoj sedmici učiniše ciglu sa vatrom, i

cigle su im služile kao kamen, i glina sa kojom su cementirali ih zajedno
sa asfaltom koji dolazi iz mora, i iz izvora vode u zemlji Šinar.

21. I oni izgradiše ga: četrdeset i tri godine 1645-1688 a.m. su ga gradili,
njegova širina 203 cigle, i visina cigle bi trećina jedne, i visina je iznosila

1133
5433 lakta i 2 palme, i opseg zida je bio trinaest stadija (i drugih trideset
stadija).

22. i Gospod Bog reče nam: Gle, oni su jedan narod, i ovo počeše raditi,
i sad ništa ih neće zadržati. Idemo, siđimo dole i zbunimo njihov jezik,da
ne razumiju jedan drugoga govor, i da ih raselimo u gradove i narode, i
jedna svrha neće više biti među njima do dana suda.

23. I Gospod siđe, i mi siđosmo s njim da vidimo grad i kulu koju ljudi
izgradiše.

24 I mi pometosmo njihov jezik, i oni nisu više razumjeli jedan drugoga

govor, i oni prestaše onda da grade grad i kulu.

25. Iz ovog razloga cela zemlja Šinar je nazvana Babel, jer Gospod učini
ovde pometnju svih jezika ljudi, i od tad oni behu rasuti u njihove
gradove, svaki prema njegovom jeziku i narodu.

26. I Bog posla močan vjetar protiv kule i sruši je na zemlju, i gle to je
bilo između Asura i Babilona u zemlji Šinar, i oni prozvaše njegovo ime ’’
Ruševina’’.

27. u četvrtoj sedmici prve godine 1688 a.m. u početku od toga u četiri i
tridesetom jubileju, behu oni rasuti iz zemlje Šinar.

28. I Ham i njegovi sinovi odoše u zemlju koju su trebali naseliti, koju je
on tražio kao svoj dio u zemlji južnoj.

29. I Kanan vidje da je zemlja Libanska do rijeke Egipta veoma dobra, i

on ne ode u zemlju svog nasljedstva na zapad do mora, i živio je u zemlji
Libanskoj, istočno i zapadno od granice Jordana i od granice mora.

1134
30. I Ham, njegov otac, i Kuš i Mizriam njegova braća rekoše mu: ’ Ti si
se nastanio u zemlji koja nije tvoja, i koja ti nije data kao udio, ne čini
tako, jer ako činiš tako, ti i tvoji sinovi ćete pasti u zemlji i biti prokleti
kroz pobunu, jer pobunom ste se naselili, i pobunom će tvoja djeca
pasti, i ti češ biti iščupan zauvek.

31. Ne stanujte u stanovima Šema, jer Šemu i njegovim sinovima je to

pripalo kao njihov deo.

32. Prokleti ste vi, i prokleti čete biti od svih sinova Nojevih,
prokletstvom kojim se mi vezasmo zakletvom u prisustvu svetih sudaca,
i u prisustvu Noja našeg oca.’

33. Ali on nije poslušao njih, i stanovao je u zemlji Libanona od Hamata

do ulaza u Egipat, on i njegovi sinovi do današnjega dana.

34. I iz ovog razloga zemlja je nazvana Kanaan.

35. I Jafet i njegovi sinovi odoše prema moru i stanovaše u zemlji

njihovog dela, i Madai vidje zemlju mora i nije mu se svidela, i molio je
dio od Hama iAsura i Arpahšada, njegove žene brata, i on stanovaše u
zemlji Mediji, blizu njegove žene brata do današnjeg dana.

36. I on nazva njegovo mesto stanovanja, i mesto stanovanja njegovih

sinova, Media, po imenu njihovog oca Madaja.

GLAVA 11

1. I u trideset i petom jubileju, u trećoj sedmici, u prvoj godini 1681

a.m., Reu uze sebi ženu, i njeno ime bi Ora, kćer Ura, sina Keseda, i ona

1135
rodi mu sina, i on nazva njegovo ime Seroh, u sedmoj godini ove
sedmice u ovom jubileju 1687 a.m.

2. I sinovi Nojevi počeše rat jedan na drugog, da uzimaju zarobljenike i

da ubijaju jedan drugog, i da prolivaju krv ljudi na zemlji, i da jedu krv, i
da grade jake gradove, i zidove i kule i pojedinci počeše da se uzdiže
iznad naroda, i nasta početak kraljevstvima, i da idu u rat ljudi naspram
ljudi, i narod na narod, i grad protiv grada, i svi počeše da čine zlo, i da
stiču oružje, i da uče njihove sinove ratu, i oni počeše da osvajaju
gradove, i da prodaju muške i ženske robove.

3. I Ur, sin Keseda, izgradi grad Ara od Haldeja, i nazva njegovo ime po
svom imenu i po imenu svoga oca. I izgradiše za sebe lijevane kipove, i
oni obožavaše svaki idola, i livene kipove koje oni izgradiše za sebe, i
počeše izrađivati rezane slike i nečiste slike, i zlokobni duhovi im
pomagahu i zavodiše ih u činjenju prekršaja i nečistoća.

4. I princ Mastema nagnao je sebe da čini sve to, i on posla druge

duhove, one koji behu u njegovoj ruci, da čine sve pogrešno i grijeh, i
sve načine prestupa, da kvare i uništavaju, i da prolivaju krv na zemlji.

5. Iz ovog razloga on nazva svoje ime Seroh, Serug, jer svi krenuše da
čine sve vrste grijeha i prestupa.

6. I on odrasta, i stanovaše u Uru Haldejskom , blizu oca od njegove

žene majke, i on klanjaše se idolima, i on uze sebi ženu u trideset i
šestom jubileju, u petoj sedmici, u prvoj godini od toga 1744 a.m., i
njeno ime bi Melka, kćer Kabera, kćer brata njegova oca.

7. I ona rodi mu Nahora, u prvoj godini ove sedmice, i on odrasta i

stanovaše u Uru Haldejskom, i njegov otac nauči ga otkrićima Haldeja
ka božanstvima i proricanju, prema znakovima nebesa.
1136
8. I u trideset i sedmom jubileju u šestoj sedmici, u prvoj godini 1800
a.m., on uze sebi ženu, i njeno ime bi Ijaska, kćer Nestaga od Haldeja.

9. I ona rodi mu Teru u sedmoj godini ove sedmice 1806 a.m.

10. I princ Mastema posla gavrane i ptice da jedu sjeme koje bi posijano
u zemlji, da bi uništili zemlju, i opljačkali ljude od njihova rada. Prije
nego bi pooralii sjeme, gavrani uzimaše sa površine zemlje.

11. I iz ovog razloga on nazva svoje ime Terah radi gavrana i ptica koji
dovedoše ih do bijede i pojedoše njihovo sjeme.

12. I godine počeše da budu nerodne, zarad ptica, i one pojedoše sve
plodove drveća, samo sa velikim naporom oni sačuvaše malo od svega
plodova zemlje u njihovim danima.

13. I u trideset i devetom jubileju, u drugoj sedmici prve godine 1870

a.m. Tera uze sebi ženu, i njeno ime bi Edna, kćer Abrama, kćer sestre
njegova oca. I u sedmoj godini ove sedmice 1876 a.m. ona rodi mu sina,
i on nazva njegovo ime Abram, po imenu oca njegove majke.

14. jer on umrije pre nego što njegova kćer zače sina.

15. I dijete poče da razumijeva greške zemlje da sve je otišlo ustranu

zarad rezanih likova i zarad nečistoće, i njegov otac nauči ga pisanju, i
on bi dve sedmice star 1890 a.m., i on odvoji sebe od svoga oca, kako
ne bi klanjao se idolima sa njim.

16. i on poče da se moli Stvoritelju svih stvari da On može da ga sačuva

od griješenja ljudi, i da njegov udio ne padne u grijeh po nečistoći i
pokvarenosti.

1137
17. I doba sjetve dođe za sijanje sjemena na zemlju, i svi odoše da
čuvaju svoje sjeme protiv gavranova, i Abram ode sa tima koji otidoše, i
dijete bi mladić od četrnaest godina.

18. I oblak gavrana dođe da proždre sjeme, i Abram otrča da ih sustigne

prije nego što se oni spuste na zemlju, i plaka njima prije nego što se
spustiše na zemlju da pojedu sjeme, i reče, ’ Ne silazite, vratite se na
mjesto odakle ste došli.’, i oni krenuše da se vračaju.

19. I on uzrokova da oblak gavrana se vrati nazad sedamdeset puta tog

dana, i svi gavrani kroza celu zemlju gde Abram bi nisu se spustile tu niti
jedna.

20. I svi koji bijahu s njim u celoj zemlji videše ga kako plače, i svi
gavrani se vratiše, i njegovo ime posta veliko u svoj zemlji Haldeja.

21. I dođe njemu te godine svi koji željeli su da siju, i on ode s njima do
vremena dok nije prestala sjetva, i oni posijaše svoju zemlju, i te godine
oni donesoše dovoljno žita kući i jedoše i behu zadovoljni.

22. I u prvoj godini pete sedmice 1891 a.m., Abram nauči one koji
napraviše oruđe za volove, zanatlije od drveta, i oni načiniše posudu
iznad zemlje, koja je bila okrenuta prema okviru pluga, kako bi se stavilo
sjeme tamo, i sjeme je padalo dole od tamo na razdjelnik pluga, i bilo je
sakriveno u zemlji, i oni se više nisu bojali gavrana.

23. I nakon ovoga on napravi posude iznad zemlje na svim okvirima

plugova, i oni sijahu i orahu svu zemlju, kako Abram zapovedi im, i oni
se više nisu bojali ptica.

1138
GLAVA 12

1. I dogodilo se u šestoj sedmici, u sedmoj godini 1904 a.m., da Abram

je rekao Terahu svom ocu, govoreći, ’Oče!’

2. I on reče, ’Gle, evo me, moj sine.’ I on reče,

’Koju pomoč i dobit mi imamo od tih idola koje ti obožavaš,

I pred kojima se klanjaš?

3. Jer nema duha u njima,

Oni su nijemi oblici, i stranputice srca,

Ne obožavaj ih:

4. Obožavaj Boga nebesa,

Koji čini kišu i rosu da silazi na zemlju

I čini sve na zemlji,

I sve je stvorio po svojoj riječi,

Sav život je pred Njegovim licem.

5. Zašto obožavaš stvari u kojima nema duha?

Oni su djelo ljudskih ruku

I na svojim ramenima ih nosiš,

I nemaš pomoći od njih

Oni su veliki uzrok srama onima koji ih čine,

1139
I zavode srce onih koji ih obožavaju

Ne obožavaj ih.’

6. I njegov otac reče mu, ja također znam to, moj sine, ali šta da radim
sa ljudima koji me učiniše da služim pred njima?

7. I ako im kažem istinu, oni će me ubiti, jer njihove duše naginju u

njima da obožavaju ih i slave ih.

8. I šuti, moj sine, da te ne ubiju.’ I ove riječi on reče svojoj dvojici

braće, i oni behu ljuti sa njim i on je šutio.

9. I u četvrtom jubileju, u drugoj sedmici, u sedmoj godini 1925 a.m.,

Abram uze sebi ženu, i njeno ima bi Sarai, kćer njegovog oca, i ona
posta njegova žena.

10. I Haran, njegov brat, uze sebi ženu u trečoj godini treče sedmice
1928 a.m. i ona rodi mu sina u sedmoj godini ove sedmice 1932 a.m., i
on nazva njegovo ime Lot.

11. I Nahor, njegov brat, uze sebi ženu.

12. I u šezdesetoj godini života Abramovog, to je četvrta sedmiva, u

četvrtoj godini 1936 a.m., Abram usta noću, i zapali kuću od idola, i spali
sve što je u kući i nitko nije znao.

13. I oni ustaše u noći i tražahu da spasu svoje bogove isred vatre.

14. I Haran požuri da ih spase, ali vatra prevlada nada njim, i on bi

spaljen u vatri, i on umrije u Uru Haldejskom pred Tarom svojim ocem, i
oni sahraniše ga u Uru Haldejaca.

1140
15. I Tera ode iz Ura Haldejskog, on i njegovi sinovi, da idu u zemlju
Liban i u zemlju Kanan, i on je stanovao u zemlji Haran, i Abram je
stanovao sa Terom svojim ocem u Haranu dve sedmice godina.

16. I u šestoj sedmici, u petoj godini 1951 a.m., Abram ustade po noči
na mlad mjesec sedmog mjeseca da gleda zvijezde od večeri do jutra,
kako bi vidio kakva će biti godina u pogledu kiše, i on bi sam i on je
sjedio i posmatrao.

17. I riječ dođe u njegovo srce i on reče: Svi znakovi zvijezda, i znakovi
mjeseca i sunca sve je u ruci Gospodnjoj. Zašto ih istražujem?

18. Ako On želi, On uzrokuje kišu, jutro i veče;

I ako On želi, On zadržava ih,

Sve stvari su u Njegovoj ruci.

19. I on je molio te noči i rekao,

’Moj Bože, Bože Svevišnji, Ti jedini si moj Bog,

I Ti i Tvoju vlast ja sam odabrao,

I Ti si stvorio sve stvari,

I sve stvari su djelo Tvojih ruku.

20. Oslobodi me iz ruku zlih duhova koji imaju vlast nad mislima ljudskih
srca,

I ne daj da me zavedu ustranu od Tebe, moj Bože.

I utvrdi me i moje potomke zauvek

Da ne idemo ustranu od sad i za uvek.

1141
21. I On reče, ’Hoču li se vratiti u Ur Haldejski koji traže moje lice da se
vratim njima, jesam li da ostanem ovdje u ovom mjestu? Pravi put pred
Tobom raste u rukama Tvoga sluge da on može izvršavati ga i da ja ne
hodam u obmanama svog srca, O moj Bože.’

22. I on učini kraj govoru i molitvi, i gle riječ Gospodnja bi poslana

njemu kroza me, govoreći: ’Ustani od svoje zemlje, i od svog roda i od
kuće svoga oca u zemlju koju ću ti pokazati, i Ja ću učiniti tebe velikim i
brojnim narodom.

23. I blagosloviti ću te,

I učiniti ću tvoje ime velikim,

I ti češ biti blagoslovljen na zemlji,

I u tebi će sve porodice na zemlji biti blagoslovene,

I Ja ću blagosloviti one koji blagosiljaju tebe,

I prokleti one koji proklinju tebe.

24. I ja ću biti Bog tebi i tvome sinu, i tvome sina sinu, i svom tvojem
sjemenu: ne boj se, od sada i kroz sve naraštaje zemlje Ja sam tvoj Bog.’

25. I Gospod Bog reče: ’Otvori njegova usta i njegove uši, da on može
čuti i govoriti sa svojim ustima, sa jezikom koji mu bi otkriven’; jer je
prestao od usta ljudi od dana rušenja Babilona.

26. I ja otvorih njegova usta, i njegove uši i njegove usne, i počeh da

pričam s njim na hebrejskom u jeziku stvaranja.

27. I on uze knjige otaca, i te behu napisane na hebrejskom, i on prepisa

ih, i on poče od tada da ih izučava, i ja učinih znanim njemu to što nije
mogao razumijeti, i on je učio ih tokom šest kišnih mjeseci.
1142
28. I dogodi se u sedmoj godini šeste sedmice 1953 a.m. da on reče
svome ocu i upozna ga, da on će napustiti Haran i ići u zemlju Kanan da
vidi je i vrati mu se.

29 I Tera njegov otac reče mu; Idi u miru:

Neka vječni Bog učini tvoje puteve pravim.

Neka Gospod bude s tobom, i zaštiti te od svega zla,

I da ti da mir, milost i pomoč pred onima koji te vide,

I neka nitko od ljudi imaju moč nada tobom da te povrede,

Idi u miru.

30. I ako vidiš zemlju ugodnu tvojim očima da živiš u njoj, tad ustani i
povedi me i uzmi Lota sa sobom , sina Harana tvoga brata kao tvog
vlastitog sina: Neka je Gospod sa tobom.

31. A Nahora tvog brata ostavi sa mnom dok se ti ne vratiš u miru, i mi

čemo iči sa tobom svi zajedno.’

GLAVA 13

1. i Abram odputova iz Harana, i on uze Saraju svoju ženu, i Lota, sina

njegova brata Harana, u zemlju Kanan, i on dođe u Asur, i nastavi ka
Šekemu, i stanovaše blizu blagorodnog hrasta.

2. I on vidje, i gle, zemlja bi veoma dobra od ulaska u Hamatu do

uzvišenog hrasta.

1143
3. I Gospod reče mu:’ Tebi i tvojemu sjemenu ću dati ovu zemlju.’

4. I on izgradi oltar tamo, i prinese na njemu žrtvu paljenicu Gospodu,

koji se pojavio njemu.

5. I on ukloni se otamo u planinu...Betel na zapadu i Ai na istoku, i

razape šator tamo.

6. I on vidje i gle, zemlja je bila veoma prostrana i dobra, i sve je raslo

na njoj, vinova loza i smokve i šipak, hrastovi i ilekse, terebinti i uljano
drveće, i cedar i čempresi, i datule, i svo drveće polja i bi vode u
planinama.

7. i on blagoslovi Gospoda koji ga je izveo iz Ura Haldejskog, i doveo ga

u ovu zemlju.

8. I dogodi se u prvoj godini, u sedmoj sedmici, na mlad mjesec prvog

mjeseca 1954 a.m. da on sagradi oltar na ovoj planini, i prizva ime
Gospodnje: ’Ti, večni Bože, si moj Bog.’

9. I on prinese na oltar žrtvu paljenicu Gospodu da On bude s njim i ne

zaboravi ga sve dane njegova života.

10. I on se ukloni odtamo i ode prema jugu, i dođe u Hebron i Hebron bi

izgrađen u to vreme, i on življaše tu dve godine, i on ode dalje u zemlju
južno, u Bealot i tamo bi glad u zemlji.

11. I Abram ode u Egipat u trečoj godini sedmice, i on stanovaše u

Egiptu pet godina pre nego što je njegova žena oteta od njega.

12. Sad Tanais je u Egiptu bio u to vreme izgrađen, sedam godina poslije
Hebrona.

1144
13. I dogodi se kada je Faraon oteo Saraju, ženu Abramovu da je
Gospod mučio faraona i njegovu kuću sa velikim pošastima zarad Sare,
Abramove žene.

14. I Abram bi veoma slavan zarad posjeda u ovcama, i stoci, i

magarcima i konjima i kamilama i slugama i sluškinjama, i u srebru i
zlatu izobilno. I Lot također njegovog brata sin, bi bogat.

15. I faraon vrati Saru, ženu Abramovu, i on posla ga iz zemlje

egipatske, i on putovaše do mjesta gdje je postavio šator na početku,
do mjesta oltara, sa Ai na istoku, i Betelom na zapadu, i on blagoslovi
Gospoda Boga koji ga je vratio nazad u miru.

16. I dogodi se u četrdeset i prvom jubileju u trečoj godini prve sedmice

1963 a.m. da se vratio u ovo mjesto i prinio na njemu žrtvu paljenicu, i
prizvao ime Gospodnje, i rekao: ’Ti, svevišnji Bože, si moj Bog zauvek i
uvek.’

17. I u četvrtoj godini ove sedmice 1964 a.m. Lot se odvoji od njega, i
Lot je živio u Sodomu, a ljudi Sodoma behu grešni neizmjerno.

18. I to je žalostilo ga u srcu da njegovog brata sin se odvojio od njega,

jer nije imao djece.

19. U toj godini kad Lot bi zarobljen, Gospod reče Abramu, nakon što se
Lot odvojio od njega, u četvrtoj godini ove sedmice: ’Podigni svoje oči
od mjesta gdje živiš, severno i južno , i na zapad i na istok.

20. Jer sva zemlja koju vidiš Ja ću dati tebi i tvom sjemenu zauvek, i
učiniti ću tvoje potomstvo kao pijesak morski: ako čovjek može
prebrojati prah zemaljski, tvoje potomstvo neće moči biti izbrojano.

1145
21. Ustani, hodaj kroz zemlju uzduž i u širinu njenu, i vidi sve; jer tvojem
sjemenu ću je dati.’ I Abram ode u Hebron i stanovaše tamo.

22. I u ovoj godini dođe Kedorlaomer kralj Elama, i Amrafel kralj Šinara,
i Arioh kralj Selasara, i Tergal kralj naroda, i ubiše kralja Gomorskog a
kralj Sodomski uteče, i mnogi padoše od rana u dolini Sidim, do Slanog
Mora.

23. I oni uzeše zarobljenike Sodoma i Adama i Zeboima, i uzeše

zarobljenog Lota također, sina Abramovog brata, i sav njegov posed, i
oni odoše u Dan.

24. I jedan koji pobeže dođe i reče Abramu da njegovog brata sin bi
uzet u zarobljeništvo i Abram naoruža svoje kuće sluge...

25.....za Abram, i njegovo potomstvo, desetina od prvih plodova za

Gospoda, i Gospod odredi taj propis za uvek da oni treba da daju to
sveštenicima koji služe pred Njim, da oni poseduju to zauvek.

26. I za ovaj zakon nema granice dana: jer On odredi to za generacije

zauvek da oni treba da daju Gospodu desetinu svega, od sjemena i od
vina i od ulja i od stoke i od ovaca.

27. I On dade to Njegovim sveštenicima da jedu i piju radosno pred

Njim.

28. I kralj Sodomski dođe njemu, i pokloni se pred njim i reče: ’Naš
Gospodaru Abrame, daj nama duše koje si spasao, ali neka plijen bude
tvoj.’

29. I Abram mu reče: ’Ja dižem svoje ruke Svevišnjem Bogu, da od niti
do cipele remena neću uzeti ništa što je tvoje da ne bi rekao, Ja sam

1146
učinio Abrama bogatim; osim samo onog što su mladići jeli, i dio ljudi
koji su išli sa mnom – Aner, Eskol i Mamre. Oni će uzeti njihov dio.

GLAVA 14

1. Nakon ovih stvari, u četvrtoj godini ove sedmice, na nov mjesec

trečeg mjeseca, riječ Gospodnja dođe Abramu u snu, govoreći: ’Ne boj
se, Abrame; Ja sam tvoj zaštitnik, i tvoja nagrada biti će neizmjerno
velika.’

2. I on reče: ’Gospodaru, Gospodaru, šta češ mi dati, vidim da ću ići bez

djece, i sin Maseq, sin moje pomočnice, je Damaski Eliezer: on će biti
moj nasljednik, i meni ti nisi dao potomka.’

3. I on reče njemu: ’Ovaj čovjek neće biti tvoj nasljednik, već jedan koji
će izaći iz tvoje utrobe; on će biti tvoj nasljednik.

4. I On iznese ga pravo van i reče mu: ’Pogledaj prema nebu i izbroj

zvijezde ako možeš da ih izbrojiš.’

5. I on pogleda prema nebu , i vidio je zvezde. I On reče njemu: ’Tako će

tvoje potomstvo biti.’

6. I on povjerova Gospodaru, i bi mu ubrojano u pravednost.

7. I On reče mu: ’Ja sam Gospod koji te izveo iz Ura Haldejskoga, da ti

dam zemlju Kananita da je poseduješ zauvek, i ja ću biti Bog tebi i
tvojem potomstvu nakon tebe.

8. I on reče: ’Gospode, Gospode, čime ću znati da ja ću je naslijediti?’

1147
9. i On reče mu: ’Dovedi mi junicu od tri godine, i kozu od tri godine, i
ovcu od tri godine, i grlicu, i goluba.’

10. I on uze sve te usred mjeseca i stanovaše do hrasta u Mamri, koji je

blizu Hebrona.

11. I on izgradi tamo oltar, i osvešta sve te, i poškropi njihovu krv na
oltar, i podijeli ih po sredini, i stavi ih jedno prema drugom, ali ptice nije
dijelio.

12. I ptice dođoše dole na komade, i Abram ih otjera, i nije trpio da

ptice dodiruju ih.

13. I dogodi se kad je sunce zašlo, tad ushičenje ovlada Abramom, i gle!
Užas od velike tame pade na njega, i bi rečeno Abramu: ’Znaj sigurno da
tvoje potomstvo će biti stranac u zemlji koja nije njihova, i oni će staviti
ih u okove, i mučiti ih četiri stotine godina.

14. I narodu u kojem oni budu u okovima Ja ću suditi, i nakon toga oni
će izači od tamo sa mnogo stvari.

15. I ti češ otiči svojim očevima u miru, i biti sahranjen u dobroj dubokoj
starosti.

16. Ali u četvrtom naraštaju oni će se vratiti ovamo; jer bezakonja

Amorita nisu još puna.’

17. I on se probudi oda sna, i ustane, i sunce bi se diglo, i tamo bi vatra,

i gle! vatra se dimila, i plamen vatre prolazio je između dijelova.

18. I u taj dan Gospod učini savez sa Abramom govoreći: ’Tvome

potomstvu ću dati ovu zemlju, od rijeke Egipta do velike rijeke, rijeke

1148
Eufrat, Kenite, Kenizite, Kadmonite, Perizete, i Refaim, Fakorite, i Hivite,
i Amorite, i Kananite, i Girgašite, i Jebusite.

19. I dan prođe, i Abram prinese komade, i ptice, i njihove prinose

plodova, i njihove prinose pića, i vatra proguta ih.

20. I u taj dan mi učinismo savez sa Abramom, onako kako smo imali
savez sa Nojem u ovom mjesecu, i Abram obnovi praznik u držanje za
sebe zauvek.

21. I Abram se radovao , i učinio sve ove stvari na znanje Sarai njegovoj
ženi, i on je vjerovao da će imati potomke, ali ona nije zanijela.

22. I Sara savjetova svog muža Abrama, i reče mu: ’Uđi Hagari, mojoj
Egipatskoj sluškinji: može biti da ću ja podići sebi sjeme tebi kroza nju.’

23. I Abram posluša glas Saraje svoje žene, i reče joj, ’Učini tako.’ I Sara
uze Hagaru, svoju sluškinju, egipčanku, i dade je Abramu, svom mužu,
da bude njegova žena.

24. I on uđe njoj, i ona zanese i rodi mu sina, i on nazva njegovo ime
Ismael, u petoj godini ove sedmice 1965 a.m.; i ovo je bila osamdeset i
šesta godina života Abramovog.

GLAVA 15

1. I u petoj godini četvrte sedmice ovog jubileja 1979 a.m. u trečem

mjesecu, usred mjeseca, Abram proslavi praznik prvih plodova od žetve
žita.

1149
2. I on prinese nove prinose na oltar, prve dobijene plodove, Gospodu,
junicu i kozu i ovcu na oltar kao paljenu žrtvu Gospodu; njegovi prinosi
plodova i prinosi pića on prinese na oltaru sa tamjanom.

3. I Gospod se pojavi Abramu, i reče mu: ’Ja sam Bog Svemočni; pokaži
se preda mnom i budi savršen.

4. I ja ću učiniti Moj savez između Mene i tebe, i ja ću uvečati te

neizmjerno.’

5. I Abram pade na svoje lice, i Bog govoraše s njim, i reče:

6. ’Evo moji propisi su sa tobom,

I ti češ biti otac mnogim narodima.

7. Niti će tvoje ime više biti zvano Abram,

Već tvoje ime od sada, zauvek, će biti Abraham.

Jer ocem mnogih naroda ja učinih te.

8. I učiniti ću te veoma velikim,

I ja ću te učiniti narodima,

I kraljevi će izači iz tebe.

9. I Ja ću utvrditi Moj savez između Mene i tebe, i tvoje potomstvo

nakon tebe, kroz sve naraštaje, za večni savez, tako da Ja budem Bog
tebi, i tvome potomstvu nakon tebe.

10. I Ja ću ti dati i tvom sjemenu nakon tebe, zemlju gde si bio stranac,
zemlju Kanan, da možeš je imati zauvek, i Ja ću biti njihov Bog.’

1150
11. I Gospodar reče Abrahamu: ’’A što se tiče tebe, ti drži moj savez, ti i
tvoje potomstvo nakon tebe: i obreži svako muško među vama, i
obrežite svoje kožice, i biti će znak vječnog saveza između Mene i tebe.

12. I dijete na osmi dan vi ćete obrezivati, svako muško kroz vaše
naraštaje, onog koji je rođen u kući, ili koga ste kupili sa novcem od
nekog stranca, kojeg ste stekli koji nije od vašeg sjemena.

13. Onaj koji je rođen u tvojoj kući sigurno će biti obrezan, i onaj koga
ste kupili sa novcem će biti obrezan, i Moj savez će biti na vašem tijelu
za večni propis.

14. I neobrezano muško koje nije obrezano u tijelu okrajka u osmi dan,
ta duša će biti odbačena od svog naroda, jer on je prekršio Moj savez.’

15. I Bog reče Abrahamu: ’A za Saraju tvoju ženu, njeno ime neće više
biti Saraja, već Sara će biti njeno ime.

16. I ja ću blagosloviti nju, i dati ti sina od nje, i ja ću ga blagosloviti, i on

će postati narod, i kralj naroda će izači iz njega.’

17. I Abraham pade na svoje lice, i radova se, i reče u svom srcu:’ Hoče li
sin biti rođen onomu koji je stotinu godina star, i hoče li Sara, kojoj je
devedeset godina stara, roditi?

18. I Abraham reče Bogu: ’ O neka Ismael živi pred tobom!’

19. I Bog reče: ’ Da, i Sara će roditi tebi sina, i ti češ nazvati njegovo ime
Isak, i Ja ću utvrditi Moj savez sa njim, vječan savez, i za njegovo sjeme
nakon njega.

1151
20. A za Ismaela sam te također uslišio, i gle blagosloviti ću ga, i učiniti
ga velikim, i umnožiti ga neizmjerno, i on će roditi dvanaest prinčeva, i
učiniti ću ga velikim narodom.

21. Ali Moj savez ću utvrditi sa Isakom, koga Sara će roditi tebi, u tim
danima, u sledečoj godini.’

22. I On presta govoriti s njim, i Bog ode od Abrahama.

23. I Abraham učini kako Bog reče mu, i on uze Ismaela svog sina, i sve
koji behu rođeni u njegovoj kući, i koje je kupio novcem, svako muško u
kući, i obreza tijelo od njihovih kožica.

24. I u jedan te isti dan bi Abraham obrezan, i svi ljudi iz njegove kuće, i
oni rođeni u kući, i svi oni, koje je kupio novcem od djece stranaca,
behu obrezani sa njim.

25. Ovaj zakon je za sve naraštaje zauvek, i nema obrezanja dana, i

nema propuštanja dana izvan osmog dana, jer to je vječna odredba,
propisana i napisana na nebeskim tablicama.

26. I svaki koji je rođen, tijelo čiji okrajak nije obrezan u osmi dan, ne
pripada djeci saveza koji Gospod učini sa Abrahamom, već djeci
uništenja; niti ima, štaviše, ijednog znaka na njemu da je on
Gospodarev, već on je određen da bude uništen i ubijen na zemlji, i da
bude iščupan iz zemlje, jer on je prekršio savez Gospodara našeg Boga.

27. Jer svi anđeli prisutnosti i anđeli posvećenja su tako stvoreni od

dana njihovog stvaranja, i pred anđelima prisutnosti i anđelima
osvećenja On je posvetio Izrael, da oni budu s Njim, i sa Njegovim
svetim anđelima.

1152
28. I ti naredi djeci Izraela i neka drže znak ovog saveza za njihove
generacije kao večnu odredbu, i oni neće biti isčupani iz zemlje.

29. Jer zapovijest je propisana za savez, da će oni paziti na nju zauvek

između djece Izraela.

30. Za Ismaela i njegove sinove i njegovu braću i Ezava, Gospodar nije

učinio da mu priđu, i nije ih odabrao jer oni su djeca od Abrahama, jer
On je znao njih, ali On izabra Izrael da budu njegov narod.

31. I On osvešta ih, i sakupi ih između sve djece ljudi (naroda), jer su
mnogi narodi i mnogi ljudi, i svi su Njegovi, i iznad svih On je postavio
duhove u vlasti da ih vode ustranu od Njega.

32. Ali nad Izraelom on nije postavio nijednog anđela ili duha, jer On
sam je njihov vladar, i On će ih sačuvati i tražiti ih iz ruku Njegovih
anđela i Njegovih duhova, i iz ruke svih Njegovih sila u smislu da On
sačuva ih i blagoslovi ih, i da oni budu Njegovi, i On da bude njihov
odsada za uvek.

33. I sad ja objavljujem tebi da djeca Izraela neće držati istinski ovaj
propis, i oni neće obrezivati svoje sinove prema svem ovom zakonu, jer
u tijelu njihovog obrezanja oni će izostaviti obrezanje njihovih sinova, i
svi oni, sinovi Beliara, će voditi svoje sinove neobrezane kao kad su bili
rođeni.

34. I biti će velika srdžba od Gospodara protiv djece Izraela, jer su

napustili Njegov savez i okrenuli se ustranu od Njegove riječi, i izazivali i
bogohulili, utoliko kako nisu držali propise ovog zakona; jer su držali
svoje udove (djelove) kao pagani, tako da mogu biti uklonjeni i isčupani
iz zemlje. I neče više biti pomilovanja i oproštenja njima tako da bude
opraštanje i pomilovanje za sav grijeh od ove vječne greške.
1153
GLAVA 16

1. I na nov mjesec četvrtog mjeseca mi se javismo Abrahamu, kod

hrasta Mamre, i mi govorismo s njim, i mi mu objavismo da sin će mu
biti dat od Sare njegove žene.

2. I Sara se smijala, jer je čula riječi koje govorismo sa Abrahamom, i mi

prekorismo je, i ona posta uplašena, i zanijejekala je da se smijala na
račun riječi.

3. I mi rekosmo joj ime njenog sina, i njegovo ime je određeno i

zapisano na nebeskim tablicama (i.e.) Isak.

4. I to kad se vratismo njoj u dato vrijeme, ona će zanijeti sina.

5. I u ovom mjesecu Gospod izvrši sud nad Sodomom, i Gomorom i

Zeboimom, i svoj regiji Jordana, i On spali ih sa vatrom i sumporom, i
uništi ih do ovog dana, kao što sam objavio tebi sva njihova djela, da su
oni zli i grešni neizmjerno, i da prljaju sebe i čine preljub u tijelu, i djela
nečisti na zemlji.

6. I na isti način, Bog izvrši sud na mjestima gde su ovi činili nečist
Sodomita, kao na sudu Sodoma.

7. Ali Lota mi spasismo, jer Bog se sjetio Abrahama, i posla ga iz sredine

rušenja.

8. I on i njegove kćeri učiniše grijeh na zemlji, takav kakav nije bio na

zemlji još od dana Adama do ovog vremena, da čovjek legne sa kćerima.

1154
9. I gle, bilo je zapovijeđeno i urezano u pogledu sveg njegovog
potomstva, na nebeskim tablicama, da ukloni ih i iščupa, da izvrši sud
nad njima kao sud Sodoma, i da ne ostavi sjemena od čovjeka na zemlji
na dan osude.

10. I u ovom mjesecu Abraham se preseli u Hebron, i ode da stanuje

između Kadeša i Šura u planinama Gerara.

11. I usred petog mjeseca on se ukloni odtamo, i stanova kod Zida

Zakletve.

12. I usred šestog mjeseca Gospod posjeti Saru i učini joj kao što je
rekao i ona zanese.

13. I ona rodi sina u trećem mjesecu, usred mjeseca, u vrijeme koje
Gospod reče Abrahamu, na praznik prvih plodova žetve, Isak bi rođen.

14. I Abraham obreza svoga sina u osmi dan: on bi prvi koji bi obrezan
prema zavjetu koji je određena zauvek.

15. I u šestoj godini četvrte sedmice mi dođosmo do Abrahama, do Zida

Zakletve, i mi se pojavismo njemu kako rekosmo Sari da čemo se vratiti
njoj, i ona će začeti sina.

16. I mi se vratismo u sedmom mjesecu, i nađosmo Saru sa djetetom

pred nama i mi blagoslovismo ga, i mi objavismo mu sve stvari koje su
bile odlučene za njega, da on neće umrijeti dokle ne dobije šest sinova
više, i da ih vidi pre nego umre, ali da u Isak će biti njegovo ime i
potomstvo zvano.

17. I da svo potomstvo njegovih sinova će biti pagani, i biti ubrojeni u

pagane, ali od sinova Isakovih će postati sveto potomstvo, i neće biti
ubrojeni u pagane.

1155
18. Jer on će postati udio Svevišnjega, i svo njegovo sjeme je palo u
posjed Božiji, da bude Gospodu narod u Njegovom posjedu iznad svih
naroda i da će postati kraljevstvo i sveštenici i sveti narod.

19. I mi odosmo svojim putem, i mi objavismo Sari sve što smo mu rekli,
i oni oboje radovahu se sa neizmjernom velikom radošću.

20. I on sagradi tu oltar Gospodu koji ga izbavi, i koji je učinio da se on

raduje u zemlji svog prolaska, i on proslavi praznik radosti u ovom
mjesecu sedam dana, blizu oltara koji je izgradio na Zidu Zakletve.

21. I on napravi sjenice za sebe i svoje sluge na praznik, i on bi prvi koji

je slavio praznik sjenica na zemlji.

22. I tokom tih sedam dana on je donosio svaki dan na oltar žrtvu
paljenicu Gospodu, dva vola, dva ovna, sedam ovaca, jedno jare, za
grehovni prinos, da se može iskupiti time za sebe i svoje potomstvo.

23. I kao prinos zahvale, sedam ovnova, sedam jagnjadi, sedam ovaca, i
sedam jaraca, i njihov prinos plodova i njihovog pića prinos, i on spali
sav loj od toga na oltaru , odabrani prinos Gospodu na ugodan miris.

24. I ujutro i navečer on je palio mirisne tvari, tamjan i galbanum i žita,

nard i miro, i začine i kostom; i tih sedam on prinese, izmrvi, i pomiješa
zajedno u jednakim dijelovima čisto.

25. I on proslavi ovaj praznik tokom sedam dana, radujući se sa celim

srcem i svom njegovom dušom, on i svi oni koji behu u njegovoj kući, i
ne bi stranac s njim, niti ijedan neobrezan.

26. I on blagoslovi svog Stvoritelja koji ga stvori u njegovom naraštaju,

jer On je stvorio njega prema Njegovom dobrom zadovoljstvu, jer On je
znao i osjetio da od njega će uzrasti biljka pravednosti za vječne

1156
naraštaje, i od njega sveto sjeme, tako da postane kao On koji je stvorio
sve stvari.

27. I on blagoslovi i radova se, i nazva ime ovog praznika, praznik

Gospodnji, radost prihvatljiva pred Najuzvišenijim Bogom.

28. I mi blagoslovismo ga zauvek, i sve njegovo sjeme nakon njega kroz

sve generacije zemlje, jer on je slavio ovaj praznik u njegovo doba,
prema svedočanstvu na nebeskim tablicama.

29. Iz ovog razloga je određeno na nebeskim tablicama za Izrael, da će

oni slaviti praznik sjenica sedam dana sa radošću, u sedmom mjesecu,
prihvatljivo pred Gospodom, odredba zauvek kroz njihove naraštaje
svake godine.

30. I ovomu nema kraja danima, jer je određeno zauvek za Izrael da oni
slave ga i stanuju u sjenicama, i stave vijence na svoje glave, i uzmu
lisnate grmove i vrbe iz potoka.

31. I Abraham uze grane palmine i plod dobrog drveta, i svaki dan je
išao okolo oltara sa granama sedam puta na dan u jutro, on je slavio i
davao hvale svome Bogu za sve stvari u radosti.

GLAVA 17

1. U prvoj godini pete sedmice Isak bi odbijen u ovom jubileju 1982 a.m.
i Abraham napravi veliko slavlje u trećem mjesecu, na dan kad je njegov
sin Isak odlučen (od dojenja).

1157
2. A Ismael, sin Hagare, egipčanke, bio je pred licem Abrahama, svog
oca, u ovom mestu, i Abraham se radovao i blagosiljao Boga jer je vidio
sinove i nije umro bez djece.

3. I on se sjetio riječi koje On je rekao mu na dan kad Lot se odvoji od

njega, i on se radovao zbog Gospoda što je dao mu sjeme na zemlji da
naslijede zemlju, i on blagoslovio je ustima Stvoritelja svih stvari.

4. A Sara je vidjela Ismaela kako igra i pleše, i Abraham se radovao

velikom radošću, i ona posta ljubomorna na Ismaela i reče Abrahamu,
’Izbaci ovu robinju i njenog sina; jer sin ove robinje neće biti nasljednik
sa mojim sinom, Isakom.’

5. I ova stvar bi bolna u Abrahamovom pogledu, zarad njegove sluškinje

i zarad njegovog sina, jer on je trebao odvesti ih od sebe.

6. I Bog reče Abrahamu ’Ne budi tužan u pogledu, zarad djeteta i zarad
robinje, u svemu što Sara ti reče, poslušaj njene riječi i učini tako; jer u
Isaku će tvoje ime i potomstvo biti zvano.

7. A što se tiče sina ove robinje, učiniti ću ga velikim narodom, jer on je

tvoje sjeme.’

8. I Abraham ustade rano ujutro, i uzme kruh i bocu vode, i stavi ih na

rame Hagarino i dijete, i posla ih dalje.

9. I ona je otišla i lutala u divljini Beršebe, i voda u boci bi potrošena, i

dijete bi žedno, i nije moglo da ide dalje, i padne.

10. I njegova majka uzme ga i stavi ga pod maslinovo drvo, i ode i

sjedne nasuprot njega, u daljini dometa strijele, jer reče, ’Da ne vidim
smrt moga djeteta,’i kako je sjela ona je plakala.

1158
11. I anđel Božji, jedan od svetih, reče njoj, ’Zašto plačeš ti, Hagaro?
Ustani uzmi dijete, i drži ga u svojim rukama, jer Bog je čuo tvoj glas, i
vidio dijete.’

12. I ona otvori svoje oči, i vidje izvor vode, i ona ode i napuni flašu sa
vodom, i ona dadne svom dijetetu da pije, i ona ustane i ode prema
divljini od Parana.

13. I dijete odraste i postade strijelac, i Bog bi sa njim, i njegova majka

uzme mu ženu između kćeri Egipta.

14. I ona rodi mu sina, i on nazva njegovo ime Nebaiot, jer reče,
’Gospod je bio blizu mene kad Ja zazvah Njega.’

15. I dogodi se u sedmoj sedmici, u prvoj godini od toga 2003 a.m. u

prvom mjesecu ovog jubileja, na dvanaesti ovog mjeseca, bijahu glasovi
na nebu u pogledu Abrahama, da on je vjeran u svemu što On reče mu,
i da on voli Gospoda, i da u svakoj nevolji on je vjeran.

16. A princ Mastema dođe i reče pred Bogom, ’Vidi, Abraham voli Isaka
svog sina, i on raduje se u njemu iznad svih stvari; zapovijedi mu da
prinese žrtvu paljenicu na oltar, i Ti češ vidjeti hoče li on izvršiti ovu
zapovijed, i Ti češ znati da li je on vjeran u svemu u čemu ga Ti iskušaš.

17. I Gospod je znao da Abraham je vjeran u svim nesrećama, jer ga je

iskušao kroz njegovu zemlju i sa glađu, i iskušao ga je sa bogatstvima
kraljeva, i iskušao ga je kroz njegovu ženu, kad je ona bila otjerana od
njega, i sa obrezanjem, i iskušao ga je kroz Ismaela i Hagaru, njegovu
sluškinju, kad on posla ih od sebe.

1159
18. I u svemu u čemu On ga je iskušao, on je bio nađen vjeran, i njegova
duša nije bila nestrpljiva, i nije bio spor da učini, jer bio je vjeran i volio
je Gospoda.

GLAVA 18

1. I Bog reče mu, ’Abraham, Abraham’; i on reče, Vidi, evo me.’

2. I on reče, Uzmi svog voljenog sina kojeg voliš, Isaka, i idi u visoku
zemlju, i prinesi ga na jednoj od planina koju Ja odredim ti.’

3. I on usta rano ujutro i osedla svog magarca, i uze svojih dvojicu ljudi
sa njim, i Isaka svog sina, i uze drva za žrtvu paljenu , i on ode do mjesta
treči dan, i vidio je mjesto izdaleka.

4. I dođe do bunara sa vodom, i reče svome mladiću, ’Budite vi ovdje sa

magarcem, a ja i dječak čemo ići tamo, i kad se pomolimo mi čemo doči
nazad k vama.

5. I on uze drva za paljenu žrtvu i stavi na Izaka svoga sina, i on uze u

svoju ruku vatru i nož, i oni odoše oboje zajedno do tog mjesta.

6. A Izak reče svome ocu, ’Oče;’ i on reče, ’Ovdje sam, moj sine.’ I on
reče mu, ’Pridrži vatru, i nož, i drva, ali gdje je ovca za žrtvu paljenicu ,
oče?’

7. I on reče, ’Bog će pribaviti za sebe ovcu za žrtvu paljenicu, moj sine.’ I

on se povuče blizu mjesta planine Božije.

1160
8. I on sagradi oltar, i stavi drva na oltar, i sveza Isaka svog sina, i stavi
ga na drva koja behu na oltaru, i raširi njegove ruke da uzme nož da
ubije Isaka svoga sina.

9. I ja stajah pred njim, i pred princem Mastemom, i Gospod reče,

’Zapovijedi mu da ne stavlja ruku na dječaka, niti mu išta učini, jer sam
pokazao onog koji se boji Gospoda.’

10. I ja pozvah ga sa nebesa, i rekoh mu: ’Abraham, Abraham; ’ i on bi

užasnut i reče: Gle, evo me.’

11. I ja rekoh mu: ’Ne stavljaj ruku na dječaka, niti mu učini išta; sad
sam pokazao da se bojiš Boga, jer nisi poštedio svog sina, tvog
prvorođenog, od mene.’

12. A princ Mastema bi stavljen pod sram, i Abraham podiže svoje oči i
pogleda, i gle ovan uhvaćen...sa rogovima, i Abraham ode i uze ovna i
prinese ga za žrtvu paljenicu umjesto svoga sina.

13. I Abraham nazva to mjesto ’Gospod je vidio’, tako da je rečeno u

planini Gospodnjoj je viđen; to je Gora Sion.

14. I Gospod pozva Abrahama po imenu drugi put sa nebesa, i on

uzrokova da se pojavi da priča sa njim u ime Gospoda.

15. I on reče: ’Sobom se zakleh, reče Gospod,

Jer si učinio ovu stvar,

I nisi poštedio svoga sina, tvog voljenog sina, od Mene,

Da u blagoslovu ću te blagosloviti,

1161
I umnažanjem Ja ću povečati tvoje potomstvo,

Kao zvijezde nebeske, i kao pijesak koji je na obali mora

I tvoje potomstvo će naslijediti gradove svojih neprijatelja.

16. I u tvom sjemenu će svi narodi svijeta biti blagosloveni,

Jer si poslušao Moj glas,

I pokazao sam svima da si ti vjeran Meni u svemu što sam rekao tebi:

Idi u miru.’

17. I Abraham ode do svojih mladića, i oni ustanu i odoše zajedno do

Beršebe, i Abraham 2010 a.m., stanova do Zida Zakletve.

18. I on je slavio ovaj praznik svake godine, sedam dana sa radošću, i on

je prozvao praznik Gospodnji prema sedam dana tokom kojih je on
otišao i vratio se u miru.

19. I tako je određeno i zapisano na nebeskim tablicama za Izrael i

njegovo potomstvo da oni treba da drže ovaj praznik sedam dana sa
radošću praznika.

GLAVA 19

1. I u prvoj godini, prve sedmice u četrdeset drugom jubileju, Abraham

se vrati i stanova nasuprot Hebrona, u Kirijat Arbi, dve sedmice godina.

2. I u prvoj godini treče sedmice ovog jubileja dani života Sare behu
gotovi, i ona umrije u Hebronu.

1162
3. I Abraham ode da tuguje nada njom i sahrani je, a mi iskušasmo ga da
vidimo da li mu je duh strpljiv i on ne bi ogorčen u riječima svojih usta, i
bi nađen strpljiv u ovom, i nije bio uznemiren.

4. Jer u strpljenju duha on razgovara sa djecom Hetovom, u namjeri da

mu daju mjesto u kojem bi sahranio svog mrtvaca.

5. I Gospod dade mu milost pred onima koji ga vidješe, i on je molio u

blagosti sinove Hetove, i oni dadoše mu zemlju sa duplom pećinom
iznad nasuprot Mamre, to je Hebron, za četiri stotine komada srebra.

6. I oni su ga molili govoreći, Mi čemo ti dati za ništa, ali on nije htio

uzeti iz njihovih ruku za ništa, jer dao je cijenu za mjesto, novac u
cijelosti, i on se nakloni pred njima dvaput, i nakon ovog on sahrani
svoga mrtvaca u duplu pečinu.

7. I svih dana života Sare bi jedna stotina i dvadeset i sedam godina, to

je, dva jubileja i četiri sedmice i jedna godina, to su dani godina života
Sarina.

8. Ovo bi deseto iskušenje sa kojim Abraham bi iskušan, i on bi nađen

vjernim, strpljiv u duhu.

9. I on ne reče niti jednu riječ u pogledu glasina u zemlji kako to Bog

reče da On će dati mu i njegovom sjemenu nakon njega, i on je molio
mjesto tamo da sahrani svoga mrtvoga, jer bio je nađen vjeran, i bio je
upisan na nebeskim tablicama kao prijatelj Božiji.

10. I u četvrtoj godini od toga on uze ženu za svog sina Isaka i njeno ime
bi Rebeka 2020 a.m, (kćer Betuela, sin Nahora, brata Abrahamovog)
sestra Labana i kćer Betuela, a Betuel bi sin od Melke, koja bi žena
Nahora, brata Abrahamovog.

1163
11. I Abraham uze sebi treću ženu, i njeno ime bi Ketura, od između
kćeri od svojih kućnih sluga, jer Hagara bi umrla pre Sare. I ona mu je
rodila šest sinova, Zimram, i Jokšan, i Medan, i Midian,i Išbak, i Šuah, u
dve sedmice godina.

12. I u šestoj sedmici, u drugoj godini od toga, Rebeka rodi Isaku dva
sina, Jakova i Ezava.

13. i 2046 a.m. Jakob bi miran i ispravan čovjek, a Ezav bi divlji, čovjek
divljine, i dlakav, i Jakov stanovaše u šatorima.

14. I mladići porastoše, i Jakov nauči na piše, ali Ezav nije učio, jer on bi
čovjek polja i lovac, i on je učio ratovati, i sva njegova djela behu
gorljiva.

15. I Abraham je volio Jakova, ali Izak je volio Ezava.

16. I Abraham vidje djela Ezavova, i on je znao da u Jakovu će njegovo

ime i sjeme biti zvano, i on pozva Rebeku i dadne zapovijesti u pogledu
Jakova, jer je znao da ona također voli Jakova mnogo više nego Ezava.

17. I on reče njoj:

Moja kćeri, gledaj nad sinovima Jakovljevim,

Jer on će biti umjesto mene na zemlji,

I za blagoslov usred naroda,

I za slavu čitavog potomstva Šema.

18. Jer ja znam da Gospod će izabrati njega da budu ljudi u posjedu

njemu, iznad svih ljudi koji su na licu zemlje.

1164
19. I gle, Isak moj sin voli Ezava više nego Jakova, ali vidim da ti iskreno
voliš Jakova.

20. i dalje budi ljubazna ka njemu,

I neka tvoje oči budu nada njim u ljubavi,

Jer on će biti blagoslov nama na zemlji od sada do svih naraštaja zemlje.

21. Neka tvoje ruke budu snažne

I neka tvoje srce raduje se u tvom sinu Jakovu

Jer ja sam volio ga daleko iznad svih mojih sinova

On će biti blagoslov zauvijek,

I njegovo potomstvo će ispuniti čitavu zemlju.

22. Ako čovjek može da izbroji pijesak zemlje,

Njegovo sjeme će također biti izbrojano.

23. I svi blagoslovi kojima Gospodar je blagoslovio mene i moje

potomstvo će pripadati Jakovu i njegovom potomstvu svagda.

24. i u njegovom sjemenu će moje ime biti blagoslovljeno, i ime mojih

otaca, Šema, Noaba, Enoha i Mahalalela, i Enosa i Seta i Adama.

25. I ovi će služiti

Da postave temelje nebesima

Da ojačaju zemlju

Da obnove sve zvijezde koje su u nebeskom svodu.

1165
26. I on pozva Jakova pred oči Rebeke njegove majke, i poljubi ga, i
blagoslovi ga, i reče:

27. ’Jakove, moj voljeni sine, kojeg moja duša voli, neka Bog blagoslovi
te nad nebesima, i neka ti On da sve blagoslove sa kojima On blagoslovi
Adama, i Enoha, i Noja, i Šema, i sve stvari o kojima On mi reče, i sve
stvari koje On obeča dati mi, neka on učini da bude pri tebi i tvom
potomstvu zauvek, prema danima nebesa iznad zemlje.

28. I duhovi Masteme neće vladati nad tobom ili nad tvojim sjemenom
da te odvrati od Gospodara, koji je tvoj Bog odsada zauvek.

29. I neka Gospod Bog bude otac tebi i tvom prvorođenom sinu, i
ljudima svagda.

30. Idi u miru, moj sine. I oni oboje odoše zajedno od Abrahama.

31. I Rebeka je voljela Jakova, sa svim svojim srcem i sa svom njenom

dušom, mnogo više nego Ezava, ali Isak je volio Ezava mnogo više nego
Jakova.

GLAVA 20

1. I u četrdeset i drugom jubileju, u prvoj godini sedmoga mjeseca,

Abraham pozva Ismaela, 2052 (2045?) a.m. i njegovih dvanaest sinova, i
Isak i njegova dva dina, i šest sinova od Keture, i njihove sinove.

2. I on zapovijedi im da oni paze na put Gospodnji, da čine pravdu, i voli

svaki svojeg bližnjeg, i rade na ovaj način sa svim ljudima, i da trebaju
svaki da hoda sa obzirom u njima kao da čine sud i pravdu na zemlji.

1166
3. Da oni treba da obrezuju svoje sinove, prema savezu koji On je učinio
sa njima, i da ne odstupaju ni na desno ni na levo od svih puteva koje
Gospod naredi nam, i da držimo sebe od bluda i nečistoće, (i da se
odreknemo između nas od svega bluda i nečistoće).

4. I ako ijedna žena ili djevojka počini blud između vas, spalite je sa
vatrom i ne dajte da čine blud sa njom sa njihovim očima i njihovim
srcem, i ne dajte da uzmu sebi žene od kćeri kananskih, jer sjeme
Kanana će biti iščupano iz zemlje.

5. I on im reče o sudu divova, i sudu Sodomita, kako je njima presuđeno

na račun njihove poročnosti, i umrli su zarad njihovog bluda i nečistoće,
i uzajamne pokvarenosti kroz blud.

6. i čuvaj sebe od sveg bluda i nečistoće,

I od sveg uprljanja grijehom

Da ne učiniš naše ime prokletstvom,

I celi tvoj život da šišti,

I svi tvoji sinovi da budu uništeni mačem,

I da budeš proklet kao Sodom,

I tvoj ostatak kao sinovi Gomore.

7. Preklinjem vas, moji sinovi, volite Boga nebesa,

I prignite ka svim Njegovim zapovijestima.

I ne hodajte za njihovim idolima, niti po njihovoj nečistoći.

1167
8. I ne činite za sebe livene ili urezane bogove

Jer oni su zaludni,

I nema duha u njima;

Jer oni su djelo ljudskih ruku,

I svi koji veruju u njih, veruju u ništa.

9. Ne služite im, niti ih molite,

Već služite najuzvišenijem Bogu, molite Ga neprestano,

I čekajte Njegovo lice uvijek,

I radite ispravno i pravedno preda Njim.

Da On bude zadovoljan vama i da vam svoju milost

I pošalje kišu na vas ujutro i večer.

I blagoslovi sva vaša djela koja ste iznijeli na zemlju,

I blagoslovi tvoj hljeb i tvoju vodu.

I blagoslovi plod tvoje utrobe i plod tvoje zemlje,

I stada tvoje stoke, i stada tvojih ovaca.

1168
10. I vi čete biti za blagoslov na zemlji,

I svi narodi zemlje će vas željeti.

I blagoslovi vaše sinove u moje ime,

Da budu blagosloveni kao što sam Ja.

11. I on dadne Ismailu i njegovim sinovima, i sinovima Keture, darove, i

posla ih dalje od Isaka njegovog sina, i on da sve Isaku svome sinu.

12. I Ismael i njegovi sinovi, i sinovi od Keture i njihovi sinovi, odoše

zajedno i stanovahu od Parana do ulaza u Babilon, u zemlji koja je
prema istoku okrenuta ka pustinji.

13. I oni se miješahu jedni s drugima, i njihovo ime bi zvano Arapi, i

Ismaeliti.

GLAVA 21

1. i u šestoj godini sedme sedmice ovog jubileja Abraham pozva Isaka

svoga sina, i (2057 (2050?) A.M.) reče mu: govoreći, ’Ja postajem star, i
ne znam dan moje smrti, i jesam li ispunio dane.

2. I vidi, ja sam stotinu sedamdeset i pet godina star, i tokom svih mojih
dana moga života ja sam se sječao Gospoda, i tražio sa svim mojim

1169
srcem da činim Njegovu volju, i da hodam ispravno u svim Njegovim
putevima.

3. Moja duša je mrzila idole, i ja sam prezirao one koji služe im, i ja sam
dao moje srce i moj duh, da mogu da držim da činim volju od Njega koji
me stvori.

4. Jer On je živi Bog, i On je sveti i vjerni, i On je pravedan iznad svega, i

sa njim nema primanja ličnosti i primanja darova, jer Bog je pravedan, i
izvršava sud na svim onima koji prekršuju Njegove zapovijedi i preziru
Njegov savez.

5. I ti, moj sine, pazi na Njegove zapovijesti i Njegove propise i Njegove

sudove, i ne hodaj po gadostima niti za rezanim slikama i za livenim
likovima.

6. I ne jedi krvi od svih životinja i stoke, ili od ijedne ptice koja leti u
nebesima.

7. I ako ti ubiješ žrtvu kao prihvatljiv mirni prinos, ubi ga, i pospi njegovu
krv na oltar, i sav loj od prinesenog prinosa na oltaru sa finim brašnom i
prinos mesa pomiješan sa uljem, sa prinosom pića, prinesi ih sve
zajedno na oltar žrtve paljenice, to je prijatan miris pred Gospodom.

8. I ti češ prinijeti salo od žrtve i žrtve zahvalnice na vatru koja je na

oltaru, i salo koje je na stomaku, i sve salo iznutra i dva bubrega, i sve
salo koje je na njima, i na leđima i jetru ti češ ukloniti, zajedno sa
bubrezima.

9. I prinesi sve to na prijatan miris prihvatljiv pred Gospodom, sa

prinosom mesa i sa prinosom pića, na ugodan miris, hljeb prinosa
Gospodaru.

1170
10. I jedi njegovo meso na taj dan i na drugi dan, i nedaj da sunce na
drugi dan zađe dok nije pojedeno, i ne daj da išta ostane za treći dan;
jer nije prihvatljivo , nije dozvoljeno, i nedaj da dalje bude jedeno, i svi
koji jedu od toga će donijeti grijeh na sebe, jer tako Ja nađoh je
napisano u knjizi mojih predaka, i u riječima Enoha, i u riječima Noja.

11. i na sve tvoje žrtve ti češ posuti sol, i nedaj da so saveza nedostaje
na tvojim prinosima pred Gospodom.

12. i u pogledu drva za žrtvovanje, ne donosi drugog drva na oltar osim

ovih: čempres, lovor, badem, jela, bor, cedar, savin, smokva, maslina,
mirta, lovor, aspalathus.

13. I od ovih vrsta drveta stavljaj na oltar pod žrtvu, kakvi su isprobani
po njihovom izgledu, i ne stavljaj tamo ijedno cijepano ili tamno drvo,
več čitavo i čisto, bez greške, lijepo i mlado, i ne stavljaj staro drvo (jer
njegov miris je nestao) jer nema više mirisa u njemu.

14. Pored ovih vrsta drveta nijedno drugo ne stavljaj na oltar, jer miris
je nestao, i njegov miris ide do nebesa.

15. Drži zapovijesti i čini ih, moj sine, da možeš biti ispravan u svim
svojim djelima.

16. I u svako vrijeme budi čist u tijelu, i operi sebe sa vodom prije nego
priđeš da prineseš oltaru, i operi svoje ruke i svoja stopala prije nego
priđeš blizu oltara, i kad završiš žrtvovanje, operi opet svoje ruke i svoja
stopala.

17. I nedaj da krv pojavi se na tebi niti na tvojoj odječi, budi na straži,
moj sine, protiv krvi, budi na straži neizmjerno, pokrij je sa prašinom.

18. I ne jedi krvi jer je duša, ne jedi krvi kojegod.

1171
19. I ne uzimaj darova zarad krvi čovječije, da ne bude prolivena
nekažnjeno, bez suda, jer je krv koja je prolivena da uzrokuje zemlju na
grijeh, i zemlja ne može biti očiščena od krvi čovjeka osim krvlju onoga
koji je prolije.

20. I ne uzimaj poklona ili darova za krv čovječiju, krv za krv, da možeš
biti prihvačen pred Gospodom, Najuzvišenijim Bogom, jer on je branitelj
dobra, i da možeš biti sačuvan od svega zla, i da On može spasti te od
svake vrste smrti.

21. Ja vidim, moj sine,

Da sva djela ljudi su grijeh i poročnost,

I sva njihova dela su nečistoća i gadost i zagađenje,

I nema pravičnosti sa njima.

22. Čuvaj se, da ne hodaš njihovim putevima,

I gaziš njihovim putevima,

I griješiš do smrti pred Najuzvišenijim Bogom

Inače On će sakriti svoje lice od tebe

I vratiti te u ruke tvojih sagrešenja

I isčupati te iz zemlje, i tvoje sjeme isto ispod nebesa

I tvoje ime i tvoje sjeme će stradati na zemlji.

23. Okreni se od svih njihovih djela i njihove nečisti,

I gledaj na propise Najuzvišenijeg Boga,

1172
I čini Njegovu volju i budi ispravan u svim stvarima.

24. I On će te blagosloviti u svim tvojim djelima

I uzdići će od tebe biljku pravednosti kroza celu zemlju, kroz sve

generacije zemlje,

I moje ime i tvoje ime neće biti zaboravljeno pod nebesima zauvek.

25. Idi, moj sine u miru

Neka Najuzvišeniji Bog, moj Bog i tvoj Bog, ojača te da činiš Njegovu
volju,

I neka On blagoslovi svo tvoje potomstvo i ostatak tvoga potomstva

naraštajima zauvek, sa svim pravednim blagoslovima,

Da možeš biti blagoslov na celoj zemlji.

26. I on ode od njega radostan.

GLAVA 22

1. Bilo je u prvoj sedmici u četrdeset četvrtom jubileju, u drugoj godini,

da je, u godini u kojoj Abraham umrije, da Isak i Ismael su došli od Zida
Zakletve da proslave praznik sedmica, to je, praznik prvih plodova žetve
Abrahamu, njihovom ocu, i Abraham se radovao radi njegova dva sina
što su došli.

2. Jer Isak je imao mnoge posjede u Beršebi, i Isak je uobičavao da ide i

vidi svoje posjede i vrati se svome ocu.

1173
3. I u tim danima Ismael dođe da vidi svoga oca, i oni oboje dođoše
zajedno, i Isak prinese žrtvu za paljenu žrtvu, i postavi na oltar svoga
oca koji on napravi u Hebronu.

4. I on prinese zahvalnu žrtvu i napravi praznik radosti pred Ismaelom,

svojim bratom, i Rebeka napravi kolač od novog žita, i dadne Jakovu,
njenom sinu, da odnese Abrahamu, njegovom ocu, od prvih plodova
zemlje, da može jesti i blagosloviti Stvoritelja svih stvari pre nego umre.

5. I Isak, također, pošalje po Jakovu ka Abrahamu najbolji zahvalni

prinos, da može da jede i pije.

6. I on jede i pije i blagoslovi Najuzvišenijega Boga

Koji je stvorio nebesa i zemlju,

Koji je stvorio sve stvari na zemlji,

I dao ih ljudima

Da mogu jesti i piti i blagosloviti njihovog Stvoritelja.

7. I sad Ja dajem zahvalu Tebi, moj Bože, jer si učinio da vidim ovaj dan:
vidi, ja sam stotinu triput dvadeset i petnaest godina, star čovjek i pun
dana, i svi moji dani su mi bili mirni.

8. Mač neprijatelja nije me savladao u svemu što Ti dao si mi i mojoj

djeci u sve dane moga života do ovoga dana.

9. Moj Bože, neka Tvoja milost i Tvoj mir budu nad Tvojim slugom, i nad
potomstvom njegovih sinova, da mogu da budu Tebi odabran narod i
nasljedstvo između svih naroda zemlje odsada do svih dana naraštaja
zemlje, u sva doba.
1174
10. I on pozva Jakova i reče: ’Moj sine Jakove, neka Bog od svega
blagoslovi tebe i ojača te da činiš pravednost, i Njegovu volju pred Njim,
i neka On izabere tebe i tvoje potomstvo da vi budete ljudi za Njegovo
nasljeđe prema Njegovom putu svagda.

11. I učini ti, moj sine, Jakove, priđi bliže i poljubi me.’ I on se približi
bliže i poljubi ga, i on reče:

’’Blagosloven bio moj sin Jakov

I svi sinovi Boga Najuzvišenijega, u sva vremena:

Neka Bog da ti potomstvo pravednosti;

I neke od tvojih sinova On će posvetiti usred cijele zemlje

Nwka ti narodi služe

I svi narodi neka klanjaju se pred tvojim potomstvom.

12. Budi snažan u prisustvu ljudi,

I vrši autoritet nad svim potomstvom Seta.

Tad tvoji putevi i putevi tvojih sinova će biti opravdani,

Tako ta oni postanu sveti narod.

1175
13. Neka Najuzvišeniji Bog da ti sve blagoslove

S čime god On blagoslovio je mene.

I čime je On blagoslovio Noja i Adama;

Neka oni počivaju na svetoj glavi tvoga sjemena od naraštaja do

naraštaja zauvek.

14. I neka On očisti te od sve nepravednosti i nečistoće.

Da možeš dobiti oprost od svih sagrešenja, koje si počinio neznajući

(bezumno).

I neka On ojača te,

I blagoslovi te,

I neka ti naslediš celu zemlju,

15. I neka On obnovi Njegov savez sa tobom.

Da možeš biti Njemu narod za Njegovo nasljedstvo, za sva doba,

I da On može biti tebi i tvome sjemenu Bog u istini i pravednosti kroz

sve dane zemlje.

16. I ti , moj sine Jakove, zapamti moje riječi,

1176
I drži zapovijedi Abrahama , tvoga oca:

Odvoji sebe od naroda,

I ne jedi s njima:

I ne čini prema njihovim djelima,

I ne budi njihov drug;

Jer njihova djela su nečista,

I svi njihovi putevi su oskrvljenje (gađenje), užas i nečistoća,

17. Oni prinose njihove žrtve mrtvima,

I obožavaju zle duhove,

I oni jedu nad grobovima,

I sva djela njihova su uzaludna i ništavna.

18. Oni nemaju srca da razumiju,

I njihove oči ne vide šta su njihova djela,

1177
I kako greše u govorenju komadu drveta: ’Ti si moj Otac,’

I kamenu: ’Ti si moj Gospod i ti si moj izbavitelj.’

I oni nemaju srca.

19. A za tebe, moj sine Jakove,

Neka Najuzvišeniji Bog pomogne ti

I Bog nebesa blagoslovi te

I ukloni od tebe njihovu nečistotu i od svih njihovih grehova.

20. Čuvaj se, moj sine Jakove, uzimanja žene od ijednog potomstva
kćeri Kanana;

Jer svo njihovo sjeme će biti iščupano iz zemlje.

21. Jer, zarad sagrešenja Hama, Kanan je grešio,

I svo njegovo potomstvo će biti uništeno sa zemlje i svi koji ostanu od

toga,

I nitko ko nikne od njega neće biti spasen na dan suda.

22. A što se tiče svih poklonika idola i skrnavitelja

(b)Neće biti nade za njih u zemlji živih,

1178
(c)I neće biti sječanja na njih na zemlji,

(c)Oni će otići u Šeol

(d)I u mjesto osude će otići

Kao djeca Sodoma što su uzeta sa zemlje

Tako će svi oni koji obožavaju idole biti uzeti.

23. Ne boj se, moj sine Jakove,

I ne budi uplašen, O sine Abrahama:

Neka Najuzvišeniji Bog sačuva te od uništenja,

I od svih puteva grijeha da te izbavi.

24. Ovu kuću sam izgradio za sebe da mogu staviti svoje ime na njoj u
zemlji: data je tebi i tvome potomstvu zauvek, i biti će zvana kuća
Abrahamova, data je tebi i tvom potomstvu zauvek, jer ti češ izgraditi
moju kuću i ustanoviti mnoje ime pred Bogom zauvek: tvoje sjeme i
tvoje ime će stajati kroza sve generacije na zemlji.

25. I on presta zapovijedati mu i blagosiljati ga.

26. I dvojica ležaše zajedno na jednom krevetu, Jakov je spavao na

grudima Abrahamovim, njegovog oca otac i on poljubio ga sedam puta,
i njegova ljubav i njegovo srce radovalo se nada njim.
1179
27. I on blagoslovio ga sa celim svojim srcem i reče: ’Najuzvišeniji Bog,
Bog svega, Stvoritelj svega, koji dovede me iz Ura Haldejskog da bi mi
dao ovu zemlju da nasljedim zauvek, i da ustanovim sveto potomstvo
blagosloven neka je Najuzvišeniji za uvek.

28. I on blagoslovi Jakova i reče: ’Moj sine, nad kojim sa celim mojim
srcem i mojom ljubavlju se radujem, neka Tvoja milost bude uznesena
na njega i na njegovo potomstvo svagda.

29. I ne zaboravi ga, niti postavi ga na ništa od sada do dana večnih, i

neka Tvoje oči budu otvorene nad njim i nad njegovim potomstvom, da
Ti možeš sačuvati ga, i blagosloviti ga, i posvetiti ga kao narod Tvoga
nasljedstva.

30. I blagoslovi ga sa svim Tvojim blagoslovima od sada do svih dana

večnosti, i obnovi Tvoj savez i Tvoju milost sa njim i sa njegovim
potomstvom do Tvoga dobrog zadovoljstva u sve naraštaje na zemlji.

GLAVA 23

1. I on stavi dva prsta Jokovljeva na njegove oči, i blagoslovi Boga

bogova, i on pokri njegovo lice i raširi njegova stopala i zaspa snom
vječnim, i bi pribran ocima.

2. I premda je Jakov je ležao na njegovim grudima, nije znao da

Abraham, njegovog oca otac, je mrtav.

3. I Jakov se probudi od sna, i gle Abraham bi hladan kao led, i on reče

’Oče, oče’, ali nitko ne odgovori, i on je znao da je on mrtav.

1180
4. I on usta sa njegovih grudi i otrča i reče Rebeki, svojoj majci, i Rebeka
ode do Isaka po noći, i reče mu, i oni odoše zajedno, i Jakov sa njima, i
svjetiljka bi u njegovoj ruci, i kad su oni ušli unutra našli su Abrahama
kako leži mrtav.

5. I Isak pade na lice svoga oca i plaka i poljubi ga.

6. I glasovi se behu čuli u kući Abrahamovoj, i Ismael njegov sin usta, i

ode do Abrahama njegova oca, i plaka nad Abrahamom svojim ocem,
on i sva kuća Abrahama, i oni plakahu sa velikim jadikovanjem.

7. I njegovi sinovi Isak i Ismael sahraniše ga u duplu pećinu, blizu Sare

njegove žene, i oni plakahu za njim četrdeset dana, svi ljudi njegove
kuće, i Isak i Ismael, i svi njihovi sinovi, i svi sinovi Keturini u njihovim
mestima, i dani plakanja za Abrahamom završiše.

8. I on je živio tri jubileja i četiri sedmice godina, jednu stotinu i

sedamdeset i pet godina, i napunio dane svoga života, bijuči star i pun
dana.

9. Jer dani praotaca, njihovog života, bilo je devetnaest jubileja, i nakon

Potopa oni počeše da rastu manje od devetnaest jubileja, i da opadaju
u jubilejima, i da stare brzo, i da budu u punini dana iz razloga mnogih
nevolja i zla njihovih puteva, sa iznimkom Abrahama.

10. Jer Abraham bi savršen u svim njegovim djelima sa Gospodom, i mio

u pravednosti sve dane njegova života, i gle, on nije napunio četiri
jubileja njegova života, kad je ostario iz razloga zlobe (ljudi), i bi u punini
dana.

1181
11. I sve generacije koje će ustati od ovog vremena do dana velikog
suda će starjeti brzo, pre nego navrše dva jubileja, i njihovo znanje će
napustiti ih iz razloga njihove starosti, i sve njihovo znanje će nestati.

12. I u tim danima, ako čovjek živi jubilej i pola godina, oni će reči u
pogledu njega: ’On je živio dugo, i veći dio njegovih dana su bol i tuga i
iskušenje, i nema mira.

13. Jer nesreća dolazi za nesrećom, i rana na ranu, i iskušenje na

iskušenje, i zle vijesti na zle vijesti, i bolest na bolest, i svi zli sudovi kao
ovi, jedan s drugim, bolest i rušenje, i snijeg i mraz i led, i groznica , i
zimica, i ukočenost, i glad, i smrt, i mač, i ropstvo, i sve vrste nesreća i
patnji.

14. I sve ovo će doči na zlu generaciju, koja greši na zemlji, njihova djela
su nečistota i blud, i gnušanje i gadosti.

15. Tad će oni reči: ’Dani praotaca behu mnogi, i do hiljadu godina, i
behu dobri, ali vidi, dani našeg života, ako bi čovjek živeo mnogo, su tri
puta dvadeset godina i deset, i , ako je jak, četri puta dvadeset godina, i
behu zle, i nema mira u danima ovog zlog naraštaja.’

16. I u tom naraštaja sinovi će osuđivati njihove očeve i njihove starije

od grijeha i nepravednosti, i riječima njihovih usta i veliko zlo koje oni
čine, i u pogledu odbacivanja saveza koji Gospod učini između njih i
Njega, da treba da čuvaju i čine Njegove zapovijesti i Njegove propise i
sve Njegove zakone, bez odilaska ni na desno ni na lijevo.

17. Jer svi su učinili zlo, i svaka usta pričaju bezakonje i sva njihova dela
su nečist i gađenje, i svi njihovi putevi su gađenje, nečist i uništenje.

1182
18. Vidi, zemlja će biti uništena zarad svih njihovi djela, i neće biti
potomstva od loze, i bez ulja, jer njihova djela su zajedno bezvjerna, i
oni će propasti zajedno, zvijeri i stoka i ptice, i sve ribe mora, zarad
ljudi.

19. I oni će stremiti jedan drugom, mlad sa starim, i star sa mladim, i

siromašan sa bogatim, niski sa velikim, prosjak sa princem, zarad
zakona i saveza, jer su oni zaboravili zapovijesti, i savez, i praznike, i
mjesece, i Subote i jubileje i sve sudove.

20. I oni će stajati sa lukovima i strijelama i rat da ih vrati nazad na put,

ali se neće vratiti dok mnogo krvi se ne prolije na zemlji, jedan od
drugog.

21. I oni koji su pobjegli neće se vratiti od njihova zla ka putu

pravednosti, već će svi uzdići sebe u prevaru i bogatstvo, da može svaki
uzeti šta je bližnjega, i oni će imenovati veliko ime, ali ne u istini i ne u
pravdi, i oni će uprljati svetinju nad svetinjama sa njihovom nečisti i
pokvarenost njihovog onečišćenja.

22. I velika kazna će pasti na djela ovog naraštaja od Gospoda, i On će ih

predati maču i sudu i u zarobljeništvo, i da budu opljačkani i smaknuti.

23. I On će se probuditi protiv grešnika između pagana, koji nemaju ni

milosti niti sažaljenja, i koji ne poštuju nikog, niti staro niti mlado, niti
ikog, i oni su više zli i jaki da čine zlo nego svi ljudi.

I oni će koristiti nasilje protiv Izraela i prestup protiv Jakova

I mnogo krvi će biti proliveno na zemlji,

I neće biti nitko da sakupi i nitko da sahrani.

1183
24. U tim danima oni će plakati glasno,

I zvati i moliti da budu spaseni iz ruku grešnika, pagana;

Ali nitko neće biti spasen.

25. I glave djece biti će bijele sa sivom kosom

I dijete od tri sedmice će se pojaviti staro kao čovjek od stotinu godina,

I njihov izgled će biti uništen iskušenjima i ugnjetavanjem.

26. I u tim danima djeca će početi da uče zakone,

I da traže zapovijedi,

I da se vrate na stazu pravednosti.

27. I dani će početi da rastu mnogi i uvečavaju između tih ljudi

Do njihovih dana prići će blizu hiljadu godina,

I za veči broj godina nego što prije je bio broj dana.

28. I neće biti stara čovjeka

Niti iko tko nije zadovoljan sa svojim danima,

Jer svi će biti kao djeca i mladi.

29. I svi njihovi dani oni će napuniti sa životom u miru i radosti,

I neće biti satane niti ijednog zlog uništavača;

Jer svi njihovi dani će biti dani blagoslova i izlječenja.

1184
30. I u to vreme Gospod će izliječiti svoje sluge,

I oni će ustati i vidjeti veliki mir,

I otjerati njihove protivnike.

I pravedni će vidjeti i biti zahvalni,

I radovati se radošću za uvek i uvek,

I vidjeti će sve njihove sudove i sva njihova prokletstva na njihovim

neprijateljima.

31. I njihove kosti će počivati u zemlji,

I njihovi duhovi će imati mnogo radosti,

I oni će znati da je Gospod koji izvršava sud,

I pokazuje milost stotinama i hiljadama i svima koji vole Njega.

32. A ti, Mojsije, napiši ove riječi, jer tako su napisane, i oni zapisaše ih
na nebeske tablice za svedočanstvo za naraštaje večno.

GLAVA 24

1185
1. Bilo je nakon smrti Abrahama, da je Gospod blagoslovio Isaka
njegovog sina, i on usta od Hebrona i ode i stanova na Zidu Vizije u
prvoj godini treče sedmice 2073 a.m. ovog jubileja, sedam godina.

2. I u prvoj godini četvrte sedmice glad poče u zemlji, 2080 a.m. osim
prve gladi, koja bi u danima Abrahama.

3. I Jakov je posodio leće posudu, i Ezav dođe sa polja gladan. I on reče

Jakovu svome bratu: ’Daj mi od te crvene posude.’ A Jakov reče mu:
’Prodaj mi svoje prvenstvo rođenja i ja ću dati ti kruh, i isto nešto od
ove posude sa lećom.’

4. I Ezav reče u svom srcu: ’Ja ću umreti, koju dobit meni ima
prvenaštvo?

5. I on reče Jakovu: ’Dajem ga tebi.’ I Jakov reče: ’Zakuni mi se, danas, ’ i

on se zakle njemu.

6. I Jakov dadne svome bratu Ezavu hljeb i posudu, i on jede dok nije bio
zadovoljan, i Ezav prezre svoje pravo rođenja, iz ovog razloga je Ezavovo
ime imenovano Edom, zarad crvene posude koju Jakov dade mu za
njegovo pravo rođenja.

7. I Jakov posta stariji, i Ezav bi snižen od svoje dostojnosti.

8. I glad bi na celoj zemlji, i Isak ode da siđe u Egipat u drugoj godini ove
sedmice, i ode do kralja Filisteja u Gerar, do Abimeleha.

9. I Gospod se pojavi njemu i reče mu:’ Ne idi u Egipat, stanuj u zemlji za

koju ću ti reči, i boravi u ovoj zemlji, i ja ću biti sa tobom i blagosloviti
te.

1186
10. Jer tebi i tvome potomstvu Ja ću dati celu ovu zemlju, i Ja ću
postaviti Moju zakletvu kojom se zakleh Abrahamu tvome ocu, i Ja ću
umnožiti tvoje sjeme kao zvijezde nebeske, i dati ću tvome potomstvu
svu ovu zemlju.

11. I u tvome sjemenu će svi narodi zemlje biti blagosloveni, jer tvoj
otac je slušao Moj glas, i držao do Moje riječi i Mojih zapovijesti , i
Mojih zakona, i Moje propise, i Moj zavjet, i sad slušaj Moj glas i stanuj
u ovoj zemlji.’

12. I on stanovaše u Geraru tri sedmice godina.

13. I Abimeleh se tužio na njega 2080-2101 a.m. i u pogledu svega što je

njegovo, govoreći: ’Bilo koji čovjek koji ga datakne ili išta što je njegovo
će sigurno umreti.’

14. I Isak izraste jak među filistejima, i imade mnoge posjede, goveda i
ovce i kamile i magarce i veliko domaćinstvo.

15. I on sijaše u zemlji filistejskoj, i donese stostruko, i Isak posta

neizmjerno velik, i filisteji zavidješe mu.

16. A svi bunari koje sluge Abrahamove imaše tokom života Abrahama,
filisteji su ih zatrpali nakon smrti Abrahama, i napunili ih sa zemljom.

17. I Abimeleh reče Isaku: ’Idi od nas, jer ti si mnogo jači nego mi, i Isak
ode otamo u prvoj godini sedme sedmice, i nastani se u dolini Gerar.

18. I oni iskopaše ponovo bunare koje sluge Abrahamove, njegova oca,
su iskopali, a koje filisteji zatvoriše nakon smrti Abrahama njegovog oca,
i on nazva njihova imena kao Abraham njegov otac što ih je nazivao.

1187
19. I sluge Isaka iskopaše bunar u dolini, i nađoše živu vodu, i pastiri
Gerara zavadiše se sa pastirima Isakovim govoreći: ’’Voda je naša’; i Isak
nazva ime bunara ’’odvratnost’’, jer oni su bili odvratni prema nama.

20. I oni iskopaše drugi bunar, i boriše se za taj također, i on nazva

njegovo ime ’’zavada’’. I on usta od tamo i oni kopaše drugi bunar, i za
taj se nisu borili, i on nazva ime njegovo ’’Mjesto’’, i Isak reče: ’’Sad je
Gospod napravio mjesto za nas, i mi smo narasli u zemlji.’

21. I on ode od tamo do Bunara Zakletve u prvoj godini prve sedmice u

2108 a.m. četrdeset četvrtom jubileju.

22. I Gospod se pojavi njemu te noći, na mlad mjesec prvog mjeseca, i

reče mu: ’Ja sam Bog Abrahamov tvoga oca, ne boj se, jer ja sam sa
tobom, i blagosloviti ću te i sigurno umnožiti tvoje sjeme kao pijesak
zemlje, zarad Abrahama moga sluge.’

23. I on izgradi oltar tamo, koji Abraham njegov otac je prvo sagradio, i
on prizva na njemu ime Gospodnje, i prinese žrtvu Bogu Abrahama
njegova oca.

24. I oni kopaše bunar i nađoše živu vodu.

25. I sluge Isakove kopaše drugi bunar i nisu našli vodu, i oni odoše i
rekoše Isaku da nisu našli vodu, a Isak reče: ’Zakleo sam se ovaj dan
filistejima i ova stvar je objavljena nama.’

26. I on nazva ime toga mjesta Bunar Zakletve, jer tamo se zakleo
Abimelehu i Ahuzatu svome prijatelju i Fikolu starješini Ora njegovom
domačinu.

27. I Isak je znao taj dan da pod prinudom se zakleo njima da napravi
mir sa njima.

1188
28. I Isak u taj dan prokle filisteje i reče: ’Prokleti bili filisteji do dana
gnjeva i pobune iz sredine naroda; neka Bog učini ih porugom i
prokletstvom i stvari gnjeva i pobune u rukama grešnika pagana i u ruke
Kitima.

29. I tko god pobjegne maču neprijatelja i Kitima, neka pravedan narod
iskorijeni u sudu ispod nebesa, jer oni će biti neprijatelji i protivnici
moje djece kroz njihove naraaštaje na zemlji.

30. i nitko od njih neće ostati,

Niti iko će biti spašen na dan gnjeva suda,

Jer razaranje i pustošenje i istjerivanje sa zemlje je cijelom potomstvu

filisteja zasigurno,

I neće biti više ostavljen za te Kaftorim ime ili sjeme na zemlji.

31. Jer iako uziđe na nebesa,

Odatle će biti zbačen,

I ako načini sebe jakim na zemlji,

Otud će biti izbačen,

I ako se sakrije između naroda,

Čak odtamo će biti istrebljen;

I ako siđe u Šeol,

1189
Tamo će također njegova osuda biti velika,

I tamo također neće imati mira.

32. I ako ode u zarobljeništvo,

Rukama od onih koji traže njegov život oni će ubiti ga na putu,

I niti ime ni potomstva će mu ostati na zemlji,

U večno prokletstvo će otići.’

33. I tako je zapisano i uklesano za njega na nebeskim tablicama, da

učini se njemu na dan suda, tako da bude iskorijenjen sa zemlje.

GLAVA 25

1. I u drugoj godini ove sedmice u ovom jubileju, Rebeka pozove Jakoba

njenog sina, i reče (2109 a.m.) mu govoreći: ’Moj sine, ne uzimaj sebi
ženu od kćeri Kanana, kao Ezav, tvoj brat, koji uze sebi dve žene od
kćeri kananskih, i one su mi zagorčale dušu sa svojim nečistim djelima,
jer sva njihova dela su blud i požuda, i nema pravednosti sa njima, jer
njihova dela su zla.

2. A ja, moj sine, volim tebe neizmjerno, i moje srce i moja ljubav
blagosilja tebe svaki sat dana i čuva po noći.

1190
3. I sad, moj sine, čuj moj glas, i učini volju svoje majke, i ne uzimaj sebi
ženu od kćeri od ove zemlje, već jedino iz kuće moga oca, i od moga oca
roda. Uzeti češ sebi ženu od kuće moga oca, i Svevišnji Bog će te
blagosloviti, i tvoja djeca će biti pravedna generacija i sveto potomstvo.’

4. I tad govori Jakov sa Rebekom, svojom majkom, i reče joj: ’Vidi,

majko, ja sam devet sedmica godina star, i ja ne znam niti sam dotakao
ženu, niti sam zaručio sebi ijednu, niti pomislio sebi uzeti ženu od kćeri
kananskih.

5. Jer sječam se, majko, riječi Abrahama, našeg oca, jer on zapovijedi
me da ne uzimam ženu od kćeri Kanana, već da uzmem sebi ženu od
sjemena moga oca kuće i od moga roda.

6. Čuo sam ranije da kćeri su rođene Labanu, tvom bratu, i ja sam

upravio svoje srce na njih da uzmem ženu između njih.

7. I iz tog razloga sam čuvao sebe u duhu protiv grijeha i pokvarenosti u

svim mojim putevima kroz sve dane moga života, u pogledu požude i
bluda, Abraham, moj otac, dade mi mnoge zapovijesti.

8. I bez obzira na sve što mi je zapovijedio, ove dvadeset i dve godine

moj brat me nagovarao, i govorio često meni i rekao: ’Moj brate, uzmi
za ženu sestru od moje dve žene’, ali ja odbijah da učinim kao što je on
učinio.

9. Zaklinjem se pred tobom, majko, da sve dane mog života neću uzeti
sebi ženu između kćeri potomstva Kanana, i neću raditi zlo kao što je
moj brat učinio.

10. Ne boj se, majko, budi sigurna da ću učiniti tvoju volju i hodati
ispravno, i ne pokvariti moje puteve zauvek.

1191
11. I potom ona podigne svoje lice ka nebesima i protegnu prste na
njenoj glavi, i otvori svoja usta i blagoslovi Svevišnjeg Boga, koji je
stvorio nebesa i zemlju, i ona dade mu hvalu i slavu.

12. I ona reče: ’Blagosloven je Gospod Bog, i neka Njegovo sveto ime
bude blagosloveno zauvek i uvek, koji mi je dao Jakova kao čistog sina i
sveto potomstvo, jer on je Tvoj, i Tvoje će njegovo sjeme biti
neprestano i kroz sve naraštaje za uvek.

13. Blagoslovi ga, O Bože, i stavi u moja usta blagoplov pravednosti, da

mogu da ga blagoslovim.’

14. I u to vreme, kad duh pravednosti siđe u njena usta, ona stavi obe
ruke na glavu Jakova, i reče:

15. Blagosloven si ti, Gospode pravednosti i Bože svih vremena

I neka On blagoslovi te kroz sve naraštaje ljudi

Neka On da ti, moj sine,put pravednosti

I otkrije pravednost tvome potomstvu

16. I neka On učini tvoje sinove mnogim tokom njegova života,

I neka oni ustanu prema broju mjeseci godine,

I neka njihovi sinovi budu mnogi i veliki preko zvijezda nebeskih,

I njihov broj bude veči nego pijeska mora.

1192
17. I neka On dadne im dobru zemlju kako On reče On će dati
Abrahamu i njegovom sjemenu poslije njega svagda.

I neka oni drže ga u posjedu zauvijek.

18. I neka Ja vidim rođene ti, moj sine, blagoslovenu djecu tokom mog
života,

I blagosloveno i sveto potomstvo neka svo tvoje potomstvo bude

19. I kao što si osvježio svoje majke duh tokom njenog života,

Njena utroba koja te rodila blagosilja te,

Moja ljubav i moji grudi blagosiljaju te

I moja usta i moj jezik hvali te uveliko.

20. Rasti i raširi se nad zemljom,

I neka tvoje sjeme bude savršeno u radosti nebesa i zemlje zauvek,

I neka se tvoje potomstvo raduje,

I na velik dan mira neka ima mir.

1193
21. I neka tvoje ime i tvoga sjemena traju u sva vremena,

I neka Svevišnji Bog bude njihov Bog,

I neka Bog pravednosti stanuje sa njima,

I kroz njih neka Njegovo svetište bude izgrađeno u sva vremena.

22. Blagosloven je onaj koji blagosilja te,

I sva tijela koja proklinju te krivo, neka su prokleta.’

23. I ona poljubi ga, i reče mu;

’Neka Gospod svijeta voli te

Kao srce tvoje majke i njena ljubav raduje se u tebi i blagosilja te,’

I ona prestade blagosiljati.

GLAVA 26

1. i U sedmu godinu ove sedmice Isak pozva Ezava, njegovog starijeg

sina, i reče mu: Ja sam (2114 a.m.) star, moj sine, i gle moje oči su
zamagljene u vidu, i ja ne znam dan moje smrti.

2. A sad uzmi svoje lovačko oružje tvoj tobolac i tvoj luk, i idi u polje, i
ulovi i uhvati mi divljač.moj sine, i zgotovi mi ukusno meso, takvo kakvo

1194
moja duša voli, i donesi meni da mogu jesti, i da moja duša može
blagosloviti te prije nego umrem.

3. Ali Rebeka je čula Isaka kako govori Ezavu.

4. I Ezav ode rano u polje da lovi i uhvati i donese kući svome ocu.

5. I Rebeka pozva Jakova, svoga sina, i reče mu: ’Vidi, čula sam Isaka,
tvog oca, kako govori Ezavu, tvome bratu, govoreći: ’’Ulovi za mene, i
učini mi ukusno meso, i donesi mi

6. da mogu jesti i blagosloviti te pred Gospodom prije nego umrem.’’ I

sad , moj sine, poslušaj me u tome što ti kažem: Idi do svoga stada i
donesi mi dva jareta od koza, i učiniti ću ih ukusnim mesom za tvoga
oca, takvo kakvo voli, i ti češ donijeti to svome ocu da može jesti i
blagosloviti te pred Gospodom pre nego umre, i da ti budeš
blagosloven.’

7. I Jakov reče Rekeki svojoj majci: ’Majko, ja neću uskratiti išta što bi
moj otac jeo, i što bi ga zadovoljilo, samo se bojim, moja majko, da će
on prepoznati moj glas i poželjeti me dirnuti.

8. I ti znaš da ja sam gladak, a Ezav, moj brat, je dlakav, i ja ću pojaviti se

pred njegovim očima kao zlikovac, i učiniti ću djelo koje mi on nije
zapovjedio, i biti će gnjevan na mene, i donijeti ću na sebe prokletstvo,
a ne blagoslov.’

9. I Rebeka, njegova majka, reče mu: ’Na meni neka je tvoja kletva, moj
sine, samo poslušaj moj glas.’

10. I Jakov posluša riječi Rebeke, svoje majke, i ode i donese dva dobra i
debela jareta od koza, i donese ih svojoj majci, i njegova majka načini ih
ukusnim jelom kako je on volio.

1195
11. I Rebeka uze lijepu odjeću od Ezava, njenog starijeg sina, koja je bila
s njom u kući, i ona obuće Jakova, njenog mlađeg sina, sa njom, i ona
stavi kožice od jarića na njegove ruke i na otvoreni dio njegova vrata.

12. I ona dade meso i hljeb koji je pripremila u ruke njenog sina Jakova.

13. I Jakov uđe svome oce i reče: ’Ja sam tvoj sin, učinio sam kako si mi
rekao, ustani i sjedni i jedi od ovog što uhvatih,oče, da tvoja duša može
blagosloviti me.’

14. A Isak reče svome sinu: ’Kako si našao tako brzo, moj sine?

15 ’A Jakov reče: ’Jer Gospod tvoj Bog učini da nađem.’

16. I Isak reče mu: Dođi bliže, da mogu da te osjetim, moj sine, da li si ti
moj sin Ezav ili ne.’

17. I Jakov ode blizu Isaka, svoga oca, i on osjeti ga i reče: ’Glas je
Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove.’

18. i on ga ne razazna, jer bilo je dato s neba da ukloni njegovu snagu

osječaja i Isak ne razazna, jer ruke mu behu dlakave kao brata Ezava,
tako da ga blagoslovio.

19. I on reče: ’Jesi li ti moj sin Ezav? I on reče: ’Ja sam tvoj sin’, i on reče,
’Donesi bliže meni da mogu jesti od toga što si uhvatio, moj sine, da
moja duša može blagosloviti te.’

20. I on donese blizu njemu, i on jede, i on donese mu vina i on pije.

21. I Isak njegov otac, reče mu: ’Dođi bliže i poljubi me,moj sine.

22. I on priđe bliže i poljubi ga. I on pomirisa miris njegove odjeće, i on

blagoslovi ga i reče: ’Gle, miris moga sina je kao miris polja koje Gospod
blagoslovi.
1196
23. I neka Gospod da ti rosu nebesku

I od rose zemaljske, i mnogo žita i ulja;

Neka narodi služe ti,

I ljudi neka ti se klanjaju.

24. Budi gospodar nad svojom braćom,

I neka tvoje majke sinovi klanjaju ti se;

I neka svi blagoslovi sa kojima Gospod je blagoslovio me i blagoslovio

Abrahama , moga oca,

Budu dati tebi i tvom potomstvu zauvijek;

Proklet da je onaj koji proklinje tebe,

I blagosloven nek je onaj koji blagosilja te.’

25. I dogodi se kako je Isak završio blagosiljanje svog sina Jakova, i Jakov
je otišao od Isaka svog oca on se sakri i Ezav, njegov brat, dođe iz lova.

26. I on također načini ukusno jelo, i donese do svoga oca, i reče mu:
’Neka moj otac ustane, i jede od moje divljači da tvoja duša može
blagosloviti me.’

1197
27. A Isak, njegov otac, reče mu: ’’Ko si ti?’ A on reče mu: ’Ja sam tvoj
prvorođeni, tvoj sin Ezav: učinio sam kako si mi zapovijedio.’

28. I Isak bi veoma zatečen, i reče: ’Tko je onaj koji je ulovio i donio i
dao mi, i ja jedoh sve pre nego što ti dođe, i koga sam blagoslovio: i on
će biti blagosloven, i sve potomstvo njegovo zauvek.’

29. I dogodi se kad Ezav je čuo riječi svoga oca Isaka da je zaplakao sa
neizmjernim velikim i gorkim bolom, i reče ocu: ’Blagoslovi me, i mene
također, oče.’

30. I on reče mu: ’Tvoj brat dođe lukavo, i oduze tvoj blagoslov.’ I on
reče: ’Sada znam zašto je njegovo ime nazvano Jakov: gle, on me
zamjenio dva puta, uzeo je moje prvenaštvo, i uzeo je od mene moj
blagoslov.’

31, I on reče: ’Nemaš li blagoslov za mene, oče? I Isak odgovori i reče

Ezavu:

’Gle, Ja učinih ga tvojim gospodarem,

I sva njegova braća sam dao njemu za sluge,

I u izobilju žita i vina i ulja ja ga ojačah:

I šta sad da uradim za tebe, moj sine?’

32. I Ezav reče Isaku, svome ocu:

’Imaš li samo jedan blagoslov, O oče?

Blagoslovi me, također i mene, oče

1198
33. I Ezav podiže svoj glas i zaplaka. I Isak odgovori i reče mu:

’’Gle, daleko od rose zemlje će biti tvoje stanište,

I daleko od rose nebeske odozgor.

34. I od mača češ živjeti,

I služiti češ svome bratu.

I dogoditi če se kad postaneš velik,

Ti češ odbaciti njegov jaram sa svoga vrata,

Ti češ grešiti sasvim grešiti do smrti,

I tvoje sjeme će biti iščupano ispod nebesa.’

35. I Ezav je prijetio Jakovu zarad blagoslova kojim njegov otac

blagoslovi ga, i on reče u svom srcu: ’Neka dani tugovanja za mojim
ocem sad dođu, tako da Ja ubijem moga brata Jakova.’’

GLAVA 27

1. I riječi Ezava, njenog starijeg sina, behu rečene Rebeki u snu, i Rebeka
posla i pozva Jakova njenog mlađeg sina,

1199
2. i reče mu:’ Evo Ezav tvoj brat će uzeti osvetu ka tebi tako da te ubije.

3. Sad, zato, moj sine, poslušaj moj glas, i ustani i odi kod Labana, mog
brata, u Haran, i zadrži se kod njega nekoliko dana dok mržnja tvoga
brata ne napusti, i on ukloni mržnju sa tebe, i zaboravi sve što si
napravio, tad ću poslati i dođi od tamo.’

4. I Jakov reče: ’Ja se ne bojim; ako želi da me ubije, Ja ću ubiti njega.’

5. Ali ona reče njemu:’ Da ne ostanem bez oba sina u jednom danu.’

6. I Jakov reče Rebeki svojoj majci: ’Evo, ti znaš da moj otac je postao
star, i ne vidi jer su mu oči slabe, i ako ga ostavim biti će zlo u njegovim
očima, jer sam ga ostavio i otišao od tebe, i moj otac će biti ljut, i
prokleti me, Ja neču ići, kad me on pošalje, samo onda ću iči.

7. I Rebeka reče Jakovu: ’Ja ču ići i govoriti s njim, i on će poslati te

dalje.’

8. I Rebeka ode i reče Isaku: ’ Gadi mi se moj život zarad dve kćeri
Hetove, koje Ezav je uzeo za žene, i ako Jakov uzme ženu između kčeri
zemlje kao što je ova, čemu da više živim, jer kčeri kananske su zle.

9. I Isak pozove Jakova i blagoslovi ga, i opomenu ga i reče mu: ’Ne

uzimaj sebi ženu od kčeri Kanana;

10. ustani i idi u Mezopotamiju, u kuću Betuela, oca tvoje majke, i uzmi
ženu od tamo od kćeri Labanovih, brata tvoje majke.

11. i Bog Svemogući blagosloviće te i uzvisiti i umnožiti te da možeš

postati društvo narodima, i daće ti blagoslov mog oca Abrahama, tebi i
tvom potomstvu nakon tebe, da možeš naslijediti zemlju svoga
boravišta i svu zemlju koju Bog dade Abrahamu: idi, moj sine, u miru.’

1200
12. I Isak posla Jakova od sebe, i on ode u Mesopotamiju, kod Labana
sina Betuela Sirijca, brata Rebeke, Jakovljeve majke.

13. I dogodi se nakon što je Jakov ustao i otišao u Mesopotamiju da duh

Rebekin bi tužna za svojim sinom, i ona plaka.

14. I Isak reče Rebeki: ’Moja sestro, ne plače zarad Jakova, mog sina, jer
on ide u miru, i u miru će se vratiti.

15. Svevišnji Bog će ga sačuvati svega zla, i biti će sa njim, jer on neće
napustiti ga sve njegove dane.

16. Jer znam da dani će napredovati u svim stvarima gde ide, dok se ne
vrati u miru nama, i vidimo ga u miru.

17. Ne plaši se zarad njega, moja sestro, jer on je na pravom putu i on je

savršen čovjek, i on je vjeran i neće stradati. Ne tuguj.’

18. I Isak utješi Rebeku zarad njenog sina Jakova, i blagoslovi ga.

19. I Jakob ode od bunara Zakletve u Haran u prvoj godini druge

sedmice u četrdeset četvrtom jubileju, i on dođe u Luz u planine, koji je
, Betel, na mlad mjesec prvog mjeseca ove sedmice 2115 a.m. i on dođe
do mjesta ravna i okrene svoj put ka zapadu puta te noči, i on prespava
tama, jer sunce je zašlo.

20. I on uze jedan od kamena na tom mjestu i stavi pod glavu, pod
drvetom i on putovaše sam, i on zaspa.

21. I on je sanjao te noči, gle ljestve postavljene na zemlji, a vrh im je

dosezao do nebesa, i gle, anđeli Gospodnji penjaše se i silaziše na njima:
i gle, Gospod je stajao na njima.

1201
22. I on govori sa Jakovom i reče: ’Ja sam Gospod Bog Abrahamov,
tvoga oca, i Bog Isaka, zemlja na kojoj spavaš, tebi ću je dati, i tvome
sjemenu nakon tebe.

23. I tvoje potomstvo će biti kao prah zemlje, i ti češ rasti do zapada i do
istoka, do sjevera i juga, i u tebi i u tvome sjemenu će sve porodice
naroda biti blagoslovene.

24. I gle, ja ću biti s tobom, i ja ću držati te gde god ti ideš, i ja ču dovesti

te ponovo u ovu zemlju u miru, i neću te ostaviti dok ne učinim sve što
sam ti rekao.

25. I Jakov se probudi oda sna i reče, ’Uistinu ovo mjesto je kuća
Gospodnja, a ja nisam znao.’ I on bi uplašen i reče: ’Strašno je ovo
mjesto koje je ništa do kuća Božija, i ovo su vrata nebeska.’

26. I Jakov usta rano ujutro, i uze kamen koji je stavio pod svoju glavu i
postavi ga kao stub za znak, i on izli ulje na vrh njega. I on nazva ime tog
mjesta Betel,ali ime mjesta bi Luz iz prva.

27. I Jakov zakle se zakletvom Gospodu, govoreći: ’Ako Gospod će biti

sa mnom, i bude me čuvao na ovom putu kojim idem, i da mi kruha da
jedem i odjeću da stavim na sebe, tako da ja ponovo dođem svoga oca
kući u miru, tad će Gospod biti moj Bog, i ovaj kamen koji sam postavio
kao stub za znak u ovom mjestu, će biti Gospodnja kuća, i od svega što
ti daš mi, ja ću dati deseto tebi, moj Bože.’

GLAVA 28

1202
1.i on ode na svoj put, i dođe u zemlju istočnu, do Labana, brata od
Rebeke, i on bi s njim, i služio mu za Rahelu njegovu kćerku jednu
sedmicu (7g?).

2. I u prvoj godini treče sedmice 2122 a.m on reče njemu: ’Daj mi moju
ženu, za koju sam služio ti sedam godina’, i Laban reče Jakovu: ’Dati ću
ti ženu.’

3. I Laban napravi slavlje, i uzme Liju njegovu stariju kćer, i dade ju

Jakovu kao ženu, i dade njoj Zilfu njegovu sluškinju za sluškinju, i Jakov
nije znao, jer on je mislio da ona je Rahilja.

4. I on uđe k njoj, i gle, ona bi Lija, i Jakob bi ljut na Labana i reče mu:
’Zašto si tako postupio sa mnom? Nisam li ti služio za Rahelu a ne za
Leu? Zašto si mi učinio krivo?

5. Uzmi svoju kćer, i ja ču ići, jer ti si učinio zlo meni.’Jer Jakov je volio
Rahelu više od Leje, jer Lijine oči behu slabe, ali njen izgled bi vrlo lijep,
ali Rahela je imala lijepe oči i lijep oblik.

6. I Laban reče Jakobu: ’Nije takav običaj u našoj zemlji, da damo mlađu
prije starije.’ I nije pravo da činiti to, jer tako je propisano i napisano na
nebeskim tablicama, da nitko ne da svoju mlađu kćer prije starije, već
stariju, se daje prvo i poslije nje mlađu, i čovjek koji čini tako, stavljaju
krivnju na njega u nebesima, i nitko pravedan ne čini ovu stvar, jer ovo
djelo je zlo pred Gospodom.

7. I zapovijedi djeci Izraela da ne čine ništa ovom, ne daj im da uzmu

mlađu prije uzimanja starije, jer to je zlo.

1203
8. I Laban reče Jakovu: ’Neka sedam dana slavlja ovog prođe, i ja dati
ću ti Rahilju, da možeš da mi služiš dodatnih sedam godina, da možeš
pasti moje ovce kao što si radio to u prošloj sedmici.

9. I na dan kad je sedam dana slavlja Lijinog prošlo, Laban dadne Rahelu
Jakovu, da može da mu služi drugih sedam godina, i on dade Raheli
Bilhu, sestru od Zilfe, kao sluškinju.

10. I on je služio drugih sedam godina za Rahilju, jer Lea mu je bila data
kao ništa.

11.I Gospod otvori utrobu Lejinu, i ona zače i rodi sina Jakovu, i on
nazva njegovo ime Ruben, na četrnaesti dan devetog mjeseca, u prvoj
godini treče sedmice 2122 a.m.

12. Ali utroba Rahelina bi zatvorena, jer Gospod je vidio da Lija je bila
omražena a Rahilja voljena.

13. I opet Jakob uđe k Leji, i ona zače, i rodi Jakobu drugog sina, i on
nazva njegovo ime Simeon, na dvadeset prvi desetoga mjeseca, i u
trečoj godini ove sedmice 2124 a.m.

14. I opet Jakov ode Liji, i ona zače, i rodi mu trečeg sina, i on nazva
njegovo ime Levi, u novom mjesecu u prvom mjesecu, šeste godine ove
sedmice 2127 a.m.

15. I opet Jakov ode k njoj, i ona zače, i rodi mu četvrtog sina, i on nazva
njegovo ime Juda, na petnaesti trečega mjeseca, u prvoj godini četvrte
sedmice 2129 a.m.

16. I zarad ovog svega Rahela je zavidjela Leji, jer ona nije rodila, i ona
reče Jakovu: ’Daj mi djece’, a Jakob reče: ’Jesam li ja uzdržao od tebe
plodove tvoje utrobe? Kako sam te napustio?’’

1204
17. I kad Rahilja vidje da je Lija rodila četiri sina Jakovu, Ruvima,
Simeona, Levija i Judu, ona reče njemu: ’Idi Bilhi mojoj sluškinji, i ona će
začeti, i roditi sina meni.’ I ona dade mu Bilhu njenu sluškinju za ženu.

18. I on ode k njoj, i ona zače, i rodi mu sina, i on nazva njegovo ime
Dan, na deveti šestoga mjeseca, u šestoj godini treče sedmice. 2127
a.m.

19. I Jakov uđe ponovo Bilhi drugi put, i ona zače, i rodi Jakovu drugog
sina, i Rahela nazva njegovo ime Naftali, petoga u sedmom mjesecu, u
drugoj godini četvrte sedmice 2130 a.m.

20. I kad Leja vidje da je postala neplodna i nije rađala, ona zavidje
Raheli, i ona također dade svoju sluškinju Zilfu Jakovu za ženu, i ona
zače, i rodi sina, i Lija nazva njegovo ime Gad, na dvanaesti osmoga
mjeseca, u trečoj godini četvrte sedmice 2131 a.m.

21. i on uđe ponovo k njoj, i ona zače, i rodi mu drugog sina, i Leja nazva
njegovo ime Ašer, na drugi od jedanaestog mjeseca, u petoj godini
četvrte sedmice 2133 a.m.

22. I Jakob ode Leji , i ona zače, i rodi sina, i ona nazva njegovo ime
Isahar, na četvrti od petog mjeseca, u četvrtoj godini četvrte sedmice
2132 a.m., i ona dade mu dojilju.

23. I Jakov uđe ponovo k njoj, i ona zače, i rodi dvoje djece, sina i kćer, i
ona nazva ime sina Zabulon, i ime kčeri Dina, u sedmog od sedmog
mjeseca, u šestoj godini četvrte sedmice 2134 a.m.

24. I Gospod bi milostiv Raheli, i otvori joj utrobu, i ona zače, i rodi sina,
i ona nazva njegovo ime Josif, na mlad mjesec četvrtoga mjeseca, u
šestoj godini četvrte sedmice 2134 a.m.

1205
25. I u danima kad Josif bi rođen, Jakov reče Labanu: ’Daj mi moje žene i
sinove, i daj da idem mome ocu Isaku, i daj mi da napravim kuću, jer
sam napunio godine u kojima sam služio ti za tvoje dve kčeri, i ja ču ići
do kuće svoga oca.

26. A Laban reče Jakovu: ’Zadrži se kod mene zarad tvoje plaće, i
napasaj moje stado za mene opet, i uzmi svoju platu.’

27. I oni se dogovoriše jedno s drugim da on treba da mu da njegovu

platu onu od jagnjadi i jaradi koja su rođena crna i šarena i bijela, te će
biti njegova plaća.

28. I sve ovce dovede šarena i crna, različito označena, i oni dovedoše
opet jagnjad kao ovi, i svi koji behu šareni behu Jakovljevi a oni koji nisu
behu Labanove.

29. I Jakov posjed se umnoži veoma, i posedovao je goveda i ovce i

magarce i kamile, i sluge i sluškinje.

30. A Laban i njegovi sinovi zavidješe Jakovu, i Laban uze nazad svoje
ovce od njega, i on posmatraše ih sa zlom namjerom.

GLAVA 29

1. Kad je Rahela rodila Josifa, Laban je otišao da striže ovce, jer one
behu udaljene od njega tri dana putovanja.

2. I Jakov je vidio da Laban je išao da striže ovce, i Jakov pozva Leju i

Rahelu, i govori ljubazno s njima da one treba da idu s njim u zemlju
kanansku.

1206
3. On im je rekao kako je sve vidio u snu, sve što je On rekao mu u snu
da treba da se vrati kući njegovog oca, i one rekoše:’U svako mjesto
gdje ti ideš mi čemo iči sa tobom.’

4. I Jakov blagoslovi Boga Isaka njegovog oca, i Boga Abrahama oca

njegovog oca, i on usta i pripremi svoje žene i djecu, i uzme sve svoje u
posjedu i pređe rijeku, i dođe u zemlju Gilead, i Jakov sakri svoju
namjeru od Labana i nije mu rekao.

5. I u sedmoj godini četvrte sedmice Jakov okrene svoje lice prema

Gileadu u prvom mjesecu, na dvadeset prvi od toga 2135 a.m. I Laban
potjera za njim i prestiže Jakova u planini Gilead u trečem mjesecu, na
trinaesti odtoga.

6. I Gospod nije dao mu da povrijedi Jakova, jer on se pojavio njemu u

snu noću. I Laban govoraše sa Jakovom.

7. I na petnaesti od tih dana Jakov napravi slavlje za Labana, i za sve koji

dođoše s njim, i Jakov se zakle Labanu taj dan, i Laban također Jakovu,
da neće preči planinu Gilead radi zle namjere.

8. I on učini tamo gomilu (kamenja?) za svjedoka ; gdje ime od tog

mjesta bi prozvano : ’’Gomila Svjedočenja’’ po ovoj gomili.

9. Ali pre nego što su nazvali zemlju Gileada zemljom Refaima, jer je
zemlja Refaima, i Refaim bi rođen tu, divovi čija visina bi deset, devet,
osam i manje do sedam kubita (lakata).

10. I njihovo stanište bi od zemlje od djece Amonove do Planine

Hermon, i sjedišta njihovog kraljevstva behu Karnaim i Aštarot, i Edrej, i
Misur, i Beon.

1207
11. I Gospod uništi ih zarad zla njihovih dela, jer behu veoma zli, i
Amoriti stanovahu na njihovom mestu, zli i grešni, i nije bilo ljudi danas
koji su dovedeni do punoče svih njihovih greha, i oni ne imahu više
dužine života na zemlji.

12. I Jakov posla dalje Labana, i on ode u Mesopotamiju, zemlju istoka, i

Jakov se vrati u zemlju Gilead.

13. I on pređe Jabok u devetom mjesecu, na jedanaesti od toga. I na taj

dan Ezav, njegov brat, dođe njemu, i on bi pomiren s njim, i ode od
njega u zemlju Seir, a Jakov stanovaše u šatorima.

14. I u prvoj godini pete sedmice u ovom jubileju 2136 a.m. on pređe
Jordan, i stanova preko Jordana, i napasao je svoje ovce od mora od
gomile do Betšana, i do Dotana i do šume Akbabima.

15. I on posla svome ocu Isaku sve svoje stvari, odjeću, hranu, meso,
piće, mlijeko, maslo i sir, i nešto datula iz doline.

16. A svojoj majci Rebeki također četiri puta u godini, između vremena
mjeseci, između oranja i žetve, i između jeseni i kišne sezone i između
zime i prolječa, do kule Abrahamove.

17. Isak se bio vratio od Bunara Zakletve i otišao u kulu svog oca
Abrahama, i stanovao je tamo odvojeno od svog sina Ezava.

18. Jer u danima kad Jakob je otišao u Mesopotamiju, Ezav uze sebi
ženu Mahalat, kćer Ismaela, i on sakupi zajedno sva stada svoga oca i
njegovih žena, i ode Gore i stanova na planini Seir, i ostavi Isaka svoga
oca na Bunaru zakletve samoga.

19. I Isak ode gore od Bunara Zakletve i stanova u kuli Abrahama svoga
oca na planinama Hebrona,

1208
20. I tamo Jakob posla sve što je poslao svome ocu i svojoj majci od
vremena do vremena, sve što su trebali, i oni blagosloviše Jakova sa
svim njihovim srcem i sa svom njihovom dušom.

GLAVA 30

1. i u prvoj godini šeste sedmice 2143 a.m. on ode u Salem, istočno od

Šehema, u miru, u četvrtom mjesecu.

2. I tamo oni odvedoše Dinu, kćerku Jakova, u kuću Šehema, sina

Hamora, Hivita, princa zemlje, i on leže s njom i obeščasti je, i ona bi
mala djevojka, dijete od dvanaest godina.

3. I on je tražio njegova oca i njegovu braću da mogu mu je dati za ženu.

I Jakov i njegovi sinovi behu gnjevni zarad ljudi Šehema, jer su
obeščastili Dinu, njihovu sestru, i oni pričahu s njima sa zlom namjerom
i radiše mudro s njima i nadmudriše ih.

4. I Simeon i Levi dođoše neočekivano u Šehem i izvršiše sud na svim

ljudima Šehema, i ubiše sve ljude koje su našli, i nisu ostavili nijednog u
njemu, oni su ubili sve u mukama jer su obeščastili njihovu sestru Dinu.

5. I nisu dali da kćer Izraela bude uprljana, jer sud je propisan u

nebesima protiv onih da treba da unište sa mačem sve ljude Šehemite,
jer su donijeli sramotu u Izrael.

6. I Gospod ih je dao u ruke sinova Jakova da mogu da ih istrijebe sa

mačem i izvrše sud na njima, i da takvo što ne bude ponovo učinjeno u
Izraelu da djevica Izraelova bude uprljana.

1209
7. I ako ima ijedan čovjek koji želi u Izraelu da da svoju kćer ili sestru
bilo kome čovjeku koji je od sjemena pagana, on će sigurno umrijeti, i
oni će ga kamenovati sa kamenjem, jer je on donio sramotu u Izrael, i
oni će spaliti ženu sa vatrom, jer je obeščastila ime kuće svoga oca, i
ona će biti isčupana iz Izraela.

8. I ne daj kurvi i nečistoj da bude nađena u Izraelu u sve dane

generacija na zemlji, jer Izraeč je svet Gospodu, i svaki čovjek koji ga
uprlja će sigurno umrijeti, oni će ga kamenovati sa kamenjem.

9. Jer tako je određeno i zapisano na nebeskim tablicama za sjeme

Izraelovo, onaj koji uprlja ga će sigurno umrijeti, i biti kamenovan sa
kamenjem.

10. I ovom zakonu nema granice dana, i popuštanja, niti pokajanja, već
čovjek koji je uprljao svoju kćer će biti iščupan iz sred Izraela, jer je dao
svoje potomstvo Molohu, i radio bezbožno tako da ga uprlja.

11. I učini ti, Mojsije, zapovijedi djeci Izraela i reci im da ne daju kćeri
paganima, i da ne uzimaju za svoje sinove ijedno od kćeri pagana, jer to
je odvratno pred Gospodom.

12. Iz ovog razloga ja sam napisao za tebe riječima zakona sva djela
Šehemita, koje su oni učinili prema Dini, i kako sinovi Jakovljevi
govoriše: ’’Nečemo dati kćeri naših čovjeku koji je neobrezan, jer to bi
bio grijeh nama.’

13. I grijeh je Izraelu, da oni koji žive, i oni koji uzimaju kćeri pagana, jer
to je nečisto i odvratno Izraelu.

1210
14. I Izrael neče biti slobodan od nečistoće ako ima ženu od kćeri
pagana, ili je dao ijednu od svojih kćeri čovjeku koji je na bilo koji način
od pagana.

15. jer biti će pošast na pošast, i kletva na kletvu, i svaki sud i pošast i
kletva će doči na njega: ako on učini ovu stvar, ili sakrije svoje oči od
onih koji učine nečist, ili oni koji uprljaju svetište Gospodnje, ili oni koji
skrnave Njegovo sveto ime, tad će sav narod zajedno biti suđen za svu
nečist i skrnavljenje ovog čovjeka.

16. I neće biti uvažavanja ikoga i ne razmatranja ikog i ne primanja u

ruke plodova i prinosa i žrtva paljenica i loja, niti mirisa mirisnog
prinosa, tako da se prihvati, i tako će biti sa svakim čovjekom ili ženom
u Izraelu koja onečisti svetinju.

17. Zato sam zapovijedio ti, govoreći: ’Svjedoči ovomu svjedočanstvu za

Izrael: vidi kako Šehemiti su prošli i njihovi sinovi: kako su predani u
ruke dva sina Jakovljeva, i oni ubiše ih pod mukama, i bilo im je
uračunato u pravednost, jer je zapisano njima za pravednost.

18. I potomstvo Levijevo bi izabrano za sveštenstvo, da budu Leviti, da

mogu služiti pred Gospodom, tako mi, stalno, i da Levi i njegovi sinovi
budu blagosloveni zauvek, jer on je bio revnostan da izvrši pravdu i sud i
osvetu na onima koji ustanu protiv Izraela.

19. I tako oni upisaše svjedočanstvo u njegovu milost na nebeske

tablice blagoslov i pravednost pred Bogom svih.

20. I sječamo se pravednosti koje čovjek ispuni tokom svog života, svih
doba godine, do hiljadite generacije koja će zapisati, i doči će njemu i
njegovim potomcima nakon njega, i on je bio upisan na nebeskim
tablicama kao prijatelj i pravednik.
1211
21. Sve ovo ja zapisah za tebe, i naredih ti da kažeš djeci Izraela, da ne
počine grijeh niti prestup propisa niti prekrše savez koji je određen za
njih, več da oni treba da ispune ga i budu upisani kao prijatelji.

22. Ali ako pogriješe i čine nečist u svakom pogledu, biti će upisani na
nebeske tablice kao neprijatelji, biti će uništeni van knjige života, i biti
će upisani u knjigu onih koji će biti uništeni i sa onima koji će biti
iščupani iz zemlje.

23. I na dan kad sinovi Jakovljevi ubiše Šehema pisanje bi zabilježeno u

njihovu milost u nebesima da su izvršili pravdu i ispravnost i osvetu na
grešnicima, i bi upisano za blagoslov.

24. I oni izvedoše Dinu, njihovu sestru, iz kuće Šehema, i uze

zarobljenike sve koji behu u Šehemu, njihove ovce i njihova goveda i
njihove magarce, i sve njihovo bogatstvo, i sva njihova stada, i
dovedoše ih sve Jakovu njihovom ocu.

25. I on im je zamerio jer su grad stavili na mač jer se bojao tih koji
stanovaše u zemlji, kananita i perizita.

26. I strah Gospodnji bi na svim gradovima koji behu okolo Šehema, i

oni nisu ustali da progone sinove Jakoba, zarad terora koji je pao na
njih.

GLAVA 31

1. i na mlad mjesec mjeseca Jakov govoraše svemu narodu svoje kuće,

govoreći: ’Očistite sebe i promjenite svoju odeću, i hajde da ustanemo i

1212
idemo u Betel, gde se ja zavjetovah zavjetom Njemu na dan kad sam
pobjegao od lica Ezava svoga brata, jer je on bio sa mnom i doveo me u
ovu zemlju mira, i ostavite strane bogove koji su među vama.’

2. I oni ostaviše se stranih bogova i toga što bi u njihovim ušima i šta je

bilo na njihovim vratovima i idola koje Rahela ukrade od Labana njenog
oca ona dade sve Jakovu. I on spali i slomi ih u komade i uništi ih, i sakri
ih pod hrast koji je u zemlji Šehem.

3. I on ode na mlad mjesec sedmog mjeseca u Betel. I on izgradi oltar na

mjestu gde je spavao, i on postavi stub tamo, i on posla riječ ocu Isaku
da dođe k njemu da učini žrtvu, i njegovoj majci Rebeki.

4. I Isak reče: ’Neka moj sin Jakob dođe, i neka ga vidim prije nego
umrem.’

5. I Jakov ode do svog oca Isaka i do svoje majke Rebeke, do kuće

njegovog oca Abrahama, i on uze dva od njegovih sinova sa njim, Levija
i Judu, i on dođe svome ocu Isaku i svojoj majci Rebeki.

6. I Rebeka dođe iz kule i poljubi Jakova i zagrli ga, jer njen duh je oživio
kad je čula: ’’Vidi, Jakov tvoj sin je došao, i ona poljubi ga.

7. I ona vidje njegova dva sina, i ona prepozna ih, i reče im: ’Jesu li ovi
tvoji sinovi, moj sine?’’ i ona zagrli ih i poljubi ih, i blagoslovi ih,
govoreći: ’U vama će potomstvo Abrahamovo se proslaviti, i vi čete
dokazati blagoslov na zemlji.’

8. I Jakov ode Isaku svome ocu, u sobu gde je ležao, i njegova dva sina
behu s njim, i on uze ruku svoga oca, i sagne se da ga poljubi, a Isak se
objesi o vrat Jakova svoga sina, i plaka na njegovom vratu.

1213
9. I tama ostavi oči Isakove, i on vidje dva sina Jakovljeva, Levija i Judu, i
on reče: ’Jesu li ovi tvoji sinovi, moj sine? Jer oni su kao ti.’

10. I on reče njemu da oni jesu uistinu njegovi sinovi:’I ti si vaistinu vidio
da su oni uistinu moji sinovi.’

11. I oni dođoše blizu njega, i on se okrene i poljubi ih i zagrli ih oboje

zajedno.

12. I duh proroštva dođe u njegova usta, i on uze Levija za desnu ruku i
Judu za njegovu lijevu.

13. I okrene se Leviju prvo, i poče da ga blagosilja prvo, i reče mu: Neka
Bog svih, Gospod svih vremena, blagoslovi te i tvoju djecu u sva
vremena.

14. I neka Gospod da ti i tvom sjemenu veličinu i veliku slavu, i da tebi i

tvome potomstvu, između svih, da mu priđeš i služiš mu u Njemovoj
svetinji kao anđeli prisutni i kao sveti. Čak kao oni, će potomstvo sinova
biti na slavu i veličinu i svetost, i neka On učini ih velikim u sva vremena.

15. I oni će biti sudije i prinčevi, i vođe potomstva sinova Jakoba.

Oni će pričati riječ Gospoda u pravednosti,

I oni će suditi svim Njegove sudove u pravednosti.

I oni će objaviti Moje puteve Jakovu

I Moje puteve Izraelu.

1214
Blagoslov Gospodnji će biti dat u njihova usta

Da blagoslove sve sjeme voljenih.

16. Majka je nazvala tvoje ime Levi

I pravedno je nazvala tvoje ime;

Biti češ priključen Gospodu

I biti družbenik sinova Jakovljevih;

Neka Njegov stol bude tvoj,

I jedi ti i tvoji sinovi s njega

I neka stol bude pun u svima naraštajima,

I tvoja hrana neka ne izpostane u sva vremena.

17. I neka svi koji mrze te padnu pred tobom,

I neka svi tvoji protivnici budu iščupani i propadnu;

I blagosloven bio onaj koji blagoslovi tebe,

I proklet bio svaki narod koji proklinje te.’

1215
18. I Judi on reče:

’Neka Gospod da ti snagu i moč

Da zgaziš sve koji mrze te,

Princ češ biti, ti i jedan od tvojih sinova, iznad sinova Jakova;

Neka tvoje ime i ime tvojih sinova ide napred i pređe svaku zemlju i
regiju

Tad će pagani bojati se pred tvojim licem

I narodi će se tresti

I svi ljudi će se tresti.

19. U tebi će biti pomoč Jakovu,

I u tebi će biti nađeno spasenje Izraelu.

20. I kad ti sjedneš na prijestolje časti tvoje pravednosti

Biti će velik mir za svo potomstvo sinova voljenih;

Blagosloven da je onaj koji blagoslovi tebe,

1216
I svi koji mrze te i nanose ti bol i proklinju te

Će biti iščupani i uništeni sa zemlje i biti prokleti.’

21. I vrativši se on poljubi ga ponovo i zagrli ga, i radova se uveliko, jer

je vidio sinove Jakova svog sina uistinu.

22. I on ode između njegovih stopala i pade i pokloni se njemu, i

blagoslovi ih i osta tamo sa Isakom svojim ocem te noči, i oni jedoše i
piše sa zadovoljstvom.

23. I on učini dva sina od Jakova da spavaju, jedan desno njegove ruke i
drugi na lijevo, i bi uračunato njemu u pravednost.

24. I Jakov reče svome ocu sve tokom te noči, kako mu je Gospod
ukazao veliku milost, i kako je on napredovao u svim putevima, i zaštitio
ga od svega zla.

25. I Isak blagoslovi Boga svog oca Abrahama, koji nije povukao svoju
milost i svoju pravdu od sinova i njegovog sluge Isaka.

26. I ujutro Jakov reče svome ocu Isaku zakletvu kojom se zakleo
Gospodu, i viziju koju je vidio, i da je izgradio oltar, i da je sve spremno
za žrtvu da učini pred Gospodarem i on se pokloni, i da je došao i stavio
ga na magarca.

27. I Isak reče Jakovu svome sinu: ’Ja nisam spreman da idem s tobom,
jer sam star i ne mogu da podnesem put, idi, moj sine, u miru, jer ja
sam stotinu i šezdeset pet godina star, ne mogu više putovati, stavi
svoju majku na magarca i neka ona ide s tobom.

1217
28. I ja znam, moj sine, da si ti došao zarad mene, i neka je ovaj dan
blagosloven na koji si me vidio živog, i ja također vidjeh tebe, moj sine.

29. Neka napreduješ i ispuniš zakletvu kojom si se zakleo, i ne skidaj

svoju zakletvu, jer češ biti zvan zarad diranja zakletve, sad požuri da je
izvršiš, i neka On bude zadovoljan koji je stvorio sve stvari, komu si
zakleo se zakletvom.

30. I on reče Rebeki: ’Idi sa Jakovom tvojim sinom; i Rebeka ode sa

Jakovom svojiom sinom, i Debora sa njom, i oni doiđoše u Betel.

31. I Jakov se sjetio molitve sa kojom njegov otac ga je blagoslovio i

njegova dva sina, Levija i Judu, i on se radova i blagoslovi Boga svojih
otaca, Abrahama i Isaka.

32. I on reče: ’Sada znam da imam vječnu nadu, i moji sinovi također,
pred Bogom svega, i tako je određeno za ovu dvojicu, i oni zapisaše za
vječno svjedočanstvo njima na nebeske tablice kako Isak ih je
blagoslovio.

GLAVA 32

1. i on je prenočio tu noć u Betelu, i Levi je sanjao da se odredili i

načinili ga sveštenikom Svevišnjeg Boga, njega i njegove sinove zauvijek,
i on se probudi iz sna i blagoslovi Gospoda.

2. I Jakov usta rano ujutro, na četrnaesti mjeseca, i on dade desetak od

svega što dođe s njim, i od ljudi i stoke, i zlato i svaku stvar i odjeću, da,
on dade desetinu od svega.

1218
3. I u tim danima Rahela posta trudna sa njenim sinom Benjaminom. I
Jakov prebroji svoje sinove od njega nagore i Levi pade udio Gospodnji,
i njegov otac obuče ga odječom sveštenstva i napuni njegove ruke.

4. I na petnaesti ovoga mjeseca, on prinese na oltar četrnaest goveda

između stoke, i dvadeset i osam ovnova, i četrdeset i devet ovaca,
sedam janjadi, dvadeset i jedno jare od koza kao žrtvu paljenicu na oltar
žrtveni, ugodan na mirisu pred Gospodarem.

5. To je bio prinos, kao posljedica zakletve kojom se on zakle da će dati

desetinu, sa njihovim prinosom plodova i njihovim prinosem pića.

6. I kad je vatra progutala to, on paljeni miris na vatri nad vatrom, i za

zahvalni prinos dva govečeta i četiri ovna i četiri ovce, četiri jarca, i dve
ovce od godinu, i dva jareta od koza, i tako on učini dnevno sedam
dana.

7. I on i svi njegovi sinovi i njegovi ljudi su jeli ovo sa užitkom tokom

sedam dana i blagosiljali i zahvaljivali Gospodu, koji ih je izbavio od svih
njihovih iskušenja i dao im zakletvu.

8. I on desetak od svih čistih životinja, napravi paljenu žrtvu, ali od

nečistih životinja on ne dade Leviju svome sinu, i on dade mu duše svih
ljudi.

9. I Levi isprazni sveštenu sobu u Betelu pred Jakovom njegovim ocem u

prednost svojih deset braće, i on bi sveštenik tamo, i Jakov dade svoju
zakletvu, da je desetak ponovo desetak Gospodu i osveštao ga, i
postade sveto Njemu.

10. I iz ovog razloga je određeno na nebeskim tablicama kao zakon za

desetinu ponovo na desetinu da se jede pred Gospodom od godine do

1219
godine, u mjestu gde je izabrano da Njegovo ime stanuje, i ovom
zakonu nema granice dana zauvek.

11. Ovaj propis je napisan da može biti ispunjen od godine do godine u

jedenju druge desetine pred Gospodom u mjestu gdje je odabrano, niti
išta da će ostati od toga ove godine do slijedeće godine.

12. Jer u njegovoj godini će sjeme biti pojedeno do dana sakupljanja

sjemena godine, i vina do dana vina, i ulja do dana njegove sezone.

13. I sve što ostane od toga i postane staro, neka bude smatrano kao
nečisto, neka budespaljeno s vatrom, jer je nečisto.

14. I to daj im da jedu zajedno u svetištu, i ne daj da daju da postane

staro.

15. I sve desetine od goveda i ovaca biti će sveto Gospodu, i pripadati

će njegovim sveštenicima, koje će oni jesti pred Njim od godine do
godine, jer tako je propisano u urezano u pogledu desetine na
nebeskim tablicama.

16. I na sljedeću noć, na dvadeset drugi dan ovog mjeseca, Jakov je

riješio da gradi to mjesto, i da okruži dvor sa zidom, i da ga osvešta i
napravi svetim zauvijek, za sebe i njegovu djecu poslije njega.

17. I Gospod se pojavi njemu po noču i blagoslovi ga i reče mu: ’Tvoje

ime neće biti zvano Jakov, već Izrael će biti tvoje ime.’

18. I on reče njemu ponovo: ’Ja sam Gospod koji je stvorio nebesa i
zemlju, i Ja ću uvečati te i umnožiti te neizmjerno, i kraljevi će izači iz
tebe, i oni će suditi svagdje gdje noga sinova ljudi kroči.

1220
19. I ja ću dati tvome sjemenu svu zemlju koja je pod nebom, i oni će
suditi svim narodima prema njihovom htijenju, i nakon tog oni će steći
u posjed cijelu zemlju i naslijediti zauvijek.

20. I On završi pričati sa njim, i On ode od njega, i Jakov je gledao dok

On je uzalazio na nebo.

21. i on je vidio viziju po noči, i gle anđel je sišao sa nebesa sa sedam

tablica u njegovim rukama, i on dade ih Jakovu, i on pročita ih i znao je
da sve šta je napisano unutra je što će dogoditi se njemu i njegovim
sinovima kroza sva doba.

22. I on pokaza mu sve šta je napisano na tablicama, i on reče mu: ’’Ne

gradi ovo mjesto, i ne čini ga vječnim svetištem, i ne stanuj ovdje, jer
ovo nije mjesto. Idi do kuće Abrahama tvog oca i stanuj sa Isakom
tvojim ocem do dana smrti tvoga oca.

23. Jer u Egiptu češ umrijeti u miru, i u ovoj zemlji češ biti sahranjen sa
čašču u grobnici tvojih otaca, sa Abrahamom i Isakom.

24. Ne plaši se, jer kao što si vidio i pročitao, tako će biti, i ti napiši sve
što si vidio i čitaj.’

25. I Jakov reče: Gospode, kako da se sjetim svega što sam pročitao i
vidio?’ I on reče mu: ’Ja ću dovesti sve stvari u tvoje sječanje.’

26. I on ode gore od njega, i on se probudi oda sna, i on se sjetio svega

što je pročitao i vidio, i on napisa sve riječi koje je pročitao i vidio.

27. i on je slavio tamo drugi dan, i on osvešta tamo prema svemu što je
osveštao prijašnji dan, i nazva njegovo ime ’’Dodatak’’, jer ovaj dan je
dodat i prošle dane on nazva ’’Praznik (slava)’’.

1221
28. I tako je bilo obilježeno kako trebalo je, i napisano je na nebeskim
tablicama: gdje je otkriveno njemu da treba da slavi, i da doda sedam
dana prazniku.

29. I njegovo ime bi nazvano ’’Dodatak’’, jer tako je zabilježeno između

dana od prazničnih dana, prema broju dana godine.

30. I u noči, na dvadeset treči ovoga mjeseca, Debora Rebekina babica

umrije, i oni sahraniše je ispod grada pod hrast kraj rijeke, i on nazva
ime ovog mjesta, ’’Rijeka Debore’, i hrast , ’’Hrast plača Deborinog.’

31. I Rebeka ode i vrati se svojoj kući svome ocu Isaku, i Jakov posla po
njoj ovnove i ovce i jarčeve da pripremi ona jelo za njegova oca kako je
on želio.

32. I on ode za majkom dok nije došao do zemlje Kabratan, i on stanova

tamo.

33. I Rahela rodi sina u noči, i nazva njegovo ime ’’Sin moje tuge’, jer je
pretrpila u rađanju, ali njegov otac nazva ga Benjamin, na jedanaesti
osmoga mjeseca u prvom od šeste sedmice ovog jubileja 2143 a.m.

34, I Rahela umre tu i bi sahranjena u zemlji Efrat, koji je Betlehem, i

Jakov izgradi stub na grobu Rahelinom, na putu iznad njenog groba.

GLAVA 33

1. I Jakov ode i stanova na jugu od Magdaladre’ef. I on ode do svog oca

Isaka, on i Leja njegova žena, na mlad mjesec u desetom mjesecu.

1222
2. I Ruben vidje Bilhu, Rahelinu sluškinju, priležnicu svoga oca, kako se
kupa u vodi na tajnom mjestu, i on je zavoli.

3. I on se sakri noću, i uđe u kuću Bilhe po noći, i nađe nju kako spava
sama na krevetu u njenoj kući.

4. I on leže s njom, i ona se probudi i vidje, kako Ruben leži sa njom u

krevetu, i ona otkri granicu svog pokrivača i uhvati ga, i plaka, i otkri da
je Ruben.

5. I nju bi sram zarad njega, i pusti svoju ruku od njega, i on uteče.

6. I ona je plakala zarad ovog mnogo, i nije rekla nikome.

7. I kad Jakov se vrati i potraži je, ona mu reče: ’Ja nisam čista za tebe,
jer sam uprljana prema tebi, jer Ruben me uprljao, i legao sa mnom u
noći, dok sam spavala, i nisam otkrila dok nije otkrio moju suknju i
spavao sa mnom.’

8. I Jakov bi iznimno ljut na Rubena jer je legao sa Bilhom, jer je otkrio

očevu haljinu.

9. I Jakov nije prilazio joj ponovo jer Ruben ju je uprljao. I tako za svakog
čovjeka koji otkrije svoga oca haljine njegovo djelo je zlo neizmjerno,jer
on je odvratan pred Gospodarem.

10. Iz ovog razloga je napisano i određeno na nebeskim tablicama da

čovjek ne treba da leži sa svoga oca ženom, i da ne otkrije svoga oca
haljine, jer je nečisto: oni će sigurno umrijeti zajedno, čovjek koji legne
sa svoga oca ženom i žena također, jer su donijeli nečist na zemlju.

11. i neće biti ništa nečisto pred našim Bogom u narodu koji je On
odabrao za sebe u posjed.

1223
12. I opet, pisano je drugi put: ’Proklet bio onaj koji leže sa ženom svoga
oca, jer je otkrio svoga oca sramotu, i svi sveti Gospodarevi rekoše
’Tako neka bude, tako neka bude.’

13. I ti, Mojsije, zapovedi djeci Izraela da paze na ovu riječ, jer sadrži
kaznu smrti; i to je nečisto, i nema pokajanja zauvek za čovjeka koji
učini ovo, već on treba da bude stavljen na smrt i ubijen, i kamenovan
kamenjem, i iščupan iz sredine naroda Božjeg.

14. Jer nijednom čovjeku koji radi to u Izraelu nije dozvoljeno da ostane
živ i jedan dan na zemlji, jer je odvratno i nečisto.

15. I ne daj da kažu, Rubenu je darovan život i oproštaj nakon što je

legao sa svoga oca priležnicom, i njoj također iako je imala muža, i njen
muž Jakov, njegov otac, je još živ.

16. jer do tog vremena nisu bili objavljeni propisi i sud i zakon u
potpunosti za sve, već u tvojim danima je bilo otkriveno kao zakon za
vremena i dane, i večni zakon za večne naraštaje.

17. I za ovaj zakon nema isteka dana, i nema pokajanja za to, već oni
treba da su iskorijenjeni izsred naroda, na dan u koji oni počine to će ih
ubiti.

18. I ti, Mojsije, napiši to za Izrael da mogu čuvati to, i činiti prema ovim
riječima, i da ne počine grijeh do smrti, jer Gospod Bog je sudija, koji ne
uvažava ličnost i ne prima poklone.

19. i reci im ove riječi saveza, da čuju i gledaju, i da ih čuvaju sa

uvažavanjem, da ne budu uništeni i iščupani iz zemlje, zarad nečistoće, i
gadosti i uprljanja i zagađenja svi koji čine to pred našim Bogom.

1224
20. I nema veća grijeha od preljube koju oni čine na zemlji, jer Izrael je
svet narod Gospodu svome Bogu, i narod nasljedstva, i sveštenstva i
kraljevski narod za Njegov posjed, i neće se takva nečist pojaviti usred
svetog naroda.

21. I u trečoj godini od ove šeste sedmice 2145 a.m. Jakov i njegovi
sinovi odoše i stanovahu u kući Abrahama, blizu Isaka njegova oca i
Rebeke njihove majke.

22. A ovo su imena sinova Jakovljevih: prvorođen Ruvim, Simeon, Levi,

Juda, Isahar, Zebulon, sinovi od Leje; i sinovi od Rahele,, Josif i
Benjamin; i sinovi od Bilhe, Dan i Naftali; i sinovi Zilfe, Gad i Ašer; i Dina
, kćer od Lije, jedina kćerka Jakova.

23. I oni dođoše i pokloniše se pred Isakom i Rebekom , i kad oni vidješe
ih blagosloviše Jakova i njegove sinove, i Isak se radovao neizmjerno, jer
je vidio sinove Jakova, njegovog mlađeg sina i on blagoslovi ih.

GLAVA 34

1. I u šestoj godini ove sedmice ovoga četrdeset i četvrtoga jubileja

2148 a.m. Jakov posla svoje sinove da napasaju njihove ovce, i njegove
sluge sa njima na pašnjake Šehema.

2. i sedam kraljeva Amorita skupiše se zajedno protiv njih, da ih ubiju,

sakrivajuči se pod drveće, i da uzmu njihovu stoku kao plijen.

1225
3. I Jakob i Levi i Juda i Josif su bili u kući Isaka njihovog oca, jer njegov
duh bio žalostan, i oni ga ne mogaše pustiti, i Benjamin bi najmlađi, iz
ovog razloga ostade sa svojim ocem.

4. I dođu kraljevi od Tafe, kralj od Arese, kralj od Seragana, kralj iz Sela,

kralj od Gasa, i kralj od Betorona, i kralj od Manisakira, i svi koji živješe u
tim planinama i koji stanovahu u šumama u zemlji Kanan.

5. I oni objaviše ovo Jakovu govoreći: ’’Gle, kraljevi Amorita su opkolili

tvoje sinove, i opljačkali njihova stada.

6. I on usta iz kuće, on i njegova tri sina i sve sluge njegova oca, i

njegove sluge, i on ode protiv njih sa šest hiljada ljudi koji nošahu
mačeve.

7. I on ubi ih na pašnjacima Šehema i gonio one koji su bježali, i on ih je

ubio sa oštricom mača, i on ubi Aresu i Tafu i Saregana i Selu i
Amanisakira i Gagasa, i on povrati svoja stada.

8. I on nadvlada ih, i nametnu danak na njih da oni treba da mu plate

porez, pet prinosa plodova njihove zemlje i on izgradi Robel i
Tamnatares.

9. I on se vrati u miru, i napravi mir sa njima, i oni postaše njegove

sluge, do dana u koji on i njegovi sinovi odoše u Egipat.

10. I u sedmoj godini ove sedmice 2149 a.m. on posla Josifa da vidi o
stanju njegove braće iz kuće u zemlju Šehem, i on nađe ih u zemlji
Dotan.

11. i oni radiše podlo sa njim, i načiniše urotu protiv njega da ga ubiju,
ali promjeniše mišljenje, prodaše ga Ismaelitima trgovcima, i oni

1226
dovedoše ga u Egipat, i prodaše ga Potifaru, eunuhu faraonovom,
upravitelju kuhinje, svešteniku grada Elev.

12. I sinovi Jakova ubiše jare, i uroniše kaput Josifov u krv, i poslaše
Jakobu njihovom ocu na deseti od sedmoga mjeseca.

13. I on plaka cijelu tu noč, jer su mu donijeli na večer, i on posta

grozničav sa tugom zarad njegove smrti, i on reče: ’Zla zvijer je prođdrla
Josifa’, i svi članovi njegove kuće plakahu sa njim taj dan, i tugovahu sa
njim cijeli taj dan.

14. i njegovi sinovi i njegova kćer ustade da ga utješe, ali on odbi biti
utješen za svojim sinom.

15. I na taj dan Bilha ču da je Josif stradao, i ona umrije tugujuči za njim,
i ona bi živjela u Kafratefu i Dina također, njegova kći, umrije nakon što
je Josif stradao.

16. I dođoše ove tri tuge na Izrael u jedan mjesec. I oni sahraniše Bilhu
preko groba Rahele, i Dina također, njegova kćer, sahraniše je tu.

17. I on tugova za Josifom jednu godinu, i ne presta, jer on reče ’Da

idem u grob tugujuči za sinom’.

18. Iz ovog razloga je određeno za narod Izraela da oni nanose bol sebi
desetoga u sedmom mjesecu, na dan vijesti koja učini da tuguje za
Josifom dođe Jakovu njegovom ocu, da oni treba da čimne pokajanje za
sebe sa mladom kozom na deseti sedmoga mjeseca, jednom godišnje,
za njihove grijehe, jer su tugovali sa ljubavlju njihovog oca prema Josifu
njegovom sinu.

1227
19. I ovaj dan je određen da treba da tuguju zarad svojih grijeha, i za sve
njihove prestupe i za sve njihove greške, tako da mogu da očiste se na
taj dan jednom godišnje.

20. I nakon što je Josif stradao, sinovi Jakova uzeše sebi žene. Ime
Rubenove žene je Ada, a ime Simeonove žene je Adlba kananka, i ime
Levijeve žene je Melka, kćer Arama, od potomstva sinova Tera, i ime
Judine žene, Betasel, kananka; i ime Isaharove žene, Hezaka, i ime
Zabulonove žene, Niman; i ime Danove žene, Egla; i ime Naftalijeve
žene, Rasu od Mesopotamije; i ime Gadove žene, Maka; i ime Ašerove
žene, Ijona; i ime Josifove žene Asenet, egipčanka; i ime Venijaminove
žene, Ijasaka.

21. I Simeon se pokaja, i uze drugu ženu iz Mesopotamije kao njegova

braća.

GLAVA 35

1. i u prvoj godini prve sedmice četrdeset i petog jubileja 2157 a.m.

Rebeka pozva Jakova, njenog sina i zapovedi mu u pogledu oca i
njegovog brata, da treba da ih časti sve dane svoga života.

2. I Jakov reče: ’Učiniti ću sve kao što mi zapovjediš, jer to će mi biti čast
i veliko za mene, i pravednost pred Bogom, da ih slavim.

3. A ti također, majko, znaš od dana kad sam rođen do ovog dana, sva
moja djela i sve što je u mome srcu, da uvijek mislim dobro prema
svima.

1228
4. I sad ne trebam li učiniti ovo što mi zapovjediš, da treba da
proslavljam moga oca i moga brata!

5. Reci mi, majko, koju perverziju si vidjela u meni i ja ću se okrenuti od

toga, i svaka milost će biti nada mnom.

6. I ona reče njemu: ’Moj sine, nisam vidjela u tebi sve moje dane
ijednu izopačenost već samo ispravna djela. I sad ja ću ti reči istinu, moj
sine: ja ću umrijeti ove godine, i neću preživjeti ovu godinu u mom
životu, jer sam vidjela u snu dan moje smrti, da neću živjeti preko
stotinu pedeset i pet godina, i gle ja sam napunila sve dane mog života
koje treba da živim.

7. I Jakov se nasmija na riječi svoje majke, jer njegova majka je rekla

njemu da će umrijeti, i ona je sjedila nasuprot njega u punoči svoje
snage, i nije bila slaba u snazi, jer je ulazila i izlazila i vidjela, i njeni zubi
behu jaki, i nijedno oboljenje nije je dotaklo sve dane njena života.

8. I Jakob reče joj: ’Blagosloven sam ja, majko, ako moji dani dostignu
dane tvoga života, i moja snaga ostane sa mnom kao tvoja snaga, i ti
nečeš umrijeti, jer ti se šališ zaludno sa mnom u pogledu tvoje smrti.

9. I ona uđe Isaku i reče mu: ’Jednu molbu ja ću učiniti tebi: učini Ezava
da se zakle da neće povrijediti Jakova, niti goniti ga u neprijateljstvo, jer
ti znaš Ezavove misli da su one izopačene od njegove mladosti, i nema
dobrote u njemu, jer on želi poslije tvoje smrti da ga ubije.

10. I ti znaš sve što je on učinio od dana kad je Jakov njegov brat otišao
u Haran do danas, kako je on zaboravio nas sa čitavim svojim srcem, i
učinio zlo nama, tvoja stada on je uzeo sebi, i odnio sve tvoje posjede
ispred lica tvoga.

1229
11. i kad mi molismo i tražismo ga za ono što je naše, on učini kao
čovjek koji se sažali na nas.

12. I on je bio ljut na tebe zarad jer si blagoslovio Jakova tvog savršenog
i ispravnog sina, jer nema zla već samo dobrota u njemu, i odkad je
došao iz Harana do danas on ne opljačka nas išta, već donese nam sve u
vremenu uvijek, i radova se sa svim njegovim srcem kad uzesmo iz
njegovih ruku i on blagoslovi nas, i nije se djelio od nas odkad smo došli
iz Harana do danas, i ostao je sa nama stalno u kući slaveći nas.

13. A Isak reče joj: ’Ja, također, znam i vidim djela Jakova koji je s nama,
kako sa celim srcem on nas časti, ali volio sam Ezava ranije više od
Jakoba, jer je bio prvorođen, ali sad volim Jakova više od Ezava, jer on je
učinio mnoga zla djela, i nema pravednosti u njemu, jer svi njegovi
putevi su nepravda i nasilje, i nema pravde oko njega.

14. I sad moje srce se muči zbog svih njegovih djela, i niti on niti
njegovo potomstvo treba biti spašeno, jer oni su ti koji će biti uništeni
sa zemlje i koji će biti iščupani ispod nebesa, jer on je napustio Boga
Abrahama i otišao za svojim ženama i za njihovom nečistotom i slijedeći
njihove grehove, on i njegova deca.

15. I ti tjeraš me da ga nagnam da se zakune da neće ubiti Jakova svoga

brata, iako se on zakune on neće stajati pri svojoj zakletvi, i neće učiniti
dobro već zlo samo.

16. Ali ako želi da ubije Jakova, svoga brata, u Jakovljeve ruke će on biti
predat, i on neće uteći od njegovih ruku, jer on će siči u njegove ruke.

17. I ne plaši se zarad Jakova, jer zaštitnik Jakovljev je velik i močan i

slavan i hvaljen više nego čuvar Ezavov.

1230
18. I Rebeka posla i pozva Ezava i on dođe k njoj, i ona mu reče: ’Imam
molbu, moj sine, da učinim tebi, i ti mi obečaj, moj sine.’

19. I on reče: ’Učiniti ću sve što mi kažeš, i neću odbiti tvoju molbu.’

20. I ona mu reče: ’Molim te da u dan u koji umrem, ti uzmeš me i

sahraniš blizu Sare, majke tvoga oca, i da ti i Jakov volite jedan drugog i
da ne želite zlo jedan na drugog, već uzajamno da se volite, i tako ćete
napredovati, moji sinovi, i biti slavljeni usred zemlje, i nijedan neprijatelj
se neće radovati nada vama, i biti ćete blagoslov i milost u očima svih
onih koji vas vole.’

21. I on reče: ’Učiniti ću sve što si mi rekla, i sahraniti ću te na dan koji

umreš do Sare, majke moga oca, kako si željela da njene kosti budu
blizu tvojih kosti.

22. I Jakob, moj brat, također, ja ću voljeti ga iznad svakoga, jer ja

nemam brata u cijeloj zemlji već njega samo, i to nema veće vrijednosti
za mene ako ga volim, jer on je moj brat, i mi smo posejani zajedno u
tvom tijelu, i zajedno mi izađosmo iz tvoje utrobe, i ako ne volim svoga
brata, koga da volim?

23. I ja, sam, molim te da potakneš Jakova u pogledu mene i mojih

sinova, jer znam da će on zasigurno biti kralj nada mnom i mojim
sinovima, jer na dan kad ga je moj otac blagoslovio on ga je učinio
večim od mene a mene nižim.

24. I kunem ti se da ću ga voljeti, i ne željeti zla protiv njega sve dane

moga života, već dobro samo.’

1231
25. I on se zakle njoj u pogledu ove stvari. I ona pozva Jakova pred
očima Ezava, i dade mu zapovijed prema riječima koje je izgovorila
Ezavu.

26. I on reče: ’Ja ću učiniti tvoje zadovoljstvo, vjeruj mi da nijedno zlo će

izači iz mene i iz mojih sinova protiv Ezava, i ja ću biti prvi u ničemu
osim u ljubavi samo.

27. I oni jedoše i piše, ona i njeni sinovi te noći, i ona umrije, tri jubileja i
jednu sedmicu i jednu godinu stara, u tu noč, i njena dva sina, Ezav i
Jakov, sahraniše je u duploj pećini do Sare, majke njihova oca.

GLAVA 36

1. I u šestoj godini ove sedmice 2162 a.m. Isak pozva svoja dva sina
Ezava i Jakova, i oni dođoše njemu, i on reče njima: ’Moji sinovi, ja idem
putem mojih otaca, večnoj kući gde moji oci su.

2. Zato sahranite me do Abrahama mog oca, u duploj pećini u polju

Efrona Hitita, gde Abraham kupio je grobnicu da sahrani, u grobnici koju
ja iskopah za sebe, tamo pokopajte me.

3. I ovo vam zapovedam, moji sinovi, da činite pravednost i ispravnost

na zemlji, tako da Gospod može donijeti na vas sve što Gospod reče da
će učiniti Abrahamu i njegovom potomstvu.

4. I volite jedan drugog, moji sinovi, vašu braću kao čovjek koji voli
vlastitu dušu, i neka svaki traži u čemu može koristiti svome bratu, i
radite zajedno na zemlji, i neka vole jedni druge kao vlastite duše.

1232
5. U za pitanje idola, ja zapovedam i opominjem vas da odbacite ih i
mrzite, i ne volite ih, jer oni su puni prijevare za one koji ih obožavaju i
za one koji im se klanjaju.

6. Sjetite se , moji sinovi, Gospoda Boga Abrahama vašeg oca, i kako

sam se ja njemu molio i služio mu u pravednosti i radosti, da On može
umnožiti vas i uvečati vaše potomstvo kao zvijezde nebeske, i utvrditi
vas na zemlji kao stabljiku pravednosti koja neće biti iščupana u sve
naraštaje zauvek.

7. I sada ću vam se zakleti velikom zakletvom, jer nema zakletve koja je

veća od one u ime slavnog i časnog i velikog i veličanstvenog i čudesnog
i močnog, koji je stvorio nebesa i zemlju i sve stvari zajedno, da se bojite
Njega i molite mu se.

8. I da svaki voli svoga brata sa ljubavlju i pravednošću, i da nitko ne

poželi zla protiv svog brata od sada zauvek sve dane vašega života tako
da možete napredovati u svim svojim djelima i ne budete uništeni.

9. I ako itko od vas savjetuje zlo protiv svoga brata, znajte da od sada
svatko ko savjetuje zlo protiv svog brata će pasti u njegove ruke, i biti
iščupan iz zemlje živih, i njegovo potomstvo će biti uništeno ispod
nebesa.

10. Ali na dan nemira i gnušanja i ogorčenja i bijesa, sa plamenom

proždiruće vatre kako je On spalio Sodom, tako će On spaliti njegovu
zemlju i grad i sve što je njegovo, i on će biti izbljuvan iz knjige reda
naroda, i neće biti upisan u knjigu života, već u ono što je određeno za
uništenje, i on će otići u vječno prokletstvo, tako da njihova osuda bude
uvijek obnovljena u mržnji i izvršenju i u gnjevu i u mukama i u
ogorčenju i u pošastima i bolestima zauvek.

1233
11. ja kažem i svjedočim vam, moji sinovi, prema sudu koji će doći na
čovjeka koji želi da povredi svoga brata.

12. I on podijeli sve svoje posjede između dvojice u taj dan i on dade
veći dio onomu koji je prvorođen, i kulu i sve što je oko nje, i sve što
Abraham posedova na Zidu Zakletve.

13. I on reče: 'Ovaj veči dio Ja ću dati prvorođenom.'

14. I Ezav reče, 'Ja sam prodao Jakovu i dao moje prvenaštvo po
rođenju Jakobu, i neka njemu bude dano, i nemam nijednu zamjerku da
kažem u pogledu toga, jer je njegovo.'

15. I Isak reče, Neka blagoslov počiva na vama, moji sinovi, i na vašem
potomstvu ovaj dan, jer ste mi dali mir, i moje srce nije u bolu zaran
prvorođenja, ukoliko vi ne radite zlo na račun toga.

16. Neka Svevišnji Bog blagoslovi čovjeka koji čini pravdu, njega i
njegovo potomstvo zauvek.

17. I on završi zapovijedati im i blagosiljati ih, i oni jedoše i piše zajedno

pred njim, i on se radovao jer je bila jedna misao među njima, i oni
odoše od njega i odmoriše se taj dan i zaspaše.

18. I Isak zaspa na svom krevetu taj dan radujući se, i on zaspa vječnim
snom, i umrije stotinu i osamdeset godina star. On navrši dvadeset i pet
sedmica i pet godina, i njegova dva sina Ezav i Jakov sahraniše ga.

19. I Ezav ode do zemlje Edom, i planina Seir, i stanova tamo.

20. A Jakov življaše u planinama Hebrona, u kuli zemlje boravišta

njegovog oca Abrahama, i on se molio Bogu sa svim svojim srcem
prema zapovijedima kako je On podijelio dane svojih naraštaja.

1234
21. I Lija njegova žena umre u četvrtoj godini druge sedmice u četrdeset
i petom jubileju 2167 a.m. i on sahrani je u dvodjelnoj pećini blizu
Rebeke njegove majke na lijevo od groba Sare, majke njegova oca.

22. i svi njeni sinovi i njegovi sinovi dođoše da plaču nad Lejom
njegovom ženom sa njim i da ga utješe zbog nje, jer on je oplakivao je
jer ju je volio neizmjerno nakon što Rahela njena sestra je umrla.

23. jer ona bi savršena i ispravna u svom njenim putevima i častila je

Jakova , i sve dane u kojima je živjela sa njim on nije čuo iz njenih usta
grubu riječ, jer bila je nježna i mirna i ispravna i časna.

24. I on se sjetio svih njenih djela koje je ona učinila tokom njenog
života i on je jadikovao nada njom neizmjerno, jer volio je sa svim
svojim srcem i sa svom svojom dušom.

GLAVA 37

1. I na dan kad Isak otac Jakovov i Ezava umrije, 2162 a.m., sinovi Ezava
su čuli da Isak je dao dio starijeg mlađemu sinu Jakovu i oni behu vrlo
ljuti.

2. I oni zapinjaše sa svojim ocem, govoreći ''Zašto je otac dao Jakovu dio
starijeg i prešao tebe, iako si ti stariji i Jakov mlađi?'

3. I on reče im 'Zato što sam prodao moje pravo prvorođenja Jakovu za

mali obrok leća, i na dan kad moj otac posla me da lovim i uhvatim i
donesem mu nešto što bi pojeo i blagoslovio me, on dođe lukavo i

1235
donese mome ocu hrane i piče, i moj otac blagoslovi ga i stavi me pod
njegovu ruku.

4. I sad naš otac učini nas da se zakunemo, ja i on, da nećemo uzajamno

misliti zlo, ijedan protiv svog brata, i da čemo nastaviti u ljubavi i miru
svaki sa svojim bratom i nečemo učiniti naše puteve krivim.'

5. I oni rekoše njemu, 'Mi nečemo slušati tebe da činimo mir sa njim, jer
naša snaga je veća od njegove snage, i mi smo močniji od njega, ići
čemo protiv njega i ubiti ga, i uništiti njega i njegove sinove. I ako ti
nečeš ići s nama, mi čemo povrijediti i tebe također.

6. I sad čuj nas: Daj da pošaljemo u Aram i Filisteju i Moab i Amon, i daj
da odaberemo za sebe odabrane ljude koji su željni borbe, i daj da
idemo protiv njega i ratujemo s njim, i daj da uništimo ga sa zemlje pre
nego postane jak.

7. I njihov otac reče im, 'Ne idite i ne činite rat sa njim da ne padnete
pred njim.'

8. A oni rekoše mu, 'Ovo, to je tačno način djelovanja od tvoje mladosti

do danas, i ti stavljaš svoj vrat pod njegov jaram.

9. Mi nećemo poslušati te riječi, 'I oni poslaše u Aram, i Aduram do

prijatelja njihova oca, i oni unajmiše sa njima hiljadu boraca, odabranih
za rat.

10. I dođe njima iz Moaba i od djece Amona, oni koji behu unajmljeni,
hiljada odabranih ljudi, i iz Filisteje, jedna hiljada odabranih ljudi za rat, i
iz Edoma i od Horita jedna hiljada odabranih ratnika, i iz Kitima močni
ljudi rata.

1236
11. I oni rekoše svome ocu: Idi s njima i vodi ih, u suprotnom čemo ubiti
te.'

12. I on je bio ispunjen sa gnjevom i ogorčenjem videći da njegovi sinovi

su ga silili da ide pred njima da ih vodi protiv Jakova njegovog brata.

13. Ali kasnije se sjetio svega zla koje je držao u srcu protiv Jakova
njegovog brata, i nijese sjetio zakletve kojom se zakleo svome ocu i
svojoj majci da neće misliti zlo u sve dane protiv Jakova njegovog brata.

14. I uprkos svemu ovome, Jakov nije znao da oni dolaze protiv njega u
borbu, i on je bio oplakivao Leju, njegovu ženu, dok oni dođoše vrlo
blizu kule sa četiri hiljade ratnika i odabranih ljudi za rat.

15. I ljudi Hebrona poslaše njemu govoreći, ' Gle tvoj brat je došao
protiv tebe, da se bori s tobom, sa četiri hiljade opasanih mačem, i nose
štitove i oružje, jer su voljeli Jakova više od Ezava. Tako mu rekoše, jer
Jakov je bio više slobodoljubljiv i milostiv nego Ezav.

16. Ali Jakov nije htio vjerovati dok nisu došli veoma blizu kule.

17. I on zatvori vrata kule, i stade na ratni položaj i govori sa svojim

bratom Ezavom i reče, 'Velika je utjeha s kojom si ti došao da me utješiš
za mojom ženom koja je umrla. Je li to zakletva sa kojom si se zakleo
svome ocu i ponovio svojoj majci prije nego što su umrli? Ti si prekršio
zakletvu, i u trenutku kad si se ti zakleo svome ocu ti si osuđen.'

18. I onda Ezav odgovori i reče mu, 'Nitko od ljudi niti od zvijeri zemlje
imaju zakletvu pravednosti kojom u zaklinjanju su se zakleli zakletvom
zauvek, već svaki dan oni smišljaju zlo jedan protiv drugog, i kako svaki
može ubiti svoga protivnika i neprijatelja.

1237
19. I ti si mrzio me i moju djecu zauvek. I nema nigdje veze bratstva sa
tobom.

20. Čuj ove riječi koje ti objavljujem,

Ako vepar može promeniti svoju kožu i učiniti svoje čekinje meke kao
vuna,

Ili ako mogu rogovi izbiti na njegovoj glavi kao rogovi jelena ili ovce

Tad ću čuvati vezu bratstva sa tobom

I ako grudi odvoje se od njihove majke, jer ti nisi meni bio brat.

21. I ako vukovi učine mir sa jagnjadi tako da ne pojedu ih ili učine
nasilje

I ako njihova srca su prema njima na dobro,

Tad če među nama biti mir u mom srcu prema tebi

22. I ako lav postane prijatelj volu i učini mir sa njim

I ako je vezan pod jaram sa njim i ore sa njim

Tad ću učiniti mir sa tobom.

23. I ako gavran postane bijel kao raza?

Tad znaj da ja sam te volio

1238
I učiniti ću mir sa tobom

Ti češ biti iščupan,

I tvoji sinovi će biti iščupani,

I neče biti mira za tebe'

24. I kad Jakov vidje da je on zlo usmjeren prema njemu u srcu, i sa

svom dušom svojom tako da ga ubije, i da je on iskočio kao divlji vepar
koji dolazi na koplje koje probija i ubija, i ne odstupa;

25 tad on govori sa svojim i njegovim slugama da oni treba da napadnu

njega i njegove pratioce.

GLAVA 38

1. I potom Juda razgovara sa Jakovom, svojim ocem, i reče mu: ''Savij

svoj luk, i pošalji napred svoje strele i zbaci protivnika i ubi neprijatelja, i
neka imaš snage, jer mi nečemo ubiti tvoga brata, jer on je kao ti, i on je
sličan tebi da mu damo počast.

2. Potom Jakov savi svoj luk, i odape strijelu i udari Ezava, svoga brata u
desno grudi i ubi ga.

3. I opet on odape strelu i pogodi Adorana Aramejca, u levo grudi, i odbi

ga nazad i ubi ga.

4. I tad krenuše sinovi Jakoba, oni i njihove sluge, podijelivši se u

družine na četiri strane od kule.
1239
5. I Juda krenu napred, i Naftali i Gad sa njim i pedeset sluga sa njim na
južnoj strani kule, i oni ubiše i nađoše se pred njima, i nijedan od njih
nije umakao.

6. A Levi i Dan i Ašer krenuše napred na istočnoj strani kule, i pedeset

ljudi s njima, i oni ubiše borce Moaba i Amona.

7. I Ruvim i Isahar i Zebulon krenuše napred na sjevernoj strani kule, i

pedeset ljudi s njima, i oni ubiše borce izmeđ Filisteja.

8. A Simeon i Benjamin i Enoh, Ruvimov sin, krenuše napred na

zapadnoj strani kule, i pedeset ljudi s njima, i oni ubiše Edom i Horite
četiri stotine ljudi, jake ratnike, i šest stotina uteče, i četvoro od sinova
Ezavovih pobježe s njima, i ostaviše njihova oca ležuči ubijena, i on pade
na brdu koje je u Aduramu.

9. I sinovi Jakova goniše ih do planina Seira. I Jakov sahrani svoga brata

na brdu koje je u Aduramu, i on se vrati svojoj kući.

10. I sinovi Jakova pritiskahu jako sinove Ezava u planinama Seira, i

saviše njihove vratove tako da su postali sluge sinova Jakovljevih.

11. I oni poslaše do njihovog oca da pitaju da li bi oni učinili mir sa njima
ili da ubiju ih.

12. I Jakov posla riječ svojim sinovima da treba da naprave mir, i oni
napraviše mir sa njima, i staviše jaram sužanjstva na njih, tako da su
plačali danak Jakovu i njegovim sinovima uvijek.

13. I nastavili su da plačaju danak Jakovu do dana lad je on otišao u

Egipat.

1240
14. I sinovi Edoma nisu prekinuli jaram sužanjstva koje dvanaest sinova
Jakova nametnuše im do današnjeg dana.

15. I ovo su kraljevi koji su vladali u Edomu prije nego je tama vladao
ijedan kralj nad sinovima Izraeljevim do današnjeg dana u zemlji Edom.

16. I Valak, sin Beora, vladao je u Edomu, i ime njegovog grada bi

Danaba.

17. I Valak umre, i Jobab, sin Zare od Bosera, vladao je namjesto njega.

18. I Jobab umrije, i Asam, iz zemlje Teman, vladao je na njegovom

mjestu.

19. I Asam umre, i Adat, sin Barada, koji je ubio Midijana u polju
Moabskom, vladao je namjesto njega, i ime njegova grada je Avit.

20. I Adat umre, i Salman, iz Amaseke, vladao je namjesto njega.

21. I Salman umre, i Saul od Rabota do rijeke, vladao je umjesto njega.

22. I Saul umre, i Baelunan, sin Ahbora, vladaše namjesto njega.

23. I Baelunan , sin Ahbora umre, i Adat vladaše namjesto njega, i ime
njegove žene je Maitabita, kćer Matarata, kćer od Metabedzaba.

24. To behu kraljevi koji vladahu u zemlji Edom.

GLAVA 39

1. I Jakov stanova u zemlji boravišta svojih otaca u zemlji Kanan. To su

naraštaji Jakova.

1241
2. I Josifu bi sedamnaest godina kad su ga uzeli u zemlju Egipat, i
Potifar, eunuh faraonov, glavni kuhar kupio ga.

3. I on postavi Josifa nad svom svojom kućom i blagoslov Gospodnji

dođe na kuću egipčanina zarad Josifa, i Gospod napredova ga u svemu
što je radio.

4. A egipčanin je povjerio sve u ruke Josifa, i on vidje da je Gospod sa

njim, i da Gospod unapređivaše ga u svemu što je činio.

5. I Josifova pojava bi prijatna i vrlo lijep bi njegov izgled, i njegovog

gospodara žena podizala je oči i vidjela Josifa, i voljela ga i tražila ga da
legne sa njom.

6. Ali on nije predavao dušu, i on se sjetio Gospoda i riječi koje Jakov,

njegov otac, je uobičavao da čita od riječe Abrahama, da nijedan čovjek
ne treba da učini blud sa ženom koja ima muža, da od njega kazna smrti
je određena u nebesima pred Svevišnjim Bogom, i grijeh će biti upisan
protiv njega u vječnu knjigu stalno pred Gospodom.

7. I Josif se sjetio riječi ovih i odbijao je da legne s njom.

8. I ona ga je tražila godinu, ali on je odbijao i nije htio slušati.

9. Ali ona ga je zagrlila i držala čvrsto u kući u smislu da ga prisili da

legne s njom, i zatvorila vrata kuće i držala ga čvrsto, ali on ostavi
odjeću u njenim rukama i probi kroz vrata i uteče iz njenog prisustva.

10. I žena vidje da on neće leči sa njom, i ona ga je ogovarala u

prisutnosti njegova gospodara, govoreći 'Tvoj hebrejski sluga, koga
voliš, tražio je da me prisili kako bi legao sa mnom, i dogodilo se kad
sam digla svoj glas da je pobjegao i ostavio svoju odjeću u mojim
rukama dok sam ga držala, i on razbi vrata.

1242
11. i egipčanin je vidio odjeću Josifa i razbijena vrata i čuo je riječi svoje
žene, i bacio je Josifa u zatvor u mjesto gde zatvorenici behu držani koje
kralj je utamničio.

12. i on bi u zatvoru, i Gospod dade Josifu milost u očima upravnika

zatvorskih čuvara i sažaljenje pred njim, jer on vidje da je Gospod sa
njim, i da Gospod učini sve da što on učini napreduje.

13. I on povjeri sve stvari u njegove ruke, i upravnik zatvorskih čuvara

nije znao ništa šta je bilo s njim, jer Josif je činio svaku stvar, i Gospod je
usavršavao je.

14. I on osta tamo dve godine. I u tim danima faraon, kralj Egipta bi ljut
protiv dva svoja eunuha, protiv šefa posluge, i protiv šefa pekara, i on
stavi ih na čuvanje u kuću šefa kuhinje, u zatvor gde Josif bio je držan.

15. I šef zatvorskih čuvara dodijeli Josifa da im služi, i on posluživaše

pred njima.

16. I oni oboje usnuše san, šef posluge i šef pekar, i rekoše Josifu.

17. I kako im on protumači tako im se dogodi, i faraon povrati šefa

posluge u njegovu službu , a šefa pekara on ubi, kao što Josif je
protumačio.

18. Ali šef posluge zaboravi Josifa u zatvoru, premda mu je rekao šta će
ga snači, i nije obavestio faraona kako Josif mu je rekao, jer je
zaboravio.

GLAVA 40

1243
1. i u tim danima faraon usnije dva sna u jednoj noći o gladi koja treba
biti u celoj zemlji, i on se probudi oda svoga sna i pozva svoje tumače
snova koji behu u Egiptu, i čarobnjake, i reče im njegova dva sna, i oni
nisu mogli da objasne ih.

2. I tad se šef posluge sjeti Josifa i reče o njemu kralju, i on dovede ga iz

zatvora, i on reče njemu dva sna pred njim.

3. I on reče pred faraonom da njegova dva sna su jedan, i on reče

njemu: 'Sedam godina će doći u kojima će biti izobilja nad svom
zemljom Egipat, i nakon toga sedam godina gladi, takva glad nije bila u
celoj zemlji.

4. I sad neka faraon postavi nadzornike u svoj zemlji Egipat, i neka

skupljaju hranu u svakom gradu kroz dane godine izobilja, i biti će hrane
za sedam godina gladi, i zemlja neće propasti kroz glad, jer će biti vrlo
teška.

5. I Gospod dade Josifu uslugu i milost u očima faraona, i faraon reče

svojim slugama. Mi nečemo nači tako mudra i pouzdana čovjeka kao što
je ovaj čovjek, jer duh Gospodnji je sa njim.'

6. I on postavi ga drugim u čitavom njegovom kraljevstvu i dade mu

vlast nad Egiptom, i učini da vozi u drugoj kočiji do faraona.

7. I obuče ga sa bisusnom odjećom, i on stavi zlatan lanac na njegov

vrat, i glasnik proglasi pred njim 'El El va Abirer', i stavi prsten na
njegovu ruku i načini ga vladarem nada svom svojom kućom, i uzveliča
ga, i reče mu, 'Samo na tronu ja ću biti veći nego ti.'

8. I Josif je vladao nad svom zemljom Egipat, i svi prinčevi faraonovi, i

sve njegove sluge, i svi koji su radili kraljevske poslove voljeli su ga, jer

1244
on je hodio u ispravnosti, jer bio je bez ponosa i bezobzirnosti, i nije
gledao ko je ko, i nije primao darova, već je sudio u ispravnosti svim
ljudima zemlje.

9. I zemlja Egipat je bila u miru pred faraonom zarad Josifa, jer Gospod
je bio s njim, i dade mu uslugu i milost za sve njegove naraštaje pred
svima koji su ga znali i onima koji su čuli za njega, i faraonovo
kraljevstvo je bilo dobro održavano, i nije bilo Satane i zle osobe tamo.

10 I kralj nazva Josifovo ime Sefantifans, i dade Josifu ženu kćer

Potifara, kćer sveštenika Heliopolisa, šefa kuhinje.

11. I na dan kad Josif stade pred faraona njemu bi trideset godina
starosti.

12. I u toj godini Isak umrije. I dogodi se kako je Josif rekao u svojim
tumačenjima dvaju snova, kao što je on rekao, bilo je sedam godina
izobilja nada svom zemljom Egipat, i zemlja Egipat izobilno rodi, jedna
mjera proizvodila je osamnaest stotina mjera.

13. I Josif sakupi hranu u svaki grad dok nisu bili puni žita dok nisu mogli
više brojati i mjeriti od njegove množine.

GLAVA 41

1. I u četrdeset i petom jubileju, u drugoj sedmici, i u drugoj godini 2165

a.m., Juda uze za svog prvorođenog Era, ženu između kćeri Arama,
zvanu Tamara.

1245
2. Ali on je mrzio, i nije legao s njom, jer njena majka je od kćeri Kanana,
i on je želio da mu uzme ženu od rođaka majke, ali Juda, njegov otac,
nije mu dozvolio.

3. I ovaj Er, prvorođenac od Jude, bi zao, i Gospod ga ubi.

4. I Juda reče Onanu, njegovom bratu 'Idi uđi bratovoj ženi i izvrši svoju
dužnost muževog brata ka njoj, i podigni sjeme svome bratu.'

5. I Onan je znao da potomstvo neće biti njegovo, već njegovog brata

samo, i on ode u kuću žene njegovog brata, i prosu sjeme na zemlju, i
on bi zao u očima Gospodarevim, i On ubi ga.

6. I Juda reče Tamari, svojoj snaji: 'Ostani u kući svoga oca kao udovica
dok Šelah moj sin ne poraste, i Ja ću dati ti njega za ženu.'

7. I on odrasta, ali Bedsuel, žena Judina, nije dozvolila da njen sin Šelah
se ženi. I Bedsuel, žena Judina, umre 2168 a.m. u petoj godini ove
sedmice.

8. I u šestoj godini Juda ode da striže svoje ovce u Timnu 2169 a.m., i
oni rekoše Tamari: 'Gle tvoj svekar ide u Timnu da striže svoje ovce.'

9. I ona skinu udovičku odjeću, i stavi veo, i ukrasi se, i sjede na vrata na
putu ka Timni.

10. I kako je Juda išao on naiđe na nju, i pomisli da je kurva, i on reče

njoj: 'Daj mi da uđem u tebe'; i ona reče mu Uđi', i on uđe.

11. I ona reče mu: 'Daj mi moj najam'; i on reče joj; 'Nemam ništa u
mojoj ruci osim mog prstena koji je na mom prstu, i moju ogrlicu, i moj
štap koji je u mojoj ruci.'

1246
12. I ona reče mu 'Daj ih meni dokle ti mi ne pošalješ moju platu', i on
reče joj: 'Poslati ću k tebi jare od koza'; i on dade ih njoj, i on uđe u nju, i
ona zanese od njega.

13. I Juda ode po svoju ovcu, i ona ode kući svoga oca.

14. I juda posla mlado od koza po ruci svog pastira, Adulamita, i on je ne

nađe, i on upita ljude na tom mjestu, govoreći: 'Gde je kurva koja bi
ovdje?' I oni rekoše mu; 'Nema ovde bludnice sa nama.'

15. I on se vrati i obavijesti ga, i on reče njemu da je nije našao: 'Ja pitah
ljude tamo, i oni rekoše mi: 'Nema ovde kurve.''

16. i on reče: 'neka ih ona zadrži da ne postanemo uzrok ismijavanja.' I

kad ona navrši tri mjeseca, bilo je očito da je sa djetetom, i oni rekoše
Judi, govoreći: 'Vidi Tamaru, tvoju snahu, je sa djetetom nezakonito.'

17. I Juda ode kući njenog oca, i reče njenom ocu i njenoj braći: 'Izvedite
je, i dajte da je spale, jer je donijela nečist u Izrael.'

18. I dogodi se kad su je izveli da je spale da ona posla svekru prsten i

ogrlicu, i štap, govoreći: 'Poznaj čije je ovo, jer od njega sam sa
djetetom.'

19. I Juda prizna, i reče: 'Tamara je pravednija nego ja.

20. I zato ne dajte da je spale', i iz tog razloga ona nije data Šelahu, i on
nije ponovo prišao njoj.

21. I potom ona zanese dva sina, Perez 2170 a.m., i Zerah, u sedmoj
godini ove druge sedmice.

22. I potom sedam godina plodnosti behu završene, o kojima Josif

govoraše faraonu.

1247
23. I Juda prizna da djelo koje je učinio bi zlo, jer je legao sa snahom, i
on je izgledao mrzovoljno u očima, i on prizna da je pogriješio i
zastranio, jer je otkrio suknju svoga sina, i on poče da plače i da se
utjeće Gospodaru zarad njegova grijeha.

24. I mi rekosmo mu u snu da mu je oprošteno jer je molio iskreno, i

jadikovao, i nije ponovo počinio.

25. I on je primio oproštaj jer se okrenuo od svoga grijeha i od svoga

neznanja, jer je pogriješio veoma pred Bogom, i svako ko čini tako,
svako ko legne sa svojom taštom, neka ga spale vatrom da može
izgorjeti, jer to je nečist i gađenje na njih, sa vatrom neka se spale.

26. I zapovjedi narodu Izraela da ne bude nečistoće među njima, jer

svaki koji legne sa svojom snajom ili sa taštom je donio nečist, sa
vatrom nek se spale čovjek koji je legao s njom, i isto žena, i On će
okrenutu gnjev i kaznu od Izraela.

27. I Judi mi rekosmo da njegova dva sina ne legnu s njom, i iz tog

razloga njegovo potomstvo bi ustanovljeno za drugu generaciju, i nije
bila iskorijenjena.

28. Jer čistoća oka je otišla i tražila kaznu, prema sudu Abrahama, koje
je on naredio svojim sinovima, Juda je tražio da spali nju sa vatrom.

GLAVA 42

1248
1. I u prvoj godini treće sedmice četrdeset i petog jubileja glad poče da
dolazi u 2171 a.m. zemlju, i kiša je odbijala da bude data zemlji, jer ništa
nije palo.

2. i zemlja posta neplodna, ali u zemlji Egipat bilo je hrane, jer Josif je
sakupio sjeme zemlje u sedam godina izobilja i sačuvao ga.

3. I egipčani dolažahu k Josifu da im da hrane, i on otvori skladišta gde

žito bi od prve godine, i proda narodu zemlje za zlato.

4. A glad je veoma jaka bila u zemlji Kanan, i Jakov je čuo da ima hrane
u Egiptu, i on posla svojih deset sinova da mogu nabaviti hrane za njega
u Egiptu, ali Venijamina nije poslao, i deset sinova Jakovljevih stigoše u
Egipat između onih koji behu tamo.

5. I Josif ih prepozna, a oni nisu prepoznali njega, i on govoraše s njima i

pitao ih, i on reče im; 'Niste li vi špijuni i niste li došli da istražite prilaze
zemlji? I on stavi ih u nadzor.

6. I nakon toga ih opet oslobodi, i zadrži Simeona samog i otposla svoju

devetoricu braće.

7. I on napuni njihove vreće sa žitom, i stavi njihovo zlato u njihove

vreće, a oni nisu znali kako.

8. I on naredi njima da mu dovedu njihovog najmlađeg brata, jer su mu

rekli da je njihov otac živ i njihov najlađi brat.

9. I oni odoše iz zemlje Egipat i dođoše u zemlju Kanan, i rekoše svome

ocu sve što ih je snašlo, i kako gospodar zemlje je pričao grubo sa njima,
i uhvatio je Simeona dok oni ne dovedu Venijamina.

1249
10. I Jakov reče: ' Mene ste ožalostili moja djeco! Josifa nema i Simeona
također nema, a vi ćete uzeti Benjamina od mene. Na mene je vaša
zloba došla.

11. I on reče: 'Moj sin neće iči dole sa vama dok možda ne padne
bolestan; jer njihova majka rodi dva sina, i jedan je stradao, a ovoga
također ćete uzeti od mene. Ako možda on dobije groznicu na putu,
dovesti čete moje stare godine sa tugom do smrti.'

12. Jer on vidje da njihov novac je bio vraćen svakome u vreču, i iz tog
razloga on se bojao da ih pošalje.

13. I glad se poveča i posta teška u zemlji Kanan, i u svoj zemlji osim u
zemlji Egipat, jer mnogi narod egipčana je uskladištio njihovo sjeme za
hranu od vremena kad su vidjeli Josifa sakupljajuči sjeme zajedno i
stavljajuči u skladišta i čuvajući za godine gladi.

14. I sav narod Egipta hranio se tokom prve godine njihove gladi.

15. Ali kad Izrael vidje da glad bi veoma velika u zemlji, i da nije bilo
izbavljenja, on reče svojim sinovima: 'Idite ponovo, i nabavite hranu za
nas da ne umremo.'

16. i oni rekoše: 'Mi nečemo ići, dokle naš najmlađi brat ne ide sa nama,
nečemo ići.'

17. I Izrael vidje da ako ne pošalje ga sa njima, oni će svi stradati zarad
gladi

18. I Ruvim reče: 'Daj ga u moje ruke, i ako ja ga ne dovedem nazad

tebi, ubij moja dva sina umjesto njegove duše.'

1250
19. I on reče njima: 'On neče ići sa tobom.' I Juda priđe i reče: 'Pošalji ga
sa mnom, i ako ga ne vratim tebi, daj mi da nosim krivnju pred tobom
sve dane mojeg života.''

20. I on posla ga sa njima u drugoj godini ove sedmice na 2172 a.m. prvi
dan u mjesecu, i oni dođoše do zemlje Egipat sa svima koji su išli, i
imaše darove u rukama, stacte? i bademi i terebint orasi i čisti med.

21. I oni odoše i stadoše pred Josifa, i on vidje Benjamina svoga brata, i
pozna ga, i reče im: Je li ovo vaš najmlađi brat?' I oni rekoše mu: 'To je
on' I on reče Gospodar da je milostiv tebi, moj sine!'

22. I on posla ga u svoju kuću i on dovede Simeona njima i on napravi

gozbu za njih, i oni staviše pred njega darove koje su donijeli u svojim
rukama.

23. I oni jedoše pred njim i on dade im sav dio, ali dio Benjamina bi
sedam puta veči nego ijedan njihov.

24. I oni jedoše i piše i ustaše i ostaše sa svojim magarcima.

25. I Josif osmisli plan kojim bi mogao nagnati njihove misli koje god
misli o miru prevladaju nad njima, i on reče nadzorniku nad njegovom
kućom: 'Napuni sve njihove vreće sa hranom, i vrati njihov novac njima
u njihove posude, a moju čašu, srebrnu čašu iz koje pijem, stavi u vreću
najmlađega, i pošalji ih odavde.'

GLAVA 43

1251
1. I on učini kako mu Josif reče, i napuni njihove vreče za njih sa hranom
i stavi njihov novac u njihove vreče, i stavi čašu u Benjaminovu vreču.

2. I rano ujutro oni odoše, i dogodi se da, kad su oni otišli odatle, Josif
reče nadzorniku kuće: 'Gonite ih, trčite i hvatajte ih, govoreći, ''Za dobro
ste mi uzvratili sa zlom, ukrali ste od mene srebrnu čašu iz koje moj
gospodar pije.'' I dovedi nazad k meni najmlađeg brata, i dovedi ga brzo
pre nego odem na stolicu mog suda.'

3. I on potrča za njima i reče im prema ovim rječima.

4. I oni rekoše njemu: 'Bog da zabrani to tvojim slugama da učine takvo

što, i ukradu iz kuće tvoga gospodara ikakvu stvar , i novac također koji
smo našli u našim vrečama prvi put, mi tvoje sluge vratismo nazad iz
zemlje Kanan.

5. Kako da ukrademo ikakvu stvar? Vidi ovde smo mi i naše vreče

pretražili, i gde god nađeš čašu u vreči ijednog između nas, neka bude
ubijen, i mi i naši magarci čemo služiti tvome gospodaru.'

6. I on reče njima: 'Ne tako, čovjek kod koga nađem, njega jedino ću
uzeti za slugu, a vi čete se vratiti u miru svojoj kući.'

7. I kako on bi tražio u njihovim stvarima, počevši sa najstarijim i

završivši sa najmlađim, bi nađeno u Venijaminovoj vreči.

8. I oni potrgaše svoju odjeću, i natovariše svoje magarce, i vratiše se do

grada i dođoše do kuće Josifa, i oni svi pokloniše se na svojim licima do
zemlje pred njim.

9. I Josif reče im: 'Vi ste učinili zlo.' I oni rekoše: 'Šta da kažemo i kako
da se odbranimo? Naš gospodar je otkrio grijeh tvojih slugu, evo mi
smo sluge našega gospodara, i naši magarci također.

1252
10. 'I Josif reče im: 'Ja se također gojim Gospodara, a vi, idite svojim
kućama i neka vaš brat bude moj sluga, jer vi učiniste zlo. Ne znate li da
čovjek uživa u svojoj čaši kao ja sa ovom čašom? A vi ste je ukrali od
mene.'

11. I Juda reče: 'O moj gospodaru, pusti svoga slugu, molim te, da
govori riječ u uho moga gospodara dva brata su tvoga sluge majka
rodila našemu ocu, jedan ode i bi izgubljen, i ne bi nađen, a on sam je
ostavljen svojoj majci, i tvoj sluga naš otac voli ga, i njegov život također
je vezan sa životom ovogamomka.

12. I dogodi se, kad smo išli tvome slugi našemu ocu, a da dječak nije sa
nama, tad on će umrijeti, i mi čemo dovesti našeg oca sa tugom u grob.

13. Sad radije daj meni, tvog slugi, da bude umesto dečaka bude
zarobljenik mome gospodaru, i daj da mladić ide sa svojom braćom, jer
ja sam se obavezao za njega na ruku tvog sluge našeg oca, da ako ga ne
vratim nazad, tvoj sluga će nositi krivicu našemu ocu zauvek.

14. I Josif vidje da su oni svi predani u dobroti jedan drugom, i on nije
mogao obuzdavati sebe, i on reče im da je on Josif.

15. I on se razgovarahu s njima na hebrejskom jeziku i pade na njihova

ramena i zaplaka.

16. Ali oni ga nisu znali i počeše da plaču. I on reče im: 'Ne plačite nada
mnom, već požurite i dovedite moga oca meni, i vi vidite da su moja
usta koja govore i oči moga brata Benjamina vide.

17. Jer evo ovo je druga godina gladi, i biti će ih još pet godina bez žetve
ili ploda drveta ili oranja.

1253
18. Dođite brzo vi i vaša domačinstva, tako da ne stradate kroz glad, ne
žalostite se zarad vaših posjeda, jer Gospodar me poslao pred vama da
uredi stvari u smislu da mnogi ljudi mogu preživjeti.

19. I recite mome ocu da sam živ, a vi, evo, vidite da Gospod me je
učinio kao ocem faraonu, vladarem njegove kuće i nad svom zemljom
egipatskom.

20. I recite mome ocu o mojoj slavi, i o svemu bogatstvima i slavi koju
Gospod dade mi.

21. I naredbom iz usta faraona on dade im kočije i namirnice za njihov

put, i dade im mnoga šarena odijela i srebro.

22. I svome ocu on posla odijelo i srebro i deset magaraca koja nošahu
žito, i on posla ih od sebe.

23. I oni odoše i rekoše njihovom ocu da Josif je živ, i mjeri žito za sve
narode zemlje, i da je on vladar nad svom zemljom egipatskom.

24. I njihov otac nije vjerovao, jer bio je izvan sebe od misli, ali kad je
vidio kola koja je Josif poslao, život njegova duha oživje, i on reče:
'Dovoljno je za mene ako je Josif živ; Ići ću dole i vidjeti ga pre nego
umrem.'

GLAVA 44

1. I Izrael krene na put od Harana iz svoje kuće na mlad mjesec u trećem

mjesecu, i ode na put od Bunara Zakletve, i on prinese žrtvu Bogu svoga
oca Isaka na deveti od ovog mjeseca.

1254
2. I Jakov se sjeti sna koji je vidio u Betelu, i on se uplaši da ide dole u
Egipat.

3. I dok je mislio da pošalje riječ Josifu da dođe k njemu, i da on neće iči

dole, on osta tu sedam dana, kako bi možda vidio viziju da li da ostane
ili ide dole.

4. I on je proslavio praznik žetve prvih plodova sa starim žitom, jer u

cijeloj zemlji Kanan nije bilo mnogo sjemena u zemlji, jer glad je bila nad
svim zvijerima, stokom i pticama, i također nada čovjekom.

5. I na šesnaesti Gospod se pojavi njemu, i reče mu, 'Jakove, Jakove', i

on reče, 'Ovdje sam', i On reče njemu: 'Ja sam Bog tvojih otaca, Bog
Abrahama i Isaka, ne boj se iči dole u Egipata, jer ja ću dole od tebe
učiniti velik narod i Ja ću iči dole sa tobom, i ja ću izvesti te ponovo, i u
ovoj zemlji češ biti sahranjen, i Josif će staviti svoje ruke na tvoje oči.

6. Ne boj se, idi dole u Egipat.

7. I njegovi sinovi ustaše, i njegovih sinova sinovi, i staviše svoga oca i

njihove posjede na kola.

8. I Izrael usta od Bunara Zakletve na šesnaesti trečega mjeseca, i on

ode u zemlju Egipat.

9. I Izrael posla Judu pred sobom ka svome sinu Josifu da vidi zemlju
Gošen, jer Josif je rekao svojoj brači da treba da dođu i stanuju tamo da
budu blizu njega.

10. I ovo bi najbolja zemlja u Egiptu, i blizu njega, i za sve njih i također
za stoku.

1255
11. I ovo su imena sinova Jakova koji ode u Egipat sa Jakovom svojim
ocem.

12. Ruben, prvorođenac Izraelov, a ovo su imena njegovih sinova Enoh,

i Palu, i Hezron, i Karmi - pet

13. Simeon i njegovi sinovi, a ovo su imena njegovih sinova: Jemuel, i

Jamin, i Ohad, i Jahin, i Zohar, i Šaul, sin Zefatita žene – sedam

14. Levi i njegovi sinovi; a ovo su imena njegovih sinova: Geršon, Kohat i
Merari – četiri.

15. Juda i njegovi sinovi; a ovo su imena njegovih sinova: Šela, Perez i
Zera – četiri.

16. Isahar i njegovi sinovi; i ovo su imena njegovih sinova: Tola, i Fua, i
Jasub, i Šimron – pet

17. Zebulon i njegovi sinovi; i ovo su imena njegovih sinova: Sered i Elon
i Jahlel – četiri.

18. I to su sinovi Jakova i njihovi sinovi koje Lija rodi Jakovu u

Mesopotamiji, šest, i njihova jedna sestra, Dina i sve duše sinova Leje, i
njihovi sinovi, koji odoše sa Jakovom njihovim ocem u Egipat, behu
dvadeset i devet, i Jakob njihov otac bio je sa njima, beše ih trideset.

19. I sinovi Zilfe, Lejine sluškinje, žene Jakovljeve, koja rodi Jakovu Gada
i Ašura.

20. I ovo su imena njihovih sinova koji odoše s njim u Egipat. Sinovi
Gada : Zifion, i Hagi, i Šuni, i Ezbon, i Eri, i Areli, i Arodi – osam.

21. I sinovi Ašera: Imnah, i Išvah, i Išvi, i Berija, i Serah, njihova jedna
sestra – šest.

1256
22. Svih duša bi četrnaest, i svih od Leje bi četrdeset i četiri.

23. I sinovi Rahilje, žene Jakovljeve: Josif i Benjamin.

24. I behu rođeni Josifu u Egiptu pre nego njegov otac dođe u Egipat,
one koje Asenet, kćer Potifara sveštenika Heliopolisa rodi njemu,
Manasija, i Jefrem – tri

25. I sinovi Benjamina: Bela i Beher i Ašbel, Gera, Naman, i Ehi, i Roš, i
Mupim, i Hupim, i Ard – jedanaest.

26. I svih duša Rahelinih beše četrnaest.

27. I sinovi Bilhe, sluškinje Raheline, žene Jakovljeve, koje ona rodi
Jakovu, behu Dan i Naftali.

28. I ovo su imena njihovih sinova koji odoše sa njima u Egipat. I sinovi
Dana behu Hušim, i Samon, i Asudi, i Ijaka, i Salomon – šest.

29. I oni umriješe u godini u kojoj uđoše u Egipat, i bi ostavljen Danu

samo Hušim.

30. A ovo su imena sinova Naftalija Jahziel, i Guni i Jezer, i Šalum, i 'Iv.

31. I 'Iv koji bi rođen nakon godina gladi, umre u Egiptu.

32. I svih duša od Rahele bi dvadeset i šest.

33. I svih duša od Jakova koji odoše u Egipat bi sedamdeset duša. To su

njegova djeca i njegove djece djeca, ukupno sedamdeset, ali pet umre u
Egiptu pred Josifom, i ne imaše djece.

34. I u zemlji Kanan dva sina od Juda umreše, Er i Onan, i oni ne imahu
dece, i dece Izraela sahraniše one koji stradaše, i oni behu uračunati
među sedamdeset paganskih naroda.

1257
GLAVA 45

1. i Izrael ode u zemlju Egipat, u zemlju Gošen, na mlad mjesec četvrtog

2172 a.m. mjeseca, u drugoj godini treče sedmice četrdeset i petog
jubileja.

2. I Josif ode da sretne svog oca Jakova, u zemlju Gošen, i on pade na

očevo rame i plaka.

3. I Izrael reče Josifu: 'Sad neka umrem budući da sam te vidio, i sad
neka Gospod Bog Izraela bude blagosloven Bog Abrahama i Bog Isaka
koji nije suzdržao svoju milost od Njegova sluge Jakova.

4. Dovoljno je za mene da sam vidio tvoje lice dok sam još živ; da,
istinita je vizija koju vidjeh u Betelu. Blagosloven je Gospod Bog zauvek i
uvek, i blagosloveno neka je Njegovo ime.'

5. I Josif i njegova braća jedoše kruh pred svojim ocem i piše vino, i
Jakov se radova sa velikom radošću jer je vidio Josifa kako jede sa
svojom braćom i pije pred njim, i on blagoslovi Stvoritelja svih stvari koji
ga je sačuvao, i koji je sačuvao za njega njegovih dvanaest sinova.

6. I Josif je dao svome ocu i svojoj braći kao dar pravo stanovanja u
zemlji Gošen i u Ramesesu i u svom kraju okolnom, kojim je on vladao
pred faraonom. I Izrael i njegovi sinovi stanovaše u zemlji Gošen,
najboljem delu zemlje Egipat i Izraelu bi jedna stotina i trideset godina
starosti kad on dođe u Egipat.

1258
7. i Josif nahrani svoga oca i njegovu braću i također njegove u posjedu
sa hljebom koliko je pretjecalo njima za sedam godina gladi.

8. I zemlja Egipat trpila je zarad gladi, i Josif je stekao svu zemlju Egipat
za faraona u zamjenu za hranu, i on dobi posjede od ljudi i njihovu
stoku i sve za faraona.

9. I godine gladi behu završile, i Josif dade narodu zemlje sjeme i hranu
da mogu posijati zemlju u osmoj godini, jer rijeka je preplavila svu
zemlju egipatsku.

10. Jer u sedam godina gladi nije bila preplavila i samo je navodnjavala
na nekim mjestima na obalama rijeke, ali sad je preplavila i egipčani
posejaše zemlju, i rodila je mnogo žita te godine.

11. I ovo bi prva godina 2178 a.m. četvrte sedmice četrdeset i petog
jubileja.

12. I Josif uze žita za žetvu peti dio za kralja i ostavio je četiri dijela za
njih za hranu i za sjeme, i Josif učini propise za zemlju Egipat do
današnjeg dana.

13. I Izrael je živio u zemlji Egipat sedamnaest godina, i svih dana koje je
živio bi tri jubileja, jedna stotina i četrdeset i sedam godina, i on umrije
u četvrtoj 2188 a.m. godini pete sedmice u četrdeset i petom jubileju.

14. I Israel blagoslovi svoje sinove prije nego je umro i reče im sve što će
se dogoditi njima u zemlji Egipat, i on učini znanim njima šta će doći na
njih i poslednjim danima, i blagoslovio ih i dade Josifu dva udjela u
zemlji.

1259
15. I on počinu sa svojim ocima, i bi sahranjen u dvodjelnoj pećini u
zemlji Kanan, do Abrahama svoga oca u grobu koji on iskopa za sebe u
dvodjelnoj pećini u zemlji Hebron.

16. I on dade sve svoje knjige i sve knjige svojih otaca Leviju svome sinu
da on može sačuvati ih i obnoviti ih za svoju djecu do današnjeg dana.

GLAVA 46

1. I dogodi se da nakon što je Jakov umro, narod Izraela se umnožio u

zemlji Egipat, i postaše velik narod, i oni behu složna srca, tako da je
brat volio brata i svaki čovjek je pomagao svome bratu, i oni narastoše
izobilno i umnožiše se veoma, deset 2242 a.m. sedmica godina, sve
dane života Josifova.

2. I ne bi Satane niti kakvog zla svih dana života Josifova koji je on živio
nakon njegova oca Jakova, jer svi egipčani su hvalili narod Izraela sve
dane života Josifovog.

3. I Josif umre imajući stotinu i deset godina starosti, sedamnaest

godina on je živio u zemlji kananskoj, i deset godina on bi sluga, i tri
godine u zatvoru, i osam godina on bi pod kraljem, vladajuči svom
zemljom egipatskom.

4. I on umre i sva njegova braća i sav taj naraštaj.

5. I on zapovedi deci Izraela pre nego je umro da treba da ponesu

njegove kosti sa njima kad budu izlazili iz zemlje Egipat.

1260
6. I on učini da se zakunu u pogledu njegovih kosti, jer je znao da
egipčani neće ga iznijeti i sahraniti u zemlji kananskoj, jer Makamaron,
kralj Kanana, dok je stanovao u Asiriji, borio se u dolini sa kraljem
Egipta, i ubio ga tamo, i tjerao Egipčane do vrata Ermona.

7. Ali nije bio sposoban da uđe, jer drugi, novi kralj, je postao kralj
Egipta, i on bi jači od njega, i on se vratio u zemlju Kanan, i vrata Egipta
behu zatvorena, i nitko nije izlazio i nitko dolazio u Egipat.

8. I Josif imre u četrdeset i šestom jubileju, u šestoj sedmici, u drugoj

godini, i oni sahraniše ga u zemlji Egipatskoj i 2242 a.m. , sva braća
umreše nakon njega.

9. I kralj Egipta izađe da se bori sa kraljem Kanana 2263 a.m. u četrdeset

i sedmom jubileju, u drugoj sedmici i u drugoj godini, i narod Izraela
iznesoše sve kosti djece Jakovljeve osim kostiju Josifa, i oni sahraniše ih
u polju u dvodjelnoj pećini u planini.

10. I večina od njih vrati se u Egipat, ali nešto njih osta u planinama
Hebrona, i Amram njihov otac osta sa njima.

11. i kralj Kanana bi pobjedonosan na kraljem Egfipta, i on zatvori vrata

Egipta.

12. I on je smišljao zle namisli protiv naroda Izraela nanoseči im bol i on

reče narodu Egipta: ’Evo narod Izraela je narastao i umnožio se više
nego mi.

13. Dođite i hajde da radimo mudro sa njima prije nego ih bude previše,
i hajde da ih pogodimo sa ropstvom pre nego rat dođe na nas i prije
nego se oni bore sa nama, inače oni će se udružiti sa našim

1261
neprijateljima i izvuči ih iz naše zemlje, jer njihova srca i lica su prema
zemlji Kanan.

14. I on postavi nada njima nadzornike da ih udaraju sa ropstvom, i oni

gradiše jake gradove za faraona, Pitom i Ramses, i oni izgradiše sve
zidove i sve utvrde koji su pali u gradovima Egipta.

15. I učiniše ih da služe surovo, i više što oni činiše zlo sa njima, oni više
rastahu i množiše se.

16. I narod Egipta je zamrzio narod Izraela.

GLAVA 47

1. I u sedmoj sedmici, u sedmoj godini, u četrdeset i sedmom jubileju,

tvoj otac krene 2303 a.m. iz zemlje Kanan, i ti si rođen u četvrtoj
sedmici, u šestoj godini odtoga, u 2330 a.m. četrdeset osmi jubilej, to je
bilo vreme iskušenja naroda Izraela.

2. I faraon, kralj Egipta, izdao je naredbu u pogledu onih koji trebaju

baciti svu njihovu mušku djecu koja su rođena u rijeku.

3. I oni bacahu ih sedam mjeseci do dana kad si ti rođen.

4. I tvoja majka sakrivala je tebe tri mjeseca, i oni rekoše u pogledu nje.
I ona napravi lađu za tebe, i pokri ?, i stavi ? na obalu rijeke, i držala te
sedam dana, i tvoja majka je dolazila noću i dojila te, i po danu Miriam,
tvoja sestra, čuvala te od ptica.

5. I tih dana Tarmut, kćer faraona, dođe da se kupa u rijeci, i čula je glas
plača, i ona reče devojci da te donese, i oni donesoše te njoj.
1262
6. I ona uze te iz lađice, i imala je samilosti na tebe.

7. I tvoja sestra reče joj: ’Da li da odem i pozovem ti hebrejku da hrani i

doji dijete za tebe?’

8. I ona reče njoj: ’Idi.’ I ona ode i pozva majku Johebedu, i ona dade
njoj platu, i ona je hranila te.

9. I potom, kad si odrastao, oni donesoše te kćerci faraona, i ti si postao

njezin sin, i Amram tvoj otac nauči te pisanju, i nakon što si napunio tri
sedmice oni dovedoše te na kraljevski dvor.

10. I ti si bio tri sedmice godina na dvoru do vremena 2351- kad si

izašao iz kraljevskog dvora i vidip egipčanina kako udara tvog prijatelja
koji je 2372 a.m. bio od naroda Izraela, i ti si ga ubio i sakrio u pijesak.

11. I na drugi dan ti si i dvojica iz naroda Izraela sukobili se, i ti si rekao

njima koji su činili krivo: ’’Zašto udaraš svoga brata?’

12. I on je bio bijesan i ogorčen, i reče:’’Tko je učinio tebe princom i

sudijom nad nama? Misliš li da me ubiješ kao što si ubio egipčanina
jučer? I ti si se pobojao i pobjegao zarad tih riječi.

GLAVA 48

1. i u šestoj godini treće sedmice četrdeset i devetog jubileja ti si otišao

i stanovao u 2372 a.m. zemlji Midiji, pet sedmica i jednu godinu. I vratio
si se u Egipat u drugoj sedmici u drugoj godini pedesetog jubileja.

1263
2. I ti sam znaš da On je govorio s tobom 2410 a.m. na Gori Sinaj, i šta je
princ Mastema želio da učini sa tobom kad se vratiš u Egipat, na putu
kad si ga sreo u odmorištu.

3. Nije li on sa svom svojom moči želio da ubije tebe i izruči te

egipčanima i iz tvoje ruke on je vidio da si poslan da izvršiš sud i osvetu
na egipčanima?

4. I Ja te izbavih iz njegove ruke, i ti si izveo znakove i čudesa koja su ti

poslata da izvedeš u Egiptu pred faraonom, i protiv sve njegove kuće, i
protiv sluga i njegova naroda.

5. I Gospodar izvrši veliku osvetu na njima zarad Izrailjevog spasenja, i

udari ih kroz pošasti krvi i žaba, ušima i muhama, i izbijanjem zločudnih
čireva, njihovu stoku pomorom, i tučom kamenja, time On uništi sve što
raste za njih, i skakavcima kojim on proždrije ostatke koji su ostali
nakon tuče, i sa tamom, i sa smrću prvorođenčadi od ljudi i stoke, i na
svim njihovim idolima Gospod izvrši osvetu i spali ih vatrom.

6. I sve bi poslano kroz tvoju ruku, da ti objaviš ove stvari preije nego
što se izvrše, i ti si pričao sa kraljem Egipta, pred svim njegovim slugama
i pred njegovim narodom.

7. I sve se dogodi prema tvojim riječima, deset velikih i užasnih presuda

dođe na zemlju Egipat da ti možeš izvršiti osvetu na njima zarad Izraela.

8. I Gospod učini sve zarad Izraelovog spasenja, i prema svom savezu,

koji je ustanovio sa Abrahamom da On će osvetiti ih kao što su oni silom
dovedeni u ropstvo.

9. I primc Mastema stade nasuprot tebe, i tražio je da te baci u ruke

faraona, i on pomože egipatskim čarobnjacima.

1264
10. i oni stajaše i izvedoše pred tebe zla uistinu koja mi dopustismo da
učine, ali izlječenja nismo dopustili da budu donesena njihovim rukama.

11. i Gospod udari ih sa zločudnim čirevima, i nisu mogli da stoje, jer mi

uništismo ih tako da nisu mogli izvesti nijedan znak.

12. i uprkos svim tim znakovima i čudima princ Mastema nije bilo sram
jer je uzeo hrabrosti i plakao egipčanima da tjeraju za tobom svim
močima egipčana, sa njihovim kočijama, i sa njihovim konjima, i sa svim
snagama naroda Egipta.

13. I Ja stajah između egipčana i Izraela, i mi izbavismo Izrael iz njegove

ruke, i iz ruke njegova naroda, i Gospod izvede ih kroz sred mora kao da
je bila suha zemlja.

14. I svi ljudi koje je on doveo da progone Izrael, Gospod naš Bog baci ih
usred mora, u dubine ponora ispod naroda Izraela, kao što je narod
Egipta bacao njihovu djecu u rijeku, On uze osvetu na 1,000,000 njih, i
jedna hiljada snažnih ljudi bi uništeno zarad jednog dojenčeta od djece
naroda koje su oni bacali u rijeku.

15. I na četrnaesti dan i na petnaesti i na šesnaesti i na sedamnaesti i na

osamnaesti princ Mastema bi svezan i zatvoren pored naroda Izraela da
on ne može optužiti ih.

16. I na devetnaesti mi ga pustismo da može pomoči egipčanima i

progoniti djecu Izraela.

17. I on otvrdnu njihova srca i učini ih tvrdoglavim, i misao je namišljena

od Gospoda našeg Boga da On mogne udariti egipčane i baciti ih u
more.

1265
18. I na četrnaesti mi svezasmo ga da on ne optužuje djecu Izraela na
dan kad oni pitahu Egipčane za posuđe i odjeću, posuđe od srebra,
posuđe od zlata, i posuđe od bronze, u smislu da opljačka egipčane
zauzvrat ropstva u kojem su oni prisiljavali ih da služe.

19. I mi nismo izveli narod Izraela iz Egipta praznih ruku.

GLAVA 49

1. Sjeti se zapovijedi koje Gospod zapovijedi ti u pogledu pashe, da je

praznuješ u njeno vreme na četrnaesti od meseca, da je ubiješ prije
večera, i da je jedu po noći na večer na petnaesti od vremena zalaska
sunca.

2. Jer na ovu noć, početak praznika i početak radosti, vi jedoste pashu u

Egiptu, kad sile Masteme su bile puštene da ubiju svu prvorođenčad u
zemlji Egipat, od prvorođenca faraonovog do prvorođenog od
zarobljenika sluškinja u mlinu, do stoke.

3. I ovo je znak koji Gospod dade im: U svakoj kući na nadvratnici na

kojoj vide krv jagnjeta od prve godine, u tu kuću neće ulaziti da ubiju,
već će proči, i svi će biti spašeni koji budu u kući zarad znaka krvi na
vratima.

4. I snage Gospoda učiniše sve kako Gospod zapovijedi im, i oni prođoše
pored djece Izraela, i pošast ne dođe na njih da uništi među njima
nijednu dušu ili stoku, ili čovjeka, ili psa.

1266
5. I pomor bi veoma velik u Egiptu, i nije bilo kuće u Egiptu gde nije bio
jedan mrtav, i plač i jauk.

6. I sav Izrael je jeo meso pashalnih jaganjaca, i pio vino, i pjevao, i

blagosiljao, i davao hvale Gospodu Bogu svojih otaca, i bio spreman da
izađe ispod jarma Egipta, i od zlog ropstva.

7. I sječaj se ovog dana sve dane tvoga života, i pazi na njega od godine
do godine sve dane tvoga života, jednom godišnje, na ovaj dan, prema
zakonu tamošnjem, i ne odgađaj ga od dana iz dan, i od usta do usta.

8. Jer je vječna uredba, i urezana na nebeskim tablicama u pogledu

naroda Izraela da ga drže svake godine na njegov dan jednom godišnje,
kroza sve naraštaje, i nema kraja danima, jer je propisan zauvek.

9. I čovjek koji je čist od nečistoće, i ne drži ga na taj dan, tako da

prinese prihvatljivu žrtvu pred Gospoda, i da jede i pije pred Gospodom
na dan praznika, taj čovjek koji je čist i zatvorene ruke biti će odsječen,
jer nije prinio obavezu Gospodu u dužno vreme, imati će krivicu na sebi.

10. Neka djeca Izraela dođu i drže pashu na dan njenog čvrstog
vremena, na četrnaesti dan prvoga mjeseca, između večeri, od trečeg
dijela dana do trečeg dijela noči, i dva udijela dana su data svjetlu, a
treči dio noči.

11. To je šta Gospodar zapovijedi da čuvaš između večeri.

12. I nije dozvoljeno ubiti tokom dana, već tokom granica večeri, i neka
jedu u vreme večeri, do trečeg dijela noći, i štogod ostane od svega
mesa od trečeg dijela noći i na dalje, neka se spali sa vatrom.

13. I neće ga kuhati sa vodom, niti će jesti sirovo, već pečeno na vatri;
jesti će ga vrijedno, njegova glava sa iznutricom i njegove noge će spaliti

1267
sa vatrom, i neće slomiti kosti odtoga, jer deca Izraela nijednu kost neće
slomiti.

15. Iz tog razloga Gospod zapovijedi narodu Izraela da čuvaju pashu na

dan u utvrđeno vreme, i neće slomiti kost od toga, jer je dan praznika, i
dan zapovijeđen, i neće biti prelaženja od dana do dana, i od mjeseca
do mjeseca, već na dan njegova praznika neka bude slavljen.

15. I zapovijedi narodu Izraela da čuvaju pashu kroz njene dane, svake
godine, jednom godišnje na dan u utvrđeno vreme, i biti će za sječanje
ugodno pred Gospodom, i nijedna nesreća neće doči na njih da ubiju ili
udare u toj godini u kojoj slave pashu u njeno vreme u svakom pogledu
prema Njegovoj zapovijesti.

16. I neće je jesti van svetišta Gospodnjeg, već pred svetinjom

Gospodnjom, i sav narod skupa Izraela će slaviti ga u utvrđeno vreme.

17. I svaki čovjek koji dođe u taj dan će jesti je u svetištu vašega Boga
pred Gospodarem od dvadeset godina starosti i naviše, jer tako je
pisano i određeno da oni treba da jedu je u svetinji Gospodnjoj.

18. I kad djeca Izraela dođu u zemlju koju ne poseduju, u zemlju Kanan,
i postave šator Gospodnji usred zemlje u jednom od svojih plemena dok
svetište Gospodarevo se ne izgradi u zemlji, neka dolaze i slave pashu
usred šatora Gospodnjeg, i neka zakolju je pred Gospodom od godine
do godine.

19. I u danima kad kuća bude izgrađena u ime Gospodnje u zemlji

njihova nasljedstva, oni će iči tamo i klati pashu u večer, na zalasku
sunca, u treći dio dana.

1268
20. I prinijeti njenu krv na pragu oltara, i staviti će njeno salo na vatru
koja je na oltaru, i oni će jesti njeno meso pečeno na vatri u krugu kuće
koja je osveštana u ime Gospodnje.

21. I neće slaviti pashu u svojim gradovima, niti u ijednom mjestu osim
šatora Gospodnjeg, ili pred Njegovom kućom gde Njegovo ime će
stanovati, i neće ići ustranu od Gospoda.

22. I ti Mojsije, zapovijedi narodau Izraela da čuvaju odredbe pashe, i

tako je zapovijeđeno tebi, objavi im svake godine na dan njenih dana, i
praznik beskvasnih hljebova, i oni će jesti beskvasne hljebove sedam
dana, i čuvati će njegov praznik, i da oni prinesu prinos (žrtvu) svaki dan
tokom sedam dana radosti pred Gospodinom na oltar tvoga Boga.

23. Slavite ovaj praznik u žurbi kad izađete iz Egipta dokle ne uđete u
divljinu Šur, jer na obali mora ćete je izvršiti.

GLAVA 50

1. I nakon ovog zakona Ja učinih ti znanim dane Subota u pustinji Sinaj,

koja je izmeđ Elima i Sinaja.

2. I rekoh ti o Subotama zemlje na Planini Sinaj, Ja rekoh ti o godinama

jubileja u subotama godina, ali godine odtoga ja ne rekoh ti dok ne uđeš
u zemlju koju češ posjedovati.

3. I zemlja će također držati svoje subote dok živite u njoj, i znati će

jubilarnu godinu.

1269
4. Zato sam odredio za tebe sedmice godina i godine jubileja, ukupno
ima četrdeset i devet jubileja od dana Adama do današnjeg dana 2410
a.m., i jedna sedmica i dve godine, i ima četrdeset godina da dođe da se
napune 2450 a.m. zapovijesti Gospodnje, dok ne pređu u zemlju Kanan,
prelazeći preko Jordana na zapad.

5. I jubileji će prolaziti, dok Izrael se ne očisti od krivice bluda i

nečistoće, i gadosti i grijeha, i prestupa, i stanovati mirno u svoj zemlji, i
neće više biti Satane ili ikog zla, i zemlja će biti čista od tog vremena
zauvek.

6. I čuvaj zapovijesti u pogledu Subota, Ja napisah ih za tebe, i sve

sudove i njegove zakone.

7. Šest dana češ raditi, ali na sedmi dan je Subota Gospoda tvoga Boga.
U njoj nečeš činiti nikakav rad, ti i tvoji sinovi, i vaši ljudi, sluge i vaše
sluškinje, i vaša stoka i stranac koji je također sa tobom.

8. A čovjek koji čini ikoji rad će umreti, tko god oskrvne taj dan, tkogod
legne sa svojom ženom, ili tkogod kaže da će učiniti nešto na njega, da
će otiči na put da nešto kupi ili proda, i tkogod povuče vodu koju nije
pripremio za sebe na šesti dan, i tkogod uzme ikakav teret da ponese iz
svoga šatora iz svoje kuće će umreti.

9. Nečeš činiti nikakva rada na Subotu osim ono šta si pripremio za sebe
na šesti dan, tako da jedeš, i piješ, i odmoriš, i držiš Subotu od svega
rada na taj dan, i da blagosloviš Gospoda tvoga Boga, koji ti je dao dan
praznika za sveti dan, i dan svetog kraljevstva za celi Izrael u ovaj dan
između njihovih dana zauvek.

10. Jer velika je čast koju Gospod je dao Izraelu da jedu i piju i budu
osveštani na ovaj praznični dan, da se odmara u njega od svega posla
1270
koji pripada radu ljudi osim paljenja tamjana i prinosa žrtvenih i žrtvi
pred Gospoda za dane i za Subote.

11. Ovaj posao će biti izvršen u Subotnje dane u svetinji Gospoda

našega Boga, da oni mogu iskupiti za Izrael sa žrtvama stalno od dana
do dana za spomen ugodno pred Gospodom, i da On primi ih uvijek od
dana do dana prema tomu kako si ti zapovijedio.

12. i svaki čovjek koji čini ijedan rad na njega, ili ide na put, ili obrađuje
zemlju, bilo u njegovoj kući ili drugomu mjestu, ili tkogod upali vatru, ili
jaše na životinji, ili putuje brodom na moru, ili kogod udari ili ubije išta,
ili zakolje životinju ili pticu, ili kogod uhvati životinju ili pticu ili ribu, ili
kogod posti ili čini rat na Subotu.

13. Taj čovek koji čini ijednu stvar na Subotu će umreti, tako da djeca
Izraela čuvaju Subote prema zapovijestima u pogledu Subota zemlje,
kako je pisano u tablicama, koje On dade u moje ruke da Ja napišem za
tebe zakone vremena, i doba vremena prema podjeli njihovih dana.

Ovim je završava način podjele dana.

1271
Testament Mojsijev – Uznesenje Mojsijevo

1 Testament Mojsijev, stvari koje je zapovijedio u stotinu i dvadesetoj

godini svoga života, to je dve hiljade pet stotina godina od stvaranja
svijeta. Ali prema istočnjačkom računanju dve hiljade i sedam stotina, i
četiri stotine od izlaska iz Fenikije, kad su ljudi izašli nakod Izlaska koje
učini Mojsije u Amman preko Jordana, u proroštvu koje objavi Mojsije u
knjizi Ponovljenih zakona, i on pozva k sebi Jošuu sina Nunova, čovjeka
ovjerenog od Gospoda, da bi on bio vođa naroda i šatora od
svjedočanstva sa svim njegovim svetim stvarima, i da on dovede narod
u zemlju datu njihovim ocima, da im bude data prema savezu i zakletni,
koju On izgovori u šatoru da da ga Jošui, govoreći Jošui ove riječi: ''Budi
jak i ohrabren da činiš svojom snagom sve što je zapoveđeno da budeš
nedužan pred Bogom.'' Tako govori Gospodar svijeta. Jer On je stvorio
svijet zarad Njegova naroda. Ali on nije zadovoljan da objavi ovu svrhu
stvaranja od osnivanja svijeta, kako neznabošci bi bili okrivljeni, da kroz
njihovu poniznost mogu osuditi jedan drugog. Prema tomu On namisli i
savjetova me, i On pripravi me pred osnivanje svijeta, da ja budem
posrednik Njegova saveza. I sad ja objavljujem tebi da vrijeme godina
moga života je ispunjeno i Ja prolazim dalje u san sa mojim ocima u
prisustvu svega naroda. I primi ovo pisanje da bi znao kako da sačuvaš
knjige koje ću ti dati, i ti češ namjestiti ove kako bi pomazao ih sa uljem
od cedra i stavio ih u zemljane posude na mjesto koje On učini od
početka stvaranja svijeta, da Njegovo ime bude zvano do do dana
pokajanja u posjeti kojom Gospod će posjetiti ih na svršetku kraja dana.

1272
2 I sad oni će ići s tobom u zemlju koju je On odredio i obećao dati
tvojim ocima, u kojoj češ blagosloviti i dati im ponaosob i potvrditi im
njihovo nasljeđe u meni i ustanoviti za njih kraljevstvo, i ti češ utvrditi
im lokalne sudije prema dobroj volji njihova Gospoda u sudu i
pravednosti. I pet godina nakon što uđu u zemlju, da oni će biti vladani
upravnicima i kraljevima za osamnaest godina, i tokom devetnaest
godina deset plemena će se otkinuti. I dvanaest plemena će ići dole i
prenijeti šator svjedočanstva. Tad Bog nebesa će napraviti dvor Njegova
šatora i kule Njegova svetišta, i dva sveta plemena će tu biti utvršeni, ali
deset plemena će utvrditi svoja kraljevstva prema njihovim sopstvenim
propisima. I oni će prinositi žrtve kroz dvadeset godina, i sedam će
utvrditi zidove, i Ja ću zaštititi devet, ali četiri će prekršiti savez
Gospodnji, i skrnaviti zakletvu koju Gospod učini sa njima. I oni će
žrtvovati njihove sinove stranim bogovima, i oni će namjestiti idole u
svetištu, da ih obožavaju. I u kući Gospoda oni će činiti grijeh i urezati
svaku vrstu životinje, i mnoge gadosti.

3 I u tim danima kralj s istoka će doći protiv njih i njegova konjica će

pokriti zemlju. I on će spaliti njihova naselja sa vatrom zajedno sa
svetim hramom Gospodnjim, i on će odnijeti sve sveto posuđe. I on će
izbaciti sve ljude, i on će odvesti ih u zemlju njihove mladosti, da on će
uzeti dva plemena sa sobom. Zad će dva plemena zvati deset plemena, i
stupati će kao lavica na prašnjavoj ravnici, gladna i žedna. I oni će
plakati glasno:'Pravedan i svet je Gospod, jer utoliko koliko smo grešili,
mi također, na isti način, smo odvedeni sa tobom, zajedno sa djecom.'
Tad će deset plemena tugovati čuvši zamjerke dvaju plemena, i oni će
reći: ''Šta smo uradili vam, braćo? Nije li ovo iskušenje došlo na svu
kuću Izraela? I sva plemena će tugovati, jadikovati do nebesa i govoriti:
1273
'Bože Abrahama Bože Izaka i Bože Jakova, sjeti se Tvoga saveza koji si
učinio sa njima, i zakletve kojom si se zakleo njima Sobom, da njihovo
potomstvo nikad neće propasti iz zemlje koju si im Ti dao.'' Tad će se
sjetiti mene, govoreći, u taj dan, pleme plemenu i svaki čovjek svome
bližnjem: 'Nije li to ono što je Mojsije rekao nam u proročanstvu, koji je
pretrpio mnoge stvari u Egiptu i u Crvenom Moru i u divljini tokom
četrdeset godina, i zasigurno pozvao nebesa i zemlju da svedoči protiv
nas, da ne sagriješimo Njegove zapovijesti, u kojima on je bio posrednik
za nas? Evo ove stvari su nas snašle nakon njegove smrti prema
njegovoj riječi, kako nam je rekao u to vreme, da, evo to se dogodilo
iako smo odvedeni u ropstvo u zemlju istoka. '' Koji će biti u okovima
oko sedamdeset i sedam godina.

4 Tad tamo će uči ko je iznad njih, i on će raširiti svoje ruke, i klečati na

koljenima i moliti zarad njih govoreći: ''Gospodaru svega, Kralju
uzvišenog prijestolja, koji vladaš svijetom, i činiš volju da ovaj narod
bude Tvoj izabran narod, tad uistinu Ti činiš volju da Ti budeš zvan
njihovim Bogom, prema savezu koji si Ti učinio sa njihovim ocima. 3 I
opet oni su otišli u ropstvo u drugu zemlju sa svojim ženama i njihovom
djecom, i oko vrata stranih ljudi i gde je velika uzaludnost. Uvaži i imaj
sažaljenja na njima, O Gospodaru nebesa.' Tad Bog će se sjetiti njih
zarad saveza koji On učini sa njihovim ocima, i On će pokazati svoje
sažaljenje u ta vremena. I On će staviti u misao kralja da ima sažaljenja
na njih, i poslati će ih u njihovu zemlju. Tad neki delovi plemena će ići
gore i doći do njihovog mjesta, i oni će podići na mjestu nove zidine. I
dva plemena će nastaviti u njihovoj datoj vjeri, tužni i plakati jer oni
neće moći da prinose žrtve Gospodu svojih otaca. I deset plemena će

1274
narasti i uvečati se među paganima tokom vremena njihova
zarobljeništva.

I kad se vreme kazne približi i osveta uzdigne kroz kraljeve koji dele u
njihovoj krivici i kazne ih, oni sami će također biti podeljeni do istine.
Zato je rečeno: ''Ono će okrenuti se od pravednosti i uzeti bezakonje, i
oni će uprljati se kućom njihova obožavanja'', i jer ''oni se kurvaju sa
stranim bogovima''. Oni neće slijediti istinu Božju, već neki će oskrnaviti
oltar sa darovima koje prinose Gospodu, koji nisu sveštenici već robovi,
sinovi robova. I mnogi u tim danima će imati poštovanja prema
poželjnim osobama i primati darove, i kvariti presude primajući
poklone. I zarad ovog naselje i granice njihova stanovanja će biti
ispunjeno bezakonitim djelima i nepravdom, oni koji zlo odstupe od
Gospoda će biti sudije, oni će biti spremni da sude za novac kako ko
želi.

6 I biti će podignuti njima kraljevi koji će nositi vladavinu, i oni će

nazivati sebe sveštenicima Svevišnjeg Boga, oni će zasigurno činiti
bezakonje u svetinji nad svetinjama. I drzak kralj će ih naslediti, koji
neče biti od reda svečenika, čovjek odvažan i bestidan, i on će im suditi
kako oni zaslužuju. I on će posjeći vođu ljudi sa mačem, i uništiti ih u
tajnim mestima, tako da nitko ne zna gde su tijela. On će ubiti staro i
mlado, i neće štedjeti. Tad strah od njega će biti gorak njima u njihovoj
zemlji. I on će izvršiti sudove na njima kako egipčani izvršiše nad njima,
1275
tokom trideset i četiri godine, i on će ih kazniti. I on će dobiti djecu, koja
će ga naslijediti i vladati će kraće. U njihove delove drugovi i močni kralj
sa zapada će doći, koji će ih pobediti, i uzeti će ih kao roblje, i spaliti deo
njihova hrama sa vatrom, i razapinjati će neke oko njihova naselja.

7 I kad je ovo završeno vremena će se završiti, u trenutku drugi tok će

završiti, četiri časa će doći. Oni će biti prisiljeni...I, u ovim vremenima,
uništavajući i bezbožni ljudi će vladati, govoreći da su pravedni. I oni
če proširiti otrov svojih misli, bivajući opasni ljudi, samo -udovaljavaći,
prevaranti u vlastitim poslovima i ljubitelji proslava u svakom času
dana, proždrljivci i sladokusci...Proždirači dobra siromašnih govoreći
da čine tako na temelju njihove pravde, ali u stvarnosti da ih unište,
nezadovoljni, lažovi, sakrivaju sebe da ne budu prepoznati, bezbožni,
ispunjeni sa bezakonjem i nepravdom od zore do sumraka, govoreći:
''Imati ćemo slavlje i raskoš, jedući i pijući, i mi čemo uzdići sebe kao
prinčeve.' I iako njihove ruke i njihove misli diraju nečiste stvari,
njihova usta će govoriti velike stvari, i oni će govoriti nadalje: ''Ne
diraj me da me ne uprljaš u mjestu gde stojim'...

8 I doći će na njih druga posjeta i gnjev, takav kakav još nije pao od
početka do tog vremena, u kojem on će podignuti protiv njih kralja
kraljeva zemlje i onog koji vlada sa velikom moči, koji će razapeti one
koji priznaju njihovo obrezanje, i oni koji kriju on će mučiti i izručiti ih
svezane i voditi u zatvor. I njihove žene će biti date bogovima između
pagana, i njihovi mladi sinovi će biti dati liječnicima kako bi im obrezali
kožice. I drugi među njima će biti kažnjeni mučenjima i vatrom i mačem,
i biti će prisiljeni da nose javno njihove idole, gadljive kao oni koji ih
1276
drže. I oni će biti prisiljeni od onih koji zlostavljaju da uđu u najskrivenije
svetište, i biti će prisiljeni štapom da bogohule teške riječi, konačno
nakon ovih stvari zakon i šta imaju na oltaru.

9 Tad u tom danu će biti čovjek iz plemena Levija, čije ime će biti Takso,
koji će imajući sedam sinova pričati njima ohrabrujući ih: 'Gledajte, moji
sinovi, evo druga nemilosrdna i nečista posjeta je došla na ljude, i kazna
nemilostivih i daleko nadmašuje prvo. Jer koji narod ili koja oblast ili koji
ljudi od onih koji su bezbožni prema Gospodu, koji su činili mnoge
gnusobe, su pretrpili velike nesreće kao što su snašle nas? Sad, zato,
moji sinovi, čujte me, gledajte i znajte da niti su oci niti njihovi preci
kušali Boga, tako kako su prekršavali Njegove zapovijesti. I ti znaš da
ovo je naša snaga, i tako čemo raditi. Postimo za tri dana i na četvrti
idemo u pećinu u polju, i neka umremo radije nego da sagriješimo
zapovijedi Gospoda Gospodara, Boga naših otaca. Jer ako mi činimo to i
umremo, naša krv će biti osvećena pred Gospodom.

10 I tad Njegovo kraljevstvo će se pojaviti kroz celo Njegovo stvaranje,

I tada Satane više neće biti,

I žalost će otići sa njim,

I ruke anđela će biti pune,

Koji su određeni za upravitelje,

I on će nadalje osvetiti ih od njihovih neprijatelja.

Jer Nebeski Jedini će ustati od svog kraljevskog prijestolja,

1277
I On će ići pravo iz svog svetog stana

Sa gnjevom i bijesom zarad Njegovih sinova.

I zemlja će drhtati, na njenim granicama će biti udarena,

I visoke planine će se smanjiti

I brda će biti udarena i pasti

I rogovi sunca će biti slomljeni i biti će okrenuti u tamu

I mjesec neće davati svoje svijetlo, i biti će okrenuto cijelo u krv.

I krug zvjezdani će se pomaknuti

I more će se povući u ponor,

I izvori voda će presušiti

I rijeke će presušiti.

Jer Svevišnji će ustati, Vječni Bog sami,

I On će se pojaviti da kazni pagane,

I On će uništiti sve njihove idole.

Tad ti, O Izraele, biti češ sretan,

i ti češ popeti se na vratove i krila orla,

i oni će biti gotovi

Bog će te uzvisiti,

I On će uzrokovati da priđeš nebu zvijezdanom

U mjesto njihova obitavališta.

1278
I ti češ gledati na visoko i vidjeti tvoje neprijatelje u Gehenni

I ti češ prepoznati ih i radovati se,

I ti češ davati hvale i priznati svoga Stvoritelja

I ti, Jošua, sine Nunov, drži ove riječi i ovu knjigu, jer od moje smrti ,
uznesenja, do Njegova dolaska biti će 250 vremena (godina-sedmica –
1750 godina). I ovo je put vremena koji će slijediti dok ne bude
Završeno. I ja ću ići spavati sa mojim ocima. Zato, Jošua ti sine Nunov
budi jak i ohrabren, jer Bog je izabrao tebe da budeš vođa u istom
savezu.

11 I kad je Jošua čuo riječi od Mojsija koje su bile tako napisane u

njegovu pisanju sve što je prethodno rekao, on podera svoju odeću i
baci sebe pred Mojsijeve noge. I Mojsije utješi ga i plaka s njim. I Jošua
odgovori mu i reče: ''Zašto me tješiš, moj gospodaru Mojsije? I kako da
budem utješen zarad teških riječi koje si izgovorio koje su izašle iz tvojih
usta, koje su pune suza i jauka, u tom da odlaziš od svog naroda? A sad
koje mesto će te uzeti? Ili šta će biti znak koji označava tvoj grob? Ili tko
će smjeti da pomjeri tvoje tijelo od tamo kao čoveka od mjesta do
mesta? Jer svi ljudi kad umru imaju prema svojoj dobi grobnice na
zemlji,ali tvoja grobnica je od izlaska do zalaska sunca, i od juga do
granica sjevera, sav svijet je tvoja grobnica. Moj gospodaru, ti odlaziš,
tko će hraniti narod? Ili tko je tko će imati sažaljenja na njih i tko će biti
njihov vodić putem? Ili tko će moliti za njih, ne izostavljajući nijedan
dan, kako bih ih vodio u zemlju njihovih praotaca? Kako da upravljam
ovim ljudima kao otac sa svojim jedinim sinom, ili gospodarica svoju
kćer, djevica koja se priprema da bude data mužu koga će ona

1279
poštovati, dok ona čuva sebe od sunca i vodi brigu da njene noge nisu
bose za trčanje po zemlji. I kako ću opskrbiti ih sa hranom i pićem
prema zadovoljstvu tvoje volje? Jer od njih, biti će 600,000 ljudi, jer oni
su se umnožili dotle kroz tvoje molitve, moj gospodaru Mojsije. I koja
mudrost ili razumevanje imam ja da sudim ili odgovaram rječju u kući
Gospodnjoj? I kraljevi Amorita kad čuju da ih napadamo, vjerujući da
više nema među njima svetog duha koji je vredan Gospoda,
mnogostruko i neshvatljivo, Gospoda riječi, koji je vjeran u svim
stvarima, Božji upravitelj prorok kroza zemlju, najsavršeniji učitelj
svijeta, da on nije više među njima, će reći ''Hajde da idemo protiv njih.
Ako neprijatelj koji je jednom učinio bezbožnost protiv njihova
Gospoda, oni nemaju zastupnika da ponude molitve na njihovo dobro
Gospodu, kao Mojsije veliki poslanik, koji svaki čas dana i noći je svojim
koljenima bio na zemlji, molio i gledao za pomoć od Njega koji vlada
celim svijetom sa milošću i pravdom, podsečajući Njega na savez otaca i
moleći Gospoda sa zakletvom.'' Jer oni će reći: ''On nije sa njima, hajde
da idemo zato i uništimo ih sa lica zemlje.'' Šta će tad postati od ovoga
naroda, moj gospodaru Mojsije?''

12 I kad Jošua završi ove riječi, on se baci pred noge Mojsiju. I Mojsije
uze njegovu ruku i podiže ga da sjedne pred njim, i odgovori i reče mu:
Jošua, ne omražuj sebe, već upravi lake misli, i čuj reći moje. Svi narodi
koji su na zemlji Bog ih je stvorio i nas, On je predvidio njih i nas od
početka stvaranja zemlje do kraja doba, i ništa nije zanemareno od
Njega do poslednje stvari, već sve stvari On je predvidio i uzrokovao da
se pojave. Da sve stvari koje treba da budu na ovoj zemlji Gospod je
predvidio i, vidi, one su donesene u svetlo...Gospodnje, je zarad njih
odredio me da molim za njihove grehe i činim posredovanje za njih. Jer
1280
ni od kog osobine ili snage moje, već od Njegove dobre volje on ima
sažaljenja i strpljenja u mom udjelu. Jer kažem ti, Jošua, da nije zarad
pobožnosti ljudi da češ protjerati narode. Svjetlost nebesa, osnove
zemlje su opravdane od Boga i oni su pod pečatnim prstenom Njegove
desne ruke. Oni zato, koji čine i ispunjavaju zapovijesti Božije će rasti i
napredovati, ali oni koji griješe i drže bezvrijednim zapovijesti će biti
bez blagoslova ranije spomenutog, i oni će biti kažnjeni mnogim
mukama od naroda. Ali u cijelosti da isčupaju i unište ih nije
dozvoljeno. Jer Bog će ići napred koji je predvidio sve stvari zauvek, i
Njegov savez je ustanovljen i sa zakletvom koja...

Prevod iz.

Translation adapted from R. H. Charles, The Apocrypha and

Pseudepigrapha of the Old Testament

(Oxford: University Press, 1913) 2: 407-424.

Poglavlja 6 i 7 su držana kao umetak iz prvog vijeka ad posle Hrista,

prema herodijskoj porodici, u drugovjekovni bc dokument , pre Hrista, u
odnosu na događaje izložene usljed progona židova od Antioha IV
Epifana.

1281
Biblijske starine Pseudo-Fila
PSEUDO- PHILO

Rodoslov od Adama do Noja

1 U početku svijeta, Adam je postao otac triju sinova i jedne kćeri: Kain,
Noaba, Abel i Set.

I nakon što je postao otac Seta, Adam je živeo 700 godina, i on posta
otac dvanaest sinova i osam kćeri, I ovo su imena muških: Elisel, Suris,
Elamiel, Brabal, Naat, Zarama, Zasam, Maatal i Anat.

A ovosu njegove kćeri: Fua, Iektas, Arebika, Sifa, Tetia, Saba, Asin

I Set je živeo 105 godina i postao otac Enoša. I nakon što je postao otac
Enoša, Set je živeo 707 godina i postao otac tri sina i dve kćeri. I ovo su
imena od njegovih sinova: Elidia, Fona i Mata, a njegovih kćeri: Malida i
Tila.

I Enoš je živeo 180 godina i postao otac Kenana. I nakon što je postao
otac Kenana, Enoš je živeo 715 godina i postao je otac dva sina i kćeri. I
ovo su imena njegovih sinova: Foe i Tal, i od kćeri: Katenat

I Kenan je živeo 170 godina i postao otac Mahalalela. I nakon što je

postao otac Mahalalela, Kenan je živeo 730 godina i postao otac tri sina
i dve kćeri. I ovo su imena od muških: Atak, Soker, Lofa, i imena kćeri:
Ana i Leva.

I Mahalalel je živeo 165 godina i postao otac Jareda. I nakon što je

postao otac Jareda, Mahalalel je živeo 730 godina i postao otac sedam
sinova i pet kćeri. I ovo su imena muških: Leta, Mata, Kehar, Melie,
Suriel, Lodo, Otim. A ovo su imena kćeri: Ada i Noa, Iebal, Mada, Sela.
1282
I Jared je živeo 162 godine i postao otac Enoha. I nakon što je postao
otac Enoha, Jared je živeo 800 godina i postao otac od četiri sina i dve
kćeri. I ovo su imena muških: Lead, Anak, Soboak i Ietar, i od kćeri:
Tecoko , Lese-

I Enoh je živeo 165 godina i postao otac Metuselahu. I nakon što je

postao otac Metusalehu, Enoh je živeo 200 godina i postao otac
petorice sinova i tri kćeri. Sad Enoh je bio ugodan Bogu u to vreme i on
nije se mogao naći, jer Bog ga je uzeo. Sad imena njegovih sinova, Anaz,
Zeum, Ahaun, Feledi, Elit, i od njegovih kćeri, Teiz, Lefit, Leat

I Metuselah je živeo 187 godina i postao otac Lameha. I potom on posta

otac Lameha, Metuselah je živeo 782 godine i postao otac dvoje sinova i
dve kćeri. I ovo su imena muških: Inab i Rafo, i od kćeri, Aluma i Amuga.

I Lameh je živeo 182 godine i postao otac sina i nazvao ga poslije

rođenja ''Noah'' govoreći, ''Ovaj će dati odmora nama i zemlji od onih
koji stanuju na njoj – zarad ludosti od čijih zlih dela zemlja je bila
posećena.'' I nakon što je postao otac Noju, Lameh je živeo 585 godina.
I Noje je živeo 300 godina i postao otac trojice sinova: Šem, Ham i Jafet.

Rodoslov od Kaina do Lameha

2 Kain je živeo u zemlji koja se drhtanja, kako je Bog odredio za njega

nakon što je ubio Abela svoga brata. A ime njegove žene je bilo Temeh.
I Kain pozna Temeh svoju ženu, i ona začne i rodi Enoha. A Kain je bio
petnaest godina star kad je učinio ove stvari, i od toga vremena on je
počeo da gradi gradove dok nije osnovao sedam gradova. A ovo su

1283
imena gradova, ime prvoga grada je odgovarao njegovom sinu Enohu, a
ime drugoga grada Mauli, i trećeg Leed, i ime četvrtog Teze, i ime petog
Ieska, i ime šestog Kelet, i ime sedmog Iebat. I nakon što je postao otac
Enoha, Kain je živeo 715 godina i postao otac od tri sina i dve kćeri. A
ovo su imena sinova: Olad, Lizaf, Fosal i njegove kćeri, Sita i Mak. I svih
dana Kainovih beše 730 godina, i on umrije.

Tad Enoh uze ženu od kćeri Setovih, i ona rodi mu Cirama i Kuta i
Madaba. A Kiram je postao otac Metušaela, a Metušael posta otac
Lameha. A Lameh uze sebi dve žene. Ime jedne bi Adah, a ime druge
Zilla. I Ada rodi Jobaba, on bi otac svih onih koji su stanovali u šatorima i
hranio stoku. I opet, ona mu rodi Jobala, koji je bio prvi da uči sve vrste
muzičkih instrumenata. U to vreme, kad oni koji su naseljavali zemlju
počeše da rade zla dela (svaki sa ženom bližnjega) i prljajući ih, Bog bi
ljut. I on poče da svira liru i lutnju i svaki instrument lijepe pjesme i da
kvari zemlju. A Zila je rodila Tubala, i Mizu i Tefu. A ovo je Tubal koji je
pokazao ljudima načine u korištenju olova i lima i železa i bronze i
srebra i zlata. I tad oni koji nastavahu zemlju počeše da rade kipove i da
ih obožavaju. A Lameh reče objema ženama, Adi i Zili, ''Čujte moj glas,
žene Lameha, i držite se mojih riječi, jer ja sam uništio ljude sam i
ugrabio dojenčad od grudi, kako bih pokazao mojim sinovima i onima
koji nastavaju zemlju kako činiti zla dela. I sad Kain će biti osvećen
sedam puta, ali Lameh sedamdeset i sedam puta.''

Potop

1284
3 I bilo je to, kad su ljudi počeli se množiti na zemlji, lijepe kćeri im behu
rođene. I sinovi (anđeli) Božiji vidješe da kćeri ljudi behu veoma lijepe i
uzeše ih sebi za žene odakle ih izabraše. I Bog reče, ''Moj duh neće
suditi tim ljudima zauvek, jer su tijelo, ali njihovih godina biti će 120.''
Za njih on stavi granice života, ali zločini učinjeni njihovim rukama nisu
prestajali. I Bog vidje da između svim tim koji nastavaju zemlju zla dela
su dostigla punu mjeru, i jer su zamišljali zlo svih svojih dana, on reče,
''Ja ću izbrisati i sve stvari koje rastu na zemlji, jer mi je žao što sam ga
učinio.''

Ali Noa nađe milost pred Gospodom, i ovo su njegovi naraštaju. Noa,
koji je bio pravedan čovjek i bez krivnje u svom naraštaju, udovoljio je
Gospodu. Njemu Bog reče, ''Vrijeme namješteno za sve ljude koji žive
na zemlji je došlo, jer njihova dela su zla. A sad učini za sebe arku od
cedra drva. A ovo je kako češ učiniti, njegova dužina biti će 300 lakata, i
njegova širina 50 lakata, i njegova visina 30 lakata. I ti češ ući u arku, ti i
tvoja žena i tvoji sinovi i žene tvojih sinova sa tobom. I ti češ ustanoviti
moj savez sa tobom, da uništim sve one koji nastavaju zemlju. Sad od
čistih životinja i od čistih ptica nebeskih uzeti češ sedam mužjaka i
sedam ženki tako da njihovo potomstvo može živjeti na zemlji. Ali od
nečistih životinja i ptica uzeti češ dva muška i dva ženska. Također ,
uzeti češ hranu za sebe i za njih.'' I Noa učini šta Bog mu je zapovjedio. I
on uđe u arku, on i svi njegovi sinovi sa njim. I dogodilo se nakon sedam
dana da je voda potopa počela da pada na zemlju. I na taj dan behu
otvorene sve dubine i veliki izvori i vrata potopa nebesa, i bila je kiša na
zemlji četrdeset dana i četrdeset noći. I bila je tad šesnaest stotina i
pedeset druga godina od vremena kad Bog učini nebesa i zemlju, u
kojoj zemlja zajedno sa onima koji je nastavaju bi uništena zarad zlobe
njihovih dela. I potop je nastavio na zemlji za stotinu i pedeset dana.

1285
Samo Noa i oni koji behu s njim u arki preživeše. I kad se Bog seti Noja,
on učini da voda popusti.

I dogodilo se u devedeseti dan da Bog je isušio zemlju i rekao Noju,

''Izađi iz arke, ti i svi koji su sa tobom, i uvečaj i umnoži se na zemlji.'' I
Noa izađe iz arke, on i njegovi sinovi i žene njegovih sinova, i izvedoše
sve zveri i gmizavce i ptice i stoku sa njim, kako Bog zapovedi mu. Tad
Noa izgradi oltar Gospodu, i uze nešto od čiste stoke i čistih ptica i
prinese paljenu žrtvu na oltaru, i bi prihvaćeno od Gospoda kao ugodan
miris.

I Bog reče, ''Neću nikad više prokleti zemlju radi čoveka, jer namjera
čovečijeg srca je luda od njegove mladosti, i tako nikad neću uništiti sva
živa stvorenja u jedno vreme kao što sam učinio. Već kad oni koji bude
naseljavali zemlju budu grešili, ja ću im suditi sušom ili mačem ili
vatrom ili smrću, i tamo biti će zemljotresa, i oni će biti rasuti na
nenaseljena mesta. Ali neću više uništiti zemlju vodom potopa. I u svim
putevima zemlje, sjetve i žetve, hladnoće i vreline, proljeće i jesen neće
prestajati danju i noću dok se ne setim onih koji naseljavaju zemlju, dok
određeno vreme se ne navrši.

''Ali kad se godine određene za svijet navrše, tad svijetlo će utihnuti i

tama će nestati. I ja ću dovesti mrtve u život i podići one koji spavaju sa
zemlje. I pakao će platiti svoj dug, i mjesto propasti će vratit njegov
zalog tako da mogu vratiti svakomu po njegovim delima i prema
plodovima njegovih vlastitih zamisli, dok ne presudim između duše i
tela. I svijet će utihnuti, i smrt će nestati, i pakao će zatvoriti usta. I
zemlja neće biti bez potomstva ili besplodna za one koji je nastanjuju, i
nitko kome je oprošteno neće biti okaljan. I biti će druga zemlja i drugo
nebo, i večno mesto stanovanja.''

1286
I Gospod progovori ponovo Noju i njegovim sinovima, govoreći, ''Vidite,
evo ja ću ustanoviti moj savez sa vama i sa vašim potomstvom nakon
vas, i više neću uništiti zemlju vodom potopa. I sve što se miče i živi biti
će hrana za vas. Ali meso sa svojom krvlju da ne jedeš. Jer tkogod prolije
krv čovjeka, njegova vlastita krv će biti prolivena, jer čovek je stvoren
po slici Božijoj. A vi, rastite i uvećajte se i ispunite zemlju, kao jata riba
koja se uvačavaju u valovima.'' I Bog reče, ''Ovo je zavjet koji sam
ustanovio između mene i vas. I dogoditi će se da kad pokrijem nebesa
sa oblacima, moj luk će se pojaviti u oblaku, i biti će na spomen saveza
između mene i vas i sve one koji naseljavaju zemlju.''

Rodoslov sinova Nojevih

4 I sinovi Noja koji iziđoše iz arke behu Šem, Ham i Jafet.

Sinovi Jafeta su: Gomer, Magog i Madaj, Javan, Tubal, Mašeh, Tiras,
Aškenaz, Rifat i Togarmah, Elišah, Taršiš, Kitim, Dodanim. A Sinovi
Gomera: Telez, Lud, Deberlet. A sinovi Magoga: Kes i Tifa, Faruta, Amiel,
Fimei, Goloza, Samanak. Sinovi Javana: Salus, Felukta, Falita. I sinovi
Tubala: Fanata, Nova i Eva. I sinovi Mešeha: Amboradat, Urac, Bosara. I
sinovi Tirasa: Mak, Tabel, Balana, Samplamek, Elaz. I sinovi Aškenaza:
Jubal, Zaradana, Anak. I sinovi Rifata: Doad, Defad, Zead, Enok. I sinovi
Togarmaha: Abiut, Safat, Aspli, Zeptir. I sinovi Elišaha: Zak, Zenez,
Mastisa, Rira. I sinovi Taršiša: Mekul, Lon, Zelatabak. I sinovi Kitima:
Maziel, Temna, Aela, Finon. I sinovi Dodanima: Iteb, Beat, Fenet. I ovo
behu oni koji behu rasuti okolo i stanovaše na zemlji među Perzijancima
i Medijima i na otocima koji su u moru. I Fenet sin od Dodanima ode i

1287
naredi da morski brodovi budu izgrađeni. I tad treći deo zemlje bi
podeljen. Gomer i njegovi sinovi primiše Ladeha. Magog i njegovi sinovi
primiše Degala. Madaj i njegovi sinovi primiše Besta. Javan i njegovi
sinovi primiše Cela. Tubal i njegovi sinovi primiše Feda. Mašeh i njegovi
sinovi primiše Neftija. Tiras i njegovi sinovi primiše Duodenina. Aškenaz
i njegovi sinovi primiše Goda. Rifat i njegovi sinovi primiše Bosoru.
Togarmah i njegovi sinovi primiše Futa. Elišah i njegovi sinovi primiše
Tabolu. Taršiš i njegovi sinovi primiše Marehama. Kitim i njegovi sinovi
primiše Tana. Dodanim i njegovi sinovi primiše Karubu. I tad počeše da
rade zemlju i da siju na nju. I kad zemlja bi suha, njeni stanovnici
plakaše Gospodu, i on ču njih i da im kiše izobilja. I dogodilo se da, kad
je kiša sišla na zemlju, luk – duga se pojavila u oblacima. I oni koji
naseljavahu zemlju vidješe ovaj spomen saveza i padoše svojim licima i
učiniše žrtvu i prinesoše žrtve paljenice Gospodu.

Sinovi Hama: Kuši Egipat i Put i Kanan. A ovo su sinovi Kuša: Seba i
Havilah, Sabta, Rama i Sabteka. I sinovi Ramaha: Šeba i Dedan. I sinovi
Puta: Zeleu, Telup, Geluk, Lefuk. I sinovi Kanana: Sidon, Aendain, Rasin,
Simin, Uruin, Nemigin, Amatin, Nefin, Telaz, Elat, Kusin. A Kuš je postao
otac Nimroda. On poče da bude drzak pred Gospodom. A Egipat posta
otac Ludima i Anamima i Lehabima i Latuina i Patrusima i Kasluhima
(odakle dođoše filisteji) i Kapadokijani. I tad oni također počeše da
grade gradove. A ovo su gradovi koje su oni izgradili: Sidon sa njegovim
predgrađima, to je Resun, Beosomaza, Gerar, Aškelon, Dabirkamo,
Telun, Lahiš, Sodom i Gomora, Adma i Zeboim.

I sinovi Šema: Elam, Ašur, Arpahšad, Lud i Aram. A sinovi Arama: Uz,
Hul, Geter i Maš. A Arpahšad je postao otac Šelaha, Šelah je postao otac
Ebera. A Eberu su rođena dva sina, ime jednoga bi Peleg, jer u njegovim
danima zemlja bi podeljena, i ime njegova bratabi Joktan. Joktan je
1288
postao otac Almodada i Šelefa, Hazarmaveta, Jerah, Hadoram, Uzal,
Diklah, Obal, Abimael, Šeba, Ofir, Havilah i Jobab. A sinovi Pelega: Reu,
Refut, Zefaram, Akulon, Sahar, Sifaz, Nabi, Subi, Sekiur, Falakus, Rafo,
Faltia, Zaldefal, Zavis i Arteman, Helifaz. To su sinovi Pelega, i to su
njihova imena, I oni uzeše žene za sebe od kćeri Joktana i postaše oci
sinova i kćeri i ispuniše zemlju. A Reu uze sebi ženu Melhu, kćer Rutinu,
i ona mu rodi Seruga. I kad dan porođaja dođe,. Ona reće, ''Od njega će
biti rođen u četvrtom naraštaju onaj koji će namestiti svoj stan na visini
i on će biti zvan savršenim i bezgrešnim, i on će biti otac narodima, i
njegov savez neće biti slomljen, i njegovo seme će se umnožavati
večito.'' I nakon što je on postao otac Seruga, Reu je živeo 119 godina i
postao otac sedam sinova i pet kćeri. A ovo su imena njegovih sinova:
Abiel, Obti, Salma, Dedasal, Zaneza, Akur, Nefes. A ovo su imena od
njegovih kćeri: Kadema, Derisa, Seifa, Ferita, Teila. I Serug je živeo 29
godina i postao otac Nahora. I nakon što je postao otac Nahora, Serug
je živeo 67 godina i postao otac četiri sina i tri kćeri. A ovo su imena
sinova: Zela, Zoba, Dika i Fode. A ovo su imena njegovih kćeri: Tefila,
Oda, Selifa. I Nahor je živeo 34 godine i postao otac Tera. I nakon što je
postao otac Teraha, Nahor je živeo 200 godina i postao otac osam
sinova i pet kćeri. A ovo su imena muških: Rekap, Dediap, Berehap,
Iosak, Sital, Nisab, Nadab, Kamoel, a njegove kćeri: Eska, Tifa, Bruna,
Cene, Eta. I Tera je živeo 70 godina i postao otac Abrama i Nahora i
Harana. A Haran je bio otac Lota.

Tad oni koji su naseljavali zemlju počeše da posmatraju zvijezde i

počeše da ih računaju i da čine predviđanja i da čine da njihovi sinovi i
kćeri prođu kroz vatru. Ali Serug i njegovi sinovi nisu činili kao ovi što su
činili. I to su naraštaji Noja prema njihovim plemenima i jezicima, od
kojih naroda su podeljeni na zemlji nakon Potopa.

1289
Popis Nojevih potomaka

5 Tad sinovi Hama dođoše i učiniše Nimroda njihovim vođom, i sinovi

Jafeta odrediše Feneha njihovim upraviteljem, a sinovi Šema dođoše i
učiniše Joktana njihovim vođom. I kad ovo troje dođoše zajedno, oni
odlučiše da imaju ljude u odnosu na njih da prođu uvid i da ih prebroje.
I dok je Noa još bio živ, svi se skupiše zajedno u jedno mjesto i živješe u
skladu, i zemlja bi mirna. A u tri stotine i četrdesetoj godini nakon
Nojevog izlaska iz arke, nakon što je Bog osušio potop, vođe izbrojiše
njihov narod.

I Feneh je dao sinove Jafetove da prođu pregled. Sinovi Gomera, svi

prošavši pod štapom njihova zapovednika bi 5800 u broju. A sinova
Magoga, svi koji su prošli svoga zapovednika štap bi 6200. A sinova
Madaja, svi koji su prošli štapove njihovih zapovednika bi 5700 u broju.
Sinova Tubala, svi koji su prošli njihovih zapovednika štapove bi 9400 u
broju. I sinova Mešeha, svi koji su prošli pod njihovim zapovednika
štapovima bi 5 600 u broju. Ali sinova Tirasa, svi koji su prošli pod
štapom njihovih zapovednika bi 12 300 u broju. I sinova Rifata koji su
prošli ispod štapa njihova zapovednika bi 11 500 u broju. Ali sinova
Togarmaha, prolazeći pod štapovima njihovih zapovednika bi 14 400 u
broju. A sinova Elišaha koji su prošli ispod svojih zapovednika štapove bi
14 900 u broju. A sinova Taršiša svi koji su prošli pod štapovima svojih
zapovednika bi 12 100 u broju. Sinova Kitima, svi koji su prošli ispod
njihovih zapovednika štapove, bi 17 300 u broju. Ali sinova Dodanima,
koji su prošli ispod štapova svojih zapovednika bi 17700 u broju. I
ukupno u naselju sinova Jafetovih svih ljudi moči i svi opremljeni sa
1290
oružjem za bitku pred njihovim vođama, bi 142 000 odvojeno od žena i
dece. U pregledu Jafeta ukupan broj bi 142 000.

A Nimrod, sam sin Hama, dao je da svi sinovi Hama prođu pregled.
Sinova Egipta, svi koji su prošli pod štapovima njihovih zapovednika bi
nađeno 24 800 u broju. Sinova Puta, svi koji su prošli pod štapom
njihovih zapovednika bi 27 700 u broju. I sinova Kanana, svi koji su
prošli pod štapovima njihovih zapovednika bi nađeno 32 800 u broju.
Ali sinova Sebe, svi koji su prošli pod štapom njihovih zapovednika, bi
nađeno 4300 u broju. I sinova Havilaha svi koji su prošli pod štapovima
njihovih zapovednika, bi nađeno 24 300 u broju. Ali sinova Sabtaha, svi
koji su prošli svojih zapovednika štapove bi nađeno 25 300 u broju. I
sinova Ramaha, svi koji su prošli pod štapovima njihovih zapovednika bi
nađeno 30 600 u broju. Ali sinova Sebteka, svih prošlih pod njihovih
zapovednika štapove bi nađeno 46 400 u broju. I ukupno u naselju
sinova Hama, svih ljudi sposobnih i opremljenih za borbu opremom
pred njihovim vođama, bi 244 900, odvojeno od žena i dece.

Joktan sin Šema imao je sinove Šema da prođu pregled. I sinova Elama,
svih koji su prošli ispod njihovih zapovednika štapove bi 37 000 u broju.
A sinova Ašura, svih prešlih pod štapovima njihovih zapovednika, bi
nađeno 78000 u broju. I sinova Arama svih prošlih ispod njihovih
zapovednika štapove bi nađeno 87 400 u broju. Ali sinova Luda, svih
prošlih ispod njihovih zapovednika štapove bi nađeno 30 600 u broju.
Sinova Arpahšada, svih prošlih ispod njihovih zapovednika štapove bi
114 600 u broju. Ukupan broj svih njih bi 347 600. Ovo je ukupno u
naseljima sinova Šema. Svi behu izdvojeni u hrabrosti i vojnoj disciplini
pred njihovim zapovednicima,...pored žena i dece. I to su naraštaji Noja
uzeti zasebno, čiji ukupan broj je bio 914 100. I svi ovi behu ispitani dok

1291
Noje je još bio živ. I Noje je živeo 350 godina nakon potopa. I svih dana
Nojevih bi 950 godina, i on umre.

Kula Babilonska i Abraham u peći

6 Tad svi oni koji behu odvojeni i behu naseljavali zemlju sakupiše se i
živješe zajedno. I idući sa istoka, oni nađoše ravan u zemlji Babilon, i
nastanivši se tamo, svaki reče svom susjedu, ''Gle dogoditi će se da
čemo biti rasuti svaki čovjek od svoga brata i u poslednjim danima
čemo se boriti jedan protiv drugog. Sad dođite, hajde da gradimo za
sebe toranj čiji vrh će dosezati do nebesa, i učiniti čemo ime sebi i slavu
na zemlji.'' I oni rekoše, svaki svome bližnjem, ''Hajde da uzmemo cigle
i neka svaki napiše naša imena na cigle i spalimo ih vatrom, i štogod
bude spaljeno kroz i kroz će biti korišteno za malter i cigle.''

I oni uzeše svoje cigle, svi od njih osim dvanaestorica ljudi koji nisu hteli
da ih uzmu. A ovo su njihova imena: Abram, Nahor, Lot, Ruge, Tenuta,
Zaba, Armodat, Jobab, Esar, Abimahel, Saba, Aufin. I ljudi te zemlje
uzeše ih i dovedoše njihovim upraviteljima i rekoše, ''Ovi su ljudi koji su
krenuli protiv naših zamisli i nisu hteli hodati našim putevima.'' I vođe
rekoše im, ''Zašto je svaki od vas nije želio da baca cigle zajedno sa
ljudima zemlje?'' I ti ljudi odgovoriše govoreći, ''Mi ne bacamo cigle, niti
se pridružujemo vašim planovima. Mi znamo jednoga Gospodara, i
njemu se molimo. Čak ako nas bacite u vatru sa vašim ciglama, mi
nećemo vam se pridružiti.'' I vođe behu ljute i rekoše, ''Kako su oni rekli,
tako im učinite. Dok ne uzmu udio s nama u bacanju cigli, imati čete
vatru da vas proguta zajedno sa ciglama.''

1292
I Joktan, koji je bio upravitelj vođa, odgovori, ''Ne, već dajmo im
vremena za sedam dana, i ako se pokaju od njihova zla plana i voljni su
da bacaju cigle sa vama, onda mogu živjeti. Ako ne, neka bude učinjeno
i neka budu spaljeni u skladu sa tvojim sudom.'' On kakogod, tražio je
kako bi ih spasio iz ruku ljudi, jer je bio njihova plemena i služio Bogu.
Kad je ovo bilo rečeno, on uze ih i zaključa ih u kraljevsku kuću. I kad bi
većer, vođa zapovedi da pedeset ljudi od snage bude pozvano k njemu,
i reče im, ''Idite i ove noći uzmite te ljude koji su zaključani u moju kuću
i dajte im opskrbu za njih iz moje kuće na deset teretnih zvijeri. I
dovedite te ljude k meni, i donesite njihove namirnice sa teretnim
zvijerima u planine i vodite brigu o njima tamo. I znajte da, ako iko
sazna šta sam vam rekao, ja ću vas spaliti u vatri.'' I ljudi odoše i učiniše
sve što njihov upravitelj im je zapovjedio. I oni dovedoše ljude njegovoj
kući po noći, i oni uzeše potrepštine i staviše ih na zvijeri teretne i
odvede ih u planine kako im je zapovjedio. I upravitelj pozove sebi onih
dvanaest ljudi i reče im, '' Budite povjereni i ne plašite se, jer vi nećete
umreti. Jer Bog u kojem ste vi vjerni je močan, i zato budite pouzdani u
njega jer on će vas osloboditi i spasti. I vidite ja sam zapovjedio
pedesetorici ljudi koji su vas izveli odavde, namirnice su već uzete iz
moga kućanstva. I oni su otišli u planine i čekaju vas u dolini, i ja ću vam
dati drugih pedeset ljudi koji će vas pratiti tamo. I idite, sakrijte se tamo
u dolini, imati čete pijaće vode koja teće iz stijene. I ostanite tamo za
trideset dana, dok mržnja ljudi ove zemlje prođe i dok Bog pošalje svoj
gnjev na njih i uništi ih. Jer ja znam da zao plan s kojim su se složili da ga
izvedu neće stajati, jer njihova zamisao je glupa. I kad sedam dana
prođe i oni vas potraže, Ja ću im reći, 'Vrata zatvora u kojima su bili
zaključani su slomljena. Oni odoše i pobegoše po noći. I ja sam poslao
stotinu ljudi da ih traži. I ja ću odvratiti ih od ljutnje koja je na njima.'' I

1293
jedanaest od ljudi odgovoriše mu i rekoše, ''Tvoje sluge su našle milost
u tvojim očima, jer smo spašeni od ruku tih zlih ljudi.'' Ali Abram sam bi
tih. I vođa mu reče, ''Zašto mi ti ne odgovaraš, Abrame slugo Božji?''
Abram odgovori i reče, ''Evo, danas ja bežim ka planinama. I ako
umaknem vatri, divlje zveri će doći iz planina i progutati nas, ili će nam
nedostajati hrane i umreti ćemo od gladi, i mi ćemo biti nađeni kako
bežimo od naroda ove zemlje ali padajući u naše grehe. I sad kako onaj
u koga ja verujem živi, ja se neću pomaknuti iz moga mesta gde su me
stavili. Ako ima ijedan greh moj tako težak da bi ja bio spaljen, neka
volja Božja bude učinjena.'' I vođa mu reče, ''Neka tvoja krv bude na
tvojoj vlastitoj glavi ako ne želiš da ideš sa ovim ljudima. A ako si voljan
da učiniš tako, biti češ slobodan, ali ako želiš da ostaneš, ostani kako
želiš.'' I Abram reče, ''Neću ići pravo, već ću ostati ovdje.'' I vođa uze tih
jedanaest ljudi i posla drugih pedeset sa njima i zapovedi im, govoreći,
''Vi također, čekajte u planinama petnaest dana sa onih pedeset koji su
poslani prije, i poslije dođite nazad i recite, ''Mi ih nismo našli, ' i kako
sam rekao prijašnjoj grupi. Ja znam da ako iko ne poštuje ijednu od ovih
reči koje sam rekao tebi, on će biti spaljen u vatri.'' I ljudi odoše napred.
I on uze Abrama sa sobom i zaključa ga opet gde je bio zatvoren. I
nakon sedam dana kad je prošlo, ljudi se skupiše i rekoše njihovom
vođi, ''Daj nam nazad ljude koji nisu hteli da nam se pridruže u zamisli, i
mi čemo ih spaliti u vatri.'' I oni poslaše vođe da ih dovedu, i ne nađoše
ikoga do Abrama. I oni se skupiše zajedno sa njihovim vođama i rekoše,
''Ljudi koje ste zatvorili su pobjegli, oni su izbegli naše namisli.'' A Feneh
i Nimrod rekoše Joktanu, ''Gde su ljudi koje si zaključao?'' Ali taj čovek
reče, ''Oni su pobjegli po noći. Ali sam poslao stotinu ljudi da ih traži i
zapovedio im da, ako ih nađu, ne samo da ih spale u vatri već također
da daju njihova tela pticama nebeskim i tako da ih unište.''

1294
I tad ti ljudi rekoše, ''Ovaj čovek koji je sam nađen, mi čemo ga spaliti.'' I
oni uzeše Abrama i dovedoše ga do njihovih vođa. I oni rekoše mu,
''Gde su oni koji su bili s tobom?'' I on reče, ''Ja sam spavao tokom noći,
kad ustah, ne nađoh ih.'' I oni uzeše ga i izgradiše peć i upališe je. I oni
bacaše cigle paljene vatrom u peć. I tad vođa Joktan sa velikim
osećanjem uze Abrama i baci ga sa ciglama u užarenu peć. Ali Bog učini
veliki zemljotres, i vatra koja je gorjela u peći odskočila je napred u
plamenovima i iskrama plamena. I spalila je sve koji su stajali unaokolo i
gledali peć. I svi oni koji behu spaljeni u tom danu bilo ih je 83 500. Ali
nije bilo ni najmanje ozljede Abramu od gorenja peći. I Abram izađe iz
peći, i vatrena peć se sruši. I Abram bi spasen i ode ka jedanaestorici
ljudi koji behu sakriveni u planinama, i on izvesti ih o svemu što mu se
dogodilo. I oni dođoše dole sa njim sa planine, radujući se u ime
Gospodnje. I nitko od onih ko ih je sreo bojao ih se taj dan. I oni
nadjenuše ime tom mjestu imenom Abramovim i u jeziku Haldejaca,
''Deli'' što znači ''Bog''.

Raseljenje ljudi i izbor Kanana

7 I dogodilo se nakon ovih događaja da ljudi zemlje se nisu okrenuli od

njihovih zlih namisli, i oni dođoše zajedno opet njihovim vođama i
rekoše, ''Ljudi neće biti pobeđeni zauvek. I sad mi čemo doći zajedno i
izgraditi sebi grad i kulu koja nikad neće biti srušena.''

I kad su počeli da grade, Bog vidje grad i toranj da sinovi ljudski behu
gradili, i on reče, ''Vidi oni su jedan narod i imaju jedan jezik za sve, ali
što su započeli raditi, niti će zemlja podnijeti niti će nebesa gledati. I ako

1295
ih ne zaustavimo sad, oni će se usuditi u svim stvarima da učine što
hoće. I gle sad ja ću podeliti njihove jezike i razasuti ih u sve oblasti tako
da čovjek ne razume vlastitog brata i nitko neće čuti jezik svog bližnjeg.
I ja ću ih otjerati na litice i oni će graditi za sebe kolibe sa snopljem
slame i kopati će pećine za sebe i živjeti tamo kao zveri poljske. I tako će
oni ostati preda mnom svo vreme tako da nikad ne namisle takve
namisli ponovo, i ja ću smatrati ih kao kapljicu vode i sravniti ih sa
bljuvotinom. I neki će doći do kraja vodom, ali drugi će biti žedni. I pred
sve ovo ja ću izabrati slugu svoga Abrama, i ja ću izvesti ga iz njegove
zemlje i dovesti ga u zemlju na kojoj moje oko je gledalo od starina, kad
svi oni koji naseljavaju zemlju su grešili u mojim očima i ja dovedoh
vode potopa i nisam uništio već sačuvao tu zemlju. Jer niti su izvori
moga gnjeva buknuli u njoj, niti su vode moga potopa sišle na nju. Jer
tamo ću imati svoga slugu Abrama da stanuje i utvrditi moj savez sa
njim i blagosloviti ću njegovo seme i biti gospodar za njega i Bog
zauvek.''

A kad su ljudi naseljavali zemlju počeli da prave kulu, Bog je podelio

njihove jezike i promenio njihov izgled, i čovek nije prepoznao rođenog
brata i niko nije čuo jezik svoga bližnjeg. I tako se dogodilo da kad su
zidari naložili svojim pomagaćima da donesu cigle, ovi bi doneli vodu, i
ako bi tražili vodu, ovi bi doneli slamu. I tako njihov naum bi besmislen.,
i oni prestaše graditi grad. I Gospod razasu ih od tamo licem cele
zemlje. I zato ime toga mesta bi nazvano ''Pometnja'', jer Bog je tamo
pomeo njihove jezike i od tamo on ih je razasuo licem cele zemlje.

Od Kanana do Egipta
1296
8 I Abram ode od tamo i stanova u zemlji Kanan i uze sa sobom Lota
svoga nećaka i Saraju svoju ženu. I budući Saraja je bila neplodna i nije
rađala, tad Abram uze Hagaru njenu sluškinju i ona rodi mu Ismaila. A
Ismail posta otac dvanaest sinova. Tad Lot odvoji se od Abrama i
stanova u Sodomu. Ali Abram je živeo u zemlji Kanan. A ljudi Sodoma
behu veoma zli i veliki grešnici. I Bog se pojavi Abramu, govoreći,
''Tvome sjemenu dati ću ovu zemlju, i tvoje ime će se zvati Abraham, i
Saraja tvoja žena, će se zvati Sarah. I dati ću ti on nje večito seme, i ja ću
utvrditi svoj savez sa tobom.'' I Abraham pozna Saru, svoju ženu, i ona
zatrudni i rodi Isaka.

A Isak uze sebi ženu iz Mesopotamije, kćer Betuela, koja zatrudni i rodi
mu Ezava i Jakova. A Ezav uze sebi za žene Juditu kćer Bere i Basemat
kćer Elona i Oholibamu kćer Anaha i Mahalu kćer Ismaila. I Ada rodi
Elifaza, i sinovi Elifaza behu Taman, Omar, Zefo, Gatam, Kenaz, Amalek.
A Judita rodi Tenakisa, Jerobama. Basemat rodi Reuela. I sinovi Reuele:
Nahat, Zera, Šamah, Miza. I Oholibama rodi Auza, Jolama, Koraha.
Mahalat rodi Tenetdu, Tenatelu. A Jakob uze sebi za žene kćeri Labana
Sirijca, Leu i Rahelu, i dve priležnice Bilu i Zilfu. I Lea rodi mu Rubena,
Simeona, Levija, Judu, Isahara, Zebulona i Dinu njihovu sestru. A Rahela
rodi Josifa i Benjamina. Bila rodi Dana i Naftalija. A Zilfa rodi Gada i
Ašera. To su dvanaest sinova Jakova i jedn akćer. I Jakov stanova u
zemlji Kanan, i Šehem sin Hamora Hurita obleža Dinu njegovu kćer i
ponizi je. I sinovi Jakova, Simeon i Levi, odoše i ubiše čitav grad njih sa
mačem, i oni uzeše svoju sestru Dinu i odoše od tamo. I potom Job uze
je sebi za ženu i bi otac četrnaest sinova i šest kćeri, to je sedam sinova i
tri kćeri prije nego li je bio udaren bolovima, i poslije sedam sinova i tri
kćeri kad je bio izliječen. A ovo su njihova imena: Efifak, Ermo, Diasat,

1297
Filias, Difar, Zelud, Telon; i njegove kćeri: Meru, Litaz, Zeli. I takva su bila
imena prijašnjih, i takva su imena kasnijih.

A Jakob i njegovih dvanaest sinova živjeli su u zemlji Kanan. A ovi su

mrzjeli njihovog brata Josifa, koga oni su izručili u Egipat ka Potifaru,
upravitelju Faraonovih kuhara, i on provede četrnaest godina sa njim. I
potom kralj Egipta je imao san. I oni rekoše mu o Josifu, i on objasni mu
snove. I nakon što je objasnio mu snove, Faraon učini ga upraviteljem
sve zemlje Egipat. U to vreme bi glad nad celom zemljom, i kako je Josif
razaznao, i njegova braća dođoše da kupe hranu u Egiptu jer samo u
Egiptu je bilo hrane. I Josif prepozna svoju braću, ali oni nisu znali. I on
nije činio osvetnički sa njima, i on posla i pozva njihova oca iz zemlje
Kanan, i on dođe dole k njemu.

A ovo su imena sinova Izraela koji dođoše dole u Egipat sa Jovom, svcaki
sa njegovim kućanstvom. Sinovi Rubena: Hanoh, Palu, Hezron i Karmi.
Sinovi Simeona: Namuel i Jamin i Ohad i Jahin i Šaul sin Kananićanke
žene. Sad sinovi Levija: Geršon, Kohat i Merari. Sinovi Jude: Er i Onan,
Šelah, Perez i Zera. Sad sinovi Isahara: Tola i Puvah, Job i Šimron. Sad
sinovi Zebulona: Sered, Elon i Jahlel. I Dina njihova sestra rodi četrnaest
sinova i šest kćeri. I ovo su naraštaji sinova Leje rođenih Jakovu, sve
sinovi i kćeri bilo ih je 72. Sad sinovi Dana: Hušim. Sinovi Naftalija:
Betaal, Nemu, Surem, Opti, Sariel. I ovo su naraštaji Bile koje rodi
Jakobu, ukupno bi osam. Ali sinovi Gada: Sariel, Sua, Visui, Mofar i Sar
njihova sestra kćer Seriebela, Melhiel. Ovo su naraštaji Zilfe žene Jakova
koje ona rodi njemu, i sve sinove i kćeri bilo je deset u broju. I sinovi
Josifa: Efraim i Manasija. Ali Benjamin bi otac Beli, Ašbelu, Nanubal,
Abocmefec, Utendus. I ovo su oni koje Rahela rodi Jakovu, četrnaest. I
oni odoše u Egipat i živješe tamo 210 godina.

1298
Amram i rođenje Mojsija

9 I nakon što je Josif prošao, sinovi Izraela su se umnožavali i rasli

veoma. I drugi kralj koji nije znao Josifa usta u Egiptu, i on reče svome
narodu, ''Vidite taj narod se umnožio više nego mi. Dođite, hajde da
namislimo plan protiv njih tako da se ne umnožavaju više.'' I kralj Egipta
odredi svemu svome narodu, govoreći, ''Svaki sin koji je rođen
hebrejima, bacite u reku, ali neka njihove žene žive.'' I Egipćani
odgovoriše svome kralju, govoreći, ''Hajde da ubijemo njihove muške, i
zadržati čemo njihove žene tako da ih damo našim robovima za žene. I
štogod je rođeno od njih biti će rob i služiti nam.'' I ovo je što je
izgledalo zlo pred Gospodom.

Tad starješine ljudi sakupiše ljude u tugovanju i tugovaše i uzdisahu

govoreći, ''Utrobe naših žena su pretrpjele pobačaj, naš plod se daje
našim neprijateljima. I sad smo izgubljeni, i hajde da postavimo pravila
za sebe tako da čovek ne prilazi ženi kako plod njihove utrobe ne bi bio
onečišćen i naši potomci služili idolima. Jer je bolje umreti bez sinova
dok ne saznamo šta Bog će učiniti.''

I Amram odgovori i reče, ''Uskoro će se dogoditi da ovo doba će biti

završeno zauvek ili svijet će potonuti u nemerljivu dubinu ili srca
bezdana će doseći zvezde nego da narod sinova Izraelovih bude
okončan. I biti će ispunjen savez koji je Bog osnovao sa Abrahamom kad
je rekao, ''Uistinu tvoji sinovi će stanovati u zemlji koja nije njihova i biti
će dovedeni u okove i u nevolji 400 godina. I gle od vremena kad je riječ
Božja kojom je govorio Abrahamu bila izgovorena ima 350 godina, od

1299
vremena kad mi postasmo robovi u Egiptu, ima 130 godina. Sad zato ja
neću stajati u vašoj odluci, već ću ići i uzeti svoju ženu i stvoriti sinove
tako da budemo mnogi na zemlji. Jer Bog neće prebivati u svojoj ljutnji,
niti će zaboraviti svoje ljude zauvek, niti će odbaciti narod Izraela uzalud
na zemlji, niti je utvrdio savez sa našim ocima uzalud, i čak kad nismo
postojali, Bog je govorio o ovim stvarima. Sad zato ja ću ići i uzeti svoju
ženu, i neću pridržavati se odredbi kralja, i ako je pravo u vašim očima,
hajde da delujemo na ovaj način. Jer kad naše žene zatrudne, one neće
biti prepoznate kao trudne dok tri meseca ne prođu, kao što naša majka
Tamara učini. Jer njena namjera nije bila blud, već nije bila voljna da
odvoji se od sinova Izraelovih ona se obazre i reče, 'Bolje je za mene da
umrem jer sam imala odnos sa mojim svekrom nego da imam odnos sa
paganima. I ona sakri plod njene utrobe do trećeg mjeseca. Jer tad bi
prepoznata. I na njenom putu da bude kažnjena na smrt, ona učini
javno na znanje, ''Onaj ko je vlasnik ovoga štapa i ovog označenog
prstena i ovčje kože od njega sam zatrudnela.' I njena namera spasla ju
od sve opasnosti. Sad zato hajde da učinimo isto. I kad vreme porođaja
dođe, mi nečemo odbaciti plod naše utrobe ako možemo. I tko zna ako
Bog bude dirnut zarad ovog tako da nas oslobodi od našeg poniženja?''

I naum koji Amram je namislio je bio ugodan pred Bogom. I Bog reče,
''Jer Amramov plan mi je ugodan, i on nije ostavio postrani savez
ustanovljen između mene i njegovih otaca, tako evo sad onaj koji će biti
rođen od njega će služiti mi večito, i ja ću učiniti velike stvari u kući
Jakoba kroz njega i ja ću činiti kroz njega znakove i čuda za moj narod
kakve nisam učinio ni za koga drugog, i djelovati ću slavno među njima
da pokažem im moje puteve. I ja Bog, ću upaliti sa njim moju svetiljku
koja će prebivati u njemu, i ja ću pokazati mu moj savez koji nitko nije
vidio. I ja ću otkriti mu moj Zakon i odredbe i sudove, i ja ću upaliti

1300
večito svetlo za njega, jer sam mislio na njega u danima starine,
govoreći, 'Moj duh neće biti posrednik između tih ljudi večito, jer oni su
meso i njihovih dana biti će 120 godina.''

I Amram od plemena Levija izađe i uze ženu iz svog vlastitog plemena.

Kad je on uzeo nju, drugi su ga slijedili i uzeše svoje žene. I ovaj čovjek
imao je jednog sina i jednu kćer, njihova imena behu Aron i Miriam. I
duh Božji dođe na Miriam jedne noći, i ona vidje san i reče ga njenim
roditeljima ujutro, govoreći, ''Videla sam ove noći, i gle čovek u lanenoj
odeći stajao je i rekao mi, 'Idi i reci svojim roditeljima, ''Vidite onaj koji
će biti rođen od vas će biti bačen u rijeku, tako kroz njega rijeka će biti
sasušena. I ja ću učiniti znakove kroz njega i spasti moj narod, i on će
izvoditi vodstvo uvijek.'' I kad Miriam reče njen san, njeni roditelji joj
nisu verovali.

Plan kralja Egipta, je međutim, prevagnuo protiv sinova Izraela, i oni

behu poniženi i premoreni u pravljenju blokova. A Johebed zatrudni od
Amrama i sakri ga u njenoj utrobi za tri mjeseca. Jer ona nije mogla
skrivati ga više, jer kralj Egipta je odredio lokalne nadglednike koji, kad
žena jevrejka bi rađala, bi odmah bacili njihovo muško dete u rijeku. I
ona uze njeno dete i učini za njega arku od kore borovine i stavi arku na
obalu rijeke. Sad to dete bi rođeno u zavjetu Božjem i savezu tijela. I
kad su ga bacili, sve starješine su se skupile i svađale sa Amramom,
govoreći, ''Nisu li ovo naše riječi koje rekosmo, 'Bolje je za nas da
umremo bez sinova nego da plod naše utrobe bacamo u vode?''' I
Amram nije slušao one koji su govorili ove reći. A Faraonova kćer dođe
da se kupa u rijeci, kao što je videla u snovima, i njene devojke videše
arku. I ona posla jednu, i ona dohvati i otvori. I kad ona vidje dečaka i
dok je još gledala na savez (što je, savez sa tijelom), ona reče, ''To je
jedno od hebrejske dece.'' I ona uze ga i dojila ga. I on posta njen vlastiti
1301
sin, i ona nazva ga po imenu Mojsije. Ali njegova majka nazva ga
Melhiel. I dete bi dojeno i posta slavno iznad svih ljudi, i kroz njega Bog
oslobodio je sinove Izraela kao što je rekao.

Izlazak iz Egipta i prelazak mora

10 Kad su kraljevi Egipćana umrli, drugi kralj je ustao i unesrečivao sav

narod Izraela. Ali oni to izniješe Gospodu, i on ču ih. I on posla Mojsija i
oslobodi ih od zemlje egipćana. Bog također posla na njih deset pošasti
i udari ih dole. Sad to behu pošasti, koje su, krv i žabe i sve vrste zvijeri i
tuča i pomor stoke i skakavci i komarci i tama koja se mogla osjetiti i
smrt prvorođenih.

I dok su oni izlazili od tamo i spremali se, srce egipćana bi otežalo još
jedanput, i oni su nastavili da ih progone i nađoše ih kod Crvenog Mora.
I sinovi Izraela plakaše svome Gospodu i rekoše Mojsiju, govoreći, ''Evo
sad vreme uništenja je došlo. Jer more je ispred nas, i masa neprijatelja
je pored nas, a mi smo u sredini. Je li zbog tog da Bog izvede nas, ili jesu
li ti zavjeti koji su utvrđeni sa našim ocima, govoreći, 'Vašemu
potomstvu Ja ću dati zemlju u kojoj ćete stanovati' da sad on može činiti
sa nama štogod mu ugodno u očima njegovim?'' Tad je razmatranje
strašnih okolnosti u trenutku, sinovi Izraelovi behu podeljeni u svojim
mišljenjima prema tri plana. Za pleme Ruvima i pleme Isahara i pleme
Zebulona i pleme Simeona rekoše, ''Dođite, hajde da se bacimo u more.
Jer je bolje za nas da umremo u vodi nego da budemo ubijeni od nađih
neprijatelja.'' Ali pleme Gada i pleme Ašera i pleme Dana i od Naftalija
rekoše, ''Ne, već idemo nazad s njima, i ako su voljni da nam poštede

1302
živote, mi čemo im služiti.'' Ali pleme Levija i pleme Jude i ono od Josifa
i pleme Benjamina rekoše, ''Ne tako, već hajde da uzmemo oružje i
borimo se sa njima, i Bog će biti sa nama.'' I Mojsije je plakao Gospodu i
govorio, ''Gospode Bože naših otaca, nisi li mi rekao, Idi i reci sinovima
Izraela, '' Bog me poslao vama''? I sad pogledaj ti si doveo svoj narod do
kraja mora, i neprijatelj ga progoni, ali ti Gospodaru, sjeti se imena
svog.'' I Bog reče, ''Zašto plačete ka meni? Podigni svoj štap i udari
more, i biti će suho.'' I kad Mojsije učini ovo, Bog prekori more i more bi
osušeno. I mora vode se nagomilaše i dubine zemlje behu vidljive i
temelji zemlje behu položeni goli od strašnog glasa Božjeg i od daha
ljutnje Gospoda. I Izrael je prošao posred mora suhom zemljom. I
egipćani vidješe ovo i nastaviše slijediti ih. I Bog oteža njihovo
zapažanje, i oni nisu znali da ulaze u more. I dok su egipćani bili u moru,
Bog opet zapovedi moru i reče Mojsiju, ''Udari more još jedanput.'' I on
učini tako. I Gospod zapovedi moru, i ono stade teči ponovo i pokri
egipćane i njihove kočije i konjanike.

Sad on je vodio svoj narod u divljinu, za četrdeset godina on je kišio za

njih hljeb sa nebesa i dovodio prepelice za njih sa mora i izveo im je
bunar vode da ih slijedi. Sad sa stubom od oblaka on ih je vodio po
danu, a sa stupom od vatre on im je davao svetlo po noći.

Dar zakona. Dekalog.

11 I u trećem mjesecu nakon što su sinovi Izraelovi otišli iz zemlje

Egipat, oni dođoše u divljinu Sinaja, i Bog sesjeti svojih riječi i reče, ''Ja
ću dati svetlo svijetu i osvetliti njihova mesta stanovanja i utvrditi moj

1303
savez sa sinovima ljudskim i uzveličati moj narod iznad svih naroda. Za
njih ja ću donijeti vječne zakone koji su za one u svetlu ali za loše
kazna.'' I on reče Mojsiju, ''Vidi ja ću te pozvati sjutra, budi pripreman i
reci mome narodu, 'Za tri dana nemoj da nijedan čovjek prilazi svojoj
ženi, i na treći dan, ja ću govoriti s tobom i njima. I potom ti češ doči k
meni gore, i ja ću staviti moje riječi u tvoja usta, i ti češ osvetliti moj
narod, jer ja sam dao večan Zakon u tvoje ruke i ovim Ja ću suditi
celomu svetu. Jer ovo će biti svedočanstvo. Jer iako ljudi kažu, ''Mi te
nismo znali, i tako ti nismo služili, ' zato Ja ću učiniti tužbu protiv njih jer
nisu naučili moj Zakon.'' I Mojsije učini šta Bog zapovedi mu, i on
osvešta narod i reče im, ''Budite pripravni na treći dan, jer nakon tri
dana Bog će utvrditi svoj savez sa vama.'' I narod bi osveštan.

I na treći dan tamo behu udari groma i svetlost munja, i zvuk trube
(roga) čuo se glasno. Strah dođe na sav narod koji je bio u naselju. I
mojsije dovede ljude pred Boga. I gle planina je gorela vatrom, i zemlja
se tresla, i brda mehu pomerena, i planine behu smotane, i ponori
ključali, i svako naseljeno mesto bi udareno, i nebesa behu smotana, i
oblaci donešahu vodu, i plamenovi vatre goraše, i gromovi i munje behu
mnogi, i vetrovi i oluje bečaše, i zvezde se skupiše zajedno, i anđeli su
trčali ispred, dok Bog ne ustanovi Zakon svog večnoga saveza sa
sinovima Izraela i da svoje večne zapovijesti koje neće proći.

I tad Gospod progovori svome narodu sve ove reći, govoreći, ''Ja sam
Gospod tvoj Bog koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nečeš
činiti za sebe rezane bogove, niti češ praviti ikoju odvratnu sliku sunca i
mjeseca ili od ijednog ukrasa nebesa, niti češ činiti slično od ikojih stvari
koje su na zemlji ili onih stvari koje pužu u vodi ili na zemlji. Ja sam
Gospod tvoj Bog, ljubomoran Bog i posećujem treči i četvrti naraštaj
grehova njihovih koji spavaju na živim sinovima od loših ako hodaju u
1304
putevima njihovih roditelja, ali činim milostivo hiljadama naraštaja onih
koji vole me i drže moje zapovijesti. Nečeš uzeti imena Gospoda tvoga
Boga uzalud, da moji putevi ne budu prazni. Jer Bog mrzi one koji
uzimaju njegovo ime uzalud. Vodi brigu da osvetkuješ subotnji dan.
Radi šest dana, ali na sedmi dan je subota Gospodnja. Nečeš raditi
nijedan posao u njoj, ti i svi tvoji koji ti pomažu, osim da hvalčite
Gospoda na skupu starješina i da veličate Svemočnoga na savjetu
starješina. Jer u šest dana Gospod je učinio nebesa i zemlju i more i sve
stvari koje su u njima i sav svijet i nenaseljenu divljinu i sve stvari koje
rade i sav red nebesa. I Bog odmori u sedmi dan. Zato, Bog osvešta
sedmi dan jer on je odmarao u njemu. Volite svoga oca i svoju majku, i
vi čete ih častiti, i tad tvoje svetlo će rasti. I ja ću zapovediti nebu, i dati
će kišu, i zemlja će davati plod brže. I živjeti češ mnoge dane i stanovati
u svojoj zemlji, i nečeš biti bez sinova, jer tvoga sjemena neće
nedostajati u narodu da stanuje u njemu. Nečeš činiti preljubu, jer tvoji
neprijatelji nisu činili preljubu protiv tebe, već češ izači sa visokom
rukom. Nečeš ubiti, jer tvoji neprijatelji su imali moč nada tobom da te
ubiju, ali ti si vidio njihovu smrt. Nečeš biti krivi svedok protiv svoga
bližnjeg, govoreći lažno svedočanstvo, da ne bi tvoji čuvari pričali krivo
svedočanstvo protiv tebe. Nečeš željeti kuću bližnjeg svog, ili šta on ima,
da ne bi drugi željeli tvoju zemlju.''

I kad Gospodar presta govoriti, ljudi su se veoma bojali, jer su vidjeli

planinu kako gori sa bakljama vatre. I oni rekoše Mojsiju, ''Ti govori
nama, ali nemoj da Bog govori nama da možda ne umremo. Jer gle
danas mi znamo da Bog govori čovjeku licem u lice i da čovjek može
živjeti. I sad smo poznali da je zemlja rodila glas Božji sa zemljotresom.''
I Mojsije reče njima, ''Ne bojte se. Jer Bog je došao da vas iskuša da vi
sami dođete da ga se bojite tako da ne grešite.''

1305
I sav narod stajao je podalje, ali Mojsije je prišao blizu oblaka, znajuči da
Bog je tamo. I tad Bog reče mu svoje zakone i svoje sudove, i on zadrža
ga četrdeset dana i četrdeset noći. I tamo on zapovedi mu mnoge stvari
i pokaza mu drvo života, od koga on odseče i uze i baci u Maru, i vode
Mare postašu slatke (pitke). I on ih je slijedio u divljinu četrdeset godina
i ode u planinu sa njima i siđe dolje u ravan, I on zapovedi mu o šatoru
(tabernaklu) i kovčegu Gospodnjem i o žrtvama paljenim prinosima i
tamjanu i o namještanju stola i o svijetnjaku i o lavoru i njegovom
bazenu i o efodu (sveštenička odeća) i o naprsniku i o dragom kamenju,
tako da sinovi Izraela mogu to urediti. I on pokaza mu njihovo naličje u
smislu da bi on mogao učiniti ih prema njihovom uzorku koji je on vidio.
I on reče njemu, ''Učini mi svetište, i šator moje slave će biti među
vama.''

Zlatno tele

12 I Mojsije dođe dole. I kad je bio okupan sa nevidljivim svetlom, on

ode dole do mjesta gde svetlo sunca i mjeseca su, i svetlost njegova lica
je prevazilazila sjaj sunca i mjeseca, a da on to nije ni znao. I kad on
dođe dole do sinova Izraelovih, oni videše ga ali ga nisu poznali. Ali kad
je progovorio, tad ga prepoznaše. I ovo bi kao što se dogodilo u Egiptu
kad Josif pozna svoju braću ali oni ga nisu poznali. I potom, kad Mojsije
je uvidio da njegovo lice je postalo slavno, on napravi veo za sebe sa
kojim bi pokrivao svoje lice.

I dok je bio na planini, srca ljudi se pokvariše, i oni se sakupiše zajedno

ka Aronu, govoreći, ''Učini bogove za nas kojima čemo služiti, kao ostali

1306
narodi što imaju, jer taj Mojsije kroz koga čuda behu učinjena pred naše
oči je uzet od nas.'' I Aron im reče, ''Budite strpljivi. Jer Mojsije će doći, i
on će donijeti sud blizu nas i osvijetliti će nam Zakon za nas i objasnit će
nam iz svojih usta Zakon Božji i postaviti će pravila za naš narod.'' I dok
je on još govorio, oni ga nisu poslušali, tako da riječ govorena u vrijeme
kad su ljudi grešili gradeći kulu bude ispunjena, kad Bog reče, ''I sad dok
ih ne zaustavim, sve što će oni usuditi se činiti, čak i gore.'' Ali Aron,
bojažljiv, jer narod je bio veoma jak, reče im, ''Donesite nam naušnice
vaših žena.'' I svaki čovjek pita svoju ženu, i one davahu odmah. I
bacahu ih u vatru, i izradiše oblik, i izađe liveno tele.

I Gospod reče Mojsiju, ''Požuri odavde, jer ljudi su se pokvarili i okrenuli

postrani od mojih puteva koje sam im zapovjedio. Jesu li obećanja koja
ja obećah tvojim ocima kad im ja rekoh, ''Tvome sjemenu ću dati zemlju
u kojoj stanuješ' – jesu li na kraju? Jer evo ljudi nisu ušli u zemlju još i
sad čak imajući Zakon sa njima, a oni me zaboravili. I uistinu ja znam i
da su ušli u tu zemlju, čak veče nepravde bi činili. I sad i ja ću ih
zaboraviti, i okrenuti ću ponovo i učiniti mir sa njima tako da kuća može
biti izgrađena za mene među njima, kuća koja će biti uništena jer oni će
grešiti protiv mene. I rasa ljudi će biti meni kao kap iz bokala i biti će
ubrojani kao pljuvačka.

I Mojsije požuri dole i vidje tele. I on pogleda na ploče i vidje da pisanje

je nestalo, i on požuri da ih razbije. I njegove ruke behu raširene, i on
posta kao žena noseća svog prvorođenog koji, kad je ona u trudovima,
njene ruke behu na njenim grudima i ona nije imala snage da pomogne
sebi da rodi.

I nakon jednoga časa on reče sebi, ''Hoče li gorčina odnijeti dan uvijek, i
hoće li zlo prevladavati zauvek? I sad ja ću ustati i opasati se, jer iako su

1307
grešili, ono šta je objavljeno meni gore neće biti uzalud.'' I on usta i
razbi tele i baci ga u vodu i učini da ljudi piju od toga. I ako je itko imao
u svom naumu i misli da tele bude izrađeno, njegov jezik bi presečen, ali
ako je bio primoran strahom da pristane, njegovo lice je sijalo.

I tad Mojsije ode do planine i molio je Gospodaru, govoreći, ''Vidi sad, ti

O Bože, koji si posadio ovu lozu i postavio njeno korenje u ponor i
razasuo njene izdanke ka svom najuzvišenijem mestu, pogledaj na njih
sad, jer ta loza je izgubila svoj plod i nije prepoznala onoga koji je
uzgaja. I sad, ako si ljut na svoju lozu i ti iskorijeni je iz dubine i osuši
njene izdanke sa svog najuzvišenijeg i večnog prijestolja, ponor više
neće doći da je hrani, niti će tvoje prijestolje doći da osvježi tu lozu
tvoju koju si spalio. Jer ti si onaj koji je sav svijetlo, i ti si ukrasio tvoju
kuću sa dragim kamenjem i zlatom, ti si posuo svoju kuću sa mirisima i
začinima i balzamovim drvetom i cimetom i korijenom smirne i
posebnim drvetom? I napunio si ga različitom hranom i slatkoćom
različita pića. Zato ako nemaš milosti na svoju lozu, sve stvari , Gospode,
su učinjene uzalud, i nečeš imati nikoga da te veliča. Jer čak ako posadiš
drugu lozu, ova ti neće verovati, jer si uništio prijašnju. Jer ako ti uistinu
napustiš svijet, tad tko će uraditi za tebe šta kažeš kao Boga? I sad neka
tvoja ljutnja bude suzdržana od tvoje loze, radije pusti što je rečeno
ranije od tebe i šta još mora biti rečeno učinjeno, i ne daj da tvoj trud
bude uzalud, i ne daj da tvoje nasleđe bude isčupano dalje u
poniženju.''

I Bog reče mu, ''Vidi Ja sam bio milostiv prema tvojim rečima. Zato
odreži dve kamene ploče za sebe iz istog mjesta odkud si odrezao
pređašnje, i prepiši na njih zapovesti koje su bile na prvima.''

1308
Šator od sastanka i praznici

13 I Mojsije požuri i učini sve kako Bog zapovedi mu. I on ode dole i
načini šator od sastanka i njegovo posuđe i kovčeg i svjetiljku i stol i
oltar žrtveni i oltar kadioni i efod i naprsnik i drago kamenje i lavor i
bazen i sve što je bilo pokazano mu. I on uredi svu odeću sveštenika, i
pojas i ogrtač i kapu i zlatnu ploču i svetu krunu. I ulje za pomazanje
sveštenika i sveštenike same on osvešta. I kad je ovo bilo gotovo, oblak
pokri ih sve. Tad Mojsije pozva Gospoda, i Bog govori s njim od šatora
od sastanka, govoreći, ''Ovo je zakon oltara, prema kojemu ti češ
žrtvovati meni i moliti za vaše duše. Sad u pogledu onoga šta češ mi
prinositi, od stoke prinesi tele i ovcu i kozu, ali od ptica grlicu i goluba.

''I ako tamo bude gube u tvojoj zemlji i gubavac bude očišćen, oni će
uzeti za Gospoda dve živa pileta i kedrovine i izopa i ljubičaste, i prići će
svešteniku, i ubiti će jedno pile ali držeći drugo živo. I on će dati
naređenja gubavom u svim stvarima koje sam zapovjedio u mome
Zakonu.

''I kad su vremena određena za vas dođu, vi čete priznati me kao svetog
na dan praznika i radovati se preda mnom na praznik beskvasnih
hlebova i postavi preda me hleb, proslavljajući praznik kao spomen, jer
na taj dan vi ste izvedeni iz zemlje egipatske. I na praznik sedmica staviti
češ preda me hleb i prinijeti mi prinos plodova. A slavlje truba će biti
prinos za vaše čuvare. Utoliko koliko sam gledao nad stvaranjem, neka
ste vi također svjesni cele zemlje. Na početku tih dana, kada se
predstavite, ja ću objaviti broj onih koji će umreti i onih koji će biti
rođeni. Post milosti vi čete postiti, za mene za vaše duše, tako da
obečanje dato vašim očevima bude ispunjeno. I slavite za mene praznik
1309
sjenica, i uzeti ćete za mene lijepu granu drveta i palminu granu i vrbu i
cedar i granu mirte. I ja ću se sjetiti cele zemlje sa kišom, i mjere doba
biti će ustanovljene, i ja ću učvrstiti zvezde i zapovedati oblacima, i
vetrovi će odzvanjati, i munje će sjevati, i biti će grmljavina. I ovo će biti
vječni znak, i noći će davati rosu, kao što sam rekao nakon potopa
zemlje.

Tad on dade mu zapovijest u pogledu godine i vremena Noja, i on reče

mu, ''To su godine koje sam odredio nakon sedmica u kojima sam
posjetio grad ljudi, u koje vreme ja pokazah im mjesto stvaranja i
zmiju.'' I on reče, ''Ovo je mjesto za koje sam učio prvoga čovjeka,
govoreći, 'Ako ne sagriješiš šta ti zapovijedam, sve stvari će ti biti
podčinjene.' Ali taj čovjek je sagriješio moje puteve i bio nagovoren od
svoje žene, a ona je bila obmanjena od zmije. I tad smrt je bila
određena za generacije ljudi.'' I Gospod nastavi da mu pokazuje puteve
raja i reče mu, ''To su putevi koje su ljudi izgubili ne hodajuči u njima,
jer su grešili protiv mene.''

I Gospod zapovedi mu u pogledu spasenja duša ljudi i reče, ''Ako oni

hodaju u mojim putevima, ja neću napustiti ih već ću imati milosti na
njih uvek i blagosloviti njihovo seme, i zemlja će brzo dati svoj plod, i
biti će kiše za njihov napredak, i neće biti neplodna. Ali znam za sigurno
da će oni svoje puteve učiniti pokvarenim i ja ću ih napustiti, i oni će
zaboraviti savez koji sam ja ustanovio sa njihovim ocima, ali kakogod Ja
ih neću zaboraviti zauvek. Jer oni će znati u poslednjim danima da zarad
njihovih vlastitih grehova njihovo seme je napušteno, jer ja sam veran u
mojim putevima.

1310
Popis naroda

14 Tad Bog reče mu, '' Popiši moj narod od dvadeset godina na više do
četrdeset godina tako da pokažem tvojim plemenima šta sam objavio
tvojim ocima u stranoj zemlji, jer od pedesetog dijela ja podigoh ih iz
zemlje egipatske, ali četrdeset devet dijelova umrije u zemlji Egipat.
Kada učiniš im da stoje i popišeš ih, zapiši njihov broj dok ja ispunim sve
šta sam govorio njihovim ocima i dok ne utvrdim ih čvrsto u njihovoj
vlastitoj zemlji, jer niti jedna riječ koju sam izgovorio njihovim ocima
neće biti neodržana, od toga da im rekoh: 'Tvoje sjeme će biti kao
zvijezde nebeske u mnoštvu.' Po broju oni će uči u zemlju, i u kratkom
vremenu oni će postati bez broja.

I tad Mojsije dođe dole i prebroji ih, i broj naroda bi 604 550. Ali on nije
ubrojao pleme Levija sa njima, jer tako mu je zapoveđeno. Ali nije
brojao one koji su iznad pedeset godina, čiji broj bi 47 300. Štaviše, on
je brojao one kojih je bilo ispod dvadeset godina čiji broj je bio 850 850.
I on pogleda na pleme Levija, i celi broj njih bio je 100 200. I celi broj
sinova Izraela bi 1 620 900. I Mojsije objavi njihov broj Bogu, i Bog mu
reče, ''Ove su riječi koje sam ja govorio njihovim ocima u zemlji Egipat, i
ja utvrdih broj od 210 godina za sve koji videše moja čuda, i broj svih
njih bio je 9,295,000 ljudi odvojeno od žena. I ja usmrtih čitavu skupinu
njih jer nisu verovali u mene. I pedeseti dio od njih je ostao, i ja
posvetih ih sebi. Zato ja zapovedam svakome naraštaju moga naroda da
oni treba da daju desetine od svojih plodova, da budu preda mnom kao
spomen koliko mnogo nesreća ja sam ukonio pred njima.'' I Mojsije
siđe i objavi ove stvari ljudima, oni tugovaše i plakaše, i stanovahu u
divljini za dve godine.

1311
Dvanaest špijuna

15 I Mojsije posla dvanaest ljudi kao špijune da uhode zemlju, jer tako
je zapoveđeno mu. Kad oni doše gore i uhodiše zemlju, oni se vratiše
njemu i donesoše plodove od plodova zemlje. I oni su uznemirili srca
ljudi, govoreći, ''Vi nemožete naslijediti zemlju, jer je okovana željeznim
rešetkama od močnih ljudi.'' Ali dvoje ljudi od dvanaest nisu govorili
ovako, već rekoše, ''Baš kao što teško železo može prevazići zvezde, ili
kako oružje može pobediti munju, ili grom da se ušutka strijelama ljudi,
tako se ti ljudi mogu boriti protiv Gospoda. Jer oni su vidjeli kad su oni
otišli da svijetljenje od zvijezda je sijalo i udari groma su odzvanjali sa
njima slijedeći ih. I ovo su njihova imena: Kaleb sin od Jefuneha,sin od
Berija, sin Batuela, sin Galifa, sin Kenena, sin Selumina, sin Selona, sin
Jude. Drugi je bio Jošua sin Nuna, sina Elifata, sin Gala, sin Nefeliena, sin
Emona, sin Saula, sin Dabre, sin Efraima, sin Josifa. Ali ljudi nisu slušali
glas ove dvojice. Radije, bili su veoma uznemireni i rekoše, '' Jesu li to
riječi koje Bog je govorio nama, govoreći, 'Ja ću dovesti te u zemlju
tečenja mleka i meda? I kako on sad dovodi nas gore da poginemo od
mača i naše žene da budu uzete u ropstvo?''

I tad oni rekoše ove riječi, odjednom slava Božja se pojavi, i on reče
Mojsiju, ''Tako, hoče li narod nastaviti da me uopšte ne sluša? Vidi sad
plan djelovanja je izašao od mene koji neće biti uzalud. Ja ću poslati
anđela moga gnjeva na njih da naškodi njihovim tijelima sa vatrom u
divljini. Ali ja ću zapovediti mojim anđelima koji ih nadgledaju, da ne
zauzimaju se za njih; jer njihove duše ja ću zatvoriti u moje prostorije
tame, i reći ću mojim slugama, njihovim ocima, 'Vidi ovo je sjeme
kojemu sam govorio, govoreći, ''Tvoje sjeme će ostati za malo u zemlji

1312
koja nije njihova, i ja ću suditi narodu kojemu će služiti.'' I ja ispunih
moje riječi i učinih njihove neprijatelje da propadnu i postavio anđele
ispod njihovih nogu i stavio oblak kao pokrivač za njihovu glavu. I ja
zapovedih moru, i kad bezdan bi podeljen pred njima, zidovi vode
stajaše pravo. I nije nikad bilo ništa kao ovo od dana kad sam rekao,
'Neka vode pod nebesima budu sakupljene u jedno mesto, ' do
današnjega dana. I ja izvedoh ih, ali ubih njihove neprijatelje. I ja
dovedoh ih pred mene na planinu Sinaj, i ja savih nebesa i dođoše dole
za zapale svjetiljku za moj narod da ustanovim zakone za stvaranje. I ja
naučih ih da čine svetište za mene da mogu da stanujem među njima,
ali oni me napustiše i nisu verovali mojim rečima, i njihova misao oslabi.
I sad pogledaj dani će doći, i ja ću im učiniti kako su željeli, i ja ću zbaciti
njihova tela u divljini.''

I Mojsije reče, ''Prije nego uzmete seme od kojeg biste učinili čoveka na
zemlji, nisam li Ja koji sam ustanovio njihove puteve? Zato neka tvoja
milost održi nas do kraja, i tvoja vjernost za dužinu dana, jer ukoliko ti
ne bi imao milosti, tko bi ikad bio rođen?''

Pobuna Koraha

16 U to vreme on je zapovedao tom čoveku (Mojsiju) o resama.I Korej i

dve stotine ljudi sa njim odmetnuše se i rekoše, ''Zašto je nepodnošljiv
zakon nametnut na nas?''

I Bog je bio ljut i reče, ''Ja zapovedih zemlji i ona dade čovjeka, i njemu
dva sina behu rođena prvi od svih, i stariji usta i ubi mlađeg, i zemlja
brzo proguta njegovu krv. Ali ja izvedoh Kaina van i prokleh zemlju i
1313
rekoh osušenoj zemlji, govoreći, 'Nečeš upiti krvi više.' I sad misli ljudi
su veoma pokvarene, gle ja zapovedam zemlji, i progutati će telo i dušu
zajedno. I njihovo mjesto stanovanja će biti u tami i mjestu uništenja, i
oni neće umreti već će se rastopiti dok se ne setim svijeta i obnovim
zemlju. I tad će oni umreti i neće živeti, i njihov život će biti uzet od
broja svih ljudi. I pakao ih neće vratiti nazad, i njihovo uništenje neće
biti u spomenu, i njihovo prolaženje biti će kao onih od plemena naroda
o kojemu ja govorih, ''Neću ih se sećati, ' to je, naselje Egipćana i narod
koji sam uništio sa vodama potopa. I zemlja će ih progutati, i neće više
činjeti.''

I premda Mojsije je pričao sve ove riječi narodu, Korej i njegovi ljudi
behu još izazivali. I Korej posla po svojih sedam sinova, koji se nisu
priključili njemu u zavjeri, da budu pozvani. Ali oni odgovoriše mu,
govoreći, ''Baš kao što slikar ne stvara djelo umjetničko dokle
prethodno nije upućen, tako smo mi primili Zakon od Svemočnog koji
uči nas njegovim putevima, i mi nečemo uči u njih osim ako ne hodamo
po njima. Naš otac nas nije stvorio, već Svemočni nas je oblikovao. I sad
ako mi hodamo u njegovim putevima, mi čemo biti njegovi sinovi. Ali
ako ne verujete, idite svojim putem.'' I oni nisu došli k njemu.

I nakon ovoga zemlja se otvorila pred njima. I njegovi sinovi poslaše

njemu, govoreći, ''Ako tvoja ludost je još nada tobom, tko će ti pomoći
u danu tvoga uništenja?'' I on nije obraćao pažnju na njih. I zemlja
otvori svoja usta i proguta ih i njihova kućanstva. I četiri puta temelji
zemlje behu potreseni da ih proguraju ljude kako je naređeno. I nakon
ovoga, Korej i njegova grupa su plakali dok zemlja nije postala čvrsta
ponovo. Sad skup ljudi reče Mojsiju, ''Mi ne možemo ostati ovde na
ovom mestu gde Korej i njegovi ljudi su progutani.'' I on reče im,

1314
''Uzmite svoje šatore okolo njih, ne budite pridruženi u njihovim
gresima.'' I tako oni učiniše.

Štap Aronov

17 I tad je identitet svešteničke porodice bio objavljen odabirom jednog

plemena. I rečeno je Mojsiju, ''Uzmi za dvanaest plemena jedan štap po
komadu i stavi ih u šator od sastanka. I tad komu god moja slava
progovori, štap toga će procvasti i ja ću odagnati mrmor od moga
naroda.'' I Mojsije učini tako, i od položi dvanaest štapova. I štap Arona
proklija i procvate i rodi sjemenom badema. A to što se dogodilo bilo je
kao što Izrael učini dok je u Mezopotamiji bio sa Labanom Sirijcem kad
uze bademove štapove i stavi ih u posude s vodom, i stado dođe da pije
i bi podvojeno između oguljenih štapova, i oni dovedoše bele i šarenu i
raznih boja jarad. Tako skup naroda bi kao stado ovaca. I kako je stado
izlazilo napred do bademovih štapova, tako su sveštenici ustanovljeni
kroz bademove štapove.

Valam

18 U to vreme, Mojsije je ubio Sihona i Oga, kraljeve Amorite, i on

preda svu njihovu zemlju svome narodu, i oni stanovaše u njoj. A Valak
je bio kralj Moaba i živeo je suprotno njih, i on se veoma mnogo bojao. I
on posla Valama sina Beora, tumača snova, koji je živeo u Mesopotamiji
i zapovedi mu, govoreći, ''Gle ja znam da u vladavini moga oca Zipora,

1315
kad Amoriti se boriše s njime, ti si ih prokleo i oni su bili predani pred
njega. I sad dođi i prokleti ovaj narod, jer oni su previše za nas, i mi
čemo ti učiniti veliku čast.'' A Valam reče, ''Evo ovo je davalo
zadovoljstvo Valaku, ali on ne zna da namisao Božja nije kao misao
ljudska. Sad on ne uviđava da duh koji je dat nama je dat za vreme. Ali
naši putevi nisu pravi ukoliko Bog ih ne želi. I sad čekaj ovde, i ja ću
videti šta Gospod mi može reći ove noći.''

I Bog mu reče po noći, ''Tko su ljudi koji su došli sa tobom?'' I Valam

reče, ''Zašto, Gospode, iskušavaš ljudsku rasu? Oni to ne mogu izdržati,
jer ti znaš dobro šta će se dogoditi u svetu, čak pred tobom ti si
osnovao. I sad osvjetli svoga slugu ako je pravo ići pravo sa njima.''I on
mu reče, ''Nije li zarad ovog naroda da sam govorio Abrahamu u viziji,
govoreći, 'Tvoje sjeme će biti kao zvijezda nebeskih, ' kad ja podigoh ga
iznad nebeskog svoda i pokazah mu uređenja svih zvezda? I Ja tražih
njegova sina da bude žrtvovan. I on dovede ga da bude stavljen na
oltar, ali ja ga vratih njegovu ocu, i jer nije odbio, njegov prinos je bio
prihvačen preda mnom, zarad njegove krvi ja odabrah ga. I tad ja rekoh
anđelima koji rade tajno, 'Nisam li rekao u pogledu njega, ''Ja ću otkriti
sve što radim Abrahamu i Jakovu njegovu sinu, trečem koga nazvah
prvorođencem, koji, kad se borio u prašini sa anđelom koji je zadužen
za pjesme, nije mu dao da ide dok ga nije blagoslovio.'' I da li predlažeš
da idem napred da prokunem koga sam izabrao? Ali ako ih prokuneš,
tko će biti tamo da te blagoslovi?''

I Valam usta ujutro i reče, ''Budi na svome putu, jer Bog ne želi da idem
sa tobom.'' I oni krenuše i rekoše Valaku šta je rečeno Valamu. I Valak
posla opet druge ljude Valamu, govoreći, ''Vidi ja znam da kad ti
prineseš žrtvu Bogu, Bog će biti pomiren sa ljudima. A sad traži čak i više
od svoga Gospoadar i moli sa nama mnoge žrtve kako mi želimo. Ali ako
1316
on treba da se umilostivi u pogledu mojih zlih dela, imati češ svoju
nagradu i Bog će primiti svoje žrtve.'' I Valam mu reče, ''Evo sin Zipora
gleda okolo i ne prepoznaje da on živi među mrtvima. I sad čekaj ovde
ove noći, i ja ću videti šta Bog mi kaže.'' I Bog mu reče, ''Idi s njim, i tvoj
put će biti kamen spoticanja, i tak Valak će ići u propast.'' On usta ujutro
i ode s njima. I njegova magarica putem divljine je išla i videla anđela i
legla dole pod njega. A on otvori Valamu oči, i on vidje anđela i
obožavao ga do zemlje. I anđeo mu reče, ''Požuri i nestani, jer štagod ti
kažeš će biti njemu.''

I on dođe u zemlju Moab i izgradi oltar i prinese žrtve. I kad on vidje dio
naroda, duh Božji nije prebivao u njemu. I on promeni mesto i reče,
''Evo Valak me doveo u planinu, govoreći, 'Dođi, gurni u vatru ove
ljude.' Koju vatru voda ne može ugasiti, ja ne mogu se opreti, ali vatra
koja guta vodu, ko će se opreti tomu?'' I on mu reče, ''Lakše je pomeriti
temelje i najvišlji dio zemlje i ugasiti svetlost sunca i pomračiti svetlo
mjeseca nego ikomu da isčupa sjetvu Svemočnoga ili da uništi njegovu
lozu.'' I on nije znao da njegova svijest je proširena tako da požuri sa
njegovim vlastitim uništenjem. ''Jer gle ja vidim nasljedstvo Svemičnoga
koje mi pokaza po noći. I evo dani dolaze, i Moab će biti začuđen o
tome šta će se dogoditi njemu jer Valak je želio da nagovori
Svemočnoga sa darovima i da kupi odluku sa novcem. Nisi li trebao
pitati o tome šta je poslao faraonu i njegovoj zemlji jer on je želio da ih
smanji do robovanja? Vidi zasenjujuću i visoko željenu lozu, i tko će biti
ljubomoran jer ne vene? Ali ako iko kaže sebi da Svemočni je učinio
uzalud ili izabrao ih bez svrhe, gle sad ja vidim spasenje i oslobođenje
koje će doći na njih. Ja sam suzdržan u mom govoru i ne mogu reći šta
vidim svojim očima, jer tamo je malo ostalo svetoga duha šta prebiva u
meni. Jer ja znam da, jer sam bio nagovoren od Valaka, ja sam smanjio

1317
godine moga života. I evo moj preostali čas. Evo opet ja vidim
nasljedstvo i mesto stanovanja ovoga naroda. I njegovo svetlo će sjati
sjajnije nego sjaj munja, i njegov smjer biti će brži nego od strijele. U
vrijeme će doći i Moab će tužiti, i oni koji služe Kemošu koji su urotili
ove stvari protiv njih biti će učinjeni slabim. Ali ja škrgućem zubima, jer
sam odveden ustranu i pogrešio šta mi je rečeno po noći. I moje
proročanstvo će ostati javno, i moje reći će živeti. I mudri i koji
razumeju će sjećati se mojih reći, kad sam proklinjao, ja sam propadao,
iako sam blagoslovio, nisam bio blagosloven.'' Kad je izgovorio ove reći
ostao je tih. I Valak reče, ''Tvoj Bog te prevario mnogim mojim
darovima.''

I tad Valam mu reče, ''Dođi i hajde da namislimo šta treba da im radiš.

Izaberi lijepe žene koje su među nama i u Midiji, i postavi ih gole i
ukrašene sa zlatom i dragim kamenjem pred njih. I kad ih vide i legnu s
njima, oni će zgrešiti protiv njihova Gospoda i pasti u tvoje ruke, jer
drugačije ti ne možeš se boriti protiv njih.'' I kad je rekao ovo, Valam se
okrene i vrati u svoje mesto. I potom ljudi behu zavedeni kćerima
Moaba. Jer Valak je učinio sve što mu je Valam pokazao.

Oproštaj s Mojsijem, molitva i smrt

19 I u to vreme Mojsije je ubijao narode i davao pola njihova plijena

narodu. I on poče da objavljuje im reči Zakona koji Bog govori mu na
Horebu. I on govori s njima, govoreći, '' Evo ja idem da spavam sa mojim
ocima i otići ću svome narodu. Ali ja znam da vi čete ustati i napustiti
riječi ustanovljene za vas kroza me, i Bog će biti ljut na vas i napustiti
vas i otići iz vaše zemlje. I on će dovesti na vas one koji vas mrze, i oni
će vladati nada vama, ali ne zauvek, jer on će se sjetiti saveza koji je
1318
ustanovio sa vašim ocima. Ali tad vi i vaši sinovi i svi vaši naraštaji će
ustati nakon vas i oplakivati dan moje smrti i reći u svojim srcima, ''Tko
će dati nam drugoga pastira kao Mojsija ili takvoga sudiju za sinove
Izraela da moli uvijek za naše grehove i da bude uslišen za naša
bezakonja? Sada ja pozivam svjedoka protiv vas danas nebesa i zemlju
(jer nebo će čuti ovo, i zemlja će znati sa svojim ušima) da Bog je otkrio
kraj svijeta tako da može utvrditi svoje zakone sa vama i upaliti među
vama večito svetlo. I vi čete se sjetiti, vi zli, jer govorim vama, vi
govoriste, ''Sve šta Bog nam je rekao, mi čemo činiti i slušati. Ali ako
sagrešimo ili uzrastemo pokvareni na našim putevima, ti češ opozvati
ovo kao svjedoka protiv nas, i on će nas odsjeći. Ali znajte da vi ste jeli
kruh anđela za četrdeset dana. I sad evo ja blagosiljam tvoja plemena
preda mnom kraj dolazi. Ali vi, priznajte moju muku kojom sam se
mučio za vas od vremena kad ste vi otišli iz zemlje egipatske.''

Na ove njegove reči, Bog mu progovori treči put, govoreći, ''Vidi ti ideš
spavati sa svojim ocima. Ali ovaj narod će ustati i neće me tražiti, i oni
će zaboraviti moj Zakon, sa kojim sam ih osvijetlio, i napustiti će svoje
sjeme za vreme. Sad ja ću pokazati ti zemlju prije nego umreš, ali ti
nečeš uči u nju u ovom dobu dok ne vidiš rezane likove sa kojima ovaj
narod će početi biti zavođen i skrenuti s puta. Pokazati ću ti mjesto gde
će me služiti 740 godina. I nakon toga biti će predan u ruke njihovim
neprijateljima, i oni će ga uništiti, i stranci će okružiti ga. I biti će na taj
dan kao što je bilo na dan kad sam razbio tablice saveza koje sam ti
sastavio na Horebu, i kad oni grešiše, što je pisano na njima nesta. Sad
taj dan je bio sedamnaesti od četvrtoga mjeseca.

I Mojsije uzađe na Planinu Abarim kako Bog mu zapovidi, i on je molio

govoreći, '' Evo ja sam navršio moj životni vek, ja sam napunio 120
godina. I sad ja pitam, Neka tvoja milost sa tvojim narodom i tvoja
1319
samilost sa tvojim nasljedstvom, Gospode, bude ustanovljeno, i neka
tvoja dugotrpeljivost u tvom mestu bude na izabranom narodu jer ti si
volio ih pred svim drugima. I ti znaš da ja bijah pastir. I kad ja hranih
stado u divljini, ja dovedoh ih do planine Horeb i tad ja prvi videh tvoga
anđela vatre iz grma. Ali ti pozva me iz grma, i ja bih uplašen i okrenuh
moje lice. I ti posla me njima i ti oslobodi ih iz Egipta, ali njihove
neprijatelje ti potopi u vodi. I ti dade im Zakon i odredne u kojima oni
mogu živjeti i uči kao sinovi ljudi. Jer tko je čovjek koji nije grešio protiv
tebe? I dok tvoje strpljenje prebiva, kako bi tvoje nasljedstvo bilo
ustanovljeno, ako nisi milosti njima? Ili tko će još biti rođen bez greha?
Sad ti češ ispraviti ih za vreme, ali ne u ljutnji.''

Tad Gospod pokaza mu zemlju i sve ono što je u njoj i reče, ''Ovo je
zemlja koju ću dati mom narodu.'' I on pokaza mu mjesto sa kojega
oblaci su kupili vodu do vode lele zemlje, i mesto od kojeg rijeka uzima
svoju vodu, i zemlju Egipat, i mjesto nebeskog svoda od kojeg sveta
zemlja pije. I on pokaza mu mjesto sa kojeg mana je padala na narod,
čad do puteva raja. I on pokaza mu mjere svetišta i broj žrtava i znakove
kojim oni objašnjavaju nebesa. I on reče, ''Ovo je što je zabranjeno za
ljudsku rasu jer je ona grešila protiv mene. I sad tvoj štap sa kojim znaci
su činjeni će biti svedok između mene i mog naroda. I kad oni zgreše, ja
ću biti ljut na njih ali ću sjetiti se tvoga štapa i poštedjeti ih u skupu sa
mojom milošću. I tvoj štap će biti ispred mene kao podsjetnik sve dane,
i biti će kao luk sa kojim ja ustanovih moj savez sa Nojem kad je on
otišao iz arke, govoreći, Ja ću staviti moj luk u oblak, i biti će kao znak
između mene i ljudi da nikad više neče vode potopa prekriti zemlju.
Sada uzeti ću te odavde i proslaviti te sa tvojim ocima, i dati ću ti odmor
u tvom snu i sahraniti te u miru. I svi anđeli će tugovati nada tobom, i
nebeske sile će biti tužne. Ali ni anđeo ni čovjek neće znati tvoj grob u

1320
kojem češ biti sahranjen dok ja ne posjetim svijet. I ja ću podići te i tvoje
oce iz zemlje Egipta, u kojoj spavaš i ti češ doći zajedno i stanovati u
večnom mestu stanovanja koje nije podređeno vremenu. Ali ova
nebesa će biti preda mnom kao prolazni oblak i prolazi kao jučer. I kad
se vrijeme približi da posjetim svijet, Ja ću zapovediti godinama i redu
vremena i oni će biti skraćeni, i zvezde će požuriti i svetlo sunca će
požuriti da padne i svetlo meseca neće ostati, jer ja ću požuriti da
podignem vas koji spavate u smislu da svi koji žive stanuju u jednom
mestu zadovoljstva koje ti ja pokazah.''

I Mojsije reče ''Ako mogu učiniti drugu molbu tebi, Gospodaru, prema
tvojoj velikoj milosti ne budi ljut na mene, već pokaži mi za koje vreme
je prošlo i koliko još ostaje.'' I on reče mu, ''Tamo je med, na najvišem
vrhu, punoča trenutka, i kap u čaši, i vreme je ispunilo sve stvari. Jer
četiri i pola je prošlo, a dva i pola ostaje.''

I kad Mojsije je čuo ovo, on je bio ispunjen sa razumevanjem i njegova

pojava posta slavna, i on umre u slavi prema riječi Gospodnjoj, i on
sahrani ga kako mu je obečao. I anđeli su tugovali nad njegovom smrću,
i munje i baklje i strijele odoše pred njim. I u tom danu himne nebeskih
sila ne behu pevane zarad prolaska Mojsijevog, niti je bilo takvoga dana
od onoga u koji Gospod učini čoveka na zemlji, niti će biti takvoga
zauvek, da pesme anđela stanu zarad ljudi, jer on ga je volio veoma. I
on sahrani ga sa vlastitim rukama na visokom mestu i u svetlu celoga
sveta.

Jošua i podela zemlje

1321
20 I u to vreme Bog je utvrdio savez sa Isusom sinom Navinim, koji je
bio ostao od ljudi koji su uhodili zemlju, jer udio je izašao na njih da oni
neće videti zemlju jer su govorili ružno o njoj, i zarad ovoga taj naraštaj
umrije. Tad Bog reče Isusu sinu Navinom, ''Zašto tuguješ i zašto se
uzalud nadaš da Mojsije još živi? I sad ti čekaj nizašto, jer Mojsije je
mrtav. Uzmi njegovu odeću mudrosti i obuci sebe, i sa njegovim
pojasom znanja opaši svoje slabine, i ti češ biti promenjen i postati
drugi čovek. Nisam li ja govorio na vašu koristMojsiju mome slugi,
govoreći, 'Ovaj će voditi moj narod nakon tebe, i u njegove ruke ja ću
izručiti kraljeve Amorita?''

I Jošua uze odeću mudrosti i obuče sebe i opasa svoje slabine sa

pojasom razumevanja. I kad on opasa sebe sa tim, njegov um posta
vatren i njegov duh bi pokrenut, i on reče narodu. ''Evo prvi naraštaj je
umro u divljini zarad tog jer su govorili protiv njihova Boga. I gle sad, svi
vi vođe, znajte danas da ako nastavite u putevima vašega Boga, vaši
putevi će biti pravi. Ali ako ne pazite na njegov glas i postanete kao vaši
oci, vaši poslovi će biti opljačkani i vi sami ćete biti udareni i vaše ime
će propasti sa zemlje. I gde će reći biti koje je Bog govorio vašim
očevima? Jer ako pagani kažu, 'Možda Bog je pogrešio, jer nije
oslobodio svoj narod.' – kako god oni će prepoznati da on nije izabrao
za sebe drugi narod i učinio velika čuda sa njima, tad će oni razumeti da
Svemočni ne uvažava osobe, već kroz vaš greh kroz ponos, tako je
uklonio svoju moč od tebe i potčinio te. I sad ustani i namesti svoje srce
da hoda u putevima Gospoda, i on će te voditi.'' I narod reče mu, ''Evo
mi znamo danas da kad Eldad i Modad su prorokovali u danima Mojsija,
govoreći, 'Nakon što Mojsije ode u počinak, vodstvo Mojsija će biti dato
Isusu sinu Navinom. I Mojsije nije bio ljubomoran već se radovao kad je
čuo ih. I od tada sav narod je verovao da ti činiš vodstvo nada njima i

1322
deliš zemlju među njima na miru. I sad iako je tamo sukob, budi jak i
čini muški, jer ti sam si vladar u Izraelu.''

Kad je čuo ove riječi Isus je odlučio da pošilje špijune u Jerihon. I on

pozva Kenaza i Seniamiju, njegova brata, dva sina Kaleba, i on reče im,
''Ja i tvoj otac besmo poslati od Mojsija u divljinu, i mi odosmo sa
desetoricom drugih ljudi. I oni se vratiše i govoriše loše o zemlji i
obeshrabriše srca ljudi, i oni i srca ljudi sa njima behu obeshrabljeni. Ali
ja i tvoj otac sam ispunih riječ Gospodnju, i evo mi živimo danas. I sad ja
ću poslati vas da uhodite zemlju Jeriha. Činite kao vaš otac, i vi ćete
živeti.'' I oni odoše i uhodiše grad. I kad povratiše reč, narod ode i
napade grad i spali ga vatrom.

I nakon što je Mojsije umro, mana je prestala da silazi na sinove Izraela,

i oni počeše da jedu od plodova zemlje. I to su tri stvari koje Bog dade
svom narodu zarad tri osobe, to je, bunar od voda Mare za Miriam i
stub od oblaka za Arona i mana za Mojsija. I kad ovi dođoše do svoga
kraja, te tri stvari behu uzete od njih.

A narod i Jošua su se borili protiv Amorita. I oni nadvladaše u borbi

protiv njihovih neprijatelja svih dana Isusovih, i trideset i devet kraljeva
koji stanovahu u zemlji behu uništeni. I Jošua dade zemlju narodu po
udjelu (kocki?), svakomu plemenu prema njegovom udjelu, kako mu je
bilo zapoveđeno. Tad Kaleb priđe mu i reče, ''Ti znaš da dvoje od nas
behu poslani sudbinom od Mojsija da idemo sa špijunima, i jer smo
ispunili riječ Gospodnju, evo mi živimo danas. I sad, ako je prihvatljivo u
tvojim očima, neka tamo bude dano udjelom Kenazu mom sinu zemlja
tri kule.'' I Jošua ga blagoslovi, i tako učini.

1323
Molitva Jošue i kult Gilgala

21 I kad je Isus ostario i bio u izobilju dana, Bog mu reče, ''Evo ti si star i
pun dana, a tamo je veoma mnogo zemlje, i nema nikoga da je podeli
udjelima. I nakon tvog odlaska ovaj narod će biti pomiješan sa onima
koji naseljavaju zemlju, i oni će biti zavođeni od stranih bogova, i ja ću
napustiti ih kako sam svedočio u mom govoru Mojsiju. Ali ti odnesi
svedočanstvo njima prije nego umrem.''

I Jošua reče, ''Ti iznad svega znaš, Gospode, šta pokreće srce mora prije
nego pobjesni, i ti si istražio sazviježđa i izbrojao zvijezde i upravio kišu,
ti znaš broj svih generacija prije nego što su rođene. I sad, Gospode, daj
svome narodu mudro srce i razboritu misao, i kad daš ta naređenja
svome nasljedstvu, oni neće grešiti protiv tebe, i ti nečeš biti ljut na
njiih. Nisu li to reči koje sam govorio pred tobom, Gospode, kad Ahan
ukrade od stvari pod zabranom i ljudi behu izručeni pred tebe, i ja molih
pred tobom i rekoh, 'Ne bi li bilo bolje za nas, Gospode, da smo umrli u
Crvenome Moru, gde si potopio naše neprijatelje, ili da smo umrli u
divljini kao naši oci, nego da budemo izručeni u ruke Amorita tako da
budemo uništeni zauvek? I riječ o nama: 'Zlo vas neće snači.' Jer čak ako
naš cilj bude uzet u smrti, ti koji si pred svim dobima i nakon svih doba
još živ, čak ako čovjek, koji ne može postaviti generaciju prije druge,
kaže, 'Bog je uništio narod koga je izabrao za sebe.'I evo mi čemo biti u
paklu ali ti češ učiniti svoju riječ živom. I sad daj da punoča tvoje milosti
održi tvoj narod i odabere za tvoje nasljedstvo čovjeka tako da on i
njegovi potomci će upravljati tvojim narodom. Nije li naš otac Jakob
pričao o njemu, govoreći, 'Vladara neće nedostajati od Jude, niti vođe
od njegovih slabina? I sad potvrdi ove riječi izgovorene ranije tako da

1324
narodi zemlje i plemena svijeta spoznaju da si ti večan.'' I on doda,
govoreći, ''Gospode, evo dani dolaze kada kuća Izraela će biti kao
izležena golubica koja je stavila njene mlade u gnijezdo ne ostavlja niti
zaboravlja svoje mesto. Tako također oni, budući pokajani od njihovih
dela, će se nadati za spasenje koje će biti rođeno za njih.''

I Jošua ode dole u Gilgal i izgradi oltar sa veoma velikim kamenjem i nije
podigao železnu alatku na njih kao Mojsije što je zapovjedio. I on
namjesti veliko kamenje na Planinu Ebal i oboji ih u bijelo (premazivanje
krečom?) i napisa na njima jasno riječi Zakona. I on sakupi sav narod
zajedno i pročita glasno pred njima sve riječi Zakona. I on dođe dole sa
njima i prinese žrtvu za mir na oltar, i svi pjevaše mnoge hvale. I oni
uzeše kovčeg zavjeta Gospodnjeg iz šatora od sastanka sa dairama i
plesovima i harfama i lirama i lutnjama i svakim dobro zvučnim
instrumentom. A sveštenici i Leviti su išli pred kovčegom i radovali se
pjevajući, i staviše kovčeg ispred oltara. I prinesoše mnoge prinose za
mir na njega, i sva kuća Izraeleva je pjevala zajedno glasno govoreći,
''Evo naš Gospod je ispunio šta je govorio našim ocima: 'Vašemu
sjemenu ja ću dati zemlju u kojoj čete živjeti, u zemlji u kojoj teče
mlijeko i med.' I evo on nas vodi u zemlju naših neprijatelja i izručuje
njih slomljene u duhu pred nas, i on je Bog koji je poslao riječ našim
ocima u tajnom mestu stanovanja duša, govoreći, 'Evo Gospod je učinio
sve što nam je rekao.' I uistinu sad mi znamo da Bog je utvrdio svaku
riječ svoga Zakona koju je govorio nama na Horebu. I ako naše srce drži
se njegovih puteva, biti će dobro za nas i za naše sinove nakon nas.'' I
Jošua blagoslovi ih i reče, ''Neka Gospod da, da tvoje srce prebiva u
njemu sve dane i ti se nečeš odvojiti od njegova imena. Neka savez
Gospodnji ostane sa tobom i ne bude raskinut, već neka bude izgrađen

1325
među vama mesto stanovanja za Boga, i on reče kad te posla u svoje
nasleđe sa radošću i zadovoljstvom.''

Oltar prelazi Jordan. Gilgal i Šiloh

22 I nakon ovih događaja kad Isus i sav Izrael je čuo da sinovi Rubena i
sinovi Gada i pola plemena Manasije koji stanuju okolo Jordana su
izgradili oltar tamo, i da su prineli žrtve na njega i učinili sveštenike za
svetište, sav narod bi veoma uznemiren i dođe k njima u Šiloh. I Jošua i
sve starješine rekoše im, ''Kakva su to djela koja su među vama, kad se
nismo još ni namjestili u našoj zemlji? Nisu li riječi Mojsijeve govorene
vama u divljini bile, govoreći, ''Čuvajte se na ulasku u vašu zemlju da se
pokvarite u svojim delima i uništite sav svoj narod? I sad zašto da
imamo neprijatelja oko nas mnogo ako nije zarad jer vi pokvariste vaše
puteve i učiniste ovu nedaću? I tako ti se sakupiše oko nas će naš
slomiti.''

I sinovi Ruvima i sinovi Gada i pola plemena Manasije rekoše Isusu i

svom narodu Izraela. ''Evo sad Bog je izbrojao plodove utroba ljudskih i
namjesti svjetlo da može da vidi šta je u tami, jer on sam zna šta je na
skrovitim mjestima bezdana i svjetlost prebiva u njemu. Sad Gosod Bog
naših otaca zna da niko od nas niti mi sami smo učinili ovo iz zla već
prije za naše potomstvo da njihova srca ne budu odvojena od Gospoda
Boga i da nam ne kažu, ''Evo naša braća koja su preko Jordana imaju
oltar i prinose žrtve na njega, ali mi u ovome mjestu nemamo oltar i
daleko smo od Gospoda Boga, jer naš Bog je daleko od naših puteva da
mu ne služimo. I kad izgovorismo ove riječi, mi rekosmo među sobom,

1326
'Hajde učinimo oltar za nas tako da bude revnost među nama za
traženjem Gospoda.' Jer neki od nas koji stoje ovdje učiniše to. I znajući
da smo mi vaša braća i da stojimo nedužni pred vama, učinite stoga što
god je ugodno u očima Gospodnjim.''

I Jošua reče, ''Nije li Gospodin Kralj močniji nego hiljadu žrtvi? I zašto
niste naučili svoje sinove riječima Gospodnjim koje ste čuli od nas? Jer
da su vaši sinovi razmišljali o Zakonu Gospodnjem, njihove misli ne bi
bile zavedene ustranu nakon što je oltar sagrađen rukom. Ili ne znate li
da kad narod je bio ostao sam za malo u divljini, kad Mojsije ode da
primi tablice, njihove misli su bile skrenule i oni učiniše idole za sebe. I
ako milost Gospoda naših otaca nije bila njihov čuvar, svi njihovi
skupovi bi bili izruženi i svi grehovi naroda učinjeni javnim zarad vaše
gluposti. I tako sad, idite i raskopajte oltare koje ste izgradili za sebe, i
naučite svoje sinove Zakonu i razmišljajte o njemu danju i noću, tako da
kroz sve dane njihova životaGospod bude za njih i svjedok i sudija. I Bog
će biti svjedok i sudija između mene i tebe i između moga srca i tvoga
srca. Jer ako si učinio ovo delo bez lukavosti jer si želio da uništiš svoju
braću, biti će osvećeno na tebi, ali ako si učinio van znanja kako si rekao
zarad svojih sinova, Bog će ti biti milostiv.'' I sav narod odgovori,
''Amen, Amen.''

I Isus i sav narod Izraela prinosoše hiljadu ovnova na njihovu korist za

njihovo oproštenje, i moliše za njih, i on posla ih u miru. Oni odoše i
uništiše oltar, i postiše i plakaše, oni i njihovi sinovi, i moliše govoreći,
''Bog naših otaca i ti koji znaš unaprijed srca ljudi, ti znaš da naši putevi
nisu preuzeti iz zla pred tobom, mi nismo zalutali od naših puteva več
svi ti služimo, jer mi smo djela tvojih ruku. Sad imaj milosti na svoj savez
sa sinovima tvojih sluga.''

1327
I nakon ovoga Jošua ode u Gilgal i uze šator od sastanka Gospodnji i
kovčeg zavjeta i svo njegovo posuđe, i on ih uze do Šila i namesti Urim i
Tumim tamo. I kad Eleazar sveštenik bi služio kod oltara. Svi koji dođoše
od naroda zajedno i tražiše Gospoda, on nauči ih sa Urimom, jer sa tim
bi im objavljeno. A na nov oltar koji je bio u Gilgalu Jošua je odredio čak
do današnjeg dana koje žrtve treba da se prinose svake godine od
sinova Izraelovih. Jer dok se kuća Gospodnja izgradi u Jerusalimu i žrtve
prinesu na novom oltaru, ljudima nije zabranjivano da prinose njihove
žrtve tamo, jer Tumim i Urim otkriše sve stvari u Šilu. I dok arka je bila
stavljena u svetište Gospoda od Solomona, oni su prinosili žrtve tamo
do tog dana. A Eleazar sin Arona sveštenika je služio u Šilohu.

Savez Jošue

23 I Jošua sin Nunov, bijuči jak čovek, uredio je narod i podelio zemlju
između njih, I dok je tamo bilo još neprijatelja Izraela na zemlji, dani
Jošue se približišeza njega da umre. I on posla i pozva sav Izrael u celoj
njihovoj zemlji, sa ženama i decom, i on reče njima, ''Sakupite se pred
kovčegov zavjetnim Gospoda u Šilu, i ja ću utrditi savez sa vama pre
nego umrem.'' I u šesnaesti dan trećega mjeseca sav narod sa ženama i
decom se sakupi zajedno pred Gospodom u Šilohu, i Isus reče im, ''Čuj,
O Izraele. Evo ja ustanovljujem sa vama zavjet ovoga Zakona koji
Gospod ustanovi za vaše očeve na Horebu. I tako čekajte ovde ove noći
i vidite šta Bog će reći mene na korist vas.'' I dok je narod čekao te noći,
Gospod se pojavi Isusu u snu u viziji i reče mu, ''Prema tvojim rečima Ja
ću govoriti ovomu narodu.''

1328
I Jošua ustane ujutro i sakupi sav narod i reče im, ''Gospod govori
ovako: ''Tamo je bila stena od koje Ja izvadih tvog oca. I sečenje te
stene rodi dva čoveka čija imena behu Abraham i Nahor, i iz klesanja
toga behu rođene dve žene čija imena su Sara i Melha, i one živješe
zajedno preko rijeke. I Abraham uze Saru za ženu, a Nahor uze Melhu. I
kad svi oni koji nastavaju zemlju behu zastranili po svojim pomislima,
Abraham je verovao u mene i nije skrenuo s njima. I ja spasih ga iz
plamena i uzeh ga i dovedoh ga u zemlju Kanan i rekoh mu u viziji,
''Tvome sjemenu ja ću dati ovu zemlju.'' I čovek reče mi, ''Evo sad ti si
dao mi ženu, a ona je neplodna. I kako ću imati potomka od te stene
moje koja je zatvorena? I Ja rekoh mu, ''Dovedi mi tri godine staro tele i
tri godine staru kozu i tri godine starog ovna, i grlicu, i goluba.'' I on
dovede ih kako mu Ja zapovedih. A Ja poslah na njega dubok san i
obuhvatih ga strahom i postavih pred njega mjesto vatre gde dela onih
koji čine zlo protiv mene će biti iseljeni (ispaštati) , i Ja pokazah baklje
plamena sa kojima pravedni koji veruju u mene će biti osvetljeni. I ja
rekoh mu , ''Biti će svedok između mene i tebe, da ću Ja dati ti potomka
od one koja je zatvorena. I ja ću učiniti te kao golubom, jer si uzeo od
mene grad koji su tvoji sinovi počeli da grade preda mnom. A grlica
uporedim sa prorocima koji će biti rođeni od tebe, i ovna uporedim sa
mudrim ljudima koji će biti rođeni od tebe, koji će osvetliti tvoje sinove,
a uporediti ću tele sa mnoštvom ljudi, koji su stvoreni mnogi kroz tebe, i
kozu uporedim sa ženama čiju utrobu Ja ću otvoriti i one će rađati. I ova
proročanstva i ova noć biti će svedok između nas, da neću ići protiv
mojih reći,'' I Ja dadoh mu Isaka i oblikovah ga u utrobi one koja ga je
rodila i zapovedih joj da povrati ga brzo i da ga vrati k meni u sedmom
mjesecu. I zato svaka žena koja daje porod u sedmom jesecu, njen sin
će živeti, jer na njemu Ja sam izveo moju slavu i objavio novo doba. I

1329
ja dadoh Isaku, Jakova i Ezava. I ja dadoh Ezavu zemlju Seira kao
nasleđe, ali Jakobu i njegovi sinovi odoše u Egipat. I egipćani ponižavaše
tvoje oce, kako znaš, ali ja se setih tvojih otaca i poslah Mojsija moga
prijatelja i oslobodih ih od tamo, ali njihove neprijatelje ja udarih. I ja
izvedoh ih sa visokom rukom i vodih ih kroz Crveno More i postavih
oblak ispod njihovih nogu i vodih ih kroz dubinu. I dovedoh ih do
podnožja Planine Sinaj, i ja savih nebesa i dođoh dole i upravih plamen
vatre i zaustavih kanale ponora i zaustavih kretanje zvezda i ućutjeh
zvuk groma i ugasih jak vetar i prekorih mnoge oblake i zaustavih
njihovo kretanje i prekinuh oluju nebeskih sila tako da ne prekrše moj
zavjet. Jer sve stvari behu nameštene u kretanju kad Ja siđoh dole, i sve
bi dovedeno u život kad Ja dođoh. I nisam dao da moj narod bude
razasut, već im dadoh moj Zakon i osvetlih ih kako bi svojim činjenjem
tih stvari živjeli i imali mnoge godine i da ne umru. I ja dovedoh vas u
ovu zemlju i dah vam vinograde. Gradove koje niste gradili da
nastavate. I ja ispunih moj zavet koji sam obećao vašim ocima. I sad,
ako slušate vaše očeve, Ja ću upraviti moje srce među vas zauvek i
prekriti vas, i vaši neprijatelji se neće boriti protiv vas više. I vaša zemlja
će biti poznata preko cele zemlje, i vaše seme posebno između svih
naroda, koji će reči, '' Evo verni narod! Jer su verovali njihovu Gospodu,
zato Gospod ih je oslobodio i zasadio ih.'' I tako ću ja zasaditi vas kao
poželjnu lozu i čuvati vas kao voljeno stado, i zapovediti ću kiši i rosi, i
one će biti izobilne vam tokom vašega života. Ali također na kraju
sudbine svakoga od vas živjeti čete večno, vi i vaše seme, i Ja ću uzeti
vaše duše i pohraniti ih u miru do vremena određenog za svet da se
završi. I ja ću povratiti vas vašim očevima i vaše očeve vama, i oni će
znati kroz vas da vas nisam izabrao uzalud. To su riječi koje Gospod
izgovori mi ove noći.'' I sav narod odgovori i reče, ''Gospodin je naš Bog,

1330
i njemu samom mi čemo služiti.'' I sav narod imao je veliko slavlje taj
dan i produženo slavlje za dvadeset osam dana.

Oproštaj i smrt Isusova

24 I nakon tih dana Jošua sin Nunov ponovo skupi sav narod i reče
njima, ''Evo sad je Gospod posvedočio među vama. Danas sam pozvao
za svedoka protiv vas nebesa i zemlju, jer ako nastavite služiti Gospodu,
biti ćete poseban narod njemu, ali ako vi niste voljni da mu služite i
želite da slušate bogove Amorita u čijoj zemlji živite, recite ovo danas
pred Gospodom i idite tako. Ali ja i moje domaćinstvo čemo služiti
Gospodu.'' I sav narod podiže njihov glas i plaka i reče, ''Možda Bog je
ubrojao nas vrijednim, bolje je za nas da umremo u strahu od njega
nego da budemo izbrisani sa zemlje.'' I Isus sin Navin blagoslovio je
narod i poljubio ih i rekao im, ''Neka tvoje riječi zadobiju milost pred
našim Gospodom, i neka on pošalje svoga anđela i čuva vas. Budite
svjesni mene nakon moje smrti i Mojsija prijatelja Gospodinovog, i ne
dajte da riječi zavjeta koje on utvrdi sa vama odu od vas za sve dane.'' I
on otpusti ih, i oni odoše, svaki čovjek u svoje vlastito nasljeđe. A Jošua
postavi sebe na svoj krevet i posla i pozva sina od Eleazara sveštenika i
reče mu, ''Evo sada vidim sa mojim vlastitim očima prijestup ovoga
naroda u kojima su zalutali, ali vi ojačajte se dok ste još sa njima.'' I on
poljubi ga i njegova oca i njegove sinove i on blagoslovi ih i reče, ''Neka
Gospod Bog vaših otaca upravlja vaše pute i one ovoga naroda.'' I kad
on presta govoriti im, on povuče svoje noge u krevet i zaspa sa svojim
ocima, i njegovi sinovi staviše njegove ruke preko njegovih očiju. I tad

1331
sav Izrael se sakupi zajedno da ga sahrane. I oni učiniše veliko tugovanje
za njim, i oni rekoše ovo u njihovom tugovanju:

''Tuguj nad krilom ovog brzog orla

Jer je on odletio od nas,

I tuguj nad moči lavića

Jer je on sakriven od nas.

I tko će ići i reči pravednome Mojsiju da smo imali vođu kao on za

četrdeset godina?'' I oni završiše njihovo tugovanje i sahraniše ga sa
njihovim vlastitim rukama na Gori Jefremovoj, i oni vratiše se svaki u
svoj šator.

Odabir Kenaza i pokajanje grešnika

25 I nakon smrti Jošue zemlja Izrael bi mirna. Ali filistejci su tražili da se

bore sa sinovima Izraela. I oni su pitali Gospoda i rekli, '' Da li da idemo i
borimo se protiv Filistejaca?'' I Bog im reče, ''Ako idete sa čistim srcem,
borite se, ali ako je vaše srce onečišćeno, ne treba da idete.'' I oni pitaše
opet, ''Kako da znamo je li srce celog naroda isto? I Bog im odgovori,
''Bacajte kocku, između vaših plemena, i svako pleme na koje dođe će
biti ostavljeno postrani za drugo bacanje, i tad ćete znati čije srce je
čisto i čije je uprljano.'' I ljudi rekoše, ''Prvo hajde da odredimo vođu
između nas, i tad čemo bacati kocku.'' I anđeo Gospodnji reče im,
''Odredite jednoga.'' I narod reče, ''Koga da odredimo tko je vrijedan,

1332
Gospode?'' I anđeo Gospodnji im reče, ''Bacajte kocku na pleme Kaleba,
i tkogod bude otkriven u tome bacanju, on će vladati nad vama.'' I oni
baciše kocku na pleme Kaleba, i kocka dođe na Kenaza, i oni učiniše ga
vladarem u Izraelu.

I Kenaz reče narodu, ''Dovedite k meni vaša plemena i čujte riječ

Gospodnju.'' I narod bi sakupljen, i Kenaz im reče, Vi znate da Mojsije
prijatelj Božiji pozvao vas je, da ne sagriješite Zakon ni na desno ili na
lijevo. I također Jošua, koji je bio vladar nakon njega, zapovedio vam je
isto. I sad evo mi smo čuli iz usta Gospodnjih da vaše srce je onečišćeno,
i Gospod ne odredio da bacamo kocku na plemena kako bi znali čije
srce se okrenulo od Gospoda Boga. Neće li bijes njegova gnjeva biti
donesen na narod? Sad ja vam obečavam danas da, čak ako netko iz
moga vlastitog kućanstva izađe u kocko grešan, on neće biti spašen već
će biti spaljen s vatrom.'' I ljudi rekoše, ''Ti si predložio dobar plan da se
sprovede.'' I on dovede plemena pred njega, i bi nađeno od plemena
Judina 345 ljudi, ali od plemena Ruvima 560, a od plemena Simeonovog
775, i od plemena Levija 150, i od plemena Isahara 665, od plemena
Zebulona 545, i od plemena Gada 380, i od plemena Ašera 665, i od
plemena Manasije 480, i od plemena Efraima 448, i od plemena
Banjaminovog 267. Ukupan broj onih koji su nađeni u kocki grešni je
bilo 6110. I Kenaz odvede ih sve dalje i zatvori ih u zatvor dok ne bude
poznato šta da se radi sa njima. I Kenaz reče, ''Nije li Mojsije prijatelj
Gospodnji govorio ovim ljudima, govoreći, 'Da ne bude među vama
korijena koji nosi otrov i gorčinu'? I blagosloven je Bog, koji je otkrio sve
naume ovih ljudi i nije im dao da pokvare narod sa njihovim zlim
delima. Zato donesite Urim i Tumim ovdje, i pozovite Eleazara
sveštenika, i hajde da pitamo Gospoda kroz njega.''I tad Kenaz i Eleazar i
sve starešine i sav skup je molio zajedno govoreći, ''Gospode Bože naših

1333
otaca, otkrij tvojim slugama istinu, jer mi smo našli ove koji ne veruju
čudima koja si ti učinio našim ocima od vremena kad si ih izveo iz zemlje
Egipat do današnjega dana,'' I Gospod odgovori i reče, ''Prvi naraštaj
onih koji su bili takvi, neka priznaju svoja dela koja su činili prepredeno,
i potom biti će spaljeni sa vatrom.''

I Kenaz izvede ih i reče im, ''Evo sad vi znate kako Ahan je priznao kad je
da njega izašla kocka i kako je objavio sve što je učinio. I sad iznesite
nam vaša zla dela i zamisli. I tko zna da ako govorite istinu nam, čak i da
umremo sad, ali Bog će imati milosti na vas kada bude oživljavao
mrtve? I jedan od njih, Elas po imenu, reče, ''Neće li sad smrt doći na
nas tako da umremo u vatri? Ali kažem ti, gospodine, zamisli koje smo
mi činili tako zlo nisu sve takve. Sad ako želiš da istražiš čistu istinu,
ispitaj ljude iz svakog plemena pojedinačno, i tako svaki koji stoji će
znati razliku između njihovih grehova.'' I Kenaz ispita one koji behu iz
njegova vlastita plemena, i oni rekoše mu, ''Mi želimo da preslikamo i
napravimo tele kakvo je bilo učinjeno u divljini.'' I nakon toga on odredi
ljude od plemena Ruvimovog, i oni rekoše, ''Mi želimo da žrtvujemo
bogovima onih koji naseljavaju zemlju.'' I on ispita ljude iz plemena
Levija, i oni rekoše, ''Mi želimo da ispitamo šator od sastanka da li ili nije
svet.'' I on upitagrupu iz plemena Isahara, i oni rekoše, ''Mi želimo da
ispitamo kroz demone idola, dali ili ne oni nam mogu otkriti ove stvari
jasno.'' I on odredi ljude od plemena Zebulona i oni rekoše, ''Mi želimo
da jedemo meso od naše vlastite djece i da znamo da li ili ne Bog brine
za ove.'' I on ispita grupu iz plemena Dana i oni rekoše, ''Amoriti su nas
naučili šta oni rade, tako da mi možemo naučiti našu decu, i evo te
stvari su sakrivene ispod Abrahamove planinei sačuvane ispod hrpe
zemlje. Zato pošalji, i nači češ ih.'' I Kenaz posla i nađe ih. I on ispita
grupu od plemena Naftalija i oni rekoše, ''Mi smo željeli da činimo šta

1334
su Amoriti činili, i evo oni su skriveni ispod šatora Elasa, koji ti je rekao
da nas ispitaš. Zato pošalji, i nači češ ih.'' I Kenaz posla i naže ih. I potom
on ispita one koji behu ostali od plemena Gada, i oni rekoše, ''Mi smo
činili preljub sa ženama jednih drugih.'' I potom on ispita ljude od
plemena Ašera, koji rekoše, ''Mi smo našli sedam zlatnih idola koje su
Amoriti zvali svetim nimfama (vilama), i mi uzesmo ih sa dragim
kamenjem i stavismo na njih i sakrismo ih. I evo sad su oni ispod vrha
Planine Šehem. Zato pošalji, i naći češ ih.'' I Kenaz posla ljude, i oni
ukloniše ih od tamo. To su nimfe koje, kad su zvane, pokazivahu
Amoritima šta da rade svaki čas. Jer to su sedam grešnih ljudi
savetovanih nakon potopa, njihova imena su: Kanan, Fut, Selat, Nimrod,
Elat, Desuat. Niti će tamo biti ikad išta kao ovo u svijeto rezano od ruku
umjetnika ili ukrašeno sa slikanjem. Sad oni behu namešteni sa šiljcima i
učvrščeni za obožavanje idola. To drago kamenje, između kojih bi kristal
i zeleni dragulj behu donešeni iz zemlje Hevilah, i oni imahu probušen
izgled. I jedan od njih bi odrezan na vrhu, a drugi kao pjegavi hrizopraz
sija na njegovom rezu kao da je otkrivena voda duboko leži pod njim. I
to su dragi kamenovi koje Amoriti su imali u svetištima, vrijednost čija
ne može se procijeniti, jer za one koji ulaze noću svjetlo lampi nije
potrebno, tako svijetlo je prirodno svijetlo od kamenja sijalo. Ali među
tima jedan odrezan na probušen način i očišćen sa četkom davao je više
svetla. Jer ako i jedan od Amorita bio je slijep, on bi išao i stavio svoje
oči na njega i povratio vid. Te je Kenaz našao, i on pohrani ih na
sakriveno dok ne sazna šta da radi s njima. I nakon ovog on ispita grupu
iz plemena Manasije i oni rekoše, ''Mi smo samo oskrnavili subote
Gospodnje.'' I on ispita grupu iz plemena Efraima, koji rekoše, ''Mi
želimo da učinimo naše sinove i kćeri da prođu kroz vatru, da znamo
akoje šta rečeno bude dokazano izravnim dokazom.'' I on upita grupu

1335
od plemena Benjamina, i oni rekoše, ''Mi smo željeli u ovom vremenu
da ispitamo knjigu Zakona, da li Bog je uistinu napisao šta je u njoj ili
Mojsije je učio ove stvari od sebe.''

Kazna grešnika. Dvanaest kamena.

26 I kad je Kenaz uzeo sve ove riječi i zapisao ih u knjigu i pročitao ih

pred Gospodom, Bog reče mu, ''Uzmite ljude i šta je nađeno sa njima i
sav njihov posjed, i stavite ih u krevet rijeke Fison i spalite ih vatrom,
tako da moja ljutnja utihne od njih.'' I Kenaz reče, ''Da li da spalimo ono
drago kamenje u vatri ili posvetimo ih tebi, jer mi nemamo nijedan
takav?'' I Bog im reče, ''Ako Bog u njegovo vlastito ime uzme išta od
stvari pod zabranom, šta će ljudi činiti? I sad vi uzmite to drago kamenje
i sve šta je nađeno u knjizi, i kad uredite za narod, staviti ćete kamenje
odvojeno sa knjigama, jer vatra ih ne može spaliti, i potom ja ću vam
pokazati kako da ih uništite. Ali ljude i sve drugo što je nađeno, spaliti
češ sa vatrom. I kad sav narod bude sakupljen, reći češ im, 'Tako će biti
učinjeno sa svakim čovjekom čije srce se okrene od njegova Boga.' I
nakon što je vatra spalila te ljude, tad češ postaviti na vrh planine pored
novog oltara knjige i drago kamenje koje ne može biti spaljeno vatrom
ili prerezano željezom ili izbrisano vodom. I ja ću zapovediti oblaku, i ići
će i uzeti rosu i poslati je dole na knjige i izbrisati šta je napisano u
njima, jer ne bi bile izbrisane od nijedne druge vode nego od one koja
nikad nije služila ljudima. I potom ja ću poslati moju munju, i spaliti će
te knjige. A u pogledu dragoga kamenja, zapovjediti ću anđelu, i on će
uzeti ih i ići i staviti ih duboko u more. I ja ću narediti dubini, i ona će
progutati ih, jer ne mogu ostati u svijetu, jer su uprljani idolima
1336
Amorita. I ja ću zapovjediti drugom anđelu, i uzeti će za mene dvanaest
kamenova sa istoga mjesta odakle tih sedam je uzeto. Kad ih nađeš na
vrhu planine gde si stavio te druge, uzeti češ ih i staviti na efod preko
protiv dvanaest kamena koje Mojsije u divljini je stavio na naprsnu
ploču, ti češ ih osveštati prema dvanaest plemena. I ne reci, 'Kako ću
znati koji kamen je za koje pleme? Evo ja ću ti reči ime plemena zajedno
sa imenom kamena, i naći češ ih ugravirane jedne preko drugog.''

I Kenaz ode i uze sve što je našao i ljude zajedno sa tim stvarima, i on
sakupi sav narodk sebi ponovo i reče im, ''Evo vidjeli ste sva čuda koja je
Bog otkrio nam do današnjega dana. I evo istražili smo sve koji su
planirali zla djela lukavo protiv Gospoda i protiv Izraela. Bog je otkrio
njih nama prema njihovim delima. I sad proklet je čovjek koji namjeri
takve stvari među vama, braćo.'' I sav narod odgovori, ''Amen, amen.'' I
kad je ovo rečeno, on spali sve te ljude u vatri i sve što je nađeno sa
njima osim dragog kamenja.

I nakon ovog Kenaz je želio da odredi da li ili ne kamenje će biti spaljeno

sa vatrom, i on baci ih u vatru. I kako su pali u vatru, vatra bi ugašena. I
Kenaz uze željezni mač tako da bude slomljen, i kad mač ga je dotakao,
željezo se rastopi. I nakon ovoga želio je barem izbrisati knjige sa
vodom, ali kako je voda pala na njih bila se smrznula. I kad je vidio te
stvari Kenaz reče, ''Blagosloveljen je Bog, koji je učinio toliko močnih
djela za sinove ljudske, i on stvori Adama prvostvorenog i pokaza mu
sve tako da kad Adam je grešio time, tad on je mogao odbiti mu sve te
stvari ( jer ako je on pokazao im svu ljudsku rasu, oni bi imali vlast nad
njima).'' I kad ovo je bilo rečeno, on uze knjige i kamenje, i stavi ih na
vrh planine pored novoga oltara kako Bog mu je zapovjedio. I on uze
prinos za mir i prinese žrtve na nov oltar stavljajući na njega 2000 žrtava

1337
u svemu kao celu žrtvu paljenicu na taj dan, i on i sav njegov narod
zajedno proslavi veliko slavlje.

I kad iste noći Bog učini kao što je rekao Kenazu. On naredi oblaku, i on
ode i uze rosu od leda iz raja i pospe na knjige i izbrisa ih. I nakon ovog
anđeo dođe i spali ih. A drugi anđeo uze drago kamenje i baci ih u srce
mora, i on zapovedi dubini mora i ona proguta ih. I drugi anđeo dođe i
uze dvanaest kamena i stavi ih pored mjesta sa kojih su uzeti
prethodnih sedam i ugravira na njima imena plemena.

I Kenaz ustane sledeće jutro i nađe tih dvanaest kamena na vrhu

planine gde on je stavio prethodnih sedam. I urezano na njima je bilo
tako da obris očiju je bio vidljiv na njima. A prvi kamen, na kojem je
napisano ime plemena Rubena, bi kao sardius. Ali drugi kamen bio je
izrezan iz bjelokosti, i tamo ime plemena Simeonovog bi ugravirano, i
izgledalo je kao topaz. I na treći kamen, koji je bio kao smaragd, bio je
urezan ime Levija. A četvrti kamen, na kome ime plemena Judina je bilo
urezano, bi zvan kristal, i bio je kao karbunk. Ali peti kamen je zeleni
kvarc, i na njemu je bilo upisano ''pleme Isahara, '' i imalo je boju safira
na njemu. I gravura na šestom kamenu (kao hrisopras) bio je išaran
raznim bojama, i bi napisano na njemu ''pleme Zebulona,'' i bio je kao
jaspis. A urezanje na sedmom kamenu je sijalo i pokazivao se kao da je
držao vodu dubina, i bi napisano na njemu ime plemena Danova, i bio je
kao ligur. Osmi kamen je bio izrezan iz dijamanta, i bilo je tamo
napisano ime olemena Naftalija, i bio je kao ametist. I urezanje na
devetom kamenu je probušeni rad sa Planine Ofir, i tamo bi napisano
''pleme Gad, '' i bio je kao ahat. I urezanje na desetom kamenu bilo je
izdubljeno, i imalo je izgled kamena iz Temana, i tamo bi napisano
''pleme Ašera, '', i bilo je kao hrisolit. I jedanaesti kamen je bio uzet iz
Libana, i bi na njemu napisano ime plemena Josifa, i bio je kao beril. I
1338
dvanaesti kamen je bio izrezan sa visina Ziona, i bi napisano na njemu
''pleme Benjamin,'' i bio je kao oniks.

I Bog reče Kenazu, ''Uzmi to makenje i stavi ga u kovčeg zavjeta

Gospodnjeg zajedno sa pločama zavjeta koje sam dao Mojsiju na
Horebu, i one će ostati tamo dok Jahel, koji će izgraditi kuću u moje
ime, će ustati, i tad on će ih namjestiti preda mnom na dva heruvima, i
oni će biti preda mnom kao spomen na kuću Izrael. I kad su grehovi
moga naroda dostigli punu mjeru i neprijatelji počeli da imaju moč nad
mojom kućom, Ja ću uzeti to kamenje i prijašnje kamenje zajedno sa
tablicama, i pohraniti ću ih na mjesto sa kojeg su uzeti u početku. I oni
će biti tamo dok se Ja sjetim svijeta i posjetim kuću onih koji nastanjuju
zemlju. I tad ću uzeti te i mnoge druge bolje nego oni su od gdje oko
nije vidjelo niti uho čulo i nije ušlo u srce čovjeka, dok se ne dogodi u
svijetu. I pravednima neće nedostajati svjetlosti sunca ili mjeseca, jer
svjetlo tog najdragocenijeg kamenja će biti njihovo svetlo.'' I Kenaz
ustade i reče, ''Evo koliko mnogo dobra Bog je učinio nad ljudima, ali
zbog njihovih grehova oni su lišeni svih tih stvari. I sad danas ja znam da
rasa ljudi je slaba i njihov život bi trebao biti ubrojan kao ništa.'' I kad je
rečeno ovo, on uze kamenje od mjesta gde bi položeno. I kad ih uze,
bilo je kao kad bi svijetlo sunca bilo posuto preko njih i zemlja blistala
od njihova svetla. I Kenaz stavi ih u kovčeg zavjeta Gospoda sa pločama
kako mu je bilo zapoveđeno, i oni su tamo do današnjega dana.

Pobjeda Kenaza

1339
27 I nakon ovoga on naoruža tri stotine hiljada ljudi iz naroda, i on ode i
bori se sa Amoritima. I on udari prvog dana osam stotina hiljada ljudi, i
na drugi dan on ubi pet stotine hiljada. I na treći dan neki ljudi iz naroda
buniše se protiv Kenaza, govoreći, ''Evo sad Kenaz sam je zauzet u svom
domu sa svojom ženom i njegovim priležnicama, i on šalje nas u borbu
tako da budemo uništeni pred našim neprijateljima.'' I kad čuše ove
rijeći, sluge Kenaza javiše mu to. I on zapovedi zapovedniku
pedesetorice, i on dovede trideset i sedam ljudi od njih koji su bili
njegovi klevetnici, i on zaključa ih u zatvor. Ovo su njihova imena: Letuz,
Betul, Efal, Dalma, Anaf, Desak, Besak, Getel, Anael, Anazim, Noak,
Kehek, Boaz, Obal, Iabat, Enat, Beat, Zelut, Efor, Esent, Defaf, Abidan,
Esar, Moab, Duzal, Azat, Felak, Igat, Zefal, Elisor, Ekar, Zebat, Sebet,
Nesah, Kere. I kad zapovednik pedesetine zaključa ih prema zapovesti
Kenaza, Kenaz reče, ''Kada Bog bude činio spasenje za svoj narod mojim
rukama, tada ću kazniti te ljude.''

I kad je rekao ovo, Kenaz zapovedi zapovedniku pedesetine, govoreći,

''Idi i izaberi od mojih slugu tri stotine ljudi i konja istoga broja, i ne daj
da iko od naroda zna čas u koji ja izlazim u borbu, samo u kojigod čas ja
ti kažem, pripremi ljude, tako da oni budu spremni čak po noću.'' I
Keneaz posla izaslanike kao uhode da vidi gde glavni dio logora Amorita
je bio. I izaslanici odoše i u njihovu uhođenju vidješe da glavni dio
logora Amorita je raspoređen na liticama i da oni planiraju da dođu i da
se bore protiv Izraela. I izaslanici se vratiše i izvijestiše ovo njemu. I
Kenaz i tri stotine konjanika sa njim ustaše po noći, i on uze trube u
svoju ruku i poče da ide dole sa tri stotine ljudi. I kad se on približio
logoru Amorita, on reče svojim slugama, ''Ostanite ovdje. Ja ću ići dole
sam pogledati na logor Amorita. I ako ja zatrubim, možete doći dole, ali
ako ne, ne tražite me tamo.''

1340
I Kenaz ode dole sam. I prije nego je otišao dole i molio i rekao,
''Gospod Bog naših otaca, je pokazao tvome slugi čuda koja si ti
spreman da učiniš po smislu saveza u poslednje dane. I sad pošalji
jedno od tvojih čuda tvome slugi, i ja ću boriti se sa tvojim
neprijateljima kako bi oni i svi narodi i tvoj narod znao da Gospod ne
spašava po smislu velike vojske ili snagom konjanika. Kako bi oni znali
znak izbavljenja koje češ ti učiniti sa mnom danas! Evo ja ću povući moj
mač iz korica, i sijati će u logoru Amorita. I ako Amorićani prepoznaju da
sam ja Kenaz, Ja znam da si ih predao u moje ruke. Ali ako me ne
prepoznaju i misle da sam netko drugi, ja ću znati da me nisi uslišio već
me izručio mojim neprijateljima. Jer čak ako budem predan smrti, Ja
znam da Gospod me nije čuo zarad mojih greški i predao me
neprijateljima. Ali on neće uništiti svoje nasleđe mojom smrću.''

I on ode napred nakon što se molio, i čuo je mnoge Amorite da govore,

''Ustanite, hajde da se borimo protiv Izraela. Jer mi znamo da naše
svete nimfe su tamo s njima, i oni će izručiti ih u naše ruke.'' I Kenaz
usta, i duh Gospodnji obuhvati ga, i on povuče svoj mač. I kad je
njegovo svetlo zasjalo nad Amoritima kao munja, oni vidješe i povikaše,
''Nije li ovo mač Kenaza koji je ranio mnoge od nas, i riječ koju smo
govorili je istinita jer svete nimfe su izručile ga u naše ruke? I evo sad
ovaj dan će biti dan slavlja za Amorite, jer naš neprijatelj je predan
nama. Sad zato ustanimo, i hajde da svaki opaše sebe sa mačem i
započne borbu.'' I kad Kenaz ću ove riječi, on je bio odjenut duhom
moči i bio je promenjen u drugoga čovjeka, i on ode dole do logora
Amorita i poče da ih udara. Ali Gospod posla pred njim anđela Ingetela,
koji je zadužen za skrivene stvari i radi nevidljivo, i drugi močan anđeo
mu je pomagao. I Ingetel udari Amorite sa sljepilom tako da, kad svaki
vidje svoga bližnjeg, oni misliše da oni behu neprijatelji i oni ubijaše

1341
jedan drugog. I Zeruel anđel koji je nadmočan u vojnoj moči, držao je
ruke Kenaza da ne padnu. I Kenaz ubi četrdeset pet hiljada ljudi
Amorita. A oni su ubijali jedan drugog, i četrdeset pet hiljada ljudi pade.
I kad Kenaz je ubio tako velik broj, on je želio da pusti svoje ruke od
mača, jer zaglavile su se u dršci mača i nisu mogle odpustiti, i njegova
desna ruka uze moč mača. I tad neki od Amorita preživjeli pobjegoše u
planine. A Kenaz je tražio kako bi oslobodio svoju ruku, i gledao okolo,
on vidje svojim očima Amorićana u bijegu, i on ga zaustavi i reče, ''Ja
znam da su Amoriti uništeni, i sad pokaži mi kako da odpustim svoju
ruku od ovoga mača, i ja ću te pustiti.'' I Amorit reče, ''Idi i uzmi čoveka
od Jevreja, i ubij ga, i dok je njegova krv još vrela, stavi svoju ruku ispod,
kad primiš krv, tvoja ruka će biti odpuštena.'' I Kenaz reče, ''Tako bio živ
Gospodin, jer da si rekao, 'Uzmi čoveka od Amorita,'ja bih uzeo jednog
od ovih i spasao te. Ali jer si rekao 'od hebreja' i tako pokazao svoju
mržnju, tvoje vlastite riječi će biti protiv tebe i, kako si rekao, tako ću ti i
učiniti.'' I kad je rekao te riječi, Kenaz ubi ga, i dok je njegova krv još bila
topla, on stavi ruku ispod, i kad je primio, ona bi odpuštena. I Kenaz
ostavi tamo i skine njegovu odeću i baci sebe u rijeku i opra se. I od
dođe ponovo, promeni odeću, i vrati se svojim slugama. Ali Gospod
posla na njega dubok san po noći, i oni spavahu i nisu znali djela koja je
Kenaz učinio. I Kenaz dođe i probudi ih od sna, i oni gledahu ga i vidjeđe
svojim očima, i gle polje je bilo puno tijela, i oni behu zapanjeni i
pogledađe jedan drugog. I Kenaz reče njima, ''Zašto ste začuđeni? Je li
put ljudi kao put Gospodnji? Jer između ljudi velik broj prevlada, ali s
Bogom kako god on odluči. I tako ako Bog želi da spase ove ljude
mojom rukom, zašto ste začuđeni? Ustanite, i svaki od vas neka opađe
svoj mač, i mi čemo ići kući našoj braći.

1342
I kad sav Izrael ču o izbavljenju koje je izvršeno rukama Kenaza, sav
narod izađe zajedno da ga srete i rekoše, ''Blagosloven da je Gospod
koji te učinio vođom među svojim narodom i koji je pokazao da šta ti je
rekao je bilo vredno verovanja, i šta smo čuli rečju, sad smo videli, i
djelo Božje riječi je objavljeno.'' I Kenaz reče njima, ''Pitajte vašu braću, i
neka vam kažu koliko su muke imali sa mnom u borbi.'' I oni ljudi koji
behu s njim rekoše , ''Tako živ bio Gospod, mi se nismo borili niti smo
čak znali išta osim, da kad smo bili probuđeni, mi videsmo polje puno
tijela. '' I narod odgovori, ''Sada znamo da Gospod je odlučio da spase
svoj narod, njemu ne treba veliki broj već samo svetost.''

I Kenaz reče zapovedniku pedesetirice koji behu zaključali one ljude u

zatvor, ''Dovedite te ljude ovamo, i mi čemo čuti njihove reći.'' I kad ih
je doveo, Kenaz im reče, ''Recite mi šta ste videli tako da gunđate o
meni među narodom.'' Oni rekoše, ''Zašto pitaš nas? Sad zato zapovedi
da budemo spaljeni sa vatrom, jer nismo umrli za ovaj greh o komu
govorimo sad već za prijašnji u koji besmo upleteni. Ti ljudi učiniše
priznanje i behu spaljeni za njihove grehe. Jer kad smo se pridružili u
njihovom grehu, govoreći, 'Možda nas narod neće pronaći, ' i tad bi
izbegosmo narod. Ali ispravno smo učinili javni primer u našim gresima,
u čemu smo pali ogovarajući te.'' I Kenaz reče, ''Ako stoga vi svedočite
protiv sebe, kako ću imati milosti na vas?'' Kenaz odredi da budu
spaljeni u vatri i bačen njihov prah u korito rijeke Fison, gde je bacio
onaj velik broj grešnika. I Kenaz je vladao narodom pedeset sedam
godina, i bio je strah među svim njegovim neprijateljima svih dana.

Zavjet Kenaza. Njegova vizija i smrt.

1343
28 I kad su se dani Kenaza približili za njega da umre, on posla i pozva
sve njih i Jabisa i Finehasa dva proroka i Fineja sina Eleazara sveštenika,
i on im reče, ''Evo sad Gospod je pokazao meni njegova čuda da on je
spreman da učini za svoj narod u poslednjim danima. I sad ja ću
ustanoviti ,oj zavjet sa vama danas tako da vi ne napustite Gospoda
vašega Boga nakon moga odlaska. Jer vi ste videli sva čuda koja su došla
na one koji su grešili i šta oni objaviše u priznanju njihovih grehova
slobodno, ili kako Gospod Bog ih je uništio jer su prestupili njegov
savez. Sad zato poštedite one iz svog doma i vašu decu, i stojte na
putevima Gospodina vašega Boga da ne bi Gospod uništio njegovo
vlastito nasljedstvo.

I Finej sin Eleazara sveštenika reče, '' Ako Kenaz vođa i proroci i
starješine zapovijedaju, govoriti ću riječ koju sam čuo od moga oca kada
je umirao, i neću šutjeti o zapovesti koju je on zapovijedio mi dok je
njegova duša odilazila.'' I Kenaz voša i proroci rekoše, ''Govori, Finej.
Treba li tko govoriti prije sveštenika koji čuva zapovijesti Gospoda
našega Boga, naročito kad istina izlazi iz njegovih usta i sija iz svjetla
njegova srca?'' I tad Finej reče, ''Dok je moj otac umirao, on je
zapovijedio mi, govoreći, 'Ove riječi reći češ sinovima Izraela, ''Kad biste
sakupljeni zajedno na skupštini, Gospod pojavi mi se ti dana prije u snu
po noći i reče mi, 'Evo vidio si i također tvoj otac prije tebe koliko sam
se mučio među mojim narodom. Ali nakon tvoje smrti ovaj narod će
ustati i pokvariti svoje puteve i okrenuti se od mojih zapovijesti, i ja ću
biti veoma ljut na njih. Ali ću se sjetiti toga vremena koje je bilo ranije
prije stvaranja svijeta, vremena kada čovjek nije postojao i nije bilo
zlobe u njemu, kad ja rekoh da svijet će biti stvoren i oni koji će doći na
njega će me slaviti. I ja bih posadio veliki vinograd, i od njega odabrao
biljku, i brinuo bih o njoj i prozvao je svojim imenom, i bila bi moja

1344
zauvijek. Kad ja učinih sve stvari koje sam rekao, međutim moja biljka
koja bi zvana mojim imenom nije me prepoznala kao svog sejača, već je
uništila svoj sopstveni plod i nije rađala svoje plodove meni.'''' I to je što
moj otac zapovijedi mi da kažem ovom narodu.'' I Kenaz i starješine i
sav narod podigoše svoje glasove i plakaše velikom tugom do večeri i
rekoše, ''Hoče li Pastir uništiti svoje stado zarad ikojeg razloga osim što
je grešio protiv Njega? I sad on je onaj koji će nas poštedjeti nas zarad
izobilja svoje milosti, jer se trudio veoma među nama.''

I kad su oni sjeli, sveti duh dođe na Kenaza i prebivao je u njemu i stavi
ga u zanos, i on poče da prorokuje, govoreći, ''Evo sad vidim čemu se
nisam nadao, jer vidim da nisam razumevao. Čujte sad, vi koji stanujete
na zemlji, baš kao oni koji stoje na njemu prorokovaše preda mnom i
videše ovaj čas čak prije nego što se zemlja pokvarila, tako da svi vi koji
stanujete u njoj znate proroštva koja su unaprijed utvrđena. Evo sada
vidim plamenove koji ne gore, i čujem izvore podignute iz sna za kojih
nema osnova, i ne vidim ni vrhove planina niti krov nebesa, već sve
nema izgled i nevidljivo je i nema mesta nigdje. I iako moje oko ne zna
šta vidi, moje srce će nači šta će reći. Sad od plamena za koga sam video
da ne gori, ja videh i gle iskra dođe i, kako je bila, položi sebe na pod. I
pod je bio nalik na paukove krugove, u obliku štita. I kad ovaj osnov bi
namješten, gle tamo bi uzburkana od tog izvora, kako je bila, kipuća
pjena, i promenila se u drugi osnov, kako je bila. Sad između gornje
osnove i niže tamo dođe od svetla sa nevidljivog mesta, kako bi, slike
ljudi, i oni behu hodali okolo. I gle glas je govorio, ''Ovo će biti osnova
(zadužbina) za ljude, i oni će živjeti tu između 7000 godina. I niži osnov
bi od čvrstog materijala, ali gornji bi od pjene. I oni koji su išli od svetla
nevidljivog mesta, oni će biti oni koji imaju ime 'čovjek.' I kad on bude

1345
grešio protiv mene i vreme bude ispunjeno, iskre će biti ugašene i izvor
će stati, i tako oni će biti promenjeni.''

I kad Kenaz je rekao ove reći, on bi probuđen, i njegova osjetila mu se

vratiše. Ali on nije znao šta je rekao ili šta je video. Ali ovo samo on reče
narodu: '' Ako odmor pravednika nakon što je umro je kao ovo, mi
moramo umreti pokvarenome svijetu kao da ne vidimo grehe.'' I kad je
rekao ove reči, Kenaz umrije i zaspa sa svojim ocima. I narod je tugovao
za njim trideset dana.

Zebul

29 I potom narod odredi nad sobom kao vođu Zebula. U to vrijeme on

sakupi narod i reče im, ''Evo sada mi znamo sve muke koje je Kenaz
činio za nas u danima njegova života. I sad ako je on imao sinove, oni bi
trebali vladati narodom. I budući da je ostavio samo kćeri, neka one
prime veće nasljedstvo mežu narodom, jer njihov otac tokom svoga
života odbijao je da da išta njima da on ne bi bio zvan škrt i pohlepnim.''

I ljudi rekoše, ''Čini sve šta je ugodno u tvojim očima.'' A Kenaz je imao
tri kćeri, čija imena behu: prvorođena Etema, druga Feila, treća Zelfa. I
Zebul dade prvorođenojsve što je bilo okolo zemlje feničana, a drugoj
dade maslinov gaj Ekrona, ali trećoj on dade obradivu zemlju koja bi
okolo Ašdoda. I on dade im muževe, to je, prvorođenoj Elisefana, drugoj
Odihela, a trećoj Doela. Sad u tim danima Zebul je utvrdio riznicu za
Gospoda i rekao je narodu, ''Evo ako iko želi da posveti zlato i srebro
Gospodu, neka donese ga u riznicu Gospoda u Šilohu, samo ne dajte
ikome tko ima išta što pripada idolima da želi da posveti u riznicu
1346
Gospodina, jer Gospodar ne želi odvratnosti stvari pod zabranom da ne
bi uznemiravao skup Gospodnji. Jer gnjev koji je prošao je dovoljan.'' I
sav narod, od ljudi do žena, donesoše koje god zlato i srebro njihovo
srce je željelo. I sve što bi doneseno bi izvagano, dvadeset talenata zlata
i dve stotine i pedeset srebra. I Zebul je sudio ljudima dvadeset i pet
godina. I kad je navršio svoje vreme, on posla i pozva zajedno sav narod
i reče, ''Evo sada ja idem da umrem, gledajte za svedočanstvo koje naši
prethodnici su ostavili kao svedoke, i ne dajte svome srcu da bude kao
valovi mora. Već kao valovi mora što razumiju ništa osim šta je u moru,
tako neka vaše srce razmišlja ništa drugo osim šta pripada Zakonu.'' I
Zebul zaspa sa svojim ocima, i bi sahranjen u grobnici njegova oca.

Debora

30 Tad sinovi Izraela nisu imali ikoga da odrede sebi za sudiju, i njihovo
srce klonu, i oni zaboraviše obećanje i sagriješiše puteve koje Mojsije i
Jošua sluge Gospodnje su zapovidile im, i oni behu zastranili za kćerima
Amorita i služahu njihovim bogovima. I Gospod bi ljut na njih i posla
svoga anžela i reče, ''Evo ja sam izabrao jedan narod iz svakoga
plemena zemlje, i rekoh da moja slava će prebivati u ovomu svijetu sa
njima, i ja poslah njima Mojsija moga slugu, koji bi objavio moje zakone
i odredbe, i oni pogriješiše moje puteve. I evo sad ja ću podići njihove
neprijatelje, i oni će vladati nad njima. I tad sav narod će reći, 'Jer smo
sagriješili puteve Božje i naših otaca, zarad ovog ove stvari su došle na
nas.' I žena će vladati nad njima i osvijetliti ih za četrdeset godina.'' I
nakon ovoga Gospod podiže protiv njih Jabina kralja Hazara, i on poče
napadati ih. I on je imao Siseru zapovednika njegove vojske, koji je imao
1347
osam hiljada gvozdenih kočija, i on dođe do Gore Jefremove i napade
narod. I Izrael ga se bojao veoma, i ljudi se nisu mogli odupirati svih
dana Sisere. I kad Izrael je bio teško ponižen, svi sinovi Izraela se
sakupljahu zajedno do planine Judine i rekoše: ''Mi govorimo da smo mi
blagosloveniji nego drugi narodi, a evo sad smo poniženi više od svih
naroda tako da ne možemo živjeti u vlastitoj zemlj i naši neprijatelji
imaju moč nad nama.I sad tko je učinio sve ove stvari nama? Nisu li
naša vlastita zla dela, jer smo napustili Gospoda naših otaca i hodali
ovim putevima koji nam nisu koristili? I sad dođite, hajde da postimo
sedam dana, od čovjeka do žene i od najmanjeg do djeteta koje siše. I
tko zna, možda Bog bude pomiren sa svojim nasleđem tako da ne uništi
lozu svoga vinograda.

I kad je narod postio sedam dana i sjedio u kostrijeti, Gospod posla

njima sedmi dan Deboru, koja reče njima, ''Može li ovca da bude
ubijena i da odgovori koljaču? Ali i koljač i zaklani su tihi iako on je tužan
nad njima. I sad vi ste kao stado pred Gospodom, i on vodi vas u visinu
oblaka i postavlja anđele ispod vaših stopala i ustanovljava za vas Zakon
i zapoveda vam putem proroka i popravlja vas kroz vođe i pokazao vam
ne malo čuda, i zarad vas je zapovjedio zvijezdama, i ona stajahu čvrsto
u svojim dodeljenim mestima, i kad tvoji neprijatelji dođoše protiv vas,
on je kišio spuštajući tuču kamenje na njih i uništio ih. I Mojsije i Jošua i
Kenaz i Zebul su vam zapovedali, i vi ih niste slušali. Jer dok ovi behu
živi, vi pokazaste sebe kao da služite svoga Boga, ali kad ovi umreše,
vaše srce također umrije. I vi postaste kao železo bače no u vatru, koje
je rastopljeno od vatre posta kao voda, ali kad izađe iz vatre vrača se u
tvrdoču. Tako i vi, dok su oni koji su vas upozoravali palili vas, vi ste bili
naučeni stvari, ali nakon što ste umrli vi zaboraviste sve. I evo sad
Gospod će sažaliti se na vas danas, ne zarad vas već radi zavjeta koji on

1348
utvrdi sa vašim ocima i zakletve kojom se zakleo da ne napusti vas
zauvek. (Znaj, međutim, da nakon mog odlaska vi čete početi grešiti
opet do kraja vaših dana). Na račun ovoga Gospod će činiti čuda među
vama i predati vaše neprijatelje u vaše ruke. Jer naši oci su mrtvi, ali Bog
koji je utvrdio zavjet s njima je živ.''

Poraz i smrt Sisere

31 I Debora posla i pozva Barakam i ona reče mu, '' Ustani i opaši svoje
slabine kao čovek, i idi dole i napadni Siseru, jer ja vidim zvijezde kako
menjaju svoj smer i spremne su za borbu na tvojoj strani. Također vidim
munje koje ne mogu se pokrenuti iz njihova smjera da idu napred da
spriječe djela kočija onih koji slave u moči Sisere, koji govori, 'Ja idem
dole da napadnem Izrael sa mojim močnim oružjem, i ja ću podijeliti
njihov plijen među mojim slugama, i uzeti ću za sebe lijepe žene kao
priležnice. I zarad ovoga Gospod je rekao o njemu da ruka slabe žene bi
ga napala i djevojke bi uzele njegov plijen i čak on bi pao u ruke žene. I
kad Debora i narod i Barak odoše dole da sretnu neprijatelje, odmah
Gospod pomjeri kretanja njegovih zvezda. I on reče im, ''Požurite i idite,
jer vaši neprijatelji padaju na vas, i zbunite njihove ruke i slomite moč
njihovih srca, jer ja sam došao da moj narod može da prevlada. Jer iako
je moj narod grešio, ali ja ću imati milosti na njega.'' I kad ove reči su
rečene, zvezde odoše kako im je naređeno i spališe njihove neprijatelje.
I broj onih sakupljenih u jednom času i ubijenih bio je 90 puta 97000
ljudi, ali oni nisu uništili Siseru, jer tako im je bilo naređeno.

1349
I kad Sisera, sjedeči na konju, je umakao da spase svoj život, Jael žena
od Hebera Kenita ukrašavala je sebe i otišla da ga srete, a žena je bila
veoma lijepa u pojavi. I ona ga vidje i reče mu, ''Idi unutra i uzmi nešto
hrane i spavaj do večeri, ja ću poslati moje sluge sa tobom. Jer ja znam
da ti ćeš se sjetiti mene i uzvratiti mi uslugu.'' I Sisera uđe, i kad vidje
ruže rasute na krevetu, on reče, ''Ako sam ja spašen, ja ću ići mojoj
majci, i Jael će biti moja žena. I nakon ovoga Sisera je bio žedan i reće
Jaeli, ''Daj mi malo vode, jer sam slab i moja duša gori plamenom koji
sam vidio u zvijezdama.'' I Jael reče mu, ''Odmori se još malo, i tad češ
piti.'' I kad Sisera je spavao, Jael ode do stoke i uze mlijeka od njih. I dok
je muzla, ona reče, ''I sad budi mudar, Gospode, kad si pripisivao
svakomu plemenu ili rasi na zemlji. Nisi li izabrao Izrael sam i volio ga i
nijednu životinju osim ovna koji ide naprijed i vodi stado? I tako
pogledaj i vidi da Sisera je učinio plan i rekao, ''Ići ću i kazniti stado
Svemočnoga.' I ja ćuuzeti od mlijeka ovih životinja kojim si zavolio svoj
narod, i ići ću i dati im da piju. I kad se napije, biti će bez pažnje, i potom
ću ga ubiti. Ali ovo će biti znak da ti radiš sa mnom, Gospode, da, kad
užem dok Sisera spava, on će ustati i pitati me ponovo i opet, govoreći,
'Daj mi vode da pijem, ' tad ću znati da moja molitva je uslišena.''I kad
Jael se vrati i uđe, Sisera bi probuđen i reče joj, ''Daj mi da pijem, jer
gorim užasno i moja duša je u plamenu.'' I Jael uze vina i pomiješa ga sa
mlijekom i dade u da pije. I on popi i ode spavati. A Jael uze kolac u
njenu levu ruku i priđe mu govoreći, ''Ako Bog će učiniti ovaj znak sa
mnom, znati ću da Sisera je pao u moje ruke. Evo ja ću ga zbaciti dole
na zemlju sa kreveta na kojemu spava, i ako on ne osjeti, znati ću da je
predan.'' I Jael uze Siseru i gurnu ga na zemlju sa kreveta. Ali on nije
osjetio, jer je bio veoma pijan. I Jael reče, ''Ojačaj me danas, Gospode,
moju ruku zarad tebe i tvog naroda i onih koji se uzdaju u tebe.'' I Jael

1350
uze kolac i stavi ga pored očiju i udari ga čekićem. I dok je umirao,
Sisera reče Jael, ''Evo bol me obuzela, Jael, i umirem kao žena.'' I Jael
mu reče, ''Idi, hvali se pred svojim ocem u paklu i reci mu da si pao u
ruke žene.'' I čineći ovo ona ubi ga i ostavi njegovo tijelo tamo dok
Barak se ne vrati. A Siserina majka se zvala Temeh, i ona posla riječ
svojim gospođama , govoreći, ''Dođite i idemo zajedno da sretnemo
moga sina, i vi čete vidjeti kćeri jevreja koje moj sin će dovesti ovamo za
sebe kao priležnice.'' A Barak se vrati tjerajući Siseru i bio je veoma
razočaran jer ga nije našao. Jael izađe da ga srete i reče, ''Dođi, uđi, ti
blagosloven od Boga, i ja ću ti predati tvoga neprijatelja koga si
progonio ali nisi našao.'' I Barak uže i nađe Siseru mrtvog i reče,
''Blagosloven da je Gospod, koji je poslao svoj duh i rekao, 'U ruke žene
Sisera će biti predan.''' I izgovorivši ove riječi on odsiječe Siserinu glavu i
posla je njegovoj majci i dade poruku njoj, govoreći, ''Primi svoga sina,
komu si nadala se vidjeti ga kako se vrača sa plijenom.''

Himna Debore

32 Tad Bebora i Barak sin od Abina i sav narod zajedno zapeva himnu
Gospodu u taj dan, govoreći, ''Evo Gospod je pokazao nam njegovu
slavu sa visine, kao što je učinio u visini nebeskih mjesta kada posla svoj
glas da zbuni jezike ljudi. I on izabra naš narod i uze Abrahama našega
oca iz vatre i izabra ga nad svom njegovom braćom i držao ga od vatre i
oslobodio ga od kamenih blokova određenih za izgradnju kule. I on
dade mu sina na kraju njegove stare dobi i uze ga iz neplodne utrobe. I
anđeli behu ljubomorni na njega, i molitvene sile zavidjehe mu. I budući
da su bile ljubomorne na njega, Bog mu reče, 'Ubij plod tvoga tijela za
1351
mene, i ponudi za mene žrtvu koja ti je data od mene. I Abraham nije
raspravljao, već namjesti je odmah. I kako je odilazio, on reče svome
sinu, 'Evo sad, moj sine, ja prinosim tebe kao žrtvu i predajem te u ruke
koje su te dale meni.' Ali sin reče ocu, 'Čuj me, oče. Ako jagnjeiz stada je
prihvačeno kao žrtva Gospodu sa ugodnim mirisom i ako za zla dela
ljudi životinje su određene da budu ubijene, ali čovjek je određen da
nasledi svijet, kako onda ti kažeš meni, ''Dođi i naslijedi život bez
granice i vrijeme bez mjere''? Sad nisam li rođen u svijet da budem
prinesen kao žrtva njemu koji me stvori? A moja blagoslovenost će biti
iznad sviju ljudi, jer ništa neće biti kao ovo, i o meni će budući naraštaji
biti upućivani i kroz mene ljudi će razumevati da Gospod je učinio dušu
ljudi vrijednom da bude žrtvovana.' I kad je on prinio svoga sina na oltar
i svezao njegove noge tako da ga ubije, Svemočni požuri i posla napred
svoj glas sa visine govoreći, 'Ti nečeš ubiti svoga sina, niti češ uništiti
plod tvoga tijela. Jer sad ja sam se pojavio tako da ti otkrijem ti one koji
te ne znaju i zatvorio sam usta onih koji su uvek govorili zlo protiv tebe.
Sad tvoj spomen će biti preda mnom uvek, i tvoje ime i njegovo ostati
će od jedne generacije drugoj.

'' I on dade Isaku dva sina, oboje također iz utrobe koja je bila
zatvorena. I njihova majka je bila tad u trećoj godini njenog braka, i
neće se dogoditi na ovaj način nijednoj ženi, niti će se ijedna žena
hvalisati. Ali kad njen muž priđe joj u trećoj godini, njemu će biti rođena
dva sina, Jakov i Ezav. I Bog je volio Jakoba, ali je mrzio Ezava zarad
njegovih dela. I u staroj dobi njihova oca Isak blagoslovi Jakova i posla
ga u Mezopotamiju, i tamo on posta otac dvanaest sinova. I oni odoše
dole u Egipat i stanovahu tamo.

''I kad njihovi neprijatelji su činili sa njima zlo, narod je plakao Gospodu,
i njihova molitva bi uslišena, i on izvede ih od tamo i dovede ih do
1352
Planine Sinaj i izvede za njih osnov razumevanja koji je pripravio od
stvaranja svijeta. I tad kada temelji sveta behu pomereni, nebeske sile
su ubrzale svijetljenje njihovih smjerova, i vetrovi donesoše glas iz
svojih odaja, i zemlja bi udarena iz svoga osnova, i planine i litice
drhtaše na njihovim spojevima, i oblaci podigoše njihove poplave protiv
plamenova vatre tako da ne spale svijet. Tad bezdan bi podignut od
svojih mnogih izvora, i svi valovi mora se sakupiše zajedno. Tad Raj
davao je miris plodova, i kedri Libana behu udareni od njihova korijena,
i zvijeri poljske behu pomerene u njihovim stanovima u šumi, i sva
njegova stvorenja dođoše zajedno da vide Gospoda koji utvrđuje zavjet
sa sinovima Izraela. I sve što je Svemočni rekao, ovo on je gledao,
imajući Mojsija njegovoga voljenoga kao svedoka.

''I kad on je umirao, Bog utvrdi za njega mjesto i pokaza mu tad šta mi
sada imamo kao svedoke, govoreći, 'Neka bude kao svedočanstvo
između mene i tebe i mog naroda nebesa u koja ti ulaziš i zemlji na
kojoj ti hodiš do sad. Jer sunce i mjesec i zvijezde su sluge tebi. I kad
Jošua usta da vlada narodom, na dan kada se borio sa neprijateljima,
večer dođe dok je bitka još se odvijala. Jošua reče suncu i mjesecu, 'Vi
koji ste učinjeni slugama između Svemočnoga i njegovih sinova, evo
bitka još traje, i da li napuštaš svoju dužnost? Zato stoj još danas i daj
svetla njegovim sinovima i tamu njegovim neprijateljima.' I oni učiniše
tako.

''I sad u te dane Sisera ustade i porobi nas. I mi plakasmo Gospodu, i on

zapovedi zvezdama i reče, 'Odlazite sa svojih položaja i spalite moje
neprijatelje tako da oni znaju moju moč.' I zvijezde siđoše dole i
napadoše njihov logor i čuvaše nas bez ikog napora. Tako mi nečemo
prestati pevati slave, niti će naša usta utihnuti u izgovaranju njegovih
čuda, jer on se setio i svojih nedavnih i davnih obečanja i pokazao
1353
njegovu sačuvanu moč nama. I tako Jael je uzdignuta među ženama, jer
ona sama je učinila pravi put ka uspjehu ubijajući Siseru sa vlastitim
rukama.

''Idi , zemljo, idi, nebesa i munje, idite, anđeli nebeskih sila, idite i recite
očevima u njihovim odajama duša i recite, ' Svemočni nije zaboravio ni
najmanje obećanja koje je utvrdio sa nama, govoreći, ''Mnoga čuda ću
ja učiniti za vaše sinove.'' I sad od ovog dana dalje neka bude znano da,
štagod Bog je rekao meni, on će učiniti, ove stvari on će učiniti, čak ako
čovjek zakasni u slavljenju Boga. Ali ti , Debora, pevaj hvale, i neka
milost svetoga duha probudi se u tebi, i počne da slavi dela Gospodnja,
jer neće opet ustati takav dan u koji zvezde su udružene zajedno i
napadaju neprijatelje Izraela kako im je zapoveđeno. I on ovoga časa,
ako Izrael padne u nevolju, on će pozvati se na te svedoke zajedno sa
tim slugama, i oni će formirati izaslanstvo Svevišnjemu, i on će se sjetiti
tog dana i poslati moč spasenja svoga saveza. A ti, Debora, počni da
kazuješ šta si videla u polju, kako su ljudi hodali okolo i išli pravo u
sigurnosti zvezda koje su se borile za njih. Raduj se, zemljo, nad onima
koji stanuju u tebi, jer znanje Gospodnje koje gradi kulu među vama je
sada. Ne nepravedno Bog te uze od rebra prvostvorenog, znajući da
njegovo rebro Izrael će biti rođen. Tvoje oblikovanje će biti
svedočanstvo šta je Gospodar učinio svome narodu. Čekaj, tvoje sate
dana, i ne želi da žuriš, kako bi mi objavili da naše misli mogu ići pravo,
jer noć će biti nad nama. Biti će kao noć kad Bog ubi prvorođene od
egipćana za svoje prvorođene. I tad ću prestati svoju pesmu, jer vreme
je spremno za njegov pravedan sud. Jer ja ću pevati himnu njemu u
obnovi stvaranja. I ljudi će se sjetiti njegove moči spasenja, i to će biti
svedočanstvo za to. I neka more sa svojim bezdanom bude svedok, jer

1354
ne samo da ga je Bog isušio pred ocima, već također je preusmerio
zvijezde, od njihova položaja i napao naše neprijatelje.''

I kad Debora završi svoje riječi, ona zajedno sa narodom ode u Šilo, i
prinesoše žrtve, i pevahu uz pratnju truba. I kad su pevali i žrtve bile
prinesene, Debora reče, ''I ovo će biti kao svedočanstvo truba između
zvezda i njihovog Gospoda.'' I Debora siđe od tamo i sudila je Izraelu
četrdeset godina.

Oproštaj i smrt Deborina

33 I kad se dani njene smrti se približili, ona ode i sakupi sav narod i
reče im, ''Čujte sad, moj narode. Evo ja vas upozoravam kao žena Božja
i prosvetljujem vas kao jedna od žena, i slušajte me kao vašu majku i
čuvajte moje riječi kao ljudi koji će također umrijeti. Evo ja idem danas
mojim putem tijela, na koji čete vi također ići. Samo upravite svoje srce
Gospodu vašemu Bogu tokom vremena vašega života, jer nakon vaše
smrti vi se ne možete pokajati za one stvari u kojima živite. Jer tad je
smrt zapečaćena i dovedena do kraja, i mjera i vrijeme i godine su se
vratila njihovom ulogu. Jer čak ako tražite da činite zlo nakon vaše
smrti, vi ne možete, jer želja za grešenjem će prestati i zao podsticaj će
izgubiti svoju moč, jer čak pakao neće povratiti šta je primio i položio
dok ne bude traženo od njega od onog koji je položio u njega. Sad zato,
moji sinovi, slušajte moj glas, dok imate vremena života i svjetlo
Zakona, učinite pravim svoje puteve.'' I dok je Debora govorila ove
riječi, sav narod je podigao svoj glas i plakao i rekao, ''Evo sad, Majko, ti
češ umreti, i komu predaješ svoje sinove koje ti ostavljaš? Moli zato za

1355
nas, i nakon tvoga odlaska tvoja duša će biti svjesna nas zauvek.'' I
Debora odgovori i reče narodu, ''Dok čovek je još živ on može moliti za
sebe i za svoje sinove, ali nakon njegova kraja on ne može moliti ili biti
svjestan ikoga. Zato ne nadajte se u vaše očeve. Jer oni vam neće
koristiti sve dok ne budete kao oni. Ali tad ćete biti kao zvezde nebeske,
koje su sad otkrivene među vama.'' I Debora umrije i zaspa sa njenim
ocima i bi sahranjena u gradu njenih otaca. I narod je tugovao za njom
sedamdeset dana, i dok su oni naricali za njom, oni rekoše ove riječi kao
tužaljku:

''Evo stradala je majka Izraela,

Svetica koja je vodila kuću Jakova,

Podigla je ogradu oko svoga naraštaja,

I njen naraštaj će tugovati nada njom.''

I nakon njene smrti, zemlja je imala odmor za sedam godina.

Aod Čarobnjak

34 I u to vreme usta izvesni Aod od svetišta Midijana, i ovaj čovjek bi

čarobnjak, i on reče Izraelu, ''Zašto obračate pažnju na svoj Zakon?
Dožite, i pokazati ću vam nešto drugo nego vaš Zakon.'' I ljudi rekoše,
''Šta češ nam pokazati što naš Zakon nema? A on reče narodu, ''Jeste li
ikad vidjeli sunce po noći?'' A oni rekoše, ''Ne''. A on reče, ''Kadgod
poželite, ja ću vam ga pokazati kako biste znali da naši bogovi imaju

1356
moč i ne zavode one koji služe im.'' I oni rekoše, ''Pokaži.'' I on ode i
radio je svoje magične trikove i davao naređenja anđelima koji su bili na
dužnosti čarobnjacima, jer on je žrtvovao njima dugo vremena. Jer u to
vreme pred njima oni behu prokleti, magija je otkrivena anđelima i oni
bi uništili dova bez mjere, i jer su sagrešilim dogodilo se da anđeli nisu
imali moči, i kad su suđeni, tad moč nije data drugima. I oni čine ove
stvari pomoću tih ljudi, čarobnjacima koji upravljaju ljudima, dok doba
bez mjere dođe. I tad umjetnošću magije on pokaza ljudima sunce po
noći. I ljudi behu začuđeni i rekoše, ''Evo koliko mnogo bogovi Midijana
mogu učiniti, a mi nismo znali.'' A Bog je želio iskušati dali Izrael će
ostati u njegovim zlim delima, i on ih je pustio, i njihov rad bi uspešan. I
narod Izraela bi zaveden i počeše da služe bogovima Midijanaca. I Bog
reče, ''Ja ću izručiti ih u ruku Midijana, jer su zavedeni njima.'' I on
preda ih u njihove ruke, i Midijani počeše da dovode Izrael u ropstvo.

Poziv Gideona

35 A Gideon je bio sin Joaša, on je bio najmočniji čovjek između sve

svoje braće. I kad je bilo ljeto, on dođe da izbija snopove koje je imao i
izbegne napad Midianita sakrivajući se u planini. I gle anđeo Gospodnji
srete ga i reče mu, ''Odakle si došao, i gde ideš?'' On mu reče, ''Zašto
pitaš me odakle dolazim, jer nevolja me obuzela? Izrael je pao u
nevolju, oni su izručeni u ruke Midijana. I gde su čuda koje naši oci
opisivahu nam, govoreći, 'Gospod je izabrao Izrael sam ispred svih
naroda zemlje'? I evo sad on nas je izručio i zaboravio obećanja koje je
rekao našim ocima. Jer mi bi radije da smo predati smrti odjednom i za
sve nego da ovaj narod bude kažnjen ovako za neko vreme.'' I anđeo
1357
Gospodnji mu reče, ''Ti nisi izručen bez razloga, već tvoje vlastite zamisli
su uradile ove stvari tebi, jer, kao što ste napustili obećanja koja ste
primili od Gospoda, ova zla su vas snašla, i niste bili svjesni zapovijesti
Božijih koje oni koji su bili pre vas su zapovjedili vam, tako da ste zapali
u nemilost vašega Boga, Ali on će imati milosti, kao što nitko nema
milosti, na narod Izraela, iako ne radi vas već zarad onih koji su usnuli. I
sad dođi, Ja ću te poslati, i ti češ izbaviti Izrael od ruku Midijanaca, jer
Gospod govori ove riječi: , Iako Izrael nije pravedan, i jer Midijci su
grešnici, iako ja prepoznajem zlobu svoga naroda, Ja ću im oprostiti i
potom Ja ću ih prekoriti jer su činili zlo. Ali za sada ja ću učiniti moju
osvetu na Midijanima.'' I Gideon reče, ''Tko sam ja i šta je kuća moga
oca da ja trebam ići protiv Midijana u bitku? I anđeo mu reče, ''Možda
misliš na način kao ljudi, takav je put Božji. Jer ljudi gledaju za slavom
svijeta i bogatstvom, ali Bog za pravdom i dobrom i milošću. Sad zato idi
i opaši se, i Gospod će biti sa tobom. Jer on te je izabrao da učiniš
osvetu na njegovim meprijateljima kako ti je zapovjedio.'' I Gideon mu
reče, ''Neka moj Gospodin ne bude ljut da kažem još riječ. Vidi Mojsije
prvi od svih proroka pitao je Gospoda za znak, i bio mu je dan. Ali tko
sam ja , osim možda Gospod me izabra? Neka on da mi znak tako da
znam da ću biti vođen.'' I anđel Gospodnji mu reče, ''Trči i donesi mi
vode iz jezera i pospi na stijenu, i dati ću zi znak.'' I on ode i donese kao
što mu je zapovidio. I anđeo reče njemu, ''Prije nego pospeš vodu na
stijenu, reci šta želiš da bude urađeno od nje, bilo krv ili vatra, ili da se
ne pojavi uopšte.'' I Gideon reče, ''Neka postane pola krv a pola vatra.'' I
Gideon pospe vodu na stijenu. I kad pospe, ona posta pola plamen a
pola krvava, i one behu oboje pomiješane zajedno, to je, vatra i krv, a
krv nije ugasila vatru niti je vatra progutala krv. I Gideon vidje ovo i

1358
tražio je druge znakove, i behu mu dati. Nisu li oni zapisani u Knjigu o
Sudijama?

Pobjeda Gideona. Njegov grijeh i smrt

36 I Gideon uze tri stotine ljudi i ode i dođe do periferije logora

Midijanaca i čuo je svakog čovjeka kako priča sa svojim bližnjim,
govoreći, ''Vidjeti češ pometnju između broja posječenih mačem
Gideona koja dolazi na nas jer Bog je dao u njegove ruke logor
Midijanaca i on će nas uništiti sasvim, to je, čak majku sa djecom, jer
naši grehovi su dostigli punu mjeru da čak naši vlastiti bogovi su nam
pokazali i mi im nismo verovali. I sad ustanimo i vodimo računa o našim
životima i bežimo.'' I kako pre je Gideon čuo ove reči, on se uzda u duh
Gospodnji, i bi ojačan i reče tri stotini ljudi, ''Ustanite, neka svaki od vas
opaše svoj mač, jer Midijaniti su izručeni u naše ruke.'' I ljudi odoše dole
s njim. I on se privukao blizu i počeo borbu, i oni zapuhaše u trube i
plakaše zajedno i rekoše, 'Mač Gospodnji je na nama.'' I oni ubiše oko
120 000 ljudi Midijanaca, a ostatak Midijana pobježe. I nakon ovih
događaja Gideon dođe i sakupi narod Izraela i reče im, ''Evo Gospod me
poslao da vodim vašu bitku, i ja sam otišao kako mi je zapovidio. I sad ja
činim jedan zahtev ka vama, ne okrečite svoje lice. Neka svaki od vas da
mi zlatne narukvice koje imate na rukama. I Gideon raširi odeću, i svaki
od njih baci unutar svoju narukvicu. I sve bi izvagano, i njihova težina bi
nađena da je dvanaest talenata. I Gideon uze ih i napravi idole od njih i
obožavao ih je. I Bog reče, ''Jedan smer je učvršćen, da ne kaznim
Gideona tokom njegova života, jer, kad je on uništio svetište Bala, tad
oni svi rekoše, 'Bal će se osvetiti.' Sad ako bih ja kaznio njega jer je činio
1359
zlo protiv mene, vi bi mogli reči, 'Ne Bog, već Bal ga je kaznio, jer je
grešio protiv njega prvo.' I tako sad Gideon će umreti u dobroj staroj
dobi tako da oni nemaju ništa da kažu. Ali potom, kad Gideon umre, ja
ću kazniti ga jednom za svagda, jer me je on uvrijedio.'' I Gideon umre u
dubokoj starosti i bi sahranjen u svom vlastitom gradu.

Abimeleh

37 A on je imao sina od priležnice. Abimeleh je ubio svu svoju braću, jer

je želio da bude vođa naroda. Tad svo drveće polja dođe zajedno
smokvi i rekoše, ''Dođi, vladaj nad nama.'' A smokva reče, ''Jesam li
rođena za kraljevanje ili da budem vladar nad drvećem? Ili jesam li
posađena da vladam među vama? I tako kako ja ne mogu vladati nad
vama, tako Abimeleh neće dobiti stalnost u svojoj vladavini.'' I potom
drveća dođoše zajedno lozi i rekoše, ''Dođi, vladaj nad nama.'' I loza
reče, ''Ja bijah posađena da dam sladost ljudima. Dođite i sačuvajte
plod moga vinograda. Ali kako ja ne mogu vladati nad vama, tako je krv
Abimeleha tražena među vama.'' I tad drveća dođoše jabuci i rekoše,
''Dođi, vladaj nad nama.'' I ona reče, '' Zapoveđeno mi je da pribavljam
slatko ukusan plod za ljude. Tako ne mogu vladati nad vama, i Abimeleh
će poginuti od kamenovanja.'' I tad drveća dođoše kupini i rekoše,
''Dođi , vladaj nad nama.'' I kupina reče, ''Kad je trnje bilo rođeno, istina
je zasjala u obliku trna. I kad prvostvoreni je osuđen na smrt, zemlja je
osuđena da izvede trnje i čičak. I kad je istina obasjala Mojsija, ona
obasja ga u pogledu gustiša trnja. I sad biti će da istinu možete čuti od
mene. I ako ste govorili vjerno kupini da ona treba da vlada nad vama,
sjedite u njenoj sjeni. Ali ako licemjerno, neka vatra izađe i proždre i
1360
pojede sve drveće polja, jer jabukovo drvo označava kažnjavanje, a
smokvino drvo označava narod, a loza označava one koji behu re nas. I
sad kupina će biti za vas u ovom čacu kao Abimeleh, koji je ubio svoju
braću nepravedno i želi da vlada među vama. Ako Abimeleh bude
vrijedan njih koje želi da vlada za sebe, neka on bude kao kupina koja je
stvorena da prekori glupe između naroda. I vatra izađe iz kupine i
pojede drveće koje bi u polju. Nakon ovoga Abimeleh je vladao
narodom jednu godinu i šest mjeseci, i on umre kad žena baci na njega
pola mlinskog kamena.

Jair

38 Jair je izgradio svetište Balu, i on je zavodio narod, govoreći, ''Svako

ko neće žrtvovati Balu će umreti.'' I kad sav narod je žrtvovao, samo
sedam ljudi nije bilo voljno žrtvovati. Njihova imena su ova: Defal,
Abiesdel, Getalibal, Selumi, Asur, Jonadali, Mehimel. Oni odgovoriđe i
rekođe Jairu, Vidi mi smo svjesni zapovijesti da oni koji su bili prije nas i
Debora nađa majka zapovedi nam, govoreći, ''Gledajte da ne skrenete
srcem ni na desno ni na levo, već držite Zakon Gospodnji danju i noću.' I
sad zašto kvarite narod Gospodnji i varate ih, govoreći, 'Bal je Bog,
hajde da ga obožavamo? I sad ako je on Bog kako vi kažete, neka on
priča kao Bog i tad mi čemo žrtvovati njemu.'' I Jair reče, ''Spalite ih u
vatri, jer su vrijeđali Bala.'' I njegove sluge uzeše da ih spale u vatri. I
kad su ih stavili u vatru, Nataniel, anđeo koji je zadužen za vatru, izađe i
ugasi vatru i spali sluge Jairove. Ali kad sedmoro ljudi pobeže na takav
način da nitko ih nije video, jer je udario ljude sljepilom. I kad Jair dođe
do mjesta, on bi spaljen sa vatrom, i prije nego ga oni spališe, anđeo
1361
Gospodnji reče mu, ''Čuj riječ Gospodnju pre nego umreš- I ove riječi
Gospod govori: 'Ja sam podigao te iz zemlje i postavio te vođom nad
narodom, ali ti usta i pokvari moj savez i prevari ih i tražio si da spale
moje sluge sa plamenom jer oni su te kaznili. Oni koji behu spaljeni sa
pokvarenom vatrom, sad su živi sa živom vatrom i slobodni, ali ti češ
umreti, kaže Gospod, i u vatri u kojoj češ umreti imati češ mesto
stanovanja.'' I potom on spali ga i on dođe do stuba Bala i uništi ga i
spali Bala zajedno sa narodom koji je stajao, što je hiljada ljudi.

Jefta

39 I nakon ovih događaja sinovi Amona dođoše i počeše da napadaju

Izrael, i uzeše mnoge njihove gradove. I ljudi behu u nevolji, i sakupiše
se u Mispi i govorahu, svaki svome bližnjem, ''Evo sad gledamo u
nevolju koja nas je obuzela, i Gospod je otišao od nas i nije sad sa nama,
i naši neprijatelji su zauzeli naše gradove, i nema vođe koji će ići pred
nama. Sad zato hajde da vidimo koga čemo postaviti nad nama da vodi
našu borbu.''

A Jiftah Gileadit je bio močan ratnik. Njegova braća koja su mu verovala

iz njegove zemlje zavidjahu mu, i on ode i stanova u zemlji Tob. I
bezvrijedni ljudi se sakupiše oko njega i provodiše njihovo vreme s njim.
I kad Izrael je bio napadnut, oni dođoše do zemlje Tob ka Jefti i rekoše
mu, ''Dođi, vladaj nad narodom. Jer tko zna jesi li ostao sačuvan do
današnjih dana ili oslobođen od ruku tvoje braće kako bi vladao nad
narodom u ovo vreme?'' I Jeftah reče im, ''Da li se ljubav tako vraća
nakon mržnje, ili da li vreme pobeđuje sve stvari, jer vi ste me izveli iz

1362
moje zemlje i iz kuće moga oca i sad ste došli me ni kad ste u nevolji?'' I
oni rekoše mu, ''Ako Bog naših otaca, kad smo grešili protiv njega i
izručio nas našim neprijateljima i mi smo bili strašno pritisnuti od njih,
nije gledao naše grehe već oslobodio nas, zašto ti, smrtan čovek, hočeš
da se sečaš bezakonja koje se dogodilo nama u vreme naše nevolje? I
zato neka ne bude tako pred tobom, gospodine.'' I Jefta reče, ''Bog
može da ne gleda naše grehe, jer on ima vreme i mesto gde on kao Bog
može obuzdati sebe od dugog trpljenja, ali Ja, smrtan čovek i stvoren od
zemlje u koju se vraćam, gde ću ja istjerati moj bijes i povredu koju ste
mi nanijeli?'' I ljudi rekoše mu, ''Neka golubica sa kojom je Izrael
upoređen nauči te, jer kad njeni mladi su uzeti od nje, ona još ne
napušta mjesto njeno, ali ona ostavlja povredu učinjenu joj i zaboravlja
je kao da je u dubinama bezdana.'' I Jefta ustane i dođe sa njima i
sakupi se sav narod i reče im, ''Vi znate da, dok su naše vođe bili živi, oni
upozoravahu nas da slijedimo naš Zakon. I Amon i njegovi sinovi
okrenuše narod od njegova puta kojim su hodali, i služili su stranim
bogovima koji su ih uništili. Sad zato upravite svoja srca na Zakon
Gospoda vašega Boga, i molimo ga zajedno, i tako čemo se boriti protiv
naših neprijatelja, verujući i nadajući se u Gospoda da on neće izručiti
nas večno. Čak ako naši grehovi su izobilni, još njegova milost će ispuniti
zemlju. I sav narod je molio zajedno, ljudi i žene i deca. I kad su molili,
oni rekoše, ''Pogledaj, Gospode, na narod koji si izabrao, i nemoj uništiti
lozu koju tvoja desna ruka je posadila, kako ovaj narod, kojega imaš od
početka i koji si uvijek izabirao, i za koji si učinio mesta stanovanja i
doveo u zemlju koju si obećao, neka bude za tebe nasljedstvo, i neka
nas ne predaš onima koji mrze te, Gospode.''

I Bog se pokaja od svoga gnjeva i ojača duh Jeftin. I on posla glasnika

Getalu kralju sinova Amonovih i reče, ''Zašto mučiš našu zemlju i uzimaš

1363
naše gradove? Ili jesi li tužan što Izrael nije te uzeo prvo tako da možeš
rasuti one koji naseljavaju zemlju? I sad vrati mi moje gradove, i moja
ljutnja će utihnuti od tebe. Ali ako ne, znaj da ću ja doći k tebi i vratiti ti
prošle prestupe i uzvratiti ti zloću na tvoju glavu. Ili nisam li ja svjestan
da si ti prevarant narodu Izraela u divljni? I izaslanici Jefte daše ove
poruke kralju sinova Amonovih. I Getal reče, ''Da li Izrael misli visoko o
sebi tako daleko kao da je zaposeo zemlju Amorita? I zato ti kažeš, 'Znaj
da sad ja ću uzeti druge gradove od tebe i uzvratiti tvoju zloću i osvetiti
Amorite kojima si naštetio.'' I Jiftah posla drugu poruku kralju sinova
Amonovih, govoreći, ''Uistinu ja sam spoznao da Bog te izveo napred da
te ja uništim ako ne prestaneš od bezakonja kojim želiš da oštetiš Izrael.
I tako ja ću doći tebi i pokazati sebe tebi. Jer oni nisu bogovi, kao što
kažeš da jesu, koji su ti dali nasledstvo koje imaš, već zato što si bio
obmanut da slijediš kamenje, vatra ide za tobom za osvetu.''

I jer kralj sinova Amonovih nje hteo slušati glas Jefte, Jiftah ustane i
naoruža sav narod i izađe i borio se u borbenom redi, govoreći, ''Kad
sinovi Amona budu izručeni u moje ruke i ja uzvratim, tkogod me sreo
prvi na putu biti će žrtva Gospodnja.'' I Bog je bio vrlo ljut i reče, ''Evo
Jefta je zakleo se da će prinijeti meni tkogod ga sretne prvo na putu, i
sad ako pas sretne Jeftu prvi, hoće li mi pas biti žrtvovan? I sad neka
zakletva Jefte bude izvršena protiv njegova prvorođeng, to je, protiv
ploda njegova tijela, i njegova molba protiv njegova jedino rođenog. Ali
ja ću sigurno osloboditi moj narod u ovom vremenu, ne zarad njega već
tarad molitve kojom je izrael molio.''

Kćer Jeftaha
1364
40 I Jefta dođe i napadne sinove Amona, i Gospod izruči ih u njegove
ruke, i on obori šezdeset njihovih gradova. I Jefta se vrati u miru, i žene
izađoše da ga sretnu pjesmama i plesom. I bi njegova jedina kćer koja
izađe iz kuće prva plešući da sretne svoga oca. I kad Jefta vidje je, on
klonu i reče, ''Pravo je tvoje ime nazvano Seila, da budeš prinesena u
žrtvi. A sad tko će staviti moje srce u mir i moju dušu na vagu? I ja ću
stajati pored i vidjeti koje će pobjediti, da li radost koja se dogodila ili
tuga koja snađe me. I jer ja otvorih moja usta mome Gospodu u pjesmi
sa zakletvom, Ja to ne mogu opozvati.'' I Seila njegova kćer reče mu, '' I
tko je tamo tko će biti tužan u smrti, videći ljude oslobođene? Ili zar se
ne sječaš šta se dogodilo u danima naših otaca kad otac stavi sina kao
žrtvu, i on ga nije odbio već zadovoljno dade pristanak njemu, i onaj koji
je prinešen je bio spreman i onaj koji je prinosio se radovao? I sad ne
nipodoštavaj sve čime si se zakleo, već izvrši. Ali jednu molbu tražim od
tebe prije nego umrem, malo zahtjev tražim prije nego predam moju
dušu: da mogu da odem u planine i stojim u brdima i hodam među
stenama, ja i moje djevice drugarice, i ja ću izliti suze tamo i reči o tugi
moje mladosti. I drveće poljsko će plakati sa mnom, i zvijeri poljske će
tugovati nada mnom. Jer ja nisam tužna jer umirem niti me boli da dam
moju dušu, već jer moj otac je uhvaćen u zamku svoje zakletve, i da
nisam prinijela sebe voljno na žrtvu, bojim se da moja smrt ne bi bila
prihvaćena ili ja bih izgubila svoj život uzalud. Ove stvari ću reći u
planinama, i potom ću se vratiti. I njen otac reče, ''Idi.'' I Seila kćer
Jiftaha, ona i njene devojke drugarice, odoše i dođoše i rekoše mudrim
ljudima naroda, i nitko nije mogao da odgovori njenim rečima. I potom
ona dođe u Planinu Stelak, i Gospod je mislio o njoj po noći i rekao,
''Evo sad sam zatvorio moj jezik mudrih ljudi moga naroda za ovaj
naraštaj tako da ne mogu da odgovore kćeri Jeftaha, ka njenoj riječi,

1365
kako bi moja riječ bila ispunjena i moj naum koji sam ja mislio da ne
bude sprečen. I video sam da djevica je mudra u odnosu na njenog oca i
razumna u odnosu na sve mudre ljude koji su ovdje. I sad neka njen
život bude dat po njenom zahtevu, i njena smrt će biti dragocena preda
mnom uvijek, i ona će otići i pasti u naručje njene majke.''

I kad kćer Jeftaha dođe do Planine Stelak, ona poče da plače, i ovo je
njeno jadikovanje koje je oplakala nada sobom prije nego je otišla. I ona
reče,

''Čuj, ti planino, moje jadanje,

I slušajte, vi brda, suze mojih očiju,

I budite svedoci, vi stene, plakanju moje duše.

Evo kako sam stavljena u iskušenje!

Ali ne uzalud će moj život biti uzet.

Neka moje riječi idu pravo u nebesa,

I moje suze budu zapisane u nebeskom svodu!

Da otac nije odbio kćer kojoj se zakleo na žrtvu,

Da vladar je dao svoju jedinu kćer obećanu za žrtvu.

Ali ja nisam učinila dobro mojoj vjenčanoj odaji,

I nisam preuzela moj vjenčani vijenac.

Jer ja nisam bila obučena u sjaj dok sam sjedila u mojoj devojačkoj sobi,

I nisam koristila mirisna pomazanja,

1366
I moja duša se nije radovala u ulju pomazanja koje je pripremljeno za
mene.

O Majko, uzalud si rodila tvoju jedinu kćer,

Jer pakao je postao moja venčana soba,

I na zemlji tamo je jedina moja ženska odaja.

I neka svi pomiješaju to ulje koje si pripremila za mene i bude posuto,

I bela odeća koju moja majka je izvezla, moljci će je izjesti.

I kruna cveća koje moje dojilje posadiše za mene za praznik, neka bude
uvenula,

I pokrivač koji je istkala od zumbula i ljubičastog u mojoj d

Evojačkoj odaji, neka crvi pojedu.

I neka moje djeve drugarice kažu o meni u tugi i plaču za mnom danima.

Vi drveća, pognite dole svoje grane i plačite nad mojom mladošću,

Vi zvijeri šumske, dođite i oplačite moju nevinost,

Jer moje godine su odsečene

I vreme moga života stari u tami.''

I kad je rekla ovo Seila se vrati svome ocu, i ona učini sve čime se on
zakleo i prinese žrtvu. Tad sve device Izraela sakupiše se zajedno i
sahraniše kćer Jiftaha i plakahu za njom. I sinovi Izraela učiniše veliko
jadikovanje i utvrdiše u tom mjesecu na četrnaesti dan mjeseca oni da
dođu zajedno svake godine i plaču za Jeftajevom kćeri četiri dana. I oni
imenovaše njenu grobnicu u držanju sa njenim imenom: Seila. I Jeftaj je

1367
sudio sinovima Izraela deset godina, i on umrije i bi sahranjen sa svojim
ocima.

Abdon i Elon

41 I nakon njega Abdon sin Hilela Piratonita usta kao sudija u Izraelu, i
on je također sudio sinovima Izraelovim osam godina. I u njegovim
danima kralj Moaba posla glasnike njemu, govoreći, ''Evo sad znaš da
Izrael je uzeo moje gradove, i sad vrati ih kao odštetu.'' I Abdon reče,
''Nisi li naučio iz onoga što se dogodilo sinovima Amonovim, ukoliko
možda nijetako da grehovi Moaba su dostigli punu meru?'' I Abdon
posla i uze od naroda dvadeset hiljada ljudi i izađe protiv Moaba i
napade ga i ubije četrdeset hiljada ljudi od njih, ali ostali pobegoše pred
njim. I Abdon se vrati u miru, i prnese žrtve svome Gospodu. I on umre i
bi sahranjen u Efrati, svome rodnom gradu. I u to vreme narod izabra
Elona i postavi ga sudijom nad njima. I on je sudio Izraelu dvadeset
godina. I u tim danima oni napadoše filisteje i uzeše od njih dvanaest
gradova. I Elon umre i bi sahranjen u svome vlastitom gradu. Ali sinovi
Izraela zaboraviše Gospodanjihovog Boga i služili su bogovima onih koji
naseljavaju zemlju, i tarad ovog oni behu predani filistejima i služili su
im četrdeset godina.

Objava Samsonova rođenja

1368
42 Bio je čovjek iz plemena Danovog čije ime bi Manoah, sin Edoka, sin
Odona, sin Eridena, sin Fadesura, sin Deme, sin Suse, sin Dana. I on je
imao ženu čije ime bi Eluma kćer Remaka, i ona bi neplodna i nije rađala
djece. I, svaki dan, Manoje njen muž je govorio njoj, ''Evo Gospod je
zatvorio tvoju utrobu tako da ti ne nosiš djecu, i sad me pusti da
uzmem drugu ženu da ne umrem bez ploda.'' I ona reče, ''Nije mene
Gospod zatvorio da nemam dece, već tebe da ne nosim plod.'' I on reče
njoj, ''Da li bi se ovo moglo testirati i dokazati!'' I oni su se svađali
danima i oboje behu tužni, jer su bili bez ploda. Jedne noći žena oda u
gornju sobu i molila je govoreći, ''Evo ti, Gospode Bože sviju tijela, otkrij
mi da li nije dato mome mužu ili meni da stvaramo decu, ili komu je
zabranjeno ili komu je dozvoljeno da nosi plod u smislu tkogod je
zabranjen da može plakati nad svojim grehovima jer ostaje bez ploda.Ili
ako oboje smo uskraćeni, tad otkrij to nama tako da možemo nositi
naše grehove i biti mirni pred tobom.''

I Gospod je čuo njen glas i posla svoga anđela ka njoj ujutro, i on reče
joj, ''Ti si neplodna koja ne rađaš, i ti si utroba kojoj je zabranjeno da
nosi plod. Ali sad Gospod je čuo tvoj glas i uvažio tvoje suze i otvorio
tvoju utrobu. I evo ti češ zatrudneti i zanijeti sina, i ti češ zvati njegovo
ime Samson. Jer ovaj će biti posvećen tvome Gospodu. Ali vidi da on ne
kuša nimalo vina i da jede ijednu nečistu stvar, jer (kako on sam je
rekao) on će osloboditi Izrael iz ruku filisteja. I kad anđeo Gospodnji je
izgovorio ove riječi, on ode od nje. I ona dođe u kuću svome mužui reče
mu, ''Ja stavljam ruku na moja usta, i biti ću nijema pred tobom sve
dane jer sam se hvalila uzalud i nisam verovala tvoje reći. Jer anđeo
Gospodnji dođe k meni danas i otkri mi, govoreći, 'Eluma, ti si neplodna,
ali ti češ zanijeti i nositi sina.'' I Manoje nije verovao svojoj ženi, i bio je
potišten i tužan, on sam također je otišao u gornju sobu i molio i rekao,

1369
''Evo ja nisam vrijedan da čujem znakove i čuda koje Bog je učinio među
nama ili da vidim lice njegova glasnika.'' I dok je on govorio ove riječi,
anđeo Gospodnji dođe opet njegovoj ženi. Ali ona beše u polju, a
Manoje je bio u svojoj kući. I anđeo joj reće, ''Trči i objavi tvome mužu
da Bog ga je ubrojao vrijednim da čuje moj glas.'' I žena otrča i pozva
svoga muža, i on požuri da dođe anđelu u polju. Anđeo mu reče, ''Idi
svojoj ženi i učini sve ove stvari.'' Ali on reče, ''Ja idem ali ti vidi,
gospodine, da tvoja riječ bude ispunjena u pogledu tvoga sluge.'' I on
reče, ''Biti će izvršeno.'' I Manoje reče mu, ''Ako možeš, daj mi da te
nagovorim da uđeš u moju kuću i jedeš hleb sa mnom, i znaj da, kad
uzađeš, ja ću ti dati darove da ih poneseš sa sobom da prineseš kao
žrtvu Gospodu tvome Bogu.'' I anđeo mu reče, ''Ja neću uči u tvoju kuću
sa tobom, niti ću jesti tvoj hleb niti uzeti tvojih darova. Jer ako prineseš
žrtvu od onog što nije tvoje, ne mogu ti ukazati milost. I Manoja izgradi
oltar na stijeni i prinese žrtve. I kad je on odrezao mesa i stavio na oltar,
anđeo je došao i dotakao ih sa vrhom štapa. I vatra izađe iz stijene, i
proguta žrtve. I anđeo Gospodnji ode od tamo sa plamenom vatre. Ali
Manoje i njegova žena videše ove događaje i padoše licima i rekoše,
''Sigurno ćemo umreti jer smo vidjeli Gospoda licem u lice.'' I Manoje
reče, Nije li dovoljno da sam ga vidio već čak tražih njegovo ime, ne
znajuči da je on sluga Božiji.'' A anđel koji je došao zvao se Fadahel.

Podvig Samsona

43 I u tim danima Eluma zanese i rodi sina i nazva ga Samson, i Gospod

bi sa njim. I kad je on počeo da raste i tražio da napadne filisteje, on uze
za sebe ženu od filistejaca. Filistejci je spališe u vatri, jer su bili teško
1370
poniženi od Samsona. I potom Samson je bio ljut na Ašdoda, i oni
zaključaše ga i opkoliše grad i rekoše, ''Evo sad naš neprijatelj je izručen
u naše ruke, i sad hajde da se skupimo i spasemo svoje živote.'' I kad
Samson usta po noći i vidje grad zaključan, on reče, ''Evo ove muhe su
me zaključale u njihovom gradu, i sad Gospod će biti sa mnom, i ja ću ići
kroz njihova vrata i napasti ih.'' I on dođe i stavi svoju levu ruku ispod
poluge vrata, i on skinu vrata sa zida udarajući ih. Jedan dio njih on je
držao u svojoj desnoj ruci kao štit, drugi on stavi na ramena. I on nosio
ih je jer nije imao mača, i on je progonio filisteje sa njima i ubio 25 000
ljudi s njima. I on podiže sve što je činilo vrata i donese ih u planinu.
Sad što se tiče lava koga je ubio i o čeljusti magarca s kojim je ubijao
filisteje i u pogledu okova koji behu slomljeni od njegovih ruku kako je
bilo spontano i lisicama koje je uhvatio, nije li to opisano u Knjigi o
Sudijama?

Tad Samson ode dole u Gerar, grad filisteja, i vidje dole kurvu čije ime bi
Delila, i on bi zaveden za njom i uze nju sebi za ženu. I Bog reče, ''Evo
sad Samson je zaveden kroz svoje oči, i on se nije setio močnih dela koje
je učinio sa njim, i on se pomiješao sa kćerima filisteja i držao obzir na
Josifa moga slugu koji je bio u stranoj zemlji i postao kruna za svoju
braću jer nije hteo ožalosti sopstveno seme. I sad Samsonova požuda će
biti kamen spoticanja za njega, i njegovo miješanje propast. I ja ću ga
predati neprijateljima, i oni će ga oslijepiti. Ali u času njegove smrti Ja
ću ga se setiti, i osvetiti ga na filistejcima jednom zasvagda.'' I nakon
ovoga njegova žena ga je pritiskala i stalno mu govorila, ''Pokaži mi
svoju moč i u čemu tvoja snaga leži, i tako ću znati da me voliš.'' I kad
Samson ju je prevario tri puta ona ga je još morila danima, četvrti put
on otkri njoj svoje srce. I ona ga napije, i dok je spavao, ona pozove
berbera i on odreza sedam uvojaka njegove glave, i njegova snaga

1371
ostavi ga, jer je učinio takvo otkriće. I ona pozva filistejce, i oni udariše
Samsona i oslijepiše ga i staviše ga u zatvor. I na dan njihove gozbe kad
je nastupila oni pozvaše Samsona da se našale sa njim. I on, svezan
između dva stuba, molio je govoreći, ''Gospode Bože mojih otaca, čuj
me još jednom i ojačaj me kako bih umro sa ovim filistejima, jer vid koji
su oni oduzeli od mene je dat slobodno meni od tebe.'' I Samson doda,
''Idi napred, dušo moja, i ne budi tužna, umri, moje tijelo, i ne plači za
sobom.'' I on uhvati dva stuba kuće i potrese ih. I kuća i sve što je bilo
okolo nje pade dole, i ubi sve koji behu okolo. I njihov broj bi 40 000
ljudi i žena. I Samsonova braća i sva kuća njegova oca odoše dole i
uzeše ga i sahraniše u grobnici njegova oca. On je sudio Izraelu
dvadeset godina.

Idoli Miheja i grijeh Izraela

44 I u tim danima nije bilo vođe u Izraelu, već svaki je činio što mu je
ugodno u njegovim vlastitim očima. I u to vreme tamo usta Mihej sin od
Dedile majka Helia, i ona je imala hiljadu komada zlata i četiri klina od
rastopljenog zlata i četrdeset duplih komada srebra. I Dedila njegova
majka reče mu, ''Moj sine, čuj moj glas, i ti češ učiniti ime za sebe pre
smrti. Uzmi to zlato i rastopi ga i načini sebi idole, i oni će ti biti kao
bogovi, i ti češ biti sveštenik njihov. I tkogod želi da pita išta kroz njih će
doći tebi, i te češ mu odgvarati. I biti će oltar u tvojoj kući i stub
napravljen od zlata kojeg imaš, pripremiti češ tamjan za paljenje i ovce
za žrtvu. I tkogod želi da prinese žrtvu će dato sedam duplih komada za
ovcu, i za tamjan, ako želi da spali, on će dati jedan dupli komad srebra
pune težine. I tvoja titula biti će 'sveštenik' i ti češ biti zvan 'molitelj
1372
bogova' ''. I Miha reče njoj, ''Ti si me savjetovala dobro, Majko, kako da
živim. I sad tvoje ime će biti veće od mojega, i u poslednjim danima sve
vrste stvari će biti tražene od tebe.'' I Miha namjesti i učini sve što
njegova majka mu je zapovjedila. I on oblikova i napravi za sebe tri lika
od dečaka i teladi, lava, orla, i zmaja, i goluba. I svi koji behu skrenuli bi
dolazili njemu. I ako bi netko želio da pita za ženu, pitali bi ga pomoću
golubice. Ali ako netko bi pitao za sinove, bilo je pomoću likova dečaka.
Ali tkogod bi pitao za bogatstvo činio bi kroz obličje orla. Tkogod bi
pitao za hrabrost, on bi ga savetovao kroz sliku lava. Ako za sluge i
devojke, on bi pitao likove teladi. Ako za dužinu života, pitao bi lik
zmaja. I njegova ludost uze mnoge oblike, i njegova bezbožnost bi puna
prevare.

I tad, kad sinovi Izraela su otišli od Gospoda, Gospod reče, ''Evo ja ću

prekopati zemlju i uništiti sve ljude, jer, kad sam ustanovio zakon na
Gori Sinaj, ja pokazah sebe sinovima Izraelovim u oluji. I rekoh da oni ne
trebaju da rade idole, i oni se složiše da ne izrađuju likove bogova. I ja
naredih im da ne uzmu moje ime uzalud, i oni se složiše da oni sami
neće uzimati moje ime uzalud. I Ja zapovedh im da drže moju subotu, i
oni se složiše da je drže svetom. I ja rekoh im da časte oca i majku, i oni
obečaše da će činiti tako. I Ja zapovedih im da ne kradu, i oni se složiše.
I ja rekoh im da ne čine ubojstva, i oni su drali prihvatljivim da ne čine
to. I ja zapovedih im da ne čine preljuba, i oni nisu usprotivili se ovomu.
I ja naredih im da ne pričaju krivo svedočanstvo i da ne žude svaki za
ženom bližnjeg ili njegovom kućom ili svim njegovim posedom, i oni se
složiše. I Ja rekoh im da ne čine idola niti djela od tih bogova koji su
rođeni iz pokvarenosti pod imenom 'rezanih likova' i te stvari kroz koje
sve te pokvarenosti su donešene. Jer smrtnici su ih izgradili, i vatra je
poslužila da rastopi ih. Umiječe čovjeka ga je izradilo, i ruke su uradile

1373
ih, i zamisli su izumile ih. Primajući ove oni uzeše moje ime uzalud, i dali
su moje ime rezanim likovima. I dan subotnji oni se složiše da drže, oni
su činili odvratne stvari na njega. Gde sam im rekao da vole oca i majku,
oni su me obesčastili, svoga Stvoritelja. I gde ja im rekoh da ne kradu,
oni su radili kao lopovi u njihovim zamislima sa rezanim likovima. I gde
ja im rekoh da ne ubiju, oni su ubijali one koje su zavodili. I iako sam
zapovjedio im da ne čine preljuba, oni su činili preljub sa njihovim
žarom. I gde su izabrali da ne iznose lažna svedočanstva, oni su
prihvatili lažno svedočanstvo od onih koje su uništili. I oni su žudili za
stranim ženama.

''Zato, evo Ja se gadim rase ljudi, i ja ću iščupati korjen mog stvaranja, i

oni koji umiru će nadmašiti one koji u rođeni, jer kuća Jakova je
zaražena sa zlobom i bezbožnost Izraela je umnožena. I ne mogu li ja u
potpunosti uništiti pleme Benjamina, jer ono prvo je skrenulo nakon
Mihe? I narod Izraela neće ići nekažnjeno. I ovo će biti vječna sramota
za sečanje generacijama. Sad Ja ću izručiti Mihu u vatru, i njegova majka
će biti iščupana iz njegova vida dok je živa na zemlji, i crvi će izlaziti iz
njezina tela. I tad, dok su oni pričali jedno drugom, ona će reći kao
majka koja kažnjava svoga sina, 'Vidi koji grijeh si učinio!' I on će
odgovoriti kao sin koji sluša svoju majku i čini pametno. I ti si učinio čak
veću zlobu. I lik goluba koji on uradi biti će korišten za izbacivanje
njenih očiju, i lik orla će biti korišten za donošenje vatre na njih iz
njegovih krila, i likovi dečaka koje on uradi će biti korišteni za struganje
njegovih delova, a lik lava koje on uradi biti ćekao svemočni koji ga
muči. I Ja neću učiniti ovo Mihi samo, već svima koji greše protiv mene.
I rasa ljudi če znati da me neće učiniti ljubomornim njihovim izumima
koje čine, već svakomu čoveku će biti data takva kazna da u bilo kojem
grehu su grešili, u ovomu će biti suđen. I ako su oni lagali preda mnom,

1374
Ja ću zapovijediti nebesima i ono im neće dati kišu. I ako neko želi da
žudi za ženom bližnjeg, Ja ću zapovediti smrti i ona će zanijekati mu
plod njene utrobe. I ako će učiniti krivu objavu u moje ime, Ja neću
slušati njihove molitve. I kad duša se odvoji od tela, tad će reći, 'Ne
tugujmo nad ovim stvarima koje trpimo, već zato čime smo sami
smislili, to čemo i dobiti.' ''

Nesreća u Nobu

45 I u to vreme izvjesan čovjek iz plemena Levija dođe u Gibeah, i on je

želio da ostane tamo kad je sunce zašlo. I hteo je da uže tamo, ali oni
koji stanovahu tamo nisu mu dali. I on reče svome slugi, ''Hodaj i vodi
mulu, i i će čemo do grada Noba, možda oni nam daju da uđemo.'' I on
dođe tamo i sjede na otvoren trg grada, i nitko mu ne reće, ''Uđi u moju
kuću.''

Sad tamo je izvjesni Levit čije ime je Betak. Kad je ovaj čovjek video ga,
on reče mu, ''Jesi li ti Bel iz plemena? I on reče, ''Jesam.'' I on mu reče,
''Ti ne znaš zlobnost onih koji stanuju u gradu. I tko vas je nagoorio da
uđete ovdje? Izađite odavde u žurbi i uđite u moju kuću gde živim, i
ostanite tamo danas, i Gospod je zatvoriti tvoje srce pred nama kao što
je zatvorio od Sodomita pred Lotom.'' I on uđe u grad i osta tamo te
noći. I svi oni koji su naseljavali grad dođoše zajedno i rekoše Betaku,
''Izvedi te koji su došli ti danas. Ako ne, mi čemo spaliti vatrom i tebe i
njih.'' I on izađe njima i reče im, '' Nisu li ovi naša braća? Nemojmo činiti
zla njima da ne bi naši grehovi se nagomilali protiv nas.'' I oni
odgovoriše, ''Nikad se nije dogodilo da stranci daju naređenja

1375
domaćima.'' I oni uđoše silom i vukoše ga i njegovu priležnicu van, i
baciše ih. I kad je čovjek bio pušten, oni su zlostavljali njegovu priležnicu
(robinju)dok nije umrla, jer je ona pogriješila orotiv njena čovjeka kad je
počinila grijeh sa Amalekitima, zarad ovog Gospod Bog izručio ju je u
ruke grešnika. I kad je bilo jutro, Bel ode i nađe svoju priležnicu mrtvu i
stavi je na mulu i požuri dalje i dođe u Kades. I on uze njeno telo i
posiječe ga u komade i posla ga okolo dvanaest plemena, govoreći,
''Ove stvari su učinjene meni u gradu Nobu, i oni koji stanuju tamo
ustaše protiv mene da me ubiju, i uzeše moju naložnicu dok sam bio
zaključan i oni je ubiše. I ako vas zadovoljava da budete mirni, međutim
Gospod će suditi. Ali ako želite da uzmete osvetu, Gospod će vam
pomoći.'' I svi ljudi dvanaest plemena behu uznemireni, i oni se
sakupiše zajedno u Šilu, i svaki reče svome bližnjem, ''Ako takva zloća je
učinjena u Izraelu, Izrael će prestati da biva.''

I Gospod reče neprijateljima, ''Jeste li vidjeli ovaj glup narod uznemiren

u času u kojem treba da umru, kad Miha je radio lukavo tako da vodi
narod ustranu sa golubicom i orlom i sa slikom ljudi i teladi i lavom i
zmajem? I tako jer oni nisu bili uznemiravani do ljutnje tad, zato neka
njihov naum bude uzalud, i njihova srca će biti tako uznemirena da
grešnici kao i oni koji dozvoljavaju zla djela će biti uništeni.''

Poraz Izraela

46 I kad je bilo jutro, narod Izraela bi uznemiren i reče, 'Hajde da idemo

i istražim grijeh koji je počinjen kako bi zloća bila oduzeta od nas.'' I tad
oni rekoše, ''Hajde da pitamo Gospoda prvo i saznamo hoće li izručiti

1376
našu braću u naše ruke, ako ne, hajde da odustanemo.'' I Finej reče im,
''Hajde da donesemo Urim i Tumim.'' I Gospod odgovori im, govoreći,
''Idite, jer ja ću ih izručiti u vaše ruke.'' Ali on skrenuo ih je kako bi
mogao ispuniti svoje riječi. I oni odoše u borbu i dođoše u grad
Benjamina i poslaše glasnike govoreći, ''Pošalji nam ljude koji su učinili
ovo zlo djelo, i mi čemo vas poštedjeti i vratiti svakomu njegovo zlo
djelo.'' I narod Benjamina je otvrdnuo svoje srce, i oni rekoše narodu
Izraela, ''Zašto da izručimo našu braću tebi? I ako ih poštediš, nečemo li
se boriti protiv vas?'' I narod Benjamina ode i srete sinove Izraela i
progoniše ih. I sinovi Izraela padoše pred njima, i oni oboriše između
njih četrdeset i pet hiljada ljudi. I srce naroda bi veoma uznemireno, i
oni dođoše tugovati i plakati u Šiloh. I oni rekoše, '' Evo Gospod je
izručio nas pred one koji stanuju u Nobu, i hajde da pitamo Gospoda tko
među nama je grešio.'' I oni pitaše Gospoda, i on im reče, ''Ako želite,
idite i borite se, i oni će biti izručeni u vaše ruke, i tad će biti rečeno vam
zašto ste pali pred njima.'' I oni odoše i sljedeći dan napadoše ih, i sinovi
Benjamina izađoše i progoniše Izrael i ubiše među njima četrdeset šest
hiljada ljudi. I srce ljudi bi veoma klonulo, i oni rekoše, ''Je li Bog htio da
zavede ustranu svoj narod? Ili je li ga utvrdio da bi zarad zla koje je
učinjeno, da nedužni kao i oni koji su zli padnu zajedno? I kad su rečene
ove riječi oni padoše pred kovčeg zavjeta Gospodnji i poderaše njihovu
odeću, i posuše njihove glave pepelom, oni i Finej sin Eleazara
sveštenika, koji je molio i rekao, ''Šta je ova prevara kojom smo
odvedeni ustranu, Gospode? Je li šta sinovi Benjamina su uradili
ispravno u tvom vidum zašto nam nisi rekao tako da razmotrimo? Ali
ako te nije zadovoljilo, zašto si nam dozvolio da padnemo pred njima?

1377
Basna o lavu

47 I Finej je dodao, govoreći, ''Bože naših otaca, čuj moj glas i reci
svome slugi danas da li je ovo učinjeno s pravom u tvojim očima, ili
možda narod je grešio i ti nisi voljan da iščupaš njihova zla dela tako da
ispraviš one među nama koji su grešili protiv tebe. Jer ja sečam se u
mojoj mladosti kad Jambres je grešio u danima Mojsija tvoga sluge, i ja
izađoh i uđoh i bijah obuzet ljubomorom u mojoj duši, i ja podigoh
oboje njih mojim mačem. I ostatak je želio da ustane protiv mene i ubije
me, i ti posla svoga anđela i ti ubi od njih dvadeset četiri hiljade ljudi, i ti
oslobodi me od njegovih ruku. I sad si poslao jedanaest plemena gore,
govoreći im, ''Idite i ubijte ih', i oni odoše i behu izručeni. I sad oni kažu
da tvoj Urim i Tumim govori laži u tvojim očima. I sad, Gospode Bože
naših otaca, ne sakrivaj od svoga sluge vec reci nam zašto si doveo ovo
zlo protiv nas.''

I Gospod vidje da Finej je molio predano pred njim, i on reče njemu, ''Ja
sam sam se zakleo, govori Gospod, da se nisam zakleo, ne bih se setio
tebe u onome što kažeš, niti bih ti odgovorio danas. I sad reci narodu,
'Stojte i čujte riječ Gospodnju.' Ove riječi Gospod govori: ' Bio je izvjesan
močan lav usred šume od čije moči sve zvjeri su se povjeravali šumi da
ih on može čuvati da ne bi možda neka divlja životinja došla i uništila ih.
I dok je lav čuvao ove, neke divlje životinje stigle su iz druge šume i
proždrle sve mlade od životinja i uništile plod njihovih utroba. I lav je
gledao i bio miran. I životinje behu na miru, jer su povjerile šumu lavu i
nisu shvatale da njihovo vlastito potomstvo je uništeno. I nakon
vremena ustaše od onih koje su se povjeravali šumi i lavu veoma mala
životinja, i ona pojede mladunče od druge zle životinje. I gle lav je rikao i
uznemirio sve životinje šume, i oni se boriše između sebe, i svaki
napade svoga bližnjeg. I kad mnoge životinje behu uništene, drugo
1378
mladunče iz druge velike šume vidje lava i reče, ''Jesi li uništio tako
mnogo životinja? Šta je njihova zloća da kad toliko mnogo životinja i
niihovog potomstva behu nepravedno uništeni prethodno od drugih
zlih životinja, i kad sve životinje trebale bi osvetiti sebe jer njihov plod je
uništen uzalud, tad ti bi miran i nisi govorio? Ali jedno mladunče od zle
životinje je stradalo, i ti si tako podigao celu šumu da sve životinje treba
da jedu jedna drugu nepravedno, tako da šuma opusti. I sad ti treba da
budeš uništen prvi, i tako češ učiniti ostale sigurnima.'' I mladunčad od
životinja su čuli ovo i ubili lava prvo, i postaviše mladunče na njegovo
mesto, i tako sve druge životinje behu podložne jednom vladaru.'

''Miha usta i učini vas bogatima ovim stvarima koje on i njegova mati
učiniše. I oni behu ludi i zle stvari koje niko pre njih nije otkrio, već
svojim lukavstvom on učini ih – rezane likove koji nisu bili rađeni do
današnjega dana. I nikom nije smetalo već svi skrenuše, i vi vidjeste
plod vaših utroba uništen i beste mirni kao zao lav. I sad kad vidite
ovoga čovjeka robinju, koji je učinio zla dela, umrla, vi beste svi
uznemireni i dođoste meni, govoreći, ''Hočeš li izručiti sinove Benjamina
u naše ruke? Zato vas zavedoh i rekoh, 'Ja ću izručiti ih vama.' I sad ja
sam vas uništio, koji beste mirni tad. I tako ja ću uzeti moju osvetu na
sve koji su činili zlo.''

I sav narod usta zajedno i ode. I sinovi Benjamina izađoše da ih sretnu,

misleći da će ih oni napadati kao ranije, i oni nisu znali da zlo je dostiglo
punu mjeru protiv njih. I kad su izašli kao prvi put i progonili ih i narod
pobježe pred njima tako da predaju zemlju. I tad oni ustaše iz njihovih
skrovitih mjesta, i sinovi Benjamina behu usred njih. I kad oni koji su
bežali se vratiše, osamdeset i pet hiljada ljudi grada Nob, ljudi i žena,
behu ubijeni. I sinovi Izraela spališe grad, i oni uništiše sav njihov plijen
koji je bio ugrabljen oštricom mača. I nitko od sinova Benjamina nije
1379
preživeo osim šest stotina ljudi koji umakoše i nisu bili nađeni u bitki. I
sav narod vrati se u Šilo, i Finej sin Eleazara sveštenika bi sa njima. Ovo
su oni koji su ostali on naroda Benjamina, vladara plemena, i deset
porodica, čija imena su ova. Od prve porodice: Ezbail, Zieb, Balak, Rein,
Debak, Beloh. I od druge porodice: Netah, Zenip, Fenoh, Demeh,
Geresaraz. I od treće porodice: Jerimut, Velot, Amibel, Genut, Nefut,
Fiena. I od četvrtoga grada: Gemuf i Eliel, Gemet, Solef, Rafaf i Dofo. I
od pete porodice: Anuel, Kode, Fretan, Remon, Pekan, Nabat. Od šeste
porodice: Refaz, Sefet, Arafaz, Metah, Adhok, Balinok. I od sedme
porodice: Benin, Mefiz, Araf, Ruimel, Belon, Jal, Abak. Od desete
porodice: Enoflaza, Melek, Meturia, Meak. I ostatak vladara plemena
koji preživeše bi šezdeset u broju. I u to vreme Gospod je uzvratio Mihi i
njegovoj majci sve šta je rekao. I Miha bi uništen u vatri i njegova majka
je istrunula, baš kao što je Gospod rekao u pogledu njih.

Uznesenje Fineja

48 I u to vreme Finej položi sebe da umre, i Gospod reče mu, ''Evo ti si

prošao 120 godina koje su ustanovljene za svakoga čovjeka. I sad ustani
i idi odavde i stanuj u Danabenu na planini i stanuj tamo mnoge godine.
I ja ću zapovidjeti mome orlu, i on će te hraniti tamo, i nečeš dolaziti
dole ka ljudima dok ne dođe vreme i budeš iskušan u to vreme, i ti češ
zatvoriti nebesa tad, i tvojim ustima biti će otvorena. I potom ti češ biti
uzdignut na mesto gde oni koji behu prije tebe behu uzdignuti, i ti češ
biti tamo dok se ne sjetim svijeta. Tad Ja ću učiniti da dođeš, i ti češ
kušati šta je smrt.'' I Finej ode i učini sve šta Gospod zapovedi mu. A u
te dane kad on odredi Elija za sveštenika, on pomaza ga u Šilu. A u to
1380
vreme kad on ode, tad sinovi Izraela behu slavili Pashu i oni narediše
sinovima Benjamina, govoreći, ''Idite gore i dobavite žene za sebe, jer
mi ne možemo ti dati naših kćeri. Jer mi učinismo zakletvu u vreme naše
ljutnje, ali da se ne dogodi da jedno pleme bude izbrisano iz Izraela.'' I
sinovi Benjamina odoše i uhvatiše za sebe žene i izgradiše za sebe
Gabaon i počeše da stanuju tamo. I dok su sinovi Izraela bili odmarali u
međuvremenu, oni nisu imali vođe u tim danima, i svaki je činio šta je
ugodno u njegovim vlastitim očima. To su zapovedi i sudovi i
svedočanstva i događaji koji behu u danima sudija Izraela, prije nego je
kralj vladao nad njima.

Potraga za novim vladarom

49 I u to vreme sinovi Izraela počeše da rade molbu Gospodu, i oni

rekoše, ''Neka svaki od nas baca kocku da vidimo tko je tko može
vladati nama kao što je Kenaz činio. Jer možda nađemo čoveka koji će
nas osloboditi od naše nevolje, jer nije propisno za narod da bude bez
vladara.'' I oni bacaše kocku. I kad niko nije bio nađen, ljudi behu veoma
tužni i rekoše, Narod nije vredan da bude uslišan od Gospoda. Zato nam
nije odgovorio.I sad hajde da bacamo kocku po plemenima, ako Bog
bude pomiren sa velikom grupom. Jer mi znamo da Bog će biti pomiren
sa onima koji su vredni njega.'' I oni bacaše kocku po plemenima, i ni na
jedno pleme kocka nije dišla. I Izrael reče, ''Hajde da izaberemo između
sebe, jer smo stavljeni u položaj potrebe. Jer mi znamo da Bog je
zamrzio svoj narod i njegova duša se gnuša nas.'' I izvjesan čovjek po
imenu Netez odgovori i reče narodu, ''On nas ne mrzi, već mi smo učinili
sebe tako omraženim da Bog treba da nas napusti. I tako, čak ako
1381
umremo, nemojmo ga napustiti, već hajde da pribegnemo njemu. Mi
koji smo hodali u našim zlim putevima nismo ga znali koji nas je stvorio,
i tako naša namjera će biti uzaludna.Jer ja znam da Bog nas neće
odbaciti zasvagda, niti će on mrziti svoj narod za sve naraštaje. I tako
ojačajte sebe, i hajde da molimo ponovo, i hajde da bacamo kocku po
gradovima. Jer iako su naši grehovi mnogi, međutim njegova
dugotrepeljivost neće izdati.'' I oni bacaše kocku po gradovima, i
Ramataim izađe u kocki. I narod reče, ''Tako Ramataim je ubrojan
pravedniji nego svi gradovi Izraela, jer on je izabran iznad svih gradova.''
I svaki reče svome bližnjem, ''U tom gradu koji je izašao u kocki hajde da
bacamo kocku po ljudima, i hajde da vidimo koga je Gospod izabrao od
njih.'' I oni bacaše kocku po ljudima, i pade na nikog osim na Elkanu. Jer
kocka je pala na njega, narod ga uze i reče, ''Dođi, i budi nam vođa.'' I
Elkana reče narodu, ''Ja ne mogu biti vođa nad ovim narodom, niti
mogu biti smatran onim koji može vam biti vođa. Ali ako moji grehovi
su uhvaćeni sa mnom, ja ću ubiti sebe tako da me ne uprljate. Jer je
pravedno da umrem samo za svoje vlastite grehove radije nego da
nosim teret ovoga naroda.''

I narod vidje da Elkana nije bio voljan da čini vodstvo nad njima, i oni
moliše ponovo Gospodu, govoreći, ''Gospode Bože Izraela, zašto si
napustio svoj narod u pobjedi njihovih neprijatelja, i u vreme nevolje
zašto si zanijekao tvoje nasljedstvo? Evo čak onaj koji je bio izabran u
udjelima nije ispunio tvoje zapovijesti. Ali ovo se dogodi samo zato jer
kocka pade na njega i mi smo mislili da imamo vođu. I evo dogodilo se
da čak on se natjeće protiv udjela. Koga da pitamo još jednom, ili kome
da pribegnemo, ili gde je mesto našega počinka i odmora? Jer ako
odredbe koje si ti ustanovio sa našim očevima su istiniti, govoreći, 'Ja ću
umnožiti tvoje sjeme, ' i oni će iskusiti ovo, tad bi bilo bolje reći nam,

1382
''Ja odbacujem tvoje sjeme, ' nego zanemariti nas.'' I Bog im reče, ''Kad
bi vam platio prema vašim zlim delima, bilo bi potrebno da uopšte ne
obračam pažnju na vašu rasu. I šta ću učiniti da moje ime bude
prizivano na vas? I sad znajte da Elkana, na koga je udio pao, ne može
vladati nad vama, već prije njegov sin koji će biti rođen od njega, on će
vladati nad vama i prorokovati. I od ovog vremena, vladara neće
nedostajati među vama za mnogo godina.'' I narod reče, ''Evo,
Gospode, Elkana ima deset sinova, i tko od njih će vladati ili
prorokovati? '' I Bog reče, ''Nitko od sinova Peninih ne može vladati
narodom, već onaj koji je rođen od neplodne žene koju sam ja dao
njemu kao ženu će biti prorok preda mnom. I ja ću voljeti ga kao što
sam volio Isaka, i njegovo ime će biti preda mnom uvijek.'' I narod reče,
''Evo možda sad Bog se setio nas tako da nas oslobodi od ruke onih koji
nas mrze.'' I na taj dan oni učiniše prinos (žrtvu) mira i slaviše prema
njihovim običajima.

Molitva Hane i njena nevolja

50 I Elkana je imao dve žene. Ime jedne bi Hana, a ime druge bi Penina.
I jer Penina je imala sinove a Hana nije, Penina ju je ismijavala, govoreći,
''Šta ti koristi što Elkana tvoj muž te voli, jer ti si suho drvo? I ja znam da
moj muž će me voljeti, jer on uživa kad gleda moje sinove kako stoje
oko njega kao nasad maslinovog drveća.'' I tako je bilo kad je ona
ismijavala je danima, i Hana bi tužna veoma. A ona se veoma bojala
Boga od svoje mladosti. Dogodilo se na sveti dan Pashe, kad je njen muž
otišao da žrtvuje, Penina je vrijeđala Hanu, govoreći, ''Žena nije uistinu
voljena iako njen muž voli je zbog ljepote. Neka se Hana ne hvali u
1383
svojoj pojavi, već ona koja se hvali, neka se hvali kad vidi njene
potomke preda njom. I kad među ženama ploda njene utrobe nema,
ljubav će biti uzalud. Jer šta koristi Raheli što Jakov ju je volio? Ukoliko
plod njene utrobe mu nije dat, njegova ljubav bi bila uzalud.'' I kad Hana
ću ove riječi, njena duša klonu i zaplaka. A njen muž vidje je i reče,
''Zašto si tužna? I zašto ne jedeš? I zašto je tvoje srce palo unutar tebe?
Nisu li tvoji putevi ponašanja bolji od deset sinova Penine?'' I Hana je
slušala njega, i ona usta nakon što je jela i dođe u Šilo u kuću
Gospodnju, gde Ilija sveštenik je živeo, komu Fineja sin Eleazara
sveštenik postavi, i on mu je zapovedao. I Hana je molila i rekla, ''Nisi li
ti, Gospode, istražio srca svih naraštaja prije nego što si stvorio svijet?
Sad koja utroba je rođena otvorena i umire zatvorena ukoliko ti ne
želiš? I sad neka moja molitva uzađe pred tebe danas da ne idem dole
odavde prazna, jer ti znaš moje srce, kako sam hodila pred tobom od
dana moje mladosti.'' I Hana nije htela da moli glasno kako ljudi čine.
Jer je mislila, govoreći, ''Možda nisam vredna da budem uslišena, a
Penina će biti tad još željnija da me ismijava kao što čini danima kad
govori, 'Gde je tvoj Bog u koga veruješ? I ja znam da ni ona koja ima
mnogo sinova nije bogata niti ona koja ima malo je siromašna, već ko
obiluje u volji Božjoj je bogat. Jer tko zna za što sam molila? Ako znaju
da nisam uslišena u molitvi, oni će vređati Boga. I ja neću imati svedoka
osim u mojoj duši, jer moje suze su sluge mojih molitvi.

I dok je ona molila, Ilija sveštenik je video da je ona uznemirena i da se

ponaša kao pijana žena, i on reče joj, ''Idi i stavi svoje vino dalje od
sebe.'' A ona reče, ''Je li moja molitva toliko uslišena da sam nazvana
pijanom ženom? Sad ja sam pijana sa tugom, i popila sam čašu svoga
plača.'' I Ilija sveštenik joj reče, ''Reci mi zašto si izružena.'' I ona mu
reče, ''Ja sam žena Elkane, i jer Bog je zatvorio moju utrobu, Ja sam

1384
molila pred njim da ne odem sa ovoga svijeta bez ploda i da ne umrem
bez da imam svoju vlastitu sliku.'' A ilija sveštenik joj reče, ''Idi, jer Ja
znam za šta si molila, tvoja molitva je uslišena.'' Ali Ilija sveštenik nije
hteo da kaže njoj da prorok je predodređen da bude rođen od nje. Jer
on je čuo da kad je Gospod govorio o njemu. I Hana dođe u svoju kuću, i
ona bi utješena tugom, ali nije rekla nikom za šta je molila.

Rođenje Samuila

51 U tim danima ona zatrudni i rodi sina i nadije mu ime Samuel, koje se
tumači ka ''močni'' kako ga je Bog nazvao kad je prorokovao o njemu. I
Hana je ostala tamo i dojila je dete dok nije bilo dve godine staro. I kad
ga je odviknula, ona ode gore s njim i donese darove u njenim rukama. I
dete bi veoma lijepo, i Gospod bi sa njim. I Hana je stavila dečaka pred
Iliju i rekla mu, ''Ovo je želja koju sam željela, i ovo je molba koju sam
tražila.'' I Ilija reče njoj, ''Ti nisi molila sama, već narod je molio za ovo.
Ovo nije samo tvoja molitva, već je obećana prethodno plemenima. I
kroz ovoga dečaka tvoja utroba je opravdana tako da pribavi napredak
za narod i postavi mlijeko u tvoje grudi kao izvor za dvanaest plemena.''
I čuvši ovo Hana je molila i rekla,

''Dođite mome glasu, svi vi narodi,

I slušajte moj govor, sva vi kraljevstva,

Jer moja usta su otvorena kako bih govorila,

I mojim usnama je naređeno da pevaju pesmu Gospodu.

1385
Kapajte, moje grudi, i recite svoje svedočanstvo,

Jer vama je naređeno da date mleko.

Jer onaj koji je nadojen od vas će uzrasti,

I narod će biti prosvetljen sa njegovim rečima,

I on će pokazati narodima zakone,

I njegov rog će biti uzdignut veoma visoko.

I tako ću govoriti moje reči otvoreno,

Jer od mene će uzrasti zapovijedi Gospodnje,

I svi ljudi će naći istinu.

Ne žurite da kažete velike stvari

Ili da donesete iz svojih usta uzvišene reči,

Več zadovoljstvo u veličanju (Boga).

Jer kad svetlo od koga mudrost se rađa izađe,

Ne oni koji poseduju mnoge stvari će reći da su bogati

Niti oni koje su rođene u izobilju će biti zvane majkama.

Jer neplodna je zadovoljila u rađanju,

A ona koja je imala mnogu decu je ispražnjena.

Jer Gospod ubija u sudu,

I dovodi u život u milosti.

Jer one koji su zli u ovome svijetu on ubija,

1386
I on dovodi pravednika u život kad on želi.

A zlog će zatvoriti u tamu,

Ali će sačuvati svoje svetlo za pravednika.

I kad zli umre, tad oni će propasti.

I kad pravedni ide da spava, tad oni biti će oslobođeni.

Sad tako će svaki sud izdržati,

Dok on koji obuzdava bude otkriven.

Govori, govori, Hana, i ne budi tiha.

Pevaj himnu, kćeri Batuela,

O čudima koje Bog je izvršio sa tobom.

Tko je Hana da prorok bude rođen od nje?

Ili tko je kćer Batuela da ona treba ponijeti svijetlo ljudima?

Ustani, i ti, Elkano, i opaši se.

Pevaj pesmu o čudima Gospodnjim.

Jer Asaf prorokova u divljini o tvome sinu, govoreći,

'Mojsije i Aron behu među svojim sveštenicima,

I Samuilo bi rođen među njima.'

Evo riječ je ispunjena,

I proroštvo se ostvaruje.

Sve ove riječi će izdržati

1387
Dok ne daju rog za svoga pomazanika

I moč bude prisutna na prijestolju kralja.

I neka moj sin ostane ovde i služi

Dok on bude učinjen svjetlošću za narode.''

I oni odoše puni zadovoljstva, radujući se i uzdižući u srcima svu slavu

koju Bog je učinio sa njima. A narod dođe dole u Šilo zajedno sa
dairama i plesovima, lutnjama i harfama, i dođoše Iliji svešteniku i
donesoše mu Samuela. I oni postaviše Samuela pred Gospoda,
pomazajući ga, i rekoše, ''Neka prorok živi među narodom, i neka on
bude svetlo ovome narodu za dugo vreme!''

Sinovi Ilijini

52 A Samuilo je bio veoma mlad i nije znao ništa o ovim stvarima. I dok
je služio pred Gospodom, dva sina od Ilije nisu hodala putevima njihovih
otaca i počeše činiti zle stvari narodu i umnožavati vlastitu zlobu. I oni
behu zadržavali se blizu kuće Betaka, i kad narod je dolazio da prinosi
žrtve, Hofni i Finej su dolazili i uznemiravali narod do ljutnje uzimajući
njihove svete prinose prije nego li su ih prinijeli kao svete Gospodu. I
ovo nije bilo ugodno ni Gospodu ni narodu ni njihovom ocu. I tako
njihov otac reče njima, ''Šta je ovo što čujem za vas? Ili zar ne znate da
sam primio ovo mjesto koje Finej preda meni? I ako uništimo šta smo
primili, šta čemo reči ako onaj koji je predao pita za njega ponovo i on
za koga je on predao nam učini nažao? I sad ojačajte svoje puteve i
hodajte u dobrim putevima, i vaš položaj će ostati isti. Ali ako odbijete i

1388
ne uzdržite se od zlih namisli, vi čete uništiti sebe i sveštenstvo će biti
uzalud i šta je posvećeno biti će smatrano kao ništa. I tad oni će reči,
'Nije li štap Aronov procvetao uzalud ili je li cvet rođen za ništa? I tako
dok još možete, moji sinovi, ispravite šta ste uradili grešno, i ljudi protiv
kojih ste grešili će moliti za vas. Ali ako niste voljni i ostanete u svojoj
zloći, ja ću biti nevin i biti ću samo žalostan možda ako čujem dan vaše
smrti pre nego što umrem. Ali čak i da se ovo dogodi, ja ću biti slobodan
od krivice, i iako ću biti tužan, međutim vi ćete stradati.'' I njegovi sinovi
nisu slušali, jer Gospod je donio odluku za njih da oni treba da umru, jer
su grešili. Jer kad on reče njima, ''Pokajte se od vaših zlih puteva, '' oni
govoraše, ''Kad ostarimo, tad ćemo se pokajati.'' I oni koji su bili
upozoreni od njihova oca nije im bilo dopušteno da se pokaju, jer su
uvek bunili se i radili veoma nepravedno u pljačkanju Izraela. Gospod je
bio veoma ljut na Iliju.

Poziv Samuela

53 I Samuel je služio pred Gospodom, još ne znajući šta proročanstva

Gospoda su bila. On još nije čuo proročanstva Gospodnja. On je bio
osam godina star. I kad se Bog sjetio Izraela, on je želio da otkrije
Samuel svoje riječi. I Samuilo je spavao u hramu Božijem. I kad Bog
pozva ga, on je razmatrao prvo, govoreći, ''Evo sad Samuel je mlad tako
da bude voljen preda mnom. Uprkos činjenici da on nije čuo glas
Gospodnji ili da je potvrđen sa rečju Svevišnjeg, kakogod on je kao moj
sluga Mojsije. Osamdesetogodišnjaku progovorih, ali Samuel je osam
godina star. I Mojsije vidje vatru prvo, i njegovo srce se mnogo uplaši. I
ako Samuel vidi vatru sad, kako će preživjeti? I tako sad moj glas njemu
1389
će biti kao onaj od čovjeka, a ne kao od Boga. I kad razumije, potom ću
mu pričati kao Bog.'' I usred noći glas sa nebesa pozva ga. I Samuel se
probudio, i on prepozna ga kao glas Ilije sveštenika, i on otrča njemu i
reče, ''Zašto si me probudio, Oče? Jer ja bijah uplašen, jer ti nikad me
nisi pozvao po noći.'' I Ilija reče, ''Jao meni! Je li nečist duh vodio mog
sina Samuela ustranu?'' I on reče mu, ''Idi , spavaj. Jer ja te nisam zvao.
Međutim, reci mi, ako se sječaš. Koliko često je učinio on pozvao te?'' I
on reče, ''Dvaput.'' I Ilija reče mu, ''Reci mi, čiji glas si prepoznao, moj
sine?'' On reče, ''Tvoj. Zato sam ti potrčao.'' I Ilija reče, ''U tebi ja vidim
znak koji ljudi imaju od danas do večnosti, da ako netko te pozove drugi
put dvaput po noći ili u podne, oni će znati da je zao duh. Ali ako te
pozove treći put, Ja ću znati da je anđeo.'' I Samuel ode i zaspa. I drugi
put on je čuo glas sa nebesa, i on usta i otrča Iliji i reče mu, ''Zašto me
zvao? Jer ja sam čuo glas moga oca Elkane.'' I tad Ilija razume da Bog je
počeo da ga poziva. Jer Ilija reče, ''Sa dva glasa kojim Bog te već zvao,
on je postao kao otac i gospodar, sad sa trečim on će biti kao Bog.''I on
mu reče, ''Sa tvojim desnim uhom pazi, sa levim budi gluv. Jer Finej
sveštenik nam je zapovjedio, govoreći, 'Desnim uhom čuje Gospod po
noći, ali levim anđeo.' I tako ako čuješ u desno uho, reci 'Reci štagod
želiš, jer ja slušam, jer ti si me stvorio.' Ali ako čuješ na lijevo uho, dođi i
recimi.'' I Samuel je otišao i spavao kako Ilija mu je zapovidio. I Gospod
progovori opet treći put, i desno uho Samuela bi ispunjeno. I kad on
pozna da riječ njegova oca je sišla, Samuel se okrene na drugu stranu i
reče, '' Ako sam ja u stanju, govori, jer ti više znaš o meni nego ja.''I Bog
mu reče, ''Ja sam uistinu obasjao kuću Izraela u Egiptu i izabrao za sebe
tad kao proroka Mojsija moga slugu i učinio čuda kroz njega za moj
narod i uzeo osvetu na mojim neprijateljima kako sam želio. I ja
dovedoh moj narod u divljinu i obasjah ih kako su izgledali. I kad jedno

1390
pleme usta protiv drugog, govoreći, ''Zašto su sveštenici sami sveti?' Ja
nisam želeo da uništim ih i rekoh im, 'Ima li svako prisutan svoj štap, i
onaj čiji štap procveta – njega sam izabrao za sveštenstvo. I kad su svi
predali štapove kako sam zapovijedio, tad Ja zapovijedih zemlji gde
šator od sastanka je bioda štap Aronov procveta kako bi njegova
porodica bi bila objavljena svih dana. I sad oni koji su procvali su
onečistili moje svete stvari. Zato evo dani dolaze, i ja ću zgaziti cvijet
koji je rođen tad i zaustaviti ću ih koji pogrešuju riječ koju sam
zapovijedio Mojsiju mome slugi, govoreći, 'Ako dođeš na ptičje gnezdo,
nečeš uzeti majku sa mladima.' Tako će se dogoditi njima čije majke će
umreti sa kćerima i očevi se stradati sa sinovima. I kad Samuel ču ove
reči, njegovo srce klonu, i on reče, ''Je li tako palo mojoj mladosti da ja
prorokujem uništenje onomu koji me hrani? I sad kako je da sam ja dan
prema molitvi moje majke? I tko me doveo? Kako mi je on zapovijedio
da objavim zlo kao da je dobro?'' I Samuel usta ujutro, i nije htio da
kaže Iliji. I Ilija mu reče, ''Slušaj, moj sine. Evo prije nego što si rođen,
Bog je obečao Izraelu da će on poslati te njima i da češ ti prorokovati. I
tad kad tvoja majka dođe ovamo i kad je molila, jer nije znala šta se
dogodilo, Ja rekoh joj, 'Idi pravo, jer šta će biti rođeno od tebe će biti sin
za mene.' I tako ja rekoh tvojoj majci i tako je Gospod vodio tvoj život.
Čak ako ti kazniš onoga ko te izveo, tako Gospod da je živ, ne sakrij od
mene štogod si čuo.'' Tad Samuilo bi uplašen i reče mu sve reči koje je
čuo. I on reče, ''Hoče li stvar stvorena odgovoriti nazad onomu koji je
stvorio? Tako ja ne mogu odgovoriti nazad kad on želi da oduzme šta je
izručio kao vjerni davatelj. Svet je on koji prorokova, jer ja sam pod
njegovom moči.''

1391
Otimanje kovčega i Ilijina smrt

54 I u te dane Filisteji skupiše svoj logor i napadoše Izrael. I sinovi

Izraela izađoše da se bore sa njima. I kad narod Izraela bi se razbežao u
prvom susretu, oni rekoše, ''Hajde da donesemo kovčeg zavjeta
Gospoda, i možda on će boriti se zajedno sa nama, jer u njemu su table
Gospoda koje on načini sa našim očevima na Horebu.'' I kad kovčeg
izađe sa njima i stiže u logor, Gospod zagrmi i reče, ''Ovaj čas biti će kao
onaj što se dogodi u divljini kad oni uzeše kovčeg bez moje zapovesti, i
uništenje snađe ih. Tako i u ovom času narod će pasti i kovčeg će biti
zarobljen u smislu kako bih ja uništio neprijatelje moga naroda zarad
kovčega i ispravio moj narod koji je grešio.'' I kad kovčeg dođe u borbu,
filisteji izađoše da sretnu sinove Izraela i ubiju ih. I Golijat filistej bi
tamo, i on dođe do kovčega. I Hofni i Finej sinovi Ilije i Saul sin Kišov
behu držali kovčeg. I Golijat uze ga sa levom rukom i ubije Hofnija i
Fineja. Ali Saul, jer je bio brz na nogama, uteče od njega. I on podra
svoju odeću i stavi pepeo na svoju glavu. I on dođe Iliji svešteniku, i Ilija
mu reče, ''Reci mi šta se dogodilo u logoru.'' I Saul mu reče, ''Zašto me
pitaš ove stvari? Jerr narod je pobijeđen, i Bog je odbacio Izrael, i čak
sveštenici su ubijeni sa mačem, a kovčeg su uzeli filisteji.'' A kad Ilija ču
o oduzimanju kovčega, on reče, ''Evo Samuel je prorokovao o mojim
sinovima i o meni da treba da umremo zajedno, ali nije spomenuo
kovčeg meni tad. I sad ploče zavjeta su izručene neprijatelju. Šta više da
kažem? Evo Izrael odlazi od istine, jer njegovi zakoni su uzeti od njega.''
I dok je Ilija bio u dubokom očajanju, on pade sa svoje stolice. I tamo
umre u jedan dan Ilija i Hofni i Finej njegovi sinovi. I žena Fineja sjede da
rodi. Kad je ona čula ove stvari, sve u njenoj utrobi popusti. I babica
reče njoj, ''Povrati svoju snagu, i ne daj da ti duša klone, jer tvoj sin ti je
rođen.'' A žena reče joj, ''Evo sad jedna osoba je rođena i četvoro od

1392
nas umire, to je, otac i dva sina i njegova snaha.'' I ona prozva njegovo
ime ''gde je slava'', govoreći, ''Slava je otišla od Izraela, jer kovčeg
Gospodnji je oduzet. I kad je ona rekla ove riječi, ona preda svoj duh.

Povratak kovčega

55 A Samuel nije znao ništa o ovim stvarima, jer tri dana pre bitke Bog
ga posla, govoreći mu, ''Idi i gledaj okolo Ramataima gde tvoje
stanovanje će biti.'' I kad Samuel je čuo šta se dogodilo Izraelu, on dođe
i moliše se Gospodu, govoreći, ''Evo sad uzalud razumijevanje mi je
uskraćeno, da vidim uništenje moga naroda. I sad ja se bojim da možda
moji dani ostare u zlu i moje godinedostignu kraj u tugi. Budući da
kovčeg nije sa mnom, zašto bih živeo?'' I Gospod mu reče, ''Ne budi
tužan, Samael, jer kovčeg je uzet. Ja ću ga vratiti, i ja ću oboriti one koji
su ga uzeli, i ja ću osvetiti moj narod od mojih neprijatelja.'' I Samael
reče, '' Evo iako ti uzmeš osvetu prema tvojoj dugotrpeljivosti, međutim
šta čemo mi koji umiremo sad činiti?'' I Bog mu reče, ''Prije nego umreš,
videti češ kraj koji donosim na moje meprijatelje, u kojem filisteji će biti
uništeni od škorpija i sve zle gmizajuće stvari i stradati će.''

I kad su filisteji namjestili otet kovčeg Gospodnji u hramu Dagona,

njihovog boga, i kad su došli da pitaju Dagona o ishodu, oni nađoše da
je on pao na svoje lice i njegove ruke i noge behu ležale pred kovčegom.
I u prvo jutro oni odoše i razapeše sveštenike. I sledeći dan oni dođoše i
nađoše ga kao dan ranije, i tamo bi veliki pokolj među njima. I filisteji se
sakupiše u Ekronu i rekoše, svaki svome bližnjem, ''Evo sad vidimo da
uništenje je veliko među nama, i plod naših utroba će stradati zarad

1393
gmizavaca koji su poslani na nas će uništiti one koji su sa decom ili
dojenčadi i one koji doje.'' I oni rekoše, ''Hajde da vidimo zašto je ruka
Gospodnja teška nad nama. To nije zbog kovčega, jer naši bogovi su
danima nađeni kako padaju na lice pred kovčegom? I mi smo ubili
sveštenike više no jednom uzalud.'' I mudri ljudi filisteja rekoše, ''Evo
sad možemo naučiti o ovom, ako je Gospod poslao uništenje na nas
zarad kovčega ili zla sila je došla na nas slučajno. I sad zarad svih koje su
trudne i koje doje su mrtve, a one koje doje su učinjene bez dece i one
koje doje stradavaju, hajde da uzmemo krave koje daju mleko i stavimo
na njih kola i stavimo kovčeg i zatvorimo njihovu telad. I ako krave u
idenju napred idu pravo tako da se ne vrate teladima, znati čemo da
smo pretrpili ove stvari zarad kovčega. Ali ako ne žele da idu pravo već
žele da ostanu sa njihovim teladima, znati čemo da vreme uništenja je
došlo na nas.'' I neki od mudraca i bajača odgovoriše, ''Ne samo da
čemo probati ovo, već također mi čemo namjestiti krave na spoju tri
puta koji su oko Ekrona. Jer srednji put ide pravo u Ekron i desni u Judu
a levi u Samariju. I ako oni se postave na desni put i odu pravo u Judu,
mi čemo znati da uistinu Bog židova nas je uništio. Ali ako idu pravo
drugim putevima, znati čemo da ovo veoma nasilno vreme je došlo na
nas jer smo zanemarili vlastite bogove.'' I filisteji uzeše krave koje daju
mleko i natovariše ih sa novim kolima i staviše kovčeg na njih i postaviše
ih na spoj puteva i zatvoriše njihovu telad kod kuće. Sad krave, iako su
voljele i žudjele za njihovom teladi, međutim išle su pravo desnim
putem koji vodi u Judeju. I tad oni su znali da su bili uništeni zarad
kovčega. I svi filisteji se sakupiše zajedno i vratiše kovčeg u Šilo sa
dairama i gajdama i plesovima. I u mjestu zlih gmizavaca koji su ih
uništili oni učiniše zlatne otekline, i oni osvetiše kovčeg. I na taj dan
uništenje filisteja se dogodilo. Broj onih koji su bili sa decom i umrli bi

1394
sedamdeset i pet hiljada, i dojenčadi šezdeset i pet hiljada i onih koji su
dojili pedeset i pet hiljada, i ljudi dvadeset pet hiljada. I zemlja je bila u
miru sedam godina.

Narod zahteva kralja

56 I u to vreme sinovi Izraela su željeli i tražili za kraljem, i oni se

sakupiše Samuilu i rekoše, ''Evo sad si star, i tvoji sinovi ne hodaju u
tvojim putevima. I sad postavi nad nama kralja da nama upravlja, jer
riječ je ispunjena koju Mojsije reče našim ocima u divljini, govoreći,
'Odredi od svoje brače vladara nad vama.'' I kad Samuilo ću govor o
kraljevstvu, on bi veoma tužan u svome srcu i reče, ''Evo sad vidim da
još nije vreme za nas da imamo večno kraljevstvo i da gradimo kuću
Gospoda našega Boga, jer ovaj narod traži kralja prije određenog
vremena. Ali ako Gospod želi, izgleda mi da kralj ne može biti
postavljen.'' I Gospod mu reče po noći, ''Ne budi tužan. Jer ja ću poslati
njima kralja koji će ih uništiti, i on sam biti će uništen potom. Sad onaj
koji će doći tebi sjutra u šesti čas, on je onaj koji će vladati nad njima.''

I u sledeći dan Saul sin Kišov dođe sa brda zemlje Efraimove u potrazi za
magarcima svoga oca. I kad dođe u Ramataim, on ode da pita Samuila o
magarcima. A on je hodao oko Bame. I Saul mu reče, ''Gde je onaj koji
vidi?'' A u to vreme prorok je zvan ''onaj koji vidi''. I Samuel mu reče, ''Ja
sam onaj koji vidi.'' I on reče, ''Možeš li mi reći o magarcima moga oca,
jer su izgubljeni?'' I Samuilo mu reče, ''Odmori se sa mnom danas, i ja
ću ti reći sutra to za što si došao da pitaš.'' I Samuilo reče Gospodu,
''Upravi tvoj narod, Gospode, i reci mi šta si naumio za njih.'' I Saul

1395
odmori se sa Samuelom u taj dan. I on usta ujutro, i Samuilo mu reče,
''Evo da znaš da Gospod te je izabrao kao vladara za svoj narod u ovo
vreme i upravio je tvoje puteve, i tvoja budućnost će također biti
upravita.'' I Saul reče Samuilu, ''Tko sam Ja i šta je kuća moga oca da
moj gospodar kaže meni takve reči? Jer ja ne razumijem šta ti pričaš, jer
sam mlad.'' I Samuilo reče Saulu, ''Tko će potvrditi da tvoja riječ će biti
ispunjena sebi do kraja da bi imao dug život? Kakogod, razmotri ovo, da
tvoje riječi će biti upoređene sa riječima proroka čije ime će biti
Jeremija.'' I Saul ode, i u taj dan narod dođe Samuilu, govoreći, ''Daj
nam kralja kao što si nam obećao.'' I on reče im, ''Evo vaš kralj će doći
vama nakon tri dana.'' I gle Saul dođe, i svi znakovi koje Samuilo mu je
rekao dogodi mu se. Nije li ovo zapisano u Knjizi kraljeva?

Saul pred narodom

57 I Samuilo posla i sakupi sav narod i reče im, ''Evo vi i vaš kralj. Ali ja
sam usred vas kako Bog mi zapovidi. I tako prije vašeg kralja Ja kažem
vam kako moj gospodar Mojsije sluga Božiji reče vašim ocima u divljini
kad družina Koreja usta protiv njega. ''Vi znate da ja nisam uzeo išta od
vas, niti sam povredio ikoga od vas.' I jer su lagali tad i rekoše, 'Uzeo si, '
zemlja proguta ih. I sad vi, koji niste kažnjeni od Gospoda, odgovorite
pred Gospodom i pred njegovog pomazanika, ako ste tražili kralja jer ja
sam postupao prema vama loše, i Gospod će biti svedok za vas. Ali ako
sad riječ Gospodnja se ispuni, Ja i kuća moga oca smo slobodni od
krivnje.'' I ljudi odgovoriše, ''Mi smo tvoje sluge, ali imamo kralja, jer
nismo vredni da nama upravlja prorok. Sad odredi nad nama kralja koji
će nas upravljati.'' I sav narod i kralj plakaše sa velikom tugom i rekoše,
1396
''Dogo da živi Samuel prorok!'' I kad kralj je bio postavljen, oni donesoše
žrtve Gospodu. I potom Saul se borio sa filistejima u godini veoma
uspešne borbe.

Greh Saulov

58 I u to vreme Gospod reče Samuelu, 'Idi i reci Saulu, 'Poslan si da

uništiš Amaleka kako bi riječi koje Mojsije moj sluga je izgovorio budu
ispunjene: 'Ja ću uništiti ime Amaleka sa zemlje.'' Ja govoriv u svojoj
srdžbi. I ne zaboravi da uništiš svakoga od njih kako ti je zapoveđeno.''' I
Saul ode i napade Amaleka. I on pusti Agaga, kralja Amaleka, živa, jer on
mu reče, ''Ja ću ti pokazati skrivena blaga.'' I zarad ovog on poštedi ga i
ostavi da živi i dovede ga u Ramataim. I Bog reče Samaelu, ''Vidio si
kako u kratko vrijeme kralj je postao pokvaren sa srebrom, i on je pustio
kralja Amaleka i njegovu ženu živu. I sad nek im bude, tako da Agag
dođe zajedno sa svojom ženom nočas, i ti češ ih ubiti sutra. Ali njegova
žena će biti sigurna dokle nosi muško dete, i tad ona također će umreti.
I onaj koji će biti rođen od nje će postati kamen spoticanja za Saula. Sad
ustanite sutra i ubijte Agaga, jer Saulov grijeh je ispisan preda mnom
sve dane.'' I kad Samuilo usta rano ujutro, Saul ode da ga srete i reče
mu, ''Gospod je izručio naše neprijatelje u naše ruke kao što si rekao.'' I
Samuel reče Saulu, ''Koliko štete Izrael je učinio jer je tražio te za sebe
kao kralja prije nego je vrijeme došlo da kralj vlada nada njima! I ti, koji
si bio poslat da učiniš volju Gospodnju, si pogrešio je. I tako on koji je
pušten da živi od tebe će umreti sad, i ta skrivena blaga o kojima je
govorio on ti neće pokazati, i jedan koji će biti rođen od njega će biti za

1397
tebe kamen spoticanja.'' I Samuilo dođe Agagu, i imao je mač, i Samuel
ubi Agaga i vrati se u svoju kuću.

Pomazanje i psalam Davidov

59 I Gospod reče njemu, ''Idi, pomaži onoga za koga ću ti reči, jer

vrijeme u kojem njegovo kraljevstvo će doči se ispunilo.'' I Samuilo reče,
''Evo ti brišeš kraljevstvo Saulovo?'' I on reče, ''Ja ga brišem.'' I Samuel
ode pravo u Betel, i posveti starješine i Jeseja i njegove sinove. I Eliab,
prvorođeni sin Jesejev, dođe. I Samuel reče, ''Evo sad je ovaj posvećeni,
pomazanik Gospodnji?'' I Gospod reče njemu, ''Gde je tvoja vizija koje
tvoje srce vidi? Nisi li ti onaj koji je rekao Saulu, 'Ja sam onaj koji vidi'? I
zašto ne znaš koga treba da pomažeš? I sad ovaj prijekor je dovoljan za
tebe, traži najmanjeg pastira od svih i pomaži toga.'' I Samuilo reče
Jeseju, ''Pošalji i dovedi tvog sina od stada, jer Bog ga je izabrao.'' I Jesej
posla i dovede Davida, i Samuel pomaza ga usred njegove braće. I
Gospod je bio sa njim od toga dana. Tad David poče da peva ovu
pesmu, i on reče,

''Od krajeva zemlje Ja ću početi moju pesmu slave,

I od dana davnih povesti ću pesmu.

Kad Avelj prvi je čuvao stada,

Njegova žrtva je bila prihvatljivija nego ona njegova brata,

I njegov brat bi ljubomoran na njega i ubi ga.

Ali za mene to nije isto,

1398
Jer Bog me zaštitio

I jer on me izručio svojim anđelima

I njihovim čuvarima da me oni čuvaju.

Jer moja braća behu ljubomorna na mene,

I moj otac i moja majka zanemarivaše me.

I kad prorok dođe,

Oni me nisu zvali.

I kad pomazanik Gospodnji bi pokazan,

Oni zaboraviše me.

Ali Bog sa svojom desnom rukom

Svoju milost približi meni.

Zato neću prestati pevati hvale

Sve dane moga života.''

I dok je David još govorio, evo bijesan lav iz šume i medvjed iz planine
uhvatiše ovcu Davidovu. I David reče, ''Evo ovo će biti znak za mene kao
najupečatljiviji početak pobede u borbi. I ja idem za njima i ja ću spasti
šta je uhvaćeno i ubiti ih.'' I David ode za njima i uze kamenje iz ume i
ubi ih. I Bog mu reče, ''Eto sa kamenjem Ja sam izbavio ove zvijeri od
tebe. Sad ovo će biti znak za tebe, jer sa kamenjem ti češ ubiti
neprijatelja moga naroda kasnije.''

1399
David istjeruje zle duhove

60 I u to vreme duh Gospodnji je bio uzet od Saula, i zao duh ga je

gušio. I Saul posla i dovede Davida, i on je svirao pesmu na svojoj liri po
noći. A ovo je bila pesma koju je pevao za Saula kako bi zao duh
napustio ga.

''Tama i tišina behu pre stvaranja sveta,

I tišina reče reč i tama posta svetlo.

Tad tvoje ime bi izgovoreno u stvaranju svega šta je rašireno,

Gornje koje se nazva nebom i donje bi nazvano zemlja.

I gornjem delu bi zapoveđeno da donese dole kišu u svoje vreme,

A donjem delu bi zapoveđeno da stvara hranu za sve stvari koje su

stvorene.

I nakon ovoga bilo je pleme tvojih duhova stvoreno.

I sad ne muči kao onaj stvoren u drugo dan.

Ako ne, sjeti se pakla gde hodaš,

Ili zar nije dosta za tebe da čuješ da, kroz šta odzvanja pred tobom, Ja
pevam previše?

Ili dali se sečaš da si stvoren od eha koji odzvanja u kaosu (neredu)?

Daj novoj utrobi od koje sam rođen da te prekori,

Od koje nakon vremena onaj rođen od mene će vladati nad tobom.''

1400
I koliko dugo je David pevao, duh je štedio Saula.

David i Golijat

61 I nakon ovoga filisteji dođoše da se bore sa Izraelom, i David se vrati

u divljinu da napasa ovce. I Midijaniti se pojaviše pred njim i htjedoše
da uzmu njegove ovce. I on ode do njih i napade ih, i on ubi petnaest
hiljada njihovih ljudi. Ovo je prva borba koju David je borio dok je bio u
divljini. I čovjek po imenu Golijat izađe iz logora filistejaa, i on pogleda
na Saula i na Izrael i reče, ''Nisi li ti Izrael koji je utekao preda mnom kad
ja uzeh kovčeg od tebe i ubih tvoje sveštenike? I sad pošto si ti kralj,
dođi dole kao čovek i kralj, i bori se sa nama. Ako ne, ja ću doći tebi i
zarobiti te i učiniti tvoje ljude na služe našim bogovima.'' I kad Saul i
Izrael čuše ove riječi, oni se behu veoma uplašili. I filistej reče, ''Prema
broju dana u koji Izrael je slavio kad je primio Zakon u divljini, to je,
četrdeset dana, toliko ću ja ismijavati ih i potom ja ću se boriti sa
njima.'' I kad četrdeset dana se navrši i David dođe da vidi bitku svoje
braće, on je čuo riječi koje filistej je izgovorio i rekao, ''Je li ovo vreme o
kojemu Bog reče mi, 'Ja ću izbaviti u ruke kamenjem neprijatelja moga
naroda? I Saul ču ove riječi i posla i primi ga i reče, ''Šta je ova riječ koju
si izgovorio narodu?'' I David reče, ''Ne plaši se, kralju, jer ja ću ići i
boriti se sa filistejinom, i Bog će odnijeti mržnju i prijekor od Izraela.'' I
David namjesti, i uze sedam kamenova i napisa na njima imena svojih
otaca (ona od Abrahama, Isaka , i Jakova, Mojsija i Arona) i svoje
vlastito i Svemočnoga. I Bog posla Zervihela, anđela zaduženog za moč
u borbi. I David ode do Golijata i reče mu, ''Čuj ovu riječ prije nego
umreš. Nisu li bile dve žene, od kojih ti i Ja besmo rođeni, sestre? I tvoja
1401
majka bi Orpa, a moja majka Ruta. I Orpa izabra za sebe bogove filisteja
i ode za njima, ali Ruta izabra za sebe puteve Svemočnoga i hodaše u
njima. I sad behu rođeni od Orpe ti i tvoja braća. I jer ti si ustao danas i
došao da uništiš Izrael, evo Ja koji sam rođen od tvoje vlastite krvi sam
došao da osvetim moj narod. Jer nakon tvoje smrti tvoja tri brata,
također, će pasti u moje ruke. Tad češ ti reći svojoj majci, 'On koji je
rođen od tvoje sestre nije nas pođtedio.''' I David stavi kamen u praćku i
udari filistejina u čelo. I on otrča njemu i izvuče svoj mač. I Golijat, dok
je još život bio u njemu, reče mu, ''Požuri i ubij me, i tad se raduj.'' I
David mu reče, ''Prije nego umreš, otvori oči i vidi svoga ubicu, onoga
koji te je ubio. I filistej pogleda i vidje anđela i reče, ''Nisi ti sam ubio
me, već također onaj koji je sa tobom, onaj čija pojava nije kao pojava
čovjeka.'' I tad David odsiječe mu glavu. A anđeo Gospodnji je promenio
Davidovu pojavu, i niko ga nije prepoznao. I Saul vidje Davida i pita ga
tko je on, i nije nitko ga prepoznao.

David i Jonatan

62 I nakon ovoga Saul je bio ljubomoran na Davida, i on je tražio da ga

ubije. A David i Jonatan sin Saulov su učinili zavjet zajedno. I kad David
vidje da Saul je tražio da ga ubije, on pobeže u Ramantaim, i Saul pođe
za njim. I duh je prebivao u Saulu, i on je prorokovao, govoreći, ''Zašto si
skrenuo, Saule, i koga progoniš uzalud? Vreme dodeljeno tvome
kraljevstvu je izvršeno. Idi na svoje mesto. Jer ti češ umreti, i David će
vladati. Nečete li ti i tvoj sin umreti zajedno? I tad kraljevstvo Davida će
se pojaviti.'' I Saul ode dalje i nije znao šta je prorokovao.

1402
A David dođe Jonatanu i reče mu, ''Dođi, i hajde da učinimo zakletvu
prije nego se odvojimo jedan od drugog. Jer Saul, tvoj otac, traži da me
ubije nepravedno, i jer on zna da me ti voliš on ne govori tebi šta
planira za mene. Već zarad tog on me mrzi, jer ti voliš me i kako ja ne
bih vladao namesto njega. I kad mu dam dobre stvari, on mi uzvraća zle
stvari. I kad sam ja ubio Golijata prema riječi Svemočnoga, vidi kraj koji
je namijenio meni, jer je odredio da uništi kuću moga oca. I bi li sud
istine bio zamenjen u odnosu da razboriti ljudi čuju odluku. I sad se
bojim da će me ubiti, da će on izgubiti vlastiti život zarad mene. Jer ja
nikad nisam prolio nevinu krv, i zašto moja duša trpi progon? Jer Ja,
najmanji između moje braće, sam čuvao ovce, i zašto bi Ja bio u
opasnosti smrti? Jer ja sam pravedan i nemam zloće, i zašto me tvoj
otac mrzi? Ali pravednost moga oca pomaže mi tako da ne padnem u
ruke tvoga oca. I budući da sam mlad i pun dana, uzalud Saul zavidi mi.
Da sam ga povredio, tražio bih da mi oprosti grehe, jer ako Bog oprašta
zla dela, koliko više bi trebao tvoj otac, koji je meso i krv. Ja sam hodao
u njegovoj kući sa pravim srcem, i kao brzi orao bih doveden pred njega.
Ja stavih ruke moje na koplje, i ja blagoslovih ga pesmama. Ali on učini
naum da me ubije, i kao vrabac koji beži pred jastrebom, tako ja utekoh
pred njim. Komu sam rekao ove reči, ili komu sam rekao šta sam
pretrpio, osim tebi i Mihali, tvojoj sestri? A što se tiče nas dvoje, idimo
dalje u istini. I bilo bi bolje, brate, da sam ubijen u borbi nego da
padnem u ruke tvoga oca. Jer u borbi moje oči gledaju svukud da bi ga
sačuvale od njegovih neprijatelja. Jonatan moj brate, čuj moje reči. I
ako ima zla u meni, ispravi me.''

I Jonatan odgovori i reče Davidu, ''Dođi k meni, moj brate David, i ja ću

ti reći o tvojoj pravednosti. Moja duša će klonuti u tugi nad tobom, jer
mi smo odvojeni jedan od drugog. I naši grehovi su uzrokovali ovo, da

1403
budemo odvojeni jedan od drugog, ali budimo svjesni jedan drugog
noću i danju dok smo živi. Čak ako smrt nas razdvoji, Ja znam da naše
duše će znati jeda drugu. Jer tvoje je kraljevstvo u ovome svijetu, i od
tebe je početak kraljevstva koje će doći i njegovo vreme. I sad kao
dojenče koje je odvojeno od mleka svoje majke, tako će naša
odvojenost biti. Budite svedok, nebesa, i budi svedok, zemljo, za ove
riječi koje smo razmenili, i plačimo svaki nad drugim, i sakupimo naše
suze u posudu i predajmo tu posudu zemlji, i biti će svedočanstvo za
nas.'' I oni plakaše, jedan nad drugim, i oni poljubiše jedan drugog. Ali
Jonatan bi uplašen, i on reče Davidu, ''Sjetimo se, moj brate, zavjet
između nas i zakletve u našim srcima. I ako ja umrem prije tebe i ti
budeš kralj kako Gospod reče, ne sječaj se ljutnje moga oca već tvoga
zavjeta koji je utvrđen između mene i tebe. Ne sječaj se mržnje sa
kojom moj otac mrzi te uzalud već moje ljubavi sa kojom ja te volih. Ne
sječaj se da moj otac je bio nezahvalan prema tebi, već sječaj se stola za
kojim smo zajedno jeli. Ne drži se ljubomore sa kojom on bi ljubomoran
na tebe tako zlo već istine koju ti i ja smo imali. Ne mari za lažima
kojima je Saul lagao već zakletvama kojima smo se zakleli jedan
drugom.'' I oni poljubiše jedan drugog. I nakon ovoga David ode u
divljinu, i Jonatan ode u grad.

Smrt Abimeleha

63 U to vreme sveštenici koji življahu u Nobu bili su oskrnavili svete

stvari Gospoda i prve plodove naroda. I Bog je bio ljut i reče, ''Evo ja ću
izbrisati one koji stanuju u Nobu, jer oni hodaju putevima sinova Ilije.'' I
u to vreme Doeg Sirijac, koji je zadužen bio za Saulove mazge, dođe i
1404
reče mu, ''Ne znaš li da Abimeleh sveštenik čini planove sa Davidom, i
on mu je dao mač i pustio ga da ide u miru?'' I Saul posla i pozva
Avimeleha i reče mu, ''Ti češ sigurno umreti, jer si učinio urotu sa mojim
neprijateljem.'' I Saul ubi Abimeleha i kuću njegova oca, i nitko od
njegova plemena nije bio spašen osim Abiatara njegova sina. I on ode
Davidu i reče mu sve šta se dogodilo njemu. I on mu reče, ''Vidi u godini
kad Saul je počeo da vlada, kad Jonatan je grešio i on želio da ga ubije,
ovi ljudi ustaše i nisu mu dali. I sad kad 385 sveštenika je ubijeno, oni su
mirni i ne govore ništa. I tako eto dani će doći uskoro, i ja ću ih
isporučiti u ruke njihovih neprijatelja, i oni će pasti ranjeni sa njihovim
kraljem.'' I Gospod reče ove stvari o Doegu Sirijcu: ''Eto dani će doći
uskoro, i vatreni crv ću uzači u njegov jezik i učiniti ga da istrune, i
njegova nastamba biti će sa Jairom u neugasivoj vatri zauvek.'' Sve
stvari koje je Saul učinio, i ostalo od njegovih riječi, i kako je progonio
Davida, nije li zapi

Sano u Knjizi o Kraljevima Izraela?

Vještica Endora

64 I nakon ovoga Samuel umrije, i sav Izrael se sakupi i plaka nada njim i
sahraniše ga. Tad je Saul mislio i rekao, ''Jer sam istjerao vještake iz
zemlje Izrael, oni će me se sjetiti nakon mog odlaska.'' I Saul rastjera
sve vještake iz zemlje. I Bog reče, ''Eto Saul nije istjerao vještake iz
zemlje zbog straha od mene, već da napravi ime za sebe. Evo on će otići
onoj koju je protjerao, da ostvari viđenje od njih, jer nema proroka.'' I
tad filistej reče, svaki svome bližnjem, '' Eto Samuilo prorok je mrtav, i

1405
tko moli za Izrael? I David, koji se borio za njih, je Saulov neprijatelj, i on
nije sa njima. I sad hajde da ustanemo i idemo i borimo se i napadnemo
ih i osvetimo krv naših otaca.'' I filisteji se sakupiše i dođoše na borbu. I
kad Saul vidje da Samuel je mrtav a David nije sa njim, njegove ruke su
klonule, i on je ispitivao Gospoda, ali on nije slušao njega. I on je tražio
proroke, i nijedan mu se pojavi. I Saul reče narodu, ''Hajde da potražimo
nekog vizionara i pitamo ga šta treba da radim.'' I narod odgovori mu,
''Eto tamo je žena, Sedecia po imenu, i to je kćer Minijanita bajača koji
je zavodio narod Izraela ustranu sa vradžbinama i eto ona živi u Endoru.
I Saul obuče najgoru odeću i ode k njoj, on i dvojica ljudi sa njim, po
noći i reče njoj, ''Podigni Samuel za mene.'' Ona reče, ''Bojim se kralja
Saula.'' I Saul joj reče, ''Nečeš biti povređena od Saula u ovoj stvari.'' I
Saul reče sebi, ''Kad sam bio kralj u Izraelu, čak ako pagani me nisu
videli, oni su znali međutim da sam ja Saul.'' I Saul upita ženu, govoreći,
''Jesi li ikad vidjela Saula?'' Ona reče, ''Viđala sam ga često.'' Saul ode
van i plaka i reče, ''Evo sad znam da moja pojava je izmenjena, i slava
moga kraljevstva je prošla od mene.'' I kad žena vidje Samuela kako se
diže i ona vidje Saula sa njim, ona povika i reče, ''Eto ti si Saul, i zašto si
me prevario?'' A on reče joj, ''Ne boj se, već reci šta vidiš.'' Ona reče,
''Evo četrdeset godina je prošlo odkako sam počela da podižem mrtve
za filisteje, ali ovakav pogled kao ovaj nije nikad ranije viđen niti će biti
poslije.'' I Saul reče joj, ''Kakva je njegova pojava?'' Ona reče, ''Ti tražiš
od mene božanska bića. Jer evo njegova pojava nije pojava čoveka. Jer
on je obučen u belu odeću sa ogrtačem preko njega, i dva anđela ga
vode.'' I Saul se setio ogrtača kojeg Samuilo podera kad je bio živ, i on
udari svoju ruku na zemlju i udaraše po njoj. I Samuel reče mu, ''Zašto
me uznemiravaš dižući me? Ja sam mislio da vreme za davanje nagrade
za moja dela je došlo. I ne nadimi se, kralju, ni ti , ženo, jer niste me

1406
izveli, već ta naredba koju Bog mi reče dok sam još bio živ, da ću doći i
reći ti da si pogrešio sad drugi put u zanemarivanju Boga. Zato nakon
prikazanja moje duše moje kosti su bile uznemirene tako da ja koji sam
mrtav ti kažem šta sam čuo dok sam bio živ. Sad zato sutra ti i tvoji
sinovi ćete biti sa mnom kad narod bude izručen u ruke filisteja, i jer
tvoja utroba je pojedena sa ljubomorom, šta je tvoje biti će uzeto od
tebe.'' I Saul ču riječi Samuela i klonu i reče, ''Evo idem da umrem sa
mojim sinovima, možda moja propast će biti pokajanje za moju zlobu.'' I
Saul usta i ode od tamo.

Smrt Saulova

65 I filisteji napadoše Izrael, i Saul izađe na borbu, i Izrael uteče pred

filistejima. I Saul videći da je bitka veoma žestoka reče u svome srcu,
''Zašto ohrabruješ sebe za životom kad Samuilo je označio smrt za tebe
zajedno sa tvojim sinovima?'' I Saul reče svom nosaču oružja, ''Uzmi
svoj mač i ubij me pre nego filisteji dođu i zlostavljaju me.'' I nosač
oružja nije hteo da položi svoje ruke na njega. Već on pade na svoj
vlastiti mač, bez mogućnosti da se ubije. I on pogleda iza njega. Video je
čovjeka kako trči, i on pozva ga i reče, ''Uzmi svoj mač i ubij me, još ima
života u meni.'' I on dođe da ga ubije. I Saul mu reče, ''Prije nego me
ubiješ, reci mi ko si.'' I on mu reče, ''Ja sam Edabus, sin Agaga, kralja
Amaleka.'' I Saul reče, ''Evo sad riječ Samuela se ispunjava nada mnom,
jer on reče, 'Onaj koji je rođen od Agaga, će biti kamen spoticanja za
tebe.' Sad idi i reci Davidu, 'Ja sam ubio tvoga neprijatelja. I ti češ reći
mu, 'Ne budi obazriv na moju mržnju ili moju nepravdu.''

1407
Psalmi 151-155

Pet Apokrifnih Psalama Davidovih

Pet psalama Davidovih, koji nisu upisani u red psalama

I Psalam 151 Zahvalnost Davidova

1 Bijah najmlađi izmeđ' svoje braće, i dijete u kući svoga oca.

2 Hranio sam očevo stado, i nađoh lava i vuka, i ubih ih i ujarmih ih.

3 Moje ruke učiniše orgulje, i moji prsti oblikovaše harfu.

4 Tko će mi pokazati moga Gospoda? On, moj Gospod, je postao moj

Bog.

5 On posla svog anđela i uze me od stada moga oca, i pomaza me sa

uljem pomazanja.

6 Moja braća, lijepi i visoki, u njima Gospod nije bio zadovoljan.

7 I ja odoh u susret filistejinu, i on prokle me svojim idolima.

8 Ali ja izvukoh njegov mač i odsjekoh mu glavu, i odagnah opasnost od

naroda Izraela.

1408
II Psalam 152 - Molitva Hezekije kad neprijatelji ka opkoliše

1 Velikim glasom slavite Boga, na skupštini mnogih objavite Njegovu

slavu.

2 Usred mnoštva ispravnih veličajte Njegovu slavu, i pričajte o Njegovoj

slavi sa pravednicima.

3 Pridružite se dobrima i savršenima, da veličate Svevišnjega.

4 Sakupite se zajedno da učinite znanom Njegovu snagu, i ne budite

spori u iskazivanju Njegova izbavljenja (i Njegove snage) i Njegove slave
svim malima.

5 Da čast Gospodnja bude znana, mudrost je data, i da se kažu Njegova

djela da budu poznata ljudima.

6 da učinite znanom djeci Njegovu snagu, i da ih učinite nedostatak

razumijevanja (lit. srce) da shvate Njegovu slavu

7 koji su daleko od Njegovih ulaza i udaljeni od Njegovih vrata

8 jer Gospod Jakovljev je uzvišen, i Njegova slava je na svim Njegovim

djelima.

9 I čovjek koji veliča Svevišnjeg, u njemu će On uzeti zadovoljstvo, kao

onaj koji nudi lijep obrok, i kao onaj koji nudi jarca i teoce

10 i kao onaj koji čini salo od oltara sa mnoštvom žrtva paljenica, i kao
miris tamjana od ruku pravednika

11 Od tvojih uzdignutih vrata će se čuti Njegov glas, i od glasa čestitih

prijekor

1409
12 i u njihovom jedenju će biti zadovoljstvo u istini, i u njihovom piću,
kada dijele zajedno

13 i njihovo stanovanje je u zakonu Svevišnjega, i njihov govor je znan

Njegovoj snagi

14 Koliko daleko od zlih je govor Njegov, i od svih prekršitelja koji

znanju Njega!

15 Gle, oko Gospodnje uzima sažaljenje na dobre, i onima koji veličaju

Njega On će uvečati milost, i od vremena zla On će izbaviti njihove duše.

16 Blagosloven je Gospod, koji je izbavio uboge od ruku zlih, koji je

podigao rog Jakovljev i sudija naroda Izraela.

17 da bi On mogao produžiti Njegovo stanovanje u Zionu i ukrasiti naše

doba u Jerusalemu.

III. Psalam 153 Kad su ljudi dobili dozvolu od Kira da se vrate kući.

1 O Gospode, Ja sam plakao k Tebi, čuj me

2 Podizao sam ruke svoje Tvome svetomu mestu stanovanja, primakni

Tvoje uho k meni.

3 I daj mi po mojoj molbi, moju molitvu ne uzdrži od mene

4 izgradi moju dušu, ne uništi je, i ne ostavi je golom pred zlima

5 onima koji uzvraćaju zle stvari udalji ih od mene, o sudijo istine

1410
6 O Gospode, ne sudi mi po mojim gresima, jer nijedno tijelo nije
nedužno pred Tobom

7 Učini mi jasnim, O Gospode, Tvoj zakon, i nauči me Tvojim sudovima

8 i mnogi će čuti Tvoja djela, i narodi će slaviti Tvoju čast

9 Sjeti me se i ne zaboravi me, i ne vodi me u stvari koje su preteške za

mene

10 Grijehe moje mladosti učini da prođu od mene, i moje kazne ne daj

da se sečaju protiv mene

11 Očisti me, O Gospode, od zle gube, i ne daj da mi dolazi

12 Osuši joj korenje u meni, i ne daj da joj se listovi rašire u meni

13 Velik si ti, O Gospode, zato moja molba će biti ispunjena pred Tobom

14 Komu da se žalim a da mi da? I šta jaki ljudi pridaju mi?

15 U Tebe, O Gospode, je moje pouzdanje, Ja plakah Gospodu i On ču

me, i izliječi slomljenost srca

16 ja drijemah i zaspah, sanjah da sam pomognut, i Gospod podrži me.

17 Oni ljuto razboliše moje srce, Ja ću uzvratiti hvalom jer Gospod izbavi
me.

18 Sad ću se radovati u njihovoj sramoti, Ja se nadah u Tebi, i neću se

posramiti.

19 Dati Tebi slavu zauvek, zauvek i uvek

20 Izbavi Izrael Tvoga izabranika, i oni kuće Jakovljeve svjedoče mi

1411
IV Psalam 154 Izgovoren od Davida kad je borio se sa lavom i vukom
koji je uzeo ovcu iz njegova stada.

1 O Bože, O Bože, dođi mi na pomoć, pomozi mi i spasi me, izbavi moju

dušu od ubice.

2 Da li da idem dole u Pakao ustima lava? Ili će vuk snači me?

3 Nije li bilo dosta za njih da ostanu čekati u stadu moga oca, i oderu u
komade ovcu stada moga oca, ali oni žele da unište moju dušu?

4 Imaj milosti O Gospode, i spasi svoga svetoga od uništenja, da on

može ponovo čuti Tvoju slavu u svim vremenima, i slaviti Tvoje veliko
ime.

5 kad Ti izbaviš ga iz ruku razjarenog lava i od proždrljivog vuka, i kad si

spasao me zarobljena iz ruku divljih zveri.

6 Brzo, O moj Gospodaru (Adonai), pošalji od sebe izbavitelja, i izbavi

me od otvorene jame, koja zarobljava me u svojoj dubini.

V. Psalam 155 Izgovoren od Davida kad je uzvraćao hvalom Bogu, koji

ga je izbavio od lava i vuka i ubio ih oboje.

1 Hvalite Boga, vi svi narodi, slavite ga, i blagosiljajte Njegovo ime

2 Koji je spasao dušu Njegova izabranika iz ruku smrti, i izbavio svoga

sveca od uništenja

1412
3 i spasao me iz mreže Pakla, i moju dušu iz jame koja ne može se
dokučiti

4 jer, moje izbavljenje ide pred Njim, bio sam vrlo blizu da budem
potrgan u dva dela od dve divlje zveri

5 Ali On posla svog anđela, i zatvori od mene otvorena usta, i izbavi moj
život od uništenja

6 moja duša će slaviti Njega i uzvisivati ga, zarad Njegove ljubaznosti

koju je učinio i učlniti će meni

1413
Psalmi Solomonovi

Prevedeno u engleski iz grčkog i sirijskog manuskripta od G. Buchanan

Gray i R. H. Charles, ed., The Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old
Testament in English (Oxford: Clarendon Press, 1913) 2: 631-652

Kolekcija od osamnaest ratnih pesama je dar drevnog semitskog

pisca.Originalni manuskript je propao, ali grčki prevod je sačuvan, a
nedavno i sirijska verzija.

Datum pisanja je u sredini prvog vijeka pre Hrista, jer tema ovih
pjesama su Pompejevi ratovi u Palestini i njegova smrt u Egiptu u
48g.p.n.e

Ovi psalmi su imali važnu poziciju i u širokoj upotrebi su bili u ranoj

crkvi.Kasnije su postali izgubljeni neobjašnjivim razlozima, da bi bili
ponovo otkriveni nakon mnogo vijekova.

Pored književne važnosti u ritmu kao trube, ovde imamo priču o

uzbudljivoj drevnoj historiji napisana od očevica. Pompej dolazi sa
zapada. Koristi udarnog ovna na utvrđenjima. Njegovi vojnici prljaju
oltar. On je ubijen u Egiptu. U pravedne u ovim psalmima nalazimo
fariseje, a grešnike vidimo sadukeje. To je ep velikog naroda u bolu
velike nevolje.

''Oni postaše nemarni u ugledu...''

1414
1 Plakah ka Bogu kad bijah smeten,

Ka Bogu kad pokvarenjaci napadaše,

2 Odjednom zvuk rata se čuo preda mnom,

(Ja rekoh), On će me čuti, jer ja sam pun pravičnosti.

3 Mišljah u svom srcu da sam pun pravde,

Jer bio sam dobro i bio bogat u djeci.

4 Njihovo imućstvo raširi se po svoj zemlji,

I njihova slava do krajeva zemlje.

5 Bejahu uzdignuti do zvezda,

Rekoše da nikad neće pasti.

6 Ali postaše nemarni u ugledu,

I bejahu bez razumevanja.

7 Njihovi grehi behu u tajnosti,

I čak ja ne znadoh (za njih)

8 Njihovi prestupi prevazilazili su one od nevjernika među njima,

Potpuno su uprljali svete stvari od Gospoda.

1415
Skrnavljenje Jerusalima; ropstvo, ubojstva i silovanja. Psalam krajnjeg
očaja.

O Jerusalemu

1 Kad grešnici rastahu ponosno, sa udarnim-ovnom obaraše utvrđene

zidove,

I Ti nisi zaustavio ga

2 Strani narodi popeše se na Tvoj oltar

Gaziše ponosno sa njihovim sandalama

3 Jer sinovi Jerusalima su onečistili svete stvari od Gospoda,

Oskrnavili su bezakonjem žrtve Božje

4 Stoga On reče: Izbaci ih dalje od Mene,

5 Ništavne su pred Bogom,

Jer su sasvim bez časti.

6 Sinovi i kćeri behu u teškom ropstvu,

Obilježenog vrata, žigosani behu među narodima.

7 Po njihovim grehovima On im učini,

Jer On ih ostavi u rukama onih koji prevladaše.

8 On je okrenuo svoje lice od sažaljenja ka njima,

Mladih i starih i njihove djece zajedno,

1416
9 Jer oni učiniše zlo u svemu, i ne slušaju

10 I nebesa behu gnjevna

I zemlja ih se gadila,

11 jer nijedan čovjek na njoj ne učini pta oni su,

12 I zemlja prepozna sve Tvoje pravedne sudove. O bože.

13 oni ismijavaše sinove Jeruzalema za bludnice u njoj,

Svaki prolaznik ulaziše u punoj svetlosti dana.

14 izrugivaše se svojim prestupima, kako su htjeli činiti,

U punoj svetlosti dana oni otkrivaše svoja bezakonja.

I kćeri Jerusalimske behu uprljane prema Tvom sudu.

15 jer oskrnaviše se neprirodnim odnošenjem,

Ja sam bolan u utrobi zbog ovoga

16 opravdati ću Te, O Bože, pravošću srca

Jer u Tvojim sudovima je Tvoja pravičnost, O Bože

17 jer ti si dao pokvarenjacima po njihovim delima,

Da po njihovim grehovima, koji behu zli.

18 ti si otkrio njihove grehove, i Tvoj sud da bude javan,

19 ti si isčupao ih iz sečanja sa zemlje,

Bog je pravedan sudac,

I On nema poštovanja ka osobama.

1417
20 Narodi priđoše Jerusalimu, gazeći ga

Njegova ljepota bi izvučena sa prestola slave

21 Ona se opasa žalošću, umesto lepom odećom,

Uže je oko njene glave umesto krune

22 skinula je slavnu krunu, koji Bog stavi na nju

23 zbog nečasti bi njena ljepota bačena na zemlju.

24 i ja videh i molih Gospoda i rekoh,

Dovoljno dugo, O Gospode, je Tvoja ruka bila teška na Izraelu, u

donošenju naroda na njega

25 oni se igraše nepravično u gnjevu i žestokoj ljutnji,

26 i oni će učiniti konačni kraj, ukoliko Ti, O Bože, kazniš ih u Tvojoj

ljutnji,

27 jer oni ne učiniše u želji, već u požudi svoje duše

28 nalijevajući njihov gnjev na nas pljačkanjem

29 Ne kasni, O Bože, vrati im na njihove glave,

Okreni ponos znama u sram.

30 i nisam dugo čekao pred Bogom pokaza mi drznika,

Ubijenog na planinama Egipta,

Cenjenog manje od najmanjeg na zemlji i moru

31 njegovo telo nošeno ovamo i onamo na valovima burnim,

1418
I nitko da ga sahrani, jer On odbi ga sa nečasti

Nije uvažio da je čovjek

32 i nije uvažio na kraju.

33 On reče: Ja ću biti gospodar zemlje i mora

I on ne prizna da Bog je taj koji je velik,

Svemočni u Svojoj velikoj snagi,

34 On je kralj nebesa,

I sudi kraljevima i kraljevstvima.

35 On je taj koji me postavi u slavi,

I ponizi ponosite do vječnog uništenja u nečasti

Jer oni nisu Njega znali.

36 I sad vidi, ti prinčevi zemlje

Sud Gospodnji,

Jer velik kralju i pravedan je On,

Sudeći svima pod nebesima.

37 Blagoslovi Bože, one koji se boje Gospoda sa mudrošću,

Jer milost Gospodnja će biti na onima koji ga se boje, u sudu.

38 Tako da On će razlučiti između pravednika, i pokvarenjaka

I uzvratiti grešnicima zauvek prema njihovim delima

39 i imati će milosti za pravedne, izbavljajući ih od napasti grešnika,

1419
I uzvračajući grešnicima za to što uradiše pravednicima.

40 Jer Gospod je dobar onima koji zovu Njega u strpljivosti,

Radi prema Svojoj milosti svojim pobožnima,

Utvrđujući ih za sva vremena pred Njim u snazi

41 Blagosloveljen nek je Gospod zauvek pred Svojim slugama.

3.

Pravednost prema grijehu.

Psalam Solomonov. O pravednicima.

1 Zašto spavaš ti, O moja dušo

I ne blagosloviš Gospoda

2 Pevaj novu pesmu,

Bogu koji je vrijedan da bude hvaljen.

Pjevaj i budi budan prema Njegovoj pojavosti,

Jer dobro je psalme pjevati Bogu iz ispunjenog srca.

3 Pravednik se sječa Gospoda u svo vreme,

Zahvaljujući i obznanujući pravednost Gospodinovih sudova.

1420
4 pravednik prezire ne častiti Gospoda,

On je uvijek pred Gospodom.

5 pravednik stupa i drži se Gospoda pravednog,

On pada i gleda šta će Bog učiniti s njim.

6 On traži otkud njegovo izbavljenje će doći

7 postojanost pravednika je od Boga koji izbavlja,

Ne stanuje u kući pravednika grijeh na grijeh.

8 pravednik stalno traži njegovu kuću,

Da ukloni sasvim grešnost od sebe

9 on čini ispaštanje zbog zaborava posteći i bolom svoje duše.

10 i Bog ubraja nevinim svakog pobožnjaka u svojoj kući

11 grešnik posrće i proklinje svoj život,

Dan kad je rođen, i muke majke svoje.

12 On dodaje grijeh na grijeh, dok živi

13 on pada, vrlo bolan je njegov pad, i ne diže se više.

Propast pokvarenjaka je večita

14 i on će biti zaboravljen, kad pravednika budu spominjali

15 ovo je udio grešnicima zauvek

16 a oni koji se boje Gospoda će ustati da žive večno.

I njihov život će biti u svetlu Gospoda, komu nikad neće biti kraja.

1421
4.

Razgovor Solomona sa onima koji udovoljavaju ljudima a ne Bogu.

1 Zbog čega sjediš ti, O grešniće, u savjetu pobožnjaka

Videći da je tvoje srce daleko uklonjeno pred Gospodom,

Izazivajući sa prestupima Boga Izraelovog.

2 pretjeran u govoru, pretjeran u vanjskom izgledu pred svim ljudima,

Je li on taj strog u govoru u osudi grešnika u sudu.

3 i njegova ruka je prva nada njim u revnosti,

I on je sam kriv zbog brojnih grehova i raspuštenosti.

4 Njegovo oko je na svakoj ženi bez srama,

Njegov jezik laže kad čini ugovor pod zakletvom.

5 noću i tajno greši kao da se ne vidi,

Sa svojim očima on govori svakoj ženi zle riječi.

6 on je brz da uđe u svaku kuću sa veseljem kao bezazlen

7 neka Bog ukloni te koji žive u dvoličnjaštvu u društvu pobožnjaka,

1422
Život takvih je sa pokvarenošću tijela i oskudicom.

8 neka Bog otkrije djela onih koji udovoljavaju ljudima,

Djela takvih podsmejavača i onih koji se rugaju.

9 da pobožnjak može uračunati pravednim sud njihovog Boga,

Kad grešnici budu uklonjeni pred pravednikom.

10 dvoličnjak koji podiže zakon pun lukavstva.

11 i njegove oči gledaju na kuću svakog čoveka koji je siguran,

Da bi oni mogli, kao zmija, uništiti mudrost...riječima prekršaja

12 njegove riječi su lažljive da bi mogao ispuniti zlu želju.

13 on nikad ne smiruje se od rastjerivanja bližnjih kao siročadi,

On ostavlja pustom kuću radi bezakonih želja

14 on zavodi sa riječima, govoreći, Niko me ne vidi, i sudi.

15 On ispunjava kuću sa bezakonjem

I tad njegove oči gledaju na sljedeću kuću

Da unište je riječima koje daju krila želji

Sa svim ovom njegova duša, kao Pakao, nije dovoljno

16 Da mu udio, O Gospode, da bude obesčašćen pred tobom,

Neka ide pravo uzdišući i dođe kući proklet

17 Neka život njegov bude u mukama, i neimaštini, i želji, O Gospode

Neka njegov san bude u bolovima i njegovo buđenje u bunilu.

1423
18 Neka san bude povučen od njegovih kapaka noću,

Neka padne nečasno u svakom poslu svojih ruku.

19 Neka dođe kući praznih ruku

I neka mu kuća bude izbjeagavana od svega žto bi ga zadovoljilo.

20 Neka godine starosti provede bez djece sam do svoje smrti

21 Neka tijelo onih koji udovoljavaju ljudima da se divljim zvjerima,

I neka kosti bezbožnika leže bez časti na pogledu sunca.

22 neka gavrani iskljuju mu oči dvoličnjačke

23 jer on je ostavio opustošenim mnoge ljudske kuće, u nečasti

I razasuo ih u njihovoj požudi

24 I oni se nisu sjetili Boga

Niti bojali se Boga u svim ovim stvarima.

25 Već oni izazivaše Božji gnjev i uznemiravaše Njega,

Neka ih On ukloni sa zemlje

Jer sa lažima oni prevariše duše bezgrešne.

26 Blagosloveni su oni koji se boje Gospoda u svojoj bezgrešnosti,

27 Gospod će ih izbaviti od zlih ljudi i grešnika

I izbaviti nas od svakog kamena spoticanja bezakonja.

28 Neka Bog uništi ih koji loše rade u nepravdi

Jer velik i svemoćni sudija je Gospod naš Bog u pravičnosti

1424
29 Neka Tvoja milost, O Bože, bude na onim koji vole Tebe.

5.

Izjava o filozofiji i o neuništivosti materije

Psalam Solomonov.

1 O Gospode Bože, hvaliti ću ime Tvoje sa radošću,

Usred njih da znaju Tvoje pravedne sudove.

2 Jer Ti si dobar i milostiv, utječište siromašnih

3 Kad plačem k Tebi, nemoj me zanemariti.

4 jer nitko ne uzima plijen od moćnika,

5 Ko, tad, može uzeti išta od svega što Ti si stvorio, osim da Ti sam daš

6 Jer čovjek i njegov dio leži pred tobom u ravni,

On ne može dodati, da poveća, što je propisano od Tebe

7 O Bože, kad bijasmo u nevolji mi pozvasmo Tebe na pomoć,

1425
I ti nam nisi ne uzvratio molbu, jer Ti si naš Bog.

8 Ne učini da Tvoja ruka bude teška nada nama,

Da kroz potrebu ne grešimo.

9 Iako ako nas ne povratiš, mi se nećemo držati podalje,

Već ka Tebi mi ćemo doći.

10 Jer ako gladujem, tebi ću plakati, O Bože,

I Ti ćeš mi dati

11 Ptice i ribe Ti hraniš,

Ako daš kišu u ravnice gde raste trava da poraste

Tako da pripremiš krmu u stepi za svako živeće biće

12 i ako gladuju, Tebi oni podižu svoje lice.

13 Kraljeve i vladare i ljude ti hraniš, O Bože

I tko je pomoć siromašnima i potrebnima, ako ne Ti, O Gospode

14 I Ti ćeš čuti, jer tko je dobar i nježan kao Ti

Čineći zadovoljnima duše poniznih otvarajući Tvoju ruku u milosti.

15 Čovjećja dobrota je škrta, i...,

I ako ponovi bez prigovora, čak to je čudno

16 Ali Tvoj dar je velik u dobroti i veličini.

I čija nada je u Tebe neće imati nedostatka u darovima.

17 Na cijeloj zemlji je Tvoja milost, O Gospode u dobroti.

1426
18 Sretan je onaj koga Bog sječa se dajući mu u višku

19 Ako čovjek ima previše, on griješi.

20 Višak se ograničava sa pravednošću

I stoga blagoslov Gospodnji biva izobilan sa pravdom

21 Oni koji se boje Gospoda raduju se u dobrim darovima,

I Tvoja dobrota je na Izraelu u Tvom kraljevstvu

Blagoslovena slava Gospodnja, jer On je naš kralj.

6.

Pjesma nade, neustrašivosti i mira.

U nadi. Od Solomona.

1 Srećan je čovek čije srce je čvrsto da zove ime Gospoda

2 kad se on seti imena Gospodinovog, biti će spašen

3 njegovi putevi su izrađeni od Gospoda

I rada ruku njegovih su očuvani od Gospoda Boga

4 i što vidi u lošim snovima, njegovu dušu ne tišti

1427
5 kad prolazi rijekama i valovima mora, neće ga omesti

6 on ustaje iz svoga sna, i blagosilja ime Gospodnje

7 kad mu je srce u miru, on pjeva imenu svoga Boga

I on umoljava Boga za čitavu svoju kuću

8 i Gospod čuje molitvu i svakoga tko se boji Boga

I svaka molba duše koja se nada u Njega Gospod izvršava

9 Blagosloven je Gospodin, izobilan milošću onima koji vole Ga u istini.

7.

Stari dobar nauk - "Ti si naš štit!"

Od Solomona. Zauzvrat

1 Ne čini svoj stan daleko od nas, O Bože,

Da nas ne napadnu oni koji nas mrze nizašta

2 jer Ti si odbacio ih, O Bože

Ne daj da njihove stope gaze Tvoje sveto nasljeđe.

1428
3 drži nas Ti sam u Tvojem dobrom zadovoljstvu,

Ne daj nas narodima

4 jer ako Ti pošalješ pošast

Ti sam daješ platu nam,

Jer Ti si milostiv

I nečeš biti ljut dotle da nas uništiš.

5 Dok Tvoje ime prebiva među nama, mi ćemo naći milost

6 i narodi neće prevladati nad nama

Ti si naš štit

7 i kad mi pozovemo Te, Ti čuješ nas

8 Ti ćeš se sažaliti sjemenu Izraela zauvek

I nečeš odbaciti ga,

I mi ćemo biti pod Tvojim jarmom zauvek

I pod palicom Tvog odgoja

9 Ti češ utvrditi nas u vremenu kad Ti pomogneš nam.

Pokazajući milost kući Jakovljevoj u dan Svoga obećanja.

1429
8.

Neke poznate sličnosti rata puze ka Jerusalemu. Pregled grijeha koji su

donijeli svu ovu nevolju.

Od Solomona. Vođi muzičara.

1 Nevolja i zvuk rata čulo je uho moje,

Zvuk trube oglašava pokolj i nesreću.

2 zvuk mnogoljudstva kao jak prolazni vjetar

Kao oluja sa jakom vatrom što briše kroz Negeb

3 i rekoh u svome srcu; sigurno Bog sudi nam,

4 zvuk čujem ide ka Jerusalimu, svetom gradu

5 Moje slabine slomiše se kad čuh, moja koljena klecnuše

6 moje srce bi uplašeno, moje kosti biše smetene kao lan.

7 Ja rekoh: Oni utvrđuju svoje puteve u pravednosti

Mišljah na sudove Gospodnje od stvaranja nebesa i zemlje,

Držah da je Bog pravedan u svojim sudovima koji behu od davnina.

8 Bog razotkri njihove grijehove u punoj svjetlosti dana,

Sva zemlja dođe do poznanja pravednih sudova Božjih.

1430
9 U tajnim mjestima podzemlja njihova bezakonja behu učinjena da
izazivaju Njegov gnjev.

10 Oni donesoše zbrku, sin sa majkom i otac sa kćerkom,

11 počiniše preljubu, svaki čovjek sa ženom svog susjeda.

Zaključiše saveze jedan s drugim sa zakletvom diraše ove stvari.

12 opljačkaše svetinju Božju, kao da nije bilo osvetnika.

13 izgaziše oltar Gospodnji, svim vrstama nečisti,

I menstrualnom krvlju uprljaše žrtve,kao da su bile uobičajene žrtve.

14 nisu ostavili neučinjen grijeh, u čemu ne nadmašiše i neznabošce.

15 Stoga Bog pomiješa s njima duh čuda,

I dade im da piju čašu nerazređenog vina, da postanu pijani.

16 On dovede što je sa kraja zemlje, da udari močne.

17 On odredi rat protiv Jerusalima, i protiv njene zemlje.

18 kraljevići zemlje odoše sresti ga sa radošću, i rekoše mu:

Blagosloven ti bio put! Dođite, uđite u miru

19 učiniše neravnim puteve,prije ulaska

Otvoriše vrata Jerusalema, okruniše njegove zidove.

20 Kao otac što ulazi u kuću sina, tako je ušao u Jerusalim u miru,

Utvrdi svoje stope u sigurnosti.

21 Zauze tvrđave i zid Jerusalima

1431
22 Jer Bog sam vodio ga u sigurnosti, dok oni se čudiše

23 On uništi njihove kraljeviće i svakog mudraca savjet

On posipaše krv na stanovnike Jerusalima, kao vodom nečisti

24 Odvede njihove sinove i kćeri, koje oni dobiše u oskvrljenju

25 učiniše po svojoj nečistoti, kao što njihovi oci činiše

26 uprljaše Jerusalim i stvari koje su posvečivane imenu Božjem.

27 ali Bog se pokaza pravednim u svojim sudovima nad narodima

zemlje.

28 i pobožne sluge Božje kao nevine janjad u sredini

29 Vrijedan slave je Gospod koji sudi cijeloj zemlji u svojoj pravičnosti.

30 Vidi, sad, O Bože, pokazao si nam tvoj sud i tvoju pravednost

31 Naše oči vidješe Tvoje sudove, O Bože.

Mi smo svjedočili Tvom imenu koje je slavljeno zauvek

32 Jer ti si Bog pravde, sudiš Izraelu sa kaznama.

33 Okreni, O Bože, tvoju milost na nas, i smiluj nam se

34 Skupi zajedno rasuti Izrael, sa milošću i dobrotom

35 jer tvoja vjernost je sa nama.

I iako smo tvrdog vrata, Ti si naš obnovitelj.

36 Ne prolazi nas, O naš Bože, da nas narodi ne progutaju, i nema

nikoga da izbavi.

1432
37 Ti si naš Bog od početka

I na Tebi je naša nada, O Gospode.

38 I nečemo otići od Tebe

Jer dobri su Tvoji sudovi nad nama.

39 Nas i naše djece neka bude Tvoje zadovoljstvo zauvek,

O Gospode naš spasitelju, mi nečemo nikad biti odnešeni.

40 Gospod je vrijedan hvale u svojim sudovima sa ustima svojim vjernih

Blagosloven bio Izrael i Gospod zauvek.

9.

Izgnanstvo izraelskih plemena. Upućivanje na savez koji je Bog sklopio s

Adamom. (Vidi Prvu knjigu Adama i Eve, poglavlje III, stih 7).

Od Solomona. Za prijekor.

1 Kad Izrael je vođen zarobljen u stranu zemlju,

Kad otpadoše od Gospoda koji ih je izbavio.

1433
2 bili su odbačeni od nasljeđa, koje Gospod im je dao,

Među svaki narod bi razasut Izrael prema riječi Božjoj

3 Da Ti močni budeš opravdan, O Bože, u tvojoj pravičnosti zbog naših

sagrešenja.

4 Jer ti si pravedan sudija nad svim ljudima zemlje

5 Od Tvoga znanja nitko ko nepravedno radi nije sakriven

6 I pravedna djela Tvojih verujučih su pred tobom, O Bože

Gde,onda, može čovek sakriti sebe od Tvoga znanja, O Bože

7 Naša djela su naš izbor i snaga

Da činimo pravo ili krivo djela naših ruku

8 I u Tvojoj pravičnosti Ti posječujuš sinove ljudske

9 Onaj koji pravdu čini podiže svoj život sa Gospodom

A onaj koji radi krivo stavlja svoj život na uništenje.

10 jer sudovi Gospodinovi su u pravičnosti svakog čoveka i njegove kuće

I kome si Ti dobar, O Bože, osim onima koji zovu Gospoda

12 On čisti od grijeha dušu kad učini ispovijed, kad učini priznanje

13 jer stid je nad nama i nad našim licima zbog sviju tih stvari

14 i komu On oprosti grijehe, osim onima koji griješiše

15 Ti blagosloviš pravedne, ne koriš ih zbog grijeha koji su učinili

I tvoja dobrota je nad onima koji greše, kad se pokaju

1434
16 A sad, Ti si naš Bog, i mi smo ljudi koje si Ti volio

Pogledaj i pokaži milost, O Bože Izraelov, jer mi smo Tvoji,

I ne ukloni Tvoju milost od nas, da nas ne prevladaju,

17 Ti si izabrao sjeme Abrahama pred svim narodima

I utvrdio si svoje ime nad nama, O Gospode,

18 I Ti nas nečeš odbaciti zauvek

Ti si učinio savez sa našim ocima u pogledu nas

19 I mi vjerujemo u Tebe, kad se naša duša okrene ka Tebi,

Milost Gospodnja neka bude na kući Izraelovoj uvek i zauvek.

10.

Slavna himna. Daljnje upućivanje na vječni savez između Boga i Čovjeka.

Himna Solomonova.

1 srećan je čovjek koga Gospod se sječa u prijekoru

I koga On uzdržava od puta zla sa udarcima

1435
Da bi bio očišćen od grijeha, da ne bi bio umnožen.

2 Onaj koji sprema svoja leđa za udarce biti će očišćen

Jer Gospod je dobar onima koji izdržavaju popravak kaznom

3 jer On čini pravim put pravednih

I ne izvrče ga svojim odgojem.

4 i milost Gospodnja je na onima koji ga vole u istini

I Gospod se sjeća svojih slugu u milosti

5 jer dokaz je u zakonu vječnog zavjeta

Svjedočanstvo Gospodnje je na putevima ljudi u Njegovim posjetama

6 Pravedan i milostiv je naš Gospod u svojim sudovima zauvek

I Izrael će veličati ime Gospodnje sa radošću.

7 I verujući će davati hvalu na skupu ljudi

I na ubogim će Bog imati milosti u sreći Izraela

8 Jer dobar i milostiv je Bog zauvek.

I skupština Izraela će veličati ime Gospodinovo.

Spasenje Gospodnje neka je na domu Izraela u večnoj radosti!

1436
11.

Jeruzalem čuje trubu i stoji na vrhovima prstiju kako bi vidio djecu kako
se vraćaju sa sjevera, istoka i zapada.

Od Solomona. U iščekivanju.

1 Udrite u trube u Sionu da pozovete svete,

2 da se čujete u Jerusalimu glas onog koji donosi dobre vijesti

Jer Bog je imao sažaljenja na Izraela da ih posjeti,

3 stanite na visini, O Jeruzaleme, i vidi svoju djecu,

Od istoka do zapada, skupljeni zajedno od Gospoda

4 Od sjevera oni dolaze u radosti Boga svog.

Sa otoka dalekih Bog ih je sakupio.

5 Visoke planine On je ponizio u ravan

6 Brda utekoše njihovim ulazom

Šume dadoše im zaklon dok su prolazili

7 Svako mirisno drvo Bog učini da izraste za njih.

Da Izrael može proći kad posjeti ga Bog u svojoj slavi

8 Stavi na sebe, O Jeruzaleme, slavnu odjeću,

Spremi svoju svetu odjeću,

1437
Jer Bog je govorio dobro zbog Izraela, uvek i zauvek

9 Neka Gospod čini šta je rekao za Izrael i Jeruzalem

Neka Gospod podigne Izrael svojim velikim imenom,

Milost Gospodnja neka je na Izraelu uvek i zauvek.

12.

Apel za obiteljskim spokojem i mirom i tišinom kod kuće.

Od Solomona. Protiv jezika prestupnika.

1 O Gospode, izbavi moju dušu od bezakonika i zlih ljudi,

Od jezika razuzdanog i lajavog, koji govori laži i prevaru.

2 višestruko isprepletene su riječi jezika zlog čovjeka,

Kao između ljudi vatra koja spali njihovu ljepotu

3 tako on uživa da puni kuće sa lažljivim jezikom

Da posjeće drveće radosti koje stavlja na vatru prestupnika

4 da uplete kuće u sukob sa klevetničkim ustima

1438
Neka Bog otkloni daleko od nedužnih usne grešnika po želji

I neka kosti lažljivaca budu razbacane daleko od onih koji se boje

Gospoda!

5 u gorenju vatre stradati će opaki jezik daleko od vjernika!

6 Neka Gospod sačuva mirnom dušu koja mrzi nepravdu,

I neka Gospod utvrdi čovjeka koji slijedi mir u kući.

7 Spasenje Gospodnje neka je na Izraelu Njegovom slugi zauvek,

I neka grešnici propadnu zajedno pred Gospodom,

Ali neka Bogu odani naslijede obečanje Gospodinovo.

13.

Od Solomona. Psalam. Utješenje za pravedne.

1 Desna ruka Gospoda me pokrila,

Desna ruka Gospoda nas je poštedila.

2 Ruka Gospoda spasla nas je od mača koji je prolazio,

Od gladi i smrti grešnika.

1439
3 Ljuta zver trčala je na njih,

Sa svojim zubima poderala je njihovo meso,

I sa kutnjacima razbila njihove kosti

Ali od svih ovih stvari Gospod nas izbavi,

4 Pravednik se mučio zbog grehova

Da ne bude uzet zajedno sa grešnicima

5 jer užasano je obaranje grešnika

Ali nijedna od tih stvari ne dotiče se pravednika.

Jer nije takvo popravljanje pravednika za učinjene grehe u nemoći,

I obaranje grešnika

7 Tajno je pravednik odgajan

Da se grešnik ne bi radovao nad pravednikom.

8 Jer on popravlja pravednog kao voljenog sina,

I kađnjava ga kao prvorođenog sina.

9 Jer Gospod pošteđuje svoje pobožne,

I izbacuje njihove grijehe Svojim kađnjavanjem

Jer život pravednika biti će zauvek

10 ali grešnici će biti uzeti dalje u uništenje,

I sječanja na njih neće biti.

11 Ali na pobožnome je milost Gospodnja

1440
I na onima koji se boje Njega I Njegove milosti.

14.

Grešnici "vole kratki dan proveden u druženju sa svojim grijehom."

Duboka mudrost, lijepo izražena.

Himna. Od Solomona.

1. Vjeran je Gospod onima koji Njega vole u istini,

Onima koji izdržavaju njegovo kažnjavanje.

Onima koji hode u pravednosti Njegovih zapovesti,

U zakonu koji On naredi nam da bismo živjeli.

2 Vjerni Gospodinov će živeti zauvek,

Raj Gospodnji, drvo života, su Njegovih pobožnih.

3 Njihova sjetva je ukorenjena zauvek,

Oni neće biti iščupani sve dane nebesa

Za udio i nasljeđe Boga Izraela

1441
4 Ali nije tako grešnicima i prestupnicima,

Koji vole dan provesti u društvu svoga greha,

Njihovo zadovoljstvo je u prolaznoj pokvarenosti

5 I oni se ne sečaju Boga

Jer dani čovečji su poznati pred Njim uvek,

I on zna tajne srca pre nego dođu.

6 Zato njihovo nasleđe je Šeol i tama i uništenje,

I oni neće biti nađeni u dan kad pravednik ostvari milost,

7 Ali pobožni Gospodinov će naslijediti život u radosti.

15.

Psalmist ponavlja veliku filozofiju Pravog i Pogrešnog.

Psalam. Od Solomona. Sa pesmom.

1 kad bijah u nevolji pozvah ime Gospodinovo,

Nadah se za pomoć Boga Jakovljevog i bijah spasen

1442
2 nada i utočište ubogih si ti, O Bože

3 Jer tko, O Bože, je jak osim da daje hvale Tebi u istini

4 i gde je čovjek močan osim u davanju zahvale Tvome imenu

5 novi psalam sa pesmom radosti srca,

Plod usana dobro ugođenim instrumentom njegovog jezika,

Prvi plodovi usana od pobožnoga i pravog srca

6 onaj koji prinese ove stvari neće nikad biti udaren zlom

Plamen vatre i gnjev prema nepravednim neće ga dotači

7 kad ide pravo od lica Gospodnjeg protiv pokvarenjaka

Da uništi pomen grešnicima.

8 pečat Božji je na pravednima da bi mogli biti spaseni

Glad i mač i pošast će biti daleko od pravednika

9 jer oni će uteći od vjernika kao ljudi gurnuti u rat,

Oni će progoniti grešnike i prevazići ih.

I oni koji čine bezakonje neće uteći od suda Božjeg,

Kao od neprijatelja koji znaju ratovati biti će prevaziđeni

10 pečat uništenja je na njihovim čelima.

11 i nasljeđe grešnika je uništenje i tama,

I njihova bezakonja će ih otjerati u dubine Šeola.

12 njihovo nasleđe neće naći njihova deca.

1443
13 jer grehovi će ostaviti pustim kuće grešnika

I grešnici će stradati zauvek na dan suda Gospodnjeg.

14 Kad Bog posjeti zemlju sa svojim sudom

15 ali oni koji se boje Gospoda naći će milost

I živjeti će sažaljenjem njihovog Boga.

Ali prestupnici će stradati zauvek.

16

Psalmist opet izražava duboku istinu - "Jer ako Ti ne daš snage, tko
može podnijeti kaznu?"

Himna. Od Solomona. Za pomoć pobožnima.

1 kad moja duša spavaše daleko bivajući od Gospoda, imao sam sve ali
padoh u rupu,

Kad bijah daleko od Boga, 2 moja duša je bila dovedena do smrti,

Bijah blizu vrata pakla sa grešnicima 3 kad moja duša odvoji se od

Gospoda Boga Izraelovog

1444
Nije li Gospod pomogao mi sa Njegovom večnom milošću.

4 udario me, kao konja što se udara, da bih mogao služiti Njemu,

Moj spasitelj i pomagač u sva vremena spašava me.

5 dajem hvalu Tebi, O Bože, jer Ti si mi pomogao u spasenju

I nisi me ubrojio sa grešnicima na moju propast.

6 ne ukloni svoju milost od mene, O Bože,

Niti Tvoj spomen od mog srca dok ne umrem

7 vodi me, O Bože, suzdrži me od zla grijeha

I od svake zle žene koja uzrokuje posrnuće

8 i ne daj da ljepota razuzdane žene prevari me,

Niti ikoga koji je pod beskorisnim grijehom.

9 utvrdi djela mojih ruku pred Tobom,

I sačuvaj moje puteve u sječanju na Tebe.

10 Zaštiti moj jezik i moje usne sa riječima istine,

Ljutnju i nerazuman bijes drži dalje od mene.

11 prigovaranje i nestrpljivost u nevolji ukloni dalje od mene,

Kad, ako pogrešim, ti obuzdaj me da se vratim Tebi.

12 ali sa dobrom voljom i veseljem podrži moju dušu,

Kad Ti ojačaš moju dušu, šta je dano mi biti će dovoljno mi.

13 jer ako Ti ne daješ snagu

1445
Tko će izdržati kaznu u siromaštvu

14 kad čovjek je ukoren zbog pokvarenosti

Tvoje iskušenje je u tijelu i u nesreći siromaštva.

15 ako pravedni izdrži sva ova iskušenja, on će primiti milost od

Gospodina.

17.

"Oni su postavili ovozemaljsku monarhiju ... oni razaraju Davidov

prijestolje!" Poetska pripovijest o potpunom raspadu velikog naroda.

Psalam. Od Solomona. Sa pesmom. Od kralja.

1 O Gospodine, ti si naš kralj zauvek i uvek,

Jer u tebe, O Bože, naša duša se veliča,

2 Koliko dugi su dani čovečjeg života na zemlji,

Kao što su njegovi dani, tako je i nada na njemu.

3 Ali mi se nadamo u Boga, našeg spasitelja,

1446
Jer moč našeg Boga je uvek sa milošću.

4 i kraljevstvo našeg Boga je zauvek nad narodima u sudu

5 Ti, O Bože, si izabrao Davida da bude kralj Izraela,

I zakleo mu se dotičući njegovo potomstvo da nikad neće pasti njegovo

kraljevstvo pred Tobom.

6 Ali, zbog naših greha, grešnici ustaše protiv nas,

Napadoše nas i izbaciše nas,

Šta Ti nisi obećao njima, oni uzeše od nas nasilno

7 Oni u neznanju veličaše Tvoje časno ime

Postaviše kraljevstvo u mjesto svoga uspjeha.

8 opustiše prijesto Davidov grubom drskošću,

Ali ti, O Bože, si ih izbacio i uklonio njihovo sjeme sa zemlje.

9 U tom usta protiv njih čovjek koji bi stranac našem rodu

10 prema njihovim grijehovima Ti si im uzvratio, O Bože.

Tako da ih je snašlo prema njihovim djelima.

11 Bog im ne pokaza sažaljenje,

On potraži njihovo sjeme i ne da nikom od njih da ide slobodno.

12 Vjeran je Gospod u svim svojim sudovima, koje On čini nada

zemljom.

13 Bezakonici opustiše našu zemlju tako da niko je ne naseljava,

1447
Uništiše mlade i stare i njihovu djecu zajedno.

14 U vrelini njegovog gnjeva On posla ih dalje čak do zapada

I On izloži vladare zemlje bespoštednom sramu.

15 Bivajući stranac neprijatelj djelovaše ponosno,

I srce njegovo bi strano našem Bogu.

16 I sve stvari koje učini u Jerusalimu,

I također narodima u gradovima njihovih bogova.

17 i djeca saveza usred raznih naroda (prelažaše ih u zlu)

Ne bijaše među njima onaj koji ih dovede usred Jerusalima milost i

istinu.

18 Oni koji voliše sinagoge pobožnih pobjegoše od njih

Kao vrapci koji lete u svoje gnijezdo

19 Čudiše se u pustinji da njihovi životi mogu biti sačuvani od zla.

I dragocjeni u očima onih koji žive dalje je ijedan koji osta živ od njih

20 Nada cijelom zemljom bijahu razbacani bezakonici

21 Jer nebesa sadržaše kišu od padanja na zemlju

Rastinje je stalo iz dubina, od visokih planina

Jer ne bi nikoga između njih da izvede istinu i pravdu

Od starješine do najmanjeg svi behu puni grijeha

22 kralj bi prestupnik, i sudija neposlušan, i ljudi grešni

1448
23 Vidi, O Bože, i podigni im kralja, sina Davidovog

U vrijeme koje predvidiš, O Bože, da on može vladati nad Izraelom

slugom Tvojim.

24 Opaši ga snagom, da može razbiti nepravične vladare

25 i da može očistiti Jerusalim od naroda koji gaze ga do uništenja

Mudro, pravedno 26 on če izbaciti grešnike iz nasljedstva.

On će uništiti ponos grešnika kao lončarski sud

Sa palicom gvozdenom će razbiti u dijelove njih

27 on će uništiti bezbožne narode sa rječju svojih usta

Na njegov prijekor narodi će pobeći od njega

I on će ukoriti grešnike zbog misli njihovih srca

28 i on će skupiti sveti narod, koga će voditi u pravednosti,

I on će suditi plemenima naroda koji behu posvečeni Gospodu Bogu

29 I on neće trpjeti nepravednost da bude više usred njih,

Niti će tamo stanovati s njima ijedan čovjek koji zna zlo

30 jer on će ih znati, da oni su sinovi njegovog Boga

I on će podijeliti ih prema njihovim plemenima na zemlji

31 i niti putnik niti stranac će boraviti s njima više

On će suditi ljudima i narodima u mudrosti svoje pravde. Selah.(zauvek)

32 i on će imati neznabožačke narode da mu služe pod jarmom

1449
I on će veličati Gospoda u mjestu viđenja cijele zemlje

33 i on će očistiti Jeruzalem, učiniti ga svetim kao u stara vremena.

34 i svi narodi će doći od krajeva zemlje da vide njegovu slavu,

Donoseći darove njenom sinu koji behu smeteni

35 i da vide slavu Gospoda, gde Bog veličaše nju

I on će biti pravedan kralj, naučen od Boga, nada njima

36 i neće biti nepravde u dane usred njih,

Jer svi biti će sveti i njihov kralj pomazanik Gospodnji

37 jer on neće staviti svoje povjerenje u konja i jahača i luk

Niti će umnožiti za se zlato i srebro za rat.

Niti će sakupiti povjerenje od mnoštva za dan bitke

38 jer Gospod sam je njihov kralj, nada u njega koji je močan kroz
njihovu nadu u Boga

Evi narodi biti će u strahu pred njim

39 On će udariti zemlju sa rječju svojih usta zauvek

40on če blagosloviti narod Gospodnji sa mudrošću i radošću

41 i on sam će biti čist od grijeha, tako da može vladati velikim

mnoštvom ljudi

On će ukoriti vladare, i ukloniti grešnike moču svoje rijeći

42 i uzdajući se u Boga, tokom svojih dana neće pokleknuti

1450
Jer Bog će ga učiniti močnim svojim svetim duhom

I mudrošću duha razumevanja, sa snagom i pravednošću.

43 I blagoslov Gospodnji će biti s njim, biti će jak i neće posrnuti

44 njegovo uzdanje će biti u Gospoda, koji će prevladati nad njim

Biti će jak u djelima, i jak u strahu od Boga

45 od će kao pastir čuvati stado Gospodnje vjerno i pravedno

I neće trpjeti nikog među njima da ugrozi njegovo stado

46 voditi će ih sve pravo

I neće biti ponosa među njima da ijedan od njih se suprotstavlja

47 ovo će biti veličina kralja Izraela koga Bog zna

On će podići njega nad kućom Izraela da ju ispravi

48 Njegove riječi će biti prečišćene više od zlata, najodabranijeg

Na skupštini on će suditi ljudima, plemenima posvećenih

49 njegove riječi će biti kao riječi svetaca usred posvečenih ljudi

50 blagosloveni su oni koji budu u tim danima

Utom oni će vidjeti dobru sreću Izraela koju Bog će donijeti da ispuni
sakupivši plemena.

51 Neka Gospod ubrza svoju milost na Izraelu!

Neka On izbavi nas od nečistoće i grešnih neprijatelja!

Gospod sam je naš kralj zauvek i u vek.

1451
18.

Ovim psalmom završavaju ratničke Pjesme Salomonove.

Psalam. Od Solomona. Ponovno o Pomazaniku Gospodnjem.

1 Gospode, Tvoja milost je nad djelima Tvojih ruku za uvek,

Tvoja dobrota je nad Izraelom kao bogat dar.

2 Tvoje oči gledaju na njih, tako da nijedan ne trpi želju,

3 Tvoje uši slušaju nadobudne molitve ubogih

Tvoji sudovi se izvršavaju na cijeloj zemlji u milosti,

4 I Tvoja ljubav prema potomstvu Abrahama, i djece Izraela

Tvoja kazna je nad nama kao nad prvo rođenim, jedinim sinom.

5 da odvratiš poslušnu dušu od gluposti koja je iz neukosti

6 neka Bog očisti Izrael na dan milosti i blagoslova

Na dan izabranih kada On će dovesti svoga pomaznika

7 blagosloveni su oni koji će biti u tim danima

1452
Tad će vidjeti dobrotu Gospoda koju će izvršiti za naraštaj koji dolazi

8 Pod palicom odgojnom Gospodnjeg pomazanika u strahu od Boga

U duhu mudrosti i pravde i snage

9 Da on može upravljati djela čovjećija u strahu od Boga

Da on može podići ih sve pred Gospodom

10 Dobar naraštaj živi u strahu od Boga u dane milosti. Selah.

11 Velik je naš Bog i slavan, stanuje u visinama.

12 On je taj koji utvrdi njihove puteve svjetlosti nebeske za određivanje

doba od godine do godine

I oni se ne okrenuše u stranu od puta koji On odredi im

13 U strahu Božjem oni prolaze svoj put svaki dan

Od dana kad ih je Bog stvorio i zauvijek.

14 I oni nisu pogrešili od dana kad ih je On stvorio

Od naraštaja starine oni se nisu povukli od svog puta,

Osim ako Bog ne zapovijedi im da urade tako naredbom Njegovih sluga.

1453
Ode Solomonove

Ode Solomonove ne smatraju se Solomonovim djelom, već izvjesnog

vjernika u periodu prvih vekova nove ere. (1-3 vijek). Djelo je preživjelo
na sirijskom jeziku, koji je verovatno prevod iz grčkog.

Oda 1

1. Gospod je na mojoj glavi kao kruna, nikada neću biti bez Njega.

2. Ispletena za mene je kruna istine, i uzrokuje Tvoje grane da cvjetaju u

meni.

3. Jer to nije osušena kruna koja ne cvijeta.

4. Jer Ti živiš na mojoj glavi, i cvjetaš nada mnom.

5. Tvoji plodovi su puni i savršeni, oni su puni Tvoga spasenja...

Oda 2

(nije nađena)

Oda 3

1. ...Uzdam se u ljubav Gospodnju

2. I Njegovi su s Njim, i Ja sam ovisan o njima, i On voli me.

3. Jer ne bih znao kako voljeti Gospoda, da nije On stalno volio mene.

1454
4. Tko može da spozna ljubav, osim onog koji je voljen?

5. Volim Voljenog i ja sam ga volim, i gdje je Njegov mir, tamo sam i Ja.

6. I neću biti stranac, jer nema ljubomore sa Gospodom Najuzvišenijim i

Milostivim.

7. Ujedinjen sam s Njim, jer ljubljeni je našao Voljenog, jer ga volim to je

Sin,ja ću postati sin.

8. Zaista onaj tko je spojen s Njim koji je besmrtan, uistinu biti će

besmrtan.

9. I onaj koji uživa u Životu će postati živi.

10. Ovo je Duh Gospodnji, koji nije lažan, koji uči sinove čovječije da
znaju Njegove puteve.

11. Budi mudar i saznanljiv i budan.

Aliluja.

Oda 4

1. Nijedan čovjek ne može pokvariti Tvoje sveto mjesto, O moj Bože, niti
ga izmjeniti, i staviti na drugo mjesto.

2. Jer nema vlast nada tim; jer Tvoje svetište Ti si stvorio prije nego li si
načinio druga mjesta.

3. Drevni ne može biti pokvaren od onih koji su slabiji od njega. Ti si dao

svoje srce, O Gospode, svojim vjernicima.

1455
4.Nikada nečeš biti bez stvaranja, niti ćeš biti bez plodova.

5. Jer jedan sat Tvoje vjere je bolje nego svi dani i godine.

6. Jer tko će pribjeći Tvojoj milosti i biti odbijen?

7. Jer Tvoj pečat je poznat, Tvoja stvorenja su znana mu.

8. I tvoje vojske imaju ga, i izabrani arhanđeli su obučeni time.

9. Ti si nam dao Tvoje drugarstvo, ne da si Ti u potrebi za nama, već da

smo mi uvijek u potrebi za tobom.

10. Obaspi nas Tvojom nježnom kišom, i otvori Tvoje darežljive izvore
koji obilno snabdijevaju nas mlijekom i medom.

11. Nema žalosti sa tobom, da bi Ti žalio bilo što, što si obečao.

12 I kraj je otkriven pred tobom.

13. Jer to što daješ, ti daješ besplatno, tako da nečeš povuči i uzeti
natrag.

14. Jer sve je otkriveno pred Tobom kao Bogom, i postavljeno od

početka pred Tobom.

15. I ti, O Bože, si stvorio sve.

Aliluja.

1456
Oda 5

1. Hvalim Te, O Gospode, jer Te volim.

2. O Najuzvišeniji, ne zaboravi me, jer Ti si moja nada.

3. Besplatno sam primio Tvoju milost, da živim od nje.

4. Moji progonioci će doći ali nemoj da me vide.

5. Neka oblak tame padne na njihove oči, i neka vazduh guste magle
pokrije ih.

6. Neka nemaju svjetla da vide, tako da ne mogu me uhvatiti.

7. Neka njihove pomisli postanu teške, tako da što god zamisle vrati im
se na njihove glave.

8. Jer oni su osmislili plan, ali nije bilo za njih.

9. Pripremili su se zlokobno, ali nađeni su kao nemoćni.

10. Uistinu moje pouzdanje je na Gospodu, i ja neću se bojati.

11. I jer Gospod je moje spasenje, ja neću se bojati.

12. I On je istkana kruna na mojoj glavi, i ja neću biti udaren.

13. Ako i sve bude potreseno, ja ću stajati čvrsto.

14. I ako sve vidljive stvari budu patile, ja neću umrijeti.

15. Jer Gospod je sa mnom, i Ja sa njim.

Aliluja.

1457
Oda 6

1. Kao što vjetar klizi kroz harfu i žice govore,

2. Tako Duh Gospodnji govori kroz moje tijelo, i Ja pričam kroz Njegovu
ljubav.

3. Jer On uništava štogod je nastrano, i sve je od Gospoda.

4. Jer tako beše od početka, i biti će do kraja.

5. Tako da ništa ne bude suprotno, i da ništa ne ustane protiv Njega.

6. Gospod je umnožio svoje znanje, i On je revnostan da te stvari budu

znane koje kroz Njegovu milost su nam dane.

7. I svoju slavu On dade nam zbog svog imena, naše duše slave Njegov
Sveti Duh.

8. Jer otamo krenu bujica, i posta rijeka velika i široka, uistinu nosi dalje
sve, i lomi i donosi do Hrama.

9. I ograde koje su izgrađene od ljudi nisu mogle da zaustave, niti

umijeće čak onih koji prirodno obuzdavaju vodu.

10. jer se raširio površinom cijele zemlje, i ispunio sve.

11. Tad svi žedni na zemlji piše, i žeđ je bila prošla i ugasila se.

12. Jer od Uzvišenog piće je dano.

13. Blagosloveljen, zato, su sluge tog pića, koji su bili povjereni sa

Njegovom vodom.
1458
14. Oni su osvježili ispucale usne, i podigle uzetu volju.

15. Čak živi oni koji trebahu otići, oni se držaše podalje od smrti.

16. I udovi koji behu pali, oporaviše se i namjestiše.

17. Dadoše snagu za njihov oporavak, i svjetlo za njihove oči.

18. Jer svako poznade ih kao Gospodinove, i živući življenjem voda

vječnosti.

Aliluja.

Oda 7

1. Kao put ljutnje nad zlom, takav je put radosti nad Voljenim, i donosi
plodove nesmetano.

2. Moja radost je Gospod i moj put je prema Njemu, put moj je prelijep.

3. Tamo je Pomoćnik moj, Gospod. On je velikodušno pokazao sebe

meni u svojoj jednostavnosti, jer Njegova ljubaznost je umanjila
Njegovu strahovitost.

4. On posta kao ja, da ga mogu primiti. U obliku bi smatran kao ja, da ga

mogu staviti na sebe.

5. I ja ne drhtah kad ga vidjeh, jer On bi milostiv ka meni.

6. Kao moje biće On posta, da bih mogao ga razumjeti. I kao moj oblik,
da se ne okrenem od Njega.

7. Otac znanja je Riječ znanja.

1459
8. Onaj koji sazda mudrost je mudriji nego Njegova djela.

9. I On koji sazda me kad još ne bijah znao šta ću biti kad dođem u biće.

10 Zbog ovog On je bio milostiv meni, u obilju svoje milosti, i dopustio

mi je da tražim od Njega i da se okoristim od Njegove žrtve.

11. Jer On je onaj koji je nepokvaren, savršenstvo svjetova i njihov Otac.

12. On je dopustio Njemu da se pojavi njima koji su njegovi, u smislu da

ga priznaju da ih je On stvorio, i da ne pretpostave da su došli sami od
sebe.

13 Jer prema znanju on postavi svoje pute, on je proširio i produžio i

donio ih do punog savršenstva.

14. I postavio je nad tim tragove svoga svjetla, i proisteklo je od početka

do kraja.

15. Jer od Njega On je služen, i On je zadovoljen sinom.

16. I zbog njegovog spasenja On će osvojiti sve. I Uzvišeni će biti znan

po Njegovim svecima.

17. Da proglasi tima koji imaju pjesme o dolasku Gospodnjem, da oni

mogu ći pravo i sresti ga, i da mu pjevaju, sa radošću i sa harfom
mnogih zvukova.

18. Vidioci će ići pred Njim, i oni će biti viđeni pre Njega.

19. I oni će slaviti Gospoda u Njegovoj ljubavi, jer On je blizu i vidi.

20. I omraženi će biti uklonjeni sa zemlje, sa ljubomorom biti će

utopljeni.

1460
21. Jer neznanje je uništeno nad njim, jer znanje Gospoda dođe na
njega.

22. Neka pjevači pjevaju milosti Gospoda Uzvišenoga, i neka donesu

svoje pjesme.

23. I neka njihovo srce bude kao dan, i njihovi nježni glasovi kao
veličanstvena ljepota Gospoda.

24. I neka ne bude nitko ko diše što je bez znanja ili glasa.

25. Jer On dade usta svom stvaranju, da otvori glas usta prema Njemu, i
da slavi Njega.

26. Priznaj Njegovu moć i objavi Njegovu milost.

Halilujah

Oda 8

1. Otvorite, otvorite svoja srca za veličanje Gospoda, i neka vaša ljubav

prelazi od srca na usta.

2. U smislu donošenja plodova Gospodu, sveti život, i pričaj sa punom

pažnjom u Njegovom svjetlu.

3. Ustani i stoj uspravno, ti koji nekad si doveden dole.

4. Vi koji ste u tišini, govorite, jer vaša usta su otvorena.

1461
5. Vi koji ste prezreni, nadalje budite podignuti, jer vaša pravda je
uzdignuta.

6. Jer desnica Božija je sa tobom, i On će ti biti pomoćnik.

7. Mir je pripremljen za tebe, prije nego što bi mogao biti tvoj rat.

8. Čuj riječi istine, i primi znanje Uzvišenoga.

9. Tvoje tijelo možda ne razumije to što ti govorim, niti tvoja odeća to

što ti pokazujem.

10. Drži moju tajnu, ti koji si držan njome, drži moju vjeru, ti koji si držan
u njoj.

11. I razumij moje znanje, ti koji me znaš u istini, voli me ljubavlju, ti koji
ljubiš.

12. Jer Ja ne okrećem svoje lice od moga vlastitoga, jer ja ih znam.

13. I prije nego li sam postojao, Ja sam ih znao, i utisnuo pečat na

njihova lica.

14. Ja oblikovah njihove djelove, i moje grudi pripremih za njih, da

mogu piti moje sveto mlijeko i živjeti od njega.

15. Ja sam zadovoljan njima, i ne sramim se njih.

16. Jer oni su moje djelo, i snaga mojih misli.

17. Zato tko može stajati nasuprot mog djela? Ili tko nije podređen
njima?

18. Ja htjedoh i oblikovah misao i srce, i oni su moji. I na mojoj desnoj

ruci ja postavih moje odabrane.

1462
19.I moja pravednost ide pred njima, i oni neće biti oduzeti od mog
imena, jer ono je s njima.

20. Molite i rastite, i živite u ljubavi Gospodinovoj.

21. I vi koji biste voljeni od Voljenoga, i vi koji biste držani u Njemu koji
živi, i vi koji ste spaseni u Njemu koji je spasen.

22. I bićete nađeni nepokvarljivi u sva doba, radi imena svoga Oca.

Aleluja.

Oda 9

1.Otvori svoje uši, i Ja ću ti govoriti

2. Daj mi sebe, tako da mogu također tebi dati sebe.

3. Riječ Gospodnja i Njegove želje, sveta misao koju je On mislio u

pogledu Njegovog Mesije.

4. Jer u volji Gospodnjoj je tvoj život, i Njegova svrha je vječan život, i

savršenost je nepokvarljiva.

5. Budi obogaćen u Bogu Ocu, i primi svrhu Uzvišenoga. Budi jak i

izbavljen Njegovom milošću.

6. Ja ti proglašavam mir tebi, Njegovim svetima, tako da nitko od tih koji

čuju ne padne u rat.

7. I također da oni koji znaju ga ne propadnu, tako da oni koji ga prime

ne budu posramljeni.

1463
8. I vječita kruna je istina, blagoslovljeni su oni koji su je stavili na
svoju glavu.

9. Dragocijen je kamen, jer ratovi behu poradi krune.

10. Ali pravednost je uze, i dala ju je tebi.

11. Stavi krunu u iskrenom savezu Gospodinovom, i svi oni koji su je

osvojili će biti upisani u Njegovu knjigu.

12. Jer njihova knjiga je nagrada za pobjedu koja je s tobom, i ona vidi
te prije nje i želi da budeš spašen.

Aleluja.

Oda 10

1. Gospod je upravio moja usta svojom Rječju, i otvorio je moje srce

svojim svjetlom.

2. I on je uzrokovao da živi u meni Njegov vječan život, i dozvolio mi da

obznanim plod Njegovog mira.

3. Da preobrati živote onih koji žele da dođu Njemu, i da vodi one koji
su zarobljeni u slobodu.

4. Uzeh hrabrost i postah jak i uhvatih svijet, i zarobljeništvo posta

rudnik slave Uzvišenoga, i Boga mog Oca.

5. I pogani koji su raspršeni su sakupljeni zajedno, ali ja nisam bio

onečišćen zbog ljubavi za njima,jer oni hvališe me na visokim mjestima.

1464
6. I tragovi svjetla su bili na njihovim srcima, i oni hodaše prema mom
životu i behu spaseni, i postaše moj narod za uvek i uvek.

Aliluja

Oda 11

1. Moje srce je orezano i njegov cvijet se pojavi, tad milost iskoči u

njemu, i moje srce donese plodove Gospodu.

2. Jer Najuzvišeniji obreza me svojim Svetim Duhom, i On otkri moje

unutrašnje biće prema Njemu, i ispuni me sa svojom ljubavlju.

3 I Njegovo obrezanje posta moja slava, i ja trčah putem, u Njegovom

miru, na putu istine.

4. Od početka dok nisam primio Njegovo znanje.

5. I bijah utvrđen na stijeni istine, gdje On postavi me.

6. I vode koje govore dirnuše moje usne od izvora Gospoda

velikodušnog.

7. I tako pih i postah opijen, od žive vode koja ne umire.

8. I moja opijenost nije uzrokovala neznanje, već izobilnu zaludnost.

9. I okrenuh se prema Uzvišenom, mom Bogu, i bijah obogaćen

Njegovim poklonima.

10. I ja odbih glupost koja se širila zemljom, skinuh je i odbacih od sebe.

1465
11. I Gospod obnovi me sa svojom odećom, i obuze me sa svojim
svjetlom.

12. I odozgor on dade mi vječan mir, i ja postah kao zemlja koja cvate i
raduje se u svojim plodovima.

13. I Gospod je kao sunce na licu zemlje.

14. Moje oči behu osvetljene, i moje lice primi rosu.

15. I moj dah bi osvežen ugodnim mirisom Gospoda.

16. I on uze me u svoj Raj, gdje je izobilje Gospodnjeg zadovoljstva.

Ja vidjeh cvjetanje i voćna drveta

Njihova kruna je sama rasla

Njihove grane su klijale i njihovi plodovi su sjajili.

Od vječne zemlje behu njihovi korjeni.

I rijeka zadovoljstva natapaše je,

I okolo njih u zemlji večnog života.

17. Tad ja veličah Gospoda radi njegove veličanstvenosti.

18. I ja rekoh, Blagosloven, O Gospode, su oni koji posadiše u Tvoju

zemlju, i koji imaju mjesto u Tvom Raju.

19. I koji rastu u rastu Tvog drveća, i koji prođoše iz tame u svjetlo.

20. Vidi, svi tvoji radnici su pravedni, oni koji rade dobra djela, i okreću
od bezumlja tvome zadovoljstvu.

21. Jer oštar miris tvog drveća je promijenjen u Tvojoj zemlji.

1466
22. I sve postaje ostatak Tebe. Blaženi su radnici Tvojih voda, i vječno
sječanje Tvojih vjernih sluga.

23. Zaista, mnogo je soba u Tvom Raju. I nema ništa u njemu što je
oskudno, već sve je ispunjeno sa voćem.

24. Slava Tebi, O Bože, užitku Raja za uvek.

Aleluja.

Oda 12

1. On me ispunio rječima i istinom, da mogu da objavim ga.

2. I kao tečenje voda, istina izlazi iz mojih usta, i moje usne objavljuju
Njegove plodove.

3. I On uzrokova da Njegovo znanje prebiva u meni, jer usta Gospodnja

je Riječ istine, i izvor Njegovog svjetla.

4. I Najuzvišeniji ga je dao svojim naraštajima, koji su tumači Njegove

ljepote,

I pripovjedači Njegove slave

I ispovednici Njegove svrhe

I molitvenici Njegove misli

I učitelji Njegovih dela.

1467
5. Jer ljepota riječi je neizražajna, i kao Njegovo izražavanje, tako i
Njegova brzina i Njegova prodornost, za bezgraničnost Njegovog
napretka.

6. On nikad ne pada već ostaje stajati, i ne može se shvatiti Njegov

silazak ili Njegov put.

7. Jer kao što Njegovo djelo je, takvav je Njegov kraj, jer On je svjetlo i
svanuće misli.

8. I kroz Njega naraštaji govore jedan s drugim, i oni koji behu tihi
stekoše govor.

9. I od Njega dođe ljubav i jednakost, i oni govoriše jedan drugomu ono

što je njihovo.

10. I oni behu podstaknuti Riječju, i znaše Njega koji ih stvori, jer su bili
u harmoniji.

11. Jer usta Uzvišenoga govore njima, i Njegov položaj napredovaše

kroz Njega.

12. Jer prebivalište Riječi je čovjek, i Njegova istina je ljubav.

13. Blagosloveni su oni koji bez znanja Njega su primili sve, i spoznali
Gospoda u Njegovoj istini.

Aleluja.

Oda 13

1. Vidi, Gospod je naše ogledalo. Otvori oči i vidi ih u Njemu.

1468
2. Vidi držanje svoga lica, i obznani hvalu Svetom Duhu.

3. I obriši boju sa lica, i voli Njegovu svetost i stavi je na se.

4. Tad češ biti bez krivnje u svim vremenima s Njim.

Aliluja.

Oda 14

1. Kao što su oči sina na ocu, tako su moje oči, O Gospode u sve vreme
prema Tebi.

2. Jer moje grudi i moje dobro je sa Tobom.

3. Ne okreni svoje milosti od mena, O Gospode, i ne uzmi svoju

ljubaznost od mene.

4. Natkrili me, o Gospode, u sva vremena, Tvoja desnica, i budi meni

vodić do kraja prema Tvojoj volji.

5. Daj mi da budem zadovoljan pred tobom, zbog Tvoje slave, i zbog

Tvog imena daj mi da budem spašen od Zloga.

6. I neka Tvoja nježnost,O Gospode, prebiva sa mnom, i plodovi Tvoje

ljubavi.

7. Nauči me odama (pjesmama) Tvoje istine, da mogu dati dobro u Tebi,

8. I otvori me harfu svoga Svetog Duha, tako da svakom notom mogu da

te veličam, O Gospode.
1469
9. I prema izobilju Tvoje milosti, tako daj mi, i požuri da udovoljiš našim
molbama.

10. Jer Ti si dovoljan našim potrebama.

Aleluja.

Oda 15

1. Kao što sunce je radost onih koji traže svitanje, tako je moja radost
Gospod.

2. Jer On je moje sunce, i Njegovi zraci me podižu, i Njegovo svjetlo je

odstranilo svu tamu od lica mog.

3. Oči Ja dobih u Njemu,i vidjeh Njegov sveti dan.

4. Uši ja stekoh, i čuh Njegovu istinu.

5. Misao znanja stekoh, i uživah radost punu kroz Njega.

6. Ja odbacih puteve grešenja, i odoh ka Njemu i primih spasenje od

Njega u izobilju.

7. I prema Njegovoj velikodušnosti On dade mi, i prema Njegovoj

savršenoj ljepoti On učini me.

8. Ja obukoh vječnost kroz Njegovo ime, i bacih pokvarenost Njegovom

milošću.

9. Smrt bi uništena pred licem mojim, i Šeol bi pobijeđen mojom riječju.

1470
10. I vječan život bi podignut u zemlji Gospodnjoj, i bi objavljeno
Njegovim vjernima, i bi dato bez izobilno svima koji veruju u Njega.

Aleluja.

Oda 16

1. Kao što je zanimanje orača da ore, i zanimanje kormilara da upravlja

brodom, moje je zanimanje u psalmima (pjesmama) Gospodnjim sa
Njegovim himnama,

2. Moj rad i moja služba su u pjevanju Njemu, jer Njegova ljubav je

dotakla moje srce, i Njegovi plodovi On posu na moje usne.

3. Jer moja ljubav je Gospod, zato ću pjevati Njemu.

4. Jer ja jačam Njegovim hvalama, i imam vjeru u Njega.

5. Otvoriti ću moja usta, i Njegov duh će pričati kroza me slavu

Gospodnju i Njegovu ljepotu.

6. Djelo ruku Njegovih, i rad Njegovih prsta.

7. Zbog mnoštva Njegovih milosti, i snage Njegove riječi.

8. Jer Riječ Gospodnja istražuje što je nevidljivo, i otkriva Njegovu

misao.

9. Jer oko vidi Njegova djela, i uho čuje Njegovu misao.

10. On je taj koji učini zemlju prostranom, i namjesti vode morske.

11. On proširi nebesa, i učvrsti zvijezde.

1471
12. I On učvrsti stvorenje i namjesti ga, i odmori se od svojih djela.

13. I stvori stvari da idu prema svojim putanjama, i rad njihovih djela,
jer ne mogu nikad počinuti niti stati.

14. I sva vojska je podređena Njegovoj Riječi.

15. Riznica svjetla je sunce, a riznica tame je noć.

16. On napravi sunce za dan tako da bude svijetlo, a noć donosi tamu
na lice zemlje.

17. I njihovim udjelom jednog ka drugom oni ispunjavaju ljepotu Božju.

18. I nema ništa van Gospoda, jer On je bio prije svega što je došlo da
bude.

19. I svjetovi su stvoreni Njegovom rječju, i mišlju Njegovog srca.

20. Hvala i slava Njegovom imenu.

Aliluja.

Oda 17

1. I bijah krunisan od Boga svog,i moja kruna je živjela.

2. I bijah opravdan od Boga svog, jer moje spasenje je nepokvarljivo.

3. Ja bijah oslobođen od zaludnosti, i ne bih osuđen.

4. Moji lanci behu raskinuti Njegovim rukama, primih lice i izgled novog
bića, i hodah u Njemu i bijah spasen.

1472
5. I misao o istini me vodila, i slijedih je i ne lutah.

6. I svi koji me videše behu začuđeni, i izgledah im kao stranac.

7. I onaj koji me znao i uzvisio, je Najuzvišeniji u svoj svojoj svaršenosti.

8. I on veliča me svojom ljubaznošću, ipodiže moje razumevanje do

visina istine.

9. I od tamo On dade mi put svojih stopa, i otvorih vrata koja behu

zatvorena.

10. I razbih željezne poluge, jer moji okovi postaše užareni i istopiše se
preda mnom.

11. I ništa mi zatvoreno nije bilo, jer sam sve otvarao.

12. I odoh prema svim mojim zarobljenima da ih oslobodim, da ne

ostavim nikoga zarobljenog ili svezanog.

13. I dadoh moje znanje darežljivo, i moje oživljenje bi u ljubavi.

14. I posijah moje plodove u srca, i promjenih ih kroza sebe.

15. Tad primih blagoslov i živjeh, i oni behu okupljeni ka meni i behu
spaseni.

16. Jer oni postaše moji, i ja bijah im glava.

17. Slava Tebi, naša Glavo, O Gospodine Mesija.

Aleluja.

1473
Oda 18.

1. Moje srce je uzneseno i obogaćeno u ljubavi ka Uzvišenom, tako da

mogu hvaliti ga sa mojim imenom.

2. Moji djelovi su ojačani da ne padnu od Njegove snage.

3. Slabost uteće od moga tijela, i stade do Gospoda Njegovom voljom,

jer Njegovo kraljevstvo je čvrsto.

4. O Gospode, radi spasenja onih koji su u potrebi, ne odstrani svoju

riječ od mene.

5. Niti, radi očuvanja njihovih djela, ne uskraćuj svoju savršenost od

mene.

6. Ne daj da svjetlo pobjedi tama, niti daj istini da pobegne od laži.

7. Neka tvoja desna ruka postavi naše spasenje do pobede, i neka primi
iz svakog mjesta, i očuva na strani svakoga tko je opsjednut nesrećom.

8. Ti si moj Bog, laž i smrt nisu u Tvojim ustima, samo savršenstvo je

Tvoja volja.

9. I beskorisnost Ti ne znaš, jer ni ona ne zna Tebe.

10. I Ti ne znaš za grijeh, jer ni on ne zna Tebe.

11. I neznanje se pojavi kao prašina, i kao pjena mora.

12. I oni misliše od zaludne stvari da je nešto veliko, i dođoše u izgledu

toga i postaše siromašni.

13. Ali oni koji znaju razumiju i razmišljaju, i nisu uprljani svojim
mislima.

1474
14. Jer oni su u mislima na Najuzvišenijega, i ruže one koji hodaju u
grijehu.

15. Tad oni govoriše istinu, od uzdaha koji Uzvišeni udahnu u njih.

16. Slava i velika čast Njegovom imenu.

Aleluja.

Oda 19

1. Čaša mlijeka bi mi ponuđena, i ja ispih i sladosti Gospodinove

ljubaznosti.

2. Sin je čaša, Otac onaj koji je mužen, a Sveti Duh je onaj koji muze.

3. Jer Njegove grudi behu pune, i bilo je nepoželjno da mlijeko bude

prosuto.

4. Sveti Duh otvori Njene grudi, i pomiješa mlijeko od dva vimena Oca.

5. Tad ona dade mješavinu naraštaju bez znanja, i oni koji ga primiše su
u savršenstvu desne ruke.

6. Duh otvori utrobu djevice i ona primi začeće i rodi.

7. Tako djevica posta majka sa velikim milostima.

8. I ona se mučila i rodila Sina bez bola, jer nije se dogodilo bez svrhe

9. I nije joj trebala babica, jer Ona uzrokovaše da da život.

1475
10. Ona rodi kao jak čovjek, sa željom, i rodi prema prokazanom, i ona
steče ga sa velikom dostojnošću.

11. I voljela ga je u povojima, i čuvala nježno, i pokazala ga

veličanstvom.

Aleluja.

Oda 20

1. Ja sam sveštenik Gospodnji, i Njemu služim kao sveštenik,

2. I Njemu prinosim žrtvu Njegovih misli.

3. Jer Njegova misao nije kao od svijeta, niti od tijela, niti kao oni koji
obožavaju prema tijelu

4. Žrtva Gospodnja je pravednost, i čistoća srca i usana.

5. Prinesi svoje unutrašnje biće bezgrešno, i nemoj da tvoje srce čini

nasilje srcu, i niti tvoja duša duši.

6. Nemoj kupovati drugog jer je on kao ti, niti traži da zavaraš susjeda,
niti liši ga pokrivanja njegove golotinje.

7. Već stavi milost Gospodnju velikodušno, i dođi u Njegov Raj, i učini za

sebe vijenac od njegovog drveća.

8. Tad stavi ga na glavu i budi radostan, i odmori u Njegovom miru.

1476
9. Jer Njegova slava će ići pred tobom, i ti češ primiti od Njegove
ljubaznosti i od Njegove milosti, i biti češ pomazan u istini sa hvalama
Njegovih svetih.

10. Slava i hvala Njegovom imenu.

Aliluja.

Oda 21

1. Ja podigoh svoje ruke radi samilosti Gospodinove.

2. Jer on odbaci moje okove od mene, i moj Pomoćnik podiže me prema

svojoj samilosti i svom spasenju.

3. Skidoh tamu, i obukoh svjetlost.

4. I moja duša steče tijelo slobodno od tuge i nesreće i bola.

5. I izobilno na pomoć bi mi misao Gospodinova, i Njegovo večito

prijateljstvo.

6.Bijah podignut u svetlu, i prođoh pred Njim.

7. I stalno bijah blizu Njega, dok hvalih ga i ispovjedah se.

8. On uzrokova moje srce da preteče, i nađe se u ustima mojim, i isteče

kroz usne moje.

9. Tad na lice moje uzraste veličanje Gospodnje i Njegova slava.

Aleluja.

1477
Oda 22

1. Onaj koji uzrokova me da siđem sa visine, i da uziđem od područja

niskih

2. Onaj koji sakuplja što je u sredini, i baca ih meni

3. Onaj koji je rastjerao moje neprijatelje, i protivnike

4. Onaj koji mi dade vlast nad okovima, tako da ih mogu odrješiti

5. Onaj koji je prebacio mojim rukama zmaja sa sedam glava, i stavio

me na njegov korijen da mogu da uništim njegovo sjeme

6. Ti koji si bio tamo i pomogao mi, i u svakom mjestu Tvoje ime

okruživalo me.

7. Tvoja desna ruka uništila je njegov zli otrov, i Tvoja ruka poravnala je
put onima koji vjeruju u Tebe

8. I izabra ih iz grobova, i odvoji ih od mrtvih.

9. Uzeše mrtve kosti i pokriše ih mesom.

10. Ali behu nepomične, te im dadoh snage za život.

11. Nepokvarljiv je Tvoj put i Tvoje lice, Ti si doveo Svoj svijet u

pokvarenost, da sve može biti rešeno i obnovljeno.

12. I osnova svega je Tvoja stijena. I na njoj Ti si izgradio svoje

kraljevstvo, i posta staništem svetaca.

Aleluja.
1478
Oda 23

1. Radost je za svete. I tko će je staviti nego oni?

2. Milost je za izabrane. I tko će primiti je nego oni koji vjeruju u nju od

početka.

3. Ljubav je za izabrane. I tko će staviti je nego oni koji je imaju od

početka.

4. Hodaj u poznanju Gospodnjem, i znati češ milost Gospodnju

neizmjerno, i Njegoovo veličanje i savršenost Njegovog znanja.

5. I Njegova misao je kao pismo, i On će sići sa visine.

6. I bi poslan kao strijela koja od luka bi silovito poslata.

7. I mnoge ruke potraživahu pismo, da ga uhvate, uzmu i pročitaju.

8. Ali izmače se od njihovih prstiju, i oni se bojaše njega i pečata koji je

bio na njemu.

9. Jer nije im bilo dopušteno da otvore njegov pečat, jer moč koja beše
na pečatu bi veča od njih.

10. Ali oni koji videše pismo pođoše za njim, da mogu da vide gde će se
spustiti, i tko će ga pročitati i tko će čuti ga.

11. Ali kolo primi ga, i dođe nad njega.

12. I znak bi sa njim, i kraljevstvo promisla.

13. I sve što uznemirivaše kolo, pomicaše ga i smaknuše.

1479
14. I suzdržavahu mnoštvo neprijatelja, i premoštene rijeke.

15. I pređe preko i ukoreni mnogu šumu, i načini otvoren put.

16. Glava ode do nogu, jer noge trčahu za kolom, i sve šta dođe na
njega.

17. Pismo bi jedna zapoved, i otud svi krajevi behu skupljeni zajedno.

18. I tad bi viđeno na njegovoj glavi, glava koja bi otkrivena, Sin Istine
od Uzvišenoga Oca.

19. I on naslijedi i dobi sve, i spletke mnogih utihnuše.

20. Tad mnogi zavodnici postaše tvrde glave i pobegoše, i progonioci

nestaše i behu izbačeni.

21. I pismo posta veliko, koje u cijelosti napisa prst Božiji.

22. I ime Oca bi na njemu, i Sina i Svetog Duha, da vladaju za uvek i

uvek.

Aliluja.

Oda 24.

1. Gulub proleti iznad glave našega Gospoda Mesije, jer On bi njena

glava.

2. I ona pjeva nada Njim,i njen glas bi čut.

3. Tada naseljeni se plašiše,i stranci behu uznemireni.

1480
4. I ptice počeše da lete, i svaka puzava stvar umre u rupi.

5. I ponori behu otvoreni i zatvoreni, i oni tražiše Gospoda kao onog ko

ih rodi.

6. Ali on im nije dan kao osveženje, jer On nije pripadao njima.

7. Ali bezdani behu potopljeni u pečatu Gospodnjem, i oni propadoše u

misli sa kojom ostaše od početka.

8. Jer oni behu u radu od početka, i kraj njihovih muka bi život.

9. I svi oni koji nestaše propadoše, jer nisu mogli da izraze riječ tako da
mogu da ostanu.

10. I Gospod uništi namjere, i sve one koji nisu imali istinu sa sobom.

11. Jer oni behu nedostatni u znanju, oni koji uzvisivahu sebe u svojim
mislima.

12. Tako su bili odbijeni, jer istina nije bila s njima.

13. Jer Bog objavi svoj put, i raširi široko svoju milost.

14. I oni koji razumiju ga znaše Njegovu svetost.

Aleluja.

Oda 25

1.Ja bih spasen od mojih lanaca, i pobjegoh Tebi, O moj Bože

2. Jer ti si desna ruka spasenja, o moj Pomoćniku.

1481
3. Ti si ustavio one koji se podižu protu mene, i nisu više viđeni.

4. Jer Tvoje lice bi sa mnom, koje spase me Tvojom milošću.

5. Ali ja bih prezren i odbačen u očima mnogih, i bih u njihovim očima

kao vođa.

6. I dobih snagu od Tebe, i pomoć.

7. Svjetlo Ti namjesti i na desno i na lijevo od mene, tako da u meni ne

bude ništa što nije svetlo.

8. I bih prekriven pokrovom Tvoga Duha, i ja uklonih od sebe odječu

tijela.

9. Jer tvoja desnica podiže me, i uzrokova da bolest prođe od mene.

10. I postah močan u Tvojoj istini, i svet u Tvojoj pravednosti.

11. I svi moji neprijatelji behu uplašeni od mene, i ja postah Gospodnji

po imenu Gospodinovom.

12. I bih opravdan Njegovom milošću, i Njegov mir je za uvek i uvek.

Aliluja

Oda 26

1. Ja pustih hvalu Gospodu, jer ja sam Njegov.

2. I čitati ću Njegove svete ode, jer moje srce je sa Njim.

1482
3. Jer Njegova harfa je u mojoj ruci, i ode Njegovog počinka neće biti
tihe.

4. Pozvati ću ga sa svim mojim srcem, i hvaliti i uzdizati ga cijelim svojim

bićem.

5. Jer od istoka do zapada je Njegova slava

6. I od juga do sjevera je Njemu zahvaljivanje.

7. I sa vrha vrhova do njihovih djelova u Njegovom savršenstvu.

8. Tko može pisati ode Gospodu, i ko ih može čitati?

9. Ili ko može naučiti sebe životu, tako da sam bude spašen?

10. Ili tko može uticati na Svevišnjeg, tako da On izgovara iz svojih usta?

11. Tko može izreči čuda Gospodnja? Iako onaj koji govori će biti
uništen, ali ono što je govoreno će ostati.

12. Jer dovoljno je znati i biti zadovoljan, jer pjesnici stoje u miru.

13. Kao rijeka koja ima narastajuči izvor, i teče do otpusta onih koji je
traže.

Aliluja.

Oda 27

1. Ja raširih ruke i posvetih moga Gospoda

2. Jer širenje mojih ruku je Njegov znak.

1483
3. I moje rastezanje je podignut krst.

Aleluja.

Oda 28

1. Kao krila golubice nad njenim ptićima, i usta njenih ptića prema
njenim ustima, tako su krila Tvoga Duha nad mojim srcem.

2. Moje srce neprestano se obnavlja i skače od radosti, kao dijete koje

skače od radosti u majčinoj utrobi.

3. Vjerovah, zato da sam na miru, jer vjeran je Onaj u koga vjerujem.

4. On je neizmjerno blagoslovio me, i moja glava je sa Njim.

5. I bodež me neče odjeliti od Njega, niti mač.

6. Jer ja sam spreman prije nego nevolja dođe, ja sam se stavio na

Njegovu vječnu stranu.

7. I večan život zagrli me, i poljubi me.

8. I od tog života je Duh koji je unutar mene. I ne može umrijeti jer je

život.

9. Oni koji me videše behu začuđeni, jer bijah progonjen.

10. I misliše da sam bio progutan, jer izgledao sam njima kao da sam
izgubljen.

11. Ali moja nepravda posta mi spasenje.

1484
12. I ja postah njihova grozota, jer nije bilo ljubomore u meni.

13. Jer ja neprestano činih dobro svakom čovjeku koga mrzih.

14. I oni opkoliše me kao ljuti psi, oni koji u gluposti napadaju svoje
gospodare

15. Jer njihova misao je otišla, i njihov um je izopačen.

16. Ali ja sam nosio vodu u svojoj desnoj ruci, i njihovu gorčinu ja
izdržah s radošću.

17. I nisam propao, jer nisam njihov brat, niti je moje rođenje kao
njihovo.

18. I oni tražiše moju smrt ali nisu to našli mogućnim, jer bijah stariji od
njihova sječanja, i u zalud su bacali kocku protiv mene.

19. I oni koji behu posle mene, tražiše uzalud da unište sečanje na
Njega koji je bio pre njih.

20. Jer misao Svevišnjeg ne može preposjedovati, i Njegovo srce je veče

od sve mudrosti.

Aleluja.

Oda 29.

1. Gospod je moja nada, neću se Njega stidjeti.

2. Prema svojoj slavi načini me, i prema svojoj milosti isto tako dade mi.

1485
3. I prema svojoj milosti On uzdiže me, i prema svojoj velikoj slavi On
podiže me.

4. I učini da uziđem iz dubina Šeola, i od usta smrti On izbavi me.

5. I ja ponizih svoje neprijatelje,i On opravda me po svojoj milosti.

6. Jer ja vjerovah u Gospoda Mesiju, i smatrah da On je Gospod.

7. I On otkri meni svoj Znak, i On odvede me svojim svjetlom.

8. I On dade mi žezlo svoje moči,da mogu voditi mislima ljude, i ponizim

snagu močnika.

9. Da učinim rat Njegovom rječju, i da učinim pobjedu prema Njegovoj

moči.

10. I Gospod zbaci moje neprijatelje svojom rječju, i on posta kao prah
koji vjetar odnosi.

11. I dadoh hvalu Svevišnjemu, jer On veliča svog slugu i sina svoje
sluškinje.

Aliluja,

Oda 30

1. Napunite sebe vodom iz živog izvora Gospodnjeg, jer je otvoren radi

vas.

2. I dođite svi vi koji ste žedni i pijte, i odmorite pokraj izvora

Gospodnjeg.

1486
3. Jer je ugodna i pjenušava, i neprestano se obnavlja.

4. Mnogo slađa je voda od meda, i saće od pčela ne može se uporedit s

njom.

5. Jer ona teče od usana Gospodnjih, i ime joj je od srca Gospodnjeg.

6. I dođe slobodna i nevidljiva, i dok stoji u sredini ne znaju je.

7. Blaženi su koji piju od nje, i osvježavaju sebe njome.

Aleluja.

Oda 31

1. Ponori nestahu pred Gospodom, i tama se rasu pred Njegovom

pojavom.

2. Grešnici grešiše i propadoše radi Njega, i preziru ne bi mesta, jer bi

ugušen istinom Gospodinovom.

3. On otvori svoja usta i izreče milost i radost, i ispjeva novu pjesmu

imenu svom.

4. Tad On podiže svoj glas prema Svevišnjem, i prinese mu one koji

postahu sinovi kroza Njega.

5. I Njegovo lice bi opravdano, jer tako Njegov Sveti Otac dade mu.

6. Dođite, vi koji ste unesrečeni, i primite radost.

7. I budite svoji kroz milost, i uzmite život večni.

1487
8. I oni osudiše me kad ja stadoh, mene koji nisam bio osuđen.

9. I podijeliše moj plijen, premda ništa nije dugovano njima.

10. Ali ja izdržah i držah svoj mir i bijah tih, da ne bih bio uznemiren od
njih.

11. I stajah miran kao čvrsta stijena, koja je neprestano udarana

valovima izdržavala.

12. I ja probih njihovu ljutinu zbog poniznosti, da mogu oživjeti moj

narod i uputiti ga.

13. I da mogu održati obećanje praotaca, kojima sam obećan za

spasenje njihovog potomstva.

Aleluja

Oda 32

1.Blagoslovenima je radost u srcu, i svjetlo od Njega živi u njima.

2. I Riječ istine koja je samo-izvorna,

3. Jer On bi ojačan Svetom Silom Svevišnjega, i On je neudaren za uvek i

uvek.

Aliluja.

1488
Oda 33

1. Opet Milost bi brža i otjerala je Pokvarenog, i sišla na njega i

obznanila ga.

2. I on uzrokova potpuno uništenje pred njim, i pokvari svo njegovo

djelo.

3. I on stajaše na vrhu vrhova i plakaše glasno od jednog kraja zemlje do

drugog.

4. Tad se povukoše njemu svi oni koji ga slušahu, jer nije se pojavio kao
Zlokobni.

5. Međutim, savršena Djevica stajaše, koja je molila i prizivala govoreći:

6. O vi sinovi ljudi, vratite se, i vi kćeri njihove, dođite.

7. I ostavite puteve Pokvarenog, i priđite mi.

8. I uči ću u vas, i izvesti vas iz iskušenja, i učiniti vas mudrim na

putevima istine.

9. Ne budite pokvareni niti propadnite.

10. Slušaj me i budi spasen, jer ja proglašavam ti milost Božju.

11. I kroza me biti češ spašen i postati blagoslovljen. Ja sam tvoj sudija.

12. I oni koji su sa mnom neće lažno biti optuženi, već će posjedovati
nepokvarenost u novom svijetu.

13. Moji odabrani koji su hodali sa mnom, i moje puteve učiniti ću

poznatim onima koji me traže, i ja ću obećati im svoje ime.

Aleluja.

1489
Oda 34

1. Nema teškog puta gdje je obično srce, niti zapreke za visoke misli.

2. Ni vihora u dubini osvjetljene misli.

3. Gdje jedan je okružen sa svake strane lijepom zemljom, nema ništa

podjeljenog u njemu.

4. Sličnost toga šta je ispod je to što je iznad.

5. Jer sve je od odozgor, i odozdo je ništa, ali se vjeruje da je od tih u

kojima nema razumevanja.

6. Milost je otkrivena za tvoje spasenje. Vjeruj i živi i budi spasen.

Aleluja.

Oda 35

1. Blagi pljusak Gospodinov prekri me spokojem, i uzrokova oblak mira

da se uzdigne iznad moje glave.

2. Da bi mogao da me vodi kroz sva vremena. I da postane spasenje

meni.

3. Svi su uznemireni i uplašeni, i dođe od njih dim i sud.

1490
4. Ali ja sam spokojan u Gospodinovom mnoštvu, više nego sjena On mi
bi, i više od temelja.

5. I bih nošen kao dijete od majke, i On dade mi mlijeka, rosu

Gospodnju.

6. I bijah obogaćen njegovom milošću, i odmorih se u Njegovom

savršenstvu.

7. I ja raširih svoje ruke u uzdizanju sebe, i upravih se prema

Svevišnjem, i bih izbavljen prema Njemu.

Aliluja.

Oda 36

1. Ja odmarah u Duhu Gospodnjem, i On podiže me u nebesa.

2. I stavi me da stojim na nogama u Gspodnjem visokom mjestu, pred

Njegovim savršenstvom i Njegovom slavom, i nastavih veličati ga
pevajući Njegove Ode.

3 Duh dovede me pred lice Gospodnje, i jer sam Sin Čovječji, bih nazvan
Svjetlošću, Sin Božiji.

4. Jer sam najveličaniji između njegovih velikih, i najveći među

najvećima.

5. Jer prema veličini Svevišnjeg, tako On učini me, i prema Njegovom

početku On obnovi me.

1491
6. I bijah pomazan sa Njegovim savršenstvom, i postah jedan od onih
koji su blizu Njega.

7. I moja usta behu otvorena kao oblak rose, i moje srce izavre kao izvor
pravednosti.

8. I moj hod bi u miru, i bijah utvrđen u Duhu Proviđenja.

Aliluja.

Oda 37

1. Raširih ruke ka Gospodu, i prema Svevišnjem podigoh svoj glas.

2. I govorih usnama srca, i On čuo me kad moj glas stiže do Njega.

3. Njegova Riječ dođe prema meni, da bi mi dao plodovo moje djela.

4. I dade mi da odmorim milošću Gospodinovom.

Aleluja.

Oda 38

1. Krenuh ka svjetlosti Istine kao u kočiji, i Istina vodila me i učini da

dođem.

2. I učini da prođem ponorima i jazevima, i spase me od litica i dolina.

3. I posta mi utočište spasenja, i postavi me na mjesto večnog života.

1492
4. I On ode sa mnom i učini da se odmorim i nije mi dao da grešim, jer
On je Istina.

5. I tamo ne bi opasnosti za mene jer sam stalno hodao s Njim, i nisam

grešio u ničemu jer sam ga slušao.

6. Jer grijeh pobježe od Njega, i nikad ne sretoh ga.

7. Ali Istina je išla uzdignutim putem, i šta nisam razumevao On

govoraše mi:

8. Svi otrovi i grehovi, i bolovi smrti koji smatrahu slatkima.

9. I pokvarenjaštvo Pokvarenoga, Ja videh kao nevjestu pokvarenu

ukrašenu, i mladoženju koji kvari i pokvaren je.

10. I pitah Istinu, Koji su ovi? I On reče mi: Ovo je Prevarant i Grešnik.

11. I oni imitiraše Voljenog i Njegovu Nevjestu , i oni učiniše svijet da

greši i pokvariše ga.

12. I pozvaše mnoge na venčanje, i dadoše im da piju vino njihove

otrovnosti.

13. Tako oni učiniše da oni bljuvaše njihovu mudrost i njihovo znanje, i
pripraviše za njih bezumlje.

14. Tad oni napustiše ih, i tako da su oni posrtali kao ludi i pokvareni
ljudi.

15. Jer nije bilo razumevanja u njima, niti su ga tražili.

16. Ali ja bijah učinjen mudrim da ne padnem u ruke Prevaranta, i sam

se radovah zbog Istine što je išla sa mnom.

1493
17. Jer bijah utvrđen i živjeh i bijah obnovljen i moji temelji su bili
utvrđeni rukom Gospodnjom, jer On posadi me.

18. Jer On posadi korijen, i zalivaše ga i hraniše ga i blagoslovio ga, i

njegovi plodovi biti će večni.

19. Prođe duboko i skoći i raširi se, i bi puno i naraste.

20. I Gospod bi sam slavljen, i Njegova sjetva i Njegova njega.

21. U svojoj brigi i u blagoslovu Njegovih usana, u prelijepoj sjetvi

Njegove desnice.

22. I u uspjehu Njegove sjetve, i u razumevanju Njegove misli.

Aliluja.

Oda 39

1. Uzburkane rijeke su snaga Gospodnja, one šalju na dno one koje

preziru ih.

2. I ukrštaju svoje puteve, i uništavaju ukrštanja.

3. I zgrabe njihova tijela, i pokvare njihovu prirodu.

4. Jer one su mnogo brže od munje, čak mnogo brže.

5. Ali oni koje prelaze ih u vjeri neće biti uznemireni.

6. I oni koji hodaju na njima bezgrešno neće biti udareni.

1494
7. Jer znak njihov je Gospod, i znak je Put za one koji prelaze u ime
Gospodinovo.

8. Zato, stavite na se ime Svevišnjeg i znajte Njega, i preći ćete bez

bojazni,jer rijeke će vam biti poslušne.

9. Gospod ih je premostio sa svojom Rječju, i On hodaše i pređe ih na

nogama.

10. I njegovi otisci ostaše čvrsto na vodama, i ne behu uništene, već su

kao drvena greda koja je napravljena na istini.

11. Na ovoj strani i tamo valovi se podigoše, ali stope našeg Gospoda
Mesije ostaše čvrsto.

12. I one nisu umrljane, niti uništene.

13. I put je postavljen za one koji prolaze poslije Njega, i za one koji drže
se puta Njegove vjere, i koji obožavaju Njegovo ime.

Aleluja.

Oda 40

1. Kao što med kaplje iz pčelinjeg saća, i mlijeko teče od majke koja voli
svoju djecu, tako je moje uzdanje u Tebe, O moj Bože.

2. Kao što izvor izbacuje vodu, tako moje srce izbacuje slavu Gospoda,i
moje usne donose hvalu Njemu.

3. I moj jezik posta sladak Njegovim himnama, i moje tijelo je pomazano

Njegovim odama.
1495
4. Moje lice se raduje u Njegovom uzdizanju, i moj duh uzdiše se u
Njegovoj ljubavi, i moje biće sija u Njemu.

5. I onaj koji se boji će vjerovati u Njega, i iskupljenje će biti osigurano u

Njemu.

6. I Njegov posjed je vječan život, i oni koji prime ga su nepokvareni.

Halilujah.

Oda 41

1. Neka sva Gospodinova djeca slave Njega, i primimo istinu Njegove

vjere.

2. I Njegova djeca će biti priznata od Njega, zato pevajmo Njegovom

ljubavlju.

3. Mi živimo u Gospodu Njegovom milošću, i život primismo od

Njegovog Mesije.

4. Jer velik dan je zasjao iznad nas, i predivan je Onaj koji nam je dao od
svoje slave.

5. Hajdemo, zato, svi se okupiti u ime Gospodinovo, i častimo ga u

Njegovoj dobroti.

6. Neka naša lica sijaju u Njegovoj svjetlosti, i neka naša srca prebivaju u
Njegovoj ljubavi, po noći i danu.

7. Pokliknimo uzdignućem Gospodnjim.

1496
8. Svi oni koji vide me biti će začuđeni, jer ja sam od drugog naraštaja

9. Jer Otac Istine sječa se mene, onaj koji posjeduje me od početka.

10. Za svoje gogatstvo ima me, i misao srca svog.

11. I Njegova Riječ je sa nama na svim našim putevima, Spasitelj koji

daje život i ne odbija nas.

12. Čovjek koji se ponizuje, ali je uzvišen zbog Njegove vlastite

pravednosti.

13. Sin Svevišnjega pojavio se u savršenstvu svoga Oca.

14. I svjetlo svanulo je od Riječi koja je prije vremena bila u Njemu.

15. Mesija je istina u jednom. I On je znan prije postanja svijeta, da On

može dati život onima zauvek po istini Njegovog imena.

16. Nova pesma je za Gospoda od onih koji Njega vole.

Halelujah.

Oda 42

1. Raširih svoje ruke i priđoh Gospodu, raširenost ruku je Njegov znak.

2. I moja raširenost je uspravan krst, koji bi podignut na putu

Pravednoga.

3. I postah beskoristan onima koji me nisu znali, jer sakriti ću se od onih

koji me nisu imali.

1497
4. I biti ću sa onima koji me vole.

5. I moji progonioci umreše, i tražiše me, oni koji su bili protiv mene, jer
Ja sam živeči.

6. Tad ustah i sa njima, ću pričati njihovim ustima.

7. Jer oni su odbili one koji ih progoniše, i ja bacih preko njih jaram moje
ljubavi.

8. Kao ruka mladoženje preko nevjeste, takav je moj jaram na onima

koji me znaju.

9. I kao što bračna soba je raširena u kući vjenčanog para, tako je moja
ljubav za onima koji vjeruju u mene.

10. Nisam bio odbijen premda sam smatran bio, i nisam propao iako oni
misliše o meni.

11. Šeol vidje me i bi uzdrman, i smrt izbaci me i mnoge sa mnom.

12. Bio sam ocat i gorčina njima, i odoh dolje sa njima daleko u dubinu.

13.Tad noge i glavu oni otpustiše, jer nisu mogli izdržati moje lice.

14. I ja učinih skup živih među mrtvima, i govorih s njima živim ustima,
da riječ ne bude bez koristi.

15. I oni koji behu umrli trčaše prema meni, i plakaše i rekoše, Sine
Božiji, imaj milosti na nas.

16. I čini s nama prema svojoj milosti, i izvedi nas iz okova tame.

17. I otvori za nas vrata kojima ćemo doći Tebi, jer vidimo da naša smrt
ne dodiruje Te.

1498
18. Daj da budemo spašeni sa Tobom, jer ti si naš Spasitelj.

19. Tad ja čuo sam njihov glas, i stavih njihovu vjeru u moje srce.

20. I stavih svoje ime na njihove glave, jer oni su slobodni i oni su moji.

Aleluja.

1499
1500
Priča o Ahikaru

Priča o Ahikaru je jedna od najranijih izvora ljudske misli i mudrosti.

Njegov uticaj može biti nađen u legendama mnogih naroda, uključujući
Kur'an, i Stari i Novi Zavjet. Datum ove priče je tema razmatranja, od 5
veka pre hrista, ali u glavnini su je stavili u prvi vek.

Najranije pominjanje Ahikara je u Knjizi o Tobitu, u obliku imena

''Ahikarius''. Prema Knjizi o Tovitu, Ahikar je bio rođak i prijatelj od
Tobita.

Ova priča je najverovatnije izmišljena i nije istorijska. U stvari čitalac

može prosuditi sam u dodatnim stranama Arapskih noći. Priča je lijepo
napisana, puna radnje, i pažnju drži do zadnjeg. Sloboda zamisli je
najdragocenija kod pisca.

Priča se deli u četiri teme: 1. Pripovjedanje, 2. Učenje (značajne

mudrosti), 3. Put u Egipat, 4. Poredbe i metafore (kojim Ahikar završava
obrazovanje od grešaka svog nećaka)

GLAVA I

Ahikar, veliki vezir (vidjelac?) Asirije, imao je 60 žena, ali sudbina mu

nije dala sina. Stoga on usvoji nećaka. On prenese mu punoću mudrosti
i znanja više od hljeba i vode.

Priča Hakaru mudracu, veziru Senaheriba kralja, i Nadan, sestrin sin od

Hakara Mudraca

1501
2 Bio je vezir u danima kralja Senaheriba, sina od Sarhaduma, kralja
Asirije i Ninive, mudar čovjek imenom Hakar, i on bi vezir kralja
Senaheriba.

3 On je imao mnogo sreće i mnogo dobra, i bio je vješt, mudar, mudrac,

u znanju, u mišljenju i u upravljanju, i oženio je šezdeset žena, i izgradio
je palaču za svaku od njih.

4 Ali s njima nije imao nijedno dijete, sa tim ženama, koji bi mogao biti
njegov nasljednik.

5 I on je bio veoma tužan zbog ovoga, i jedan dan on sakupi astrologe i

učene ljude i čarobnjake i objasni im njegovo stanje i stvar njegove
neplodnosti.

6 I oni rekoše mu, 'Idi, žrtvuj bogovima i moli ih da možda dadnu ti

dijete.'

7 I on učini kako su mu rekli i prinese žrtvu idolima, i molio ih sa

molbom, i preklinjao.

8 I oni ne odgovoriše mu niti jednu riječ. I on ode dalje tužan i

bezvoljan, odlazeći sa bolom u srcu.

9 I on se vrati, i molio je Svevišnjeg Boga, i vjerovao, moleći Ga sa

veoma srčano, govoreći, 'O Svemogući Bože, O Stvoritelju nebesa i
zemlje, O Stvoritelju od svih stvorenih stvari!

10 Ja molim te da mi daš dječaka, da budem utješen s njime da bi on

bio prisutan u mojoj samoći,da bi mogao da zatvori moje oči, i da bi
mogao sahraniti me.'

1502
11 Tad njemu dođe glas govoreći, 'Utoliko što si prvo se oslonio na
rezane likove, i prinio žrtve njima, zbog ovog razloga češ ostati bez
djece svoj dugi život.

12 Ali uzmi Nadana tvoje sestre sina, i učini ga svojim djetetom i nauči
ga tvoje učenje i tvoj dobri odgoj, i na tvojoj smrti on će te sahraniti.'

13 Stoga on uze Nadana svoje sestre sina, koji bi još dojenče. I on

predade ga preko osam dojilja, da bi ga dojile i donijele njemu.

14 I one donesoše mu dobre hrane i brižnu njegu i svilenu odjeću, i

ljubičastvu i crvenu. I on bi sjedio na ležajima od svile.

15 I kad Nadan odraste velik i prohoda, uzraste kao drvo cedar, on

nauči ga lijepom ponašanju i pisanju i znanosti i mudrosti.

16 I nakon mnogo dana Kralj Senaherib pogleda na Hakara i vidje da je

veoma ostario, i još reče mu.

17 'O moj časni prijatelju, učeni, povjerljivi, mudri, upravitelju, moj

tajniku, moj veziru, moj sekretaru i upravniče, zasigurno ti si veoma star
i nakupio si godina, i tvoj odlazak sa ovog svijeta zasigurno je blizu.

18 Reci mi tko će zauzeti tvoje mjesto u mojoj službi nakon tebe.' I

Hakar mu reče, 'O moj gospodaru, neka tvoja glava živi večno! Ima
Nadan moje sestre sin, učinio sam ga svojim detetom.

19 I ja ga izvedoh i naučih ga moju mudrost i moje znanje.'

20 I kralj mu reče, 'O Hakar! Dovedi ga k meni, da ga mogu videti, i ako

ga nađem pogodnim, da ga stavim na tvoje mesto, i ti češ poči svojim
putem, da se odmoriš i da živiš ostatak života u slatkom počinku.

1503
21 Tad Hakar ode i predstavi Nadana svoje sestre sina. I on učini počast
i poželje mu slavu i čast.

22 I on pogleda za njim i zadivi se za njim i obradova u njemu i reče

Hakaru: 'Je li to tvoj sin, O Hakar? Molim se Bogu da ga sačuva. Kao što
si ti služio me i mog oca Sarhaduma neka tako ovaj dječak tvoj služi me i
ispuni moje poduhvate, moje potrebe, i moje poslove, tako da bih
mogao počastiti ga i učiniti ga močnim radi tebe.'

23 I Hakar pokaza poslušnost kralju i reče mu, 'Neka tvoja glava živi, O
moj gospodaru kralju, zauvek! Ja tražim od tebe da budeš strpljiv sa
mojim sinom Nadanom i oprosti mu greške kako bi mogao da ti služi
kako je propisno.'

24 Tad se kralj zakle njemu da će on učiniti ga največim od svoj

odabranika, i najmočnijim od svojih prijatelja, i da će biti sa njim u svoj
časti i poštovanju. I on poljubi mu ruke i poželi mu sreću.

25 I on uze Nadana, svoje sestre sina sa njim i posjede ga u salon i

postavi da ga uči noč i dan dok nije napunio ga mudrošću i znanjem više
nego hljebom i vodom.

GLAVA II

Ovako ga je učio govoreći: 'O moj sine! Čuj moje riječi i slijedi moj savjet
i zapamti što ti kažem.

1504
2 O moj sine! Ako poslušaš riječ, neka umre u tvom srcu, i ne otkrij je
drugomu, da ne postane užareni ugalj i sprži tvoj jezik i uzrokuje bol u
tvom tijelu, i dobiješ prijekor i posramiš se pred Bogom i čovjekom.

3 O moj sine! Ako si čuo izvještaj, ne širi ga, i ako si vidio nešto, ne reci
to.

4 O moj sine! Učini tvoj govor lak onom koji sluša, i ne žuri da daješ
odgovor.

5 O moj sine! Kad si čuo nešto, ne sakrij to.

6 O moj sine! Ne odriješuj svezan čvor, niti ga sjedini, niti veži odvezan
čvor.

7 O moj sine! Ne žudi za vanjskom ljepotom, jer ona vene i prolazi, već
časno se sječaj poslednjeg za uvijek.

8 O moj sine! Ne daj glupoj ženi da te prevari govorom, da ne umreš

najbjednijom smrću, i da ona upetlja te u mrežu i uhvati u zamku.

9 O moj sine! Ne poželi ženu odjevenu u haljinu i namazanu, koja je

nerazumna i smiješna u duši. Jao tebi koji stavljaš na nju bilo šta tvoje,
ili činiš njoj što je u tvojoj ruci i ona primami te u grijeh, i Bog bude
gnjevan na tebe.

10 O moj sine! Ne budi kao bademovo drvo, jer ono donosi lišće pre
svega drveća, i jestiv plod nakon svih njih, već budi kao dudovo drvo,
koje donosi jestiv plod prije svega drveća, i lišće nakon svih njih.

11 O moj sine! Pogni svoju glavu dole, i ublaži svoj glas, i budi ljubazan, i
hodaj pravim putem, i ne budi budala. I ne podiži svoj glas kad se smiješ
jer ako bude jakim glasom da je kuća tvoja građena, magarac može

1505
izgraditi mnoge kuće svaki dan, i ako bude od napora snage da plug
radi, plug ne bi nikad bio odmaknut od ramena kamila.

12 O moj sine! Ukloniti kamen sa mudrim čovjekom je bolje nego piti

vino sa tužnim čovjekom.

13 O moj sine! Izlij svoje vino na grobnice pravednih, i ne pij sa neukim,

prezrivim ljudima.

14 O moj sine! Priđi mudrom čovjeku koji se boji Boga i budi kao oni, i
ne ide blizu neznalice, da ne postaneš kao on i naučiš njegove puteve.

15 O moj sine! Kad stekneš druga ili prijatelja, iskušaj ga, i potom načini
ga drugom i prijateljem, i ne hvali ga bez iskušenja, i ne kvari svoj govor
sa čovjekom koji nema mudrosti.

16 O moj sine! Dok cipela stoji na nogi, hodaj njome po trnju, i učini put
za svog sina, i za svoje domačinstvo i tvoju djecu, i učini svoj brod
uredan prije nego izađe na more i njegovi valovi ga potonu i ne može
biti spašen.

17 O moj sine! Ako bogat čovek jede zmiju, oni govore, ''To je zbog
njegove mudrosti.'', a ako siromah jede, ljudi kažu , ''Od gladi.''

18 O moj sine! Budi zadovoljan sa svojim dnevnim hljebom i tvojim

dobrom, i ne poželi ništa tuđe.

19 O moj sine! Ne budi susjed budali, i ne jedi hljeb s njim, i ne raduj se

u nesreći svojih susjeda. Ako tvoj neprijatelj povrijedi te, pokaži mu
ljubaznost.

20 O moj sine! Čovjek koji se boji Boga ne boj ga se i pohvali ga.

1506
21 O moj sine! Nemaran čovjek pada i posrće, a mudar čovjek, iako
posrne, on nije udaren, i ako padne on brzo ustaje, i ako je bolestan, on
može povesti računa o svom životu. Ali neznalica, glup čovjek, za
njegovu bolest nema lijeka.

22 O moj sine! Ako čovjek priđe ti koji je slabiji od tebe, idi napred da ga
sretneš, i ostani stajati, i ako on ne može ti nadoknaditi , njegov Gospod
će ti nadoknaditi za njega.

23 O moj sine! Ne štedi da udariš svoga sina, jer batine sina su kao
stajnjak u vrtu, i kao vezanje usta, i poput vezivanja zvijeri, i poput
zatezanja vrata.

24 O moj sine! Obuzdaj svoga sina od poročnosti, i uči ga ponašanju

prije nego se pobuni protiv tebe i dovede te u prezir među ljudima i ti
objesiš svoju glavu na ulici na skupu i biti češ kažnjen za zlo zbog
njegovih zlih djela.

25 O moj sine! Nabavi debelog vola sa kožicom, i magarca velikog sa

njegovim potkovicama, i ne imaj vola sa velikim rogovima, niti čini
prijateljstvo sa prevarantom, niti imaj svadljivog roba, niti kradljivu
pomoćnicu, za sve što uradiš njima oni će upropastiti.

26 O moj sine! Nemoj da te roditelji prokunu, i Gospod bude zadovoljan

njima, jer je rečeno, ''Onaj ko prezire svog oca ili svoju majku neka umre
smrću (mislim na smrt od grijeha), a onaj ko časti svoje roditelje će
produžiti svoje dane i svoj život i vidjeti će sve što je dobro.''

27 O moj sine! Ne hodaj putem bez oružja, jer ne znaš kad će te

neprijatelj sresti, tako da budeš spreman za njega.

1507
28 O moj sine! Ne budi go, bezlisno drvo koje ne raste, već budi kao
drvo prekriveno sa lišćem i svojim granama, jer čovjek koji nema žene
niti djece je osreamoćen u svijetu i omražen od njega, kao bezlisno i
besplodno drvo.

29 O moj sine! Budi kao plodno drvo postrani puta, čije plodove jedu svi
koji prođu, i zvijeri pustinjske odmaraju pod njegovim hladom i jedu
njegovoga lišća.

30 O moj sine! Svaka ovca koja luta sa svog puta i od svog društva
postaje hrana za vuka.

31 O moj sine! Ne reci, ''Moj gospodar je budala a ja sam pametan,'' i

ne odnosi govor neznanja i gluposti, da ne budeš prezren od njega.

32 O moj sine! Ne budi jedan od tih sluga, kojima gospodar kaže,

''Odlazi od nas,'' već budi jedan od tih kojima će reći, ''Priđi i dođi blizu
nas.''

33 O moj sine! Ne miluj svog roba u društvu njegovog druga, jer ti ne

znaš koji će od njih biti ti najvredniji do kraja.

34 O moj sine! Ne boj se Gospoda koji te stvori, da On ne bude tih

prema tebi.

35 O moj sine! Učini svoj govor dobrim i osladi svoj jezik, i ne dozvoli
tvog drugaru da gazi tvojim stopama, da ne zgazi sledeći put na tvoje
grudi.

36 O moj sine! Ako udariš mudrog čovjeka sa riječju mudrosti, on će

sakriti u svoje grudi osječaj srama, ali ako udariš neznalicu sa štapom on
neće razumijeti niti čuti.

1508
37 O moj sine! Ako pošalješ mudrog čovjeka za svoje potrebe, ne daj
mu mnogo naređenja, jer on će učiniti tvoj posao kako si želio, a ako
pošalješ budalu, ne naređuj mu, već idi sam uradi svoj posao, jer ako
mu narediš, on neće uraditi što si želio. Ako pošalju tebe za poslom,
požuri da ispuniš ga hitno.

38 O moj sine! Ne učini neprijateljem čovjeka jačeg od sebe, jer će ti

uzeti mjeru, i osvetiti ti se.

39 O moj sine! Iskušaj svoga sina, i svoga slugu, prije nego daš im ono
što im pripada, da ne uteknu sa tim, jer onaj koji ima punu ruku je zvan
mudrim, čak ako je glup i neznalica, a onaj koji ima praznu ruku je zvan
siromašnim, neznalica , čak ako je princ mudraca.

40 O moj sine! Jeo sam kolocint i gutao aloju, nisam našao ništa gorče
od siromaštva i nestašice.

41 O moj sine! Nauči svoga sina štednji i gladi, da bi mogao učiniti ti

dobro u upravljanju kućanstvom.

42 O moj sine! Ne uči bezumnika jeziku mudrih ljudi, jer će biti teret
njemu.

43 O moj sine! Ne otkrij svoje stanje prijatelju, da ne bi bio prezren od

njega.

44 O moj sine! Sljepoča srca je bolnije nego sljepoća očiju, jer slijep od
očiju može biti vođen malo po malo, ali sljepoča srca nije vođena, i
ostavlja pravi put, i ide krivim putem.

45 O moj sine! Spoticanje čovjeka nogom je bolje nego spoticanje

jezikom.

1509
46 O moj sine! Prijatelj koji je blizu je bolji nego brat daleko.

47 O moj sine! Ljepota blijedi ali učenje traje, i svijet vene i postaje
ništa, ali dobro ime niti postaje zaludno niti vene.

48 O moj sine! Čovjek koji nema odmora, njegova smrt je bolja od

života, i zvuk plakanja je bolji od zvuka pjesme, jer žalost i plakanje, ako
strah od Boga je s njima, je bolje nego zvuk pjevanja i veselja.

49 O moj sine! Noga od žabe u tvojoj ruci je bolja od guske u loncu tvog
susjeda, i ovca blizu tebe bolja od vola daleko, i vrabac u ruci je bolje
nego hiljade vrabaca koji lete, i siromaštvo koje skuplja je bolje nego
rasipanje velike dobiti, i živa lisica je bolja nego mrtav lav, i kilogram
vune je bolji od kilograma bogatstva, mislim na zlato i srebro, jer zlato i
srebro su skriveni i pokriveni u zemlji, i nisu vidljivi, ali vuna stoji na
tržnici i vidi se, i ljepota je onom tko je nosi.

50 O moj sine! Mala sreća je bolja nego rasuta sreća.

51 O moj sine! Živi pas je bolji nego mrtav siromah.

53 O moj sine! Siromah čovjek koji čini pravo je bolji od bogatog čovjeka
koji umire u grijehu.

54 O moj sine! Ne daj da riječ izađe iz tvojih usta dok ne uzmeš savjet sa
svojim srcem. I ne stoj kod ni jednog ni drugog osobe koje se svađaju,
jer od loše riječi dolazi svađa, i od svađe dolazi rat, i od rata dolazi
borba, i biti češ primoran da imaš svjedoke, ili pobječi odatle i odmoriti
se.

55 O moj sine! Ne opiri se čovjeku jačem od sebe, već stekni strpljiv

duh, i izdrži u ispravnom ponašanju, jer nema ništa bolje od toga.

1510
56 O moj sine! Ne mrzi svog prvog prijatelja, jer drugi neće trajati.

57 O moj sine! Posjeti siromaha u nesreći, i pričaj s njim u Sultanovom

prisustvu, i čini svoju radinost da ga spaseš od usta lava.

58 O moj sine! Ne raduj se u smrti svog neprijatelja, jer nakon malo ti

češ biti njegov susjed, i onom koji ti se ismijava poštuj i počasti i budi
unapred taj koji ga pozdravlja.

59 O moj sine! Ako bi voda stajala još u nebesima, i crna vrana postala
bijela, i smirna porasla slatka kao med, tad bezuman čovjek i budala bi
razumjeli i postali mudri.

60 O moj sine! Ako želiš biti mudar, odstrani svoj jezik od laganja, i tvoju
ruku od krađe, i tvoje oči od gledanja zla, tad češ biti zvan mudrim.

61 O moj sine! Nek te mudar čovjek udari te sa štapom, ali ne daj da

budala pomaže te sa mirisnom melemom. Budi ponizan u mladosti i biti
češ počašćen u svojim starim danima.

62 O moj sine! Ne stoj pred čovjekom u danima njegove moči, niti rijeka
u danima potopa.

63 O moj sine! Ne žuri u ženidbi žene, jer ako izađe na dobro, ona će
reči, 'Moj gospodaru, daj mi moju dobit', a ako izađe na zlo, ona će
ocijeniti onoga ko je bio uzrok tome.

64 O moj sine! Tkogod je elegantan u odjeći, on je isti u govoru, i onaj

ko ima pojavu u odjeći, on je isti takav u govoru.

65 O moj sine! Ako si počinio krađu, učini to znanim Sultanu, i daj mu

dio toga, da bi mogao biti izbavljen od njega, jer drugačije češ trpjeti
gorčinu.

1511
66 O moj sine! Učini prijateljem čovjeka čija ruka je zadovoljna i puna, i
ne čini prijateljem čovjeka čija ruka je zatvorena i gladna.

67 Imaju četiri stvari u kojim niti kralj niti njegova vojska može biti
sigurna: ugnjetavanje vezira (vidjelac?), loša uprava, izopačenost uma i
tiranija nad podanicima; i četiri stvari koje se ne mogu sakriti: pametan i
budala, i bogat i siromašan.

GLAVA III

Ahikar se povlači od aktivnog učešća u poslovima države. On predaje

svoje posjede svom podmuklom nećaku. Ovdje je nevjerovatna priča o
tome kako nezahvalan raskalašnik pokreće prevaru. Pametna urota da
upetlja Ahikara rezultira u njegovom osuđivanju na smrt. Očigledni kraj
Ahikara.

Tako je pričao Hakar i kad je završio ove naloge i mudrosti ka Nadanu

svoje sestre sinu, on zamisli da će ih on držati sve, a nije znao da
umjesto toga on je očitovao u njemu teškoću, prezir i podsmijeh.

2 Zato Hakar je sjedio još u svojoj kući i predao Nadanu sva svoja dobra,
i robove, i pomoćnice, i konje, i stoku, sve ostalo što je posedovao i
stekao, i moč da nudi i zabranjuje osta u ruci Nadana.

1512
3 I Hakar sjede da odmori u svojoj kući, i kad Hakar ode da oduži
poštovanje kralju on se vrati kući.

4 Kad je Nadan uvidio da je moč ponude i zabrane u njegovim rukama,

on prezre položaj Hakara i naruga se njemu, i stade kriviti ga štogod da
se pojavi, govoreći, ' Moj ujak Hakarje iznemogao, i on ne zna ništa sad.'

5 I on poče da tuče robove i pomoćnice, i proda konje i kamile i posta

rasipnik svega što njegov ujak Hakar je stekao.

6 I kad Hakar vidje da on nema sažaljenja na njegove sluge niti na

kućanstvo, on usta i progna ga iz svoje kuće, i pošalje da obavijesti
kralja da je on razasuo posjed i njegovo imanje.

7 I kralj usta i pozva Nadana i reče mu: ' Hoće li Hakar ostati zdrav, niko
neće vladati nad njegovim imanjem, niti nad njegovim kućanstvom, niti
nad njegovim posjedima.'

8 I ruka Nadana je bila podignuta od njegovog ujaka Hakara i od

njegovih dobara, i u međuvremenu on nije ni ulazio ni izlazio, niti ga
pozdravljao.

9 Zato Hakar pokaja ga od svog djela sa Nadanom svoje sestre sinom , i

on nastavi da bude veoma žalostan.

10 I Nadan imade mlađeg brata zvanog Benuzardan, i Hakar ga uze sebi

na mjesto Nadana, i dovede ga i počasti ga sa največom čašću. I on
predade mu sve što je imao, i načini ga upraviteljem njegove kuće.

11 Kad je Nadan uvidio šta se dogodilo on je bio obuzet zavišću i

ljubomorom, i poče da se žali svakom koji ga pita, i ismijavaše njegovog
ujaka Hakara govoreći: 'Moj ujak me istjerao iz svoje kuće, i stavio brata

1513
na mjesto mene, ali ako Svevišnji Bog da mi moč, ja ću donijeti na njega
nesreću da bude ubijen.

12 I Nadan nastavi da razmišlja koji kamen spoticanja da izmisli za

njega.

I nakon nekog vremena Natan prevrnu mislima, i napisa pismo Ahišu,

sinu Šaha Mudrog, kralja Perzije, govoreći ovako:

13 'Mir i zdravlje i moč i čast Senaheribu kralju Asirije i Ninive, od

njegovog vezira i tajnika Hakara tebi, O veliki kralju! Neka bude mir
između mene i tebe.

14 Kad te ovo pismo stigne, ako bi ustao i došao brzo na ravan Nisrina, i
do Asirije i Ninive, ja ću predati ti kraljevstvo tebi bez rata i bez borbnih
redova.

15 I on napisa također i drugo pismo u ime Hakara , Faraonu kralju

Egipta. 'Neka bude mir između tebe i mene, O močni kralju!'

16 Ako u vreme ovog pisma koje ti stigne ustaneš i kreneš put Asirije i
Ninive do ravni Nisrina, ja ću ti predati kraljevstvo bez rata i bez borbe.

17 I pisanje Nadana bi kao pisanje njegovog ujaka Hakara.

18 Tad on presavi oba pisma, i zapečati ih pečatom svoga ujaka Hakara,

oni behu štaviše u kraljevoj palači.

19 Tad on ode i napisa pismo kao od kralja svome ujaku Hakaru: 'Mir i
zdravlje mom veziru, mom sekretaru, mom tajniku, Hakaru.

20 O Hakar, kad ti ovo pismo dođe, sakupi sve svoje vojnike, koji su sa
tobom, i neka budu dobro obučeni i brojni, i dovedi ih meni u peti dan
na ravan Nisrin.

1514
21 I kad me vidiš da dolazim ka tebi, požuri i učini da vojska krene na
mene kao na neprijatelja koji se bori sa mnom, jer ja imam sa sobom
izaslanika od Faraona kralja Egipta, i da oni mogu vidjeti snagu naše
vojske i uplaše se od nas, i oni su naši neprijatelji i mrze nas.

22 Tad on zapečati pismo i pošalje ga Hakaru po jednom od kraljevih

slugu. I on uze drugo pismo koje je napisao i raširi ga pred kralja i
pročita ga njemu i pokaza mu pečat.

23 I kad kralj ču šta je u pismu on bi smeten sa velikom zabrinutošću i

bio je gnjevan sa velikim i bijesnim gnjevom, i reče, 'Ah, pokazao sam
svoju mudrost! Šta sam uradio Hakaru da mi je napisao ova pisma
mnojim neprijateljima? Je li mi to zauzvrat za moja dobra njemu?

24 I Nadan mu reče, 'Ne budi tužan, O kralju! Niti gnjevan, već idimo do
ravni Nisrina i vidimo je li priča istinita ili ne.'

25 Tad Nadan usta na peti dan i uze kralja i vojnike i vezira i odoše do
pustinje do ravni Nisrina. I kralj pogleda i gle! Hakar i vojska behu
namešteni u redove.

26 A kad Hakar vidje da kralj je onde, on priđe i da znak vojski da krene

u rat da se bori u redovima protiv kralja kako je našao u pismu, nije
znao koji zamku Nadan iskopa za njega.

27 I kad kralj vidje čin Hakara on bi obuzet sa zabrinutošću i bijesom i

smetenošću, i bijaše gnjevan sa velikim gnjevom.

28 I Nadan mu reče, ''Jesi li vidio, O moj gospodaru kralju! Šta je ovaj

bijednik učinio? Ali ne budi gnjevan i ne budi žalostan niti u bolu, već idi
do svoje kuće i sjedi na prijestolje, i ja ću dovesti Hakara tebi vezanog u

1515
svezanog lancima, i ja ću potjerati dalje tvoje neprijatelje od tebe bez
muke.

29 I kralj se vrati do trona, bijući izazvan zbog Hakara, i nije učinio ništa
što se tiče njega. I Nadan ode do Hakara i reče mu, ' V'allah, O moj
ujače! Kralj se sigurno raduje u tebi sa velikim veseljem i zahvaljuje ti
što si učinio što ti je zapovijedio.

30 I sad me posla tebi da raspustiš vojnike od dužnosti i dođeš k njemu

sa tvojim rukama vezanim iza tebe, i nogama vezanim, da izaslanici
Faraonovi mogu vidjeti, i da se kralj uplaši od njih i od njihovog kralja.

31 Ovako odgovori Hakar i reče, 'Slušati je poslušati.' I on ustane odmah

i zaveza ruke iza sebe i okova sveza svoje noge.

32 I Nadan ga uze i ode s njim kralju. A kad Hakar uđe u kraljevu

nazočnost on učini naklon pred njim do zemlje, i poželi mu moč i večni
život kralju.

33 Tad reče kralj, 'O Hakar, moj sekretaru, moj upravniče poslova, moj
tajniče, vladaru države, reci mi šta sam zlo učinio ti da si ne nagradio
ovako odvratnim djelom.'

34 Tad mu oni pokazaše pisma u pisanome sa njegovim pečatom. I kad

Hakar vidje ovo, njegovi ud ovi zadrhtaše i jezik mu osta vezan u trenu, i
nije mogao govoriti ni riječ od straha, već on pognu svoju glavu prema
zemlji i bi nijem.

35 I kad kralj vidje ovo, on osjeti izvjesnim da je stvar bila od njega, i on

u trenu usta i naredi im da ubiju Hakara, i da udare njegov vrat mačem
van grada.

1516
36 Tad Nadan povika i reče, 'O Hakar, O crni! Koja je korist tebi od
razmišljanja ili od tvoje moči u činjenju ovoga kralju?'

37 Tako kaže pripovjedač. I ime krvnika mačem bi Abu Samik. I kralj mu

reče, 'O krvniče! Ustani, idi, posijeci vrat od Hakara na vratima njegove
kuće, i baci njegovu glavu od njegova tijela stotinu lakata.

38 Tad Hakar klekne pred kralja i reče, 'Neka moj gospodar kralj živi
zauvek! I ako želiš da me ubiješ, neka tvoja želja bude ispunjena; i ja
znam da nisam kriv, već zao čovjek dade ovo iz svoje poročnosti,
kakogod, o moj gospodaru kralju! Molim te od tvoga prijateljstva,
dozvoli krvniku da da moje tijelo robovima, da me mogu sahraniti, i
neka tvoj rob bude tvoja žrtva.'

39 Kralj usta i naredi krvniku da mu učini prema njegovoj želji.

40 I odmah naredi svojim slugama da uzmu Hakara i krvnika i idu s njim

golim da mogu da ga ubiju.

41 I kad Hakar zna da je izvjesno da će biti ubijen on pošalje po svoju

ženu, i reče joj, 'Dođi i sretni me, i neka bude sa tobom hiljadu mladih
djevojaka, i obuci ih u ljubičaste haljine i svilu da mogu plakati za mnom
pre moje smrti.

42 I pripremi stol za krvnika i njegove sluge. I pomiješaj mnogo vina, da

mogu piti.'

43 I ona učini kako je on zapovijedio. I ona bi veoma mudra, pametna, i

razborita. I ona ujedini svu moguću ljubaznost i učenje.

44 I kad vojska kraljeva i krvnik dođoše nađoše stol uređen, i vino i

mnogo namirnica, i počeše jesti i piti dok nisu bili siti i pijani.

1517
45 Tad Hakar uze krvnika postrani ostalih i reče, 'O Abu Samik, ne znaš li
da kad Sarhadum kralj, otac Senaheriba, htio te ubiti, ja uzeh te i sakrih
te na tajno mesto, dok kraljeva ljutnja nije prošla i on zapita za tebe?

46 I kad te dovedoh u njegovu prisutnost on se radovaše u tebi, i sad

sjeti se ljubaznosti koju ti učinih.

47 I znam da će se kralj pokajati zbog mene i biti će bijesan sa velikim

gnjevom zbog mog pogubljenja.

48 Jer ja nisam kriv, i biti će kad me ti predstaviš pred njim u njegovoj

palači, ti češ sresti veliku dobru sreču, i znaj da Nadan moje sestre sin
me prevario i učinio ovo zlo meni, i kralj će se pokajati što me ubio, i
sad ja imam podrum u vrtu moje kuće, i nitko ne zna za njega.

49 Sakrij me u njemu sa znanjem moje žene. I ja imam roba u zatvoru

koji zaslužuje biti ubijen

50 Izvedi ga i obuci u moju odjeću, i zapovedi slugama kad su pijani da

ga ubiju. Oni neće znati tko je koga su ubili.

51 I baci dalje njegovu glavu stotinu lakata od njegova tijela, i daj

njegovo tijelo mojim robovima da mogu da ga sahrane. I imati češ
položeno veliko blago sa mnom.

52 I kad krvnik učini kako mu je Hakar zapovijedio, on ode do kralja i

reče mu, 'Neka tvoja glava živi zauvek!'

53 Tad Hakarova žena ode dolje do njega u skrovito mjesto svake

sedmice da mu da što mu treba, i nitko nije znao o tome osim nje.

1518
54 I priča je bila izvještena i ponavljana i širila se okolo u svako mjesto o
tome kako Hakar Mudrac je bio ubijen i mrtav, i svi ljudi tog grada
plakaše za njim.

55 I oni plakahu i rekoše: 'Alas (Jao) tebi, O Hakare! I od tvoga znanja i

tvoje uljudnosti! Kako tužno za tebe i za tvoje znanje! Gde može bilo ko
kao ti biti nađen? I gde može biti čovek tako pametan, tako učen, tamo
vješt u vladanju i da naliči tebi da bismo mogli popuniti to mesto?''

56 A kralj se pokajavao za Hakarom, i njegovo pokajanje prevlada ga.

57 Tad on pozove Nadana i reče mu, 'Idi i uzmi tvoje prijatelje sa sobom
i učini jadikovanje i plakanje za svojim ujakom Hakarom,i plači za njim
kako je običaj, čineči počast u sječanje na njega.

58 Ali kad Nadan, glupi, bezumni, tvrda srca, ode do kuće svog ujaka, on
niti zaplaka niti žali niti jadikova, već sakupi bez srca ljude i raskalašene i
stadoše jesti i piti.

59 I Nadan poče da napada sluškinje i robove koji pripadahu Hakaru, i

sveza ih i mučio ih i batinao ih je teškim batinama.

60 I nije poštivao ženu svoga ujaka, onu koja ga je nosila kao da je njen
dječak, već je htio da ona padne u grijeh s njim.

61 Ali Hakar bijući odriješen u tajnom mjestu, on ču plakanje svojih

robova i njihovih susjeda, i on se zahvali Svevišnjem, Milostivom, i dade
hvalu, i on uvijek se moljaše i utjecaše Svevišnjem Bogu.

62 I krvnik dođe od vremena do vremena Hakaru dok je bio u skrovitom

mjestu: i Hakar dođe i zamoli ga. I on utješi ga i poželje mu izbavljenje.

1519
63 I kad je priča bila došla u druge zemlje da Hakar Mudri je bio ubijen,
svi kraljevi behu žalili i prezreše kralja Senaheriba, i plakaše za Hakarom
odrješiteljem zagonetki (tajni).

GLAVA IV

''Zagonetka Sfinge.'' Šta se stvarno dogodilo Ahikaru. Njegov povratak.

I kad kralj Egipta se uvjeri da je Hakar ubijen, on usta odmah i napisa

pismo Senaheribu, podsječajući ga da 'od mira i zdravlja i moči i slave
koju mi želimo posebno za tebe, moj voljeni brate, kralju Senaheribe.

2 Poželeo sam da izgradim dvorac između neba i zemlje, i želim da mi

pošalješ mudrog, pametnog čoveka od sebe da izgradi za mene, i da mi
odgovori sva moja pitanja, i da imam poreze kako je običajna dužnost u
Asiriji za tri godine.

3 Tad on zapečati pismo i posla ga Senaheribu.

4 On uze ga i pročita i dade svom veziru i velikašima svog kraljevstva, i

oni behu zabrinuti i posramljeni, i on bi ljut veoma gnjevan, i bi se pitao
kako da radi.

5 Tad on sakupi stare i učene ljude i mudre ljude i mudrace i sveštenike

i astrologe, i svakoga koji bi u njegovoj zemlji, da mu pročita pismo i
reče im, 'Ko između vas će ići Faraonu kralju Egipta da mu odgovori na
njegovo pitanje?'
1520
6 I oni mu rekoše, 'O naš gospodaru kralju! Znaš li ti da nema nikoga u
tvom kraljevstvu tko je upoznat sa takvim pitanjima osim Hakara, tvog
viziera i sekretara.

7 Ali mi, mi nemamo umiječa u ovome, osim ako nije Nadan, njegove
sestre sin, jer on ga je učio svu mudrost, učenje i znanje. Pozovi ga sebi,
možda on može odvezati ovaj teški čvor.

8 Tad kralj pozva Nadana i reče mu, 'Pogledaj u ovo pismo i razumi što
je u njemu.' I kad Nadan pročita, on reče, 'O moj gospodaru! Tko je
sposoban da izgradi dvorac između nebesa i zemlje?'

9 I kad kralj ču govor Nadanov, on se rastuži sa velikom i teškom boli, i

siđe dole sa prijestolja i sjede u prah, i poče da plače i tuguje nada
Hakarom.

10 Govoreći, 'O moja tugo! O Hakare, koji si znao tajne i zagonetke!, jao
meni zbog tebe, O Hakar! O učitelju moje zemlje i vladaru moga
kraljevstva, gde da nađem takvog kao ti? O Hakar, O učitelju moje
zemlje, gde da se okrenem za tebe? Jao meni zbog tebe! Kako sam te
uništio! I ja slušah priču glupaka, neznalca deteta bez znanja, bez vjere,
bez muškosti.

11 Ah! O opet Ah za mene! Tko mi može tebe dati samo još jednom, ili
da mi donese riječ da Hakar je živ? Dao bih mu pola kraljevstva.

12 Odakle je ovo meni? Ah, Hakare! Da mogu vidjeti te još jednom, da

mogu još jednom te pogledati, i uživati u tebi.

13 Ah! O moja žalosti za tobom za sva vremena! O Hakar, kako sam te

ubio! I ja nisam odugovlačio sa tvojim slučajem dok ne vidim kraj stvari.'

1521
14 I kralj ode plačući i noću i danju. A krvnik kad je vidio bijes kraljev i
tugu njegovu za Hakarom, njegovo srce omekša prema njemu, i on
priđe njemu i reče mu:

15 O moj gospodaru! Zapovijedi svojim slugama da mi odsijeku glavu!

Tad reče kralj njemu: 'Jao tebi, Abu Samik, koja je tvoja greška?'

16 I krvnik mu reče, 'O moj gospodaru! Svaki rob koji radi suprotno
riječi svog gospodara je ubijen, i ja sam radio suprotno tvojoj
zapovijedi.'

17 Tad kralj mu reče, 'Jao tebi, O Abu Samike, šta si uradio suprotno
mojoj zapovijedi?'

18 I krvnik mu reče, 'O moj gospodaru! Ti si mi zapovijedio da ubijem

Hakara, i ja sam znao da češ se ti pokajati u vezi njega, i da bi mu bilo
krivo urađeno, i ja ga sakrih na izvjesno mjesto, i ubih jednog od
njegovih robova, i on je sad siguran u cisterni, i ako mi narediš ja ću ga
dovesti tebi.'

19 I kralj mu reče,'Jao tebi, O Abu Samik! Ti me ismijavaš a ja sam tvoj

gospodar.'

20 I krvnik mačem reče mu, 'Ne, tako mi života i glave, O moj

gospodaru! Hakar je dobro i živ.

21 I kad kralj ču to što reče, on osjeti da je sigurno tako, i njemu se u

glavi zavrti i on se onesvijesti od radosti, i on zapovijedi da mu dovedu
Hakara.

22 I on reče krvniku, 'O vjerni slugo! Ako je tvoj govor istina, ja ću rado
obogatiti te, i uzdiči tvoju čast iznad svih tvojih prijatelja.'

1522
23 I krvnik ode dalje radujući se dok nije došao do Hakarove kuće. I on
otvori vrata od skloništa, i ode dole i nađe Hakara kako sjedi, slaveći
Boga, i zahvaljujući Njemu.

24 I on uzviknu ka njemu, govoreći, 'O Hakar, donosim ti najveću radost,

i sreću, i zadovoljstvo!'

25 I Hakar mu reče, 'Koje su vijesti, O Abu Samik?' I on mu reče sve o

Faraonu od početka do kraja. Tad on uze njega i ode kralju.

26 I kad kralj vidje njega, on ga vidje u stanju poželjnom, i da je njegova

kosa porasla duga kao u divlje zvijeri' i njegovi nokti bijahu kao kandže
orla, i da njegovo tijelo bi prljavo od prašine, i boja njegovog lica se
promjenila i izblijedila i bila je kao pepeo.

27 I kad ga kralj vidje on tugova nada njim i usta odjednom i zagrli ga i

poljubi ga, i plaka nada njim i reče: 'Slava Bogu! Koji te doveo nazad k
meni.'

28 Tad on utješi ga i smjesti. I on skine njegovu odjeću, i stavi na

krvnika, i bi mu veoma zahvalan, i dade mu veliko bogatstvo, i učini da
Hakar odmori.

29 Tad reče Hakar kralju, 'Neka moj gospodar kralj živi zauvek! To su
bila djela djece svijeta. Ja sam uzgojio sebi palmovo drvo i mislio
osloniti se na njega, a ono pođe stranputicom , i baci me dole.

30 Ali, O moj Gospodaru! Pošto sam se pojavio pred tobom, nemoj da

briga pritiska te! I kralj mu reče: 'Blagoslovljen da je Bog, koji pokaza
svoju milost, i znao je da ti je učinjeno krivo, i spasio te i izbavio te da
budeš ubijen.

1523
31 Ali idi u toplu kupku, i obrij glavu, i odreži nokte, i promjeni odjeću, i
raduj se u periodu od četrdeset dana, da možeš učiniti dobro sebi i
popraviti svoje stanje i boju svog lica da ti se vrati.

32 Tad kralj skine svoju skupocjenu odoru, i stavi je na Hakara, i Hakar

zahvali Bogu, i učini naklon kralju, i povuče se u svoj stan zadovoljan i
sretan, slaveći Svevišnjeg Boga.

33 I ljudi njegovog domačinstva radovaše se sa njim, i njegovi prijatelji, i

svaki koji je čuo da je on još živ veselio se takođe.

GLAVA V

Pismo ''zagonetke'' je pokazano Ahikaru. Dečaci orlova. Prva ''avionska''

vožnja. Odlazak u Egipat. Ahikar, bijući čovjek od mudrosti također ima
smisao za humor. (stih 27)

I on učini kako kralj zapovedi mu, i uze odmor četrdeset dana.

2 Tad on obuće svoju halju, i ode jahajući do kralja, sa svojim slugama

iza njega i pred njim, radujući i zadovoljan.

3 Ali kad Nadan njegove sestre sin sazna šta se dogodilo, strah ga obuze
i užas, i bijaše oduzet, ne znajuči šta da radi.

1524
4 I kad Hakar vidje ga, on uđe u kraljevu nazočnost i pozdravi ga, i on
uzvrati pozdrav, i učini ga da sjedne dole na njegovu stranu, govoreći
mu,

'O moj dragi Hakar! Vidi ova pisma koja kralj Egipta posla nam, nakon
što je čuo da si bio ubijen.

5 Oni nas provociraše i pređoše nas, i mnogi ljudi iz naše zemlje

pobegoše u Egipat od straha za porezom da kralj Egipta posla i tražio od
nas.

6 Tad Hakar uze pismo i pročita ga i razume njegov sadržaj.

7 Tad on reče kralju. 'Ne budi ljut, O moj gospodaru! Ja ću iči u Egipat, i
ja ću se vratiti odgovarajući Faraonu, i ja ću mu pokazati ovo pismo, i ja
ću mu odgovoriti o porezima, i ja ću poslati nazad sve one koji su
pobjegli, i ja ću staviti tvoje neprijatelje u sram sa pomoču Svevišnjeg
Boga i za sreću tvog kraljevstva.'

8 I kad kralj ču ovaj govor od Hakara on se radova sa velikom radošću, i

njegovo srce se raširi i on učini mu naklonost.

9 I Hakar reče kralju: 'Daj mi odgodu od četrdeset dana da mogu

razmotriti ovo pitanje i upraviti ga.' I kralj dozvoli ovo.

10 I Hakar ode do svog stana, i on zapovijedi lovcima da uhvate dva

mlada orliča za njega, i oni uhvatiše ih i donesoše njemu: i on zapovedi
tkalcima užadi da utkaju dva kabla od pamuka za njega, svaki od njih
dve hiljade lakata dug, i dobio je drvodjelje i odredio im da urade dve
velike kutije, i oni uradiše.

11 Tad on uze dva mala momka, i provede svaki dan žrtvujući janjad i
hraneći orlove i dječake, i čineči da mladići jašu na leđima orlova, i on

1525
zaveza ih čvrstim čvorom, i priveza kabal do nogu orlova, i dade im da
lebde gore malo po malo svaki dan, do udaljenosti od deset lakata, dok
nisu odrasli i navikli i bili naučeni tome, i oni ustaše svi na dužinu užeta
dok nisu dostigli nebo, mladići bivajući na njihovim leđima. Tad ih on
povuče sebi.

12 I kad Hakar vidje da ova želja je ispunjena on odredi mladičima da

kad su se uznosili visoko do neba da viču, govoreći:

13 'Donesi nam gline i kamena, da izgradimo dvorac za kralja Faraona,

jer mi smo besposleni.'

14 I Hakar nije nikad učinio vježbajući ih dok nisu dostigli najveću

moguću tačku (umiječa)

15 Tad ostavljajući ih on ode do kralja i reče mu, 'O moj gospodaru! Rad
je završen prema tvojoj želji. Ustani sa mnom da ti mogu pokazati
čudo.'

16 Tako kralj skoči i sjedne sa Hakarom i ode do šireg mjesta i posla da

dovedu orlove i dječake, i Hakar veza ih i pusti ih u zrak na dužinu užadi,
i oni počeše da viču kako ih je on naučio. Tad ih on povuče sebi i stavi ih
na njihova mesta.

17 I kralj i oni koji behu sa njim čudili su se velikim čudom: i kralj poljubi
Hakara između očiju i reče mu, 'Idi u miru, O moj voljeni! O ponosu
moga kraljevstva! U Egipat da odgovoriš na pitanje faraona i prevaziđeš
ga snagom Svevišnjeg Boga.

18 Tad on poželje mu srećan put, i uze njegove snage i njegovu vojsku i

mladiće i orlove, i krene prema stanovanju Egipta; i kad je stigao, on se
okrene prema zemlji kralja.

1526
19 I kad ljudi Egipta saznaše da Senaherib je poslao čovjeka iz svog
državnog savjeta da priča sa faraonom i odgovori na pitanja, oni
odnesoše vijest kralju faraonu, i pošalje svitu svojih državnih savjetnika
da ga dovedu pred njega.

20 I on dođe i uđe u prisustvo faraona, i učini naklon njemu kako je bilo

primjereno kraljevima.

21 I on mu reče: 'O moj gospodaru kralju1 Senaherib kralj pozdravlja te

izobiljem mira i moči, i časti.

22 I on posla me, koji sam od njegovih slugu, da mogu da ti odgovorim

tvoje pitanje, i ispunim svu tvoju želju: jer ti si poslao potraživanje od
mog gospodara kralja čovjeka koji će ti izgraditi dvorac između nebesa i
zemlje.

23 I pomočju Svevišnjeg Bogai tvojom plemenitom milošću i snagom

mog gospodara kralja ću ti izgraditi za tebe kako si želio.

24 Ali, O moj gospodaru kralju! Šta si rekao o porezima Egipta za tri

godine, znaj stabilnost kraljevstva je stroga pravda, i ako ti pobjediš i
moja ruka nema umijeća da ti odgovori, tad moj gospodar kralj će ti
poslati poreze koje si spominjao.

25 I ako ti ja odgovorim na ova pitanja, ostati će za tebe da pošalješ što

god si spominjao mome gopodaru kralju.'

26 I kad faraon ču govor, on se začudi i bi zabrinut nad slobodom

njegovog jezika i uljudnosti njegova govora.

27 i kralj faraon reče mu, 'O čovjeće! Koje je tvoje ime?' I on reče, 'Tvoj
sluga je Abikam, i ja sam mali mrav među mravima kralja Senaheriba.'

1527
28 I faraon mu reče, 'Nema li tvoj gospodar nikoga večeg dostojanstva
od tebe, da je poslao tebe malog mrava da mi odgovori, i da razgovara
sa mnom?'

29 I Hakar mu reče, 'O moj gospodaru kralju! Išao bih do Boga

Svevišnjeg da ispunim što je na tvom umu, jer Bog je sa slabim da bi
mogao zbuniti jakog.'

30 Tad faraon zapovijedi da pripreme stan za Abikama i snabdiju ga sa

hranom, mesom, pićem, i svime što treba.

31 I kad bi gotovo, tri dana potom faraon se obuče u ljubičasto i crveno

i sjede na tron, i svi njegovi veziri i velikaši njegova kraljevstva su stajali
sa prekrštenim rukama, njihova stopala blizu zajedno, i njihove glave
pognute.

32 I faraon pošalje da dovede Abikama, i kad on bi predstavljen njemu,

on učini poklon pred njim, i poljubi zemlju nasuprot njega.

33 I kralj faraon reče mu, 'O Abikam, čemu ličim ja? I velikaši moga
kraljevstva, čemu oni sliče?'

34 I Hakar reče mu, 'O moj gospodaru kralju, ti si kao idol Bel (Val), i
velikaši tvoga kraljevstva su kao njegove sluge.'

35 On reče mu, 'Idi, i dođi nazad ovamo sutra.' Tako Hakar ode kako
kralj faraon mu reče.

36 I sutra Hakar ode u prisustvo faraona, i učini naklon, i stade pred

kralja. A faraon bi obučen u crvenu boju, a velikaši behu odjeveni u
bijelo.

1528
37 I faraon mu reče, O Abikam, komu sam ja sličan? I velikaši moga
kraljevstva, komu su oni slični?'

38 I Abikam reče im, 'O moj gospodaru! Ti si kao sunce, a tvoje sluge su
kao njegovi zraci.' I faraon reče mu, 'Idi u svoj stan, i dođi ovamo sutra.'

39 Tad faraon naredi svome dvoru da obuku čistu bijelu, a faraon je bio
obučen kao oni i sjedne na svoj tron, i zapovijedi njima da dovedi
Hakara. I on uđe i sjede pred njima.

40 I faraon mu reče, 'O Abikam, komu sam ja sličan? I moji velikaši,

komu oni sliče?

41 I Abikam reče mu, 'O moj gospodaru! Ti si kao mjesec, a tvoji velikaši
su kao planete i zvijezde.' I faraon mu reče, 'Idi, i sutra budi ovdje.'

42 Tad faraon zapovijedi svojim slugama da obuku odječu različitih

boja, a faraon obuče crvenu baršunastu halju, i sjede na svoj tron, i
zapovedi im da dovedu Abikama. I on uđe u učini naklon pred njim.

43 I on reče, 'O Abikam, komu sam ja sličan? I moja vojska, komu oni
nalikuju?' I on reče, 'O moj gospodaru! Ti si kao mjesec April, i tvoja
vojska je kao njegovo cveće.'

44 I kad kralj ču on se radova sa velikom radošću i reče , 'O Abikam! Prvi

put ti si me uporedio sa idolom Belom, i moje velikaše za njegove sluge.

45 A drugi put ti si me uporedio sa suncem, a moje velikaše sa sunčevim

zracima.

46 I treči put ti si uporedio me sa mjesecom, a moje velikaše sa

planetima i zvijezdama.

1529
47 A četvrti put ti si uporedio me sa mjesecom Aprilom, i moje velikaše
sa cvećem. A sad, O Abikam! Reci mi, tvoj gospodar, kralj Senaherib,
kome je on nalik? I njegovi velikaši, komu su oni slični?

48 I Hakar povika glasno i reče: 'Neka bude daleko od mene da

spomenem mog gospodara kralja a ti sjediš na svom tronu. Već ustani
na svoje noge da ti mogu reći komu moj gospodar kralj naliči i komu
njegovi velikaši nalikuju.'

49 I faraon bi zatečen slobodom njegovog jezika i njegovom smjelošću u

odgovaranju. Tad faraon ustane od trona, i stade pred Hakara, i reče
mu, 'Reci mi sad, da mogu vidjeti komu tvoj gospodar kralj je sličan, i
njegovi velikaši, komu su oni slični.'

50 I Hakar mu reče: 'Moj gospodar je Bog nebesa, i njegovi velikaši su

munje i gromovi, i čijom voljom vjetar puše i kiša pada.

51 I on zapovijedi gromu, i munjama i kiši, i on drži sunce, i ono ne daje

svoju svjetlost, i mjesec i zvijezde, i oni se ne okreću.

52 I on zapovijedi oluji, i ona udara i kiša pada i gazi po Aprilu i uništava

njegovo cvijeće i njegove kuće.'

53 I kad faraon ču njegov govor, bi veoma oduzet i bi ljut sa velikim

bijesom, i reče mu: 'O čovjeće! Reci mi istinu, i reci mi tko si ti uistinu.'

54 I on reče mu istinu. 'Ja sam Hakar pisar, najveći državnog savjeta

kralja Senaheriba, i ja sam njegov vezir i upravnik njegovog kraljevstva, i
njegov tajnik.'

55 I on reče mu,'Ti si rekao istinu u ovom govorenju. Ali mi smo čuli za

Hakara, da kralj Senaherib ga je ubio, a sad ti izgleda da si živ i dobro.'

1530
56 I Hakar reče mu, 'Da, tako je bilo, ali hvala Bogu, koji zna šta je
skriveno, jer moj gospodar kralj zapovijedi da me ubiju, i on verova
riječi rasipnika čoveka, ali Gospod me izbavi, i blagosloven je onaj koji
verova u Njega.'

57 I faraon reče Hakaru, 'Idi, i sutra budi ovde, i reci mi riječ koju nikad
nisam čuo od svojih velikaša niti od ljudi moga kraljevstva i mojoj
zemlji!

GLAVA VI

Lukavstvo uspijeva. Ahikar odgovara na svako pitanje faraona. Dječaci

na orlovima su vrhunac dana. Sa tako rijetko nađeno u antičkim
spisima, je otkriveno u stihovima 34-45

I Hakar ode u svoj stan, i napisa pismo, govoreći u njemu mudro:

2 Od Senaheriba kralja Asirije i Ninive faraonu kralju Egipta.

3 'Mir s tobom, O moj brate! I šta želimo učiniti ti znanin je ovo da brat
treba brata, i kraljevi jedan drugog, i moja nada od tebe je da mi ti
posudiš devet stotina talenata zlata, jer trebam ga za opskrbu nekih
vojnika, da mogu da potrošim ih na njih. I nakon toga ja ću ih poslati
tebi.'

4 Tad on presavije pismo, i pokaza ga sljedeći dan faraonu.

1531
5 I kad ga on vidje, bi obuzet i reče mu, 'Uistinu nikad nisam čuo ništa
kao ovo u jeziku bilo kaga.'

6 Tad Hagar reče mu, 'Uistinu ovo je dug koji ti imaš prema mom
gospodaru kralju.'

7 i faraon prihvati ovo govoreći, 'O Hagar, to je kao od tebe koji si

najčasniji u službi kralja.

8 Blagoslovljen nek je Bog koji te načini savršena u mudrosti i koji je

obdario te mudrošću i znanjem.

9 I sad, O Hakar, ostaje šta sam želio od tebe, da izgradiš dvorac između
nebesa i zemlje.'

10 Tad kaza Hagar, ' Čuti je poslušati. Ja ću izgraditi ti dvorac prema

tvojoj želji i izboru, ali, O moj gospodaru opskrbi nas vapnom i
kamenom i glinom i radnicima, a ja imam vješte zidare koji će izgraditi
za tebe što si želio.'

11 i kralj pripremi sve to za njega, i oni odoše na široko mesto, i Hakar i

njegovi mladići dođoše do njega, i on uze orlove i mlade dečake sa njim,
i kralj i njegovi velikaši odoše i celi grad se sakupi, da mogu videti šta
Hakar će učiniti.

12 Tad Hakar pusti orlove iz kutija, i zaveza mladiće na njihova leđa, i

zaveza užad na orlove noge, i pusti ih da idu u vazduh. I oni vinuše se
gore, dok nisu ostali između neba i zemlje.

13 I mladići počeše vikati, govoreći, 'Donesite cigle, donesite gline, da

možemo izgraditi kraljev dvorac, jer mi stojimo besposleni!'

1532
14 I svjetina beše zapanjena i obuzeta, i oni se čudiše. A kralj i velikaši
se čudiše.

15 I Hakar i njegove sluge počeše da udaraju radnike, a oni vikaše na

kraljeve snage, govoreći im, 'Donesite do majstora šta žele i ne ometaj
ih od njihova posla.'

16 I kralj mu reče, 'Ti si lud, tko može donijeti bilo šta na tu daljinu?

17 I Hakar mu reče, 'O moj gospodaru! Kako čemo sagraditi dvorac u

vazduhu? I ako moj gospodar kralj da je ovde, on bi izgradio nekoliko
dvoraca u jednom danu.

18 I faraon mu reče, 'Idi, O Hakaru, u svoj stan, i odmori, mi smo

odustali od izgradnje dvorca, i sutra dođi mi.'

19 Potom Hakar ode u svoj stan i sutra se pojavi pred faraonom. I

faraon reče, 'O Hakar, ima li vjesti o konjima tvoga gospodara? Jer kad
on rže u zemlji Asirije i Ninive i naše kobile čuše njegov glas, one
pobaciše svoje mlade.'

20 I kad Hakar ču ovaj govor on ode i uze mačku, i sveza je i poče je

šibati sa teškim šibanjem dok Egipčani nisu čuli, i oni odoše i rekoše
kralju o tom.

21 I faraon posla da dovedu Hakara, i reče mu, 'O Hakar, zašto si šibao i
udarao tu nijemu zvijer?'

22 I Hakar mu reče, moj gospodaru kralju! Sigurno je ona uradila ružno

djelo meni, i zaslužila je batinanje i šibanje, jer moj kralj Senaherib mi je
dao lijepog pijetla, i on je imao jak glas i znao je sate dana i noći.

1533
23 I mačka je uzela ove noći i odsjekla mu glavu i otišla, i zbog tog djela
ja sam joj učinio te batine.

24 I faraon mu reče, 'O Hakar, vidim iz svega ovoga da si ti dosta star i

umiječe tvoje, jer između Egipta i Ninive ima šezdeset osam parasanga
(dužina od oko 5km), i kako je ona otišla ove noći i odsjekla glavu pijetla
i vratila se?'

25 I Hakar mu reče, 'O moj gospodaru! Da je tolika udaljenost između

Egipta i Ninive kako bi tvoje kobile mogle čuti kad moga gospodara
kralja konji ržu i odbace svoje mlade? I kako može glas konja stići do
Egipta?

26 I kad faraon ču to, on je znao da je Hakar odgovorio na njegovo

pitanje.

27 I faraon reče, 'O Hakar, žalim da ti napraviš mi užad od morskog

pijeska.'

28 I Hakar mu reče, ''O moj gospodaru kralju! Naredi im da mi donesu

užad iz riznica da bih mogao učiniti jedan.'

29 Tad Hakar ode nazad do kuće, i probuši rupe u gruboj obali mora, i
uze ruku punu pijeska, morskog pijeska, i kad sunce se diže, i uđe u
rupe, on raširi pijesak na suncu dok nije postalo kao tkano kao užad.

30 I Hakar reče, 'Zapovijedi svojim slugama da uzmu ovu užad, i što god
ti poželiš, ja ću istkati ti kao ove.'

31 I faraon reče, 'O Hakar, imamo mlinski kamen ovdje i razbijen je i

želim da ga sašiješ.'

32 I Hakar pogleda ga, i nađe drugi kamen.

1534
33 I reče faraonu 'O moj gospodaru! Ja sam stranac: nemam alata za
šivanje.

34 Ali želim da ti zapovjediš vjernim obućarima da izrežu šila iz ovog

kamena, da mogu da sašijem mlinski kamen.'

35 Tad faraon i svi njegovi velikaši se smijahu. I on reče, 'Blagosloveljen

bio Svevišnji Bog, koji dade ti ovaj um i znanje.'

36 I kad faraon vidje da Hakar ga je prevazišao, i uzvratio mu odgovore,

on odjednom postade uzbuđen, i zapovedi im da sakupe mu za tri
godine poreze i donesu ih Hakaru.

37 I on skinu sa sebe odjeću i stavi ih na Hakara, i njegove vojnike, i

njegove sluge, i dade mu za troškove njegova puta.

38 I on mu reče, 'Idi u miru, O snago njegova gospodara i ponosu

njegovih vidara! Ima li ikoji sultan nekog kao ti? Prenesi moje pozdrave
tvom gospodaru kralju Senaheribu, i reci mu kako smo mu poslali
darove, jer kraljevi su zadovoljni sa malo.'

39 Tad Hakar usta, i poljubi kralja faraona ruke i poljubi zemlju ispred
njega, i poželi mu snagu i napredak, i izobilje u njegovom blagu, i reče
mu, 'O moj gospodaru! Želim od tebe da niko od naših zemljaka ostane
u Egiptu.'

40 I faraon usta i pošalje glasnike da obznani ulicama Egipta da niko od

naroda Asirije i Ninive ne treba da ostane u zemlji Egipta, već da treba
da ide sa Hakarom.

41 Tad Hakar ode i uze oproštaj od kralja faraona, i putovaše, tražeći

zemlju Asirije i Ninive, i imao je nešto blaga i veliku dobit bogatstva.

1535
42 I kad vijesti stigoše kralju Sebaheribu da Hakar dolazi, on izađe da ga
sretne i veselio se nada njim iznimno sa velikom radošću i zagrli ga i
poljubi ga i reče mu, 'Dobrodošao kući:, O rođače! Moj brate Hakare,
snago moga kraljevstva, ponosu carstva.

43 I šta bi htio od mene, čak da tražiš polovinu moga kraljevstva i mojih

posjeda.

44 Tad Hakar reče mu, 'O moj gospodaru kralju, živi za uvek! Pokaži
milost, O moj gospodaru kralju! Abu Samiku umjesto mene, jer moj
život je bio u ruci Božjoj i njegovoj.

45 Tad reče Senaherib kralj, 'Čast nek je tebi, O moj voljeni Hakar!
Učiniti ću položaj Abu Samika krvnika večim od svih mojih državnih
savjetnika i mojih odabranika.'

46 Tad kralj poče da pita ga kako je on dobio faraona od prvog dolaska

dok nije došao kod njega, i kako mu je odgovorio sva pitanja, i kako je
primio poreze od njega, i promjenio odjeću i darove.

47 I Senaherib kralj radovaše se velikom radošću, i reče Hakaru, 'Uzmi

šta želiš rado od ovog danka, jer je sve unutar dohvata tvoje ruke.'

48 I Hakar reče: 'Neka kralj živi zauvek! Ne tražim ništa već sigurnost
mog gospodara kralja i stalnost njegove veličine.

49 O moj gospodaru! Šta da uradim sa bogatstvom i sa tim? Ali ako želiš

ti ukaži mi milost, daj mi Nadana, moje sestre sina, da mogu da mu
uzvratim za ono što mi je uradio, i daj mi njegovu krv i drži me
nedužnim od toga.'

50 I Senaherib kralj reče, 'Uzmi ga, dajem ga tebi.'I Hakar uze Nadana,
svoje sestre sina, i zaveza mu ruke sa željeznim lancima, i uze ga iz

1536
njegova stana, i stavi teške okove na njegove noge, i veza ih sa čvrstim
čvorom, i nakon vezanja njega baci ga u tamnu sobu, umjesto mesta za
odmor, on odredi Nebu-hala stražara nada njim da da mu komad hljeba
i malo vode svaki dan.

GLAVA VII

Mudrosti Ahikara kojima on završava svog nećaka obrazovanje.

Upečatljive sličnosti. Ahikar naziva dječaka slikovitim imenima. Ovdje
završava priča o Ahikaru.

I kakogod Hakar ode i kritizira Nadana, svoje sestre sina, govoreći mu

mudro:

2 'O Nadan, moj dečaće! Učinio sam ti sve dobro i ljubazno i ti me

nagradi time što je ružno i zlo i sa ubojstvom.

3 'O moj sine! Rečeno je u mudrostima: Onaj koji ne sluša ušima, oni će
učiniti ga da sluša uhvačena vrata.'

4 I Nadan reče, 'Zbog čega si ljut na mene?'

5 I Hakar mu reče, ' Jer sam te podigao, i naučio te, i dao ti čast i ugled i
učinio te velikim, i podigao te najboljim odgojem, i posjedoh te na moje
mjesto da možeš biti moj nasljednik u svijetu, a ti si me stavio na
ubijanje i vratio mi stavljajući me u propast.

1537
6 Ali Bog je znao da mi je učinjeno krivo, i on me spasio od toga što si mi
namjestio, jer Gospod liječi slomljena srca i sprečava zavidne i uhole.

7 O moj dječače! Bio si mi kao škorpija koja kad udari u bakar, probija
ga.

8 O moj dječače! Ti si kao gazela koja je jela korijen broća (crvene boje),
i učiniše me danas i sutra oni će postanti preplanuli skrivajući se u
mojem korijenu. ''

9 O moj dječače! Ti si bio ko onaj koji vidje svoga druga golog u

prohladnom vremenu zime, i uze hladnu vodu i posu po njemu.

10 O moj dječače! Ti si bio meni kao čovjek koji uze kamen, i baci ga u
nebo da kamenuje Gospoda njime. I kamen ga nije udario, i nije
dostigao dovoljno visoko, već posta uzrok krivnje i grijeha.

11 O moj dječače! Da si me počastio i poštovao me i slušao moje riječi

bio bi moj nasljednik i vladao nada gospodstvima.

12 O moj sine! Znaš li ti da ako rep psa ili svinje bi bio deset lakata dug
ne bi prišao vrijednosti konjskog čak da je u svili.

13 O moj dječače! Mislio sam da češ ti biti moj nasljednik nakon moje
smrti i ti kroz zavist i tvoju drskost želio si da me ubiješ. Ali Gospod
izbavi me od tvoje lukavosti.

14 O moj sine! Bio si mi kao zamka koja je namještena na đubrištu,

dođe vrabac i nađe zamku otvorenu. I vrabac reče zamki, ''Zašto si
ovdje?'' Reče zamka, ''Ja se molim ovdje Bogu.''

15 I ševa pita također, ''Koji je komad drveta koji ti držiš?'' Reče zamka,
''To je mlada orahovina na kojoj sam naslonjen u vrijeme molitve.''

1538
16 Reče Ševa: ''I šta je ta stvar u tvojim ustima?'' Reče zamka: ''To je
kruh i hrana koji nosim za sve gladne i siromašne koji dođu blizu mene.''

17 Reče ševa: ''Sad mogu da dođem i jedem, jer sam gladan?'' I zamka
reče mu, ''Dođi pravo.'' I ševa priđe da bi jela.

18 Ali zamka skoči i uhvati ševu za vrat.

19 I ševa odgovori i reče zamki, 'Ako je to tvoj hljeb za gladne, Bog ne

prihvača tvoju milostinju i tvoja lijepa djela.

20 I ako je to tvoj post i tvoja molitva, Bog ne prihvača od tebe ni post

niti molitvu, i Bog neće usavršiti šta je dobro u pogledu tebe.''

21 O moj dečače! Ti si mi bio kao lav koji napravi prijateljstvo s

magarcem, i magarac hodaše pred lavom neko vreme, i jedan dan lav
skoči na magarca i pojede ga.

22 O mo dečače! Ti si bio meni kao žižak u pšenici, jer ne učini dobra

ničemu, već uništi pšenicu i izgrize je.

23 O moj dečače! Ti si bio kao čovek koji posija deset mera pšenice, i
kad bi vreme žetve, on ustane i požanje ju, i sakupi je i omlati, te se o
njemu veoma trudio, i izokrenu se da bi deset mera, i njegov gospodar
reče: ''O ti lijeni stvore! Nisi ni porastao niti se smanjio.''

24 O moj dečače! Ti si meni bio kao jarebica koja je bila ubačena u

mrežu, i nije se mogla spasti, već zvaše jarebice, da bi ih mogla ubaciti
sa sobom u mrežu.

25 O moj sine! Bio si mi kao pas kome bi hladno i ode u lončarevu kuću
da se ugrije.

1539
26 I kadse ugrijao, počeo je lajati na njih, i oni potjeraše ga i izudaraše,
da ih ne ugrize.

27 O moj sine! Bio si mi kao svinja koja ode u vrelu kupku sa ljudima od
osobina, i kad izađoše iz tople kupke, vidjela je prljavu rupu i spustila se
u nju.

28 O moj sine! Bio si mi kao koza koja se pridrži drugarima na njihovom

putu za žrtvu, i nisu mogle se spasti.

29 O moj dečače! Pas koji nije hranjen od svog lova postaje hrana za
muhe.

30 O moj sine! Ruka koja ne radi i ne ore i (koja) je pohlepna i lukava

biti će odsječena s ramena.

31 O moj sine! Oko koje ne vidi svjetla, gavrani će uzeti i isčupati.

32 O moj dečače! Bio si mi kao drvo čije grane oni behu sekli, i ono reče
im, ''ako nešto od mene nije u vašoj ruci, zasigurno nečeš moči odseči
me.''

33 O moj dečače! Ti si kao mačka kojoj su rekli: ''Ostavi se krađe dok ne

uradimo lance od zlata i nahranimo te šečerom i bademom.''

34 I ona reče, ''Nisam zaboravna od vještine moga oca i moje majke.''

35 O moj sine! Ti si bio kao zmija koja jaše na trnovitom grmu kad bi
usred reke, i vuk vidje ih i reče, '' Šteta na štetu, i daj onom tko je gori
da upravlja oboje njih.''

36 I zmija reče vuku, ''Jagnje i koze i ovce koje ti jedeš cio život, hočeš li
ih vratiti njihovim ocima i njihovim roditeljima ili ne?''

1540
37 Reče vuk, ''Ne.'' I zmija mu reče, ''Ja mislim da posle mene ti si gori
od nas.''

38 O moj dečače! Ja hranih te dobrom hranom a ti nisi hranio mene sa

suhim kruhom.

39 O moj dečače! Dadoh ti slate vode da piješ i dobar sirup, a ti mi nisi

dao vode iz bunara da pijem.

40 O moj dečače! Naučih te, ja te othranih, a ti iskopa skrovito mjesto

za mene i sakri me.

41 O moj dečače! Odgojio sam te sa najboljim odgojem i obukom kao

visok cedar, a ti si se iskrivio i savio me.

42 O moj dečače! Bila je moja nada prema tebi da češ mi izgraditi

utvrđen zamak, da mogu da se sakrijem od svojih neprijatelja, a ti posta
meni kao neko ko me sahranjuje u dubinu zemlje, ali Gospod uze
sažaljenja na mene i izbavi me od tvoga lukavstva.

43 O moj dečače! Ja željeh ti dobro, a ti me nagradi sa zlom i mržnjom i

sad ja bi rado suze ti istjerao iz očiju, i učinio te hranom za pse, i
odrezao ti jezik, i skinuo ti glavu sa oštricom mača, i uzvratio ti za tvoja
odvratna djela.'

44 I kad Nadan ču ovaj govor od svog ujaka Hakara, on reče: ' O moj
ujače! Učini sa mnom po tvom znanju, i oprosti mi moje grijehe, jer tko
je ovdje tko je griješio kao ja, ili ko je tamo tko oprašta kao ti?

45 Prihvati me, O moj ujače! Sad ću služiti u tvojoj kući, i biti konjušar
tvojim konjima i čistiti džubar od tvoje stoke, i hraniti tvoje ovce, jer ja
sam zao a ti si pravedan: ja sam kriv a ti si onaj koji oprašta.'

1541
46 I Hakar reče mu, 'O moj dečače! Ti si kao drvo koje je besplodno
pored vode, i njegov gospodar je prinuđen da ga posječe, i ono reče
mu, ''Premjesti me na drugo mjesto, i ako ne dam ploda, posjeci me.''

47 I njegov gospodar reče mu, ''Ti bijući pored vode nisi donio ploda,
kako češ donijeti plod kad si na drugom mjestu?''

48 O moj dečače! Stare godine orla su bolje od mladosti vrane.

49 O moj dečače! rekoše vuku, ''Drži se dalje od ovaca da ne bi njihova

prašina povredila te.'' I vuk reče, ''Talog ovčjeg mlijeka je dobar za moje
oči.''

50 O moj dečače! Učiniše vuka da ide u školu da nauči da čita i rekoše

mu, ''Reci A, B.'' On reče, ''Janje i jarac u mom stomaku''

51 O moj dečače! Postaviše magarcu dole stol i on pade, i poče da se

valja u prašini i neko reče, ''Neka se valja, to je njegova priroda, neće se
promjeniti.

52 O moj dečače! Govor je istinit koji kaže: ''Ako začneš dječaka, zovi ga
sinom, i ako dobiješ dečaka, zovi ga tvojim robom.''

53 O moj dečače! Onaj koji radi dobro će sresti dobro, a onaj koji čini
zlo će sresti se sa zlom, jer Gospod uzvrača čovjeku prema mjeri
njegova djela.

54 O moj dečače! Šta da kažem više tebi od ovoga govorenja? Jer

Gospod zna šta je sakriveno, i upoznat je sa misterijama i tajnama.

55 I On će ti uzvratiti i suditi ti, i uzvratiti će ti prema tvojoj zaslugi.

56 I kad Nadan ču taj govor od svoga ujaka Hakara, on se naduo i

postao kao napuhani mjehur.

1542
57 I njegovo tijelo se nadulo i njegove noge i stopala, i on bi rastrgan, a
stomak mu se rasprsnuo, i crijeca mu se rasuše, i on je patio i umro.

58 I njegov kraj bi uništenje, i on ode do pakla. Jer onaj ko kopa jamu

svome bratu će pasti u nju, i onaj ko namjesti zamku će biti uhvačen u
nju.

59 To je šta se dogodilo i što smo našli o priči o Hakaru, i slava neka je

Bogu zauvek. Amen, i mir.

60 Ovaj ljetopis je završen sa pomoču Božijom, neka je On uzvišen!

Amen, Amen, Amen.

1543
Vizija blagoslovenog Ezre

Datum: 4-7 vijek n.e.

Ezra je molio se Bogu, govoreći ''Ohrabri me, O Gospode, da se ne

bojim kad vidim sudove grešnika.'' I bi mu dato sedam anđela iz pakla
koji su ga nosili preko sedamdesetog stepena podzemnih predjela. I on
vidje vatrena vrata, i na tim vratima on vidje dva lava leže tamo od čijih
usta i nozdrva i očiju su proizilazili veliki plamenovi. Najmočniji ljudi su
ulazili i prolazili kroz vatru, i nije ih doticala. I Ezra reče, ''Tko su oni, koji
prolaze tako sigurno?'' Anđeli mu rekoše, ''Oni su pravedni čiji ugled je
uzišao u nebesa, koji daju milostinju velikodušno, oblače nage i žele
dobre želje.''

A drugi su ulazili da prođu kroz vrata, i psi su kidali ih u delove i vatra ih

je proždirala. I Ezra reče, ''Tko su oni?'' Anđeli rekoše, ''Oni su nijekali
Gospoda, i grešili sa ženama na Dan Gospodnji.'' I Ezra reče, ''Gospode,
imaj milosti na grešnike!''

I oni odvedoše ga niže preko pedesetog stepena, i on vidje u tom

mjestu ljude koji stoje u mukama. Neki su bacali vatru u njihova lica,
drugi, su bičevali ih vatrenim bičevima. I zemlja je plakala glasno,
govoreći, ''Bičuj ih i nemaj milosti prema njima, jer su oni radili
bezbožnost nada mnom.'' I Ezra reče, ''Tko su oni,koji su u takvim
mukama dnevno?'' Anđeli rekoše, ''Oni su se bili sa udanim ženama,
udane žene su one koje su ukrašavale sebe ne za svoje muževe, već da
ugode drugima, želeći zlo želju.' Ezra reče ''Gospode, imaj milosti prema
grešnicima!''

1544
I opet oni dovedoše ga na jug, i on vidje vatru, i siromašne i žene koje
vise, i anđele koji bičuju ih sa vatrenim palicama. I Ezra reče, ''Gospode
imaj milosti na grešnike! Tko su oni?'' A anđeli rekoše, ''Oni su stanovali
sa njihovim majkama, želeći zlu želju.'' I Ezra reče , ''Gospode, imaj
milosti na grešnike! ''

I oni ga odvedoše dole u podzemne oblasti, i on vidje kotao u kome je

bio sumpor i bitumen (asfalt), i bio je zamučen kao valovi mora. I
pravedni behu ulazili, a usred njega oni su hodali nad vatrenim
valovima, hvaleći veliko ime Gospoda, baš kao oni što hodaju po rosi
hladne vode. I Ezra reče, ''Tko su oni?'' i anđeli rekoše, ''Oni su oni koji
danima čine ispovijedanje pred Bogom i sveti sveštenici, koji donose
milostinju i opiru se grehovima''. I grešnici dođoše, želeći da pređu, a
anđeli pakla dođoše i potopiše ih u vatreni izvor. I iz vatre oni su plakali,
govoreći, ''Gospode, imaj milosti na nas!'' Ali on nije hteo imati milosti.
Glas se čuo, ali tijelo se nije vidjelo zbog vatre i mučenja. I Ezra reče,
''Tko su oni?'' Anđeo reče, ''Oni su dovedeni dole požudom svih njihovih
dana, oni nisu primali strance, nisu davali milostinju, uzimali su
nepravedno stvari od drugih za sebe; imali su zlu želju, zato su u
mukama.''I Ezra reče, ''Gospode, imaj milosti na grešnike!''

I on je hodao kao ranije i on vidje u tajnovitom mjestu besmrtnog crva,

njegovu veličinu nije moguće izračunati. I nasuprot u njegovim ustima
bili su mnogi grešnici, i kad je uzeo uzdah, kao muhe su ulazile u
njegova usta, tad kad je izdahnuo, one su izlazile u različitoj boji. I Ezra
reče, ''Tko su oni?'' I oni rekoše, ''Oni su puni svake loše stvari i oni
odlaze bez priznanja ili pokajanja.''

I on vidje osobu na vatrenom tronu, i njegovi savetnici su stajali okolo

njega u vatri, i oni služahu mu od vatre i okolo svake strane. I Ezra reče,

1545
'Tko je to?'' I anđeli rekoše, ''Taj čovjek, čije ime je Herod, je bio kralj za
dugo vremena, koji , u Betlehemu Judinom, ubio je mušku djecu zarad
Gospoda.'' I Ezra reče, ''Gospode sudi pravim sudom!''

I on je hodao i vidjeo ljude koji behu svezani i anđeli pakla su ubadali

njihove oči sa trnjem. I Ezra reče, ''Tko su ovi?'' Anđeli rekoše, ''Oni su
pokazivali strane puteve onima koji su tražili.'' Ezra reče, ''Gospode imaj
milosti na grešnike!'' I on vidje djevice sa pet stotina mjera vratnih
okova, kao blizu smrti, dolazeći ka zapadu. I Ezra reče, ''Tko su ovi?'' I
anđeli rekoše, ''One su pokvarile nevinost prije braka.'' I tamo bi
mnoštvo staraca, koji su prostrti ležali, i iznad njih liveno željezo i olovo
posipano. I on reče, ''Tko su oni?'' I anđeli rekoše, ''Oni su učenjaci
Zakona koji miješaju krštenje i zakon Gospodnji, jer su učeni riječima, ali
nisu poticali na djela, i u ovom su suđeni.? I Ezra reče, ''Gospode imaj
milosti na grešnike!''

I on vidje viziju peći, nasuprot zalazećeg sunca, gorjela sa velikom

vatrom, u koju su slani mnogi kraljevi i prinčevi ovoga svijeta, i mnoge
hiljade siromašnih ljudi su ih optuživali i govorili, ''Oni,kroz svoju moč,
nanosili su nam bol i bacali slobodne ljude u ropstvo.'' I on vidje drugu
peć, gorjela jako? sa sumporom, u koju sinovi behu bacani koji su radili
loše sa rukama njihovih roditelja i uzrokovali štetu sa svojim ustima. I
on vidje u zabačenom mjestu drugu peć koja je gorjela, u koju mnoge
žene behu bacane. I on reče, ''Tko su oni?'' I anđeli rekoše, ''One su
imale sinove u preljubu i ubile ih'' I oni maleni optuživahu ih, govoreći,
''Gospode, duše koje si nam dao te žene su uzele.'' I on reče, ''Tko su
oni?'' I anđeli rekoše, ''One su ubijale svoje sinove.'' I Ezra reče,
''Gospode imaj milosti na grešnike!''

1546
Tad Mihailo i Gavrilo dođoše i rekoše im, ''Dođite u nebesa!'' I Ezra
reče, ''Da moj Gospod živi, ja neću doći dok, vidim svaki sud grešnika.'' I
oni odvedoše ga dole u podzemne oblasti preko četrnaestog nivoa. I on
vidje lavove i male pse koji su ležali oko vatrenih plamenova. I pravedni
su dolazili kroz njih i oni su prelazili u Raj. I on vidje mnoge hiljade
pravednih i njihove stanove behu najsjajniji od svih vremena.

I nakon što je video ovo, on bi uzdignut u nebesa, i on dođe do mnoštva

anđela, i oni mu rekoše, ''Moli Gospoda za grešnike, '' I oni staviše ga na
pogled Gospodu. I on reče, ''Gospode, imaj milosti na grešnike!'' I
Gospod reče, ''Ezra, neka prime prema svojim djelima.'' A Ezra reče,
''Gospode, pokazao si više milosti životinjama. Koje jedu travu i ne
uzvračaju ti slavu, nego nama; oni umiru i nemaju greha, kakogod, ti
nas mučiš, žive i mrtve.'' A Gospod reče, ''U mojoj slici ja sam oblikovao
čovjeka i zapovjedio da ne greši a oni su grešili; zato oni su u mukama. A
izabrani su oni koji idu u vječni mir zarad priznanja, pokajanja, i
darežljivi u milostinji.'' A Ezra reče, ''Gospode, šta da pravedni rade kako
ne bi ušli u tvoj sud?'' A Gospod reče mu ''(kao što) sluga koji čini dobro
za svog gospodara će primiti slobodu, tako također će pravedni u
kraljevstvo nebesko.

Amin..

1547
Ezrina pitanja

Pitanja proroka Ezre anđelu Gospodnjem u pogledu duša ljudi

Pregled A

Koja je sudbina pravednika i grešnika?

Ezra prorok vidje anđela Božijeg i pita ga pitanje za pitanjem. I anđeo

priđe mu i reče šta će biti na svršetku. Prorok špita anđela i reče, ''Šta je
Bog pripremio za pravedne i za grešnike? I u vreme u koji kraj dana
stiže, šta će postati od njih? Gde oni idu, na slavu ili na muke? Anđeo
odgovori i reče proroku, ''Veliki užitak i večno svetlo je pripravljeno za
pravedne a za grešnike je pripremljena vanjska tama i večna vatra.
Prorok reče anđelu, ''Gospode, tko od živih nije grešio protiv Boga? I
ako je tako, blagoslovene su zveri i ptice koje ne čekaju oživljenje
(uskrsnuće) i ne očekuju kraj. Ako češ krunisati pravedne, koji su izdržali
sva mučenja, i proroke i mučenike kad oni uzimaše kamenje i sa
čekićem su udarali njihova lica dok njihova iznutrica nije viđena, oni su
mučeni zarad tebe. Imaj milosti na nas grešnike koji su uzeti i vezani od
Satane.
1548
Prorok prekoren

Anđeo odgovori i reče, ''Ako ima netko iznad tebe, ne pričaj s njim više,
inače veliko zlo će te snaći.'' Prorok reče anđelu, ''Gospode, Pričao bih
još malo sa tobom, odgovori mi! Kada dan kraja dođe i on uzme moju
dušu, hoće li je dodijeliti mjestu kazne ili mjestu časti do Parouzije
(drugog dolaska Hrista)? (...)

Krajnji dan (Sudnji dan)

Anđel odgovori i reče, ''Ne čekaj do krajnjeg dana, već kao leteći orao
požuri da činiš dobra dela i milost. Jer taj dan je zastrašujuč, brz i strog.
On ne dozvoljava brigu za decom ili posedom. On dolazi i stiže
iznenadno kao netko bezmilostiv i nepristran, on zarobljuje
neočekivano, zasigurno. Bilo da plače ili tuguje, on neće imati milosti.

Dobri i zli anđeli

''Ali kad dan kraja dođe, dobar anđeo dođe do dobre duše i zao do zle.
Baš kako neko poslan kraljevima činiteljima zlih djela i dobrih dela
uzvrati dobro dobromu i zlo zlomu, čak na isti način dobar anđeo dolazi
dobroj duši i zao zloj. Ne da anđeo je zao, već čovečja dela su zla. On
uzima dušu, dovodi je do istoka, oni prolaze kroz mraz, kroz snijeg, kroz
tamu, kroz tuču, kroz led, kroz oluju, kroz sile Satane, kroz tokove, kroz
vetrove strašnih kiša, kroz užasne i zapanjujuće puteve, kroz uske
tjesnace, i kroz visoke planine. O čudesni putevi, jer jedna stopa je iza

1549
druge i prije nje su vatrene rijeke! Prorok bi začuđen i reče, ''O, taj
čudesan i strašan put!''

Sedam stepenica do Božanstva

Anđeo reče, ''Tome putu ima sedam mjesta i sedam stepenika do

Božanstva, ako mogu učiniti nekog da prođe njime. Jer prvi stan je zao i
čudesan, druge strašljiv i neopisiv, treći pakao i ledeno hladan, četvrti
svađe i ratovi, u petom, potom , istraživanje – je li pravedan, on sija, i
ako je grešnik, on je potamnjen, u šestom, tad, duša pravednog čoveka
sija kao sunce, u sedmom, potom, dovodeći ga , Ja učinih pristup
velikom prijestolju Božanstva, nasuprot vrtu, u lice slave Božije gde
uzvišeno svetlo je.

Bog ne može biti viđen

Prorok reče anđelu, ''Moj gospode, kad si učinio da on prođe kroz takve
strahote, kroz svađe, kroz ratove, kroz goruću vrelinu, zašto ne učiniš da
sretne Božanstvo, radije nego da učiniš da priđe samo prijestolju? ''
Anđeo reče proroku, ''Ti si jedan glupi čovek i ti misliš prema ljudskoj
prirodi. Ja sam anđeo i ja stalno služim Bogu, i ja nisam vidio lice Božje.
Kako ti kažeš sa grešan čovek treba da sretne Božanstvo? Jer Božanstvo
je strašno i čudesno i tko smije da pogleda prema nestvorenom
Božanstvu? Ako čovjek bi pogledao on bi se otopio kao vosak pred licem

1550
Božjim, jer Božanstvo je vatreno i čudesno. Za takve čuvari stoje okolo
prijestolja Božanstva.

Oni okolo božanskog prijestolja

''Imaju mjesta,...'' šupljine, vatreni, nosači pojasa, i lampi. U tom mjestu

su gromovi, zemljotresi, svađe, ratovi, vrelina, nosači vatre, plameni
rojevi, i vatrene sile. Oko njega su bestjelesni serafimi, šestokrilni
heruvimi. Sa dva krila oni pokrivaju njihovo lice, i sa dva krila njihove
noge, leteći sa dva, oni plaču, ''Svet, svet, Svet Gospod nad Vojskama,
nebesa i zemlja su puni njegove slave. Takvi čuvari stoje okolo
prijestolja Božanstva.

Oslobođenje duše od Satane

Prorok upita anđela i reče, ''Gospode, šta će postati od nas, jer mi smo
svi grešnici i uhvaćeni rukama Satane? Sad, na koji način smo mi
izbavljeni ili tko će izbaviti nas iz njegovih ruku? Anđeo odgovori i reče,
''Ako netko ostane nakon smrti, otac ili majka ili brat ili sestra ili sin ili
kćer ili ijedan drugi Hrišćan, i on nudi molitve, sa postom, za četrdeset
dana, tad biti će veliki odmor i milost kroz žrtvu Hrista. Jer Hrist je
žrtvovan zarad nas na krstu i za šest doba on izbavi naše duše iz ruku
Satane. Kako je duša izbavljena kroz to pobožno prineseno od
sveštenika, ako on ispuni četrdeset dana na takav način kakav je
ugodan Bogu! Za četrdeset dana on će ostati u crkvi ne idući na javna
mjesta, ali od vremena do vremena će izgovarati Psalme Davidove

1551
zajedno sa molitvama. To je što izvodi iz ruku Satane. Ako ne, daj
siromašnima.

Priroda molitve

''Jer vaše molitve su ovakve: baš kao što ratar izlazi, dolazi da seje, i
izdanci izbijaju radosni i zahvalni i žele da daju brojne plodove, i trnje i
korovi također dolaze i dave ga i ne daju brojnim plodovima da se
sakupe. Slično, također ti, kad uđeš unutar crkve i želiš da prineseš
molitve pred Boga, brige ovoga svijeta i obmana od veličine bogatstva
izlazi i guši te i ne da da brojni plodovi budu posijani. Jer ako tvoja
molitva bi bila kao ona Mojsija plakana za četrdeset dana i govorio sa
Bogom usta na usta, tako također Ilija bi uzet u nebesa u vatrenim
kočijama, tako i Daniel također je molio u lavljem brlogu...

(Vidi Pregled B, 10-14.)

Pregled B

On vidje anđela Božijeg i pita u pogledu pravednika i grešnika kad oni

izlaze iz ovoga svijeta. Anđeo reče, ''Za pravedne tamo je svjetlo i mir,
večni život, ali za grešnike, večne muke.'' Ezra reče, ''Ako je tako, tad
blagoslovene su životinje i zvijeri poljske i gmizajuća bića i ptice nebeske
koje ne čekaju oživljenje i sud.'' Anđeo reče, ''Ti grešiš u govorenju
ovog, jer Bog je učinio sve zarad čoveka i čoveka zarad Boga. I one stvari

1552
u kojima Bog nađe čoveka, time je suđen.'' Ezra reče, ''Kada uzmeš duše
ljudi, gde češ ih odvesti?'' Anđeo reče, ''Ja odnosim duše pravednika da
obožavaju Boga i utvrdim ih u gornjim nebesima, a duše grešnika su
uhvaćene od demona koji su zatvoreni (ispod nebesa) u atmosferi.''I
Ezra reče, ''A kad će duša uhvaćena od Satane biti izbavljeva?'' Anđeo
reče, ''Kada duša ima nekog kao dobro sećanje u ovome sijetu, ovaj
oslobađa je od Satane kroz molitvu i djela milosti.'' Ezra reče, ''Na koji
način?'' Anđeo reče, ''Molitvom, djelima milosti, žrtvama.'' Ezra reče
''Ako grešnikova duša nema dobru uspomenu, koja pomaže mu, šta će
se dogoditi njemu? Anđeo mu reče, ''Takav je u rukama Satane do
dolaska Hrista, kad truba Gabrielova se čuje. Tad duše su oslobođene iz
ruku Satane i lete dole iz atmosfere. I oni dođu i ujedinjeni su svaka sa
svojim tijelom koje je vraćeno u prah i koji zvuk trube je podigao i
obnovio. I oni se dižu pred Hrista našeg Boga koji dolazi da sudi onima
na zemlji, to je pravednik i zli, i uzvraća svakome po njegovim delima.''

Kroz molbu tvojih božanskih govora proroka, imaj milosti na čitaoce

ovog pisanija.

1553
Otkrivenje Ezre

1554
Otkrivenje koje je učinio Ezra i deca Izraela u pogledu prirode godine
kroz početak Januara.

1 Ako prvi dan Januara dolazi na Gospodnji Dan , on čini zimu toplom,
kišno proleće, vetrovitu jesen, dobre useve, obilje stoke, višak meda,
dobru berbu, izobilje mahunarki, uspešno baštovanstvo. Ali mladi ljudi
će umreti, biti će bitke i velike pljačke, i nešto novo će se čuti o
kraljevima i vladarima.

2 Dan Mjeseca (Ponedeljak) čini zimu i ljeto umerenom. Biti će velikih

poplava i bolesti, ratova pešadije, promene vladara, mnoge žene će
sedeti i plakati, biti će mnogo leda, kraljevi će umirati, biti će dobra
berba, pčele će umreti.

3 Dan Marsa (Utorak) čini ljutom i oblačnom zimu, prolećni sneg, kišno
leto, i suhu jesen. Žito će biti cenjeno. Biti će pomor svinja, i iznenadni
pomor među stokom. Plovidba će biti opasna, i meda previše, lan će biti
na visokoj ceni, požari će biti brojni, graha, vrtnog povrća, i ulja biti će
izobilno. Žene će umirati i kraljevi će također umirati. Berba će biti
teška.

4 Dan Merkura (Srijeda) dobar urod žita, dobra berba, nedostatak

plodova, uspjeh u poslu, pomor ljudi, topla zima. Jesen će biti
umjerena. Biti će opasnosti od mača, izobilje ulja, slabosti crijeva i
stomaka. Žene će umirati, biti će gladi u raznim mestima i dobro leto.
Nešto novo će se čuti i neće biti meda.

5 Dab Jupitera (Četvrtak): Biti će bezvrednog žita, meso će imati visoku

cenu, biti će izobilje voća. Biti će manje meda, zima će biti umerena,
proleće vterovito, jesen dobra, leto dobro. Biti će pomor svinja i mnogo

1555
kiše, reke će poplaviti. Biti će viška ulja, žito će se pokvariti, mahunarke
će biti pomešane, i biti će mir.

6 Dan Venere (Petak) čini umerenom zimu, loše leto, suhu jesen,
bezvredno žito, dobru berbu, upalu očiju. Dojenčad će umirati, biti će
zemljotresa, biti će opasnosti za kraljeve, ulja će biti izobilno, ovce i
pčele će stradati.

7 Dan Saturna (Subota) čini vetrovitom zimu, loše proleće, ljeto koje se
mijenja kako je uznemiravano olujama, suhu jesen, oskudicu u žitu i
visoku cenu lana. Vručica će se raširiti, ljudi će biti uznemiravani raznim
oboljenjima, stari ljudi će umreti.

Grčko otkrivenje Ezre

1556
Riječ i Otkrivenje Ezre, Svetog proroka i ljubljenog od Boga

Dogodilo se u tridesetoj godini, dvadeset drugog u mjesecu, Ja bijah u

mojoj kući. I ja plakah i rekoh Svevišnjemu: Gospode, podaj slavu 1 kako
bih vidio tvoje tajne. I kad bi noć, dođe anđeo, Mihail arhanđel, i reče
mi: O proroče Ezra, uzdrži se od hljeba za sedamdeset sedmica 2 . I ja
postih kako reče mi. I dođe Rafael zapovednik sila, i dade mi storaksov
štap. I ja postih dvaput šezdeset 3 sedmica. I videh tajne Božje i
Njegovih anđela. I ja rekoh im: Želim da molim pred Bogom za narod
Krišćana. Dobro je za čoveka da ne bude rođen radije nego da dođe u
svijet. Ja bijah stoga uzet u nebo, i videh prvo nebo i veliku vojsku
anđela, i oni uzeše me do suda. I ja čuh glas koji mi govori: Imaj milosti
na nas, O ti izabrani od Boga, Ezra. Tad počeh govoriti Jao grešnicima
kad vide onog tko je pravedan više od anđela, i oni sami su u Gehenni
od vatre! I Ezra reče: Imaj milosti nad delom Tvojih ruku, Ti koji si
samilostan, i od velike milosti. Sudi mi radije nego dušama grešnika, jer
je bolje da jedna duša bude kažnjena, nego da celi svijet dođe u
uništenje. I Bog reče: Ja ću dati odmor u raju pravednome, i postao sam
4 milostiv. I Ezra reče: Gospode, zašto ti daješ dobro pravednima? Jer
baš kao onaj koji je unajmljen, i izvršio je svoje vreme, ide i opet radi
kao rob kad dođe do svojih gospodara, tako i pravedni je primio svoju
nagradu u nebesima. Ali imaj milosti na grešnike, jer mi znamo da Ti si
milostiv. A Bog reče: Ne vidim kako bih mogao imati milosti na njih. I
Esra reče: Oni ne mogu izdržati Tvoj gnjev. A Bog reče: To je sudbina
takvih. I Bog reče: Želio bih da te imam kao Pavle i Jovan, a ti si dao mi
nepokvareno blago koje ne može biti ukradeno, blago čestitisti
(nevinosti), bedem 5 ljudi. I Ezra reče: Dobro je za čoveka da ne bude
rođen. Nije dobro biti u životu. Nerazumna stvorenja su bolja od
1557
čoveka, jer oni nemaju kazne, ali Ti si uzeo nas, i dao nas sudu. Jao
grešnicima u svijetu koji dolazi! Jer njihov sud je beskonačan, i plamen
neugašljiv. I dok sam tako govorio mu, dođoše Mihail i Gavrilo, i svi
apostoli, i oni rekoše: Raduj se, O vjerni čovjeće Božiji! I Ezra reče: 6
Ustani, i dođi ovamo sa mnom, O Gospode, na sud. I Gospod reče: Vidi,
Ja sam postavio moj savez između mene i tebe, da bi mogao ga primiti. I
Ezra reče: Daj da te molimo da poslušaš 7 I Bog reče: Pitaj Abrahama
tvoga oca kako sin moli svoga oca 8 i dođi moli sa nama. I Ezra reče:
Tako da je Bog živ, neću prestati moliti Te zarad naroda Krišćana. Gde
su Tvoje stare samilosti, O Gospode? Gde je Tvoja velika strpljivost? I
Bog reče: Kako sam stvorio noć i dan, tako sam stvorio pravedna i
grešnika, i on je trebao živjeti kao pravedni. I prorok reče: Tko je stvorio
Adama prvo – stvorenog? I Bog reče: Moje neuprljane ruke. I ja stavih
ga u raj da čuva hranu drveta života, i on posta neposlušan, i učini ovo u
prijestupu. A prorok reče: Nije li on bio zaštićen od anđela? I nije li
njegov život čuvan od heruvima do beskrajnog vremena? I kako on
može biti zaveden onaj koji je čuvan od anđela? Jer Ti si zapovedio sve
što je bilo, i da se drži sve što je kazano od Tebe. 1 Ali da mu Ti nisi da
Evu, zmija je ne bi zavela 2 ali koga Ti hočeš Ti spasiš, i koga Ti hočeš Ti
uništiš 3 I prorok reče: Daj da dođemo, moj Gospodaru, na drugi sud. I
Bog reče: Ja bacam vatru na Sodomu i Gomoru. I prorok reče: Gospode,
ti činiš sa nama prema našim zaslugama. I Bog reče: Tvoji grehovi
prevazilaze moju milost. I prorok reče: Sjeti se Svetih Spisa, moj Oče,
tko je izmerio Jerusalem, i postavio ponovo. Imaj milosti, O Gospode, na
grešnike, imaj milosti na Tvoja vlastita stvorenja. 4 imaj milosti na Tvoja
dela. Tad Bog se sjetio onih koje je stvorio, i On reče proroku: Kako da
imam milosti na njih? Sirće i žuč oni dadoše mi da pijem, 5 niti tad se
nisu pokajali. I prorok reče: Otkrij Tvoj heruvim, i hajde da idemo

1558
zajedno na sud, i pokaži mi dan suda, i kakav je. I Bog reče: Ti si
zaveden, Ezra, jer takav je dan suda kao takav u kojem nema kiše na
zemlji, jer je milostiv sud upoređen sa današnjim danom. I prorok reče:
Ja neću prestati da te molim, dok ne vidim dan ispunjenja. I Bog reče 6
Prebroj zvijezde i pijesak mora, i ako možeš da prebrojiš, tada ćeš moći
također da zalažeš se pri meni. I prorok reče: Gospode, Ti znaš da ja
nosim ljudsko tijelo, i kako bih ja mogao prebrojati zvijezde neba i
pijesak mora? I Bog reče: Moj izabrani proroče, nijedan čovjek neće
znati taj veliki dan i pojavu 7 koja dolazi da sudi se svijetu. Zarad tvog
dobra, moj proroče, Ja ti rekoh dan, ali čas ti nisam rekao. I prorok reče:
Gospode, reci mi također godine. I Bog reče: Ako vidim pravednost
svijeta, da je obilna, Ja ću imati strpljenja sa njima, ali ako ne, ja ću
pružiti moju ruku, i držati na svijetu za četiri ugla, i dovesti ih sve
zajedno u dolinu Jehošapata. 8 i ja ću istrijebiti rasu ljudi, tako da svijeta
više ne bude. I prorok reče: A kako može Tvoja desna ruka biti
slavljena? I Bog reče: Ja ću biti slavljen od svojih anđela. A prorok reče:
Gospodine, ako Ti riješiš da učiniš to, zašto si stvorio čovjeka? Ti si
rekao našemu ocu Abrahamu 9 Umnožavanjem Ja ću umnožiti tvoje
potomstvo kao zvijezde nebeske, i kao pijesak pored obale mora 10 i
gde je Tvoje obećanje? I Bog reče: Prvo ću učiniti zemljotres da padnu
četveronožne zvijeri i ljudi, i kad vidiš da brat ostavlja brata da umre, i
deca će se podići protiv svojih roditelja, i da žena ostavlja sopstvenoga
muža, i kad narod se digne protiv naroda u ratu, tad češ znati da kraj je
blizu 11 jer niti brat žali brata, niti čovek ženu, niti deca roditelje, niti
prijatelji prijatelje, niti rob gospodara, jer onaj tko je neprijatelj ljudi će
doći iz Tartarusa, i pokazati će ljudima mnoge stvari. Šta da uradim s
tobom, Ezra? I hočeš li još plandovati sa mnom? I prorok reče:
Gospode, neću prestati da utječem se Tebi. I Bog reče: Prebroj cvijeće

1559
zemlje. Ako možeš da ga prebrojiš, tad češ moći da se nagovaraš sa
mnom. A prorok reče: Gospodine, ne mogu da ga prebrojim. Ja nosim
ljudsko tijelo, ali neću prestati da se nagovaram s Tobom. Ja želim,
Gospodaru, da vidim također donje delove Tartarusa (pakla). A Bog
reče: Dođi dole i vidi. I On dade mi Mihaila i Gavrila, i drugih trideset i
četiri anđela, i ja odoh dole osamdeset i pet stepenica, i oni dovedoše
me dole pet stotina stepenica, i Ja videh vatreni tron,i ja videh starca
kako sedi na njemu, i njegov sud bi milostiv. I ja rekoh anđelima: Tko je
ovo? I koji je njegov grijeh? I oni mi rekoše: Ovo je Herod, koji za vreme
bi kralj, i naredi da se ubiju deca od dve godine stara i manje 12 I ja
rekoh: Jao njegovoj duši! I opet oni uzeše me dole trideset stepenica, i
tamo videh ključanje vatre, jer u njima bi mnoštvo grešnika, i ja čuh
njihov glas, ali ne videh njihov oblik. I oni uzeše me dole niže mnogo
stepenica, koje nisam mogao izbrojati. I tamo videh starog čoveka i
vatrene tačke koje se okreću i njihovim ušima. I ja rekoh: Ko su ovi? I
koji je njihov greh? I oni rekoše mi: Ovo su oni koji nisu hteli slušati 13 I
oni odvedoše me dole opet drugih pet stotina stepenica, i tamo videh
crva koji ne spava, i vatra koja spaljuje grešnike. I oni odvedoše me dole
u najniži deo uništenja, i videh tamo dvanaest pošasti ponora. I oni
uzeše me dalje na jug, i videh tamo čovjeka koji visi na kapcima, i anđeli
su bičevali ga. I ja pitah: Tko je ovo? I šta je njegov grijeh? I Mihail
zapovednik reče mi: Ovo je onaj koji je ležao sa svojom majkom, jer je
namjerio učiniti malu želju, on je određen da bude obešen. I oni uzeše
me dalje na sever, i videh tamo čovjeka vezanog sa željeznim lancima. I
ja pitah: Tko je ovo? I on reče mi: Ovo je onaj koji reče, Ja sam Sin Božji,
koji čini kamenje krihom, i vodu vinom. A prorok reče: Moj Gospodaru,
reci mi koji je njegov oblik, i ja ću reć rasu ljudi, da mu oni ne veruju. I
on reče mi: Oblik njegove pojave je kao u divlje zveri, njegovo desno

1560
oko kao zvezda koja se diže ujutro, a drugo bez pokreta, njegova usta
pola lakta, njegovi zubi pedalj dugi, njegovi prsti kao kosa, stope
njegovih nogu dva pedlja, i u njegovom licu napisano, Antihrist. On je
bio uzvišen na nebu, ali će ići u Had. (Pakao). 1 U jedno vreme on će
postati kao dete, u drugo, starac. I prorok reče: Gospode, kako to da mu
dopuštaš, i on zavodi rasu ljudi? I Bog reče: Slušaj , moj prorpče. On
postaje i dijete i star čovjek, i nitko mu ne veruje da je on moj ljubljeni
Sin. I nakon ove trube, grobovi će biti otvoreni, i mrtvi će ustati
neraspadivi. 2 Tad neprijatelj, čuvši strašnu prijetnju, će biti sakriveni u
vanjskoj tami. Tad nebesa i zemlja, i more će biti uništeno. Tada ću
spaliti nebesa osamdeset lakata, i zemlju osam stotina lakata. I prorok
reče: A kako su nebesa grešila? I Bog reče: Budući da 3... tamo je zlo. I
prorok reče: Gospode, i zemlja, kako je grešila? I Bog reče: Budući da je
neprijatelj, čuvši strašnu prijetnju, biti će sakriven, i čak zarad ovog ja ću
rastopiti zemlju, i sa suparnikom ljudske rase. I prorok reče: Imaj
milosti, Gospode, na rasu Hrišćana. I ja videh ženu kako visi, i četiri
divlje zveri su sisale njezine grudi. I anđeli mi rekoše: Ona je prigovarala
što daje svoje mlijeko, i već je bacala dijecu u rijeke. I ja videh strašnu
tamu, i noć koja nije imala zvezda niti mjeseca, niti je tamo mlado ili
staro, niti brat sa bratom, niti majka sa detetom, niti žena s mužem. I ja
plakah, i rekoh: O Gospode Bože, imaj milosti na grešnike. I kako sam
ovo rekao, dođe oblak i podiže me, i odvede u nebesa. I videh mnoge
sudove, i plakah gorko, i rekoh: dobro je za čoveka da ne izađe iz
majčine utrobe. I oni koji behu u mukama plakahu, govoreći: Budući da
si došao ovamo, O sveti od Boga, mi smo našli malo oproštaja. I prorok
reče: Blagosloveni su oni koji plaču zarad svojih greha. I Bog reče: Čuj, O
ljubljeni Ezra. Ratar baca sjeme žita u zemlju, tako i čovjek baca sjeme u
delove žene. Prvi mjesec je sve zajedno, u drugom raste u veličini, u

1561
trećem dobiva kosu, u četvrtom dobiva nokte, u petom se pretvara u
mleko 4 u šestom je stvoreno čitavo, i prima život 5 u sedmom je u
celosti gotovo, u devetom pregrade vrata žene su otvorene, i rođeno je
sigurno i čuje se na zemlji. I prorok reče: Gospode, dobro je za čoveka
da ne bude rođen. Teško ljudskoj rasi kad, kad Ti dođeš da sudiš! I ja
rekoh Gospodaru: Gospode, zašto si stvorio čovjeka i dao ga na sud? A
Bog reče, sa uzvišenim glasom: Ja nisam ni na koji način imao milosti na
one koji sagrešuju moj savez. I prorok reče Gospode, gde je Tvoja
dobrota? I Bog reče: Ja sam pripravio sve stvari radi čovjećjeg dobra, a
čovjek ne drži moje zapovijesti. I prorok reče: Gospode, otkrij mi sudove
i raj. I anđeli uzeše me ka istoku, i ja videh drvo života. I videh tamo
Enoha, i Iliju, i Mojsija, i Petra, i Pavla, i Luku i Mateja, i sve pravedne, i
patrijarhe. I videh tamo držanje vazduha unutar granica i duvanje vetra,
i riznice leda i večni sud. I videh tamo čoveka kako visi lobanjom. I oni
rekoše mi: Ovaj čovek je pomerao međe. I videh tamo veliki sud 6 I ja
rekoh Gospodinu: O Gospodine Bože, i koji čovjek, onda, koji je rođen
nije grešio? I oni odvedoše me dole niže Tartarusa, i videh sve grešnike
kako žale i plaču i tuguju gorko. I ja također plakah, videći rasu ljudi
tako mučenu. Tad Bog reče mi: Znaš li ti, Ezra, imena anđela na kraju
svijeta? Mihail, Gavrilo, Uriel, Rafael, Gabutelon, Aker, Arfugitonos,
Beburos, Zebulon. Tada dođe glas k meni: Dođi ovamo i umri, Ezra, moj
ljubljeni, daj to što ti je povjereno. 7 A prorok reče: A kako ti možeš
iznijeti moju dušu? I anđeo reče: Mi možemo uzeti je kroz usta. I prorok
reče: Usta na usta sam pričao s Bogom 8 i nije došlo otamo. I anđeli
rekoše: Daj da iznesemo kroz tvoje nosnice. A prorok reče: Moje
nosnice su osetile ugodan miris slave Božje. I anđeli rekoše: Možemo
iznijeti je kroz oči. A prorok reče: Moje oči su videle leđa Božja 9 I anđeli
rekoše: Možemo da je izvedemo kroz krunu tvoje glave.

1562
I prorok reče: Ja hodah sa Mojsijem na planini, i nije došlo otamo. I
anđeli rekoše: Možemo je iznijeti kroz vrhove tvojih nokata. A prorok
reče: Moje noge su također hodale do oltara. I anđeli odoše bez da su
učinili išta, govoreći: Gospode, mi ne možemo uzeti ovu dušu. Tad On
reče svome jedinom ljubljenom Sinu: Idi dole, moj ljubljeni Sine, sa
velikom silom anđela, i uzmi dušu od mog ljubljenog Ezre. Jer Gospod,
uzevši velike snage anđela, reče proroku: Veruj mi u onom što
poveravam tebi, kruna je pripravljena za tebe 1 I prorok reče: Gospode,
ako uzmeš dušu moju od mene, tko će ostati da zagovara pri Tebi zarad
ljudske rase I Bog reče: Kako si ti smrtan, i od zemlje, ne razmatraj sa
mnom. I prorok reče: Neću prestati te tražiti. I Bog reče: Odustani sad
od povjerenja, kruna je pripremljena za tebe. Dođi i umri, da bi je
dobio. Tad prorok poče da govori sa suzama: O Gospode, koje dobro
sam učinio moleći Te, i hoću li pasti u zemlju? Jao meni, teško meni, da
idem da budem pojeden od crva! Plačite, svi vi sveti i vi pravedni, za
mnom, koji sam molio mnogo, i koji sam predan smrti. Plačite za mnom,
svi vi sveti i vi pravedni, jer sam otišao u ponor Hada. I Bog mu reče: Čuj
, Ezra, moj ljubljeni. Ja , koji sam besmrtan, izdržao na križu, Ja kušah
sirće i žuč, Ja bih položen u grobnicu, i Ja podigoh moje izabrane, Ja
pozvah Adama iz Hada, kako bih spasao 2 ljudsku rasu. Ne plaši se stoga
smrti, za to što je od mene, to je reći, duša- ide u nebo, a to što je od
zemlje – to je reći, tijelo – ide u zemlju, iz koje je uzeto. 3 I prorok reče:
Jao meni! Jao meni! Šta da radim? Ne znam. I tad blaženi Ezra poče da
govori: O večiti Bože, Stvoritelju svega stvorenog, tko je izmerio nebesa,
i tko drži zemlju kao za ruku 4 tko jaše na heruvimu, tko je uzeo proroka
Iliju u nebo u kolima vatrenim (nlo?) 5 tko daje hranu svim tijelima,
koga se sve stvari boje i drhte od lica Tvoje moči, -poslušaj me, koji sam
te molio puno, i daj svima koji prepisuju knjige, i imaju ih, i sečaju se

1563
moga imena, i počaste me sečanjem, daj im blagoslov sa nebesa, i
blagoslovi ih 6 u svim stvarima, kao što si blagoslovio Josifa na kraju, i
ne prisječaj se prijašnjih zala u danima svoga suda. I koliko mnogo nije
verovalo ovoj knjizi će biti spaljeni kao Sodoma i Gomora. I potom
njemu dođe glas, govoreći: Ezra, moj ljubljeni, sve stvari za koje god si
pitao ja ću dati svakome. I odmah on preda svoju cenjenu dušu sa
mnogo časti u mjesecu Oktobru, na sedamdeset osmi. I oni pripremiše
mu sahranu sa tamjanom i psalmima, i njegovo dragoceno i sveto tijelo
preda snagu duše i tijela nerestano onima koji su pribjegavali njemu od
čežnje i želje. Onomu kome je dužna slava, snaga, čast i poklonjenje –
Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i uvek u veke vekova. Amin.

1564
Stradanje i uznesenje Isaijino

Mučeništvo Izaije, Poglavlja 1-5

Poglavlje 1

I dogodilo se u dvadeset i šestoj godini vladavine Hezekije kralja Jude da

on pozva Manasiju svoga sina. On je bio njegov jedinac.

2 I on pozva ga u prisustvu Izaije sina Amoza proroka, i u prisustvo

Josaba sina Isaije, kako bi mu predao riječi pravednosti koje je kralj
osobno vidio.

3 I od večnih kazni i muka Džehenne, i od princa ovoga svijeta, i

njegovih anđela, i mjegovih vlasti i sila.

4 I riječi vjere Ljubljenoga koje on sam je vidio u petnaestoj godini

njegove vladavine tokom njegove bolesti.

5 I on preda njemu pisanu riječ koju Samnas pisar je napisao, i također

one koje Isaija,sin Amoza, mu je dao, i također prorocima, da mogu da
pišu i ostave sa njim šta on sam je vidio u kraljevoj kući u pogledu suda
anđela, i uništenja ovoga svijeta, i u pogledu odjeće svetaca i njihovog
izlaska, i u pogledu njihovog preobražaja i progona i uznesenja
Voljenoga.

1565
6 U dvadesetoj godini vladavine Hezekije, Isaija je video riječi
proročanstva i dostavio ih Josabu njegovu sinu. I dok je on Hezekija
davao naredbe, Josab sin Isaijin je stajao.

7 Isaija reče Hezekiji kralju, ali ne u prisustvu Manasije samo je rekao

njemu: ’Tako živ bio Bog, i Duh koji govori u meni živi, sve ove zapovedi
i ove riječi će biti bez efekta od Manasije njegova sina, i kroz rad
njegovih ruku ja ću odstupiti od mučenja svoga tijela.

8 I Sammael Malhira će služiti Manasiji, i izvršavati sve njegove želje, i

on će postati sljedbenik Beliara radije nego mene.

9 I mnogi u Jerusalemu i u Judeji će uzrokovati napuštanje istinske

vjere, i Beliar će stanovati u Manasiji, i njegovim rukama ja ću biti
prepolovljen.’

10 I kad Jezekija ću ove riječi on plaka gorko, i podra svoju odeću, i posu
prahom se po glavi i pade na lice.

11 I Isaija reče mu: ’’Savjet Sammaela protiv Manasije je izvršen, ništa

vam neće dobro doći.’’

12 I u taj dan Hezekija riješi u svome srcu da ubije Manasiju svoga sina.

13 I Isaija reče Hezekiji: ’’Jedini je učinio tvoju zamisao bez ploda, i

naum tvoga srca neće biti izvršena, jer sa ovim pozivom sam pozvan i
naslijediti ću nasljedstvo Jedinoga.’

Poglavlje 2

1566
I dogodilo se nakon što je Jezekija umro i Manasija postao kralj, da se
on nije sjećao zapovijedi Hezekije svoga oca, već zaboravio ih, I
sammael je prebivao u Manasiji i priljubio se čvrsto uz njega.

2 I Manasija je napustio službu Božiju od svoga oca, i služio je Satani i

njegovim anđelima i njegovim silama.

3 i on okrenu postrani kuću svoga oca, koja je bila pred licem

Jezekijinim od riječi mudrosti i od službe Bogu.

4 I Manasija skrenu srcem da služi Beliaru, anđelu bezakonitosti, koji je

vladar ovoga svijeta, je Beliar, čije ime je Mantanbuhus, i on je uživao u
Jersalemu zarad Manasije, i on učini ga jakim u odmetanju Izraela i u
bezakonju koje bi rašireno širom u Jerusalemu.

5 i vračanje i magija naraste i proricanje? i gatanje, i blud, i preljub i

proganjanje pravednika od Manasije i Belahira i Tobije Kananita, i
Jovan Anatot, i od Zadoka upravnika djela.

6 I ostatak dela, gle oni su upisani u knjigu Kraljeva Jude i Izraela.

7 I kad Isaija sin Amoza, vidje bezakonitost koja je bila počinjena u

Jerusalemu i obožavanje Satane i njegove raspuštenosti, on se povuče
iz Jerusalema i namjesti u Betlehemu Judinom.

8 I tamo također bi mnogo bezakonja, i povlačeći se iz Betlehema on

se namjesti na planinu u pustom mjestu.

9 I Mihej prorok, i stari Ananija, i Joel i Habakuk, i njegov sin Josab, i

mnogi od vjernih koji su verovali u uznesenje u nebesa, povukli su se i
smjestili na planini.

1567
10 Oni behu svi obučeni sa odečom od krzna, i oni behu svi proroci. I
nisu imali ništa sa njima već behu goli, i svi oni plakahu velikim
žaljenjem zarad zastranjivanja Izraela.

11 I oni jedohu ništa osim divljih biljaka koje su skupljali na planini, i

pripremajući ih, oni su živeli na njoj zajedno sa Isaijom prorokom. I ovi
provedoše dve godine dana na planinama i brdima.

12 I nakon ovoga, dok su bili u pustinji, tamo je bio izvesni čovek iz

Samarie zvan Belhira, od porodice Sedekije, sina Kenana, lažnog
proroka, čiji stan bi u Betlehemu. A Jezekija sin od Kanani, koji je bio
brat od njegova oca, i u danima Ahaba, kralja Izraela, bio je učitelj 400
proroka Valovih, bio je oduzet i prokazao Miheja sina Amade proroka.

13 I on, Mihej, bi prokazan od Ahaba i bačen u zatvor. I on je bio sa

Sedekijom prorokom: oni behu sa Ahazijom sinom Ahaba, kraljem u
Samariji.

14 I Ilija prorok iz Tebona Gileadskog je prekorio Ahaziju i Samariju, i

prorokovao je u pogledu Ahazije da on treba da umre na krevetu
bolestan, i da Samaria će biti izručen u ruke Leba Nasra jer je ubio
proroke Božje.

15 I kad su lažni proroci, koji behu sa Ahazijom sinom Ahaba i njihovim

učiteljem Jalerjasom na planini Joel, čuli

16 da je on brat od Sedekije – kad oni ubijediše Ahaziju kralja Aguarona

i ubiše Miheja.

1568
Poglavlje 3

I Belhira pozna i vidje mjesto Isajino i proroka koji behu s njim, jer on je
živeo u oblasti Betlehema i bio je sljedbenik Manasije. I on prorokova
lažno u Jerusalemu, i mnogi koji pripadaju Jerusalemu behu u zajednici
s njim, a on bi Samaritanac.

2 I dogodi se kad Alagar Zagar, kralj Asirije, je došao i zarobio, i on

odvede ih dalje u planine Medeja i rijeke Tazon.

3 Ovaj Belhira, dok je bio mlad, je pobjegao i došao u Jerusalem u

danima Jezekije kralja Jude, ali nije hodio putevima svog oca od
Samarije, jer se bojao Jezekije.

4 I on bi nađen u danima Hezekije kako govori riječi bezakonja u

Jerusalemu.

5 I sluge Jezekijine optužiše ga, i on pobježe u oblast Betlehema. I oni

slijediše...

6. I Belhira je optužio Isaiju i proroke koji behu s njim, govoreći: ’’Isaija i

oni koji su sa njim prorokuju protiv Jerusalema i protiv gradova Jude da
će oni propasti i protiv sinova Jude i Benjamina također da će otići u
zarobljeništvo i protiv tebe, O gospodaru kralju, da ti ćeš ići svezan sa
kukama i željeznim lancima.

7 Ali oni prorokuju lažno protiv Izraela i Jude.

8 I Isaija reče: ’Ja vidim više nego Mojsije prorok.’

9 Ali Mojsije reče: ’Nijedan čovjek ne može videti Boga i ostati živ’’; a
Isaija je rekao: ’Ja sam video Boga i gle ja živim.’

1569
10 Znaj, zato, O kralju, da on laže. I Jerusalim on također nazva
Sodomom, a prinčeve Jude i Jerusalima on je rekao da su ljudi Gomore.
I on je izneo mnoge optužbe protiv Isaije i proroka pred Manasiju.

11 Ali Beliar je živeo u srcu Manasije i u srcima prinčeva Jude i

Benjamina i eunuha i savjetnika kralja.

12 I riječi Belhire udovoljiše mu veoma, i on posla i uhvati Isaiju.

13 Jer Beliar bi veoma gnjevan protiv Isaije zarad vizija, i zarad

izloženosti kojim on izloži Sammaela, i jer kroz njega je Ljubljeni izlazio
sa sedam nebesa i bio znan, i Njegova preobrazba i Njegov silaz bi nalik
na koji On treba biti preobražen nalik na čovjeka, i progon kojim on
treba biti gonjen, i mučenje kojim narod Izraela treba da ga muče, i
dolazak Njegovih dvanaest učenika, i učenje, i da On treba prije sabata
biti razapet na drvo, i da bude razapet zajedno sa zlim ljudima, i da će
biti sahranjen u grobnicu.

14 I dvanaestorica koji behu s Njim će biti napadani zarad Njega, i

nadzirani od onih koji nadzirahu grobnicu.

15 I silazak anđela Hriščanske crkve, koja je u nebesima, koju On će

sazvati u poslednjim danima.

16 I da Gavrilo anđeo Svetog Duha, i Mihail, upravitelj svetih anđela, na

treći dan će otvoriti grobnicu.

17 I Voljeni sjedeći na njihovim ramenima će ići i poslati svojih dvanaest

učenika.

18 I oni će učiti sve narode i svaki jezik uskrsnuću Ljebljenoga, i oni koji
veruju u Njegov krst će biti spašeni, i u Njegovom uznesenju u sedmo
nebo odakle je došao.

1570
19 I da mnogi koji veruju u Njega će govoriti kroz Sveti Duh

20 I mnogi znakovi i čuda će biti donešeni u te dane.

21 I poslije, u predvečerje Njegova dolaska, Njegovi učenici će

napustiti učenje Dvanaestorice Apostola, i njihovu vjeru, i njihovu
ljubav i čistotu.

22 I biti će mnogo svađa u predvečerje Njegova dolaska.

23 I u tim danima mnogi će voljeti službu, iako lišeni mudrosti.

24 I biti će mnogo nezakonitih starješina, i pastira koji krivo rade

sopstvenim ovcama, i oni će opustošiti ih jer nemaju svoje svete
pastire.

25 I mnogi će promeniti čast odeće svetaca za odeću pohotnosti, i biti

će mnogo uvažavanja lica u tim danima i ljubitelja časti ovoga svijeta.

26 i biti će mnogo ogovaranja i hvalisavosti (zaludne slave) na dolazak

Gospodinov, i Sveti Duh će se povuči od mnogih.

27 I neće biti u tim danima mnogi proroci, niti oni koji pričaju
povjerljive riječi, osim pokojeg ovamo i tamo u različitim mjestima.

28 Zarad duha grijeha i bluda i zaludne slave i pohotnosti, koja će biti

u tima, koji će biti zvani sluge Jedinoga i u onima koji će primiti
Jedinog.

29 I biti će mnogo mržnje u pastirima i starješinama jedni prema

drugom.

30 Jer biti će velike zavisti u poslednjim danima, jer svaki će govoriti

šta zadovoljava njegove sopstvene oči.

1571
31 I učiniće bez efekta proročanstvo proroka koji behu prije mene, i
ove moje vizije također će učiniti bez efekta, u smislu da govore po
podsticajima njihovih sopstvenih srca.

Poglavlje 4

I sad Hezekija i Josab moj sine, to su dani svršetka svijeta.

2 Nakon što je završeno, Beliar veliki vladar, kralj ovoga svijeta, će sići,
koji je vladao njime od kad je došao u život; da, on će sići sa svog
nebeskog svoda u obliku čovjeka, bezbožnog kralja, ubica svoje majke,
koji sam je kralj.

3 On će progoniti sjetvu koju Dvanaestorica Apostola od Ljubljenog su

posijali. Od dvanaestorice jedan će biti izručen u njegove ruke.

4 Ovaj vladar u obliku kralja će doći i doći će sa njim sve snage ovoga
svijeta, i oni će slušati njega i sve što on želi.

5 I na njegovu riječ sunce će ustati noću i on će učiniti mjesec da se

pojavi u šestomu času.

6 I sve šta je on želio on će učiniti u svijetu, on će učiniti i pričati kao

Ljubljeni i reči će: ’Ja sam Bog i pre mene nijednog nije bilo.’’

7 I svi ljudi u svijetu će verovati u njega.

8 I oni će žrtvovati njemu i oni će mu služiti govoreći: ’’Ovo je Bog i

pored njega nema drugog.’’

1572
9 I oni velikog broja onih koji budu udruženi zajedno kako bi primili
Ljubljenoga, on će okrenuti za sobom.

10 I biti će mnogo njegovih čuda u svakom gradu i oblasti.

11 I on će postaviti svoju sliku pred njega u svakom gradu.

12 I će odnijeti tri godine i sedam mjeseci i dvadeset sedam dana.

13 I mnogi vjernici i sveci kad vide Njega komu su se nadali, koji je bio
razapet, Isus Gospodin Krist, nakon toga Ja, Isaija, sam vidio Njega koji
je bio razapet i uzašao i one koji behu verujući u Njega – od tih nekoliko
u tim danima će ostati kao Njegove sluge, dok oni bježe od pustinje do
pustinje, čekajući dolazak Ljubljenoga.

14 I nakon hiljadu tri stotine i trideset i dva dana Gospod će doći sa

svojim anđelima i sa vojskom svetih sa sedmog neba sa slavom
sedmoga neba i on će povuči Beliara i Gehennu i njegove vojske.

15. I On će dati odmora dobrima koje On će naći u tijelu u ovom svijetu,

i sunce će se posramiti.

16 I svi koji zarad svoje vjere u Njega su mrzili Beliara i njegove kraljeve.
Ali sveti će doći sa Gospodom u odeći koja je pripravljena na visini u
sedmom nebu, sa Gospodom oni će doći, čiji duh je obučen, oni će sići i
biti u svijetu, i On će ojačati one, koji su našli se u telu, zajedno sa
svetima, u odeći svetaca, i Gospodin će vodite one koji su se čuvali u
ovome svijetu.

17 I potom oni će okrenuti sebe uvis u svojoj odeći, i njihovo telo će

ostati u svijetu.

1573
18 Tad glas Ljubljenoga će u gnjevu prekoriti stvari nebesa i stvari
zemlje i planine i brda i gradove i pustinje i šume i anđela sunca i onog
od mjeseca, i sve stvari gde Beliar je pokazivao sebe i delovao otvoreno
u ovome svijetu, i biti će uskrsnuće i sud usred njih tih dana, i Ljubljeni
će načiniti vatru da ide od Njega, i ona će progutati sve bezbožne, i oni
će biti kao da nikad nisu bili stvoreni.

19 I ostatak riječi vizije je napisan u viziji iz Babilona.

20 I ostatak vizije u pogledu Gospoda, gle, napisana je u tri poredbe

prema riječima koje su napisane u knjigu koju sam javno prorokovao.

21. I silazak Ljubljenoga u Šeol (Pakao), evo, napisan je u dijelu, gdje

Gospod kaže: ’’Evo moj Sin će razumeti.’’I sve ove stvari, evo napisane
su u Psalmima i poredbama Davidovim, sina Jesejevog, i u Poslovicama
Solomonovim njegovog sina, i u riječima Korah, i Etana Izraelita, i u
riječima Asafa, i u ostalim Psalmima koje anđeo Duha nadahnu.

22. Imenom u onome što nije imenom napisano, i u riječima moga oca
Amosa, i Hosea proroka, i Miheja i Joela i Nahuma i Jone i Obadije i
Habakuka i Hagaja i Malahije, i u riječima Josifa Pravednog i u riječima
Daniela.

Poglavlje 5

Zarad ovih vizija, stoga, Beliar bi ljut na Isaiju, i on je stanovao u srcu

Manasije i on prereza ga nadvoje sa drvenom pilom.

1574
2 I kad je Izaija bio prerezan nadvoje, Belhira stade,optužujući ga, i svi
lažni proroci ustaše, smejući se i radujući zarad Isaije.

3 I Belhira, sa pomoću Mehembehusa, stade pred Isaiju, smejući se

podrugljivo;

4 I Belhira reče Izaiji: ’’Reci, ’’Ja sam lagao sve što sam govorio, i tako
putevi Manasije su dobri i ispravni.

5 I putevi Belhire i njegovih pridruženih su dobri.

6 I ovo on reče njemu kad poče biti rezan na dvoje.

7 Ali Isaija je bio upijen u viziju Gospodnju, i iako njegove oči behu
otvorene, on ih nije vidio.

8 I Belhira reče ovako Isaiji: ’’Reci šta kažem ti i ja ću okrenuti njihova

srca, i ja ću natjerati Manasiju i prinčeve Jude i ljude i sav Jerusalim da
poštuju te.

9 I Isaija odgovori i reče: ’’Koliko imam da kažem je: Proklet i optužen

da si ti i sva njihova sila i sva tvoja kuća.

10 Jer ti ne možeš uzeti od mene išta osim kože moga tijela.’’

11 I oni uhvatiše ga i posjekoše Isaiju, sina Amoza, sa drvenom pilom.

12 I Manasija i Belhira i lažni proroci i prinčevi i ljudi svi stajaše

gledajući.

13 I prorocima koji behu s njim on reče prije nego je posječen nadvoje:

’’Idite u oblast Tira i Sidona; jer za mene samo je Bog uzmiješao čašu.’’

14 I kad Isaija bi prerezan , on nije plakao niti tugovao, već njegove usne
govoraše Svetim Duhom dok nije bio posečen na dvoje.

1575
15 To, Beliar učini Izaiji kroz Belhiru i Manasiju, jer Sammael bi veoma
gnjevan na Isaiju od dana Hezekije, kralja Jude, zarad stvari koje je vidio
u pogledu Ljubljenoga.

16 I zarad uništenja Sammaela, koje je vidio kroz Gospoda, dok Hezekija

njegov otac je bio još kralj. I on učini prema volji Satane.

Uznesenje Isaijino, poglavlja 6-11

Poglavlje 6

Vizija koju je Isaija sin Amoza vidio>

U dvadesetoj godini upravljanja Jezekija, kralja Jude, dođe Isaija sin

Amoza i Josab sin Isaije do Jezekije u Jerusalem iz Galgale.

2 I ušavši on sjede na kauč kralja, i oni donesoše mu stolicu, ali nije htio
sjediti na njoj.

3 I kad Isaija poče govoriti riječi vjere i istine kralju Jezekiji, svi prinčevi
Izraela behu sjedili i evnusi i savjetnici kralja. I bi tamo četrdeset
proroka i sinova proročkih, došli su iz sela i iz planina i dolina kad su čuli
da Isaija dolazi iz Galgale ka Hezekiji.

4 I došli su da ga pozdrave i da čuju njegove riječi.

5 I da bi stavio svoje ruke na njih, da bi oni mogli prorokovati i da on

čuje njihova proroštva, i oni behu svi pred Isaijom.

1576
6 I kad je Isaija govorio Jezekiji riječi istine i vjere, oni su svi čuli vrata
koje neko otvori i glas Svetoga Duha.

7 I kralj pozva sve proroke i sve ljude koji behu tu, i oni dođoše, i Mihej i
stari Ananija i Joel i Josab sjedoše na desno njega i na lijevo.

8 I dogodilo se kad su čuli glas Svetoga Duha, oni su svi molili na svojim
koljenima, i veličali Boga istine, Svevišnjeg koji je u gornjem svijetu i koji
sjedi na Visini Svetoga i koji počiva među njegovim Svetima.

9 I oni dadoše slavu Njemu koji je na taj način otkrio vrata u

nezemaljskom svijetu , darovao čovjeku.

10 I dok je on govorio u Svetome Duhu u prisustvu svih, on posta tih i

njegove misli su otišle od njega i on nije video ljude koji su stajali pred
njim.

11 Premda su njegove oči bile otvorene. Njegove usne behu nijeme i

misli njegova tijela behu uzete od njega.

12 Ali dah njegov bi u njemu, dok je video viziju.

13 I anđeo koji je bio poslat da ga učini da vidi nije bio u ovom svodu
nebeskom, niti je on bio od anđela slave ovoga svijeta, već je došao sa
sedmog neba.

14 I ljudi koji su stajali blizu nisu mislili, ali krug proroka je, da sveti Isaija
je bio uznesen.

15 I vizija koju je sveti Isaija vidio nije bila od ovoga svijeta već od svijeta
koji je skriven od tijela.

16 I nakon što je Isaija vidio ovu viziju, on ispriča je Hezekiji, i Josabu

njegovu sinu i ostalim prorocima koji su došli.

1577
17 Ali vođe i eunusi i ljudi nisu čuli, već jedino Samna pisar, i Ijakim, i
Asaf zapisničar, jer oni behu vršioci pravednosti, i ugodni miris Duha je
bio na njima. Ali ljudi nisu čuli, za Miheja i Josaba njegova sina on učini
da idu napred, kad mudrost ovoga svijeta bude uzeta od njega i on
postane kao mrtav.

Poglavlje 7

I viziju koju je Isaija vidio, on reče Jezekiji i Josabu njegovu sinu i Miheju
i ostalim prorocima, i reče:

2 Ovoga trena,kad sam prorokovao prema riječima koje ste čuli, vidio
sam slavnoga anđela ne kao u slavi anđela koje sam uobičavao da
vidim, već imajući takvu slavu i položaj koji ne mogu opisati slavu
anđela.

3 I uhvativši me za ruku podiže me na visoko, i ja rekoh mu: ’’Tko si ti, i

kako se zoveš, i kuda me podižeš u visinu? Jer snaga mi je data da
govorim s njim.’’

4 I on reče mi: ’’ Kad sam podigao tebe u visinu kroz mnoge stepene
učinio sam da vidiš viziju, zarad koje sam poslan, da razumeš ko sam: ali
moje ime ti ne znaš.

5 jer ti češ se vratiti u svoje tijelo, ali kuda ja dižem te visoko, vidjeti češ,
jer zarad ove svrhe sam poslat.’’

6 I ja se radovah jer on razavaraše se pristojno sa mnom.

1578
7 I on mi reče: ’’Jesi li se radovao jer sam govorio lijepo sa tobom?’’ I on
reče: ’’I ti češ vidjeti kako više će pričati lijepo sa tobom i mirno.’’

8 I Njegov Otac koji je veći ti češ vidjeti, jer zarad ovog ja bih poslan sa
sedmog neba kako bih objasnio ove stvari tebi.’’

9 I on se podiže u nebesa, Ja i on, i tamo videh Sammaela i njegove

snage, i tamo bi velika borba i anđeli Satanini behu zavidni jedan
drugom.

10 I kako gore tako i na zemlji, jer kao što je gore na nebu tako je i na
zemlji.

11 I ja rekoh anđelu koji bi sa mnom: ’’Šta je ovaj rat, čemu ova zavist?’’

12 I on mi reče: ’’Tako je bilo od kad je svijet stvoren do sad, a ovaj rat

će nastaviti dok On, koga češ vidjeti ne dođe i uništi ga.’’

13 i potom on učini me da uznesem ono što je iznad nebeskog svoda,

koje je prvo nebo.

14 i tamo videh tron nasred, i na desno i na levo od njega behu anđeli

15 i anđeli na levo behu ne kao anđeli koji stoje na desno, već oni koji
behu desno imahu veću slavu, i oni svi hvališe sa jednoglasno, i bi
prijestolje u sredini, i oni koji su odlazili davahu hvalu za njima, ali
njihov glas nije bio kao glas onih na desno, niti njihova hvala kao hvala
od tih.

16 I ja pitah anđela koji me vodio, i Ja rekoh mu: ’’Komu je ova hvala

data?’’

1579
17 I on reče mi: ’’poslana je slava Njemu koji sjedi na sedmom nebu,
onomu koji počiva u svetomu svijetu, i Njegovom Ljubljenom, odakle
sam ja poslan tebi. Tamo je poslano.

18 I opet, on učini me da uzađem na drugo nebo, sad visina tog neba je

ista kao od neba do zemlje i do svoda.

19 I videh tamo je prvo nebo, anđeli na desno i na levo, i prijestolje u

sredini, i slava anđela u drugom nebu, on koji sjedi na tronu u drugom
nebu bi slavniji nego svi ostali.

20 I bi velika slava u drugom nebu, i slava nije bila kao slava onih koji
behu na prvom nebu.

21 I ja padoh na lice moleći ga, ali on anđeo koji me vodio nije mi

dozvolio, već reče mi: ’’Ne moli se niti prijestolju niti anđelu koji pripada
do šestog neba – jer zarad ovog ja bih poslan da te vodim do kažem to
sedmog neba.

22 jer iznad svih nebesa i njihovi anđeli su tvoj tron postavili, i tvoju
odeću i tvoju krunu koju češ videti.’’

23 I ja se radovah sa velikom radošću, i oni koji voliše Svevišnjeg i

Njegovog Ljubljenog će potom uznijeti se tamo sa anđelom Svetoga
Duha.

24 I on podiže me na treće nebo, i na isti način ja videh one na desno i

na levo, i bi prijestolje tamo nasred, ali spomen ovoga svijeta tamo se
ne čuje.

25 I rekoh anđelu koji bi sa mnom, zarad slave moje pojave sam prošao
preobrazbu kako sam išao uznosio se svakim nebom zauzvrat: ’’Ništa od
uzaludnosti tog svijeta ovde nema mesta.’’

1580
26 I on odgovori mi, i reče mi: ’’Ništa nije imenovano zarad njegove
slabosti, i ništa nije sakriveno tamo šta je učinjeno.’’

27 I ja htedoh znati kako je znano, i on odgovori mi govoreći: ’’Kad sam

podigao tebe na sedmo nebo odakle sam poslan, onomu što je iznad
tebe, tad češ znati da nema ništa sakriveno od prijestolja i onih koji
stanuju u nebesima i od anđela. I hvala kojom oni slave i veličaju Njega
koji sjedi na prijestolju je velika, i slava anđela na desnoj strani i na levoj
je preko one nebesa koja su ispod njih.

28 I on opet podiže me na četvrto nebo, a visina od trećeg do četvrtog

neba bi veća nego od zemlje do nebeskog svoda.

29 I opet ja vidjeh one koji behu na desno i one koji behu na lijevo, i
njega koji sjedi na prijestolju koje je u sredini, i tamo također oni behu
slavu davali.

30 I hvala i slava anđela na desno bi veća od onih na lijevo.

31 I slava njega koji sjedi na tronu bi veća nego od anđela koji behu na
desno, i njihova slava bi iznad onih koji behu ispod.

32 I on podiže me na peto nebo.

33 I opet ja videh one na desno i one na levo, i njega koji sjedi na

prijestolju imao je veću slavu od onih na četvrtom nebu.

34 I slava onih na desno bi veća nego onih koji behu levo, od trećeg do
četvrtog neba.

35 I slava njega koji bi na prijestolju bi veća nego anđela na desnoj

strani.

36 I njihova slava bi veća nego onih na četvrtom nebu.

1581
37 I ja slavih Njega, koji je bez imena i Jedini rođeni koji živi u nebesima,
čije ime nije poznato nijednomu tijelu, koji je dao toliku slavu na
nekoliko nebesa, i koji čini velikom slavu anđela, i savršenijom Njegovu
slavu koji sjedi na prijestolju.

Poglavlje 8

I opet on podiže me u vazduh na šesto nebo, i videh takvu slavu kakvu

nisam vidio u pet nebesa.

2 Video sam anđele koji poseduju veliku slavu.

3 I slava tamo bi sveta i čudesna.

4 i ja rekoh anđelu koji me vodio: ’’Šta je ovo što vidim, moj Gospode?’’

5 I on reče: ’’Ja nisam tvoj gospodar, već tvoj drug sluga.’’

6 i opet ja pitah ga, i rekoh mu: ’’Nisu li ovo anđeoske sluge na lijevo?’’

7 I on reče: ’’Od šestog neba nema više anđela koji su levo, niti
prijestolja na sredini, već su usmjereni moči sedmog neba, gde živi Onaj
koji nije imenovan i Izabrani, čije ime nije dato da se zna, i nitko od
nebeskih ne može znati Njegovo ime.

8 Jer On je sam čiji glas sva nebesa i prijestolja odgovaraju. Ja sam

stoga ovlašten i poslan da podignem te ovde da možeš vidjeti ovu slavu.

9 I da možeš vidjeti da Gospodara svih ovih nebesa i ova prijestolja.

10 Prolaženje postepene preobrazbe dok On promjeni tvoj izgled i

oblik.
1582
11 I zaista kažem ti, Izaija, nijedan čovek se ne vraća u telo tog svijeta je
uspeo se i vidio što ti vidiš i primio što si ti primio i što si vidio.

12 Jer je dopušteno tebi u udjelu Gospodnjem da dođeš ovamo. I od

tamo dolazi moč šestog neba i vazduha.’’

13 I ja veličah Gospoda sa slavom, u tom da kroz Njegov udio sam

došao ovamo.

14 I on reče: ’’Čuj, nadalje, zato, ovo od svoga pratitelja sluge: kad od

tijela voljom Božjom ti uspeš se ovamo, tad ćeš primiti odeću koju vidiš,
i tako drugu brojnu odeću koja je tamo koju češ videti.

15 I tad češ ti postati jednak anđelima sedmoga neba.

16 I on podiže me u šesto nebo, i tamo nije bilo anđela na lijevo, niti

prijestolja nasred, već sve imalo je jedan izgled i moč njihove hvale bi
jednaka.

17 I moč bi data meni također, i ja isto hvalih zajedno sa njima i taj

anđeo također, i naša hvala bi kao njihova.

18 I tu oni imenovaše prvobitnog Oca i Njegovog Ljubljenog, Hrista, i

Sveti Duh, sve sa jednim glasom.

19 I njihov glas nije bio kao glas anđela petoga neba.

20 Niti kao njihov razgovor, već glas bi različit tamo, i bi mnogo svijetla
tamo.

21 I tad, kad bih u šestom nebu, mislio sam o svjetlu koje sam vidio u
pet nebesa da je bila tama.

22 I ja radovah se i slavih Njega koji je dao takvu svjetlost na one koji

čekaju Njegovo obećanje.
1583
23 I ja molih anđela koji me vodio da ja ne trebam se vratiti u tjelesni
svijet.

24. Ja kažem ti zaista, Jezekija i Josab moj sin i Mihej, da ovde ima
mnogo tame.

25 I anđeo koji me vodio otkri šta sam mislio i reče: ’’Ako u ovomu
svijetlu ti se raduješ, koliko više češ se radovati, kad na sedmom nebu
vidiš svjetlo gde je Gospodin i Njegov Ljubljeni, gde sam poslan, koji će
se zvati Sin u ovom svijetu.

26 Još nije bilo obznanjeno da će on biti u pokvarenom svijetu i odeća, i

prijestolja, i krune koje su položene za pravedne, za one koji veruju u
Gospoda koji će sići u tvom obliku. Jer svetlost koja je tamo je velika i
čudesna.

27 I u pogledu tvoga nepovratka u tvoje tijelo , tvoji dani nisu još

ispunjeni za dolazak ovdje.’’

28 I kad ja čuh to bih zabrinut, i on reče: ’’Ne brini.’’

Poglavlje 9

I on uze me u vazduh sedmog neba, i ja čuh glas koji govori: ’’Koliko

dugo će uzaći koji živi u tijelu?’’ I ja se pobojah i drhtah.

2 I kad drhtah, gle, čuh odtamo drugi glas bi poslan, i reče: ’’Dozvoljeno
je svetom Isaiji da uzađe se ovamo, jer ovde je njegova odeća.’’

3 I ja pitah anđela koji je bio sa mnom i rekoh: ’’Tko je taj koji mi

zabranjuje i onaj koji mi dozvoljava da uzađem?
1584
4 I on reče mi: ’’Onaj koji zabranjuje tebi, je onaj koji je iznad davanja
slave šestog neba.

5 A onaj koji ti dozvoljava, to je tvoj Gospod Bog, Gospodin Hrist, koji će

biti zvan ’’Isus’’ u svijetu, ali Njegovo ime ti ne možeš čuti dok ne uzađeš
iz tijela.’’

6 I on me podigao u sedmo nebo, i ja videh tamo čudesno svetlo i

anđele bezbrojne.

7 I tamo videh sve pravedne od vremena Adama na ovamo.

8 I tamo videh svetog Abela i sve pravedne.

9 I tamo videh Enoha i sve koji behu s njim, skinuti od odeće tela, i
videh ih u njihoj odeći u gornjem svetu, i oni behu kao anđeli, stajavši
tamo u velikoj slavi.

10 Ali oni nisu sedili na svojim prijestoljima, niti su njihove krune slave
bile na njima.

11 I pitah anđela koji je bio sa mnom: ’’Kako to da su oni primili odeću,

ali nemaju prijestolja i krune?’’

12 I on reče mi: ’’Krune i prijestolja slave oni ne primaju, dok Ljubljeni

ne siđe u obliku u kome češ videti da silazi, u svijet u poslednjim danima
Gospoda, koji će biti zvan Krist.

13 Međutim oni vide i znaju čija će biti prijestolja, a čije krune kad On
siđe i bude u vašem obliku, i oni će misliti da On je tijelo i da je čovjek.

14 I bog toga svijeta će raširiti svoju ruku protiv Sina, i oni će raspeti ga
na drvo, i ubiti ga neznajući tko je On.

1585
15 I tako Njegov silazak, vi ćete vidjeti, biti će sakriven čak sa nebesa,
tako da neće biti znano ko je On.

16 I kad se otme anđelu smrti, On će uzaći u treči dan, i ostati će u tom

svijetu pet stotina i četrdeset i pet dana.

17 I tad mnogi od pravednika će uzaći sa Njim, čiji duhovi nisu primili

njihovu odeću dok Gospod Hrist uznese se i oni će uznijeti se sa Njim.

18 Tad uistinu oni će primiti njihovu odeću i prijestolja i krune, kad On

uzađe u sedmo nebo.’’

19 I ja rekoh njemu ono što sam pitao ga u trečom nebu

20 Pokaži mi kako sve što je napravljeno u tom svijetu je ovdje

poznato.’’

21 I dok sam ja još razgovarao sa njim, gle jedan od anđela koji su stajali
blizu, slavniji od slave tog anđela, koji me podigao od svijeta.

22 Pokaza mi knjigu, ali ne kao knjigu ovoga svijeta, i on otvori je, i

knjiga bi napisana, ali ne kao knjiga ovoga svijeta. I on dade je meni i ja
pročitah i gle! Djela sinova Izraelovih behu napisana unutar, i djela onih
koje ne znam, moj sin Josab.

23 I ja rekoh: ’’Uistinu, nema ništa sakriveno u sedmom nebu, što je

učinjeno u ovome svijetu.’’

24 I ja videh tamo mnogu odeću položenu, i mnoga prijestolja i mnoge

krune.

25 I ja rekoh anđelu: ’’Čija je to odeća i prijestolja i krune’’

1586
26 I on reče mi: ’’Ovu odeću mnogi od tog svijeta će primiti, verujući u
riječi Onoga koji će biti imenovan kako ti rekoh, i oni će čuvati te stvari,
i verovati u njih, i verovati u Njegov krst, za njih je ta pripremljena.’’

27 I videh izvesnog Jednoga kako stoji, čija slava prelazila je sve, i

Njegova slava bi velika i čudesna.

28 I nakon što sam ga video, svi pravedni koje sam video i također
anđeli koje sam video da dolaze Njemu. I Adam i Abel i Set i svi pravedni
prvi se privukoše blizu i moliše Njega, i oni slaviše Njega jednoglasno, i
ja sam također dadoh slavu sa njima, i moje davanje slave bi kao
njihovo.

29 I tad svi anđeli se privukoše blizu i moliše i davaše slavu.

30 I ja bih opet preobražen i postah kao anđeo.

31 I potom anđeo koji me vodio reče mi: ’’Pokloni se Ovomu Jednomu,’’

i ja poklonih se i hvalih.

32 I anđeo reče mi: ’’Ovo je Gospod dostojan slave koga si vidio.’’

33 I dok je on još govorio, ja videh drugog Slavnoga koji bi kao On, i

pravednici privukoše se i pokloniše se i slaviše, i ja hvalih zajedno sa
njima. Ali moja slava nije bila promenjena u skladu sa njihovim
izgledom.

34 I potom anđeli se privukoše i obožavaše Njega.

35 I ja videh Gospoda i drugog anđela, koji je bio stajao.

36 I drugog koga videh na levo od mog Gospoda. I ja pitah: ’’Tko je

ovo?’’ i on mi reče:’’Pokloni se Njemu, jer On je anđeo Svetoga Duha,
koji govori u tebi i ostatku pravednih.’’

1587
37 I videh veliku slavu, oči moga duha behu otvorene, i nisam mogao
gledati, niti je anđel mogao koji je sa mnom, niti anđeli koje sam vidio
da klanjaju se mom Gospodu.

38 Ali videh pravedne kako drže sa velikom snagom slavu tog Jednoga.

39 I moj Gospod se približi k meni i anđeo Duha i On reče: ’’ Vidi kako je

dato tebi da vidiš Boga, i zarad tebe moč je data anđelu koji je sa
tobom.’’

40 I ja videh kako moj Gospod i anđeo Duha se mole, i oni oboje slaviše
Boga.

41 I potom svi pravedni priđoše i klanjaše se.

42 I anđeli priđoše i pokloniše se i svi anđeli hvališe.

Poglavlje 10

I potom ja čuh glasove davanja hvale, koje sam čuo u svakom od šest
nebesa, uzilazeći i čuvši tamo:

2 I sve su bile poslane Slavnomu Jedinomu čiju slavu nisam mogao

izdržati.

3 I ja sam sam čuo i davao hvalu koja je data Njemu.

4 I Gospod i anđeo Duha behu držali sve i slušali sve.

5 I svi hvalospjevi koju su poslati od šest nebesa nisu samo se čuli, već i
videli.

1588
6 i čuh anđela koji me vodio i on reče: ’’Ovo je Najuzvišeniji od
uzvišenih, stanuje u svetomu svijetu, i počiva u svojoj svetinji, koji će
biti zvan Sveti Duh kroz usta pravednika Oca Gospoda.’’

7 I ja čuh glas Svevišnjeg, Oca od moga Gospoda, kako govori mom

Gospodu Hristu koji će biti zvan Isus:

8 ’’Idi napred i siđi kroz sva nebesa, i sići češ do svoda tog svijeta do
anđela u Šeolu češ sići, ali do Haguela nečeš ići-

9 I ti češ postati nalik na one u petom nebu.

10 I biti češ pažljiv kao oblik anđela svoda i anđela koji su u Šeolu.

11 i nitko od anđela toga svijeta neće znati da Ti si sa Mnom od sedam

nebesa i njihovih anđela.

12 i oni neće znati da Ti si sa Mnom, dok jakim glasom Ja pozovem te u

nebesa, i njihovi anđeli i njihova svjetla, čak do šestog neba, kako bi ti
sudio i uništio prinčeve i anđele i bogove toga svijeta, i svijet koji je
upravljan njima.

13 Jer oni su zanijekali Me i rekoše: ’’Mi smo sami i nema nikoga osim
nas.’’

14 I potom od anđela smrti Ti češ uzaći na Tvoje mesto. I Ti nečeš biti

preobražen u svakom nebu, već u slavi Ti ćeš uzači i sjesti uz Moju
desnu ruku.

15 I stoga prinčevi i moči toga svijeta će te obožavati.’’

16 Ove zapovesti Ja sam čuo Velikom Slavom dajući mojemu Gospodu.

17 I tako Ja vidjeh moga Gospoda kako ide napred od sedmoga neba na

šesto nebo.
1589
18 I anđel koji me vodio od ovoga svijeta koji je bio sa mnom reče mi:
’’Razumi, Isaija, i vidi prelaz i silaz Gospoda će se pojaviti.

19 I ja vidjeh, i kad anđeli videše Njega, potom oni u šestom nebu

slaviše i pjevaše Njemu; jer On nije bio prošao izgled anđela tamo, i oni
hvališe Njega i ja također hvalih s njima.

20 I vidjeh kad On siđe u peto nebo, da u petom nebu On učini sebe kao
oblik anđela, i ja nisam hvalio Njega niti molio mu se, jer Njegov oblik bi
kao njihov.

21 i kad je On sišao u četvrto nebo, i učinio sebe u obliku anđela tamo.

22 I kad oni vidješe ga, oni nisu hvalili ili pjevali mu, jer Njegov oblik je
bio kao njihov.

23 I opet ja vidjeh kad je On sišao u treće nebo, i On učini sebe kao u

obliku anđela na trećem nebu.

24 I oni koji su držali vrata trećeg neba zahtijevali su ključnu riječ, i

Gospod dade je njima kako ne bi bio prepoznat. I kad ga oni vidješe, oni
nisu slavili ili pjevali mu, jer Njegov oblik bio je kao njihov.

25 i opet ja videh kad On siđe u drugo nebo, i opet On dade ključnu riječ
tamo, oni koji su čuvali vrata nastavili su tražiti i Gospod dade.

26 I ja videh kad On učini sebe kao u obliku anđela drugog neba, i oni
vidješe Njega i nisu ga hvalili, jer Njegov oblik je bio kao njihov.

27 I opet ja videh kad on siđe u prvo nebo, i tamo također On dade

ključnu riječ onima koji su čuvali vrata, i On očini sebe kao u obliku
anđela koji behu na levo toga prijestolja, i oni niti hvališe niti pjevahu
Njemu, jer Njegov oblik bio je kao njihov.

1590
28 A za mene niko nije pitao za anđela koji me vodio.

29 I opet On siđe na svod gde živi vladar ovoga svijeta, i On dade mu

ključnu riječ onima na levo, i Njegov oblik bi kao njihov, i oni nisu hvalili
Njega, već su zavidjeli jedni drugima i borili se, jer ovde je moč zla i
zavisti oko sitnica.

30 I ja videh kad On siđe i učini sebe kao anđeli vazduha, i on bi kao oni.

31 I On nije dao ključnu riječ, jer jedan je otimao i činio nasilje

drugomu.

Poglavlje 11

Nakon ovog Ja videh, i anđeo koji je govorio sa mnom, koji me vodio,

reče mi: ’’Razumi, Isaija sine Amozov, zarad ovog sam poslan od Boga.’’

2 i Ja uistinu videh ženu iz porodice Davida proroka, imenom Marija, i

Devicu, i ona bi vjenčana sa čovekom zvanim Josif, drvodjelja, i on bi od
potomstva i porodice pravednog Davida od Betlehema Jude.

3 i on dođe na svoj udio. I kad ona bi vjenčana, nađena bi sa detetom, i

Josif drvodjelja bi želio da je otpusti od sebe.

4 Ali anđeo Duha pojavi se u ovome svijetu, i nakon što Josif nije je
otpustio, već zadržao Mariju i nije otkrio ovu stvar nikomu.

5 I on nije prilazio Mariji, već ju je držao kao svetu devicu, iako sa

detetom.

6 I on nije živeo sa njom dva meseca.

1591
7 I nakon dva mjeseca dana dok Josif je bio u kući, i Marija njegova
žena, već oboje sami.

8 Dogodilo se da kad su bili sami Marija pravo pogleda očima i vidje

malu bebu i bi zatečena.

9 I nakon što je bila začuđena, njena utroba bi nađena kao prije nego
što je začela.

10 I kad njen muž Josif reče njoj: ’’Šta te zapanjilo?’’ njegove oči behu
otvorene i on vidje dete i proslavi Boga, jer k njemu Bog je došao.

11 i glas dođe njima: ’’Ne reci ovu viziju nikom.’’

12 I priča u pogledu deteta se proširi Betlehemom.

13 Neki rekoše: ’’Djeva Marija je rodila dijete, pre nego što je vjenčana
dva mjeseca.’’

14 A mnogi rekoše: ’’Ona nije rodila dijete, niti je babica išla njoj, niti
smo čuli plač bolova.’’ I oni behu svi slijepi poštujući Nju i oni svi su znali
u pogledu Njega, iako nisu znali odakle On je.

15 I oni uzeše Njega, i odoše i Nazaret Galilejski.

16 I ja videh, O Hezekija i Josab moj sine, i ja objavljujem drugim

prorocima također koji stoje, da ovo je izbjeglo sva nebesa i sve
prinčeve i bogove ovoga svijeta.

17 I ja videh: U Nazaretu on je sisao grudi kao beba i uobičavao je da On

ne bude prepoznat.

18 I kad je odrastao on je činio velike znake i čuda u zemlji Izrael i u

Jerusalimu.

1592
19 I nakon ovog neprijatelji zavidješe Njemu i podigoše narod Izraela
protiv Njega, ne znajući tko je, i oni sui ga izručili kralju, i razapeli ga, i
On je sišao anđelu Šeola.

20 U Jerusalemu uistinu Ja sam On bio razapet na drvo.

21 I tako nakon trećeg dana ustao ponovo i ostatak dana.

22 I anđeo koji me vodio reče: ’’Razumi Isaija’’, i ja videh kad On posla

dvanaest apostola i uznese se.

23 I ja videh ga, i On bi kao u svodu, ali On nije promenio sebe u njihov

oblik, i svi anđeli svoda i đavoli vidješe ga i oni pokloniše se.

24 I bilo je mnogo tuge tamo, dok rekoše: ’’Kako je naš Gospod sišao
usred nas, a mi ne osjetismo slavu koja je bila na Njemu, koju mi
vidimo je bila na Njemu od šestog neba.’’

25 I on uzađe na drugo nebo, i nije se pretvorio, a svi anđeli koji behu

desno i levo i prijestolje nasred.

26 Oboje mu se pokloniše i hvališe ga i rekoše: ’’Kako je naš Gospod

izbjegao nas dok je silazio, a mi nismo vidjeli?’’

27 I na isti način On uzađe na treće nebo, i oni hvališe i rekoše na isti

način.

28 I u četvrtom nebu i u petom također oni rekoše tačno na isti način.

29 Ali tamo bi jedna slava, i od nje On nije promenio sebe.

30. I ja videh kad On uzađe u šesto nebo, i oni pokloniše se i veličaše ga.

31 Ali u svim nebesima slava je rasla.

1593
32 I ja videh kako On uzađe u sedmo nebo, i svi pravednici i svi anđeli
hvališe ga. I tad ja ga videh kako sjedi desno od Velike Slave čiju slavu
rekoh ne mogu izdržati.

33 I isto anđeo Svetog Duha ja videh sjedi na levoj strani ruke.

34 I anđeo reče mi: ’’Isaija, sin Amoza, dovoljno je za tebe; ...jer ti si

video šta nijedno dijete od tijela nije vidjelo.

35 I ti češ se vratiti u tvoju odeću od tijela do dana tvojih kad se navrše.

Tad ti češ doći ovamo.’’

36 Ove stvari Isaija vidje i reče svima koji su stajali pred njim, i oni
hvališe. I on reče Jezekiji kralju: ’’Ja sam govorio ove stvari.’’

37 Oba kraja ovoga svijeta.

38 I sva ova vizija će biti završena u poslednjim generacijama.

39 I Isaija se zakle da je neće reči narodu Izraela, niti dati ove riječi
ikojem čovjeku da prepiše.

40 ...takve stvari ti češ čitati, i čuvati će te u Svetom Duhu da možeš

primiti tvoju odeću i prijestolja i krune slave koje su pripremljene u
sedmom nebu.

41 Na račun ovih vizija i proroštva Samael Satana posjekao je nadvoje

Isaiju sina Amoza, proroka, rukom Manasije.

42 I sve ove stvari Jezekija izruči Manasiji u dvadeset i šestoj godini.

43. Ali Manasija se nije setio ih niti stavio ove stvari u svoje srce, već
postavši sluga Satane on bi uništen. Ovde završava vizija Isaije proroka
sa njegovim uznesenjem.

1594
2 Baruh
KNJIGA OTKRIVENJA BARUHA SINA NERIJE

1-4 Obavještenje o dolazećem uništenju Jerusalima Baruhu

1 I dogodi se u dvadeset i petoj godini Jekonije, kralja Jude, da riječ

Gospodnja dođe Baruhu, sinu Nerije, i reče mu: 2 ''Vidio si sve šta ovaj
narod čini Mi, da zla koja ova dva plemena koja su ostala su veća nego
od onih deset plemena koje izvedoh zarobljene? 3 Jer prijašnja plemena
behu prisiljena od njihovih kraljeva da učine grijeh, ali ovo dvoje sebe
same prisiljavaju i tjeraju kraljeve da čine grijeh. 4 Iz ovog razloga, evo
Ja donosim zlo na ovaj grad, i na njegove stanovnike, i biti će uklonjeni
preda Mnom za vreme, i Ja ću rasuti ovaj narod među pagane, da mogu
učiniti dobro paganima. I Moj narod će biti kažnjen, i vreme će doći kad
će oni tražiti napredak u svoje vreme.

1 Jer rekao sam ove stvari tebi da možeš reći Jeremiji, i svim onima koji
su kao ti, da odete iz ovog grada.

2 Jer vaša djela su ovome gradu kao čvrt stub,

I vaše molitve su snažni zid.'

1595
3

1 I ja rekoh: ''O Gospode, moj Gospode, jesam li došao u ovaj svijet

zarad tog da bih vidio zla moje majke? Nije tako moj Gospodaru. 2 Ako
sam našao milost u Tvojim očima, prvo uzmi moj duh da mogu iči
svojim ocima i da ne vidim uništenje moje majke. Jer dve stvari jako me
ljute: jer ne mogu ti se opreti, i moja duša, ne može izdržati zla moje
majke. 4 Ali jednu stvar će reči u Tvom prisustvu, O Gospode. 5 Šta će
biti nakon ovih stvari? Jer ako uništiš Tvoj grad, i staviš svoju ruku na
one koji mrze nas, kako će ime Izraela preživjeti? 6 Ili kako će ko pričati
o Tvojoj slavi? Ili komu će to što je u Tvom zakonu biti objašnjeno? Ili
hoće li se svijet vratiti svojoj prirodi ponovno, i godine vratiti početnom
miru? I hoče li mnoštvo duša biti oduzeto, i priroda čovjeka neće li opet
biti imenovana? I gde je sve što si ti rekao za nas?'

1 I Gospod reče mi:

'Ovaj grad će biti izručen za neko vreme,

I narod će biti kažnjen tokom vremena,

I svijet neće biti predat zaboravu.

4: 2-7 Nebeski Jerusalem

2 Misliš li da je ovo grad za koji Ja rekoh:''Na palmama Mojih ruku Ja

urezah te''? 3 Ova građevina koja se gradi u tvojoj sredini nije ona koja
1596
je objavljena Meni, ta koja pripremljena je prethodno ovdje od
vremena kad uzeh misao da stvorim Raj, i pokazah Adamu pre nego je
sagriješio, ali kad je prestupio zapovijest bio je uklonjen od njega, i
također Raj. 4 I nakon ovih stvari Ja pokazah ga mome slugi Abrahamu
po noći između dijelova žrtve. 5 I ponovo ja pokazah ga Mojsiju na Gori
Sinaj kad Ja pokazah u naličju šatora i svo njegovo posuđe. 6 I sad, evo,
sačuvan je kod Mene, kao Raj. 7 Idi, zato, kako ti zapovijedih.''

5. Varuhova žalba i Božje umirenje

1 I Ja odgovorih i rekoh:

'Tako sam ja osuđen da tugujem za Zionom,

Jer tvoji neprijatelji će doći na ovo mjesto i onečistiti Tvoje svetište,

I voditi tvoje nasleđe u ropstvo,

I učiniti sebe gospodarima onih koje si ti volio,

I oni će otići ponovo do mjesta njihovih idola,

I hvaliti se pred njima:

I šta čete raditi za Tvoje veliko ime?''

2 I Gospod reče mi:

'Moje ime i Moja slava su u večnost;

I Moj sud će držati njegovo pravo u njegovo vreme.

3 I vidjeti čete svojim očima

1597
Da neprijatelj neće zbaciti Zion,

Niti će spaliti Jerusalem,

Već će biti sluge Suca za vreme.

4 Ali ti idi i čini što god Ja rekoh ti.

5 I ja odoh i uzeh Jeremiju, i Adu, i Seriaha, i Jabiša, i Gedaliju, i sve

časne ljude izmeđ naroda, i ja vodih ih u dolinu Kedron, i ja pripovjedih
im sve što mi je rečeno. 6 I oni podigoše svoj glas, i oni svi plakahu. 7 I
mi sjedismo tamo i postismo do večera.

6-8 Invazija Haldejaca i njihov ulazak u grad nakon što je sveto posuđe
bilo sakriveno i gradski zidovi porušeni od anđela.

1 i dogodi se na sledeći dan, gle! Vojska Haldejaca opkolila je grad, i u

vrijeme večera, Ja , Baruh, ostavih ljude, i odoh i stadoh do hrasta. 2 I ja
sam tugovao za Sionom, i jadikovao nad zarobljeništvom koje je došlo
na narod. 3 I gle! Odjednom jaki duh podiže me, i odvede me visoko
preko zida Jerusalima. 4 I ja pogledah, i gle! Četiri anđela su stajala na
četiri ugla grada, svaki od njih držao je baklju plamenu u svojim rukama.
5 I drugi anđel počeo je da silazi sa nebesa, i reče im: ''Držite vaše
baklje, i ne palite ih dokle vam ne kažem. 6 Jer ja sam prvi poslan da
pričam riječ sa zemljom, i mjesto na njoj šta je Gospod Svevišnji
zapovijedio mi. 7 I vidjeh ga kako silazi u Svetinju nad Svetinjama, i uze
od tamo veo, i sveti kovčeg, i stolicu milosti, i dve table, i svetu odjeću

1598
sveštenika, i oltar kadioni, i četrdeset i osam dragih kamenja, s čime
sveštenik bi ukrašen i svo sveto posuđe šatora. 8 I on govori zemlji
glasno:

'Zemljo, zemljo, zemljo, čuj riječ svemočnog Boga,

I primi šta Ja predajem ti,

I čuvaj ih do poslednjih vremena,

Tako da, kad ti se odredi, možeš da ih vratiš,

Tako da stranci ne dođu u njihov posjed.

9 Jer vrijeme dolazi kad Jerusalem će također biti predat za vrijeme

Dok nije rečeno, da je ponovo povračen zauvek.

10 I zemlja otvori svoja usta i proguta ih.

1 I nakon ovih stvari ja čuh anđela kako govori tim anđelima koji držaše
baklje: ''Uništite, zato i srušite njegove zidove do temelja, da se
neprijatelj ne hvali i kaže:

''Mi smo srušili zidove Ziona,

I spalili smo mjesto močnoga Boga.''

2 I oni su zauzeli mjesto gde sam ja ranije stajao.

1599
1 I anđeli učiniše kako im je on zapovijedio, i kad su razbili uglove
zidova, glas se čuo iz unutrašnjosti hrama , nakon što su zidovi pali
govoreči:

2 'Uđite, vi neprijatelji,

I dođite, vi protivnici;

Jer onaj koji je držao kuću je zaboravio je.'

3 I Ja , Baruh, odoh. 4 I dogodi se nakon ovih stvari da vojska Haldejaca

uđe i osvoji kuću, i sve što je oko nje. I oni vodiše ljude dalje zarobljene i
ubiše neke od njih, i svezaše Sedekiju kralja, i poslaše ga kralju u
Babilon.

9-12 Prvi post od sedam dana: Varuh ostaje usred ruševina Jerusalema i
Jeremija prati prognanstvo u Vavilon. Baruhovo žaljenje za
Jerusalimom.

1 I Ja, Baruh, dođoh, i Jeremija, čije srce je nađeno čisto od greha, koji
nije bio zatočen u okove Grada. 2 I mi razderasmo našu odeću, mi
plakasmo, i tugovasmo, i postismo sedam dana.

10

1 i dogodilo se nakon sedam dana, da riječ Božja dođe k meni, i reče mi:
2 'Reci Jeremiji da ide i podrži zarobljene od naroda u Babilonu. Ali ti
ostani ovdje usred pustoši Ziona, i ja ću ti pokazati nakon ovih dana 'šta
će se dogoditi na kraju dana.' I ja rekoh Jeremiji kako Gospod zapovijedi

1600
mi. I on, zaista, ode sa narodom, ali ja, Baruh, vratih se i sjedoh ispred
vrata hrama, i ja plakah sa sledečom tužbalicom nada Zionom i rekoh:

6 'Blagosloven je onaj koji se nije rodio,

Ili onaj, koji se rodio, i umro.

7 Ali za nas žive, jao nama,

Jer mi vidimo nevolje Ziona,

I šta je snašlo Jerusalem.

8 I pozvati ću sirene u moru,

I tebe Lilin, dođi iz pustinje,

I tebe Šedim i zmajeve iz šume:

Ustanite i opašite svoje slabine na plač,

I uzmite sa mnom naričite,

I jadikujte sa mnom.

9 Vi ratari, ne sijte ponovo,

I , o zemljo, čemu daješ žetveni plod?

Drži u sebi sladost svoje hrane.

10 I ti, lozo, zašto dalje daješ mi vino,

Jer žrtva neče više biti tamo u Zionu,

Niti prvi plodovi će biti prineseni.

11 I vi, o nebesa, uzdržite vašu rosu,

1601
I ne otvarajte riznice kiše

12 I ti, o sunce zadrži svjetlost svojih zraka

I ti, o mjeseče, ugasi jačinu svoga svijetla,

Jer zašto da se svjetlo diže ponovo

Gde je svetlost Ziona potamnelo?

13 I ti, vi mladoženje, ne ulazite,

I ne dajte mladoj da se ukrašavaju vjencima;

I vi žene, ne molite da zanesete.

14 Jer neplodna će se iznad svega radovati,

I oni koji nemaju sinova biti će zadovoljni,

I oni čiji sinovi su bolni.

15 Jer zašta da nose u bolu,

Samo da sahrane tugu?

16 Ili zašto, opet, da čovječanstvo ima sinove?

Ili zašto treba potomstvo opet da se imenuje,

Kad ova majka je opustošena,

I njeni sinovi se vode u ropstvo?

17 Od ovog vremena nadalje ne pričaj lijepo,

Niti pričaj o zahvalnosti.

18 Štaviše, tvoji sveštenici uzmite ključeve od svetišta,

1602
I bacite ih u visine nebeske,

I dajte ih Gospodu i recite:

''Čuvaj Tvoju kuću Ti,

Jer gle! Mi smo nađeni lažnim upraviteljima.''

19 I ti, vi djevice, koje tkate fini lan

I svilu sa zlatom od Ofira,

Uzmite žurno sve ove stvari

I bacite ih u vatru,

Da ih odnese Onomu koji ih je napravio,

I plamen pošalje ih Njemu koji ih stvori,

Da neprijatelj ih ne zaposjedne.

11

1 I još, ja Baruh, kažem ovo protiv tebe, Vavilone,

''Ako napreduješ,

I Zion živi u njegovoj slavi,

Još žalost naša je velika

Da budeš jednak Zionu.

2 Ali sad, vidi! Tuga je beskonačna,

I tugovanje nebrojeno,

1603
Jer gle! Ti si napredovao

A Zion opustio.

3 Tko će biti sudija ovim stvarima?

Ili komu da se žalimo zarad ovog što nas snađe?

O Gospode, kako si rodio?

4 Naši oci odoše da odmore bez tuge,

I gle! Pravednik zaspa u zemlji spokojno,

5 jer oni nisu znali ovu bol,

Niti su čuli šta nas je snašlo.

6 Imaš li uši, o zemljo,

I imaš li srce, o prašino,

Da možeš iči i reči Šeolu,

I reči mrtvima,

7 'Blagosloven si više nego mi koji živimo.''

12

1 Reči ću ovo što mislim,

I govoriti ću protiv tebe, o zemljo, koja napreduješ.

2 Podne uvijek ne peče,

Niti zrake sunca stalno daju svjetlost.

1604
3 Ne očekuj zemljo nadu da češ uvijek napredovati i radovati se.

I ne budi veoma uzdignuta i hvalisava (niti sudi mnogo)

4 Jer sigurno u svoje vreme će božanski gnjev probuditi se protiv tebe.

Što sad je dugo trpljenje je zadržano kao sa uzdom.

12:5-13 Drugi post. Otkrivenje o dolazećem sudu na mnogobožce.

5 I kad rekoh ove riječi, ja postih sedam dana.

13

1 I dogodi se nakon ovih stvari, da Ja Baruh, sam stajao na gori Zion, i

gle! Glas dođe iz visine i reče mi: 2 Ustani na noge, Baruh, i čuj riječ
močnog Boga.'

3 Jer si bio začuđen time što je snašlo Zion, ti češ zato sigurno biti
sačuvan od loših vremena, da možeš biti za svjedočanstvo. 4 Tako da,
ako ikad ti veliki gradovi kažu: 5 'Zašto je močni Bog doveo na nas ovu
kaznu?' Reci im, vi i oni kao vi koji su vidjeli ovo zlo: 'Ovo je zlo i kazna
koja dolazi na vas i na vaš narod u određeno vreme da narodi budu
svukuda udareni. 6 I oni će biti u bolu. 7 I ako kažu u to vreme:

8 Za koliko dogo? Ti češ im reči:

''Vi koji ste pili loše vino,

Pijte također i njegov talog,

Sud je Uzvišenoga

1605
Koji ne uvažava lica.''

9 Zarad ovog on nije imao milosti na vlastite sinove,

Več im je nanio bol kao svojim neprijateljima, jer su grešili,

10 Tad zato behu kažnjeni

Da mogu biti osveštani.

11 A sad, vi ljudi i narodi, vi ste krivi,

Jer ste uvijek gazili zemlju,

I koristili stvoreno nepravedno

12 Jer ako uvijek sam vam na korist,

A vi ste uvijek bili nezahvalni zarad dobra.

14

1 I ja odgovorih i rekoh: Gle! Vi mi pokazaste djelove vremena,

I ono što će biti nakon ovih stvari,

I rekli ste mi, da kazna, koja je izgovorena od tebe, će doči na narode.

2 I sad znam da oni koji su grešili su mnogi, i da su živjeli u blagostanju, i

otišli sa ovog sveta, ali neki narodi će biti ostavljeni u ta vremena,
kojima ove riječi će biti rečene koje su vama izgovorene.

3 Zarad kojeg dobra je to u tome, ili koje zlo, gore od onog koje smo
vidjeli da nas je snašlo, mi očekujemo da vidimo?

1606
4. Ali opet Ja govorim u Tvome prisustvu: 5 Šta su oni imali na korist koji
su imali znanje pred tobom i nisu hodali uzalud kao ostatak naroda, i
nisu rekli mrtvima: 'Dajte nam život,'' već uvijek se plašiše tebe, i nisu
napustili Tvoje pute? 6 I gle! Oni su odneseni, niti zarad njih nisi imao
milosti nad Zionom. 7 I ako drugi činiše zlo, bilo je to zarad Ziona da
zarad djela onih koji su donijeli dobra djela njima treba biti oprošteno, i
ne treba da budu udareni zarad djela onih koji su donijeli nepravednost.
8 Ali tko, O Gospode, moj Gospode, može shvatiti Tvoje sudove,

9 Ili tko može istražiti dubine Tvojih puteva?

Ili tko će promisliti o težini tvojih puteva?

Ili tko može shvatiti Tvoj neshvatljive savjete?

Ili tko od onih koji su rođeni su ikad našli

Početak i kraj Tvoje mudrosti?

10 Jer mi smo svi stvoreni kao dah. 11 Jer dah se diže nedragovoljno, i
opet umire, takva je priroda čovjeka, koja odlazi ne prema njegovoj
vlastitoj volji, i ne zna šta će ga snači na kraju. 12 Jer pravednik
pravedno se nada kraju, i bez straha odlazi iz ovog obitavališta, jer
imaju sa sobom sakupljena djela sačuvana u riznicama. 13 Zarad ovog
oni bez straha ostavljaju ovaj svijet, i verujuči sa radošću nadaju se da
će primiti svijet koji si im obečao. 14 Ali za nas – jao nama, koji smo
također sada sramno preklinjani, i u to vreme gledamo napred jedino
na zlo. 15 Ali ti znaš tačno šta si učinio zarad Tvojih sluga, jer mi nismo
sposobni da razumijemo ono što je dobro kao što ti, naš Stvoritelju. 16
Ali opet Ja ću pričati u tvom prisustvu, O Gospode, moj Bože. 17 Kad od
starine nije bilo svijeta sa njenim stanovnicima, ti si namislio i govorio
rječju, i napred djela stvaranja stadoše pred tobom. 18 I ti si rekao šta
1607
češ učiniti za Tvoj svijet čovjeka kao upravnika Tvojih djela, da može biti
znano da je on bez sumnje stvoren zarad svijeta, već svijet zarad njega.
19 I sad ja vidim da za svijet koji je stvoren zarad nas, vidi! Ono prebiva,
ali mi, zarad kojih je stvoren, odlazimo.'

15

1 I Gospod odgovori i reče mi: 'Ti si u pravu zatečen u pogledu odlaska

čovjeka, ali nisi sudio dobro u pogledu zla koje snalazi one koji griješe. 2
I u pogledu što si rekao, da su pravedni odbačeni i bezbožni napreduju,
3 Kao što si rekao: ''Čovjek ne zna Tvoj sud'' – Zarad ovog čuj, i Ja ću
govoriti s tobom, i čuti, i ja ču učiniti da čuješ moje riječi. 5 Čovjek ne bi
pravilno razumio Moj sud, dok ne bi prihvatio zakon, i Ja sam ga uputio
u razumevanju. 6 Ali sad, jer je sagrešio svjesno, da, baš radi toga što
zna, on će biti mučen.

7 I u pogledu što si rekao diranja pravednika, da zarad njih je ovaj svijet

došao, tako će ponovo, ono što dolazi, doči zarad njih. 8 Jer ovaj svijet
je njima razdor i rad sa mnogo nevolje, i to prema onomu što dolazi, je
kruna sa velikom slavom.

16

1 I ja odgovorih i rekoh: 'O Gospode, moj Gospode, vidi! Godina ovog

doba je malo i zle su, i tko može u svog malo vremena steči ono što je
neizmjerno?'

17

1 I Gospod odgovori i reče mi: ' Sa Svevišnjim u obzir se ne uzima vreme

niti par godina. 2 Jer šta je koristilo Adamu što je živio devet stotina i
trideset godina i sagrešio to što mu je zapoveđeno? Stoga množina

1608
vremena koje je živio nije mi bilo na korist, već donijelo mu smrt i
odsjeklo je godine od tih koji su rođeni od njega, gde Mojsije je pretrpio
gubitak u tome što je živio stotinu i dvadeset godina, i utoliko on je
podčinjen Njemu koji ga je oblikovao, donio zakon potomstvu Jakova, i
upalio svjetiljku za narod Izraela?'

18 1 I ja odgovorih i rekoh:'On koji osvetluje je uzet iz svetla, i ima samo

nekoliko koji čine kao on. Ali oni mnogi koje je osvetlio su uzeli od tame
Adama i nisu se radovali u svjetlu svjetiljke.'

19 I on odgovori i reče mi: ''Zbog čega u to vreme on utvrdi savez sa

njima i reče:

''Gle, Ja stavih pred vas život i smrt,''

I on pozva nebesa i zemlju za svjedoke protiv njih,

2 jer je znao da njegovo vreme je kratko,

Ali da nebesa i zemlja traju uvijek.

3 ali nakon njegove smrti oni griješiše i zastraniše,

Premda su znali da imaju zakon koji ih prekorava,

I svijetlo u kojem ništa ne greši,

I sfere koje svedoče, i Mene.

4 Sad u pogledu svega što je, je da Ja sudija, ali vi u svojim dušama ne

uzimate savjeta u pogledu ovih stvari, niti se rastužujete zarad onih koje
su bile. 5 Zasad je protok vremena što treba uzeti u obzir, dali u poslu,
ili blagostanju, ili sramoti a ne početak od toga. 6 Jer ako čovjek
napreduje u svojem početku i sramno moli u svojoj staroj dobi, on
zaboravlja svo blagostanje što je imao. 7 I opet, ako čovjek sramno moli
1609
u svom početku, i na kraju napreduje, on se ne sječa ponovo svog zlog
preklinjanja. 8 I opet čujte: iako svaki napreduje u svo vreme – svo
vreme od dana u koji smrt je donesena protiv oni koji prijestup čine – i
na njegovom kraju bi uništen, uzalud je bilo sve.

20. Zion je odveden da se ubrza dolazak Suda

20

1 'Zato, gledajte! Dani dolaze,

I vreme će se ubrzati više nego ranije,

I doba će ubrzati više nego oni što su prošli,

I godine će proči brže nego sadašnje godine.

2 Zato sam odveo Zion,

Da mogu brže posjetiti svijet u njegovo vreme.

3 Sad zato držite čvrsto u svojim srcima sve što vam zapovijedih,

I zapečatite udubinu svojih misli.

4 I tad ja ću vam pokazati sud u Mojoj moči,

I Moje puteve koji su neistraživi.

5. Idite zato i posvetite sebe sedam dana, i ne jedite kruh, niti pijte
vodu, niti pričajte s ikim. 6 I potom dođite u to mjesto i Ja ću vam otkriti
sebe vama, i reči istinite stvari vama, i dati ću vam zapovijedi u pogledu
načina vremena, jer oni dolaze i ne čekajte.

21:1-11 Post od sedam dana: Baruhova molitva: Božji odgovor

1610
Molitva Baruka Sina Nerije

21

1 I odoh i sjedoh u dolini Kidrona u pećini od zemlje, i posvetih svoju

dušu tamo, i ne jedoh hljeba, i nisam bio gladan, i ne pih vode, i nisam
bio žedan, i bio sam tamo do sedmog dana, kao što mi je On
zapovijedio. 2 I potom ja dođoh u to mjesto gdje On je govorio sa
mnom. 3 I dogodilo se na zalasku sunca da moja duša uze puno misli, i
ja počeh govoriti u prisustvu Svemočnog, i rekoh: 4 'O ti koji si stvorio
zemlju, čuj me, koji si učvrstio nebesa rječju, i učinio čvrstim visine
nebeske potem duha, koji si pozvao od početka svijeta ono što još ne
postoji, i oni te slušaju. 5 ti koji zapovedaš zraku svojim migom, i koji si
vidio stvari koje su kao stvari koje činiš. 6 ti koji vladaš sa velikom mišlju
sila koje stoje pred tobom: nebrojenih svetih bića, koji si stvorio od
početka, od plamena i vatre, koji stoje oko Tvog prijestolja kojim vladaš
gnjevno. 7 Tebi jedinom ovo pripada da činiš šta god želiš. 8 Koji
uzrokuješ kapi kiše po broju na zemlju, i sam znaš protok vremena prije
nego dođe, imaj obzira na moju molitvu. Jer 9 ti sam si sposoban da
održavaš sve koji jesu, i one koji su prošli, i one koji će da budu, one koji
greše, i one koji su pravedni živeči i kako je nađeno. Jer ti jedini živiš
vječan i prošlost iznalaziš, i znaš broj čovječanstva. I ako u vremenu
mnogi su grešili, a drugi malo njih bilo je pravedno.

21:12-18 Baruhovo obezvređivanje ovoga života.

12 ti znaš gde čuvaš kraj onih koji su grešili, i iskušenje onih koji su bili
pravedni. 2 Jer da je samo ovaj život, koji pripada svim ljudima, ništa ne
bi bilo gorče od ovoga.

14 Jer koja korist je snazi koja se okrene u bolest,

1611
Ili obilnost hrane koja se okrene u glad,

Ili ljepota koja se okrene u ružnoču.

15 Priroda čovjeka je uvijek promjenjiva. 16 Šta smo bili prije sada više
nismo i šta smo sad nečemo poslije ostati. 17 Jer da iskušenje nije
pripremljeno za sve, uzalud bi bio njihov početak. Ali u pogledu svega
što dolazi od tebe ti reci mi, i o svemu što te pitam, ti prosvetli me.

21:19-25 Baruh moli Boga da požuri sud i ispuni Njegovo obečanje

19 Koliko dugo će što je pokvareno ostati, i koliko dugo će vrijeme

smrtnika ići napred, i do kog vremena će oni koji greše u svijetu biti
uprljani sa mnogo zla? 20 Zapovedi zato u milosti i izvrši sve što kažeš
da češ doneti, da Tvoja moč bude znana onima koji misle da Tvoje
dugotrpljenje je slabost. 21 I pokaži onima koji ne znaju, da sve što nas
snađe ili naš grad do sad je bilo zarad dugog strpljenja Tvoje sile, zarad
Tvog imena ti si nas zvao voljenim narodom. 22 Dovedi do kraja zato
odsada smrt. 23 I ukori propisno anđela smrti,i neka se Tvoja milost
pojavi, i neka moč Tvoje ljepote bude znana, i neka Šeol bude
zapečačen tako da od ovog vremena ubuduće ne primi više mrtve, i
neka riznice duša povrate one koji su zatvoreni u njima. 24 Jer bilo je
mnogo godina kao ove koje su puste od dana Abrahama i Isaka i Jakova,
i od svih onih koji su kao oni, koji spavaju u zemlji, zarad kojih si rekao
da si stvorio svijet. 25 I sad brzo pokaži Tvoju slavu, i ne odgodi šta je
bilo obečano od tebe. 26 I kad završih riječi ove molitve Ja bijah veoma
slab.

1612
22-23. Božji odgovor na Varuhovu molitvu. On će ispuniti svoje
obečanje. Vrijeme potrebno za izvršenje: Stvari moraju biti suđene u
svjetlu njihova iskušenja (22) . Dok sve duše se ne rode kraj ne može
doči (23).

22

1 I dogodi se nakon ovih stvari gle! Nebesa se otvoriše, i ja vidjeh, snaga

mi bi data, i glas se čuo sa visine, i reče mi: 2 Baruh, Baruh, zašto si
zabrinut? 3 Onaj koji putuje putem ali ga ne završava, ili onaj ko odilazi
morem ali ne dolazi u luku, može li biti utješen? 4 ili onaj koji obeča da
da dar nekom, ali ne ispuni, nije li to pljačka? 5 Ili onaj koji sije zemlju,
ali ne žanje njegov plod u svoje vreme, ne gubi li sve? 6 Ili onaj koji sadi
dok ne poraste do vremena podesnog, da li onaj koji sadi očekuje da
primi plod od tog? 7 Ili žena koja začne, ako rodi prerano, ne ubija li
zasigurno svoje dijete? 8 Ili onaj koji gradi kuću, ako je ne pokrije i
završi, može li biti zvana kućom? Reci mi to prvo.'

23

1 I ja odgovorih i rekoh: Ne tako, O Gospode, moj Gospode.' 2 I On

odgovori i reče mi: 'Zašto onda si ti zabrinut za ono što ne znaš, i zašto
si zlovoljan izprva o stvarima o kojima ne znaš? 3 Jer kako ti nisi
zaboravio narod koji je sad i one koji su prošli, tako Ja se sječam onih
koji su određeni da dođu. 4 Jer kad Adam je sagrešio i smrt bi određena
protiv onih koji treba da se rode, tad mnoštvo onih koji treba da se rode
behu izbrojani, i za taj broj mjesto je pripremljeno gde bi oni živjeli i
mrtvi da budu sačuvani. Prije nego broj rečeni bude ispunjen, svijet
1613
neče više živjeti (jer Moj duh je stvoritelj života), i Šeol će primiti mrtve.
6 I opet ti je dato da čuješ koje stvari treba da dođu nakon ovih
vremena. 7 Jer uistinu Moje spasenje se približilo i nije daleko.

24. Dolazeći Sud

24

1 'Jer vidi! Dani dolaze i knjige će biti otvorene u kojima su zapisani

grehovi svih onih koji su grešili, i opet takođe i riznice u kojima
pravednost svih onih koji su bili pravedni u stvaranju je sakupljeno. 2 Jer
će doči u to vreme da ti češ videti – i mnogi koji su sa tobom – veliku
trepeljivost Svevišnjega, koje je bilo kroz naraštaje, koji je bio
samilostan prema svima koji su rođeni, kao prema onima koji greše i
onima koji su pravedni.' 3 I ja odgovorih i rekoh: 'Ali, vidi! O Gospode
nitko ne zna broj onih stvari koje su prošle niti one stvari koje treba da
dođu. 4 Jer ja znam uistinu da ono što nas snalazi, ali šta će se dogoditi
našim neprijateljima ja ne znam, i kad češ posjetiti Tvoja djela.

25-26 Znak dolazečeg suda

25

1 I On odgovori i reče mi: 'Ti također češ biti sačuvan do tog vremena
dok znak koji Svevišnji će učiniti za stanovnike zemlje na kraju dana. 2
Ovo stoga će biti znak. 3 Kada uspavanost uhvati stanovnike zemlje, i
oni padnu u mnoge nevolje, i opet kad oni padnu u velike muke. I
dogoditi će se kada kažu u svojim mislima zarad svojih mnogih nevolja:

1614
''Svemočni se više ne sječa zemlje'' – da, dogoditi će se kad oni izgube
nadu, da vrijeme će se onda probuditi.'

26 1 I ja odgovorih i rekoh: 'Hoče li te nevolje koje će se nastaviti za

dugo, i hoče li ta neophodnost iznositi mnogo godina?''

26-30 Dvanaest nesreća koje će doči na zemlju: Mesija i privremeno

Mesijansko kraljevstvo

27

1 I On odgovori i reče mi: 'U dvanaest djelova u to vrijeme podjeljenih, i

svaki od njih je za to što je određen. 2 U prvom djelu će biti početak
nemira. 3 I u drugom dijelu biti će ubijanja velikih. 4 I u trečem dijelu je
pad mnogih smrču. 5 i u četvrtom dijelu slanje mača. 6 I u petom glad i
uzdržanje kiše. 7 I u šestom dijelu zemljotresi i teror. 8 U želji. 9 I u
osmom dijelu mnoštvo sablasti i napada Šedima. 10 I u devetom dijelu
pad vatre. 11 I u desetom dijelu pljačka i mnogo ugnjetavanja. 12 I u
jedanaestom dijelu zlo i bludništva. 13 i u dvanaestom dijelu pometnja
od miješanja zajedno stvari prethodno rečenih. 14 Zarad ovih dijelova
tog vremena su rezervirana, i biti će miješana jedna s drugim i služiti
jedna drugoj. 15 Jer neki će ostaviti neke od vlastitih, i primiti umjesto
njih od drugih, i neki završiti njihovo vlastito i od drugih, tako da ti ne
mogu razumjeti koji su na zemlji u tim danima da je ovo iskušenje
vremena.

28 1 Tko gog razumije biti će mudar. 2 jer mjera i računanje tog

vremena su dva dijela sedmica od sedam sedmica. 3 I ja odgovorih i
rekoh: 'Dobro je za čovjeka da dođe i vidi, ali je bolje da on ne dođe da
ne padne. 4 Ali reči ću i ovo: 5 Hoče li onaj ko je nepokvarljiv prezreti te
1615
stvari koje su pokvarljive, i šta god dogodi se u slučaju tih stvari koje su
pokvarljive, tako da može gledati samo na one stvari koje nisu
pokvarljive? 6 Ali ako, O Gospode, te stvari zasigurno dođu koje si mi
pretkazao, da li sa ovim pokazuješ mi uistinu da sam našao milost u
Tvojim očima. 7 Je li na jednom mjestu ili u jednom od djelova zemlje
da te stvari ćese dogoditi, ili hoče li cijela zemlja iskusiti ih?

29 1 I On odgovori i reče mi: 'Štagod da zadesi celu zemlju, tako će svi

živi iskusiti. 2 Jer u to vreme Ja ću zaštititi samo one koji su nađeni u
samim danima zemlje. 3 I dogoditi će se kad sve se izvrši da će se
dogoditi u tim djelovima, da Mesija će tad početi da bude otkriven. 4 I
Behemot će biti otkriven iz svog mjesta i Levijatan će uzači iz mora, ta
dva velika čudovišta koja Ja stvorih na peti dan stvaranja, i držao do tog
vremena, i tad će oni biti za hranu za sve koji su ostali. 5 Zemlja će
takođe iznijeti svoj rod deset hiljada puta i na svakoj lozi će biti hiljadu
grana, i svaka grana će proizvesti hiljadu grozdova, i svaki grozd hiljadu
grožđica, i svaka grožđica će proizvesti vino. 6 I oni koji su gladni će se
radovati, štaviše, također, oni će gledati čuda svaki dan. 7 Vjetar će iči
preda mnom da donese svaki jutarnji miris mirisnog voća, i na kraju
dana oblaci će donositi rosu zdravlja. 8 I doći će u to samo vreme da
riznice od mane će ponovo silaziti sa visine, i oni će jesti ju u tim
godinama, jer oni su oni koji su došli do izvršenja (kraja?) vremena.

30 1 I dogoditi će se nakon ovih stvari, kad vrijeme dolaska Mesije se

ispuni, da On će se vratiti u slavi

30: 2-5 Uskrsnuće

1616
2 Tad svi koji su zaspali u nadi za Njim će ustati ponovo. I dogoditi će se
u to vreme da riznice će biti otvorene u kojima su sačuvane broj duša
pravednika, i oni će doči, mnoštvo duša će biti viđeno zajedno u jednom
skupu jedne misli, i prvi će se radovati i poslednji neće tugovati. 3 Jer
oni znaju da vreme je došlo za koje je rečeno, da je završetak dana. 4 Ali
duše zlih, kada vide sve ove stvari, će tada nestati više. 5 Jer znati će da
njihove muke su došle i njihova propast je došla.

31-33 Baruh ohrabruje ljude da se pripreme za gora zla.

31 1 I dogodi se nakon ovih stvari, da kad ja odoh do ljudi i rekoh im:

'Sakupite se k meni vaše starješine i ja ću pričati riječ njima. 2 I oni svi se
sakupiše u dolini Kidron. 3 I ja odgovorih i rekoh im:

Čuj, O Izraele, i ja ću govoriti s vama,

I poslušajte, O potomstvo Jakova, i ja ću vas uputiti.

4 Ne zaboravite Zion,

Več držite u sječanju bol Jerusalema.

5 Jer gle! Dani dolaze,

Kad sve što postane plijen pokvarenosti,

Će biti kao da nije ni bilo.

32 1 'Ali vi, ako pripremite svoja srca, kao da sejete u njih plodove
zakona, zaštiti će vas u to vreme u koje Svemočni će prodrmati sve
stvoreno. 2 Poslije nekog vremena zidanja Ziona biti će prodrmano

1617
zarad da bi bio izgrađen ponovo. Ali izgrađeno neče ostati, već će
ponovo nakon nekog vremena biti iskorijenjeno, i ostati će pusto do
vremena. 4 I potom mora biti obnovljen u slavi, i usavršen za svagda. 5
Zato ne treba da budemo uznemireni toliko mnogo nada zlom koje je
sad došlo kao nad onim što će biti. 6 Jer biti će veče iskušenje nego ove
dve nevolje kad Svemočni obnovi svoje stvaranje. 7 I sad ne povlačite se
blizu mene za nekoliko dana, niti tražite me dok Ja ne dođem ka vama.
8 I dogodilo se kad sam govorio njima ove reči, da ja Baruh, odoh svojim
putem, i kad su ljudi vidjeli kako zalazim, oni podigoše svoj glas i
plakahu i rekoše, 9 Gde odlaziš od nas, Varuh, i da li napuštaš nas kao
otac svoju decu, i odlazi od njih?

33 1 Jesu li to zapovedi koje tvoj drug, Jeremija prorok, zapovedi ti, i

reče ti: ''Gledaj na ove ljude dok ja idem i učinim spremnim ostalu braću
u Babilonu protiv kojih je došla presuda da oni treba da idu u ropstvo''?
I ako ti također zaboraviš nas, bilo bi dobro za nas sve da umremo pred
tobom, i tad da se povučeš od nas.

34-35 Plač Baruhov

34 I ja odgovorih i rekoh narodu: 'Daleko bilo od mene da napustim vas

i povučem se od vas, već samo ću iči do Svetinje nad Svetinjama da
pitam Svemočnog u pogledu vas i u pogledu Ziona, ako u nekom
pogledu treba da primim više prosvjetljenja, i nakon ovih stvari ja ću se
vratiti vama.

35 1 I ja Baruh, odoh do svetog mjesta, i sjedoh na ruševinama i plakah,

i rekoh:

2 'O da su moje oči izvori.

1618
I moji kapci izvor suza.

3 Jer kako da plačem za Zionom,

I kako da tugujem za Jerusalimom?

4 Jer u tom mjestu gdje sam sad ja pružen,

Od starina visoki sveštenik prinosio je svete žrtve,

I stavljao na njih tamjan od mirisnih mirisa.

5 Ali sad naša slava je otišla u prah,

I želja naših duša u pijesak.'

36.37 Vizija Šume, Loza, Izvor i Cedar

36 1 I kad izrekoh ove stvari padoh u san tamo, i vidjeh viziju u noći. 2 I
gle! Šuma drveća zasađena na ravni, i uzvišena i hrapava kamena
planina okolo nje,i ta šuma uzimala je mnogo mjesta. 3 I gle! Iznad
protiv nje naraste loza, i od ispod nje odilazaše izvor mirno. 4 Taj izvor
dođe u šumu i bi izmenjen u velike valove, i ti valovi potopiše šumu, i
odjednom oni iskorjeniše veči dio te šume, i srušiše sve planine koje
behu okolo nje. 5 I visina šume poče da se smanjuje, i vrh planine bi
učini se manjim i taj izvor prevlada veoma, tako da ne osta ništa od te
velike šume osim jednog cedra. 6 Također kad bi zbačena dolje i
uništena i iskorijenjen veči dio šume, tako da ništa ne osta od nje, niti je
mjesto moglo biti prepoznato, tad ta loza poče da dolazi sa izvorom
mira u velikom miru, i dođe do mjesta koje nije bilo daleko od kedra, i
donese cedar koji beše izbačen dolje od nje. 7 i ja pogledah i gle! Ta loza
otvori usta i progovori i reče tom kedru: Nisi li ti kedar koji je ostao od

1619
šume zla, i radi toga zlo je ustrajalo, i bi doneseno sve te godine, a
dobrota nikad. 8 I ti si nastavio osvajati to što nije tvoje, i ono što beše
tvoje ti nikad ne pokaza samilost, i držao si proširujuči svoju moč nada
onima koji behu daleko od tebe, i one koji dovukoše se blizu tebe, i ti si
držao čvrsto u mrežama svoga zla, i ti si uzdigao sebe kao jedan koji ne
može biti iščupan! 9 Ali sad tvoje vreme je prošlo i tvoj čas je došao. 10 I
ti također odlazi, O kedre, nakon šume, koja je otišla pred tobom, i
posta prah s njom, i neka vaš prah bude pomiješan zajedno. 11 A sad
budi u bolu i prebivaj u mukama dok tvoje poslednje vreme dođe, u
kojem češ doči ponovo, i biti još mučen.'

37 I nakon ovih stvari ja videh cedra kako gori, i loza kako raste, sama i
sve okolo nje, ravan puna neprolaznog cveća. I ja uistinu probudih se i
ustah.

38-40 Tumačenje Vizije

38 1 I ja molih i rekoh: 'O Gospode, moj Gospode, ti uvijek osvetljuješ

one koji su vođeni razumevanjem. 2 Tvoj zakon je život, i Tvoja mudrost
je ipravan put. 3 Učini znanim meni tumačenje ove vizije. 4 Jer ti znaš
da moja duša je uvijek hodala u Tvome zakonu, i od mojih najranijih
dana ja nisam odilazio od Tvoje mudrosti.'

39 1 I On odgovori i reče mi: 'Varuh, ovo je tumačenje vizije koju si

vidio. 2 Kao što si vidio velika šuma koju uzvišene i grube planine
okružuju, to je riječ. 3 Vidi! Dani dolaze, i ovo kraljevstvo će biti
uništeno koje jednom uništi Zion, i bit će podređen onome što dolazi. 4
Štaviše, da također nakon vremena biti će uništeno, i drugo, treče, će
ustati, i također će imati vlast za njegovo vreme, i biti će uništeno. 5 I

1620
nakon ovih stvari četvrto kraljevstvo će ustati, čija moč će biti gruba i zla
daleko preko onih koji behu pre, i vladati će mnogo puta kao šuma na
ravni, i držati će čvrsto za vremena, i uzdići će sebe više od cedra
Libanonskog. 6 I njime će istina biti sakrivena, i svi ti koji su onečiščeni
sa bezakonjem će pasti, kao zle zvijeri i puzati u šumu. 7 I dogoditi će se
kad vrijeme svršetka dođe, tad vladavina Moga Mesije će biti
objavljena, koji je kao izvor i loza, i kad je otkriven on će iskorijeniti
mnoštvo njegovih sila. 8 I kao dodiravanje toga što si vidio, uzvišen
kedar, koji je ostavljen u šumi, i činjenica, da loza govori ove riječi
njome koje si čuo, to je riječ.

40 1 Poslednji vođa ovog vremena će ostati živ, kada mnoštvo njegovih

snaga bude stavljeno pod mač, i on će biti svezan, i oni će ga voditi do
Planine Zion, i Moj Mesija će osuditi njega od svih njegovih grijehova, i
sakupiti će i postaviti pred njega sva djela njegovih snaga. 2 I potom on
će ga staviti na smrt, i zaštititi ostatak Mog naroda koje bude nađeno u
mjestu koje sam izabrao. 3 I njegova vlast će stajati zauvek, dok svijet
pokvarenosti je na kraju, i do vremena prethodno rečenog je ispunjeno.
4 Ovo je tvoja vizija

41-42 Sudbina Apostola i obraćenika

41 1 I ja odgovorih i rekoh: 'Za koga i koliko mnogo će ove stvari biti? Ili
tko će biti vrijedan da živi u to vreme? 2 Jer ja ću pričati pred tobom sve
što mislim, i pitati ću te u pogledu tih stvari o kojima razmišljam. 3 Jer
gle! Vidim mnoge od Tvog naroda koji su se povukli od Tvoga saveza, i
bacili od njih jaram od Tvoga zakona. 4 Ali drugi opet vidjeh koji su
napustili njihovu uzaludnost, i pobjegli za pribježište ispod Tvojih krila. 5
Šta će onda biti sa njima? Ili kako će u poslednja vremena biti primljeni?
1621
6 Ili možda vreme ovih će sigurno otežati, i kao što snop se naginje hoče
li im biti suđeno propisno?

42 1 I On odgovori i reče mi: 'Ove stvari ću također ti pokazati. 2 Za šta

si rekao – ''Komu će ove stvari biti, i koliko mnogo će biti?'' – onima koji
su verovali biti će dobro što je govoreno prethodno, i onima koji preziru
biti će suprotno ovim stvarima. 3 I za ono što si rekao u pogledu onih
koji su prišli i onih koji su povukli ovo u riječi. 4 A za one koji su bili
prethodno podložni, i potom povukli i pomiješali se sa sjemenom
mješanih naroda, vrijeme tih je bilo prije, i bi ubrojeno kao nešto
uzvišeno. 5 A za one koji prije nisu znali ali potom saznaše život, i
pomješaše samo sa sjemenom naroda koje se odvojilo, i vrijeme ovih je
kasnije, i uračunato je kao nešto uzvišeno. 6 I vrijeme će slijediti do
vremena i doba do doba, i jedan će primiti od drugog, i tad sa obzirom
na svršetak će sve biti poređeno prema mjeri vremena i satima doba. 7
Jer pokvarenost će uzeti one koji mu pripadaju, i život one koji mu
pripadaju. 8 I prah će biti pozvan, i biti će mu rečeno: ''Vrati ono što nije
tvoje, i uzdigni sve što si držao do vremena''.

43. Baruh govori o svojoj smrti i nudi svoju zadnju zapovijed narodu

43 1 Ali ti Baruh, upravi svoje srce onomu što ti je rečeno,

I razumi one stvari koje su ti pokazane;

Jer mnogo je večnih utjeha za tebe.

2 Ti češ otići sa ovoga mjesta,

I ti češ proči od mjesta koje sad vidiš,

1622
I zaboraviti češ što god je pokvarljivo,

I nečeš ponovo pozvati te stvari koje se događaju među smrtnicima.

3 Idi stoga i zapovedi narodu, i dođi na ovo mesto, i potom posti sedam
dana, i tad ću doći k tebi i pričati s tobom.'

44:1-8; 45-46 Baruh govori starješinama o svojoj nadnesenoj smrti, ali

ohrabruje ih da očekuju Utjehu Ziona.

44 1 I Ja Varuh, odoh odatle, i dođoh svome narodu, i pozvah svoga

prvorođenog sina i Gedeliala moje prijatelje, i sedam od starješina
naroda, i ja rekoh njima:

Vidite, Ja idem k svojim ocima

Kao što ide cela zemlja.

3 Ali ne odstupite od puta zakona

Već čuvajte i opominjite ljude koji ostanu,

Da se ne povuku od zapovijesti Svemočnoga.

4 Jer vidite da On kojemu mi služimo je pravedan,

I naš Stvoritelj nije poštivalac lica.

5 I vidite šta je snašlo Zion,

I šta se dogodilo Jerusalimu.

6 Jer sud Svemočnoga će stoga biti znan,

I Njegovi putevi, koji, iako prošlošću prošli, su ispravni.

1623
7 Jer ako izdržite i ustrajete u Njegovom strahu,

I ne zaboravite Njegov zakon,

Vrijeme će se promjeniti nada vama na dobro.

I vidjeti ćete utjehu Ziona.

8,9 Jer štagod je sad je ništa,

A to što će biti je veoma veliko,

Jer sve što je pokvarljivo će proči,

I sve šta umire će otići,

I svo sadašnje vreme će biti zaboravljeno,

Niti će biti ikakvog sječanja sadašnjeg vremena, koje je uprljano sa

zlom.

10 Jer to što ide sad ide uzalud,

I ono što napreduje će brzo pasti i biti poniženo.

11 Jer to što je da bude će biti predmet želje,

I za to što dolazi potom ćemo se nadati,

Jer je vrijeme koje ne prolazi,

12 I sat dolazi koje biva zauvek,

I novi svijet dolazi koji ne okreče se ka pokvarenosti onih koji odlaze ka

svojoj blaženosti,

I nemaju milosti na one koji idu u muke,

1624
I ne vode u propast one koji žive u njoj.

13 Za takve su oni koji će naslijediti to vreme o kojemu je govoreno,

I njihovo je nasljedstvo obečanoga vremena.

14 To su oni koji su stekli za sebe riznice mudrosti,

I sa njima su nađene ostave razumevanja,

I od milosti oni se nisu povukli,

I istina zakona koje Ja imam oni su sačuvali,

15 Jer njima će biti dat svijet koji dolazi,

Ali prebivanje ostatka koji su mnogi će biti u vatri.'

45 2 Da li vi stoga tako daleko koliko možete uputiti ljude, jer taj rad je
naš. Jer ako ih naučite, vi čete ih požuriti.'

46 1 I moj sin i starješine od naroda odgovoriše i rekoše mi:

''Je li Svemočni ponizio nas do tog stepena

Da te uzme od nas brzo?

2 I uistinu mi čemo biti u tami,

I neče biti svjetla narodu koji ostane,

3 Jer opet čemo tražiti zakon,

1625
Ili tko će razlikovati za nas između smrti i života?'

4 I Ja rekoh im: 'Prijestolju Svemočnoga ne mogu odoljeti,

Kakogod, neče biti potraživanje u Izraelu za mudracem

Niti sina zakona u narodu Jakovljevom.

5 Već samo pripravite svoja srca, da možete slušati zakon,

I budite podložni onima koji u strahu su mudri i u razumijevanju,

I pripravite vaše duše da ne odete od njih.

6 Jer ako radite ove stvari, Dobre vijesti će doči k vama.

Što vam ranije rekoh, niti čete pasti u muke, o kojima vam svedočih
prije. ' 7 Ali s obzirom na riječ koju sam uzeo, nisam učinio znanim njima
ili mom sinu.

47 1 I kad sam otišao i otpustio ih, Ja odoh tamo i rekoh im: 'Vidite! Ja
idem u Hebron, jer tamo Svemočni me poslao.' 2 I ja dođoh u to mjesto
gde riječ je govorena meni, i sjedoh tamo, i postih sedam dana.

48:1-47 MOLITVA BARUHA

48 1 I dogodi se nakon sedam dana, da sam molio pred Svemočnim i

rekao

1626
2 'O moj Gospodaru, ti prizivaš dolazak vremena,

I oni stoje pred tobom,

I uzrokujusnaga doba da prođe,

I oni ti se ne odupiru,

Ti uređuješ načine doba,

I oni slušaju te.

3 Ti sam znaš trajanje naraštaja,

I ti otkrivaš Tvoje tajne mnogima.

4 Ti činiš znanim mnoštvu vatre,

I ti važeš lakoću vjetra.

5 ti istražuješ granice visina,

I ti proučavaš dubine tame,

6 Ti brineš za broj koji prolazi da bude sačuvan, i ti pripremaš

obitavalište za one koji treba da budu.

7 Ti se sječaš početka koji si stvorio,

I razaranja koje ti Nisi zaboravio.

8 sa strahom i gnjevom Ti zapovijedaš plamenu,

I oni menjaju svoj duh,

I sa rečju požuruješ ono što nije,

I tvoja močna snaga kojom držiš ono što još nije došlo.

1627
9 Ti upučuješ stvorene stvari u razumevanju tebe,

I činiš mudrim oblasti kao sluga njihovih redova.

10 Vojske nebrojene stoje pred tobom

I sluga u njihovim redovima mirno na Tvoj znak.

11 Čuj svoga slugu

I poslušaj moju molbu.

12 Jer u malo vremena mi smo rođeni,

I u malo vremena mi se vraćamo.

13 Ali sa tobom sati su kao vrijeme,

I dani kao naraštaji.

14 Ne budi stoga gnjevan na čoveka, jer on je mišta

15 I ne gledaj naša djela, jer što smo mi?

Jer gle! Tvojim darom mi dolazimo na svijet,

I odlazimo ne od svoje volje.

16 Jer mi ne kažemo svojim roditeljima, ''Začnite nas,

Niti mi šaljemo u Šeol i govorimo , ''Primi nas''.

17 Šta stoga je naša snaga da bismo nosili Tvoj gnjev,

Ili šta smo mi da bismo izdržali Tvoj sud?

18 Zaštiti nas Tvojim sažaljenjem,

I u Tvojoj milosti pomozi nam.

1628
19 Vidi male koji su podčinjeni tebi,

I spasi sve koji se približavaju blizu tebi,

I ne uništi nadu ljudi,

I ne skrati vremena tvoje pomoći.

20 Jer ovo je narod koji je izabran,

I ovi su narod, kojima ne nalaziš jednakog.

21 Ali ja ću pričati sad pred tobom,

I reči ću kako moje srce misli.

22 U tebe mi vjerujemo, jer vidi! Tvoj zakon je sa nama,

I mi znamo da nečemo pasti za dugo koliko držimo tvoje odredbe.

23 U sve vreme mi smo blagosloveni u sve večeri u ovom da nismo

pomiješani sa paganima.

24 Jer mi smo svi jedan slavljen narod,

Koji su primili jedan zakon od Jedinoga,

I zakon koji je među nama će nam pomoči,

I uzvišena mudrost koja je u nama će nam pomoći.

25 I kad sam molio i rekao ove stvari, bijah veoma oslabio. 26 I On

odgovori i reče mi:

'Ti si molio lahko, O Baruh

1629
I sve tvoje riječi su se čule

27 Ali Moj sud zahtijeva svoje

I Moj zakon zahtijeva svoja prava.

28 Jer iz tvojih riječi Ja ću ti odgovoriti,

I od tvoje molitve Ja ću govoriti ti.

29 Ovo je sledeće: on koji je pokvaren nije uopće, onaj koji je doveo

nepravdu toliko koliko bi mogao lagati, i nije se setio Moje dobrote, niti
primio Moje sažaljenje. 30 Zato češ sigurno biti uzet, kao što ti ranije
rekoh. 31 Jer takvo vrijeme će ustati koje donosi nesreću, jer će doči i
proči brzom silinom, i biti će vrtložno dolaženje u vručini gnjeva. 32 I
doči će da prođe u tim danima da stanovnici zemlje će biti pokrenuti
jedan protiv drugog, jer oni ne znaju Moj sud se približio blizu.

33 jer neće biti nađeno mnogo mudrih u to vreme,

I pametnih će biti nekoliko,

Štaviše, čak oni koji znaju će večinom šutjeti.

34 I biti će mnogo glasina i vijesti niti nekoliko,

Sva dešavanja utvara će se objavljivati,

I obećanja malo će se izbrojati,

Neki od njih će dokazati se zaludnim,

I neki od njih će biti potvrđeni.

35 I čast će biti okrenuta u sram,

1630
I snaga ponižena u prezir,

I poštenje uništeno,

I ljepota će postati ružnoća.

36 I mnogi će reči mnogima u to vreme:

''Gde je mnoštvo pametih sakrilo,

I s čim se mnoštvo mudrosti uklonilo?''

37 I dok su oni razmišljali ove stvari,

Zavist će ustati u onima koji nisu mislili potrebu za sebe (?)

I strast će vezati one koji su mirni,

I mnogi će biti u ljutnji da povrede mnoge,

I oni će dignuti vojsku zarad prolijevanja krvi,

I na kraju oni će stradati zajedno s njima.

38 I dogoditi će se u isto vreme,

Da promjena vremena će se pokazati nužnom za svakog čovjeka,

Jer u svom tom vremenu oni prljaše se,

I činjahu zlostavljanje.

I hodaše svaki čovek u sopstvenim delima,

I nisu se sečali zakona Svevišnjeg.

39 Zato vatra će progutati njihove misli,

I plamen će razmišljanja njihovih uzda iskušati,

1631
Jer Sudac će doči i neče kasniti.

40 Jer svaki od stanovnika zemlje zna kad pogrešuje,

Ali Moj zakon oni ne znaju zarad njihova ponosa.

41 Ali mnogi će tad zasigurno plakati,

Da, nad živima više nego nad mrtvima.'

42 I Ja odgovorih i rekoh:

'O Adame, šta si učinio svima onima koji su rođeni od tebe?

I šta će biti rečeno prvoj Evi koja posluša zmiju?

43 Jer svo ovo mnoštvo ide u pokvarenost,

Niti ima broja onima koje vatra proždire.

44 Ali opet Ja ću govoriti u Tvojoj prisutnosti. 45 Ti, O Gospode, moj

Gospode, znaš šta je Tvoje stvorenje. 46 Jer od starina ti si zapovedao
prašini da stvori Adama, i ti znaš broj onih koji su rođeni od njega, i
koliko dugo su grešili pred tobom, koji su postojali i nisu priznali te kao
Stvoritelja. 47 Radi toga njihov kraj će osuditi ih, i Tvoj zakon koji su oni
prekršili će im vratiti na Tvoj dan.'

48:48-50 Fragment naslovljen od Baruha ka narodu

48 Ali sad hajde da uklonimo zle i pitamo za pravedne

49 I ja ću prebrojati njihovu blagodat

1632
I neću biti tih u slavljenju njihove slave, koja je pripravljena za njih

50 Jer zasigurno za malo vremena u ovom prelaznom svetu u kojem

živite, vi ste učinili mnogo rada.

Tako u tom svetu gde nema kraja, primiti ćete veliko svetlo.

49-52 Priroda uskrsnuća tijela, krajnja sudbina pravednika i zlih.

49 1 ' Opet, Ja ću pitati od tebe, O Svemočni, da, Ja ću pitati učinjene

sve stvari.

2 'U kom obliku će oni živjeti koji žive u Tvoj dan?

Ili kako će sjaj onih koji su nakon tog vremena nastaviti?

3 Hoče li onda nastaviti ovaj oblik sadašnji,

I staviti na te sputane djelove,?

Koji su sad uključeni u zla,

I u kojima zla se završavaju,

Ili hočeš li možda promjeniti ove stvari koje su bile u svijetu

Kao i svijet?''

50 1 I On odgovori i reče mi:

1633
'' Čuj, Baruh, ovu riječ,

I zapiši u sječanje svoga srca sve šta češ naučiti.

2 jer zemlja će sigurno tad povratiti mrtve,

Koje ona sad prima, u smislu da sačuva ih.

Neće napraviti promjenu u njihovom obliku,

Već kako je primila, tako će ih vratiti,

I kao što sam ja izbavio ih, tako ću ih podignuti.

3 Jer biti će neophodno da se pokaže živima da mrtvi dolaze u život

ponovo, i da oni koji su otišli, se vračaju opet. 4 I dogoditi će se, kad su
oni pojedinačno prepoznali one koje sad znaju, tad sud će uzači jak, i te
stvari o kojima je ranije govoreno će doči.

51 1 i dogoditi će se, kad utvrđen dan prođe, tad će vanjština onih koji
su osuđeni biti potom promijenjeni, i slava onih koji su opravdani. 2 Jer
vanjština onih koji sad rade zlo će postati gora nego što je, i oni će
trpjeti muke. 3 Također što se tiče slave onih koji su sad opravdani u
Mome zakonu, koji su imali razumevanja u njihovom životu, i koji su
stavili u svoje srce korijen mudrosti, da njihov sjaj bude slavljen u
promjeni, i oblik njihova lica će biti promijenjen u svetlost njihove
lepote, kako bi mogli steči i primiti svijet koji ne umire, koji je obečan
njima. 4 Iznad ovih gore svi oni koji dolaze tad plaču, da su odbacili Moj
zakon, i stiskali svoje uši da ne čuju mudrost i prime razumevanje. 5 Kad
oni tad vide to, iznad kojih su sad uzdignuti, ali koji će potom biti

1634
uzdignuti i veličani više nego oni, oni će s uvažavanjem biti
promijenjeni, potom u sjaj anđela, a prijašnji će nestati u čudu vizija i
uzdržanja oblika. 6 Oni će prvi gledati i potom otiči da budu mučeni.

7 ali oni koji su spašeni svojim delima,

I kojima je zakon bio nova nada,

I razumevanje očekivanja,

I mudrost povjerenja,

Čuda će se pojavljivati u njihovo vreme

8 Jer oni će gledati svijet koji je sad nevidljiv njima

I oni će posmatrati vrijeme koje je sad skriveno od njih,

9 i vrijeme ih neće više stariti ih,

10 Jer u visinama tog svijeta će oni živjeti

Biti će stvoreni kao anđeli,

I biti učinjeni jednaki zvezdama,

I oni će biti promjenjeni u svaki oblik koji poćele,

Od ljepote u ljupkost,

I iz svijetla u sjaj slave.

11 jer tamo će biti raširen pred njima predjeli Raja, i biti će im pokazana
ljepota veličanstvenosti živih stvorenja koje su ispod prijestolja, i sve
vojske anđela, koje sad drže čvrstom Moju riječ, da se pojave, i drže

1635
čvrsto moju zapoved, da stoje u svojim mestima dok njihov dolazak
dođe. 12 Štaviše, tamo će biti savršenstvo u pravednika nadmašivosti
kao u anđela. 13 Jer prvi će primiti zadnjega, one koje su očekivali, i
zadnji one koje su uobičavali slušati dok su prolazili.

14 jer oni su izbavljeni iz ovog svijeta iskušenja,

I položili teret muke.

15 jer za šta ljudi izgubiše svoj život,

I za šta su oni koji su na zemlji prodali svoju dušu?

16 jer tad oni nisu izabrali za sebe ovo vreme,

Koje, posle dostizanja bola, nije moglo proči,

Ali oni izabraše za sebe to vreme,

Koje daje puno jadi i zla,

I oni nijekahu svijet koje ne stari onima koji dolaze njemu,

I oni odbiše vrijeme slave,

Tako da oni neće doči do časti o kojoj govorih ranije.'

52 1 I Ja odgovorih i rekoh:

' Kako da zaboravimo one za koje nesreće postoje?

2 I zašto stoga mi tugujemo za one koji umiru?

Ili zašto plačemo za one koji odilaze u Šeol?

3 neka plač bude sačuvan za početak dolazeće muke,

1636
I neka suze se polože za dolazak uništenja tog vremena.

4 Ali čak na očigled tih stvari ja ću govoriti.

5 A za pravednike, šta će oni raditi sad?

6 Radujte se u trpljenju vi koji sad trpite

Jer zašto gledate za padom svojih neprijatelja?

7 učinite spremnom vašu dušu za ono što se čuva za vas,

I pripravite svoje duše za nagradu koja sedrži za vas.'

53-54 MESIJINO OTKRIVENJE

53. Vizija oblaka sa crnim i bijelim vodama

53 1 I kad Ja rekoh ove stvari ja padoh u san tamo, i vidjeh viziju, i gle!
Oblak se dizao sa veoma velikog mora, i ja stajah gledajuči na njega i
gle! On bi pun voda beo i crn, i bi mnogo boja u tim istim vodama, i kao
što bi slično velikim svjetlima bi viđeno na vrhu. 2 I vidjeh oblak prolazi
brzo u smjeru, i prekri svu zemlju. 3 I dogodi se nakon ovih stvari da je
oblak počeo da kapa na zemlju vode koje bejahu u njemu. 4 I vidjeh da
tamo nije bila jedna i ista sličnost u vodama koje silaziše od njega. 5 Jer
u prvom početku behu crne i mnoge , ili u vremenu i potom videh da
vode postahu svetle, ali ne behu mnoge, i nakon ovih stvari ponovo
videh crne vode, i nakon ovih stvari opet svetle, i opet crne i opet
svetle. 6 Ovo bi učinjeno dvanaest puta, ali crne behu brojnije nego
svetle. 7 I dogodilo se na kraju oblaka, gle! Kišile su crne vode, i bile su
tamnije nego što su bile sve te vode koje behu prije, i vatra bi
1637
pomešana s njima, i gde te vode padahu, one donašahu opustošenje i
razaranje. 8 I nakon ovih stvari videh da svetlo koje sam vidio na vrhu
oblaka, držalo je to i bacilo na zemlju. 9 Svjetlo je sjalo obilno, tako da je
osvetljavalo celu zemlju, i izliječilo te oblasti gde zadnje vode behu
padale i donosile pustošenje. 10 I držalo je celu zemlju, i imalo vlast
nada njom. 11 I videh posle ovih stvari, gle! Dvanaest rijeka behu dizale
se od mora, i počeše da opkoljavaju svetlo i da postaju potčinjeni
njemu. 12 I iz razloga mog straha ja se probudih.

54-55 Baruhova molitva za tumačenje Vizije: Ramielov dolazak zarad

ove svrhe

54 1 I ja molih Svemogućeg, i rekoh:

'Ti sam, O Gospodaru, znaš prethodne duboke stvari svijeta,

I stvari koje se događaju u svoje vreme Ti donosiš Tvojom rečju, i protiv

djela stanovnika zemlje ti požururuješ početke vremena,

I kraj godišnjih doba ti sam znaš.

2 Ti komu ništa nije teško,

Ali koji čini sve lako ,

3 Ti komu dubine dođu kao visine,

I čija riječ početku vremena služi,

4 Ti koji otkrivaš se onima koji se boje tebe šta je pripravljeno za njih,

Da ubuduće budu utješeni.

1638
5 Ti pokazuješ velika djela onima koji te ne znaju,

Ti lomiš ogradu onima koji ne mare,

I osvetljuješ tamu,

I otkrivaš šta je sakriveno čistima,

Koji u vjeri podčinjavaju se tebi i Tvom zakonu.

6 Ti si pokazao Svom slugi viziju,

Otkrij mi također njeno značenje

7 Jer ja znam da u pogledu stvari gde te molim, Ja dobijam odgovor,

I u pogledu što molim, ti si otkrio meni sa kakvim glasom treba da te

hvalim,

I kojim djelovima tijela da hvalim i slavim alilujom da se uzdiže tebi.

8 Jer ako moji djelovi tijela usta,

I vlasi moje glave glasovi,

Čak tako nisam mogao dati ti nagradu slave,

Niti hvaliti te kako treba,

Niti mogu prebrojati Tvoju slavu,

Ni reči slavu Tvoje ljepote.

9 Jer tko sam ja izmeđ ljudi,

Ili zašto sam ubrojen među one koji su bolji od mene,

Da sam čuo sve ove čudesne stvari od Svevišnjega,

1639
I nebrojena obečanja od Njega koji stvorio me?

10 Blagoslovena je moja majka među onijema koje nose,

I hvaljena je među ženama ona koja rodi me.

11 Jer da nisam tih u hvaljenju Svemočnoga

I sa glasom hvale ja ću nabrojati Njegova čudesna djela.

12 Jer onaj koji čini kao Tvoja velika djela, O Bože

Ili koji shvata Tvoje dubine mišlju života.

13 Jer sa Tvojim savjetom ti upravljaš svim stvorenjima koje Tvoja desna

ruka je stvorila

I ti si utvrdio svaki izvor svjetla pored sebe,

I riznice mudrosti ispod Tvoga prijestolja ti si pripravio

14 I pravedno oni stradavaju koji nisu voljeli Tvoj zakon,

I muke presude čekaju one koji se nisu potčinili Tvojoj moči.

15 Jer iako je Adam prvi sagrešio,

I donio prevremenu smrt na sve,

Ali od tih koji su rođeni od njega

Svaki od njih je spreman za spopstvene muke duše što dolaze

I opet svaki od njih je izabrao za sebe nadolazeću slavu.

16 Jer zasigurno onaj koji vjeruje će primiti nagradu

1640
17 Ali sad, za vas, vi zli koji ste sad, okrenite se uništenju, jer vi čete
brzo primiti posjetu, u onom što ranije odbaciste razumevanje
Svevišnjega.

18 Jer Njegova djela nisu vas naučila,

Niti je vještina Njegova stvaranja koja je u sva vremena uvjerila vas

19 Adam zato nije uzrok, osim samo za sopstvenu dušu,

Ali svaki od nas je bio Adam svoje sopstvene duše

20 Ali za Tebe, O Gospode, protumači mi u pogledu tih stvari koje si mi

otkrio,

I reci mi za ono što sam te molio,

21 Jer na svršetku svijeta osveta će biti uzeta na one koji su činili zlo
prema svojoj zlobi,

I vi čete slaviti vjerne prema njihovoj vjernosti

22 Za one koji su pod vašom upravom,

I oni koji greše vi čete izbaciti između vas.

55 1 I dogodilo se kad sam završio govoriti riječi ove molitve, da sam

sjeo pod drvo, da se odmorim i sjeni grana. 2 I čudio sam se i bio
začuđen i mislio u svojim mislima u pogledu mnoštva dobrote koje
grešnici koji su na zemlji odbijaju, i na velike muke koje su oni prezreli,
iako znaju da će biti mučeni zarad greha koji čine. I kad sam razmislio o
ovim stvarima i oko toga , gle! Anđeo Ramiel koji presjeda nad istinitim
vizijama bi poslan k meni, i on reče mi:

1641
4 ''Zašto tvoje srce te muči, o Baruh

I zašto te misli uznemiruju?

5 jer zahvaljujući izvještaju koji si jedino ti čuo o sudu ti si tako smeten,

Šta će biti s tobom kada vidiš objavljeno sa svojim očima?

6 I ako očekivanja koja ti očekuješ na dan Svemogučeg ti si tako

prevladan

Šta će biti od tebe kad dođeš na njegov dolazak?

7 I, ako na riječ objave muke onih koji su uradili glupo ti si ceo

izbezumljen,

Koliko više će događaj kad objavi čudesne stvari?

8 I ako si čuo vijesti dobrih i zle stvari koje dolaze i žaloste,

Šta će biti s tobom kad vidiš šta će veličanstvo da objavi, koji će osuditi
te i učiniti ove da se raduju.

56-74 Tumačenje Vizije. Crne i svijetle Vode pokazuju Svjetsku Istoriju

od Adama do dolaska Mesije

56 1 'Štaviše, zarad tog što si molio Svevišnjeg da ti otkrije tumačenje

vizije koju si vidio, Ja sam poslan da ti kažem. 2 I Svemočni će zasigurno
učiniti znanim tebi periode vremena koji prolaze, i one koji su određeni
da prođu u Njegovom svijetu od početka njegova stvaranja do njegova
svršetka, o tim stvarima koje su obmana i one koje su istina. 3 Jer kao
što si vidio veliki oblak koji se podiže od mora, i odlazi i pokriva zemlju,
1642
ovo je trajanje svijeta koji Svemočni je stvorio kad je razmišljao da stvori
svijet. 4 I dogodilo se kad je svijet izašao iz Njegove nazočnosti, da
trajanje svijeta je došlo u biće u malom procentu, i bi ustanovljen
prema mnoštvu znanja Njega koji ga je poslao. 5 I kao što si prethodno
vidio na vrhu oblaka crne vode koje prethodno na zemlju, ovo je
prekršaj kojim Adam prvi čovek je sagrešio.

6 jer odkad je sagrešio

Smrt je došla u biće,

Tuga je nazvana

I bol pripravljena,

Patnja je stvorena,

I nevolja došla,

I bolest ustanovljena,

I Šeol je počeo tražiti da bude obnovljen u krvi,

I rađanje djece bi donešeno,

I strast roditelja stvorena,

I veličina ljudstva bi umanjena,

I dobrota je propadala

7 Šta stoga može biti crnje ili tamnije od ovih stvari? 8 Ovo je početak
crnih voda koje si vidio. 9 I on ovih crnih voda bi crno dobijeno, i tama
tame stvorena. 10 Jer on posta opasnost za vlastitu dušu 11 Štaviše, u
vrijeme kad je stvoren, oni uživaše slobodu. 12 I posta opasnost neki od
njih siđoše, i miješaše se sa ženama. 13 I kad oni koji činiše tako behu
1643
tako mučeni u okovima. 14 Ali ostatak mnoštva anđela, kojima nema
broja, uzdržaše se. 15 I oni koji stanuju na zemlji stradali su zajedno sa
njima kroz vode potopa. 16 To su crne prve vode.

57 1 I nakon ovih voda ti si vidio svijetle vode, ovo je izvor Abrahama, i

također njegovi naraštaji i dolazak njegova sina, i njegova sina sina, i
onih kao oni. 2 Jer u to vrijeme nepisan zakon bi imenovan među njima.

I djela zapovijesti behu ispunjena,

I vjerovanje o dolazećem sudu bi tada izrečen,

I nada svijeta koji treba biti obnovljen bi tada uzdignut,

I obećanje života koji treba doći ovdje je usađen.

3 To su svijetle vode, koje si vidio.

58 1 I crne treće vode koje si vidio, to su miješanja svih grijehova, koje

narodi potom donesoše nakon smrti tih pravednih ljudi, i zlo zemlje
Egipat, u kojoj oni činiše zlo u službi u kojoj su učinili da njihovi sinovi
služe. 2 Kakogod, ti su stradali na kraju.

59 1 ' I svijetle četvrte vode koje si vidio je dolazak Mojsija i Arona i

Mirijam i Jošue sina Nuna i Kaleb i svih kao oni. 2 Jer u to vrijeme svjetlo
večnog zakona je sjalo na onima koji su sjedili u tami, koje objavljeno je
njima da vjeruju u obećanje o njihovoj nagradi, i onima koji zaniječu,
muke vatre koje su osigurane za njih. 3 Ali također nebesa u to vreme
behu uzdrmana iz svoga mjesta, i oni koji behu ispod prijestolja
Svemočnog behu uznemireni, kad On je uzeo Mojsija sebi. 4 Jer On je
pokazao mu mnoge opomene zajedno sa odredbama zakona i svršetku

1644
svijeta, i također tebi, i isto izgled Ziona i njegove mjere, i oblik koje
svetište sadašnjeg vremena trebalo je da bude urađeno. 5 Ali kad On
također pokaza njemu mjere vatre, i dubine ponora, i težinu vjetra, i
broj kapljica kiše. 6 i suzbijanje ljutnje, množinu dugotrpeljivosti, i istinu
suda. 7 I korijen mudrosti, i bogatstvo razumevanja, i izvor znanja. 8 I
visinu vazduha, i veličinu Raja, i svršetak vremena, i početak dana suda.
9 I broj prinosa žrtava, i zemlje koje još nisu došle. 10 I usta
Džehennema, i stanje osvete i mjesto vjere, i oblast nade, i naličje
buduće muke, i mnoštvo nebrojenih anđela, i plamteće sile, i sjaj
svijetala, i glas groma, i odredi upravitelja anđela, i riznice svijetla, i
promjene vremena, i istraživanje zakona. 12 To su svijetle četvrte vode
koje si vidio.

60 1 i crni peti oblaci koje si vidio kako kiša pada iz njih su djela koja
Amoriti donesoše, i čarolije njihovih vračanja koje oni donesoše, i zlo
njihovih tajni,i miješanje njihove prljavštine. 2 Ali čak Izrael bi onda
uprljan grehovima u danima sudaca, iako su videli mnoge znakove koji
behu od Njega koji stvori njih.

61 1 I svijetle šeste vode koje uistinu si vidio, ovo je vreme u kojem

David I solomon behu rođeni.

2 I bi u tom vremenu zidanje Ziona,

I posvečivanje svetišta,

I prolijevanje mnogo krvi naroda koji grešiše onda,

I mnogi prinosi koji behu žrtvovani tad u posvečivanju svetinje.

3 i mir i postojnost bili su u to vreme,

4 i mudrost se čula u skupštini

1645
I bogatstva razumevanja behu veličana u skupovima

5 i sveti praznici behu izvršavani u blagostanju sa mnogo radosti.

6 I sud vladara bi viđen bez krivice

I pravednost propisa Svemočnoga bila je izvršavana sa istinom.

7 I zemlja je tad bila voljena od Gospoda

I jer stanovnici nisu grešili, bila je slavljena preko sve zemlje, i grad Sion
vladao je tad nad svim zemljama i oblastima.

8 To su svetle vode koje si vidio.

62 1 i crne sedme vode koje si vidio, to je izopačenost donešena po

savjetu Jeroboama, koji je uzeo naum da učini dvoje teladi od zlata. 2 I
sva bezakonja koja kraljevi koji behu nakon njega bezakonito donosili. 3
i prokletstvo Jezabele i obožavanje idola koje Izrael je činio u to vreme.
4 I uzdržanje od kiše, i glad koja se dogodila dok je žena pojela plod
svoje utrobe. 5 I vrijeme njihova ropstva koje je došlo na devet plemena
i pola, jer su bili u mnogim grehovima. 6 I Šalmanezar kralj Asirije dođe i
odvede ih u zarobljeništvo. 7 Ali zarad pagana bi mučno reči kako su
uvijek donosili grijeh i zlo, i nikad donosili pravdu. 8 To su crne sedme
vode koje si vidio.

63 1 I svijetle osme vode koje si vidio, to su čestitost i ispravnost

Hezekije kralja Jude i milost Božja koja dođe na njega. 2 Jer kad
Senaherib bi pometen u smislu da ovaj strada, i njegov gnjev mučio ga u
cilju da bi time stradao, i mnoštvo također i narodi koji behu s njim. 3
Kad stoga, hezekija kralj je čuo ove stvari koje kralj Asirije je smišljao, da
dođe i zarobi ga i uništi njegove ljude, dva i pol plemena koja ostaše, i
želio da poruši Zion također, tad Hezekija povjerova u njegovo djelo, i

1646
imao je nadu u njegovu pravednost, i pričao je sa Svemogučim i rekao. 4
''Evo gle! Senaherib je spreman da nas uništi, i biti će hvalisav i uzdignut
kad bude razarao Zion.''

5 I Svemogući ga je čuo, jer Hezekija bi mudar,

I On je uvažio njegovu molitvu, jer on je bio pravedan.

6 I stoga Svemočni zapovedi Ramielu Njegovom anđelu koji govori s

tobom. 7 I ja odoh pravo i uništih njihovo mnoštvo, i broj tih nadzornika
bi samo stotinu i osamdeset i pet hiljada, i svaki od njih imao je isti broj
na njegovu zapoved. 8 I u to vreme ja zapalih njihova tela sa tim, ali
njihova odjeća i oružje ja ih sačuvah izvan, u cilju da se čudesnija djela
Svemogučega ispolje, i da s tim Njegovo ime bude izgovarano celom
zemljom. 9 I Zion bi spašen i Jerusalem izbavljen, Izrael također bi
oslobođen od stradanja. 10 I svi oni koji behu u svetoj zemlji radovaše
se, i ime Svemogučeg bi veličano tako da je govoreno o njemu. 11 To su
svijetle vode koje si video.

64 1 I crne devete vode koje si vidio, to je zloba koja je bila u danima

Manasije sina Hezekijinog. 2 Jer on dovede mnogo grijeha, i on je ubijao
pravedne, i on oteo je sud, i prolio je krv nedužnih, i oženjene žene on
nasilno skrnaviše, i on prevrnu oltar, i uništi njihove žrtve, i izvede
njihove sveštenike da ne služe u svetištu. 3 I on načini lik sa pet lica,
četiri od njih gledaše na četiri vjetra, a peti na vrh lika kao protivnik
revnosti Svemogučega. 4 I kad gnjev izađe pravo od prisustva
Svemočnoga s namjerom da Sion bude iščupan, kao što se dogodilo u
tvojim danima. I također protiv dva i pol plemena dođe naredba da
treba da budu odvedeni u zarobljeništvo, kao što si sad video. 5 I do
tolikog stepena je bezbožnost Manasije narastao, da je uklonio slavu
Svevišnjega iz svetišta. 7 Radi ovoga Manasija je u to vreme imenovan
1647
''bezbožni'', i konačno njegovo obitavalište bi sa vatrom. 8 Jer iako je
njegova molitva bila se čula kod Svevišnjega, konačno, kad je bio bačen
na mjedenog konja i mjedeni konj bi rastopljen, služio je kao znak
njemu za čas. 9 Jer on nije živeo savršeno, jer nije bio vrijedan – ali da
odonda zna od koga će konačno biti mučen. 10 Jer on koji je sposoban
da koristi je sposoban također da muči.

65 1 Tako, štaviše, činio je Manasija djela bezbožna, i mislio je da u

njegovo vreme Svemočni neće pitati za ove stvari. 2 To su crne devete
vode koje si vidio.

66 1 A svijetle desete vode koje si vidio, to je čistoća naraštaja Josije

kralja Jude, koji je bio jedini u to vreme koji je potčinio se Svemočnom
sa čitavim njegovim srcem i sa celom njegovom dušom. 2 I on je očistio
zemlju od idola, i posvetio posuđe koje je bilo uprljano, i povratio je
prinošenje na oltar, i uzdigao rog svetih, i uzvisio pravedne, i počastio
sve koji su bili mudri u razumevanju, i doveo nazad sveštenike njihovoj
službi, i uništio i uklonio čarobnjake, vračare i prizivače duhova iz
zemlje. 3 I ne samo da je ubio bezbožne koji behu živi, već uzeše
također kosti iz grobnica mrtvih i spališe ih sa vatrom. 4 I praznik i
Subote behu ustanovljene u njihovom svetištu, i njihove nečiste on
spalio je sa vatrom, a lažne proroke koji su zavodili narod, te je također
spalio u vatri, i ljude koji su ga slušali ih kad su bili živi, on bacio ih je u
potok Kidron, i naslagao je kamenje na njih. 5 I on je bio revnostan sa
žarom Svemočnoga sa čitavom svojom dušom, i on sam bi čvrst u
zakonu u to vreme, tako da on ne ostavi nikoga koji je bio neobrezan, ili
koji je donio bezbožnost u svu njegovu zemlju, sve dane njegova života.
6 Zato on će primiti vječnu nagradu, i on će biti veličan sa Svemočnim
preko mnogih kasnijih vremena. 7 Jer zarad njega i zarad onih koji su

1648
kao on bile su časne slave, o kojima ti je govoreno ranije, stvorene i
pripravljene. To su svetle vode koje si vidio.

67 1 I crne jedanaeste vode koje si vidio, to je nesreća koja je zadesila

Zion.

2 Misliš li da nema bola anđelima u prisustvu Svemočnoga,

Da Zion je izručen.

I da gle! Pagani se hvale u svojim srcima,

I skupljaju se pred njihovim idolima i govore,

''Ona je zgažena koja je često gazila,

I ona je dovedena da služi koja je smanjivala druge?

3 misliš li da u ovim stvarima Svevišnji se raduje,

Ili da Njegovo ime je slavljeno?

4 Ali kako će suditi prema Njegovom pravednom sudu?

5 Nakon ovih stvari će biti rasuti među pagane uzeti i držani

iskušenjima,

I u sramu će stanovati u svakom mjestu.

6 jer toliko da Zion je predan

I Jerusalim ostavljen pust,

Idoli će napredovati u gradovima pagana,

I para dima tamjana pravde koja je po zakonu ugašena u Sionu,

I u oblasti Ziona u svakom mjestu , gle! Tamo je dim bezbožnosti.

1649
7 Ali kralj Babilona će ustati koji je sad uiništio Sion,

I on će se hvalisati nad ljudima,

I govoriti će velike stvari u svom srcu u prisustvu Svevišnjega.

8 Ali također on će pasti na kraju. To su crne vode.

68 1 i svijetle dvanaeste vode koje si vidio: to je riječ. Jer nakon ovih

stvari vrijeme će doči kad će ljudi pasti nevolje, tako da će svi trčati u
opasnost zajedniškog stradavanja. 3 Međutim, biti će spašeni, i njihovi
neprijatelji će pasti pred njima. 4 Svi oni će imati u to vreme mnogo
uživanja. 5 I u vreme nakon manjeg perioda Sion će opet biti izgrađen, i
prinosi će opet biti obnovljeni, i sveštenici će se vratiti svojoj službi, i
također pagani će doči da slave ga. 6 Kako god, ne u potpunosti kao na
početku. 7 Ali dogoditi će se nakon ovih stvari da će biti pad mnogih
naroda. 8 To su svijetle vode koje si vidio.

69 1 Za zadnje vode koje si vidio koje su tamnije od svih koje behu prije
njih, te koje su bile nakon dvanaestog broja, koje behu sabrane zajedno,
pripadaju celom svetu. 2 Jer Svevišnji je učinio podjelu od početka, jer
On sam zna šta će se dogoditi. 3 Jer kao grozote i bezbožnosti koje
treba da su donesene pred Njega, On je predvidio šest vrsta njih. 4 I od
dobrih djela pravednika koji treba da budu izvršeni pred Njim. On je
predvidio šest vrsta njih, poslije onih koje On treba na svršetku
vremena. 5 Zarad ovog nije bilo crnih voda sa crnim, niti svijetlih sa
svijetlim, jer to je svršetak.

70 1 Čuj tumačenje zadnjih crnih voda koje treba da dođu nakon crnih,
ovu riječ 2 Evo! Dani dolaze, i biti će kad vreme doba bude zrelo.

I žetva njegova zla i dobra sjemena je došla,

1650
Da Svemočni će donijeti na zemlju i njene stanovnike i na njene vladare

Uznemirenje duha i uspavanost srca.

3 I oni će mrzjeti jedni druge,

I poticati jedne druge na borbu,

I loši će vladati nad časnima,

I oni niskog stepena biti će uzneseni iznad slavnih

4 i mnogi će biti izručeni u ruke manjine,

I oni koji su ništa će vladati nad jakima,

I siromašni će imati izobilja preko bogatstva,

I bezbožni će uzvisivati sebe iznad junaka.

5 I pametan će šutjeti,

I budala će govoriti,

Niti će misao ljudi biti potvrđena,

Niti savjet močnih,

Niti će nada onih koji se nadaju biti potvrđena

6 I kad te stvari koje su predodređene dođu,

Tad će pometnja pasti na sve ljude,

I neki od njih će pasti u borbi,

I neki od njih će stradati u muci.

1651
7 I neki od njih će biti uništeni sami sobom. Tad Najvišlji ljudi koje On je
pripravio ranije,

8 I oni će doči i učiniti rat sa vođama koji će tad biti ostavljeni.

I dogoditi će se da tko god bude siguran od rata će umreti u

zemljotresu,

I tkogod bude siguran od zemljotresa će gorjeti u vatri,

I tkogod bude siguran od vatre će biti uništen od gladi.

9 I doči će da tkogod od pobjednika i pobjeđenih bude siguran i

izbjegne sve ove stvari prethodno rečene će biti izručen u ruke Mog
sluge Mesije. 10 Jer sva zemlja će progutati svoje stanovnike.

71 1 i sveta zemlja će imati milosti na svoje, i zaštititi će svoje

stanovnike u to vreme. 2 To je vizija koju si vidio, i ovo je tumačenje. 3
Jer ja sam došao da ti kažem ove stvari, jer tvoja molitva je bila čula se
kod Svevišnjeg.

72 Poslušaj sad također u pogledu svijetlog sijanja koje treba da dođe

na svršetku ovih crnih voda, ovo je riječ. 2 Nakon što su znaci došli, o
kojima si govorio ranije, kad narodi postaše uskomešani, i vrijeme mog
Mesije dođe, on će ujedno pozvati sve narode, i neke od njih će
poštedjeti, a neke od njih on će ubiti. 3 Ove stvari stoga će doči na sve
narode koji će biti pošteđeni od njega. 4 Svaki narod, koji ne zna Izraela
i koji nije išao dole sjemenom Jakova, će uistinu biti pošteđen. 5 A ovo
zarad toga što neki iz svakog naroda će biti potčinjeni tvom narodu. 6
Ali svi oni koji su vladali nada tobom, ili znali te, biti će predani maču.

73 1 I dogoditi će se , kad On siđe dole sve što je na svijetu,

1652
I sjeo je dole u mir za vreme na tron Njegova kraljevstva,

Radost će onda biti otkrivena,

I odmor će se pojaviti.

2 I izlječenje će silaziti u rosi,

I bolesti se povuči,

I strepnja i bol i plač će proči iz ljudi,

I zadovoljstvo će proširiti se celom zemljom.

3 i nitko neće ponovo umreti prerano,

Niti će ikoja protivnost iznenada se nači

4 I sudovi, i uvredljiv govor, i svađe i osvete,

I krv, i strasti, i zavist, i mržnja,

I kojegod stvari su kao ove će iči u osudu kad se uklone.

5 Jer ove su značajne stvari koje ispunjavaju svijet sa zlima,

I zarad ovih život čovjeka je uveliko u nevolji.

6 I divlje zvijeri će doči iz šume i služiti ljudima,

I zmije i zmajevi će izači iz svojih rupa da potčine sebe malom djetetu.

7 I žene neće više imati bol kad nose,

Niti će trpjeti muke kad rađaju plod utrobe.

74 1 I dogoditi će se u tim danima da žeteoci se neće umoriti,

Niti oni grade s mukom,

1653
Jer djela će sama ubrzano napredovati,

Zajedno sa onima koji ih čine u velikom miru,

2 jer to vrijeme je svršetak onoga što je pokvarljivo,

I početak onoga što nije pokvarljivo.

3 stoga te stvari koje su predodređene će pripadati njima,

Zato je daleko od zla, i blizu onim stvarima koje ne umiru

4 To je svijetlo sijevanje (munje?) koje dolaze nakon zadnjih tamnih

voda.

75 Varuhova Himna neistraženim Božjim putevima i Njegovoj milosti,

kroz koju Vjerni će steči blagosloven završetak

75 1 I Ja odgovorih i rekoh,

''Tko može razumjeti, O Gospode, Tvoju dobrotu?

Jer je neshvatljiva.

2 Ili tko može utjecati se tvojoj milosti,

Koja je bezgranična?

3 Ili tko može shvatiti Tvoje znanje?

4 Ili tko može da prebroji misli Tvoga uma?

5 Ili tko od tih koji su rođeni može se nadati da dođe do tih stvari,

Ako nije on taj komu si milostiv i velikodušan?

1654
6 Jer, ako si sigurno imao samilosti na čovjeka

Oni koji su pod Tvojom desnom rukom,

Oni nisu mogli doči do tih stvari,

Već oni koji jesu u broju imenovani mogu biti pozvani.

7 Ali ako, uistinu, onaj koji postoji zna gde smo mi došli,

I potčinimo sebe Njemu koji nas je izveo iz Egipta,

Mi čemo doči ponovo i sjetiti se tih stvari koje su prošle,

I radovati čemo se prema onomu što je bilo.

8 Ali ako mi sad ne znamo zašto smo došli,

I ne prepoznajemo da učestvujemo u Njemu koji nas je izveo iz Egipta.

Mi čemo doći ponovo i tražiti te stvari koje su sad.

I biti tužni u bolu zarad tih stvari koje su nas snašle.

76. Baruhu naređeno da uputi ljude za četrdeset dana i da drži sebe

spremnim za njegovo uznesenje dolaska Mesije

76 1 I On odgovori i reče mi: utoliko koliko otkrivenje ove vizije je

tumačeno tebi kako si tražio, čuj riječ Svevišnjeg da bi mogao znati šta
će te snači nakon ovih stvari. 2 Jer ti češ sigurno otići sa ove zemlje,
međutim ne kroz smrt, već češ biti sačuvan do svršetka vremena. 3 Idi
gore zato na vrh planine, i tamo će proči pred tobom sve oblasti zemlje,
i oblik nenaseljenog svijeta, i vrhovi planina, i dubine dolina, i dubine

1655
mora, i broj rijeka, da bi mogao vidjeti šta ostavljaš, i gde ideš. 4 Sad
ovo će se dogoditi nakon četrdeset dana. Idi sad zato tokom ovih dana i
upučuj ljude toliko koliko možeš, da bi oni mogli znati da ne umru u
poslednje vreme, već da naučiš u cilju da bi oni živjeli u poslednja
vremena.

77. Varuhov prijekor narodu i njegovo pisanje dva pisma – jedno ka

devet i pol plemena u Asiriji i drugo ka dva i pola u Babilon.

77 1 I Ja, Baruh, odoh tamo i dođoh do ljudi, i sakupih ih zajedno od

največeg do najmanjeg, i rekoh im: 2 Čujte, vi djeco Izraela, evo koliko
mnogo vas je ostalo od dvanaest Izraelovih plemena. 3 Vama i vašim
ocima Gospodar je dao zakon savršeniji nego u svih naroda. 4 I jer vaša
braća sagriješiše zapovijesti Svevišnjeg,

On donese osvetu na vas i na njih,

I On nije poštedio ranije,

I kasnije također On dade u zarobljeništvo,

I On ne ostavi ostatak njihov.

5 Več evo! Vi ste ovdje sa mnom.

6 ako , zato, usmjerite svoje puteve pravo,

Vi nećete otići kao što vaša braća su otišli,

Već oni će doči vama.

7 Jer On je milostiv komu se vi molite,

I On je velikodušan u koga se nadate,

1656
I On je istinit, tako da On će učiniti dobro a ne zlo.

8 Niste li vidjeli ovdje šta je snašlo Sion?

9 Ili mislite li možda da je mjesto griješilo,

I da zarad ovog bi porušeno?

Ili da zemlja je donijela glupost,

I da stoga je izručena?

10 I ne znate li da zarad vas koji ste grešili,

To što nije grešilo je zbačeno,

I zarad onih koji donosiše zlo,

Ono što nije napravilo glupost je izručeno neprijateljima?

11 i sav narod odgovoriše i rekoše mi: 'Toliko koliko se možemo

prisjetiti dobrih stvari koje Svemočni je učinio nama, mi ga prizivamo, i
te stvari kojih se ne sječamo On u svojoj milosti zna. 12 Štagod, učini
ovo za nas tvoj narod, napiši također našoj brači u Babilon poslanicu o
učenju i svitak nade, da možeš poučiti ih također prije nego odeš od
nas.

13 jer pastiri Izraela su stradali,

I svjetiljke koje su davale svijetlo ugasiše se,

I izvori koji su držali svoj tok odakle smo uobičajavali da pijemo.

14 I mi ostasmo u tami,

I usred drveća u šumi,

1657
U žeđi divljine.'

15 I ja odgovorih i rekoh im

'Pastiri i svjetiljke i izvori dođite do zakona,

I iako mi odemo, ipak zakon živi.

16 Ako stoga imate obzir ka zakonu,

I imate namjeru ka mudrosti,

Svjetiljke neče biti tražene,

I pastiri neče pasti,

I izvor neče presušiti.

17 Štaviše, kao što si mi rekao, ja ću napisati također vašoj braći u

Vavilon, i poslati ću po ljudima, i napisati ću na način devetorici i pola
plemena, i poslati po ptici. 18 I dogodi se na dvadeset i prvi dan u
osmom mjesecu da Ja Baruh dođoh i sjedoh pod hrast pod sjenu grana,
i nitko nije bio sa mnom, već ja sam. 19 I ja napisah ove dve poslanice:
jednu ja poslah po orlu ka devet i pol plemena, i drugu ja poslah onima
koji behu u Babilonu po trojici ljudi. 20 I ja pozvah orla i rekoh ove riječi
njemu 21 Svevišnji te stvorio da budeš iznad svih ptica 22 I sad idi i ne
zadržavaj se ni u jednom mjestu, niti ulazi u gnijezdo, niti sjedi na
drvetu, dok ne prođeš širinu mnogih voda rijeke Euftar, i odeš do
naroda koji živi tamo, i baciš im ovu poslanicu. 23 Zapamti, štaviše, da,
u vrijeme potopa, Noa je primio od goluba plod od masline, kad je posla
iz arke. 24 Da , također gavrani su služili Iliji, noseči mu hranu, i njima je
zapoveđeno. 25 Solomon također, u vrijeme njegova kraljevstva,

1658
štogod je želio da pošalje ili potraži za nečim, zapovedao je pticama da
idu tamo, i oni slušaše ga kako je zapovedao. 26 A sad nemoj da si
umoran, i ne okreni na desno ni na lijevo, več leti i idi pravim putem, da
možeš sačuvati zapovijed Svemočnoga, kao što sam ti rekao.

78-86 POSLANICA VARUHA SINA NERIJE KOJU JE NAPISAO ZA DEVET I

POL PLEMENA

78 1 Ovo su riječi poslanice koju Baruh sin Nerije posla devet i pol
plemena, koji behu preko rijeke Eufrat, u kojoj ove stvari behu zapisane.

2 Ovako govori Varuh, sin Nerije braći koja su odvedena u ropstvo:

'Milost i mir.' Nosim u mislima, moja braćo, ljubav Njegovu koji stvori
nas, koji nas je voleo od starina, i nikad mrzeo nas, već iznad svega
obrazovao nas. 3 I uistinu ja znam da evo svih dvanaest plemena su
vezani jednom vezom, jer smo rođeni od jednoga oca. 4 Zato sam bio
pažljiv da vas ostavim riječima poslanice prije nego umrem, da budete
utješeni u pogledu zala koja su došla na vas, i da budete tužni također
zarad zla koje je zadesilo vašu braću, i opet, također, da možete
opravdati Njegov sud koji 5 je on donio protiv vas da budete odvedeni u
ropstvo – jer šta ste pretrpjeli je nesrazmjerno onome što ste uradili – u
cilju da, u poslednja vremena, budete nađeni dostojni vaših otaca. 6
Zato, ako razmotrite to što ste sad pretrpjeli te stvari za vaše dobro, da
ne budete na kraju osuđeni i mučeni, tad ćete primiti vječnu nadu, ako
iznad svega uništite iz svog srca uzaludno grešenje, zarad koga vi odoste
tamo. 7 Jer ako tako činite te stvari, On će stalno sječati se vas, Onaj
koji uvijek obečava na korist onih koji su bili bolji nego mi, da On neće
nikad zaboraviti da nas napusti, već sa mnogo milosti će sakupiti
zajedno opet one koji behu rasuti.
1659
79 1 Sad, moja bračo, vidite prvo što je snašlo Sion, kako da
Nabuhadenazer kralj Babilona dođe protiv nas. 2 Jer mi smo grešili
protiv Njega koji nas stvori, i nismo držali zapovijedi koje je on
zapovijedio nam, još nije nas kaznio koliko smo zaslužili. 3 Jer šta je
snašlo vas mi također trpimo u povečanom stepenu, jer snašlo je i nas
također.

80 1 I sad, moja braćo, dajem vam na znanje da kad neprijatelj je

opkolio grad, anđeli Svevišnjeg behu poslani, i oni srušiše utvrđenja
jakih zidova, i oni uništiše čvrste željezne uglove, koji nisu mogli biti
iskopani. 2 Međutim, oni sakriše svo posuđe svetišta, da neprijatelj ne
bi došao u posjed njih. 3 I kad su učinili te stvari, oni dadoše neprijatelju
srušen zid, i opljačkanu kuću, i spaljen hram, i ljudi koji behu prevladani
jer behu izručeni, da neprijatelj ne bi se hvalisao i rekao:' Tako silom
sam smogao da ostavim pustom čak kuću Svevišnjeg u ratu. 'Vašu braću
također oni svezaše i odvedoše u Babilon, i učiniše da žive tamo. 5 Ali
mi smo ostavljeni ovde, malo nas. 6 Ovo je iskušenje o kojem vam
pišem. 7 Jer zasigurno znam utjeha stanovnika Ziona tješi vas: toliko
koliko znate da je napredovala vaša utjeha je veća nego iskušenja koja
ste izdržali odilazeći od tamo.

81 1 U pogledu utjehe, čujte riječ. 2 Jer ja sam tugovao radi Siona, i

molih milost od Svevišnjeg, i rekoh:

3 'Koliko dugo će ove stvari trajati za nas?

I hoče li ova zla dolaziti na nas stalno?

4 I Svemočni je učinio prema mnoštvu svojih milosti,

I Svevišnji prema veličini svoga sažaljenja,

1660
I On otkri meni riječ, da mogu primiti utjehu,

I On pokaza mi vizije da ne bih ponovo izdržavao bol,

I On učini znanim meni tajne vremena.

I dolazak časova on pokaza mi.

82 1 Zato, moja braćo, ja napisah vam, da možete utješiti sebe zarad

mnoštva vaših iskušenja. 2 Jer znate da naš Stvoritelj će sigurno osvetiti
nas na našim neprijateljima, prema svemu što su oni učinili nama,
također da svršetak koji Svevišnji će učiniti je veoma blizu, i Njegova
milost dolazi, i svršetak Njegova suda, je nema sumnje nije daleko.

3 jer gle! Mi vidimo sad mnoštvo napretka pagana,

Iako rade bezbožno,

Ali će biti kao para.

4 I mi vidimo mnoštvo njihove moči,

Iako oni čine zlo,

Ali oni će biti napravljeni poput kapi.

5 I mi vidimo čvrstoču njihove moči

Iako se opiru Svemočnome svaki sat,

Ali će biti ubrojani kao pljuvotina.

6 I mi smatramo slavu njihove veličine,

Iako oni ne drže zakone Svevišnjega,

1661
Već kao dim će proči.

7 I mi razmišljamo o ljepoti njihove milostivosti,

Iako oni rade sa nečisti,

No kao trava koja izumire će izblijediti.

8 i mi gledamo snagu njihove okrutnosti

Iako se oni ne sječaju kraja odtoga,

Već kao val koji prolazi oni će biti slomljeni.

9 I mi vidimo hvalisavost njihove moći,

Iako oni niječu dobro Božije, koji ga je dao njima,

Ali oni će proći kao prolazeći oblak.

83 1 Jer Svevišnji će zasigurno požuriti svoje vreme,

I On će sigurno donijeti Svoje vrijeme

2 I On će sigurno suditi onima koji su u Njegovom svijetu,

I posjetiti će u istini sve stvari kroz sva njegova skrivena djela.

3 I On će sigurno ispitati njihove skrivene misli,

I to što je položeno u tajnoj sobi od svih članova oklopa. I učiniti će ih

javnim u prisustvu svih sa prijekorom.

4 Neka niko zato od ovih sadašnjih stvari uzdiže u vaša srca, već iznad
svega neka budemo u iščekivanju, jer to što je obećano nama će doči. 5
I neka ne gledamo sad na užitke pagana u sadašnjosti, već sjetimo se

1662
šta je obećano nama na kraju. 6 Jer krajevi vremena i doba i štagod je sa
njima će sigurno proči zajedno. 7 Kraj, štaviše, doba će tad pokazati
veliku moč njegovog vladara, kad sve stvari dođu na sud. 8 Zato vi
pripremite svoja srca za ono što vjerujete, da ne dođete u okovima na
oba svijeta, tako da budete odvedeni dalje zarobljeni ovdje i mučeni
tamo. 9 Za ono što postoji sad ili šta je prošlo, ili što dolazi, u svim tim
stvarima, niti je zlo puno zla, niti opet dobro puno dobra.

10 Jer sve zdravlje vremena se okreće u bolest.

11 I sva moč ovog vremena se okreče u slabost.

I sva sila vremena se okreče u nemoč.

12 I svaka energija mladosti se okreče u starost i kraj.

I svaka ljepota milosti ovog vremena postaje izblijedela i mržnja.

13 i svaka ponosna vlast sada postaje poniznost i sram,

14 i svaka hvala slave ovog vremena postaje sramna tišina.

I svaki uzaludan sjaj i bezobrazluk sada postaje bezglasna ruševina

15 I svaka radost i uživanje ovog vremena se okreče u crve i

pokvarenost.

16 i svaka vika ponosa ovog vremena se okreće u prah i tišinu.

17 I svaki posjed bogatstva sada postaje sam Šeol.

18 i sva pljačka strasti sada se okreće u nasilnu smrt,

I svaka strast požude sad postaje sud muke.

1663
19 I svaka se umjetnost i spretnost ovog vremena se pretvara u dokaz
istine,

20 I svaka se sladost melema ovoga vremena pretvara se u sud i osudu,

21 I svaka ljubav laganja postaje pogrđena kroz istinu.

22 Budući da sve ove stvari su učinjene sad, da li iko misli da oni neće
biti osvećene? Ali kraj svih stvari će doći do istine (ispunjenja).

84 Gle! Učinio sam znanim ti ove stvari dok živim, jer sam rekao ti da
trebaš naučiti stvari koje su savršene, jer Svemočni je zapovjedio mi da
te uputim, i ja ću staviti pred tebe neke od zapovijesti od Njegova suda
pre nego umrem. 2 Sjeti se da ranije Mojsije zasigurno prizva nebesa i
zemlju za svjedoke protiv tebe i reče: ''Ako pogriješiš zakon biti češ
razasut, ali ako ga držiš biti češ sačuvan. 3 I druge stvari također on je
uobičavao govoriti ti kad vi dvanaest plemena biste zajedno u pustinji. 4
I nakon njegove smrti ti si ih bacio dalje od sebe, zarad ovog dođe na
vas ono što je predskazano. 5 I sad Mojsije je uobičavao govoriti vam
prije nego što vas je snašlo, i gle! To vas je snašlo, jer ste napustili
zakon. 6 Gle! Ja također kažem vam nakon što ste pretrpjeli, da ako
slušate te stvari koje su vam rečene, vi čete primiti od Svemočnog
štogod je dato i pripravljeno za vas. 7 Štaviše, neka ova poslanica bude
za svjedočanstvo između mene i vas, da se možete sjetiti zapovijesti
Svemočnoga, i da također bude meni obrana u Njegovom prisustvu koji
me posla. 8 I sječajte se zakona i Ziona, i svete zemlje i vaše braće, i
saveza vaših otaca , i ne zaboravite praznike i Subote. I dostavite ovu
poslanicu i običaje zakona vašim sinovima nakon vas, kao što su također
vaši očevi dostavili ih vama. 10 I u sva vremena učinite molbu ustrajno i

1664
molite marljivo sa čitavim srcem da Svemočni bude pomiren s vama, i
da On ne uračuna mnoštvo vaših grehova, već sjetite se čestitosti vaših
otaca. 11 Jer ako On ne sudi nam prema mnoštvu svoje milosti, jao
svima onima koji su rođeni.

85

1 Ne znaš li da u prošlosti i u naraštajima starine naših otaca da su imali

pomagače? Oni behu pravedni ljudi i sveti proroci.

2 Mi bijasmo u našoj vlastitoj zemlji pomognuti kad smo grešili, i oni

posredovahu za nas sa Njim koji stvorio je nas, jer oni verovahu u
njihova dela, i Svemočni je čuo njihovu molitvu i oprostio nam.

3. A sad pravedni su sakupljeni i proroci su pali u san i mi također smo

otišli iz zemlje, i Zion je uzet od nas, i mi smo ništa bez Svemočnoga i
Njegova zakona.

4 Ako zato mi usmjerimo i posvetimo svoja srca mi čemo primiti sve što
smo izgubili, i mnogo bolje stvari nego što smo izgubili mnogo puta.

5 jer što smo izgubili će istruliti, a što ćemo primiti neće se pokvariti.

6 Također, Ja sam napisao našoj braći u Babilon da njima također

svedočim ove stvari.

7 Neka sve te stvari koje Ja rekoh ranije budu uvijek pred vašim očima,
jer mi smo još u duhu i moči naše slobode.

8 Svevišnji je dugo strpljiv prema nama ovde, i On je pokazao nam šta

će biti, i nije sakrio od nas šta će biti na kraju.

1665
9 prije nego sud uzme svoju cijenu, i istina ono što je njeno, pripremimo
naše duše tako da imamo a ne da budemo uzeti kao posed i da se
možemo nadati i ne budemo posramljeni, i daa se možemo odmoriti sa
našim ocima, i da ne budemo mučeni sa našim neprijateljima.

10 jer mladost svijeta je prošla, i snaga stvorenja već je presahla, i

pojava vremena je vrlo kratka jer oni su već prošli. Bokal je blizu
bunara, i brod do luke, i smjer putovanja blizu grada, i život svome
svršetku.

11 pripravite vaše duše, tako da kad plovite i uzniđete od broda imate

odmor i ne budete osuđeni kada odete.

12 Kad Svevišnji donese sve ove stvari gde neće biti mesta za pokajanje,
niti kraja vremenu ili trajanju sati, ili promjene puteva, ili mjesta za
molitvu, ili puta za slanje molbe, ili da se primi znanje, ili dati ljubav.
Neće biti mjesta pokajanja za dušu, niti molitve za prekršaje, niti
posredovanja otaca, niti molitve proroka, niti pomoći pravednika.

13 Tamo je osuda truleži, put vatre, i put koji vodi u Gehennu (pakao)

14 Tamo je jedan zakon stvoren od jednoga. Postoji jedno doba i jedan

kraj za sve koji su u njemu.

15 Tad će On spasti one kojima On može oprostiti, i u isto vrijeme

uništiti one koji su uprljani grehovima.

Glava 86

1 Kada primiš ovo, moje pismo, pročitaj ga također na skupštini brižno.

1666
2 Razmišljaj o njemu, i iznad svega ovog učini to na dane vaših praznika.

3 Drži na umu misli ovoga pisma, tako kako ja također te držim u

mislima, uvijek , Dobro ti je.

Glava 87

1 I kad sam završio sve riječi ovog pisma, i napisao ga bez napora da
završim, ja ga presavih, i zapečati pažljivo, i stavih na vrat orla, i
odpustih ga i poslah.

1667
GRČKA APOKALIPSA BARUHA

ILI

3 Baruh

Prolog

1 pripovijedanje i otkrivenje Baruha, u pogledu tih neopisivih stvari koje

je on vidio po zapovesti Božijoj. Blagosloven si, O Gospode.

2 Otkrivenje Baruha, koji je stajao na rijeci Gel plačuči nad

zarobljavanjem 3 Jerusalima, kad također Abimeleh bi sačuvan rukom
Božijom, na posjedu Agripe. I on je sjedio ovako na lijepim vratima, gde
Svetinja nad svetinjama leži.

1. 1 Uistinu Ja Baruh plakah u svojim mislima i tugovah zarad naroda, i

da 2 Nabukodonozoru kralju bi dopušteno da uništi Njegov grad,
govoreći: Gospode, zašto si Ti stavio vatru na Tvoj vinograd, i učinio ga
pustim? Zašto si učinio to? I zašto, Gospode, Ti nisi uzvratio nam
drugom kaznom, već dao si nas narodima kao ovi, tako da oni 3 prilaze
nam i govore, Gdje je njihov Bog? I gle kako sam plakao i govorio takve
stvari, Ja videh anđela Gospodnjeg kako dolazi i govori mi: Razumi, O
čovječe, veoma voljen, i ne muči sebe toliko u pogledu spasenja
Jerusalema, jer tako kaže Gospod Bog 4 Svemočni. Jer On me posla
pred tebe, da učinim znanim i da ti pokažem sve stvari 5,6 od Boga. Jer

1668
tvoja molitva se čula pred Njim,i ušla je u uši Gospoda Boga. I kad je on
rekao ove stvari mi, Ja bijah tih. I anđel mi reče: Prestani zadirkivati 7
Boga, i Ja ću ti pokazati ostale tajne, veće od ovih. I ja Baruh rekoh,
Tako živ bio Gospod Bog, ako mi pokažeš, i ja čujem riječ od tebe, neću
nastaviti govoriti više. 8 Bog će dodati mom sudu u dan suda, ako više
budem pričao. I anđeo sila reče mi, Dođi, i pokazati ću ti tajne Božije.

Prvo nebo

2 1 i on uze me i odvede me gde nebeski svod bi postavljen čvrsto, i gde

tamo bila je rijeka koju niko nije prelazio, niti ijedan vjetar od svih koje
Bog je stvorio. I on uze me i odvede me do prvog neba, i pokaza mi
vrata velike veličine. I on reče mi, Hajde da uđemo 3 kroz njih, i mi
uđosmo kao nošeni krilima, razdaljinu od oko trideset dana putovanja. I
on pokaza me unutar nebesa ravnicu, i tamo behu ljudi živjeli, čija lica
behu od 4 volova, i rogovi od jelena i noge od koza, i bedra od jagnjeta.
I ja Baruh pitah anđela, Učini mi znanim, molim te, koja je širina neba
kojim putujemo, 5 ili koji mu je obujam, ili šta je ravnica, kako bih rekao
o ovome sinovima ljudskim? I anđel čije ime je Famel reče mi: Ova vrata
koja vidiš su vrata nebeska, i koliko velika je udaljenost od zemlje do
nebesa, toliko velika je njihova debljina, i opet kao velika je udaljenost
(od Sjevera do Juga, tako velika) tolika je dužina ravnice koju si vidio. I
opet anđeo sile reče mi, Dođi, i Ja ću ti pokazati veće tajne. Ali 6,7 Ja
rekoh, Ja molim te pokazi mi ko su ti ljudi. I on reče mi, To su oni koji
zidaju kulu svađe protiv Boga, i Gospod ih je protjerao.

1669
Drugo Nebo

3 1 I anđeo Gospodnji uze me i odvede na drugo nebo. I pokaza mi

tamo 2 također vrata kao prva i reče, Hajde da uđemo kroza njih. I mi
uđosmo nošeni na krilima 3 udaljenost od oko šezdeset dana
putovanja. I pokaza mi također ravnicu, i bila je puna 4 ljudi, čiji izgled
je bio kao od pasa, čije noge behu kao one u jelena. I ja pitah 5 anđela:
Molim te, Gospode, reci mi ko su ovi. I on reče, To su oni koji daju savjet
za gradnju kule, jer oni koje vidiš izvedoše mnoštvo i ljudi i žena da čine
cigle, između kojih, ženi koja radi cigle nije bilo dozvoljeno da bude
oslobođena u žasu rađanja djeteta, več rodi dok je pravila cigle, i
ponese svoje dijete u pregači, i 6 nastavi da čini cigle. I Gospod pojavi se
njima i pomete njihov govor, dok oni 7 su gradili kulu do visine od četiri
stotine i šezdeset tri kubita (lakata). I oni uzeše burgiju, i tražiše da
probuše nebo, govoreći, Hajde da vidimo da li je nebo napravljeno od
gline, ili od 8 mjedi (bakra), ili od željeza. Kad Bog vidje ovo On im nije
dozvolio, već udari ih sljepočom i pometnjom jezika, i učini im kao što
vidiš.

Treće nebo

4 1 I Ja Varuh rekoh, Vidi, Gospode, pokazao si mi velike i čudesne

stvari, i sad 2 pokaži mi sve stvari zarad Gospoda. I anđeo reče mi, Dođi,
hajde da nastavimo (I ja krenuh) sa anđelom od tog mjesta oko stotinu i
osamdeset pet dana 3 putovanja. I on pokaza mi ravnicu i zmiju, koja je
izgledala da ima dve stotine pletri u dužinu. 4 I on pokaza mi Had, i
njegova pojava bi tamna i odvratna. I ja rekoh, 5 Tko je ovaj zmaj, i tko

1670
je ovo čudovište oko njega? I anđel reče, Zmaj je on 6 koji jede tijela
onih koji provedu svoj život zlo, i on je hranjen njima. I ovo je Hades,
koji sam slično nalikuje njemu,pri tom on također pije kubit iz 7 mora,
koji ne ponire uopšte. Baruh reče, I kako (se to događa)? I anđel reče,
Poslušaj, Gospod Bog je stvorio tri stotine i šezdeset rijeka, od kojih
glavne od 8 svih su Alfija, Abirus i Gerikus, i zarad ovih more ne
presušuje. I ja rekoh, molim te pokaži mi koje je drvo koje Adama
zavede ustranu. I anđel reče mi, To je loza, koje anđel Samael posadi, s
kojim Gospod Bog bi ljut, i On prokle ga i njegovu biljku, dok također
zarad ovog On nije dozvolio Adamu da ga dirne, i stoga 9 đavo bivajuči
zavidan prevari ga kroz njegovu lozu. I ja Baruh rekoh, Budući da je loza
uzrok tako velikog zla, i da je pod kaznom prokletstva Božjeg, i bi 10
uništenje prvog stvorenog, kako da je sad tako koristan? I anđel reče, Ti
pitaš pravo. Kad Bog donese potop na zemlju, i uništi sva tijela, i četiri
stotine i devet hiljada divova, a voda naraste petnaest lakata iznad
največe planine, tad voda uđe u raj i uništi svaki cvijet, ali ukloni
potpuno bez ivice mladica 11 loze i baci je vani. I kad zemlja pojavi se
bez vode, i Noa iziđe iz 12 arke, on poče da sadi biljke koje je našao. I
nađe također izdanak loze, i uze ga, i mislio je u sebi, Šta je to? I ja
dođoh i rekoh 13 njemu stvari o tome. I on reče, Da li da sadim, ili šta
da radim? Budući da Adam je bio uništen zarad nje, ne daj da također
doživim gnjev Božji zarad toga. I govoreći 14 ove stvari on je molio da
Bog mu otkrije šta da radi s tim. I kad je on završio molitvu koja je
trajala četrdeset dana, i molio je mnoge stvari i plakao, 15 on reče:
Gospode, ja molim te otkrij mi šta da radim s ovom biljkom. A Bog posla
svog anđela Sarasaela, i reče mu, Ustani, Noa, i zasadi mladicu loze, jer
tako kaže Gospod: njena gorčina će također biti promijenjena u sladost,
i njeno prokletstvo će postati blagoslov, i ono što rodi od nje će postati

1671
krv Božja, i kroz nju ljudska rasa će ostvariti osudu, tako ponovo Isus
Hrist Immanuel će oni primiti u Njemu 16 odgore dozivajući, i ulaz u raj.
Znaj zato, O Varuh, da Adam kroz ovo drvo je stekao osudu, i bi oduzeta
slava Božija, tako također ljudi koji sad piju nezasitno vino koje se
dobija od nje, griješe gore nego Adam, i daleko su od 17 slave Božije, i
predaju sebe vječnoj vatri. Jer nema dobra koje dolazi kroz nju. Jer oni
koji piju neumjereno čine ove stvari: niti brat žali svoga brata, niti otac
sina, niti djeca svoje roditelje, već od pijenja vina dolaze sva zla, koja su
ubojstva, preljube, blud, laži, krađe i slično. I ništa dobro nije došlo kroz
to.

5 1 I Ja Baruh rekoh anđelu, 2 Daj da te pitam jednu stvar, Gospode.

Budući da si rekao mi 3 da zmaj pije kubit (lakat) iz mora, reci mi
također, koliko velik je njegov stomak? I anđeo reče, Njegov stomak je
Had, i koliko daleko je udica bačena od tri stotine ljudi, toliko velik je
njegov stomak. Dođi onda, da ti pokažem veća djela od ovih.

6 1 I on uze me, i odvede me gde sunce izlazi, 2 i on pokaza mi kočije i

četiri, ispod kojih je gorjela vatra, i u kočijama je sjedio čovjek, noseči
krunu vatrenu, i kočije su nošene od strane četrdeset anđela. I gle ptica
je kružila pred suncem, oko devet 3 lakata dalje. I ja rekoh anđelu, Šta
je ova ptica? I on mi reče, Ovo je 4, 5 čuvar zemlje. I ja rekoh, Gospode,
kako je on čuvar zemlje? Nauči me. I anđel reče mi, Ova ptica leti pored
sunca, i šireči svoja krila prima njene vatrena 6 zrake. Jer ako ih on ne
prima, ljudska rasa ne bi bila sačuvana, niti ijedno drugo 7 živo biće. Već
Bog zaduži ovu pticu tome. I on raširi svoja krila, i ja videh na desnom
krilu veoma velika slova, velika kao prostor gumna, veličine oko četiri 8
1672
hiljade modija (8.73l) i slova behu od zlata. I anđeo mi reče, Čitaj ih. I ja
čitah 9 i ona idu ovako: Niti zemlja niti nebesa ne nose me, već krila od
vatre me nose. I ja rekoh, Gospode, šta je ova ptica, i koje je njeno ime?
I anđeo reče mi, Njeno ime se zove 11 Feniks. (I ja rekoh), I šta on jede?
I on reče mi, Manu nebesku i 12 i rosu zemaljsku. I ja rekoh, da li ptica
vrši nuždu? I on reče mi, On izlučuje crva, a izlučevine crva je cimet, koji
kraljevi i prinčevi koriste. Ali čekaj i ti češ 13 vidjeti slavu Božju. I dok je
on pričao sa mnom, dogodi se udar groma, i mjesto bi udareno na
kojem smo stajali. I ja pitah anđela, Moj Gospode, šta je ovaj zvuk? I
anđel mi odgovori, Čak sad anđeli otvaraju tri stotine i šezdeset pet
vrata 14 nebesa, i svijetlo je odvojeno od tame. I glas dođe koji reče,
Davaoče svjetla 15, daj svijetu sjaj. I kad ja čuh zvuk ptice, ja rekoh,
Gospode šta je ovaj 16 zvuk? I on reče, Ovo je ptica koja budi od
drijemeža pijetlove na zemlji. Jer kao ljudi što čine kroz usta, tako i
pijetao označava tima u svijetu, u svom vlastitom govoru. Jer sunce je
učinjeno spremno od anđela, i pijetao kukuriče.

7 1 I ja rekoh, a gde sunce započinje svoj rad, nakon što pijetao

kukurikne? 2 I anđel reče mi, Slušaj , Varuh: sve stvari koje god ja
pokažem ti su u prvom i drugom nebu, a u trećem nebu sunce prolazi i
daje svjetlo svijetu. Ali sačekaj, i ti 3 češ vidjeti slavu Božiju. I dok sam
razgovarao s njim, vidjeh pticu, i ona se pojavila 4 napred, i rasla je
manje i manje, i u dužinu povratila se u svoju punu veličinu. I pored
njega vidjeh sijaće sunce, i anđele koji vukli su ga, i kruna na njegovoj
glavi, prizor u koji mi 5 nismo mogli da gledamo. I što ranije sunce zasja,
Feniks raširi svoja krila, ali ja, kad vidjeh tako veliku slavu, bi donešen
dole sa velikim strahom, i ja pobegoh i 6 sakrih u krila anđela. A anđel

1673
reče mi, Ne boj se, Baruh, več sačekaj i ti češ vidjeti također njegov
zalazak.

8 1 I on uze me i odvede me prema zapadu, i kad vreme zalaska dođe,

ja videh opet pticu dolazi pred njega, i što prije leže dođe videh anđele,
i oni podigoše krunu 2, 3 sa njegove glave. Ali ptica je stajala iscrpljena
sa krilima skupljenim. I gledajuči ove stvari, ja rekoh, Gospodaru, gde su
oni podigli krunu sa glave sunca, i čemu je 4 ptica tako iscrpljena? I
anđel reče mi, kruna sunca, kad je išla tokom dana, četiri anđela je
nose, i nose je u nebo, i obnavljaju je, jer ono i njene zrake su uprljane
nad zemljom, štaviše one su tako obnovljene svaki dan. I ja Baruh
rekoh, Gospode, zbog čega 5 su njene zrake uprljane nad zemljom? I
anđel reče mi, Jer drže bezakonje i nepravednost ljudi, zvane blud,
preljube, krađe, ucjene, idolopoklonstva, pijanstva, ubojstva, svađe,
ljubomore, zle govore, mrmljanja, šaputanja, razočaranja i slično, koji
nisu ugodni Bogu. Zarad ovih stvari je uprljano, i zato je obnovljeno. 6
Ali ti pitaš zarad ptice, zašto je iscrpljena. Zarad zadržavanja zraka sunca
kroza vatru i goreću vručinu celog dana, zato je iscrpljena time. Jer, kao
što smo rekli ranije, dok njena krila behu nadgledala zrake sunca,
nijedno živo biće ne bi preživjelo.

9 1 I oni su se povukli, noć je također pala,i u isto vrijeme dođe kočija

mjesečeva, sa zvijezdama. 2 I ja Baruh rekoh, Gospode, pokaži mi ovo
isto, molim te, kako 3 ide pravo, gde odlazi, i u kome obliku se kreče . I
1674
anđel reče, Čekaj i vidjeti češ ubrzo. I slijedeći dan ja također vidjeh
oblike žene, sjedeći na kolima sa kotačima. I pred njima behu volovi i
jagnjad? I on reče mi, 5 Oni isto su anđeli, I opet ja pitah, Zašto je da u
jedan čas raste , a u drugi 6 čas se smanjuje? I on reče mi, Slušaj, O
Baruh: Ovo što vidiš je zapisano 7 od Boga prelijepog i nikog drugog. I
na sagrešenje prvog Adama, bilo je do Samaela kad je uzeo zmiju kao
odeću. I on nije sakrio sebe već narastao, i Bog bi 8 ljut na njega, i dao
ga da pati, i smanjio njegove dane. I ja rekoh, a kako ono ne sija uvijek,
već samo u noći? I anđel reče, Poslušaj, kao u prisustvu kralja, dvorjani
ne mogu pričati slobodno, tako mjesec i zvijezde ne mogu sijati u
prisustvu sunca, jer zvijezde su uvijek zaustavljene, ali su praćene od
sunca, i mjesec, iako je nepovređen, je zasenjen vrelinom sunca.

Četvrto nebo

10 1 i kad sam uvidio sve te stvari od arhanđela, on uze i odvede me na

četvrto 2 3 nebo. I videh jednoličnu ravnicu, i u sred nje jezero vode. I
behu u njemu mnoštvo ptica svih vrsta, ali ne takve kao na zemlji. I
videh ždrala velikog kao 4 veliko goveče, i sve ptice behu velike veće od
onih na zemlji. I pitah anđela, Šta 5 je ravan, i šta jezero, i šta mnoštvo
ptica oko njega? I anđel reče, Slušaj, Varuh: ravnica koja sadrži jezerce i
ostala čuda je mjesto gde 6 duše pravednika dolaze, kad oni
razgovaraju, živeči zajedno u skupini. Ali voda je 7 ta koje oblak prima, i
kiša na zemlju, i plodovi rastu. I ja opet rekoh anđelu Gospodnjem, Ali
šta su te ptice? I on mi reče, To su oni 8 koji stalno pjevaju hvale
Gospodu. I ja rekoh, Gospode, a kako ljudi govore da voda koja 9 pada u
kiši je sa mora? I anđel reče, Voda koja se spušta u kiši također je sa
mora, i od voda sa zemlje, ali ono što potiče plodove je jedino sa 10

1675
potonjeg izvora. Znaj zato odsada da od ovog izvora je što se zove rosa
nebeska.

Peto nebo

11 1 i anđeo uze me i odvede me odtamo ka petom nebu. I vrata behu

zatvorena. I ja rekoh, Gospodaru, nisu li ova vrata put otvoren da
možemo uči? I anđel mi reče, Mi ne možemo uči dok Mihael ne dođe,
koji drži ključeve Kraljevsta Nebeskog, ali čekaj i vidjeti češ 3 slavu
Božju. I tamo bi velik zvuk, grmljavina. I ja rekoh, Gospode, šta je ovaj
zvuk? 4 I on reče mi, Čak sad Mihajlo, zapovednik anđela dolazi da primi
5 molitve ljudi. I evo glas dođe, Neka vrata se otvore. I oni otvoriše ih, i
nasta kao grmljavina groma. I Mihajlo dođe, i anđel koji je bio sa mnom
dođe na 7 lice s njim i reče, Pozdrav, moj zapovedniče, i svima tvoga
reda. I zapovjednik Mihael reče, Zdravo i tebi, naš brate, i tumaču
otkrivenja onima koji prolaze život 8 znalački. I pozdravivši me i drugi
tako, stajaše mirno. I videh zapovjednika Mihaela, držeči neizmjerno
veliku posudu, njena dubina bi velika kao dužina od nebesa do 9 zemlje,
a njena širina bi velika kao daljina od severa do juga. I ja rekoh,
Gospode, šta je to što Mihael arhanđel drži? I on reče mi, To je gde
zasluge pravednih ulaze, i takva dobra djela kao oni što čine, koja se
sprovode pred nebeskog Boga.

1676
12 1 i kako sam ja razgovarao sa njima, gle anđeli su došli noseći korpe
pune cveća. I 2 oni dadoše ih Mihaelu. I ja pitah anđela, Gospodaru, tko
su ovi, i šta su te stvari 3 donesene ovde od strane njih? I on mi reče, To
su anđeli koji su nad 4, 5 pravednima. I arhanđel uze košarice, i baci ih u
posudu. I anđeo 6 mi reče, Ovo cveće su zasluge pravednika. I ja videh
druge anđele nose košare koje niti su bile prazne, niti pune. I oni počeše
plakati, i nisam se usudio prilaziti bliže, 7 jer oni nisu završili hvale. I
Mihajlo plaka i reče, Dođi ovamo, također, vi 8 anđeli, donesite šta ste
donijeli. I Mihael bi veoma tužan, i anđeo koji je bio sa mnom, jer oni
nisu ispunili posudu.

13 1 i potom dođoše na sličan način drugi anđeli plačući i naricajući i

govoreći sa strahom, Gle kako smo mi smeteni, O Gospode, jer mi smo
poslani zlim ljudima, i želimo da odemo od 2 njih. I Mihajlo reče, Vi ne
možete otići od njih, radi toga da neprijatelj ne bi prevladao 3 do kraja,
ali recite meni šta imate. I oni rekoše, Mi molimo te, Mihael naš
zapovedniče, premesti nas od njih, jer ne možemo biti sa zlima i glupim
ljudima, jer nema ništa dobro 4 u njima, već svaka vrsta nepravde i
pohlepa. Jer mi ih ne vidimo da ulaze u crkvu uopšte, niti među
duhovnim ocima, niti u ijednom dobrom djelu. Ali gde je ubojstvo, tamo
su i oni usred, i gde je blud, preljub, krađa, klevete, laži, ljubomore,
pijanstva, zavisti, mrmljanja, šaputanja, idolotarija, gatanja i slično, 5
tad oni su radnici takvih djela, i drugih gorih. Zato mi molimo da
možemo otići od njih. I Mihajlo reče anđelima, Čekajte dok čujem od
Gospoda šta će se dogoditi.

1677
14 1 i u tom času Mihajlo ode, i vrata behu zatvorena. I bi zvuk kao 2
grom. I ja pitah anđela, Šta je ovaj zvuk? I on reče mi, Mihailo sada
prinosi zasluge ljudi Bogu.

15 1 I u taj čas Mihail siđe, i vrata behu otvorena i on donese ulje. 2 I

kako za anđele koji donesoše košare koje behu pune, on napuni ih
uljem, govoreći, Nosite ih, nagradite naše prijatelje stostruko, i one koji
su vredno donosili dobra dela. 3 Za one koji su sejali vredno, također
žanju vredno. I on reče također onima koji su donosili poluprazne
košare, Dođite ovamo vi također, uzmite nagradu prema onomu kako
ste je doneli, i 4 dostavite je sinovima ljudi. Tad on reče također onima
koji su doneli punu i onima koji su donijeli poluprazne košare: Idi i
blagoslovi naše prijatelje, i reci im da ovako govori Gospod, Vi ste vjerni
nad malo stvari, Ja ću postaviti vas nad mnogim stvarima, uđite u radost
svoga Gospodara.

16 1 i okrečući se on reče također onima koji ne donesoše ništa: ovako

govori Gospod. Ne budite tužnog 2 lica, i ne plačite, niti pustite ljude
same. Već budući da oni gnjeviše me svojim djelima, idite i učinite ih
zavidnim i ljutim i izazvanim protiv ljudi koji nisu ljudi, 3 ljudi koji
nemaju razumevanja. Nadalje, pored ovog, pošaljite gusjenicu i
beskrilnog skakavca i plijesni i običnog skakavca i grad sa munjama i
ljutnjom, i 4 kazni ih teško sa mačem i sa smrču, i njihovu decu sa
demonima. Jer oni nisu čuli moj glas, niti su držali moje zapovijesti, niti

1678
ih činili, već bili su mrzili moje zapovijesti, i bili su drski prema
sveštenicima koji su govorili riječi njima.

17 1 I dok je on još govorio, vrata behu zatvorena, i mi se povukosmo. 2

I anđel uze me i 3 povrati me do mjesta gde sam bio na početku. I
došavši sebi, ja dadoh slavu 4 Bogu, koji uze me vrednim takve časti.
Zato i vi također, braćo, koji ostvariste takvo otkrivenje, vi također
proslavite Boga, tako da On također može proslaviti vas, sad i uvek, i u
sve vijekove. Amin.

Prevedeno iz:

Edited by Wesley Caspers

for the

Wesley Center for Applied Theology at Northwest Nazarene University

© Copyright 2000 by the Wesley Center for Applied Theology

1679
4 Varuh – 4 Baruh

Stvari izostavljene od Jeremije proroka

Datum: prvi- drugi vijek a.d.

Glava jedan

1 Dogodilo se, kad su deca Izraela bili uzeti u zarobljenike od kralja

Haldejaca, Bog progovori Jeremiji, govoreći, Jeremija, moj odabrani,
ustani i idi iz ovog grada, ti i Baruh, jer Ja ću da ga uništim zarad

2 mnoštva grijehova onih koji ga nastanjavaju. Jer tvoje molitve su kao

čvrst

3 stub usred njih, i kao nesalomiv zid koji okružuje ga. Tako sad

4 ustani i idi prije nego snage Haldejaca ga opkole. I Jeremija odgovori,

govoreći, Ja ti se utječem, Gospode, dozvoli mi, tvome slugi da priča
pred

5, 6 tobom. I Gospod reče mu, Govori, moj odabrani, Jeremija. I

Jeremija progovori govoreći, Gospode Svemočni, ti izručuješ izabrani
grad u ruke Haldejaca, tako da kralj će se hvaliti sa mnoštvom njegova

7 naroda i reći, Ja nadvladah nad svetim gradom Božjim? Sigurno ne,

Gospodom

1680
8 ali ako je tvoja volja, neka bude uništen od tvoje vlastite ruke. I
Gospod reče Jeremiji, Budući da si ti moj odabrani, ustani i izađi iz
grada, ti i Baruh, jer Ja ću da uništim ga zarad mnoštva grijehova

9 onih koji u njemu stanuju. Jer niti kralj niti njegove snage ne mogu
doći u njega ukoliko ja

10, 11 prvi ne otvorim vrata. Tako ustani i idi do Varuha i reci mu ove
stvari. I ustajuči u šesti sat noči, izađi na zid grada,i Ja ću

12 pokazati ti da ukoliko Ja prvi ne uništim grad, oni ne mogu unići u

njega, Nakon rekavši ove stvari, Gospodar se ukloni od Jeremije.

Glava dva

1 i Jeremija otrči i reče ove stvari Baruhu, i oni dođoše u hram Božiji,
Jeremija podera svoju odeću i posu prašinu po svojoj glavi i ode

2 u svetište Božije. I Varuh, videći ga sa prašinom rasutoj po glavi i

njegovu odeću pocepanu, plaka glasno, govoreći, Oče Jeremija, šta je s
tobom, i koju vrstu greha su ljudi počinili?

3 One reče ovo zarad jer kako ljudi grešiše, Jeremija je posipao prah

4 po svojoj glavi i molio za ljude dok im greh nije bio oprošten. I to je

zašto Baruh je pitao ga, govoreći, Oče, šta je s tobom?

5 I Jeremija reče mu, izbegavajte da cepate svoju odeću, već radije

poderimo naša srca, i ne prinosimo vodu našim mislima, već plačimo i

6 napunimo ih suzama. Jer Gospod neće imati milosti na svoj narod. I

1681
7 Baruh reče, Oče Jeremija, šta se dogodilo? I Jeremija reče. Bog stavlja
grad u ruke kralja Haldejaca, da uzme

8 ljude zarobljene u Vavilon. I kad Baruh je čuo ove stvari, on podera

svoju

9 odeću također i reče, Oče Jeremija, tko ti otkri ovo?A Jeremija mu

reče, Sačekaj me malo, do šestog časa noči,

10 da bi znao da ova riječ je istina. I tako oni oboje ostaše na oltaru

plačući, i njihova odeća bi poderana.

Glava tri

1 ali kad čas noćidođe, kao što je Gospodar rekao Jeremiji, oni

2 odoše zajedno na zod grada, Jeremija i Baruh. I gle, tamo bi zvuk

trube, i anđeli dođoše sa nebesa držeči baklje u

3 njihovim rukama, i oni stajaše na zidu grada. I kad Jeremija i Baruh ih

vidješe, oni plakahu, govoreći, Sad znamo da riječ je istina.

4 I Jeremija zalagao se kod anđela, govoreći, Ja preklinjem vas da ne

uništite

5 grad sad, dok ne imam riječ sa Gospodom. I Gospod razgovaraše sa

anđelima, govoreći, Ne ništite grad dok ne razgovaram sa mojim
izabranikom Jeremijom.

6,7 Jeremija govoraše, reče, Molim, Gospode, pusti me da pričam pred

tobom, I

1682
8 Gospod reče, Govori, moj odabraniče, Jeremija. I Jeramija reče, Evo,
Gospodaru, mi znamo da ti izručuješ grad u ruke njegovih neprijatelja,

9 i da oni će odvesti ljude u Babilon. Šta želiš od mene da činim

10 sa svetim posudama službe Hrama? I Gospodar reče njemu, tko te

stvorio, tko te oblikovao u izobilju vode, tko te je zapečatio sa sedam
pečata u sedam perioda vremena, i nakon ovih stvari ti češ

11 primiti svoje plodno doba. Čuvaj posude hramovne službe do

12 dolaska voljenoga. I Jeremija progovori, govoreći, Utječem ti se,

Gospode, pokaži mi šta da činim sa Abimelehom etipljaninom, jer on
učini mnoga

13 dobra djela tvom slugi Jeremiji. Jer on izvukao me iz blatnjava

bunara, i nisam htio da on vidi uništenje ovog grada i njegovu pustoš, ali

14 da bi mu pokazao milost i da ne bude žalostan. I Gospod reče

Jeremiji, Pošalji ga u vinograd Agripe i u sjeni

15 planine ja ću zakloniti ga dok ne vratim narod do grada. Ali ti,

Jeremija, idi sa svojim ljudima u Babilon i ostani s njima, preklinjuči ih

16 dok se ne vratim do grada. Ali ostavi Varuha ovde dok ne pričam s

njim.

17, 18 Nakon što je Gospod rekao ove stvari, on ode gore od Jeremije u
nebo. Ali Jeremija i Varuh odoše u svetište i sakupljajući posude za
službu u hramu, oni dostaviše ih zemlji, kao što Gospodar ih je uputio.

19, 20 I odmah zemlja proguta ih. I dvojica sjedoše

1683
21 i plakaše. I kad bi jutro, Jeremija posla Abimeleha dalje, govoreći.
Uzmi košaru i idi do farme Agripe do planinskog puta i uzmi par smokvi
da daš bolesnim među narodom, zarad radosti Gospodnjeg

22 odmora nada tobom, i njegova slava nada tvojom glavom. I govoreći

ove stvari, Jeremija ga odasla dalje, i Abimeleh ode kao što je bio
upućen.

Glava četiri

1 i kad bi jutro, eto snage Haldejaca opkoliše

2 grad. I velik anđeo zatrubi, govoreći, Dođite u grad, snage

3 Haldejaca, jer evo, vrata su otvorena za vas. Zato, neka kralj

4 dođe unutar sa svojim mnoštvom i uzme ljude u zarobljenike. Ali

Jeremija, uzimajući ključ Hrama ode van grada, i okrečući se ka suncu,
on baci ih govoreći, Ja kažem ti sunce, uzmi svoje ključeve od hrama
Božijeg i drži

5 ih do dana u koji Gospod će pitati te za njih. Jer

6 mi nismo bili vrijedni da držimo, mi bismo krivi upravitelji. Dok

Jeremija je još plakao za narodom, oni odnesoše ga sa narodom,

7 vodeći ih u Babilon. I Baruh, posu prašinu na svoju glavu i sjede i plaka

tugujući, govoreći, Zašto je Jerusalim opustošen? Zarad grijeha voljenog
naroda koji je izručen u ruke neprijatelja, za naše

1684
8 grijehe i onih naroda. Ali ne dajte odmetnicima da se hvale i reknu, Mi
bismo snažni dovoljno da uzmemo grad Božiji našom snagom, već zarad
vaših

9 grehova bi nam izručen. I naš Bog će sažaliti se na nas i vratiti nas u

naš grad.

10 ali vi nećete živjeti. Blagosloveni su naši oci, Abraham, Isak, Jakov, jer
oni su otišli sa ovoga svijeta i nisu vidjeli uništenje ovoga grada.

11 Nakon što je rekao ove stvari, Varuh ode van grada, plačući i reče,

12 Tugujem nada tobom, Jerusaleme, Ja sam te ostavio. I on osta

sjedeći na grobnici dok je anđel dolazio njemu i izložio mu sve stvari
koje će Gospodar otkriti njemu kroza njega.

Glava pet

Ali Abimeleh je nosio smokve u toplini dana i došavši na

2 drvo, on sjede u njegovu sjenu da odmori malo. I nagnuvši svoju glavu

na košaru smokvi pade u san, on je spavao šezdeset šest godina, i nije s
budio iz

3 svoga sna, I potom, kad on ustade iz svoga sna, on reče, Ja spavah

ugodno za malo, ali moja glava je teška jer nisam dovoljno

4, 5 spavao. Tad otkrivši košaru sa smokvama, on nađe ih kako ispuštaju

mleko. I on reče, Želio bih da odspavam još malo, jer moja glava je
teška, ali se bojim da padnem u čvrst san i da se kasno probudim, a moj
otac Jeremija bi mislio za mnom. Jer da on nije u žurbi, on ne bi
1685
6 me poslao tako rano ovo jutro. Tako ću ustati i nastaviti po vručini,

7 jer nije li vručina, nema li rada, svaki dan? Tako ustajuči, on uze
košaru sa smokvama i stavi je na svoja ramena i ode u Jerusalem, i nije
ga prepoznao, niti kuću niti svoje susjedstvo, niti je našao svoju

8 porodicu, niti ikog od susjeda (bližnjih). I on reče, Blagosloven da je

Gospod, jer

9 velika uspavanost zadesila me danas. Ovo nije grad Jerusalim! Ja sam

se izgubio jer sam došao do planinskog puta nakon što sam ustao od
sna, i odkad

10 moja glava je teška jer se nisam dovoljno naspavao, Ja sam se

izgubio. Zamisli da kažem

11 Jeremiji da sam se izgubio!I on ode iz tog grada, i gledajuči pažljivo

on vidi znamenitosti grada i reče, Ovo, dakle je grad, Ja sam se izgubio.

12 I on se vratio opet do grada i potražio je i nije našao nikog od svojih

(naroda)

13 i on reče, Blagosloven je Gospod, jer veliki san me snašao! I on ode

van grada opet i stajaše tamo tugujuči, ne znajuči gde

14 da ide. I on spusti košaru dole, govoreći. Sjediću ovde dok

15 Gospod ne uzme ovaj san od mene. I kako je sjeo, on vidje starijeg

čovjeka kako dolazi sa polja, i Abimeleh mu reče, Kažem ti, starče, koji

16, 17 grad je ovo? I on mu reče, To je Jerusalim. A Abimeleh reče mu,

Tad gde je Jeremija sveštenik i Baruh pisar i sav

18 narod ovog grada, jer ih nisam našao. A stari čovjek mu reče, Nisi li ti
iz ovoga grada, da se sječaš Jeremije danas, i pitaš o
1686
19 tome nakon dugo vremena? Jer Jeremija je u Babilonu sa narodom.
Jer oni su uzeti u zarobljeništvo od Nabuhodonozora kralja i Jeremija je
s njima da

20 moli za njih, i da ih uči riječi. I čim je Abimeleh čuo ovo od starog

gospodina, on reče, Ako ti nisi stari čovjek, i ako nije nepropisno za
čovjeka da uvrijedi starije, ja bih se smijao tebi i tome što kažeš, ti si lud
jer kažeš, narod je uzet u zarobljeništvo U Babilon.

21 ako bi vodopadi nebeski došli na njih, ne bi bilo vremena

22 da se ide u Vavilon! Jer koliko dugo može biti da moj otac Jeremija
posla me do farme Agripe da uzmem nekoliko smokava tako da ih
možemo dati njima bolesnima među

22 narodom? I ja odoh i uzeh ih, i došavši pod izvjesno drvo u vručini

dana ja sjedoh da odmorim malo, i naslonih glavu moju na košaricu

24 i padoh u san. I kad se probudih, ja otkrih košaru smokvi, misleći Ja

25 da sam zakasnio, i nađoh smokve kako kapaju mlijeko, baš kao što je
bilo kad sam ih ubrao. I

26 ti kažeš da narod ne odveden u zarobljeništvo u Babilon! Ali baš tako

ti znaš

27 uzmi smokve i vidi! I on otkrije košaru sa smokvama od starog

28 čovjeka, i on vidje da kapaju mleko. I kad ih je vidio, stari gospodin

reče, O moj sine, ti si pravedan čovjek, i Bog nije želio tebe da vidiš

29 pustošenje grada, tako on donese san na tebe. Jer evo, danas je

1687
30 šezdeset i šest godina odkad narod je odveden u zarobljeništvo u
Babilon. I tako da znaš, sine, da što ti ja govorim je istina, pogledaj na
polje i

31 vidi da rast usjeva još nije vidljiv. Tako i smokve, da nije

32 još vrijeme za njih, i razumi. I Abimeleh plaka glasno, govoreći, Ja ću

blagosiljati te, O Bože nebeski i zemlje, i ostale duše

33 pravednika u svakom mjestu. Tad on reče starijem gospodinu. Koji

34, 35 mjesec je ovo? I on reče, Nisan, dvanaesti dan. I uzeći nešto

smokvi, on dade ih starom gospodinu i reče mu, Neka Bog vodi te sa
svojim svijetlom to grada koji je gore, Jerusalem!

Glava šest

1 Nakon ovih stvari Abimeleh ode izvan grada i molio je Gospodu

2 i gle, anđel Gospodnji dođe i držeči ga za desnu ruku, dovede ga

nazad do mjesta gdje Baruh je sjedio, i on nađe ga u

3 grobu. I kad oni vidješe jedan drugog, oboje njih plakaše, i oni
poljubiše jedan

4 drugog. I pogledavši gore, Baruh vidje sa svojim očima smokve

zaklonjene u

5, 6 Abimelehovoj korpi. I podigavši svoje oči u nebo, on je molio,

govoreći, Ti si Bog koji daje nagradu onima koji te vole. Pripremite sebe,
srca moja, radujte se i budite zadovoljni u vašem šatoru, govoreći

1688
vašem tjelesnom stanu, Vaša tuga je okrenuta na radost. Jer Svemočni
dolazi i on će

7 uzdići vas u svom šatoru, jer grijeh nije uzeo korijena u vama. Budite
osvježeni

8 unutar šatora, u vašoj čistoj vjeri, i vjerujte da ćete živjeti. Pogledajte

na ovu košaru smokvi, jer gle, one su šezdeset i šest godina stare i one
se nisu

9 osušile niti smrde, već kapaju mlijeko. Tako da bude sa vama, moja
tijela, ako činite stvari zapovijeđene vama od anđela pravednosti.

10 Onaj koji je sačuvao košaru smokava, isti će opet sačuvati vas

11 svojom moči. Nakon što je rekao ove stvari, Baruh reče Abimelehu,
Ustanimo i molimo se da Gospod otkrije nam kako da pošaljemo riječ
Jeremiji

12 u Vavilon o zaštiti nada tobom na putu. I Varuh je molio, govoreći,

Naša moči, Gospode Bože ti odabrano svjetlo je što

13 izlazi iz tvojih usta. Mi ti se utječemo i molimo za tvoju dobrotu, O

veliko ime koje niko ne zna. Čuj glas tvojih sluga i neka znanje dođe

14 u tvoje srce. Šta da radimo, i kako da pošaljemo vijesti Jeremiji

15 u Babilon? I dok je Varuh još molio, gle anđel Gospodnji dođe i reče
Baruhu sve ove riječi. Savjetniče svjetlosti, ne brini kako češ poslati
Jeremiji. Jer sutra orao dolazi tebi

16 u čas svjetlosti, i ti moraš usmjeriti ga Jeremiji. Zato, napiši u pismo,

Govori narodu Izraela, Neka onaj među vama koji je postao stranac
bude istjeran, i neka oni provedu petnaest dana, i nakon ovih stvari

1689
17 ja ću voditi te u tvoj grad, govori Gospod. Tkogod nije odvojen od
Vavilona, neka ne dolazi u grad, i Ja ću kazniti ih bez da ih

18 vratim nazad ponovo od Babilonaca, kaže Gospod. I nakon ovih

stvari,

19 anđel ode od Baruha. I Baruh posla na tržnicu pagana i uze papirus i

tintu, i on napisa sledeće pismo, Baruh

20 sluga Božiji, piše Jeremiji u zarobljeništvu u Vavilonu. Pozdrav i raduj

se! Jer Bog nije ostavio nas da napustimo naša tela tugujuči nad gradom
koji je

21 opustošen i ogorčen. Iz ovog razloga Gospod je imao sažaljenje na

naše suze i svjetio se saveza koji je ustanovio sa našim ocima
Abrahamom, Isakom

22 i Jakovom. I on posla anđela meni i reče mi ove riječi koje vam

23 šaljem. Sad ovo su riječi koje Gospod Bog Izraela, koji nas izvede iz
zemlje Egipta iz velike peći, reče: Zarad tog jer niste držali moje
zapovijesti, već vaše srce se uzdiglo, i vi otvrdniste vaše vratove preda
mnom, u gnjevu i ljutnji Ja izručih vas peći u Babilon.

24 Štaviše, ako budete slušali moj glas, govori Gospod, iz usta Jeremije
moga sluge, tkogod sluša Ja ću ga vratiti iz Babilona, a tkogod ne sluša
će postati stranac Jerusalemu i Babilonu.

25 I vi ćete im dokazati vodom Jordana, tkogod ne sluša će postati znan,

ovo je znak velikog pečata.

1690
Glava sedam

1 i Baruh ustade i ode do groba i nađe orla kako sjedi

2 van groba. I razgovarajuči u ljudskom glasu, orao reče njemu, Zdravo

3 Baruh, nadzorniče vjere! I Baruh reče njemu, Ti koji pričaš si izabran

od svih ptica nebeskih, jer ovo je jasno od sjaja tvoga

4 oka, tako pokaži mi, šta ti radiš ovdje? I orao reče njemu, ja sam

5 poslan ovde tako da ti možeš poslati svaku riječ koju želiš kroz mene. I
Baruh

6 reče njemu, Možeš li odnijeti ovu poruku Jeremiji u Babilon? I

7 orao reče njemu, Sigurno, zato sam poslat. I uzimajući pismo i

petnaest smokvi iz košare Abimeleha, Baruh sveza ih na vrat orla i reče
mu, Ja kažem ti, kralju ptica, idi u miru i zdravlju

8 i odnesi poruku za mene. Ne budi kao gavrani koje Noje posla i koji se
nikad ne vratiše njemu u arku, već budi kao golubica koja u trećem

9 pokušaju donese riječ pravednicima. Tako također, uzmi ovu vrijednu

riječ ka Jeremiji i onim zatvorenicima sa njim da bi bili dobro sa tobom.

10 Uzmi ovaj papirus narodu i izabranicima Božjim. Ja sve ptice nebesa

treba da te okružuju u želji da se bore sa tobom, odbi ih, Gospodar

11 će ti dati snage. I ne skreći na desno ni na lijevo, već budi kao strijela

idi pravo, idi u snagi Božjoj, i neka slava Gospodnja

12 bude sa tobom na celom putu kojim putuješ. Tad orao uzleti, imajući
pismo oko vrata, i ode za Babilon. I kad on stiže tamo, on se odmori na
izvesnom drvetu van grada u pustom mestu.

1691
13 I on bi tih dok Jeremija ne dođe, jer on i izvesni drugi ljudi behu

14 dolazili da sahrane čoveka van grada. Jer Jeremija je učinio molbu

Kralju Nabukodonozoru, govoreći. Daj mi mjesto gde bih sahranio
mrtve

15 moga naroda. I kralj dade mu. I kako su oni išli

16 sa mrtvacem i plakali, oni prođoše pored orla.I orao zaplaka glasno,

govoreći, Kažem ti, Jeremija, odabraniče Božiji, idi! Sakupi narod i dođi
ovde da oni čuju pismo koje sam ti donio

17 od Baruha i Abimeleha. I kad Jeremija ću, on uzveliča Boga, i ode i

sakupi narod sa njihovim ženama i djecom, i on dođe

18 gde je orao bio. I orao je silazio na onog koji je umro

19, 20 i on se povrati u život. Ovo se dogodi da bi oni verovali. I sav

narod se čudio na ovo što se dogodi, govoreći, Je li ovo Bog koji se
pojavio našim ocima u divljini kroz Mojsija koji se sad također pojavio

21 nama kroz ovog orla? I orao reče, Kažem ti, Jeremija, dođi odveži
ovo pismo i pročitaj ga narodu. Tako , odvezujući pismo, on ga pročita

22 narodu. I kad ljudi čuše oni plakahu i posuše pepeo po svojim

glavama, i oni rekoše Jeremiji, Spasi nas, i reci nam šta da radimo, da bi
mi

23 ušli u grad još jednom ponovo. I Jeremija odgovori i reče im, Sve što
ste čuli od pisma držite, i Gospod će vas voditi u naš

24 grad. I Jeremija također napisa pismo Baruhu, govoreći ovako, Moj

voljeni sine, nemoj biti nemaran u svojim molitvama iznoseči pred Boga
na našu korist, da on

1692
25 bi mogao ubrzati naš put dopk ne ostavimo upravu ovog
bezakonitog kralja. Jer ti si nađen pravedan pred Gospodom, i on nije
dozvolio ti da dođeš ovde, tako da ne vidiš ugnjetavanje koje je palo na
ljude od ruku

26 babilonaca. Jer pravedno je kad otac ima jedinog sina i on je predan

na kaznu, oni koji vide svoga oca i tješe ga pokrivaju svoje lice tako da
on ne vidi kako njegov sin je kažnjen i mučen od bola i više.

27 Jer Bog slično ima milost na tebe i nije dozvolio tebi da dođeš u

28 Babilon tako da ne vidiš zlostavljanje naroda. Jer odkad dođosmo

29 ovde, žalost nas nije napustila danas nakon šezdeset i šest godina!
Jer ja bi često izlazio i nalazio neke iz naroda obješene od kralja
Navuhodonozora plačući

30 i govore, Imaj milosti na nas, Bože Zar! Čujući ove stvari, ja bih žalio i
plakao dvostrukim jadom, ne samo zarad onih obješenih, već

31 zato što oni zovu stranog boga, govoreći, Imaj milosti na nas. I ja bih
se sjetio dana praznika kad smo slavili u Jerusalimu prije nego što smo
uzeti u zarobljeništvo, i sječajući se, ja bih plakao i vračao se mojoj kući

32 potrešen i plačući. Zato moli sad u mjestu gde si, ti i

33 Abimeleh, za ovaj narod, tako da možemo otići odavde. Jer kažem ti

da celo vreme mi bismo ovde, oni su nas tlačili, govoreći, Pevajte nam

34 pesmu od pesama Ziona, pesmu našega Boga. I mi govorismo im

35 Kako da vam pjevamo, bivajući u stranoj zemlji? I nakon ovih stvari,

Jeremija sveza pismo za vrat orla, govoreći, Idi u miru, i neka

1693
36 Gospod gleda na vas oboje! I orao uzleti i dođe u Jerusalem i dade
pismo Baruhu, i nakon što je razvezao ga, i pročitao ga, i poljubio ga, i
on plaka kad je čuo o žalosti i zlostavljanju naroda.

37 ali Jeremija uze smokve i dade ih bolesnima izmeđ naroda, i on

nastavi učiti ih da se drže dalje od onečišćenja pagana Babilona.

Glava osam

1, 2 ali dan dođe u kojem Gospod odvede svoj narod u Babilon. I

Gospod reče Jeremiji, Ustani ti i tvoj narod, i dođite na Jordan, i ti češ
reči narodu, Neka onaj koji želi Gospoda ostavi se posla

3 Babilona iza. I od ljudi koji uzeše žene od njih, i žene koje uzeše
muževe od njih, neka oni koji vas čuju pređu, i vodi ih u Jerusalem, ali za
one koji te ne čuju, ne smiješ

4 ih voditi tamo. I Jeremija progovori ove riječi ljudima i oni ustaše

5 i dođoše do Jordana da pređu. I kad on reče im riječi koje Gospodar je

izgovorio njemu, pola od onih koji su oženjeni nisu htjeli da čuju
Jeremiju, već rekoše mu, Mi nečemo ostaviti naše

6 žene zauvek, ali čemo ih dovesti sa nama nazad u naš grad. Tako oni

7 pređoše preko Jordana i dođoše u Jerusalem. I Jeremija stade čvrsto

sa Baruhom i Abimelehom govoreći. Nijedan čovek koji živi sa
babiloncima neće

8 uči u ovaj grad! I oni rekoše među sobom, Hajde da ustanemo i

vratimo se
1694
9 u Babilon, u naše mjesto. I oni odoše. Ali kad dođoše u Babilon,
babilonjani izađoše da ih sretnu, govoreći, Vi nečete uči u naš grad, jer
vi ste nas mrzili i otišli od nas u potaji, zarad ovog vi nečete

10 doći k nama.Jer mi učinismo drugu zakletvu u ime našeg boga da ne

primimo vas niti vašu djecu, budući da ste otišli od nas u

11 tajnosti. I kad oni primiše ovo, oni se okrenuše i dođoše u pusto

mjesto na neku udaljenost od Jerusalima, i izgradiše sebi grad i nazvahu
ga

12 Samaria. I Jeremija posla po njih, govoreći, Pokajte se, jer anđel

pravednosti dolazi, i on će voditi vas na vaše uzvišeno mjesto.

Glava devet

1 i oni koji behu sa Jeremijom nastaviše devet dana radujući se

2 i prinoseči žrtve za narod. A u deseti dan Jeremija sam prinese

3 žrtvu. I on je molio molitvu, govoreći, Svet, svet, svet, tamjan

4 živog drveća, istinsko svjetlo koja obasjava me dok Ja nisam uzet k

tebi, za tvoju milost ja molim, za mio glas dva serafima molim, za drugi
mirisni

5 miris tamjana. I neka Mihail, arhanđel pravednosti koji otvara vrata

pravednosti, bude stvar moje pažnje dok ne uvede

1695
6 pravedne unutar. Utječem ti se, Svemočni Gospode svega stvorenja,
nerođeni i neshvatljivi, u kome sav sud je sakriven prije nego ove stvari
postojaše.

7 I kako je Jeremija rekao ove stvari, dok je stajao na oltarom sa

Baruhom i

8 Abimelehom, on posta kao jedan od onih koji su predali dušu. I Baruh

i Abimeleh ostaše tugujući i plačući glasno, Jao nama, zarad

9 našeg oca Jeremije koji nas je ostavio, sveštenik Boga je otišao. I sav
narod ču njegov plač, i oni svi otrčaše njima i vidješe Jeremiju kako leži

10 na zemlji kao mrtav. I oni poderahu svoju odeću i staviše prah na

svoje

11 glave i plakaše gorko. I nakon ovih stvari, oni pripremiše sebe da

12 ga sahrane. I gle, dođe glas govoreći, Ne sahranjujte onoga koji je još

živ,

13 jer njegova duša dolazi u tijelo ponovo. I jer su oni čuli glas, oni ga
nisu sahranili već ostaše u krugu oko šatora za tri

14 dana, govoreći, U koji čas će ustati? I nakon tri dana, njegova duša
dođe u njegovo tijelo i on podiže svoj glas usred njih svih i reče, Slavite
Boga jednim glasom! Svi vi veličajte Boga, i Sina Božijeg koji probudi
nas, Isusa Hrista svjetlo svih eona, neugaslu svjetiljku

15 života vjere! I nakon ovih vremena biti će drugih četiri stotine i

sedamdeset

16 sedam godina, i tad će on doči na zemlju. I drvo života koje je

posađeno usred raja će učiniti da divlje drveće nose

1696
17 plod, i oni će narasti i niknuti. A drveće koje je već niknulo i raširilo
se i reklo, Mi rastemo vrhom u zrak, on će učiniti ih da se okupe zajedno
sa uzvišenjima njihovih grana. I čvrsto ukorijenjeno drvo će učiniti

18 ih da im bude suđeno! I šta je crveno će postati belo kao vuna, snijeg

će biti učinjen crn, pitke vode će postati slane, i slane slatke u

19 velikom svijetlu radosti Božje. I on će blagosloviti otoke da oni mogu

20 donijeti plod riječi usta pomazanika. Jer on će doći! I on će izači i

odabrati za sebe dvanaest apostola, da bi oni propovijedali među
narodima, on koga sam vidio ukrašenog od njegova oca dolazi u svijet

21 na Gori Maslinskoj, i on će napuniti gladne duše. I kao što Jeremija je

govorio ove stvari o Sinu Božijem, da on dolazi na svijet, ljudi postaše
ljuti i rekoše, To su ponovno riječi izgovorene od

22 Isaije sina Amosovog govoreći, Ja videh Boga i sina Božijeg, Dođite,

zato, i nedajmo ga ubiti, od iste smrti, već kamenujmo ga kamenjem.

23 Sad, Baruh i Avimeleh behu veoma tuži jer su oni htjeli da čuju

24 u celosti tajne koje je on video Ali Jeremija reče im, Budite tiho i ne
tugujte, jer oni neće ubiti me dok ne opišem sve

25, 26 što sam video. I on reče im, Donesite kamen ovde meni. I on
namjesti ga i reče, Svijetlo eona, učini ovaj kamen da izgleda baš kao ja
dok ja

27 opišem sve što sam vidio Baruhu I Abimelehu. Tad kamen,

28zapovesću Božjom, uze sličnost Jeremiji. I oni su kamenovali

29 kamen, misleći da je Jeremija. A Jeremija dostavi sve tajne koje je

video Varuhu i Avimelehu, i tad on je stajao usred
1697
30 ljudi, želeći da dovede svoj položaj vođe do kraja. Tad kamen
zaplaka, govoreći, O glupi narode Izraela, zašto me kamenujete, misleći
da Ja

31 sam Jeremija? Gledajte Jeremija stoji usred vas! I kad oni videše ga
oni istog trena potrčaše ka njemu sa mnogim kamenjem i njegovo
vodstvo bi ispunjeno.

32 I Varuh i Avimeleh dođoše i sahraniše ga, i uzeše kamen i staviše ga

na njegov grob nakon što napisaše ovako: Ovo je kamen koji je bio
saveznik Jeremije.

1698
Istorija Rehabita - O životu blaženog Zosimusa

Istorija svetog pustinjaka Zosimusa i

Sinova Jonadaba, sina Rehaba

1 Bio jednom izvjesni čudan i mudar čovek, koji dok je stanovao u

pustinji za četrdeset godina nije jeo hleba, nije pio vina, i nije video lice
smrtnika. Njegovo ime bi Zosimus, i on je iskreno molio Boga noću i po
danu da mu pokaže gde je preveo Blažene, sinove Jonadaba, koji su
uzeti od zemaljskog života u danima Jeremije proroka, i gde Bog je
učinio ih da žive.

I kad je Gospod video samo – poniznost blaženog, Zosimusa zarad

dobra Blaženih, tad Gospod usliši njegovu molitvu i odobri njegovu
molbu. I u jedan od dana dok je još molio, glas dođe k njemu i anđeo
dođe prema njemu i reče mu, ''Zosimus, O čovjeće Božiji, poslan sam k
tebi sa visina nebeskih da te vodim i pokažem put tako da odputuješ i
vidiš Blagoslovene kako si molio od Gospoda. Štaviše, ne nadimaj se u
mislima (misleći ovako), ' Eto za četrdeset godina hleba nisam jeo, niti
vina pio, i lica ljudi nisam video već samo lica anđela, sad prilaze.''

2 Tad ja ostavih pećinu, i putovah sa anđelom za četrdeset dana. I

stigoh u izvesno mesto umoran, i padoh od iscrpljenosti, potom molih
se Bogu za tri dana. I izvesna životinja dođe i odnese me i putova ispod
mene mnoge dane dok nije dostigla veliki okean. I kad videh veliko
more ja bih začuđen njegovim prostranstvom i čudih se šta da radim. I

1699
odmah glas dođe k meni, govoreći, ''O čovjeće Božji, nikad nije čovjek
prošao dalje i prošao pored mene, samo shvati ovo i razumi.'' I ja
pogledah i videh usred mora nešto kao gusti bedem oblaka obešen na
moru, i vrh oblaka se širio do visina nebeskih. I ja mislih da možda
Blagosloveni su bili usred njega, jer sam čuo glas isred oblaka koji reče,
''Oče Zosimus.'' Tad (shvatajući da sam u krivu) Ja slavih i davah hvale
Bogu, njemu koji čini nemu prirodu da govori, njemu koji čini sve lakim.

3 I tad ja molih Gospoda da čini sa mnom kako želi po svojoj volji. I

odjednom dva bujna i vrlo čvrsta drveta, veća od ikojeg koje sam vidio,
pojavi se na obali mora. I jedno od drveta savi se dole i ja tajno uhvatih
njegove grane. I one se raširiše prema visini nebesa i podigoše me gore i
nosiše me do njihova vrha dok oblaci su bilo ispod mene. I također
druga drveća sagnuše se prema njima, i jedno odavde zakrivi svoj vrh i
držalo me do drugog koje je bilo na drugoj strani. I silazeći, ispusti me
usred njega. I tako vodstvom Boga, ja pređoh veliki okean i oblak. I ja se
odmorih u tome mestu za tri dana, dok slava Božja nije stala sa mojih
usta. Tad ja ustah i putovah zemljom koja je bila usred mora, bila je
lijepa i ispunjena bujnim drvećem, koje je nosilo lijepe i mirisne
plodove. Bilo je kao velik i prostrano ostrvo, bez planine ili brda,
ukrašeno sa cvećem i ispunjemo mnogim ljepotama.

4 Dok sam gledao ljepotu te zemlje, ja priđoh malenom putu i videh

izvesna gola čoveka, koji je sedeo. I ja se bojah zarad njegova izgleda, ali
rekoh, ''Mir s tobom, moj brate.'' Tad on odgovori i reče, ''Dođi u miru, i
radost nek je stobom, jer ja znam da si ti čovjek Božiji, drugačije ti ne bi
bilo dato da uđeš ovde.''
1700
5 I opet on upita me, ''Jesi li došao od svijeta uzaludnosti?'' Tad ja rekoh
mu, ''Uistinu ja dolazim iz svijeta uzaludnosti kako bih video sve vas,
Međutim, reci mi, zašto si go?'' Ali on mi reče, ''Ti si onaj koji je go, i ti
ne raspoznaješ da tvoja odeća je pokvarena, ali moja odeća nije
pokvarena. Ako želiš da me vidiš, dođi, gledaj prema visinama
nebeskim.'' I dok sam gledao gore ja videh njegovo lice da je kao lice
anđela. I moje oči behu izbledele od straha, i ja padoh na zemlju.

6 I tad on mi priđe i uhvati me rukama, i podiže me na noge. I on reče

mi, ''Ne plaši se,jer ja sam onaj od Blagoslovenih, koje si ti iskreno želio
da posetiš. Ali dođi sa mnom i ja ću te povesti do Blagoslovenih, moje
braće. I putujući sa mnom, držeći moje ruke, on pitao me o svetu i o
svemu u njemu. I tad on dovede me do skupa Blaženih. I nakon što sam
ih gledao ja padoh na zemlju i molih im se. To je bio skup izabranih, koji
obuhvaća i sjaj mladih i čast svetih. I tad Blagosloveni videše me, oni se
veoma čudiše i propitivaše jedan drugog istovremeno ''Moja braćo, je li
kraj sveta došao i stoga je čovek došao ovde?'' I svi oni ustaše i moliše i
utjecaše Gospodu da im da razlog za moj upad među njih.

I Bog je čuo njihovu molitvu, i ja gledah i videh dva anđela kako silaze sa
nebesa, stoje pred skupom Blagoslovenih, i govore njima, ''Kraj još nije
došao, ne bojte se zarad dolaska ovoga čovjeka koji je među vama. On
će ostati među vama za sedam dana. Ispišite za njega i obavjestite ga o
Božjem promislu u pogledu vas, i da on posećuje vas, međutim, taj
čovek će uskoro otići od vas, i vratiti se u njegovo mjesto radovanja.'' I
nakon što su anđeli rekli ove stvari njima, oni uziđoše u nebesa.

1701
7 Tada su se Blagosloveni radovali, i primili se u miru. I sveti,
Blagosloveni predaše me čuvaru. I sveti reče mu, ''Čuvaj ga, ovoga
našega brata, sa sobom sedam dana.'' I sveti čuvar primio me, i doveo
me do svoga šatora, i ja sedoh sa njim ispod tog lijepog drveća. I u
njegovom prisustvu ja uzeh zadovoljstvo u radosti njegovih molitvi. Jer
to mjesto je kao Raj Božiji i ti Blagosloveni su kao Adam i Eva prije nego
su zgriješili. Oni poste od devetog časa do devetog, i tad jedu šta
trebaju od plodova tog drveća, a voda koja je slatka i ugodna kao med
teče od korijena drveća. I svaki pije šta želi. I odmah prestanu jesti, od
devetoga časa oni žive sami.

Kad ove porodice Blagoslovenih čuše šta se dogodilo meni, i kad im je

rečeno od njihove braće, ''Evo izvjesni čovjek je došao od uzaludnoga
svijeta, '' tad oni počeše da budu uznemireni i svi od lijepih obitelji
Blagoslovenih dođoše usrdno da vide čudo , jer čuđenje ih obuze zarad
mene. I oni neprestano pitaše me o ovome svijetu, i ja ponavljah im. Od
umora, trajanja, boli načina ispitivanja, moja duša je drhtala i ja nisam
mogao govoriti, jer niti po noći niti po danu su oni ostavljali me samog
da odmorim. I ja upitah čuvara i rekoh mu, ''Pitam te, O Blaženi, učini
mi ljubaznost, ako dođu tebi oni i pitaju te o meni, reci im, 'On nije
ovde.' Tako da mogu odmoriti, jer moja duša je uveliko izmučena.'' I taj
sveti čuvar, kad on ču ovu molbu od mene, plakao je glasno govoreći,
''O Moji Blagosloveni Oci, nesreća mi je došla danas. Evo, ja sam skoro
kao Adam u Raju, jer on kroz savjet Evin, sagtrešio je zapovest. A ovaj
čovek kroz svoj zao savet, koji je on otkrio pitavši nešto što bi me učinilo
da grešim, reče mi, 'Laži, i reci svojim drugarima da ja nisam ovde.
Izbacite ovoga čoveka odavde tako da on ne sije laži u naše mesto
zatočenja.''
1702
I mnoge uzvišene starešine i duhovni mladi, koji behu kao anđeli
nebeski, sakupiše se, načiniše skupštinu, i rekoše mi, ''O grešni čoveće,
idi, izađi od nas. Mi ne znamo kako si ti pripravio sebe tako da si došao
među nas, možda, želiš da zavedeš nas kao što je Zlobni zaveo oca
Adama.'' Kakogod, Ja, jadni Zosimus, padoh na svoje lice pred njima, i sa
tužnim suzama, molih ih usrdno i rekoh,

Imajte milosti na mene, O Blaženi

I oprostite mi moj prestup, O zemaljski anđeli.

I potom ja molih ih iskreno i uveliko, sa teškoćom su imali milosti ka

meni. I svi oni postaše veoma tihi, i nakon kratkog vremena oni rekoše
meni, ''Reci nam, naš brate, od svih tih stvari koje su se dogodile tako
da si mogao nas posjetiti, budi na miru i ne plaši se.'' Tad ja rekoh im
celu priču, na koji način sam molio Boga, ''Pokaži mi tvoje mesto.'' Tad
starješine odgovoriše mi, ''I sad, naš voljeni, budući da je Bog odgovorio
ti i ti si nas video i naše mesto, šta je tvoja želja? '' Rad im ja rekoh, 'Ja
molim vas od vašeg blaženstva da napišete za mene povijest vašeg
ulaska ovdje ako je moguće, tako da vaša istorija bude dobar uvod i
lijep primjer svakome koji želi da bude vođen strahom Božjim.''

8 I oni uzeše tablice od kamena, i napisaše na njih ovako: Čujte, svi vi

koji ste u svijetu zaludnosti, i primite svu promisao koja se dogodila
nakon ovog, mi smo zvani sinovi Rehaba, mi smo od vas, i evi mi smo
otišli sa vašeg svijeta u kojem smo danas. Jer u to vreme kad Jeremija,
prorok, je objavio i prorokovao pustošenje Jerusalima zarad grijehova
sinova Izraela, tad eto kratko nakon što uništitelj dođe da pustoši i ubija
ih. Tad Jeremija prorok, podera svoju odeću i obuće se u kostrijet, i

1703
posu prašinu po svojoj glavi. I on pokaza domaćem narodu put dobra, i
podsticao ih je da se vrate Gospodu.

Tad naš otac Jonadab, sin Rehaba, čuo je kako je prorok govorio, ''Ne
jedite hleba, i ne pijte vina dok Gospod ne usliši vašu molitvu.'' I naši oci
rekoše nam, ''Mi ne smijemo da jedemo hleb i ne smijemo piti vina, i ne
smemo oblačiti odeću . Moramo slušati njegovu riječ.'' I mi mu
rekosmo, ''Mi ćemo učiniti sve što nam naložiš.'' I tad mi skinusmo
odeću sa naših tela, i nismo jeli hleba, i nismo pili vina, i plakali smo sa
velikom tugom. I prinesosmo molitve Bogu. I on prihvati naše molbe. I
on se okrenu od svoje ljutnje.

9 I nakon što je kralj Josija umro, drugi kralj je vladao nakon njega. I kad
on se sakupi zajedno sa svim narodom židovskim, neki ljudi mu govoriše
za nas: ''Ovdje je obitelj, koja je od nas ali oni ne izgledaju kao mi jer ne
čine kao mi, i oni su goli i niti jedu hleba niti piju vina.'' Tad kralj otpusti
ih , i on pozva nas. I kad mi dođosmo pred njega, kralj upita nas, ''Tko
ste vi i iz koje porodice ste vi?'' Tad mi odgovorismo mu, ''Mi smo iz
ovoga tvoga naroda, i iz grada Jerusalema, i mi smo sinovi Jonadaba,
sina Rehabovog. I kad Jeremija,prorok, u danima kralja koji je bio pre
tebe, ohrabivao je narod da se pokaje, naš otac je čuo riječ proroka i
upozorio i zadužio nas da ne jedemo hleba, ne pijemo vina, da se
brinemo za odeću, ili stanujemo u kućama. I Bog je čuo njegovu
molitvu. I on ukloni svoju ljutnju od grada. I mi ga volismo sa čitavom
našom dušom i vezasmo se njegovom milošću. I ova njegova ljubav je
ugodna u našim očima tako da na njegovom putu mi čemo biti lagano
goli sve naše dane.''

1704
10 I kralj nam reče, ''Vi činite dobro, ali sad pomešajte se sa vašim
narodom, i obucite odeću, i jedite hleb i pijte vino i napustite Gospoda.
I evo vi ćete biti poslušni sinovi našega kraljevstva.'' Ali mi odgovorismo
kralju, ''Mi nikad nečemo prekršiti naše obečanje Bogu, i nečemo
prestati od slušanja zavjeta njegovog zauvek.'' I kralj je besne protiv nas
i naložio da svi mi budemo zatvoreni u zatvor, i dok smo bili zatvoreni
mi držasmo bdijenje molitvom pred Bogom.

U prvu noć, sjajan lav zasja nad nama, i anđeli Božji u slavnom obliku
pojaviše se nama. I oni vodiše sve nas van zatvora, i postaviše nas u
vazduh iznad zemlje, i dovedoše nas do ovoga mjesta u kojem sad vidiš
nas, i dopusti nam da živimo u njemu. I naše časne žene, koje sa nama
su predale se Bogu, sad prebivaju odvojeno među nama u ovoj zemlji,
dok ostali kao mi poste i mole i slave Boga. I nakon što su anđeli Božji
doveli nas i postavili nas na ovo mesto usred voda velikoga mora, Bog
zapovedi i vode narastoše iz dubokog bezdana i okružiše ovo mesto. I
zapovešću Božijom oblak posta bedem iznad vode i uzraste kao nebesa.

11 I prema njegovoj volji Bog sakupi nas na ovome ostrvu i nije nas
razasuo po celoj zemlji, već Bog stavi nas na ovu svetu zemlju. I mi smo
bez greha i zla i odvratnih misli. I mi smo smrtni, međutim , mi smo
očišćeni i bez mrlje, i naše duše i tijela su očišćena od svakog uprljanja, i
mi ovisimo od nade u našega Gospoda, i naš vid je upravljen stalno i
neprestano na svjetlost budućeg života. I od molitve ka Bogu mi nismo
mirni po noći i po danu, jer ovo prinošenje hvale je naš posao. I Bog
zapovedi i ova zemlja donese nam ugodno i sjajno drveće koje je
ispunjeno lijepim, čudesnim i mnogim voćem. I opet od korijena drveća

1705
teče slatka i prijatna voda, i od toga voća i vode mi uzimamo užitak i
odmaramo i održavamo se.

Među nama nema vinograda, žita, poljoprivrede, drveta, željeza, kuća,

zgrada, zlata ili srebra, i niti olujnog vremena niti kiša je sa nama, niti
snijeg niti led. I sunce ne sija na nas, jer oblak, koji okružuje nas kao
bedem, obuzdava ga. I zemlja u kojoj smo mi je ispunjena sa velikom
svetlošću tako da tama i noć ne ulaze. I mi imamo sjajnu pojavu i
stanujemo u svetlu.

I ima među nama ljudi koji uzimaju žene i jednom samo čovjek ima
odnos sa svojom ženom. I tad su one odvojeni jedno od drugog i ostaju
u čistoti za ostatak njihovog života. I sečanje uživanja ne narasta u
mislima ikoga od nas. Već oni ostaju svih njihovih dana kao oni koji
rastu u devičanstvu. Ali žena zatrudni i nosi dvoje dece, jedno od njih je
za venčanje a drugo raste u devstvenosti. I za ovo ponašanje nama je
zapoveđeno od Boga, i uistinu ovaj način je naš običaj.

12 Ali među nama nema nikoga ko broji godine. Zarad onih koji danju
žive u čistoći i svetosti, godine njihova života će rasti, ali godine grešnika
će opadati. I nitko među nama računa mesece i godine. Ali mi nismo
goli kako ti misliš, jer mi smo prekriveni sa pokrivalom slave, i mi ne
pokazujemo jedan drugom lične delove naših tela. Ali mi smo pokriveni
sa pokrivalom slave slično onom kojim je Adam i Eva bili pokriveni prije
nego su sagrešili. Mi smo hranjeni sa voćem stabala u deveti čas, ne da
su časovi izdvojeni među nama, već kad vreme za naše hranjenje dođe,
plodovi drveća dolaze među nas, premda oni ne padaju našom voljom. I
tako smo hranjeni od njih dovoljno potrebi. I potom mi pijemo od

1706
neizmerno dobre, slatke, i ugodne vode koja izlazi nam od korijenja
drveća. I tad voda se vraća i sakupljena je u početno mjesto.

Mi imamo znanje o vama ljudima koji naseljavate svijet, i kakvi ste. Mi

znamo dela pravednika i dela zlih, jer anđeli Božiji dolaze među nas
neprestano i govore nam o vašim delima i dužini vaših života. Mi
molimo za vas, utjecući Bogu zarad vas jer mi smo također od vaše vrste
i od sinova Adama. I Bog postavi nas ustranu i izabra nas prema
njegovoj volji, i on dovede i postavi nas na ovo mesto u kojem smo sad.
I anđeli Božji stanuju sa nama i oni javljaju nam te stvari koje se
događaju među vama, i mi se radujemo na dobrim delima koja čine oni
koji su među vama. I mi tugujemo nad grešnicima i nevjernicima koji su
u svijetu, i molimo Boga stalno da uzdrži svoju ljutnju u pogledu vas.

Nama sveti anđeli Božiji objavljuju i utjelovljenje Riječi Božje, koji je od

svete djevice, koja je mati Božja, i sve one stvari koje on pruža i
usavršava i izdržava zarad spasenja smrtnika. I tad mi molimo i
priznajemo i veličamo ga zarad slave njegova utjelovljenog života. Tad
mi tražimo za tvoju ljubav, O ljudi, da ne budete neverni kad vaša
mogućnost je da čitate ovu povijet. Ne predajte se okrutnom i
nemilosrdnom vladaru, već budite okruženi tajnama koje su vam
povjerene. I neka ova istorija bude za vas spasenje vaših života. Imajte
poštovanje ka nama u vašim skrivenim mislima, oponašajte naš način
života, slijedite mir, čuvajte ljubav koja je nepromenjiva, i volite čistotu i
svetost. I biti ćete učinjeni savršenim u svim dobrim stvarima i naslediti
kraljevstvo Božije.

13 Mi smo uvidjeli da sveti post od četrdeset dana našeg Gospoda je

počeo kad voće plodova se uzdržalo i prestalo razvijati. I na svaki od
1707
dana svetoga posta Bog uzrokuje da pada na nas sa nebesa mana slična
onoj koju on je dao našim ocima kad ih je izveo iz Egipta. Mi spoznasmo
da sveta Pasha će stići kad ovo drveće među nama procveta i da
čudesna slatke i izobilne plodove. Tad znamo da Pasha našega Gospoda
je stigla. Ali na praznik uskrsnuća (oživljenja) našega Gospoda iz groba
mi držimo tri dana i tri noći. Tad smo ispunjeni sa zadovoljstvom i
radujemo se, uvidjevši da sveti praznik oživljenja našega Gospoda je
stigao. I sa duhovnim veseljem mi se radujemo dok proslavljamo sa
svetim anđelima, tako također mi uzdižemo i pevamo hvale tokom cele
velike i spasonosnog praznika proviđenja našega Gospoda. I sav skup
koji je iznad nas i sve nebeske sile raduju se sa nama u ovim
svečanostima.

14 Mi opet objavljujemo vam, o braćo, da među nama nema bolesti,

bola, umora naših tela, osakaćenosti, umora , iskušenje, niti čak
Satanina sila nas ne dotiče, jer nema među nama bijesa, ljubomore, zle
želje, ili mržljivih pomisli. Već mi imamo samo mir i zadovoljstvo, i
izloženu ljubav prema Bogu i jedni ka drugima. I duše svakoga od nas
nije umorna ili tužna ili želi da bude iza kad anđeli Božji dolaze i vode je
iz tijela. Već mi smo zadovoljni i radujemo se i sveti anđeli se raduju sa
nama kad su poslani po dušu svakoga od nas.

I mlada se raduje nad njenim zaručenim mladoženjom, i duša se raduje

na dobre vesti od svetih anđela. Jer oni anđeli govore joj ništa osim ovo
samo: ''O čista dušo, tvoj Gospod te zove da dođeš ka Njemu.'' Tad duša
sa velikom radošću ostavlja telo da srete anđela. I videvši tu ćistu dušu,
koje je upravo napustila telo, svi sveti anđeli raširuju za nju sjajnu
odeću. I oni primaju je sa radošću, govoreći, ''Blagoslovena si ti, O čista

1708
dušo, i blažena, jer si u potpunosti činila volju Boga, tvoga Gospoda.'' I
ovo je kako on dovodi svoj promisao na svakoga od nas.

15 Duša razaznaje i zna dan njenog odlaska kroz otkrivenje od svetih

anđela. I mi živimo neizmerno dugo vreme, i opseg našeg života nije
prolazan i kratak kao vaš. Kad sveti anđeli su poslani među nas, u ovaj
lijep način o kojem smo vas obavestili, tad nas oni posećuju. Štaviše,
prvo dolaze do starešina, i kad blažene starešine vide anđele koji
dolaze, oni odmah sa radošću se utjeću tako da sva blagoslovena braća
se sakupljaju. I kad sav narod se sakupi, odmah sa hvalom mi dolazimo
sa anđelima na mesto u kojem njihova tela su sahranjena. I jer nemamo
ništa da koristimo za kopanje, anđeli sami prave grobnicu za tela. I opet
kad sve ove duše navrše svoje dane, tad su odvojene od skupa, i svaki
odlazi sa velikom radošću. I svi mi sa uzdizanjem dolazimo do njega i
predajemo mu mir u poljupcu Gospoda dok je on vođen do groba od
svetih anđela. I tad duša našeg blagoslovenog brata napušta telo u
kojem je bila, i sa radošću daleko se ukloni od tuge ona prilazi i dolazi
do svetih anđela, i uzdiže se Bogu sa radošću. A mi svi jednoglasno
vidimo dušu kad napušta telo jasno i čisto, pojava duše kad napušta telo
je nalik na slavno svetlo, i oblikuje i urezano je nalik na telo, i to je
duhovni let.

16 I dok mi gledamo na tu svetu i čistu dušu, sveti anđeli je odnose

dalje i pozdravljaju, i tako se uznosi i ide gore od nas u slavi. I nakon nje
uzdiže se sa njima i prelazi u oblast sile najvišljih nebesa, tad drugi
redovi anđela primaju je sa radošću. I arhanđeli pozdravljaju je, i potom
oni šire njihove ruke i vode je do prijestolja i ovlasti koja su iznad njih. I
1709
tako ide gore i uzdiže se dokle uđe pred i moli se Gospodu. I kad najvišlji
red kerubima i serafima prime je, oni uzdižu se do vrata svetoga
Trojstva. Tad Sin Božiji prima dušu iz njihovih ruku i vodi je napred tako
da može da se moli Ocu. I kad duša padne dole na lice i moli se pred
Bogom, tad otkrivenje biva nam otkriveno, i svi mi padamo na zemlju i
molimo Gospoda sa dušom. I kad Bog učini tu dušu da ustane od
molitve, mi također ustajemo na noge. I tad Bog šalje tu dušu u stalnu
kuću da čeka dan oživljenja za ostatak naše zajednice. Tad i mi idemo
od tela te duše našega brata na naš vlastiti skup i izvršavamo službu
kroz slavljenje Svetoga Duha. I tako smo mi urezali na te tablice i poslali
ih vama kroz ruke našega brata Zosimusa.

I opet Bog, naš Stvoritelj, nam je dao ovo pravo, mi čujemo glasove
duhova i pevanje anđela, i sila i nebeskih redova vi neprestano slavima
Boga. Kad oni slave Boga, tako također mi u našoj zemlji hvalimo ga.

I anđeli primaju i prenose naše molitve i naše hvale otvarajući i

obožavajući u ljubavi pred božanskim i tajanstvenim prijestoljem, koje
zna tajne. I tako pomoću anđela, i nebeskih sila naše molitve prolaze da
nađu ulaz pred Bogom. Ovo je sve o našem načinu života. I mi smo
uistinu zvani Blaženi, jer mi uživamo naklonjenost Božju. I mi pišemo i
šaljemo ove tablice vama, o narode koji stanuje u tom svetu
uzaludnosti, kroz ruke ovog našega brata Zosimusa, koji je ušao među
nas zarad vas kroz milost Božju i ostao sa nama sedam dana. I prateći ga
mi smo putovali sa njim dokle smo došli do obala velikog okeana.

17 I tad svi od nas zajedno kleknusmo na obali mora i molismo i

utjecasmo Bogu da bude za našega brata Zosimusa vodić i utočište. I
tad odmah u trenutku bijeli oblak se pojavi iznad mora i njegov vrh se
1710
raširimo do najvišljeg vrha. I mi hvalismo Boga, priznajući da je lako za
njega da učini sve.

Tad odjednom dva drveta se pojaviše usred mora i po zapovesti Božijoj

jedno od tih stabala savi se dole prema meni, Zosimusu. I držalo me
sigurno u svojim granama i raširi sebe do visina nebeskih, i nosiše me i
podigoše me nježno do vrha belog oblaka. I to drugo drvo savi se dole
prema meni, tad ono prvo savi svoju glavu, i to drugo drvo također se
savi prema meni, podiže me i dovede u suhu zemlju. I opet ja pređoh
okean, veliko more, i taj oblak. I ja dadoh hvale i slavih milostivog Boga,
koji ispunjava želje onih koji ga se boje, i koji čuje njihove molitve i
spasava ih.

18 I odjednom ta životinja stiže i ponese me, i dovede me do pećine dok

ja slavih i uzvisivah Boga, koji mi je odgovorio i čuo moju molbu i
ispunio moju želju. Njemu je slava, amen, od nebeskih i zemaljskih bića
zauvek, amen.

(Grčka verzija sadrži poglavlja 19-23*, koja izgleda da je kasnije

proširenje hrišćana.)

*Poglavlje 19 sadrži kako Zosimus je upozoren da će biti iskušan od

Satane. Poglavlje 20 i 21 opisuju Đavolji pristup Zosimusu, mučenje od
njega i pobedu Zosimusa molitvom. Poglavlje 22, Zosimus uči očeve u
pustinji i ostavlja im ovaj testament. Poglavlje 23 uvodi Hriseja,
pustinjaka koji objavljuje Zosimusov testament, Zosimusovo tijelo je
sahranjeno i njegova duša sija sedam puta sjajnije od sunca.

1711
Ezekeilov apokrif

Fragment 1

Hrom i slijep čovjek u vrtu.

Izvjesni kralj ovoga svijeta imao je lijep smokvin vrt. U ovom vrtu
uzgajao je lijepe i zrele smokve. U njegovom kraljevstvu su živjela
dvojica ljudi koje je on zanemarivao. Oni behu slijepac i hrom čovjek.
Jedne noći, hromi čovjek namisli sa slijepcem da ukrade u vrtu i da mu
pomogne uzeti neke od smokava. Vodeći slijepca njemu sa užetom,
hromi čovjek popeo se na njegova leđa, i djelovao je kao oči slijepca. Na
ovaj način, dvojica ljudi upravljaše idući ka vrtu, i da jedu smokve koje
su rasle tamo. Kad kralj otkri da smokve nedostaju, on posla do slijepca
i pita ga kako se to moglo dogoditi. Slijepi čovjek odgovori govoreći;
’’Kako sam mogao učiniti to, Ja koji ne vidim?’’ Tad kralj ode do hromog
čovjeka i pita ga isto pitanje. Hromi odgovori govoreći; ’’Kako sam ja
mogao učiniti to, ja koji ne mogu hodati?’’ Kralj tada stavi hromog
čoveka na slijepčeva leđa, i pokaza kako su njih dvojica radili zajedno da
ostvare cilj, i oni nisu mogli zanijekati. Isto tako na ovaj način tijelo je
povezano sa dušom, i dvojici će biti suđeno šta su oboje uradili, i neće
pretrpiti odvojeni sud.

Fragment 2

Pokaj se, kućo Izraela, od svojih bezakonitih puteva. Ja kažem ti, moj
narode. ’’Iako se raspon vaših grijehova prostire od nebesa do zemlje, i
1712
ako su crni kao što mogu biti, i ako se okrenete meni, i sa čitavim svojim
srcem kažete, ’’Oče’’, Ja će vam oprostiti, i gledati na vas kao svete.

Fragment 3

Pogledaj na kravu, ona je telila, i još je trudna.

Fragment 4

Na ovaj način, naš Gospodin Isus Hrist također je rekao, ’’Ono što sam
vidio da radite, za to ću vam suditi.’’

Fragment 5

I zato, on reče Ezekielu...’ Ja ću izliječiti hromog, i izliječiti bolesna, one

koji su odlutali, ja ću vratiti u stado, i Ja ću hraniti ih na mojoj svetoj
planini...i biti ću njihov pastir i biti ću blizu im kao druga koža.’’

1713
Apokalipsa Zefanije
100 b.c. – 70 a.d.

— iz James H. Charlesworth, The Old Testament Pseudepigrapha

(Doubleday & Co., Inc., Garden City, New York, 1983)

Clement, Stromata 5.11.77

Prizor na petom nebu

A I duh uze me i dovede me na peto nebo. I ja videh anđele koji su zvani

''gospodari''. I kruna bi na njima u Svetom Duhu, i tron svakog od njih bi
sedmostruko sjajan nego svjetlo uzdizučeg sunca. (I oni behu živjeli u
hramovima slave i pevali himne neopisivom Bogu.)

Sahidski fragment

1714
Proročka vizija duše u mukama

B 1 Vidjeh dušu koju pet hiljada anđela kažnjavaše i čuvaše. 2 Oni uzeše
je sa istoka i dovedoše do zapada. Oni su udarali njenu...dali su joj
stotinu...udaraca svakom dnevno. 3 Ja bih uplašen i bacih sebe na lice
tako da moji zglobovi poklekoše. 4 Anđeo pomože mi. On reče mi,
''Budi jak, O jedan koji će pobediti, i izdrži tako da pobediš nad
suparnikom i ti češ doči iznad Hada.'' 5 I potom ustah i rekoh, ''Tko je
ovaj koga kažnjavaju?'' 6 On reče mi, ''Ovo je duša koja je nađena u
njenom bezakonju.'' I prije nego li je krenula da se pokaje bila je
posječena, i izvučena iz tijela. Uistinu, Ja Zefanija, vidjeh ove stvari u
mojoj viziji.

Prizor na širokom mjestu

8 i anđeo Gospodnji pođe sa mnom. I vidjeh široko mesto, hiljade

hiljada opkoljavaše ga na lijevoj strani i mirijade mirijada na desnoj
strani. Oblik svakoga bio je drugačiji. 9 Kosa je bila opuštena kao ona u
žena. Njihovi zubi su bili kao zubi...

Ahimic tekst

Fragment koji se odnosi na sahranu

1 ...mrtvi. Mi čemo ga sahraniti kao svakog čovjeka. 2 Gdegod da umre,

mi čemo iznijeti ga svirajuči u citru pred njim i pevajuči psalme i ode
nad njegovim telom.

1715
Prizori odozgor prorokovog grada

1 I ja odoh sa anđelom Gospodnjim, i on uze me gore nad mojim

gradom. I bi ništa pred mojim očima. 2 Tad vidjeh dvoje ljudi kako
hodaju zajedno putem. Ja gledah ih dok su razgovarali. 3 I štaviše,
također vidjeh dve žene koje su mljele zajedno u mlinu. I ja gledah ih
dok su razgovarale. 4 I vidjeh dvoje na krevetu, svako od njih radilo za
njihovo uzajamno...na krevetu. 5 i vidjeh ceo nenaseljen svijet kako visi
kao kapljica vode koja je obešena od kante kad izlazi iz bunara. 6 I rekoh
anđelu Gospodnjem. ''Tad tama ne postoji ili noć u ovom mjestu?'' 7 On
mi reče, ''Ne, jer tama ne postoji u tom mjestu gde pravedni i sveci su,
već radije oni uvijek postoje u svijetlu.''

8 I vidjeh sve duše ljudi koje postajaše u kazni. 9 I ja plakah Gospodu

Svemogućem, ''O Bože, ako ostaneš sa svetima, Ti češ izvjesno imati
sažaljenja na svijet i duše koje su u kazni.''

Anđeli pisari sa Gore Seir

1 Anđeo Gospodnji reče mi, ''Dođi, daj da ti pokažem mjesto

pravednosti.'' I on uze me sa Gore Seir i pokaza mi troje ljudi, kao dva
anđela hodaju s njima radujući se i likujući nad njima. 3 Ja rekoh anđelu,

1716
''Od koje vrste su ovi?'' 4 On reče mi, ''To su tri sina Jotama, sveštenika,
koji niti drži zapovijedi njihovog oca niti drže puteve Gospodnje.''

5 Tad vidjeh druga dva anđela koja plaču nad tri sina Jotama,
sveštenika. 6 Ja rekoh, ''O anđele ko su ovi? On reče, ''To su anđeli
Gospoda Svemočnog. Oni napisaše sva njihova dobra djela pravednika
na svoje svitke dok su gledali vrata nebesa. 7 I ja uzeh ih iz njihovih ruku
i dovedoh ih pred Gospoda Svemočnog. On napisa njihovo ime u Knjigu
Živih. 8 Također anđeli onih koji tuže koji su na zemlji, oni također
zapisaše sve grehove ljudi na svitcima. 9 Oni također sjedoše na vratima
nebesa. Oni rekoše optuživaču i on napisa ih na svitak tako da može
optužiti ih kad oni iziđu iz svijeta i odu dole.

Odvratni anđeli nose duše loših ljudi

1tad ja hodah sa anđelom Gospodnjim. I pogledah pred sebe i vidjeh

mjesto tamo. 2 hiljade hiljada i mirijade mirijada anđela ulazili su kroz
njih. 3 njihova lica behu kao leopard, njihove kljove behu van njihovih
usta kao divlji veprovi. 4 Njihove oči behu pomiješane s krvlju. Njihova
kosa bila je opuštena kao u žena, njihovi vatreni bičevi behu im u
rukama. 5 kad ih videh, bijah uplašen, i rekoh tom anđelu koji je išao sa
mnom, ''Od koje vrste su ovi? 6 On mi reče, ''To su sluge svega
stvaranja koji dođoše do duša loših ljudi i dovode ih i ostavljaju u ovom
mestu. 7 Oni provode tri dana iduči okolo s njima u vazduhu prije nego
ih dovedu i bace ih u večnu kaznu.''

8 Ja rekoh, ''Molim te , O Gospode, ne daj im vlast da mi priđu.'' 9

anđeo reče, ''Ne boj se. Neću im dopustiti da dođu do tebe jer ti si čist
1717
pred Gospodarem, neću im dopustiti da dođu do tebe jer Bog Svemočni
poslao me tebi jer si ti čist pred Njim.'' 10 Tad on da im znak, i oni se
povukoše i odoše od mene.

Nebeski grad

1 ja odoh sa anđelom Gospodnjim, i pogledah nasuprot mene i vidjeh

vrata. 2 tad kad ja priđoh im i otkrih da su bronzana vrata. 3 anđeo ih se
dotače i one se otvoriše pred njim. Ja uđoh s njim i nađoh njihov čitav
trg kao lijepi grad, i ja hodah usred. 4 tad anđeo Gospodnji pretvori se
pored mene u tom mjestu.

5 i ja pogledah na njega, i vidjeh da su bila bronzana vrata i bronzani

vijci i željezne šipke. 6 Moja usta behu zatvorena unutar. Ja gledah
bronzana vrata nasuprot mene kao vatru da je bacalo oko pedeset
stadija.

Optužilac i anđeo Eremiel u Hadu

1 opet okrenuh se i hodah, i vidjeh veliko more. 2 Ali mislio sam da je

more vode. I otkrih da je u celosti more vatre kao kao mulj koji baca
mnogo plamena i čiji valovi pale sumpor i bitumen. 3 Oni počeše
prilaziti mi.

1718
4 Tad mislih da Bog Svemočni je došao da me vidi. 5 Tad kad vidjeh, Ja
padoh na lice pred njim kako bih mu se molio. 6 I bijah se jako bojao, i
molih ga kako bi me spasao od nevolje, 7 Ja plakah, govoreći, ''Eloa,
Gospodaru, Adonai, Sabaot. Ja molim te da me spaseš ove tuge koja me
je snašla.''

8 I odjednom ja ustah, i vidjeh velikog anđela pred sobom. Njegova

kosa se raširila kao u lava. Njegovi zubi behu van usta kao u medvjeda.
Njegova kosa se širila kao u žene. Njegovo tijelo je bilo kao u zmije, dok
je želio da me proguta. 9 I kad ga videh, Ja se bojah njega tako da svi
delovi moga tela oslabiše i padoh na lice. 10 Nisam mogao da stojim, i
molih se pred Gospodom Svemogučim, ''Ti češ me spasti ove nevolje. Ti
si onaj koji je spasao Izrael od ruke faraona, kralja Egipta. Ti si spasio
Suzanu iz ruku starješina nepravde. Ti si spasio tri sveta čovjeka,
Šedraha, Mešaha, Abednega, iz peči užarene vatre. Molim te da me
spasiš ove nesreće.''

11 Tad ja ustah i stajah, i videh velikog anđela kako stoji preda mnom sa
licem sjajnim kao zraci sunca u njegovoj slavi njegovo lice je kao ono
savršeno u slavi. 12 I on bi opasan sa zlatnim pojasom koje bi na
njegovim grudima. Njegova stopala behu kao bronza koja je rastopljena
u vatri. 13 I kad ga videh, Ja se radovah, jer sam mislio da Gospodar
Svemogući je došao k meni. 14 Ja padoh na svoje lice, i ja molih se
njemu. 15 On mi reče, ''Pazi, Ne moli mi se, Ja nisam Gospodar
Svemogući, več sam veliki anđeo Eremiel, koji je nad bezdanom i
Hadom, onaj u kojem sve duše su zatočene od kraja Potopa, koji dođe
na zemlju, do današnjeg dana.

16 Tad ja pitah anđela, ''Koje je mjesto u koje sam došao?'' On mi reče,

''Ovo je Had (Pakao).'' 17 Tad ja ga pitah, ''Tko je veliki anđeo koji stoji

1719
tamo, kojeg sam vidio?'' On reče, ''To je onaj koji optužuje ljude u
prisustvu Gospoda.''

Dva svitka

1 ted ja pogledah, i vidjeh ga sa svitkom u rukama. Počeo je da

odmotava ga. 2 nakon što ga je raširio, pročitao ga je na mom jeziku,
nađoh da svi moji gresi koje sam učinio behu napisani na njemu, oni
koje sam učinio od moje mladosti do današnjeg dana. 3 oni behu
upisani svi na tom svitku mom bez lažne reči na njima. 4 ako nisam išao
posjetiti bolesna čovjeka ili udovicu, nađoh napisano tako kao mana u
pismu. 5 ako nisam posjetio siroče, bilo je napisano kao mana u svitku.
6 Dan u koji nisam postio ili molio i vreme molitve nađoh napisano kao
nedostatak na mom svitku. 7 I dan u kojem se nisam okrenuo ka
sinovima Izraela . buduči da je mana – nađoh zapisano na mom svitku 8
tako da ja bacih sebe na lice i molih pred Gospodom Svemočnim, ''Neka
tvoja milost dostigne me i da izbrišeš iz svitka jer Tvoja milost je došla
da bude u svakom mjestu i ispunila je svako mjesto.''

9 Tak ja ustah i stadoh, i vidjeh velikog anđela preda mnom kako govori
mi, ''Slavi, prevladaj jer si prevladao i pobjedio si svog tužitelja, i ti si
izašao iz Hada i ponora. Ti češ sad preči mjesto prelaza.''

10 Opet on donese drugi svitak koji bi pisan rukom. 11 poče da ga

odmotava, i ja pročitah ga, i nađoh napisanim na mom jeziku...

1720
Napuštanje Hada, dve stranice nedostaju

(na nestalnim stranicama autor je verovatno razmatrao sadržaj drugog

svitka, na kojem su trebala biti zapisana dobra djela vidioca. Ako
nedostajući materijal je paralelan sa prethodnim dijelom, čitanje svitka
bi bilo praćeno molitvom . verovatno molitvom zahvalnosti . i izricanja
pobjede od velikog anđela. To bi bilo praćeno pripremama za prelaz
rijeke u putovanju iz Hada. Dio koji slijedi počinje nakon dolaska broda.)

8...

1 Oni pomogoše mi i staviše me na brod. 2 hiljade hiljada i mirijade

mirijadi anđela dadoše slavu pre mene. 3 ja, sam, obukoh anđeosku
odeću. Vidjeh sve te anđele kako mole. Ja, sam, molih s njima. 5 Ja
znadoh njihov jezik, koji oni govoriše sa mnom. 6 Sad, štaviše, moji
sinovi, ovo je iskušenje jer je potrebno da dobri i zli budu izvagani u
ravnoteži.

Prva truba, pobjeda i posjeta pravednika

1 tad veliki anđeo dođe noseći zlatnu trubu u ruci, i on zapuše triput
iznad moje glave, govoreći, ''Budite hrabri! Ovi koji ste pobjedili.
Nadvladajte! O vi koji nadvladaste. Jer vi ste pobjedili nad tužiteljem, i
izbegli ste od bezdana i Hada. 2 Sada ćete preći mesto prelaza. Jer tvoje

1721
ime je upisano u Knjigu Živih.'' 3 Ja htedoh da ga zagrlim, ali nisam
mogao da zagrlim velikog anđela jer njegova slava je velika.

4 Tad on otrča ka pravednicima, imenom, Abraham i Isak i Jakov i Enoh i

Ilija i David. 5 On razgovara sa njima kao prijatelj s prijateljem govoreći
jedan s drugim.

A Druga truba, otvorenje nebesa i duše u mukama

10

1 potom veliki anđeo dođe k meni sa zlatnom trubom u ruci, i on

zatrubi do nebesa. 2 Nebesa se otvoriše od mesta gde sunce se diše do
gde zalazi, od severa do juga.3 videh more koje sam vidio na dnu Hada,
njegovi valovi dolažahu do oblaka. 4 videh sve duše kako se potapaju u
njega. Videh neke čije ruke behu vezane do vrata, sa njihovim rukama i
nogama svezanim. 5 ja rekoh, ''Tko su ovi?'' On mi reče, ''To su oni koji
su uzimali mito i davani su im zlato i srebro dok duše ljudi behu vođene
ustranu.'' 6 I videh druge pokrivene sa pokrivačima od vatre. 7 Ja rekoh,
''Tko su ovi?'' On mi reče, ''To su oni koji su davali novac iz interesa, i
primali su interes za interes.'' 8 I također videh neke slijepe kako plaču.
I bijah začuđen kad videh sva ova dela Božija. 9 Ja rekoh, ''Tko su ovi?''
On reče mi, ''To su katekumeni oni koji su čuli riječ Božju, ali nisu
usavršili se u djelu koje su čuli.'' 10 I ja rekoh mu, ''Tada oni nemaju
pokajanja ovde?'' On reče, ''Da'' 11 Ja rekoh, ''Koliko dugo?'' On reče
mi, ''Do dana kad Gospod će suditi.'' 12 I videh druge sa njihovom
kosom na njima. 13 Ja rekoh, ''Dakle ima kose i tijela u ovom mjestu?''
14 On reče , ''Da, Gospodar daje tijelo i kosu onima koji žele.''
1722
Posredovanje svetaca za one u mukama

11

1 i također vidjeh mnoštva. On izvede ih. 2 Dok su gledali u sve muke

oni su dozivali, molili pred Gospodom Svemočnim, govoreći, ''Mi
molimo Te zarad onih koji su u svim tim mukama da imaš milosti na sve
njih.'' 3 I kad ih ja videh, Ja rekoh anđelu koji je govorio sa mnom, ''Tko
su ovi? 4 On reče, ''Oni koji mole Gospoda su Abraham i Isak i Jakov.5
Tad u izvesno vreme dnevno oni dolaze sa velikim anđelom. On trubi u
trubu do neba i drugi trubi na zemlji. 6 I svi pravedni čuju zvuk. Oni
dolaze trčeći, moleći Gospoda Svemogućeg dnevno zarad onih koji su u
svim tim mukama.

Druga truba, dolazeći gnjeg Božji

12

1 I opet veliki anđeo dođe sa zlatnom trubom u ruci trubeči nad

zemljom. 2 Oni su čuli sa mjesta dizanja sunca do mjesta zalaska i od
južnih predjela do sjevernih oblasti. 3 I opet on zapuše do nebesa i njen
zvuk bi čut. 4 Ja rekoh , ''O Gospode, zašto me ne ostaviš dok ih sve ne
vidim?'' 5 On reče mi, ''Nemam ovlasti da ih pokažem tebi dok Bog
Svemočni se podigne u svom gnjevu da uništi zemlju i nebesa. 6 Oni će
videti i biti u nevolji, i plakati će, govoreći, 'Sva tijela koja su pripisana

1723
Tebi mi čemo dati Tebi na dan Gospodinov. 7 Tko će stajati u njegovom
prisustvu kad On ustane u svom gnjevu da uništi zemlju i nebesa? 8
Svako drvo koje raste na zemlji će biti iščupano sa korijenjem i pasti. I
svaka visoka kula i ptice koje lete će pasti...''

Četiri stranice nedostaju

1724
 Fragmenti djela Zadokita
znanog i kao

DAMASKI DOKUMENT

Izrael poslan u ropstvo. Podizanje Učitelja Pravednosti. Opis zla Izraela.

1 Sad, zato, počujte me svi vi koji znate pravednost,

2 i imate razumevanje u delima Božjim

Jer On je imao spor sa svim telesnim,

I izvršiti će sud na sve one koji ga mrze.

3 zarad prolaza onih koji su ga napustili,

On je sakrio svoje lice od Izraela i iz svoga svetišta

I predao ih maču.

4 Ali kad se On sjetio saveza sa praocima

On je ostavio ostatak Izraela, i nije ih predao uništenju

5 I u vremenu gnjeva tri stotine i devedeset godina nakon što je On

predao ih u ruke Navuhodonozora, kralja Vavilona, On je posjetio njih,

I On je učinio da izađe iz Izraela i Aron,

Korijen Njegove sjetve da naslijedi Njegovu zemlju,

I da naraste kroz blagodat Njegove zemlje.

6 I oni su imali razumevanje njihova bezakonja,

1725
I znali su da su krivi,

I kao slijepac su tražili za putem dvadeset godina

7 I Bog uvaži njihova djela, jer oni tražiše ga sa savršenim srcem

I On podiže im Učitelja Pravednosti

Da ih vodi putem Njegova srca.

8 I On učini znanim kasnijim naraštajima

Šta je On učinio kasnijoj generaciji na skupu zlih ljudi

Onima koji su iskrivili njegov put

9 To je bilo vrijeme za koje je pisano,

Kao tvrdoglava junica

Tako je Izrael ponašao se tvrdoglavo,

10 Kad tamo usta omražen čovek

Koji je govorio Izraelu lažne riječi

I učinio da skrenu postrani u divljini gde nije bilo puta

Da ponize ponos svijeta

11 tako da se skrenu sa staza pravednosti

I uklone međe koju praoci postaviše njima u nasljeđe

12 tako da se rascijepe

Puteve Njegova saveza

Da ih izruči maču

1726
Koji se osvećuje osvetom saveza

13 Jer su išli za jasnim stvarima

I oni izabraše prevaru

I držali su se prema bezakonitim delima

14 i izabraše najbolje od vrata

I opravdaše zlog

I osudiše pravednog

15 i prekršiše savez

I prekršiše zakone

I napadaše dušu pravednika

16 I sve što je hodalo pravo njihova duša je mrzila,

I oni goniše ih sa mačem,

I radovaše se u svađama ljudi

17 i tako gnjev Božji bi podignut protiv njihove zajednice,

Tako da On je opustošio njihovo mnoštvo,

I njihova djela su bila nečista pred Njim.

1727
2 Mudrost je sa Bogom i oproštaj pokajnika, ali gnjev za nepokajane,
koji su predodređeni za uništenje na zemlji Božanskom proviđenjem. Ali
ima ostatak koga će On naučiti putem Mesije.

1 I sad poslušajte me svi vi koji ste ušli u savez,

I ja ću otkriti vam puteve zlih.

2 Bog voli znanje i mudrost

I savjet On je namjestio pred sobom

Razboritost i znanje služe Njemu

3 Dugotrepeljivost je sa Njim

I obilje oproštaja

Da oprosti onima koji se kaju od grijehova

4 Snaga i moč i velik gnjev sa plamenima vatre u kojoj su anđeli

uništenja

Za one koji se okrenu postrani puta

I mrze zakone

5 tako da ne ostane ostatak

Niti itko da pobjegne od njih

6 Bog ih nije izabrao od početka svijeta

I prije nego što su stvoreni On je znao njihova djela.

7 I on se gadio njihovih naraštaja od davnina

1728
I On sakri Njegovo lice od njihove zemlje dok im ne dođe kraj.

8 I on je znao godine njihove službe i broj i tačno stanje njihovih

vremena za sve stvari koje pripadaju dobima koja su bila, štaviše štogod
dođe da prođe u njihovom vremenu za sve godine vječnosti.

9 Još u svima njima On je podigao Njega ljudima zvanim imenom

Kako bi ostavio ostatak na zemlji

I da ispuni lice zemlje sa njihovim potomstvom.

10 I kroz Njegovog Mesiju On će učiniti ih da znaju Njegov sveti duh

I on je istina, i istina je tumačenje njegova imena i njihovih imena

Ali njih On je mrzeo On učini da krenu stranputicom.

3-4 Ohrabrenje da se izabere Božja Volja i da se izbjegava naginjanje ka

zlu, 1-2 kroz nju padaju močni ljudi od starina, Čuvari i njihova djeca 3-
5, i sva tijela i sainovi od Noja 6-4

1 Sad zato, deco, poslušajte me,

I ja ću otvoriti tvoje oči da vidiš,

I da razumeš djela Božja.

I da izabereš šta On odobrava,

I da odbiješ šta On mrzi

1729
2 Da hodaš pravo u svim Njegovim putevima,

I da ne ideš mislima zle imaginacije

I očima punim bluda

3 jer mnogi su odvedeni ustranu od njih

I močni ljudi hrabri posrtali su od njih od starina i do danas

4 jer oni su hodali u tvrdoglavosti njihovih srca čuvari nebeski su pali

Od njih bili su uhvaćeni jer nisu držali zapovijesti Božije.

5 I njihova deca čija visina je bila kao uzvišeni cedar

I čija tela behu kao planine padoše odtoga

6 sva tijela koja behu na suhom stradala su time

I oni behu kao da nisu bili

7 jer su činili njihovu sopstvenu volju

I nisu držali zapovijesti njihova Stvoritelja

Dok Njegov gnjev je bio zapaljen protiv njih.

4 Njime zastraniše sinovi Noja i njihove porodice

Zbog njih behu posječeni

1730
4 2-9 Abraham, Isak i Jakov nisu hodali po zlom naginjanju srca, 2-3 ali
sinovi Izraela činiše u Egiptu i u divljini i behu kažnjeni prema tome 4-9

2 Abraham nije hodao u njima

I on bi upisan kao prijatelj jer je držao zapovijesti Božije

I nije odabrao volju sopstvenog duha

3 i on preda zapovijesti Isaku i Jakovu

I oni držahu ih i behu upisani kao prijatelji Boga

I sudionici u savezu zauvek.

4 Sinovi Jakova su zastranili kroz njih

I behu kažnjeni prema njihovom grehu

5 i njihova deca u Egiptu hodaše u tvrdosti njihovih srca

Tako su uzeli pomisao protiv zapovijesti Božijih

I svaki čovek je činio ono što je ispravno u spostvenim očima

6 i oni jedoše krv, i On odsjeće muške u pustinji kad im reče u Kadešu

Idite i posedujte zemlju, ali oni otežaše duhom

7 i nisu slušali glas njihova Stvoritelja

Zapovijesti njihova Učitelja i gunđali su u svojim šatorima

I tako gnjev Božji bi upaljen protiv njihove zajednice

8 i njihova deca stradaše od tog

I njihovi kraljevi behu odsečeni time

1731
I njihovi močnici stradaše od tog

I njihova zemlja bi učinjena pustom time.

9 Time prvi koji je ušao u savez navuče krivnju,

I oni behu izručeni maču,

Jer su napustili savez Božji,

10 i izabraše sopstvenu volju,

I otišli su u tvrdokornosti njihovih srca,

Svaki čovek čineći sopstvenu volju.

5 Bog potvrđuje Savez sa vjernima kroz nove Objave, 1-3 kad Izrael
pogriješio je opet Bog oprostio im je, 4-6 i potvrdio svoj Savez sa njima
putem Ezekiela, 6-7

1 Ali s onima koji su držali čvrsto zapovijesti Božije,

Koji ostaše od njih

Bog je potvrdio savez sa Izraelom zauvek,

Otkrivajući njima skrivene stvari

U kojima sav Izrael je grešio

2 Njegove svete Subote i Njegovi slavni praznici,

1732
Njegova pravedna svedočanstva i Njegovi istiniti putevi

I želje Njegove volje (koja ako je čovjek čini, on će živjeti od nje) On

otvori pred njima

3 I oni kopaše bunar mnogih voda

I onaj koji mrzi ih neće živjeti.

4 Ali oni valjaše se u gresima ljudskim

I u putevima nečiste žene

I oni rekoše da to pripada nama.

5 Ali Bog čudesno oprosti njihove grehe

I zaboravi njihove prestupe,

I On izgradi im sigurnu kuću u Izraelu kakva nikad nije izrasla od starina

do današnjeg dana.

6 Oni koji su držali se čvrsto njega su za život večni

I sva slava čovječija je za njih

Kako Bog potvrdi im kroz Ezekiela proroka govoreći:

7 Sveštenici i Leviti i sinovi Zadoka, koji su zaduženi za Moje Svetište kad

Djeca Izraela su skrenuli od njih, oni će donijeti k Meni salo i krv.

1733
6 Selidba pokajnika u Damask. Sinovi Zadoka drže službu u krajima
Dana, 1-3 Zakon da bude slušan i odnosi sa Judom prekršeni u Periodu u
kojem Belial je pušten. 4-12

1 Sveštenici su pokajnici Izraela koji su izašli iz zemlje Judine. 2 i Leviti su

im se pridružili. I sinovi Zadoka su izabrani Izraela zvani po 3 imenu, oni
drže službu u kraju dana. Evo izjave njihovih imena prema njihovim
naraštajima, i vremenu njihove službe, i broj njihovih nedaća, i godine
njihovog boravka, i izvještaj o njihovim djelima.

4 Prvi sveci kojima Bog je oprostio,

Oboje opravdaše pravednike

I osudiše zle

5 I svi oni koji dođoše iza njih trebaju biti prema tumačenju Zakona,

U kojem praoci behu upućeni

Do završetka vremena ovih godina

6 u skladu sa savezom koji Bog ustanovi sa praocima

Kako bi oprostio njihove grehove,

Tako će Bog učiniti okajavanje za njih,

7 I na svršetku vremena i broja ovih godina

Oni neće više ubrajati sebe u kuću Izraela

Već će svaki stajati protiv svoje mreže

8 Bedemi će biti izgrađeni

1734
Granice daleko uklonjene

9 i tokom svih ovih godina Belial će biti pušten protiv Izraela, kako Bog
reče kroz Izaiju proroka, sina Amosa, govoreći: 'Strah i ponor i zamka su
na tebi, O stanovnici zemlje.' 10 Ovo znači tri mreže Beliala, u pogledu
kojih Levi sin Jakova govoraše, kojim on uhvati Izraela i upravi njihova
lica ka tri vrste pravednosti. 11 Prva je blud, druga je bogatstvo (ili
zloba), treća je oskrvljenje Svetinje. 12 On koji izađe iz ovoga biti će
uhvaćen od ovoga, i onaj koji umakne od ovoga biti će uhvaćen od toga.

7 Grijeh Bluda. Razvod zabranjen.

1 Zidari zida koji hodaju po zakonu, zakon je koji govori, o komu On

kaže: Zasigurno oni će reći da su uhvaćeni od dvoje zarad bluda u
uzimanju dve žene tokom njihova života. 2,3 ali osnovno pravilo
stvaranja ''Muško i žensko stvori On njih.' 4 I oni koji su ušli u Arku,
'Dvoje po dvoje odoše u Arku.' I za kraljevića je pisano, 5 'On neće
umnožavati žene sebi.' Ali David nije čitao u Knjizi Zakona šta je
zapečaćeno, što je bilo u Arki, jer nije bilo otvoreno u Izraelu od dana
smrti Eleazara i 6 Jošue, i Starješine koje služahu Aštaroti. I bi sakriveno
i nije bilo otkriveno dok 7 Zadok nije ustao: Sada oni veličaju djela
Davida osim samo krvi Urijine, i Bog ostavi ih njemu.

1735
8-18 Grijeh onečišćenja Svetišta

8 I oni također onečistiše Svetinju budući da se nisu odvojili prema

Zakonu, i leže s 9 njom ko vidi krv njenog istjecanja. I oni uzeše za ženu
svaki svoga brata kćer ili njegove 10 sestre kćer. Ali Mojsije reče 'Nečeš
prilaziti sestri svoje majke, ona je tvoje majke bliska rodica. Tako je
zakon odnosa za muške napisan, i isti zakon drži i za žene, i nemoj da
kćer od brata otkrije golotinju brata njenog oca, ona je bliska rodica. 12
Oni takođe uprljaše svoj sveti duh i sa jezikom bogohuljenja oni
otvaraše usta13 protiv odredbi saveza Božjeg, govoreći: Oni nisu
ustanovljeni. Već gadosti govoriše za njih.

14 Oni su svi palitelji vatre

I namještaju plamen ognjišta

15 ''Paukove mreže'' je njihovo tkanje

I ''zmijina jaja'' su njihova jaja

16 On koji dolazi blizu njih neće biti nedužan

On koji izabere njih će biti držan krivim (osim ukoliko nije prisiljen)

17 Prethodno Bog posjeti njihova djela

I Njegov gnjev bi upaljen na njihove namjere

18 Jer ''to su ljudi bez razumevanja''

''Oni su narod koji izbegava savjet,'

Jer nema razumevanja u njima

1736
19 pre toga ustade Mojsije i Aron kroz kralja Svjetlosti. Ali Belial uspravi
Johaniju i njegova brata sa njegovim zlim namjerama kad prethodno
izručiše Izrael.

8 Kad je zemlja ostala pusta Bog je uzdigao mudre ljude koji će ponovo
proučavati Zakon i ići u izgnanstvo u Damask, 1-5 i prema njegovim
poukama pokajnici treba da hode dok Učitelj pravednosti ustane
(poslije 176 b.c. pre hrista ) 7-10

1 I tokom vremena uništenja zemlje tamo ustade oni koji ukloniše

granice 2 i odvedoše Izrael ustranu. I zemlja posta pusta jer oni govoriše
odmetnički protiv zapovijedi Božijih kroz Mojsija, i također kroz
Njegovog svetog pomazanika, i oni prorokovaše laž da skrenu Izrael od
Boga.

3 Ali Bog se sjetio saveza sa praocima

I On podiže Arona čovjeka od razumjevanja

I od Izraela mudre ljude

4 i On učini da se oni čuju

I oni iskopaše bunar

5 Bunar koji kraljevići kopaše

Velikaši iz naroda kopaše

Po naređenju Zakonodavca
1737
6 Bunar je Zakon, a oni koji kopaju su pokajnici Izraela koji su izašli iz
Judine zemlje i boravili u zemlji Damaska, sve koje Bog naziva
kraljevićima. 7, 8 Oni su tražili Njega i Njegovu slavu nisu bili okrenuti
nazad u ustima jednog od njih. I Zakonodavac je on koji proučava
Zakon, u pogledu koga Isaija reče, 'On iznosi alat za svoj rad.' I velikaši
naroda su oni koji dođoše da kopaju bunar po pravilima u kojima
Zakonodavac je odredio da oni treba da hodaju kroz čitav period zlobe.
10 I osim njih oni neće dobiti ništa dok ne ustane Učitelj Pravednosti na
kraju dana.

8 11-20 Uvjeti pod kojima oni djeluju kao Sveštenici u Svetištu

11 I nitko od onih koji su ušli u savez će uči u Svetište da upali Njegov

oltar već će zatvoriti vrata u pogledu koga Bog reće,

'O da ima među vama jedan koji zatvara vrata,

Tako da nezaludno možete upaliti tamjan na Mom oltaru,'

12 Dok ne gledaju da čine prema istinskom značenju Zakona do perioda

zlobe, i da odvoje se od djeve ponora, i da drže se podalje od nečistog
bogatstva zla pod zakletvom i prokletstvom, i od obilja Svetišta

13 i u pogledu pljačkanja Njegova naroda

Tako da udovice budu njihov plijen

I da ubiju one bez oca

1738
14 i da učine razliku između čistog i nečistog i da učine ljude prepoznati
između, svete i nečiste: 15 I da paze na Subote prema njegovom
tačnom značenju i praznike i dan Posta prema njihovim iskazima

Onih koji ulaze u Novi Savez u zemlji Damaska: 16 Da doprinesu

njihovim svetim stvarima prema njihovom istinitom tumačenju: 17 Da
vole svaki svoga brata kao sebe, i da jačaju ruku siromašnoga i
potrebitoga i stranca, i da svaki traži mir svoga brata. 18 Da drži se
podalje od kurvi prema zakonu, i da nijedan čovjek smije učiniti grijeh
ka sledećem rođaku: 19 Da prijekori svaki svoga brata prema
zapovijedima, i da se ne inate od dana u dan, i da se odvoje od nečisti
prema njihovim sudovima. 20 I nijedan čovjek neće učiniti odvratnost
sa ovim sveti duh, kao što je Bog odvojio ove od njih. 21 Kao za sve one
koji hodaju u tim stvarima u savršenstvu svetosti prema svim propisima,
saveza Božjeg.

Držeći čvrsto ih da sačuva ih za hiljadu naraštaja. Kao što je pisano, ''

Koji drži savez i milost sa njim da vole Njega i drže Njegove zapovijesti
hiljadama naraštaja.

9 1 Zakon vezanja i otpuštanja

9 I ako namjeste logor prema odredbama zemlje koje behu od starina i

uzmu žene prema običaju Zakona i dobiju decu, oni će hodati prema

1739
sudovima i propisima prema redu Zakona kako On govori, ''između
čoveka i njegove žene, i između oca i njegova sina.''

9 2-3 prijeteći Sud na one koji odbacuju Zakone

2 A za one koji odbacuju zapovijesti i odredbe njima će biti uzvraćeno

prema nadoknadi ka zlima, kad Bog posjeti zemlju, kad se dogodi riječ
koja je pisana rukom Zaharije proroka, ''O oštrico, digni se protiv Mog
pastira i protiv čovjeka koji je Moj drug, reče Bog, udari pastira i ovce će
se razbježati, i ja ću vratiti Moju ruku protiv malih.

(A ...kad se dogodi rijeć koja je napisana u riječima Isaije sina Amosa 3

proroka, koji reče: ''On će donijeti na tebe i na tvoj narod i na tvoga oca
kuću dane kakvi nisu došli od dana kada Efraim odvoji se od Jude)

9 4-9 Osnivanje zajednice Zadokita i njena očekivanja: Zakon, Proroci, i

Mesija

4 Kad dve kuće Izraela se odvojiše, Efraim se odvojio od Jude, i svi koji
se dokazaše nevjerni behu predani maču, a oni koji su držali čvrsto
pobegli se u zemlju severnu. 5 Kako On reče, 'Kako ću ja učiniti da ideš u
ropstvo Sikutu tvom kralju i Kiunu tvojoj slici, 6 zvijezda tvoga boga
kojeg ste načinili za sebe) preko Damaska.' Knjige zakona su šator
Kraljev, kako On reče, 'I ja ću podići šator Davida koji je 7 pao. Kralj je
zajednica i Kiun slike su knjige proroka, čije 8 riječi Izrael je prezreo. I
zvijezda je on koji proučava Zakon, koji dođe u Damask, kako je pisano,

1740
'Izaći će zvijezda iz Jakova, i skiptar će se podići iz Izraela. 9 Skiptar je
princ cele zajednice.

9 10-20 Mesija će uništiti one koji behu nevjerni ka Novom Savezu,

njihov o napuštanje morala kroz uticaj helenizacije.

10 i oni koji paze na Njega su siromašni iz stada. Ti će izbječi tokom

vremena posjete, ali ostali će biti predani maču kad Mesija dođe iz
Arona i Izraela: 11 Baš kao što je bilo tokom vremena prvog posjeta, u
pogledu koga On govori kroz Ezekiela' da stavi biljeg na njihova čela na
one što uzdišu i plaču', ali ostali behu izručeni ''maču koji se osvečuje
osvetom saveza'. 12 I to će biti presuda za sve njih koji su ušli u Njegov
savez, koji neće držati čvrsto njegove zakone, oni će biti posjetćeni za
uništenje kroz ruku Beliala. 13 Ovo je dan u koji će Bog posjetiti, kao što
je On rekao:

Prinčevi Judini su njima oni koji uklanjaju međe:

Na njih ja ću posuti Moj gnjev kao vodu.'

14 Jer oni su prebolesni da bi bili izlječeni. I oni su bili na čelu svih

pobunjenika.

15 Jer oni su ušli u savez pokajanja a nisu se okrenuli od puta izdajnika,

već su radili poželjno na putevima bluda, u bogatstvu zla i u osveti.

16 i svaki čovjek nosi svađu sa svojim bratom, i svaki čovjek mrzi svog
bližnjeg.

1741
17 I oni učiniše prijestupe svaki čovjek protiv rođaka, i približili su se
nečasti.

I učiniše sebe jakim prema imetku i nepravednoj dobiti,

I svaki čovjek je činio šta je pravo u njegovim vlastitim očima.

18 I oni izabraše svaki čovjek tvrdost svoga srca,

I oni ne odvojiše se od ljudi i njihovih grehova.

19 i odbaciše uzdržanje sa podignutom rukom da hodaju u putevima

zlih, za koje Bog je rekao: 'Njihovo vino je otrov zmajeva i ljuti otrov
zmije.'

20 Zmajevi su kraljevi pagana i njihovo vino su njihovi putevi, a otrov

zmijin je glava kraljeva Javena, koji dođoše da izvrše osvetu na njima.

9 21-23 Graditelji zida nisu se obazirali ni na ove stvari, ni na Mojsija.

21 Ali uprkos svim ovim stvarima oni koji su gradili zid stavljali su
nemirisnu žbuku. 22 Onaj koji bi hodao nemirnoga duha i pričao laži
njima, da gnjev Božji je podignut protiv čitavog Njegovog skupa.niti za
ispravnost tvoga srca češ naslijediti ove narode, već jer On je volio tvoje
oce i jer On drži zakletvu.

23 Niti je Mojsije rekao Izraelu, 'Ne iz tvoje pravednosti

1742
9 24-27 Pokajnici kao praoci su voljeni od Boga zbog njihove vjernosti
savezu, ali kako je On sudi Zidarima Bedema, tako će nevjernima
Novoga Saveza biti suđeno.

24 Tako u slučaju pokajnika Izraela koji su okrenuli se postrani puta

naroda. 25 Zbog ljubavi Božje za praocima koji su opominjali narod da
slijedi Boga, On je volio ih koji su došli za njim, jer njihov je savez otaca.
26 Ali Bog mrzi i gadi se zidara zida i Njegov gnjev je bio raspaljen protiv
njih i protiv svih koji ih slijede. 27 I tako će biti sa svima koji odbacuju
zapovijesti Božije, i napuštaju ih i okreću se u tvrdoči svojih srca.

9 28-29 Izopćenje onih koji otpadnu od Novog Saveza.

28 Ovo je riječ koju Jeremija reče Baruhu sinu Nerije i Eliša svome slugi
Gehaziju. Svi ljudi koji uđu u Novi Savez u zemlji Damaska, i okrenuli su
se nazad i radili nevjerno i otpali od izvora žive vode.

29 Oni neće biti ubrojani u skupštinu naroda, i u njihov zapis oni neće
biti upisani, od dana kad je bio sakupljen u Jedinom Učitelju dok ne
ustane Mesija od Arona i od Izraela. 30 I tako u slučaju za sve koji ulaze
u zajednicu ljudi od savršenstva svetosti. 31 I za onog koji ne sluša
pravila ispravnih ljudi, on je kao čovjek koji je rastopljen u peći, kad
njegova djela postanu znana on će biti istjeran sa skupštine, premda
njegov dio nije došao između njih koji su učeni od Boga. 32 Prema
njihovim prijestupima oni će upisati ga kao izopačenog čovjeka dok on
se ne vrati da stoji u službi ljudi u savršenstvu svetosti. 33 I kad njegova

1743
djela postanu znana u skladu sa midrašom Zakona u kojemu hodaju
ljudi savršenstva svetosti, nijedan čovjek neće pristati da bude sa njim u
dobru i radu, jer svi sveti Svevišnjeg su ga prokleli. 34 I takav će biti
slučaj svakoga koji odbija prvog i zadnjeg, koji je postavio idole na svoja
srca i hodao u tvrdoći svojih srca. 35 Uni nemaju udio u Kući Zakona. 36
Sa sudom kao onim za bližnje koji se okrenu sa omraženim ljudima,
njima će biti suđeno. 37 Jer oni su govorili grijeh protiv odredbi
pravednosti, i odbacili su savez i zavjet vjere, koji su oni prihvatili u
zemlji Damaska, i to je Novi Savez. 38 I neće im biti niti njihovim
obiteljima da dijele u Kući Zakona. 39 I od dana kad su bili sakupljeni u
Jedinom Učitelju dok svi ljudi rata behu proždrtii koji hodaše sa
čovjekom laži za četrdeset godina. 40 I tokom ovog vremena biti će
upaljen gnjev Božji protiv Izraela kako On reče, ''nema kralja ni
kraljevića'' i nema sudije, i nikog da prekori na pravednost. 41 Oni koji
se pokajaše od prijestupa u Jakovu držali su savez Božji. 42 Tad oni
govoraše svaki čovjek sa svojim bližnjim da ohrabre jedan drugog 'Neka
naše stope se drže čvrsto pta Božijeg.' 43 I Bog je čuo njihove riječi, i
knjiga sječanja je napisana pred Njim za njih koji se bojaše Boga i ta
misao na Njegovo ime do spasenja i pravednosti bude otkrivena za one
koji se boje Boga. 44 Tad ćete se vi vratiti i razaznati između pravednog
i zlog, između onoga koji služi Bogu i njega koji ne služi Njemu. 45 I On
pokaza milost hiljadama onih koji vole Njega i drže Njegove zapovijesti
za hiljadama naraštaja. 46 Od kuće Pelega koji je otišao iz svetoga
grada. 47 I oni vjerovaše u Boga kroz vrijeme koje Izrael je grešio i prljao
Svetište i vratio se ponovo livenim likovima. 48 Ljudi sa malo riječi će svi
biti suđeni, svaki prema svom duhu u savjetu svetosti. 49 A za one koji
su pprekršili granice Zakona između onih koji su ušli u savez, kad bude

1744
sjala slava Boga Izraela, oni će biti odsječeni isred logora, i sa svim
onima koji čine zlo Jude u danima iskušenja.

9 50-54 Vjerni će priznati svoje grijehe i biti će im oprošteno i biti će

blagoslovljeni

50 Ali svi oni koji se drže čvrsto ovih sudova u izlasku i dolasku u skladu
sa Zakonom, i slušaju glas Učitelja i ispovijedaju pred Bogom govoreći

51 '' Mi smo činili zlo, mi i naši oci,

Jer smo hodali suprotno njegovim odredbama saveza

I istinit je tvoj sud protiv nas.''

52 I tko ne podiže ruku protiv Njegovih svetih zakona, Njegovog

pravednog suda, i svedočanstva Njegove istine; 53 su kažnjeni prvim
sudom sa kojim sinovi ljudi su suđeni,i poslušaj glas Jedinog Učitelja
Pravednosti, i ne odbacuju zakone pravednosti kad ih čuju

53 Oni će se radovati i biti zadovoljni

I njihovo srce će biti uzvišeno,

I oni će činiti se jakim protiv djece svijeta

I Bog će im oprostiti

I oni će vidjeti Njegovo spasenje

Jer oni veruju u Njegovo sveto ime.

1745
A

10 1-6 Čovjek ne treba da sveti sebe ili da tjera Inat

10

1 Svaki čovjek koji stavi pod zabranu čoveka prema običajima pagana da
je stavljen na smrt.

2 I za ono za šta je On rekao: ''Nečeš se svetiti niti tjerati svađu protiv

djece tvog naroda,'' svaki čovjek od tih koji su ušli u savez, koji donose
optužbu protiv svog bližnjeg koga on nije ukorio pred svedocima, i još
donosi u svom bijesu gnjev ili prepričava svojim starješinama kako bi
doveo ga u omraženost, uzima osvetu i tjera inat. 3 Ali nije napisano
osim toga, 'On uzima osvetu ka svojim neprijateljima, i On tjera svađu
protiv Njegovih neprijatelja. 4 Ako zadrži svoj mir sa obzirom ka njemu
dan za danom, ali u svom bijesu gnjev govori protiv njega u stvarima
smrti, on je svedočio protiv sebe jer nije dao pravo zapovijestima
Božjim, Koji su rekli mu, 5 Ti češ sigurno prekoriti svog bližnjeg i ne
nositi grijeh zarad njega. '6 U pogledu zakletve, obzirom na ono što je
On rekao 'Ti nečeš svetiti sebe sa tvojom sopstvenom rukom, čovjek
koji čini drugog čovjeka da se zakune na otvorenom polju da je, ne u
prisustvu sudija, ili zahvaljujući njihovim naredbama – je osvetio sebe sa
svojom sopstvenom rukom.

10 7-9 Zakon o izgubljenoj imovini

7 Što se tiče bilo čega što je izgubljeno, bilo da nije poznato tko je ukrao
od imovine naselja u kojem stvar je ukradena, njen vlasnik će proglasiti
zakletvom prokletstva i tko čuje, ako zna i ne izjavi, biti će držan krivim.

1746
8 Što se tiče povrata učinjenog od onog koji vraća ono čijeg nije bio
vlasnik, on koji vraća će priznati svešteniku, i to što je izgubljeno će biti
vraćeno nazad njemu, osim ovna za prinos krivice svešteniku, i tako
prema onom što je izgubljeno i nađeno i nema vlasnika će biti dato
svešteniku jer onaj ko nađe ne zna zakon. Ako vlasnik nije nađen oni će
uzeti iznos toga.

10 10-17 Broj svedoka potreban u slučaju iznosa i ostali prekršaji.

Karakter svedoka.

10 Ako čovjek u ikojoj stvari prijestupi protiv Zakona i njegov bližnji i

nitko osim njega ne vidi, ako je stvar smrti, on će to učiniti znanim
Cenzoru (sudija, pisar?) u prisustvu optuženog u otpuštanju dužnosti
dokazivanja, i Cenzor će napisati sa vlastitom rukom. 11 Ako učini
ponovo pred drugim, on će se vratiti i učiniti znanin Cenzoru. 12 Ako on
bude uhvaćen opet pred drugim, njegov sud će biti izvršen. 13 I ako su
dvojica i oni svedoće protiv njega svaki u drugoj stvari čovjek će biti
odstranjen od Čistoće, gledajući da su povjerljivi, i da na dan u koji su
vidjeli čovjeka učine znanim Cenzoru. 14 Prema zakonu oni će prihvatiti
dva povjerljiva svedoka, i nijednog isključiti od čistoće. 15 I neće ustati
svjedok pred sudijama da učini čovjeku da bude osuđen na smrt u ovom
mjesecu, čiji dani nisu još ispunjeni tako da prođu nada onim koji su
ubrojeni i koji nije čovjek koji se boji Boga. 16 Nikomu nije verovati kao
svedoku protiv bližnjeg koji pogriješi riječ zapovijesti sa podignutom
rukom oni su očišćeni kroz pokajanje.

11 Propisi sudijama zajednice Zadokita

1747
11

1 Ovo je propis u odnosu na sudije zajednice. 2 Oni će brojati do deset

ljudi odabranih iz zajednice prema vremenu određenom, četiri od
plemena Levija i Arona, i šest od Izraela učenih Knjigi Hagua i propisima
Saveza, od pet i dvadeset godina stari do šezdeset godina starosti. 3 Ali
nijedan neće biti određen kad je šezdeset godina star i nagore da sudi
zajednici. 4 Jer kroz prijestupe ljudi njegovi dani su manji, i kad gnjev
Božji bi upaljen protiv stanovnika zemlje, On je zapovijedio njihova
obrazovanost da se odvoji od njih prije nego navrše svoje dane.

12 Levitski Zakon kupanja

12

1 Što se tiče čišćenja u vodi. Nijedan čovjek se neće oprati u vodi koja je
prljava ili nedovoljna za ljudsko kupanje. 2 Nitko neće očistiti sebe u
vodi posude. I svaki bazen u stijeni u kojoj nema dovoljno vode za
kupanje, koju je nečista osoba dotakla, njene vode će biti nečiste kao
vode posuđa.

13 1-11 Zakoni u pogledu Subote

13

1 U pogledu Subote, da se gleda prema zakonu, nijedan čovek neće

činiti posla na šesti dan od vremena kad sunčeva orbita je u punoči je

1748
još bez vrata, jer je On koji je rekao,''Držite Subotnji dan da ga držite
svetim.'

2 I u Subotnji dan nijedan čovjek neće izustiti riječ glupu ili uzaludnu. 3
Nijedan čovjek neće pozamljivati, svome bližnjem. 4 Nitko neće
raspravljati u stvarima imetka ili dobiti. 5 Nitko neće pričati u stvarima
rada i činiti da bude gotovo u sledeće jutro. 6 Nijedan čovjek neće
hodati u polju da čini rad u svome poslu. 7 U Subotu nitko neće hodati
van grada više od hiljadu lakata. 8 Nijedan čovjek neće jesti u Subotnji
dan išta osim ono što je pripremljeno ili propalo u polju. 9 Nitko neće
jesti ili piti osim u naselju. 10 Ako je na putu i ode dole da opere on
može piti gde stoji, ali se neće ponijeti ni u jednu posudu. 11 Nijedan
čovek neće slati sina stranca da čini posao na Subotnji dan.

13 12 Zakoni o nečistoj odjeći

12 Nijedan čovek neće staviti na odeću ono što je prljavo ili donešeno
od pagana osim ukoliko nije oprano u vodi ili okađeno tamjanom.

13 13-27 Zakoni u pogledu Subote

13 Nijedan čovjek neće postiti vlastitom voljom u Subotu. 14 Nijedan

čovek neće hodati za životinjom da napasa je van svoga naselja više od
dve hiljade lakata. 15 Nitko neće podiči svoju ruku da udari šakom. 16
Ako je tvrdoglav on neće ukloniti je iz kuće. Nijedan čovjek neće nositi
ništa iz kuće van ili izvana u kuću, i ako je on u predsoblju neće nositi
išta van ili unusiti. 17 Nitko neće otvoriti poklopac od posude koja je

1749
stavljena u Subotu. 18 Nijedan čovek neće nositi na sebi mirise da izlazi
ili uđe na Subotu. 19 Nitko neće podići u svom stanu kamen ili zemlju.
20 Neka onaj koji doji ne uzme dojenče da izađe ili uđe u Subotu. 21
Nijedan čovjek neće izazivati slugu ili svoju sluškinju ili unajmljenog u
Subotu. 22 Nijedan čovjek neće pomoći životinju u njenoj isporuci u
Subotnji dan. 23 I ako padne u rupu ili jamu, on je neće podići u Subotu.
24 Nijedan čovjek neće se odmarati u mjestu blizu nevjernika u Subotu.
25 Nijedan čovjek neće trpjeti sebe da bude nečist u Subotu zarad
bogatstva i dobiti u Subotu. 26 Ako ijedna osoba padne u mjesto s
vodom ili u mjesto...oni ga neće podići ljestvama ili užetom ili
napravom. 27 Nijedan čovjek neće prinijeti išta na oltar u Subotu, osim
paljenog prinosa u Subotu, jer tako je napisano ''Očekujte vaše Subote''.

14 1-4 Levitski Zakon o nečistoći

14

1 Nijedan čovjek neće prinijeti oltaru paljeni prinos ili prinos mesa ili
tamjan ili drvo kroz ruku čovjeka nečista kroz ijednu nečistoću
dopuštajući mu da onečisti oltar, jer je pisano: ''Žrtva zlih je gađenje, ali
molitva pravednih ''je kao prinos radostan'. 2 I nijedno od ovih koji
ulaze u kuću molitve će uči kad je nečist iako i okupan. 3 I kad rogovi
Skupštine se čuju, biti će urađeno pre ili poslije, i oni neće završiti celu
službu: Subota je sveta. 4 Nijedan čovjek neće leći sa ženom u gradu
Svetinje da onečisti grad Svetišta njihovom nečistotom.

1750
14 5 Zakon o prizivanju duhova

5 Bilo koji čovek koji je upravljan duhom Beliala i govori pobunu treba
biti suđen sudom o prizivanju duhova i čarobnjaštvom.

14 6 Zakon koji se tiče Subote

6 I on koga ovaj vodi ustranu u skrnavljenje Subote i Praznika neće biti

stavljen na smrt, već će biti dužnost sinova ljudskih da ga nadgledaju, i
ako bude izlječen od toga, oni će ga nadzirati sedam godina i tad on će
doći u Zajednicu.

14 7-11 Zakoni o odnosu sa nevjernicima

7 Niko neće pružiti svoju ruku da prolije krv ikojeg čovjeka između
pagana zarad bogatstva ili dobiti. 8 Niti će uzeti išta od njihovog
bogatstva da ne hule, osim ukoliko po savjetu Zajednice Izraela. 9
Nijedan čovjek neće prodati životinju ili pticu koja je čista nevjerniku, da
je ne bi žrtvovao. 10 Niti će prodati ih išta iz svog gumna od svoga vina
za svo svoje imanje. 11 Niti će prodati ih svom slugi ili sluškinji koja uđe
sa njim u savez Abrahamov.

14 12-16 Zakoni za nečistu hranu i Uzroci Nečistoće

12 Nijedan čovjek neće učiniti sebe odvratnim sa ijednim živim bićem ili
puzajućom stvari, jedući je ili prljavštinama pčela ili ijednim živim
stvorenjem koje se kreće u vodi. 13 Niti će riba biti jedena dok nije duh
živ i njihova krv prolivena. 14 Ali svi skakavci po svojim vrstama će doći

1751
u vatru ili vodu dok su još živi, jer to je način njihova stvaranja. 15 I sva
drveća i kamenja i zemlja koja je uprljana nečistotom čovjeka su
onečiščeni kao oni. 16 Prema njihovoj nečistoti biti će nečist onaj ko ih
dotakne. I svaka stvar, ekser ili klin u zidu koji je sa mrtvim u kući će biti
nečist, kao nečistoća alata rada.

15 1-3 Sažetak Upute Zakona Nečistoće

15

1 Propisi za stanovnike u gradovima Izraela, prema ovim presudama, da

se razlika učini između nečistog i čistog, i da se zna razlika između
svetog i običnog. 2 I ove odredbe su da se da uputa tako da celi narod
hoda u njima prema Zakonu zauvijek. 3 I prema ovomu zakonu će hoditi
potomstvo Izraela, i neće biti prokleti.

15 4-6 Vladar da bude Sveštenik ili Levit

4 A ovo je odredba za stanovnike prema kojoj trebaju raditi tokom

perioda zla dok ne ustane Mesija od Arona i Izraela, do deset ljudi
najmanje, do hiljadu i stotinu i pedeset i deset. 5 I kad ustane deset,
čovjek koji je sveštenik učen u Knjizi Hagua neće otići. Prema ovoj riječi
oni će se vladati. 6 I ako nije znalac u svemu ovom, već čovjek od Levita
je znalac u ovom, udio će biti taj da svi ti koji ulaze u naselje će izaći i
doći prema ovoj riječi.

15 7-8 Zakon za gubave

1752
7 I ako bude presuda u pogledu zakona gube koja je na čovjeku, tada
sveštenik će doći i stati u naselju, a Cenzor će ga uputiti u istinsko
značenje zakona. 8 I ako on nedostaje u razumevanju On će učutati ga,
jer njima sveštenicima je sud.

16 Dužnosti Cenzora (sudija, pisara...)

16

1 A ovo su odredbe za Cenzora naselja. On će uputiti mnoge u djela

Božja, i učiniti će da razumiju Njegova čudesna močna djela, i pričati će
pred njima stvari svijeta od postanja. 2 I on će imati milosti na njih kao
otac na djecu, i oprostiti će svima koji imaju nastalu krivnju. 3 Kao pastir
sa svojim stadom on će otpustiti sve veze njihovih čvorova...potlačenih i
pritisnutih u njihovoj zajednici. I svako tko se pridruži njegovoj zajednici,
on će uračunati ga prema njegovim delima, njegovom razumevanju,
njegovoj moči,njegovoj snagi i njegovom bogatstvu 5 Oni će ga upisati u
njegovom mjestu u skladu sa položajem u udijelu naselja. 6 Nijedan
čovek sinova naselja će imati moč ili dovesti čoveka u zajednicu bez
riječi Cenzora naselja. 7 Niti će ijedan čovjek od njih koji su ušli u savez
Božji činiti posao sa sinovima...?... osim rukom ruci. 8 Nijedan čovjek
neće kupovati ili prodavati ukoliko nije govorio sa Cenzorom naselja, i
on će činiti u naselju a ne... s njim koji baca...njih, i on koji nije povezan
sa...9 A ovo je mjesto naselja. 10 I neće uspeti da se namjesti u
zemlji...11 što nije došlo od dana kad Efraim ode od Jude. 12 A za sve
koji hodaju u ovom savezu Božjem stoje čvrsto njima da ih spase od
zamki ponora, za iznenadno...

1753
17 1-5 Četiri reda Zajednice

17

1 I odredbe za stanovnike svih naselja su: 2 Oni će biti prebrojani svi po

njihovom broju, Sveštenici prvi, Leviti drugi, sinovi Izraela treći, i
prozeliti (stranci) četvrti. 3 I oni će biti upisani po njihovim imenima
jedan za drugim, Sveštenici prvi, Leviti drugi, sinovi Izraela treći i
prozeliti četvrti. 4 I tako će sjediti i tako će biti pitani s obzirom na svaku
stvar. 5 I sveštenik koji broji mnogo će biti od trideset godina starosti do
šezdeset godina starosti, učen u Knjizi Hagua i svi sudovi Zakona da ih
upravljaju prema njihovim sudovima.

17 6-8 Dužnosti Cenzora

6 I Cenzor koji je nad naseljem će biti od trideset godina starosti do

pedeset godina starosti, znalac u svakom savjetu ljudi, i u svakom
jeziku...7 Prema njegovoj riječi će doći unutar oni koji ulaze u zajednicu
svaki čovjek prema svome redu. 8 I u pogledu svake stvari nad kojom bi
služili za mnoge ljude da govore, on će govoriti Cenzoru u pogledu ičega
odgovarajućeg ili nastalog.

18 1-5 Milostinja

18

1754
1 Ovo su propisi za mnoge u cilju da se pribavi za sve njihove potrebe. 2
Plata za dva dana svaki mjesec je zakon. I dati će ti je u ruke Cenzora i
sudija. 3 Od toga oni će ti dati...i od tog oni će ojačati ruku siromašnog i
potrebitog. 4 I starijem čovjeku koji...skitnici i onom koji je zarobljen od
stranih ljudi. 5 I djevici koja nema mrlje i Onomu o kojem se niko ne
brine za: svaki rad...i ne...6 A ovo je objašnjenje naseljavanja...7 I ovo je
objašnjenje sudova koji...8 Mesija od Arona i Izraela. 9 I on će oprostiti
naše grehe... u novcu i on će znati...kazna šest dana i koji će pričati...10
protiv Mojsija

19 Zakoni o zakletvi

19

1 ...Ne zaklinji se ni sa EL (Aleph Lamed) ni sa AD (Aleph Daleth), već sa

zakletvom napisanom u prokletstvu saveza. 2 Ali Zakon Mojsijev on
neće pomenuti za...3 I ako se on zakune i pogriješi on oskrnavlju je Ime.
4 I ako prokletstvom saveza...Sudije. 5 I ako on pogriješi on će biti držan
krivim ali ako prizna i učini povrat on neće snositi posljedice smrti. 6 I
tkogod u svemu Izraelu uđe u savez po zakonu zauvijek, zajedno sa
njegovom djecom koja su ne od dobi da prođu u broj onih koji su
upisani po zakletvi saveza, će potvrditi ga na njihovu korist. 7 I sa ovim
također je zakon kroz celi period zlobe za svakoga ko se vrati sa svog
pokvarenog puta. 8 Na dan kad on govori sa Cenzorom mnogih da će ga
upisati zakletvom saveza koga Mojsije ustanovi sa Izraelom. 10 savez da
se vrati Zakonu Mojsijevom...sa celim njegovim srcem... i sa čitavom
njegovom dušom, što se tiče toga što tamo je nađeno učinjenim od

1755
njih...10 I nijedan čovjek neće učiniti znanim njemu zakone dok on ne
stane pred Cenzora koji će istražiti o njemu kad od ispita ga 11 I kad on
stavi ga na njega da ga vrati Zakonu Mojsijevom sa celim njegovim
srcem i celom njegovom dušom...od njega ako...12 I svaka stvar koja je
otkrivena od Zakona u pogledu da odgovara...u njemu...Cenzor njega i
zapovediti će mu...dok...ubije ga...i lud čovek i svi...(izgubljeno pet linija)
13 savez sa tobom i sa celim Izraelom. 14 Stoga čovjek će staviti ga na
sebe da se vrati Zakonu Mojsijevu, jer u njemu sve je tačno propisano.

20 1 Uputa na Knjigu Jubileja

20

1 A što se tiče tačnog stanja njihovih perioda stavljanja Izraela u

sječanje prema svemu ovom, vidi, napisano je tačno u Knjizi Podjele
Doba prema njihovim Jubilejima i njihovim Sedmicama.

20 2-12 Zakoni za Zakletvu i Zavjet

2 I na dan u koji čovjek nametne na sebe da vrati se zakonu Mojsijevu

anđeo Mastema će napustiti ga ako učini dobrom svoju riječ. 3 Zato
Abraham bi obrezan na dan svoga poznanja. 4 Za šta on reče, 'To što je
otišlo iz usta ti češ držati da učiniš dobrim. 5 Nema vezanja zakletve,
koju čovek nametne na sebe kako bi izvršio zapovijest zakona, biti će
poništena čak u slučaju smrti. 6 Ništa što čovjek stavi na sebe u pogledu
izbegavanja zakona će učiniti dobrim čak po opasnost od smrti. 7 Što se
tiče zakletve žene, čiju zakletvu Mojsije je rekao da ne treba je dozvoliti,

1756
nijedan čovjek neće zabraniti zakletvu koju niko ne zna. 8 Treba da
bude potvrđena. I iako bude zabranjena ili prekrši se savez, on će
zabraniti je i ne potvrditi. 9 I tako je također zakon za njena oca. A za
zakon prinosa nijedan čovjek neće zavjetovati išta na oltar pod
prinudom. 10 Niti će sveštenici uzeti išta od Izraelita...11 Niti će čovjek
dati hranu...to je šta on reče, 'Oni love svaki čovjek svoga brata sa
mrežom,' 12 Niti će posvetiti...od svega...njegov posjed...svetim...biti će
kažnjen on...koji uzme zavjetuje se...sudiji...

1757
Životi Proroka

Datum: prvi vijek a.d. (posle hrista)

Imena proroka, i odakle su, gde su umrli i kako, i gde leže.

Isaija

1 Isaija, iz Jerusalema, umro u vreme Manasije presećen na dvoje, i bi

sahranjen ispod hrastova Rogela, blizu mjesta gde put ukršta se sa

2 vodovodom čiju vodu Jezekija je zatvorio zatvaranjem njegova izvora.

I Bog načini čuda u Siloamu zarad proroka, jer bijući onesvešten prije
nego je umro, on je molio za vodu da pije, i odmah bi poslata mu od
njega, zato

3 je zvana Siloam, što znači poslana. I u vreme Jezekije, prije nego je on

napravio cisterne i bazene, u odgovor na molitvu Isaije malo vode je
izašlo, jer narod je bio opkoljen strancima, i ovo se dogodi u

4 smislu da grad ne strada od manjka vode. Jer neprijatelji su

5 pitali. Odakle oni piju? I imajući grad pod opsadom oni

6 behu utaboreni u Siloamu. Da su tad, Židovi dolazili, voda bi izašla

1758
7 ali stranci su prišli, i nije. Zato do danas izlazi

8 naizmjenično, kako bi tajna bila vidljiva. I budući da se ovo dogodilo

tokom Isaije, kao spomenik njega narod ga je sahranio blizu sa brigom i
velikom čašću, tako da kroz njegove molitve čak nakon njegove smrti
oni mogu imati korist od vode, jer proročanstvo je također dato njima u
pogledu njega.

9 Njegov grob je blizu groba kraljeva, zapadno od groba sveštenika u

10 južnom dijelu grada. Jer Solomon je načinio grobnice, u skladu sa

Davidovom zamisli, istočno od Ziona, koje ima ulaz od Gabaona,
dvadeset stadija

11 udaljenosti od grada. I on napravi tajnu građevinu sa vijugavim

prolazima,

12 i do današnjeg dana nepoznato većini. Tamo kralj držao je zlato iz

Etiopije

13 i mirise (začine). I zarad Jezekija što je pokazao paganima tajne

Davida i Solomona i uprljao kosti mjesta otaca, Bog se zakleo da njegovi
potomci će biti porobljeni od njegovih neprijatelja, i Bog učini ga
neplodnim od tog dana.

Jeremija

Poglavlje dva

1 Jeremija bi iz Anatota, i on umrije u Tafnai Egippta, bijući

1759
2 kamenovan od svog naroda. Pokopan je u okolini faraonove palače,
jer egipćani su ga držali u visokom poštovanju, budući da su imali korist
kroz

3 njega. Jer on je molio, i zmije ostaviše ga, i čudovišta voda,

4 koja egipćani zvaše nefot a grci krokodili. I oni koji su vjerni Bogu mole
se u mjestu i danas, i uzimajuči prašinu sa mjesta

5 oni liječe zmijske ujede. I mi smo čuli od djece Antigonusa i Prolemija,

starih ljudi, da Aleksandar Makedonski, nakon što je stajao na
prorokovom grobu i svedočio njegove tajne, premestio njegove ostatke
u Aleksandriju i

6 stavio ih u krug okolo grada sa dužnim poštovanjem i čitava vrsta

7 zmija bi držana od zemlje, i od rijeke tako krokodili. I na samom kraju

on uvede zmije koje su zvane argolai, što znači zmije-borci, koje on
dovede iz Argosa Peloponeskog, gde su također zvane argolai, što je,
srečni iz Argosa, za sve sretno oni zvaše Iaia.

8 Ovaj Jeremija dao je znak sveštenicima Egipta, da je odlučeno da

njihovi idoli budu udareni i padnu (kroz spasitelja, deteta rođenog od
device , u

9 jaslama. Odatle do današnjeg dana oni duboko poštuju djevicu koja

daje rađanje, i

10 stavljajući dete u jasle, oni mole. I kad Ptolemej kralj je ispitavao o

ovome, oni rekoše, to je tajna predaka data njihovim ocima od svetog
proroka, i mi čekamo, on reče, ispunjenje njegove tajne.

11 Ovaj prorok, prije zauzimanja Hrama, uzeo je kovčeg Zakona i

1760
12 stvari u njemu, i učini ih da budu progutani u stijenu. I oni koji su
stajali pored on reče, Gospod je otišao iz Ziona u nebo i doći će

13 ponovo u moči. A ovo će vam biti znak njegova dolaska, kad svi

14 pagani obožavaju komad drveta. I on reče, Kovček niko neće izvesti

do Aron, i niko od sveštenika i proroka neće više

15 otvarati tablice u njemu osim Mojsija, Božjeg izabranika. I u

uskrsnuću kovčeg će biti prvi koji će oživjeti i doći će iz stijene i biti
stavljen na Sinajsku goru, i svi sveti će biti sakupljeni k njoj dok čekaju

16 Gospoda i beže od neprijatelja koji želi da ih uništi. U stijeni sa

prstom koji postavi kao pečat ime Božje, i izgledao je kao urezan
željezom, i oblak prekri ime, i niko nije znao

17 mjesto niti je mogao da čita do danas i do ispunjenja. A stijena bi u

divljini, gde kovček bi prvo, između dve planine

18 na kojim Mojsije i Aron ležaše. I po noći tamo bi oblak kao vatra, baš
kao

19 od starina, jer slava Božja nikad neće prestati od ovog Zakona. I Bog
je stavio svoju milost na Jeremiju, da bi on mogao do kraja izvršiti ovu
tajnu, tako da postane drug Mojsiju, kao da su zajedno do danas.

Ezekiel

Poglavlje tri

1761
1 Ezekiel (Jezekilj). Ovaj čovek je iz zemlje Arira, od sveštenika, i umro je
u zemlji Haldejaca tokom ropstva, i prorokovao je mnoge

2 stvari onima u Judeji. Vladar naroda Izraela ubio ga je tamo budući da

je

3 on bio rozotkriven od njega u pogledu obožavanja idola. I oni

sahraniše ga u polju Maour u grobu Šema i Arpahšada, predaka
Abrahamovih, a grobnica u dvojnoj pećini, jer Abraham također napravi
Sari grob

4 u Hebronu kao taj. Nazvan je dvojni jer tamo ima zavojit prolaz i
gornja prostorija koja je sakrivena od zemljanog poda, i visi na
zemljanim nivoom na litici.

5 Ovaj prorok dao je predznak narodu, tako da oni paze na rijeku Kebar.
Kad je presušila oni su stavljali svoju nadu na kosinu koja je pusta do
dna zemlje, a kad je naplavljena, u povratku u Jerusalem.

6, 7 Svetac je također živeo tamo, i mnogi su se sastajali sa njim. I

jednom kad tamo bi mnoštvo sa njim Haldejci se uplašiše da bi oni

8 pubunili se, i došli protiv njih i uništili ih. I on je učinio da voda stane

9 tako da oni mogu pobjeći idući na drugu stranu. I oni od neprijatelja

koji su se usudili da progone behu potonuli.

10 Kroz molitvu on ih je uredio prema svom naumu sa izobilnom

opskrbom ribe, i za mnoge koji behu u stanju umiranja on je umilostio
da život dođe od Boga.

11 Kad su ljudi bili uništeni od neprijatelja, on je otišao do

neprijateljskih

1762
12 vođa i uplašeni čudima, oni se umiriše. Uobičavao je ovako govoriti
njima; Jeste li izgubljeni? Je li naša nada nestala? I u čudu mrtvih kostiju
on je ubijedio ih da je nada u Izraelu i ovde i u dolazećem vremenu.

13Dok je bio tamo on je uobičavao da pokazuje narodu Izraela šta se

događalo u

14 Jerusalemu i u Hramu. On je otišao od tamo i otišao u

15 Jerusalem da prekori one koji behu bezvjerni. Kao Mojsije, ovaj

čovek je vidio nacrt hrama, sa njegovim zidovima i širokim vanjskim
zidovima, kao što Daniel je rekao

16 da će biti izgrađen. On je objavio sud u Babilonu na plemenu Dan i

gad, jer su oni počinili svetogrđe protiv Gospoda

17 progoneći one koji su držali Zakon. I u pogledu njih on je uradio ovo

veliko čudo, da zmije proždru njihove mlade i sva njihova stada, i on je
predskazao da zarad njih narod se neće vratiti u svoju zemlju već

18 će biti u Mediji do ispunjenja njihovih grehova. I onaj koji ih je ubio

19 bi jedan od njih. Oni su mu se suprotstavljali sve dane njegova

života.

Daniel

Poglavlje četiri

1 Daniel. Ovaj čovjek je bio od plemena Jude, od porodice istaknute u

kraljevskoj službi, ali dok je bio dete on bi uzet iz Judeje u zemlju

1763
2 Haldejaca. On je rođen u gornjem Bet-Horonu, i bio je neporočan
čovek, tako da Judejci su mislili da je eunuh.

3 On je tugovao mnogo nad gradom, i u postu se uzdržavao od sve

poželjne hrane, i bio je čovek mršav u pojavi i lijep u milosti Svevišnjega.

4 Molio je mnogo za Navuhodonozora, i preklinjao za njegovim sinom

Baltazarom, kad je

5 on postao divlja životinja i zvijer poljska, tako da ne strada. Njegovi

prednji delovi sa glavom behu kao u goveda, a noge sa slabinama kao u

6 lava. U pogledu ove tajne bi otkriveno svetomu čovjeku da

Nabuhodonozor je postao zvijer poljska jer je volio zadovoljstva i imao
ukočen vrat, i zarad onih koji su pripadali Beliaru postaše kao volovi pod
jarmom.

7Tirani su imali ove poroke u svojoj mladosti, i na kraju postaše

čudovišta,

8 hvatajući, uništavajući, ubijajući i udarajući. Kroz božansko otkrivenje

sveci su

9 znali da on je jeo travu kao vo i da je postala ljudska hrana. Bilo je isto

radi toga da Navuhodonosor, je oporavljao ljudsko srce nakon probave,
uobičavao je plakati i veličati Gospoda, moleći četrdeset puta svaki dan
i noć.

10 Ogromna životinja je uobičajavala dolaziti na njega, i on bi

zaboravljao da je čovjek, njegov jezik je bio uzet od njega tako da ne
može da govori, i spoznavši ovo

1764
11 on bi odmah plakao, njegove oči su bile kao sirovo meso od plakanja.
Jer mnogi su

12 izlazili iz grada i gledali u njega. Daniel sam nije hteo da ga vidi. Jer
bio je u molitvi zarad njega celo vreme njegovih promenjenih uvjeta, i
uobičavao bi govoriti, On će postati čovek opet, i oni mu nisu verovali.

13 Daniel je činio sedam godina, koje on nazva sedam doba, postaše

sedam mjeseci, tajne sedam doba behu ispunjeni u njegovu slučaju, jer
on je bio obnovljen u sedam mjeseci, tokom šest godina i šest mjeseci
ostavši pognut pred Gospodom i priznajući njegov grijeh i nakon

14 oproštaja zlobe on povrati njemu kraljevstvo. On niti je jeo hljeb niti

meso niti pio vino dok je činio pokajanje, jer Daniel je odredio

15 mu da utiša Gospoda sa slabijom ishranom od namočenih mahunarki

i zelenja. Nabukodonozor nazva ga Baltazar jer je on želio da učini ga
pridršženim nasljednikom

16 sa svojom djecom. Ali sveti čovjek reče, Daleko bilo od mene da

ostavim nasljeđe

17 mojih otaca i priklonim se nasljedstvu neobrezanih. I za ostale

kraljeve perzijanaca on donese mnoga čuda, što oni nisu upisali

18 Tamo on umrije, i bi sahranjen sam i sa velikom čašću u kraljevsku

pećinu.

19 I on dade predznak u pogledu planina koje su nad Vavilonom, kada

planine na sjeveru se dime, kraj Babilona je blizu, i

20 kada leži kao u vatri, kraj cele zemlje. I ako planina na jugu pusti
vodu ljudi će se vratiti u svoju zemlju, a ako pusti krv

1765
21 Beliarov pokolj će uzeti mjesta na zemlji. I sveti čovjek pade u san u
miru.

Hosea

Poglavlje pet

1 Hosea. Ovaj čovek bi iz Belemota plemena Isahara, i on bi

2 sahranjen u svom vlastitom kraju u miru. I on dade predznake, da

Gospod će stići na zemlju ako ikad hrast koji je u Šilohu bude podeljen
sam od sebe, i dvanaest hrastova je došlo.

Mihej

Poglavlje šest

1 Mihej Morathit je bio iz plemena Efraima. Učinivši mnoge stvari

Ahabu, on bi ubijen od Jorama njegovog sina na litici, jer je prijekoravao
ga za

3 grijehove njegovih otaca. I on bi sahranjen u svom kraju sam, blizu

sahranjene zemlje Anakima.

Amos
1766
Poglavlje sedam

1, 2 Amos je bio iz Tekoe. I kad Amazija ga je mučio teško, na kraju

3 njegov sin ubi ga sa štapom udarajući ga u hramu. I dok je još disao on

ode u svoj kraj, i nakon nekoliko dana on umre i bi sahranjen tamo.

Joel

Poglavlje devet

1 Joel je bio iz područja Ruvima (Ruben), u strani zemlje Betomorona.

2 On umrije u miru i bi sahranjen tamo.

Obadija

Poglavlje devet

1 Obadija je iz kraja Šehema, na strani zemlje Betaharam.

2 Ovaj čovek je bio učenik Ilije, i izdržao je mnogo zarad njega, i

3 pobeže sa svojim životom. Ovo je bio treći zapovednik od pedeset

koga Ilija poštedi i

4 sa kojim on ode dole u Ahaziju. Nakon ovih događaja on napusti

službu

5 kralja i prorokova. I umrije i bi sahranjen sa svojim ocima.

1767
Jona

Poglavlje deset

1 Jona je bio iz kraja Kariatmosa blizu grčkog grada Azota do

2 mora. I kad on bi izbačen iz mora od čudovišta i ote u Ninivu i vrati se,

on nije ostao u kraju, već uzeo je svoju majku i sa njom boravio u Souru,
području naseljenom od stranih naroda

3 jer on reče, tako ću ukloniti moj prijekor, jer sam govorio krivo u
prorokovanju

4 protiv velikog grada Ninive. I u vrijeme kad Ilija je ptrekoravao kuću

5 Ahaba, jer kad je on prizvao glad na zemlju on uteće. I on ode i nađe

udovicu sa sinom jer nije mogao ostati sa neobrezanim

6 ljudima, on je blagoslovio nju. I kad njen sin umrije, Bog podiže ga

opet iz mrtvih kroz Iliju, jer on je želio da pokaže mu da nije moguće
pobjeći

7 od Boga, i nakon gladi on usta i ode u zemlju Judinu.

8 i kad njegova majka umre tokom puta, on sahrani je blizu Deborinog

hrasta.

9 I poslije boravka u zemlji Saraar on umre i bi sahranjen u pećini od

10 Kenaza, koji posta sudija plemena u danima anarhije. I on dade

predznak u pogledu Jerusalima i cele zemlje, da kad oni

1768
11 vide da kamen plače tužno tad kraj je blizu. I kad oni vide sve
nevjernike u Jerusalimu, celi grad će biti sravnjen sa zemljom.

Nahum

Poglavlje jedanaest

1 Nahum je bio iz Elkesa na drugoj strani Isbegabarina od plemena

2 Simeona. Nakon Jone ovaj čovek dade Ninivi predskazanje, da će biti

3 uništen slatkom vodom i podzemnom vatrom, što se također dogodi.

Jer jezero koje opkoljava je poplavilo ga je tokom zemljotresa, a vatra
dolazeći iz

4 divljine spalila je više predjele. On je umro u miru i bio sahranjen u

svom vlastitom kraju.

Habakuk

Poglavlje dvanaest

1 Habakuk je bio od plemena Simeonovog, od kraja Betsouhara.

2 Prije ropstva on je imao viziju u pogledu osvojenja Jerusalema, i

3 tugovao je veoma. I kad Navuhodonozor uđe u Jerusalem on uteče u

1769
4 Ostrakin, i kasnije je boravio u zemlji Ismaela. Kad su Haldejci se
vratili, i ostatak koji je bio u Jerusalemu je otišao u Egipat, on je živio

5 u svom vlastitom kraju i upravljao one koji su želi polje. Kad je on uzeo
hranu, on je prorokovao vlastitoj porodici, govoreći, Idem u daleku

6 zemlju, i doći ću brzo. Ali ako okasnim, dajte hranu žeteocima.

7 I kad je on otišao u Babilon i dao jelo Danielu, on je prišao žeteocima

dok su jeli i nije rekao nikomu što se dogodilo, on

8 je razumio da će se narod uskoro vratiti iz Vavilona. I umro dve

9 godine prije povratka. I on bi sahranjen sam u svom vlastitom polju.

10 Dao je predskazanje onima u Judeji, da će vidjeti svjetlost u Hramu

11 i tako osjetiti slavu Hrama. I u pogledu kraja Hrama

12 on je predviđao, da od zapadnog naroda će se dogoditi. U to vreme,

on reče, zavjesa Dabeira će biti iscjepana u male delove, i glave dva
stuba će biti uzete, i nitko neće znati gde su, i oni će biti odnešeni dalje
od anđela u divljinu, gde šator svjedoka je

13 postavljen u početku. I s njima Gospodar će biti prepoznat na kraju,

jer oni će osvjetlavati one koji su progonjeni od zmije u tami kao od
početka.

Zafanija

Poglavlje trinaest

1770
1, 2 Zefanija je bio od plemena Simeona, iz kraja Sabarata. On je
prorokovao u pogledu grada i o kraju pagana (nevjernika) i sramoti

3 bezbožnih. I umro je i bio sahranjen u svome polju.

Hagaj

Poglavlje četrnaest

1 Hagaj, koji je također Poslanik, došao je iz Babilona u Jerusalim,

verovatno u mladosti, i otvoreno je prorokovao u pogledu povratka
naroda,

2 i svjedočio je u prošlosti o zidanju Hrama. I kad je umro sahranjen je

blizu grobnice sveštenika, u veliku čast kakva beše njihova.

Zaharija

Poglavlje petnaest

1 Zaharije je došao iz Haldeje gde je on već bio u zrelijim godinama, i

tamo on prorokova mnoge stvari ljudima, i dade predznake kao dokaz.

2 Ovaj čovek reče Jozadaku da će dobiti sina i da će on služiti kao

svštenik

3 u Jerusalemu. On je također izgovori blagoslov na Šealtielu na rođenju

svog

1771
4 sina, i nazva ga Zerubabel. I u pogledu Kira od dade predviđanje o
njegovoj pobedi, i prorokova u pogledu službe koju on treba da izvede
za

5 Jerusalem, i on blagoslovi ga veoma. Njegovo prorokovanje u

Jerusalemu je zasnovano na vizijama o kraju pagana, Izraelu, Hramu,
lijenosti

6 proroka i sveštenika, i on ustanovi dvostruk sud. I umrije on u velikoj

dobi, i pokopan je blizu Hagaja.

Malahi

Poglavlje šesnaest

1 Malahi. Ovaj čovek je rođen u Sofi nakon povratka, i dok je još bio

2 veoma mlad on je vodio moralan život. I odkad svi ljudi počastiše ga

kao svetim i dobrim, i nazvaše ga Malahi, što znači anđeo, jer on je bio
uistinu

3 lijep za pogledati. Štaviše, štagod on sam rekao je u proroštvu, na isti

dan anđeo Božji pojavi se i ponovi, kako se dogodi također u danima
bezakonja kako je napisano u Sfarfotimu, to je, u Knjizi Sudija.

4 I dok je još bio mlad čovjek on bi pridodat svojim ocima u njegovu

vlastitom polju.

1772
Natan

Poglavlje sedamnaest

1 Natan, Davidov prorok, bi iz Gabe, i bio je on koji nauči ga

2 zakonu Gospodnjem. I on je video da David će pogrešiti u odnosu ka

Batšebi, i dok je žurio da mu kaže, Beliar omete ga, jer na cesti on nađe
mrtva čovjeka koji je bio ubijen ležeći go, i on

3 osta tamo, i te noći on je znao da David je počinio grijeh. I on se vrati

plačući, i kad David je ubio njenog muža, Gospod ga posla

4 da ga prekori. I kad je on odrastao veoma star on umre i bi sahranit u

svom vlastitom kraju.

Ahija

Poglavlje osamnaest

1 Ahija je bio iz Šiloha, gde šator od sastanka je bio u davna vremena,

od Boga

2 grad. Ovaj čovek je rekao za Solomona da će on prekršiti prema

Gospodu.

3 i on je prekorio Jeroboama, jer je on hodao lažno sa Gospodom, vidio

je jaram volova kako gazi narod i trči protiv sveštenika.

4 On je također pretkazao Solomonu da njegove žene će promeniti ga i

svo njegovo

1773
5 potomstvo. I on umre i bi sahranjen blizu hrasta Šiloha.

Joad

Poglavlje devetnaest

1 Joad je bio iz Samereima. Ovo je onaj koga lav napadnu i on

2 umrije kad je prekorio Jeroboama preko teladi. I bi sahranjen u Betelu

blizu lažnog proroka koji je zavodio je njega.

Azarija

Poglavlje dvadeset

1 Azarija je bio iz kraja Sibate, on je bio taj koji je okrenuo od Izraela

2 ropstvo Jude. I on umre i bi sahranjen u svom vlastitom polju.

Ilija

Poglavlje dvadeset i dva

1 Ilija, Tezbit iz zemlje Arapa od Aronovog plemena, je živeo

1774
2 u Gileadu, jer Tesba je data sveštenicima. Kad je trebao biti rođen,
njegov otac Sobaha vidje da ljudi od svetlo bele pojave su ga
pozdravljali i

3 umotavali ga vatrom, i oni dadoše mu plamenove vatre da jede. I on

ode i izvijesti ovo u Jerusalem, i proročanstvo mu rekoše, Ne boj se, jer
njegovo će stanovanje biti svetlost i njegova riječ sud, i on će suditi
Izraelu.

4, 5 Znakovi koje je on učinio su ovi. Ilija je molio, i nije kišilo za tri

6 godine, i nakon tri godine on je molio ponovo i izobilna kiša dođe. U

Zerefatu Sidonskom kroz riječ Gospodnju on učini ćup udovičin da ne
nestane

7 i boca ulja da ne nestane. Njen sin koji umrije Bog ga podiže iz

8 mrtvih nakon što je Ilija molio. Kad je pitanje bilo postavljeno njemu i
prorocima Bala u pogledu ko je istiniti i stvarni Bog, on je predložio da
žrtva bude prinesena i od njih i od njega, i da vatra ne bude zapaljena
ispod, već da

9 svako treba moliti, i onaj kome se odgovori biti će Bog. Prema tome,
proroci Vala molili su i porezali sebe do devetog časa, i nitko im nije
odgovorio, i Ilija, kad je napunio mjesto gde je bila žrtva sa mnogo vode,
on je molio, i odmah vatra dođe dolje i proguta

10 žrtvu, i vode nestane. I on blagoslovi Boga, i ubije četiri

11 stotine i pedeset proroka Bala. Kad kralj Ahazija posla da ostvari

proročanstvo

1775
12 od idola, Ilija je prorokovao smrt, i on umre. Kad dva zapovednika od
pedeset behu poslata njemu od Ahazije, kralja Izraela, on prizva
Gospoda i vatra dođe dole sa nebesa, i vatra progura ih na Gospodnju
zapovest.

13, 14 Gavrani su mu donosili kruh ujutro i meso popodne. Sa ovčjom

kožom on udari Jordan i bi podeljen, i oni pređoše preko njega

15 suhih nogu, i on i Elisej. Konačno on bi uzet gore u vatrenim kolima.

(nlo?)

Elisej

Poglavlje dvadeset dva

1, 2 Elisej je bio iz Abel Meholaha u zemlji Ruvimovoj (Ruben). I čudo se

dogodi ovome čoveku, jer kad je rođen u Gilgalu, zlatno tele zarikalo je
prodorno, tako da se čulo u Jerusalimu, i sveštenici objaviše kroz Urim
da prorok je rođen u Izraelu koji će uništiti njihove rezane

3 likove i livane idole i kad on umre, on bi sahranjen u Samariji.

4, 5 Znakovi koje on učini su ovi. On također udari Jordan sa Ilijinom

6 ovčjom kožom, i vode se podjeliše, i on prođe preko suho nogama.

Voda u Jerihonu bi prljava i neplodna, i čuvši za ovu vodu, i neće više
smrt

7 i neplodnost izlaziti iz nje, i vode su ostale isceljene do današnjeg

dana. Kad deca su ga dirala bez poštovanja, on ih prokle, i dva medveda
izađoše i
1776
8 rastrga u komade četrdeset i dvoje njih. Žena proroka koji je umro je
bila uznemiravana zajmodavcima, i nije mogla platiti, ona dođe Jeliseju,
i on zapovedi joj da sakupi nove posude, koliko god može, i da pospe u
ćup koji sadrži veoma malo ulja u njih dok posude se ne napune, i ona
učini ovo i napuni posude i plati zajmodavce, i imala je višak za

9 hranjenje njene dece. On ode u Šunem i osta sa izvjesnom ženom,

ona nije mogla da zanese, i zdušno je željela da ima jedno, on je molio i
učinio ju je sposobnom da začne i da rodi, tad, kad dete umre, on je
molio

10 opet i uzdigao ga iz mertvijeh. On ode u Gilgal i dođe pre sinova

proroka, i kad hrana bi skuhana, i otrovna biljka bi skuhana sa hranom, i
oni svi behu na ivici opasnosti, on učini hranu bezopasnom

11 i ukusnom. Kad sinovi proroka behu obarali drveće kod Jordana,

glava sjekire pade i potonu, i Elisej je molio, i učini da sjekira pluta

12. 13 na površini. Kroz njega Naman Sirijac bi očišćen od gube. Kad

njegov sluga, zvan Gehazi, ode do Namana tajno, protiv njegove volje, i
zatraži za srebro, i potom na povratku zanijeka, Elisej prekori i prokle ga
i

14 on posta gubav. Kad kralj Sirije je ratovao protiv Izraela, on

15 zaštiti kralja Izraela objavljujući mu planove neprijatelja. Kad kralj

Sirije sazna ovo on posla silu da dovedu proroka, ali on je molio i učini ih
da budu udareni sljepilom, i on odvede ih u Samariju, njihovim

16 neprijateljima, ali držeći ih neozleđene on sačuva ih i nahrani ih. Kad

kralj

1777
17 Sirije vidje ovo on presta ratovati. Nakon Elisejeve smrti čovjek
umrije, i kako je bio sahranjivan on bi bačen preko njegovih kosti, i kako
je takao Elisejeve kosti mrtvi oživi odmah.

Zaharije sin Jehoade.

Poglavlje dvadeset i tri

1 Zaharije bi iz Jerusalema, sin Jehoide sveštenika, i Joaš kralj Jude ubi

ga blizu oltara, i kuća Davidova proli njegovu krv pred Ailamom, i
sveštenici uzeše ga i sahraniše ga sa ocem.

2 Od tog vremena vidljivi predznaci događali su se u Hramu, i sveštenici

nisu mogli da vide viziju anđela Božjih ili da dadu proročanstva od
Dabeira, ili da ispituju kod Efoda, ili da odgovore narodu kroz Urim kao
ranije.

Zaključak

Poglavlje dvadeset i četiri

1 I drugi proroci ostaše skriveni, čija imena su sadržana u njihovim

rodoslovima u knjigama imena Izraela, jer celi narod Izraela je upisan po
imenu.

1778
1779
Pseudo – Foklide

Uvod

1 Foklides, najmudriji od ljudi, predstavlja

2 ove savete Božje po njegovim svetim sudovima, darovima blagoslova.

Sažetak Dekaloga (Deset Božijih zapovijesti)

3 ne počini preljuba niti budi istospolnu žudnju.

4 niti namišljaj izdaju i uzdrži svoje ruke od krvi.

5 ne postaj bogat nepravedno, već živi časnim mislima

6 budi zadovoljan sa onim što imaš i uzdržavaj se od onoga šta je

drugoga

7 ne izgovaraj laži, već uvijek pričaj istinu.

8 časti Boga najpre, i potom tvoje roditelje,

1780
Poziv na ptavednost

9 uvijek dijeli pravdu i nemoj da tvoj sud bude pod uticajem milosti

10 Ne odbacuj siromašna nepravedno, ne sudi delimično

11 ako sudiš zlo, naknadno Bog će ti suditi

12 izbegavaj lažnog svedoka, dijeli šta je pravedno

13 gledaj na ostavštinu, i u svemu drži vjeru

14 Daj pravu mjeru, i u velikoj punoj mjeri sve stvari su dobre.

15 Ne čini ravnotežu nejednakom, već važi časno

16 ne učini krivokletstvo laganjem, niti nevoljno niti voljno

17 Večni Bog mrzi lažova, tkogod da je koji se zakleo

18 ne kradi seme. Proklet je tkogod ga uzme.

19 daj radniku njegovu platu, ne nanosi bol ubogom.

20 pazi na svoj jezik, drži svoju riječ skrivenom u svome srcu.

21 Niti poželi da činiš nepravdu, niti dopusti drugome da čini nepravdu.

Savjet ka milosti

22 daj siromašnom odmah, i ne reci mu da dođe sutra.

23 Moraš napuniti svoju ruku. Daj milostinju potrebitom.

1781
24 Primi beskućnika u svoj dom, i vodi slijepca.

25 sažali se na brodolomnika, jer plovidba je nesigurna.

26 produži svoju ruku onomu ko pada, i spasi bespomoćnoga.

27 Trpljenje je zajedničko svima, život je krug, napredak je nesiguran.

28 Kada imaš bogatstvo, raširi svoju ruku siromašnom

29 Od toga šta ti je Bog dao, daj onome u potrebi.

30 Neka ceo tvoj život bude prost (običan), i sve stvari u skladu

31 ne jedi krvi, uzdržavaj se od onoga što je žrtvovano idolima

32 pripaši mač, ne za prolivanje krvi već za zaštitu.

33 ali da ga ne trebaš uopšte, niti nezakonito niti zakonito

34 jer ako ubiješ neprijatelja, ti prljaš svoju ruku

35 drži se od polja svoga bližnjeg, i ne budi onaj koji prolazi

36 umjerenost je najbolje za sve, i pretjeranost je teška

37 zakonito sticanje je korisno, ali nepravedno stjecanje je loše

38 ne uništavaj plodove koji rastu na zemlji

39 stranci treba da budu držani u jednakoj časti među građanima

41 jer mi svi iskušavamo siromaštvo mnogog lutanja

41 i zemlja nema ništa postojano za ljude.

Ljubav ka novcu i njene posljedice

1782
42 Ljubav za novcem je majka svih zala

43 zlato i srebro su uvijek privlačni ljudima

44 zlato, začetnik zla, uništavač života, uništava sve stvari

45 bi li da nisi poželjna nesreća smrtnicima!

46 Zbog tebe tamo su borbe i pljačke i ubojstva,

47 i djeca postaju neprijatelji svojih roditelja, i braća neprijatelji svojih

rođaka.

Poštenje, skromnost i samokontrola

48 Ne sakrivaj razne misli u svoje srce dok izgovaraš druge.

49 Ne menjaj sebe prema mjestu, kao hobotnica koja se drži za stijenu

50 budi iskren ka svimaa, pričaj šta je iz tvoje duše.

51 Tkogod greši voljno je zao čovek, ali ako tako čini pod prinudom

52 Neću izreći kaznu, jer je svakoga čovjeka namjera što je iskušavano.

53 ne hvalisaj se mudrošću niti snagom niti bogatstvom.

54 Jedini Bog je mudar i močan i u isto vreme bogat u blagoslovima.

55 Ne žalosti svoje srce za davnim gresima

56 jer šta je učinjeno ne može više biti neučinjeno.

57 Ne žuri sa svojim rukama, već zauzdi svoju divlju ljutnju

58 jer često neko ko je zadao udarac nenamjerno učini ubojstvo.

1783
Umjerenost u svim stvarima

59 Neka tvoje emocije budu umjerene, niti velike niti prekomjerne

60 pretjeranost, čak i dobra, nije uvijek blagodat smrtnicima

61 i velika raskoš povlači ka neumjerenim željama

62 veliko bogatstvo je uobraženost i raste do drskosti

63 ljutnja koja potkrada uzrokuje uništavajuće ludilo.

64 Bijes je želja, ali gnjev nadilazi ga

63 žudjeti za dobrim stvarima je časno, ali žudjeti za zlim stvarima je

prekomjerno

66 usuditi se u lošim stvarima je propast, ali uveliko pomaže čovjek koji

radi na dobrim delima

67 Ljubav za časnošću je vrijedno, ali ljubav za strasti podiže sram

68 čovjek koji je previše lakovjeran je zvan glupim među građanima

69 jedi u umjerenosti, i pij i pričaj priče u umjerenosti

69b umjerenost je najbolja od svega, pretjerivanja su teška.

Opasnost od zavisti i drugi poroci

1784
70 Ne zavidi svojim prijateljima njihova dobra, ne stavljajte zamjerke na
njih

71 Oni nebeski se također bez zavisti jedan prema drugom

72 mjesec ne zavidi mnogo jačim zracima sunca

73 niti zemlja nebeskim visinama iako je ispod

74 niti rijeke morima. Oni su uvijek u skladu

75 jer ako je svađa između blagoslovenih, nebesa ne bi stajala čvrsto.

76 Čini samouzdržanje, ali uzdržavaj se od sramnih dela

77 ne čini zlo, već ostavi osvetu pravdi.

78 jer uvjerljivost je blagoslov, ali svađa rađa samo svađu.

79 ne veruj pre brzo, prije nego vidiš tačan kraj

80 dostojno je preteći tvoje dobročinitelje sa još više dobročinstva.

81 bolje je zabaviti goste sa jednostavnim obrokom brzo

82 nego dugo slavlje preko potrebnog vremena.

83 nikad ne budi neumoljiv zajamnik siromašnome

84 iz gnijezda ne treba uzeti sve ptice zajedno

85 već ostavi majku pticu iza, kako bi dobila mlade ponovo

86 nikad ne dopusti onome koji ne zna da sjedi u sudu

87 ne daj sud prije nego čuješ riječ od obje strane

88 mudar čovjek čini mudrost, a drug zanatlija čini zanat

1785
89 uho laika ne može uhvatiti važno učenje

90 za one koji nikad nisu naučili dobre stvari oni ne razumiju

91 ne čini iskoraštavajućim laskavcima tvoje prijatelje

92 jer mnogi su prijatelji pijenja i jela

93 laskaju u vreme kadgod mogu da zasite sebe

94 ali svi su nezadovoljni sa malo i nezasiti sa mnogo

95 ne veruj narodu, čopor je nestalan

96 jer ljudi i voda i vatra se jednako ne mogu kontrolisati.

Smrt i budući život

97 ne sjedi uzalud do vatre, slabeći svoje srce

98 budi umjeren u svojoj tugi, jer umjerenost je najbolja

99 neka nesahranjeni mrtvi prime njihov udio zemlje

100 Ne kopaj grob pokojnika, niti izlaži suncu

101 šta ne može biti viđeno, da ne raširiš nebesku ljutnju

102 nije dobro razriješiti ljudski okvir

103 jer nadamo se da ostaci otišlog će uskoro doći do svjetla ponovo

104 van zemlje, i potom oni će postati kao anđeli

105 jer duša ostaje neoštećena među preminulima

1786
106 jer duh je zajam od Boga smrtnicima, i njegova slika

107 jer mi imamo tijelo od zemlje, i kad potom mi smo vraćeni ponovo
u zemlju

108 mi smo prah, i tad vazduh je primio naš duh

109 kad si bogat, ne budi štedljiv, sjeti se da si smrtan.

110 Nemoguće je uzeti bogatstvo i novac sa sobom u Had

11 svi su kao tijela, ali Bog vlada nad dušama

112 Had je naš večni dom i domovina

113 zajedničko mjesto za sve, siromašne i kraljeve

114 mi ljudi ne živimo dugo već za vreme

115 ali naša duša je besmrtna i živi večno zauvek

Nestabilnost života

116 Nitko ne zna šta će biti nakon sutra ili nakon časa

117 smrt je nesmotrena za smrtnike, i budućnost je neizvesna

118 Ne daj zlima da te poraze niti zato uzdiži se u uspehu

119 Mnogo puta u životu velika nesreća je došla iznenada

120 samopouzdanima i odpustila zlo uznemirenima

121 prilagodi se okolnostima, ne udaraj protiv vjetra.

1787
Govor i mudrost, ljudske odlike

122 ne budi lud u svojim mislima u pijančenju se hvališući

123 vežbaj izgovaranje prave reči, koja će uveliko koristiti svima

124 Govor je čovjeku oružje oštrije od železa

125 Bog je dao oružje svakome stvorenju, mogućnost da leti

126 pticama, brzinu konjima, snagu lavovima

127 on je obukao bikove sa njihovim samo rastućim rogovima, on daje

žaoku pčelama

128 kako njihova priroda je odbrana, ali govor čoveka je njegova zaštita.

129 Ali govor božanski nadahnutog mudrošću je najbolje

130 Bolji je mudar čovjek nego jaki

131 Mudrost upravlja smjer zemalja i gradova i brodove.

Izbegavanje zlobnosti (ludosti) i život samouzdržanja i časnosti

132 Nesveto je sakriti zlog čoveka tako da sprečiš da bude doveden na

suđenje

133 neko mora vratiti zločinitelju silom.

1788
135 Oni koji su sa zlime često umiru sa njima

135 ne primaj od lopova ukradeno, nezakonit zalog.

136 Oboje su lopovi, onaj koji prima kao i onaj koji krade

137 vrati svakome što zaslužuje , i nepristranost je najbolja na svaki

način

138 U početku budi umjeren sa svim stvarima, da na kraju ne padneš

kratak

139 Ne uzimaj za sebe od uginule zvijeri obrok za hranu

140 ali ako zvijer tvoga neprijatelja padne na putu,pomozi joj da ustane

141 Nikad ne izlaži lutalicu i grešnika

142 Bolje je da učiniš milost prijatelju umjesto neprijatelju

143 otkinite zlo u pupoljku, i izliječite ranu

144 Sićušnom iskrom zapaljena je nepregledna šuma

145 Drži svoje srce suzdržanim i uzdrži se od sramotnih stvari

146 Bježite od zla glasa; bježite od bezakonitih ljudi

147 Ne jedi mesa koje je rastrgano od divlje životinje, već ostavi ostatke

148 brzim psima. Životinje jedu od životinja.

149 Ne čini napitke, drži se dalje od magijskih knjiga

150 Ne daj ruci nasilja nad nežnom decom

151 Beži razdor i svađa kad rat se približava

1789
152 Ne čini dobra zlom čoveku, to je kao sejanje u more.

Korisnost rada

153 Naporno radi tako da možeš da živiš od vlastitih sredstava

154 jer svaki besposlen čovjek živi od onog šta njegove ruke mogu
ukrasti

155 Zanat održava čovjeka, ali besposlen čovjek je pritisnut glađu

156 Ne jedi ostatke jela drugoga čovjeka

157 već jedi bez srama šta si zaradio sam

158 Ako netko nije učen zanatu, on mora kopati sa motikom

159 Život ima svaku vrstu rada ako si voljan da pomučiš

160 Ako hočeš da ploviš i budeš mornam, more je široko

161 i ako hočeš da obrađuješ zemlju, polja su široka

162 Nema laka rada bez muke, niti za ljude niti za blažene

163 Rad daje veliko povečanje časti

164 mravi napuštajući svoj dom, duboko kriveni pod zemljom

165 dolaze u potrebi za hranom kad polja

166 ispune gumno sa voćem nakon žito što je požnjeveno

167 Oni sami imaju teret od svježe vršene pšenice

1790
168 ili ječma – i uvijek nosač slijedi nosača –

169 i od ljeta žetve oni sakupljaju njihovu hranu za zimu

170 bez umora. Ovaj mali narod mnogo radi

171 Pčele se muče, prelazeći vazduh, radeći savršeno,

172 bilo u pukotini šuplje stene ili u trsci,

173 ili u šupljini starog hrasta, unutar njegovih gnijezda,

174 u roju njihovih hiljadu čelijskih češalja, gradeći sa voskom.

Venčanje i devičanstvo

175 Ne ostani neoženjen, da ne bi ostao bez imena

176 Daj prirodi dužno njoj, ti također, rodi zauzvrat kao što si bio rođen

177 ne obesčašćuj svoju ženu, prljajući svoju decu

178 jer preljubnički krevet ne donosi sinove nalik tebi

179 ne diraj maćehu, tvoga oca drugu ženu

180 več časti je kao majku, jer ona slijedi stope tvoje majke

181 ne imaj odnos sa robinjama tvoga oca

182 ne prilazi krevetu tvoje sestre, već odvrati se

183 niti idi krevetu žena tvoje braće

184 ne daj ženi da uništi nerođeno dete u njenom stomaku,

1791
185 niti nakon njegovog rođenja da ga baci pred pse i lešinare kao plijen

186 Ne stavljaj svoju ruku na svoju ženu kad je trudna

187 ne odrezuj mladog muškog sposobnost množenja

188 ne traži polno sjedinjenje sa bezumnim životinjama

189 ne sramoti svoju ženu sramnim putevima odnosa

190 Ne sagrešuj sa nezakonitim polnim odnosom granice postavljene

prirodom

191 jer čak životinjama nije ugodan odnos muških sa muškima

192 i ne daj ženi da oponaša polnu ulogu muškarca

193 ne predaj u cjelosti neobuzdanu osječajnost prema svojoj ženi

194 jer razvrat nije dobar, već strast uništava sve

195 Voli vlastitu ženu, jer šta je slađe i bolje

196 nego da uvijek žena je ljubazno raspoložena prema njenom mužu i

muž prema ženi

197 do stare dobi, bez svađe se odnositi?

198 Nedaj da iko nasilno ima odnos sa devojkom koja još nije zaručena

199 ne dovodi kao ženu u svoju kuću zlu i bogatu ženu

200 jer biti češ rob tvoje žene zarad ruševnog miraza

201 mi tražimo dobre konje i tvrdovrate bikove

202 orače zemlje, i najbolje pse

1792
203 i mi budale ne težimo da oženimo dobru ženu

204 niti žena odbija lošeg čovjeka kad je bogat

205 Ne dodaj brak na brak, nesreću na nesreću

206 niti dopusti sebi svađu sa rođacima oko posjeda.

Porodični život

207 ne budi grub sa svojom decom, već budi nežan

208 i ako dete ti se suprotstavlja, neka majka smanji svoga sina na

mjeru,

209 ili druge starješine porodice ili upravitelji narodni

210 ako dijete je dečak ne daj da mu uvojci rastu na glavi

211 ne pleti njegovu krunu niti križaj čvorove na vrhu njegove glave

212 Duga kosa nije primjerena za dečake, već za pohotne žene.

213 čuvajte mladalački vrhunac života lijepoga dječaka

214 jer mnogi bijesne za odnosom sa čovjekom

215 Čuvaj djevicu u čvrsto zaključanim sobama

216 i ne daj da bude viđena pred kućom do dana vjenčanja.

217 Ljepotu djece je teško njihovim roditeljima čuvati

218 Voli tvoje prijatelje do smrti, jer vjernost je dobra stvar

1793
219 pokaži ljubav svojim rođacima i svetu slogu.

220 poštuj one sa sedom kosom u hramovima i prepusti svoje mjesto

221 i sve povlastice starijim osobama. Stariji čovjek jednaka silaza

22 i iste dobi tvoga oca daj istu čast.

223 Daj svome robu platu koju ima njegov stomak

224 Odmjeri robu šta je određeno tako da on bude kako želiš

225 nemoj žigosati svoga roba, to ga vređa

226 ne povredi roba ogovarajući ga njegovu gospodaru

227 primi savjet također od razborita roba.

Epilog (Završna riječ)

228 Očišćenje je za čistoću duše, ne za tijelo

229 To su tajne pravednosti, živeći tako

230 neka živiš svoj život dobro do praga starosti.

1794
Riječi sirijca Menadera

I
Sadržaj Riječi Sirijca Menadera

Menader, Mudrac:
1 Prije svega, boj se Boga
I časti onog ko je stariji od tebe
Jer tako češ biti čašćen od Boga

2 Beži od svega što je mržnja

3 Nema nikoga ko slijedi svoj stomak ili svoju strast,

Tko odmah neće biti obeščašćen i prezren.

4 Blagosloven je čovek koji je gospodar svoga stomaka i svoje požude

5 Glavni izvor za sve dobre stvari je strah Božji

On izbavlja od svih zlih stvari
I u tvojoj nevollji ti češ pozvati njega
I on će poslušati tvoj glas

6 Poslovi čoveka , međutim, neće zadocniti

Budući da njihov život je do kuće smrti

1795
7 Lijepa je mladost
Ali je sa ljudima za kratko vreme
I tad starost čini da nestane

8 Ugodan je život, dobra i djeca

Ali ugodnije od njih je dobro ime.

9 Izvrsno je uživanje
Kad svađa i nasilje su daleko od njega

10 Dobro je prijateljstvo
Koje ide do kuće smrti

11 Lijepa je mudrost
Kad nije napuhana

12 Izvrsna je vjernost
Koja je u paru sa zvukom suda

13 Bljutavost zavodi misli

14 Uznemirenost čini da neko izgubi svoja osjetila

15 Zlo srce uzrokuje tugu i uzdahe

16 Ljubomora je uzrok zla i svađe

17 Stomak može biti sramotan

Jezik dovodi do bola

18 Gledao sam
da mesto stanovanja ljudi je Šeol
a ovo je mesto odmora
1796
koje Bog određuje za ljude
da mogu da odmore tamo od zlih stvari
koje su videli u svome životu.

II
Riječi sirijca Menadera

1 Menander Mudrac reče:

2 Prije riječi čovjeka su sve njegove aktivnosti

3 voda i sjeme, biljke i deca
4 dobro je saditi biljke
5 i lijepo je dobiti djecu
6 hvale vrijedno i dobro je sjeme
Ali onaj kroz koga dolazi
On treba biti slavljen prije svega

9 Boj se Boga
I časti svoga oca i majku.

11 Ne smij se u starosti
Jer to gde si će doći i ostati
Časti njega tko je stariji od tebe
I Bog će podići te do časti i dostojanstva

15 Nečeš ubiti
I tvoje ruke neče činiti šta je mrsko
Jer mač leži u sredini
Nema nikoga da okrutno ubije
Tko neće sam biti ubijen odmah

20 slušaj svaki dan riječi tvoga oca i majke

1797
I ne traži da im se suprotstavljaš i omalovažiš ih
Je otac koji obesčašćuje i napada svoga oca i majku
Bog promišlja njegovu smrt i njegovu nesreću
Časti svoga oca na primjeren način
Ne prezri svoje prijatelje
I ne obeščašćuj one koji časte te

27 Ako tvoj sin izraste detinjstvo

Kao onaj ko je ponizan i mudar
Nauči ga ''knjizi mudrosti''
Jer knjiga je dobra da se nauči mudrost
31 Mudrost je svjetlo oko i jezik odličan
Oči koje su svijetle neće oslepeti
I jezik koji priča mudro neće zamuckivati
I ako tvoj sin izraste detinjstvo
35 kao onaj ko je grub, sirov i drzak
Onaj koji je lopov, prevarant i bezobraznik
Nauči ga zanatu gladijatora
I stavi u njegovu ruku mač i bodež
I moli za njega
40 da umre, bude ubijen, odmah
Da ne bi njegovim življenjem
Ti ostario kroz njegove prevare i troškove
Dok ne stvara ništa dobro za tebe
Svaki zao sin treba umrijeti a ne živjeti

45 A što se tiče preljubnice, njene stope nisu čvrste

Jer ona vara njenog dobrog muža
I čovjek koji ne odnosi se lijepo prema svojoj ženi
Čak Bog mrzi ga
Drži svoga sina dalje od bluda
50 i svog slugu dalje od kafane
Jer to čini nekoga stečenim sa navikom krađe
1798
52 Pij vino umereno
I ne nadimi se njime
Jer vino je, uistinu, blago i slatko
55 ali svaki čovek se svađa i hvališe od njega
Će odmah biti obesčašćen i omražen
Ali kad tvoja žeđ je ugašena, odlazi
Ali ne tako šta je ostalo šta psi jedu, povračanje stomaka
Dve su omražene stvari
60 i u objema stomak je uključen
Gladovanje, stomak je natečen
Sitost, stomak je na tački pucanja
I nema nikoga tko slijedi svoju požudu i stomak
Tko neće biti odmah obeščašćen i prezren
65 Blagosloven je čovek koji vlada svojim stomakom i svojom požudom
On je onaj na koga se može osloniti u sva vremena

67 omražen je običaj ležanja u neodgovarajuće vreme

San odnosi u Šeol
Snovi ujedinjuju sa mrtvima
70 omražena je lenjost
Gladna je i žedna, gola i tužna.

72 Kako lijepa i pohvalna je radinost

U sva vremena je pun stomak i svetlo lice

74 iako neko nema uspeha

75 on neće biti okrivljen

Ne budi svadljiv
Ne širi svoju ruku protiv onog starijeg od sebe
Jer drugovi Homera pitaše ga
''Tkogod udari starijeg čovjeka
1799
80 šta će mu se dogoditi?''
On im reče, ''Njegove oči će biti zaslepljene.''
''I tko god udari svoju majku
Šta će mu se dogoditi?''
On im reče, ''Zemlja ga neće primiti,
Jer ona je majka od svih ljudi.''
I opet oni upitaše ga
''I tkogod udari svoga oca,
Šta će mu se dogoditi?''
Homer reče svojim pratiocima
90 ''To se nije dogodilo
I ne može biti uzeto u obzir
Jer sin koji udara svoga oca ne postoji,
Osim ukoliko njegova majka dosadi mu nakon što počini preljub sa
strancem.''

94 Više od svega voli svoga oca

Bojati češ ga se i častiti ga
I ne mrzi, i ne sramoti svoju majku
Jer deset mjeseci dugo ona te nosila u njenoj utrobi
I kad je rodila te bila je na tački smrti

99 ne smij se riječima strca

100 niti savijaj svoje usne u preziru na starijeg
I ne prezri siromašna
Jer starost ima svojih nestabilnosti
I čovjek treba da ih prihvati
Ali kad siđe u grob, on će nači počinak
105 jer bio je čovjek koji je pao veoma teško
I nitko nije verovao sa uvažavanjem njega
Da će on stati na noge opet
Ali u nekom trenutku Bog uze ga za ruku i podiže ga
I dovede ga nazad sa velikom čašću
1800
110 jer niti su bogatstva večna
Niti u sva vremena je siromaštvo
jer sve je podložno promjenama

113 jer ja sam vidio

Nekoga tko će ustati da ubije, i bio je ubijen
115 i nekoga su uhvatili da bude ubijen, i on nađe život

Jer za Boga, onaj koji je zbačen dolje od njega neće tako biti večno,
Niti će onaj koji je pomilovan od njega biti tako u sva vremena

I ako želiš da uzmeš ženu

Prvo ispitaj o njenom jeziku
120 i uzmi je samo tad.
Jer jezičava žena je pakao
i...zao čovek je mrtva pošast

Bojati češ se Boga u sva vremena

Tako da ga možeš pozvati kada si u nevolji
I on će poslušati tvoj glas

126 ne raduj se nad mrtvim čovekom, nad onim koji umire

Jer svi ljudi će ići u večitu kuću, oni su smrtnici
Ako imaš neprijatelja
Ne moli u pogledu njega da umre
130 jer kad je mrtav je izbavljen od nesreća
Već moli u pogledu njega da postane siromašan
Tad će on živeti i možda utihnuti od svoga zločinjenja

135 ne miješaj se između braće

I ne traži da izgovaraš sud među njima
Ako se braća bore jedan s drugim
1801
Šta je tebe za tim?
Jer oni su braća, i oni će biti pomireni
Ali za tebe, oni preziru te u njihovim mislima
Ne prolazi javnom ulicom u kojoj je svađa
Da ne be, ako prođeš, zlo pretrpio
I ako ih odvojiš, budeš ranjen i tvoja odeća poderana
I, ako stojiš tamo i gledaš, budeš pozvan na sud da daš dokaz
Mrzi bijući ranjen
Odbij da izneseš lažno svedočanstvo

145 Budi sklon posedovanju, ali mrzi krađu

Jer posed je ''život''
Ali krađa je u sve vreme ''smrt.''

148 ako sretneš lošeg čoveka na javnoj ulici

Ne sedaj odmah
Da ne bi, ako poslušaš lošega čoveka
Svako ko vidi te prozvao te drugom lošeg čoveka
I da ne bi, ako ga ne slušaš ili držao se njegovog mišljenja
On izružio te i dosađivao (zlostavljao te) ti u svojoj zlobi

154 ne objeduj sa lošim slugom

Da ne bi njegov gospodar optužio te
Ili naučio njegovog slugu da ukrade
Mrzi lošeg slugu
I čuvaj se slobodnog čovjeka koji krade
Jer baš kao što ti nemaš ovlaštenja da ubiješ slugu
160 niti imaš mogučnost da suzdržiš slobodna čovejeka
Bog mrzi lošega slugu
Koji mrzi i obeščašćuje svoga gospodara
Ako vidiš zlog slugu u žalosnoj nesreći
Ne osečaj žalost za njim
165 već reci, ''Jao za njegove gospodare, koji udio vlasništva.''
1802
Voli radinog slugu
Koji je radan i radi sa žarom u kući svoga gospodara
A što se tiče zlog čoveka, Bog ga predaje u ropstvo
Ali svaki radin čovek je vredan da ustane u časti i veličini.

170 Odbij i mrzi pohotna starca

Jer kao što ne možeš obuzdati vetar
Tako ne možeš obuzdati ili ukazati takvom starcu

Ne ostavljaj put
I ne idi postrani
I ne hodaj zlo

Ne budi svadljiv
Da svađa ne ustane koja te vodi siromaštvu
I ako lažeš, odmah češ biti omražen
I ako govoriš zlo, tvoje lice će izblijediti
180 ako si hvalisav, učiniti češ sebi štetu

Ako staviš stol među mnoge

Ne otvaraj svoj novčanik u prisustvu njih
I ne pokazuj šta imaš sa sobom
Da ne bi uzajmili od tebe ali da ti ne uzvrate
I kad ih tražiš o tome, oni će prepirati se s tobom
I zvati te lošim čovekom
Ukratko izgubiti češ što je tvoje
I štaviše, postati češ njihov neprijatelj

Voli svoju braću

190 učini svoje riječi ugodnim tvojim prijateljima
Jer išao sam okolo i tražio
Nešto što može biti kao dobri prijatelji
Ali nisam našao
1803
194 raduj se na svojim sinovima, oče
Jer oni su stvarna radost

196 Štaviše, položaj braće

Sinovi ne uzimaju za mene, vidi moje sinove i moju braću

Jer tvoji sinovi mole za tvoju smrt

Jer kroz tvoju smrt oni će steći čast
200 i zauzeti tvoj položaj
I živjeti će na tvom dobru po volji
Ali tvoja braća će moliti Boga za tvoj život
Jer dugo koliko živiš oni su sjajni
Ali kroz tvoju smrt oni su uskraćeni
205 tvoji sinovi će ih pozvati, tvoju braću, bezvrednim drugarima
Ali je zao i glup sin koji misli o ovim stvarima
Zla misao u njegovu srcu, ustremljena na njegova oca smrt

Zao sin ne razume

Da ako njegov otac umre, to nije dobro za sinove
210 glava porodice više ne živi sa njima

Voli i časti svoga oca

Jer on je sebe dao tebi

Ne mrzi tvoje prijatelje

I ne vređaj one koji te časte
I onog sa kojim imaš obrok
Ne hodaj s njim na podmukao način

217 i kad ideš svome prijatelju

Ako prijatelj uistinu voli te
I ako si mu uistinu drag
1804
220 njegova deca će ti pokazati to izvana
Ako željno gledaju u tvom prisustvu
Budi ubijeđen da tvoj prijatelj te voli
I da si mu drag
Ali ako djeca nerado gledaju na tvoj dolazak
225 čak on, tvoj prijatelj, nije rad da te vidi...
Ostavi ih, idi kući

Zakasnelo slobodan ceni svoj dom

I sluškinja kuću svoga gospodara

229 ako vidiš velikaša koji gubi svoju titulu časti

Ne traži da ga povrediš dale
U suprotno, časti ga na pravi način
I daj mu ono što možeš
Jer veliko je milosrđe koje činiš
Kada daš čovjeku koji gubi svoje posede i titulu časti
Ako imaš, podaj mu
A ako nemaš i ne možeš mu dati
Tad posjeti ga sa dobrim i nežnim rečima
I reci mu, ''Ne boj se''
I ''Neka Bog namjeri nešto dobro za tebe!''

240 Drži sebe dalje od bluda

241 zašto bi hteo da kupiš nečistu i trulu vodu

242 čiji početak je nestao, čiji kraj je lak i klimav
Hodaj pravo sa glavom podignutom
I budi neporočan u svojim mislima.

245 Sjeti se i vidi

246 baš kao što ne želiš da tvoja žena počini blud sa drugim
Tako ne počini blud sa ženom bližnjeg
1805
I ako želiš da ne izgubiš nešto
Ne bi smeo želeti krasti
250 sve što je mrsko tebi
Ne treba da misliš to svome bližnjem

Nemoj da je tvoj način života bezobziran

Da ne bi bio štetan tebi
I ako si bestidan
To neće biti ugodno tebi

Nečeš se naučiti lovu

Ako težina života ne padne na tebe
Ako želiš da naučiš
Ti češ tražiti za nečim što si izgubio
260 i nečeš naći nešto što je lijepo
Jer je omraženo

262 a što se tiče kralja, on je čašćen od svojih prinčeva

Ali bogovi? su prezreni od njihovih sveštenika
Ne pozivaj sveštenika koji prezire svoga bogove?
265 ako pozoveš zlog sveštenika u svoju kuću
On daje ti blagoslov svaki put kad ulazi
Ali čini pritužbe svaki put kad odlazi
I ako staviš hranu pred njega
Njegova jedna ruka, ide u njegova usta
270 ali druga uzima dalje hranu
271 i stavlja u torbu da uzme zajedno sa njim za njegovu djecu
Imaj više ljubavi za psa nego da imaš za takva sveštenika
Ako pas ima dovoljno hrane
On ostavi ostatke iza u tvojoj kući
275 ali ako sveštenik ima dovoljno hrane
On uzima ostatke sa sobom za svoju djecu
I čini žalbu u prilog
1806
278 Budi dobrodošao
Ako u najmanjem tvoja odeća je lijepa
280 i ako tvoja torbica je puna
Jelo čini društvo ugodnim
Bogatstvo umnožava drugare
Ali ako čovećja noga posrne
Svi njegovi prijatelji nestanu
285 dar čini riječi ugodnim

286 sa nekim ko je bogatiji od tebe, ne jedi svaki dan

Jer ako se dogodi da ga posetiš
On će primiti te u okvirima njegovih dnevnih troškova
Ali ako se dogodi da on posjeti tebe
290 ti češ potrošiti za njega šta si skupljao u trideset dana
I time upropastiti sebe

292 ukazanja zadovoljavaju srca budala

Astrologija zaluđuje misao glupaka

294 Onaj koji ostaje na javnoj ulici je besposličar

295 krađa stvara krst
Loša zabava je učitelj laži i krađe
Drži dečaka dalje od zlih stvari
Škola drži dalje od smrti
Ručni rad izbavlja od nesreće
300 zakon je božanski poziv
301 mrska je brbljivost
I pretjeran smijeh je istinska sramota
303 neprimjereno ponašanje, prezirite ga u sva vremena
Odbijte, mrzite govorljive osobe
305 koje prekidaju druge ali sami pričaju više
Iako da je imao deset hiljada neprijatelja
1807
Oni ga ne bi povredili kao njegov vlastit jezik
Svaki dan on je uključen u smrtnu borbu
On nema svijetlo lice
Zarad riječi za kojih je prikriven
311 nema ništa bolje od tišine
Biti miran je vrlina u sva vremena
Čak ako budala je mirna, on je ubrojan mudrim

Nikad ne gubi srce

315 ne3 padaj nazad u bitci
jer tkogod ne zaostaje u bitki
I predaje sebe smrti
Će odmah naći život i dobro ime
I biti će hvaljen
320 onaj koji priča smjelo na sudu
Će biti prokazan kao nevin

322 Bogatstvo bez problema je istinska moč

Ali ne zna svak kako da je rukovodi
Jer ako netko napuhao svoj stomak, on će umreti
I ako se ne sjeća kraja, on će stradati
Ako, na drugu stranu, primiriš svoj stomak, obogatiti češ se
I ako se sjetš kraja, biti će dobro sa tobom.

328 vladati se kao sudija je lijepo

Vodi brigu da ne izričeš sud nad budalom
330 jer čak ako probaš pomoći budali u ovom slučaju,
On će uvek ružiti te i on će reći mnogima
''On me osudio.''

333 ne jedi sa zlim čovekom

Jer čak šta je tvoje on će pojesti
I u svojoj zlobi on će govoriti o tebi zle i reči mržnje
1808
Ne slušaj brbljivu ženu
Ne veruj joj, ako se žali se tebi na svoga muža
Jer on nije grešio protiv nje
Več ona ga je ljutila svaki dan sa njenim zlim jezikom

340 ne mjeri svoju snagu sa onim ko je jači od tebe

Ili onim koji vas prisiljava da se takmičite s njim
Ne reci sebi, '' Možda ću ga poraziti, ''
Da ne bi on zbacio tebe
Tad češ biti posramljen u prisustvu mnogih koji gledaju

345 budi odvažan protiv onog tko ti se suprotstavlja

I ne oprosti mu vrijeđanja protiv tvoga oca

347 ne bacaj pogled na tvoju sluškinju u tvojoj kući

I ne budi sklon nečisti i rasipnosti
Nikad ne ocrni tvoju čast
350 jer ako podigneš svoje oči u tvojoj kući, postati češ veoma tužan
Ali ako si neporočan, biti češ srečan
Jer Bog mrzi nečistoću i rasipnost
I za ljude to je sramota

354 ako imaš dobra, ako imaš posjed

355 budi ponizan i nežan, i daj, ne razmeći se
I ako nemaš posjede, ako si siromašan
Pogni se dole i budi nežan, ne budi tvrdoglav
Razmetanje i tvrdovratost je omraženo ljudima.

359 Ne okreći svoje oči od svoga oca i majke

360 ne uvrši usnama u mržnji na testise i grudi
I ne obeščasti Boga koji te stvorio
Kakogod, sjeti se i vidi
Ako tvoje oči postanu velike, još ne mogu preći obrve
1809
Jer ako nadmašiš svoga oca i majku
365 i ako – kako je sad tvoje vreme i tvoja sudbina
Ti češ biti zvan ''Gospodarem''
Ako duguješ ime tvoga oca i majke da ljudi zovu te tako

368 ako imaš dobara, ako imaš posjede

Živi na svom posjedu dugo koliko živiš
370 i tvoje oko može vidjeti i tvoja noga može hodati
Jer sjeti se i vidi
Niko ne može koristiti svoja dobra u paklu
I bogatstva ne prate nikog u grob
Zato, ne zaniječi sebi dobrih stvari
375 jer bolji je dan pod suncem
Nego stotinu godina u Šeolu

377 budi snažan u svojoj mladosti

Koliko tvoje oko može vidjeti i noga hodati
I toliko koliko je tvoja snaga velika

380 ali kad postaneš star i težak

Sjedi i živi na svom posjedu
I lijepa je mladost
Kada mlad čovjek je snažan
I kad on je uspješan kroz svoju snagu

385 neka strijepnje nikad ne vladaju tvojim srcem

Jer je zla stvar njegovati strijepnju
Za mnoge su godine koje čovjek uistinu ne živi
Njihove strepnje polako ga ubijaju
Ako strijepiš, umrijeti češ
390 i ako si tužan, nečeš nikad uistinu živjeti
Jer kratko i ograničeno je vreme života
Koje Bog određuje ljudima
1810
I on miješa za njih mnoge loše stvari sa nekoliko dobrih stvari.

394 Glavni izvor svih dobrih stvari je strah Božji

On izbavlja od zlih stvari
Ono je riznica

397 ne uvijek, međutim, će trajati poslovi ljudi

Jer njihov život je do kuće smrti
Lijepa i hvale vrijedna je mladost
400 ali je sa ljudima samo kratko vreme
Tad starost čini da izblijedi

402 ugodan je život, dobra i zgrade

Ali ugodnije od toga je dobro ime
Pohvalna i sjajna je radost
405 kad svađa i nasilje je daleko od nje
Dobro i izvrsno je prijateljstvo
Koje nastavlja do kuće smrti
Skromna je mudrost
Kada nije uobražena
410 dobra je vjernost
Kad je združena sa zvukom suda
Pohvalna je radinost
Kad netko je energičan i uspješan
Lijenost je loša stvar
415 kad tijelo osobe treba da je snažno

416 neumjerenost stvara sukob

417 mudrost uzdržava od zlobe
Nada utješuje srce
Bezukusnost zavodi misli
420 uznemirenost čini da se gube osjetila
Zlo srce uzrokuje tugu i uzdahe
1811
Ljubomora je uzrok zla i svađe
Stomak može biti sramotna stvar
Jezik vodi ka bijedi

425 sjajna i lijepa su bogatstva

Ali dobar čovek teško ih stječe
Mrsko i tamno je siromaštvo
Kad je praćeno sa bolešću i gubitkom
Bogatstvo je samo? Stepenica do časti

430 Odmaraj u velikom blagoslovu

Bogatstva koja se ne umanjuju do siromaštva su snažna moč
Jadno siromaštvo znači bolest
Zdravlje znači radost

434 stare godine su granica smrti

Siromaštvo je talog zla
Kada uzme njeno mjesto u staroj dobi
I zadnji deo života je smrt
I grob sakriva prašina.

439 Groznica kvari privlačne ljude

440 zdravlje i dobro raspoloženje čini pojavu nečiju privlačnom
Smrt kvari čak čvrsto tijelo
Ali otapanje oblikuje prvih deset delova
I tad smrt kvari onaj deo koji je dobro pripravljen

44 ove loše i dobre stvari su pomiješane u životu ljudi

Da ne spomenemo vručicu, drhtanje, bolesti, i druge velike nesreće
Koje su zvane ''anđelima'' smrti
I nitko ne može izabrati da uzme za sebe što je dobro
I izbeći šta je loše
Već ljudi idu njihovim putem prema tome šta Bog odredi za njih
1812
450 toliko dugo koliko on dozvoli im da žive
Niti trebaju ljudi očajavati
Jer ne mogu živjeti duže nego je određeno za njih
Niti trebamo mi ljutito žaliti se protiv Boga
Zbog nesreća koje pogode nas
455 jer koliko često se dešava da
Netko, čak kad trpi nesreću
Ustane opet do časti i dostojanstva

458 onaj treba,štaviše, u tugi koja ga snađe

Ne biti neizmerno tužan
460 i kroz njegovo žaljenje loše oslabi sebe
Jer on neće biti ni od kakve pomoći preminulom
Iako padne i uveliko trpi nakon smrti
Ali onaj ko je mudar
Čak kad pokojnik je veoma mu drag
Će pratiti ga sa suzama do grobnice
A kad pokojnik je sahranjen
Daj mu, da prevlada svoju bol
I daj mu da se sjeti i razabere u svojim mislima
Da on sam će također umreti

470 I ovaj pakao je mesto odmora

Koji Bog je odredio za ljude
Da oni mogu odmoriti tamo od zlih stvari
Koje vide u svom životu
474 Menader je došao do kraja.

1813
1814
1815
Pismo Aristeja

Ovo je priča o bibliofilu, Ptolemeju Filadelfu koji je želio sakupiti u svojoj

biblioteci u Aleksandriji, ''sve knjige sveta''. Konačno u svom naumu želi
osigurati jednu veliku knjigu – Židovske Zakone, on trguje sa 100 000
zarobljenika da bi dobio tu knjigu.

Događaj se dogodio oko 270g. Pre Hrista, dok datum pisanja je

neizvjesan.

Struktura djela:

1. Posveta knjige Filokratu

(a) Prijedlog bibliotekara da oslobodi židovske zarobljenike u zamjenu

za knjigu.

(b) oslobađanje

(c) pismo Filadelfija ka Eleazaru

(d) odgovor

(e) imena odbora određenog da prevede knjigu

3. Opis kraljevskih darova:

(a) Stol (moguće najopširniji dio namještaja ikad izrađen).

(b) Drugi pokloni

1816
4. Opis Jerusalima

(a) Hram (i vodni sistem)

(b) Služba

(c) Tvrđava

(d) Grad

(e) zemlja

5. Eleazarov pozdrav

6. Eleazarovo objašnjenje zakona (ovo je duboka mudrost)

7. Prijem

8. Gozba (72 pitanja i odgovora)

9. Prevod Knjige.

GLAVA I

1 Budući da sam sakupio materijal za istorijski spomenik moje posjete

Eleazaru Visokom Svešteniku Židova, i zbog tebe, Filokrate, da ne
zaboraviš podsjetiti me, sam postavio naum na primanje motiva i
razloga moje misije. Pokušao sam povući čisto izlaganje stvari tebi, jer
mislim da poseduješ sklonost ka učenju, osobine koje su najveće imanje

1817
čoveka, da bude u stalnom pokušaju da doda sebi znanje i postignuća,
da li kroz učenje povijesti ili aktivno učestvovanje u samim događajima.

2. Radi ovoga, uzimajući sebi plemenite stvari, da duša se utvrđuje u

čistoći, i budući utvrđena njena namjera ka pobožnosti, najveći cilj
svega, koristi ovo kao neizostavan vodič i tako stekni konačnu svrhu.

3. Bila je moja želja da potegnem vjersko znanje koje me vodi da

preduzmem putovanje do čovjeka kojega ti pomenuh, koji je držan u
najvećem poštovanju od svojih građana i drugih, i zbog osobina i
njegove veličine, i koji u svom posjedu ima dokumente najveće
vrednosti Židovima u njihovoj zemlji i u stranim zemljama za tumačenje
božanskog zakona, jer njihovi zakoni su pisani na kožnim pergamentima
u židovskim slovima.

4. Ovo putovanje sam poduzeo zanesen,našavši prvo od svega priliku

razgovarajući sa kraljem zbog židovskih zarobljenika koji su prenešeni iz
Judeje u Egipat od kraljevog oca, kad je prvo stekao vlasništvo nad ovim
gradom i pokorio zemlju Egipta.

5. Vrijedno je da ti kažem ovu priču, također, jer sam ubijeđen da ti, sa

svojim stavom prema svetosti i tvojim naklonošću prema ljudima koji
žive u skladu sa svetim zakonom, ćeš radije čuti namjeru koju šaljem, jer
odkako si ti došao kod nas od otoka i želiš čuti sve što teži izgrađivanju
duše.

6. Ranijom prilikom, poslao sam ti zapis dokumenta koji sam mislio da

je vrijedan židovskog naroda, zapis koji sam dodio od najučenijih visokih
sveštenika i najučenijih u zemlji Egiptu.

7. Kako si ti željan da stekneš znanje o ovim stvarima koje su na umnu

korist, nađoh svojom službom da ti saopštim sve informacije koje imam.
1818
8. Trebao bih osećati istu obavezu prema svima koji imaju isti stav, ali
osećam naročito prema vama jer vi imate interesovanja koja su tako
velika,i jer vi niste samo moja braća po osobinama, ništa manje ni po
krvi, već ste jedno sa mnom u traženju dobra.

9. Jer nije dobro došlo oda zlata ili ijednog drugog posedovanja koje je
nagrađeno plitkom umnošću koje ima istu korist kao istraživanje kulture
i izučavanje koje mi preduzimamo u očuvanju.

10. Ali da te ne izmorim sa predugim uvodom. Nastavljam ujedno

suštinu moje priče.

11. Demetrije od Faleruma, predsjednik kraljevske biblioteke, primio je

ogromnu sumu novca, u svrhu da sakupi, što je moguće više, sve knjige
svijeta.

12. U smislu kupovine i prijepisa, on preduze, najbolje od mogućnosti, u

cilju svog kralja.

13. Jednom prilikom kad sam bio prisutan pitah ga, Koliko hiljada knjiga
je u knjižnici? I on odgovori, ''Više od dvesta hiljada, O kralju, i ja ću
nastojati u budućnosti da skupim preostale, tako da ukupno bude pet
stotina hiljada. Rečeno mi je da zakoni Židova su vrijedni prepisivanja i
zaslužuju mjesto u našoj biblioteci!

14. Šta te sprečava od toga?odgovori kralj. Sve što je potrebno

stavljeno ti je na raspologanje!

15. Treba da budu prevedene, odgovori Demetrije, jer u zemlji židova

one su u svojstvenom alfabetu (kao u egipćana, također imaju posebne
oblike slova) i pričaju u posebnom dijalektu.

1819
16. Oni bi trebalo da koriste sirijski jezik, ali to nije slučaj, njihov jezik je
prilično drugačiji.

17. I kad kralj razumije sve naredi da se napiše pismo jevrejskom

Visokom Svešteniku da njegova svrha, prethodno opisana, može da se
ostvari.

18. Misleći da je došlo vreme izdavanju, koje sam ranije često držao
prije Sosibusa iz Tarenta i Andreja, glavnoga čuvara, za osamostaljenje
židova koji su bili preneseni iz Judeje od strane kraljevog oca, jer kad
dođe vreme dobre sreće i ohrabrenja kad je napadao cijelu regiju Sirije i
Fenikije sa uspješnim ishodom, u smislu podčinjavanja zemlje, on je
odveo neke od svojih neprijatelja u zarobljeništvo.

19. Broj onih koji su odvedeni u zemlju između židova u Egipat iznosio
je ne manje od stotinu hiljada,

20. Od ovih on oruža trideset hiljada i stavi ih u utvrde u oblastima

zemlje.

21. Iako prije ovoga velik broj židova je došao u Egipat sa Persijancima, i
u ranijem periodu još su neki bili poslani u Egipat da pomognu
Psametikusu faraonu protiv kralja Etiopljana. Ali ti behu kao ništa tako
brojni kao zarobljenici koje Ptolemej sin Lagusa dovede.

22. Kao što ranije rekoh Ptolemej pokupi najbolje od ovih, ljude koji
behu u glavnini života i izdvojeni po hrabrosti, i naoruža ih, ali velika
masa drugih, oni koji behu prestari ili premladi za ovu svrhu, i žene
također, on stavi u ropstvo, ne tako da je htio po volji njihovoj
slobodnoj, već bi natjeran od svojih ratnika koji ih smatraše za nagradu
za službu koju su oni ponudili u ratu.

1820
23. Imajući, kao što je rečeno, mogučnost da ih oslobodi. Ja rekoh kralju
sledeće, ''Nemojmo biti toliko nerazumni da dopustimo nam da damo
laži našim rječima.''

24 Odkako zakon koji smo hteli da prepišemo već i da prevedemo

pripada jevrejskom narodu, koje opravdanje da nađemo u našim
namjerama kao što su te brojke onih koji ostaše u ropstvu u tvom
kraljevstvu?

25 U savršenstvu i bogatstvu tvoje milosti otpusti te koje držimo u

jadnim okovima, kao što sam ja u bolovima otkrio, da Bog koji im je dao
zakon je Bog održava tvoje kraljevstvo.

26 Oni obožavaju istog Boga, Gospoda Stvoritelja Svemira, kao svi ostali
ljudi, tako i mi, O kralju, iako ga nazivamo drugačijim imenima, kao Zeus
ili Dis.

27 Ovo ime je dato njemu od naših prvih predaka, u smislu da naznače

da On, kroz koga sve stvari su obdarene životom i došle u biće, je
neminovno Gospodar svemira.

28 Postavio sve čovječanstvo kao primjer velikodušnosti oslobađajući

one koji su u okovima.

29 Nakon kraćeg vremena, dok sam prinosio molitvu Bogu da on tako

raspolaže mislima kralja da svi zarobljenici mogu biti oslobođeni, jer
ljudska rasa, bivajući stvorenje Božije, je pod uticajem Njegovim.

30 Zato sa mnogim različitim molitvama Ja pozvah Njega koji vlada

srcima da kralj bude udovoljen da opravda moju molbu.

31 Jer imam velike nade prema spasenju ljudi jer sam siguran da Bog će
ispuniti moju molbu.

1821
32 Jer kad ljudi iz čistih motiva imaju naum ka nećemu u interesu
pravde i stvaranja velikih djela. Svemogući Bog doprinosi njihovim
naporima i svrhi do uspješnog ishoda, kralj podiže svoju glavu i pogleda
me sa veselim izrazom pitajući, ''Koliko hiljada misliš da će brokati?''

33 Andreas koji je stajao pored odgovori, ''Nešto više od stotinu

hiljada.'

34 'To je mala blagodat zaista, ''reče kralj, ''to što Aristej traži od nas!''

35 Tad Sosibius i neki drugi prisutni reče 'Da , ali će biti odgovarajući
doprinos tvojoj velikodušnosti za tebe da ponudiš pravo glasa tim
ljudima kao akt privrženosti prema svemogućem Bogu.

36 Veoma si počastvovan od Svemogućeg Boga koji te uzdignu iznad

svih tvojih praotaca u slavi i odgovarajuće je da mu ponudiš najveću
žrtvu zahvalnosti u svojoj moči.

37 Krajnje zadovoljan sa ovim dokazima on dade naređenja da dodatno

budu plaćeni vojnici u iznosu otkupnine, da dvadeset drahmi budu
plačeni vlasnici svakog roba, da javna odredba bude izdata i da svi
spiskovi zarobljenika budu pridodati tome.

38. On pokaza veliku zanesenost u poslu, jer Bog bi koji je doveo našu
svrhu do ispunjenja u cijelosti i prinudio ga da iskupi ne samo one koji
su došli u Egipat sa cijelom vojskom njegovog oca već bilo koga tko je u
ranijem vremenu doveden u kraljevstvo.

39 Bilo mu je rečeno da otkupnina novca iznosi četiri hiljade talenata.

40 Mislim da bi bilo korisno da umetnem kopiju naredbe, jer na ovaj

način velikodušnost kralja, koji je ovlašten Bogom da spase toliko
mnoštvo, će biti jasnije i očiglednije.

1822
41 Odluka kralja ide ovako: 'Svi koji su služili u vojsci moga oca u ratu
protiv Sirije i Fenikije u napadu na zemlju Židova i stoga imaju židovske
zarobljenike i dovedoše ih u grad Aleksandriju i zemlju Egipat ili prodali
ih drugima, i na isti način bilo koji zarobljenik koji je bio u našoj zemlji
prije tog vremena ili doveden naknadno, svo koji poseduju takve
zarobljenike su dužni da im daju slobodu odmah, uzimajući za to
dvadeset drahmi po glavi kao otkupni novac.

42 Vojnici će primiti novac ovaj kao dar dodat njihovim nadnicama,

drugi iz kraljeve riznice.

43 Mislim da je protiv volje našeg oca i protiv sve naše imovine da ih

učinimo zarobljenicima i da pustošenje njihove zemlje i odvođenje
židova u Egipat je bila akt vojne svireposti.

44 Plijen koji je dopao ratnicima u polju bitke je sav plijen koji oni mogu
tražiti.

45 Da bismo smanjili ropstvo to je bilo u aktu apsolutne nepravde.

46 Stoga, obzirom da je potvrđeno da smo prihvatili ponuditi pravdu

svim ljudima a naročito onima koji su nepravedno u uvjetima
sužanjstva, i odkad se trudimo djelovati dobro prema svim ljudima
prema zahtjevima pravde i pobožnosti, zapovjedili smo, u odnosu
prema židovima koji su u bilo kom položaju zarobljeni u bilo kom dijelu
naše uprave, da oni koji ih posjeduju treba da prime propisanu sumu
novca i da im daju slobodu tako da nijedan čovjek ne pokaže
zakasnelost u ispunjenju ovih obaveza.

47 Unutar tri dana nakon objave naredbe, oni moraju popisati sve
robove za oficire određene da izvrše našu volju, i odmah objave lica
zarobljena.
1823
48 Jer mi smatramo da je prednost nam i našim poslovima da ova stvar
bude dovedena do završetka.

49 Bilo tko ko želi dati informacije o bilo kakvoj neposlušnosti naredbe,

na uvjete ako je čovjek nađen kriv on će postati njegov rob, njegovo
vlasništvo, ili , biti će predan kraljevskoj riznici.

50 Kad ova naredba bi donesena da se čita kralju na odobrenje, sadržala

je sve ostale ustupke osim izraza ''svaki zarobljenik koji je bio u zemlji
prije tog vremena ili je doveden poslije'', i u svojoj velikodušnosti i
veličini svog srca kralj stavi ovaj dodatak i dade naređenja da suma
novca za iskup bude položena u punom onima koji plačaju zaduženih i
kraljevskih bankara, tako da stvar bi odlučena i naredba potvrđena
unutar sedam dana.

51 Potpora za iskup brojila je više od šest hiljada i šezdeset talenata, jer

mnoga djeca na grudima behu uključena zajedno sa svojim majkama.

52 Kad ovo pitanje beše poraslo da li suma od dvadeset talenata treba

biti plačena za to, kralj naredi da bude izvršeno, i tako od sprovede
svoju odluku na najbolji obuhvatan način.

GLAVA II

1 Kad je ovo bilo gotovo, on naredi Demetriusu da izradi sječanje na

prevod Židovskih knjiga.

1824
2 Za sve poslove države uobičajeno je bilo donositi odluke i sa najvećom
tačnošću od ovih Egipatskih kraljeva, i ništa nije dato nedovoljnoj ili
slučajnoj izradi.

3 Tako sam umetnuo kopije ovih uspomena i pisma, broj poslatih

poklona i prirodu svakog, jer svaki od njih bi odličan u velikodušnosti i
vještini.

4 Slijedi kopija spomenice , Spomenica od Demetriusa velikom kralju,

'Otkako si mi dao upute O kralju, da knjige koje su potrebne da bi se
kompletirala biblioteka trebaju biti sakupljene zajedno, i ono što je
oštećeno da bude popravljeno, ja se posvetih najvećoj brigi za
ispunjenje vaših želja, i sad imam slijedeći prijedlog staviti pred vas.

5 Knjige zakona židova sa još nekima nedostaju u biblioteci.

6 One su pisane židovskim slovima i jezikom i bile su brižno tumačene, i

ne predstavljaju originalan tekst kako sam informisan od onih koji
znaju, oni nikad nisu imali kraljevu brigu da ih zaštiti.

7 Neophodno je da ti budu tačno izrađeni za vašu biblioteku jer zakon

koji sadrže, je od božanskog porijekla, je pun mudrosti i slobodan od
potvore.

9 Ako je ugodno kralju, pismo će biti napisano Visokosvešteniku u

Jerusalemu, tražeći ga da pošalje šest starješina iz svakog plemena, ljudi
koji su živjeli najplemenitijim životom i koji su najučeniji u njihovom
zakonu, da možemo pronaći tačke u večini njih da se slažu, i tako da
ostvarimo tačan prevod koji će uzeti mjesto vrijednog djela i svrhe.

10 Neka stalan napredak bude vaš!'

1825
11 Kad je spomenica predstavljena, kralj naredi pismo da bude
napisano Eleazaru o ovoj stvari, dajući mu iznos o oslobođenju
židovskih zarobljenika.

12 I on dade pedeset talenata težine zlata i sedamdeset talenata srebra

i veliku količinu dragog kamenja da uradi pehare i bočice i tablu i čaše.

13 On također dade naređenja da oni koji su držani u nadzoru njegove

blagajne da dopusti majstorima da naprave odabir svih materijala koji
trebaju za ovu svrhu, i da stotinu talenata novca bude poslano da se
obezbijede žrtve za hram i ostale potrebe.

14 Dati ću ti puni uvid u izradu nakon što postavim kopije pisma. Pismo
kralja ide sledeće:

15 'Kralj Ptolemej šalje pozdrave i pozdravlja Visokog sveštenika

Eleazara.

16 Budući da ima mnogo židova naseljenih u našim krajevima koji su

dovedeni iz Jerusalema od Perzijanaca u vreme njihove moči i mnogo
više onih koji dođoše sa mojim ocem u Egipat kao zarobljenici, velik broj
ovih on stavi u vojsku i plati im veće plaće nego uobičajeno, i kad oni
potvrdiše lojalnost njihovim vođama on izradi utvrde i stavi ih u dužnost
da domaći egipćani mogu biti podređeni njima.

17 I ja, kad dođoh na tron, primih ljubazno stav prema svim mojim
podanicima, i više značajno onima koji behu građani vaši, ja postavih
slobodu više od stotinu hiljada zarobljenika, plačajući njihove vlasnike
propisanu tržišnu cenu za njih, ako sam ikad učinio zlo vašim ljudima
kroz strast mnoštva, ja učinih iskupljenje.

1826
18 Razlog zbog kojeg sam uradio ovako je želja da djelujem pobožno i
stavim prema svevišnjem Bogu žrtvu zahvale za održanje moga
kraljevstva u miru i veliku slavu u celom svijetu.

19 Štaviše ovi od tvojih ljudi koji behu u glavnini života ja sam povukao
u svoju vojsku, i oni koji su odgovarali da budu priključeni meni i vrijedni
povjerenja na mom dvoru, ja im postavih službena mjesta.

20 Sad budući da sam zabrinut pokazujem svoju zahvalnost tim ljudima

i židovima po celom svijetu i naraštajima koji dolaze, odredio sam da
vaš zakon bude preveden iz hebrejskog jezika koji je u upotrebi kod vas
u grčki jezik, da te knjige mogu biti pridodate kraljevskim knjigama u
mojoj biblioteci.

21 Bilo bi ljubazno od vas i nagrada mojoj želji ako biste odabrali šest
starješina iz svakog plemena, ljudi plemenita života i učena u vašem
zakonu i sposobna da tumače ga, da u pitanjima razilaženja mogu da
otkriju sud u kome se većina slaže, jer istraživanje je od najveće moguće
važnosti.

22 Nadam se dobiti veliku slavu ispunjenjem ovog dela

23 Poslao sam Andreja, upravnika mojih čuvara i Aristeja čovjeka koga

držim u najvišem cenjenju da izloži ovu stvar pred vas i obelodani vam
sa stotinu talenata srebra, i prvo voće mog prinosa za hram i žrtvu i
druge religijske službe.

24 Ako mi budete pisali o vašim željama u ovim stvarima, vi ćete učiniti

veliku uslugu meni i dodijeliti mi znak prijateljstva, za sve vaše želje će
biti brinute najbrže moguće- Da ste dobro!

1827
25 Ovom pismu Eleazar odgovori približno ovako: 'Eleazar Visoki
sveštenik šalje pozdrave kralju Ptolemeju iskrenom prijatelju.

26 Moje najveće želje su za vaše dobro i dobro kraljice Arsineje, tvoje

sestre i vaše djece.

27 Ja sam također dobro. Primio sam vaše pismo i veoma sam radostan
tvojim prijedlogom i plemenitim savjetom.

28 Pozvao sam sve ljude i pročitao im da znaju vašu privrženost našemu

Bogu.

29 Pokazah im također čaše koje poslaste, dvadeset od zlata i trideset

od srebra, pet bočica i stol za prinos, i stotinu talenata srebra za prinos
žrtve i dobavljajući stvari u kojima je hram u potrebi.

30 Ove stvari mi donese Andrej, jedan od vaših najpočastvovanijih sluga

i od Aristeja, obojice dobrih ljudi i iskreni, različitih u svom učenju, i
vrijednih u svakomu pogledu da budu predstavnici vaših visokih načela i
pravedne svrhe.

31 Ovi ljudi dadoše mi tvoju poruku i dobiše od mene odgovor u

slaganju sa vašim pismom. Složiti ću se prema svemu što je na napredak
vama premda vaš zahtjev je neuobičajen.

32 Jer ti si dodijelio našim građanima veliko i nikad zaboravljeno dobro

u mnogim načinima.

33 Odmah zato prinesoh žrtve na tvoju korist, tvoje sestre, tvoje djece, i
tvojih prijatelja, i svi ljudi moliše da tvoj naum može napredovati stalno,
i da Svemogući Bog sačuva tvoje kraljevstvo u miru i časti, i da prijevod
svetog zakona bude na napredak tebi i da bude izvedeno uspješno.

1828
34 Pred svim ljudima ja odabrah šest starješina iz svih plemena, dobrih
ljudi i istinitih, i poslah ih k tebi sa kopijom našeg zakona.

35 Bilo bi ljubazno, o pravedni kralju, da daš upute što prije prevod

zakona bude gotov, da ljudi budu vračeni ponovo u sigurnost. Zdravo!

36 Sljedeća su imena starješina: Od prvog plemena, Josif, Ezekija,

Zaharije, Jovan, Ezekija, Elišej

37 Drugo pleme, Juda, Simon, Samuel, Adeus, Matatija, Eshlemija

38 Od trećeg plemena, Nehemija, Josif, Teodosije, Baseas, Ornije, Dakis

39 Od četvrtog plemena, Jonatan, Abraeus, Elišej, Ananija, Habrija

40 Od petog plemena, Isak, Jakob, Jesus, Sabatej, Simon, Levi

41 Od šestog plemena, Juda, Josif, Simon, Zaharije, Samuel, Selemija

42 Od sedmog plemena, Sabatej, Sedekija, Jakob, Isak, Jesej, Natanej

43 Od osmog plemena, Teodosije, Jason, Isus, Teodotus, Ivan, Jonatan

44 Od devetog plemena, Teofil, Abraham, Arsamos, Jason, Endemija,

Daniel

45 Od desetog plemena, Jeremija, Eleazar, Zaharije, Banaej, Elišej,

Dateus

46 Od jedanaestog plemena, Samuel, Josif, Juda, Jonatej, Habuj, Dositej

47 Od dvanaestog plemena, Isael, Jovan, Teodosije, Arsamej, Abietej,

Jezekilj

48 Njih je sedamdest dvojica. Takav je odgovor koji Eleazar i njegovi

dadoše kralju u pismu.

1829
GLAVA III

1. Sad ću nastaviti ispuniti svoje obećanje i dati vam opis rada na djelu.

2 Oni behu izrađeni sa posebnim umijećem, jer kralj nije štedio

troškove u lično je nadzirao radnike.

3 Nisu stoga mogli nijedan dio naruku raditi i završiti kako ne treba.

4 Prvo od svega dati ću vam opis stola.

5 Kralj je bio zabrinut da ovaj dio rada treba biti naročito velikih
dimenzija, i on postavi pitanja mjesnim židovima o veličini stola koji je
već u hramu u Jeruzalemu.

6 I kad bi opisan po mjerama, on nastavi pitati da li može da napravi

većeg oblika.

7 I neki od sveštenika i ostali židovi odgovoriše da nema ništa protiv

toga.

8 I on reče da je željan da ga napravi pet puta u veličinu, ali se dvoumi

da li će biti koristan za službu u hramu.

9 Bio je željan da njegov dar ne bude samo postavljen u hramu, već dalo
bi mu mnogo značajnije zadovoljstvo ako ljudi čija je dužnost da prinesu
pdgovarajuće žrtve budu mogli da čine tako na stolu koji on izradi.

1830
10 Nije predpostavio da zbog manjka zlata prethodni stol je bio izrađen
manjih dimjenzija, ali je izgledalo da ima, on reče, nekih razloga da bude
izrađen ovih dimenzija.

11 Jer da je naredba izdata, onda ne bi trebalo biti nestašice nikako.

12 Zato ne smijemo pogriješiti i ići previše od odgovarajuće mjere.

13 U isto vreme on naredi im da stave u službu razne vrste umjetnika,

jer on bi čovjek od najvišljih zamisli i prirode koja ga obdarila sa
zamislima da vidi sliku završnog rada.

14 Dao je naređenja također, da nema uputa u židovskim spisima, sve

bi trebalo biti urađeno što ljepše je moguće.

15 Kad takve upute behu donesene, imale su biti izvršene i pismeno.

16 Oni načiniše stol dva lakta dug, jedan lakat širok, jedan i pol lakat
visok izrađujući ga od čistog zlata.

17 Šta opisujem nije tanko zlato preliveno preko druge osnove, već
cijela struktura je bila od masivnog zlata zajedno.

18 I napraviše granice širine ruke oko njega.

19 I bi vijenac valovit, urezan u obliku konopaca čudesno izrađeno na tri

strane.

20 Jer bi trokutastog izgleda i bio je isti na svakoj strani, tako na bilo

koju stranu okrenut, on predstavljaše isti izgled.

21 Na dve strane ispod ruba, jedna je koja je padala dole do stola je bila
lijepe izrade, ali bila je vanjska strana koja je privlačila pogled
posmatrača.

1831
22 Sad gornji rub od dve strane, bijući podignut, bi oštar, kao što smo
rekli , naplatak je bio trostran, sa bilo koje tačke mu se prilazilo.

23 I bili su slojevi dragog kamenja na u sredini isklesanog rada, i oni

behu utkani jedan s drugim na neponovljiv umjetnički način.

24 Iz razloga sigurnosti bili su svi učvrščeni zlatnim iglama koje su bile

umetnute u rupe u kamenju.

25 na stranama bili su utkani zajedno učvrščenjima koja ih držahu

čvrsto.

26 Na dijelu ruba oko stola koji je nakrivljen odozgo i vidno, bio je

iskovan uzorak jaja u dragom kamenju, savršeno urezan utorima, blizu
spojeni zajedno oko cijelog stola.

27 I ispod kamenja koje je uređeno da predstavlja jaja umjetnici izradiše

krunu koja sadrži sve vrste voća, imajući na vrhu grozdove grožđa i
klasove žita, također i jabuke, i nar i slično, sa strane uređeno.

28 Ovo voće je izvedeno od dragog kamenja, iste boje kao voće samo i
pričvršćene za ivice okolo na svim stranama stola i uvezano zlatom

29 Nakon što je kruna od voća stavljena, ispod je umetnut drugi kalup

od jaja u dragom kamenu, i drugi užljebljeni i pričvrščeni rad, tako da
obe strane stola mogu biti korišćene, prema željama vlasnika i zbog
ovog valoviti rad i rubovi behu produžene do nogu stola.

30 Uradili su i pričvršćenom ispod cijele širine stola masivnu ploču četiri

prsta debelu da noge mogu biti umetnute, i spojeno čvrsto sa klinovima
koji ulažahu u utore ispod ruba, tako da koju god stranu stola ljudi su
željeli, mogla se koristiti.

1832
31 Tako je postalo otvoreno jasno da rad je namjeravan biti korišten na
bilo koji način.

32 Na stolu samom je urezan meander, sa dragim kamenjem stajući na

sredinu toga, rubini i smaragdi i oniks također i mnoge druge vrste
kamenja koje prevazilaze u ljepoti.

33 I do meandera bi stavljen prelijep komad mreže, koja je činila centar

stola da se pokazuje u obliku romba, i na njemu kristal i amber, kako je
zvan, bio izveden, koji je stvarao neuporediv utisak na one koji gledaju.

34 Napravili su noge od stola sa glavama kao ljiljani, tako da su izgledali

da budu kao ljiljani vezani ispod stola, i djelovi koji behu vidljivi
predstavljaše lišće koje je stajalo uspravno.

35 Osnova nogu na zemlji sadržala se od rubina i iznosila širinu ruke u

visinu uokolo.

36 Imalo je izgled cipele i bila je osam prstiju široka.

37 Na cijeloj površini noge su stajale

38 I napraviše noge kao rastući bršljan rastuči iz kamena, iznutra istkan

akantusom i okružen sa lozom koja je okruživala grozdove grožđa, koji
behu izrađeni u kamenu, do vrha noge.

39 Sve četiri noge behu izrađene po istomu stilu i sve je izvedeno i

odgovaraše vješto, i takvo dobro umijeće i znanje bi uloženo na izradu
da izgledaše kao prirodno, da kad vazduh bi pomješan od uzdaha i
vjetra, pokret bi uključen na lišće, i sve je izrađeno da odgovara sa
stvarnošću koju predstavljaše.

1833
40 I izradiše vrh stola u tri djela, i bilo je odgovaralo kao triptih i
uklapalo se zajedno sa naglavcima cijelom širinom izrade, da spoj
zglobova ne mogaše bi viđen ili otkriven.

41 Debljina stola nije bila manja od pola laktta, tako da cijelo djelo mora
da je koštalo mnogo talenata.

42 Jer budući da kralj nije htio da pridodaje njegovoj veličini on je

potrošio na detalje istu količinu novca koja bi bila potrebna da je stol
bio večih dimenzija.

43 I sve bi završeno prema planu, na najljepši i znamenit način, sa

neponovljivom umjetnošću i neponovljivom ljepotom.

44 A različiti pehari, oni behu izvedeni u zlatu, i od osnove do sredine

uklesane sa urezom u uzorku vaga, i između vaga drago kamenje bi
umetnuto sa velikim umijećem.

45 I bi tamo meander lakat u visinu, i njegova površina, bi izvedeno od

dragog kamenja sa mnogim bojama, izlažući veliki umjetnički rad i
ljepota.

46 Na ovo bi mozaik, izrađen u obliku romba, imajući mrežu kao pojavu

i dostižući desno do ruba.

47 U sredini, mali štitovi koji su izrađeni od različitog dragog kamenja,

stavljeni dodatno, različiti po vrsti, ne manje od četiri prsta široki,
pokazivaše ljepotu svog izgleda.

48. Na vrhu ruba bi ukras od ljiljana u cvatu i isprepleteni grozdovi

grožđa behu uklesani sve unaokolo.

49 Takva bi izrada zlatnih pehara, i bili su više od dva firkina svaki.

1834
50 Srebrni pehari imali su glatku površinu , i behu odlično izrađeni kao
da su namjeravali izgledati kao od stakla, i sve je što je bilo blizu njih
ogledavalo se jasnije nego u ogledalima.

51 Ali je nemoguće opisati stvarni utisak koji ova djela umjetnička činiše
na misao kad behu završeni.

52 Jer kad ove posude behu završene i stavljene strana do strane, prvo
srebrni pehar i onda zlatni, i drugi srebrni, i zatim drugi zlatni, izgled je
bio zajedno neopisiv, i oni koji dolažahu da vide nisu mogli da zasuze od
sjajnog izgleda i zanesen prizor.

53 Utisak je proizveden bio od strane prizora različitih vrsta.

54 Kad ljudi gledahu na zlatne posude, njihove misli su lutale svakim

detaljem izrade, duše im behu oduševljene ovim čudom.

55 Opet kad je čovjek želio direktno pogledati u srebreno posuđe, dok

je stajalo pred njim, sve je izgledalo da blješti sa svjetlom oko mjesta
gde je stajao, i doprinosilo večem užitku posmatrača.

56 Tako da bilo je neverovatno opisati umjetničku ljepotu djela.

57 Zlatne bočice behu uklesane u sredini sa vinskim vijencima.

58 I okolo rubova bi istkan vijenac od bršljana, i mirte i masline u urezu

djela i umetnuto drago kamenje unutar.

59 Drugi djelovi urezanog rada behu iskovani po raznim kalupima, jer

činili su tačku časti da završe sve na način vrijedan veličanstva kralja.

60 U riječi može se reči da niti kraljeva riznica niti jedna druga, nije bilo
djela koje bi jednako ovom u cijeni ili umetničkoj izradi.

1835
61 Jer kralj je potrošio ne manje misli na njega, jer je volio steći slavu
zarad izrade svoje zamisli.

62 Često on bi zanemarivao svoj posao, i provodio vreme sa

umetnicima u znatiželji da bi završili sve na način vrijedan mjesta gdje
dar treba da bude poslan.

63 Tako da sve je izvedeno na velikoj vagi, na način vrijedan kralja koji

posla darove i za visokog sveštenika koji je bio vladar zemlje.

64 Nije bilo ograničenja u dragom kamenju, jer nije manje od pet

hiljada ukorišteno i svi behu veliki.

65 Najveće znano umjetničko umijeće bilo je upotrebljeno, tako da

cijena kamenja i izrade je bila pet puta veća nego ona od zlata.

GLAVA IV

1 Dadoh vam ovaj opis prinosa jer mislio sam da je neophodno.

2 Sledeća tačka našeg pripovijedanja je o našem putovanju ka Eleazaru,

ali prvo ću vam dati opis cijele zemlje

3 Kad smo stigli u zemlju židova vidjeli smo grad smješten u sredini
cijele Judee na vrhu planine značajne visine.

4 Na vrhu hram je bio sagrađen u svom svom sjaju.

1836
5 Bio je okružen sa tri zida više od sedamdeset lakata visokim i dužina i
širina odgovarala je strukturi građevine

6 Sve zgrade su obilježene veličanstvenošću i neprocenjivom cenom

koštanja.

7 Bilo je očito da u troškovima nije bilo štednje na vrata i učvršćenja,

koja spajaše ih sa vratnim stubovima, i stabilnošću gornje grede.

8 Stil zavjese je preko proporcija ulaza.

9 Njegova tkanina se na vjetru stalno kretala, i ovo kretanje ni od dna i

zavjesa bi isbočena do najvišeg djela, što je doprinosilo ugodnom
pogledu od koga čovjeku suza potekne.

10 Konstrukcija oltara je bila u držanju tog mesta sa žrtvama

paljenicama koje je palila vatra, i prilaz njemu bi na sličnim
stepenicama.

11 Bio je postupni nagib ka njemu, povoljno urađen svrhi da pristaje, i

služeći sveštenici behu odjeveni u linenu odjeću, dolje do članaka.

12 Hram je bio okrenut ka istoku, a njegov zadnji deo ka zapadu.

13 čitav pod je popločan sa kamenjem nagnut je prema naznačenim

mestima, da voda može biti odvedena da se opere krv od žrtava, jer
mnoge hiljada životinja behu žrtvovane tamo na praznične dane.

14 I tamo bi nepresušan izvor vode, jer izobilna prirodan izvor je izvirao

unutar kruga hrama.

15 Tamo bi štaviše lijepe i neopisive podzemne cisterne, kako mi je

rečeno, u razmaku od pet stadija svud uokolo mjesta hrama, i svaki od
njih imade nebrojene cijevi tako da različiti izvori pritjecaše istomu.

1837
16 I sve ovo bi učvršćeno vodilo do dna sa strana zidova i preko njih
velika količina žbuke se širila, i svaki deo posla bi pažljivo izveden.

17 Bili su također brojni otvori za vodu u osnovi oltara koji su nevidljivi

osim onima koji su uključeni u službu, tako da krv žrtava koja je
sakupljana u velikim količinama je izapirana dalje u trenutku oka.

18 Takvo je moje mišljenje u odnosu za karakter rezervoara i sad ću

vam pokazati kako je sve potvrđeno.

19 Vodiše me više od četiri stadija izvan grada i ponudiše mi da vidim

dolje prema izvesnom mestu i čujem zvuk koji je činio susret voda, tako
da velik oblik rezervoara je postao očit mi, kao što je ranije rečeno.

20 Služba sveštenika na svaki način nije nadmašivala njenu fizičku

izdržljivost i poredak i tihu službu.

21 Jer svi oni rade spontano, premda to podrazumijeva mnogo bolnog

truda, i svaki ima poseban zadatak propisan njemu.

22 Služba se izvodi bez prekida, neki dobavljaju drva, drugi ulja, drugi
fino bijelo brašno, drugi začine (mirise), drugi opet djelove mesa od
paljenica, što zahtijeva veliku snagu.

23 Jer uzimaju sa obe ruke djelove teleta, svako od njih teško više od
dva talenta, i bace ih svakom rukom na lijep način na visoko mjesto na
oltaru i nikad ne promaše stavljajući ga na propisano mjesto.

24 Na isti način djelovi ovce i također koza behu lijepi i po težini i

debljini.

25 Za one čiji je posao da uvijek odabiru životinje koje su bez mane i

posebno debele, i to je žrtva koju opisah, da se izvodi.

1838
26 Postoji i posebno mjesto odvojeno za njih da se odmore, gdje oni
koji umorni od dužnosti sjede.

27 Kad ovo je, oni koji se već odmarahu su spremni da prime dužnost
ustaju spontano jer nema nikoga da daje naređenja u odnosu na red
žrtvi.

28 Najveća tišina vlada da bi netko mogao pomisliti da nije prisutna ni

jedna osoba, iako tu je trenutno sedam hiljada ljudi uključenih u rad,
pored velikog broja onih koji behu uključeni u prinošenje žrtava.

29 Sve je vođeno sa obazrivošću na način vrijedan velikog Boga.

30 Bibi smo veoma zapanjeni, kad vidjesmo Eleazara uključenog u

službu, na način njegovog odijevanja, i na veličanstvenost njegove
pojave, koji je otkrivao ogrtač koji je nosio sa dragim kamenjem na
njemu.

31 Tu behu zlatna zvona na odeći koja dostizahu do nogu, dajući

svojstven način melodije, i na obe strane njega bi nar sa raznim
cvetovima u lijepim nijansama.

32 On je bio opasan sa opasačem primjetne ljepote, tkan u najljepše

boje.

33 Na njegovim grudima nosio je proroštvo Božije, kako je zvano, na

komu behu dvanaest kamenova, različitih vrsta, behu umetnuti,
pričvrščeni zajedno sa zlatom, sadržujući imena vođa plemena, prema
njihovom redu, svaki sijaše pravo na neopisiv način u svojoj posebnoj
boji.

34 Na svojoj glavi nosio je tiaru (krunu), kako se zove, i na tom u sredini

svog čela jedinstven turban, kraljevsku dijademu (vrst krune) punu slave

1839
sa imenom Boga upisano u svetim slovima na pločici od zlata...bijući
suđen vrijedan da nosi oznake službe.

35 Njihova pojava je stvarala takvo strahopoštovanje i smetenost uma

kao kad se osječaš da netko dolazi u prisustvo čovjeka koji pripada
drugom svijetu.

36 Ubijeđen sam da bilo tko tko uzme dio u viđenju ovog što sam
opisao je ispunjen zapanjenjem i neopisivim čudom i duboko utiče na
misao o svetosti koja je pridodata svakom detalju službe.

37 Ali u smislu da steknemo puno znanje, mi se popesmo na vrh

susjedne tvrđave i pogledali oko sebe.

38 Smještena je na vrlo uzvišenom mjestu, i utvrđena sa mnogim

kulama, koje su izgrađene do vrha, sa velikim kamenjem, sa objektom
kako nam je rečeno, koji čuvaju oblast hrama, tako da ako bi bio napad,
ili pobune ili juriša neprijatelja, nitko ne bi mogao prodrijeti unutar
zidova da okruži hram.

39 Na kulama tvrđave naprave za rat su stavljene na različite vrste

mašina, i položaj im je bio mnogo viši od kruga zidova koji spomenuh.

40 Kule behu čuvane također od najpouzdanijih ljudi koji su dokazani

privrženosti zemlji.

41 ovim ljudima nikad nije dopušteno da napuste tvrđavu, osim u dane

praznika i tad jedino po odredima, niti dopuštaju nijednom strancu da
uđe unutar.

42 Oni behu također veoma pažljivi kad ijedna zapovijed dođe od

glavnom zapovjednika da dopuste ijednom posjetiocu da vidi mjesto,
kao što nam naše vlastito iskustvo potvrdi.

1840
43 Oni behu protiv volje dopustiti nam, premda smo bili dvojica
nenaoružanih ljudi, da vidimo prinos žrtava.

44 I oni izjaviše da su vezani zakletvom kad im je to povjereno, da su se

zakleli da će brinuti o zakletvi kao o svetomu, iako su bili pet stotina u
broju oni nikad ne bi dozvolili više od pet ljudi da uđe u bilo koje
vrijeme.

45 Tvrđava je bila posebna zaštita hrama i njen osnivač ju je utvrdio

tako snažno da može uspješno da čuva ga.

GLAVA V

1 Veličina grada je umjerenih dimenzija

2 Ima oko četrdeset stadija u krug, toliko koliko se može gledati.

3 Ima svoje kule u obliku teatra, sa prometnicama koje vode između

njih sad raskrsnice od nižih kula su vidljive ali te viših kula su
prometnije.

4 Zemlja se uspinje, jer je grad izgrađen na planini.

5 To su stepenice koje vode do raskrsnica, i neki ljudi stalno idu gore, i

drugi dole i oni drže se jedan podalje drugog koliko je moguće na cesti
zbog toga jer oni koji su vezani zakonom čistoće, da ne učine išta što je
nezakonito.

1841
6 Nije bez razloga da izvorni osnivači grada napravili su ga po tim
dimenzijama, jer su posjedovali jasan uvid prema tomu šta se zahtijeva.

7 A zemlja je raširena i lijepa

8 Neki djelovi su u nivoima, naročito oblast koja pripada Samariji, kako

je zvana, i čija granica je na zemlji Idumejaca, ostali djelovi su brdoviti,
naročito oni koji su na granici sa zemljom Judeje.

9 Ljudi stoga su vezani da posvete sebe poljoprivredi i uzgoju zemljišta i

zato imaju mnogo sakupljenog žita.

10 Na ovaj način uzgojem svake vrste je njegovano i u izobilu žetve

ubrano u cjelosti na pomentoj zemlji.

11 Gradovi koji su veliki i uživaju odgovarajući napredak su dobro

naseljeni, ali oni zanemaruju oblasti zemlje, jer svi ljudi žele život
uživanja, jer svaki ima prirodnu težnju prema traženju zadovoljstva.

12 Ista stvar se dogodila u Aleksandriji, koja prevazilazi sve gradove u

veličini i napretku.

13 Ljudi van gradova selidbom iz seoskih oblasti naseljavaju grad

dovode poljoprivredu na loš glas, i tako da spriječe naseljavanje grada,
kralj je izdao naređenja da oni ne treba da ostanu u njemu više od
dvadeset dana.

14 I u isti način on dade sudijama pismene upute, da ako je neophodno

da izda poziv svima koji žive na selu, slučaj mora biti namješten unutar
pet dana.

15 I budući da je smatrao da stvar je velike važnosti, on je imenovao

javnu službu za svaku oblast sa pomoćnicima, da poljoprivrednici i

1842
njihovi pomagaći ne budu zainteresovani u poslove ispražnjavanja
žitnica grada, odnosno, poljoprivrednu proizvodnju.

16 Dozvolio sam ovu poredbu jer Eleazar je taj koji je utvrdio sa velikom
jasnošću stvari koje sam spomenuo.

17 Jer velika je energija koja se troši na obradu zemljišta.

18 Jer zemlja je gusto posađena mnoštvom maslina, sa žitom, grožđem

također, i ima izobilje meda.

19 Ostale vrste voćnih drveta se ne broje i ne mogu biti upoređeni s

ovim.

20 Ima stoke svih vrsta u velikoj količini i bogatstvo paše za njih.

21 Stoga ispravni prepoznaju da zemljine oblasti trebaju veliku

populaciju, i odnos između grada i sela da bude propisno reguliran.

22 Velika količina začina i dragog kamenja i zlata je donešeno u zemlju

od arapa.

23 jer zemlja je dobro prilagođena ne samo za poljoprivredu već

također za trgovinu, i grad je bogat u umijećima i nedostaje nijedna od
roba koja se donosi preko mora.

24 posjeduje također odgovarajuće i prostrane luke u Askalonu, Jopi i

Gazi, kao i u Ptolemiadi koji je osnovan od strane kralja i drži središnji
položaj u poređenju sa ostalim navedenim mjestima, bivajući ne tako
daleko udaljen od bilo koga od njih.

25 Zemlja proizvodi svega u obilju, jer je dobro navodnjena u svim

smjerovima i dobro zaštićena od nevremena.

26 Rijeka Jordan, kako se zove, koja nikad ne presuši, plovi zemljom.

1843
27 U osnovi zemlja sadrži ne manje od 60 miliona akri, iako dalje
susjedni narodi prave upade protiv nje, i 600 000 ljudi je naseljeno na
njoj u farmama od stotinu akri svaka.

28 Rijeka kao Nil uzdiže u doba žetve i natapa velik dio zemlje.

29 Blizu oblasti koja pripada ljudima Ptolemiade utiče u drugu rijeku i

ističe u more.

30 Druge planinske bujice, kako su zvane, teku dole u ravnicu i

zaokružuju djelove Gaze i oblast Ashdod.

31 Zemlja je zaokružena prirodnom ogradom i veoma je teško napasti i

ne može biti napadnuta velikom silom, zahvaljujući uskim prolazima, sa
kradljivcima koji vise na ponorima i dubokim tjesnacima, i neravan oblik
planina koje opkoljavaju zemlju.

32 Rekli smo da od susjednih planina Arabije bakar i željezo su ranije

dobivani.

33 Ovo je zaustavljeno, međutim, u doba persijske vladavine, jer vlasti

su raširile širom lažan izvještaj da rad rudnika je beskoristan i skup kako
bi sprečili njihovu zemlju da bude uništena od ruda u tim oblastima i
moguće uzeta od njih zahvaljujući persijskoj vlasti, jer zbog tog lažnog
izvještaja nisu našli razlog da uđu u oblast.

34 Sada sam, moj dragi brate Filokrate, dao ti osnovne informacije o

ovome u pisanom obliku.

35 Opisati ću rad na prevodu u nastavku.

36 Visoki sveštenik odabrao je ljude najljepših osobina i najboljeg

ponašanja, takve da netko bi očekivao njihovo plemićko porijeklo.

1844
37 Oni behu ljudi koji su ne samo stekli umešnost u židovskoj literaturi,
već su studirali najpažljivije i grčki pored tog.

38 Posebno su obučeni zato za službu na putovanjima i oni uzimaju

dužnosti kad god je potrebno.

39 Posjeduju velike sposobnosti za skupove savjetovanja i razgovore o

problemima koje se tiču zakona.

40 Oni prihvatiše srednji smjer, i to je uvijek najbolji smjer za činiti.

41 Odrekli su se loših i neprimjerenih stvari, ali su svi zajedno iznad

ponosa i nikad ne pokazuju nadmoć nad drugima, i u razgovoru su
spremni slušati i dati odgovarajući odgovor na svako pitanje.

42 I svi od njih pažljivo pogledali su ovaj zakon i behu znatiželjni iznad

svega da nadmaše jedan drugog u pogledima i svi oni behu vrijedni
svoga vođe i njegovih sposobnosti.

43 Kako bi netko mogao primjetiti kako su voljeli Eleazara njihovom

neželjom da budu udaljeni od njega i kako su ga voljeli.

44 Pored pisma koje je on napisao kralju u pogledu njihovog bezbednog

povratka, on također zdušno moljaše Andreja da radi za isti svršetak i
požurivao me također, da pomažem najbolje od mojih mogućnosti.

45 I premda smo obećali da ćemo dati našu najbolju pažnju stvari, on

reče da je još uvek veoma tužan, jer je znao da kralj iz dobra svoje
prirode smatrao je njegovom najvećom počašću, šta god čuo od ljudi
koji su nadmoćniji od njegovih prijatelja u ponašanju i mudrosti, da
pozove ih na svoj dvor.

1845
46 Jer sam čuo lijepe priče od njega koje su uticale na očuvanje
pravednih i razboritih ljudi o njegovoj osobnosti da će on osigurati
najveću zaštitu za svoje kraljevstvo, jer takvi prijatelji će zasigurno dati
mu najbolji savjet.

47. I ljudi koji su sad bili poslani od Eleazara bez sumnje su imali takve
osobine,

48 I on često isticao je zakletvu da nikad neće dopustiti da ljudi idu ako

imaju neki osobni interes svoj koji bi sadržao motiv prisile, već bilo je za
zajedničku prednost svih građana da ih on pošalje.

49 Jer on objasni, dobar život se sastoji od držanja odredbi zakona, i

ovaj kraj je postignut daleko više od slušanja nego od čitanja.

50 Od ovog i drugih sličnih rješenja jasno je koja osećanja prema njima

su bila.

GLAVA VI

1 Vrijedi spomenuti ukratko informacije koje on dade kao odgovor na

naša pitanja.

2 Predpostavljam da većina ljudi osjeća znatiželju u pogledu nekih

odredbi zakona, naročito onih o hrani i piću i nečistim životinjama.

1846
3 Kad mi pitasmo zašto, jer postoji samo jedan oblik stvaranja, neke
životinje su smatrane kao nečiste za jelo, a neke nečiste čak i na dodir,
(jer iako je zakon obazriv na nekim stanovištima, posebno je obazriv na
stvari kao ove) on poče svoj odgovor sledećim:

4 'Vi vidite' on reče, 'koji uticaj naš način života i naše zajednice utiču na
vas, udružujući se sa lošim, ljudi uzimaju njihovu izopačenost i postaju
ništavni kroz njihov život, ali ako žive mudro i razborito, nalaze smisao
izbegavajući neznanje i ispravljaju svoj život.

5 Naš zakonodavac prvo od svega postavio je zakone pobožnosti i

pravičnosti i usadio ih dio po dio, ne samo zabranama već upotrebom
primjera kao dobrih, pokazujući štetne posledice grijeha i kaznu datu od
Boga na krivca.

6 On je dokazao pre svega da postoji samo jedan Bog i da njegova snaga

se očituje čitavim svemirom, jer svako mjesto je ispunjeno njegovom
svemoću i nijedna od stvari koja je donesena tajno od ljudi na zemlji ne
prolazi mimo Njegovog znanja.

7 Jer sve šta čovjek čini i sve što će doći da prođe u budućnosti je znano
Njemu.

8 Izrađujući ove istine pažljivo i stavljajući ih na čisto, on je pokazao da

iako čovjek misli o činjenju zla, da ne kažem ništa čineći ga, on neće
pobječi od određenja, jer on je učinio jasnim da snaga Božja obuzima
cijeli zakon.

9 Počinjući od ovog stanovišta, on je pokazao cijelom čovječanstvu osim

nas da vjeruju u postojanje mnogih bogova, iako oni sami su mnogo
močniji nego bića u koja uzaludno obožavaju.

1847
10 Jer kad je napravio kipove od kamena i drveta, on kaže da su to slike
onih koji namjeravaju učiniti nešto korisno za život i oni obožavaju ih,
iako imaju jasan dokaz da oni ne poseduju osečanja.

11 Bilo bi sasvim glupo predpostaviti da ikoji postane bog u stvarnosti

svojih nauma.

12 Jer izumitelji jednostavno uzimaju objekt već stvoren i slažući ga

zajedno, pokazuju da poseduju čistu mogućnost, oni sami nisu stvorili
nešto ili stvar, tako da je uzalud i glupo da ljudi prave bogove od ljudi
kao što su oni.

13 Jer u naše vrijeme ima mnogo onih koji su veći izumitelji i učeniji
nego ti ljudi prijašnjih dana koji su obožavani, i još nikad nisu došli da ih
obožavaju.

14 Stvaraoci i kreatori ovih mitova misle da su pametniji od Grka.

15 Zašto trebamo pričati o drugim zaluđenim ljudima. Egipćanima i

sličnima, koji stavljaju svoj oslonac na divlje zveri i mnoge vrste
puzajučih životinja i stoku i obožavaju ih, i nude žrtve njima i živima i
kad su mrtvi?

16 Naš Zakonodavac bivajući mudar čovek i posebno nadaren od Boga

da razumije sve stvari,uzeo je sveobuhvatan pogled za svaku pojedinu
stvar, i ogradio nas sa nesavladivim bedemima i željeznim zidovima, da
se mi ne miješamo sa ijednim drugim narodom, već da ostanemo čisti u
tijelu i duši, slobodni od svih zaludnih zamisli, obožavajući samo jednog
Svemogućeg Boga iznad čitavog stvaranja.

17 Zato vodeći egipatski svećenici su gledali pažljivo na mnoge stvari, i

bili svjesni na našim stvarima, zvali su nas ''Božiji ljudi''.

1848
18 Ovo je ime koje ne pripada ostatku čovječanstva već samo onima
koji poštuju istinitog Boga.

19 Ostali su ljudi nebožiji več od hrane, pića i oblačenja.

20 Jer čitava njihova narav vodi ih u utješenju u tim stvarima koje

nemaju oslonca, već kroz njihove stvari.

21 Među našim narodom takav čitav život glavna okupacija je vladavina

Boga.

22 Zato da ne budemo pokvareni od ijedne pokvarenosti, ili naši životi

budu izopačeni zlim radnjama, on zaštitio nas okolo svih strana
zakonima čistoće, uticući na to šta jedemo, pijemo, dodirujemo, čujemo
ili vidimo.

23 Jer iako, općenito govoreći, sve stvari su slične u prirodnom obliku,

ali su sve upravljane od jednog i iste sile, ali ima dubok razlog u svakom
posebnom slučaju zašto se mi suzdržavamo od izvjesnih stvari i uživamo
zajedničku upotrebu drugih.

24 Za primjer poređenja ja ću pokazati na jednom ili dve stvari i

objasniti.

25 Vi ne smijete padati u loše zamisli da je to zbog miševa i lasica i

drugih stvari radi kojih Mojsije uzeo svoje zakone za iznimnom brigom.

26 Svi ti propisi su izrađeni radi očuvanja pravednosti na pomoć

traganju za dobrom i usavršavanju osobina.

27 Od svih ptica koje mi koristimo su pitome i odvojene od svih

nečistoća, hraneći se raznim vrstama zrna , kao što su na primjer

1849
golubovi, grlice, skakavci, jarebice, guske također, i ostale vrste ptica
slične ovima.

28 Ali ptice koje su zabranjene vi ćete naći divljima i mesojedima, koje

su nasilne prema drugima snagom koju poseduju, i okrutno stiču hranu
kao plijen ukroćenih ptica nabrojanih gore.

29 I ne samo tako, već oni grabe jagnjad i decu, ozlijeđuju ljudska bića
također, bilo mrtva ili živa, i tako imenujući ih nečistim, on dao je znak
svakako da ti, zbog kojih je zakonodavstvo držano, moraju vježbati
pravednost u svojim srcima i da ne ugnjetavaju bilo koga u odnosu na
njihovu vlastitu snagu niti pljačkaju ih za išta, već da gledaju svoj put
života u skladu sa pravdom, baš kao ukroćene ptice, već spomenute,
jedu različite vrste zrna koje rastu na zemlji i ne ugnjetavaju do
uništenja njihovu vlastitu vrstu.

30 Naš zakonodavac naučio nas je da takvim načinima kao takve što su

date su mudrima, oni moraju biti pravedni i ne činiti nasilje, i uztezati se
od ugnjetavanja nad onima u odnosu na njihovu vlastitu snagu.

31 Budući da je smatrano bez dvojbe čak i dotaći takvu nečistu

životinju, kako smo naveli, zbog njihovih navika, ne trebamo li mi uzeti
predostrožnost nada našim osobinama da ne bismo bili uništeni na isti
način?

32 Zato svi zakoni koje smo naveli je šta je dozvoljeno u slučaju tih ptica
i drugih životinja, on je donio s ciljem da nas nauči moralnu poduku.

33 Za podjelu kopita i odvojenost kandži su namjereni da nas nauče da

moramo razlučiti između pojedinih radnji sa izgradnjom osobina.

34 Jer snaga cijelog našeg tijela i aktivnost ovise o ramenima i udovima.

1850
35 Zato on nas nagoni da priznamo da moraamo raditi sve naše radnje
bez kršenja pravila pravičnosti, naročito jer smo odvojeni od ostatka
čovječanstva.

36 Jer većina drugih ljudi prljaju sebe bludnim odnosima, stoga rade
veliku nepravdu, i čitave zemlje i gradovi ponose se takvim porocima.

37 Jer ne da imaju oni odnos samo sa ljudima već prljaju svoje

sopstvene majke i njihove kćeri.

38 A mi se moramo držati odvojeno od takvih grijehova.

39 I ljudi koji su odvojeni u gore spomenutom načinu su također

prepoznati od Zakonodavca kao da poseduju dar pamćenja.

40 Jer sve životinje ''koje su rascjepljenih papaka i preživaju''

predstavljaju i stvaraju znak pamćenja.

41 Jer preživanje nije ništa drugo već sječanje na život i postojanje.

42 Jer život se ne održava mišljenjem o hrani, koliko god nas potiče u

Svetom Pismu ove riječi: ''Ti češ sigurno sječati se Gospoda koji izvede u
tebi velike i čudesne stvari.''

43 Jer kad su dobro osmišljeni, oni se objavljuju veliko i slavno, prvo

struktura tijela i odvojenost hrane i odvojenost svakog pojedinačnog
dijela tijela, i organizacija čula, radnja nevidljivog pokreta misli, brzina
njegovih pojedinačnih radnji i otkriče vještina, otkriva beskonačnu
snalažljivost.

44 Nadalje on potiče nas da se sjetimo gore spomenutih djelova se drže

zajedno božanskom silom sa savršenim sposobnostima.

1851
45 Jer on je naznačio svaki put i mjesto da možemo stalno sječati se
Boga koji vlada i čuva nas.

46 Jer u stvarima jela i pića on potiče nas prvo na sve da ponudimo dio
žrtvei tad uživamo naše jelo.

47 Štaviše na našoj odjeći on nam je dao znak sječanja, i na isti način

odredio nam da stavljamo božanska proroštvana naša vrata u smislu
sječanja na Boga.

48 I na našim rukama, također, on izričito je odredio znak da bude

držan, jasno pokazujući da mi trebamo da radimo svaku radnju u
pravednosti, sječajući se našeg stvaranja i iznad svega bojeći se Boga.

49 On potiče ljude također, kad liježu spavati i kad ustaju ponovno, da

razmišljaju o djelima Božjim, ne u riječi, već gledajući da razlikuju
promjene i utisak da to čini na njih, kad idu spavati, i kad hodaju, kako
božansko i neshvatljivo promjena iz jednog stanja u drugo je.

50 Savršenost upoređivanja prema nepravičnosti i sječanju je sad data

vam, prema našem tumačenju ''Razdvojenih papaka i preživanja''.

51 Jer naši zakoni nisu izvedeni slučajno u skladu sa prvim usputnim

mišljenjem koje se dogodi u misli, već sa pogledom ka istini i znanja o
ispravnom mišljenju.

52 Jer načinom upute koja nam je data u pogledu hrane i pića i

značajnih slučajeva dodirivanja, on pobuđuje nas niti da ne slušamo
ništa nesmotreno niti da pribjegnemo nepravdi zloupotrebom snage
rasuđivanja.

53 U slučaju divljih životinja, također, isti zakoni mogu se otkriti.

1852
54 Jer u osobinama lasice i miša i takvih životinja kao te, koje su izričito
spomenute, je destruktivno.

55 Miš prlja i uništava sve, ne samo njegovu vlastitu hranu već sve do
nivoa činjenja svega potpuno beskorisnim čovjeku što god padne na
njihovom putu uništenja.

56 Lasice, također su jedinstvene, jer pored rečenog, ima osobinu koja

je prljanje, ona začinje kroz uši i donosi kroz usta.

57 I zbog tog razloga takvo djelovanje je objašnjeno nečistim kod ljudi.

58 Jer utjelovljujući u govoru sve što primi na uši, one uključuju druge u
zlo i rade neurednu nečistoću, bivajući same zajedno uprljane
zagađenjem nepravednosti.

59 I vaš kralj, kako smo čuli, čini pravo uništavajući takve ljude.

60 Tad ja rekoh ' Mislim da mislite na špijune, koji stalno izlažu sebe
ugnjetavanju i bolnim načinima smrti.'

61 'Da' on odgovori, to su ljudi na koje mislim , jer gledati na ljudsko

uništenje je nesveta stvar.

62 A naš zakon zabranjuje nam da ozlijedimo bilo koga bilo riječju ili
djelom.

63 Moj kratak osvrt na ove stvari trebalo bi vas uvjeriti, da svi naši
zakoni su izrađeni sa pogledom na pravičnost, i da ništa nije bilo
doneseno u Svetom Pismu nepromišljeno ili bez dužnog poštovanja, već
svrha toga je da nas osposobi da kroz život i u našim radnjama činimo
pravednost pred svim ljudima, imajući na umu Svemogućeg Boga.

1853
64 I tako u pogledu hrane i nečistih stvari, puzajučih životinja, i divljih
zvjeri, cijeli sistem počiva na pravednosti i pravednim odnosima između
čovjeka i čovjeka.'

65 Činilo mi se da je učinio dobru odbranu na svim gledištima, jer u

odnosu također na telad i ovnove i koze koje se prinose, on kaže da je
to neophodno da ih uzimaju iz stada, i žrtvuju krotke životinje i ništa
divlje, da bi prinos žrtve bio razuman po simboličnom rezonovanju
zakonodavca i da ne bi bio pod uticajem loše samosvijesti.

66 Jer On, koji prinosi žrtvu, čini prinos također svojoj duši na sve
načine.

67 Mislim da ove pojedinosti u našem razmatranju su vrijedne

spomena, na račun osveštenja i prirodnog shvatanja zakona, ja sam
pozvan da objasnim ih jasno, Filokrate, zbog tvoje želje ka znanju.

GLAVA VII

1 I Eleazar nakon prinošenja žrtve, odabra izaslanike, i pripremi darove

za kralja, otpusti nas na naš put u velikoj sigurnosti.

2 I kad smo došli u Aleksandriju, kralj je odmah bio obaviješten o našem

dolasku.

3 Na našem ulasku u palaču, Andrej i ja toplo pozdravismo kralja i

predasmo mu pismo napisano od Eleazara.
1854
4 Kralj je bio veoma željan da sretne izaslanike, i dade naredbe da svi
službenici budu otpušteni i izaslanike pozva odmah k njemu.

5 Sad ovo iznenadno opšte iznenađenje,jer bio je običaj za one koji

dođu da traže da ih kralj primi u stvarima važnosti da bude odobreno
njegovim prisustvom peti dan, dok izaslanici od kralja od veoma važnih
gradova sa teškoćom dobivaše odobrenje dvora u trideset dana, ali ove
ljude on je smatrao vrijednim velike časti, jer je držao njihovog
gospodara u visokom ugledu, tako da je odmah otpustio one čije
prisustvo je poštivao i nastavio hodati dok oni nisu došli i dok nije im
poželio dobrodošlicu.

6 Kad oni uđoše sa darovima koji su poslati s njima i vrijednim

pergamentima, na kojim zakon je bio ispisan u zlatu u židovskim
slovima, jer pergamenti behu predivno pripremljeni i sastav između
stranica je bio takav da je bio nevidljiv, kralj što je prije je vidio počeo
da ih pita o knjigama.

7 I kad su role iznijeli iz pokrivala i otvorili stranice, kralj je stajao dugo

vremena i potom učinio naklon sedam puta i rekao:

8 'Zahvaljujem vam, moji prijatelji, zahvaljujem onom koji vas je poslao

još više, i naviše Bogu, čija su ovo proroštva.''

9 I kad svi izaslanici i drugi koji su bili prisutni, povikali jednoglasno:

''Bog nek čuva kralja!'' on pade u suze radosti.

10 Jer njegovo veličanje duše i osječanja prevazilazila su čast koja mu je

davana i tjeralo ga da plače nad svojom dobrom srećom.

11 On zapovijedi im da stave rolne nazad u njihova mjesta i tad nakon

što ih pozdravi reče: 'Pravedno je, ljudi Božiji, da prvo odam svo

1855
poštovanje knjigama radi koristi kojom sam vas pozvao ovde i tad kad
učinih to, pružam vam desnu ruku prijateljstva vama.

12 Zbog toga sam to učinio prvo.

13 Odlučio sam da ovaj dan, na koji ste došli, bude čuvan kao veliki dan
i biti će slavljen godišnje kroz čitav moj život.

14 Dogodilo se također da je godišnjica moje pomorske bitke nad

Antigonom. Stoga biti će mi zadovoljstvo da slavim sa vama danas.

15 Sve što imate priliku da uzemete, on reče, biti će pripremljeno za vas

na odgovarajući način i za mene kao za vas.

16 I nakon što su izrazili svoje zadovoljstvo, on dade naređenja da

najbolje četvrti blizu tvrđave budu dodjeljene njima, i da prireme budu
urađene za gozbu.

17 I Nikanor pozove visokog upravnika Doroteja, koji je bio poseban

službenik određen da služi židove, i naredi mu da uradi neophodne
pripreme za svakoga.

18 Jer ovo uređenje je urađeno od kralja i to je uredba koju vidiš da se

drži do danas.

19 Jer koliko mnogo gradova imaju posebne običaje u stvarima pića,

jela, i odmora, imaju posebne službenike određene da gledaju na
njihovo uređenje.

20 I kad god oni dođu da posjete kralja, pripreme se drže u skladu sa

njihovim običajima, u smislu da ne bude bez udobnosti i uznemirenja
radosti njihovog posjeta.

21 Iste predostrožnosti su uzete u slučaju židovskih ižaslanika.

1856
22Dorotej koji je bio zaštitnik određen da gleda za židovskim gostima je
bio veoma savjestan čovjek.

23 Sve trgovine koje su bile pod njegovom kontrolom su stavljene u

službu za prijem takvih gostiju, on pripremi za gozbu.

24 On uredi sva mjesta u dva reda u skladu sa kraljevom uputom.

25 Naredio je da učini polovinu ljudi da sjede na desno i ostalo pored

njega, u smislu da ih ne drži od najveće moguće časti.

26 Kad su uzeli svoja mjesta on naredi Doroteju da iznese sve u skladu

sa običajima koji su bili u upotrebi između njegovih židovskih gostiju.

27 Zato on je dodijelio sa službom svetih glasnika i žrtvenih sveštenika i

druge koji su uobičajavali prinositi molitve, i pozvao neke od nas,
Eleazar, najstariji židovski sveštenik, da prinese molitve namjesto.

28 I on ustane i učini značajnu molitvu, 'Neka Svemočni Bog obogati te,

O kralju, sa svim dobrima koje On je učinio i da ti On da i tvojoj ženi i
tvojoj djeci i tvojim drugovima stalno posjedovanje njih dok god živiš!'

29 Na ove riječi glasan i radostan pljesak se čuo koji trajaše neko

vrijeme, i kad se oni krenuše veselju na gozbi koja je bila pripremljena.

30 Svo uređenje za službu na stolu beše izvedeno u skladu sa nalogom

Doroteja.

31 Među gostima behu kraljevski paževi i ostali koji držahu mjesta od

časti na kraljevskom dvoru.

32 Uzimajući mogućnost koju je donijela pauza u gozbi, kralj je pitao

izaslanike koji su sjedili na mjestima počasti (jer su bila uređena prema

1857
starješinstvu) , kako bi on mogao držati svoje kraljevstvo nenarušenim
do kraja?

33 Nakon promišljanja za trenutak on odgovori, ''Najbolje češ utvrditi

ga sigurnošću ako slijediš neprestano Boga. Jer ako radiš milostivo i
donosiš blage kazne na one koji ih zaslužuju u skladu sa njihovim
zaslugama, ti češ ih odvratiti od zla i voditi ih pokajanju.

34 I kralj pohvali odgovor i tad upita slijedečeg čovjeka, kako on bi

mogao učiniti sve za najbolje svojih djela?

35 I on odgovori, 'Ako čovjek drži se pravednim prema svima, on će

uvijek držati se pravedno u svakoj prilici, sječajući se da svaka misao je
poznata Bogu. Ako uzmeš strah Božiji kao svoje polazište, nikad nečeš
promašiti cilj.'

36 Kralj pohvali ovog čovjeka također, na njegovom odgovoru i pita

sledećeg, kako bi on mogao imati prijatelje koji misle kao on?

37 On odgovori, ' Ako te oni vide da ispoljavaš interes znanja o mnoštvu

nad kojim vladaš, činiti ćeš dobro da gledaš kako Bog daruje svoja dobra
na ljude, dajući im zdravlje i hranu i od svih stvari u datom dobu.

38 Nakon što se složio sa odgovorom, kralj upita sledečeg gosta, kako u

davanju prijema i presuda on može steči nagradu čak od onih koji su
izgubili njima odgovarajuće?

39 I on odgovori, ''Ako si ispravan u govoru prema svima i nikad ne činiš

drsko i ugnjetavajuće u svojim postupcima prema neprijateljima. I ti češ
raditi ovo ako gledaš način na koji Bog djeluje. Molbe vrijednih su uvijek
ispunjene, dok onih koji ne ostvaruju odgovor na molitve su
obaviješteni snovima o stvarima ili šta loše u njihovim molbama je i da

1858
Bog ih ne udara po njihovim grehovima ili veličini Njegove snage, već
djeluje sa strpljenjem prema njima.

40 Kralj pohvali čovjeka toplo za ovaj odgovor i pita sledećeg u redu,

kako bi on mogao biti nepobjediv u ratnim poslovima.

41 I on odgovori, 'Ako ne vjeruje u potpunosti svome mnoštvu ili svojim

ratnim snagama, već zove neprestano Boga da iznese preduzeto do
uspješnog ishoda, dok on sam otpusti sve svoje dužnosti u duhu pravde.

42 Radujući se ovom odgovoru, on pita drugog kako bi on postao objekt

straha za svoje neprijatelje.

43 I on odgovori, 'Ako dok održavaš veliku količinu vojske i snage on

sjeti se da su ove snage bespomoćne za sticanje stalnog i konačnog
ishoda. Jer čak Bog ulijeva strah u misli ljudi da dajući predah i čineći da
se očituje veličina njegove moči.'

44 Ovog čovjeka kralj nagradi i tad reče sljedećem, 'Šta je najbolje

dobro u životu?'

45 I on odgovori, 'Znati da Bog je Gospodar Svemira, i da u najboljim

dostignučima nismo mi koji ostvarujemo uspjeh već Bog, koji svojom
moči dovodi sve stvari do ispunjenja i vodi njihovom cilju.'

46 Kralj uzviknu da je čovjek odgovorio ispravno i tad upita sledećeg

kako bi on mogao sve svoje posedovanje održati netaknutim i konačno
predati svojim naslednicima u istom stanju?

47 I on odgovori, 'Moleći se neprestano Bogu da budeš nadahnut

visokim zamislima u svojim poduhvatima i upozoravajući svoje
nasljednike da ne budu zaslepljeni slavom ili bogatstvom, jer je Bog koji
daruje sve ove darove i ljudi nikad sami ne ostvaruju nadmoć.'

1859
48 Kralj izjavi svoje slaganje sa odgovorom i upita sljedećeg gosta, kako
bi mogao nositi sa staloženošću (mirom) šta god ga snađe?

49 I on odgovori, 'Ako imaš čvrsto shvatanje misli da svi ljudi su

određeni od Boga da dijele najveće zlo kao i najveće dobro, jer je
nemoguće za jednoga koji je čovjek da bude izuzet od ovog. Ali Bog
kome se trebamo uvijek moliti, nadahnjuje nam ohrabrenje da
izdržimo.

50 Zadovoljan sa čovjekovim odgovorom, kralj reče da svi njihovi

odgovori su bili dobri. 'Upitati ću pitanje jedno drugo, 'on doda', 'i tad
ću prestati zasad, da mi možemo se okrenuti užitku gozbe i uživati lijepo
vrijeme.

51 Potom upita čovjeka, 'Šta je istinski cilj hrabrosti?'

52 I on odgovori, 'Ako ispravan misao je iznesena u trenutku opasnosti

u skladu sa početnim namjerama. Jer sve stvari se završavaju od Boga
na tvoj napredak, O kralju, jer tvoja svrha je dobro.'

53 Kad svi označiše svojim pljeskanjem svoje slaganje sa odgovorom,

kralj kaže mudracima (jer ne malo njih bilo je prisutno), 'Moje je
mišljenje da ovi ljudi se odlikuju osobinama i imaju izvanredno znanje,
budući da od trenutka od kad su dali ispravne odgovore na ova pitanja
koja ja stavih pred njih, i svi učinismo Boga početnom tačkom naših
riječi.'

54 I Menedemus, mudrac iz Eretreje reče, 'Istina, O kralju, jer od kad je

svemira upravljanog proviđenjem i odkad smo ispravno spoznali da
čovjek je stvorenje Božje, slijedi da sva sila i ljepota govora proizilazi iz
Boga.'

1860
55 Kad kralj klimnu glavom svoj pristanak na ovo, priča utihnu i oni
nastaviše da uživaju. Kad večer nastupi, gozba završi.

GLAVA VIII

1 Sljedeći dan oni sjedoše na stol ponovo i nastaviše gozbu prema istom
ugođaju.

2 Kad je kralj mislio da je zgodna prilika da postavi pitanja svojim

gostima, on nastavi da pita dalje pitanja ljudima koji su sjedili sljedeći u
redu do tih koji su dali odgovore prethodni dan.

3 On poče otvarati razgovor sa jedanaestoricom ljudi, jer tamo beše

desetak njih koji behu pitani na pređašnjoj prilici.

4 Kad mir je ustanovljen, on pita kako on može nastaviti biti bogat?

5 Nakon kratkog razmišljanja, čovjek koji je bio pitan odgovori, 'Ako ne

učini ništa nevrijedno na svom položaju, nikad ne učini razuzdanost,
nikad ne uknjiži trošak na prazne i uzaludne prohtjeve, već radi
dobronamjerno svim podanicima dobro skloni koji su prema njemu. Jer
je Bog koji je stvaratelj svih dobrih stvari i Njega čovjek treba slušati.'

6 Kralj dade hvalu njemu i pita sljedeće kako da održi istinu?

7 U odgovoru na ovo pitanje on reče, 'Priznajući da laž donosi veliku

nemilost na sve ljude, i posebno na kraljeve. Jer odkad oni imaju moč

1861
da čine šta hoće, zašto bi pribjegavali laži? U dodatku ovom moraš
uvijek imati na umu, O kralju, da Bog voli istinu.

8 Kralj primi odgovor sa velikim zadovoljstvom i pogleda na drugog i

reče, 'Šta je učenje mudrosti?'

9 I drugi odgovori, 'Kako ne voliš da zlo tebe snađe, već da imaš udio u
svim dobrim stvarima, tako i ti trebaš djelovati po istim načelima prema
svojim podanicima i protivnicima, i trebaš blago opominjuči velikaše i
dobre. Jer Bog vuče sve ljude k sebi svojom milošću.

10 Kralj nagradi ga i pita sljedećeg u redu kako da on bude prijatelj

ljudi?

11 I on odgovori, 'Posmatrajući da ljudska rasa raste i rađa se sa mnogo

nevolja i velikim bolom: stoga moraš ni malo kazniti ili nanositi muke na
njih, budući da znaš da život ljudi je izgrađen od bola i kazni. Jer ako
razumiješ sve biti češ ispunjen sažaljenjem, i Bog je također sažaljiv!

12 Kralj primi odgovor sa odobrenjem i pita sledećeg, 'Koja je

najosnovnija osobina za vladanje?

13 'Držati sebe, ' on odgovori, 'slobodnim od podmičivanja i biti trezven

tokom večeg dijela života, da častiš pravednost iznad svih stvari, i da
činiš prijateljima ljude ovog tipa. Jer Bog, također, je ljubitelj pravde!

13 Dajući svoje odobrenje, kralj reče sledečemu, 'Koji je istinski znak

pobožnosti?'

14 I on odgovori, 'Opažati da Bog stalno radi u Svemiru i zna sve stvari, i

nijedan čovjek koji radi nepravedno i čini zlo ne može pobjeći Njegovom
zapažanju. Kako Bog je dobar cijelome svijetu, tako ti, također, moraš
činiti kao On i izbegavati greške.

1862
15 Kralj pokaza svoje slaganje i reče drugomu, 'Šta je najosnovnije u
kraljevanju?'

16 I on odgovori, 'Da vladaš sobom dobro , da ne budeš odveden

ustranu od bogatstva ili slave, nepromišljenim ili nesposobnim željama,
to je istinski put vladanja ako tvoje shvatanje stvari je dobro. Za sve što
ti trebaš je tvoje, i Bog je slobodan od potrebe i dobar ujedno. Neka
tvoje misli budu takve da budeš čovjek, i ne želi mnogo stvari već samo
takve koje su neophodne za vladanje.'

17 Kralj ga pohvali i pita drugoga čovjeka, kako njegova promišljanja

mogu da budu za najbolje?

18 I on odgovori, 'Ako stalno postaviš pravdu pred njim u svemu i misliš

da nepravda je jednaka oduzimanju života. Jer Bog uvijek obećava
najveći blagoslov pravednicima!'

19 Pohvaljujući ga, kralj pita sledećeg, kako da on bude slobodan od

uznemirujučih misli dok spava?

20 I on odgovori, 'Pitao si me pitanje koje je veoma teško za odgovoriti,

jer mi ne možemo voditi sebe tokom časova spavanja, ali se držimo
čvrsto u tim zamišljanjima koje ne mogu biti upravljane razumom. Jer
naše duše poseduju osečanja da one vide stvari koje ulaze u našu svijest
tokom sna. Ali mi činimo grešku ako predpostavimo da trenutno
plovimo morem u brodu ili letimo kroz vazduh, ili putujemo u druge
regije ili nešto slično. I još mi zamišljamo takve stvari da jesu takve.

21 Koliko dugo je moguće da odlučim, dostigao sam sledeći zaključak.

Moraš na svaki mogući način, O kralju, upravljati svoje riječi i djela
vladavinom pobožnosti koju imaš u savijesti da ostvariš sposobnost i da

1863
nikad ne odabereš da zadovoljiš sebe sa manjkom razuma i nikad
zloupotrebljujući svoju moč odvojeno od pravednosti.

22 Jer misao se najčešće okupira sobom u snu sa istim stvarima sa

kojima se okupira dok je budna. I onaj ko svoje misli i djela postavi
prema uzvišenom cilju utvrđuje sebe u pravdi i kad je budan i kad
spava. Zato moraš biti čvrst i stalno kontrolisati sebe.

23 Kralj pohvali čovjeka i reče sledećem, 'Budući da si ti deseti koji

odgovara, kad pričaš, mi čemo posvetiti se gozbi, ' I tad postavi pitanje,
kako neko može izbjeći činiti išta nevrijedno sebi?

24 I on odgovori, 'Gledaj uvijek na svoju slavu i svoj uzvišen položaj, da

bi mogao govoriti i misliti takve stvari koje su sadržane tako, znajući da
svi tvoji podanici misle i pričaju o tebi. Ne smiješ se pojavljivati gori od
njih, koji uče pažljivo sve to, što je neophodno za njih da budu, i oblik
svih njihovih djelovanja je u skladu s tim. Ti ne činiš dio, već si stvari
kralj, jer Bog te izabrao na tvoju kraljevsku uzvišenost u skladu držanja
sa tvojim karakterom.'

25 Kad kralj je aplaudirao glasno i dugo na najbolji način, gosti behu

traženi dati odgovor. Tako da kad razgovor utihnu, oni posvetiše se
sledečemu u slavlju.

26 Sljedeći dan, isto posluženje je bilo, i kad kralj nađe priliku da postavi
pitanje ljudima, on upita prvog od tih koji su otišli za sledeće ispitivanje.
Koji je najviši oblik upravljanja (vladavine)?

27 I on odgovori, 'Da upravljaš sobom i ne budeš odveden ustranu

nadražajima. Jer svi ljudi posjeduju izvesnu prirodnu sklonost misli.
Moguće je najvećem broju ljudi naginjanje prema hrani i piću i

1864
zadovoljstvima, i kraljevi savijaju misli prema sticanju teritorije i velikog
uvažavanja. Ali je dobro da skromnost bude u svim stvarima.

28 Šta Bog daje, to moraš uzeti i držati, ali nikad ne čezni za stvarima
koje su preko tvog dohvataja.

29 Zadovoljan ovim rečima, kralj pita sledećeg, kako da bude slobodan

od zavisti?

30 I nakon kratke pauze odgovori, 'Ako smtraš prvo od svega da je Bog

koji daje kralju slavu i veličinu bogatstva i nitko nije kralj svojom
vlastitom snagom. Svi ljudi žele da dijele ovu slavu ali ne mogu, budući
da je dar od Boga!

31 Kralj nagradi čovjeka zbog dugog govora i tad pita drugog, kako bi
mogao prezreti neprijatelje?

32 I on odgovori, 'ako pokazuješ ljubaznost svim ljudima i stekneš

njihovo prijateljstvo, ne trebaš da se bojiš ikog. Biti popularan sa svim
ljudima je najbolji od darova primljenih od Boga!

33 Pozdravljajući ovaj odgovor kralj naredi sledećem čoveku da

odgovori na pitanje, kako on može održati veliko uvažavanje (slavu)?

34 I on odgovori da 'Ako si velikodušan i velikog srca u činjenju dobra i

djela milosti ka drugima, nikad nečeš izgubiti svoju slavu,ako želiš da se
rečene milosti nastave godinama, moraš da prizivaš Boga stalno.'

35 Kralj izrazi svoje slaganje i pita sledećeg, Komu da čovjek pokaže

plemenitost?

36 I on odgovori, 'Svi ljudi priznaju da trebamo plemenitost pokazivati

ka onima koji su dobro usmjereni ka nama, ali ja mislim da trebamo

1865
održavati isti duh velikodušnosti ka onima koji su protiv nas da na ovaj
način možemo prevladati na pravo i ono što je prednost nama. Ali
moramo moliti Boga da ovo se izvrši, jer on upravlja misli svih ljudi.'

37 Nakon što je izrazio slaganje sa ovim odgovorom, kralj pita šestog da

odgovori na pitanje, kome treba da izkazujemo zahvalnost?

38 I on odgovori, 'Našim roditeljima stalno, jer Bog nam je dao najveću

zapovijed dužnosti ka časti prema roditeljima. U sljedećem On
uračunava stav prijatelja prema prijatelju jer On kaže ''prijatelj koji je
tvoja vlastita duša.'' Čini dobro u pokušaju da sve ljude dovedeš u
prijateljstvo sa sobom.'

39 Kralj ljubazno odgovori mu i tad pita sledećeg, Šta je to što

zamjenjuje ljepotu u vrijednosti?

40 I on odgovori, 'Pobožnost, jer je najvredniji oblik ljepote, i njena moč

leži u ljubavi, koja je dar Božiji. Ovo si ti već stekao sa svim blagoslovima
života.'

41 Kralj na najljepši način zapljeska odgovoru i pita sledećeg, kako, ako

padne, može da povrati ugled ponovo na isti stepen?

42 I on reče, 'Nije moguće za tebe da padneš, jer ti si posijao u sve ljude

sjeme zahvalnosti koji daje žetvu dobre volje, i to je močnije od najjačeg
oružja i osigurava najveću sigurnost. Ali ako bilo koji čovjek padne, on
ne smije nikad više činiti te stvari koje su uzrokovale njegov pad, već
mora praviti prijateljstva i raditi pravedno. Jer dar Božiji je biti sposoban
činiti dobra djela i ne suprotno.'

43 Oduševljen sa ovim riječima, kralj pita sledećeg, kako da bude

slobodan od žalosti?

1866
44 I on odgovori, 'Ako nikad ne povredi nikoga, već čini dobro svima i
slijedi put pravednosti, jer njegovi plodovi donose slobodu od tuge. Ali
mi moramo moliti Boga da neočekivana zla kakva su smrt ili bolest ili
bol ili bilo šta ove vrste ne dođe na nas i ne povredi nas. Ali budući da si
ti odan pobožnosti, neće takva nesreća nikad doći na tebe.'

45 Kralj dade veliku hvalu njemu i pita desetog, Šta je najveći oblik
slave?

46 I on reče, 'Častiti Boga, i to se ne radi darovima ili žrtvama, već sa

čistoćom duše i svetim življenjem, budući da sve stvari su izrađene i
upravljane od Boga u skladu Njegove volje. Od ove svrhe ti si u stalnom
posjedu kao i svi ljudi da on može kreirati tvoja dostignuća u prošlosti i
sadašnjosti.'

47 Sa glasnim glasom kralj pozdravi ih sve i govori ljiepo s njima, i svi oni
koji behu prisutni izraziše svoje odobravanja, naročito mudraci. Jer oni
behu daleko bolji od njih i u ponašanju i u riječima, jer su uvijek Boga
stavljali na početak svega.

48 Nakon ovog kralj pokaza svoja dobra osečanja nastavi da pije u

zdravlje svojih gostiju.

GLAVA IX

1867
1. Na sljedeći dan bi gozba uređena na isti način, i kralj, što prije
okolnosti dozvoljavaše, počeo je postavljati pitanja ljudima koji su sjedili
do njega onima koji su već odgovorili i reče prvomu 'Je li mudrost
sposobna da bude naučena?'

2 I on reče, 'Duša je tako sazdana da je sposobna božanskom moći da

primi sva dobra i odbije suprotno.'

3 Kralj iskaza svoje odobrenje i pita sledećeg čoveka, Šta je najkorisnije

zdravlju?

4 I on reče, 'Umjerenost, i nije moguće steći ovo ukoliko Bog ne stvori

preduslove prema tomu.'

5 Kralj govori blago ljubazno i reće sledećemu, 'Kako čovjek može

dostojno platiti dug i zahvalnost svojim roditeljima?'

6 I on reče, 'Da nikad ne uzrokuje im bol, i ovo nije moguće ukoliko Bog
ne uredi misli ka ostvarenju najboljeg kraja.'

7 Kralj izrazi svoje slaganje i pita sledećeg, kako bi on mogao postati

onaj koji dobro sluša?

8 I on reče, 'Znajući da svo znanje je korisno, jer osposobljava te

pomoću Božjom u vrijeme nužnosti da odabereš neke od stvari koje si
naučio i primjeniš ih u teškoćama koje ti odgovaraju. I tako napori ljudi
su ispunjeni pomoću Božijom.'

9 Kralj nagradi ga i pita sledećeg Kako da izbjegne da čini išta suprotno

zakonu?

10 I on reče, 'Ako priznaš da je Bog onaj koji stavlja misli u srca

zakonodavaca kako bi životi ljudi mogli biti sačuvani, ti češ slijediti ih.'

1868
11 Kralj potvrdi čovjekov odgovor i reče sledećem, 'Koja je prednost
srodstva (rodbinstva)?

12 I on odgovori, 'Ako smatramo da mi sami smo pogođeni nesrećama

koje padaju na naše rođake i ako njihova patnje postanu naše, tad
snaga srodstva je očita, jer je samo kad takva osečanja se pokažu čime
ćemo mi steći čast i ugled u njihovim očima. Za pomoč, kad je povezana
sa dobrotom, ili je sama vezana sa nečim nerješivim. I u dane njihovog
napretka ne smijemo žudjeti za njihovim imanjima, već moramo moliti
Boga da unaprijedi sve načine dobra nada njima.'

13 I dajući mu istu hvalu kao i ostalima, kralj pita sledećeg, kako može
steći slobodu od straha?

14 I on reče, 'Kad misao je svjesna da nije doprinijela zlu, i kad Bog

upravlja svoj velik savjet.'

15 Kralj izrazi svoje odobrenje i pita sledećeg, kako bi on mogao uvijek

držati pravi sud?

16 I on odgovori, 'Ako stalno postaviš pred svoje oči nesreće koje

padaju pred ljude i priznaješ da je Bog onaj koji oduzima blagostanje od
nekih i dovodi drugevelikoj časti i slavi.'

17 Kralj ljubazno odobri čovjeku i pita sledećeg da odgovori pitanje,

kako netko može steći lak život i zadovoljstvo?

18 I on odgovori, 'Ako se stalno prisjeća da je on gospodar velikog

carstva i gospodar velikog mnoštva, i da njegova misao ne treba biti
zaokupljena sa ostalim stvarima, već on treba uvijek gledati kako
najbolje da doprinese njihovom blagostanju. On mora također moliti
Boga da ne zanemari nijednu dužnost.'

1869
19 Dajući hvalu mu, kralj pita desetog, kako on može da prepozna tko
lažno radi s njim?

20 I on odgovori pitanju, 'Ako on posmatra da li odnos držanja tih oko

njega je prirodan i da li oni održavaju pravilno držanje, vladanje, u
prvenaštvu slušanja i savjeta, i u njihovom opštem djelovanju, nikad ne
idu preko granica propisanosti u čestitanju ili drugim stvarima vladanja.
Ali Bog će podesiti tvoje misli, O kralju, onomu što je plemenito.'

21 Kad kralj izrazi svoje glasno odobrenje i pohvali ih pojedinačno (

usred pohvale svima prisutnima) oni se okrenuše uživanju i slavlju.

22 I sledeći dan, kad prilika se pruži, kralj pita sledećeg čoveka. Koji je
najveći oblik zanemarivanja?

23 I on odgovori, 'Ako čovjek ne brine za svoju djecu i ne pridaje svaki

napor njihovom obrazovanju. Mi uvijek molimo Boga ne toliko za sebe
kao za svoju djecu da svaki blagoslov bude njihov. Naše želje da naša
djeca poseduju samokontrolu je jedino ostvarena Božjom moči.

24 Kralj reče da je rekao dobro i tad pita sledećeg, kako da bude

rodoljuban?

25 'Držući pred svojom mišlju, ' on odgovori, 'misao da je dobro živjeti i

umreti u sopstvenoj zemlji. Prebivalište strano donosi prezir na
siromašne i sram na bogate kao da su oni optuženi za kriminal. Ako
pridodaješ korist svima, kao što kontinuirano radiš, Bog će ti dati dobro
sa svima i biti ćeš ubrojan u rodoljube.'

26 Nakon slušanja ovog čoveka, kralj pita sledečeg po redu, kako da živi
liepo za ženom?

1870
27 I on odgovori, 'Priznajući da ženska vrsta su po prirodi tvrdoglavi i
energični u slijeđenju njihovih želja, i objekat iznenadnih promjena
mišljenja kroz pogrešne razloge, i njihova priroda je u osnovi slaba.
Neophodno je djelovati mudro sa njima i ne izazivati svađu. Za uspješan
način življenja onaj koji vodi mora znati cilj prema kome ide njegov
smijer. Jedino prizivajući pomoć Božiju na taj način može čovjek
upravljati pravi smjer života u svim vremenima.'

28 Kralj izrazi slaganje i pita sledečeg, kako da bude slobodan od

griješenja?

29 I on odgovori, 'Ako uvijek djeluješ sa razmatranjem i nikad ne daješ

vjerovanja lažima, već dokažeš sebi da stvari koje su rečene ti i odlučiš
vlastitim sudom zahtjeve koji su ti došli i vodiš brigu o svemu u svjetlu
svog suda, biti češ slobodan od greške, O kralju. Ali znanje i djelovanje
ovih stvari su djelo Božanske moči.

30 Zadovoljan ovim rečima,kralj pita sledećeg, kako da bude slobodan

od gnjeva?

31 I on odgovori na pitanje, 'Ako priznaš da on ima moč iznad svega čak

da nanese smrt na njih, ako da put gnjevu, i da će to biti beskorisno i
žalosno ako on, samo zato što je Gospod, oduzme mnogima život.

32 Koja je potreba za gnjevom, kad svi ljudi su podređeni i nitko nije

neprijatelj njemu? Neophodno je poznavati da Bog vlada cijelim
svijetom u duhu milosti i bez imalo gnjeva, i ti, 'reče on, 'O kralju, moraš
nužno slijediti Njegov primjer.'

33 Kralj reče da je on odgovorio dobro i tad upita slijedećeg čovjeka, Šta

je dobar savjet?

1871
34 ' Da radiš u svo vrijeme sa obzirom ka drugom, 'on objasni,
'upoređujući šta je prednost našem vlastitom usmjerenju sa štetnim
posljedicama koje rezultiraju prijemu suprotnih pogleda, u smislu da
mjerenjem svega budemo savjetovani i naša svrha bude ispunjena. I
najvažnije od svega, pomoću Božjom svaki tvoj naum će naći ispunjenje
ako si radio pobožno.'

35 Kralj odgovori da ovaj čovjek je odgovorio dobro, i pita sledećeg, Šta

je mudrost?

36 I on odgovori, ' Da promisliš dobro u odnosu na bilo koje pitanje koje

se javi i nikad da budeš nošen emocijama, već da premisliš nad štetama
koje rezultiraju iz strasti, i da radiš pravo u svim okolnostima koje
zahtijevaju, radeći umjerenost. Ali moramo moliti Boga da ulije u našu
misao odnos ka ovim stvarima.

37 Kralj pokaza slaganje i pita sledećeg, kako bi on mogao susresti se sa

uvažavanjem kad putuje u stranu zemlju?

38 'Tako da budeš obazriva ka svim ljudima' on odgovori, ' i

pojavljivanjem da si slabiji radije nego nači onima među koje putuješ.
Jer je priznato zakonom da Bog u svojoj prirodi prihvača ponizne. I
ljudska rasa voli one koji su spremni da budu podređeni njima.'

39 Dajući opravdanje ovom odgovoru, kralj pita sledećeg, kako može da

izgradi na takav način svoje građevine da izdrže nakon njega?

40 I on odgovori na pitanje, 'Ako njegove građevine su na velikoj i

plemenitoj ravni, tako da oni koji gledaju će poštedjeti ih zbog njihove
ljepote, i ako on nikad ne otpusti nikog od onih koji su izveli takve
radove i nikad natjera druge da služe njegovim potrebama bez nadnice
(plate).
1872
41 Jer gledajući kako Bog pribavlja za ljudsku rasu, dajući im zdravlje i
umnu sposobnost, i sve druge darove, on sam treba slijediti Njegov
primjer vraćajući ljudima nadoknadu za njihov naporan rad. Jer su djela
koja su iznesena u pravednosti ona koja prebivaju zauvijek!

42 Kralj reče da ovaj čovek, također, jer odgovorio dobro i pita desetog,
Koji je plod mudrosti?

43 I on odgovori, ' Da čovjek treba biti svjestan u sebi da on nije izveo

zlo i da on treba da živi svoj život u istini. Jer je od ovog, O močni kralju,
da največa radost i postojanost duše i jaka vjera u Boga dolazi ti ako se
vladaš svoj život u pobožnosti.'

44 I kad oni čuše odgovor oni svi uzvikaše sa glasnim odobravanjem, i

potom kralj u punoči svog zadovoljstva poče da pije njihovom zdravlju.

45 I slijedeći dan gozbe slijedio je isti smjerom kao u prijašnjim

prilikama, i kad prilika se pojavi on sam kralj nastavi postavljati pitanja
ostalim gostima, i on reče prvomu, 'Kako čovjek može držati sebe
daleko od ponositosti?'

46 I on odgovori, 'Ako održava jednakost i sječa se u svim prilikama da

je on čovjek koji vlada nad ljudima. I Bog iznosi ponos ka nuli, i uzdiže
krotke i ponizne!

47 Kralj odgovori lijepo njemu i pita sljedećeg, Koga treba čovjek da

odabere za svoje savjetnike?

48 I on odgovori, 'One koji su bili provjereni u mnogim poslovima i drže

čistu dobru volju prema njemu i sudjeluju u spostvenom rasporedu. I
Bog objavljuje sebe onima koji su vrijedni da ove stvari do kraja
izvršavaju.'

1873
49 Kralj ga nagradi i pita sledećeg, Šta je najneophodnije imanje za
kralja?

50 Prijateljstvo i ljubav njegovih podanika, 'on odgovori', ' jer je kroz

ovo da veze dobre volje postaju neraskinute. I Bog je koji osigurava da
ovo može proči u sukladu sa tvojom željom.'

51 Kralj pohvali ga i pita sledećeg, Šta je cilj govora? I on odgovori,

'Ubijediti tvog konkurenta pokazujući mu njegove greške i dobro
organizovanom nizu dokaza.

52 Jer na ovaj način ti češ osvojiti onog koji sluša, ne suprotstavljajući

mu se, već pokazujući najbolje prema njemu sa pogledom kojim ga
uvjeravaš. I to je od strane moči Božije da uvjeravanje bude uspješno.'

53 Kralj reče da je on dao dobar odgovor,i pita sledećeg, kako bi on

mogao živjeti lijepo sa mnogim različitim narodima koji čine
stanovništvo u njegovom kraljevstvu?

54 'Radeći dobro prema svakomu, on odgovori, 'i uzimajući pravednost

kao tvoj vodić, kao što sad radiš sa pomoču uvida koju Bog čini na tebi.'

55 Kralj bi oduševljen da odgovorom, i pita sledećeg, 'Pod kojim

uvjetima treba čovjek trpiti bol?'

56 'U nesrećama koje pogode tvoje prijatelje, 'on odgovori,'kad mi

vidimo da su one duge i nepopravljive. Savjest nam ne dozvoljava da
žalimo za onima koji su mrtvi i udaljeni od zla, ali svi ljudi žale nad njima
zbog tog što misle samo o sebi i svom dobru. To je od moči Božije samo
da možemo uteći svome zlu!

57 Kralj reče da je dao odgovarajući odgovor, i pita sledećeg, kako se

ugled izgubi?

1874
58 I on odgovori, 'Kada ponos i neograničeno samo povjerenje se drže,
nečast i gubitak ugleda se izazivaju. Jer Bog je Gospod od sveg ugleda i
čini je gdje On hoće.

59 Kralj dade svoje odobravanje odgovoru, i pita sledećeg. Kome čovjek

treba povjeriti sebe?

60 'Onima', on odgovori, 'koji ti služe od dobre volje i ne iz straha od

ličnog interesa, misleći samo na svoju dobit. Jer to je znak
ljubavi,drugomu od znaka loše volje i vremenskog služenja.

61 Jer čovjek koji uvijek gleda na svoju ličnu dobit je izdajica u srcu. Ali ti
poseduješ uticaj na svoje podanike sa pomoču dobra savjeta koji Bog
postavlja na te.'

62 Kralj reče da je on odgovorio mudro, i pita sledečeg, Šta je to da drži

kraljevstvo sigurnim?

63 I on odgovori na pitanje, 'Brini unapred da nikakvo zlo ne bude

doneto onima koji su stavljeni u položaj vlasti nad ljudima, i to uvijek
činiš pomoču Božijom koji nadahnjuje te sa pravim sudom.'

64 Kralj govori riječi ohrabrenja ka njemu, i pita sledećeg, Šta je to što

održava zahvalnost i čast?

65 I on odgovori, 'Vrlina (dobra osobina), jer je stvoritelj dobrih djela, i s

njome zlo je uništeno, čak ako pokazuješ plemenitost osobina prema
svima darom od Boga koji on postavlja na te.'

66 Kralj darežljivo potvrdi odgovor i pita jedanaestog (jer tu biše više od

sedamdeset), kako bi on mogao u vremenima rata održati mir duše?

1875
67 I on odgovori, 'Sječajući se da nije učinio zla nikome od svojih
podanika, i da svi će se boriti za njega u uzvratu za koristi koje su primili,
znajući da iako oni izgube svoje živote, ti češ brinuti za one koji
pripadaju njima. Jer nikad nečeš naštetiti nikom, takav je lijepog srca sa
kojim Bog te nadahnuo.

68 Kralj glasno zapljeska svima njima i govori vrlo lijepo njima i onda
popije dugom zdravicom za zdravlje svakoga, dajući sebe uživanju, i
šireći najljubaznije i radosno prijateljstvo na svoje goste.

GLAVA X

1. Na sedmi dan behu produžene pripreme koje su činjene, i mnogi

drugi behu prisutni iz različitih gradova (između njih velik broj
izaslanika)

2 Kad se prilika dogodila,kralj pita prvog od onih koji ne behu pitani,

kako on bi mogao izbjeći da bude zavaran pogrešnim mišljenjem?

3 I on odgovori, ' Pazeći pažljivo na govornika, stvar o kojoj se govori, i

predmet razgovora, i postavljajući ista pitanja ponovo nakon perioda u
različitoj formi. Ali da poseduješ uzbunjujuću misao i budeš sposoban
oblikovati jasan sud u svakom slučaju je jedan od dobrih darova od
Boga, i ti ga imaš, o kralju.'

1876
4 Kralj glasno zapljeska odgovoru i pita sledećeg, Zašto je to da glavnina
ljudi nikad ne postanu mudri (nadprosečnih osobina) ?

5 'Jer' on reče ' svi ljudi su po prirodi neumjereni i naginju

zadovoljstvima. Zato nepravda se uzdiže i potop pohlepe. Navika vrline
je prepreka onima koji su privrženi životu zadovoljstava jer uživaju nad
njima i prije je odabrana nego umjerenost i pravednost. Jer je Bog koji
je gospodar od ovih stvari.

6 Kralj reče da je odgovorio dobro, i pita, Šta treba kralj da sluša? I on

kaže, 'Zakone, u smislu da pravda se donosi da mogu da obnavljaju
živote ljudi. Čak ako ti u takvom ponašanju u poslušnosti ka Božanskoj
naredbi si sakupio to za sebe kao trajni spomenik.

7 Kralj reče ovom čovjeku, da je također dobro govorio, i pita sledećeg,

Koga treba imenovati upraviteljima?

8 I on odgovor, ' Svi koji mrze zlo, i oponašaju tvoje ponašanje i rade
pravedno da mogu održavati dobar ugled stalno. Jer to je što ti radiš, o
močni kralju, ' on reče ', i Bog je koji postavlja na tebe krunu
pravednosti.

9 Kralj glasno potvrdi odgovor i tad pogledavši na sledećeg čovjeka

reče, 'Koga trebamo postaviti oficirima nad vojskom?'

10 I on objasni, 'One koji nadmašuju u hrabrosti i pravednosti i one koji

su više zabrinuti nad sigurnošću njihovih ljudi da steknu pobjedu izlažući
svoj život kroz silovitost. Jer Bog radi dobro prema svim ljudima, tako i
tebi u oponašanju Njega koji je dobrotvor svim tvojim podanicima.'

11 Kralj reče da je on dao dobar odgovor i pita sledećeg, Šta je vrijedno

poštovanja?

1877
12I on odgovori, Čovjek koji je opskrbljen sa ugledom i bogatstvom i
snagom i poseduje dušu jednaku svima. Ti sam pokazuješ svojim
radnjama da si najvredniji poštovanja kroz pomoć Božiju koji čini da
brineš za te stvari.

13 Kralj izrazi svoje odobravanje i reće sledećemu, ' Kojim poslovima

treba kralj da posveti najviše vremena?'

14 I on odgovori, 'Da čita i proučava zapise sa službenih putovanja, koji

su napisani u odnosu na različita kraljevstva, sa pogledom na preporod i
očuvanje podanika. I to je od takve važnosti da si stekao slavu koja
nikad nije došla od drugih, kroz pomoć Božju koji ispunjava sve želje.'

15 Kralj zaneseno progovori čovjeku i pita sledećeg, kako treba čovjek

da zanima sebe tokom sati odmora i rekreacije?

16 I on odgovori, 'Da gleda takve igre koje mogu igrati se propisno, i da

postavi pred oči neke stvari uzete iz života i donesene sa veličinom i
pristojnošću je unosno i propisno.

17 Jer ima nekog prosvječivanja nađenog čak u takvim razonodama, jer

često neka željena radnja je naučena od naj beznačajnijih stvari u
životu. Ali čineći najbolje osobine u svim radnjama, ti si pokazao da si
mudrac i da si počastvovan od Boga na račun svoje osobnosti.

18 Kralj, zadovoljan sa riječima koje je upravo izgovorio, kaže devetomu

čovjeku, Kako treba čovjek da se ponaša na gozbama?

19 I on odgovori, 'Treba da pozoveš na svoju stranu ljude od znanja i

one koji su sposobni da ti daju korisne savjete u odnosu na poslove
tvoga kraljevstva i života podanika (jer ne možeš da nađeš nijednu temu
tako prikladnu i više poučnu od ove) jer takvi ljudi su dragi Bogu jer su

1878
razvijali svoje mišljenje da učestvuju u plemenitim temama, kao što ti
uistinu činiš sam, jer sve tvoje radnje su upravljane od Boga.'

20 Zadovoljan sa odgovorom, kralj upita sledećeg čovjeka, Šta je

najbolje za ljude? Da građanin bude kralj nad njima ili član kraljevske
obitelji?

21 I on odgovori, 'Onaj ko je najbolje prirode. Jer kraljevi koji dolaze iz

kraljevske loze su često oštri i strogi prema svojim podanicima. I ovo je
slučaj sa nekima od onih koje su ustali iz ranga građana, koji nakon što
iskusiše zlo i nosiše svoj udio siromaštva,kada vladaju nad mnoštvom
okreću se da budu još suroviji od bezbožnih tirana.

22 Ali kako rekoh, dobra priroda koja je propisno uvežbavana je

sposobna vladati, i ti si velik kralj, ne kao takav zbog toga što
nadmašujuš u slavi svoje vladavine i tvog bogatstva već prije jer si
prevazišao sve ljude u blagosti i čovekoljublju, zahvaljujući Bogu koji je
obdario te takvim kvalitetama.'

23 Kralj provede neko vreme hvaleći ovog čoveka i tad pita poslednjeg,
Šta je najveće dostignuće u upravljanju carstvom?

24 I on odgovori, ' Da podanici stalno žive u zemlji mira, i da pravda

treba brzo biti sprovođena u slučajevima rasprave.'

25 Ovo se može postići kroz uticaj vladara, kad je on čovjek koji mrzi na
zlo i voli dobro i posvečuje svoju energiju na spasenje života ljudi, baš
kao što ti smatraš nepravdu najgorim oblikom zla i tvojom pravednom
sdiministracijom si uredio za sebe vječni spomen, budući da Bog stavlja
na tebe misao koja je čista i neokaljana od ikakvog zla.

1879
26 I kad on presta, glasan i radostan pljesak se prolomi neko znatnije
vrijeme. Kad završi kralj uze čašu i dade zdravicu u čast svih svojih
gostiju i riječi koje su oni izrekli.

27 Tad u dodatku on reče, Ja sam izveo najveću korist od vašeg

prisustva. Na dobiti sam mnogo od vaše mudrosti koju ste mi dali u
odnosu na stvari vladanja.

28 Tad on odredi da tri talenta srebra treba se dati svakomu od njih, i

zaduži jednog od svojih robova da isporuči novac.

29 Avi od jednom uzvikoše svoje odobravanja, i na gozbu dođe prizor

radosti, dok je kralj sam dao se nastavku slavlja.

GLAVA XI

1 Napisao sam u dugo i moram zatražiti tvoje izvinjenje, Filokrate.

2 Bio sam zapanjen preko mjere na ljude i njihove načine u kojem za

trenutak oni dadoše odgovore koji su zaista bili potrebni za dugi period
savjetovanja.

3 Jer premda onaj koji postavlja pitanja je dao veliku misao svakom
pojedinom pitanju, oni koji su odgovarali jedan nakon drugog su svoje
odgovore na pitanja spremni od jednom izvodili tako da je izgledalo
meni i svima koji su bili prisutni i naročito mudracima da budu vrijedni
uvažavanja.
1880
4 I ja predpostavljam da je stvar izgledala veliko onima koji budu čitali
moje pripovijedanje u budućnosti.

5 Nesumnjivo je pogrešno predstaviti stvari koje su zapisane u javnom

arhivu.

6 I ne bi bilo pravo za mene da pogrešim na takav način kao ovo.

Iznosim priču baš kao što se dogodila, savjesno izbegavajući svaku
grešku.

8 Bio sam toliko impresioniran snagom njihovih iskaza, da sam učinio

napor sa se posavetujem sa tima čiji posao je da naprave zapis svega
što se dogodilo na kraljevskom prijemu i gozbi.

8 Jer običaj je, kao što znaš, od trenutka kad kralj je počeo da ptrevodi
posao do vremena kad se povukao da odmori, zapis je bio uzet na svim
govorima i djelima, na najbolji i najkorisniji način.

9 Jer na sljedeći dan minute činjenja i govorenja od prethodnog dana su

čitani pred početak posla, i ako je bilo neke nepravilnosti, stvar je
odjednom ispravljena.

10 Ja dobih stoga, kao što je rečeno, tačnu informaciju od javnog zapisa,

i stavio sam unapred akte u pravilnom rasporedu budući da znam kako
željan si da stekneš korisne informacije.

11 Tri dana kasnije Demetrije uze ljude i pređe morski zid, sedam
stadija dug, do otoka, pređe most i dođe u sjevernu oblast Faros.

12 Tamo on sakupi ih u kući, koja bi izgrađena na obali mora, velike

ljepote i u osami, i on pozva ih da ponesu rad prevoda, budući da sve
što su trebali za svrhu bi stavljeno na raspolaganje.

1881
13 Tako se dadoše na rad upoređujući nekoliko rezultata i praveći
slaganje, i u čem god se slagaše bilo je odgovarajuće kopirano pod
upravom Demetriusa.

14 I zasjedanje je trajalo do devetog časa, nakon čega su bili oslobođeni

da služe svoje fizičke potrebe.

15 Sve što su htjeli je bilo uređeno za njih u raskošnom obimu. U

dodatku ovom Demetrije napravi pripreme za njih danju kako bi bio
radio za samog kralja, jer tako je bilo naređeno od kralja.

16 U rano jutro oni se dnevno pojavljivaše na dvoru, i nakon

pozdravljanja kralja odlazili su nazad do svog mesta.

17 Kako je bio običaj svih židova, oni praše ruke u moru i moliše se Bogu
i tad posvečivaše sebe čitanju i prevođenju pojedinih djelova na kojima
su bili zaduženi, i ja pitah ih, Zašto su oprali ruke prije molitve?

18 I oni objasniše da je to bio znak da nisu učinili ništa zlo (jer svaki
oblik aktivnosti se izvodi putem ruku) budući u njihovom velikom i
svetom putu oni poštuju sve kao simbol pravednosti i istine.

19 Kao što sam rekao, oni se sastajaše zajedno dnevno u mjestu koje je
bilo ugodno zbog tišine i njegove svjetlosti i primjeniše sebi za posao.

20 I bilo je slučajno da rad prevoda je bio završen u sedamdeset i dva

dana, baš kao što je i bilo uređeno za tu svrhu.

21 Kad rad bi gotov, Demetrije sakupi židovske stanovnike u mjestu

gde prevod bi urađen, i pročita svima, u prisustvu prevodilaca, koji
naiđoše na dobar prijem također od naroda, jer velike koristi su imali od
njih.

1882
22 Oni dadoše toplu hvalu Demetriusu, i požurivaše ga da imaju čitav
zakon prepisan i predstavi kopiju njihovim vođama.

23 Nakon što je knjiga bila pročitana, sveštenici i starješine prevodioci i

židovska zajednica i vođe naroda stadoše i rekoše, da budući da je tako
izniman i svet i tačan prevod napravljen, bilo bi jedino pravo da ostane
kako je i da nikakve promjene ne treba raditi u njemu.

24 I kad svi izraziše svoje odobrenje, oni poticaše ih da izgovore

prokletstvo u skladu s običajima na svakoga tko napravi ikakvu
promjenu bilo dodajući nešto ili mjenjajući na bilo koji način bilo riječi
napisane i čineći izosatanak.

25 Ovo bi veoma mudra predostrožnost da se osigura da knjiga bude

sačuvana i za budućnost nepromijenjena.

26 Kad stvar bi javljena kralju,on se radova veoma, jer je osjetio da je

izrada koja je bila oblikovana je sigurno sačuvana.

27 Čitava knjiga je bila pročitana njemu i on bi veoma zapanjen u duhu

zakonodavca.

28 I on reče Demetriusu, 'Kako da nitko od historičara ili pjesnika nije

nikad pomislio vrijednim dok su se pozivali na tako čudesno ostvarenje?

29 I on odgovori, 'Jer zakon je svet i božanskog porijekla. I neki od tih

koji su načinili namjeru da rade s tim su bili smeteni od Boga i zato
odustaše od svoje svrhe.'

30 On reče da je čuo od Teopompusa da je bio izludio od pameti više od

trideset dana jer je namjeravao umetnuti u svoju istoriju neke od
događaja od ranije i nešto nepouzdanog prevoda zakona.

1883
31 Kad se oporavio malo, on je tražio Boga da mu učini jasnim zašto
nesreća ga je snašla-

32 I bi mu objavljeno u snu, da zbog zaludne radoznalosti on je želio da

razgovara svete istine za uobičajenim ljudima, i da da je on odustao on
bi povratio svoje zdravlje.

33 Čuo sam, također, iz ustaTeodektesa, jedan tragičan pjesnik, da kad

je bio da primi neke od nesreća zabilježenih u knjigi za jednu od svoji
igara, bio je udaren kataraktom u oba oka.

34 I kad je vidio razlog svoje nesreće koja ga je snašla, on je molio Boga

mnogo dana i bi potom ozdravljen.

35 I potom, kralj,kao što ranije rekoh, jer primio objašnjenje od

Demetriusa o ovom, on oda počast i naredi da se posveti knjigama
velika briga, i da treba da se sveto čuvaju.

36 I on pozva prevodioce da ga posečuju često nakon njihovog povratka

u Judeju, jer to bi jedino pravo, on reče, da treba da ih pošalje kući.

37 Ali kao oni dođoše nazad, on ih smatraše kao za prijatelje, kako bi

pravo, i oni primiše bogate poklone od njega.

38 On naredi pripreme da se rade za njih da se vrate kući, i ophodio se

prema njima darežljivo.

39 On predstavi svakomu od njih sa tri odore od najljepše vrste, dva

talenta zlata, posuđe koje teži jedan talent, i namještaja za tri kreveta.

40 I sa pratnjom posla Eleazaru deset kreveta sa srebrnim nogama i svu

potrebnu opremu, posuđe vrijedno trideset talenata, deset odora,

1884
ljubičastu, i veličanstvenu krunu, i stotinu djelova od najlješpeg tkanog
lana, takođe tanjire i posuđe i dve zlatne čaše da budu posvečene Bogu.

41 On pozva ga također u pismu da ako ikoji čovjek bi volio da se vrati

njemu, da ne sprečava ih.

42 Jer je smatrao velikom čašću biti u društvu takvih učenih ljudi, i

radije bi hteo svog bogatstva dati njima nego uzalud.

43 I sad Filokrate, ti si završio priču u skladu sa mojim obećanjem.

44 Mislim da češ naći veliko zadovoljstvo i tim stvarima nego u

pisanjima mitologa.

45 Jer ti si privržen da učiš te stvari koje su na korist duše, i troši mnogo

vremena na to. Ja ću pokušati pripovijedati druge događaje vrijedne
zapisivanja, tako da pregledom njih možeš osigurati najveću nagradu za
svoju revnost.

1885
Apokalipsa Sedraha

Riječ svetog i blagoslovenog Sedraha u pogledu ljubavi i pokajanja i

pravoslavnih Hrišćana, i u pogledu drugog dolaska našeg Gospoda Isusa
Hrista. Gospode blagoslovi.

I. Voljeni, ne držimo ništa u časti osim iskrenu ljubav: jer u mnogim

stvarima mi posrćemo svaki dan i noću i časa. I zarad ovoga hajde da
pridobijemo ljubav, jer ona pokriva mnoštvo grehova: što je korist,
moja deco, ako imamo sve stvari, a nismo sačuvali ljubav...

O blagoslovena ljubavi, davaoče svih dobrih stvari. Blagosloven je čovek

koji je stekao iskrenu vjeru i iskrenu ljubav, kao što Gospodar kaže,
nema veće ljubavi nego da čovek položi svoj život za prijatelja (Jovan
15:13)

II i nevidljivo on primi glas u svoje uši: Dođi ovamo, Sedrah, budući da

želiš da razgovaraš sa Bogom i da ga pitaš da ti on otkrije štagod želiš da
pitaš. I Sedrah reče: Šta, Gospodine? I glas mu reče: Ja sam poslan tebi
da podignem te ovde u nebesa. I on reče: Ja želim da pričam usta na
usta sa Bogom: Ja nisam prikladan, Gospodine, da dođem u nebesa. I
raširivši svoja krila on uze ga gore i on dođe u nebo u plamenu, i on
postavi ga gore na treće nebo, i u njemu stajaše plamen božanstva.

1886
III. i Gospod reče mu: Dobrodošao, moj voljeni Sedrah: Šta imaš protiv
Boga koji te je stvorio, da kažeš, Ja želim da pričam licem u lice sa
Bogom? Sedrah mu reče: Da, zaista, sin ima razgovarati sa Ocem: moj
Gospodaru, zašto si stvorio zemlju? Gospodin mu reče: Zarad dobra
čovjekovog. Sedrah reče: A zašto si stvorio more? Zašto si raširio svaku
dobru stvar na zemlji? Gospod mu reče: Zarad dobra čovjekovog.
Sedrah mu reče: Ako si učinio ove stvari, zašto hočeš da ga uništiš? I
Gospod reče: Čovjek je moje djelo i stvorenje mojih ruku, i Ja ga krotim
kako nađem da je dobro.

IV. Sedrah reče njemu: Kažnjavanje i vatra su tvoje mjere: one su gorke,
moj Gospodaru: dobro je za čovjeka ako ne bi bio nikad rođen, zašto si
ga onda stvorio, moj Gospodaru? Zašto si otežao svoje neuprljane ruke i
stvorio čovjeka, budući da nisi namjeravao da imaš milosti na njega?
Bog mu reče: Ja učinih Adama mojim prvim bićem i stavih ga u Raj
usred drveta života i rekoh mu: Jedi od svih plodova, ali čuvaj se drveta
života, jer ako uzjedeš š njega, umrijet ćeš. Ali on je prekršio moju
zapoved, i bio prevaren on đavola jedavši sa drveta.

V. Sedrah reče mu: Tvojom voljom Adam je prevaren, moj Gospodaru.

Ti si zapovedio tvojim anđelima da priđu Adamu, i prvi od anđela sam
pogreši tvoju zapoved i nije prišao njemu, i Ti si protjerao ga, jer je
sagrešio tvoju zapoved i nije učinio pristup delu ruku tvojih, ako si voleo
čoveka, zašto nisi ubio đavola, činioca nepravičnosti? Tko može da se
bori sa nevidljivim duhom? I on kao dim ulazi u srca ljudi i uči ih
svakome grijehu, on se bori protiv tebe, o večni Bože, i šta može jadan
čovek učiniti njemu? Već imaj milosti, O Gospode, i zaustavi svoju
kaznu, jer ako ne, ubroj me također s grešnicima, ako nečeš imati
milosti na grešnike, gde su tvoje milosti, gde je tvoje sažaljenje, O
Gospodie?
1887
VI. Bog reče njemu: Da bude znano tebi da sam uredio sve stvari da
budu ugodne njemu, Ja dadoh mu razumevanje i učinih ga
nasljednikom nebesa i zemlje, i ja podredih sve stvari njemu, i svako
živo biće bježi od njega i od njegova lica, ali on, budući primio od mene,
posta stran, preljuban, i grešan: reci mi, koji otac, budući da je dao
svom sinu njegov dio, kad uzme svoje stvari i ostavi svoga oca i ode
dalje i postane stranac i služi strancu, kada otac vidi da sin ga je
napustio, ne pomračuje li mu srce, i ne ide li otac i uzima svoje stvari i
protjeruje ga iz svoje slave jer je on napustio svoga oca? I kako sam ja,
čudesan i ljubomoran Bog, dao mu sve, i on budući primio sve te stvari
je postao preljubnik i grešnik?

VII. Sedrah reče mu: Ti, O Gospode, si stvorio čovjeka. Ti znaš kakve
misli je on bio i kakvog znanja smo mi, i ti činiš to uzrokom za
kažnjavanje: nego ga izbaci, jer neću li Ja sam ispuniti nebeska mjesta?
Ali ako nije tako spasi čovjeka također, O Gospode. On je pao tvojom
voljom, jadan čovek. Zašto trošiš riječi na mene, Sedrah? Ja sam stvorio
Adama i njegovu ženu i sunce i rekao: Vidite jedno drugo kako sjajan je
on, i žena Adamova je sjajnija u ljepoti mjeseca i on je bio davalac
njenog života. Sedrah reče: ali od koje koristi su ljepote ako umru i odu
u zemlju? Kako Ti kažeš, O Gospode, Ti nečeš vratiti zlo za zlo? Kako je
to, O Gospode? Riječ Tvoga božanstva nikad ne laže, i zašto Ti osvečuješ
se čovjeku? Ne činiš li tako zlo za zlo? Ja znam da između onih na četri
noge nema nijednog mudrog i nerazumnog kao mula (mazga). Mi
udaramo sa uzdom kad želimo, i ti požuruješ anđele, pošalji ih napred
da ih čuvaju, i kad čovek nagne ka grehu, da zadrži svoju nogu i ne daj
mu da ide gde hoće.

VIII. Bog reče njemu: Ako ga uhvatim za nogu, on će reči, Ti mi nisi dao
radost u svijetu. Ali ostavio sam ga njegovoj sopstvenoj volji jer sam ga
1888
volio. Zato ja poslah moje pravedne anđele da ga čuvaju noću i danju.
Sedrah reče: Ja znam, O Gospodaru da od svih tvojih stvorenja Ti si
prvenstveno volio čovjeka, od četveronožaca ovcu, od drveta maslinu,
od voća lozu, od letećih stvorenja pčelu, od rijeka Jordan, od gradova
Jerusalem. I sve ovo čovjek također voli, moj Gospode. Bog reče
Sedrahu: Pitati ću te jednu stvar, Sedrah, ako mi odgovoriš, tad ja ću
prikladno pomoći ti, iako si kušao svoga stvoritelja. Sedrah reče: Reci.
Gospod Bog reče: Budući da sam stvorio sve stvari, koliko ljudi je
rođeno i koliko umrlo, i koliko će ih još umreti i koliko nasljednika
imaju? Reci mi Sedrah, Budući da su nebesa stvorena i zemlja, koliko
drveća raste u svijetu, i koliko pada, i koliko će pasti, i koliko li će ustati,
i koliko lišća imaju? Reci mi Sedrah, budući da sam stvorio more, koliko
valova ustane i koliko padne, i koliko li će ustati, i koliko vetrova duva uz
obalu mora? Reci mi Sedrah, od stvaranja svijeta od eona (doba), kad
pada kiša, koliko kapi pada na zemlju, i koliko će pasti? I Sedrah reče: Ti
sam znaš sve te stvari, O Gospodine, ti jedino razumeš sve te stvari,
jedino, ja te molim, izbavi čovjeka od kazne, i neću biti odvojen od naše
rase.

IX. I Bog reče svom jedino rođenom sinu: Idi, uzmi dušu Sedraha mog
voljenog i stavi je u Raj. Jedinorođeni Sin reče Sedrahu: Daj mi
povjerenje koje naš Otac položio je u utrobu tvoje majke u svetom
šatoru tvoga tijela od detinjstva. Sedrah reče: Neću ti dati svoju dušu.
Bog mu reče: I zbog čega sam poslan da dođem k tebi ovamo, i ti
zastupaš protiv mene? Meni je zapoveđeno od moga oca da ne uzmem
tvoju dušu nasilno, ali ako ne, tad daj jesti svojoj najpoželjnijoj duši.

X. I Sedrah reče Bogu: I odakle Ti nameravaš da uzmeš moju dušu, i iz

kojeg dela? I Bog mu reče: Ne znaš li da je položena usred tvojih pluća i
tvoje srce i raspršena je u sve tvoje delove tela? Dovedena je kroz grlo i
1889
gušu i usta i u bilo koji čas je predodređena da izađe napolje, i
raspršena je, i dovedena do nokata i od svih delova tela, i velika je
nužnost da bude odvojena od tela i odvojena od srca. Kad Sedrah je čuo
sve ove stvari i uvidio sečanje na smrt bio je veoma zatečen,i Sedrah
reče Bogu: O Gospode, daj mi malo odmora da mogu plakati, jer sam
čuo da suze mogu učiniti mnogi lijek dolazi od poniznosti tijela tvog
stvorenja.

XI. I tugujući i plačući on poče da govori: O čudesna glavo nebeskog

ukrasa, O sjajna kao sunce koje sija na nebesa i zemlju, tvoje kose su
znane od Temana, tvoje oči od Bosora, tvoje uši od groma, tvoj jezik od
trube, i tvoj mozak je malo stvaranje,tvoja glava snaga celog tela, o
prijateljski i najpravičniji voljeni od svih, i sad padnuvši na zemlju mora
postati zaboravljen. O ruke, blage, lijepih prstiju, istrošene radom kojim
tijelo se njeguje, O ruke , najspretnije od svega, gomilaju sve, od četri
ugla vi napraviste gotove kuće. O prsti ukrašeni i obloženi sa zlatom i
srebrom (prstenovi), i veliki svjetovi su vođeni prstima, tri zgloba
obuhvaćaju dlanove, i gomilaju lijepe stvari, i sad ti moraš postati
stranac svijetu. O noge, vješto hodaju, trče, najbrže, nenadmašne: O
koljena, skladana, bez vas tijelo se ne bi kretalo, noge trčale uz sunce i
mjesec noću i po danu, gomilaju sve stvari, hranu i piće, i njeguju tijelo.
O noge, najbrže i pravi trkači, koje se kreću po licu zemlje, spremaju
kuću sa svakom dobrom stvari: O noge koje nose celo telo, koje trče u
hram, čine pokajanje i pozivaju svece, i sad postajete nepokretne. O
glavo i ruke i noge, do sada sam vas držao. O dušo, šta te je poslalo u
ponizno i jadno tijelo? I sad bijući odvojeno od njega, ti ideš gde Gospod
zove te, i jadno tijelo ide na sud. O tijelo dobro ukrašeno, kosa odjevena
zvijezdama, glava nebeskog ukrasa i haljina: O lice dobro pomazano,
svijetle oči, glas kao u roga, jezik blag, brada lijepo ukrašena, kose kao

1890
zvijezde, glava kao nebesa, tijelo ukrašeno, svijetla predvečerja koja
znaju sve stvari i sad ćete pasti u zemlju i pod zemlju tvoja ljepota će
nestati.

XII. Krist reče mu. Stani, Sedrah, koliko dugo plačeš i stenješ?Raj je
otvoren tebi, i umiruči, ti češ živeti. Sedrah mu reče: Još jednom ja ću
govoriti s tobom, O Gospode: Koliko dugo ću živjeti prije nego umrem? I
nemoj zapostaviti moju molitvu. Gospod reče mu: Govori, O Sedrah.
Sedrah reče: Ako čovek živi osamdeset ili devedeset ili stotinu godina, i
živi te godine u grijehu, i opet se okrene, čovjek živi u pokajanju, u
koliko dana ti mu opraštaš grijehove? Bog mu reče: Ako će on živeti
stotinu ili osamdeset i okrene se i pokaje za tri godine i čini plod
pravičnosti, i smrt ga uzme, neću se sečati svih njegovih greha.

XIII Sedrah mu reče: Tri godine je dugo vremena, moj Gospodine,

ukoliko smrt ga ne uzme i on ne ispuni svoje pokajanje: imaj milosti
Gospode, na tvoju sliku i imaj sažaljenja, jer tri godine je mnogo. Bog
mu reče: Ako čovek živi stotinu godina i seti se smrti i prizna pred
ljudima i ja ga nađem, nakon vremena ja ću zaboraviti sve njegove
grehove. Sedrah reče opet: Ja ću opet moliti za tvoje sažaljenje za tvoje
stvorenje. Vrijeme je dugo ukoliko smrt uzme ga i ščepa iznenada.
Spasitelj reče mu: Tražiti ću te jednu riječ, Sedrah, moj voljeni, da me ne
bi upitao zauzvrat: ako se čovek pokaje za četrdeset dana ja se neću
sećati svih njegovih greha koje on učini.

XIV. I Sedrah reče arhangelu Mihaelu: Poslušaj me, O močni upravniče, i

pomozi mi i budi moj izaslanik da Bog ima milosti na svijet. I nasitivši
njihova lica, oni moliše Gospoda i reče: O Gospodaru, nauči nas kako i
od koje vrste pokajanja i od kojim radom čovek može biti spasen. Bog
reče: Putem pokajanja, molitvom, liturgijom, suzama izobilja, u

1891
uzdasima. Ne znaš li da moj prorok David je spašen suzama, i ostatak je
spasen u trenu? Ti znaš, Sedrah, da postoje narodi koji nemaju zakon i
koji čine djela zakona: ako su nekršteni i moj božanski duh je došao k
njima i oni su se okrenuli u krštenje. Ja također primam ih sa svojim
pravednicima u Abrahamovo naručje. I postoje neki koji su bili kršteni
sa mojim krštenjem i koji su delili u mom božanskom delu i postali
izopačeni u svom izopaćenju i neće da se kaju: i ja ih trpim sa mnogo
sažaljenja i mnogo milosti i obilja kako bi oni se pokajali, ali oni čine
stvari koje moje božanstvo mrzi, i ne slušaju mudrog čovjeka koji ih pita,
govoreći, mi zasigurno opravdavamo grešnika. Ne znaš li da je zapisano:
I oni koji se kaju nikad ne vide kažnjavanje? I oni nisu poslušali apostole
ili moju riječ u Evanđelju, i oni žaloste moje anđele, i zasigurno oni ne
prisustvuju mojim poslanicima na skupovima zajednice i u mojoj službi, i
oni ne stoje u mojoj svetim crkvama, ali stoje i ne padaju i mole u
strahu i drhtanju, već uzdižu stvari koje Ja ne prihvatam, ili moji sveti
anđeli.

XV. Sedrah reče Bogu: O Bože, ti jedini si bezgrešan i veoma sažaljiv,

imajući sažaljenje i milost za grešnike, ali tvoje božanstvo govori: Nisam
došao da pozovem pravedne već grešnike na pokajanje. I Gospod reče
Sedrahu: Ne znaš li, Sedrah, da lopov je spasen u moment pokajanja?
Ne znaš li da moji apostoli i evanđelisti su bili spaseni u jednom trenu?
"Peccatores enim non salvantur,"(Zlo nije spašeno) jer njihova srca su
kao crveni kamen, oni su ti koji hodaju bezbožnim putevima i koji će biti
uništeni sa Antihristom. Sedrah reče: O moj Gospodine, Ti također
kažeš: Moj božanski duh ušao je u narode koji, ne imajući zakona, čine
stvari zakona. Tako i lopov i apostoli i evanđelist i ostali oni koji su već
dobili tvoje kraljevstvo. O moj Gospode, tako i Ti oprosti onima koji su

1892
grešili do zadnjeg: jer život je veoma naporan, i nema vremena za
pokajanje.

XVI. Gospod reče Sedrahu: Ja stvorih čoveka u tri stadija, kad je mlad, Ja
gledah njegova spoticanja kad bi mlad, i opet on bi čovek Ja videh
njegovu svrhu, i opet kad on posta star, Ja gledah ga kako se kaje.
Sedrah reče: O Gospode, Ti znaš i razumiješ sve te stvari, ali imaj
sažaljenja za grešnike. Gospod mu reče: Sedrah, moj voljeni, Ja
obećavam da ću imati sažaljenja i svesti četrdeset dana na dvadeset, i
tkogod će se sječati tvog imena on neće videti mesto kažnjavanja, već
će biti sa pravednim u mjestu osveženja i odmora, i ako itko zapiše ovu
lijepu riječ njegovi grehovi neće biti uračunati protiv njega zauvek i
uvek. I Sedrah reče: O Gospode, i ako itko dovede prosvjećenje tvome
slugi, spasi ga, O Gospode, od svega zla. I Sedrah, sluga Gospodnji, reče:
Sad uzmi moju dušu, O Gospode. I Bog ga uze i postavi ga u Raj sa svim
svetima. Onomu komu je slava i moč za uvek i uvek. Amen.

1893
Druga rasprava velikog Seta
(VII,2)

Uvod:

JOSEPH A. GIBBONS

Druga rasprava velikog Seta dijalog je otkrivenja kojeg je navodno vodio

Isus Krist pred auditorijem "savršenih i nepropadljivih", to jest,
gnostičkih vjernika. Osim u naslovu, ime Set ne pojavljuje se drugdje u
tekstu, iako je namjera možda bila po­ istovjetiti Seta sa Isusom
Kristom. Jednostavno i sažeto, rasprava podastire istinitu priču o
nebeskom Zboru koji Spasitelja šalje na zemlju, o njegovu silasku,
susretu sa svjetovnim silama i prividnom uskrsnuću, te o povratku
Pleromi. Priči o Spasitelju pridodana je opomena Spasiteljevim
sljedbenicima i obećanje budućega blaženstva. Kao što Spasitelj kaže
gnostičkim vjernicima na završetku svog izlaganja: "Počivajte stoga sa
mnom, srodne moje duše i braćo moja, zauvijek."

Nema nikakve dvojbe da je Druga rasprava velikog Seta djelo istodobno

kršćan­ sko i gnostičko. Kršćanski su elementi utkani u samu srž teksta:
rasprava prihvaća No­ vi zavjet, ili barem njegove dijelove, i predstavlja
se kao otkrivenje Isusa Krista. Ras­ peće, štoviše, ima središnju ulogu u
raspravi; ono se, u stvari, opisuje u tri odvoje- ne scene. S druge
strane, Druga rasprava velikog Seta također je i izrazito gnostička:
znanje je sredstvo spasenja. Bog ovog svijeta zao je i neuk, te se može
poistovjetiti s Bogom Starog zavjeta; uz to, sve su njegove sluge obične
krivotvorine i predmeti pod­ smijeha. Tumačenje raspeća ono je

1894
gnostika Bazilida, koje nalazimo kod hereziologa Ireneja: Šimun iz
Cirene razapet je umjesto Isusa koji se tomu smije.

Svrha Druge rasprave velikog Seta jasno je polemička. Čitav prvi dio
(49,10-59,18) opisuje istinsku povijest Isusa Krista, te, suprotno
ortodoksnom kršćanstvu, naglaša­ va njegovu doketsku muku. Drugi
dio rasprave (59,19-70,10) odbacivanje je tvrdnje da je ortodoksna
crkva ona istinska. Unatoč suđenjima i progonima koje je očito po­
taknula ortodoksna crkva, oni neuki patvoritelji "koji misle da napreduju
u ime Kris­ ta", gnostički će vjernici uživati istinsko bratstvo na zemlji, i
zablistati u radosti i je­ dinstvu vječnoga života.

DRUGA RASPRAVA VELIKOG SETA VII 49, 10-70, 12

I savršeno Veličanstvo počiva u neizrecivu svjetlu, u istini majke sviju

njih, i sviju vas koji me dosežete, mene samoga koji sam savršen, poradi
Riječi. Jer, ja postojim uza svu veličanstvenost Duha, koji je naš

prijatelj i nama sličan, budući da donosim riječ slave našega Oca, kroz
njegovu dobrotu, kao i misao koja ne propada; Riječ koja je u njemu - u
ropstvu ćemo s Kristom mrijeti - i vječnu i neoskvrnjenu misao, ne­
shvatljivo čudo, pismo neizrecive vode koja je naša riječ. Ja sam taj koji
je u vama, i vi ste u meni, kao što je Otac u vama u 50 nevinosti.

Okupimo se u zbor. Posjetimo ono što je stvorio. Pošaljimo nekoga

onamo, kao što je on posjetio Enoje, donja područja. I rekoh ove stvari
čitavu mnogobrojnom zboru radosnog Veličanstva. Čitava se kuća Oca

1895
Istine radovala što sam onaj koji je od njih. Iznjedrio sam misao o Eno-
jama, koje nastadoše iz neoskvrnuta Duha, o silasku na vodu, odnosno,
na donja područja. I svi oni imali su jedan um, budući da je iz jednoga.
Povjerili su mi to, jer bijah voljan. Došao sam kako bih razotkrio slavu
sebi sličnima, i srodnim duhovima.

Jer, one koji su bili u svijetu pripremala je volja sestre naše Sofije

- one koja je bludnica - zbog nevinosti koja nije bila izgovorena. I od

Svekolikosti ona nije tražila ništa, kao ni od uzvišenosti Zbora ili Ple-
rome. Budući da je bila prva, došla je 51 kako bi pripremila monade i
mjesta za Sina Svjetla, i pomagače koje je uzela od donjih elemenata,
kako bi izgradila za njih tjelesna prebivališta. No, zaživjevši u praznoj
slavi, oni bijahu uništeni u svojim prebivalištima, budući da ih je pri­
premila Sofija. I spremni su primiti životvornu riječ neizrecive Monade i
uzvišenosti zbora svih ustrajnih, i onih koji su u meni.

Posjetio sam tjelesno prebivalište. Izbacio sam onoga koji je u nje­ mu

prije bio, i unišao. I uznemirilo se čitavo mnoštvo arhonata. I sva tvar
arhonata, kao i sve rođene moći zemlje, bijahu uzdrmane kada je
ugledalo obličje Slike, budući daje bilo izmiješano. A ja sam bio u njoj,
ne nalikujući onome tko je u njoj prvi bio. Jer on bijaše 52 zemaljski
čovjek, a ja, ja sam iz predjela iznad nebesa. Njih ne odbih ni da posta-
nem Krist, no nisam im se otkrio u ljubavi koja je iz mene proizlazila.
Otkrio sam da sam stranac predjelima odozdo.

I nastade velika uznemirenost na cijelome zemaljskome području, strka

i bijeg, a to se dogodi i arhontima. I neki su se uvjerili, kad su vid- jeli
čuda koja sam izveo. I svi ovi, s rasom koja je sišla dolje, bježe od njega
koji je s prijestolja pobjegao Sofiji nade, budući da je ona rani­ je dala

1896
znak o meni i onima koji su uz mene - onima od rase Adonaja. I drugi
također pobjegoše, kao od Kozmokratora i onih koji su s njima.

jer su meni donijeli svaku (vrst) kazne. I razmišljali su što sa mnom da

učine, misleći da je ona (Sofija) cijela uzvišenost, i lažno svjedočeći,
štoviše, protiv Čovjeka i cijele veličajnosti 53 zbora. Nije im bilo mo­
guće znati tko je Otac Istine, Čovjek Uzvišenosti. No, oni koji su primi­ li
ime zbog doticaja s neznanjem - koje (je) razgaranje i tijelo - stvoriv­ ši
ga kako bi uništili Adama kojeg su načinili, da prikriju one koji su na isti
način njihovi. Oni, arhonti, oni iz mjesta Yaldabaothova, otkrivaju
kraljevstvo anđela, za kojime je čovječanstvo tragalo, kako ne bi spo­
znali Čovjeka Istine. Jer Adam, kojeg su oblikovali, njima se ukazao. I
strahovit je drhtaj potresao cijelo njihovo prebivalište, kako se anđe­ li
koji ih okružuju ne bi pobunili. Jer, bez onih koji su pjevali hvale -ja
nisam uistinu umro, kako njihov arhanđeo ne bi ostao prazan.

I anđeli tada začuše glas Kozmokratorov: "Ja sam Bog i nema drugo­ ga
doli mene." No ja sam se veselo nasmijao kad začuh njegovu praz­ nu
slavu. I on nastavi, "Tko 54 je čovjek?" I čitava se anđeoska vojska, koja
je vidjela Adama i njegovo prebivalište, stade smijati njegovoj ma­
lenkosti. I tako je njihova Enoja odstranjena iz nebeskoga Veličanstva,
to jest, Čovjeka Istine, čije su ime vidjeli, budući da je njegovo prebiva­
lište maleno, a oni su maleni (i) nerazumni u svojoj praznoj Enoji, što će
reći, u svojemu smijehu. Bijaše to za njih zaraza.

Čitava uzvišenost Očinstva Duha počivala je u svojim predjelima. I ja

sam onaj koji je s njime bio, budući da imam Enoju jedne emanacije
vječnih i neoskvrnutih, nemjerljivih neshvatljivosti. Postavio sam ma­ lu
Enoju u svijet, uznemirivši ih i uplašivši čitavo mnoštvo anđela i nji­
1897
hova vladara. I poharao sam ih vatrom i ognjem zbog svoje Enoje. I sve
što se uz njih vezivalo bijaše izvedeno zbog mene. I izbiše nemiri i bor­
be oko Serafina i Kerubina, jer će slava njihova izblijediti, 55 i pomut­
nja oko Adonaja, na obje strane i u njihovu prebivalištu - do Kozmo-
kratora i onoga što reče "Zarobimo ga"; drugi pak "Naum se svakako
neće ostvariti". Jer, Adonaj me poznaje zbog nade. U lavljim sam ralja­
ma bio. I naum njihov koji su za me smislili da oslobode svoju Zablu- du
i nerazumnost - ja sam osujetio. I nisam bio povrijeđen. Oni koji su
ondje bili, kaznili su me. A ja nisam uistinu umro, već samo prividno,
kako me ne bi izvrgli sramu, jer ovi su moj rod. Sprao sam sa sebe sra-
motu i nisam pokleknuo u njihovim rukama. Umalo sam se predao stra-
hu, i po njihovu sam pogledu i misli <patio>, kako nikada ne bi pronaš-

li nijednu riječ koju bi o njima mogli izgovoriti. Jer, smrt moja, za ko­ ju
misle da se dogodila, njih je (zadesila), u njihovoj zabludi i sljepo­ ći,
budući da su svoga čovjeka pribili do svoje smrti. Njihove me Eno- je
nisu 56 vidjele, jer bijahu gluhe i slijepe. No, čineći te stvari, oni sa­ mi
sebe osuđuju. Da, vidjeli su me; i kaznili su me. Drugi je netko, nji­ hov
otac, ispio žuč i ocat; to nisam bio ja. Udarili su me trskom; drugi je
netko, Šimun, ponio križ na svojim ramenima. Ja sam bio drugi ko- jemu
su stavili krunu od trnja. No, ja sam se radovao u visinama, iznad svega
blaga arhonata i potomstva njihove zablude, njihove prazne sla- ve. I
smijao sam se njihovu neznanju.

I potčinio sam sve njihove moći. Jer, kada sam sišao, nitko me nije vidio.
Mijenjao sam svoj oblik, prelazeći iz jednoga u drugi. I kada sam se,
stoga, našao pred njihovim vratima, poprimio sam njihovo obličje. Tiho
sam pored njih prošao, promatrajući mjesta, niti uplašen niti po­

1898
sramljen, jer bijah neoskvrnjen. I razgovarao sam s njima, miješajući se
s njima kroz one koji su moji, i sa žarom gazio one koji su 57 prema
njima grubi, i gasio plamen. I sve sam to činio kako bih ispunio ono što
sam želio ispuniti, po volji Oca koji je gore.

I Sina Veličanstva, koji bijaše skriven u donjim predjelima, mi uzni-

jesmo na visinu gdje i ja <bijah>, u svim ovim eonima s njima, koju (vi-
sinu) nitko nije vidio niti upoznao, gdje je vjenčanje ruha vjenčanoga,
novoga a ne staroga, i koja neće nestati.

Jer, to je nova i savršena nebeska bračna ložnica, kao što otkrih (da)
postoje tri puta: neoskvrnuto otajstvo u duhu ovoga eona, koje ne išče­
zava, niti je iz dijelova, niti se o njemu može govoriti; već, ono je ne­
podijeljeno, univerzalno i trajno. Jer duša, ona s visina, neće govoriti o
zabludi koja je ovdje, niti se premjestiti iz tih eona, budući da će se pre­
mjestiti kada postane slobodna i kada se ispuni plemenitošću svijeta, i
stane 58 pred Oca snažna i neustrašiva, uvijek izmiješana sa Nousom
moći (i) oblika. Sa sviju će me strana oni gledati bez mržnje. Jer, budući
da me vide, oni bivaju viđeni (i) miješaju se s njima. Budući da me nisu
izvrgli sramoti, ni njih se sramoti ne izvrgava. Budući da me se ne boje,
bez straha će proći kroz sva vrata i postat će savršeni u trećoj slavi.

Moj je odlazak na otkrivenu visinu to što svijet nije prihvatio, mo­ je

treće krštenje u otkrivenom odrazu. Kada su pobjegli od vatre sedam
Vladara, i kada je zašlo sunce moći arhonata, tama ih je uzela. I svijet

pade u bijedu kada su njega bacili u lance. Pribiše ga na drvo sa četiri

mjedena čavla. Veo svoga hrama on je vlastitim rukama rastrgao. I ka­
os zemlje počeo je podrhtavati, jer usnule duše odozdo bijahu oslobo­

1899
đene. I one ustadoše. I ponosno stadoše kročiti, odbacivši 59 svoje gor­
ljivo sluganstvo neznanju i neučenosti pored mrtvih grobnica, posta-
vivši novoga čovjeka, budući da su spoznali savršenoga Blagoslovlje­
nog od vječnoga i neshvatljivog Oca i beskonačnu svjetlost, mene, bu-
dući da sam ja došao svojima i sa sobom ih sjedinio. Riječi su suvišne,
jer naša Enoja bijaše s njihovom Enojom. Znali su, stoga, o čemu go­
vorim, jer posavjetovali smo se o uništenju arhonata. Izvršio sam, sto­
ga, volju Očevu, koji jest ja.

Nakon što smo pošli iz svoga doma, i sišli na ovaj svijet, i zaživje­ li u
ovome svijetu u tijelima, mrzili su nas i progonili, ne samo nezna- lice,
već i oni koji misle da napreduju u ime Krista, budući da su prazni u
neznanju, i ne znaju tko su, poput nijemih životinja. Progonili su one
koje sam ja oslobodio, budući da ih mrze - oni koji bi, da zašute, pla­ kali
i bespomoćno jecali jer 60 me nisu u potpunosti upoznali. Umjes­ to
toga, služili su dvojici, čak i mnoštvu gospodara. No, vi ćete iz sve- ga
izaći kao pobjednici, iz rata i bitke, zle podjele i gnjeva. U čestitos­ ti
naše ljubavi, mi smo nedužni, čisti (i) dobri, jer um Oca mi imamo u
neizrecivu otajstvu.

Bila je to ludost. Ja sam svjedok da je to bila ludost, jer arhonti ne znaju

da je to neizrecivo jedinstvo neoskvrnute istine, koje postoji me­ đu
sinovima svjetlosti, i koje su oni oponašali, proglasivši nauk mrtvo­ ga
čovjeka i laži, kako bi nalikovali slobodi i čistoći savršenoga zbora

(i) <ujedinivši> se uz pomoć svoga nauka sa strahom i ropstvom, svje-

tovnim brigama, i napustivši štovanje, bivajući malima (i) neukima, bu­
dući da ne posjeduju plemenitost istine, jer mrze onoga u kojemu jesu,
a ljube onoga u kojemu nisu. Oni nisu poznavali 61 Znanje o Uzviše-
nosti, koje je odozgo i (iz) vrela istine, i nije iz ropstva i zavisti, straha i

1900
ljubavi ka svjetovnoj tvari. Jer, ono što nije njihovo i što jest njihovo, oni
koriste neustrašivo i slobodno. Oni ne žude jer imaju vlast, i (ima­ ju) od
sebe zakon nad svime.

No oni koji je nemaju, bijedni su, oni, to jest, oni koji nemaju njega. I
žude za njim, i zavode one koji su kroz njih postali poput onih koji po­
sjeduju istinu svoje slobode, jednako kao što su kupili nas da bismo im

služili, vezani brigom i strahom. Taj je čovjek rob. A onoga koji je si-
lom i strahom zatočen, Bog čuva. No, plemenitost Očinstva nije čuva­
na, jer on čuva samo onoga koji je od njega, bez riječi ili spona, budu­
ći da je sjedinjen s njegovom voljom, on koji pripada samo Enoji Očin­
stva, kako bi ga učinio savršenim i neizrecivim kroz 62 živu vodu, da
bude s vama u mudrosti, ne samo u izgovorenoj riječi, već i u djelu i
ispunjenoj riječi. Jer, oni savršeni su dostojni da se na ovaj način
ustoli­ če i sjedine sa mnom, kako među njima ne bi bilo nikakve
nesloge, već prijateljstvo. Sve ispunjavam kroz Dobroga, jer to je
jedinstvo istine, da nemaju nikakvih neprijatelja. No, svatko tko unosi
razdor - a taj se ne­ će naučiti nikakvoj mudrosti jer unosi razdor i nije
prijatelj - neprija- telj je sviju. No, onaj tko živi u skladu i prijateljstvu i
bratskoj ljubavi, prirodno a ne hinjeno, potpuno a ne djelomice, taj je
uistinu žudnja za Ocem. On je univerzalan, i savršena ljubav.

Adam bijaše predmet podsmijeha, budući da je bio lažan čovjek ko­ jeg
je načinio Hebdomad, kao da je postao jači od mene i moje bra­ će. Mi
smo u pogledu njega nedužni, jer nismo griješili. Smijali su se i
Abrahamu, Izaku i Jakovu, budući da bjehu lažni očevi, jer im je ime dao
Hebdomad, kao 63 da je postao jači od mene i moje braće. Mi smo u
pogledu njega nedužni, jer nismo griješili. Smijali su se i Davidu, jer mu
1901
se sin zvao Sin Čovječji, budući da je bio pod utjecajem Hebdoma- da,
kao da je postao jači od mene i drugih iz moje rase. No mi smo u pog­
ledu njega nedužni; mi nismo griješili. I Solomonu su se smijali, jer je
mislio da je Krist, postavši ohol kroz Hebdomada, kao da je postao ja­ či
od mene i moje braće. No mi smo u pogledu njega nedužni. Ja nisam
griješio. Smijali su se i dvanaestorici proroka, jer su došli kao opona-
šatelji pravih proroka. Oni su nastali kao lažne tvorevine kroz Hebdo­
mada, kao da je postao jači od mene i moje braće. No, mi smo u pogle­
du njega nedužni, jer nismo griješili. Mojsije, vjerni sluga, bijaše pred­
met podsmijeha, budući da je nazvan "Prijatelj", jer oni koji me nikada
nisu poznavali izopačeno su svjedočili o njemu. Ni on, ni oni prije nje­
ga, od Adama do Mojsija i Ivana Krstitelja, nitko od njih nije poznavao
mene niti 64 moju braću.

Jer, oni su slijedili anđeoski nauk prema kojemu su poštivali zakone o

prehrani i trpjeli gorko ropstvo, budući da nikada nisu znali istinu, ni­ ti
će je ikad saznati. Velika je zabluda nadvijena nad njihove duše, zbog

čega im je nemoguće ikada pronaći Nous slobode kako bi ga upoznali,

dok ne upoznaju Sina Čovječjeg. Što se mog Oca tiče, ja sam onaj kojeg
svijet nije poznavao, i zbog toga je on (svijet) ustao protiv mene i moje
braće. No mi smo u pogledu njega nedužni; mi nismo griješili.

Arhont bje predmetom podsmijeha jer je rekao, "Ja sam Bog, i nema
većeg od mene. Ja sam sam Otac, Gospodin, i nema drugoga osim
mene. Ja sam zavidan Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu trećega i
četvr­ toga naraštaja." Kao da je postao jači od mene i moje braće! No,
mi smo u pogledu njega nedužni, po tome što nismo griješili, budući da
smo sa­ vladali njegov nauk. Njegova slava tako bijaše isprazna. A on se
1902
ne sla­ že sa našim Ocem. I tako smo, kroz naše bratstvo, savladali
njegov na­ uk, budući da je bio ohol u ispraznoj slavi. I on se ne slaže sa
našim Ocem, jer bijaše predmetom podsmijeha i 65 sud i lažno
proročanstvo.

O, vi koji ne vidite, ne vidite vlastitu sljepoću, to jest, ono što nije bilo
poznato niti je ikada bilo poznato, niti je ikada bilo poznato o nje- mu.
Oni nisu slušali u čvrstoj pokornosti. I nastavili su, stoga, suditi iz
zablude, i podigli svoje okaljane i krvničke ruke na njega, kao da uda­
raju zrak. A nerazumni i slijepi su uvijek nerazumni, uvijek robovi za-
konu i zemaljskome strahu.

Ja sam Krist, Sin Čovječji, onaj od vas koji je među vama. Zbog vas mene
preziru, kako bi vi sami mogli zaboraviti razliku. I ne postani­ te žene,
da ne biste rodili zlo i (njegovu) braću: zavist i razdor, ljutnju i gnjev,
strah i podvojeno srce, i ispraznu, nepostojeću žudnju. No, ja sam za vas
neizrecivo otajstvo.

Tada, prije uspostave svijeta, kada se čitav Zbor okupio na području

Ogdoada, 66 kako bi se posavjetovao o duhovnom vjenčanju koje je u
jedinstvu, čime je on živom rječju usavršen na neizrecivim mjestima,
neoskvrnuto je vjenčanje ispunjeno kroz Isusova Mezota, koji ih nasta-
njuje i posjeduje, koji obitava u nepodijeljenoj ljubavi za moći. I okru­
žujući ga, ukazuje mu se kao Monada sviju njih, misao i otac, budući da
je jedan. I on stoji pokraj njih sviju, budući da je sam došao kao cjeli-
na. I on je život, budući da je došao iz Oca neizrecive i savršene Istine,
(oca) ovih koji su ovdje, jedinstva mira i prijatelja dobrih stvari, života
vječnoga i neoskvrnute radosti, u velikome skladu života i vjere, kroz
život vječni očinstva, majčinstva i sestrinstva, i razborite mudrosti. Oni
su se složili sa Nousom, koji se proteže (i) protezat će se u radosnom je-

1903
dinstvu, i pouzdanje i 67 vjerno sluša. I on je u očinstvu, i majčinstvu, i
razboritom bratstvu, i mudrosti. I to je vjenčanje istine, i spokoj neis-
kvarljivosti, u duhu istine, u svakome umu, i savršena svjetlost u neizre­
civom otajstvu. No to nije, niti će se dogoditi među nama u bilo kojem
predjelu ili na bilo kojem mjestu u razdoru i kršenju mira, već (u) jedin­
stvu i mješavini ljubavi, koji su usavršeni u onome koji jest.

To se isto dogodilo na mjestima pod nebom, zbog njihova pomire- nja.

Oni koji su me poznavali u spasenju i nepodijeljenosti, i oni koji su
postojali za slavu oca i istine, nakon što bjehu odvojeni, stopili su se u
jedno kroz živu riječ. I ja sam u duhu i istini majčinstva, kao što je i on
ondje bio; ja sam među onima koji su složni u prijateljstvu vječnih pri­
jatelja, koji uopće ne poznaju neprijateljstvo, ni zlo, nego su ujedinje­ ni
68 mojim Znanjem u riječi i miru koji postoji u savršenstvu sa svima i u
svima njima. A oni koji su uzeli moj oblik, uzet će oblik moje rije­ či.
Doista, oni će doći u vječnoj svjetlosti, i (u) međusobnom prijatelj­ stvu
u duhu, budući da su u svakom pogledu (i) nepodijeljeno znali da je ono
što jest Jedno. I svi su oni jedno. I učit će, stoga, o Jednom, kao što je
(učio) Zbor i oni koji u njemu prebivaju. Jer, otac sviju postoji,
neizmjeran (i) nepromjenjiv: Nous, i Riječ, i Podjela, i Zavist, i Vatra. I
on je posve jedan, bivajući Sve sa svima njima u jednome nauku, jer svi
su oni iz jednoga duha. O, vi koji ne vidite, zbog čega niste isprav­ no
shvatili otajstvo?

No, arhonti oko Yaldabaotha bijahu nepokorni zbog Enoje koja je otišla
od svoje sestre Sofije i sišla dolje k njemu. I sklopili su, stoga, sa- vez sa
onima koji su bili s njima u mješavini 69 vatrenoga oblaka, ko­ ji bijaše
njihova Zavist, te ostalima koje su iznjedrila njihova stvorenja, kao da su

1904
nanijeli štetu plemenitom zadovoljstvu Zbora. I otkriše sto­ ga
mješavinu neznanja u tvorevini vatre, zemlje i krvnika, budući da su
maleni i neuki, usudivši se u neznanju činiti takve stvari, i ne razumije­
vajući da je svjetlost združena sa svjetlošću, tama s tamom, pokvarivo
sa propadljivim, a nepropadljivo sa neiskvarivim.

Rekoh vam ovo sada - ja sam Isus Krist, Sin Čovječji, koji je uzvi­ šen
iznad nebesa -, o savršeni i neiskvarivi, zbog neiskvarivog i savrše­ nog
otajstva i neizrecivoga. No, oni misle da smo ih objavili prije ute-
meljenja svijeta, kako bismo, kada izronimo iz mjesta na svijetu, mogli
ondje otkriti svoje simbole neiskvarivosti iz duhovnoga jedinstva do 70

znanja. Vi to ne znate, jer vas zasjenjuje oblak puti. No, ja sam prijatelj
sam Sofije. Ja sam bio u njedrima oca od samoga početka, na mjestu si-
nova istine i Uzvišenosti. Počivajte stoga sa mnom, srodne moje duše i
braćo moja, zauvijek.

Druga rasprava velikoga Seta

1905
1906
SPORNA DELA

Testament Solomona

Grčki naslov

Testament Solomona, Sina Davidovog, koji je vladao u Jerusalimu, i

potčinio sve duhove vazduha, i zemlje, i podzemlja, kroz njih on je
ostvario veličanstvena dela Hrama, koji govore da njihove ovlasti su
protiv ljudi, i čime anđeli ove demone sprečavaju.

Prolog, Solomonova hvala

Blagosloven si ti, Gospode Bože, koji si dao ovu vlast Solomonu. Slava i
sila tebi zauvek. Amen.

Ornija demon pokušava da posreduje sa dječakom koji pomaže

Solomonu da izgradi Hram

1907
1 Jednom je bilo, kad Hram grada Jerusalema je bio izgrađen i zanatlije
behu radili na njemu, Ornije demon dođe kako je sunce zalazilo i uze
pola plaći i naknadi od upravitelja radinka malog dečaka. Također svaki
dan demon je sisao palac dečakove desne ruke. Tako je mali dečak, koji
je mnogo voljen od mene, odrastao mršav.

Solomon preslušava dječaka

Ali Ja Solomon, preslušavši dečaka jedan dan i reče mu, ''Nisam li ja

volio te više od drugih zanatlija koji rade u Hramu Božjem, i nisam li ja
platio te duplim platama i naknadama?Kako si onda odrastao mršaviji
svaki dan?

Dječak reče, ''Ja molim te, Kralju, slušaj šta se dešava meni. Nakon što
smo mi raspušteni sa posla u Hramu Božjem, kad je sunce zašlo i ja se
odmaram, zao duh dolazi i uzima pola moje plate i pola mojih nadnica.
Također uzima moju desnu ruku i siše moj palac. Možeš da vidiš da
moja duša je smetena, i moje tijelo raste mršavije svaki dan.''

Kroz arhanđela Mihaila Gospod Bog daje Solomonu magičan prsten koji
daje Solomonu moč nad demonima.

Kad Ja Solomon, čuh ove stvari, Ja odoh u Hram Božji i, slaveći ga danju
i noću, molih ga svom mojom dušom da demon bude izručen u moje
ruke i da imam vlast nada njim. Tada se dogodilo da dok sam molio
Boga nebesa i zemlje, bilo mi je dato od Gospoda Sabaota kroz
arhanđela Mihaila prsten koji je imao pečat ugraviran u dragi kamen.

1908
On mi reče, ''Solomon, Sine Davidov, uzmi dar koji Gospod Bog, najvišlji
Sabaot, ti je poslao, sa njim ti češ zatvarati sve demone, i ženske i
muške, i sa njihovom pomoću ti češ izgraditi Jerusalem kad nosiš ovaj
pečat Božji. I urezan pečat prstena poslan tebi je petokraka''

Prema Solomonovim uputama, dječak vrača demona sa pomoću

magičnog prstena

I ja postah toliko radostan da sam stalno pevao himne slavljenja Boga

nebesa i zemlje i veličao ga. Sljedeći dan, ja naredih djetetu da dođe do
mene i ja dadoh pečat njemu. Tad ja rekoh mu, ''U trenutku kad se
demon pokaže tebi, baci ovaj prsten u prsa njegova i reci mu, 'Dođi!
Solomon te poziva! I dođi trčeći nazad k meni brzo kako možeš prije
nego on kaže išta što bi te uplašilo.''

Sad dogodilo se da u njegovo uobičajeno vreme nesnosan demon

Ornije dođe kao plamteća vatra da uzme platu malog dečaka, kako je
bio njegov običaj. Prema Solomonovim uputama njemu, mali dečak je
bacio prsten u prsa demona i rekao mu, ''Dođi! Solomon te poziva!'' i
poče da ide trčeći do Solomona brzo kako je mogao ići. Ali demon je
vrištao i rekao malom dečaku, ''Zašto si uradio ovo? Ukloni prsten i vrati
ga Solomonu, i ja ću dati ti svo srebro i zlato zemlje.''

Ali mali dečak uzvrati, ''Tako živ bio Gospod Bog Izraela, ja nikad neću
izdržati te ako te ne izručim Solomonu.'' Tad mali dečak ode i govori
Solomonu, ''Kralju Solomon, Ja dovedoh demona tebi baš kao što si
zapovjedio mi, gledaj kako stoji vezan nasuprot vrata vani, plačući

1909
glasno da će mi dati sve srebro i zlato zemlje tako da ga ja ne izručim
tebi.''

Solomon ispituje demona, naučava njegovi ime i njekove radnje, i

pomoču moči pečata prstena zapovijeda mu da radi na Hramu

2 Kad ja čuh ove stvari, Ja, Solomon, ustah sa prijestolja i videh demona
kako drhti i trese se sa strahom. Ja mu rekoh, ''Tko si ti? Koje je tvoje
ime?'' Demon odgovori, ''Ja sam zvan Ornije.''

Ja mu rekoh, ''Reci mi, u koje znaku zodijaka ti prebivaš? Demon

odgovori, ''U Vodenjaku, Ja davim one koji prebivaju u Vodenjaku zarad
njihove strasti za ženama čiji znak zodijaka je Djevica. Štaviše, dok sam
u zanosu ja prolazim tri oblika. Nekad sam čovjek koji žudi za tijelima
ženstvenih dečaka i kad ih dodirnem, oni trpe veliku bol. Nekad ja
postajem stvorenje sa krilima leteći u nebeske oblasti. Konačno, ja
uzimam oblik lava. U dodatku, ja silazim od arhanđela moči Božje, ali ja
sam spriječen od Ouriela, arhanđela.

Kad Ja Solomon, čuh arhanđelovo ime spomenuto,ja slavih i veličah

Boga nebesa i zemlje. Nakon što sam zapečatio demona sa pečatom, ja
naredih mu u kamenolomu da reže za Hram kamenje koje je bilo
transportovano putem Arapskog Mora, i istovareno duž obale mora. Ali
bijući užasnut da dotaknem željezo, on reče mi, ''Ja molim te, Kralju
Solomone, daj mi mjeru slobode, i ja ću dovesti sve demone. Budući da
on nije htio da bude podložan meni, Ja molih da arhanđel Ouriel (Ariel?)
dođe i pomogne mi. Odmah ja videh arhanđela Ouriela kako silazi k
meni sa nebesa.
1910
Arhanđel Ouriel pomaže Solomonu u prevladavanju Ornije

Anđeo zapovijedi morskim nemanima da ustanu iz mora i on uzdrža

njihove vrste i baci njihovu sudbinu na zemlju. Na isti način on također
podloži velikog demona Orniju da siječe kamenje i da dovodi do
završetka izgradnju Hrama kojeg ja Solomon, stavih u izgradnju. Opet,
Ja veličah Boga nebesa i zemlje i ja zapovedih Orniji da dođe bliže
prema svojoj sudbini. Tad ja dadoh mu pečat i rekoh, ''Idi i dovedi mi
princa od demona.

Ornije demon dovodi Belzebula, princa demona, ka Solomonu sa

pomoću magičnog prstena

3. I Ornija uze prsten i ode Belzebulu i reče mu, ''Dođi! Solomon te

poziva! Ali Belzebul reče mu, ''Reci mi, ko je Solomon o komu pričaš?''
Tad Ornija baci prsten u prsa Belzebula i odgovori, ''Solomon kralj te
zove!'' Belzebul je plakao kao da je spaljen od velikog plamena vatre, i
kad je ustao, on je slijedio Orniju pod prisilom i dođe k meni. Kad ja
videh princa demona kako prilazi, Ja veličah Boga i rekoh, ''Blagosloven
si ti, Gospode Bože Svemočni, koji si dao svome slugi Solomonu
mudrost, pratiocu tvoga prijestolja, i koji si stavio pod njega sve sile
demona.''

1911
Solomon ispituje Belzebula

Tad Ja ispitah ga i rekoh, ''Reci mi, tko si ti?'' Demon reče, ''Ja sam
Belzebul, vladar demona.'' Ja zahtjevah da bez odlaganja on sjedne do
mene i objasni mi prikazanja demona. Tad on obeća da mi dovede sve
nečiste duhove vezane. Opet, Ja veličah Boga nebesa i zemlje, stalno
davajući hvale njemu.

Solomon ispituje Onoskelisa i naučava njegove aktivnosti

4 Ja sad pitah demona ako ima tamo ikoji ženski demon. Kad on
odgovori da ima, ja rekoh da želim da vidim jednoga. Belzebul ode i
pokaza mi Onoskelis koja je imala veoma lijep oblik. Njeno tijelo je bilo
žensko sa lijepim tenom, ali njene noge behu kao u mazge.

Kad ona dođe mi, Ja rekoh joj, ''Reci mi ko si.'' Ona odgovori, ''Moje ime
je Onoskelis. Ja sam duh koji je stvoren u tijelu. Ja se zavaljujem u jame
u zemlji. Ja činim svoj dom u pećinama. Kakogod, Ja imam mnogostran
karakter. Nekad ja davim ljude, nekad ja izopačujem ih od njihove
istinske prirode. Većinu vremena, moja staništa su litice, pećine i
tjesnaci. Često, ja se također udružujem sa ljudima koji misle o meni
kao ženi, naročito sa tima čija koža je boje meda, jer mi smo od istog
sazvežđa. Također je istina da oni obožavaju moju zvijezdu tajno i
otvoreno. Oni ne znaju da oni obmanjuju sebe i čine me da činim zla
dela sve više. Jer oni žele da steknu zlato sječajući me se, ali ja dajem
malo onima koji ozbiljno obožavaju me.''

1912
Slijedeće ja pitah je kako je došla u život. Ona reče, ''Ja sam nastala od
neočekivanog glasa koji je zvan glasom eha od crnih nebesa, pušten u
materiju.''

Ja rekoh joj, ''Kojim nebeskim tijelom ti putuješ?'' Ona odgovori, ''Po

punom mjesecu, jer po mjesecu ja prelazim više stvari.'' Tad ja rekoh,
''Koji anđeo te obuzdava?'' Ona odgovori, ''Onaj koji je također u tebi,
Kralju!'' Sad jer sam mislio ovo je rečeno podsmijehom, Ja zapovijedih
vojniku da je udari. Ali ona je plakala glasno i rekla, ''Ja kažem tebi,,
Kralju, Božjom mudrošću ja sam povjerena tvojoj moči.''

Onoskelis prisiljena da uplete konoplju za uže

Tako ja izgovorih ime Svetoga Jedinoga Izraela i zapovjedih joj da

uprede konoplju za užad u izgradnji Hrama Božjeg. Ona je bila
zapečaćena i vezana na takav način da je učinjena bespomoćnom, tako
da je stajala noć i dan vezujući konoplju.

Solomon ispituje Asmodeusa i saznaje njegovu aktivnost

5 Ja zapovedih drugomu demonu da bude doveden k meni, i on

Belzebul dovede mi demona Asmodeusa vezanog, Ja pitah ga, ''Tko si
ti?'' On mrko pogleda me i reče, ''A tko si ti?'', Ja rekoh mu, ''Ti se
usuđuješ da odgovoriš tako drsko kad si kažnjen ovako?'' On je nastavio
da daje isti pogled i reče mi, ''Kako treba da ti odgovorim? Ti si sin
čovečji, ali premda ja sam rođen od ljudske majke, Ja sam sin anđela,
nemoguće je za jednoga nebeskoga porekla da priča drsko sa jednim

1913
zemaljskoga porekla. Moje sazvežđe je kao životinje koja odlazi u stan
u nebu, neki ljudi nazivaju me Veliki medvjed, ali drugi Potomkom
Zmaja. Štaviše, manje sazvežđe prati moje sazvežđe, jer visok položaj i
prijestolje moga oca je uvijek u nebu. Tako ne pitaj me mnoge stvari,
Solomon, jer vjerovatno tvoje kraljevstvo će biti podeljeno. Ova slava
tvoja je privremena. Ti imaš da nas mučiš za malo, tad mi čemo raspršiti
se među ljude opet i biti čemo obožavani kao bogovi jer ljudi ne znaju
imena anđela koji vladaju nad nama.''

Kad ja Solomon, čuh ove stvari, ja vezah ga jače. Tad na naredih da

bude išiban sa štapom i da brani sebe navodeći svoje ime i svoju
aktivnost. Demon reče, '' Ja sam poznati Asmodeus, Ja uzrokujem zlo
ljudsko da se raširi širom svijeta. Ja sam uvijek pleo spletke između
novovjenčanih, Ja kvarim ljepotu djevica i uzrokujem da njihova srca
zahladne.

Ja mu rekoh, ''Je li to sve što radiš?'' On reče opet, ''Ja širim ludilo o
ženama kroz zvijezde i ja često činim da izbiju ubojstva.''

Asmodeus sprečen od anđela Rafaela, kao i od dima jetre i žuči ribe

Tad ja prizvah ga imenom Gospoda Sabaota, ''Asmodeus, boj se Boga, i

reci mi od kojeg anđela si suzbijen.'' Demon reče, ''Rafael, onaj koji stoji
pred Bogom, ali također jetrom i žuči ribe dimljeno na uglju odbija me
dalje. Ja pitah ga opet, govoreći, ''Ne sakrivaj ništa od mene, jer ja sam
Solomon, sin Davidov. Reci mi ime ribe koje se bojiš'' On odgovori,
''Zove se plašt riba (som? ). Nađena je u rijekama Asirije i liježe se samo
tamo, Ja se također nalazim u tim djelovima.''

1914
Asmodeus tražen da od gline napravi posuđe za Hram

Ja mu rekoh, ''Nema li nešto drugo o tebi, Asmodeus?'' On reče meni,

''Moč Božja koja me veže sa neraskidivim vezama njegovim pečatom
znajuči da sam ja povezan s tobom je istina. Ja molim te, Kralju
Solomone, ne osuđuj me na vodu. Ali ja se nasmješih i rekoh, ''Tako živ
bio Gospod Bog mojih otaca, nositi češ željezo i izrađivati češ glineno
posuđe Hrama, odstranjujući troškove izrade.''Tad ja naredih deset
vodenih staklenki da budu učinjene za upotrebu i ja zapovedih im da
budu okruženi njima. Iako on se žalio gorko, demon je nosio stvari koje
su mu zapoveđene. Asmodeus je činio ovo jer on je također imao
znanje o budućnosti. Tako, Ja Solomon, veličah Boga, koji mi je dao ovu
ovlast, tad uzimajući jetru i žuč ribe, duž grane stiraksa (likvidambar). Ja
upalih vatru pod Asmodeusa jer on je močan, i njegov glas bi spriječen,
kao i zubi puni otrova.

Solomon ispituje Belzebula opet i naučava njegove aktivnosti

6 Tad ja pozvah Belzebula da se pojavi predamnom ponovo. Kad je

sjeo,ja pomislih da je prigodno da ga upitam, ''Zašto si ti sam princ
demona?'' On odgovori, ''Jer ja sam jedini ostao od nebeskih anđela koji
su pali. Ja sam bio najviše rangiran anđeo u nebu, zvan Belzebul,
također prati me drugi loši anđeo kojeg je Bog odbacio, zatvorio ovdje,
on drži u svojoj moči rasu onih vezanih od mene u Tartarusu (paklu). On
je hranjen u Crvenom moru, kad je spreman, doći će u pobjedu.

1915
(jednokrilni demon Abezetibou neprijatelj Mojsijev, zarobljen u Crvenom
Moru od povratnih podeljenih voda).

Ja mu rekoh, ''Koje je tvoje djelovanje?'' On odgovori, ''Ja dovodim

uništenje posredstvom tirana, ja uzrokujem demone da budu obožavani
uz ljude, i ja podižem želju u svetim ljudima i odabranim sveštenicima.
Ja donosim ljubomore i ubojstva u zemlju, i ja podstičem ratove.''

Tad ja mu rekoh, ''Dovedi k meni onoga za kojeg si rekao da je hranjen

u Crvenom Moru.'' On uzvrati, ''Ja neću dovesti tebi nikog nazad. Ali će
doći izvjesni demon čije ime je Efipas (arapski demon vjetra zarobljen u
Arabiji od Solomona, koji pomaže da se dovede nazad demon iz
Crvenoga Mora) koji će ga vezati i dovesti ga do ponora. '' Ja odgovorih,
''Reci mi zašto je on u bezdanu Crvenoga Mora i koje je njegovo
ime.''On međutim odgovori, ''Ne pitaj me, ti ne možeš naučiti to od
mene. On će doći do tebe jer Ja također sam sa tobom.'' Tako ja rekoh
njemu, ''Reci mi u kojoj zvijezdi prebivaš.'' Onaj zvanoj od ljudi Večernja
Zvijezda,'' (Venera) on reče.

Belzebul suzbijen od Svemočnoga Boga

Tad ja rekoh, ''Reci mi koji anđeo te suzbija.'' ''Svemočni Bog,'' on

odgovori. ''On je zvan po Jevrejski Patike (Isus , pater, otac) , onaj koji
silazi sa visina, on je zvan grčki Emanuel, ja se stalno bojim njega i
drhtim. Ako iko prizove me zakletvom zvanom ''Eloi' (aram. moj Bože,
izgovarao Isus na krstu )' veliko ime ove moči, ja nestajem.

1916
Belzebul prisiljen da reže mramor za Hram

Sad ja Solomon, čuh ove stvari, ja zapovedih mu da reže blokove

Tebanskom mramora. I kako je počinjao da seće, svi demoni su plakali
glasno zarad njihovog kralja, Belzebula.

Belzebul tražen da izvijesti Solomona o nebeskim stvarima

Međutim, Ja Solomon, ustrajao sam u ispitivanju njega, govoreći, ''Ako

želiš da postigneš oslobođenje, obavijesti me o nebeskim stvarima.''
Belzebul odgovori, ''Slušaj, Kralju, ako spališ ulje ili smirnu, tamjan, i
lukovice (loptice) mora? sa nardom i šafranom, i upališ sedam lampi
tokom zemljotresa, ti češ ojačati tvoga konja. I ako si ritualno čist, ti
osvijetli ih u cik zore, baš prije nego sunce izađe, vidjeti češ nebeske
zmajeve i put koji se vijuga uzduž i gvuče kočije sunca.'' Kad Ja Solomon,
čuh ove stvari, ja prekorih ga i rekoh, ''Budi tih i nastavi sječi mramor
kao što sam ti naredio.''

Solomon ispituje Liks Tetraksa, demona vjetra

7 Nakon što zahvalih Bogu, Ja Solomon, zatražih prisustvo drugoga

demona i on se pojavio preda mnom. On je držao svoje lice u vazduhu
visoko iznad i ostali dio tijela je puzao kao mali rep. Odjednom, on
prođe kroz velik broj vojnika, podignut na uzburkan oblak prašine sa
zemlje, ponese ga gore, i baci ga protiv mene mnogo puta dok sam

1917
gledao u čuđenju. Ja uzviknuh, ''Šta to imamo ovdje?'' Ali ovo se
nastavi za dugo vremena. Kad ja stadoh, ja pljunuh na zemlju u to
mjesto i zapečatih ga sa prstenom Božjim. Kao posledica, kretanje bi
zaustavljeno. Tad Ja pitah ga, govoreći, ''Tko si ti?'' Nakon što je
uzburkao drugi oblak prašine, on odgovori mi, ''Šta želiš Kralju
Solomone?'' Ja odgovorih mu, ''Reci mi kako se zoveš, također, želim da
te ispitam.'' Tako, Ja dajem zahvale Bogu koji uputi me kako da
odgovorim njihovim zlim zamislima.

Tako demon reče mi, ''Ja se zovem Liks Tetraks'' ''Koji je tvoj posao?'' Ja
upitah, On odgovori, ''Ja stvaram podjele među ljudima, Ja činim
vijavice, ja započinjem vatre, ja stavljam polja na vatru, ja činim
kućanstva da ne idu napred. Uobićajeno, ja činim svoju aktivnost u
vreme ljeta. Ako imam prilike, ja gmižem pod čoškovima kuća tokom
noći i dana. Ja sam direktni potomak Velikoga.'' Ja pitah ga, ''U kome
sazvežđu ti prebivaš?'' On odgovori, ''Prema šiljku roga mjeseca kad se
nađe južno – tamo je moja zvezda. Zato, ja sam dodijeljen da dovodim
vručicu koja udara po danu i pola. Kao rezultat, mnogi ljudi, kada vide
ovo, mole oko dana i pola groznice, prizivajući ova tri imena, ''Baltala,
Talal, Melhal, ' i ja ih liječim.''

Tad ja Solomon, rekoh mu,''Ali kad želiš da učiniš zlo, tko ti daje
moč?''On odgovori, ''Anđeo po komu također dan i pola vručica se
zaustavlja.

Demon Liks Tetraks, suzbijen od arhanđela Azaela, je prisiljen da

pomaže podizati kamenje za radnike Hrama

1918
Konačno, Ja ga pitah, ''Kojim imenom si suzbijen?'' On odgovori,
''Imenom arhanđela Azaela.'' Tad ja stavih svoj pečat na demona i
zapovedih mu da diže kamenje i baca ih u visinu Hrama za radnike,
prisiljen, demon udovoljava njegovim naređenjima.

Solomon ispituje sedam nebeskih tijela ovoga svijeta tame, i naučava o

njihovim aktivnostima i suzbijačima anđelima

8 Opet, ja veličah Boga, koji mi dadeovu ovlast, i ja naredih drugom

demonu da se pojavi preda mnom. I dođoše sedam duhova vezanih
zajedno ruke i noge, lijepog izgleda i milostivi. Kad Ja, Solomon, vidjeh
ih, Ja bijah začuđen i pitah ih, ''Tko ste vi?'' Oni odgovoriše, ''Mi smo
nebeska tijela, vladari ovoga svijeta tame.'' Prvi reče, ''Ja sam Prevara.''
Drugi reče ''Ja sam Svađa.'' Treći reće, ''Ja sam Sudba.'' Četvrti reče, ''Ja
sam Nevolja'' Peti rele, ''Ja sam Greška.'' Šesti reče , ''Ja sam moč''
sedmi reče, ''Ja sam Najgori. Naše zvezde u nebesima izgledaju male, ali
mi smo imenovani kao bogovi. Mi menjamo naš položaj zajedno i mi
živimo zajedno, nekad u Lidiji, nekad u Olimpusu, nekad na velikoj
planini.''

Tad Ja, Solomon, nastavih ispitivati ga, počinjući sa prvim. ''Reci mi šta
radiš.'' On odgovori, ''Ja sam prevara. Ja pletem prevaru i ja savetujem
najzlija krivovjerja. Ali ima jedan koji me suzbija, anđeo Lamehiel.

Drugi reče, ''Ja sam Svađa. Ja uzrokujem neslogu čineći raspoloživim

batinama, sačmom i mačevima,moje oruđe rata. Ali ja imam anđela koji
suzbija me, Baruhiel.

1919
Isto tako, treći reće, ''Ja sam zvan Sudbina. Ja uzrokujem svaki čovjek da
se bori u bitki radije nego da čini mir časno sa onima koji pobeđuju. Ali
zašto govorim toliko mnogo? Ima anđeo koji suzbija me, Marmarot.

Četvrti Nevolja reče, ''Ja uzrokujem ljudima da nedostatak umjerenosti,

ja delim ih u frakcije, držim ih odvojene. Budući da Svađa slijedi moje
stope, ja stavljam ljude jedne protiv drugih i činim mnoge druge slične
stvari njima. Ali zašto ja govorim toliko mnogo? Ima anđeo koji suzbija
me, veliki Baltioul.

Peti reče, ''Ja sam Prestup, Kralju Solomone, ja te vodim u grijeh, i ja te

vodim u grijeh kad činim da ubiješ svoju braću. Ja vodim ljude u greh
tražeći za grobovima i ja učim ih kako da ih iskopaju. Ja vodim ljudske
misli ustranu od vjere, i činim mnoge druge zle stvari. Međutim, ima
anđeo koji me suzbija, Ouriel.

Tako, šesti reče, ''Ja sam Moč. Ja podižem tirane, ja smjenjujem

kraljeve, i ja dajem moč svima onima koji su neprijatelji. Ima anđeo koji
suzbija me, Asteraot.

Slično, sedmi reče,''Ja sam Najgori, i ti , Kralju, ja ću naštetiti kad

naredim ti da budeš vezan sa okovima Artemisa. Jer te stvari utiču na
tebe, ti imaš želju kao voljeni, ali meni to je želja koja odgovara meni
koja je mudrost. Jer ako iko je mudar, on neće slijediti moje stope.

Ali ja Solomon, kad čuh ove stvari, zapečatih ih sa prstenom Božjim i

zapovedih im da iskopaju temelj Hrama. Ja prostreh 250 lakata u
dužinu. Tako sve stvari koje su naređene im behu izvršene.

1920
Solomon ispituje bezglavog demona zvanog Ubojstvo i saznaje njegov
posao i šta suzbija ga

9 Opet ja upitah da drugi demoni posjete me po redu i bi doveden k

meni demon, čovjek koji je imao sve svoje udove, ali bezglav. Ja mu
rekoh, ''Reci mi ko si i kako se zoveš.'' Demon odgovori, ''Ja se zovem
ubojstvo, jer ja skidam glave, želeći da steknem glavu za sebe, ali ne
obuzimam dovoljno. Ja čekam na glavu da činim tačno što ti činiš,
Kralju.''

Kad ja čuh ove riječi, ja pružih svoje ruke protiv njegovih grudi i stavih
pečat na njega. Demon odskoči, klonu i promrmlja, govoreći, ''Jao meni!
Kako sam pao sa izdajnikom, Ornijom? Ja ne vidim.'' I ja rekoh mu,
''Kako je moguće za tebe da vidiš?'' On odgovori, ''Kroz moja prsa!'' Kad
Ja Solomon, čuh zadovoljstvo njegova glasa, ja želih da saznan još. I ja
pitah ga, ''Kako je moguće za tebe da govoriš?'' On odgovori, ''Moj glas
je uzet među glasovima mnogih ljudi, jer ja sam zatvorio glave tih ljudi
koje zovete nijemi. Kad dojenčad behu deset dana stara, i ako neko
zaplače tokom noći, Ja postajem duh i ja žurim i napadam dojenčad
kroz glas. Štaviše, moj preuranjen dolazak dojenčadi je težak. Moja
snaga počiva u mojim rukama, to je, kao ono što uzima mjesta u
krvnikovom udjelu, ja hvatam za glave, sječem ih, i stavljam ih sebi, tad
vatrom koja stalno gori u meni, ja proždirem ih kroz svoj vrat. Ja sam
onaj koji pali udove, napada noge i stvara gnojne čireve. Kroz vatreni
bljesak svjetla ja sam suzbijen.'' Ja naredih mu da ostane sa Belzebulom
do vremena kad prijatelji stignu.

1921
Solomon ispituje psolikog demona, Skeptera

10 Tad ja naredih drugi demon da uzme mjesto preda mnom. On dođe

preda me u obliku divovskog psa, i on govori sa mnom glasno, ''Pozdrav,
O Kralju Solomone!'' Ja bih zapanjen i rekoh mu, ''Tko si ti, pas?'' On
reče, ''Ti predpostavljaš da sam ja pas, ali prije tvoga vremena, Kralju, ja
bijah čovek. Ja izvrših mnoga nezakonita dela u svijetu i bijah
neizmjerno jak da sam obuzdavao zvijezde nebeske, a sad ja pripremam
više zlih dela. ''Prema tome, ja zavodim ljude koji slijede moju zvijezdu
blisko i ja vodim ih u glupost, ja također potčinjavam srca ljudi kroz
njihova grla i na ovaj način ih uništavam.''

Demon Skepter pomaže Solomonu da ostvari smaragdni kamen za Hran

u Solomon naučava Skepterovog suzbijajučeg anđela

Ja mu rekoh, ''Koje je tvoje ime?'' On odgovori, ''Skepter.'' Tad ja rekoh

mu, ''Koji je tvoj posao i zašto mi izgledaš tako uspješno? Demon reče,
''Okreni svoga slugu ka meni i ja ću odagnati njegov duh u mjesto u
planinama gde ću ja mu pokazati smaragdni kamenodpušten od
njegove osnove. Sa njim, ti češ ukrasiti Hram Božji.''

Kad ja čuh ove stvari, Ja odmah naredih mom kućnom slugi da ga prati i
da uzme prsten koji nosi Božiji pečat sa njim, Ja rekoh mu, ''Idi sa njim i
kogod ti pokaže smaragdni kamen , zapečati ga sa prstenom, posmatraj
mjesto u detalje, i donesi prsten nazad k meni.'' Tako kad demon izađe
ja pokazah mu smaragdni kamen, (kućnom slugi) zapečati ga sa
prstenom Božjim, i donese smaragdni kamen nazad k meni. Ja odlučih
tad da imam dva demona, bezglavog i onog od psa, vezanog, i tražio da
kamen bude nošen danju i noću, kako je bilo, svjetlo za radeće zanatlije.

1922
Sledeće ja izdvojih od toga pomjerljivog kamena 200 šekela za pomoć
oltaru, jer kamen je bio oblikovan kao praziluk. Tad Ja Solomon, kad
uzvelićah Gospoda Boga, zaključah riznični sanduk koji sadrži kamen i
zapovjedih demonima da sijeku mermer za izgradnju Hrama. Također,
ja pitah psa nasamo, ''Po kojem anđelu ti si suzbijen?'' On odgovori, ''Po
velikom Briatosu.''

Solomon ispituje demona Lavljeg oblika

11 Ja zapovedih drugomu demonu da dođe pred mene. On dođe ričući

kao veliki lav i on uze svoje mjesto i upita me rečju: ''Kralju Solomone, ja
imam ovaj osebujit oblik i ja sam duh koji nikad ne može biti vezan. Ja
sam onaj koji se prikrada i gleda na sve one koji leže bolesni sa bolešću i
ja činim nemogučim za čoveka da se oporavi od svoje ljage. Ja imam
drugi posao. Ja uključujem legije demona da budu podložni meni je ja
sam na mjestima gde su oni kad sunce zalazi. Ime za sve demone koji su
pod mojim odredom.

Tad ja upitah ga, ''Koje je tvoje ime?'' On odgovori, ''Demon Lavljeg

oblika, arap po porijeklu.'' I ja rekoh mu, ''Kako si ti i tvoji demoni
suzbijeni, to jest, koji je tvoj anđeo?'' Demon reče,''Ako ti kažem
njegovo ime, ja ne stavljam sebe samo u lance, već također i legije
demona poda mnom.''

Tako ja rekoh mu, ''Ja prizivam te imenom velikog Boga Svevišnjeg,

čijim imenom si ti i tvoji demoni suzbijeni? '' Demon reče, ''Imenom
onoga koji u vreme predano da pretrpi mnoge stvari iz ruku ljudi, čije

1923
ime je Emanuel, ali sad on je vezao nas i doći će da muči nas vodeći nas
u vodu na stijeni. Kako se on kreće, on je prizivan po smislu tri slova.

Tako ja osudih njegove legije da nose drva iz šumarka (drveća. Tad ja

osudih) Lava-oblikovanoga da reže to kao paleći kandžama i da baca
pod stalno goruću peć.

Solomon ispituje troglavog duha zmaja, Glavu Zmajeva i naučava da je

suzbijen sa anđelom Čudesnim Savjetnikom koji se uzdigao na ''Mjesto
lobanje''

12 Sad kad sam molio se Bogu Izraelovom ja naredih drugomu demonu

da izađe. Ovaj put troglavom zmaju sa pdvratnom kožom pojavio se
preda mnom. Ja pitah ga, ''Tko si ti?'' On reče, ''Ja sam tro djelan duh,
jedan koji nadilazi po smislu tri dela. U utrobi žene, ja zaslepljujem
decu. Također okrečem njihove uši unazad i činim ih nijemim i gluhim.
Konačno, ja udaram ljude protiv tijela i činim da padnu, pjene (na usta),
i da stružu svojim zubima. Ali ima način po kojem ja sam zaustavljen
(imenom) po mjestu koje je označeno kao 'Mjesto Lubanje, ' jer ima
anđeo Čudesan Savjetnik koji je predvidio da ću ja stradati, i on će
stanovati javno na krstu. On je onaj koji suzbija me, bijući jedan između
anđela komu sam podčinjen.

Ali na mjesto na koje on uzađe, Kralj Solomon, on će podiči taman stup

oblikovan od vazduha nakon Efipasa on je donio darove iz Crvenoga
Mora, iz Arabije. U osnovi Hrama koji si ti počeo da gradiš, Kralj
Solomon, tamo je sakriveno mnogo zlata. Kopaj ga i uzmi. Tako Ja,

1924
Solomon, poslah moga slugu i nađoh da je bilo baš kao što mi demon
rekao. Nakon što sam ga zapečatio prstenom, ja slavih Boga.

Slijedeće ja rekoh njemu, ''Reci mi kako se zoveš,'' Demon odgovori,

''Glava Zmajeva.'' I ja naredih mu da pravi cigle za Hram Božji.

Solomon ispituje Obizouta, ženskog demona sa neurednom kosom, i

saznaje njen posao

13 Tad ja naredih drugomu demonu da se pojavi preda mnom. I dođe

preda me onaj koji je imao izgled žene ali je posedovao kao jednu od
njenih osobina izgled one sa neurednom kosom. Ja rekoh joj, ''Tko si
ti?'' Ona odgovori, ''A tko si ti? Ili koja potreba je za tebe da ispituješ o
kojoj vrsti dela ja činim? Ali ako želiš da ispituješ, idi u kraljevske sobe i,
nakon što opereš svoje ruke, sjedni ponovo na svoj tron i pitaj me i tad
češ saznati, Kralju, tko sam ja.''

Kad Ja učinih ovo i sjedoh na moje prijestolje, Ja, Solomon, pitah ju i

rekoh, ''Tko si ti?'' Ona odgovori, ''Obizout. Ja se ne odmaram noću, već
putujem okolo celog sveta posečujući žene i, proricanjem časa (kad
rađaju), ja tragam za njima i davim njihovu novorođenu decu. Ja ne
idem kroz nijednu noć bez uspeha. Ti ne možeš da mi dašnaređenja. Ja
čak činim krugove i idem u najudaljenije krajeve. Drugačije, moj rad je
ograničen na ubijanje novorođene dece, povređujući oči, proklinjući
usta, uništavajući misli, i činim da tela osećaju bol.''

1925
Obizot, sprečen od anđela Rafaela i od pisanja njenog imena na komad
papira, je obešena za njenu kosu nasuprot Hrama

Kad ja Solomon,čuh ove stvari, ja bih začuđen. Nisam gledao u njen

izgled, jer njeno telo je bilo tama i njena kosa divlja. Ja Solomon rekoh
joj, ''Reci mi, zli duše, kojim anđelom si suzbijena?'' Ona mi reče, ''Sa
anđelom Rafaelom , i kad žene porađaju, napiši moje ime na komad
papira i ja ću pobeći od njih na drugi svet.'' Kad ju čuh ove stvari ja
naredih da bude vezana za kosu i da bude obešena ispred Hrama kako
bi svi sinovi Izraela koji prolaze i vide mogli veličati Boga Izraela koji mi
je dao ovu ovlast.

Solomon ispituje Krilatog Zmaja i naučava njegovu aktivnost

14 Ja opet odredih drugomu demonu da se pojavi preda mnom, i dođe

k meni jedan koji je imao oblik valjkastog zmaja, imajući udove zmaja i
krila na leđima, ali lice i noge čovjeka. Kad ga videh, i postah začuđen, Ja
mu rekoh, ''Tko si ti i odakle si došao?''

Duh mi reče, ''Ovo je prvi put da sam stao pred tobom, Kralju
Solomone, duh načini boga među ljudima, ali suzbijen pečatom koji ti je
dat od Boga. Ja sam takozvani Krilati Zmaj. Ja ne parim se sa mnogim
ženama,već samo sa nekoliko koje imaju divna tijela, koje poseduju ime
Touksilov ove zvijezde. Ja se sastajem sa njima u obliku krilatog duha,
snosim sa njima kroz njihovu zadnjicu. Jednu ženu ja sam napao je
nosila dijete i ono što je rođeno od nje posta Eros (bog ljubavi). Jer ga
nisu mogli podnositi ljudi, ta žena je stradala. To je moj posao.
Pretpostavimo tad, da ja sam sam zadovoljan dok ostali demoni su u
1926
nevolji zarad tebe, bijući zbačeni, trebaju pričati celu istinu, ovo će
prouzročiti gomilu drva da se sakupi od tebe za izgradnju Hrama da
bude izgoreno od vatre.

Dok je demon govorio ove stvari, iznenada dah dolazeći iz njegovih usta
postavi šumu Libanona na vatru i spali sva drva koje sam namjeravao da
stavim u Hram Božji. Sad Ja, Solomon, vidjeh šta duh je učinio i bih
zapanjen.

Potom ja veličah Boga i pitah zmajolikog demona, govoreći, ''Reci mi

kojim anđelom si ti zaustavljen.'' On odgovori, ''Velikim anđelom koji
sjedi u drugom nebu, koji je zvan hebrejski Bazazat. Kad Ja, Solomon,
čuh ove stvari i prizvah njegovog anđela, Ja osudih ga da reže mermer
za izgradnju Hrama Božjeg.

Solomon ispituje Enepsigosa, ženskog demona sa dve glave, saznaje

njegov posao i suzbijajučeg anđela, Ratanaela.

15 Tad ja hvalih Boga i zapovedih drugomu demonu da dođe preda me.

I opet, dođe preda me duh koji je imao izgled žene, ali na njenim
ramenima behu dve odvojene glave sa rukama. Ja pitah je, ''Reci mi ko
si ti.'' Ona odgovori, ''Ja sam Enepsigos, ali sam zvana i nebrojenim
imenima.'' Tad ja rekoh joj, ''Kojim anđelom si zaustavljena?'' Ona
odgovori mi, ''Šta tražiš? Šta želiš? Ja mogu promeniti svoj izgled, prvo
bijući uzeta kao boginja, i potom postavši ona koja ima neki drugi izgled.
U pogledu ovog, ne očekuj da znaš sve stvari o meni, ali jer si ovdje u
mom prisustvu, slušaj ovo, ja lebdim blizu mjeseca i zbog ovog ja

1927
poprimam tri oblika. Povremeno, Ja sam prizivana u kao Kronos mudar
čovjek. U druga vremena, ja silazim okolo onih koji dovode me dole i
pojavljujem se u drugom obliku. Veličina nebeskoga tijela je
nepobjediva, neizračunjljiva i nemoguča za zaustaviti. U svakom slučaju,
menjajući u tri različita oblika, ja također silazim i postajem kao što
vidiš. Ja sam zaustavljena od anđela Ratanaela, koji uzima svoje mjesto
u trećem nebu. Zarad ovoga, zato, ja ti kažem, ovaj Hram me ne može
sadržati.''

Demon Enepsigos, zapečaćen sa trojnim okovima,prorokuje

Prema tomu, kad Ja, Solomon, sam molio mome Bogu i prizvao anđela
Ratanaela o komu je govorio, ja upotrebih pečat i zapečatih je dole sa
trojnim okovima, dok sam je vezao dole, upotrebio sam pečat Božji. Tad
zli duh prorokova mi, govoreći, '' Ti činiš ove stvari nama sad, Kralju
Solomone, ali nakon vremena tvoje kraljevstvo će biti podeljeno. U još
kasnije vrijeme ovaj Hram će biti uništen i sav Jerusalem će biti srušen
od kraljeva Perzijanaca i Medeja i Haldejaca. Također, oruđe ovoga
Hrama koje činite će služiti drugim bogovima. Uz ove događaje, također
posuđe u koje ste zarobili nas biti će razbijeno u djeliće od ruku ljudi.
Tad ćemo mi doči sa mnogo moči i mi čemo se raširiti ovde i tamo širom
sveta. Mi čemo zavesti ustranu sav naseljeni svijet za dugo vremena dok
Sin Božji ne bude raspet na hrižu.Jer još nije ustao kralj kao on, onaj koji
zaustavlja nas sve, čija majka neće imati odnos sa čovjekom. Koji drži
takvu vlast nad duhovima osim njega? Onaj koga prvo đavo će tražiti da
kuša, ali neće moći da prevlada, slova čijeg imena dodaje do šest stotina
četrdeset i četiri je Emanuel. Zarad ovog, Kralju Solomone, tvoje vreme
je zlo, tvoje godine kratke, i tvoje kraljevstvo će biti dato tvome slugi.

1928
Solomon objašnjava zašto je napisao testament

Kad Ja, Solomon, čuh ove stvari, Ja veličah Boga. Iako sam bio zapanjen
odbranom demona, ja nisam im verovao niti u stvari koje su oni rekli
dok se nisu dogodile. Ali kad su se dogodile, tad sam razumeo, i kad je
došla moja smrt ja napisah ovaj testament sinovima Iztraela i ja dadoh
ga njima da bi oni znali moči demona i njihove oblike, kao i imena
anđela kojim su zaustavljeni. Kad sam uzveličao Boga Izraela, Ja
zapovedih duhu da bude vezan sa neraskidivim okovima.

Solomon ispituje Kunopegosa, okrutnog morskog-konja demona.

16 Kad ja zahvalih Bogu, Ja naredih drugom duhu da se pojavi preda

mnom. I dođe preda me drugi demon koji je imao izgled konja
odnapred i ribe odozada. On reče glasno, ''Kralju Solomone, Ja sam
okrutan duh mora. Ja ustajem i dolazim na otvorena mora sa morem i
putujem većim brojem ljudi koji putuju na njemu. Ja se diže, kao val i,
bijući promenjen, Ja dolazim protiv brodova, jer to je moj posao, da
primam ispod mora morske riznice i ljude. Jer ja podižem se, uzimam
ljude, i bacam ih pod more. Tako sam ja uvijek željan njihovih tijela, ali
do sad bio sam izbacivao riznice mora. Međutim, odkad je Belzebul,
vladar duhova vazduha i zemlje i podzemlja dao uputu o aktivnostima u
pogledu svakog od nas, Ja stoga izlazim iz mora da se posavetujem sa
njim.

1929
''Ali također ja imam drugi ugled i posao: Ja menjam sebe u valove,
izlazim iz mora, i pokazujem se ljudima. Oni zovu me Kunopegos
(izobilni valovi, Posejdon), jer ja menjam sebe u čoveka. Ime je istinito
meni. Štaviše, ja uzrokujem bolest mora kad pređem u ljude. Tako kad
se savetujem sa vladarem Belzebulom, on me veže i izručuje u tvoje
ruke. Sad ja stojim pred tobom i jer nema vode dva ili tri dana, moj duh
je prestao pričati sa tobom.''

Demon Kunopegos, zaustavljen od anđela Iameta, je zapečaćen u bovu

(posudu) i pohranjen u Hram Božiji

I ja rekoh mu, ''Reci mi kojim anđelom si zaustavljen, '' On odgovori,

''Od Iameta.'' Tad ja naredih da on bude bačen u široku, dugu bovu
(posudu), i deset posuda morske vode da budu posute nada tim. Ja
učvrstih vrh sve okolo sa mermerom i ja otvorih i raširih asfalt, bacih i
konopljino uže okolo otvora posude. Kad sam zapečatio ga sa pečatom,
Ja odredih da bude pospremljen u Hram Božji.

Solomon ispituje razvratni duh i spoznaje njegov posao i da on će biti

zaustavljen od Spasitelja ili od Spasiteljevog biljega na čelu

17 Ja naredih drugome duhu da se pojavi ispred mene. I dođe duh

imajući izgled sjene čovjeka i svjetle oči. Ja pitah ga, govoreći, ''Tko si
ti?'' On odgovori, ''Ja sam razvratni duh divovskog čovjeka koji je umro

1930
u pokolju u doba divova. I ja rekoh mu, ''Reci mi šta izvršavaš na zemlji i
gde činiš stan svoj.''

On odgovori, ''Moj dom je na nepristupačnim mestima. Moj posao je

ovaj: ja sjedim sama blizu mrtvaca u grobovima u ponoć i uzimam oblik
mrtvoga, ako uhvatim ikoga, ja odmah ga ubijem sa mačem. Ako ne
budem mogla da ga ubijem, ja učinim da bude opsednut demonom i da
grize svoje sopstveno tijelo u komade i pljuvačka njegove čeljusti da
pada dole.'' Tako ja rekoh mu, ''Boj se Boga nebesa i zemlje i reci mi
kojim anđelom si ti zaustavljen.'' On odgovori, ''Onaj koji će vratiti
Spasitelja suzbija me. Ako njegov biljeg je napisan na njegovom čelu, on
zaustavlja me, jer se ja bojim njega, brzo se okrećem i bežim od njega.
To je znak krsta.'' Kad ja čuh ove stvari, Ja, Solomon, zaključah demona
kao ostale demone.

Solomon ispituje trideset i šest tijela i naučava njihove aktivnosti i šta ih

zaustavlja.

18 Tad ja zapovedih drugom demonu da se pojavi preda mnom. I dođe

k meni trideset i šest nebeskih tijela, njihove glave behu kao bezlični psi.
Ali bilo je među njima onih koji su bili izgleda ljudskog, ili od bikova,ili
zmajevog, sa licima kao ptice, ili zveri, ili sfinge. Kad Ja, Solomon, videh
ova bića, ja pitah ih govoreći, ''Dobro, tko ste vi?'' Odjednom,
jednoglasno, oni rekoše, ''Mi smo trideset i šest nebeskih tijela,svjetski
vladari tame ovoga doba. Ali ti, Kralju, ne možeš povrediti nas ili nas
zaključati, ali kako je Bog dao ti ovlast nad svim duhovima vazduha,

1931
zemlje, i oblasti pod zemljom, mi smo također uzeli mjesto pred tobom
kao ostali duhovi.''

Tad Ja, Solomon, pozvah prvog duha i rekoh mu, ''Tko si ti?'' On
odgovori, ''Ja sam prvi dekan zodijaka i zovem se Ruaks. Ja činim glave
ljudi da trpe bol i uzrokujem njihovi hramovi da udaraju. Čujem li samo,
Mihaila, zatvara Ruaksa, Ja se povlačim odmah.''

Drugi reče, '' Ja se zovem Barsafel. Ja činim ljude koji prebivaju u mom
vremenu da imaju bolove na strani njihove glave. Čujem li, Gabriel,
zatvori Barsafel, Ja se povlačim odmah.''

Treći reče, ''Ja sam zvan Artosael. Ja činim mnogo štete u očima. Čujem
li, Ouriel, zatvori Artosaela, ja se povlačim odmah.''

Četvrti reče, ''Ja se zovem Oropel. Ja napadam grlo, rezultirajući u boli

grla i sluzi. Čujem li, Rafael, zatvori Oropela. Ja je povlačim odmah''

Peti reče, ''Ja sam zvan Kairoksanondalon. Ja uzrokujem uši da imaju

začepljenja. Čujem li, Ourouel, suzbij Kairiksanondalona, Ja se povlačim
odmah.''

Šesti reče, ''Ja se zovem Sfendonael. Ja stvaram tumore na žlijezdama

slinovnicama i mišićna zakrivljenja. Ako čujem, Sabael, zatvori
Afendonaela, ja se povlačim odmah.''

Sedmi reče, ''Ja se zovem Sfandor. Ja oslabljujem snagu ramena i

umrtvljujem nerve ruke, i činim udove nepokretnima. Ako čujem, Arael,
zatvori Sfandora. Ja se povlačim odmah.''

Osmi reče, ''Ja se zovem Belbel. Ja izokrečem srca i misli ljudi... Ako
čujem, 'Karael, zatvori Belbela, ' Ja se povlačim odmah.''

1932
Deveti reče, ''Ja se zovem Kourtael. Ja šaljem grčeve u crijeva. Ako
čujem, Iaot, suzbij Kourtaela, 'Ja se povlačim odmah.''

Deseti reče, ''Ja se zovem Metatiaks. Ja uzrokujem bolove u bubrezima.

Ako čujem, 'Adonael, zatvori Metatiaksa, Ja se povlačim odmah.''

Jedanaesti reče, ''Ja se zovem Katanikotael. Ja oslobađam borbe i svađe

u kućama. Ako neko želi da učini mir, neka napiše na sedam lovorovih
listova imena onih koji suzbijaju me: 'Anđeo, Eae, Ieo, Sabaoth,
zatvorite Katanikotaela,' i kad je on natopljeni lovorovi listovi u vodu,
neka poškropi svoju kuću sa vodom i ja se povlačim odmah.''

Dvanaesti reče, ''Ja se zovem Saftorael. Ja stavljam razdore u misli ljudi i

ja uživam kad učinim da oni posrću. Ako neko želi da napiše ove reći,
Iae, Ieo, sinovi Sabaota, i nosi ih oko vrata, ja se povlačim odmah.''

Trinaesti reče, ''Ja se zovem Fobotel. Ja uzrokujem labavljenje tetiva. I

ako čujem, Adonai, ja se povlačim odmah.''

Četrnaesti reče, ''Ja se zovem Leroel. Ja donosim jezu, drhtanje i bolest

grla. Ako ja čujem, 'Iaks, ne stoj čvrsto, ne budi strastan, jer Solomon je
pravedniji od jedanaest otaca, Ja se povlačim odmah.''

Petnaesti reče, ''Ja se zovem Soubelti. Ja oslobađam drhtavicu i

utrnulost. Ako čujem samo, 'Rizoel, zatvori Soubeltija, 'Ja se povlačim
odmah.''

Šesnaesti reče, ''Ja se zovem Katraks. Ja nanosim neizlečive vručice na

ljude. Ako neko želi da povrati zdravlje, neka usitni korijander i trnja na
usnama, govoreći, 'Ja te prizivam Zeusom, povuci se od slike Božije, i ja
se povlačim odmah.

1933
Sedamnaesti reče, ''Ja se zovem Ieropa. Ja sjedim na stomaku čovjeka i
uzrokujem grčeve u kupanju, i na ulici nalazim čovjeka i činim da padne
na zemlju. Tkogod kaže u desno uho pogođenog za treći put, 'Iouda
Zizabou, ti vidiš, učini da se povučem.''

Osamnaesti reče, ''Ja se zovem Modebel. Ja razdvajam ženu od muža.

Ako neko napiše imena osam otaca i stavi ih na vrata, ja se povlačim
odmah.

Devetnaesti reče, ''Ja sam zvan Mardero. Ja nanosim neizlečivu vručicu,

napiši moje ime na neko način u kući, i ja se povlačim odmah.

Dvadeseti reče, ''Ja se zovem Ruks Natoto. Ja se nalazim u koljenima

ljudi. Ako iko napiše na komad papira, 'Founebiel, ' Ja se povlačim
odmah.''

Dvadeset i prvi reče, ''Ja se zovem RuksAlat. Ja stvaram grlobolju u

dece. Ako netko napiše, 'Rarideris, i nosi to, Ja se povlačim odmah.''

Dvadeset i drugi reče, ''Ja se zovem Ruks Audamoet. Ja nanosim bol

srca. Ako netko napiše, 'Raiouot, Ja se povlačim odmah.''

Dvadeset treći reče, ''Ja se zovem Ruks Mantado. Ja uzrokujem bol

bubrega. Ako netko napiše, 'Iaot, Ouriel, Ja se povlačim odmah.''

Dvadeset i četvrti reče, ''Ja se zovem Ruks Aktonme. Ja uzrokujem rebra

da trpe bol. Ako netko napiše na komad drveta sa broda koji je
nasukan, ''Marmarot magle, Ja se povlačim odmah.''

Dvadeset peti reče, ''Ja se zovem Ruks Anatret. Ja šaljem gas i palim u
crevima. Ako čujem, 'Arara, Arare, Ja odstupam odmah.''

1934
Dvadeset šesti reče, ''Ja sam zvan Ruks, Enauta. Ja bežim sa mislima i
menjam srca. Ako netko napiše, 'Kalazael, ' Ja se povlačim odmah.''

Dvadeset i sedmi reče, ''Ja se zovem Ruks Aksesbut. Ja uzrokujem ljudi

da pate od dijareje i hemeroida. Ako neko prizove me u čistomu vinu i
da onomu ko trpi. Ja se povlačim odmah.''

Dvadeset osmi reče, ''Ja sam zvan Ruks Hapaks. Ja oslobađam nesanicu.
Ako neko napiše, 'Kok, Fedismos, ' i iznese to iz hramova, ja se povlačim
odmah.

Dvadeset deveti reče,''Ja sam zvan Ruks Anoster. Ja odvezujem histeriju

i uzrokujem bolove u mjehuru. Ako neko istuca sjemenje lovora u čisto
ulje i pomaže tjelo s tim govoreći, 'Ja prizivam te Marmaraotom, Ja se
povlačim odmah.''

Trideseti reče, ''Ja sam zvan Ruks Fisikoret. Ja donosim dugu bolest. Ako
neko stavi sol u maslinovo ulje i pomaže svoje bolesno tijelo sa tim
govoreći, 'Heruvim, Serafim, pomozite mi. Ja se povlačim odmah.

Trideset prvi reče, ''Ja sam zvan Ruks Aleuret. U slučajima gutanja riblje
kosti, ako neko stavi kost od svoje ribe u grudi onoga ko je u bolovima.
Ja se povlačim odmah.''

Trideset drugi reče, ''Ja sam zvan Ruks Ihthuon. Ja odvajam tetive. Ako
čujem, 'Adonai, malte, ja se povlačim odmah.''

Trideset i treći reče, ''Ja se zovem Ruks Ahoneot. Ja činim bolnim grlo i
upalu krajnika. Ako netko napiše na bršljanovo lišće, 'Leikourgos,'
gomilajući na hrpu, Ja se povlačim odmah.''

1935
Trideset i četvrti reče, '' Ja sam zvan Ruks Autot. Ja uzrokujem
ljubomore i trzavice između onih koji vole jedno drugo. Ali slova Alfa i
Beta, napisana dole, suzbijaju me.''

Trideset peti reče, ''Ja sam zvan Ruks Fteneot. Ja bacam zlo oko na
svakoga čovjeka. Ali oko koje mnogo trpi, kad je napisano, suzbija me.

Trideset šesti reče, ''Ja sam zvan Ruks Mianet. Ja držim inat prema
tijelu. Ja uništavam kuće, uzrokujem tijelo da istrune. Ako neko napiše
nasuprot ulaza svoje kuće sledeće, 'Melto Ardad Anat, Ja bježim iz toga
mjesta.''

Kad Ja, Solomon, čuh ove stvari, ja veličah Boga nebesa i zemlje i
naredih im da donesu vode. Tad ja molih Boga da trideset i šest
demona koji stalno muče ljude da idu u Hram Božji.

Bogatstva su data Solomonu od svih kraljeva zemlje, uključujući Šebu,

Kraljicu Juga, koja je bila veštica

19 Tad Ja, Solomon, bih počašćen od svih ljudi pod nebesima, jer ja
bijah gradio Hram Božiji i moje kraljevstvo je išlo dobro. Svi kraljevi su
dolazili meni da gledaju Hram Božiji koji sam gradio, i oni su opskrbili
me zlatom i srebrom, i donijeli bronze, železa, olovo i drvo za namještaj
Hrama.

Između njih Šeba, Kraljica Juga, koja bi veštica, dođe sa mnogo drskosti i
pokloni se preda mnom.

1936
Solomon čuje sukob između starog čovjeka i njegova sina

20 I dogodilo se da jedan od zanatlija, ugledan čovek, baci se preda me,

govoreći, ''Kralju Solomone, Sine Davidov, imaj milosti na mene, starijeg
čovjeka.'' Ja mu rekoh, ''Reci mi, stariji čovjeće, šta želiš.'' On odgovori,
''Ja molim te, Kralju. Ja imam sina, mog jedinog sina, i svaki dan on čini
užasne nasilne stvari meni, udarajući me u lice i glavu i tako da me šalje
u samu užasnu smrt. Jer je učinio to, ja dođoh ti sa molbom, milošću –
da me ti osvetš.''

Kad ja čuh ove stvari ja zapovjedih njegovom sinu da bude doveden

preda me. Kad on dođe ja rekoh mu, ''Da li priznaješ ovo?'' On
odgovori, ''Ja nisam toliko postao bijesan, Kralju, da udaram moga oca
rukom. Budi ljubazan k meni, O Kralju, jer nije pravo da daješ pažnju
takvoj priči i njegovoj nevolji.'' Stoga, kad Ja, Solomon, čuh mladog
čovjeka, ja pozvah starijeg čovjeka da dođe i razmotri. Ali on nije hteo
da dođe i reče, ''Neka bude osuđen na smrt.''

Demon Ornija prorokuje da sin će umreti

Tad, vidjevši da demon Ornija se smije, Ja postah veoma ljut da se on

smije u mojoj prisutnosti. Otpuštajući mladog čovjeka, ja naredih Orniji
da dođe i Ja rekoh mu, ''Prokleti, smiješ li se meni?'' On odgovori, ''Ja
molim te, Kralju, nisam se smijao zarad tebe, već zato zbog jadnog
starog čovjeka i jadnog mladića, njegova sina, jer nakon tri dana on će

1937
umreti. Vidi, stari čovek je imao namjeru da se ponaša prema njemu na
zao način.''

Ja rekoh, ''Da li on uistinu ima takvu namjeru?'' Demon reče, ''Da,

Kralju.'' Tad ja zapovedih demonu da ode i stari čovek i njegov sin da se
vrate nazad, i ja naredih im da postanu prijatelji. Tad ja rekoh starom
čoveku, ''U tri dana vrati svoga sina meni.'' Kad su se oni poklonili preda
mnom, oni odoše.

Ornija je nateran da objasni kako on zna Božji plan za budućnost

Tad ja naredih Orniji da bude doveden meni nazad i ja rekoh mu, ''Reci
mi kako znaš da mladi čovek će umreti za tri dana.'' On odgovori, ''Mi
demoni idemo u nebeski svod nebesa, letimo okolo među zvezdama, i
slušamo odluke koje proizilaze od Boga u pogledu života ljudi. Ostatak
vremena mi dolazimo, i bijući promenjeni, uzrokujemo razaranje, bilo
kroz nadmočnost ili vatrom, ili mačem ili prilikom.''

Ja pitah ga, ''Reci mi, onda, kako ti, bijući demon, možeš da uzdigneš se
u nebo.'' On odgovori, ''Koje god stvari su ispunjene na nebu, su
ispunjene na isti način također na zemlji, jer kneževine i ovlasti i sile
iznad lete unaokolo i smatrane su vredne da uđu u nebo. Ali mi koji smo
demoni smo iscrpljeni jer nemamo mjesto stajanja od koga uzilazimo ili
na kojem se odmaramo, tako mi padamo kao lišće sa drveća i ljudi koji
gledaju misle da zvezde padaju sa nebesa. To nije istina, Kralju, prije, mi
padamo zarad naše slabosti i budući da tamo nema ništa za šta bi se
držali, mi padamo kao munje svjetla na zemlju. Mi spaljujemo gradove i

1938
stavljamo na polja vatru. Ali zvezde neba imaju svoj temelj položen u
svodu nebeskom.''

Proroštvo Ornije demona se ispunjava

Kad Ja, Solomon, čuh ove stvari, ja zapovedih demonu da bude čuvan za
pet dana. Nakon pet dana ja pozvah starca ali on nije hteo da dođe. Tad
kad je došao, ja videh da je potišten i tuguje. Ja rekoh mu, ''Gde je tvoj
sin, starče?'' On odgovori, ''Ja sam ostao bez djece, O Kralju, i bez nade
ja čuvam grob moga sina.'' Kad sam čuo ove stvari i znajući da stvari
koje su bile izgovorene meni od demona behu istinite, Ja veličah Boga
nebesa i zemlje.

Šeba, Kraljica Juga, obilazi Hram

21 Sad kad Šeba, Kraljica Juga, je vidjela Hram koji sam ja gradio, ona je
mislila da je čudesno i dodijelila je deset hiljada bakrenih šekela. Ona je
ušla u unutrašnji dio Hrama i vidjela oltar, heruvim i serafim su
zaklanjali sjedište milosti, dve stotine dragulja su sijali od različitih
ukrasa lampi, i lampe su također ukrašavene sa smaragdima,
zumbulima i lapis lazuli. Također je vidjela srebro, bronzu i zlatne
posude i osnove stubova isprepleteni sa bronzom iskovani u kalup
lanaca. Konačno, ona je vidjela Bronzano More, koje je podržavalo
trideset i šest bikova. I svi behu radili u Hramu... plačeni u iznosu jedan
zlatni talenat odvojeno od demona.

1939
Pismo od Adarkesa,kralja Arabije, gde traži Solomonovu pomoć protiv
demona vetra

22 kralj Arabije, Adarkes, poslao je pismo sledeće sadržine:

''Kralj Arabije, Adarkes, Kralju Solomonu, pozdravi. Čuo sam o mudrosti

koja ti je data i da, bijući čovek od Boga, dato ti je razumevanje o svim
duhovima vazduha, zemlje i podzemlja. Postoji još duh u Arabiji. Rano
ujutro svež udar vjetra udara do trećeg časa. Užasni su udari čak ubijaju
ljude i životinje i nijedan izbrojani udar ne može zaustaviti demona. Ja
molim te, zato, budući da je ovaj duh kao vjetar, učini nešto mudro
prema mudrosti koja ti je data od Gospoda Boga i odluči da pošalješ
čovjeka koji može da to dovede u red. Tad mi čemo pripadati tebi,
Kralju Solomone, Ja i sav moj narod i sva moja zemlja, i sva Arabija će
biti u miru ako izvedeš ovaj čin osvete za nas. Slijedom toga, mi vas
molimo, ne zanemarite našu molitvu i postanite naš gospodar za sve
vreme. Da si dobro moj gospodaru, kao uvijek.''

Nepokretan ugaoni kamen

Kasnije Ja, Solomon, pročitah ovo pismo, ja presavih ga, dadoh ga

mome slugi, i rekoh mu, ''Nakon sedam dana, podsjeti me na ovo
pismo.'' Tako Jerusalim je bio izgrađen i Hram je išao prema svom
završetku. Sad bio je divovski ugaoni kamen koji sam Ja želio da stavim
na glavu ugla da završim Hram Božiji. Sve zanatlije i svi demoni koji su

1940
pomagali dođoše do istoga mesta da donesu kamen i nameste ga na
kraju Hrama, ali nisu bili dovoljno snažni da ga pomjere.

Solomonov sluga dečak zarobljava Arapskog demona vetra u kožnu

flašu sa pomoću prstena

Kad sedam dana je prošlo i ja setih se pisma kralja Arabije, ja pozvah

moga slugu dečaka i rekoh mu, ''Natovari svoju kamilu, uzmi kožnu
flašicu i ovaj pečat, i idi za Arabiju do mjesta gde duh duva. Tad uzmi
vinsku kožu i stavi prsten nasuprot vrata flaše protiv vjetra. I kako flaša
bude napunjena vazduhom, ti češ vidjeti da je demon koji je ispunio.
Pažljivo, zatim, sveži flašu čvrsto i kad je zapečatiš prstenom, natovari
kamilu i dođi nazad ovamo. Idi sad, sa blagoslovom.

Tad dečak posluša naređenja i ode u Arabiju. Sad ljudi iz oblasti su

sumnjali da li je moguće dovesti zlog duha pod kontrolu. Ipak, prije zore
kućni sluga je ustao i suočio se sa duhom vetra. On je stavio flašu na
zemlju i stavio prsten na njena usta. Demon je ušao u flašu i napuhao
je. Još dečak je stajao čvrsto. On je vezao otvor flaše u ime Gospoda
Sabaotha i demon je ostao unutar flaše. Da dokaže da demon je
prevladan, dečak je ostao tamo tri dana, kad duh nije duvao više, Arapi
su zaključili da on je zaista zarobio duha.

Arapski demon vjetra, zvan Efipas, je doveden de Hrama, gde je

ispitivan od Solomona i stavlja nepokrenti ugaoni kamen u mjesto.

1941
Tad je natovario plašu na kamilu. Arapi su poslali dečaka na njegov put
sa darovima i počastima, izgovarajuči hvale Bogu, jer su bili ostavljeni u
miru. Tad dečak donese duha i stavi ga u najistaknutiji dio Hrama.
Slijedeći dan Ja, Solomon, uđoh u Hram jer sam bio veoma zabrinut oko
ugaonog kamena. Odjednom, flaša ustade, prohoda sedam koraka, i
padne dole ustima preda mnom. Ja bijah začuđen da iako je demon bio
zarobljen u flaši, imao je moč da hoda okolo, i ja naredih mu da ustane.
Zadihan, flaša usta i stade. Tad ja pitah ga, govoreći, ''Tko si ti? Iznutra
duh odgovori, ''Ja sam demon zvan Efipas i ja živim u Arabiji.''

Ja mu rekoh, ''Kojim anđelom si zaustavljen?'' On reče, ''Od onoga koji

će biti rođen od device i biti razapet od Židova.''

23 Tad Ja rekoh njemu, ''Šta možeš učiniti za mene?'' On odgovori, ''Ja

mogu da pomjeram planine, da nosim kuće iz jednog mjesta u drugo, i
da zbacujem kraljeve.'' Ja rekoh mu, ''Ako imaš moč, podići ovaj kamen
na početku ugla Hrama.'' Ali on odgovori, ''Ja neću podići samo ovaj
kamen, Kralju, veća, sa pomoću demona koji žive u Crvenom Moru, Ja
ću podići također ovaj stub vazduha koji je u Crvenom Moru i ti češ
namestiti ga gde želiš.

Kad on reće ove stvari, on ode ispod kamena,podiže ga, ode letećim
koracima noseći kamen, i stavi ga u kraj ulaza Hrama. Ja Solomon, bijući
uzbuđen, uzviknuh, ''Uistinu Sveto Pismo kazuje, Bio je kamen odbačen
od zidara i posta ugaoni kamen, koji je sad ispunjen, '' i tako dalje.

1942
Demon Efipas i demon Crvenog Mora vraća nazad stub i diže ga u
vazduh

24 Opet, ja rekoh mu, ''Idi, donesi mi onaj za koji kažeš da će pomoći

podići stub koji je u Crvenom Moru. Tako Epifas ode i dovede demona i
oboje prenesoše stub iz Arabije. Međutim, kako ih je nadmudrio jer ova
dva demona su mogla podići ceo svet sa jednim dodirom, ja zapečatih
ih okolo na strani jednog i drugog, i rekoh, ''Čuvajte ih brižno.'' Tako su
ostali držeći stub u vazduhu do dana ovog kao dokaz mudrosti date mi.
Ogromni stub je bio prenešen kroz vazduh, podignut od duhova, i tako
odozdo duhovi se pojaviše baš kao vazduh da je dizao. Kad smo gledali
pažljivo, donji dio stupa je postao nešto nakrivljen, i tako je do
današnjega dana.''

Solomon ispituje demona iz Crvenoga Mora (zvanog Abezetibou),

saznaje njegovu povijest i aktivnost, i priziva ga da drži stub

25 Tad Ja ispitah drugoga duha, onoga koji je izašao iz mora sa stubom.

''Tko si ti, kako se zoveš , i koji je tvoj posao? Jer ja sam čuo mnoge
stvari o tebi.'' Ali demon reče, ''Ja, Kralju Solomone, sam zvan
Abezetibou, jednom sjedim u prvom nebu čije ime je Amelout. Stoga, Ja
sam neprijateljski, krilati demon sa jednim krilom, idem protiv svakoga
vjetra pod nebesima. Ja bijah prisutan u vrijeme kad Mojsije se pojavi
pred faraonom, kraljem Egipta, otežujući njegovo srce. Ja sam onaj koja
Jannes i Jambres, oni koji oponiraše Mojsiju u Egiptu, pozvaše u svoju
pomoć. Ja sam neprijatelj Mojsija u činjenju čuda i znakova.
1943
Ja stoga trekoh mu, ''Kako to da si nađen u Crvenom Moru?'' On
odgovori, ''Tokom vremena Izlaska sinova Izraelovih, Ja dadoh Faraonu
muke tjeskobe i otežah srce njegovo, tako i od njegovih podređenih. Ja
učinih da oni progone blizu sinove Izraela, i faraon ih je slijedio sa
mnom i tako učiniše svi egipćani. Ja bijah tamo u to vreme i mi
slijedismo zajedno. Mi svi pristupismo Crvenom Moru. Tada se dogodilo
da u vreme kad sinovi Izraelovi su prešli, voda se vratila nazad na nas i
pokrila nas zajedno sa Egipćanima. Ja sam nađen tamo. Ja također,
bijah proguran sa vodom, i ostah u moru, bijući držan tamo od stuba
dok Efipas ne dođe.

Sledeće Ja, Solomon, prizvah ga da drži stub do kraja. Tad pod

vodstvom Boga, Ja ukrasih Hram Božji u punoj ljepoti. Ja sam se
radovao i veličao Boga.

Solomon pada ludo u ljubav sa lijepom Šumanitskom ženom i žrtvuje

Jebusitskim bogovima da pridobije nju

26 Ja uzeh nebrojene žene sad iz svake zemlje i kraljevstva. Također

krenuh na put do kraljevstva Jebusita i vidjeh ženu u njihovom
kraljevstvu, i padoh ludo u ljubav prema njoj i želio sam da mi bude
žena u haremu. Tako ja rekoh njihovim sveštenicima, ''Dajte mi ovu
Šumanitku jer sam ludo u ljubavi prema njoj.'' Oni odgpovoriše, ''Ako
voliš našu kćerm padni dole pred našim bogovima, velikim Rafanom i
Molohom i uzmi je.'' Međutim, ja nisam želio da obožavam njihove
bogove, i ja rekoh im, ''Ja ne klanjam se stranim bogovima.''

1944
Ali oni postupaše nasilno protiv devojke, govoreći, ''Ako imaš
mogućnost da ideš u kraljevstvo Solomona, reci mu, 'Ja neću ići u krevet
sa tobom ukoliko ne postaneš kao moj narod i uzmeš pet skakavaca i
žrtvuješ ih u ime Rafana i Moleha.''' Tako jer sam voleo devojku – ona bi
u punoj cvatnji i bijah van sebe, van mojih osjetila – ja sam prihvatio
kao ništa običaj žrtvovanja krvi skakavaca. Ja uzeh ih u svoje ruke i
žrtvovah ih u ime Rafana i Moleha idolima, i uzeh devicu do palače
moga kraljevstva.

Slava Božja odlazi od Solomona i on piše ovaj testament

Tako duh Božji ode od mene i od toga danamoje riječi postaše kao
prazan uzaludan govor. Ona me ubijeđivala da gradim hramove idola.

Kao rezultat, ja jadan čovjek da sam, izvrših njen savjet i slava Božja u
cjelosti ode od mene, moj duh bi pomračen i ja postah podsmijeh
idolima i demonima. Iz ovog razloga ja pisah o ovomu, moj testament, u
smislu da oni koji čuju mogu moliti, i držati pažnju, do zadnjih stvari a
ne do prvih stvari, kako bi mogli konačno naći milost zauvek. Amen.

1945
Apokalipsa Daniela
Otkrivenje Danielovo

Uvod prevodioca:

Danielovih otkrivenja ima više oko 10, prevodilac ne smatra ovo delo
Danielovim, i nerado ga postavlja, jer sadržina teksta na pojedinim
mestima odudara od učtivosti svetih tekstova. Drugi problem u ovom
otkrivenju se spominje Konstantin kao da je bitna figura za jednog
Daniela, možda i da je, treba imati na umu kad su datirana ova dela a
kad je živeo Daniel. Ako o Konstantinu govorimo nešto, onda treba znati
i za drugo, ako govorimo o plusu, ne mogu da se ukaže i na minus i
sumnjivost svega što je Konstantin činio, osim plusa, jer rečemo uveo je
lažnu veru u Hrišćanstvo paganizam do današnjih dana funkcionira tako,
iskoristio je hrišćanstvo za potrebe države i tako ugrozio hrišćanstvo.
Šta o njegovom viđenju krsta pred Rimom, možemo verovati, ili ne. Ja
ne govorim protiv Konstantina jer ne znam, samo ukazujem i na drugu
stranu i tako je to danas u današnjem svetu i tako je rađeno i prije.

_______

1 Prema rečima Boga koje govore: ''Kada čuješ za ratove i glasine o

ratovima, narod će boriti se protiv naroda, i kraljevstvo protiv
kraljevstva, zemljotresi, pomori i pomjeranja zvijezda. Tada grm koji
obuzdavaju sinove Hagare (žene Abrahamove) će se osušiti. I tri
Hagarina sina će ići u veliki Babilon, čija imena su Juahes, i drugi
Aksiafar, i treći Morfosar. I Ismael će doći dole područjem zemlje brzo
prolazeći. I on će ustanoviti naselje u Halkedonu preko od Bizantije. I

1946
drugi će doći u Antiohiju, Ciliciu i Ibersku Anatoliju, Tarkisan zemlju i
Smirnu daleko kao grad sedam brda. I on će prosuti Rimsku krv. I drugi
će doći u oblast Perzije i do Galilejske zemlje, Armenske granice i grada
Trebizonda. I on će doći do regije zemlje Meropes. I on će poklati
mušku djecu od dve i tri godine stare i mlađu. I on će ubiti ih mačem. A
treći će ići do oblasti severa i Mesiapolisa i Sinopolis i Zalihosa i regije
Krisiapetre, i dobro osvetljene doline i Bitunije, i Dafnousije,
Hrisioupolisa i Damouliona i daleko kao grad sedam brda.

2 I stoga svi ovi će pobiti velik broj Rimljana od dve i tri godine starosti i
mlađe. I oni će sakupiti se zajedno prema moru. I u njihovim brodovima
biti će mirijade mirijada. I biti će drugi bezbrojni i nebrojena mnoštva. I
u tom mjestu mnogi će zanijekati našega Gospoda Isusa Hrista i svete
darove i slijediti će apostole. I svaka žrtva će utihnuti od crkava. I
liturgija Božija će biti ismijavana. I sveštenici će biti kao neuki ljudi. I
Ismael će plakati glasno, nadimući se i govoreći, ''Gde je Bog Rimljana?
Nema nikoga da im pomože, jer mi smo pobedili ih zacelo.'' Jer uistinu
tri sina Hagare će vikati protiv Rimljana. I oni će preći prego sedmo-
brdnog grada prema Bizantu. I viječajući, oni će reći među sobom,
''Dođite hajde da napravimo most u moru sa brodovima i prevezemo
konje za sebe u Bizant, grad sedam brda. Ali vladari Rimljana i velikaši
sedmo-brdog grada će pobeći do klisura planina. I tamo će biti strah i
nevolja. I biti će mnogo oskudice u planinama. I ljudi grada sedam brda
će biti u nesreći mača. Jao, jao tad. Kako će prava vjera Hrišćana i
nepobjediva snaga časnog i životodarnog križa biti prevladana?''

3 Ali čujte, braćo, da zarad njihovih bezakonja Bog se uzdržava. I prvi će

postaviti svoj protiv Bizanta. I on će udariti i oni će biti udareni. I tad
vladari Rimljana će bogohuliti, govoreći, ''Jao, jao, niti u nebesima mi
imamo kralja niti na zemlji.'' I sa ovom rečju Gospod će nagnuti milost
1947
prema Rimljanima i prema njihovoj osveti i uzvratiti će pravdom ka
njihovim neprijateljima. I tamo će biti veliki zvuk sa neba i strašan
zemljotres i zvuk anđela sa nebesa. I Gospod će nagnuti svoju glavu i
staviti će svoj bijes protiv sinova Hagare i na stopalo Ismaila. I Gospod
će podići kukavičluk Rimljana i staviti u srca Ismaela, i hrabrost Ismaelita
u srca Rimljana. I Gospod će podići kralja Rimljanima, za koga ljudi kažu
da je mrtav i koristan za ništa, za koga su ljudi mislili da je umro mnoge
godine ranije. Gospod je sačuvao ovoga čovjeka u stranoj zemlji Perzije.
Ovo je njegovo ime, ono koje počinje sa slovom K od alfabeta. I ovaj
čovek dolazi do grada sedam brda prema večeri. I on će pripremiti se za
svoje neprijatelje. I u Subotu ujutro, kad se sunce diže, on će započeti
veliki rat sa narodom i sinovima Hagare, i on i dvoje malih dečaka. I
vladari Rimljana će sakupiti se zajedno u Bizantiji. Tad čak sveštenici
Rimljana i episkopi i igumani (opati) koji su nađeni će nositi oružje rata.

4 I kad je on sakupio one zajedno sa dvojicom malih dečaka, da kralj

također se pridružio u močnome ratu sa narodom sinova Hagare. I on
će poubijati ih kao travutrske spaljene vatrom. Također od njihove krvi
tri godine star bik bi udavljen. I kralj sam će progoniti hiljadu i dvojicu
malih dečaka mirijade. I Ismael i sinovi Hagare biti će posječeni do kraja.
I tamo biti će rat i veliko krvoproliće takvo kakvo nije bilo od postanja
zemlje. Krv će biti miješana u moru milju i pol. I na ulicama sedmo
brdog grada konji će biti potopljeni, utapanjem u krvi. I od toga naroda i
od Ismaela će ostati samo tri šatora ljudi. I sinovi Ismaela će služiti
Rimljanima do kraja i služiti će upravnicima vodića magaraca sedmo-
brdog grada za trideset godina. I priroda Ismaela u maču i ropstvu je
gorča i žalosnija više od Rimske. I Rimska rasa će željeti da vidi tragove
Ismaelia i neće ih naći. I tad proročka riječ će biti ispunjena koja kaže: ''

1948
Kako će jedan progoniti hiljadu i dve ukloniti mnoštvo dok ukoliko
Gospod Bog ne odbaci ih i Gospod ih preda?

5 I kralj Rimljana će potčiniti svakoga neprijatelja i protivnika pod svoje

noge. I skiptar toga kralja će dugo živeti, kao taj od dvojice malih
dečaka. I njegova slava će ići ispred od istoka i zapada. I biti će jedno
carstvo. I nitko se neće opreti njemu jer ovaj čovek je došao od Boga i
uzrokovati će da svaki rat prestane. I biti će velik mir. I svaki grad i
utvrda biti će izgrađeni. I biti će mnogi oltari prihvatljivi Bogu u
modernom svetu. I svi otoci i planine će biti naseljeni. I hljeb i vino i
maslinovo ulje i zlato i srebro ćese uvećati na svoj zemlji. I taj kralj će
učiniti sva neprijateljstva da prestanu na zemlji. I oni će pretvoriti
njihovo oružje u kose. I njegova vladavina biti će za trideset i šest
godina. I vladari Rimljani će željeti da se udruže u ratu ali ga neće naći. I
Na svim mjestima zemlje će se plašiti njih. I taj kralj će slaviti Boga jer u
njegovoj vladavini Bog dade mu dobre stvari zemlje koje on nije dao od
postanja svijeta. I kralj će zaspati u miru. I dvoje malih dečaka biti će
uzeti gore u miru nakon trideset i tri godine.

6 I nakon njega ustati će sa severa drugi kralj. I radeći velike nečisti i

mnoge nepravde, on će također raditi velika bezakonja. I on će spariti
majku i sina i brata i sestru. I on će dovesti monahe iz svetih manastira i
spojiti će manastire zajedno i uzrokovaće monahinje da liježu sa svojim
narodom. I on će činiti velika sagrešenja. Jao, jao tad Hrišćanima. Jao
onima koje su trudne. I hvale Božje također će utihnuti. I Gospod Bog će
pozvati vatru sa nebesa i progutati će ih. I nakon njega nečista i strana
žena će vladati u Sedmo-brdom gradu. I ona će namjestiti se na južnoj
strani Sedmo brdog grada.

1949
7 I zato jao Hrišćanskoj rasi. I jao tebi, Sedmo-brdni Vavilone, jer
Vizantija Božija će pobeći od tebe. I tvoja svetost i tvoji hramovi će
pobeći od tebe. I tvoja slava će propasti. I jao tebi, Babilone na Sedam
brda, novi Bizante. I jao tebi, Hrišćanska raso. Opet će biti na putu
naroda, opet strah među Rimljanima, opet pokolji i uznemirenja za
Rimski narod. Crkve će biti uništene. Vjera će biti otpuštena (prazna).
Žene začinju decu nevjernika. I zato jao tebi, jadni Babilone, majko
gradova, jer Bog će nagnuti svoj gnjev koji daje vatru. I tvoji visoki zidovi
će pasti. I tamo će ostati u tebi jedini stub Konstantina Velikog, tako da
oni koji plove morem mogu plakati tamo. I nadalje kraljevstvo će biti
uzeto od njega i biti će dato Rimu.

8 I drugi veliki skiptar (žezlo) će ustati iz Judeje. A njegovo ime ja Dan. I

tad židovi, neumoljiva Židovska rasa, koja je rasuta u gradove i zemlje,
će se sakupiti ponovo. I oni će biti sakupljeni zajedno tamo. I oni će doći
u Jerusalem prema njihovom kralju. I oni će nanijeti bol hrišćanskoj rasi
u celoj zemlji. Jao, jao, dobri narode.

9 Sa njim vladajući, Antihrist će ići pravo iz nižih područja, i provalija

Hada. I on će doći u malen garidion? Riba. I on ide u široko more. I biti
će uhvaćen od dvanaest ribara. I ribari će bijesni jedan prema drugom.
Jedan će prevladati nad njima,čije ime je Juda. I on će uzeti tu ribu za
svoje nasleđe i doći u mesto zvano Gouzet i tamo prodati ribu za
trideset srebrnjaka. I djevica će kupiti ribu. Njeno ime je Nepravda
zarad sina nepravde kojeg će roditi. I njeno prezime je Propast. Jer
dodirujući glavu ribe ona će postati trudna i začeti Antihrista sama. I on
će biti rođen od nje nakon tri meseca. I on će sisati od nje za četiri
mjeseca. On dolazi u Jerusalim i postaje lažni učitelj. I on će se pojaviti
tih i umiljat i bezazlen. Visina njegova stasa će biti petnaest stopa
(stopala). A kosa njegove glave će dosezati do nogu. I on će biti velik i
1950
kosmat. I otisak njegova stopala će biti velik. Njegove oči biti će kao
zvezda koja se podiže ujutro, a njegovo desno oko će biti kao u lava.
Njegovi niži zubi biti će železo a njegova donja čeljust dijamant. I
njegova desna ruka će biti železna a njegova leva bakar. A njegova
desna ruka biti će četiri i pola stope dugačka. Biti će duga lica, duga
nosa, i neuredan. I on također ima na svome čelu tri slova: A, K, T. I A
označava, ''Ja niječe'' K znači ''Ja u potpunosti niječem'', i T : ''Nečist
zmaj''. I Antihrist će podučavati i biti učen.

10 U to vreme biti će izobilje žita i vina i maslinova ulja toliko kako nije
bilo od postanja svijeta. I u tim vremenima klas će dati mjeru žita. I
grana vinove loze će dati stotinu grozdova grožđa. I grozd grožđa će
nositi deset hiljada grožđica i dati će stotinu mjera. I sjeme maslinovog
drveta će biti zrelo. I biti će mnogo plodonošenja svih vrsta. I zemlja će
biti plodna i dati će svoje plodove stostruko.

11 I Jevrejski narod i Jeruzalemićani će savjetovati se govoreći, ''Dođite,

hajde da učinimo dostojnog čoveka kraljem'' I oni učiniše ga kraljem i
krunisaše ga nakon tri dana. I on će kraljevati tri godine. I u njegovoj
prvoj godini sva trava na zemlji će propasti. I u celom svijetu neće se
moći naći pola mjere žita ili pola staklenke vina ili drugih plodova. Tad
tamo će biti veliki pomor. I oni na kopnu će pobeći do otoka i oni na
otocima do kopna. I za vrijeme vrsta bolesti će biti na celoj zemlji i
velika pošast kakva nikad se nije dogodila do tog doba. I ljudi će biti
umrtvljeni. Ako ispravan čovek je jedva spašen, kako li će grešnik se
pojaviti (proći)?

12 I tad nečisti duhovi i demoni će ići napred kao pijesak morski, neki u
bezdan, a neki u grebene i tjesnace. I oni će držati se Antihrista i oni će
također iskušavati kršćane i ubijati dojenčad žena. I oni sami će sisati iz

1951
njih. I tad ljudi će zvati smrt i kopati grobove i govoriti, ''Blagosloveni i
triput blagosloveni su koji su već umrli, jer nisu stigli ove dane.'' I oni
koji idu dole do mora također će govoriti, ''Neka bijes tvojih valova
proguta nas, O sveto more.''I tad sva tijela Rimljana će tugovati. I dok
tamo biti će trenutna radost i veselje Jevreja , biti će nesreća i
zlostavljanje Rimljana iz svake nužnosti zlih demona. I zemlja će postati
kao bakar. I svo zelenilo će se osušiti. I svako drvo i svaki cvijet na zemlji
će propasti. Sva jezera i rijeke i bunari će presušiti. I vlažnost voda će do
skroz presušiti.

13 I tad Antikrist će podići kamen u svojoj ruci i reći, ''Verujte u mene i

ja ću učiniti ovo kamenje hlebom.'' I tad Židovi će obožavati ga, koji će
reći, ''Ti si Hrist koga mi molimo i tarad tebe Hrišćanska rasa je tužna
veoma. I tad Antihrist će se nadimati, govoreći židovima, ''Ne budite
tužni zbog ovog. Za malo dok i hrišćanska rasa će vidjeti i shvatiti tko
sam.'' I Antihrist podižući svoj glas prema kremenitoj stijeni, govoreći,
''Postanite hleb pre Židova. I neposlušavši ga, kamen posta zmaj. I zmaj
reče Antihristu, ''O ti koji si pun svakog bezakonja i nepravde, zašto činiš
stvari koje nisi sposoban?'' I zmaj se posramio pred njim i pred
židovima.

14 I tad troje ljudi će ići napred i osuditi ga kao lažova i prevaranta. I

ovo troje ljudi, dvoje sa nebesa i jedan sa zemlje, također hodajući pred
Antihristom će reči, ''Jao tebi, O činioće nepravde i nasledniće večne
vatre.'' I oni će hodati celom zemljom, plačući i govoreći unesrećenim
Hrišćanima. ''Čujte, O sinovi ljudi, ne obožavajte ga, jer on nije Hrist niti
Bogobojažljiv čovek, već on je Antihrist.'' I mnogi Hrišćani će trčati do
nogu svetaca i reći, ''Šta da radimo, O svetitelji? Gde da se mi hrišćani
sakrijemo?'' I mnogi od hrišćana će sakriti se u planinama i pećinama i u
rupama u zemlji i biti će spaseni, tako da podmukao Samuel (Sotona) ne
1952
uhvati ih. I kada Antihrist nađe tu trojicu ljudi on će ubiti ih sa mačem.
Tad ono što je rečeno od proroka Davida biti će ispunjeno: ''Tad oni će
prinijeti bikove na oltar.'' I sa Antihristom vladajući i sa demonima
progoneći, Židovi su smišljali uzaludnosti protiv Hrišćana, veliki dan
Gospodnji se približio. I biti će sud i odšteta. I obmana đavola će pasti. I
svjetlo svijeta, Hrist naš Gospod kralj slave, će procvasti, komu je sva
slava i čast i vlast zauvek. Amen.

1953
Ilijina Apokalipsa

(prevodilac ne smatra ovo delo relevantnim, npr. Navodi se da je Krist

stvorio ljude)

1 Riječ od YHWH dođe k meni govoreći, ’’Sine čovećji, reci ovom

narodu, zašto dodajete grijeh svojim grijehovima i srdite Gospoda Boga
koji vas je stvorio? ’’ 2 Ne ljubite svijet ili stvari koje su u svijetu, jer
uzdizanje svijeta i njegovo uništenje pripadaju đavolu.

3 Sjetite se da Gospod slave, koji je stvorio sve, je imao milost na vas da

bi On mogao spasti nas od zarobljeništva ovog doba. 4 Jer mnogo puta
đavo nije želio da sunce uziđe nad zemljom i nije dao zemlji da donese
plod, budući da želi da uništi ljude kao vatru koja bijesni u strnjici, i on
želi da proždre ih kao vodu. 5 Zato, zarad ovog, Bog slave imao je milost
na nas, i On posla Svog Sina u svijet tako da bi On spasao nas od
zarobljeništva. 6 On nije obavijestio anđela ili arhanđela ijedne vlasti
kad On je trebao doći k nama, već ’’On promjeni Sebe da bude kao
čovek kad On je trebao doći nama kako bi On mogao spasti nas od
tijela. 7 Zato postanimo sinovi Njemu budući On je otac nama.

8 Zapamti da je On pripravio prijestolja i krune za vas u nebesima,

govoreći, ’Svako ko će slušati Mene će primiti prijestolje i krune između
onih koji su Moji.’’ 9 Gospodar reče, ’’Ja ću napisati Moje ime na
njihova čela i Ja ću zapečatiti njihovu desnu ruku, i oni neće više
ogladnjeti ili ožednjeti.

1954
10 Niti će sinovi bezakonja prevladati nad njima, niti će prijestolja
omesti ih, već će hodati sa anđelima u Moj grad.’’ 11 Što se tiče
grešnika, oni će biti posramljeni i neće proći kraj prijestolja, već
prijestolja smrti će ih uzeti i vladati nad njima jer anđeli se nisu slagali
sa njima. 12 Oni su otuđili sebe od Nihovih stanovanja.

13 Čujte, o mudri ljudi zemlje, u pogledu prevaranata koji će se

umnožiti u poslednjim vremenima tako da oni će namjestiti za sebe
učenja koja ne pripadaju Bogu, stavljajući postrani Zakon Gospodnji, oni
koji su načinili svoj stomak njihovim Bogom, govoreći, ’’Post ne postoji,
niti je Bog stvorio ga.’’, čineći sebe strancima saveza Božjeg i lišavajući
sebe velikih obećanja.

14 Sad ti nisu nikad ispravno utvrdili se u čvrstoj vjeri. Zato ne dajte tim
ljudima da vas vode ustranu.

15 Znajte da od vremena kad je On stvorio nebesa, Gospodar je stvorio

post za dobro ljudi zarad strasti i želja koje se bore protiv tebe tako da
zlo ne raspali se u tebi. 16 ’’Već je čisti post što sam ja stvorio,’’ kaže
Gospod. 17 Onaj koji posti stalno neće grešiti iako ljubomora i razdor je
unutar njega. 18 Neka čisti posti, ali gde god onaj koji posti nije čist on
ljuti Gospodina i također anđele. 19 I on žalosti svoju dušu, gomilajući
gnjev na sebe za dan gnjeva.

20 Čisti post je ono što sam stvorio, sa čistim srcem i čistim rukama. 21
To otpušta grijeh. To liječi bolesti. To izbacuje demone. 22 To je
djelotvorno ka prijestolju Božijem za pomazanje i za otpuštanje grijeha
putem čiste molitve.

23 Tko među vama, ako je častan u svom poslu, će izaći na polje bez
oružja u ruci? Ili tko će izaći u bitku bez grudnog oklopa na sebi? 24 Ako

1955
je nađen, neće li biti ubijen jer je ostavio službu kralja? 25 Tako niko ne
može uči u sveto mjesto ako je dvojne misli. 26 Onaj tko je dvosmislen u
svojoj molitvi je tama sebi. I čak anđeli mu ne veruju. 27 Zato budite
jedne misli u Gospodu u sva vremena tako da možete znati svakog
trena.

II

1 Nadalje, u pogledu kralja Asirije i raspuštanja nebesa i zemlje i stvari

ispod zemlje.

2 ’’sad stoga <oni koji su Moji> neće biti prevladani’’ kaže Gospod, ’’niti
će se oni bojati u bitci.’’ 3 Kad oni vide kralja koji ustaje sa sjevera, koji
će biti zvan ’’kraljem Asirije’’ i ’’kralj nepravde’’, on će povečati svoje
bitke i nemire prema Egiptu. 4 Zemlja će uzdisati jer tvoja djeca će biti
zarobljena. 5 Mnogi će željeti smrt u tim danima, ali smrt će pobeći od
njih.

6 I kralj koji će biti zvan ’’kraljem mira’’ će ustati na zapadu. 7 On će

proči morem kao razjareni lav. 8 On će ubiti kralja nepravde, i uzeti će
osvetu nad Egiptom sa bitkama i mnogo krvoprolića.

9 Dogoditi će se u tim danima da će on zapovediti mir i zaludan dar u

Egiptu. 10 On će dati mir onima koji su sveti, govoreći, ’’Ime Božje je
jedno.’’ 11 On će dati počast svecima i uzdizanju mjesta svetaca. 12 On
će dati zaludne darove kući Božjoj. 13 On će lutati okolo gradova Egipta
sa prevarom, bez njihova znanja.14 Prebrojati će sveta mjesta. On će
izvagati idole neznabožaca. On će prebrojati njihovo bogatstvo. On će

1956
postaviti sveštenike za njih. 15 On će zapovediti da mudri ljudi i veliki od
naroda budu zarobljeni, i oni će biti dovedeni do velikog grada koji je na
moru, govoreći, ’’Postoji samo jedan jezik.’’ 16 Ali kad čujete, ’’Mir i
radost postoje.’’ Ja ću...

17 Sada Ja ću reći ti njegove znakove da bi mogao znati ga. 18 Jer on

ima dva sina: jednog na desno i jednog na lijevo. 19 Onaj sa desna će
primiti demonsko lice, i on će boriti se protiv imena Božijeg. 20 A četiri
kralja će sići od tog kralja. 21 U tridesetoj godini on će doći u Memfis, i
sagraditi hram u Memfisu. 22 Na taj dan njegov rođeni sin će ustati
protiv njega i ubiti ga. 23 Cijela zemlja će biti nemirna.

24 Na taj dan on će izdati naredbu nada celom zemljom tako da

sveštenici zemlje i svi sveti budu zarobljeni, govoreći, ’’Vratiti ćeš
dvostruko svaki dar i sve dobro koje moj otac dade ti. 25 On će zatvoriti
sveta mjesta. Uzeti će njihove kuće. Uzeti će njihove sinove za
zatvorenike. 26 Narediti će i žrtve i gadosti i teška zla će biti urađena u
zemlji. 27 On će se pojaviti pred suncem i mjesecom. 28 Na taj dan
sveštenici zemlje će poderati svoju odeću.

29 Jao tebi, O vladari Egipta, u tim danima jer vaš dan prođe. 30 Nasilje
koje je činjeno ubogima će se okrenuti na vas, i vaša deca će biti
zarobljena kao plijen. 31 U tim danima gradovi Egipta će vapiti za
glasom onoga koji prodaje i onog koji kupuje neće biti čut. Tržnice grada
Egipta će postati prašnjave. 32 Oni koji su u Egiptu će plakati zajedno.
Oni će željeti smrt, ali smrt će odletjeti i ostaviti ih.

33U tim danima, oni će trčati na stijene i bacati se govoreći, ’’Padnite na

nas.’’ I opet neće umreti. 34 Dupla nesreća će se umnožiti na celu
zemlju.

1957
35 U tim danima, kralj će zapovediti, da sve žene dojilje budu uhvaćene
i dovedene njemu zarobljene. Njih će sisati zmije. I njihova krv će biti
izvučena iz njihovih grudi, i biti će stavljana kao otrov na strijele. 36
Zarad njihove nevolje na gradovima, on će zapovediti ponovo, i sve
mladi mladići od dvanaest godina i ispod će biti uhvačeni i stavljeni u
red da se nauče strijeljanju. 37 Babice koje su na zemlji će tugovati.
Žena koja se porodila će dizati oči ka nebu, govoreći, ’’ Zašto sam sjedila
na stolici rađanja, da rodim sina na zemlju?’’ 38 Neplodna žena i devica
će se radovati, govoreći, ’’Naše je vreme da se radujemo, jer mi
nemamo deteta na zemlji, već naša deca su na nebesima.’’

39 U tim danima, tri kralja će ustati među Perzijancima, i oni će odvesti

zarobljene Židove koji su u Egiptu. Oni će ih dovesti u Jerusalim, i
nastanit će ih i stanovati tamo.

40 Tad kad čujete da tamo je sigurnost u Jerusalemu, pokidajte svoju

odeću, O sveštenici zemlje, zarad sina propasti koji uskoro dolazi.

41 U tim danima, bezakonik će se pojaviti u svetim mestima.

42 U tim danima kraljevi Perzije će požuriti i stati će da se bore sa

kraljevima Asirije. Četiri kralja će se boriti sa trojicom. 43 Provesti će tri
godine u tom mjestu dok ne odnesu bogatstvo hrama koje je u tom
mjestu.

44 U tim danima, krv će teći od Kosa do Memfisa. Rijeka Egipta će

postati krv, i neće moći da piju iz nje za tri dana.

45 Jao Egiptu i onima u njemu.

46 U tim danima, kralj će ustati u gradu koji je zvan ’’grad sunca’’ i cela
zemlja će biti uznemirena. On će otići u Memfis sa Perzijancima.

1958
47 U šestoj godini, Perzijski kraljevi će postaviti zasjedu u Memfisu. Oni
će ubiti Asirskog kralja. 48 Perzijanci će se osvetiti na zemlji, narediti će
da se ubiju svi neznabošci i bezakonici. Zapovediti će da se izgradi hram
svetaca. 49 Dati će duple darpve kući Božjoj. Oni će reči, ’’Ime Boga je
jedno.’’ Cela zemlja će pozdravljati Perzijance.

51 A koji su ostali, koji nisu umrli pod nesrećama će reči, ’’Gospod nam
je poslao pravednog kralja tako da zemlja neće postati pusta.’’ 52 On će
zapovediti da nijedna kraljevska stvar bude izložena za tri godine i šest
mjeseci. Zemlja će biti puna dobra u izobilju blagostanja.

53 Oni koji su živi će ići onima koji su mrtvi, govoreći, ’’Ustanite i budite
s nama u miru.’’

III

1 U četvrtoj godini tog kralja, sin bezakonja će se pojaviti, govoreći, ’’Ja

sam Hrist,’’ iako on nije. Ne verujte mu!

2 Kad Krist dođe, On će doći na način gnijezda golubljeg sa krunom

golubova oko Njega. On će hodati na nebeskim svodovima sa znakom
krsta koji vodi On.

3 Cijeli svijet će gledati Njega kao sunce koje sija od istoka do zapada.

4. Ovo je kako On će doći, sa svim njegovim anđelima koji ga prate.

5. Ali sin bezakonja će početi da stoji ponovo u svetim mjestima.

6. On će reči suncu, ’’Padni’’ i past će.

1959
On će reči, ’’Sijaj,’’ i učiniti će tako.

On će reči, ’’Pomrači’’ i biti će tako.

7 On će reči mjesecu, ’’Postani krvav’’ i biti će.

8 Ići će s njima sa neba.

On će hodati po moru i rijekama kao po suhoj zemlji.

9 Učiniti će da hromi prohodaju.

Učiniti će gluhi da čuju.

Učiniti će nijemi da govore.

Učiniti će slijepi da vide.

10 Gubave on će očistiti.

Bolesne on će izliječiti.

Demone će izbacivati.

11 On će umnožiti svoje znakove i čuda u prisustvu svakoga.

12 Učiniti će djela koja je Krist učinio, osim oživljavanja mrtvog.

13 U ovom ti češ znati da on je sin bezakonja, jer ne može dati život.

14 Jer vidi reči ću ti njegove znakove da bi ga poznao.

15 On je ...kože nogu mladića, ima pramen sive kose napred na svojoj

ćelavoj glavi. Njegove obrve dopiru do ušiju. Ima gubavu ogoljenu tačku
na svojom rukama.

16 On će preobraziti sebe u prisustvu onog koji ga vidi. On će postati

mlado dijete.On će postati star.

1960
17 On će prebraziti sebe u svakom pogledu. Ali znak njegove glave neće
moči promeniti.

18 Po tom ti češ znati da on je sin bezakonja.

IV

1 Djevica, čije ime je Tabita, je čula da besramni se javio u svetim

mjestima. I ona stavi na sebe odjeću od finoga lana.

2 i ona će progoniti ga do Judeje, ružeči ga do Jerusalema, govoreći, ’’O

besramniče, o sine bezakonja, O ti koji si bio neprijatelj svim svetima.

3 Tad besramnik će biti ljut na devicu. On će je progoniti do oblasti

zalaska sunca. On će popiti njenu krv navečer.

4 I on će baciti ju na hram, i ona će postati lijek za ljude.

5 Ona će ustati u zoru. I ona će živjeti i koriti ga, govoreći, ’’o

besramniče, ti nemaš moči nad mojoj dušom i mojim tijelom, jer ja
živim u Gospodu uvijek.

6 I moja krv koju si bacio na hram je postala lijek za narod.’’

7 Tad kad Ilija i Enoh čuju da besramnik je otkrio sebe u svetom mjestu,
oni će doči dole i boriti se s njim govoreći,

8 Zar se zaista ne sramiš? Kad pridružuješ sebe svetima, jer ti si uvijek

zastranio.

9 bio si neprijatelj onima koji pripadaju nebesima, radio si protiv onih

koji pripadaju zemlji.
1961
10 Bio si neprijatelj prijestoljima, radio si protiv anđela, ti si uvijek stran.

11 ti si pao sa nebesa kao jutarnja zvezda, ti si promenio se, i tvoje

pleme posta tamno kao ti.

12 Ali ti se ne sramiš, kad stojiš čvrsto protiv Boga, ti si đavo.

13 besramnik će čuti i biti ljut, i on će boriti se s njima na tržnici velikog

grada. I provesti će sedam dana boreći se s njima.

14 I provesti će tri i pola dana u tržnici mrtav, dok ga svi ljudi budu
vidjeli.

15 Ali na četvrti dan oni će ustati i oni će ga ružiti govoreći. ’’O

besramniče, O sine bezakonja. Zar se uistinu ne sramiš sebe budući da
si zaveo ustranu narod Božji za koji nisi trpio? Ne znaš li da mi živimo u
Gospodinu?

16 Kako su reči bile izgovorene, one prevladaše nad njim, govoreći,

’’Nadalje, leći čemo pred tijelo zbog duha, i mi čemo te ubiti jer ti ne
možeš da pričaš na taj dan jer mi smo uvijek jaki u Gospodinu. A ti si
uvek neprijatelj Bogu.

17 Besramnik će čuti, i biti će gladan i boriti se s njima.

18 Cijeli grad će opkoliti ih.

19 Na taj dan oni će vikati do nebesa kao da sjaje dok ljudi i čitav svijet
će ih vidjeti.

20 Sin bezakonja neće prevladati nad njima. On će biti gladan na zemlji,

i on će tražiti da greši protiv ljudi.

21 On će progoniti sve svete. Oni i sveštenici zemlje će biti dovedeni

nazad svezani.
1962
22 On će ih ubiti i uništiti ih...ih. I njihove oči će biti uklonjene sa
željeznim šiljcima.

23 On će oguliti njihovu kožu sa njihovih glava. On će ukloniti njihove

nokte jedan po jedan. On će narediti da ocat i limun? budu stavljeni u
njihov nos.

24 Oni koji ne mogu da podnose mučenje tog kralja će uzeti zlato i

pobeći preko u pusta mesta. Oni će ležati kao onaj koji spava.

25 Gospodar će primiti njihove duhove i njihove duše sebi.

26 Njihova tijela će okameniti. Nijedna divlja životinja neće ih jest do

zadnjeg dana velikog suda.

27 I oni će ustati i naći mesto odmora, ali neće moči biti u kraljevstvu
Hrista kao oni koji su pretrpjeli zarad Gospoda govoreći, ’’Ja ću im dati
da sjede na mojoj desnoj strani.’’

28 Oni će primiti milost preko drugih, i oni će pobediti nad sinom

bezakonja. I oni će svedočiti rastvaranju nebesa i zemlje.

29 Oni će primiti prijestolja slave i krune.

30 Šezdeset pravednika koji su spremni za ovaj čas će čuti.

31 I oni će ogrnuti oklop od YHWH, i otići će u Jerusalem i boriti sa

besramnikom, govoreći, ’’Sve sile koje su proroci činili od početka ti si
učinio. Ali nisi mogao oživjeti mrtvog jer ti nemaš moč da daš život. Zato
mi znamo da si ti sin bezakonja.’’

32 On će čuti, i biti će ljut i zapovediti da se upale oltari

33 I pravednici će biti svezani. Oni će biti podignuti i spaljeni.

1963
V

1 I na taj dan mnogi će ogrubeti i uteći od njega, govoreći, ’’Ovo nije

Krist. Hrist ne ubija pravedne. On ne goni ljude da ga traže, već On traži
ih sa znacima i čudima.’’

2 Na taj dan Krist će imati milost na one koji su njegovi. I on će poslati

sa nebesa njegovih šezdeset i četiri hiljade anđela, svaki od njih ima šest
krila.

3 Zvuk će pomjeriti nebesa i zemlju kad oni daju slavu i hvalu.

4 Oni na čijem čelu ime Hrista je napisano i na čijoj ruci je pečat i veliki i
mali, će biti uzeti na njihova krila i podignuti pre njegova gnjeva.

5 Tad Gabriel i Uriel će postati stub svjetlosti vodeći ih u svetu zemlju.

6 Biti će dano njima da jedu od drveta života. Oni će nositi belu odeću...i
anđeli će paziti na njih. Oni neće ožednjeti, niti će sin bezakonja moči
prevladati nad njima.

7 I u taj dan zemlja će biti uznemirena, i sunce će pomračati, i mir će biti

uzet sa zemlje.

8 Ptice će pasti na zemlju, mrtve.

9 Zemlja će biti suha. Vode mora će se isušiti.

10 Grešnici će zavijati zemljom govoreći, ’’Šta si nam učinio, O sine

bezakonja, govoreći Ja sam Krist, kad si ti đavo?

1964
11 Ti ne možeš da spaseš sebe a da bi mogao spasiti nas. Ti stvaraš
znakove u prisustvu nas dok si odstranjen od Hrista koji je stvorio nas.
Jao nama jer smo tebe slušali.

12 Gle mi čemo sada umreti od gladi. Gde uistinu je sad trag pravednika
i mi čemo mu se moliti, i gde uistinu je onaj koji će nas naučiti i mi čemo
ga moliti.

13 Uistinu biti čemo gnjevno uništeni jer nismo slušali YHWH.

14 Mi smo otišli u duboka mjesta mora, i nismo našli vodu. Kopali smo u
rekama i papirusnoj trski, i nismo našli vodu.’’

15 Tad u taj dan, beramnik će govoriti, reči će, ’’Jao meni jer moje
vreme je prošlo za mene dok sam govorio da moje vreme neće proči za
mene.

16 Moje godine postaše mjeseci i moji dani su prošli kao što prašina
prolazi. Sad zato ja ću stradati sa vama.

17 Sad trčite pravo u pustinju. Uhvatite pljačkaše i ubijte ih.

18 Dovedite svete. Jer zarad njih, zemlja donosi plod, jer zarad njih
sunce sija na zemlju. Zarad njih rosa će doći na zemlju.

19 Grešnici će plakati govoreći, ’’Ti si učinio nas neprijateljima YHWH.

Ako možeš, ustani i progoni ih.

20 Tad će on uzeti svoja vatrena krila i odletjeti za svecima. On će boriti

se s njima ponovo.

21 anđeli će čuti i doći dole. Oni će se boriti sa njim bitku mnogih

mačeva.

1965
22 Dogoditi će se na taj dan da Gospod će čuti i zapovediti nebesima i
zemlji sa velikim gnjevom. I oni će poslati vatru.

23 I vatra će prevladati nad zemljom sedamdeset i dva lakta. Ono će

progutati grešnike i đavole kao strnjiku.

24 Istinit sud će se dogoditi.

25 Na taj dan, planine i zemlja će progovoriti. Sporedni putevi će

progovoriti jedan s drugim, govoreći, ’’Jeste li čuli danas glas čovjeka
koji hoda koji nije došao do suda Sina YHWH.’’

26 Grijehovi svakog će stajati nasuprot njega u mjestu gde oni su

počinjeni, bilo po danu ili po noći.

27 Oni koji pripadaju pravednima i...vidjeti će grešnike i one koji su

progonili ih i one koji su predavali ih smrti u njihovim mukama.

28 Tad će grešnici u mukama vidjeti mjesta pravednika.

29 I ovakva milost će se dogoditi. U tim danima, oni koji su pravedni će

pitati mnogo puta biti će im dato.

30 U taj dan, YHWH će suditi nebesima i zemlji. On će suditi onima koji

su grešili u nebesima, ionima koji su činili tako na zemlji.

31 On će suditi pastirima naroda. On će pitati za stado ovaca, i oni će

biti dati Njemu, bez ikoje smrtonosne prevare u njima.

32 Nakon ovih stvari, Ilija i Enoh će sići dole. Oni će položiti tijela svijeta,
i primiti će svoje duhovno tijelo. Oni će progoniti sina bezakonja i ubiti
ga jer on ne može da govori.

33 U taj dan, on će razrešiti u prisustvu njih kao led koji je otopi od

vatre. On će stradati kao zmija u kojoj nema daha.
1966
34 Oni će mu reči, ’’Tvoje vreme je prošlo za tebe. Sad se čudiš? onima
koji veruju da češ stradati.

35 Oni će biti bačeni na dno ponora i biti će zatvoreno za njih.

36 U taj dan, Hrist, kralj svih svetih će doći sa nebesa.

37 On će spaliti zemlju. On će provesti hiljadu godina na njoj.

38 Jer grešnici su prevladali nada njom, on će stvoriti nova nebesa i

zemlju. Nijedan smrtonosni đavo neće postojati u njima.

39 On će vladati sa svojim svetima, uzilazeći i silazeći, dok su oni uvijek

sa anđelima i oni su sa Hristom hiljadu godina.

1967
Fragmenti izgubljenih židovsko grčkih dela
Ova dela nisu pseudoepigrafi

Demetrije letopisac

Fragment 1 (PrEv 9.19.4)

Toliko je rekao Polihistor, kojemu on dodaje, nakon drugih riječi,

govoreći:

Ali ne dugo nakon, Bog zapovedi Abrahamu da prinese svog sina Isaka
kao celu žrtvu paljenicu njemu. I kad je vodio svoga sina gore na
planinu, on je nagomilao lomaču, i stavio Isaka na nju. Ali kad je trebalo
da ga žrtvuje, on bi sprečen od anđela, koji ga opskrbi sa ovnom za
žrtvu. I Abraham snese svoga sina sa lomače i prinese ovna.

Fragment 2 (PrEv 9.21.1-19)

1 Vratimo se ponovo Polihistoru:

Demetrije u pogledu Jakova, od istoga pisanja Polihistora.

Demetrije je rekao da je Jakob imao 77 godina kad je otišao u Haran u

mezopotamiji, bijući poslan od svojih roditelja zarad tajnog
neprijateljstva Ezava prema svome bratu (koje je bilo jer njegov otac je
blagoslovio njega misleći da je Ezav), i kako bi mogao steći ženu tamo.

1968
2 Jakov, tad, ode za Haran u Mezopotamiju, ostavivši svoga oca Isaka,
koji je imao 137 godina, dok on sam je imao 77 godina.

3 Tad nakon što je proveo 7 godina tamo, on je oženio dve kćeri

Labana, svog majčinskog ujaka, Leju i Rahelu, kad je bio 84 godine star.
U sedam drugih godina, dvanaestero djece bi mu rođeno. U 10om
mjesecu 8e godine, Ruben bi rođen, i u 8om mjesecu 9e godine,
Simeon, i u 6om mjesecu 10e godine Levi, i u 4om mjesecu 11e godine
Juda. I kako Rahela nije rađala, ona posta zavidna svojoj sestri, i dade
svoju sluškinju Bilhu Jakobu kao priležnicu, koja rodi Dana u 4om
mjesecu 11e godine, i u 2om mjesecu 12e godine Naftalija. I Leja dade
svoju sluškinju Zilfu Jakovu kao priležnicu, u isto vreme kako je Bilha
začela Naftalija, u 5om mjesecu 11e godine, i on dobi sina u 2om
mjesecu 12e godine, koga Lija nazva Gad, i od iste majke u 12om
mjesecu iste godine on dobi drugog sina, koga Lea nazva Ašer.

4 I u povratu za mandragorine jabuke koje Ruben donese Rahilji, Leja

opet zače, i njena sluškinja Zilfa u isto vreme, u 3em mjesecu 12e
godine, i rodi sina u 12om mjesecu iste godine, i dade mu ime Isahar.

5 I opet Lija rodi drugog sina u 10om mjesecu 13e godine, čije ime bi
Zebulon, i u 8om mjesecu 14e godine, ista Lija rodi kćer nazvanu Dina. I
u isto vreme kad Leja zače kćer Dinu, Rahilja također zatrudni u utrobi, i
u 8om mjesecu 14e godine ona rodi sina, koji bi nazvan Josif, tako da u
7 godina provedenih sa Labanom, 12 dece bi rođeno.

6 Ali kad je Jakob hteo da se vrati svome ocu u Kanan, na Labanov

zahtev on je ostao još šest godina više, tako da u svemu je ostao
dvadeset godina sa Labanom u Haranu.

1969
7 I dok je išao u Kanan, anđeo Gospodnji se hrvao sa njim, i dodirnu
udubljenje u Jakovljevom bedru, i on posta nijem i ode šepav, zarad
ovog tetive u bedru krava se ne jedu. I anđeo reče njemu da od
vremena ovog on više neće biti zvan Jakov, već Izrael.

8 I on dođe u Salem, grad, zemlje Kanan, imajući sa sobom svoju decu,

Ruvim 12 godina i 2 meseca star, Simeon 11 godina i 4 mjeseca, Levi, 10
godina i 6 mjeseci, Juda 9 godina i 8 mjeseci, Dan 9 godina i 8 mjeseci,
Naftali 8 godina i 10 mjeseci, Gad 8 godina i 10 mjeseci, Ašer 8 godina,
Isahar 8 godina, Zebulon 7 godina i 2 mjeseca, Dina 6 godina i 4
mjeseca, Josif 6 godina i 4 mjeseca starosti.

9 A Izrael je živeo pored Hamora 10 godina, i Izraelova kćer Dina, bila je

uprljana od Šehemovog sina Hamora, kad je imala 16 godina i 4 mjeseca
starosti.

I Izraelov sin Simeon u 21oj godini i 4 mjesecu i Levi u 20 godini i 6

mjesecu starosti, obrušiše se i ubiše i Hamora i njegova sina Šehema, i
sve njihove muške, zarad oskrnavljenja Dina, i Jakobu bi 107 godina
starosti u to vreme.

10 Da skratimo, kad je došao u Luz koji je Betel, Bog reče da se on više

neće zvati Jakov, već Izrael. Iz toga mjesta on dođe u Kafratu, i nakon
toga u Efratu, koja je Betlehem, i tamo on posta otac Benjaminu, i
Rahela umre nakon što je rodila Benjamina, i Jakov je živeo sa njom 23
godine.

11 Od tamo, Jakov dođe do Mamre, koja je Hebron, svome ocu Isaku.

Josifu je tad bilo 17 godina starosti, i on bi prodat u Egipat, i osta u
zatvoru 13 godina, tako da je bio 30 godina star. A Jakov je imao 120
godina, jednu godinu prije Isakove smrti u 180 godini starosti.

1970
12 I Josif, protumačivši kraljeve snove, upravljao je Egiptom 7 godina, u
koje vreme je oženio Asenet, kćer Potifara sveštenika Heliapolisa, i
dobio Manasiju i Efraima, i 2 godine gladi su slijedile.

13 Ali iako je Josif napredovao 9 godina, on nije slao po svoga oca, jer
on je pastir, kao i Josifova braća, a egipčanima je sramota biti pastir. To
je bio razlog zašto nije slao po njih, on je sebi jasno zacrtao. A kad su
njegova rodbina došla, on im je rekao da oni trebaju biti pozvani od
kralja i pitani koje je njihovo zanimanje, da oni trebaju reći da su
uzgajivači stoke.

14 I bili su na gubitku zašto je Josif dao Benjaminu obrok 5 puta veći

nego njihov, jer on nije mogao pojesti toliko mnogo jela. On je učinio
ovo jer njegov otac je imao šest sinova od Leje, i dva od njegove majke,
Rahele, zato je stavio pet porcija pred Benjamina, a on sam uze jednu,
tako su imali šest djelova, toliko koliko su sinovi Leje primili.

15 Slično, dok je davao dva dela odeče svakome, Benjaminu dade pet i
tri stotine delova zlata, i posla ga svome ocu tako, tako da njegova
majka bude jednaka drugima.

16 I oni su živeli u zemlji Kanan od vremena kad Abraham bio je izabran

između pagana i otišao u Kanan. Abraham je živeo 25 godina, Isak 60
godina, Jakob 130 godina. Sve godine u zemlji Kanan behu ove 215.

17 I u trečoj godini gladi u Egiptu, Jakob dođe u Egipat kad je imao 130
godina, Ruben 44 godina i 10 mjeseci, Simeon 44 godine, Levi 43 godine
i 2 mjeseca, Juda 42 godine i 4 mjeseca, Dan 42 godine i 4 mjeseca,
Naftali 41 godinu i 6 mjeseci, Gad 41 godinu i 6 mjeseci, Ašer 40 godina
i 8 mjeseci, Isahar 40 godina i 8 mjeseci, Zebulon 39 godina i 10 mjeseci,
Dina 39 godina i Benjamin 22 godine starosti.

1971
18 Ali Josif on reče već je bio tamo u Egiptu u dobi 39, i od Adama do
Josifa braća dođoše u Egipat bilo je 3624 godine, i od potopa do
Jakovljevog dolaska u Egipat 1360 godina, i od vremena kad Abraham je
bio izabran između pagana i dođe iz Harana u Kanan dok Jakov i
njegova porodica dođoše u Egipat bilo je 215 godina.

19 A Jakob dođe u Haran Labanu kad je imao 77 godina starosti, i dobi

Levija... I Levi je živeo u Egiptu 17 godina, od vremena njegova dolaska
iz Kanana u Egipat, tako da je bio 60 godina star kad je dobio Kotaha. I u
istoj godini u kojoj Kotah bi rođen, Jakov umre u Egiptu, nakon što je
blagoslovio sinove Josifa, kad on sam bilo mu je 147 godina, ostavljajući
Josifa u dobi od 56 godina. I Levi je imao 137 godina kad je umro. I kad
Kotah je imao 40 godina starosti on dobi Amrama, koji je bio 14 godina
star kad Josif umre u Egiptu u dobi od 110, i Kotah je bio 133 godine
star kad on umre. Amram uze za svoju ženu ujakovu kćer Johebed, i l
kad je imao 75 godina on dobi Aarona i Mojsija. Ali kad on dobi Mojsija,
Amram je imao 78 godina, i Amram je imao 136 godina kad umre.

Fragment 3 (PrEv 9.29.1-3)

1 Demetrije je opisao ubijanje egipćana i svađu sa čovekom koji je

otkrio informaciju o onome koji je umro na isti način kao pisac u Svetoj
Knjizi. On reče, međutim, da je Mojsije pobjegao u Midiju i tamo oženio
Seforu kćer Jetra, koji je, koliko se može nagađati, od imena onih koji su
rođeni od Keture, stada Abrahama, potomak Joksana, koji je bio sin
Abrahama od Keture. I od Joksana je bio rođen Dedan, i od Dedana,
Reuel, i od Reuela, Jetro i Hobab, i od Jetra, Sefora, koji Mojsije oženi.

1972
2 naraštaji se također uklapaju, jer Mojsije je bio sedmi od Abrahama, a
Sefora šesta. Jer Isak, od koga je Mojsije potomak, je bio već oženjen
kad Abraham, u dobi od 140, oženi Keturu, i dobi od nje drugoga sina,
Joksana. Ali on dobi Isaka kad je bio 100 godina star, tako da Joksan od
koga Sefora dobi svoje poreklo, bi rođena 42 godine kasnije.

3 I tamo, stoga, nema proturječnosti da Mojsije i Sefora su živjeli u isto

vreme. I živeli su u gradu Midianu, koji je bio nazvan po jednom od
sinova Abrahamovih. Jer ono (Sveto Pismo) kaže da Abraham posla
svoje sinove na istok da se nastane tamo. I navodi se zarad ovog
također, Aaron i Miriam su rekli u Hazerotu da Mojsije je oženio
Etiopljanku.

Fragment 4 (PrEv 9.29.15)

I nakon malo:

Od tamo oni odoše tri dana, kako Demetrije sam govori, i Sveta Knjiga
se slaže sa njim. Odkad on tj. Mojsije je našao tamo ne slatku već gorku
vodu, kad Bog kaže da on baci nešto drva u izvor, voda će postati slatka.
I od tamo oni dođoše u Elim, gde oni nađoše 12 izvora vode i 70
palmovih drveća.

Fragments (PrEv 9.29.16end)

I nakon kratkog prostora:

Neko je upitao kako su Izraelićani imali oružje, budući da su izašli

nenaoružani. Jer oni rekoše nakon što su otišli na trodnevni put, i učinili

1973
žrtvu, da će se vratiti ponovo. Izgleda da, stoga, da oni koji nisu bili
utopljeni su uzeli oružje drugih.

Fragment 6 (Clement of Alexandria, Strom 1.141.If.)

Ali Demetrije govori, u svome delu, ''O kraljevima Judeje, '' da pleme
Jude i ono Benjamina i Levija nisu uzeti kao zarobljenici Senaheriba, ali
od ovog zarobljeništva do zadnjeg zarobljeništva, koje Nabukodonozor
učini na Jerusalimu, bilo je 128 godina i 6 mjeseci. A od vremena kad
deset plemena Samarije su uzeti u zarobljeništvo od Ptolemeja
četvrtog, bilo je 573 godine i 9 mjeseci. A od vremena zarobljeništva
Jerusalema do Ptolemeja četvrtog, bilo je 338 godina i 3 mjeseca.

__________________________________________________________
____

1974
Aristej Ekseget - Praeparatio Evangelica
PRAEPARATIO EVANGELICA

9.25.1-4

U njegovom ‘’U pogledu Židova’’ Aristej pripovjeda da Ezav je oženio

Basematu I imao Reuela. Reuel se oženio, I imao Zeru. Zera je oženio
Basaru I dobio u Edomu sina, Joba. Job je živeo u Ausitisu na granici
Idumeje I Arabije. On je bio pravedan čovek I bogat u posedu. Jer on je
imao 7000 ovaca, 3000 kamila, 500 jarama volova, 500 magaraca na
paši, I on je također imao mnogo orane zemlje. Ovaj Job je ranije zvan
Jobab. Bog ga je iskušao da izdrži, I doveo veliku nesreću na njega. Prvo,
njegovi magarci I volovi behu izgubljeni zarad pljačkaša, potom I ovce I
pastiri behu spaljeni vatrom koja je pala sa nebesa. Nedugo nakon
ovog, kamile su odveli pljačkaši. Potom njegova deca umreše kad
njihova kuća se srušila na njih, na isti dan, njegovo telo je bilo
prekriveno čirevima. Dok je bio u tako strašnoj nevolji, Elifaz kralj
Taimanita, Baldad vladar Sauhita I Sofar kralj Mineana dođoše da ga
posete. Elihu, Buzit, sin Barahiela, također dođe. Dok je bio tješen, on
reče da čak bez utjehe on će biti čvrst u pobožnosti, čak u takvim
okolnostima. Bog, začuđen njegovom velikom hrabrošću, oslobodio ga
od njegove bolesti I učinio ga gospodarem mnogih poseda.

Septauginta dodatak knjigi o Jobu

Pisano je da će on ustati opet sa onima koje Gospod podiže.

1975
Ovo je prevedeno iz sirijske knjige: Stanujući u zemlji Ausitis na
granicama Idumeje I Arabije, on je prvo zvan Jobab.

On je oženio Arapsku ženu I bio otac sina zvanog Enon. Njegov otac je
bio Zera, unuk Ezava, I njegova majka bi Bosora, tako on je bio peti u
liniji Abrahama.

Ovo su kraljevi koji vladaše u Edomu, koji je oblast gde je on također

vladao. Prvi je Valak, sin Beora, I ime njegova grada je Denaba. Nakon
Valaka bi Jobab, zvano Job. Nakon njega Hasom, vladar oblasti Taimana.
Nakon njega je Hadad, sin Barada, on je odbio Midiane u ravni Moaba,
a ime njegova grada je Getaim.

Prijatelji koji dođoše njemu: Elifaz sin Ezava, kralj Taimana; Baldad,
vladar Sauhita, Sofar, kralj Mineana.

__________________________________________________________
____-

1976
1977
Eupolemus

Fragment 1 Alexander Polihistor, "O Hebrejima," u Eusebius,

"Praeparatio Evangelica" 9.26.1:

26 I u pogledu Mojsija isti autor (Aleksander Polihistor) nadalje dodaje

mnoge stvari. Od ovih vrijedno je čuti sledeće: ''I Eupolemus reče da
Mojsije je bio prvi mudar čovek, da je on prvi učio alfabet Jevreje, i
feničani primiše ga od Židova, a grci su primili od feničana, i da Mojsije
je prvi napisao zakone za židove.''

Fragment 2 Aleksander Polihistor, ' 'O Židovima,'' u Eusebius, '

'Praeparatio Evangelica" 9.30.1-34.18:

30 I Eupolemus reče u izvjesnim ''O proročanstvima Ilije'' da Mojsije je

prorokovao za četrdeset godina. Tad Jošua sin Nunov prorokova za
trideset godina, on je živeo jednu stotinu i deset godina i namjestio je
sveti šator od sastanka u Šilohu. Nakon ovoga Samuel je bio prorok.
Potom voljom Božijom Saul je bio izabran od Samuela da bude kralj i
umro je nakon vladanja dvadeset i jednu godinu. Tad David, njegov sin

1978
steče moč. On potčini Sirijce koji stanuju na rijeci Eufrat i u oblasti
Komagene i Asirijce u Galadeni i feničane, on se također borio protiv
Idumejaca, Amonita, Moabita, Itureanjana, Nabateanjana i
Nabdeanaca, on nadalje povede rat protiv Sourona, kralja Tira i Fenikije,
i on prisili ih da plačaju danak židovima. Sa Vafresom, kraljem Egipta, on
učini ugovor o prijateljstvu. Budući da je David želio da izgradi hram
Božji, on je pitao Boga da mu pokaže mjesto za oltar. Tad anđeo pojavi
se pred njim stajući iznad mesta gde oltar je postavljen u Jerusalemu, i
naredi mu da ne postavlja hram, jer on je uprljan sa ljudskom krvi i
vodio je rat mnoge godine. Njegovo ime je bilo Dianatan. On mu dade
zapoved da on treba da poveri izgradnju svome sinu ali on treba da
pribavi materijal prikladan za građu: zlato, srebro, bronzu, kamenje,
čempres i kedrovo drvo. Nakon što je čuo ovo, David izgradi brodove u
Elani, gradu Arabije, i posla rudare na ostrvo Urfe, koji leži u Crvenom
Moru i ima zlatne rudnike. Odtamo rudari su prevozili zlato u Judeju.
Nakon vladanja četrdeset godina, David je predao vladavinu Solomonu,
svome sinu, koji je bio dvanaest godina star, u prisustvu Ilije visokog
sveštenika i dvanaest vladara plemena. On također je predao mu zlato,
srebro, bronzu, kamen i čempres i cedrovo drveće. Potom on umre, i
Solomon je vladao kao kralj i napisao sledeće pismo Vafresu kralju
Egipta:

Solomonovo pismo Vafresu

31 Kralj Solomon ka Vafresu kralju Egipta i prijatelju moga oca, pozdrav!

Znaj da kroz Boga Svevišnjega sam pprimio kraljevstvo od Davida moga

oca, on zapovedi mi da izgradim hram za Boga, koji je stvorio nebesa i
zemlju, i u isto vreme da napišem vam da pošalješ neke od svojih ljudi,
1979
koji će pomagati mi do završetka svega potrebnog, kao što je bilo
naređeno.

Vafresovo pismo Solomonu

32 Kralj Vafres Solomonu Velikom Kralju, pozdrav!

Kad sam pročitao pismo od tebe, radovao sam se veoma, i ja i sva moja
uprava slavili smo praznik u čast tvoga primanja kraljevstva od čoveka
koji je bio tako uzvišen i potvrđen velikim od Boga.

Sad, u pogledu onoga što mi pišeš, tj. U pogledu stvari našega naroda,
Ja ti šaljem osamdeset hiljada ljudi i ovime činim znanim tebi njihov broj
i mesto porekla, od Setroitik nome deset hiljada ljudi, iz Mendesian i
Sebunitik noma (oblasi) dvadeset hiljada ljudi svaka, od Bousiritik,
Leontopolitana i Atribitik noma deset hiljada ljudi svaka. Dobavi za njih
neophodne potrebe za hranu i druge potrebe, da njihova plata bude u
redu, i da se vrate u svoju zemlju čim završe sa poslom.

Solomonovo pismo Souronu

33 Kralj Solomon ka Souronu Kralju Tira i Sidona i Fenikije, prijatelju

moga oca, pozdrav!

Znaj da kroz Boga Svevišnjega sam primio kraljevstvo od Davida moga

oca, on zapovedi mi da izgradim hram za Boga, koji stvori nebesa i
zemlju, i u isto vreme da ti napišem da mi pošalješ nešto svojih ljudi,
koji će također pomagati do završetka Božjih potreba, baš kao što sam
zapovedio.

1980
Također sam pisao Galileji, Samariji, Moabu, Amonu, i Gileadu da
snabdijem ih sa neophodnim zalihama hrane iz zemlje, svaki mjesec
deset hiljada kora žita (kor je šest artaba) i deset hiljada kori vina (kor
vina je deset mjera). Njihovo ulje i njihove druge potrebe će biti
snabdjevene za njih iz Judeje, i stoka da bude zaklana za njihovo jelo
sakupljena iz Arabije.

Souronovo pismo Solomonu

34 Souron ka Solomonu, Velikom kralju, pozdravi!

Hvaljen da je Bog, koji je stvorio nebesa i zemlju i koji izabra plemenitu

osobu, sina uzvišenog čovjeka. Ukoliko sam prije pročitao pismo od
tebe, Ja se radovah i hvalih Boga za tvoje primanje kraljevstva.

Sad, u pogledu onog šta mi pišeš, u pogledu stvari našega naroda, Ja ti

šaljem osamdeset hiljada Tirana i Feničana, i šaljem ti arhitekta, čovjeka
iz Tira rođenog od majke iz Judeje, iz plemena Dana. Sve pod nebesima
šta ga pitaš u pogledu građenine, on će ti pokazati i učiniti. U pogledu
potrebnih zaliha hrane za sluge poslane tebi, učiniti češ dobro ako pišeš
mjesnim upraviteljima da snabdiju potrebne zalihe hrane.

2 Kad Solomon sa svoga oca prijateljem dođe na planinu Libanon sa

Sidonjanima i Tiranima, on doveze nazad po moru u Jopu drva
prethodno sječena od svoga oca, i od tamo po zemlji u Jerusalem. On je
počeo da gradi hram Božji u svojoj trinaestoj godini. Prethodno
spomenuti ljudi su radili i dvanaest plemena židova – jedno pleme svaki
mjesec – pribavljajući svu potrebnu hranu za stotinu i šezdeset hiljada
ljudi. On je položio temelje svetišta Božjeg (šezdeset lakata u dužinu,
šezdeset lakata u širinu, i širina građevine i njenih temelja deset lakata),
1981
jer tako Natan 3 prorok Božji zapovedi mu. On je izgradio naizmjenično
sloj kamenja i vezao čempresom i učvrstio dva sloja sa bronzanim
sponama, talent težine. Nakon što je izgradio tako, on je pokrio
unutrašnjost sa cedrom i čempresovim drvetom tako da kamena
gradnja nije bila vidljiva. On tad prekri svetište sa zlatom unutra
stavljajući zlatne ploče pet lakata velike, i on učvrsti ih zakivanjem sa
srebrnim ekserima, svaki talenat težak i u obliku grudi i četiri u broju.

4 Tako je on obložio ga sa zlatom od poda do plafona, i on učini plafon

od zlata rešekasto izrađen, i krov on uradi od bronze od bronzanih
pločica nakon što je rastopio bronzu i sipao je u kalupe. On također
načini dva 5 bronzana stuba i obloži ih sa čistim zlatom, prst u debljinu.
Stubovi behu visoki kao svetište, i svaki stub je imao deset lakata u
obimu. On postavi ih jedan na desno Kuće tj. Hrama i jedan na levo. On
takođe napravi deset zlatnih svjetiljki, svaka teška deset talenata, on
uze kao model sviječnjak namješten od Mojsija u šatoru od sastanka.
On postavi ih 6 na svaku stranu od svetog ograđenog prostora, neki na
desno, neki na levo. On također načini sedamdeset zlatnih svjetiljki tako
da sedam gori na svakome svijetnjaku. On također napravi vrata Hrama
i ukrasi ih sa zlatom i srebrom i 7 pokri ih sa rešetkastim radom od
cedra i čempresa. On također napravi trijem na severnoj strani hrama, i
podrža ga sa četrdeset osam bronzanih stubova. On također izradii
bronzani umivaonik, dvadeset lakata u dužinu, dvadeset lakata u širinu,
i pet lakata u visinu. Također napravi obod na njemu, koji se
produžavao van jedan lakat preko osnova za sveštenike da stoje na i
peru svoja stopala i peru svoje ruke. On također napravi dvanaest nogu
umivaonika od livenog željeza i od težine čoveka, i on postavi ih odozdo
pod umivaonik, na 8 desno oltara žrtvenog. On također učini bronzano
postolje dva lakta u visinu blizu umivaonika za kralja da stoji kad god on

1982
moli tako da može biti viđen Jevrejskom narodu. On također izgradi
žrtveni oltar dvadeset 9 lakata sa dvadeset lakata i dvanaest lakata u
visinu. On također napravi dva bronzana prstena iskovana kao lanci i
stavi ih na postolja? koja su bili dvadeset lakata iznad svetišta, i bacali
su sjenu na čitav hram. Ovjesio je na svaku mrežu četiri stotine
bronzanih zvona, talenat teški, i on učini sve mreže u redu da zvone
zvona i tjeraju ptice dalje da se ne nameste na hramu ili da grade
gnezdo na rešetkama vrata i trijema i onečišćuju hram sa njihovim
izmetom.

10 On je također okružio Jerusalem kao grad sa bedemima i kulama i

rovovima, i izgradio je palaču za sebe. Svetište je prvo zvano ''Hram
Solomonov'' (hieron Solomonos). Kasnije, pokvareno grad je nazvan iz
hrama ''Jerusalem'' (hierusalem), a grci su ga prema tome zvali
''Hierosolyma)''

12 I nakon završetka Hrama i zatvaranja grada sa bedemima, on ode u

Šilo i prinese žrtvu Bogu, hiljadu volova kao žrtvu. On također uze šator
i oltar žrtveni i posuđe, koje je Mojsije izradio, i donese ih u Jerusalem i
stavi ih u Kuću (tj. Hram).

13 On stavi tamo kovčeg i zlatni oltar i svijećnjak i stol i druge posude,

kao što je prorok zapovjedio mu. On također donese Bogu bezbrojnu
žrtvu, uključujući dve hiljade ovaca, i tri hiljade pet stotina volova.

14 Cela količina zlata, koja je korištena za dva stuba i svetište, je bila

četiri miliona, šest stotina hiljada talenata, srebra za eksere i druge
ukrase hiljada, dve stotine i trideset dva talenta, bronze za stupce i
umivaonik i trijem osamnaest hiljada, pet stotina talenata.

1983
15 Solomon također posla nazad i egipćane i feničane, svake u njihovu
zemlju, i dade svakomu čovjeku deset zlatnih šekela (talent je šekel).
Vafresu kralju Egipta on posla deset hiljada mjera ulja, hiljadu artabi
datula, jednu stotinu buradi meda i začina, a za Sourona on posla u Tir
zlatne stupce, koji su postavljeni u Tiru u hramu Zeusa.

Fragment 3 Alexander Polyhistor, ' 'O Židovima,'' u Eusebius, '

'Praeparatio Evangelica" 9.34.20:

34.20 Eupolemus reče da Solomon je također izradio hiljadu zlatnih

štitova, svaki je bio u težinu pet stotina zlatnih šekela. On je živeo
pedeset dve godine, četrdeset godina je bio kralj mira.

Fragment 4 Alexander Polyhistor, ' 'O Židovima,'' u Eusebius, '

'Praeparatio Evangelica" 9.39.2-5:

39 Tad Jonahim posta kralj. Tokom njegove vladavine Jeremija

prorokova. Poslan od Boga, on uhvati hebreje da žrtvuju zlatnim idolu,
čije ime je Bal. On otkri njima dolazak nesreće. Jonahim je pokušao da
ga spali živog, ali on reče da, sa ovim drvetom, kao zarobljenici oni će
pripremati hranu za Vavilonjane, i kopati kanale Tigrisa i Eufrata. Kad
Navuhodonozor kralj babilonjana čuo je predviđanja Jeremije, on
potakne Astibaresa kralja Medije da mu se pridruži u poduhvatu. On
pridruži se babilonjanima i medejima i sakupi zajedno silu od jedne
stotine i osamdeset hiljada pješaka, jednu stotinu i dvadeset hiljada
konjanika, i deset hiljada kočija za pješake. Prvo, on potčini Samariju i
Galileju i Skitopolis i židove koji žive u Gileadu. Tad on zauze Jerusalim i
zarobi Jonahima kralja jevreja. On uze danak zlata i srebra i bronze u
1984
Hramu i posla ih u Babilon, osim za kovčeg i tablice u njemu. Ovo
Jeremija sačuva.

Fragment 5 Clement of Alexandria, ' 'Stromata" 1.141.4:

141.4 Nadalje, Eupolemus također reče u sličnoj raspravi da sve godine

od Adama do pete godine vladavine Demetriusa (dok Ptolemej je bio u
njegovoj dvadesetoj godini kralj Egipta) je pet hiljada, jedna stotina i
četrdeset devet i od vremena kad Mojsije je izveo hebreje iz Egipta do
spomenutog datuma je dve hiljade, pet stotina i osamdeset godina. (Od
ovog vremena do Rimskih konzula Gnaja Domicijana i G. Asiniusa jedn
astotina i dvadeset godina zbirno.)

__________________________________________________________

1985
Pseudo-Eupolemus

PRAEPARATIO EVANGELICA 9.17.2-9

2 Eupolemus, u svom radu, ‘’O židovima’’ navodi da Asirski grad Babilon

je prvo osnovan od onih koji su izbegli Potop. Oni behu divovi, 3 I oni
izgradiše kulu dobro znanu u povijesti. Kada toranj je bio uništen
Božjom moči, ti divovi su bili rasuti celom zemljom.

Eupolemus drži da Abraham je bio rođen u desetom naraštaju u

Vavilonskom gradu Kamarina, iako drugi navode da grad je zvan Our
(što znači ‘’grad od Haldejaca’’) I taj Abraham je bio rođen u trinaestoj
generaciji. Abraham se isticao u svemu u uzvišenosti I mudrosti, on je
tražio I stekao znanje astrologije I Haldejski zanat, I zadovoljio je Boga
jer je 4 željno nastojao biti pobožan. Na Božju zapovest, on je putovao u
Fenikiju I stanovao tamo. On je zadovoljio kralja feničana učenjem
feničana o ciklusima sunca I mjeseca, I svega drugog također. Kasnije,
Armenci su vodili rat protiv feničana pobedonosno, Armenci su uzeli
zarobljenog netjaka Abrahamovog. Abraham I njegove sluge dođoše da
spase, oni su povratili kontrolu na onim koji su odvedeni u zarobljenike,
I oni uzeše kao zarobljenike djecu I5 žene neprijatelja. Izaslanici koji
behu poslati Abrahamu da otkupe nazad zatvorenike, ali on je odlučio
da ne zaradi na bijedi drugih. On uze šta je potrebno da hrani svoje
sluge, I vrati one koje je zarobio. Abraham je ugošćen u gradu u hramu
Argarizin što znači ‚6 ‘planina Svevišnjega‘‘. On je primio darove od
Melhisedeka, njenog vladara i sveštenika Božijeg.

Kad glad dođe na zemlju, Abraham ode u Egipat sa celim kućanstvom i

stanova tamo. Kralj egipćana je oženio Abrahamovu ženu, 7 jer
Abraham je rekao da je ona njegova sestra. Nadalje, Eupolemus navodi
1986
da kralj nije mogao da ima odnos sa Abrahamovom ženom i da njegov
narod i kućanstvo behu rasuti. Kad on pozva svoje gatače, oni rekoše,
‚‘Neka žena ne bude odvojena od njenog muža.‘‘ Na ovaj način, kralj
egipćana je shvatio da je ona žena Abrahama, i on vrati nju njenom
mužu.

8 Abraham je živeo u Heliopolisu sa egipatskim svećenicima i naučio ich

je mnogo: On je objasnio astrologiju i druge nauke njima, govoreći da
Vavilonjani i on sam je stekao ovo znanje. Međutim, on je pridao
otkriće njihovo Enohu. Enoh je prvi otkrio astrologiju, ne egipćani . 9 Jer
Babilonjani drže da Belos, koji je sin Kronosa, živeo je prvi. Kronos je
dobio sinove Belosa i Kanana. Ovaj Kanan je otac predak feničana, čiji
sin bi Kus, zvan od grka Asbolus. Kus je bio predak etiopljana i brata
Mizraima, predaka egipćana.

Grci kažu da Atlas je otkrio astrologiju. Međutim, Atlas je isto kao Enoh.

Sin Enoha je Metuselam. On je učio sve kroz anđele Božje, i tako znanje
dođe do nas.

PRAEPARATIO EVANGELICA 9.18.2

U anonimnim delima, nalazimo da Abraham je potomak divova. Oni su

živeli u zemlji Babiloniji. Zbog njihova bezbožništva, oni behu uništeni
od bogova. Jedan od njih, Belos, izbegao je smrt i nastanio se u
Babilonu. On je izgradio kulu i živeo u njoj, kula je bila zvana Belos po

1987
svom graditelju. Nakon što Abraham je naučio Astrologiju, on je prvo
otišao u Fenikiju i naučio je feničanima, kasnije on je otišao u Egipat.

__________________________________________

1988
Fragmenti Artapanusa

ABRAHAM

Fragment 1 Eusebius, "Praeparatio Evangelica" 9.18.1

Abraham u Egiptu

Artapanus kaže u njegovoj Judaica da židovi su zvani ‘’Hermiot’’ što

prevedeno u grčki, je ‘’židovi’’. Oni su nazvani Hebrejima nakon
Abrahama. On kaže da kasnije je došao u Egipat sa svim svojim
kućanstvom do egipatskog kralja Faretotesa, I naučio ga astrologiju, da
je on ostao tamo dvadeset godina I tad otišao ponovo u oblast Sirije, ali
da mnogi od onih koji dođoše s njim ostaše u Egiptu zarad napretka
zemlje.

JOSIF

Fragment 2 Eusebius, "Praeparatio Evangelica" 9.23.1-4

Josif u Egiptu

23 Artapanus kaže da u njegovim ''O židovima'' da Josif je bio potomak

Abrahama, sin Jakova. Budući da je isticao se među drugima u
razumevanju i mudrosti, protiv njega je zavera urađena od braće
njegove. On je stekao spoznaju o zavjeri i tražio bližnje Arape da ga

1989
prenesu u Egipat. Oni udovoljiše zahtjevu, jer kraljevi arapa behu
potomci Izraela, sinovi Abrahama i braća od Isaka.

2 On dođe u Egipat, bi preporučen kralju, i posta upraviteljem cele

zemlje. Do sada su egipćani obrađivali zemlju na neorganizovan
način,jer zemlja je bila nepodeljena i podređene klase su bile tretirane
nepravedno od močnijih. Ovaj čovek Josif je bio prvi da podeli zemlju i
promeni je sa granicama. On učini mnogo neplodne zemlje oranicama i
dodeli nešto oranica sveštenicima.

3 Ovaj čovek je otkrio mjerenja i zarad ovih stvari on je veoma voljen

bio od egipćana. On je oženio Asenet, kćer Heliopoliskog svećenika, i
dobio decu od nje. Nakon ovih stvari njegov otac i braća dođoše njemu
noseći mnogo imanja, i behu namešteni u Heliopolisu i Saisu i Sirijci u
Egiptu behu brojni.

4 On Artapanus reče da ovi, koji su zvani Hermiouti, osnovali su hram u

Atosu i taj u Heliapolisu. Nakon ovih stvari i Josif i kralj egipćana umre.

Josif tad, vladar Egipta, uskladišti žita za sedam godina, koje je bilo
obilno u prinosu, i posta gospodarem Egipta.

MOJSIJE

Fragment 3. Eusebius, "Praeparatio Evangelica" 9.27.I-37

27 Artapanus kaže u svojim ''O židovima'' da kad Abraham je umro i

njegov sin Mempsastenot, i također kralj egipćana, njegov sin
Palmanotes naslijedi vlast.

1990
2 Kasniji su se odnosili prema židovima loše. Prvo on izgradi Sais i
osnova hram tamo. Tad on osnova svetište u Heliapolisu.

3 Ovaj čovek dobi kćer Meris, koju on zaruči izvjesnom Kenefresu koji je
bio kralj nad oblastima preko Memfisa (jer u to vreme tamo bi mnogo
kraljeva Egipta). Budući da je bila neplodna ona usvoji dete jedno od
židova i nazva ga Mojsije. Kao odrastao čovek on je zvan Mousaeus od
grka.

4 Ovaj Mousaeus je bio učitelj Orfeja. Kao odrastao čovek on je darovao

mnoge koristi čovećanstvu, jer on izumi brodove i naprave za kamenu
izgradnju i egipatsko oružje i oruđe za izvlačenje vode i za rat, i
mudrost. Nadalje on je podelio zemlju u 36 oblasti i postavio za svaku
oblast boga da bude obožavan, i za sveštenike sveta pisma, i da oni
treba da budu mačke i psi i ibisi. On je također dodelio odabrani prostor
sveštenicima.

3 On učini sve ove stvari zarad održanja kraljevstva čvrstim za

Kenefresa, jer ranije su mase bile neorganizovane i u jedan čas bi
protjerale kraljeve, drugi su ih imenovali, često isti ljudi ali nekad drugi.

6 Zarad ovih stvari Mojsije je bio voljen od masa, i bio je smatran

vrijednim božanske časti od sveštenika i zvan Hermes, zarad tumačenja
svetih pisama.

Etiopski rat

7 Ali kad Kenefres vidje izvrsnost Mojsijevu on je bio zavidan na njega i

tražio je da ga uništi na neki promišljeni izgovor. Jednom uistinu kad su

1991
etiopljani ratovali protiv Egipta, Kenefres pretpostavi da je našao
prikladnu priliku i posla Mojsija protiv njih kao generala vojske. Ali on
stavi zajedno snage seljaka sa njim,pretpostavljajući da će biti lako
uništen od neprijatelja zarad slabosti vojnika.

8 Kad Mojsije dođe u oblast zvanu Hermopolis, sa oko stotinu hiljada

seljaka, on namjesti logor tamo. On posla generale da blokiraju oblast, i
ovi stekoše znatnu prednost u bitkama. On (Artapanus) rekao je da
Heliopolićani su rekli da ovaj rat je trajao deset godina.

9 Oni oko Mojsija osnovali su grad u tom mjestu na osnov veličine

vojske, i učinili su ibis svetim tamo jer on uništava stvorenja koja štete
ljudima. Oni nazvaše ga Hermopolis (grad Hermesa)

10 Etiopljani, iako su bili njegovi neprijatelji, voljeli su Mojsija tako

mnogo da su naučili obrezanje genitalnih organa od njega, i ne samo
oni, već također svi sveštenici.

Zavjera protiv Mojsija

11 Kad je rat završen Kenefres je primio ga ljubazno u govoru ali

namišljao je protiv njega na djelu. On uze snage dalje od njega i posla
neke na granice Etiopije kao garnizon i naredi drugima da oplakivaju
hram u Diospolisu (gradu Zeusa), koji je bio izgrađen od pečene cigle, i
da izgrade drugi od kamena, vađenjem iz obližnje planine. On je
odredio Naherosa nadglednikom nad projektom izgradnje.

12 On dođe sa Mojsijem u Memfis i ispitiva ga ako je bilo nešto od

koristi ljudima. On Mojsije odgovori: rasa volova, jer zemlja je orana od
njih. Ali Kenefres zvao je bika Apis i zapovedio je snagama da osnuju

1992
hram, i potakuo ih da dovedu stvorenje koje je Mojsije učinio svetim i
pokopaju ih tamo. On učini ovo jer je želio da prikrije Mojsijeve izume.

13 Kad su ga egipćani odbacili, on učini svojim prijateljima da se zakune

da neće reći Mojsiju o zavjeri protiv njega i postave one koji treba da ga
ubiju.

14 Kad nitko nije pristao, Kenefres prekori Kanetotesa, čovjeka koji je

naročito potčinjen njemu. Kasnije, bijući prekoren, preduzme da izvede
napad, kad je imao mogućnost.

15 Oko ovog vremena Merris je umrla, i Kenefres dade Mojsiju i

Kanetotesu zadatak da odnesu tijelo do oblasti preko Egipta i sahrane
ga, smatrajući da Mojsije će biti ubijen od Kanetotesa.

16 Ali dok su bili na svome putu, jedan od urotnika obavestio je Mojsija

o zaveri. Kasnije čuvajući se, sahrani Meris, i imenova rijeku i grad koji
je na Meri. Ova Meris je bila hvaljena od mjesnih stanovnika ne manje
nego Isis.

Mojsije u Arabiji

17 Aron brat Mojsija je saznao za zaveru i savetovao svoga brata da

pobegne u Arabiju. Kasnije je ubijedio, plovio preko Nila iz Memfisa i
otišao u Arabiju.

18 Kad Kanetotes sazna da Mojsije je pobegao on leže u zasjedi da ga

ubije. Kad on vidje njega da dolazi, on povuče svoj bodež protiv njega ali
Mojsije je predvidio, uzdržavši njegovu ruku, povuče svoj vlastiti mač i
ubi Kanetotesa.

1993
19 Mojsije uteče u Arabiju i živeo je sa Raguelom, vladarem regije, čiju
kćer on oženi. Raguel je želio povesti rat protiv egipćana, želeći da
povrati Mojsija i ostvari prevlast za svoju kćer i zeta. Ali Mojsije ga
suzdrža, misleći o njegovim sunarodnjacima. Raguel je odredio da Arapi
pljačkaju Egipat ali suzdržao ih je od punog rata.

20 U isto vreme i Kenefre posta prvi od svih ljudi da je dobio

elefanzijazu i on umre. On je dobio ovu sudbinu jer je uživao židove
oblačiti u lanenu odeću a nije stavljao vunenu odeću, tako da bi oni bili
upadljivi i kažnjeni od njega.

21 Mojsije je molio Boga da on da ljudima kraj njihovih patnji. Bog se

umilostivio, i on Artapanus reče da vatra je iznenada zapaljena od
zemlje i gorjela je iako nije bilo vune ili drugog gorećeg materijala u tom
mjestu. Mojsije je bio uplašen šta se dogodilo, i uteče. Ali božanski glas
potaknu ga da zaratuje protiv Egipta, spasi Židove, i vodi ih u njihovu
staru domovinu.

Mojsije pred faraonom

22 On se ohrabri i odluči da vodi neprijateljsku silu protiv etiopljana. Ali

prvo on ode svome bratu Aronu. Kralj egipćana sazna o Mojsijevom
prisustvu, pozva ga i upita zarad koje svrhe je došao. On odgovori da
gospodar svemira je naredio mu da oslobodi židove.

23 Kad kralj uvidi ovo, on zatvori ga u zatvor. Ali kad noć dođe, sva vrata
zatvora behu otvorena sama, i neki od stražara umreše, dok drugi behu
odmarali od sna i njihovo oružje bi slomljeno.

1994
24 Mojsije izađe i ode do kraljevskih odaja. On nađe vrata otvorena i
uđe. Tamo, stražari behu dremali, on probudi kralja. Potom je bio
zapanjen šta se dogodilo i reče Mojsiju da kaže ime boga koji ga je
poslao, rugajuči mu se.

25 Ali on se savi napred i izgovori u njegovo uho. Kad kralj ču ga, on

pade dole nijem ali oživi kad se uhvatio za Mojsija.

26 On napisa ime na tablicu i zapečati ga, ali jedan od sveštenika koji je

omalovažavao šta je napisano na tablici umro je sa grčenjem.

Pošasti

27 Kralj reče da učini neki znak za njega. Mojsije baci štap koji je imao i
učini zmiju. Kad svi behu ustrašeni, on uhvati njen rep, podiže ga i učini
štap ponovo.

28 Nastavljajući malo on udari Nil sa štapom. Rijeka postade nabujala i

potopi sav Egipat. Od toga vremena njegova poplava se javlja. Voda
postala je ustajala i smrdila i uništila je stvorenja koja žive u vodama i
ljudi stzradaše od žeđi.

29 Nakon ovih čuda kralj reče da bi on oslobodio narod nakon mjesec

dana, ako bi on povratio reku. Mojsije opet udari vodu sa svojim
štapom i povuče u tok.

30 Kadse ovo dogodilo, kralj pozva sveštenike koji behu preko Memfisa
i reče da će ih ubiti i srušiće hramove ukoliko oni također ne učine neka
čuda. Tad oni, kroz neke praznovjerne trikove i vradžbine, učiniše zmiju
i promeniše boju reke.

1995
31 kralj posta drzak na ovo i zlostavljao je židove sa svakom vrstom
osvete i kažnjavanja. Kad Mojsije vidje ovo on izvede još znakova, i
udarajući zemlju sa štapom, oslobodi neka krilata stvorenja da napati
egipćane. Oni svi dobiše čireve na svom telu. Budući da liječnici nisu
mogli da izleče bolesne, židovi opet dobiše odmor.

32 I opet Mojsije oslobodi žabe, kroz svoj štap, i pored ovih stvari,
skakavce i uši. Zarad ovog egipćani su posvetili štap u svakome hramu, i
slično oni posvetiše ga Isisu, budući da zemlja je Isis, i kad bi udaren sa
štapom, ispuštala je čuda.

33 Budući da kralj se još ponašao glupo, Mojsije dovede tuču i

zemljotrese kroz noć tako da koji su utekli od potresa behu ubijeni od
grada i oni koji su izbegli tuču behu uništeni zemljotresom. Sve kuće i
većina hramova behu se srušili.

34 Konačno, kralj je oslobodio židove odkad je naišao na takve nesreće.

Ali oni su stekli od egipćana mnogo posuđa, ne mali iznos odeće, i
izobilno drugog blaga. Prešavši rijeke Arabije i prešavši znatno područje,
oni dođoše u treći dan do Crvenoga Mora.

35 A Memfićani su rekli da Mojsije je srodan sa zemljom i gledali su za

oseku i prenijeli mnoštvo preko suhog mora . Ali Heliopolićani rekoše da
kralj je sjurio na njih sa velikom silom, zajedno sa posvećenim
životinjama, budući da židovi su stekli i nosili su imovinu egipćana.

36 Ali božanski glas dođe Mojsiju da udari more sa štapom i podeli ga.
Kad Mojsije ču to, on dodirnu vodu sa štapom i tako tekuća voda se
odvoji i sila pređe suhim putem.

37 On (Artapanus) je rekao da kad egipćani odoše za njima i progoniše,

vatra je zasjala nasuprot njih i more opet potopi put. Svi egipćani behu
1996
uništeni i sa vatrom i potopom. Židovi izbegoše opasnost i provedoše
četrdeset godina u divljini. Bog je spuštao za njih jelo kao proso, vrlo
sličan boji snijega. On reče da Mojsije je bio visok, rumen, sive duge
kose, najčasniji. On učini ove stvari kad je imao osamdeset devet godina
.

1997
1998
Riječ prevoditelja

Pseudoepigrafski spisi su spisi sa kojim kad se sretnete iz prva, privuku

pažnju, zarad tematike, jer se nadovezuju na Biblijske teme. Ono što ih
razikuje od biblijskih knjiga je to što im je nepoznat autor, što su
pripisane nekom drugom jer možda autor je hteo ostati prikriven, što
njihova izvornost nije u potpunosti razjašnjena, kao i što možda nemaju
onoliku čistoću koliko imaju biblijske knjige, tako da su udaljene od
ovih, ali opet pružaju odgovore na neka pitanja koja ne možemo naći u
drugim knjigama.

Knjige drugog biblijskog kruga, apokrifne ili deuterokanonske knjige se

nalaze između ovih, u nekim biblijama su sastavni deo Biblije.
Pseudoepigrafi stoje sami za sebe, ja sam našao za shodno da
prevedem većinu ovih knjiga budući da na raspoloživim mjestima ih
nisam vidio javno izloženim, a ne mogu negirati da prevoda ima i po
nekim manastirima ili samostanma, crkvama, zajednicama i dr., ja to
nisam našao javno, pa sam odlučio staviti ih javno kao što čitaoci
engleskog ili nekih drugih jezika imaju, te sam preveo sa istog kako bih
učinio dostupnim nazovimo to srpsko-hrvatskim govornim područjem.
Opširnost u koju sam išao, išao sam onoliko koliko sam vođen, jer želja
mi je nakon ovoga kompletirati apokrifna jevanđelja, i kao i tridesetak
dela apostolskih, zasad, jer svaki apostol ima sebi pripisano delo,
knjižicu, kao i da dalje prevodim što je redovni posao jednog vernika,
monaha, komu to dođe kao molitva i približavanje, utjecanje Bogu.

Pseudoepigrafi su knjige koje datiraju koja tri veka pre i posle Hrista
uglavnom, koliko mogu pozabaviti ću se sa svakom knjigom, rukovodeći
se da ni Đura Daničić ni Vuk Karadžić u meni dostupnom izdanju Biblije

1999
nisu napisali ni jednu reč viška, tj. svoju riječ, riječ pojašnjenja teksta,
mimo samog biblijskog teksta, međutim danas je tako, da sam smatrao
reći nešto. Ova dela imaju različito poreklo, mislim na manuskripte gde i
kada su nađeni i na kome jeziku su pisani (hebrejski, sirijski, grčki,
etiopski, koptski, aramejski...itd). Kao autori tekstova se navode
uglavnom neki od anonimnih židova ili hrišćana.

Same tekstove sam uzimao kako sam ih nalazio da su dostupni na

engleskom jeziku, a u toku prevođenja rukovodila me i Charlesworthova
zbirka Pseudoepigrafa, u koju je ovaj uložio deset godina rada, i koja je
toliko dovoljno opširna i više, da bi bilo lepo da bude jednom ozbiljno i
prevedena na naš jezik. Određene pseudoepigrafe, ili što se smatra
istima, sam razmatrao, mislio, izostaviti, barem iz ovog izdanja a i dalje,
zarad verodostojnosti i što smatram nerelevantnim, opet to je moje
mišljenje. Opet možda ih uvrstim, ali zasad knjigu Enoh 3 neću, samo
nju, jer ne smatram u svojim kriterijumima tekstom koji je na bazi
biblijskog ili svetog teksta. Neki ovi spisi su vrlo jasni, neprikosnoveni,
drugi opet sadrže u sebi neke stvari čime se dovodi u pitanje njihova
verodostojnost, ali takvih nema mnogo i svako može sam razaznati. U
ovim spisima ima unikatnih knjiga, veoma poučnih, ali i onih manje
vrednih.

Što se tiče samoga prevoda i jezika, koji je slobodan, ja sam smatrao da

ovo treba biti prevedeno, i imao želju prevesti, i znam da ima grešaka u
prevodu i da na nekim mjestima nije to najbolje urađeno, obzirom na
moje znanje jezika koje nije tečno, ali je dovoljno, ali ne bih smatrao
prevod nerelevantnim i nedovoljnim, da se razume suština teksta, u
tom cilju ovaj prevod je na početku bio podstrek za još bolji prevod, bilo
sa manje nedostataka, ili sa manje znanja o tematici, koje je ovde na
mojoj strani.
2000
Početkom 2020 g, naumio sam ovo ostvariti u godini dana u čemu sam
uspio, prevod sam u glavnini mislim rekao bih potpuno uradio. Tri
prevoda sam preuzeo, Enoh 1, Otkrivenje po Adamu i Drugu raspravu
velikog Seta, našao sam ih prevedenim i dovoljnim i nepotrebnim da
činim novi prevod kad već ima i uvrstio u zbirku. Pokušao sam
vremenski slijed u knjigama složiti.

Pre ove knjige, prvo sam preveo knjigu Zaboravljene knjige iz Raja, koje
su uvrštene ovde i iz kojih izvodim:

''Ovo je prevod pseudoepigrafa Starog Zavjeta, pisanja koja nikad nisu

dobila kanonski status (ili ubrajanje u neki od opštih apokrifa). To ne
znači da ovi dokumenti su lažni, samo iz jednog razloga ili drugog nisu
smatrane dijelom Biblijskog teksta od prvovjekovnih sakupljača.

Ako neko ima nešto veliko I novo da kaže, I želi da to široko kruži,
mogao bi prirodno tražiti anonimnost. Vjekovima među židovima,pisci
su tražili zaklon, da se sakriju iza velikih imena istorijskih ličnosti.

Tako je nastala ova vrsta literature, zvana od modernih naučnika

‘’Pseudoepigrafi’’, djela koja pogrešno, neistorijski, a još iskreno,
pripisana herojskim ličnostima koji su pozvani iz dubine
samoprijekornih zamisli, željni promjene čovjekove vjere i običaja, da
tumače njegovu nadu i tugu, bez lične dobiti ili slave, i također, netko bi
dodao, bez straha od progona ili hapšenja radi davanja slobodnog
mišljenja i izjave.

Ove knjige utiču na razumijevanje Starog i Novog zavjeta i trebale bi biti

dio svake biblioteke.''

2001
Literatura:

http://wesley.nnu.edu/sermons-essays-books/noncanonical-
literature/noncanonical-literature-ot-pseudepigrapha/

https://www.sacred-texts.com/bib/fbe/index.htm

http://www.pseudepigrapha.com/

http://www.earlyjewishwritings.com/

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Old_Testament_pseudepigrapha

https://en.wikipedia.org/wiki/Pseudepigrapha

Charlesworth The Old Testament Pseudepigrapha, Vol. 1 & 2

2002
U ime Gospodara, Stvoritelja nebesa i zemlje,

Komu je jedina slava i hvala

Knjigu posvećujem,

Miru među vjerama,

Jer na vrhu svih vjera, je isti Bog.

Godina 2020 – izdanje 1

Ponir

2003