Nazarenska djela apostola

T . Flavius Clemens
“CLEMENT ”
PRAVI PRIJEVOD IMENA

Progovorio je Ya'akov. "Achimi," rekao je, "Shma'eni! Simeon je opisao kako je YHWH prvi organizirao da iz plemena
angažuje narod za svoje ime. To je u potpunom skladu s riječima naviima, budući da Sveto pismo kaže: 'Nakon da se vratim
zidom i obnovim pali Dawidov šator; ponovo ću popraviti njegove zaklopke i obnoviti ga. Tada će ostatak čovječanstva,
čak i sva plemena koja su se nekad zvala mojim imenom, tražiti svog Vladara, kaže YHWH koji je ovo objavio tako
davno.'” Ya'akov haZaddik u Djelima 15:13-18 citirajući Amosa 9:11 i dalje.

Ove su se žene borile za Tov Besorah zajedno sa mnom, s Clementom i svim mojim drugim suradnicima, čija su imena
zapisana u svitku života . Šaul/Pavao u Filipljanima 4:3

Prava imena prijevod Jackson H. Snyder, M. Div., D. Human Let.

Uredili Theodore A. Dornan i Chris Plourde.

DRUGO IZDANJE 2012

Autorsko pravo © 2007 – 2012 by
Jackson H. Snyder
Sva prava pridržana
ISBN 978-0-557-42521-1

Napomena urednika: Kako bi se razjasnili ime i titule YHWH-e, Stvoritelja, Elohima itd.,
privučene su neke slobode s tekstom. Iako su, s pravom, imena i titule Stvoritelja napisana
velikim slovima kako bi se iskazalo poštovanje, osjećamo potrebu da razlikujemo govornika
s poštovanjem i prezirnog govornika. Da bi se to postiglo, imena ili naslovi su prikazani
kurzivnim fontom Arial kada govornik ne poštuje. Kao primjer: YHWH za poštovanje
i YHWH za iskazivanje prezira ili ruganje. Molimo čitatelja za bolje
razumijevanje kroz ovaj jednostavan prikaz. - C. Plourde
Uvod u drugo izdanje (2012.)
Jackson H. Snyder II
Naslov Nazarenska djela apostola , koliko mi je poznato, prvi je put primijenjen na rukopis
klasično poznat kao Klementova priznanja od strane časnog Hugha J. Schonfielda (1901.-1988.),
plodnog učenjaka i pravog Nazarena. Ovaj svezak posvećen je njemu.

U našim prethodnim pokušajima ponovnog praćenja koraka Klementa i Kefe, i na taj način
povratka drevnih nazaretskih doktrina, otkrili smo prazninu od jedanaest poglavlja u trećoj knjizi
između prvog i dvanaestog (naša stranica 92). Prethodni prevoditelj proglasio je materijal
neprevodivim i možda ga je smatrao takvim iz teoloških, a ne iz književnih razloga. Pokušali smo
pronaći ovaj materijal u izvornim dokumentima i prijaviti ga, ali bezuspješno.

Međutim, pronašli smo materijale u Klementovim homilijima (stari svezak koji reproducira
gotovo sva Klementova priznanja , a oba vjerojatno imaju zajednički izvor) izniman materijal koji
ne samo da se dobro uklapa u prazninu u trećoj knjizi, već bi bio izuzetno kontroverzno za
kršćanskog prevoditelja - do te mjere da bi se ovaj materijal mogao namjerno zanemariti. Ovaj
izniman materijal zabilježen je u našem Dodatku C, “Izgubljena poglavlja pronađena
u propovijedima ”.

Ovo izdanje također uključuje "Sinajski (arapski) Epitome ili Sažetak", uvelike skraćeni sinopsis
cijele priče o Clementovom ponovnom uvođenju u svoju obitelj putem agencije Kefa. Sinai
Epitome je zabilježen u našem Dodatku D.

Uvodni komentari za prvo izdanje (2007.) Jackson H. Snyder II, BGS, M.Div., D. Humane
Let.

Ova knjiga sadrži priču o Klementovom (96.-101.) obraćenju na nazaretsku vjeru, a napisana je
dok je Klement bio uključen u program učeništva Šimuna Petra (Simeon Kefa), bliskog suradnika
Isusa Krista (Y'shua the Pomazani). Klementova “otjelovljenja” Petrovih djela i propovijedi su u
žanru autobiografije i sadrže brojne govore, lekcije o praktičnom životu, poglede na znanost i
kozmologiju, demonologiju i grčku mitologiju, debatne strategije i tehnike rješavanja problema
te fizičke opise stvarnih mjesta. , svi zabilježeni kako Klement i Kefa putuju od Jeruzalema uz
zapadnu obalu do Tripolisa i Rima.

Kao mladić velikog obrazovanja i položaja (rođak careva Vespazijana, Tita i Domicijana), Klement
je pristao zabilježiti Kefina djela i učenje za potomstvo kao uslugu Jakovu Pravednom,
nadzorniku skupštine u Jeruzalemu i Mesijinom bratu. Ipak, kao nežidovski “bogobojazan”,
Klement nije smio jesti s većim učenicima sve do svog potpunog obraćenja – kada bi bio ocijenjen
duhovno pripremljenim za uranjanje u nazaretsku vjeru jeruzalemske skupštine. Iako je Klement
na kraju postao Petrov nasljednik, kroz većinu ovih spisa on je, zajedno s nekoliko drugih, na
vanjskom rubu kruga koji se kreće prema središtu.

Ova knjiga također uključuje pisma Kefe Ya'akovu (Jakovu) koja upućuju Jeruzalemskoj skupštini
što treba učiniti s njegovim propovijedanjem (tj. s ovim, Klementovim dnevnikom), a posebno
kako bi ga Skupština trebala čuvati od njegovog „neprijatelja, ” koji je bio ili Šimun Mag ili
vjerojatno Saul iz Tarza. Iako se Šimun Mag spominje u cijeloj knjizi, Saul/Pavao je primjetno
odsutan iz Klementovih izvještaja i Kefinih govora, s jednom iznimkom – Saul je identificiran kao
“kolovođa” nasilnog napada na Ya'akova i njegove učenike dok proučavaju stepenice
jeruzalemskog hrama. Ya'akov je bačen niz stepenice i, nakon što je ostavljen da umre, odveden
je “u njegovu kuću” sa slomljenim nogama (Knjiga I, poglavlje 70).

Također ovdje je pismo Klementa Ya'akovu na događaju Kefine smrti u Rimu i Kefine posljednje
riječi o tome kako treba nadgledati skupštinu. (Jer, prema drugim nejasnim i kontradiktornim
pismima, Kefa je proveo samo posljednjih nekoliko godina u Rimu kao nešto poput “misionarskog
emeritusa” Skupštine.) Klement je Kefin izbor za nasljednika, a povijesti Rimske crkve potvrđuju
Klementovu nadmoć. (Neki popisi imaju još dva “pape” između Petra i Klementa, ali kada se
prouče izvorna slova uzvišenosti, “između” su zapravo služili kao upravitelji Petra i Pavla, za koje
razumijemo da su bili povezani s različitim skupštinama u Rimu – prvi se prvenstveno sastoji od
Židova, a drugi od pogana.)

Od Klementovih spisa, sačuvan nije samo ovaj fascinantni časopis (koji je postao poznat
kao Klementova priznanja ), već još jedan, prošireni časopis poznat kao Clementine Homilies, The
Clementia ili The Clementina , neke propovijedi, nekoliko traktata, kao i spominjanje u
Filipljanima 4:3 i nastavak obavijesti kroz Euzebijevu crkvenu povijest . Dio
III svezaka rekonstruirali smo iz homilija .

U svojim najranijim proučavanjima Novog zavjeta bio sam zbunjen kako je “Šimun Petar” mogao
zauzeti toliko mjesta u Evanđeljima i Djelima, a tako malo mjesta u Poslanicama. (Ovo je još više
slučaj Jakova i Jude, Isusove braće.) Godine 1989., dok sam pisao Tajne izreke Spasitelja , otkrio
sam dio klementinskih homilija u staroj knjizi i bio sam fasciniran što je ta “nova” petrovska
književnost činilo se superiornijim od Djela apostolskih dok je isto tako staro.

Zašto ta djela i učenja nisu bila u Svetom pismu – i zašto nisu bila poznata vjernicima – i zašto se
nisu čitala u crkvi ili proučavala u nedjeljnoj školi ili školi Svetog pisma (ili sjemeništu, kad smo
već kod toga)? Isto tako, zašto nisu osuđeni kao i mnoga druga djela biblijske literature i bačeni
u vatru pape Gelazija?

U stvari, ova knjiga i pisama, i još mnogo toga, dostupni su svima - tucked daleko u volumenu
VIIIth od Ante-Nicejsko oci - u starim prijevodima pune sladunjav, 19 -og -century riječi i zastarjelih
komentara.

Ipak, unutar Clementije žive koncepti i doktrine potpuno strani Crkvi i suvremenom Pokretu
hebrejskih korijena; koncepti kao što su “Čovjek koji stoji”, “Primalni Adam”, priroda demona i
demonski utjecaj na bolesti, uredbe o hrani (uključujući s kim se može jesti) i brojni skriveni
( tj. apokrifni) ili “uklonjeni- sa” pravilnicima. Ta su judaistička učenja označili kao interpolacije
od strane "učenjaka" prošlih stoljeća i smatralo se da ih je podmetnuo protivnik ortodoksnog
kršćanstva (gnosticizam), te su stoga odbačeni kao hereza.

Međutim, s dugo iščekivanim izdanjem Svitaka s Mrtvog mora, saznajemo da doktrina o

"stojećem čovjeku" i ostali nisu proizašli iz poganizma ili gnosticizma, već iz judaizma - od onih
koje znanstvenici sada nazivaju Nazarencima, Ebionitima, Rekhabitima ili Elchasaitima (koje su
pokrete također osudili ranokršćanski hereziolozi). Svici i pergamenti sačuvani u špiljama od
lapora, datirani sada od 150. pr. Kr. do 136. n. e., ovjekovječuju neke od istih čudnih doktrina koje
je Kefa tako snažno propovijedao u Klementovom dnevniku.

Zagonetka zašto je bilo potrebno više od 45 godina da se svici s Mrtvog mora prevedu nije tako
tajna sada kada znamo od čega se svici sastoje – a pogotovo zato što su međunarodni tim
znanstvenika zadužen za njihovo prevođenje bili svi katolici (osim jednog) na čelu s katoličkim
svećenicima pod jurisdikcijom glavnog inkvizitora, kardinala Ratzingera koji je sada papa
Benedikt XVI. Ali to je tuđi svitak. Jer, ako poruka svitaka i autentično propovijedanje Kefe
postanu pitanje za ljude vjere, religiozno slijeđenje apostolske literature koja se nalazi i u
Klementu i u Svicima mora ozbiljnog, skolastičkog vjernika vratiti njegovim ili njezinim
korijenima, nadnaravnom , Tora – i učenje “Sekte Nazarećana” (Djela 24:5).

Od srca zahvaljujem Tedu Dornanu što je uredio prethodno Mooreovo djelo kako bismo mogli
čitati i slušati Clementa, predkršćanski, hebrejski dokument, a da ne budemo zahvaćeni
neumjesnim crkvenim jezikom. Montaža, a još više, snimanje svega toga bili su monumentalni
zadaci za one koji nemaju dovoljno sredstava i priprema, a ne bez velikih poteškoća u prijevodu
i ozbiljnih napada đavolskih sila.
Konačno, predlažem da čitatelj koji želi daljnju pozadinu i objašnjenje učenja pronađenih
u Nazarenskim djelima apostolskim kako bi se probijao kroz “epitome” Roberta Eisenmana,
pronađe njegove Svitke s Mrtvog mora i prvi kršćani , koji nisu tiskani, ali ne rijetkost na
rabljenom tržištu.

Ako je potrebno, kontaktirajte uredništvo putem www.apostolia.com.

SADRŽAJ
PRIZNANJA
Knjiga I, strana 22
Poglavlje I: Klementova rana povijest; sumnje
Poglavlje II: Njegova nevolja
Poglavlje III: Njegovo nezadovoljstvo školama filozofa
Poglavlje IV: Njegova sve veća uznemirenost
Poglavlje V: Njegov naum da testira besmrtnost Duha
Poglavlje VI: On čuje za Moshiacha
Poglavlje VII: Dolazak barNabe u Rim
Poglavlje VIII: Njegovo propovijedanje
Poglavlje IX: Klementova intervencija u ime Yosefa barNabe
Poglavlje X: Razgovor s Yosefom barNabom
Poglavlje XI: Odlazak Yosefa barNabe
Poglavlje XII: Klementov dolazak u Cezareju i uvod u Kefu
Poglavlje XIII: Njegov srdačan prijem kod Kefe
Poglavlje XIV: Njegov izvještaj o sebi Ya'akovu
Poglavlje XV: Prva Kefina uputa: Uzroci neznanja
Poglavlje XVI: Nastavak uputa: Navi E ̒ met Y'shua
Poglavlje XVII: Kefa od njega traži da bude njegov Azari
Poglavlje XVIII: Njegovo profitiranje po Kefinim uputama
Poglavlje XIX: Kefino zadovoljstvo
Poglavlje XX: Odgađanje rasprave sa Shimonom HaMagom
Poglavlje XXI: Prednost kašnjenja
Poglavlje XXII: Ponavljanje uputa
Poglavlje XXIII: Ponavljanje se nastavlja
Poglavlje XXIV: Ponavljanje se nastavlja
Poglavlje XXV: Ponavljanje se nastavlja
Poglavlje XXVI: Prijateljstvo YHWH; Kako Osiguran
Poglavlje XXVII: Izvještaj o stvaranju
Poglavlje XXVIII: Nastavak izvješća o stvaranju
Poglavlje XXIX: Nefili: Potop
Poglavlje XXX: Nojevi sinovi
Poglavlje XXXI: Svijet nakon potopa
Poglavlje XXXII: Avraham
Poglavlje XXXIII: Avraham: Njegovo potomstvo
Poglavlje XXXIV: Izraelci u Mitsrayimu
Poglavlje XXXV: Izlazak
Poglavlje XXXVI: Doplata za Zebah na određeno vrijeme
Poglavlje XXXVII: Izdvojeno mjesto
Poglavlje XXXVIII: Grijesi Izraelaca
Poglavlje XXXIX: Mikva ustanovljena umjesto Zebahima
Poglavlje XL: Dolazak Y'shue
Poglavlje XLI: Odbijanje Y'shue
Poglavlje XLII: Zov Goja
Poglavlje XLIII: Uspjeh Besoraha
Poglavlje XLIV: Kayafa izazov
Poglavlje XLV: Y'shua: Zašto je pozvan Moshiach
Poglavlje XLVI: Pomazanje
Poglavlje XLVII: Adamah je pomazao Navija
Poglavlje XLVIII: Y'shua, svećenik
Poglavlje XLIX: Dva Moshiachova dolaska
Poglavlje L: Njegovo odbijanje od strane Yahudaïma
Poglavlje LI: Jedini Spasitelj
Poglavlje LII: Kadoshimi prije Moshiachova dolaska
Poglavlje LIII: Neprijateljstvo Yahudaïma
Poglavlje LIV: Yahudai sekte
Poglavlje LV: Javna rasprava
Poglavlje LVI: Zadikim opovrgnut
Poglavlje LVII: Šomronim opovrgnut
Poglavlje LVIII: Sophrim opovrgnut
Poglavlje LIX: Prushim opovrgnut
Poglavlje LX: Talmidim iz Yochanana Pobijen
Poglavlje LXI: Kayafa je odgovorio
Poglavlje LXII: Glupost propovijedanja
Poglavlje LXIII: Apel Yahudaïmima
Poglavlje LXIV: Hram koji treba uništiti
Poglavlje LXV: Gamali-El utišao metež
Poglavlje LXVI: Nastavljena rasprava
Poglavlje LXVII: Govor Gamali-Ela
Poglavlje LXVIII: Pravilo vjere
Poglavlje LXIX: Dva Moshiachova dolaska
Poglavlje LXX: Nemir koji je podigao Shaul
Poglavlje LXXI: Let u Yericho
Poglavlje LXXII: Kefa poslan u Cezareju
Poglavlje LXXIII: Pozdravio Zacchai
Poglavlje LXXIV: Shimon HaMag izaziva Kefu

Knjiga II, strana 56

Poglavlje I: Moć navike
Poglavlje II: Ograničavanje sna
Poglavlje III: Potreba za oprezom
Poglavlje IV: Razboritost u ophođenju s protivnicima
Poglavlje V: Shimon HaMag, strašni antagonist
Poglavlje VI: Shimon HaMag: Njegov nemoral
Poglavlje VII: Shimon HaMag: Njegova povijest
Poglavlje VIII: Shimon HaMag: Njegova povijest
Poglavlje IX: Shimon HaMag: Njegova profesija
Poglavlje X: Shimon HaMag: Njegova obmana
Poglavlje XI: Šimon HaMag, na čelu Dositejeve sekte
Poglavlje XII: Shimon HaMag i Luna
Poglavlje XIII: Shimon HaMag: Tajna njegove magije
Poglavlje XIV: Shimon HaMag ispovijeda da je Elohim
Poglavlje XV: Shimon HaMag, koji je izjavio da je napravio dječaka zraka
Poglavlje XVI: Shimon HaMag: Beznađe njegovog slučaja
Poglavlje XVII: Ljudi neprijatelji Elohima
Poglavlje XVIII: Odgovornost ljudi
Poglavlje XIX: Započeta rasprava
Poglavlje XX: Malkut YHWH i njegova pravednost
Poglavlje XXI: Pravednost put u Kraljevstvo
Poglavlje XXII: Pravednost; Što je
Poglavlje XXIII: Šimon odbija Shaloma
Poglavlje XXIV: Kefino objašnjenje
Poglavlje XXV: Načela vođenja rasprave
Poglavlje XXVI: Šimonov prekid
Poglavlje XXVII: Pitanja i odgovori
Poglavlje XXVIII: Dosljednost Moshiachovog učenja
Poglavlje XXIX: Šalom i svađa
Poglavlje XXX: Šalom Šalomovim sinovima
Poglavlje XXXI: Šalom i rat
Poglavlje XXXII: Šimonov izazov
Poglavlje XXXIII: Vlast
Poglavlje XXXIV: Red dokazivanja
Poglavlje XXXV: Kako pogreška ne može podnijeti istinu
Poglavlje XXXVI: Svađa
Poglavlje XXXVII: Shimonova suptilnost
Poglavlje XXXVIII: Šimonovo vjerovanje
Poglavlje XXXIX: Argument za politeizam
Poglavlje XL: Kefin odgovor
Poglavlje XLI: Odgovor, nastavak
Poglavlje XLII: Čuvar Malahim
Poglavlje XLIII: Nema Elohima osim YHWH
Poglavlje XLIV: Zmija, autor politeizma
Poglavlje XLV: Politeizam neoprostiv
Poglavlje XLVI: Moshiach je priznao Elohu Yahudaïma
Poglavlje XLVII: Šimonova tužba
Poglavlje XLVIII: Kefin odgovor
Poglavlje XLIX: Vrhovno svjetlo
Poglavlje L: Shimonova pretpostavka
Poglavlje LI: Šesto čulo
Poglavlje LII: Apsurdan zaključak
Poglavlje LIII: Šimonovo bogohuljenje
Poglavlje LIV: Kako je Šimon naučio ono što Tora ne uči
Poglavlje LV: Shimonovi prigovori okrenuti protiv njega samog
Poglavlje LVI: Nema Elohima iznad Stvoritelja
Poglavlje LVII: Šimonova nedosljednost
Poglavlje LVIII: Šimonov Elohim Nepravedan
Poglavlje LIX: Stvoritelj Oče naš,
Poglavlje LX: Stvoritelj Vrhovni Elohim
Poglavlje LXI: Mašta
Poglavlje LXII: Kefino iskustvo mašte
Poglavlje LXIII: Kefino sanjarenje
Poglavlje LXIV: Adamyin ukor
Poglavlje LXV: Zabluda imaginacije
Poglavlje LXVI: Postojanje i začeće
Poglavlje LXVII: Tora uči o neizmjernosti
Poglavlje LXVIII: Vidljivi i nevidljivi Shamayim
Poglavlje LXIX: Vjera i razum
Poglavlje LXX: Odgoda
Poglavlje LXXI: Odvajanje od nečistog
Poglavlje LXXII: Lijek

Knjiga III, strana 90

Poglavlje I: Biseri prije svinja
Poglavlje XII: Rasprava drugog dana
Poglavlje XIII: Šimon zavodnik
Poglavlje XIV: Šimon tvrdi da je Kefin ispunio obećanje
Poglavlje XV: Shimonova arogancija
Poglavlje XVI: Postojanje zla
Poglavlje XVII: Ne prihvaćaju svi
Poglavlje XVIII: Način vođenja rasprave
Poglavlje XIX: Želja za poukom
Poglavlje XX: Zajednička načela
Poglavlje XXI: Sloboda volje
Poglavlje XXII: Odgovornost
Poglavlje XXIII: Porijeklo zla
Poglavlje XXIV: YHWH je autor dobra, a ne zla
Poglavlje XXV: “Tko se opirao njegovoj volji?”
Poglavlje XXVI: Nema dobrote bez slobode
Poglavlje XXVII: Vidljivo nebo: Zašto napravljeno
Poglavlje XXVIII: Zašto biti raspušten
Poglavlje XXIX: Pokvarljive stvari koje je napravio nepotkupljivi
Poglavlje XXX: Kako Čista u srcu vide YHWH
Poglavlje XXXI: Marljivost u proučavanju
Poglavlje XXXII: Kefina privatna poduka
Poglavlje XXXIII: Učenici i neozbiljni prigovori
Poglavlje XXXIV: Protiv naloga je protiv razuma
Poglavlje XXXV: Učenje prije poučavanja
Poglavlje XXXVI: Ja: dokaz istine,
Poglavlje XXXVII: YHWH I pravedan i dobar
Poglavlje XXXVIII: YHWH-ina pravda prikazana na Sudnjem danu
Poglavlje XXXIX: Besmrtnost Duha
Poglavlje XL: Dokazano uspjehom nemorala u ovom životu
Poglavlje XLI: Šimonove žalbe
Poglavlje XLII: “Pun svake suptilnosti i svih nestašluka” Poglavlje XLIII: Shimonove podvale
Poglavlje XLIV: Vid ili sluh?
Poglavlje XLV: Fatalni potisak
Poglavlje XLVI: Šimonov bijes
Poglavlje XLVII: Shimonovo slavlje
Poglavlje XLVIII: Pokušaji stvaranja poremećaja
Poglavlje XLIX: Shimonovo povlačenje
Poglavlje L: Kefin blagoslov
Poglavlje LI: Kefina pristupačnost
Poglavlje LII: Lažni znakovi i čuda
Poglavlje LIII: Ljubav prema sebi temelj dobrote
Poglavlje LIV: YHWH biti najviše voljen
Poglavlje LV: Deset zapovijedi koje odgovaraju pošastima
Poglavlje LVI: Šimon se opirao Kefi, kao mađioničari Moše
Poglavlje LVII: Čuda čarobnjaka
Poglavlje LVIII: Istina zastrta ljubavlju
Poglavlje LIX: Dobro i zlo u paru
Poglavlje LX: Beskorisnost lažnih čuda
Poglavlje LXI: Deset parova
Poglavlje LXII: Život Notzrima
Poglavlje LXIII: Dezerter iz Šimonovog logora
Poglavlje LXIV: Deklaracija o Šimonovom nemoralu
Poglavlje LXV: Kefa odlučuje slijediti Shimona
Poglavlje LXVI: Zakaj je napravio Mevaqqre iz Cezareje
Poglavlje LXVII: Poziv na Mikvu
Poglavlje LXVIII: Dvanaest poslanih pred njim
Poglavlje LXIX: Dogovori koje su odobrila sva braća
Poglavlje LXX: Odlazak dvanaestorice
Poglavlje LXXI: Kefa priprema carske rezance za svoj odlazak
Poglavlje LXXII: Više od deset tisuća uronjenih
Poglavlje LXXIII: Vijest o Šimonu
Poglavlje LXXIV: Oproštaj od Cezareje
Poglavlje LXXV: Sadržaj Klementovih depeša Ya'akovu
Knjiga IV, strana 120
Poglavlje I: Stanite kod Dore
Poglavlje II: Prijem u kući Maro
Poglavlje III: Šimonov let
Poglavlje IV: Obilna žetva
V. poglavlje: Moshe i Moshiach
Poglavlje VI: Kongregacija
Poglavlje VII: Ozdravljeni bolesnici
Poglavlje VIII: Providnost potvrđena
Poglavlje IX: Stanje nevinosti stanje uživanja
Poglavlje X: Grijeh je uzrok patnje
Poglavlje XI: Patnja spasonosna
Poglavlje XII: Prijevod Henoka
Poglavlje XIII: Podrijetlo idolopoklonstva
Poglavlje XIV: YHWH i dobar i pravedan
Poglavlje XV: Kako demoni stječu moć nad ljudima
Poglavlje XVI: Zašto žele posjedovati muškarce
Poglavlje XVII: Besorah daje moć nad demonima
Poglavlje XVIII: Ova moć proporcionalna vjeri
Poglavlje XIX: Demoni potiču na idolopoklonstvo
Poglavlje XX: Ludost idolopoklonstva
Poglavlje XXI: Paganska proročišta
Poglavlje XXII: Zašto se ponekad ostvaruju
Poglavlje XXIII: Zlo nije u supstanciji
Poglavlje XXIV: Zašto YHWH dopušta zlo
Poglavlje XXV: Zla bića okrenuta dobrim računima
Poglavlje XXVI: Zli Malahimovi zavodnici
Poglavlje XXVII: Ham prvi mađioničar
Poglavlje XXVIII: Babilonska kula
Poglavlje XXIX: Obožavanje vatre kod Perzijanaca
Poglavlje XXX: Obožavanje heroja
Poglavlje XXXI: Idolopoklonstvo je dovelo do svakog nemorala
Poglavlje XXXII: Poziv
Poglavlje XXXIII: Najslabiji Yahwist Moćniji ... Demon
Poglavlje XXXIV: Moshiachovo iskušenje
Poglavlje XXXV: Lažni Šličim
Poglavlje XXXVI: Odjeća neokaljana
Poglavlje XXXVII: Kahal otpušten

Knjiga V, strana 135

Poglavlje I: Kefin pozdrav
Poglavlje II: Trpljenje posljedica grijeha Poglavlje III: Vjera i nevjera
Poglavlje IV: Neznanje Majke zala
Poglavlje V: Prednosti znanja
Poglavlje VI: Slobodna volja
Poglavlje VII: Odgovornost znanja
Poglavlje VIII: Želje tijela za pokoravanjem
Poglavlje IX: Dva kraljevstva
X. poglavlje: Y'shua haNavi E ̒ met
Poglavlje XI: Očekivanje Goja
Poglavlje XII: Zov Goja
Poglavlje XIII: Poziv Goja
Poglavlje XIV: Idoli neisplativi
Poglavlje XV: Ludost idolopoklonstva
Poglavlje XVI: Samo YHWH prikladan predmet obožavanja
Poglavlje XVII: Prijedlozi Stare Zmije
Poglavlje XVIII: Njegova prva sugestija
Poglavlje XIX: Njegova druga sugestija
Poglavlje XX: Idolopoklonstvo Mitsrayima
Poglavlje XXI: Idolopoklonstvo Mitsrayima razumnije od drugih Poglavlje XXII: Drugi prijedlog se nastavlja.
Poglavlje XXIII: Treći prijedlog
Poglavlje XXIV: Četvrta sugestija
Poglavlje XXV: Peta sugestija
Poglavlje XXVI: Šesta sugestija
Poglavlje XXVII: Stvaranje se osveti grešnicima
Poglavlje XXVIII: Vječnost kazni
Poglavlje XXIX: YHWH-ina briga o ljudskim stvarima
Poglavlje XXX: Lažna religija očeva koju treba napustiti
Poglavlje XXXI: Paganizam, njegove veličine
Poglavlje XXXII: Poslušnost YHWH poziva na trijeznost i skromnost
Poglavlje XXXIII: Podrijetlo nemorala
Poglavlje XXXIV: Tko su štovatelji YHWH?
Poglavlje XXXV: Sud koji dolazi
Poglavlje XXXVI: Zaključak diskursa

Knjiga VI, strana 151

Poglavlje I: Marljivost u proučavanju
Poglavlje II: Mnogo toga treba učiniti u kratkom vremenu
Poglavlje III: Pravedni gnjev
Poglavlje IV: Ne Shalom, nego mač
Poglavlje V: Kako počinje borba
Poglavlje VI: YHWH biti voljen više od roditelja Poglavlje VII: Zemlja stvorena za muškarce.
Poglavlje VIII: Potreba za Mikvom (uranjanjem)
Poglavlje IX: Upotreba Mikve
Poglavlje X: Nužnost dobrih djela
Poglavlje XI: Unutarnje i vanjsko čišćenje
Poglavlje XII: Važnost čistoće
Poglavlje XIII: Superiornost Moshiachova morala
Poglavlje XIV: Znanje povećava odgovornost
Poglavlje XV: Imenovani Mevaqqrim, Zaqenim, Azariïm i udovice

Knjiga VII, strana 159

Poglavlje I: Putovanje iz Tripolija
Poglavlje II: Talmidim podijeljen u dvije grupe
Poglavlje III: Naredba iz ožujka
Poglavlje IV: Klementova radost zbog ostanka s Kefom
Poglavlje V: Klementova naklonost prema Kefi
Poglavlje VI: Kefina jednostavnost života
Poglavlje VII: Kefina poniznost
Poglavlje VIII: Klementova obiteljska povijest
Poglavlje IX: Nestanak njegove majke i braće
Poglavlje X: Nestanak njegova oca
Poglavlje XI: Različiti učinci patnje na pogane i vjernike
Poglavlje XII: Izlet u Aradus
Poglavlje XIII: Prosjakinja
Poglavlje XIV: Ženska tuga
Poglavlje XV: Izvještaj žene
Poglavlje XVI: Nastavak ženske priče
Poglavlje XVII: Nastavak ženske priče
Poglavlje XVIII: Nastavak ženske priče
Poglavlje XIX: Kefina razmišljanja o njenom računu
Poglavlje XX: Kefina izjava ženi
Poglavlje XXI: Otkriće
Poglavlje XXII: Radostan susret
Poglavlje XXIII: Čudo
Poglavlje XXIV: Polazak iz Aradusa
Poglavlje XXV: Putovanja
Poglavlje XXVI: Rekapitulacija
Poglavlje XXVII: Nastavak rekapitulacije
Poglavlje XXVIII: Više priznanja
Poglavlje XXIX: "Ništa uobičajeno ili nečisto"
Poglavlje XXX: "Tko može zabraniti vodu?"
Poglavlje XXXI: Previše radosti
Poglavlje XXXII: “On ih dovodi u njihovu željenu luku”
Poglavlje XXXIII: Spriječena još jedna olupina
Poglavlje XXXIV: Mikvi mora prethoditi post
Poglavlje XXXV: Želja za spasenjem ili drugima
Poglavlje XXXVI: Molbe sinova
Poglavlje XXXVII: Kefa nepopustljiv
Poglavlje XXXVIII: Nagrada za čistoću

Knjiga VIII, strana 174

Poglavlje I: Stari radnik
Poglavlje II: Postanak
Poglavlje III: Prijateljska konferencija
Poglavlje IV: Postavljeno pitanje
Poglavlje V: Dopuštena sloboda rasprave
Poglavlje VI: Druga strana postavljenog pitanja
Poglavlje VII: Put očišćen
Poglavlje VIII: Instinkti
Poglavlje IX: Jednostavna i složena
Poglavlje X: Stvaranje podrazumijeva providnost
Poglavlje XI: Opća ili posebna providnost
Poglavlje XII: Molitva koja nije u skladu s Postankom
Poglavlje XIII: Neophodan Stvoritelj
Poglavlje XIV: Način stvaranja
Poglavlje XV: Teorije stvaranja
Poglavlje XVI: Svijet koji je stvorio Stvoritelj od onoga što ne možemo vidjeti
Poglavlje XVII: Neodrživa doktrina atoma
Poglavlje XVIII: Skup atoma nije mogao stvoriti svijet
Poglavlje XIX: Više poteškoća atomske teorije
Poglavlje XX: Platonovo svjedočanstvo
Poglavlje XXI: Mehanička teorija
Poglavlje XXII: Kretanje zvijezda
Poglavlje XXIII: Providnost u zemaljskim stvarima
Poglavlje XXIV: Rijeke i mora
Poglavlje XXV: Biljke i životinje
Poglavlje XXVI: Klijanje sjemena
Poglavlje XXVII: Moć vode
Poglavlje XXVIII: Ljudsko tijelo
Poglavlje XXIX: Simetrija tijela
Poglavlje XXX: Dah i krv
Poglavlje XXXI: Crijeva
Poglavlje XXXII: Generacija
Poglavlje XXXIII: Korespondencije u stvaranju
Poglavlje XXXIV: Vrijeme stvaranja svijeta
Poglavlje XXXV: Natjecanje u gostoprimstvu
Poglavlje XXXVI: Dogovori za sutra
Poglavlje XXXVII: "Oblik zvučnih riječi ... od mene"
Poglavlje XXXVIII: Kuća poglavara
Poglavlje XXXIX: Rekapitulacija jučerašnjeg argumenta
Poglavlje XL: Postanak
Poglavlje XLI: Duga
Poglavlje XLII: Vrste i oblici
Poglavlje XLIII: Stvari koje je Elohim napravio naizgled beskorisne i podle
Poglavlje XLIV: Red i nered
Poglavlje XLV: Kretanje Sunca i Mjeseca
Poglavlje XLVI: Sunce i Mjesec i ministri dobra i zla
Poglavlje XLVII: Kazne pravednih i nemoralnih
Poglavlje XLVIII: Kazne za grijehe
Poglavlje XLIX: Prezreni Elohimovi propisi
Poglavlje L: Potop
Poglavlje LI: Zla koje donosi grijeh
Poglavlje LII: "Nema ruže bez svog trna"
Poglavlje LIII: Sve ima svoju odgovarajuću suprotnost
Poglavlje LIV: Ilustracija
Poglavlje LV: Dva kraljevstva
Poglavlje LVI: Porijeklo zla
Poglavlje LVII: Starac neuvjeren
Poglavlje LVIII: Suditi nad YHWH
Poglavlje LIX: Navi ̒Emet Y'shua
Poglavlje LX: Njegovo oslobađanje ne treba dovoditi u pitanje
Poglavlje LXI: Neznanje filozofa
Poglavlje LXII: Kraj konferencije

Knjiga IX, strana 204

Poglavlje I: Objašnjenje
Poglavlje II: Pripremne utakmice
Poglavlje III: Početak rasprave
Poglavlje IV: Zašto je stvoren zli princ
Poglavlje V: Nužnost nejednakosti
Poglavlje VI: Uređenje svijeta za vježbanje kreposti
Poglavlje VII: Staro i novo rođenje
Poglavlje VIII: Upotreba zala
Poglavlje IX: “Začeti u grijehu”
Poglavlje X: Lan namazan smolom
Poglavlje XI: Strah
Poglavlje XII: Astrolozi
Poglavlje XIII: Odmazda ovdje ili na ahiretu
Poglavlje XIV: Znanje ugušava požude
Poglavlje XV: Strah od ljudi i od Elohima
Poglavlje XVI: Nesavršeno uvjerenje
Poglavlje XVII: Astrološka spoznaja
Poglavlje XVIII: Odgovor
Poglavlje XIX: Pobijanje astrologije
Poglavlje XX: Brahmani
Poglavlje XXI: Nebeska područja
Poglavlje XXII: Običaji Gelona
Glava XXIII: Običaj Susidae
Poglavlje XXIV: Različiti običaji različitih zemalja
Poglavlje XXV: Ne Postanak, nego slobodna volja
Poglavlje XXVI: Klima
Poglavlje XXVII: Doktrina "klime" neodrživa
Poglavlje XXVIII: Yahudai običaji
Poglavlje XXIX: Dobra vijest moćnija od “Postanka”
Poglavlje XXX: “Postanak” nije u skladu s YHWH-inom pravdom
Poglavlje XXXI: Vrijednost znanja
Poglavlje XXXII: Tvrdoglave činjenice
Poglavlje XXXIII: Približavanje priznanju
Poglavlje XXXIV: Druga strana priče
Poglavlje XXXV: Otkrivenja
Poglavlje XXXVI: Nova otkrivenja
Poglavlje XXXVII: Prepoznavanje
Poglavlje XXXVIII: "Malahim nesvjestan"

Knjiga X, stranica 221

Poglavlje I: Probacija
Poglavlje II: Poteškoća
Poglavlje III: Prijedlog
Poglavlje IV: Besplatan upit
V. poglavlje: Dobro i zlo
Poglavlje VI: Kefina vlast
Poglavlje VII: Klementov argument
Poglavlje VIII: Priznata zla
Poglavlje IX: Postojanje zla na astrološkim principima
Poglavlje X: Kako napredovati
Poglavlje XI: Test astrologije
Poglavlje XII: Astrologija zbunjena slobodnom voljom
Poglavlje XIII: Ljudi koji su primljeni
Poglavlje XIV: Niti jedan čovjek nema univerzalno znanje
Poglavlje XV: Klementovo razotkrivanje
Poglavlje XVI: Da su svi Elohimovi ljudi bili Naviim
Poglavlje XVII: Goyim kozmogonija
Poglavlje XVIII: Saturnova obitelj
Poglavlje XIX: Njihove sudbine
Poglavlje XX: Djela Jupitera
Poglavlje XXI: Crni katalog
Poglavlje XXII: Podla transformacija Jupitera Poglavlje XXIII: Zašto Elohim?
Poglavlje XXIV: Glupost politeizma
Poglavlje XXV: Pobožanstveni mrtvi ljudi
Poglavlje XXVI: Metamorfoze
Poglavlje XXVII: Nedosljednost politeista
Poglavlje XXVIII: Uporišta Goja
Poglavlje XXIX: Alegorije
Poglavlje XXX: Orfejeva kozmogonija
Poglavlje XXXI: Hesiodova kozmogonija
Poglavlje XXXII: Alegorijsko tumačenje
Poglavlje XXXIII: Alegorija Jupitera, itd
Poglavlje XXXIV: Druge alegorije
Poglavlje XXXV: Beskorisnost ovih alegorija
Poglavlje XXXVI: Alegorije: naknadna misao
Poglavlje XXXVII: Kao lažni Elohim, poput štovatelja
Poglavlje XXXVIII: Spisi pjesnika
Poglavlje XXXIX: Sve za najbolje
Poglavlje XL: Tražene dodatne informacije
Poglavlje XLI: Objašnjenje mitologije
Poglavlje XLII: Tumačenje Svetog pisma
Poglavlje XLIII: Riječ poticaja
Poglavlje XLIV: Ozbiljnost
Poglavlje XLV: Svi se trebaju pokajati
Poglavlje XLVI: Sigurna riječ proročanstva
Poglavlje XLVII: “Vjerna izreka i vrijedna svakog prihvaćanja”
Poglavlje XLVIII: Pogreške filozofa
Poglavlje XLIX: YHWH-ina dugotrpljivost
Poglavlje L: Filozofi, a ne dobročinitelji ljudi
Poglavlje LI: Y'shua Moshiach the Navi ̒Emet
Poglavlje LII: Appion i Nubian
Poglavlje LIII: Transformacija
Poglavlje LIV: Uzbuđenje u Antiohiji
Poglavlje LV: Stratagema
Poglavlje LVI: Shimonov dizajn u transformaciji
Poglavlje LVII: Velika žalost
Poglavlje LVIII: Kako je sve nastalo
Poglavlje LIX: Scena žalosti
Poglavlje LX: Protuzavjera
Poglavlje LXI: Iskopan rudnik
Poglavlje LXII: Slučaj savjesti Poglavlje LXIII: Pobožna prijevara
Poglavlje LXIV: Natjecanje u laži
Poglavlje LXV: Uspjeh zavjere
Poglavlje LXVI: Istina koju govore lažljive usne
Poglavlje LXVII: Faustinijan je opet on sam
Poglavlje LXVIII: Kefin ulazak u Antiohiju
Poglavlje LXIX: Kefin Dan zahvalnosti
Poglavlje LXX: Čuda
Poglavlje LXXI: Uspjeh
Poglavlje LXXII: Radostan završetak

PRILOZI

Dodatak A: Kefino pismo Ya'akovu , stranica 254

Poglavlje I: Doktrina pričuve
Poglavlje II: Pogrešno predstavljanje Kefine doktrine
Poglavlje III: Inicijacija
Poglavlje IV: Zakletva u vezi s primateljima knjige
Poglavlje V: Zakletva prihvaćena

Dodatak B: Klementovo pismo Ya'akovu , stranica 259

Pozdrav
Poglavlje I: Kefino mučeništvo
Poglavlje II: Klementovo pomazanje
Poglavlje III: “Nisam sposoban biti Mevaqqre”
Poglavlje IV: Nadoknada nagrade
Poglavlje V: Optužba
Poglavlje VI: Dužnost mevaqqrea
Poglavlje VII: Dužnosti Zaqenima
Poglavlje VIII: “Čini dobro svima”
Poglavlje IX: “Neka se nastavi bratska ljubav”
Poglavlje X: “Što god je pošteno”
Poglavlje XI: Sumnje koje treba zadovoljiti
Poglavlje XII: Dužnosti Azariïma
Poglavlje XIII: Dužnosti Morima
Poglavlje XIV: Posuda kongregacije
Poglavlje XV: Incidenti na putovanju
Poglavlje XVI: Mevaqqreov trud i nagrada
Poglavlje XVII: Dužnosti naroda
Poglavlje XVIII: “Kao poganski čovjek i carinik”
Poglavlje XIX: Instalacija Klementa
Poglavlje XX: Klementova poslušnost

Dodatak C: Izgubljena poglavlja pronađena u propovijedima, stranica 268

Homilije II, Poglavlje XXXVII: Špijuni u neprijateljskom logoru
Homilije II, Poglavlje XXXVIII. Korupcija Tore Homilije II, Poglavlje XXXIX: Taktike
Homilije II, Poglavlje XL: Preliminarne upute
Homilije II, poglavlje XLI: Traženje informacija, a ne proturječja
Homilije II, Poglavlje XLII: Ispravni pojmovi Elohima bitni za svetost Homilije II, Poglavlje XLIII: A priori
argument o božanskim osobinama
Homilije II, Poglavlje XLIV: Isto se nastavlja
Homilije II, poglavlje XLV: Kako treba misliti na Elohima
Homilije II, Poglavlje XLVI: Sud koji dolazi
Homilije II, Poglavlje XLVII: Odgovarajuće pitanje
Homilije II, Poglavlje XLVIII: Poseban slučaj
Homilije II, Poglavlje XLIX: Reductio ad Absurdum
Homilije II, Poglavlje L: Zadovoljavajući odgovor
Homilije II, Poglavlje LI: Vaga na vagi
Homilije II, Poglavlje LII: Poricani grijesi Kiddoshima
Homilije II, Poglavlje LIII: Zatvaranje konferencije
Homilije III, poglavlje I: Jutro rasprave
Homilije III, Poglavlje II: Šimunov nacrt
Homilije III, Poglavlje III: Njegov cilj
Homilije III, Poglavlje IV: Zamke postavljene za pogane
Homilije III, Poglavlje V: Korištenje pogrešaka Homilije III, Poglavlje VI:
Propovijedi o čistilištu i paklu III, Poglavlje VII: Što je bezbožništvo?
Homilije III, Poglavlje IX: Nesigurnost Svetog pisma
Homilije III, X. poglavlje: Šimunova nakana
Homilije III, Poglavlje XI: Razlika između predviđanja i proročanstva
Homilije III, Poglavlje XII: Isto
Homilije III, Poglavlje XVI: Nauk o slučajnosti
Homilije III, Poglavlje XVII: Je li Adam imao Ruach
Homilije III, poglavlje XVIII: Adam nije neznalica
Homilije III, poglavlje XIX: Moshiachova vladavina

Dodatak D: Sinajski (arapski) sažetak , stranica 302

Dodatak E: Pojmovnik , stranica 313
O Jacksonu Snyderu , stranica 319
O Tedu Dornanu , stranica 320
O Chrisu Plourdeu , stranica 321

[Ova stranica je namjerno ostavljena prazna]

knjiga I

Poglavlje I: Klementova rana povijest; sumnje

Ja Klement, koji sam rođen u gradu Rimu, bio sam od najranije dobi ljubitelj čistoće; dok me savijenost
moga uma držala vezana kao lancima tjeskobe i tuge. Jer misao koja je bila u meni - otkuda je nastala, ne
mogu reći - neprestano me navela da razmišljam o svom smrtnom stanju i da raspravljam o pitanjima poput
ovih: postoji li za mene život nakon smrti, ili trebam li biti potpuno uništeno: da li nisam postojao prije
nego što sam se rodio, i da li neće biti sjećanja na ovaj život nakon smrti, pa će bezgraničnost vremena sve
predati zaboravu i tišini; tako da ne samo da ćemo prestati biti, nego neće biti sjećanja da smo ikada bili. To
sam također vrtio u svom umu: kada je svijet nastao, ili ono što je bilo prije nego što je stvoren, ili da li je
postojao od vječnosti. Jer, činilo se izvjesnim, da, ako je napravljen, mora biti osuđen na raspad; i ako se
raspusti, što će biti poslije? Osim ako se može dogoditi da će sve stvari biti pokopane u zaboravu i tišini, ili
će biti nešto, što ljudski um sada ne može zamisliti.

Poglavlje II: Njegova nevolja

Dok sam se neprestano vrtio u mislima ovakva i slična pitanja, koja su sugerirala da ne znam kako, divno
sam žudjela od prevelike tuge; i, što je još gore, ako sam u bilo kojem trenutku pomislio da odbacim takve
brige, jer su od male koristi, valovi tjeskobe sve su se više digli na mene. Jer, imao sam u sebi onog
najizvrsnijeg suputnika, koji mi nije dopustio da se odmorim - želju za besmrtnošću: jer, kao što je kasnije
izdanje pokazalo, i naklonost Svemogućeg YHWH-a, ova sklonost uma me odvela u potragu za istinom , i
priznanje istinskog svjetla; i stoga se dogodilo da sam prije dugo žalio one za koje sam prije u svom
neznanju vjerovao da su blagoslovljeni.

Poglavlje III: Njegovo nezadovoljstvo školama filozofa

Imajući dakle tako sklonost uma od najranijih godina, želja da nešto naučim navela me je da često
pohađam škole filozofa. Tamo sam vidio da ništa drugo nije učinjeno, osim da su se doktrine tvrdile i
osporile bez kraja, da su se vodila nadmetanja i raspravljalo o umijeću silogizama i suptilnosti
zaključaka. Ako je u bilo kojem trenutku prevladala doktrina o besmrtnosti duha, bio sam zahvalan; ako je
u bilo kojem trenutku bilo osporeno, otišao sam tužan. Ipak, niti jedna doktrina nije imala moć istine nad
mojim srcem. To sam samo ja razumio: da se mišljenja i definicije stvari smatraju istinitim ili lažnim, ne u
skladu s njihovom prirodom i istinitošću argumenata, već razmjerno talentima onih koji su ih podržavali. A
ja sam bio još više izmučen u dubini svog srca, jer niti sam se mogao uhvatiti nijedne od onih stvari koje su
bile izgovorene kao čvrsto utvrđene, niti sam mogao odbaciti želju za ispitivanjem; ali što sam ih više
nastojao zanemariti i prezirati, to je sve žešće, kao što sam rekao, želja ove vrste, koja mi se ušuljala potajno
kao s nekom vrstom zadovoljstva, zavladala mojim srcem i umom.

Poglavlje IV: Njegova sve veća uznemirenost

Zbog toga sam bio uznemiren otkrićem stvari, rekao sam sebi: „Zašto se uzalud trudimo, budući da je
kraj stvari očit? Jer ako me nakon smrti više ne bude, moje je sadašnje mučenje beskorisno; ali ako za mene
postoji život poslije smrti, zadržimo za taj život uzbuđenja koja mu pripadaju, da me ne bi zadesile neke
tužnije stvari od ovih koje sada trpim, osim ako nisam živio poslušno i trijezno ; i, prema mišljenjima nekih
filozofa, bit ću poslan na tok mračnog Flegetona, ili na Tartar, poput Sizifa i Titija, i na vječne kazne u
paklenim područjima, poput Iksiona i Tantala.” I opet bih sam sebi odgovorio: “Ali to su basne; ili ako je
tako, pošto je stvar u nedoumici, bolje je živjeti poslušno.” Ali opet bih razmišljao sam sa sobom: “Kako da
se suzdržim od žudnje za grijehom, dok sam nesiguran u pogledu nagrade za pravednost? – a tim više kada
nemam sigurnosti što je pravednost ili što je ugodno za YHWH; i kad ne mogu utvrditi je li duh besmrtan, i
je li takav da se ima čemu nadati; niti znam kakva će sigurno biti budućnost.” Ipak, još uvijek se ne mogu
odmoriti od misli ove vrste.

Poglavlje V: Njegov naum da testira besmrtnost Duha

Što ću onda učiniti? Ovo ću učiniti. Nastavit ću u Mitsrayim i tamo ću njegovati prijateljstvo s
hijerofantima ili naviima, koji predsjedaju svetištima. Tada ću pridobiti mađioničara novcem i zamoliti ga,
onim što nazivaju nekromantičnom umjetnošću, da mi dovede duha iz paklenih krajeva, kao da se s njim
želim posavjetovati o nekom poslu. Ali ovo će biti moje savjetovanje, je li duh besmrtan. Sada, dokaz da je
duh besmrtan bit će stavljen izvan sumnje, ne iz onoga što govori, ili iz onoga što čujem, već iz onoga što
vidim: jer kad ga vidim svojim očima, uvijek ću imati najsigurnije uvjerenje u njegovu besmrtnost; i nikakva
zabluda riječi ili nesigurnost sluha nikada neće moći poremetiti uvjeravanje koje proizvodi vid. Međutim,
povezao sam ovaj projekt s izvjesnim filozofom s kojim sam bio prisan, koji me savjetovao da se ne upuštam
u njega; “Jer,” rekao je, “ako duh ne posluša poziv čarobnjaka, od sada ćete živjeti beznadežnije, kao da
mislite da nema ništa nakon smrti, kao i da ste pokušali stvari koje su nezakonite. Međutim, ako vam se
čini da išta vidite, kakva vam poslušnost ili kakva pobožnost može proizaći iz stvari nezakonitih i
nedopuštenih? Jer oni kažu da su takve transakcije mrske Svemogućem i da se Elohim suprotstavlja onima
koji uznemiruju duhove nakon njihovog oslobađanja iz tijela.” Kad sam to čuo, doista sam se zateturao u
svojoj namjeri; ali ni na koji način nisam mogao ostaviti po strani svoju čežnju, niti odbaciti uznemirujuću
misao.

Poglavlje VI: On čuje za Moshiacha

Da ne duljim, dok sam bio bačen na ove valove svojih misli, do nas je postupno stizao izvjestan izvještaj,
koji se pojavio u krajevima Istoka u vrijeme vladavine Tiberija Cezara; i dobivajući snagu dok je prolazio
kroz svako mjesto, poput neke dobre poruke poslane od YHWH-a, ispunjavao je cijeli svijet i nije dopuštao
da božanska volja bude skrivena u tišini. Jer je bio raširen po svim mjestima, najavljujući da postoji
određena osoba u Judeji, koja je, počevši od proljeća, propovijedala Malkuth YHWH Jahudaimima, i
govoreći da ga prime oni koji se pridržavaju propisa Njegovih zapovijedi. i Njegov nauk. I da bi se vjerovalo
da je Njegov govor vrijedan zasluga i pun Svemogućeg, rečeno je da je učinio mnoga moćna djela, i divna
znamenja i čudesa samo svojom riječju; tako da je, kao onaj koji ima moć od YHWH, učinio gluhe da čuju,
slijepe da vide, i hrome da stoje uspravno, i istjerao svaku nemoć i sve demone iz ljudi; da, da je čak uskrisio
mrtve osobe koje su mu dovedene; da je liječio i gubavce, gledajući ih iz daljine; i da nije bilo apsolutno
ničega što se Njemu činilo nemogućim. Te i slične stvari s vremenom su potvrđivane, ne sada čestim
glasinama, već prostim izjavama osoba koje su dolazile iz tih krajeva; a iz dana u dan istina stvari se dalje
otkrivala.

Poglavlje VII: Dolazak Yosefa barNabe u Rim

Naposljetku su se sastanci počeli održavati na raznim mjestima u gradu, i o ovoj temi se raspravljalo u
razgovoru, i da bi se začudilo tko bi to mogao biti tko se pojavio i kakvu je poruku donio od YHWH
ljudima; sve dok, otprilike iste godine, neki čovjek, stojeći na najnapučenijem mjestu u gradu, oglasi se
narodu govoreći: “Čujte me, građani Rima. Sin YHWH je sada u predjelima Judeje, obećavajući vječni život
svakome tko ga bude slušao, ali pod uvjetom da će regulirati svoje postupke prema volji Onoga od koga je
poslan, čak i YHWH Oca. Dakle, okreni se od zlih stvari ka dobrima, od stvari vremenskih prema stvarima
koje nemaju vremena. Priznajte da postoji jedan El, vladar neba i zemlje, u čijim pravednim očima
nepravedni obitavaju u Njegovom svijetu. Ali ako se obratiš i budeš postupao prema Njegovoj volji, tada
ćeš, došavši na budući svijet i postati besmrtan, uživati u Njegovim neizrecivim blagoslovima i
nagradama.” Dakle, čovjek koji je ovo govorio ljudima bio je iz istočnih krajeva, po plemenu, Hebrej, po
imenu Yosef barNaba, koji je rekao da je i sam jedan od Njegovih talmidima, i da je poslan u tu svrhu, da to
bi trebao objaviti onima koji bi to htjeli čuti. Kad sam to čuo, počeo sam s ostalim mnoštvom ići za njim i
slušati što je imao za reći. Uistinu sam shvatio da u tom čovjeku nema ničeg dijalektičkog umijeća, nego da
je on jednostavno i bez ikakvog umijeća govora izložio stvari koje je čuo od Sina YHWH-a ili što ih je
vidio. Jer svoje tvrdnje nije potvrdio silom argumenata; ali je proizveo, od ljudi koji su stajali oko njega,
mnoge svjedoke izreka i čuda koje je ispričao.

Poglavlje VIII: Njegovo propovijedanje

Sada, pošto su ljudi počeli spremno pristajati na iskreno izrečene stvari i prihvaćati njegov jednostavan
govor, oni koji su se smatrali učenima ili filozofima počeli su se smijati tom čovjeku i rugati mu se i bacati
mu borbu. -kuke silogizama, poput jakih ruku. Ali on, bez straha, smatrajući njihove suptilnosti pukim
buncanjem, nije ih čak ni ocijenio vrijednima odgovora, već je hrabro nastavio s temom koju je pred njega
postavio. Naposljetku, netko mu je predložio ovo pitanje dok je govorio: Zašto je komar tako formiran, da
iako je malo stvorenje i ima šest stopa, ipak ima krila; budući da je slon, iako je ogromna životinja i nema
krila, ipak ima samo četiri noge; on je, ne obazirući se na pitanje, nastavio sa svojim govorom, koji je bio
prekinut nevremenim izazovom, samo je pri svakom prekidu dodavao ovu opomenu: „Nama je dužnost
objaviti vam riječi i čudesna djela Njegova koji nas je poslao, i da potvrdimo istinitost onoga što govorimo,
ne vješto smišljenim argumentima, nego svjedocima koji su proizvedeni među vama. Jer prepoznajem
mnoge koji stoje usred vas za koje se sjećam da su zajedno s nama čuli ono što smo čuli i vidjeli
što smo vidjeli. No, bilo da je u vašoj mogućnosti da primite ili odbacite vijesti koje vam donosimo. Jer ne
možemo zadržati ono što znamo da je za vašu korist jer, ako šutimo, jao nam je; a vama, ako ne primite ono
što govorimo, propast. Doista bih vrlo lako mogao odgovoriti na vaše glupe izazove, da ste tražili radi
učenja istine - mislim na razliku između komarca i slona; ali sada je bilo apsurdno govoriti vam o tim
stvorenjima, kada vam je nepoznat sam Stvoritelj i Uoblič svega.”

Poglavlje IX: Klementova intervencija u ime Yosefa barNabe

Kad je to izgovorio, svi su, kao s jednim pristankom, grubim glasom digli podrugljivu viku, da ga
posrame i ušutkaju, vičući da je barbar i luđak. Kad sam vidio kako se stvari odvijaju na ovaj način, ne znam
otkuda ispunjene, s izvjesnim žarom i rasplamsane žarkim entuzijazmom, nisam mogao šutjeti, nego sam
povikao sa svom smjelošću: “Najpravednije svemogući YHWH skriva svoje volje od vas, za koje je On
predvidio da su nedostojni spoznaje samoga sebe, kao što je očito onima koji su stvarno mudri, od onoga
što sada činite. Jer kad vidite da su među vas došli propovjednici volje YHWH, jer njihov govor ne pokazuje
znanje o gramatičkoj umjetnosti, nego jednostavnim i neuglađenim jezikom postavljaju pred vas božanske
zapovijedi, tako da svi koji čuju mogu biti u stanju slijediti i razumjeti stvari koje se govore, rugate se
ministrima i glasnicima svog spasenja, ne znajući da je osuda vas koji se smatrate vještim i rječitim, da
rustikalni i barbarski ljudi imaju spoznaju istine; dok, kad ti dođe, ne prima se čak ni u goste, dok, da se
tvoja neumjerenost i požuda nisu protivili, trebao je biti građanin i domorodac. Tako ste osuđeni da niste
privrženici istine i filozofa, nego sljedbenici hvalisanja i ispraznih govornika. Mislite da istina ne obitava u
jednostavnim, već u genijalnim i suptilnim riječima, i proizvodi bezbrojne tisuće riječi koje se ne mogu
ocijeniti vrijednošću jedne riječi. Što, dakle, mislite da će biti s vama, cijelom gomile Grka, ako bude, kako
kaže, presude od strane YHWH? Ali sada prepustite smijeh ovom čovjeku na vlastitu propast, i neka mi
odgovori tko god hoće; jer, doista, svojim lajanjem gnjaviš uši čak i onih koji žele biti spašeni, a svojom
galamom skrećeš u stranu padu nevjere umove koji su spremni za vjeru. Kakvo oproštenje može biti za vas
koji ismijavate i činite nasilje glasniku istine kada vam nudi znanje o YHWH? Dok, čak i ako vam nije donio
ništa od istine, ipak, čak i zbog ljubaznosti njegovih namjera prema vama, trebali biste ga primiti sa
zahvalnošću i dobrodošlicom.”

Poglavlje X: Razgovor s Yosefom barNabom

Dok sam poticao ove i slične argumente, među promatračima se podiglo veliko uzbuđenje, neki su bili
dirnuti sa sažaljenjem kao prema strancu i odobravali moj govor kao u skladu s tim osjećajem; drugi,
razdražljivi i uporni, izazivali su bijes svojih nediscipliniranih umova jednako protiv mene koliko i protiv
Yosefa barNabe. Ali kako se dan spuštao u večer, uhvatio sam Yosefa barNabu desnom rukom i odveo ga,
iako nevoljko, svojoj kući; i ondje sam ga natjerao da ostane, da se slučajno ne bi netko iz grube rulje bacio
na njega. Dok smo tako bili u kontaktu nekoliko dana, rado sam ga čuo kako govori riječ istine; ipak je
ubrzao svoj odlazak, govoreći da u Judeji svakako mora proslaviti blagdan YHWH-a koji se približavao, i da
ondje treba ostati u budućnosti sa svojim sunarodnjacima i svojom braćom, očito pokazujući da je bio
užasnut nepravdom koja je mu je učinjeno.

Poglavlje XI: Odlazak Yosefa barNabe

Na kraju sam mu rekao: “Samo mi objasni doktrinu onog čovjeka za kojeg kažeš da se pojavio, a ja ću
urediti tvoje izreke na svom jeziku i propovijedat ću zlobnost i pravednost Svemogućeg YHWH-a; a nakon
toga, ako to želiš, ja ću čak i ploviti zajedno s tobom, jer sam izuzetno željan vidjeti Judeju, a moguće je da
ću uvijek ostati s tobom.” Na to je on odgovorio: “Ako doista želiš vidjeti našu zemlju i naučiti ono što želiš,
zaplovi sa mnom već sada; ili, ako vas sada išta zadržava, ostavit ću s vama upute do svog stana, tako da
me možete lako pronaći, kad budete htjeli doći; jer sutra ću krenuti na put.” Kad sam ga vidio odlučnog,
sišao sam s njim u luku i pažljivo od njega uzeo upute koje mi je dao da pronađem njegov stan. Rekao sam
mu to, ali zbog potrebe da dobijem neki novac koji mi pripada, nikako ne trebam odugovlačiti, nego da ga
brzo slijedim. Rekavši mu to, preporučio sam ga ljubaznosti onih koji su bili zaduženi za brod i vratio se
tužan; jer sam bio opsjednut sjećanjem na razgovor koji sam vodio s izvrsnim gostom i odabranim
prijateljem.

Poglavlje XII: Klementov dolazak u Cezareju i uvod u Kefu

Nakon što sam se tada zaustavio na nekoliko dana, i nakon što sam donekle završio posao prikupljanja
onoga što mi je bilo dužno (jer sam mnoge stvari zanemario zbog svoje žurbe, da ne bih bio spriječen u
svojoj namjeri), izravno sam isplovio za Judeju, i nakon petnaest dana iskrcao se u Cezareji Stratonis, koja
je najveći grad u Izraelu. Kad sam pristao i tražio krčmu, iz razgovora ljudi saznao sam da će jedan Kefa,
Njegov najpouzdaniji talmid koji se pojavio u Judeji i pokazao mnoga znamenja i čuda koja su božanski
izvođena među ljudima, otišao u održati raspravu o riječima i pitanjima sljedećeg dana s jednim Shimonom,
Shomronijem. Čuvši to, zamolio sam da mi pokažu njegov stan; i nakon što sam ga našao, i stojeći pred
vratima, obavijestio sam vratara tko sam i odakle sam došao; i, gle, izlazi Yosef barNaba! Čim me je vidio,
jurnuo mi je u zagrljaj, plačući od radosti, i uhvativši me za ruku, odveo me do Kefe, pokazavši mi ga
izdaleka. “Ovo je”, reče on, “Kefa, o kojem sam ti govorio kao o najvećem u mudrosti YHWH, i kojem sam
također neprestano govorio o tebi. Uđi, dakle, kao njemu dobro poznat; jer on je dobro upoznat sa svim
dobrim što je u vama, i pažljivo se osvijestio o vašoj poslušnoj namjeri, odakle također jako želi da vas
vidi. Stoga mu te danas predstavljam kao veliki dar.” U isto vrijeme, predstavljajući me, rekao je: "Ovo, o
Kefa, je Klement."
Poglavlje XIII: Njegov srdačan prijem kod Kefe
Ali Kefa je najljubaznije, kad je čuo moje ime, odmah pritrčao meni i poljubio me. Zatim, natjeravši me
da sjednem, rekao je: “Dobro si učinio što si primio u goste Yosefa barNabu, propovjednika istine, ne bojeći
se bijesa ludih ljudi. Bit ćeš blagoslovljen. Jer kao što si smatrao veleposlanikom istine vrijednim svake
časti, tako će te sama istina primiti lutalica i stranca i upisat će te kao građanina svoga vlastitog grada; i
tada će vam biti velika radost, jer, dajući malu uslugu, bit ćete zapisani nasljednik vječnih blagoslova. Sada
se, dakle, ne trudite objasniti mi svoj um; jer me je Yosef barNaba vjernim govorom obavještavao o svemu
o vama i vašim raspoloženjima, gotovo svakodnevno i bez prestanka, prisjećajući se vaših dobrih osobina. I
da vam ukratko, kao prijatelju koji je već jednodušan s nama, ukažem koji je vaš najbolji kurs; ako vas ništa
ne sputava, pođite s nama i čujte riječ istine koju ćemo govoriti na svakom mjestu sve dok ne dođemo čak
do grada Rima; a sada, ako nešto želiš, govori.”

Poglavlje XIV: Njegov izvještaj o sebi Ya'akovu

Objasnivši mu kakvu sam svrhu smislio od početka i kako sam bio ometen uzaludnim upitima, i svim
onim stvarima koje sam vam isprva nagovijestio, moj gospodaru Ya'akov, tako da ne moram ponavljati iste
stvari sada sam dragovoljno pristao putovati s njim; “jer je to”, rekao sam, “upravo ono što sam najžešće
želio. Ali prvo bih želio da mi se izloži shema istine, da mogu znati je li duh smrtan ili besmrtan; i ako je
besmrtan, hoće li biti izveden na sud za one stvari koje ovdje čini. Nadalje, želim znati što je ta pravednost,
koja je ugodna YHWH; zatim, dalje, da li je svijet stvoren, i zašto je stvoren, i da li ga treba razgraditi, i da li
ga treba obnoviti i učiniti boljim, ili nakon ovoga svijeta uopće neće biti; i, da ne spominjem sve, htio bih da
mi se kaže što je s tim i takvim stvarima.” Na to je Kefa odgovorio: “Ukratko ću ti prenijeti znanje o ovim
stvarima, o Klemente: zato slušaj.

Poglavlje XV: Prva Kefina uputa: Uzroci neznanja

 “Volja i savjet YHWH-a su iz mnogo razloga bili skriveni od ljudi; prvo, doista, kroz lošu pouku,
nemoralne veze, zle navike, neisplativ razgovor i nepravedne umišljenosti. Zbog svega toga, kažem, prvo
zabluda, pa prezir, zatim nevjera i zloba, pohlepa i isprazno hvalisanje i druga slična zla, ispunili su cijelu
kuću ovoga svijeta, kao neki golem dim, i spriječili su to. koji borave u njemu tako da ispravno vide njegovog
Utemeljitelja i da uoče ono što je Njemu ugodno. Što, dakle, dolikuje onima koji su unutra, osim da uz vapaj
koji se izvuče iz njihova najdubljeg srca da zazovu Njegovu pomoć, koji jedini nije zatvoren u kući punoj
dima, On pristupi i otvori vrata kuću, tako da se dim koji je unutra može raspršiti i svjetlost sunca koja sja
izvana može biti dopuštena.

Poglavlje XVI: Nastavak uputa: Navi E ̒ met Y'shua

„Onaj, dakle, čija je pomoć potrebna za kuću ispunjenu tamom neznanja i dimom poroka, je On, kažemo,
koji se zove Navi ̒Emet, koji jedini može prosvijetliti duhove ljudi, tako da svojim oči mogu jasno vidjeti put
sigurnosti. Jer inače je nemoguće steći znanje o božanskim i vječnim stvarima, osim ako se ne nauči za taj
Navi ̒Emet; jer, kao što ste sami maloprije rekli, vjerovanje stvari i mišljenja o uzrocima procjenjuju se
proporcionalno talentima njihovih zagovornika: stoga se, također, jedan te isti uzrok sad smatra
pravednim, čas nepravednim; a ono što se sada činilo istinitim, anon postaje lažno na tvrdnji drugoga. Iz
tog razloga, zasluga poslušnosti i pobožnosti zahtijevala je prisutnost Navi ̒Emeta, da bi nam On sam mogao
reći poštujući svakog pojedinog, kako stoji istina, i mogao bi nas naučiti kako trebamo vjerovati o svakom
pojedinom. I stoga, prije svega ostaloga, vjerodajnice samog navia moraju se pažljivo ispitati; a kad jednom
uvjeriš da je on navi, od sada mu treba vjerovati u svemu, a ne dalje raspravljati o pojedinostima koje on
poučava, već da stvari koje govori držiš sigurnima i svetim; u koje stvari, iako se čini da su primljene
vjerom, ipak se vjeruje na temelju prethodno uvedene kušnje. Jer kada se jednom na početku utvrdi istina
navija na ispitu, ostalo treba čuti i držati na temelju vjere po kojoj je već utvrđeno da je on učitelj istine. I
kako je sigurno da se sve stvari koje se odnose na božansko znanje treba držati u skladu s pravilom istine,
tako je nesumnjivo da se samo od njega samoga ne može saznati što je istina.”

Poglavlje XVII: Kefa od njega traži da bude njegov Azari

Rekavši tako, izložio mi je tako otvoreno i tako jasno tko je taj Navi i kako bi ga se mogao pronaći, da mi
se činilo da imam pred očima i rukom rukujem dokaze koje je iznio o proročkoj istini ; i bio sam zapanjen
jakim čuđenjem kako nitko ne vidi, iako mu je pred očima, one stvari koje svi traže. Otud sam, po njegovoj
zapovijedi, svodeći u red ono što mi je rekao, sastavio svitak o Navi E ̒ metu i poslao ga vama, majstore
Ya'akov, iz Cezareje po njegovoj zapovijedi. Jer je rekao da je od vas dobio zapovijed da vam svake godine
šalje izvještaj o svojim riječima i djelima. U međuvremenu, na početku svog govora koji mi je održao prvog
dana, kada me je vrlo iscrpno poučio o Navi ̒Emetu, a osim toga o mnogim stvarima, dodao je i ovo: „Vidi“,
rekao je, „za budućnost, i biti prisutan na raspravama koje ću, kad god se ukaže potreba, održati s onima
koji proturječe; protiv koga se, kad budem sporio, čak i ako se činim da sam užasnut, neću se bojati da
budete dovedeni u sumnju u one stvari koje sam vam rekao; jer, čak i ako se čini da sam pretučen, ipak se
te stvari neće činiti neizvjesnim da nam je Navi E ̒ met dostavio. Ipak, nadam se da nećemo biti pobijeđeni
ni u sporovima, samo ako su naši slušatelji razumni i svjesni istine, koji mogu razaznati snagu i nosivost
riječi i prepoznati kakav govor dolazi iz retoričke umjetnosti, ne sadrži istinu, već slika istine; a što je to,
što, izrečeno jednostavno i bez lukavstva, u svoj svojoj moći ne ovisi o prikazu i ukrasu, nego o istini i
razumu.”

Poglavlje XVIII: Njegovo profitiranje po Kefinim uputama

Na to sam odgovorio: “Zahvaljujem El Shaddaiju, jer sam dobio upute kako sam želio i želio. U svakom
slučaju, možete se toliko oslanjati na mene da nikada ne mogu posumnjati u ono što sam naučio od vas; tako
da čak i ako sami u bilo kojem trenutku poželite prenijeti moju vjeru sa Navi E ̒ meta, ne biste mogli, jer sam
svim srcem popio ono što ste govorili. I da ne mislite da vam obećavam veliku stvar kad kažem da se ne
mogu odmaknuti od ove vjere; Ja sam siguran da onaj tko je primio ovaj izvještaj o Navi ̒Emetu, više nikada
neće posumnjati u njegovu istinitost. I stoga sam uvjeren u ovu nauku naučenu s neba, u kojoj je slomljena
sva umjetnost zlobe. Jer u suprotnosti s tim proročanstvom ne može stajati niti jedna umjetnost, niti
suptilnosti sofizama i silogizma; ali svatko tko čuje za Navi ̒Emet nužno mora odmah čeznuti za samom
istinom, niti će poslije, pod izgovorom traženja istine, trpjeti razne pogreške. Dakle, o moj gospodaru Kefa,
ne brini se dalje za mene, kao da sam ja onaj koji ne zna što je primio i koliki mu je dar dodijeljen. Budite
uvjereni da ste dali uslugu onome tko zna i razumije njezinu vrijednost: niti se zbog toga mogu lako
prevariti, jer se čini da sam brzo dobio ono što sam dugo želio; jer može se dogoditi da onaj tko želi brzo
dobije, dok drugi čak ni ne postigne polako ono što želi.”

Poglavlje XIX: Kefino zadovoljstvo

 Tada je Kefa, kada me je čuo kako ovako govorim, rekao: “Zahvaljujem svom YHWH-u, i za tvoje
spasenje i za svoj vlastiti shalom; jer mi je veliko zadovoljstvo vidjeti da ste shvatili u čemu je veličina
proročke kreposti, i jer, kako kažete, čak ni ja, ako bih to želio (što zabranjuje YHWH!), ne bih vas mogao
okrenuti daleko u drugu vjeru. Sada počnite biti s nama, a sutra budite prisutni u našim raspravama, jer
imam natjecanje sa Shimonom, čarobnjakom.” Kad je to izgovorio, povukao se da uzme hranu zajedno sa
svojim hasrimom; ali mi je naredio da jedem sam; a nakon jela, kad je otpjevao hvalu YHWH-u i zahvalio,
iznio mi je izvještaj o ovom postupku i dodao: “Neka ti YHWH da da budeš sličan nama u svemu, da,
primajući mikvu, možda ćete se moći naći s nama za istim stolom.” Rekavši to, naredio mi je da se odmorim,
jer su u to vrijeme i umor i doba dana prizivali spavanje.

Poglavlje XX: Odgađanje rasprave sa Shimonom HaMagom

Rano sljedećeg jutra Zakaj je došao k nama i nakon pozdrava rekao Kefi: „Šimon odgađa raspravu do
jedanaestog dana ovog mjeseca, što je sedam dana nakon toga, jer kaže da će tada imati više slobodnog
vremena za Natjecanje. Ali čini mi se da je njegovo odgađanje također korisno za nas, kako bi se skupilo
više onih koji mogu biti ili slušatelji ili suci naše rasprave. Međutim, ako vam se čini primjerenim,
zauzmimo vrijeme u raspravi među sobom o stvarima koje bi, pretpostavljamo, mogle doći u
polemiku; tako da svatko od nas, znajući koje stvari treba predložiti i koje odgovore treba dati, može sam
sa sobom razmotriti jesu li sve u redu, hoće li protivnik moći pronaći nešto čemu bi mogao prigovoriti ili
ostaviti po strani stvari koje iznosimo protiv njega. Ali ako su stvari koje ćemo mi govoriti očito neprobojne
sa svih strana, imat ćemo povjerenja u pristup ispitu. I doista, ovo je moje mišljenje, da se prije svega treba
ispitati što je podrijetlo svih stvari, ili što je neposredna stvar koja se može nazvati uzrokom svih stvari
koje su: zatim, s obzirom na sve stvari koji postoje, jesu li napravljeni, i od koga, preko koga i za koga; jesu
li primali uzdržavanje od jednog, ili od dvojice, ili od mnogih; i jesu li uzete i oblikovane iz ničega što
je prije postojalo, ili od nekih: onda, postoji li ikakva vrlina u najvišim stvarima ili u nižim; postoji li išta što
je bolje od svih, ili išta što je inferiorno od svih; ima li prijedloga ili ih nema; jesu li one stvari koje se vide
uvijek bile i bit će uvijek; jesu li nastali bez stvoritelja, a proći će bez razarača. Ako, kažem, rasprava
započne s tim stvarima, mislim da će se stvari o kojima će se ispitati, o kojima se raspravlja uz marljivo
ispitivanje, lako utvrditi. A kada se ovi utvrde, lako će se pronaći znanje onih koji slijede. Iznio sam svoje
mišljenje; sa zadovoljstvom izjavljujete što mislite o tome.”

Poglavlje XXI: Prednost kašnjenja

Na to je Kefa odgovorio: "Reci Shimonu u međuvremenu da radi što želi, i budi siguran da će nas, ako
nam je YHWH odobrio, uvijek naći spremni." Potom je Zacchai izašao da kaže Shimonu što mu je rečeno.
Ali Kefa, gledajući nas i uviđajući da sam bio tužan zbog odgađanja natjecanja, rekao je: „Onaj tko vjeruje
da svijetom upravlja providnost YHWH El Shaddaija, ne bi trebao, o Klemente, prijatelju moj, uzeti
pogrešno je, na bilo koji način da se određene stvari rade, biti uvjeren da pravednost YHWH vodi do
povoljnog i prikladnog pitanja čak i one stvari koje se čine suvišnima ili suprotnim u bilo kojem poslu, a
posebno prema onima koji ga obožavaju intimnije; i stoga onaj tko je uvjeren u te stvari, kao što sam rekao,
ako se nešto dogodi suprotno njegovom očekivanju, on zna kako otjerati tugu iz svog uma zbog toga, držeći
je neupitnim po svojoj boljoj prosudbi, da, od strane vlade dobrog YHWH, čak i ono što se čini suprotno
može se pretvoriti u dobro. Dakle, o Klemente, ni sada neka te ne rastuži ovo odgađanje čarobnjaka Šimona:
jer vjerujem da je to učinjeno providnošću YHWH, za tvoju korist; da bih vam mogao u ovom razmaku od
sedam dana izložiti metodu naše vjere bez ikakvog ometanja i redoslijed kontinuirano, prema tradiciji
Navi ̒Emeta, koji jedini poznaje prošlost kakva je bila, prisutan kao što je to, a budućnost kao što će biti:
takve stvari su doista otvoreno govorio od Njega , ali nisu jasno napisano; toliko da se kad se čitaju ne mogu
razumjeti bez tumača, zbog grijeha koji je odrastao s ljudima, kao što sam prije rekao. Stoga ću vam sve
objasniti da u onome što je napisano možete jasno uočiti što je na umu davaoca Tore.”

Poglavlje XXII: Ponavljanje uputa

Kad je to rekao, počeo mi je objašnjavati točku po točku ona poglavlja Tore za koja se činilo da su u
pitanju, od početka stvaranja čak do onog trenutka kada sam došao k njemu u Cezareju, govoreći mi da je
Shimonovo kašnjenje pridonijelo tome da naučim sve stvari po redu. “U drugim vremenima.” rekao je,
“opširnije ćemo govoriti o pojedinim točkama o kojima smo sada ukratko govorili, u skladu s time kako će
ih prilika našeg razgovora iznijeti pred nas; tako da, prema mom obećanju, možete steći potpuno i savršeno
znanje o svemu. Budući da, dakle, ovim kašnjenjem, imamo danas u rukama. Želim vam još jednom ponoviti
ono što je rečeno, da vam to što bolje ostane u sjećanju.” Zatim je počeo na ovaj način da mi osvježi sjećanje
na ono što je rekao: “Sjećaš li se, o prijatelju Klemente, izvještaja koji sam ti dao o vječnom dobu koje nema
kraja?” Tada sam rekao: "Nikad, o Kefa, neću ništa zadržati, ako to mogu izgubiti ili zaboraviti."
Poglavlje XXIII: Ponavljanje se nastavlja
Tada je Kefa, pošto je sa zadovoljstvom čuo moj odgovor, rekao: „Čestitam ti jer si tako odgovorio, ne
zato što o ovim stvarima lako govoriš, već zato što tvrdiš da ih se sjećaš; jer se najuzvišenije istine najbolje
časte šutnjom. Ipak, za čast onih stvari kojih se sjećate o stvarima koje se ne smiju govoriti, recite mi što
vam je ostalo od onih stvari o kojima smo govorili na drugom mjestu, a koje se lako mogu izgovoriti, da,
uočivši vašu upornost sjećanja, Mogu vam spremnije ukazati i slobodno otvoriti stvari o kojima želim
govoriti.” Tada sam ja, kad sam primijetio da se raduje dobrom sjećanju svojih slušatelja, rekao: “Ne samo
da sam svjesna vaše definicije, nego i onog predgovora koji je bio prefiksiran uz definiciju; i od gotovo svih
stvari koje ste izložili, zadržao sam smisao potpun, iako ne sve riječi; jer su stvari koje si govorio kao da su
urođene u mom duhu i urođene: jer si mi pružio slatku čašu u mojoj pretjeranoj žeđi. I da ne biste pomislili
da vas zaokupljam riječima, ne obazirući se na stvari, sada ću se sjetiti onoga što je bilo izgovoreno, u čemu
mi redoslijed vaše rasprave uvelike pomaže; jer način na koji su stvari koje ste rekli slijedile jedna na drugu
i bile raspoređene na uravnotežen način, čini ih lako prisjetim u sjećanje po redovima njihovog reda. Jer
redoslijed izreka je koristan za njihovo pamćenje: jer kad ih počnete slijediti točku po točku uzastopce, kad
išta poželi, smisao to odmah traži; i kad ga pronađe, zadrži, ili u svakom slučaju, ako ga ne može otkriti,
neće biti nevoljkosti da to zatraži od Učitelja. Ali da ne odgađam ispunjavanje onoga što tražite od mene,
ukratko ću ponoviti ono što ste mi dostavili u vezi s definicijom istine.

Poglavlje XXIV: Ponavljanje se nastavlja

„Uvijek je bilo, postoji i sada, i uvijek će biti, ono u čemu se sastoji prva Volja rođena od vječnosti; a iz
prve oporuke prethodi drugoj oporuci. Nakon ovih došao je svijet; i iz svijeta je došlo vrijeme: iz ovoga,
mnoštvo ljudi; iz mnoštva izbor voljenog, iz čije je jedinstva uma izgrađen mirni Malkuth YHWH. Ali ostalo,
što bi trebalo slijediti ove, obećao si mi reći nekom drugom prilikom. Nakon ovoga, kada ste objasnili o
stvaranju svijeta, nagovijestili ste dekret YHWH-a, "da je On, po svom dobrom zadovoljstvu, objavio u
prisutnosti svih prvih malahima", i da je odredio kao vječnu Toru svima; i kako je uspostavio dva
kraljevstva – mislim na ono sadašnjeg vremena i ono budućeg – i odredio vremena za svako, i odredio da
se treba očekivati sudnji dan, koji je On odredio, u kojem će se napraviti raskid stvari i duhova: tako da će
nemoralni doista biti predani vječnoj vatri za svoje grijehe; ali oni koji su živjeli u skladu s voljom YHWH-
a Stvoritelja, primivši blagoslov za svoja dobra djela, obasjana najsjajnijim svjetlom, uvedeni u vječno
prebivalište i prebivajući u neraspadljivosti, primit će vječne darove neizrecivih blagoslova.”

Poglavlje XXV: Ponavljanje se nastavlja

Dok sam tako išao, Kefa, oduševljen radošću i tjeskoban za mene kao da sam njegov sin, da mi se ne bi
dogodilo da se ne sjetim ostatka i da budem osramoćen zbog onih koji su bili prisutni, rekao: “Dosta je, o
Klemente; jer ti si te stvari iznio jasnije nego što sam ih ja sam objasnio.” Zatim sam rekao: “Liberalno
učenje mi je dalo moć uređenog pripovijedanja i jasnog iznošenja onih stvari za koje postoji prilika. A
koristimo li se učenjem u potvrđivanju pogrešaka antike, uništavamo se talentom i uglađenošću govora; ali
ako primijenimo učenje i naklonost govora na tvrdnju istine, mislim da se time dobiva ne mala
prednost. Bilo kako bilo, moj gospodaru Kefa, možete samo zamisliti s kakvom sam zahvalnošću prenesen
za sve ostale vaše upute, a posebno za izjavu o toj doktrini koju ste dali: Postoji jedan YHWH, čije je djelo
svijet je, i koji će, budući da je On u svakom pogledu pravedan, dati svakome prema njegovim djelima. I
nakon toga si dodao: Za tvrdnju ove dogme iznijet će se bezbrojne tisuće riječi; ali kod onih kojima se
dodijeli znanje o Navi ̒Emetu, posječe se sva ova šuma riječi. I zbog toga, budući da ste mi održali govor o
Navi ̒Emetu, učvrstili ste me s punim povjerenjem u svoje tvrdnje.” A onda, shvativši da se u tome sastoji
zbroj sve poslušnosti i pobožnosti, odmah sam odgovorio: „Najizvrsnije si postupio, o Kefa: Zato, ubuduće,
bez oklijevanja objašnjavaj onome koji već zna koji su temelji vjera i pobožnost, predaje Navi E ̒ meta, kojem
jedinom, kako je jasno dokazano, valja vjerovati. Ali to izlaganje koje zahtijeva tvrdnje i argumente,
rezervirajte za nevjernike, kojima još niste ocijenili da je prikladno predati nesumnjivu vjeru proročke
naklonosti.” Kad sam to rekao, dodao sam: “Obećali ste da ćete u pravo vrijeme dati dvije stvari: prvo ovo
izlaganje, istovremeno jednostavno i potpuno bez greške; a zatim izlaganje svake pojedinačne točke kako
se ona može razvijati tijekom različitih pitanja koja će se postaviti. I nakon ovoga si izložio slijed stvari po
redu od početka svijeta, pa sve do sadašnjeg vremena; i ako hoćete, mogu sve ponoviti po sjećanju.”
Poglavlje XXVI: Prijateljstvo YHWH; Kako Osiguran
Na to je Kefa odgovorio: “Izuzetno sam oduševljen, o Klemente, što predajem svoje riječi tako sigurnom
srcu; jer imati na umu ono što se govori pokazatelj je spremnosti vjere djela. Ali onaj kome nemoralni
zloduh ukrade riječi spasenja i otme im ih iz sjećanja, ne može se spasiti, iako to želi; jer gubi put kojim se
dolazi do života. Dakle, daj da radije ponovimo ono što je rečeno i potvrdimo to u svom srcu, odnosno na
koji način ili od koga je svijet stvoren, da bismo mogli nastaviti prijateljstvo sa Stvoriteljem. Ali njegovo
prijateljstvo je osigurano dobrim životom i pokoravanjem Njegovoj volji; koja je volja Tora svih živih. Stoga
ćemo vam ove stvari ukratko otkriti, kako bi ih se što sigurnije sjećali.

Poglavlje XXVII: Izvještaj o stvaranju

“U početku, kada je YHWH stvorio nebo i zemlju, kao jednu kuću, sjenu koju su bacala svjetovna tijela
uključila je u tamu one stvari koje su bile zatvorene u njoj. Ali kada je volja YHWH uvela svjetlo, ta tama
koju su izazvale sjene tijela odmah je raspršena: tada je konačno svjetlo određeno za dan, tama za noć. A
sada se voda koja je bila unutar svijeta, u srednjem prostoru tog prvog neba i zemlje, zgusnuta kao od
mraza, i čvrsta kao kristal, raspršila, a srednji prostori neba i zemlje razdvojeni su kao nebeski svod. ove
vrste; a taj svod Stvoritelj je nazvao nebom, tako nazvan imenom prethodno napravljenog: i tako je
podijelio na dva dijela to tkivo svemira, iako je to bila samo jedna kuća. Razlog podjele bio je ovaj, da bi
gornji dio mogao priuštiti stan malakimima, a donji ljudima. Nakon toga, mjesto mora i nastali kaos primili
su onaj dio vode koji je ostao ispod, po nalogu vječne Volje; a ovi su se slijevali do udubljenja i šupljina,
pojavila se suha zemlja; i skupljanja voda postala su mora. A nakon toga je zemlja, koja se pojavila,
proizvela razne vrste bilja i grmlja. Dala je i fontane i rijeke, ne samo u ravnicama, nego i na planinama. I
tako je sve bilo pripremljeno kako bi ljudi koji su trebali živjeti u njemu mogli imati u svojoj moći koristiti
sve te stvari prema svojoj volji; odnosno ili za dobro ili za zlo.

Poglavlje XXVIII: Nastavak izvješća o stvaranju

“Nakon toga On to Vidljivo nebo ukrašava zvijezdama. U nju stavlja i sunce i mjesec, da dan uživa u
svjetlosti jednoga, a noć u svjetlu drugoga; i da bi u isto vrijeme mogli biti za indikaciju stvari prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti. Jer stvoreni su za znakove godišnjih doba i dana, koje, iako ih vide svi, razumiju
samo učeni i inteligentni. A kada je, nakon toga, naredio da se iz zemlje i voda proizvedu živa bića, napravio
je raj, koji je također nazvao mjestom užitaka. Ali nakon svih ovih stvari On je stvorio čovjeka, za čiji je
račun pripremio sve stvari, čija je unutarnja vrsta starija i radi čije su sve stvari stvorene, predan njegovoj
službi i dodijeljen na korištenje njegovom obitavalištu.

Poglavlje XXIX: Nefili: Potop

„Sve se, dakle, dovršava što je na nebu, i na zemlji, i u vodama, a ljudski rod se također umnožava, u
osmom koljenu, Zadikim, koji je živio životom Malahima, mamljen ljepotom žena , zapao u promiskuitetne
i nedopuštene veze s ovima; i od tada u svemu djelujući bez diskrecije i nesređeno, promijenili su stanje
ljudskih stvari i božanski propisani poredak života, tako da su bilo uvjeravanjem ili silom natjerali sve ljude
da griješe protiv YHWH, njihovog Stvoritelja. U devetom naraštaju rađaju se Giborimi, tako zvani od
davnina, a ne zmajevi, kako pričaju grčke basne, već ljudi golemih tijela, čije se kosti goleme veličine još
uvijek na nekim mjestima prikazuju za potvrdu. Ali protiv njih je pravedna providnost YHWH-a donijela
potop na svijet da bi se zemlja mogla očistiti od njihovog onečišćenja, i svako mjesto moglo biti pretvoreno
u more uništenjem nemoralnog. Ipak, tada je pronađen jedan pravednik, po imenu Noah, koji je, nakon što
je izbačen u tayvah sa svoja tri sina i njihove žene, postao kolonizator svijeta nakon spuštanja voda, s tim
životinjama i sjemenkama koje je zatvorio gore s njim.

Poglavlje XXX: Nojevi sinovi

“U dvanaestom naraštaju, kada je YHWH blagoslovio ljude i oni su se počeli množiti, primili su zapovijed
da ne okuse krv, jer je zbog toga također bio poslan potop. U trinaestom naraštaju, kada je drugi od tri
Noachova sina nanio ozljedu svom ocu i bio proklet od njega, donio je stanje ropstva na svoje
potomstvo. Njegov stariji brat u međuvremenu je dobio zemljište za stanovanje u srednjem dijelu svijeta,
u kojem je zemlja Judeja; mlađi je dobio istočnu četvrtinu, a on zapadnu. U četrnaestom koljenu jedan od
ukletih potomaka prvi je podigao žrtvenik demonima, u svrhu magijske umjetnosti, i tamo prinio krvave
zebahim. U petnaestoj generaciji, po prvi put, ljudi su postavili idola i obožavali ga. Do tog vremena
hebrejski jezik, koji je YHWH dao ljudima, imao je isključivu vlast. U šesnaestom naraštaju sinovi ljudi su
migrirali s istoka i, došavši u zemlje koje su bile dodijeljene njihovim očevima, svaki je svojim imenom
označio mjesto svoje vlastite namjene. U sedamnaestom naraštaju Nimrod je vladao u Babiloniji i sagradio
grad, a odatle se preselio u Perzijance i naučio ih obožavati vatru.

Poglavlje XXXI: Svijet nakon potopa

“U osamnaestom naraštaju izgrađeni su gradovi ograđeni zidinama, organizirane i naoružane vojske,
odobreni šofti i zakoni, izgrađeni su Hekeli, a sarimi plemena obožavani kao bogovi. U devetnaestom
koljenu, potomci onoga koji je bio proklet nakon potopa, prelazeći svoje prave granice koje su dobili
ždrijebom u zapadnim krajevima, otjerali su u istočne zemlje one koji su osvojili srednji dio svijeta i
progonili njih sve do Perzije, dok su sami nasilno zauzeli zemlju iz koje su ih protjerali. U dvadesetoj
generaciji sin je prvi put umro prije oca, zbog incestuoznog zločina.

Poglavlje XXXII: Avraham

“U dvadeset i prvom naraštaju bio je jedan mudar čovjek, iz rase onih koji su protjerani, iz obitelji
Noakova najstarijeg sina, po imenu Avraham, od kojeg potječe naše hebrejsko pleme. Kad je cijeli svijet
opet bio preplavljen zabludama, i kad je zbog grozote njegovih zločina bilo spremno uništenje, ovaj put ne
vodom, nego vatrom; i kada je već pošast visila nad cijelom zemljom, počevši od Sedoma, ovaj čovjek je,
zbog svog prijateljstva s YHWH-om, koji je bio zadovoljan njime, dobio od YHWH-a da cijeli svijet ne
propadne jednako. Od prve je taj isti čovjek, budući da je astronom, mogao, na osnovu računa i poretka
zvijezda, prepoznati Stvoritelja, dok su svi ostali bili u zabludi i shvatili da je sve regulirano Njegovom
providnošću. Otuda ga je i malah, koji je stajao uz njega u viziji, potpunije poučio o onim stvarima koje je
počeo opažati. Pokazao mu je i ono što pripada njegovoj rasi i potomstvu i obećao mu da će te oblasti biti
obnovljene, a ne dane njima.

Poglavlje XXXIII: Avraham: Njegovo potomstvo

“Stoga Avraham, kada je želio saznati uzroke stvari, i napeto razmišljao o onome što mu je
rečeno, pojavio mu se Navi ̒Emet Y'shua, koji jedini poznaje srca i svrhu ljudi, i otkrio mu je sve stvari koje
je želio. Naučio ga je znanju Svemogućeg; nagovijestio je nastanak svijeta, a isto tako i njegov kraj; pokazao
mu besmrtnost duha i način života koji je bio ugodan YHWH; proglasio je također uskrsnuće mrtvih, budući
sud, nagradu za dobro, kaznu za zlo - sve će biti regulirano pravednim sudom: i davši mu sve te podatke
jasno i dovoljno, On se ponovno uputi u nevidljiva prebivališta . Ali dok je Avraham još bio u neznanju, kao
što smo vam prije rekli, stekao je dva sina, od kojih se jedan zvao Išmael, a drugi Eliezer, kojega je
posvojio. Od jednoga potječu barbarska plemena, od drugoga narod Perzijanaca, od kojih su neki usvojili
način života i institucije svojih susjeda, Brahmana. Drugi su se naselili u Arabiji, od čijeg su se potomstva
neki također proširili u Mitsrayim. Od njih su neki od Indijanaca i Mitsrayima naučili da se obrezuju i da
budu čišći od drugih, iako se s vremenom većina njih okrenula bezbožnosti koja je bila dokaz i znak čistoće.

Poglavlje XXXIV: Izraelci u Mitsrayimu

„Ipak, kako je dobio ova dva sina za vrijeme dok je još živio u neznanju o stvarima, primivši spoznaju o
YHWH-u, zatražio je od Pravednika da bi zaslužio da dobije potomstvo od Sare, koja je bila njegova zakonita
žena. , iako je bila jalova. Dobila je sina, kojemu je dao ime Yitzchak, od kojeg je potekao Ya'akov, a od njega
dvanaest patrijarha, a od ovih dvanaestoro sedamdeset i dva. Oni su, kad je zavladala glad, došli u
Mitsrayim sa svom svojom obitelji; i tijekom četiri stotine godina, umnoženi blagoslovom i obećanjem
YHWH-a, bili su pogođeni Mitsrayima. I kada su bili pogođeni, Y'shua se ukazao Mošeu i pogodio
Mitsrayime s deset zala, kada su odbili dopustiti da hebrejski narod ode od njih i vrati se u svoju
domovinu; i izveo je narod YHWH iz Mitsrayima. Ali oni iz Mitsrayima koji su preživjeli pošasti, zaraženi
neprijateljstvom svojih meleka, krenuli su za Hebrejima. I kada su ih sustigli na obali mora i mislili da ih
sve unište i istrijebe, Moše je, izlijevajući molitvu YHWH, podijelio more na dva dijela, tako da se voda
držala s desne strane i s lijeve strane. kao da je smrznuto, a narod YHWH-a prošao je kao preko suhog
puta; ali Mitsrayim koji su ih progonili, brzopleto ušavši, bili su utopljeni. Jer kad su posljednji Hebreji izišli,
posljednji od Mitsrayima sišli su u more; i odmah su morske vode, koje su po njegovoj zapovijedi bile
držane, vezane kao mrazom, bile opuštene po njegovoj zapovijedi koja ih je svezala, i povrativši svoju
prirodnu slobodu, nanijela je kaznu nemoralnom plemenu.

Poglavlje XXXV: Izlazak

“Nakon toga, Moše je, po zapovijedi YHWH-a, čija je providnost nad svima, odveo narod Hebreja u
pustinju; i, napustivši najkraći put koji vodi od Mitsrayima do Judeje, poveo je ljude dugim vijugama
pustinje, kako bi, disciplinom od četrdeset godina, novost promijenjenog načina života iskorijenila zla koja
su se uhvatila njih zbog dugotrajnog poznavanja običaja Mitsrayima. U međuvremenu su došli na brdo
Sinaj, a odatle im je dana Tora s glasovima i prizorima s neba, napisanim u deset propisa, od kojih je prvi i
najveći bio da obožavaju samoga YHWH-a i da se sami sebi ne pojavljuju ili oblik za obožavanje. Ali kad se
Moše popeo na brdo i ostao tamo četrdeset dana, ljudi su, iako su vidjeli kako Mitsrayim pogodi deset zala,
a more se razdvojilo i prošlo kraj njih pješice, dade im se i mana s neba za kruh i piće koje su im se
opskrbljivali iz stijene koja ih je pratila, a koja je vrsta hrane bila pretvorena u bilo koji okus koji je tko
želio; i premda su, budući da su bili smješteni pod žarkom nebeskom, danju bili zasjenjeni oblakom, da ih
ne bi spalila vrućina, a noću su bili prosvijetljeni ognjenim stupom, kako ne bi došlo do strahota tame treba
dodati prostranstvu divljine; Upravo su ti ljudi, kažem, kada je Moše ostao na gori, napravio i štovao zlatnu
teleću glavu, po uzoru na Apisa, kojeg su vidjeli da se obožava u Mitsrayimu; i nakon tolikih i tako velikih
čuda koja su vidjeli, nisu bili u stanju očistiti i oprati iz sebe nečistoće stare navike. Zbog toga, napuštajući
kratki put koji vodi od Mitsrayima do Judeje, Moše ih je proveo ogromnim obilaskom pustinje, kako bi se
mogao, kao što smo već spomenuli, promjenom otresti zla stare navike. novog obrazovanja.

Poglavlje XXXVI: Doplata za Zebah na određeno vrijeme

“Kada je u međuvremenu Moshe, taj vjerni i mudri upravitelj, shvatio da je porok zebahima prema
idolima duboko ukorijenjen u ljude iz njihovog druženja s Mitsrayimima, te da se korijen ovog zla ne može
izvući iz njih, dopustio im je zebahim, ali je dopustio da se to učini samo YHWH-u, kako bi na bilo koji način
mogao odsjeći jednu polovicu duboko ukorijenjenog zla, ostavljajući drugu polovicu da ispravi drugu, i to
u buduće vrijeme; po Njemu, naime, za koga je sam rekao: 'A navi će ti podići YHWH tvoj Elohim, koga ćeš
čuti kao i mene, prema svemu što će ti reći. Tko ne čuje tu naviju, duh će mu biti odsječen od svog naroda.'

Poglavlje XXXVII: Izdvojeno mjesto

“Pored ovih stvari, on je također odredio mjesto na kojem jedino njima treba biti dopušteno žrtvovati
YHWH. A sve je to bilo dogovoreno s ovim gledištem, da kada dođe prikladno vrijeme, i da nauče pomoću
Y'shue da YHWH želi milost, a ne žrtvu, i da mogu vidjeti Njega koji bi ih trebao naučiti da mjesto koje je
izabrao YHWH , u kojem je bilo prikladno da se žrtve prinose YHWH, u njegovoj Hokmi; i da bi s druge
strane mogli čuti da će ovo mjesto, koje se neko vrijeme činilo odabranim, često uznemireno
neprijateljskim invazijama i pljačkama, konačno biti potpuno uništeno. A kako bi im se to dočaralo, čak i
prije dolaska Y'shue, koji je trebao odjednom odbaciti zebahima i mjesto, neprijatelji su ga često pljačkali i
spaljivali, a ljudi su odvodili u ropstvo među strana plemena. , a zatim vraćeni kad su se predali na milost i
nemilost YHWH-u; da bi se ovim stvarima mogli poučiti da je narod koji nudi zebahim otjeran i predan u
ruke neprijatelja, ali oni koji čine milost i pravednost su bez zebahima oslobođeni iz ropstva i vraćeni u
svoju domovinu. Ali ispalo je da je vrlo malo njih to razumjelo; jer veći broj, iako je mogao uočiti i
promatrati ove stvari, ipak se držao iracionalnog mišljenja vulgarnih:
jer ispravno mišljenje sa slobodom je isključivo pravo nekolicine.

Poglavlje XXXVIII: Grijesi Izraelaca

“Moše je, dakle, uredio te stvari i postavio nad narod jednog Jahošuu da ih dovede u zemlju njihovih
otaca, sam po zapovijedi živog Ela, popeo se na neku goru i tamo umro. Ipak, takav je bio način njegove
smrti, da do danas nitko nije našao njegovo grobno mjesto. Kada su, dakle, ljudi stigli u zemlju svojih oca,
providnošću YHWH, pri svom prvom nastupu stanovnici nemoralnih rasa bivaju razbijeni, i oni ulaze u
svoje očinsko naslijeđe, koje je među njima podijeljeno ždrijebom. Neko vrijeme nakon toga njima nisu
upravljali melekimi, nego suci, i ostali su u donekle mirnom stanju. Ali kada su tražili za sebe tirane, a ne
melekime, tada su također s kraljevskom ambicijom podigli Hekel na mjestu koje im je bilo određeno za
molitvu; a nakon toga, nizom nemoralnih melekima, ljudi su otpali u sve veću i još veću bezbožnost.

Poglavlje XXXIX: Mikva ustanovljena umjesto Zebahima

„Ali kada se počelo približavati vrijeme da se ono što je nedostajalo u Mojsijevim ustanovama treba
opskrbiti, kao što smo rekli, i da se pojave Navi, za koje je prorekao da će ih upozoriti milošću YHWH da
prestanu od žrtvovanja; Da ne bi pomislili da im nakon prestanka žrtvovanja nije bilo oproštenja grijeha,
među njima je uspostavio mikvu po vodi, u kojoj bi mogli biti oprošteni od svih svojih grijeha zazivanjem
Njegovog imena, a za budućnost, slijedeći savršeni život, mogao bi ostati u besmrtnosti, ne čisti se krvlju
zvijeri, već pročišćavanjem Hokme YHWH, što je Y'shua. Kasnije je također evidentan dokaz ove velike
misterije u činjenici da će svi koji vjeruju u ovog Navija kojeg je Moše prorekao, uronjen u Njegovo ime, biti
sačuvan neozlijeđen od razaranja rata koji se sprema nad nevjernicima. pleme, i samo mjesto; ali da će oni
koji ne vjeruju biti prognani iz svog mjesta i kraljevstva, da čak i protiv svoje volje mogu razumjeti i
poslušati volju YHWH.

Poglavlje XL: Dolazak Navija ̒Emet Y'shua

“Ova stvar, dakle, unaprijed dogovorena, dolazi Onaj koji se očekivao, donoseći znakove i čuda kao svoje
vjerodajnice po kojima bi se trebao očitovati. Ali čak ni ljudi nisu vjerovali u to, iako su tijekom toliko
godina bili obučeni za vjerovanje u te stvari. I ne samo da nisu vjerovali, nego su nevjerstvu dodali hulu,
govoreći da je On proždrljiv čovjek i trbušni rob, i da ga je pokrenuo demon, čak i Onaj koji je došao radi
njihovog spasenja. U tolikoj mjeri nemoral prevladava djelovanjem zlih; tako da, da YHWH Hokmah ne
pomaže onima koji vole istinu, gotovo svi bi bili uključeni u neposlušnu zabludu. Stoga je odabrao nas
dvanaestoricu, prve koji su povjerovali u Njega, kojega je nazvao shlichim; a nakon toga još sedamdeset i
dva najpoželjnija talmidima, da bi, barem na ovaj način prepoznajući obrazac Mošea, mnoštvo moglo
vjerovati da je to Onaj za koga je Moše prorekao, Navi koji je trebao doći.
Poglavlje XLI: Odbijanje Y'shue
“Ali netko može reći da je moguće da bilo tko oponaša broj; ali što ćemo reći o znakovima i čudima koja
je učinio? Jer Moše je činio čuda i lijekove u Mitsrayimu. Također, za koga je prorekao da će ustati navi
poput sebe, premda je liječio svaku bolest i nemoć među ljudima, činio bezbrojna čuda i propovijedao
vječni život, nemoralni ljudi su požurili na lomaču; koje je djelo, međutim, Njegovom moći pretvoreno u
dobro. Ukratko, dok je On patio, cijeli svijet je patio s Njim; jer je sunce potamnilo, planine su se razdvojile,
grobovi su se otvorili, a veo Hekela bio je razderan, kao u jadikovku za uništenjem koje se nadvilo nad
mjestom. Pa ipak, iako je cijeli svijet bio ganut, ni oni sami nisu ni sada pomaknuti na razmatranje ovih tako
velikih stvari.

Poglavlje XLII: Zov Goja

„Ali koliko je bilo potrebno da se Goji pozovu u sobu onih koji su ostali nevjerni, kako bi se popunio broj
koji je pokazan Avrahamu, propovijedanje blaženog Malkuta od YHWH-a šalje se u sve svijet. Zbog toga su
uznemireni svjetovni duhovi, koji se uvijek suprotstavljaju onima koji su u potrazi za slobodom i koji
koriste motore zablude da unište YHWH-inu zgradu; dok oni koji insistiraju na poštivanju sigurnosti i
slobode, postaju hrabriji svojim otporom tim duhovima i trudom velikih borbi protiv njih, postižu krunu
sigurnosti ne bez palme pobjede. U međuvremenu, kada je patio i kada je tama preplavila svijet od šestog
do devetog sata, čim je sunce ponovo zasjalo i stvari su se vratile na svoj uobičajeni tok, čak su se i
nemoralni ljudi vratili sebi i svojim prijašnjim običajima. , njihov strah je splasnuo. Za neke od njih,
promatrajući to mjesto s punom pažnjom, kada nisu mogli spriječiti Njegovo ponovno uskrsnuće, rekli su
da je On mađioničar; drugi su se pretvarali da je ukraden.

Poglavlje XLIII: Uspjeh Besoraha

“Ipak, istina je posvuda pobijedila; jer, kao dokaz da su te stvari učinjene božanskom snagom, mi koji
smo bili vrlo malobrojni postali smo tijekom nekoliko dana, uz pomoć YHWH, daleko više od njih. Tako da
su se kohenimi svojedobno bojali, da se ne dogodi da po providnosti YHWH, na njihovu zbunjenost, cijeli
narod prijeđe u našu vjeru. Stoga su nam često slali i tražili da im razgovaramo o Y'shui, je li On Navi kojeg
je Moše prorekao, koji je vječni Moshiach. Jer samo u ovoj točki izgleda da postoji razlika između nas koji
vjerujemo u Y'shuu i nevjerničkog Yahudaïma. Ali dok su nam često postavljali takve zahtjeve, a mi smo
tražili odgovarajuću priliku, tjedan dana godina bio je navršen od Y'shuine strasti; qahal YHWH koji je
konstituiran u Yahrushalayimu bio je u najvećoj mjeri umnožen i rastao, a njime je upravljao s
najispravnijim uredbama Ya'akov, kojeg je YHWH u njemu zaredio za Mevaqqre.

Poglavlje XLIV: Kayafa izazov

„Ali kada smo se nas dvanaest šlihima, na dan Pesaha, okupili s ogromnim mnoštvom i ušli u kahal
braće, svaki od nas je, na Jakovljev zahtjev, ukratko izjavio, na saslušanju naroda, što smo učinili na svakom
mjestu. Dok se to događalo, Kayafa, Kohen haGadol, poslao nam je kohenima i zamolio nas da dođemo k
njemu, da mu ili dokažemo da je Y'shua vječni Moshiach, ili on nama da nije, i da se tako svi ljudi slažu oko
jedne ili druge vjere; i na to nas je često molio. Ali često to odgađamo, uvijek tražimo pogodnije
vrijeme.” Tada sam ja, Klement, odgovorio na ovo: “Mislim da je upravo ovo pitanje, je li On Moshiach, od
velike važnosti za utvrđivanje vjere; inače Kohen haGadol ne bi tako često pitao da li može naučiti ili
podučavati o Moshiachu.” Zatim Kefa: “Pravo si odgovorio, o Klemente; jer kao što nitko ne može vidjeti
bez očiju, niti čuti bez ušiju, niti mirisati bez nozdrva, niti okusiti bez jezika, niti ništa rukovati bez ruku,
tako je nemoguće, bez Y'shue, znati što je milo YHWH.” A ja sam odgovorio: “Već sam naučio iz vaših uputa
da je ovaj pravi navi Moshiach ; ali bih želio saznati što Moshiach znači, ili zašto se tako zove, da mi pitanje
od tako velike važnosti ne bude nejasno i nesigurno.”

Poglavlje XLV: Y'shua: Zašto je pozvan Moshiach

Tada me Kefa počeo poučavati na ovaj način: “Kada je Elohim stvorio svijet, kao Gospodar svemira,
postavio je poglavare nad nekoliko stvorenja, čak i nad drvećem, i planinama, i fontanama, i rijekama, i sve
što je stvorio, kao što smo vam rekli; jer je bilo predugo spominjati ih jednog po jednog. Postavio je malaha
kao poglavicu nad malahima, duha nad duhovima, zvijezdu nad zvijezdama, demona nad demonima, pticu
nad pticama, zvijer nad zvijerima, zmiju nad zmijama, ribu nad ribe, i čovjek nad ljudima, koji je Moshiach
Y'shua. Ali on se zove Moshiach po izvjesnom izvrsnom obredu poslušnosti; jer kao što postoje određena
imena zajednička melekimima, kao Ahasver među Perzijancima, Cezar među Rimljanima, faraon među
Mitsrayima, tako se među Yahudaimima Amelek zove Moshiach . A razlog ovog naziva je sljedeći: Premda
je On doista Sin YHWH i početak svega, On je postao kao čovjek; Njega je prvi YHWH pomazao uljem koje
je uzeto iz drveta stabla života: od te pomasti stoga se zove Moshiach . odande, štoviše, On sam također,
prema određivanju svoga Oca, pomaže sličnim uljem svakog od poslušnika kada dođu u Njegovo
kraljevstvo, za osvježenje nakon svojih trudova, kao da su prebrodili poteškoće na putu; tako da njihova
svjetlost može zasjati, a budući da su ispunjeni Ruach HaKodeshom, mogu biti obdareni besmrtnošću. Ali
pada mi na pamet da sam vam dovoljno objasnio cijelu prirodu te grane iz koje se uzima ta mast.

Poglavlje XLVI: Pomazanje

“Ali sada ću vas također, vrlo kratkim prikazom, podsjetiti na sjećanje na sve ove stvari. U sadašnjem
životu, Aron, prvi Kohen haGadol, bio je pomazan sastavom pomazanja, koji je napravljen prema uzorku
one duhovne masti o kojoj smo prije govorili. Bio je sar od naroda, i kao što je Amelek primao prvine i
danak od naroda, čovjeka po čovjeka; i nakon što je preuzeo službu suđenja ljudima, sudio je o čistim i
nečistim stvarima. Ali ako je netko drugi bio pomazan istom pomašću, kao što je iz nje izvlačio vrlinu,
postao je ili melek, ili navi, ili svećenik. Ako je, dakle, ova vremenska naklonost koju su složili ljudi imali
takvu učinkovitost, razmislite sada koliko je moćna bila ta mast koju je YHWH izvukao iz grane stabla
života, kada je ono što su napravili ljudi mogli ljudima dati tako izvrsna dostojanstva. Jer što je u današnje
vrijeme slavnije od navija, slavnije od svećenika, uzvišenije od Ameleka?”

Poglavlje XLVII: Adamah je pomazao Navija

Na to sam odgovorio: “Sjećam se, Kefa, da si mi za prvog čovjeka rekao da je bio navi; ali nisi rekao da
je pomazan. Ako dakle nema navija bez pomazanja, kako bi prvi čovjek mogao biti navi, kad nije bio
pomazan?” Tada Kefa, smiješeći se, reče: “Ako je prvi čovjek prorekao, sigurno je da je i on bio pomazan. Jer
iako onaj koji je zabilježio Toru na svojim stranicama šuti o njegovu pomazanju, ipak nam je očito ostavio
da razumijemo ove stvari. Jer, da je rekao da je pomazan, ne bi se sumnjalo da je i on bio navi, iako to nije
bilo zapisano u Tori; pa, budući da je sigurno da je bio navi, isto je tako sigurno da je i on bio pomazan, jer
bez pomazanja ne bi mogao biti navi. Ali radije ste trebali reći: "Ako je Aron pomastio mast umijećem
parfumera, kako je prvi čovjek mogao biti pomazan prije Aaronovog vremena, a umjetnost kompozicije još
nije otkrivena?" Tada sam odgovorio: „Nemoj me krivo shvatiti, Kefa; jer ja ne govorim o toj složenoj masti i
vremenskom ulju, nego o toj jednostavnoj i vječnoj masti za koju si mi rekao da je napravio YHWH, po čijoj
sličnosti kažeš da je taj drugi komplicirali su muškarci.”

Poglavlje XLVIII: Y'shua, svećenik

Tada je Kefa odgovorio, s dozom ogorčenja: „Što, misliš li, Klemente, da svi možemo znati sve prije
vremena? Ali da se sada ne povlačimo u stranu od našeg predloženog govora, u nekom drugom trenutku,
kada vaš napredak bude jasniji, objasniti ćemo ove stvari jasnije. „Tada, međutim, svećenik ili navi,
pomazani složenom pomašću, stavlja vatra na oltaru YHWH, bio je slavan u cijelom svijetu. Ali nakon
Arona, koji je bio svećenik, još jedan je izvučen iz voda. Ne govorim o Mošeu, nego o Njemu kojega je, u
vodama mikve, YHWH nazvao svojim Sinom. Jer Y'shua je taj koji je ugasio, milošću mikve, onu vatru koju
je svećenik zapalio zbog grijeha; jer, od vremena kada se On pojavio, prestalo je pomazanje, po kojem je
dodijeljena dužnost kohena ili navija ili meleka.

Poglavlje XLIX: Dva Moshiachova dolaska

“Njegov dolazak je, dakle, predvidio Moše, koji je ljudima predao Toru YHWH; ali od drugog i prije njega,
kao što sam vas već obavijestio. Stoga je nagovijestio da treba doći, ponizan u svom prvom dolasku, ali
slavan u svom drugom. A prvo je, doista, već ostvareno; budući da je došao i poučio, a On, Sudac svega, bio
je suđen i ubijen. Ali pri svom drugom dolasku On će doći da sudi, i doista će osuditi nemoralne, ali će
poslušne uzeti u udio i druženje sa Sobom u Njegovom malkutu. Sada vjera u Njegov drugi dolazak ovisi o
Njegovom prvom. Jer naviïm — osobito Ya'akov i Moshe — govorili su o prvom, ali neki i o drugom. Ali
izvrsnost proročanstva uglavnom se pokazuje u tome da naviïm nije govorio o stvarima koje će doći, prema
slijedu stvari; inače bi se mogli činiti samo kao mudri ljudi koji su pretpostavili što je slijed stvari ukazao.

Poglavlje L: Njegovo odbijanje od strane Yahudaïma

„Ali ono što ja kažem je ovo: bilo je za očekivati da će Moshiaha primiti Yahudaim, kojemu je došao, i da
će vjerovati u Njega od koga se očekivalo spasenje ljudi, prema tradicijama očevi; ali da bi Goji trebali biti
odbojni prema Njemu, budući da im nije dano ni obećanje ni najava u vezi s Njim, a doista im On nikada
nije bio poznat čak ni po imenu. Ipak, naviïm je, suprotno poretku i slijedu stvari, rekao da On treba biti
očekivanje Goja, a ne Yahudaïma. I tako je to. Jer kad je došao, nisu ga uopće priznali oni koji su Ga očekivali,
zbog tradicije njihovih predaka; dok oni koji o Njemu ništa nisu čuli, vjeruju da je došao i nadaju se da će
doći. I tako se u svemu čini vjernim proročanstvo koje je govorilo da je On bio očekivanje Goja. Yahudaïm
su, dakle, pogriješili u pogledu prvog dolaska YHWH-a; i samo po ovom pitanju postoji neslaganje između
nas i njih. Jer oni sami znaju i očekuju da će Moshiach doći; ali da je On već došao u poniznosti - čak i Onaj
koji se zove Y'shua - oni ne znaju. I ovo je velika potvrda Njegovog dolaska, da svi ne vjeruju u Njega.

Poglavlje LI: Jedini Spasitelj

“On, dakle, ima YHWH postavljenog na kraju svijeta; jer je bilo nemoguće da ljudska zla može otkloniti
bilo koji drugi, pod uvjetom da priroda ljudske rase ostane cjelovita, tj. da se očuva sloboda volje. Stoga,
budući da je ovo stanje sačuvano nepovredivo, On je došao pozvati u svoj malkut sve pravednike i one koji
su Mu željeli ugoditi. Za njih je pripremio neiskazana dobra, i nebeski grad Yahrushalayim, koji će zasjati
iznad sjaja sunca, za stan kadoshima. Ali nepravedne, nemoralne i one koji su prezreli YHWH, i život koji
im je dat posvetili raznim nemoralima, i dali činjenju zla vrijeme koje im je dano za djelo pravednosti - On
će predati prikladna i adekvatna osveta. Ali sve ostalo što će se tada učiniti, nije u moći malahima niti ljudi
da ispričaju ili opisuju. Samo ovo je dovoljno da znamo, da će YHWH dobrima dati vječno posjedovanje
dobrih stvari.”

Poglavlje LII: Kadoshimi prije Moshiachova dolaska

Kad je to rekao, odgovorio sam: "Ako će oni uživati u Malkutu od Moshiacha, koje će Njegov dolazak
smatrati pravednima, hoće li onda oni biti potpuno lišeni kraljevstva, koji su umrli prije Njegovog
dolaska?" Tada Kefa kaže: “Ti me prisiljavaš, o Klemente, da se dotaknem stvari koje su neizrecive. Ali
koliko ih je dopušteno proglasiti, neću se suzdržavati od toga. Znajte dakle da je Moshiach, koji je bio od
početka, i uvijek, uvijek bio prisutan s poslušnicima, iako tajno, kroz sve njihove naraštaje: osobito s onima
koji su ga čekali, kojima se često ukazivao. Ali još nije bilo vrijeme da dođe do uskrsnuća tijela koja su bila
otopljena; ali se činilo da je to njihova nagrada od YHWH-a, da tko god se nađe pravednim, ostane dulje u
tijelu; ili, barem, kao što je jasno navedeno u spisima Tore o određenom pravedniku, da ga je YHWH
preveo. Na sličan način se postupalo i s drugima, koji su zadovoljili Njegovu volju, da ih se, prevedeni u
Džennet, čuva za malkut. Ali što se tiče onih koji nisu bili u stanju u potpunosti ispuniti pravilo pravednosti,
ali su imali neke ostatke zla u svom tijelu, njihova tijela su doista rastopljena, ali njihovi duhovi su zadržani
u dobrim i blagoslovljenim prebivalištima, da bi pri uskrsnuću sv. mrtvi, kada će povratiti svoja tijela,
pročišćena čak i raspadom, mogu dobiti vječno nasljedstvo srazmjerno svojim dobrim djelima. I stoga su
blagoslovljeni svi oni koji će dostići Malkuth od Moshiacha; jer ne samo da će pobjeći od boli Geh Hinnoma,
nego će također ostati neraspadljivi, i bit će prvi koji će vidjeti YHWH Oca, te će dobiti rang časti među
prvima u prisutnosti YHWH.

Poglavlje LIII: Neprijateljstvo Yahudaïma

“Dakle, nema ni najmanje sumnje u vezi s Moshiachom; i svi nevjerni Yahudaïm su uzburkani
beskrajnim bijesom protiv nas, bojeći se da ne bude On protiv koga su sagriješili. A njihov strah postaje sve
veći, jer znaju da je, čim su Ga nataknuli na kolac, cijeli svijet pokazao suosjećanje s Njim; i da se Njegovo
tijelo, iako su ga strogo čuvali, nigdje nije moglo naći; i da se nebrojeno mnoštvo veže uz Njegovu
vjeru. Otuda su oni, zajedno s Kohen haGadol Kayafom, bili prisiljeni slati nam uvijek iznova, kako bi se
mogla pokrenuti istraga o istinitosti Njegovog imena. I kad su se neprestano molili da bi mogli ili naučiti ili
podučavati o Y'shui, je li on Moshiach, činilo nam se dobrim da se popnemo u Hekel i u prisutnosti svih
ljudi svjedočimo o Njemu, i u isto vrijeme optužiti Yahudaïme za mnoge gluposti koje su činili. Jer ljudi su
sada bili podijeljeni na mnoge stranke, još od dana Yochanana Dunkera.

Poglavlje LIV: Yahudai sekte

“Jer kada je ustanak Moshiaha bio blizu za ukidanje zebahima i za davanje naklonosti mikve, neprijatelj
je, shvativši iz predviđanja da je vrijeme blizu, napravio razne raskole među ljudima, da, ako možda je
moguće ukinuti prijašnji grijeh, potonji bi mogao biti nepopravljiv. Prvi je raskol, dakle, bio onih koji su se
zvali Zaddikima (u ovom slučaju saduceji), koji su se uzdigli gotovo u vrijeme Yochanana. Ovi su se, kao
pravedniji od drugih, počeli odvajati od skupštine naroda i poricati uskrsnuće mrtvih, i to tvrditi
argumentom nevjere, govoreći da je nedostojno obožavati YHWH, kao bilo je, pod obećanjem nagrade. Prvi
autor ovog mišljenja bio je Dozitej; drugi je bio Šimon. Još jedan raskol je onaj Šomronima; jer poriču
uskrsnuće mrtvih i tvrde da se YHWH ne obožava u Yahrushalayimu, već na brdu Gerizim.
Oni doista s pravom, iz Mošeovih predviđanja, očekuju jednog Navi E ̒ meta; ali ih je Dositejev nemoral
spriječio da povjeruju da je Y'shua Onaj koga su očekivali. Sophrim i Prushim također su odvedeni u drugi
raskol; ali ovi, budući da su uronjeni u Yochanan, i držeći riječ istine primljenu iz tradicije Mošea kao ključ
Malkuth Shamayima, sakrili su je od slušanja ljudi. Da, čak i neki od talmidima Yochanana, koji su se činili
velikimi, odvojili su se od naroda i proglasili vlastitog gospodara kao Moshiaha. Ali svi su ti raskoli
pripremljeni da bi se pomoću njih spriječila vjera Mošijaha i mikve.
Poglavlje LV: Javna rasprava
“Međutim, kao što smo nastavili reći, kada je Kohen haGadol često slao kohenime da nas zamole da
možemo razgovarati jedni s drugima o Y'shui; kada nam se učinilo prikladnom prilikom i svidjelo se cijelom
qahalu, popeli smo se na Hekel, i, stojeći na stepenicama zajedno s našom vjernom braćom, ljudi su
savršeno šutjeli; i najprije je Kohen haGadol počeo poticati ljude da strpljivo i tiho slušaju, te da u isto
vrijeme svjedoče i prosuđuju one stvari koje će se govoriti. Zatim, na sljedećem mjestu, uz mnoge hvale
uzdižući obred zebe koji je YHWH dao ljudskoj rasi za oproštenje grijeha, pronašao je zamjerku u mikvi
našeg Y'shue, jer je nedavno izmišljena u suprotnosti do zebe. Ali Mattityahu je, ispunjavajući svoje
prijedloge, jasno pokazao da onaj tko ne dobije mikvu Y'shua ne samo da će biti lišen Malkuth Shamayima,
već neće biti bez opasnosti pri uskrsnuću mrtvih, iako ima pravo na isključivo pravo na dobar život i
pošteno raspoloženje. Nakon ovih i sličnih izjava, Mattityahu je stao.

Poglavlje LVI: Zadikim opovrgnut

Ali stranka Zaddikima (u ovom slučaju, saduceja), koji poriču uskrsnuće mrtvih, bila je u bijesu, tako da
je jedan od njih povikao iz naroda govoreći da jako griješe oni koji misle da su mrtvi ikada nastati. Nasuprot
njemu, Adamyah, moj brat, odgovarajući, je izjavio da nije greška, već najsigurnija stvar vjere, da mrtvi
ustaju, u skladu s učenjem Onoga kome je Moše prorekao da će doći - Navi E ̒ met Y'shua. 'Ili ako,' kaže on,
'ne mislite da je to onaj koga je Moše prorekao, neka se ovo prvo ispita, tako da, kada se jasno dokaže da je
to On, više nema sumnje u vezi stvari koje je On podučavao.' Ove i mnoge slične stvari Adamyah je objavio,
a zatim prestao.

Poglavlje LVII: Šomronim opovrgnut

“Ali izvjesni Shomroni koji govori protiv naroda i protiv YHWH-a i tvrdi da niti mrtvi uskrsnu, niti da se
obožavanje YHWH-a koje je u Yahrushalayimu, nego da se brdo Gerizim treba poštovati, dodao je i ovo u
protivljenje nama, da naš Y'shua nije bio Onaj kome je Moše prorekao kao Navi da će doći na svijet. Protiv
njega i drugog koji ga je podržavao u onome što je rekao, Ya'akov i Yochanan, Zavdajevi sinovi, snažno su
se borili; i premda su imali zapovijed da ne ulaze u svoje gradove, niti im donose riječ propovijedanja, ipak,
da njihov govor, osim ako nije ograničen, ne povrijedi vjeru drugih, odgovorili su tako razborito i tako
snažno, da stavili su ih na vječnu šutnju. Jer Ya'akov je održao govor o uskrsnuću mrtvih, uz odobravanje
svega naroda; dok je Yochanan pokazao da bi, ako bi odustali od zablude planine Gerizim, trebali priznati
da je Y'shua doista bio Onaj za kojeg se, prema Mošeovu proročanstvu, očekivalo da će doći; budući da je,
doista, kao što je Moše činio znakove i čuda, tako je i Y'shua činio. I nema sumnje, ali da sličnost znakova
dokazuje da je on onaj navi za kojeg je rekao da bi trebao doći, 'kao on sam'. Objavivši ove stvari, i više u
istom smislu, one su prestale.

Poglavlje LVIII: Sophrim opovrgnut

„I gle, jedan od Sophrim, vičući iz sredine naroda, kaže:‘Znakovi i čudesa da je vaš Y'shua kovanog, on .
Kovanog ne kao Navi, ali kao mađioničar’ Filip ga željno susreće, pokazujući da je ovim argumentom
optužio i Mošea. Jer kada je Moše činio znakove i čuda u Mitsrayimu, na sličan način kao što je Y'shua
također činio u Judeji, ne može se sumnjati da bi se ono što je rečeno o Y'shui moglo reći i za Moshea. Nakon
ovih i sličnih protesta, Philippos je šutio.

Poglavlje LIX: Prushim opovrgnut

“Tada je izvjesni Prush, čuvši to, ukorio Filipa jer je postavio Y'shuu u razinu s Mosheom. Kome je
Natanyahu bar Talmai, odgovarajući, hrabro izjavio da ne kažemo samo da je Y'shua jednak Mosheu, već
da je On veći od njega, jer je Moshe doista bio navi, kao što je Y'shua također, ali da je Moshe nije bio
Moshiach, kao što je Y'shua, i stoga je nesumnjivo veći onaj koji je i navi i Moshiach, nego onaj koji je samo
navi. Nakon što je slijedio ovaj niz rasprava, stao je. Nakon njega, Ya'akov ha'Alef, sin Halphai, obratio se
ljudima s ciljem da pokaže da ne smijemo vjerovati u Y'shuu na temelju toga što je naviïm prorekao o
Njemu, već da moramo vjerujte naviïmima, da su oni stvarno bili naviïm, jer Moshiach o njima svjedoči; jer
prisutnost i Moshiachov dolazak pokazuju da su oni uistinu naviïm: jer svjedočenje mora dati nadređeni
svojim inferiornim, a ne inferiorni svojim nadređenima. Nakon ovih i mnogih sličnih izjava, Ya'akov je
također šutio. Nakon njega Levi je počeo žestoko optuživati ljude da ne vjeruju u Y'shuu, koji im je učinio
toliko dobra podučavajući ih stvarima koje su od YHWH-a, tješeći unesrećene, liječeći bolesne, olakšavajući
siromahe ; ali za sve te pogodnosti njihov je povratak bila mržnja i smrt. Kada je ove i mnoge druge takve
stvari objavio ljudima, prestao je.

Poglavlje LX: Talmidim iz Yochanana Pobijen

 “I, gle, jedan od Yochananovih talmidima ustvrdio je da je Yochanan Moshiach, a ne Y'shua, budući da
je sam Y'shua izjavio da je Yochanan veći od svih ljudi i svih naviima. 'Ako je onda,' rekao je, 'veći od svih,
mora se smatrati da je veći od Moshea i od samog Y'shue. Ali ako je on najveći od svih, onda mora biti i
Moshiach.' Na to je Shimon Qanai, odgovarajući, ustvrdio da je Yochanan doista bio veći od svih naviima i
svih koji su rođeni od žena, ali da nije veći od Adaminog sina. Prema tome, Y'shua je također Moshiach, dok
je Yochanan samo navi: i postoji velika razlika između njega i Y'shue kao i između preteče i Onoga čiji je on
preteča; ili kao između Onoga koji daje Toru i onoga koji čuva Toru. Nakon ovih i sličnih izjava, Zilot je
također šutio. Nakon njega, Yosef barNaba, koji se također zove Mattityahu, koji je zamijenjen kao šolijah
na mjesto Yahude od Keriota, počeo je opominjati ljude da ne gledaju na Y'shuu s mržnjom, niti da govore
zlo o Njemu. Jer bilo je mnogo prikladnije, čak i za onoga tko bi mogao biti u neznanju ili u nedoumici u vezi
s Y'shuaom, da Ga voli nego da Ga mrzi. Jer YHWH je stavio nagradu za ljubav i kaznu za mržnju. 'Sam
činjenicom,' rekao je on, 'da je preuzeo Yahudai tijelo i rođen među Yahudaïmima, kako nas sve to nije
potaknulo da ga volimo?' Kad je to izgovorio, i više u istom smislu, stao je.

Poglavlje LXI: Kayafa je odgovorio

“Tada je Kayafa pokušao osporiti Y'shuinu doktrinu, govoreći da je govorio isprazne stvari, jer je rekao
da su siromašni blagoslovljeni; i obećao zemaljske nagrade; a glavni dar stavio u zemaljsko naslijeđe; i
obećao da će se oni koji održavaju pravednost nasititi jelom i pićem; i mnoge stvari ove vrste On je zadužen
za podučavanje. Thoma, u odgovoru, dokazuje da je njegova optužba neozbiljna; pokazujući da je naviïm,
u kojeg Kayafa vjeruje, podučavao ove stvari mnogo više, a nije pokazao na koji način te stvari trebaju biti,
ili kako ih treba razumjeti; dok je Y'shua istaknuo kako ih treba uzeti. A kad je izgovorio te stvari, i druge
slične vrste, Thoma je također održao svoj šalom.

Poglavlje LXII: Glupost propovijedanja

“Stoga je Kayafa, ponovno gledajući u mene, ponekad u znak upozorenja, a ponekad i kao optužbe, rekao
da se u budućnosti trebam suzdržati od propovijedanja Moshiach Y'shue kako to ne bih učinio na vlastito
uništenje i , budući da sam prevaren, trebao bih varati i druge. Zatim me je, štoviše, optužio za drskost, jer
sam se, iako sam bio neučen, ribar i rustikalac, usudio preuzeti dužnost učitelja. Dok je govorio ove stvari,
i mnoge druge slične vrste, rekao sam u odgovoru, da sam upao u manju opasnost, ako, kako je rekao, ovaj
Y'shua nije Moshiach, jer sam ga primio kao učitelja Tore; ali da je bio u strašnoj opasnosti ako je to baš taj
Moshiach, kao što zasigurno jest: jer vjerujem u Onoga koji se pojavio; ali za koga drugog, koji se nikada
nije pojavio, zadržava svoju vjeru? Ali ako ja, neučen i neobrazovan čovjek, kako ti kažeš, ribar i seljak,
imam više razumijevanja nego mudrih zaqenim, ovo bi, rekoh, trebalo više da vas užasne. Jer kad bih se
osporio ikakvim učenjem i pridobio vas mudre i učene ljude, činilo bi se da sam ovu moć stekao dugim
učenjem, a ne naklonošću božanske moći; ali sada, kada, kao što rekoh, mi nevješti ljudi uvjeravamo i
pobjeđujemo vas mudrace, tko ima ikakvog razuma ne opaža da ovo nije djelo ljudske profinjenosti, već
božanske volje i dara?

Poglavlje LXIII: Apel Yahudaïmima

“Tako smo se svađali i svjedočili; a mi koji smo bili neučeni ljudi i ribari, poučavali smo kohenime o
ujedinjenom YHWH na nebu; Zaddikima, o uskrsnuću mrtvih; Shomronim, u vezi sa svetošću
Yahrushalayima (ne da smo ušli u njihove gradove, nego smo se javno prepirali s njima); Sophrim i
Prushim, u vezi Malkuth Shamayima; talmidim Yochanana, da ne smiju dopustiti da im Yochanan bude
kamen spoticanja; i sav narod, da je Y'shua vječni Moshiach. Međutim, na kraju sam ih upozorio da prije
nego što krenemo Goyimima, da im propovijedamo znanje o YHWH Ocu, oni sami trebaju biti pomireni s
YHWH, primajući Njegovog Sina; jer sam im pokazao da se ni na koji drugi način ne mogu spasiti, osim ako
se zahvaljujući naklonosti Ruach HaKodesh ne požure oprati mikvom u Y'shuino Ime, i primiti Ruach
HaKodesh od YHWH-a u Njegovo Ime, koga su oni jedini treba vjerovati u vezi s onim stvarima koje je On
naučavao kako bi one zaslužile da postignu vječno spasenje; ali da im je inače bilo potpuno nemoguće
pomiriti se s YHWH-om, čak i kad bi Mu zapalili tisuću oltara i tisuću visokih oltara.

Poglavlje LXIV: Hram koji treba uništiti

“'Jer mi smo,' rekao sam, 'bez sumnje utvrdili da je YHWH mnogo nezadovoljan zebahima koje nudite,
jer je vrijeme zebahima sada prošlo; i zato što nećete priznati da je vrijeme za prinošenje žrtava
prošlo; stoga će Hekel biti uništen, a grozota pustoši stajat će na posvećenom mjestu; a onda će se Besora
propovijedati Gojima kao svjedočanstvo protiv vas, da se vaša nevjera može suditi po njihovoj vjeri. Jer
cijeli svijet u različito vrijeme pati od različitih bolesti, koje se šire općenito na sve, ili utječu posebno. Stoga
mu je potreban liječnik koji će ga posjetiti radi njegovog spasenja. Stoga vam svjedočimo i objavljujemo
vam što je bilo skriveno od svakoga od vas. Na vama je da razmislite što je u vašu korist.'
Poglavlje LXV: Gamali-El utišao metež
“Kad sam to rekao, čitavo mnoštvo kohenima bilo je bijesno, jer sam im prorekao svrgavanje
Hekela. Budući da je Gamali-El, koji je potajno bio naš brat u vjeri, ali je po našem savjetu ostao među njima,
vidio da su jako razbjesnili i da su se silno razbjesnili protiv nas, ustao je i rekao: 'Ušuti malo, O Izraelci, jer
vi ne shvaćate kušnju koja visi nad vama. Zato se suzdržite od ovih ljudi; i ako ono čime se bave bude ljudski
savjet, uskoro će doći kraj; ali ako je od YHWH-a, zašto ćeš griješiti bez razloga i ništa ne pobijediti? Jer tko
može nadjačati volju YHWH? Sada dakle, budući da dan pada prema večeri. Sutra ću se osobno raspravljati
s tim ljudima, na istom mjestu, u vašem saslušanju, kako bih se otvoreno suprotstavio i jasno pobio svaku
pogrešku.' Ovim njegovim govorom njihov je bijes donekle obustavljen, posebno u nadi da ćemo sutradan
biti javno osuđeni za pogrešku; i tako je mirno otpustio narod.

Poglavlje LXVI: Nastavljena rasprava

“Sada, kada smo došli do našeg Ya'akova, dok smo mu detaljno ispričali sve što je bilo rečeno i učinjeno,
večerali smo i ostali s njim, provodeći cijelu noć u molitvi Svemogućem YHWH, da govor o približavanju
rasprave mogao pokazati neupitnu istinu naše vjere. Stoga je sljedećeg dana Ya'akov Mevaqqre otišao s
nama na Hekel i s cijelim qahalom. Tamo smo našli veliko mnoštvo, koje nas je čekalo od pola noći. Stoga
smo zauzeli svoje mjesto na istom mjestu kao i prije, da nas, stojeći na uzvisini, vidi sav narod. Zatim, kada
je zavladala duboka šutnja, Gamali-El, koji je, kao što smo rekli, bio naše vjere, ali koji je po odredbi ostao
među njima, da, ako u bilo kojem trenutku pokušaju nešto nepravedno ili nemoralno protiv nas, može ili
ih provjeri vješto usvojenim savjetom, ili nas može upozoriti da bismo mogli ili biti na oprezu ili bismo to
mogli odbaciti; on se stoga, kao da djeluje protiv nas, prije svega gledajući na Ya'akova Mevaqqrea, obratio
na ovaj način:
Poglavlje LXVII: Govor Gamali-Ela
„Ako ja, Gamali-El, smatram da nije sramota ni svojoj učenosti ni svojoj starosti naučiti nešto od beba i
neučenih, ako postoji nešto što je za profit ili za mene na siguran način (za onoga koji živi razumno zna da
ništa nije dragocjenije od ruaha), ne bi li to svima trebalo biti predmet ljubavi i želje, da uče ono što ne
znaju i da podučavaju ono što su naučili? Jer sasvim je sigurno da ni prijateljstvo, ni rod, ni uzvišena moć
ne bi trebali biti vrijedniji ljudima od istine. Stoga vi, o braćo, ako znate nešto više, nemojte se suzdržavati
od toga da to iznesete pred narod YHWH koji je prisutan, kao i pred svojom braćom; dok će cijeli narod
dragovoljno i u savršenoj tišini čuti što govorite. Jer zašto ljudi to ne bi činili, kad vide čak i mene da sam
sa sobom voljan učiti od vas, ako vam je YHWH još nešto otkrio? Ali ako ste u nečemu manjkavi, nemojte
se sramiti na sličan način da vas poučavamo od nas, da YHWH može ispuniti što god želi s obje strane. Ali
ako vas sada uznemiruje bilo kakav strah zbog nekih naših ljudi koji imaju predrasude prema vama i ako
se zbog straha od njihovog nasilja ne usuđujete otvoreno govoriti o svojim osjećajima, kako bih vas izbavio
iz tog straha, otvoreno se kunem tebi od Svemogućeg YHWH, koji živi vječno, da neću dopustiti nikome da
digne ruke na tebe. Budući da, dakle, imate sav ovaj narod svjedoke ove moje zakletve, a savez naše prisege
držite kao prikladan zalog, neka svaki od vas, bez imalo oklijevanja, izjavi što je naučio; a mi, braćo,
slušajmo željno i u tišini.'

Poglavlje LXVIII: Pravilo vjere

“Ove Gamali-Elove izreke nisu se mnogo svidjele Kayafi; i držeći ga pod sumnjom, kako se činilo, počeo
se lukavo uvlačiti u rasprave: jer, smiješeći se onome što je Gamali-El rekao, poglavica kohenima je upitao
Ya'akova, poglavicu Mevaqqrea, da govor o Moshiacha ne treba crpiti nego iz Svetog pisma; 'da bismo
znali', rekao je, 'je li Y'shua isti Moshiach ili ne.' Tada je Ya'akov rekao: 'Moramo se prvo raspitati iz kojih
smo spisa iz Pisma posebno da bismo izveli našu raspravu.' Zatim je, s mukom, na kraju svladan razumom,
odgovorio da to mora biti izvedeno iz Tore; a poslije je spomenuo i naviïm.

Poglavlje LXIX: Dva Moshiachova dolaska

“Njemu je naš Ya'akov počeo pokazivati da su sve stvari koje naviïm kažu uzeli iz Tore i ono što su
govorili u skladu je s Torom. Također je dao neke izjave u vezi s svitcima Kraljeva: na koji način, kada, i tko
ih je napisao i kako ih treba koristiti. I kada je najpotpunije raspravljao o Tori i najjasnijim izlaganjem iznio
na svjetlo sve stvari koje se u njoj nalaze u vezi s Moshiachom, pokazao je obiljem dokaza da je Y'shua
Moshiach i da su u Njemu ispunjeni sva proročanstva koja su se odnosila na Njegov ponizni dolazak. Jer
pokazao je da su dva njegova dolaska najavljena: jedan u poniženju, koje je On ostvario; drugi u slavi, za
koju se nadaju da će se ostvariti, kada će On doći dati malkut onima koji vjeruju u Njega i koji se pridržavaju
svega što je On naredio. I kada je jasno poučio ljude o tim stvarima, dodao je i ovo: Da ako čovjek ne bude
uronjen u vodu, u ime Y'shua, kao što je Y'shua učio, ne može dobiti oproštenje grijeha niti ući u Malkuth
Shamayim; i on je izjavio da je ovo recept nerođenog Elohima. Na to je dodao i ovo: 'Nemojte misliti da
govorimo o dva nerođena Elohima, ili da je jedan podijeljen na dva, ili da je isti postao muško i žensko. Ali
mi govorimo o jedinorođenom Sinu YHWH-u, koji nije proizašao iz drugog izvora, već rođen iz YHWH-ovih
krila; i na sličan način govorimo o Ruachu.' Ali kada je progovorio i neke stvari o mikvi, kroz sedam
uzastopnih dana uvjeravao je sve ljude i Kohen haGadol da odmah požure primiti mikvu.

Poglavlje LXX: Nemir koji je podigao Shaul

“I kad je došlo do toga da oni dođu i budu uronjeni, neki od naših neprijatelja, ušavši u Hekel s nekoliko
ljudi, počeo je vikati i govoriti: 'Što mislite, o ljudi Izraelci? Zašto se tako lako žuriš? Zašto te bezglavo vode
većina jadnika, koje vara Shimon, mađioničar?' Dok je tako govorio i dodavao još u istom smislu, i dok ga
je Ya'akov Mevaqqre pobijao, počeo je uzbuđivati ljude i dizati nemir, tako da ljudi ne bi mogli čuti što je
rečeno . Stoga je počeo sve zbunjivati vikom i poništavati ono što je bilo dogovoreno uz mnogo truda, a u
isto vrijeme koriti kohenime, i razbjesniti ih pogrdama i vrijeđanjem, i kao ludak, uzbuđivati sve ubiti,
govoreći: 'Što ti radiš? Zašto oklijevaš? O tromi i inertni, zašto ih ne dignemo ruke i ne rastrgnemo sve ove
ljude na komade?' Kad je to rekao, najprije je, uzevši jaku marku s oltara, dao primjer udaranja. Tada su i
drugi, vidjevši ga, bili zaneseni jednakom spremnošću. Zatim je uslijedila galama s obje strane - od batina i
batina. Mnogo je krvi proliveno; dolazi do zbrkanog bijega, usred kojeg je taj neprijatelj napao Ya'akova i
bacio ga naglavačke s vrha stuba; i pretpostavljajući da je mrtav, pazio je da ga ne nanosi dalje nasilje.

Poglavlje LXXI: Let u Yericho

“Ali ga je naš hasrim uzdigao, jer su obojica bili brojniji i moćniji od ostalih; ali, iz svog straha od YHWH-
a, radije su dopustili da ih ubije inferiorna sila, nego da bi ubijali druge. Ali kad je došla večer, kohenim je
zatvorio Hekel, a mi smo se vratili u Jakovljevu kuću i tamo proveli noć u molitvi. Onda smo pred dan
spustili u Yericho, do broja od 5000 ljudi. Zatim nam je nakon tri dana došao jedan od braće iz Gamali-Ela,
kojeg smo prije spomenuli, donoseći nam tajne vijesti da je taj neprijatelj dobio nalog od Kayafe, Kohen
haGadol, da uhapsi sve koji vjeruju u Y' šua, i treba otići u Dameshek sa svojim pismima, te da i tamo,
koristeći pomoć nevjernika, napravi pustoš među vjernicima; i da je žurio u Dameshek uglavnom zbog toga,
jer je vjerovao da je Kefa pobjegao onamo. I tridesetak dana nakon toga zaustavio se na svom putu dok je
prolazio kroz Yericho idući u Dameshek. U to vrijeme smo bili odsutni, izišli smo na grobove dvojice braće
koji su se svake godine bjelili od sebe, kojim je čudom obuzdao bijes mnogih protiv nas, jer su vidjeli da se
naša braća spominju pred YHWH.

Poglavlje LXXII: Kefa poslan u Cezareju

„Dok smo, dakle, boravili u Yerichonu i predavali se molitvi i postu, Ya'akov Mevaqqre poslao je po mene
i poslao me ovamo u Cezareju, rekavši da mu je Zakaj pisao iz Cezareje, da je jedan Šimon, Samarijanac
mađioničar, podmetao je mnoge od naših ljudi, tvrdeći da je on Stalni – to jest, drugim riječima, Moshiach
– i velika moć El Elyona, koja je superiornija od Stvoritelja svijeta; u isto vrijeme da je pokazao mnoga
čudesa, te je neke natjerao u sumnju, a druge otpale od njega. Obavijestio me o svemu što je utvrđeno u
pogledu ovog čovjeka od onih koji su prije bili ili njegovi suradnici ili njegovi talmidi, a nakon toga ih je
Zacchai obratio. 'Stoga ima mnogo, o Kefa', rekao je Ya'akov, 'zbog cije sigurnosti treba da odeš i da
opovrgneš čarobnjaka i da podučavaš riječ istine. Stoga ne odgađajte; niti neka te žalosti što si krenuo sam,
znajući da će YHWH od Y'shue poći s tobom, i pomoći će ti, i da ćeš uskoro, uz Njegovu naklonost, imati
mnogo suradnika i simpatizera. Sada mi budi siguran da mi svake godine u pisanom obliku šalješ izvještaj
o svojim izrekama i djelima, a posebno na kraju svakih sedam godina.' S tim me izrazima otpustio i za šest
dana stigao sam u Cezareju.

Poglavlje LXXIII: Pozdravio Zacchai

“Kad sam ušao u grad, sreo me naš najdraži brat Zacchai; i zagrlivši me, doveo me do ovog prenoćišta,
u kojem je i sam boravio, raspitujući me za svakoga od braće, posebno za našeg časnog brata Ya'akova. A
kad sam mu rekao da je još hrom na jednu nogu, nakon što je odmah upitao uzrok tome, ispričao sam mu
sve što sam vam sada detaljno ispričao, kako su nas kohenim i Kayafa Kohen haGadol zvali na Hekel, i kako
je Ya'akov Mevaqqre, stojeći na vrhu stepenica, sedam uzastopnih dana pokazao cijelom narodu iz Svetog
pisma YHWH da je Y'shua Moshiach; i kako, kada su svi pristali da ih on treba uroniti u ime Y'shua,
neprijatelj je učinio sve one stvari koje sam već spomenuo i koje ne moram ponavljati.

Poglavlje LXXIV: Shimon HaMag izaziva Kefu

“Kad je Zacchai čuo ove stvari, rekao mi je u zamjenu za Shimonova djela; a u međuvremenu mi je sam
Šimon — kako je čuo za moj dolazak ne znam — poslao poruku, govoreći: 'Hajde da se sutra raspravljamo
pred narodom.' Na što sam ja odgovorio: 'Budi tako, kako ti drago.' I ovo moje obećanje bilo je poznato po
cijelom gradu, tako da ste čak i vi, koji ste stigli tog dana, saznali da ću sutradan voditi razgovor sa Šimonom,
a nakon što sam saznao svoje prebivalište, prema uputama koji si dobio od Yosefa barNabe, došao k
meni. Ali toliko sam se obradovao tvom dolasku, da je moj um, ne znam kako, požurio da ti brzo izloži sve
stvari, a posebno ono što je glavna točka naše vjere, u vezi s Y'shuaom, koji jedini, ne sumnjam , dovoljan
je temelj za cijelu našu halaku. Zatim, na sljedećem mjestu, otkrio sam vam tajnije značenje napisane Tore,
kroz nekoliko njezinih glava, koje je bilo prilike otkriti; niti sam od vas sakrio dobre stvari tradicije. Ali ono
što ostaje, počevši od sutra, čut ćete iz dana u dan u vezi s pitanjima koja će se postavljati u raspravi sa
Shimonom, sve dok YHWH-inom naklonošću ne stignemo do tog grada Rima u koji vjerujemo da će naše
putovanje biti “Tada sam izjavio da mu dugujem svu zahvalnost za ono što mi je rekao i obećao da ću
najspremnije učiniti sve što je naredio. Zatim, nakon što je uzeo hranu, naredio mi je da se odmorim, a i
sam se odlučio odmoriti.”

Knjiga II

Poglavlje I: Moć navike

Kad je osvanuo dan koji je bio određen za raspravu sa Šimonom, Kefa, ustajući na prvi pijetlov, uzbudio
je i nas: jer smo spavali u istom stanu, nas ukupno trinaest; od kojih je, pored Kefe, bio prvi Zacchai, zatim
Cephanyah, Yahusef i Micha-El, Eli-Esdrus, Pinchas, El-Azar i El-Isha: nakon ovih ja (Klement) i
Nakdimon; zatim Niceta i Aquila, koji su prije bili Šimonovi talmidi, i preobraćeni su u Moshiachovu vjeru
pod Zakajevim učenjem. Od žena nije bilo nikoga. Kako je večernje svjetlo još trajalo, svi smo sjeli; a Kefa,
vidjevši da smo budni i da mu obraćamo pažnju, pozdravivši nas, odmah poče govoriti ovako: „Priznajem,
braćo, da se čudim snazi ljudske prirode koju vidim da biti sposoban i prikladan za svaki poziv. Ovo,
međutim, pada mi na pamet da kažem o onome što sam otkrio iskustvom, da kad prođe sredina noći,
probudim se sam od sebe i san mi više ne pada. Učinio sam to iz tog razloga, jer sam stekao naviku da se
sjećam riječi svog Učitelja, koje sam čuo od Njega samoga; i zbog čežnje koju gajim prema njima,
obuzdavam svoj um i svoje misli da se probude, da ih, probudivši ih, prizivajući ih i raspoređujući ih jednu
po jednu, mogu zadržati u svom sjećanju. Stoga, dok želim cijeniti Y'shuine izreke sa svim zadovoljstvom u
svom srcu, navika da se budim došla je na mene, čak i ako ne postoji ništa o čemu bih želio
razmišljati. Dakle, na neki neuračunljiv način, kada se uspostavi bilo kakav običaj, stari običaj se mijenja,
pod uvjetom da ga doista ne forsirate iznad mjere, ali koliko to dopušta mjera prirode. Jer nije moguće biti
sasvim bez sna; inače noć ne bi bila stvorena za odmor.”

Poglavlje II: Ograničavanje sna

Onda sam ja, kad sam to čuo, rekao: “Vrlo si dobro rekao, o Kefa; jer jedan običaj zamjenjuje drugi. Jer
kad sam bio na moru, isprva sam bio uznemiren, i sav mi je sustav bio poremećen, tako da sam se osjećao
kao da sam pretučen, i nisam mogao podnijeti bacanje i metež mora; ali nakon nekoliko dana, kada sam se
navikao, počeo sam to podnositi, tako da sam rado uzimao hranu odmah ujutro zajedno s mornarima, dok
prije nije bio običaj da jedem ništa prije sedmi sat. Sada me, dakle, jednostavno iz običaja koji sam tada
stekao, glad podsjeća na ono vrijeme kad sam jeo s pomorcima; kojeg se, međutim, nadam da ću se riješiti,
kad se jednom stvori još jedan običaj. Vjerujem, dakle, da ste i vi stekli naviku budnosti, kako navodite; i
poželjeli ste da nam to objasnite u prikladno vrijeme, da se i mi ne bismo zamjerili da odbacimo i odbacimo
neki dio našeg sna, da bismo mogli prihvatiti propise žive halake. Jer kada se hrana probavi, a um je pod
utjecajem noćne tišine, u njoj ostaju ono što se sezonski podučava.”

Poglavlje III: Potreba za oprezom

Tada je Kefa, zadovoljan čuti da sam razumio smisao njegovog predgovora, da ga je iznio u našu korist,
i pohvalivši me, nesumnjivo u svrhu ohrabrivanja i stimuliranja, počeo je iznositi sljedeći govor: „Čini se da
da budem sezonski i potreban za raspravu o onim stvarima koje su mi blizu; to jest u vezi Shimona: jer bih
želio znati kakvog je karaktera i kakvog je ponašanja. Stoga, ako netko od vas ima ikakve spoznaje o njemu,
neka me ne propusti obavijestiti; jer je važno znati te stvari unaprijed. Jer ako imamo zaduženo da kad
uđemo u grad najprije naučimo tko je u njemu dostojan da s njim jedemo, koliko nam je više prikladnije
utvrditi tko je ili kakav je on kome čovjek riječi besmrtnosti treba počiniti! Jer trebamo biti oprezni, da, vrlo
oprezni, da ne bacimo svoje bisere pred svinje.

Poglavlje IV: Razboritost u ophođenju s protivnicima

“Ali iz drugih razloga također je važno da imam neka saznanja o tom čovjeku. Jer ako znam da je u onim
stvarima za koje se ne može sumnjati da su dobre, on besprijekoran i nepokolebljiv – to jest, ako je trijezan,
milosrdan, pošten, blag i human, u što nitko ne sumnja da je dobre osobine - tada će se činiti da dolikuje da
se onome tko posjeduje ove dobre vrline dodijeli ono što nedostaje vjere i znanja; i tako njegov život, koji
je u drugim aspektima vrijedan odobrenja, treba izmijeniti u onim točkama u kojima će se činiti
nesavršenim. Ali ako on ostane zamotan i onečišćen u onim grijesima koji su očito takvi, ne dolazi mi uopće
da mu govorim o tajnijim i odvojenim stvarima božanskog znanja, nego da protestiram i suprotstavim mu
se da on prestani od grijeha i očisti svoje postupke od poroka. Ali ako on sam sebe insinuira i navede nas
da govorimo ono što ne bi smio čuti, dok se ponaša neprikladno, naš dio je da mu oprezno pariramo. Jer,
čini se da mu uopće ne odgovaramo, zbog slušatelja, kako ne bi pomislili da odbijamo natjecanje zbog
nedostatka mogućnosti da mu odgovorimo, pa bi njihova vjera mogla biti povrijeđena njihovim
nerazumijevanjem naše svrhe. ”

Poglavlje V: Shimon HaMag, strašni antagonist

Kad nam se Kefa tako obratio, Niceta traži dopuštenje da mu nešto kaže; a Kefa je dao dopuštenje, on
kaže: „Uz tvoj oprost, molim te, moj gospodaru Kefa, da me saslušaš, koji sam jako zabrinut za tebe i koji se
bojim da u nadmetanju koje imaš u ruci sa Šimonom, trebao bi se činiti da ste preupareni. Jer vrlo se često
događa da onaj tko brani istinu ne dobiva pobjedu, budući da slušatelji ili imaju predrasude, ili nemaju
veliki interes za bolju stvar. Ali povrh svega toga, sam Šimon je najžešći govornik, uvježban u dijalektičkoj
umjetnosti i u mrežama silogizama; i što je gore od svega, on je vrlo vješt u magijskoj umjetnosti. I zato se
bojim, da se ne bi pomislilo da, budući da je tako snažno utvrđen sa svih strana, brani istinu, dok iznosi
neistine, u prisutnosti onih koji ga ne poznaju. Jer niti mi sami ne bismo mogli pobjeći od njega i obratiti se
u YHWH, da nismo, dok smo bili njegovi pomoćnici i dionici njegovih pogrešaka, utvrdili da je varalica i
mađioničar. ”

Poglavlje VI: Shimon HaMag: Njegov nemoral

Kad je Niceta tako progovorila, i Aquila je, tražeći da mu se dopusti da govori, nastavio na sljedeći način:
“Primi, molim te, prekrasni Kefa, jamstvo moje ljubavi prema tebi; jer ja sam također vrlo zabrinut zbog
tebe. I nemojte nas kriviti u tome, jer doista zabrinutost za bilo koga proizlazi iz naklonosti; dok biti
ravnodušan nije ništa manje od mržnje. Ali pozivam YHWH da posvjedoči da osjećam prema tebi, ne kao
da znam da si slabiji u raspravi - jer ja doista nikada nisam bio prisutan ni u jednom sporu u kojem si bio
uključen - nego zato što dobro poznajem bezbožnost ovog čovjeka, mislim vašeg ugleda, a ujedno i
unutarnjeg bića slušatelja, a prije svega, interesa same istine. Jer ovaj mađioničar je žestok prema svemu
što želi, a nemoralan iznad mjere. Jer u svemu ga dobro poznajemo, budući da smo od dječaštva bili
pomoćnici i ministri njegova nemorala; i da nas ljubav YHWH nije spasila od njega, mi bismo i sada trebali
biti uključeni u ista zla djela s njim. Ali izvjesna urođena ljubav prema YHWH učinila je njegovu
nemoralnost omraženom za nas i obožavanje YHWH-e privlačnim za nas. Otuda također mislim da je djelo
YHWH-a da mi, budući da smo prvi postali njegovi suradnici, trebamo saznati na koji način ili pomoću kojih
učinaka čudesa za koje se čini da djeluje. Jer tko je tamo koji se ne bi začudio divnim stvarima koje čini? Tko
ne bi pomislio da je on bog koji je sišao s neba radi spasenja ljudi? Za sebe, priznajem, da ga nisam intimno
poznavao i da sam sudjelovao u njegovim djelima, lako bih se zanio njime. Otuda nije bila velika stvar za
nas biti odvojeni od njegovog društva, znajući kao i mi da on ovisi o magijskim vještinama i nemoralnim
spravama. Ali ako i vi sami želite znati sve o njemu – tko je, što i odakle je i kako izmišlja što radi – onda
slušajte.

Poglavlje VII: Shimon HaMag: Njegova povijest

“Otac ovog Šimona bio je Antonius, a njegova majka Rachel. Po plemenu je Shomroni iz sela Get
tonova; po zanimanju mađioničar, ali izvanredno dobro uvježban u grčkoj književnosti; željni slave i
hvaleći se iznad cijele ljudske rase, tako da želi da mu se vjeruje da je uzvišena sila, koja je iznad YHWH
Stvoritelja, i da se misli da je Moshiach i da se zove Stalni . I on koristi ovo ime da implicira da se nikada ne
može rastvoriti, tvrdeći da je njegovo tijelo toliko zbijeno snagom njegovog božanstva da može opstati do
vječnosti. Stoga se on, dakle, naziva Stajaćim , kao da ne može pasti nikakvom pokvarenošću.

Poglavlje VIII: Shimon HaMag: Njegova povijest

„Jer nakon toga Yochanan Dunker je ubijen, kao što i sami znate, kada je Dositheus otvorio svoju
krivovjerje, s još trideset poglavara talmidima i jednom ženom, koja se zvala Luna — odakle se čini da je i
ovih trideset imenovano u odnosu na broj dana, prema mjesečevom toku - ovaj Šimon ambiciozan zle slave,
kao što rekosmo, ide Dositeju, i pretvarajući se da je prijatelj, moli ga da, ako netko od tih trideset umre,
odmah zamijeni ga umjesto mrtvih: jer je bilo protivno njihovom pravilu ili prekoračiti utvrđeni broj ili
prihvatiti nekoga tko je bio nepoznat ili još nije dokazan; otkuda i ostali, želeći postati dostojni mjesta i
broja, na svaki način žele ugoditi, prema ustanovama svoje sekte, svakome od onih koji teže nakon
primanja u broj, nadajući se da će ga se smatrati dostojnim staviti na mjesto pokojnika, kada, kao što smo
rekli, tko umre. Stoga je Dositej, koji je ovaj čovjek silno potaknuo, predstavio Šimona kad se među brojnim
brojem pojavilo prazno mjesto.

Poglavlje IX: Shimon HaMag: Njegova profesija

“Ali nedugo zatim, zaljubio se u tu ženu koju zovu Luna; i sve nam je povjeravao kao svoj hasrim: kako
je bio mađioničar i kako je volio Lunu, i kako, budući da je žudio za slavom, nije htio neslavno uživati u njoj,
već da je strpljivo čekao dok ne može uživati u njoj časno; ipak ako bismo se i mi urotili s njim radi
ostvarenja njegovih želja. I obećao je da će nam, kao nagradu za ovu službu, dati najviše počasti i da će ljudi
vjerovati da smo bogovi; 'Međutim, samo pod uvjetom', kaže on, 'da glavno mjesto dodijeliš meni, Shimonu,
koji magijskom umijećem mogu pokazati mnoga znamenja i čudesa, pomoću kojih se ili moje poštovanje ili
naša sekta može uspostaviti . Jer ja se mogu učiniti nevidljivim onima koji me žele uhvatiti, i opet biti vidljiv
kada sam voljan da me vide. Ako želim pobjeći, mogu kopati kroz planine i prolaziti kroz stijene kao da su
glina. Kad bih se bacio naglavačke s uzvišene planine, neozlijeđen bih bio odnesen na zemlju, kao da sam
podignut; kad sam vezan, mogu se odriješiti i vezati one koji su me vezali; budući zatvoren u zatvoru, mogu
sami od sebe otvoriti barijere; Mogu animirati kipove, tako da oni koji vide pretpostave da su ljudi. Mogu
učiniti da iznenada niknu nova stabla i odjednom proizvedu klice. Mogu se baciti u vatru, a ne
izgorjeti; Mogu promijeniti svoje lice, tako da me ne mogu prepoznati; ali mogu pokazati ljudima da imam
dva lica. Promijenit ću se u ovcu ili kozu; Napravit ću bradu da naraste malim dječacima; Popeti ću se letom
u zrak; Izložit ću obilje zlata, i napravit ću i razotkriti melekim. Bit ću obožavan kao eloha; Ja ću imati
božanske počasti koje će mi biti javno dodijeljene, tako da će se postaviti moja slika, i ja ću biti obožavan i
obožavan kao bog. I što treba više riječi? Što god poželim, to ću moći. Jer već sam mnogo toga postigao
eksperimentom. Ukratko, — kaže on, — kad mi je jednom majka Rahela naredila da idem u polje da žanjem,
a ja sam vidio srp kako leži, naredio sam mu da ide i žanje; a požnjeo je deset puta više od ostalih. U
posljednje sam vrijeme proizveo mnogo novih klica iz zemlje i učinio ih da začas lišće i plodove; i najbližu
planinu koju sam uspješno prošao.'

Poglavlje X: Shimon HaMag: Njegova obmana

„Ali kad je tako govorio o stvaranju klica i probušenju planine, bio sam zbunjen zbog toga, jer je htio
prevariti čak i nas, u koje je, činilo se, polagao povjerenje; jer smo znali da su one stvari bile iz vremena
naših očeva, za koje je on u posljednje vrijeme govorio da ih je on sam učinio. Mi smo tada, iako smo od
njega čuli ta zlodjela, i gore od ovih, ipak smo pratili njegove zločine i dopuštali da ih on druge zavara,
govoreći također mnoge laži u njegovo ime; i to prije nego što je učinio bilo što od onoga što je obećao, tako
da dok još ništa nije učinio, po nekima se mislilo da je elohim.

Poglavlje XI: Šimon HaMag, na čelu Dositejeve sekte

„U međuvremenu, na samom početku, čim je uvršten među trideset Dozitejevih talmida, počeo je
obezvrijeđivati samog Doziteja, govoreći da on ne podučava čisto ili savršeno, te da to nije rezultat zle
namjere, već neznanje. Ali Dositej, kad je shvatio da ga Šimon obezvrijeđuje, bojeći se da mu se ne zamagli
ugled među ljudima (jer je on sam trebao biti Stajaći ), bijesan je, kad su se sreli kao i obično u školi, zgrabio
štap , i počeo tući Šimona; kad mu se odjednom učinilo da je štap prošao kroz tijelo, kao da je dim. Na to
mu Dozitej, začuđen, kaže: 'Reci mi jesi li ti Stajaći , da te obožavam.' A kad je Šimon odgovorio da jest, tada
je Dositej, uvidjevši da on sam nije Stojeći, pao ničice i poklonio mu se, i ustupio svoje vlastito mjesto
poglavice Šimonu, zapovjedivši da mu se pokoravaju čitavi redovi od trideset ljudi; sam zauzeo inferiorno
mjesto koje je Šimon prije zauzimao. Nedugo nakon ovoga umro je.

Poglavlje XII: Shimon HaMag i Luna

“Stoga je Šimon nakon Dositejeve smrti uzeo Lunu k sebi; i s njom on i dalje hoda, kao što vidite,
obmanjujući mnoštvo, i tvrdi da je on sam određena sila koja je iznad YHWH Stvoritelja, dok je Luna, koja
je s njim, spuštena s viših nebesa, i da je ona je Hokma, majka svega, za koju su, kaže on, Grci i barbari koji
su se borili, mogli u određenoj mjeri vidjeti njenu sliku; ali o njoj samoj, kakva jest, kao stanovniku prvog i
jedinog El-a, bili su potpuno neznalice. Izlažući ove i druge stvari iste vrste, mnoge je prevario. Ali moram
reći i ovo, a sjećam se da sam i sam vidio. Jednom, kada je ova njegova Luna bila u jednoj kuli, skupilo se
veliko mnoštvo da je vidi, i stajalo je oko kule sa svih strana; ali svi su je ljudi vidjeli da se nagne naprijed i
da gleda kroz sve prozore te kule. Mnoge druge divne stvari učinio je i čini; tako da ljudi, zadivljeni njima,
misle da je on sam el elyon .

Poglavlje XIII: Shimon HaMag: Tajna njegove magije

“Kada smo ga jednom prilikom Niceta i ja zamolili da nam objasni kako se na te stvari može postići
magijska umjetnost i kakva je njena priroda, Šimon je to počeo objašnjavati nama kao svojim
suradnicima. »Ja sam,« rekao je, »natjerao duh dječaka, čistog i nasilno ubijenog, i prizvanog nezamislivim
zapovijedima, da mi pomogne; i time je učinjeno sve što ja zapovijedam.' 'Ali', rekao sam, 'je li moguće da
duh čovjeka čini ove stvari?' Odgovorio je: 'Želio bih da znaš ovo, da duh čovjeka ima sljedeće mjesto nakon
elohima kada se jednom postavi oslobođen od tame njegova tijela. I odmah stječe uvid: pa se poziva na
nekromanciju.' Tada sam odgovorio: 'Zašto se onda duhovi ubijenih ne osvete svojim ubojicama?' 'Zar se
ne sjećaš', rekao je, 'da sam ti rekao, da kad izađe iz tijela stječe znanje o budućnosti?' "Sjećam se", rekao
sam. "Pa, onda", rekao je, "čim izađe iz tijela, ono odmah zna da slijedi sud i da će svi trpjeti kaznu za ona
zla koja on je učinjeno; i zato se ne žele osvetiti svojim ubojicama, jer i sami podnose muke za svoja zla
djela koja su ovdje učinili, a znaju da ih na sudu čekaju teže kazne. Štoviše, malahim koji im predsjedava ne
dopušta im da izlaze, niti da bilo što čine.' 'Onda', odgovorio sam, 'ako im malachimi ne dopuštaju da dođu
ovamo, ili da rade što žele, kako se duhovi mogu pokoravati čarobnjaku koji ih priziva?' 'Nije daju
popustljivost duhovima koji su voljni doći,' reče on, 'ali kad se predsjedavajući malahim zaklinje od nekog
većeg od njih samih, oni imaju opravdanje za naše nasilje koji ih zaklinjemo, da dopuste duhovi koje
prizivamo da izađu: jer ne griješe oni koji trpe nasilje, nego mi koji im namećemo nuždu.' Tada je Niceta,
koji se nije mogao više suzdržavati, žurno odgovorio, kao što sam i ja namjeravao učiniti, samo što sam
želio prvo od njega dobiti informacije o nekoliko stvari; ali, kao što rekoh, Niceta, preduhitrivši me, reče:
'A zar se ne bojite Sudnjeg dana, koji činite nasilje nad Malachimom, i zazivate duhove, i obmanjujete ljude,
i cjenkate se za božansku čast sebi od njih? I kako nas uvjeravate da neće biti suda, kao što neki od
Yahudaïma ispovijedaju, i da duhovi nisu besmrtni, kao što mnogi pretpostavljaju, iako ih vidite samim
svojim očima i primate od njih sigurnost božanskog suda?

Poglavlje XIV: Shimon HaMag, Ispovijeda se da je Elohim

“Na te njegove izreke Šimon je problijedio; ali nakon malo, prisjetivši se, ovako odgovori: 'Nemoj misliti
da sam ja čovjek tvoje rase. Nisam ni mađioničar, ni ljubavnik Lune, ni Antonijev sin. Jer prije nego što su
se moja majka Rachel i on okupili, ona me, još djevica, začela, dok je bilo u mojoj moći da budem ili mala ili
velika, i da se pojavim kao muškarac među ljudima. Stoga sam te odabrao najprije za svoj hasrim, u svrhu
da te iskušam, da te postavim na prvo mjesto na svom nebu i neizreciva mjesta kada te budem
dokazao. Stoga sam se pretvarao da sam muškarac kako bih jasnije utvrdio da li gajiš cijelu naklonost
prema meni.' Ali kad sam to čuo, procjenjujući ga da je doista bijednik, a ipak se čudio njegovoj drskosti; i
pocrvenjevši za njega, a u isto vrijeme bojeći se da ne pokuša nešto zlo protiv nas, dao sam Niceti da glumi
malo zajedno sa mnom i rekao mu: 'Ne ljutite se na nas, pokvareni ljudi, o neiskvareni elohim, već radije
prihvatite našu naklonost i naš um koji je spreman znati tko je elohim; jer do sada nismo znali tko si, niti
smo opazili da si ti onaj koga smo tražili.'

Poglavlje XV: Shimon HaMag, koji je izjavio da je napravio dječaka zraka

“Dok smo izgovarali te i takve riječi s izgledom prikladnim za tu priliku, ovaj je najtaštiji momak
vjerovao da smo prevareni; i budući da je time još više ushićen, dodao je i ovo: 'Sada ću te ohrabriti za
naklonost koju imaš prema meni kao elohimu; jer si me volio dok me nisi poznavao i tražio si me u
neznanju. Ali ne bih htio da sumnjate da je to doista biti El, kad netko može postati mali ili velik kako
hoće; jer sam sposoban čovjeku se pojaviti na koji god način želim. Sada ću vam onda početi otkrivati što
je istina. Jednom sam, svojom snagom, pretvarajući zrak u vodu, a vodu opet u krv i učvršćujući je u tijelo,
formirao novo ljudsko stvorenje – dječaka – i napravio mnogo plemenitije djelo od YHWH
Stvoritelja . Jer On je stvorio čovjeka od zemlje, a mene od zraka - daleko teža stvar; i opet sam ga razmotao
i vratio u zrak, ali ne dok nisam stavio njegovu sliku i sliku u svoju spavaću sobu, kao dokaz i uspomenu na
moj rad.' Tada smo shvatili da je govorio o tom dječaku čiji je duh, nakon što je ubijen nasiljem, koristio za
usluge koje su mu bile potrebne.”

Poglavlje XVI: Shimon HaMag: Beznađe njegovog slučaja

Ali Kefa je, čuvši te stvari, rekao sa suzama: “Veliko se čudim beskrajnoj strpljivosti YHWH, a s druge
strane, smjelosti ljudske naglosti kod nekih. Zbog čega se još može pronaći razlog da se Shimon uvjeri da
YHWH sudi nepravednima, budući da on sam sebe uvjerava da poslušnost unutarnjih bića služi za svoje
zločine? Ali, istina, on je zaveden demonima. Ipak, iako je upravo po tim stvarima siguran da su duhovi
besmrtni i da su osuđeni za djela koja su učinili, i premda misli da stvarno vidi one stvari u koje vjerujemo
vjerom; premda je, kao što sam rekao, zaveden demonima, ipak misli da vidi samu supstancu duha. Kako
će takav čovjek, kažem, biti naveden da prizna ili da se ponaša nemoralno dok zauzima tako zao položaj, ili
da će mu se suditi za ono što je učinio, koji, znajući sud YHWH, prezire to, i pokazuje se kao neprijatelj
YHWH, i usuđuje se počiniti takve užasne stvari? Dakle, sigurno je, braćo moja, da se neki protive istini i
poslušnosti YHWH-u, ne zato što im se čini da razum nikako ne može stajati s vjerom, već zato što su ili
upleteni u prekomjerni nemoral, ili su spriječeni svojim vlastitim zla, ili ushićeni nadimanjem srca, tako da
ne vjeruju ni u ono što misle da vide svojim očima.

Poglavlje XVII: Ljudi neprijatelji YHWH

„Ali, budući da se činilo da je urođena naklonost prema YHWH-u Stvoritelju dovoljna za spas onima koji
su ga voljeli, neprijatelji proučavaju da izopače tu naklonost u ljudima i da ih učini neprijateljskim i
nezahvalnim prema svom Stvoritelju. Jer pozivam nebo i zemlju u svjedočanstvo, da ako je YHWH dopustio
neprijatelju da bjesni koliko god želi, svi su ljudi već odavno trebali izginuti; ali radi Njegove milosti YHWH
ga ne trpi. Ali kad bi ljudi svoju naklonost okrenuli prema YHWH-u, svi bi nedvojbeno bili spašeni, čak i ako
bi se zbog nekih pogrešaka moglo činiti da su ispravljeni za pravednost. Ali sada je većina ljudi postala
neprijateljima YHWH-a, u čija je srca nemoralni ušao, i okrenuo prema sebi naklonost koju je YHWH
Stvoritelj usadio u njih, da bi je mogli imati prema Njemu. Ali od ostalih, koji su se neko vrijeme činili
budnima, neprijatelj, koji se pojavio u viziji kavoda i sjaja, i obećavajući im određene velike i moćne stvari,
natjerao je njihov um i srce da odlutaju od YHWH-a; ipak mu je iz nekog opravdanog razloga dopušteno
postići ove stvari.”

Poglavlje XVIII: Odgovornost ljudi

Na to je Aquila odgovorio: "Kako su onda ljudi krivi ako nemoralan, pretvarajući se u sjaj svjetlosti,
obećava ljudima veće stvari nego što to čini sam Stvoritelj?" Tada je Kefa odgovorio: “Mislim”, kaže on, “da
ništa nije nepravednije od ovoga; a sad slušaj dok ti kažem kako je to nepravedno. Ako bi vaš sin, kojeg ste
s velikom pažnjom odgojili i odgajali, i doveli na čovjekovo imanje, bio nezahvalan prema vama, pa bi vas
ostavio i otišao drugome, za koga je možda vidio da je bogatiji, i trebao bi mu pokazati čast koju ti je
dugovao i, u nadi u veću dobit, uskratio njegovo rođenje i uskratio ti tvoja očinska prava, bi li ti se to činilo
ispravnim ili nemoralnim?” Tada Aquila odgovori: “Svima je jasno da bi to bilo nemoralno.” Tada je Kefa
rekao: “Ako kažeš da bi to bilo nemoralno među ljudima, koliko je više u slučaju YHWH, koji je, iznad svih
ljudi, dostojan časti od ljudi; čije blagodati ne samo da uživamo, nego pomoću čijih sredstava i moći smo
počeli biti kada nismo bili, i koga ćemo, ako hoćemo, dobiti od Njega da zauvijek budemo u blaženstvu! Da
bi se, dakle, nevjerni mogli razlikovati od vjernih, a poslušni od neposlušnih, nemoralnom je dopušteno
koristiti ona umijeća kojima se može dokazati naklonost svakoga prema pravom Ocu. Ali ako je zaista
postojao neki čudan elohim, zar bi bilo ispravno ostaviti svoj vlastiti Elohim, koji nas je stvorio, i koji je naš
Otac i naš Stvoritelj, i preći drugome?” “YHWH zabrani!” rekao je Aquila. Tada reče Kefa: “Kako ćemo onda
reći da je nemoralan uzrok našeg grijeha, kada je to učinjeno uz dopuštenje YHWH, da se na Sudnjem danu
dokazaju i osude oni koji, privučeni većim obećanja, napustili su svoju dužnost prema svom istinskom Ocu
i Stvoritelju; dok oni koji su zadržali vjeru i ljubav vlastitog Oca, čak i uz siromaštvo, ako je tako zadesilo, i
u nevolji, mogu uživati u nebeskim darovima i besmrtnim dostojanstvima u Njegovom malkutu. Ali te ćemo
stvari pomnije izložiti nekom drugom prilikom. U međuvremenu želim znati što je Shimon učinio nakon
ovoga.”

Poglavlje XIX: Započeta rasprava

A Niceta je odgovorila: “Kad je shvatio da smo ga otkrili, nakon što smo razgovarali jedni s drugima o
njegovim zločinima, napustili smo ga i došli do Zacchaija, govoreći mu iste stvari koje smo sada rekli
vama. Ali on nas je, primivši nas najljubaznije, i poučivši nas o vjeri našeg Učitelja Y'shua haMoshiaha,
upisao u broj vjernika.” Kada je Niceta završila s govorom, ušao je Zakaj, koji je malo prije izašao, govoreći:
“Vrijeme je, o Kefa, da nastaviš s raspravom; jer vas čeka velika gomila okupljena u dvorištu kuće, usred
koje stoji Šimon, podržan od mnogih pratilaca.” Tada je Kefa, kad je to čuo, naredivši mi da se povučem radi
molitve (jer još nisam bio opran od grijeha koje sam počinio u neznanju), rekao je ostalima: “Braćo,
pomolimo se da YHWH, jer bi mi Njegovo neizrecivo milosrđe kroz Njegovog Moshiaha pomoglo da izađem
u ime spasenja ljudi koje je On stvorio.” Rekavši to i pomolivši se, iziđe u dvorište kuće, u kojem se okupilo
veliko mnoštvo naroda; i kad ih je vidio kako ga svi pozorno gledaju u dubokoj tišini, a Shimona čarobnjaka
kako stoji usred njih poput zastavonoše, počeo je na sljedeći način.

Poglavlje XX: Malkut YHWH i njegova pravednost

“Šalom neka je svima vama koji ste spremni predati svoje desne ruke istini: jer svi koji su joj poslušni,
čini se da doista daju neku naklonost YHWH; dok oni sami dobivaju od Njega dar Njegove najveće blagodati,
hodajući Njegovim stazama pravednosti. Dakle, prva je dužnost svih ispitati pravednost YHWH-a i
Njegovog kraljevstva; Njegovu pravednost, da bismo bili poučeni ispravno postupati; Njegovo kraljevstvo,
da znamo koja je nagrada određena za trud i strpljenje; u kojem malkut doista postoji davanje vječnih
dobrih stvari dobrima, ali onima koji su postupali protivno volji YHWH, dostojno nanošenje kazni
proporcionalno djelima svakoga. Stoga, dok ste ovdje, to jest, dok ste u sadašnjem životu, postajete utvrditi
volju YHWH, dok također postoji mogućnost da to učinite. Jer ako netko, prije nego što popravi svoje
postupke, želi istražiti stvari koje ne može otkriti, takva će istraga biti glupa i neučinkovita. Jer vrijeme je
kratko, a sud YHWH bit će zaokupljen djelima, a ne pitanjima. Stoga prije svega ispitajmo ovo: što ili na koji
način moramo djelovati da bismo zaslužili da dobijemo život bez starosti?

Poglavlje XXI: Pravednost put u Kraljevstvo

“Jer ako kratko vrijeme ovog života zaokupimo ispraznim i beskorisnim pitanjima, bez sumnje ćemo
otići u prisutnost YHWH praznih i praznih dobrih djela, kada će, kao što sam rekao, naša djela biti izvedena
na sud. Jer sve ima svoje vrijeme i mjesto. Ovo je mjesto, ovo je vrijeme djela; budući svijet, onaj
nadoknada. Da se stoga ne bismo zapleli promjenom redoslijeda mjesta i vremena, ispitajmo na prvom
mjestu što je pravednost YHWH; tako da, poput osoba koje idu na put, možemo biti ispunjeni dobrim
djelima kao obilnom opskrbom, tako da možemo doći do Malkuth of YHWH kao do vrlo velikog grada. Jer
onima koji misle ispravno, YHWH se očituje čak i djelovanjem svijeta koji je napravio, koristeći dokaze svog
stvaranja; i stoga, budući da ne bi trebalo biti sumnje u YHWH, sada se moramo raspitati samo o Njegovoj
pravednosti i Njegovoj zločesti. Ali ako nam naš um sugerira da se raspitamo o tajnim i skrivenim stvarima
prije nego što se raspitamo o djelima pravednosti, trebali bismo si dati razlog, jer ako postupamo dobro,
zaslužit ćemo da dobijemo spasenje: onda, odlazak YHWH-u čedni i čisti, bit ćemo ispunjeni Ruach
haKodeshom, i znat ćemo sve stvari koje su tajne i skrivene, bez ikakvih zapitanosti; budući da sada, čak i
ako netko provede cijeli svoj život istražujući ove stvari, on ne samo da ih neće moći pronaći, već će se
uvući u veće pogreške, jer nije prvi ušao putem pravednosti, i nastojte doći do utočišta života.

Poglavlje XXII: Pravednost; Što je?

“I stoga savjetujem da se najprije ispita njegova pravednost, kako bismo, slijedeći naše putovanje kroz
nju, i stavljeni na put istine, mogli pronaći Y'shuu, koji ne trči brzom nogom, već dobrotom djela, i da,
uživajući u Njegovom vodstvu, možda nećemo biti u opasnosti da pogriješimo na putu. Jer ako pod
Njegovim vodstvom budemo zaslužili da uđemo u grad u koji želimo doći, sve stvari o kojima se sada
raspitujemo vidjet ćemo svojim očima, budući da smo takoreći nasljednici svega. Shvatite, dakle, da je put
ovaj tijek našeg života; putnici su oni koji čine dobra djela; vrata su Y'shua, o kojem govorimo; grad je
malkut u kojem obitava Svemogući Otac, koga mogu vidjeti samo oni koji su čista srca. Nemojmo onda teško
razmišljati o trudu ovog puta, jer na kraju će doći odmor. Jer i sam Y'shua od početka svijeta, kroz vrijeme,
žuri na počinak. Jer On je prisutan s nama u svako doba; i ako je u bilo koje vrijeme potrebno, On se pojavi
i ispravi nas, da oživi one koji mu se pokoravaju. Stoga je ovo moj sud, kao što je također Y'shua
zadovoljstvo, da se prvo treba ispitati u vezi s pravednošću, posebno od strane onih koji tvrde da poznaju
YHWH. Ako dakle tko ima što predložiti da misli bolje, neka govori; i kad progovori, neka čuje, ali sa
strpljenjem i tišinom: jer da bih to učinio najprije sam, kao pozdrav, molio za šalom za sve vas.”

Poglavlje XXIII: Šimon odbija Shaloma

Na to je Šimon odgovorio: “Ne trebamo tvoj šalom; jer ako postoji shalom i sloga, nećemo moći napraviti
nikakav napredak prema otkriću istine. Jer razbojnici i razvratnici imaju među sobom šalom, i svaki
nemoral se slaže sam sa sobom; i ako smo se susreli s ovim stajalištem, da zbog šaloma trebamo dati
pristanak na sve što je rečeno, nećemo dodijeliti nikakvu korist slušateljima; ali naprotiv, mi ćemo im
nametnuti i napustiti hadrim. Dakle, ne prizivajte shalom, nego boj, koji je majka shaloma; i ako možeš,
istrijebi greške. I ne tražite prijateljstvo stečeno nepoštenim priznanjima; za ovo bih želio da znate, prije
svega, da kada se dvoje bore jedno s drugim, tada će biti šalom kada je jedan poražen i pao. I zato se borite
najbolje što možete, i ne očekujte šalom bez rata, što je nemoguće; ili ako se to može postići, pokaži nam
kako.”

Poglavlje XXIV: Kefino objašnjenje

Na to je Kefa odgovorio: “Čujte sa svom pažnjom, o ljudi, što govorimo. Pretpostavimo da je ovaj svijet
velika ravnica i da su iz dviju država, čiji su meleki u sukobu, poslana dva generala da se bore: i
pretpostavimo da je general dobrog meleka dao ovaj savjet, da obje vojske moraju bez krvoproliće
podvrgnuti vlasti boljeg meleka, pri čemu svi trebaju biti sigurni bez opasnosti; ali da bi suprotni general
rekao: Ne, ali se moramo boriti; da ne zavlada onaj koji je dostojan, nego tko je jači, s onima koji će
pobjeći. Koje biste, pitam vas, radije odabrali? Ne sumnjam, ali da biste dali svoje ruke boljem meleku, uz
sigurnost svih. I ne želim sada, kao što to Shimon kaže, da se da pristanak, radi šaloma, na one stvari koje
se pogrešno govore, već da se istina traži mirno i redom.

Poglavlje XXV: Načela o kojima treba voditi raspravu

 „Jer neki, u nadmetanju u sporovima, kada shvate da je njihova pogreška pobijena, odmah počnu, radi
ispravke svog povlačenja, stvarati smutnju i izazivati svađe, kako ne bi bilo očito svima da su poraženi; i
stoga često molim da se istraga sporne stvari može provesti sa svom strpljivošću i tišinom, tako da ako se
čini da nešto nije ispravno izgovoreno, može se dopustiti da se vratimo na to i objasnimo to jasnije. Jer
ponekad se nešto može izgovoriti na jedan način, a čuti na drugi, dok je ili previše nejasno napredovano, ili
se ne vodi dovoljno pažljivo; i zbog toga želim da se naš razgovor vodi strpljivo, tako da ga niti jedan
drugome ne otme, niti da neprimjereni govor jednog proturječnog prekida govor drugoga; i da ne trebamo
gajiti želju za pronalaženjem zamjerki, nego da nam se dopusti, kao što sam rekao, da ponovno prođemo
ono što nije dovoljno jasno rečeno, kako bi najpoštenijim ispitivanjem spoznaja istine postala jasnija. Jer
trebamo znati da, ako je tko pobijeđen istinom, nije pobijeđen on, nego neznanje koje je u njemu, što je
najgori od svih demona; tako da onaj tko ga može istjerati dobije palmu spasa. Jer naša je svrha da
koristimo slušateljima, ne da bismo loše pobijedili, nego da bismo bili dobro poraženi zbog priznanja
istine. Jer ako je naš govor potaknut željom za traženjem istine, iako ćemo govoriti bilo što nesavršeno zbog
ljudske slabosti, YHWH će u svojoj neizrecivoj dobroti potajno ispuniti u razumijevanju slušatelja one
stvari koje nedostaju. Jer On je pravedan; i u skladu sa svrhom svakoga, On nekima omogućuje da lako
pronađu ono što traže, dok drugima čini nejasnim čak i ono što im je pred očima. Budući da je, dakle, put
YHWH put shaloma, hajde da sa shalomom tražimo stvari koje su YHWH-ove. Ako netko ima što unaprijed
odgovoriti na ovo, neka to učini; ali ako nitko ne želi odgovoriti, počet ću govoriti, a sam ću iznijeti ono što
mi drugi može prigovoriti i opovrgnut ću to.”

Poglavlje XXVI: Šimonov prekid

Kada je dakle Kefa počeo nastaviti svoj govor, Šimon, prekinuvši njegov govor, reče: „Zašto žuriš
govoriti što god hoćeš? Razumijem tvoje trikove. Želite iznijeti one stvari čije ste objašnjenje dobro
proučili, kako biste se neukoj gomili mogli učiniti da dobro govorite; ali neću ti dopustiti ovo
podmetanje. Stoga, budući da obećavate, kao hrabar čovjek, da ćete odgovoriti na sve što bilo tko odluči
iznijeti, budite zadovoljni da mi odgovorite na prvom mjestu.” Tada je Kefa rekao: "Spreman sam, samo
pod uvjetom da naša rasprava bude sa šalomom." Tada je Shimon je rekao: „Ne vidite, O budala, da moli za
shalom vam djelovati u suprotnosti s vašeg Učitelja , i da ono što predlaže nije prikladan za njega , koji
obećava da On će zbaciti neznanje? Ili, ako ste u pravu kada tražite šalom od publike, onda je
vaš Učitelj pogriješio kad je rekao: 'Nisam došao poslati šalom na zemlju, nego mač.' Jer ili ti kažeš dobro,
a On nije dobro; ili inače, ako je tvoj Učitelj dobro rekao, onda ti nimalo dobro: jer ne shvaćaš da je tvoja
izjava suprotna Njegovoj , čijim se talmidom izjašnjavaš.”

Poglavlje XXVII: Pitanja i odgovori

Zatim Kefa: „Niti Onaj koji me je poslao nije pogriješio što je poslao mač na zemlju, niti se ja ponašam
protivno Njemu tražeći šalom od slušatelja. Ali vi i nevješto i brzopleto nalazite zamjerke u onome što ne
razumijete: jer ste čuli da Učitelj nije došao poslati shalom na zemlju; ali da je također rekao: 'Blago onima
koji tvore šalom, jer oni će se zvati sinovima YHWH', niste čuli. Dakle, moji osjećaji se ne razlikuju od
osjećaja Učitelja kada preporučujem shalom, čijim je čuvarima dodijelio blagoslov.” Tada je Šimon rekao:
“U svojoj želji da odgovaraš za svog Gospodara , o Kefa, podnio si mnogo ozbiljniju optužbu protiv Njega ,
ako On sam nije došao da čini šalom, a naložio je drugima da ga se pridržavaju. Gdje je onda dosljednost
one Njegove izreke : 'Talmidu je dovoljno da bude kao njegov Gospodar ?'

Poglavlje XXVIII: Dosljednost Moshiachovog učenja

Na to je Kefa odgovorio: “Naš Učitelj Y'shua, koji je Navi E ̒ met i koji je uvijek svjesno Sebe, niti je
proturječio sebi, niti nam je naredio išta drugačije od onoga što je On sam prakticirao. Jer dok je On rekao:
'Nisam došao poslati šalom na zemlju, nego mač; i od sada ćeš vidjeti oca odvojenog od sina, sina od oca,
muža od žene i ženu od muža, majku od kćeri i kćer od majke, brata od brata, svekra od snahe, prijatelja od
prijatelja, ' sve ovo sadrži halaku šaloma; a ja ću vam reći kako. Na početku svog propovijedanja, želeći sve
pozvati i dovesti do spasenja, i potaknuti ih da strpljivo podnose trudove i iskušenja, On je blagoslovio
siromahe i obećao im da će dobiti Malkuth Shamayim za svoje podnošenje siromaštva, kako bi pod
utjecajem takve nade mogli bi mirno nositi pravo na siromaštvo, prezirući pohlepu; jer pohlepa je jedan i
najveći od najpogubnijih grijeha. Ali je također obećao da će se gladni i žedni nasititi vječnim blagoslovima
pravednosti, kako bi mogli strpljivo podnositi siromaštvo, a ne da ih ono navede na bilo kakav nepravedan
posao. Na sličan način, On je također rekao da su čisti srca blagoslovljeni, i da tako trebaju vidjeti YHWH,
kako bi se svatko tko želi tako veliko dobro sačuvao od zlih i prljavih misli.
Poglavlje XXIX: Šalom i svađa
“Tako im je naš Učitelj, pozivajući Svoje talmidime na strpljenje, utisnuo da se i blagoslov šaloma treba
sačuvati radom strpljenja. Ali, s druge strane, On je oplakivao one koji su živjeli u bogatstvu i raskoši, koji
ništa nisu davali siromasima; dokazujući da moraju polagati račun, jer nisu sažaljevali svoje bližnje, čak ni
kad su bili u siromaštvu, koje su trebali voljeti kao sebe same. I takvim izrekama kao što su ove On je neke
doista naveo da Mu se pokoravaju, a druge je učinio neprijateljskim. Vjernicima, dakle, i poslušnicima, On
zapovijeda da imaju šalom među sobom, i kaže im: 'Blago onima koji tvore šalom, jer će se oni zvati
sinovima YHWH.' Ali onima koji ne samo da nisu vjerovali, nego su se suprotstavljali Njegovoj halaki, On
najavljuje rat riječi i pobijanja, i kaže da ćete od sada vidjeti sina odvojenog od oca, muža od žene i kćer od
majke, i brat od brata, i snaha od svekrve, a čovjeku će neprijatelji biti od kuće njegove.' Jer u svakoj kući,
kada počinje biti razlika između vjernika i nevjernika, nužno je natjecanje: nevjernici se, s jedne strane,
bore protiv vjere; a vjernici s druge strane, pobijajući staru zabludu i poroke grijeha u njima.

Poglavlje XXX: Šalom Šalomovim sinovima

„Na sličan način, također, tijekom posljednjeg razdoblja svog učenja, On vodi rat protiv Sophrima i
Prushima, optužujući ih za zla djela i neispravnu doktrinu, i skrivajući ključ znanja koji su im predali od
Mošea, kojim bi se mogla otvoriti vrata rajskog malkuta. Ali kad nas je naš Učitelj poslao da propovijedamo,
zapovjedio nam je da u bilo koji grad ili kuću uđemo, kažemo: 'Shalom neka bude ovoj kući.' 'A ako,' reče
On, 'sin Shaloma bude ondje, vaš će ga šalom doći na njega; ali ako ne bude, vratit će ti se tvoj
šalom.' Također da, izlazeći iz te kuće ili grada, otresemo s njih samu prašinu koja nam se prilijepila na
noge. 'Ali to će biti podnošljivije za zemlju Sedom i Amorah na Sudnjem danu nego za taj grad ili kuću.' To
je doista naredio da se učini opširno, ako se najprije propovijeda riječ istine u gradu ili kući, čime oni koji
prime vjeru istine mogu postati sinovi shaloma i sinovi YHWH; a oni koji to neće primiti mogu biti osuđeni
kao neprijatelji shaloma i YHWH-a.

Poglavlje XXXI. Šalom i rat

„Tako, dakle, mi, držeći zapovijedi našeg Učitelja, najprije nudimo šalom našim slušateljima, da se put
spasenja može spoznati bez ikakvih nemira. Ali ako netko ne primi riječi šaloma, niti pristane na istinu, mi
znamo kako protiv njega usmjeriti rat riječi i oštro ga ukoriti pobijajući njegovo neznanje i optužujući mu
njegove grijehe. Stoga nužno nudimo šalom, da ako je tko sin šaloma, na njega dođe naš šalom; ali od onoga
koji sebe učini neprijateljem šaloma, naš će se šalom vratiti nama samima. Stoga, kao što kažete, ne
predlažemo šalom u dogovoru s nemoralnim, jer doista smo vam odmah trebali dati desnu ruku; ali samo
zato da bi, kroz naše tiho i strpljivo raspravljanje, slušatelji lakše utvrdili koji je to pravi govor. Ali ako se
razlikujete i ne slažete sami sa sobom, kako ćete stajati? On mora nužno pasti, onaj koji je podijeljen u
sebi; 'jer svaki malkut podijeljen sam protiv sebe neće stajati.' Ako imate nešto za reći na ovo, recite dalje.”

Poglavlje XXXII: Šimonov izazov

Tada je Šimon rekao: „Začuđen sam tvojom ludošću. Jer ti tako iznosiš riječi svog Učitelja , kao da se
za Njega smatra sigurnim da je on navi; dok vrlo lako mogu dokazati da je On sam sebi često
proturječio . Ukratko, opovrgnut ću vas od onih riječi koje ste sami iznijeli. Jer vi kažete da je On rekao da
svaki malkut ili svaki grad podijeljen u sebi neće stajati; i drugdje ti reći da je on rekao da on će poslati mač
da on može odvojiti one koji su u jednoj kući, tako da će sin biti podijeljena između oca, kćer od majke,
brata od brata; tako da ako ih je pet u jednoj kući, troje će se podijeliti na dvojicu, a dvoje na tri. Ako, dakle,
padne sve što je podijeljeno, onaj koji čini podjele daje uzroke pada; a ako mu je takav, sigurno On je
nemoralno. Odgovori na ovo ako možeš.”

Poglavlje XXXIII: Vlast

Zatim Kefa: “Ne pravi prenagljeno, o Šimone, stvari koje ne razumiješ. Na prvom mjestu, odgovorit ću
na vašu tvrdnju da sam iznio riječi svog Učitelja i iz njih rješavam stvari oko kojih još uvijek postoji
sumnja. Naš Učitelj, kada nam je poslao shlichim da propovijedamo, zapovjedio nam je da sva plemena
podučavamo stvarima koje su nam predane. Stoga ne možemo govoriti te stvari onako kako ih je On
izgovorio. Jer naš zadatak nije govoriti , nego podučavati te stvari, i iz njih pokazati kako svaka od njih
počiva na istini. Niti nam, opet, nije dopušteno govoriti išta svoje. Jer mi smo poslani; i nužno onaj tko je
poslan dostavlja poruku kako mu je naređeno i iznosi volju pošiljatelja. Jer ako bih govorio išta drugačije
od onoga što mi je naredio Onaj koji me poslao, bio bih lažni šolijah, ne govoreći ono što mi je naređeno da
kažem, nego ono što se meni čini dobrim. Tko to čini, očito se želi pokazati boljim od onoga po kome je
poslan, i bez sumnje je izdajica. Ako se, naprotiv, drži stvari koje mu je naređeno i iznosi najjasnije tvrdnje
o njima, činit će se da on obavlja posao šolijaha; i upravo te nastojeći to ispuniti ne sviđam ti. Ne krivite me,
dakle, jer iznosim riječi Onoga koji me poslao. Ali ako u njima ima išta što nije pošteno izrečeno, imate
slobodu da me pobijete; ali to se ni na koji način ne može učiniti, jer On je navi, i ne može biti protivno
Njemu samom. Ali ako ne mislite da je On navi, neka se to prvo ispita.”

Poglavlje XXXIV: Red dokazivanja

Zatim je Šimon rekao: “Ne moram to učiti od tebe, već kako se te stvari slažu jedna s drugom. Jer,
ako on će biti prikazan da nisu u skladu, on će se dokazati u isto vrijeme ne bude Navi „. Zatim Kefa kaže:
“Ali ako Ga prvo pokažem kao navi, iz toga će proizaći da ono što se čini nedosljednošću nije takvo. Jer nitko
se ne može dokazati da je navi samo dosljednošću, jer je mnogima to moguće postići; ali ako dosljednost
ne čini navi, mnogo više nedosljednosti ne čini. Jer, dakle, postoje mnoge stvari koje se nekima čine
nedosljednima, a koje ipak imaju dosljednost u dubljem istraživanju; kao i druge stvari za koje se čini da
su dosljedne, ali za koje se, nakon što se pažljivije raspravlja, utvrdi da su nedosljedne; iz tog razloga ne
mislim da postoji bolji način da se prosuđuje o tim stvarima nego da se u prvom stupnju utvrdi je li On navi
koji je govorio one stvari koje se čine nedosljednima. Jer očito je da, ako se nađe kao navi, one stvari koje
se čine kontradiktornima moraju imati dosljednost, ali su krivo shvaćene. U vezi s tim stvarima će se, dakle,
valjano tražiti dokazi. Jer mi shlichimi smo poslani da izložimo izreke i potvrdimo sudove Onoga koji nas
je poslao; ali mi nismo ovlašteni reći bilo što svoje, nego otkriti istinu, kao što sam rekao, njegovih riječi.”

Poglavlje XXXV: Kako pogreška ne može podnijeti istinu

Zatim je Shimon rekao: “Pouči nas, dakle, kako može biti dosljedno da Onaj koji uzrokuje podjele, zbog
kojih podjela padaju oni koji su podijeljeni, može izgledati kao dobar ili da je došao radi spasenja
ljudi.” Tada je Kefa rekao: “Reći ću ti kako je naš Učitelj rekao da svaki malkut i svaka kuća koja se sama po
sebi podijeli ne može podnijeti; i dok je On sam to učinio, vidi kako to čini spasenje. Riječju istine On
svakako dijeli zloćud svijeta, koji je utemeljen u zabludi, i svaki dom u njemu, ta zabluda može pasti, a istina
može zavladati. Ali ako bi to trebalo biti u bilo kojoj kući, ta pogreška, koju je bilo tko unio, dijeli
istinu; onda, tamo gdje je pogreška stekla uporište, sigurno je da istina ne može stajati.” Tada je Šimon
rekao: "Ali nije sigurno da li vaš Učitelj dijeli zabludu ili istinu." Zatim Kefa: “To spada u drugo pitanje; ali
ako se slažete da sve što je podijeljeno pada, ostaje da ću pokazati, ako samo čujete u shalomu, da je naš
Y'shua podijelio i raspršio zabludu učeći istinu.”

Poglavlje XXXVI: Svađa

Zatim je Šimon rekao: "Nemoj ponavljati uvijek iznova svoj govor o šalomu, nego ukratko izloži što
misliš ili vjeruješ." Kefa je odgovorio: „Zašto se bojiš da često čuješ o šalomu, jer zar ne znaš da je šalom
savršenstvo Tore? Jer ratovi i sporovi izviru iz grijeha; a gdje nema grijeha, tu je shalom unutarnjeg bića; ali
gdje je šalom, istina se nalazi u raspravama, a pravednost u djelima.” Zatim Shimon: "Čini mi se da ne možeš
ispovijedati ono što misliš." Zatim Kefa: “Ja ću govoriti, ali prema vlastitom sudu, ne pod prinudom tvojih
trikova. Jer želim da se ono što je spasonosno i korisno upozna sa svima i stoga neću odgađati da to iznesem
što je kraće moguće. Postoji jedan YHWH; i On je stvoritelj svijeta, pravedni sudac, koji svakome u neko
vrijeme daje prema njegovim djelima. Ali sada za tvrdnju ovih stvari znam da se mogu iznijeti bezbrojne
tisuće riječi.”

Poglavlje XXXVII: Shimonova suptilnost

Tada je Šimon rekao: “Divim se, doista, brzini tvoje pameti, ali ne prihvaćam zabludu tvoje vjere. Jer si
mudro predvidio da bi ti se moglo proturječiti; i čak si uljudno priznao, da će za tvrdnju ovih stvari biti
pozvane bezbrojne tisuće riječi, jer se nitko ne slaže s ispovijedanjem tvoje vjere. Ukratko, s obzirom da
postoji jedan YHWH , a da je svijet Njegovo djelo, tko može primiti ovu doktrinu? Niti, mislim, nitko od
Pagana, čak i ako je neučen čovjek, a svakako nitko od filozofa; ali čak ni najgrublji i najjadniji Yahudaïm,
niti ja osobno, koji dobro poznajem njihovu Toru.” Tada je Kefa rekao: "Ostavi po strani mišljenja onih koji
nisu ovdje i reci nam licem u lice ono što je tvoje." Tada je Shimon rekao: “Mogu reći što stvarno mislim; ali
zbog ovog razmišljanja nerado to činim, da ako kažem ono što vam nije prihvatljivo, niti se čini ispravnim
ovoj nevještoj rulji, vi ćete doista, zbunjeni, odmah začepiti svoje uši da se ne okaljaju bogohuljenjem,
naprosto, i pobjeći će jer ne možete pronaći odgovor; dok će nerazumni puk pristati na vas i prigrliti vas
kao jednog koji podučava ono što se među njima obično prihvaća; i proklinjat će me jer ispovijedam stvari
nove i nečuvene i usađujem svoju pogrešku u umove drugih.”

Poglavlje XXXVIII: Šimonovo vjerovanje

Zatim Kefa: „Zar se ne koristiš dugim preambulama, kao što si nas optužio, jer nemaš istine za
iznijeti? Jer ako imate, počnite bez okolišanja, ako imate toliko samopouzdanja. A ako, doista, nekome od
slušatelja bude neugodno ono što kažete, on će se povući; a oni koji ostanu bit će prisiljeni vašom tvrdnjom
da potvrde ono što je istina. Počni, dakle, objašnjavati ono što ti se čini ispravnim.” Tada je Šimon rekao:
“Kažem da ima mnogo elohima; ali da postoji jedan neshvatljiv i nepoznat svima, i da je On elohim hagadol
svih ovih elohima.” Tada je Kefa odgovorio: “Ovaj elohim hagadol za kojeg tvrdite da je neshvatljiv i
nepoznat, možete li dokazati njegovo postojanje iz Yahudaimovih spisa, za koje se smatra da su mjerodavni,
ili iz nekih drugih o kojima svi nismo upoznati, ili od grčkih autora, ili od vaših vlastitih spisa? Svakako
imate slobodu da govorite iz kojih god spisa želite, ali tako da prvo pokažete da su proročki; jer će tako
njihov autoritet biti bez sumnje.”

Poglavlje XXXIX: Argument za politeizam

Tada je Šimon rekao: “Iskoristit ću samo tvrdnje iz Tore Yahudaïma. Jer očito je svima koji se zanimaju
za poslušnost, da je ova Tora od univerzalnog autoriteta, ali da svatko prima razumijevanje ove Tore prema
svojoj vlastitoj prosudbi. Jer tako je napisao Onaj koji je stvorio svijet, da vjera stvari ovisi o tome. Otuda,
bez obzira da li netko želi iznijeti istinu, ili bilo tko da iznosi laž, nijedna tvrdnja neće biti primljena bez ove
Tore. Stoga, budući da je moje znanje najpotpunije u skladu s Torom, s pravom sam izjavio da ima mnogo
elohima, od kojih je jedan istaknutiji od ostalih i neshvatljiv, čak i onaj koji je elohim hagadol od elohima. Ali
da ima mnogo elohima, sama Tora me obavještava. Jer, prije svega, to se kaže u odlomku gdje jedna u liku
zmije govori Chawi, prvoj ženi: 'Onog dana kada budete jeli sa drveta spoznaje dobra i zla, bit ćete kao
elohim,' to jest kao oni koji su stvorili čovjeka; i nakon što su kušali od drveta, sam YHWH svjedoči,
govoreći ostalim elohima: 'Evo, Adama je postao kao jedan od nas; Stoga je očito da je bilo mnogo elohima
uključenih u stvaranje čovjeka. Također, dok je u prvom trenutku YHWH rekao drugom elohimu:
'Napravimo čovjeka po našoj slici i sličnosti'; također Njegova izreka: 'Isternimo ga'; i opet: 'Dođi, siđimo
i pobrkamo njihov jezik.' Sve ove stvari ukazuju na to da postoji mnogo elohima. Ali i ovo je zapisano:
'Nećeš proklinjati elohima, niti kleti poglavara svoga naroda'; i opet ovo pisanje, ' Jedino ih je YHWH vodio,
i nije bilo čudnih elohima s njima', pokazuje da ima mnogo elohima. Postoje i mnoga druga svjedočanstva
koja bi se mogla izvesti iz Tore, ne samo nejasna, nego i jasna, po kojima se uči da postoji mnogo
elohima. Jedan od njih je izabran ždrijebom, da bude el od Yahudaïma. Ali ne govorim o njemu, nego o tom
elohimu hagadolu koji je također njegov elohim, kojeg čak ni sami Yahudaïm nisu poznavali. Jer on nije
njihov elohim, nego elohim onih koji ga poznaju.”

Poglavlje XL: Kefin odgovor

Kad je Kefa to čuo, odgovorio je: “Ničega se ne boj, Šimone, jer, eto, niti smo začepili uši, niti pobjegli; ali
mi odgovaramo riječima istine na one stvari koje ste lažno govorili, tvrdeći ovo prvo, da postoji jedan
Elohim, čak i YHWH od Yahudaima, koji je jedini Elohim, Stvoritelj neba i zemlje, koji je također Elohim
svih onih koje vi nazivate elohimom. Ako vam, dakle, pokažem da nitko nije superiorniji od Njega, već da
je On sam iznad svega, priznat ćete da je vaša pogreška iznad svega.” Tada je Šimon rekao: „Zašto, iako to
ne bih želio priznati, ne bi me slušatelji koji stoje po strani optužili za
nespremnost da se ispovijeda stvari koje su istinite?"

Poglavlje XLI: Odgovor, nastavak

“Slušaj, dakle”, kaže Kefa, “da znaš, prije svega, da čak i ako ima mnogo elohima, kao što kažeš, oni su
podložni YHWH-u Yahudaima, kojemu nitko nije ravan, od koga nitko ne može biti veći; jer je zapisano da
je navi Moshe ovako govorio Yahudaïmima: 'YHWH vaš Elohim je Elohim od elohima, i Gospodar majstora,
veliki YHWH.' Dakle, iako ima mnogo onih koji se zovu elohim, ipak se samo On koji je YHWH Yahudaïma
naziva Elohim elohima. Jer nije svaki koji se zove elohim nužno Elohim. Doista, čak se i Moše faraonu naziva
elohimom, a sigurno je da je bio čovjek; i shoftima su se zvali elohim, a očito je da su bili smrtni. Idoli Goja
zovu se elohim, a svi znamo da nisu; ali ovo je naneseno kao kazna nemoralnim, da zato što ne žele priznati
pravog Elohima, trebaju smatrati elohimima bilo koji oblik ili sliku da im padne na pamet. Budući da su
odbili primiti znanje Onoga koji je, kao što sam rekao, Elohim svih, stoga im je dopušteno da za elohime
imaju one koji ne mogu ništa učiniti za svoje obožavatelje. Jer što ili mrtve slike ili živa bića mogu dati
ljudima, budući da je moć svega u Jednom?

Poglavlje XLII: Čuvar Malahim

“Stoga se titula elohim primjenjuje na tri načina: ili zato što je onaj kome je dana uistinu Elohim, ili zato
što je sluga onoga koji je istinski; a za čast pošiljatelja, da bi njegova vlast bila potpuna, onaj koji je poslan
naziva se imenom onoga koji šalje, kao što se često čini u pogledu malahima: jer kad se pojave čovjeku, ako
je on mudar i inteligentan čovjek, pita za ime onoga koji mu se ukaže, da bi odmah priznao čast poslanoga
i autoritet pošiljatelja. Jer svako pleme ima malaha, kojemu je YHWH povjerio upravljanje tim plemenom; i
kada se jedan od njih pojavi, iako ga oni kojima predsjedaju misle i nazivaju elohimom, ipak, upitan, on sam
sebi ne daje takvo svjedočanstvo. Jer YHWH El Shaddai, koji jedini drži vlast nad svim stvarima, podijelio
je sva plemena na zemlji na sedamdeset i dva dijela, a nad njima je postavio Malachima kao sarime. Ali
onom među arhimalakimima koji je najveći, bila je predana vladavina onih koji su, prije svih ostalih, primili
obožavanje i znanje YHWH El Shaddaija. Ali odani ljudi također, kao što smo rekli, bivaju elohima
nemoralima, jer su primili vlast života i smrti nad njima, kao što smo gore spomenuli u pogledu Mošea i
shoftima. Tako je i o njima napisano: 'Nećeš prokleti elohima, i nećeš prokleti Sar svoga naroda.' Tako se
sarimi nekoliko plemena nazivaju elohimima. Ali Moshiach je suveren nad sarima, koji je Shoftim od
svih. Stoga ni malachim, ni ljudi, ni bilo koje stvorenje, ne mogu biti istinski elohim, budući da su stavljeni
pod vlast, budući da su stvoreni i promjenjivi: malachim, jer nisu bili, a jesu; ljudi, jer su smrtni; i svako
stvorenje, jer je sposobno za rastvaranje, ako ga samo raspusti Onaj koji ga je stvorio. I stoga je samo On
Elohim 'Emet, koji ne samo da sam živi, nego i daruje život drugima, koji također može oduzeti kada Mu je
drago.

Poglavlje XLIII: Nema Elohima osim YHWH.

„Zato Sveto pismo uzvikuje u ime YHWH-a Yahudaima, govoreći: 'Evo, gle, budući da sam ja YHWH, i da
nema nikoga osim mene, ubit ću i oživjeti ću; Udarit ću, i ozdravit ću; i nema nikoga tko bi mogao izbaviti
iz mojih ruku.' Vidite stoga kako, nekom neizrecivom vrlinom, Sveto pismo, suprotstavljajući se budućim
zabludama onih koji bi trebali potvrditi da na nebu ili na zemlji postoji bilo koji drugi bog osim Njega koji
je El Yahudaïm, odlučuje ovako: 'YHWH tvoj Elohim je jedan Eloha, na nebu iznad i na zemlji ispod; a osim
Njega nema nikog drugog.' Kako si se onda usudio reći da postoji još neki elohim osim Njega koji je YHWH
Yahudaïma? I opet Pismo kaže: 'Evo, Jahvi, tvome Elohemu pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve
što je na njima; ipak sam izabrao tvoje očeve da ljubim njih i tebe poslije njih .' Stoga je taj sud sa svih strana
potkrijepljen Svetim pismom, da je Onaj koji je stvorio svijet pravi i jedini Elohim.

Poglavlje XLIV: Zmija, autor politeizma

“Ali čak i ako postoje drugi, kao što smo rekli, koji se zovu elohim, oni su pod moći YHWH-a
Yahudaïma; jer ovako kaže Sveto pismo Yahudaïmima: 'YHWH naš Elohim, On je Elohim od elohima i
Gospodar gospodara.' Njega jedino Sveto pismo također naređuje da se obožava, govoreći: 'Ti ćeš obožavati
YHWH svog Elohima, i samo Njemu ćeš služiti'; i: 'Čuj, Izraele: YHWH tvoj Elohim je echad.' Da, i kadoshi,
ispunjeni Ruahom YHWH-a, i natopljeni kapljicama Njegove milosti, povikaše govoreći: 'Tko je poput tebe
među elohimima? O YHWH, tko je kao Ti?' I opet: 'Tko je Elohim, osim YHWH; a tko je Elohim, osim naš
Gospodar?' Stoga ih je Moše, kada je vidio da ljudi postepeno napreduju, pokrenuo u razumijevanje
monarhije i vjere jednog Ela, kako kaže sljedećim riječima: 'Nećete spominjati imena drugih elohima'
; nedvojbeno se prisjećajući kojom je kaznom posjećena zmija koja je prva nazvala lažnog elohima . Jer je
osuđeno da se hrani prahom i ocijenjeno je dostojnim takve hrane, iz ovog razloga: što je prije svega u
svijet unelo ime lažnog elohima . Ali ako također želite predstaviti mnoge elohime, pazite da ne budete
sudjelovali u zmijinoj propasti.

Poglavlje XLV: Politeizam neoprostiv

“Budite sigurni u ovo: da nas nećete imati kao sudionike u ovom pokušaju; niti ćemo dopustiti da nas
prevariš. Jer neće nam poslužiti kao izgovor na sudu, ako kažemo da ste nas prevarili; jer ni to nije moglo
opravdati prvu ženu, da je pogrešno povjerovala zmiji; ali je osuđena na smrt, jer je loše vjerovala. Iz tog
razloga, dakle, Moše, također preporučivajući vjeru jednog YHWH ljudima, kaže: 'Pazi na sebe da ne budeš
zaveden od YHWH-a svog Elohima.' Zapazi da on koristi istu riječ koju je i prva žena upotrijebila da se
opravdava, govoreći da je zavedena; ali nije joj ništa koristilo. Ali povrh svega toga, čak i ako bi se pojavio
neki pravi navi koji bi trebao činiti znakove i čuda, ali bi nas želio uvjeriti da obožavamo druge elohime
osim YHWH-a Yahudaïma, nikada mu ne bismo smjeli moći vjerovati. Jer tako nas je naučila božanska Tora,
dajući tajnu zapovijed jasnije putem tradicije, jer tako kaže: 'Ako se među vama pojavi navi, ili onaj koji
sanja san, i da vam znake ili čuda, i to dogodi se znakovi ili čudesa, i on će vam reći: Hajdemo da se
poklonimo tuđem elohimu, koga ne poznaješ; nećeš čuti riječi tog navija, niti san tog sanjara, jer dokazujući
te je dokazao, da vidi voliš li YHWH svog Elohima.'

Poglavlje XLVI: Moshiach je priznao Elohu Yahudaïma

„Tako je i naš Učitelj, koji je činio znakove i čuda, propovijedao YHWH Yahudaïma; i stoga smo u pravu
što vjerujemo u ono što je On propovijedao. Ali što se tiče vas, čak i da ste zaista bili navi i činili znakove i
čuda, kao što obećavate da ćete činiti, ako biste navijestili druge elohime osim Njega koji je pravi Elohim,
bilo bi očito da ste uskrsnuti kao suđenje narodu YHWH; i stoga vam se nikako ne može vjerovati. Jer samo
On je pravi YHWH koji je Elohim Yahudaïma; i iz tog razloga ih naš Učitelj Y'shua haMoshiach nije učio da
se moraju raspitivati za YHWH-a, za Njega su već dobro poznavali, već da moraju tražiti Njegovu zloćudnost
i pravednost, koju Sophrim i Prushim, pošto su primili ključ znanja , nije zatvorio, nego se zatvorio. Jer da
nisu znali za pravog Elohima, On zasigurno nikada ne bi napustio znanje o ovoj stvari, koja je bila glavna
od svega, i okrivio ih za male i male stvari, kao što su proširivanje svojih rubova i pravo na najviše prostorije
u gozbama i molitvama stojeći na cestama i slično; što se zasigurno, u usporedbi s ovom velikom optužbom
(neznanje YHWH), čini malim i beznačajnim stvarima.”

Poglavlje XLVII: Šimonova tužba

Na to je Šimon odgovorio: “Iz riječi tvog Učitelja ja ću te opovrgnuti, jer čak i On uvodi svim ljudima
izvjesnog elohima koji je bio poznat. Jer iako je Adamah poznavao Elohima koji je bio njegov stvoritelj i
stvoritelj svijeta; i Henok ga je poznavao , utoliko što je bio preveden od Njega ; i Noa, budući da je
odredio njega izgraditi arku; i premda Avraham, i Yitzchak, i Ya'akov, i Moshe, i svi, čak i svaki narod i sva
plemena, poznaju stvoritelja svijeta i priznaju ga da je Elohim , ipak vaš Y'shua , koji se pojavio dugo
nakon patrijarsi, kaže: 'Nitko ne poznaje Sina, osim Oca; niti tko zna za Oca, osim za Sina, i onoga kome je
Sin htio da ga objavi.' Stoga, dakle, čak i vaš Y'shua priznaje da postoji drugi elohim, neshvatljiv i nepoznat
svima.”

Poglavlje XLVIII: Kefin odgovor

Tada Kefa kaže: “Vi ne vidite da dajete izjave u suprotnosti sa sobom. Jer ako naš Y'shua također poznaje
Onoga koga vi nazivate nepoznatim elohimom, onda ga ne poznajete samo vi. Da, ako ga naš Y'shua poznaje,
onda i Moše, koji je prorekao da će Y'shua doći, zasigurno nije mogao biti u neznanju o Njemu. Jer on je bio
navi; a onaj koji je prorokovao o Sinu nesumnjivo je poznavao Oca. Jer ako je u mogućnosti Sina da otkrije
Oca kome hoće, onda je Sin, koji je s Ocem od početka i kroz sve naraštaje, kao što je objavio Oca Mojsiju,
tako i ostalo naviïm; ali ako je to tako, očito je da Otac nikome od njih nije bio nepoznat. Ali kako bi se Otac
mogao otkriti vama, koji ne vjerujete u Sina, budući da Otac nije poznat nikome osim onome kome ga Sin
želi objaviti? Ali Sin otkriva Oca onima koji poštuju Sina kao što časte Oca.”

Poglavlje XLIX: Vrhovno svjetlo

Tada je Šimon rekao: “Sjeti se da si rekao da YHWH ima sina, što Mu čini krivo; koliko može on imati
sina, osim ako On podliježe strastima, kao ljudi ili životinje? Ali o ovim točkama sada nema vremena za
pokazivanje vaše duboke ludosti, jer žurim dati izjavu o neizmjernosti vrhovnog svjetla; i zato sad
slušaj. Moje je mišljenje da postoji određena moć goleme i neizrecive svjetlosti, čija se veličina može
smatrati neshvatljivom, o kojoj moći ne zna čak ni tvorac svijeta , i Moše koji daje Toru,
i Y'shua, vaš Gospodar . ”

Poglavlje L: Shimonova pretpostavka

Zatim Kefa: “Zar ti se ne čini ludošću da se itko uzme na sebe da tvrdi da postoji drugi elohim od Elohima
svih; i trebao bi reći da pretpostavlja da postoji određena moć i trebao bi se usuditi to potvrditi drugima,
prije nego što sam bude siguran u ono što govori? Je li itko toliko nagli da povjeruje vašim riječima, u koje
vidi da i sami sumnjate, i da prizna da postoji određena moć nepoznata Elohimu Stvoritelju, i Mošeu, i
Naviimu, i Tori, pa čak i Y 'šua naš Učitelju, koja je moć tako dobra, da se neće nikome pokazati nego samo
jednom, i to takvom kao što si ti! Zatim, nadalje, ako je to nova moć, zašto nam ne dodijeli neko novo
osjetilo, pored onih pet koje posjedujemo, da bismo tim novim osjetilom, koje nam je darovano, mogli
primiti i razumjeti što je novo? Ili ako nama ne može dati takav osjećaj, kako ga je dalo vama? Ili ako se
vama otkrilo, zašto ne i nama? Ali ako sami razumijete stvari koje čak ni naviïm nisu bili u stanju uočiti ili
razumjeti, dođite, recite nam što svatko od nas sada misli; jer ako u vama postoji takav ruach da poznajete
one stvari koje su iznad neba, koje su svima nepoznate i svima neshvatljive, mnogo lakše poznajete misli
ljudi na zemlji. Ali ako ne možete znati misli nas koji ovdje stojimo, kako možete reći da znate one stvari
koje, tvrdite, nikome nisu poznate?

Poglavlje LI: Šesto čulo

“Ali vjerujte mi da nikada ne biste mogli znati što je svjetlost ako niste primili i viziju i razumijevanje
od samog svjetla; tako i u drugim stvarima. Dakle, primivši razumijevanje, uokviruješ u mašti nešto veće i
uzvišenije, kao da sanjaš, ali sve svoje nagovještaje izvlačiš iz tih pet osjetila, čijem si Darovatelju
nezahvalni. Ali budite sigurni u to, da dok ne nađete neki novi smisao koji je izvan onih pet u kojima svi
uživamo, ne možete tvrditi postojanje novog elohima.” Tada je Shimon odgovorio: "Budući da su sve stvari
koje postoje u skladu s tih pet osjetila, ta moć koja je bolja od svih ne može dodati ništa novo." Tada je Kefa
rekao: “To je lažno; jer postoji i šesto čulo, naime predznanje: jer tih pet osjetila su sposobno spoznati, ali
šesto je čulo predznanja: a to su naviïm posjedovali. Kako onda možete poznavati elohima koji je svima
nepoznat, koji ne poznaje smisao za navi, a to je smisao uvida?" Tada je Šimon počeo govoriti: „Ovu moć o
kojoj govorim, neshvatljivu i bolju od svih, da, čak i od onog Elohima koji je stvorio svijet, nije poznao ni
jedan od malahima, ni od demona, ni od Yahudaima, ne, niti bilo koje stvorenje koje opstaje uz
pomoć Elohima Stvoritelja . Kako bi me onda ta Stvoriteljeva Tora mogla naučiti onome što
sam Stvoritelj nije znao, budući da to nije znala ni sama Tora, da bi je mogla poučiti?"

Poglavlje LII: Apsurdan zaključak

Tada je Kefa rekao: “Pitam se kako si mogao naučiti više iz Tore nego što je Tora mogla znati ili
poučavati; i kako kažete da iznosite dokaze iz Tore za one stvari koje rado tvrdite, kada izjavljujete da ni
Tora, ni Onaj koji je dao Toru – tj.
Stvoritelj svijeta zna one stvari o kojima vi govorite! Ali i u ovome se pitam – kako bi ti, koji jedini znaš te
stvari – sada stajati ovdje sa svima nama, ograničen granicama ovog malog suda.” Tada Šimon, vidjevši
Kefu i sav narod kako se smiju, reče: "Smiješ li se, Kefa, dok se raspravlja o tako velikim i uzvišenim
stvarima?" Tada reče Kefa: „Ne ljuti se, Šimone, jer mi ne radimo ništa drugo nego ispunjavamo svoje
obećanje: jer niti zatvaramo uši, kao što si rekao, niti smo bježali čim smo čuli da izgovaraš svoje neizrecive
stvari ; ali se nismo ni pomaknuli s mjesta. Jer doista, vi čak i ne iznosite stvari koje imaju bilo kakvu
sličnost s istinom, a koje bi nas mogle u određenoj mjeri uplašiti. Ipak, u svakom slučaju, otkrijte nam
značenje ove izreke, kako ste iz Tore saznali za elohima kojeg sama Tora ne poznaje, a za koga je neznalica
Onaj koji je Toru dao.” Tada je Šimon rekao: "Ako si se prestao smijati, dokazat ću to jasnim
tvrdnjama." Tada je Kefa rekao: “Sigurno ću se predati, da bih mogao naučiti od tebe kako si naučio iz Tore
ono što ni Tora ni sam YHWH Tore ne znaju.”

Poglavlje LIII: Šimonovo bogohuljenje

Zatim kaže Šimon: “Slušajte: svima je očito i utvrđeno na način za koji se ne može dati nikakav račun,
da postoji jedan vladar, koji je bolji od svih, od kojeg je sve što je uzelo svoje početak; odatle i nužno, sve
što je poslije njega podliježe mu, kao glavnom i najizvrsnijem od svega. Kada se, dakle, sam utvrdio da
je Eloah koji je stvorio svijet, prema onome što Tora uči, je u mnogim aspektima slab, dok je slabost je
posve nespojivo sa savršenim Bogu, i vidio sam da on nije savršen, ja nužno je zaključio da postoji drugi
koji je savršen. Jer ovaj se Elohim , kao što sam rekao, prema onome što uči pisanije Tore, pokazao slabim
u mnogim stvarima. Na prvom mjestu, jer je čovjek kojega je formirao nije mogao ostati, kao što se je
namjeravao ga biti; i zato on ne može biti dobro tko je dao Toru na prvog čovjeka, da treba jesti od svih
stabala u vrtu, ali da on ne bi trebao dirati drvo znanja; i ako bi jeo od toga, trebao bi umrijeti. Jer zašto
bi mu zabranio da jede, i da zna što je dobro, a što zlo, da bi se, znajući, mogao kloniti zla i izabrati
dobro? Ali On to nije dopustio; i zato što je jeo krši zapovijedi i otkrio ono što je dobro, i naučila zbog časti
da pokrije svoju golotinju (jer on smatra da je to nedolično stajati gol pred
svojim Stvoriteljem ), on osuđuje onomu koji smrt naučio činiti čast Elohimu i proklinje zmiju koja mu je
to pokazala. Ali uistinu, ako je čovjek trebao biti povrijeđen na ovaj način, zašto je uopće stavio uzrok
povrede u raj? Ali ako je ono što je On stavio u raj bilo dobro, nije li onaj dio koji je dobar sputavati drugoga
od dobra?

Poglavlje LIV: Kako je Šimon naučio ono što Tora ne uči

„Onda, budući da je Onaj koji je stvorio čovjeka i svijet, prema onome što govori Tora, nesavršen, dato
nam je da razumijemo, bez sumnje, da postoji drugi koji je savršen. Jer nužno je da postoji jedan najizvrsniji
od svih, zbog čega i svako stvorenje zadržava svoj rang. Odakle i ja, znajući da je na svaki način potrebno
da postoji neko dobroćudniji i moćniji od onog nesavršenog Elohima koji je dao Toru, shvaćajući što je
savršeno iz usporedbe nesavršenog, shvatio sam čak i iz Svetog pisma onog elohima koji se ne spominje
tamo. I na taj način sam mogao, o Kefa, naučiti iz Tore ono što Tora nije znala. Ali čak i da Tora nije dala
naznake iz kojih bi se moglo zaključiti da je Elohim koji je stvorio svijet nesavršen, još uvijek mi je bilo
moguće zaključiti iz onih zala koja se čine na ovom svijetu, a koja se ne ispravljaju, da je Stvoritelj je
nemoćan, ako on ne može ispraviti ono što je učinio nije u redu; ili, ako je ne želite ukloniti zla,
da on je sam zlo; ali ako on ne može niti će, da on nije ni moćan, niti dobar. I iz ovoga se ne može ne
zaključiti da postoji još jedan elohim izvrsniji i moćniji od svih. Ako imaš što reći na ovo, reci.”

Poglavlje LV: Shimonovi prigovori okrenuti protiv njega samog

Kefa je odgovorio: „O Šimone, oni su skloni zamisliti takve apsurde protiv YHWH-a koji ne čitaju Toru
po uputama učitelja, već sebe smatraju morima i misle da mogu razumjeti Toru, iako je nije objasnio onima
koji su je imali naučio od Učitelja. Ipak, sada kada nam se također može činiti da slijedimo svitke Tore
prema vašem shvaćanju toga; budući da kažete da se stvoritelj svijeta pokazuje i nemoćan i zao, kako to da
ne vidite da ta vaša moć, za koju kažete da je nadmoćna od svih, propada i leži pod istim optužbama? Jer
isto se za njega može reći, da je ili nemoćno, budući da ne ispravlja one stvari koje su ovdje učinjene
pogrešno; ili ako može i neće, zlo je; ili ako niti može niti hoće, onda je i nemoćan i nesavršen. Otkud ta vaša
nova moć ne samo da je podložna sličnoj optužbi, nego čak i goroj, ako se, pored svega toga, vjeruje da jest,
a nije. Za Onoga koji je stvorio svijet, Njegovo postojanje očituje se samim Njegovim djelovanjem u
stvaranju svijeta, kao što i sami priznajete. Ali ova moć za koju kažete da je sami poznajete ne daje nikakve
naznake same po sebi, pomoću kojih bismo mogli uočiti, barem, da ona postoji i postoji.

Poglavlje LVI: Nema Elohima iznad Stvoritelja

„Kakvo bi onda bilo ponašanje da bismo napustili YHWH, u čijem svijetu živimo i uživamo u svemu što
je potrebno za život, i slijedili ne znam koga, od kojeg ne samo da ne dobivamo dobro, nego ne možemo ni
znati da on postoji? Niti on uistinu postoji. Jer, zovete li ga svjetlošću, i svjetlijim od one svjetlosti koju
vidimo, upravo to ime posuđujete od Stvoritelja svijeta; ili kažete da je on prije svega supstancija, izvlačite
iz Njega ideju proširenjem govora. Bilo da spominjete um, ili dobrotu, ili život, ili bilo što drugo, posuđujete
riječi od Njega. Budući da, dakle, nemate ništa novo u vezi s tom moći o kojoj govorite, ne samo što se tiče
razumijevanja, već čak i u pogledu njegovog imenovanja, kako uvesti novog elohima, za kojeg ne možete
pronaći ni novo ime? Jer ne samo da se Stvoritelj svijeta naziva Silom, nego čak i službenici Njegove slave i
sva nebeska vojska. Ne mislite li onda da je bolje da slijedimo svog Stvoritelja YHWH, kao Oca koji nas
obučava i obdaruje kako zna i umije? Ali ako, kako kažete, postoji neki elohim dobroćudniji od svih, sigurno
je da se neće naljutiti na nas; ili ako se ljuti, zao je; jer ako je naš YHWH ljut i kažnjava, On nije zao, nego
pravedan, jer ispravlja i popravlja svoje sinove; ali onaj koji nema brige o nama, ako nas hoće kazniti, kako
da bude dobar? Nanositi nam kazne zato što nas isprazne mašte nisu povukle da napustimo vlastitog Oca i
slijedimo ga – kako možete tvrditi da je tako dobar, kad se ne može smatrati čak ni pravednim?”

Poglavlje LVII: Šimonova nedosljednost

Zatim Šimon: “Griješiš li dosad, Kefa, da ne znaš da je naše duhove napravio taj dobri elohim, najizvrsniji
od svih; ali su kao zarobljenici dovedeni na ovaj svijet?" Na to je Kefa odgovorio: “Onda nije svima nepoznat,
kao što si maloprije rekao; a ipak kako je dobri elohim dopustio da njegovi duhovi budu zarobljeni, ako je
on bio moć nad svima?” Tada je Šimon rekao: “Poslao je elohima Stvoritelja da stvori svijet; a on ,
kad on ga je napravio, dao da sam bio Bog .” Tada je Kefa rekao: “Onda on nije, kao što si rekao, nepoznat
Onome koji je stvorio svijet; niti duhovi ne znaju za njega, ako su mu doista ukradeni. Kome, dakle, može
biti nepoznat, ako ga oba Stvoritelja svijeta poznaju, kao poslanog od njega; i svi ga duhovi poznaju kao da
su ga nasilno povukli? Zatim, nadalje, volio bih da nam kažete nije li onaj koji je poslao stvoritelja svijeta
znao da neće zadržati vjeru? Jer ako to nije znao, onda nije bio predvidljiv; dok ako je to unaprijed znao i
pretrpio, sam je kriv za ovo djelo, budući da ga nije spriječio; ali ako nije mogao, onda nije svemoguć. Ali
ako, znajući to kao dobro, nije to zabranio; bolji je onaj koji se usudio učiniti ono za što nije znao da je dobro
onaj koji ga je poslao.”

Poglavlje LVIII: Šimonov Elohim Nepravedan

Tada Šimon reče: "On prima one koji će mu doći i čini im dobro." Kefa je odgovorio: “Ali u tome nema
ništa novo; jer to čini i Onaj koga priznaješ da je Stvoritelj svijeta.” Zatim Šimon: “Ali dobri elohim daruje
spas ako je samo priznat; ali Stvoritelj svijeta također zahtijeva da se Tora ispuni.” Zatim reče Kefa: “On
spašava preljubnike i ljude-ubice, ako ga poznaju; ali dobre, trijezne i milosrdne osobe, ako ga ne poznaju,
zbog toga što nemaju nikakvih podataka o njemu, on ne spašava! Veliki je i dobar uistinu onaj koga
proglašavate, koji nije toliko spasitelj zla, koliko je onaj koji ne pokazuje milosti prema dobrima.” Zatim
Šimon: “Čovjeku ga je uistinu vrlo teško upoznati, sve dok je u tijelu; jer je crnje od svake tame i teže od
svake gline ovo tijelo kojim je duh okružen.” Zatim kaže Kefa: “Taj tvoj dobri elohim zahtijeva stvari koje
su teške; ali Onaj koji je istinski Elohim traži lakše stvari. Neka nas onda, budući da je tako dobar, ostavi s
našim Ocem i Stvoriteljem; a kada jednom odemo iz tijela i napustimo tu tamu o kojoj govorite, lakše ćemo
ga upoznati; i tada će duh bolje razumjeti da je Elohim njegov Stvoritelj, i ostat će s Njim, i više ga neće
maltretirati raznolike mašte; niti će se htjeti predati nekoj drugoj sili, koja je poznata nikome osim Šimonu,
i koja je tako dobra da joj nitko ne može doći, osim ako prvo nije kriv za bezbožnost prema vlastitom
ocu! Ne znam kako se ta moć može nazvati dobrom ili pravednom, kojoj nitko ne može ugoditi osim ako se
bezbožno ponaša prema onome od koga je stvorena!”

Poglavlje LIX: Stvoritelj Oče naš

Zatim Šimon: “Nije neposlušan radi veće dobiti i prednosti uzdići se do onoga koji je bogatije
slave.” Zatim Kefa: „Ako, kao što kažeš, nije neposlušno bježati strancu, u svakom slučaju mnogo je
poslušnije ostati kod vlastitog oca, čak i ako je siromašan. Ali ako ne mislite da je neposlušno ostaviti našeg
oca i pobjeći drugome, kao boljem od njega; a vi ne vjerujete da će naš Stvoritelj ovo pogriješiti; još više se
dobri elohim neće ljutiti, jer, kad smo mu bili stranci, nismo k njemu pobjegli, nego smo ostali sa svojim
vlastitim Stvoriteljem. Da, mislim da će nas radije pohvaliti za ovo, što smo zadržali vjeru u YHWH, našeg
Stvoritelja; jer će smatrati da, da smo bili njegova stvorenja, nikada ne bismo bili zavedeni privlačnošću
bilo kojeg drugog da ga napustimo. Jer ako će netko, privučen bogatijim obećanjima, ostaviti svog vlastitog
oca i odati se strancu, može se dogoditi da će i njega ostaviti, i otići drugome koji će mu obećati veće stvari,
i to prije jer on nije njegov sin, jer bi mogao ostaviti čak i onoga koji mu je po prirodi bio otac.” Tada je
Šimon rekao: "Ali što ako su duhovi od njega, a ne poznaju ga, a on im je uistinu otac?"

Poglavlje LX: Stvoritelj Vrhovni Elohim

Tada je Kefa rekao: “Vi ga predstavljate kao dovoljno slabog. Jer ako je, kako kažete, moćniji od svih,
nikad se ne može vjerovati da je slabiji oteo plijen od jačih. Ili ako je YHWH Stvoritelj bio u stanju nasiljem
spustiti duhove na ovaj svijet, kako je moguće da će ih dobri elohim, kada su odvojeni od tijela i oslobođeni
okova zatočeništva, pozvati na trpljenje kazne, na temelju toga što su, bilo zbog njegove neraspoloženosti
ili slabosti, odvučeni na ovo mjesto i bili uključeni u tijelo, kao u tamu neznanja? Čini mi se da ne znaš što
je otac i elohim: ali mogao bih vam reći i otkuda su duhovi, i kada i kako su stvoreni; ali sada mi nije
dopušteno otkriti te stvari vama, koji ste u takvoj zabludi u pogledu znanja o YHWH-u.” Tada je Šimon
rekao: "Doći će vrijeme kada će ti biti žao što me nisi razumio govoreći o neizrecivoj moći." Zatim je rekao
Kefa: “Daj nam onda, kao što sam često govorio, kao što si ti novi elohim, ili kao da si sišao od njega, neki
novi smisao, pomoću kojeg bismo mogli upoznati taj novi elohim o kojem govoriš; jer tih pet osjetila, koje
nam je elohim, naš Stvoritelj, dao, drže vjeru u vlastitog Stvoritelja i ne opažaju da postoji bilo koji drugi
YHWH, jer ih tako zahtijeva njihova priroda.”

Poglavlje LXI: Mašta

Na to je Shimon odgovorio: “Primijeni svoj um na one stvari koje ću ja reći, i učini ga da, hodajući
stazama shaloma, postigne one stvari koje ću pokazati. Stoga slušajte sada. Zar nikada nisi u mislima
posegnuo svojim umom u daleke regije ili otoke i ostao tako ukorijenjen u njima da nisi mogao ni vidjeti
ljude koji su bili prije tebe, niti znati gdje sjediš, zbog užitka one stvari u koje si gledao?" A Kefa je rekao:
"Istina je, Šimone, ovo mi je često palo na pamet." Tada je Šimon rekao: „Na ovaj način sada ispruži svoje
čulo u nebo, da iznad neba, i vidi da mora postojati neko mjesto s onu stranu svijeta, ili izvan svijeta, u
kojem nema ni neba ni zemlje, i gdje nema sjena ovih stvari proizvodi tamu; i prema tome, budući da u
njemu nema ni tijela, ni tame izazvane tijelima, nužno mora postojati ogromna svjetlost; i razmisli o kakvoj
to svjetlosti mora biti, koju nikad ne zamjenjuje tama. Jer ako svjetlost ovog sunca ispunjava cijeli ovaj
svijet, koliko mislite da je velika ta beztjelesna i beskonačna svjetlost? Toliko velika, bez sumnje, da bi se
ova sunčeva svjetlost u usporedbi s tim činila tamom, a ne svjetlom.”

Poglavlje LXII: Kefino iskustvo mašte

Kada je Šimon tako govorio, Kefa je odgovorio: “Slušajte sada strpljivo o obje ove stvari, to jest o
primjeru rastezanja osjetila i o neizmjernosti svjetlosti. Znam da sam i sam, o Šimone, ponekad u mislima
proširio svoje čulo, kao što kažeš, na daleke regije i otoke, i vidio sam ih svojim umom ne manje nego da je
to bilo očima. Kad sam bio u Kfar Nachumu, zaokupljen lovljenjem riba, i sjedio na stijeni, držeći u ruci
udicu pričvršćenu za uže i prikladnu za zavaravanje riba, bio sam toliko zaokupljen da nisam osjetio kako
se riba drži na to dok mi je um nestrpljivo prolazio kroz moj ljubljeni Yahrushalayim, na koji sam često
odlazio, budio se, radi prinosa i molitvi. Ali bio sam navikao i diviti se ovoj Cezareji, slušajući o njoj od
drugih, i čeznuti da je vidim; i činilo mi se da to vidim, iako nikad nisam bio u tome; i mislio sam o njemu
ono što je prikladno misliti o velikom gradu, njegovim vratima, zidovima, kupatilima, ulicama, uličicama,
tržnicama i slično, u skladu s onim što sam vidio u drugim gradovima; i u tolikoj sam mjeri bio oduševljen
namjerom takve inspekcije, da, kao što ste rekli, niti sam vidio nekoga tko je bio prisutan i stajao uz mene,
niti sam znao gdje sjedim.” Onda je Šimon rekao: "Sad dobro kažeš."

Poglavlje LXIII: Kefino sanjarenje

Zatim Kefa: „Ukratko, kada nisam shvatio, kroz okupaciju svog uma, da sam ulovio vrlo veliku ribu koja
je bila pričvršćena za udicu, i da iako je vukla udicu iz moje ruke, moj brat Adamyah, koji je sjedio kraj
mene, ugledavši me u sanjarenju i gotovo spreman da padnem, zabio mi se laktom u bok kao da će me
probuditi iz sna, reče: 'Zar ne vidiš, Kefa, kakva si velika riba? su uhvatili? Jeste li poludjeli, da ste tako u
stuporu zaprepaštenja? Reci mi, što je s tobom?' Ali malo sam bila ljuta na njega, jer me je povukao iz užitka
onim stvarima o kojima sam razmišljao; tada sam odgovorio da ne bolujem ni od kakve bolesti, nego da u
mislima gledam u voljenog Yahrushalayima, a ujedno i u Cezareju; i da sam, dok sam doista bio s njim u
tijelu, u svom umu bio potpuno odveden tamo. Ali on je, ne znam odakle nadahnut, izgovorio skrivenu i
tajnu riječ istine.

Poglavlje LXIV: Adamyin ukor

 'Predaj', kaže on, 'O Kefa. Što je to što radiš? Za one koji počinju biti opsjednuti demonom, ili biti
uznemireni u svojim umovima, počnite na ovaj način. Najprije ih maštanja odnesu na neke ugodne i ljupke
stvari, a zatim se izlijevaju uzaludnim i dragim pokretima prema stvarima koje ne postoje. Ovo dolazi od
određene bolesti uma, zbog toga što oni ne vide stvari koje jesu, već žude da im privedu one koje nisu. Ali
tako je i s onima koji pate od ludila, a sami sebi se čine da vide mnoge slike, jer njihov duh, koji je rastrgan
i povučen sa svog mjesta zbog viška hladnoće ili vrućine, trpi neuspjeh u svojoj prirodnoj službi. Ali i oni
koji su u nevolji zbog žeđi, kad zasnu, sami sebi se čine da vide rijeke i izvore i piju; ali to ih zadesi jer ih
uznemiruje suhoća nenavlaženog tijela. Stoga je sigurno da se to događa zbog neke bolesti bilo duha ili
tijela.'

Poglavlje LXV: Zabluda imaginacije

„Ukratko, da primite vjeru u stvar; u vezi s Yahrushalayimom, koje sam često viđao, rekao sam svom
bratu koja mjesta i kakva okupljanja ljudi sam vidio. Ali i glede Cezareje, koju nikad nisam vidio, ipak sam
ustvrdio da je takva kakva sam je zamislio u svojim mislima i mislima. Ali kad sam došao ovamo i vidio
ništa slično onome što sam vidio u viziji, okrivio sam sebe i jasno primijetio da sam mu dodijelio vrata,
zidove i zgrade od drugih koje sam vidio, preuzimajući sličnost u stvarnosti od drugih. Niti doista itko može
zamisliti nešto novo, a od čega nikada nije postojao nikakav oblik. Jer čak i ako netko iz svoje mašte oblikuje
bikove s pet glava, on ih oblikuje samo s pet glava od onih koje je vidio s jednom glavom. I vi, dakle, sada,
ako vam se doista čini da nešto opažate svojom mišlju i da gledate iznad neba, nema sumnje nego da ih
zamišljate iz onih stvari koje vidite, postavljene kao što ste na zemlji. Ali ako mislite da postoji lak pristup
vašem umu iznad neba, i da ste u stanju zamisliti stvari koje su tamo, i shvatiti znanje o tom ogromnom
svjetlu, mislim da je za onoga koji može shvatiti te stvari, bilo lakše baciti njegov osjećaj, koji se zna tamo
uzdići, u srce i grudi nekoga od nas koji stojimo po strani i reći koje misli njeguje u svojim grudima. Ako,
dakle, možete izjaviti misli srca bilo koga od nas koji nije unaprijed angažiran u vašu korist, možda ćemo
vam moći vjerovati - da ste u stanju spoznati one stvari koje su iznad neba, iako su to mnogo uzvišenije.”

Poglavlje LXVI: Postojanje i začeće

Na to je Šimon odgovorio: “O ti koji si ispleo mrežu mnogih neozbiljnosti, slušaj sada. Nemoguće je da
sve što čovjeku padne na pamet ne opstoji i u istini i stvarnosti. Jer stvari koje ne postoje nemaju
pojavnosti; ali stvari koje nemaju pojavnosti ne mogu se predstaviti našim mislima.” Zatim je Kefa rekao:
„Ako sve što može doći u naše misli ima opstanak, onda, s obzirom na to neizmjerno mjesto za koje kažeš
da je izvan svijeta, ako neko misli u svom srcu da je svjetlo, a drugi da je tama, kako jedno te isto mjesto
može biti i svjetlo i tama, prema njihovim različitim mislima o njemu?“ Tada je Šimon rekao: “Neka za sada
propustim ono što sam rekao; i reci nam što bi trebao biti iznad neba.”

Poglavlje LXVII: Tora uči o neizmjernosti

Tada je Kefa rekao: "Kad bi vjerovao u pravi izvor svjetlosti, mogao bih te poučiti što je i kakve je to ono
što je ogromno i ne bi trebalo predstavljati ispraznu maštu, već dosljedan i nužan prikaz istine, i ne treba
se služiti sofističkim tvrdnjama nego svjedočanstvima Tore i prirode, da biste znali da Tora posebno sadrži
ono u što bismo trebali vjerovati u pogledu neizmjernosti. Ali ako doktrina o neizmjernosti nije nepoznata
Tori, onda joj zasigurno ništa drugo ne može biti nepoznato; i stoga je vaša lažna pretpostavka da postoji
nešto o čemu Tora nije svjesna. Mnogo više ništa neće biti nepoznato Onome koji je dao Toru. Ipak, ne mogu
vam ništa govoriti o neizmjernosti i onim stvarima koje su bezgranične, osim ako prvo ne prihvatite naš
izvještaj o tim nebesima koja su ograničena određenom granicom, ili pak ne predložite svoj vlastiti izvještaj
o njima. Ali ako ne možete razumjeti u vezi s onima koji su shvaćeni unutar fiksnih granica, mnogo više ne
možete niti znati niti naučiti išta o onima koji su bez ograničenja.”

Poglavlje LXVIII: Vidljivi i nevidljivi Shamayim

Na to je Šimon odgovorio: “Čini mi se da je bolje vjerovati jednostavno da elohim jest, i da je ono nebo
koje vidimo jedino nebo u cijelom svemiru.” Ali Kefa je rekao: “Nije tako; ali ispravno je priznati jednog
Elohima koji uistinu jest; ali da postoje nebesa koja je On stvorio, kao što također Tora kaže, od kojih je
jedno više, u kojem se također nalazi vidljivi svod; i da je to više nebo vječno i vječno, s onima koji u njemu
borave; ali da se ovo Vidljivo nebo raspusti i prođe na kraju vijeka, kako bi se ono starije i više nebo pojavilo
nakon suda odanima i vrijednima.” Na to je Šimon odgovorio: “Da je to tako, kako ti kažeš, može se činiti
onima koji u njih vjeruju; ali onome tko traži razloge za te stvari, nemoguće je da se one mogu proizvesti iz
Tore, a posebno u pogledu neizmjernosti svjetlosti.”

Poglavlje LXIX: Vjera i razum

 Zatim Kefa: “Nemojte misliti da mi kažemo da se te stvari trebaju primiti samo vjerom, nego i da ih treba
tvrditi razumom. Jer doista nije sigurno povjeriti ove stvari goloj vjeri bez razloga, budući da istina ne može
biti bez razloga. I stoga onaj tko je primio ove stvari utvrđene razumom, nikada ih ne može izgubiti; budući
da ih onaj tko ih primi bez dokaza, pristankom na jednostavnu njihovu izjavu, ne može čuvati na sigurnom,
niti je siguran jesu li istiniti; jer tko lako vjeruje, lako i popušta. Ali onaj tko je tražio razum za one stvari u
koje je povjerovao i primio, kao da je vezan lancima samog razuma, nikada se ne može otrgnuti ili odvojiti
od onih stvari u koje je vjerovao. I stoga, koliko je tko više zabrinut u traženju razloga, utoliko će on biti
čvršći u očuvanju svoje vjere.”

Poglavlje LXX: Odgoda

Na to je Šimon odgovorio: "Velika je stvar što obećavaš, da se iz Tore može pokazati vječnost
bezgranične svjetlosti." A kada je Kefa rekao: “Pokazat ću to kad god hoćeš”, Šimon je odgovorio: “Pošto je
kasno vrijeme, stajat ću uz tebe i suprotstaviti ti se sutra; i ako možete dokazati da je ovaj svijet stvoren i
da su duhovi besmrtni, imat ćete mene da vam pomognem u vašem propovijedanju.” Kad je to rekao, otišao
je, a slijedila ga je trećina svega naroda koji je došao s njim, a bilo je oko tisuću ljudi. Ali ostali su savijenih
koljena klanjali pred Kefom; i on je, zazivajući na njih ime YHWH, izliječio neke koji su imali demone,
izliječio druge koji su bili bolesni, i tako rastjerao ljude radujući se, zapovjedivši im da sutradan dođu
rano. Ali Kefa, kad se gomila povukla, zapovjedi da se stol prostre po zemlji, na otvorenom, u dvorištu gdje
je rasprava održana, i sjedne zajedno s onom jedanaestoro; ali večerao sam zavaljen s nekim drugim koji
su također počeli slušati riječ YHWH i bili su jako voljeni.

Poglavlje LXXI: Odvajanje od nečistog

Ali Kefa, najblagoljubivo me gledajući, da mi ta rastava ne bi nanijela tugu, kaže mi: „Nije od ponosa,
Klemente, da ne jedem s onima koji se još nisu očistili; ali bojim se da bih se mogao ozlijediti, a da im ne
učinim ništa dobro. Za ovo bih želio da zasigurno znate, da svatko tko se u bilo koje vrijeme klanjao idolima,
i klanjao se onima koje pogani nazivaju elohimom, ili jeo od stvari koje su im žrtvovane, nije bez nečistog
duha; jer je postao gost demona i sudjelovao je s tim demonom o kojemu je stvorio sliku u svom umu, bilo
kroz strah ili ljubav. I na taj način on nije oslobođen nečistog duha, i stoga mu je potrebno pročišćenje
mikve, kako bi nečisti duh mogao izaći iz njega, koji se nastanio u najdubljim osjećajima njegova duha, i što
je još gore, daje nema naznaka da vreba unutra, iz straha da bi ga trebalo razotkriti i protjerati.”

Poglavlje LXXII: Lijek

„Jer ovi nečisti duhovi vole boraviti u ljudskim tijelima, kako bi svojim služenjem mogli ispuniti svoje
vlastite želje i, naginjući pokrete svojih duhova na ono što sami žele, da bi ih natjerali da poslušaju svoje
vlastite požude, da mogu postati u potpunosti posude demona, od kojih je jedan Shimon, koji je zahvaćen
takvom bolešću, i sada ne može biti izliječen, jer je bolestan u svojoj volji i namjeri. Ni demon ne prebiva u
njemu protiv njegove volje; i stoga, ako bi ga netko istjerao iz njega, budući da je neodvojiv od njega samog,
i, da tako kažemo, sada je postao njegov sam duh, trebao bi se činiti da ga radije ubije i da na sebe navuče
krivnju za ubojstvo iz nehata. Stoga neka nitko od vas ne bude tužan što ste odvojeni od jela s nama, jer
svatko treba primijetiti da je to samo onoliko dugo koliko želi. Jer onaj tko želi uskoro biti uronjen, odvojen
je, ali na malo vremena, ali na duže vrijeme koji želi biti uronjen kasnije. Svatko ima dakle u vlastitoj moći
zahtijevati kraće ili duže vrijeme za svoje pokajanje; i stoga leži na tebi, kad to želiš, da dođeš za naš stol; a
ne kod nas, koji ne smijemo uzimati hranu ni s kim tko nije uronjen. Radije ste, dakle, vi koji nas sprječavate
da jedemo s vama, ako odgađate put svog pročišćenja i odgađate svoju mikvu.” Rekavši to i blagoslovivši,
uze hranu. A nakon toga, kada je zahvalio YHWH, ušao je u kuću i legao u krevet; i svi smo činili slično, jer
je sada bila noć.

Knjiga III

Poglavlje I: Biseri prije svinja

U međuvremenu Kefa, ustajući na pjevanje pijetla, i želeći nas probuditi, zatekao nas je budne, dok je
večernja svjetlost još uvijek gorjela; a kad nas je po običaju pozdravio i svi smo sjeli, tako je počeo. “Ništa
nije teže, braćo, nego rasuđivati o istini u prisutnosti miješanog mnoštva ljudi. Jer ono što jest ne smije se
svima govoriti onako kako jest, zbog onih koji slušaju nemoralno i izdajničko; ipak nije ispravno varati zbog
onih koji iskreno žele čuti istinu. Što će onda učiniti onaj tko se mora obratiti miješanom mnoštvu? hoće li
prikriti što je istina? Kako će onda poučiti one koji su vrijedni? Ali ako iznese čistu istinu onima koji ne žele
dobiti spasenje, nanosi štetu Onome od koga je poslan i od koga je primio zapovijed da ne baca bisere svojih
riječi pred svinje i pse, koji , boreći se protiv njih argumentima i sofizmima, valja ih u nizu tjelesnog
razumijevanja i njihovim lajanjem i niskim odgovorima slomiti i umoriti propovjednike YHWH-ine
riječi. Tako da i ja, uglavnom, koristeći se izvjesnim obilaženjem, nastojim izbjeći objavljivanje glavnog
znanja o Vrhovnom Shaddaiju nedostojnim ušima.” Zatim nam je, počevši od Oca, Sina i Ruach HaKodesh,
kratko i jasno izložio, tako da smo se svi mi koji smo ga slušali čudili da su ljudi napustili istinu i okrenuli
se taštini.

( Napomena urednika A, 2007 .: Smithov prijevod ovdje ima fusnotu u vezi s nedostajućim poglavljima od 2 do 11,
u kojoj se navodi da „nedostaju u gospođi najboljeg autoriteta, i čini nam se neospornim da oni ne čine dio izvornog djela
Iz tog razloga, i budući da smo ih smatrali potpuno neprevodivima, izostavili smo ih.” U svjetlu spominjanja istine u
prethodnom poglavlju, pitanje je jesu li oni uistinu “neprevodivi” ili su to shvaćanja koje ima protivnik. bilo dopušteno
uskratiti—za trenutak—od onih koji traže YHWH-ovu ISTINU? - TAD )

( Napomena urednika B, 2012 .: Od prvog tiskanja, otkrili smo ono što je nekada mogao biti sadržaj nedostajućih
poglavlja uspoređujući Klementova priznanja s takozvanim Klementinskim homilijima. Malo se preklapaju u
informacijama između knjiga Homilija 2 i 3 i Priznanja, i ovaj materijal može ono što je cenzurirano u Smithovim i
kasnijim prijevodima. Ako su cenzurirani perikopiji slični ili identični Homilijima 2 i 3, možemo razumjeti zašto bi ih Smith
mogao smatrati "potpuno neprevodivima"; oni prikazuju Kefu kako napreduje oštra kritika lažnih interpolacija u
TANAKH-u i onih koji su odgovorni za kvarenje čiste riječi Elohima, te kako se može čitati laž, ali ipak podučavati istinito.
Da bi stranica bila dosljedna s ranijim izdanjima, "Izgubljena poglavlja" su smještena u Dodatak C ovog sveska. Pročitajte
sada Dodatak C, a zatim se vratite na ovu stranicu za nastavak. - JHS )

Poglavlje XII: -Rasprava drugog dana

Ali kad je svanulo, netko je ušao i rekao: “U dvoru čeka vrlo veliko mnoštvo, a usred njih stoji Šimon,
nastojeći zaokupiti uši naroda najnemoralnim nagovorima.” Tada Kefa, odmah izišavši, stane na mjesto
gdje se prethodnog dana raspravljao, i sav narod koji mu se s radošću obraćao, obratio mu se na
pozornost. Ali kada je Šimon primijetio da su se ljudi radovali pogledu na Kefu i da su ga potaknuli da ga
zavole, zbunjeno je rekao: “Čudim se ludosti ljudi, koji me nazivaju čarobnjakom, a vole Kefu; dok bi me,
budući da su poznavali od davnina, trebali više voljeti. I stoga iz ovog znaka oni koji imaju razum mogu
shvatiti da se Kefa radije može činiti mađioničarem, budući da se naklonost ne odnosi na mene, kojemu je
gotovo zbog poznanstva, već se obilno troši na njega, kome nije zbog bilo kakvog poznavanja.”

Poglavlje XIII: Šimon zavodnik

Dok je Šimon ovako govorio, Kefa je, pozdravivši narod na svoj uobičajeni način, ovako odgovorio: “O
Šimone, njegova vlastita savjest je dovoljna da ga svi pobijaju; ali ako se čudiš tome, da oni koji su s tobom
poznati ne samo da te ne vole nego čak i mrze, nauči razlog od mene. Budući da ste zavodnik, tvrdite da
naviještate istinu; i zbog toga ste imali mnoge hasrime koji su imali želju saznati istinu. Ali kada su u vama
vidjeli stvari suprotno od onoga što ste ispovijedali, oni su, kao što rekoh, ljubitelji istine, počeli ne samo
da vas ne vole, nego čak i mrze. Ali ipak te nisu odmah napustili, jer si ipak obećao da ćeš im pokazati što
je istina. Sve dok, dakle, nije bio prisutan nitko tko bi ih mogao pokazati, oni su dosadili vama; ali budući
da im je sinula nada u bolju pouku, oni vas preziru i traže da saznaju što oni razumiju da je bolje. A ti si
doista, djelujući podlo umijećem, isprva mislio da bi trebao izbjeći otkrivanje. Ali otkriveni ste. Jer ste
stjerani u kut i, suprotno vašem očekivanju, postali ste ozloglašeni, ne samo zato što ne znate istinu, već i
zato što je ne želite čuti od onih koji je znaju. Jer da ste bili voljni čuti, na vama bi se pokazala ta izreka, o
Onome koji je rekao da 'nema ništa skriveno što se neće saznati, niti skriveno što se neće otkriti'.”

Poglavlje XIV: Šimon tvrdi da je Kefin ispunio obećanje

Dok je Kefa govorio ove riječi i druge u istom smislu, Šimon je odgovorio: “Neću dopustiti da me
zadržavaš dugim govorima, Kefa; Od vas tražim ono što ste jučer obećali. Tada si rekao da možeš pokazati
da Tora uči o neizmjernosti vječne svjetlosti, i da postoje samo dva nebesa, koja su stvorena, i da je više
prebivalište tog svjetla, u kojem neizrecivi Otac prebiva sam zauvijek ; ali da je po uzoru na to nebo
napravljeno ovo Vidljivo nebo, za koje ste tvrdili da će proći. Rekli ste, dakle, da je Otac svega jedan, jer ne
mogu biti dva beskonačna; inače niti jedno od njih ne bi bilo beskonačno, jer u onome u čemu jedno opstoji,
on postavlja granicu opstojnosti drugoga. Od tada ne samo da si ovo obećao, nego si to u stanju pokazati iz
Tore, ostavi druge stvari i baci se na ovo.” Tada je Kefa rekao: “Kad bi me zamolili da govorim o ovim
stvarima samo na vaš račun, koji dolaze samo u svrhu proturječja, od mene nikada ne biste smjeli čuti niti
jedan govor; ali s obzirom na to da je potrebno da vinogradar, želeći posijati dobro tlo, posije nešto
sjemena, bilo na kamenita mjesta, bilo na mjesta koja će ljudi gaziti, ili na mjesta puna drače i čađi (kao što
je i naš Učitelj naveo , ukazujući ovime na raznolikost namjena nekoliko duhova), neću odgoditi.”

Poglavlje XV: Shimonova arogancija

 Tada reče Šimon: “Čini mi se da si ljut; ali ako je tako, nije potrebno ulaziti u sukob.” Zatim Kefa: “Vidim
da shvaćaš da trebaš biti osuđen, i želiš pristojno pobjeći iz natjecanja; jer ono što ste vidjeli da me naljutilo
na vas, čovjeka koji želi prevariti toliko mnoštvo, a kad nemate što reći, pretvarajući se umjerenost, koji
također, naravno, vašim autoritetom zapovijeda da će se polemika voditi kao molim te, a ne kako naredba
nalaže?” Zatim Šimon: „Natjerat ću se da strpljivo podnosim tvoju nevještinu da bih pokazao da zaista želiš
zavesti narod, ali da ja učim istinu. Ali sada se suzdržavam od rasprave o toj bezgraničnoj
svjetlosti. Odgovori mi, dakle, što tražim od tebe. Budući da je YHWH , kako kažeš, stvorio sve, odakle
dolazi zlo?" Zatim je Kefa rekao: “Postavljati pitanja na ovaj način nije dio protivnika, već učenika. Ako
dakle želiš naučiti, priznaj to; i prvo ću te naučiti kako trebaš učiti, a kad naučiš slušati, onda ću te odmah
početi učiti. Ali ako ne želiš učiti, kao da znaš sve, ja ću najprije iznijeti vjeru koju propovijedam, a ti također
izloži ono što misliš da je istina; a kad se razotkrije profesija svakoga od nas, neka prosude naši slušatelji
čiji je govor potkrijepljen istinom.” Na to je Šimon odgovorio: “Ovo je dobra šala: gle momka koji se nudi
da me poduči! Ipak ću te trpjeti i trpjeti tvoje neznanje i tvoju oholost. Priznajem, dakle, želim učiti; da
vidimo kako me možeš naučiti.”

Poglavlje XVI: Postojanje zla

Tada je Kefa rekao: „Ako zaista želiš naučiti, prvo nauči ovo: koliko si nevješto postavila svoje
pitanje. Jer vi kažete: 'Budući da je YHWH sve stvorio, odakle je zlo?' Ali prije nego što ste ovo postavili, tri
vrste pitanja trebale su imati prednost: Prvo , postoji li zlo?
Drugo , što je zlo? Treće , kome je i odakle?" Na to je Šimon odgovorio: “O ti najnevještiji i neučeni: ima li
čovjeka koji ne priznaje da postoji zlo u ovom životu? Otkud sam i ja, misleći da imaš čak i zdrav razum
svih ljudi, pitao, otkud je zlo; ne kao želju da učim, budući da sve znam, a najmanje od vas, koji ništa ne
znate, nego da vam pokažem da o svemu ne znate. I da ne biste pretpostavili da je to što sam ljuta što
govorim pomalo strogo, znajte da sam dirnut suosjećanjem s onima koji su prisutni, koje pokušavate
prevariti.” Tada je Kefa rekao: “Utoliko si nemoralniji, ako možeš tako pogriješiti, a ne ljutiti se; ali dim se
mora dizati tamo gdje ima vatre. Ipak, reći ću vam da ne bih izgledao da vas hvatam riječima, da ne
odgovarate na ono što ste neuredno govorili. Kažete da svi priznaju postojanje zla, što je uistinu lažno; jer,
prije svega, cijelo hebrejsko pleme poriče svoje postojanje.”

Poglavlje XVII: Ne prihvaćaju svi

Tada je Šimon, prekinuvši govor, rekao: "Pravo čine oni koji kažu da nema zla." Tada je Kefa odgovorio:
“Ne predlažemo da sada govorimo o tome, već samo da konstatujemo činjenicu da postojanje zla nije
univerzalno priznato. Ali drugo pitanje koje ste trebali postaviti je: 'Što je zlo - tvar, nesreća ili djelo?' I
mnoge druge stvari iste vrste. I nakon toga, prema čemu, ili kako je, ili kome je zlo - bilo prema YHWH, ili
prema malahima, ili prema ljudima, pravednicima ili nemoralima, svima ili nekima, sebi ili nikome jedan? I
onda se trebate raspitati, odakle je to?-da li od YHWH-a, ili iz ničega; da li je to oduvijek bilo, ili je imalo
svoj početak u vremenu; da li je korisno ili beskorisno? I mnoge druge stvari koje zahtjeva ovakva
ponuda.” Na to je Šimon odgovorio: “Oprostite; Pogriješio sam u pogledu prvog pitanja; ali pretpostavimo
da sada prvo pitam je li zlo ili nije?"

Poglavlje XVIII: Način vođenja rasprave

Tada je Kefa rekao: “Na koji način postavljaš pitanje; kao želja učiti, ili podučavati, ili radi postavljanja
pitanja? Ako doista želim naučiti, prvo vas moram nešto naučiti, što dolazi posljedično i ispravnim
redoslijedom doktrine; možda iz sebe shvatiš što je zlo. Ali ako postavite pitanje kao instruktor, nemam
potrebu da me vi podučavate, jer imam Učitelja od kojeg sam sve naučio. Ali ako pitate samo radi
postavljanja pitanja i osporavanja, neka svatko od nas prvo iznese svoje mišljenje, pa neka se o tome
raspravlja. Jer nije razumno da pitate kao onaj koji želi učiti, i proturječiti kao jedno učenje, pa da nakon
mog odgovora bude po vašem nahođenju da kažete jesam li govorio dobro ili loše. Dakle, ne možete stajati
na mjestu osporavača i suditi o onome što govorimo. I stoga, kao što sam rekao, ako se treba voditi
rasprava, neka svatko od nas iznese svoje osjećaje; i dok smo u sukobu, ovi će pažljivi slušatelji biti samo
shoftim.”

Poglavlje XIX: Želja za poukom

Tada je Šimon rekao: "Zar ti se ne čini apsurdnim da nevješt narod presuđuje o našim izrekama?" Zatim
Kefa: “Nije tako; jer ono što je jednom manje jasno, mogu istražiti mnogi, jer često čak i popularna glasina
ima aspekt proročanstva. Ali uz sve to, svi ovi ljudi ovdje stoje sputani ljubavlju prema YHWH-u i željom
da spoznaju istinu, pa se stoga sve njih treba smatrati jednim, jer im je naklonost jedna te ista prema
istina; kao što je, s druge strane, dvoje mnogo i raznoliko, ako se međusobno ne slažu. Ali ako želite dobiti
naznaku kako su svi ovi ljudi koji stoje pred nama kao jedan čovjek, razmislite iz same njihove tišine i tišine
kako sa svom strpljenjem, kao što vidite, čine čast istini Elohima, čak i prije nego što saznaju to, jer još nisu
naučili veće poštovanje koje duguju tome. Stoga se nadam, milošću YHWH-a, da će On prihvatiti poslušnu
namjeru njihova uma prema Njemu, i da će dati palm pobjede onome koji propovijeda istinu, da bi im
pokazao navjestitelja istine.”

Poglavlje XX: Zajednička načela

Zatim Shimon: „O kojoj temi želiš da se održi rasprava? Reci mi, da i ja mogu definirati što mislim, i tako
istraga može početi.” A Kefa je odgovorio: “Ako ćeš doista učiniti kako ja mislim da je ispravno, ja bih to
učinio prema propisu mog Učitelja, koji je prije svega zapovijedao hebrejskom plemenu, za koje je znao da
ima znanje o YHWH-u, i da ono je On koji je stvorio svijet, ne da bi se raspitivali o Njemu koga su poznavali,
nego da bi, poznavajući Njega, trebali istražiti Njegovu volju i Njegovu pravednost; jer je ljudima stavljeno
u moć da, istražujući ove stvari, mogu pronaći, učiniti i promatrati one stvari o kojima će se suditi. Stoga
nam je naredio da ispitujemo, ne odakle dolazi zlo, kao što ste upravo pitali, nego da tražimo pravednost
YHWH-a i Njegovog kraljevstva; i sve će vam se to, kaže On, dodati.” Tada je Šimon rekao: “Budući da su
ove stvari naređene Hebrejima, kao da imaju ispravno znanje o YHWH- u i da su mišljenja da svako ima u
svojoj moći činiti te stvari u vezi s tim da mu se sudi – ali moje mišljenje se razlikuje od njihovog — gdje
želiš da počnem?“

Poglavlje XXI: Sloboda volje

Zatim je Kefa rekao: “Savjetujem da se prvo ispita je li u našoj moći da znamo odakle nam suditi.” Ali
Šimon je rekao: “Nije tako; nego o YHWH-u , o kojem svi koji su prisutni žele čuti.”
Zatim Kefa: "Priznaješ, dakle, da je nešto u moći volje: samo priznaj ovo, ako je tako, i hajde da se raspitamo,
kako kažeš, o YHWH." Na to je Šimon odgovorio: “Nipošto” Tada je Kefa rekao: “Ako, dakle, ništa nije u
našoj moći, beskorisno je da se raspitujemo o bilo čemu u vezi s YHWH, jer to nije u moći onih koji traže da
pronađu; stoga sam dobro rekao, da ovo treba biti prva istraga, je li išta u moći volje.” Tada je Šimon rekao:
"Ne možemo ni razumjeti ovo što govoriš, ako je išta u moći volje." Ali Kefa, vidjevši da se on (Šimon) okreće
svađi, i zbog straha da će biti pobijeđen, sve stvari zbunjuje kao opće nesigurne, odgovori: „Kako onda znaš
da nije u moći čovjeka da znaš išta, budući da baš ovu stvar barem znaš?”

Poglavlje XXII: Odgovornost

Tada je Šimon rekao: “Ne znam znam li i ovo; jer svatko, kako mu je sudbina odredila, ili čini, ili razumije,
ili pati.” Tada je Kefa rekao: „Vidite, braćo moja, u kakve je besmislice pao Šimon, koji je prije mog dolaska
učio da ljudi imaju u svojoj moći da budu mudri i da rade što žele, ali sada, silom otjeran u kut. od mojih
argumenata, on poriče da čovjek ima bilo kakvu moć opažanja ili djelovanja; a ipak se usuđuje proglasiti se
učiteljem! Ali reci mi kako onda YHWH sudi prema istini svakome za njegova djela, ako ljudi nemaju u
vlastitoj moći bilo što učiniti? Ako je ovo mišljenje imao, sve su stvari razorene iz korijena; uzaludna će biti
želja za slijeđenjem dobrote; da, čak i uzalud šoftimi svijeta upravljaju zakonima i kažnjavaju one koji
pogriješuju, jer nisu imali u svojoj moći ne griješiti; uzaludni će također biti zakoni plemena koji određuju
kazne za zla djela. Jadni će biti i oni koji se trudom čuvaju pravednosti; ali blagoslovio one koji, živeći u
zadovoljstvu, vrše tiraniju, živeći u raskoši i nemoralu. Prema ovome, dakle, ne može postojati ni
pravednost, ni dobrota, ni ikakva vrlina, niti, kako biste htjeli, nikakav elohim. Ali, o Šimone, znam zašto si
ovako govorio: uistinu zato što si htio izbjeći ispitivanje, da te ne bi otvoreno pobijali; i stoga kažete da nije
u moći čovjeka da išta uoči ili razazna. Ali da je ovo stvarno bilo vaše mišljenje, sigurno se prije mog dolaska
ne biste pred narodom proglasili učiteljem. Kažem, dakle, da je čovjek pod svojom kontrolom.” Zatim je
Šimon rekao: „Što znači biti pod njegovom vlastitom kontrolom? Reci nam." Ovom Kefi: "Ako ništa ne može
naučiti, zašto želiš čuti?" A Šimon je rekao: "Nemaš što odgovoriti na ovo."

Poglavlje XXIII: Porijeklo zla

Tada je Kefa rekao: “Ja ću govoriti, ne kao pod tvojom prisilom, već na zahtjev slušatelja. Moć izbora je
osjećaj duha, koji posjeduje osobinu kojom može biti sklon prema djelima koje želi.” Tada je Šimon,
plješćući Kefi za ono što je rekao, rekao: “Uistinu, ti si to veličanstveno i neusporedivo izložio, jer moja je
dužnost posvjedočiti da dobro govoriš. Sada ako mi objasnite ovo što vas sada tražim, u svemu drugome
ću vam se pokoriti. Ono što želim naučiti, dakle, je ovo: ako ono što elohim želi biti, jest; a ono što On ne
želi biti, nije. Odgovori mi na ovo.” Zatim Kefa: “Ako ne znaš da postavljaš apsurdno i nekompetentno
pitanje, oprostit ću ti i objasniti; ali ako ste svjesni da tražite neposljedično, ne radite dobro.” Tada je Šimon
rekao: „Kunem se vrhovnim božanstvom, što god to bilo, koje sudi i kažnjava one koji griješe, da ne znam
što sam rekao nedosljedno, niti kakav je apsurd u mojim riječima, to jest u onima koje Upravo sam
izgovorio.”
Poglavlje XXIV: YHWH je autor dobra, a ne zla
Na to je Kefa odgovorio: “Pošto, dakle, priznaješ da si neznalica, sada uči. Vaše je pitanje zahtijevalo
naše oslobađanje u vezi s dvije stvari koje su suprotne jedna drugoj. Jer svako je kretanje podijeljeno na
dva dijela, tako da se jedan dio pokreće nuždom, a drugi voljom; a one stvari koje pokreće nužda uvijek su
u pokretu, one koje pokreće volja, ne uvijek. Na primjer, Sunčevo gibanje se izvodi zbog potrebe da dovrši
svoj određeni krug, a svako stanje i služba neba ovisi o potrebnim kretanjima. Ali čovjek upravlja voljnim
kretanjima vlastitih postupaka. I stoga postoje neke stvari koje su stvorene za tu svrhu, da u svojim
službama trebaju biti podvrgnuti nužnosti i ne mogu učiniti ništa drugo osim onoga što im je dodijeljeno; a
kada su izvršili ovu službu, Stvoritelj svih stvari, koji ih je tako uredio prema svojoj volji, čuva ih. Ali postoje
i druge stvari u kojima postoji moć volje i koje imaju slobodan izbor da rade što žele. Oni, kao što sam rekao,
ne ostaju uvijek u onom redu u kojem su stvoreni: nego prema tome kako ih vodi njihova volja, a sud
njihova uma ih naginje, oni djeluju ili na dobro ili na zlo; i stoga je predložio nagrade onima koji čine dobro,
a kazne onima koji čine zlo.

Poglavlje XXV: “Tko se opirao njegovoj volji?”

Kažete, dakle, ako YHWH želi da bilo što bude, to jest; a ako On to ne želi, nije. Ali kad bih ja odgovorio
da ono što On želi jest, a što ne želi, nije, rekli biste da onda želi da se zlo čini u svijetu, jer sve što On želi
jest, i sve što On želje nije nije. Ali da sam odgovorio da nije tako da je ono što YHWH želi, a ono što On ne
želi, onda biste mi uzvratili da YHWH tada mora biti nemoćan, ako ne može učiniti ono što želi; a ti bi bio
još razdražljiviji, jer bi mislio da si pobijedio, iako nisi ništa rekao. Stoga si neznalica, o Shimone, da, vrlo
neznalica, kako volja YHWH djeluje u svakom pojedinačnom slučaju. Jer neke stvari, kao što smo rekli, On
je tako želio biti, da ne mogu biti drugačije osim kako ih je On odredio; a njima On nije dodijelio ni nagrade
ni kazne; ali one koje je htio biti tako da imaju u svojoj moći da čine što žele, dodijelio im je prema njihovim
djelima i njihovim voljama, da zasluže ili nagrade ili kazne. Budući da se, dakle, kao što sam vas obavijestio,
sve stvari koje se pokreću dijele na dva dijela, prema razlici koju sam prethodno naveo, sve što YHWH želi
jest, a sve što On neće nije.”

Poglavlje XXVI: Nema dobrote bez slobode

Da bi se to Shimon je odgovorio: „Nije on u stanju da nas sve tako da treba biti dobar i da ne bismo
trebali imati u našoj moći da se na neki drugi način?” Kefa je odgovorio: “Ovo je također apsurdno
pitanje. Jer da nas je učinio nepromjenjive prirode i nesposobne da se udaljimo od dobra, ne bismo trebali
biti stvarno dobri, jer ne bismo mogli biti ništa drugo; i ne bi nam bila svrha da smo dobri; a ono što smo
učinili ne bi bilo naše, nego nužnost naše prirode. Ali kako se to može nazvati dobrim, što nije učinjeno
namjerno? I zbog toga je svijet zahtijevao duga razdoblja, dok se ne dovrši broj duhova koji su bili
predodređeni da ga ispune, a onda se to Vidljivo nebo treba saviti poput svitka, i pojaviti se ono što je više,
i duhovi blaženici, koji su vraćeni u svoja tijela, trebaju biti uvedeni u svjetlo; ali duhove nemoralnih, jer su
njihova nečista djela okružena vatrenim duhom, treba baciti u ponor neugasivog ognja, da podnose kazne
kroz vječnost. Sada kada je to tako, Y'shua nam je posvjedočio; o kome ću te, ako želiš znati da je on navi,
poučiti bezbrojnim izjavama. Jer od onoga što je on rekao, i sada se ispunjava sve što je rekao; a vjeruje se
da će se ispuniti one stvari koje je On govorio o budućnosti, jer se vjera daje budućnosti iz onih stvari koje
su se već dogodile.”

Poglavlje XXVII: Vidljivo nebo: Zašto napravljeno

Ali Shimon je, uvidjevši da Kefa jasno pripisuje razlog iz glave proročanstva, iz koje je cijelo pitanje
riješeno, odbio je da se diskurs krene ovim putem; i tako odgovorio: "Daj mi odgovor na pitanja koja sam
postavio i reci mi, ako se to Vidljivo nebo, kako kažeš, treba rastopiti, zašto je ono prvo napravljeno?" Kefa
je odgovorio: „To je napravljeno radi ovog sadašnjeg života ljudi, kako bi moglo doći do neke vrste umetanja
i razdvajanja, da ne bi itko nedostojan mogao vidjeti stan nebeskih i prebivalište samoga YHWH, koji su
pripremljeni u kako bi ih vidjeli samo oni koji su čista srca. Ali sada, u vrijeme sukoba, Njemu je drago da
one stvari budu nevidljive, koje su predodređene kao nagrada pobjednicima.” Tada je Šimon rekao: „Ako
je Stvoritelj dobar, a svijet dobar, kako će Onaj koji je dobar ikada uništiti ono što je dobro? Ali, ako on će
uništiti ono što je dobro, kako će On sam se mislio da se dobro? Ali, ako on će se rastopiti i uništiti ga kao
zlo, kako će se on neće pojaviti se biti zlo, on koji je napravio ono što je zlo?”

Poglavlje XXVIII: Zašto biti raspušten

Na to je Kefa odgovorio: “Budući da smo obećali da nećemo bježati od tvojih blasfemija, strpljivo ih
podnosimo, jer ćeš sam polagati račun za ono što govoriš. Stoga slušajte sada. Da je doista to nebo koje je
vidljivo i prolazno stvoreno radi njega samoga, postojao bi neki razlog u tome što kažete da se ne bi trebalo
raspustiti. Ali ako nije napravljena radi sebe samog, nego radi nečega drugog, mora se nužno raspustiti da
bi se pojavilo ono zbog čega se čini da je napravljeno. Kao što bih mogao reći, za ilustraciju, koliko god se
činilo da je ljuska jajeta formirana pošteno i pažljivo, ipak je potrebno da se razbije i otvori, da iz nje izađe
pile, i da se to može pojaviti za za koje se čini da je oblik cijelog jajeta ukalupljen. Tako je također potrebno
da stanje ovoga svijeta nestane, da zasja ono radosnije stanje nebeske malkute.”

Poglavlje XXIX: Pokvarljive stvari koje je napravio nepotkupljivi

Zatim Šimon: „Ne čini mi se da se nebo, koje je stvorio Elohim , može raspasti. Jer stvari koje je stvorio
vječni su vječne, dok su stvari koje je napravio trulež privremene i propadajuće.” Onda Kefa: “Nije
tako. Doista, kvarljive i privremene stvari svih vrsta stvaraju smrtna bića; ali Vječni ne čini uvijek stvari
kvarljivim, ili uvijek neiskvarenim; ali prema volji Elohima Stvoritelja, tako će biti i stvari koje On stvara. Jer
moć Elohima nije podložna poukama, već je Njegova volja Tora za Njegove stvorenja.” Tada je Shimon
odgovorio: “Vratim te na prvo pitanje. Rekli ste sada da Elohim nije vidljiv nikome; ali kada će se to nebo
raspasti i to superiorno stanje nebeske malkute zasjati, tada će oni koji su čista srca vidjeti YHWH ; koja je
izjava suprotna Tori, jer tamo je zapisano da je YHWH rekao: 'Nitko neće vidjeti moje lice i živjeti'.”

Poglavlje XXX: Kako Čista u srcu vide YHWH

Tada je Kefa odgovorio: “Onima koji ne čitaju Toru prema Mošeovoj tradiciji, čini se da je moj govor
suprotan njoj; ali pokazat ću vam kako to nije kontradiktorno. YHWH vidi um, a ne tijelo; po Ruahu, a ne
po tijelu. Odakle i malakimi, koji su duhovi, vidi YHWH; i stoga Ga ljudi, sve dok su ljudi, ne mogu vidjeti. Ali
nakon uskrsnuća mrtvih, kada budu napravljeni poput malahima, moći će vidjeti YHWH. I stoga moja izjava
nije suprotna Tori; nije ni ono što je naš Učitelj rekao: ' Blago njima čista srca, jer će vidjeti YHWH. ' Jer je
pokazao da će doći vrijeme u kojem će neki ljudi postati malahimi, koji će u duhu svoga uma vidjeti
YHWH.” Nakon ovih i mnogih sličnih izreka, Šimon je počeo tvrditi s mnogim zakletvama, govoreći: „U vezi
s jednim samo mi daj razum, je li duh besmrtan, i u svemu ću se pokoriti tvojoj volji. Ali neka bude sutra,
jer danas je kasno.” Kada je stoga Kefa počeo govoriti, Šimon je izašao, a s njim i vrlo malo njegovih
suradnika; i to za sramotu. Ali svi ostali, okrećući se Kefi, na savijenim koljenima klanjali su se pred njim; a
neki od onih koji su bili pogođeni raznim bolestima, ili napadnuti demonima, bili su izliječeni molitvom
Kefe i otišli su radosni, jer su odmah dobili halaku pravog YHWH-a, a također i Njegovu milost. Kad se,
dakle, mnoštvo povuklo, a samo mi njegovi pratioci ostali smo s njim, sjeli smo na kauče postavljene na
zemlju, svaki je prepoznao svoje uobičajeno mjesto, i uzeli hranu i zahvalili YHWH, otišli smo spavati.

Poglavlje XXXI: Marljivost u proučavanju

Ali sutradan nas je Kefa, kao i obično, ustajući prije zore, zatekao već budne i spremne slušati; i tako je
započeo: „Molim vas, braćo moja i susluge, da ako se bilo tko od vas ne može probuditi, ne muči se zbog
moje prisutnosti, jer je nagla promjena teška; ali ako se dugo vremena postupno navikavamo, to neće biti
uznemirujuće koje dolazi od koristi. Jer nismo svi imali istu obuku; iako ćemo se s vremenom moći
ukalupiti u jednu naviku, jer kažu da običaj ima mjesto druge prirode. Ali pozivam YHWH da svjedoči da
nisam uvrijeđen, ako se netko ne može probuditi; nego radije po tome, ako tko spava cijelu noć, ne ispuni
tijekom dana ono što je izostavio noću. Jer potrebno je pažljivo i neprestano paziti na proučavanje doktrine,
kako bi naš um bio ispunjen samo mišlju o YHWH: jer u umu koji je ispunjen mišlju o YHWH, neće biti dato
mjesto za nemoralni."

Poglavlje XXXII: Kefina privatna poduka

Kad nam je Kefa ovako govorio, svatko od nas ga je nestrpljivo uvjeravao, da smo već budni, zadovoljni
kratkim snom, ali da ga se bojimo uzbuditi, jer nije postalo talmidim zapovijedati Učitelju; “A ipak, čak smo
se, o Kefa, gotovo usudili preuzeti na sebe, jer su naša srca, uznemirena čežnjom za tvojim riječima,
potpuno istjerala san iz naših očiju. Ali opet se naša naklonost prema vama tome suprotstavila i nije
dopustila da vas nasilno probudimo.” Tada je Kefa rekao: “Budući da, dakle, tvrdite da ste voljni budni zbog
želje za slušanjem, želim vam pažljivije ponoviti i objasniti njihovim redoslijedom stvari koje su jučer
izgovorene bez dogovora. I to predlažem učiniti tijekom ovih svakodnevnih rasprava, da noću, kada se
omogući privatnost vremena i mjesta, razotkrijem ispravnim redoslijedom i ravnom linijom objašnjenja,
sve što u kontroverzi nije dovoljno rečeno punina." A onda nam je počeo ukazivati kako je jučerašnja
rasprava trebala biti vođena, a kako se nije mogla tako voditi zbog spornosti ili nevještine njegovog
protivnika; i kako se stoga samo poslužio tvrdnjama i samo je oborio ono što je rekao njegov protivnik, ali
nije izložio svoje vlastite doktrine ni potpuno ni jasno. Zatim nam je ponovio nekoliko stvari, raspravio ih
je uredno i s punim razlogom.

Poglavlje XXXIII: Učenici i neozbiljni prigovori

 Ali kad je dan počeo svijetliti, nakon molitve iziđe među mnoštvo i stane na svoje uobičajeno mjesto,
radi rasprave; i vidjevši Šimona kako stoji usred gomile, pozdravi narod na svoj uobičajen način i reče im:
“Priznajem da sam ožalošćen zbog nekih ljudi, koji nam dolaze na ovaj način da nešto nauče , ali kada ih
počnemo poučavati, oni se izjašnjavaju da su i sami majstori, i dok doista postavljaju pitanja kao neznalice,
proturječe kao poznavanje stabala. Ali možda će netko reći, da onaj tko postavlja pitanje postavlja ga doista
kako bi naučio, ali kad mu se to što čuje ne čini ispravnim, potrebno je da odgovori, a čini se da je proturječje
koje nije proturječje, već daljnje ispitivanje.

Poglavlje XXXIV: Protiv naloga je protiv razuma

“Neka takav onda čuje ovo: Učenje svake doktrine ima određeni red, i postoje neke stvari koje se moraju
predati prvo, druge na drugom mjestu, a druge na trećem, i tako sve po svom redu; i ako se te stvari predaju
svojim redoslijedom, one postaju jasne; ali ako se iznesu izvan reda, činit će se da su izgovorene protiv
razuma. Stoga se pored svega treba pridržavati, ako tražimo u svrhu pronalaska onoga što tražimo. Jer onaj
tko ispravno stupi na cestu, promatrat će drugo mjesto po pravom redu, a s drugog će lakše naći treće; i što
dalje ide, to će mu se put znanja više otvarati, čak i sve dok ne stigne u grad istine, kamo je vezan i do kojeg
želi doći. Ali onaj koji je nevješt i ne zna za put, kao putnik u stranoj zemlji, neznalica i lutalica, neće li
zaposliti rodom iz zemlje kao vodiča - nesumnjivo kad je skrenuo s puta istine , ostat će izvan vrata života,
i tako će, upleten u tamu crne noći, hodati stazama propasti. Stoga, ako se one stvari koje treba tražiti
uredno traže, one se najlakše mogu pronaći, ali nevješt čovjek ne zna za red istraživanja. Ispravno je da se
neznalica prepusti onom koji zna i najprije nauči redoslijed ispitivanja, kako bi na kraju mogao pronaći
način postavljanja pitanja i odgovaranja.”

Poglavlje XXXV: Učenje prije poučavanja

Na to je Šimon odgovorio: “Onda istina nije vlasništvo svih, već samo onih koji poznaju umijeće
rasprave, što je apsurdno; jer ne može biti, budući da je On jednako elohim svih, da svi ne budu jednako
sposobni spoznati Njegovu volju.” Zatim Kefa: “On je sve učinio jednakima, i svima je jednako dao da budu
prijemčivi za istinu. Ali da nitko od onih koji su rođeni nije rođen s obrazovanjem, već obrazovanje dolazi
nakon rođenja, nitko ne može sumnjati. Budući da, dakle, rođenje ljudi ima jednakost u tom pogledu, da su
svi jednako sposobni primiti disciplinu, razlika nije u prirodi nego u obrazovanju. Tko ne zna da stvari koje
netko nauči nije znao prije nego što ih je naučio?” Tada je Šimon rekao: "Istinski kažeš." Tada je Kefa rekao:
"Ako se onda u onim vještinama koje su u zajedničkoj upotrebi, prvo uči pa onda poučava, koliko bi više
trebali oni koji se izjašnjavaju da su odgajatelji duhova prvo učiti, pa tako i poučavati, da ne bi izložiti se
ruglu, ako obećaju da će drugima priuštiti znanje, kad su sami nevješti?” Zatim Shimon: “To vrijedi za one
umjetnosti koje su u zajedničkoj upotrebi; ali u riječi znanja, čim je tko čuo, naučio je.”

Poglavlje XXXVI: Samodokaz istine

Zatim je Kefa rekao: “Ako netko čuje na uredan i pravilan način, on može znati što je istina; ali onaj tko
se odbija pokoriti vladavini reformiranog života i čistog ponašanja, što je uistinu pravi rezultat spoznaje
istine, neće priznati da zna ono što zna. Jer upravo to vidimo u slučaju nekih koji, napuštajući zanate koje
su naučili u mladosti, prepuštaju se drugim nastupima i, opravdavajući vlastitu lijenost, počinju smatrati
da je zanat neisplativ.” Zatim Šimon: "Treba li svi koji čuju vjerovati da je istina ono što čuju?" Zatim Kefa:
“Tko god čuje urednu izjavu istine, nikako je ne može osporiti, ali zna da je ono što je rečeno istina, pod
uvjetom da se također voljno pokorava pravilima života. Ali oni koji se, kad čuju, ne žele posvetiti dobrim
djelima, spriječeni su željom da čine zlo da prešutno pristanu na ono što smatraju ispravnim. Stoga je očito
da je u moći slušatelja da odaberu što od njih dvoje preferiraju. Ali kad bi svi koji čuju poslušali, to bi prije
bila nužnost prirode, koja bi sve vodila na jedan način. Jer kao što se nitko ne može uvjeriti da postane niži
ili viši, jer sila prirode to ne dopušta; isto tako, kada bi se ili svi obratili na istinu jednom riječju, ili se svi ne
bi obratili, to bi bila sila prirode koja bi u jednom slučaju sve natjerala, a u drugome nikoga, da se obrate.”

Poglavlje XXXVII: YHWH I pravedan i dobar

Tada je Šimon rekao: “Obavijesti nas, dakle, što onaj tko želi znati istinu prvo mora naučiti.” Zatim Kefa:
“Prije svega mora se ispitati što je čovjeku moguće saznati. Jer nužno se sud YHWH okreće na ovo, ako je
čovjek bio u stanju učiniti dobro, a nije ga učinio. I stoga se ljudi moraju raspitati imaju li to u svojoj moći
nastojeći pronaći ono što je dobro, i učiniti to kada su to pronašli; jer to je ono zbog čega ih treba suditi. Ali
više od toga nema prilike da itko osim navi zna: jer što je ljudima potrebno da znaju kako je svijet
stvoren? To bi, doista, bilo potrebno naučiti ako bismo morali ući u sličnu konstrukciju. Ali sada nam je
dovoljno, da bismo obožavali YHWH, da znamo da je On stvorio svijet; ali kako ju je napravio, za nas nije
predmet ispitivanja, jer, kao što sam rekao, nije nam dužnost stjecati znanje o toj umjetnosti, kao da ćemo
napraviti nešto slično. Ali ne trebamo biti suđeni ni zbog toga, zašto nismo naučili kako je svijet stvoren,
nego samo zbog toga, ako nemamo znanja o njegovom Stvoritelju. Jer ćemo znati da je Stvoritelj svijeta
pravedni i dobri YHWH, ako ga tražimo na putevima pravednosti. Jer ako o Njemu znamo samo da je dobar,
takvo znanje nije dovoljno za spasenje. Jer u sadašnjem životu ne samo vrijedni, nego i nedostojni, uživaju
u Njegovoj dobroti i Njegovim dobrobitima. Ali ako vjerujemo da je ne samo dobar, nego i pravedan, i ako,
prema onome što vjerujemo u vezi s YHWH, promatramo pravednost tijekom cijelog našeg života, zauvijek
ćemo uživati u njegovoj dobroti. Jednom riječju, Hebrejima, čije je mišljenje o YHWH-u bilo da je On samo
dobar, naš Učitelj je rekao da i oni trebaju tražiti Njegovu pravednost; to jest, da znaju da je On zaista dobar
u ovom sadašnjem vremenu, da svi mogu živjeti u Njegovoj dobroti, ali da će On biti pravedan na Sudnjem
danu, da dostojnima dodijeli vječne nagrade, od kojih će nedostojni biti isključeni.

Poglavlje XXXVIII: YHWH-ina pravda prikazana na Sudnjem danu

Zatim Šimon: "Kako jedno te isto biće može biti i dobro i pravedno?" Kefa odgovori: „Jer bez
pravednosti, dobrota bi bila nepravda; jer je dio dobrog Elohima da podari Svoje sunce i kišu podjednako
pravednima i nepravednima; ali to bi se činilo nepravednim, kada bi se prema dobrima i prema zlima
odnosio uvijek s jednakom srećom, a da to nije činio radi plodova, u kojima mogu jednako uživati svi koji
su rođeni na ovom svijetu. Ali kao što kiša koju daje Elohim podjednako hrani kukuruz i kukolj, ali u vrijeme
žetve usjevi se skupljaju u štalu, ali se pljeva ili kukolj spaljuju u vatri, tako na dan suda, kada pravednici će
biti uvedeni u Malkuth Shamayim, a nepravedni će biti protjerani, tada će se također pokazati Elohimova
pravda. Jer da je zauvijek ostao jednak zlima i dobrima, to ne samo da ne bi bilo dobro, nego čak i
nepravedno i nepravedno; da pravednike i nepravednike drži u jednom redu pustinje.”

Poglavlje XXXIX: Besmrtnost Duha

Zatim je Šimon rekao: “Jedna točka u kojoj bih želio biti zadovoljan je, je li duh besmrtan; jer ne mogu
preuzeti teret pravednosti ako prvo ne znam o besmrtnosti duha; jer doista, ako nije besmrtno, zapovijed
vašeg propovijedanja ne može izdržati.” Tada reče Kefa: “Prvo da se raspitamo je li YHWH pravedan; jer
kad bi se to utvrdilo, odmah bi se uspostavio savršeni red poslušnosti.” Zatim Šimon: „Uz sve svoje
hvalisanje svojim znanjem o redoslijedu rasprave, čini mi se da si odgovorio suprotno od reda; jer kada
tražim od vas da pokažete je li duh besmrtan, vi kažete da prvo moramo ispitati je
li Elohim pravedan.” Zatim je Kefa rekao: "To je sasvim ispravno i pravilno." Šimon: "Želio bih naučiti
kako."

Poglavlje XL: Dokazano uspjehom nemorala u ovom životu

“Slušaj, dakle,” rekao je Kefa: “Neki ljudi koji su hulitelji na YHWH, i koji provode cijeli svoj život u
nepravdi i zadovoljstvu, umiru u vlastitom krevetu i dobiju častan pokop; dok drugi koji štuju YHWH i
štedljivo održavaju svoj život sa svim poštenjem i trezvenošću, umiru na pustim mjestima zbog poštivanja
pravednosti, tako da se čak ne smatraju dostojnima pokopa. Gdje je onda pravda YHWH, ako nema
besmrtnog duha koji bi u budućnosti trpio kaznu za neposlušna djela ili uživao nagrade za pobožnost i
pravednost?” Tada je Šimon rekao: “Upravo to me čini nepovjerljivim, jer mnogi dobročinitelji nesrećno
stradaju, a opet mnogi zlikovci ugodno završavaju duge živote.”

Poglavlje XLI: Šimonove žalbe

Tada je Kefa rekao: “Isto ovo što vas uvlači u nevjericu daje nam izvjesno uvjerenje da će biti
presude. Jer budući da je sigurno da je YHWH pravedan, nužna je posljedica da postoji drugi svijet, u kojem
će svatko tko prima prema svojim zaslugama dokazati pravdu YHWH. Ali kad bi svi ljudi sada primali
prema svojim zaslugama, mi bismo se doista činili varalicama kada kažemo da će doći sud; i stoga sama
činjenica da se u sadašnjem životu ne vraća svakome prema njegovim djelima pruža onima koji znaju da je
YHWH samo nedvojbeni dokaz da će biti suda.” Tada je Šimon rekao: "Zašto onda nisam uvjeren u
to?" Kefa: “Zato što nisi čuo Y'shuu kako govori: 'Traži prvo njegovu pravednost, a sve će ti se to dodati.'”
Zatim je rekao Šimon: “Oprosti mi ako ne želim tražiti pravednost prije nego što saznam da li duh je
besmrtan.” Zatim Kefa: "Oprosti mi i ovo, jer ne mogu učiniti drugačije nego što mi je Navi istine
uputio." Tada je Šimon rekao: “Sigurno je da ne možete tvrditi da je duh besmrtan, pa se zadikujete, znajući
da će, ako se dokaže da je smrtan, cijela profesija te poslušnosti koju pokušavate propagirati biti pokvarena
korijeni. I stoga, doista, pohvaljujem tvoju razboritost, dok ne odobravam tvoju uvjerljivost; jer mnoge
nagovaraš da prigrle tvoju poslušnost i da se podvrgnu suzdržanosti užitka u nadi u buduća dobra; kojima
se događa da gube uživanje u sadašnjim stvarima i da su prevareni nadanjima u buduće. Jer čim umru,
njihov će se duh u isto vrijeme ugasiti.”

Poglavlje XLII: “Pun svake suptilnosti i svih nestašluka”

 Ali Kefa, kad ga je čuo kako tako govori, škrgućući zubima i trljajući čelo rukom, i uzdahnuvši s dubokom
tugom, reče: “Naoružani lukavstvom stare zmije, izlazite naprijed da obmanete unutarnja bića; i stoga, kako
je zmija suptilnija od bilo koje druge zvijeri, izjavljujete da ste učitelj od početka. I opet, poput zmije, htio
si uvesti mnoge elohime; ali sada, budući da ste u tome pobijeni, tvrdite da uopće ne postoji elohim. Jer
povodom ne znam kojeg nepoznatog elohima, vi ste poricali da je Stvoritelj svijeta YHWH, ali ste tvrdili da
je On ili zlo biće, ili da ima mnogo sebi jednakih, ili, kao što smo rekli, da nije elohim uopće. I kad ste bili
svladani u ovom položaju, sada tvrdite da je duh smrtan, tako da ljudi ne mogu živjeti pravedno i pošteno
u nadi za stvari koje dolaze. Jer ako nema nade za budućnost, zašto se ne bi odustalo od milosrđa, a ljudi se
prepustili raskoši i užicima, iz kojih je očito da izvire sva nepravda? I dok tako neposlušnu doktrinu uvodiš
u bijedni život ljudi, sebe nazivaš poslušnim, a mene neposlušnim, jer, pod nadom u buduća dobra, neću
dopustiti da ljudi uzmu oružje i bore se jedni protiv drugih, pljačkaju. i sve poništite, i pokušajte što god
požuda nalaže. A kakav će biti uvjet tog života koji bi vi uveli, da će ljudi napadati i biti napadnuti, biti
bijesni i uznemireni i živjeti uvijek u strahu? Jer oni koji čine zlo drugima moraju očekivati isto zlo i
sebi. Vidite li da ste vođa nemira, a ne šaloma, nepravde, a ne pravednosti? Ali glumio sam bijes, ne zato što
nisam mogao dokazati da je duh besmrtan, nego zato što žalim duhove koje nastojiš prevariti. Govorit ću,
dakle, ali ne onako kako me vi prisiljavate; jer znam kako trebam govoriti; a ti ćeš biti jedini koji želi ne
toliko uvjeravanje koliko opomenu na ovu temu. Ali one koji to stvarno ne znaju, uputit ću kako je
prikladno.”

Poglavlje XLIII: Šimonova podmetanja

Zatim kaže Šimon: "Ako si ljut, neću te pitati niti ću te čuti." Zatim Kefa: “Ako sada tražite izgovor za
bijeg, imate punu slobodu i ne morate koristiti nikakav poseban izgovor. Jer svi su vas čuli kako govorite
sve pogrešno i shvatili su da ništa ne možete dokazati, nego da ste postavljali pitanja samo radi
kontradikcije; što svatko može učiniti. Kakve li je teškoće odgovoriti, nakon što su izneseni najjasniji
dokazi, 'Niste rekli ništa s ciljem?' Ali da biste znali da vam mogu u jednoj rečenici dokazati da je duh
besmrtan, pitat ću vas s obzirom na točku koju svi znaju; odgovori mi i ja ću ti u jednoj rečenici dokazati da
je besmrtan.” Tada je Šimon, koji je mislio da je od Kefine ljutnje dobio izgovor za odlazak, stao zbog
izvanrednog obećanja koje mu je dato i rekao: „Pitajte me onda, pa ću vam odgovoriti što sve znaj, da ću u
jednoj rečenici, kao što si obećao, čuti kako je duh besmrtan.”

Poglavlje XLIV: Vid ili sluh?

Zatim Kefa: “Ja ću govoriti da ti se to dokaže prije svih ostalih. Odgovori mi, dakle, što od to dvoje može
bolje uvjeriti čovjeka koji se ne povjerava, gledajući ili čujući?” Tada je Šimon rekao: "Vidjeti." Zatim Kefa:
"Zašto onda želiš od mene učiti riječima, što ti se dokazuje samom stvari i pogledom?" Zatim Šimon: "Ne
znam na što misliš." Zatim Kefa: “Ako ne znaš, idi sada svojoj kući, i ušavši u unutrašnju spavaću sobu vidjet
ćeš postavljenu sliku na kojoj se nalazi lik ubijenog dječaka odjevenog u ljubičasto; pitajte ga, pa će vas
obavijestiti ili sluhom ili vidom. Jer kakva je potreba za čuti od njega ako je duh besmrtan, kad ga vidite
kako stoji pred vama? Jer da nije u biću, sigurno se ne bi moglo vidjeti. Ali ako ne znaš o kojoj slici govorim,
hajde da odmah pođemo u tvoju kuću, s još deset ljudi, od onih koji su ovdje prisutni.”

Poglavlje XLV: Fatalni potisak

No, čuvši to, Šimon je bio pogođen svojom savješću, promijenio je boju i postao beskrvan; jer se bojao,
ako bi to zanijekao, da će mu kuća biti pretresena, ili da će ga Kefa u svom ogorčenju otvorenije izdati i tako
će svi saznati što je on. Tako je odgovorio: “Preklinjem te, Kefa, onim dobrim Elohimom koji je u tebi, da
pobijediš nemoral koji je u meni. Primite me na pokajanje i imat ćete me za pomoćnika u svom
propovijedanju. Za sada sam djelimično naučio da si ti navi pravog Elohima , i stoga samo ti znaš tajne i
skrivene stvari ljudi.” Tada reče Kefa: “Vidite, braćo, Šimon traži pokajanje; za malo vremena vidjet ćeš ga
kako se opet vraća svojoj nevjeri. Jer, misleći da sam ja navi, budući da sam razotkrio njegov nemoral, koji
je trebao biti tajan i skriven, obećao je da će se pokajati. Ali nije mi dopušteno lagati, niti moram varati, da
li se ovaj nevjernik spasi ili ne spasi. Jer pozivam nebo i zemlju u svjedočanstvo, da nisam proročkim duhom
govorio ono što sam rekao, i ono što sam nagovijestio, koliko je to bilo moguće, mnoštvu koje sluša; ali sam
saznao od nekih koji su mu nekoć bili suradnici u njegovim djelima, a sada su se obratili na našu vjeru, što
je činio u tajnosti. Stoga sam govorio ono što sam znao, a ne ono što sam unaprijed znao.”

Poglavlje XLVI: Šimonov bijes

Ali kada je Šimon to čuo, napao je Kefu psovkama i prijekorima, govoreći: “O najnemoralniji i
najvarljiviji od ljudi, kome je sreća, a ne istina, dala pobjedu. Ali tražio sam pokajanje ne zbog nedostatka
znanja, već zato da mi vi, misleći da pokajanjem postanem vaš talmid, povjerite sve tajne svoje profesije,
pa bih vas na kraju, znajući sve, mogao osporiti . Ali kako si lukavo shvatio zbog čega sam se pretvarao da
sam tešuva, i pristao kao da ne razumiješ moju lukavštinu, da me prvo razotkriješ u prisustvu ljudi kao
nevještog, a onda predvidjevši da sam tako izložen ljudima, moram nužno budi ogorčen i priznaj da se
nisam istinski pokajao, ti si me preduhitrio, da bi mogao reći, da se, nakon svoje tešuve, ponovno vratim na
svoju nevjeru, da bi se moglo činiti da si pobijedio na sve strane, i ako Nastavio sam u tešuvi koju sam
ispovijedao, a ako nisam nastavio; i tako treba vjerovati da ste mudri, jer ste to predvidjeli, dok bi se ja
trebao činiti prevarenim, jer nisam predvidio vaš trik. Ali vi ste predviđajući moje upotrijebili suptilnost i
zaobišli me. Ali, kao što sam rekao, vaša je pobjeda rezultat sreće, a ne istine: ipak znam zašto to nisam
predvidio; jer sam stajao uz tebe i govorio s tobom u svojoj dobroti i strpljivo podnosio tebe. Ali sada ću ti
pokazati moć svog božanstva, tako da ćeš brzo pasti i obožavati me.

Poglavlje XLVII: Shimonovo slavlje

“Ja sam prva moć koja je uvijek i bez početka. Ali ušao sam u Rahelinu utrobu, od nje sam rođen kao
muškarac, da bih bio vidljiv ljudima. Letio sam kroz zrak; Ja sam pomiješan s vatrom i postao sam jedno
tijelo s njom; Napravio sam kipove za pomicanje; Animirao sam beživotne stvari; Napravio sam kameni
kruh; Letio sam s planine na planinu; Selio sam se s mjesta na mjesto poduprt Malahimovim rukama i
zapalio sam zemlju. Ne samo da sam radio ove stvari; ali čak i sada sam ih u stanju učiniti, da činjenicama
mogu dokazati svima, da sam ja sin elohima, koji traje do vječnosti, i da mogu učiniti da oni koji vjeruju u
mene opstanu na isti način zauvijek. Ali sve su tvoje riječi uzaludne; niti možete izvoditi bilo kakva stvarna
djela kao što sam sada spomenuo , jer je i onaj koji vas je poslao mađioničar, koji se ipak nije mogao izbaviti
od patnje klade.”

Poglavlje XLVIII: Pokušaji stvaranja poremećaja

Na ovaj Šimonov govor, Kefa je odgovorio: “Ne petljaj se u stvari koje pripadaju drugima; jer si
mađioničar, priznao si i očitovao samim djelima koja si učinio; ali naš Učitelj, koji je Sin YHWH i čovječji,
očito je dobar; i da je on uistinu Sin YHWH, rečeno je, i bit će rečeno onima kojima to dolikuje. Ali ako nećeš
priznati da si mađioničar, pusti nas sa svim tim mnoštvom u tvoju kuću i tada će se vidjeti tko je
mađioničar.” Dok je Kefa to govorio, Šimon ga je počeo napadati psovkama i psovkama, kako bi napravio
pobunu i sve uzbudio da se ne može opovrgnuti, i da se Kefa, povlačeći se zbog svoje blasfemije, čini da je
svladan. . Ali on je stajao čvrsto i počeo ga žešće napadati.

Poglavlje XLIX: Shimonovo povlačenje

Tada je narod u ogorčenosti izbacio Šimona s dvora i otjerao ga s kućnih vrata; a samo ga je jedna osoba
pratila kad je otjeran. Nakon što je zavladala tišina, Kefa se počeo ovako obraćati ljudima: “Trebate, braćo,
strpljivo podnositi nemoralne ljude; znajući da, iako bi ih YHWH mogao odsjeći, ipak dopušta da ostanu
čak i do dana određenog, u kojem će presuda proći nad svima. Zašto onda ne bismo trebali podnijeti one
koje trpi YHWH? Zašto ne bismo hrabro podnosili nepravde koje nam čine, kad im se On koji je svemogući
ne osvećuje, da se spoznaju i Njegova vlastita dobrota i bezbožnost nemoralnih? Ali da nemoralac nije
našao Šimona za svog ministra, nesumnjivo bi našao drugoga: jer nužno je da u ovom životu dođu uvrede,
'ali jao onome čovjeku po kojemu dolaze; 'i stoga Shimona radije treba oplakivati, jer je postao odabrana
posuda za nemoralnog, što nedvojbeno ne bi bilo da nije dobio vlast nad njim za svoje prijašnje grijehe. Jer
zašto bih dalje rekao da je on nekoć vjerovao u našu Y'šuu i bio uvjeren da su duhovi besmrtni? Iako je u
tome zaveden demonima, ipak se uvjerio da ima duh ubijenog dječaka koji mu služi u čemu god želi da ga
koristi; u kojoj ga uistinu, kao što sam rekao, zavaravaju demoni, pa sam mu zato govorio prema njegovim
vlastitim idejama: jer je od Yahudaima naučio da se osuda i osveta moraju izvesti protiv onih koji se
suprotstave prave vjere, i ne kaju se. Ali eto ljudi kojima se, kao savršeni u zločinima, čini nemoralni da ih
prevari, da se nikada ne obrate na pokajanje.

Poglavlje L: Kefin blagoslov

“Vi, dakle, koji ste se pokajanjem okrenuli ka YHWH-u, sagnite pred Njim svoja koljena.” Kad je to rekao,
svo mnoštvo prignu koljena pred YHWH; a Kefa je, gledajući prema nebu, sa suzama molio za njih da se
YHWH, zbog svoje dobrote, udostoji primiti one koji se predaju Njemu. I nakon što se pomolio i dao im
upute da se sutradan sastanu rano, otpustio je mnoštvo. Zatim smo po običaju, uzeli hranu, otišli spavati.

Poglavlje LI: Kefina pristupačnost

Kefa nas je, dakle, ustajući u uobičajeno doba noći, zatekao budne; a kada je, pozdravivši nas na svoj
uobičajeni način, sjeo na svoje mjesto, Niceta je najprije rekao: "Ako mi dopustiš, moj gospodaru Kefa, imam
nešto od tebe tražiti." Tada je Kefa rekao: “Dopuštam ne samo tebi nego svima, i ne samo sada nego uvijek,
da svatko prizna ono što ga pokreće i dio u njegovom umu koji je bolan, kako bi mogao dobiti
ozdravljenje. Jer stvari koje su prekrivene šutnjom i koje nam se ne obznanjuju teško se liječe, poput
dugotrajnih bolesti; i stoga, budući da se lijek sezonskog i nužnog govora ne može lako primijeniti na one
koji šute, svatko bi trebao izjaviti u čemu je njegov um slab zbog neznanja. Ali onome tko šuti, samo je
YHWH da da lijek. I mi to doista možemo, ali nakon dugo vremena. Jer potrebno je da govor doktrine, koji
se odvija od početka i odgovara svakom pojedinom pitanju, otkrije sve stvari i razriješi i dosegne sve stvari,
čak i ono što je svatko tražio u svom umu; ali to se, kao što sam rekao, može učiniti samo tijekom dugog
vremena. A sad pitaj što hoćeš.”

Poglavlje LII: Lažni znakovi i čuda

Tada je Niceta rekao: “Obilno ti zahvaljujem, o najmilostiviji Kefa; ali ovo je ono što želim naučiti: kako
je Shimon, koji je neprijatelj YHWH-a, u stanju učiniti takve i tako velike stvari? Jer doista nije izrekao laž
u svojoj izjavi o tome što je učinio.” Na to je blaženi Kefa ovako odgovorio: “YHWH, koji je jedan i istinit,
odlučio je pripremiti dobar i vjeran hadrim za svog prvorođenca; ali znajući da nitko ne može biti dobar
ako nema u svojoj moći onu percepciju po kojoj može postati dobar, da može biti po vlastitoj namjeri ono
što želi biti - a inače ne bi mogli biti istinski dobri, da su zadržani u dobrota ne po namjeri, nego po nuždi -
dala je svakome moć njegove vlastite volje, da može biti ono što želi biti. I opet, predviđajući da će ta snaga
volje neke natjerati da biraju dobro, a druge zlo, te da će ljudski rod nužno biti podijeljen u dva razreda, On
je svakom staležu dopustio da izabere i mjesto i kralja, koga će . Jer dobri se Kralj raduje u dobru, a
nemoralan u zlu. I premda sam ti te stvari potpunije izložio, o Klemente, u onoj raspravi u kojoj sam govorio
o predznanju i kraju, ipak je prikladno da sada razjasnim i Niceti, dok me on pita, što je razum nego što je
Šimon, čije su misli protiv YHWH, u stanju učiniti tako velika čuda.

Poglavlje LIII: Ljubav prema sebi temelj dobrote

“Prije svega, on je zao, po sudu YHWH, koji neće ispitivati što je njemu korisno. Jer kako netko može
voljeti drugoga ako ne voli sebe? Ili kome taj čovjek neće biti neprijatelj koji sam sebi ne može biti
prijatelj? Kako bi, dakle, postojala razlika između onih koji biraju dobro i onih koji biraju zlo, YHWH je
sakrio ono što je ljudima korisno, tj. posjed Malkuth Shamayima, te ga je stavio i sakrio kao tajno blago,
tako da ga nitko ne može lako postići svojom vlastitom moći ili znanjem. Ipak, donio je izvješće o tome pod
raznim imenima i mišljenjima kroz uzastopne naraštaje, da svi čuju: kako bi svatko tko bude ljubitelj dobra,
čuvši to, mogao ispitati i otkriti što im je korisno i spasonosno; ali da to zatraže, ne od sebe, nego od Onoga
koji ga je sakrio, i da se mole da im se da pristup i put znanja: koji je put otvoren samo onima koji ga vole
iznad svih dobrih stvari ovaj svijet; i ni pod kojim drugim uvjetom to nitko ne može ni razumjeti, koliko
god se mudrim činio; ali da oni koji zanemaruju da se raspitaju što je njima korisno i spasonosno, kao
samomrzitelji i samoneprijatelji, trebaju biti lišeni njegovih dobrih stvari, kao ljubitelji zlih stvari.

Poglavlje LIV: YHWH biti najviše voljen

„Dobro, dakle, valja voljeti tako iznad svega, odnosno iznad bogatstva, slave, odmora, roditelja, rodbine,
prijatelja i svega na svijetu. Ali onaj tko savršeno voli ovo posjedovanje Malkuth Shamayima nesumnjivo
će odbaciti svaku praksu zle navike, nemara, lijenosti, zlobe, ljutnje i slično. Jer ako vam je draže bilo što od
ovoga nego što volite poroke vlastite požude više nego YHWH, nećete postići posjed nebeskog
kraljevstva; jer uistinu je glupo voljeti bilo što više od YHWH. Jer, bilo da su roditelji, umiru; ili rodbine, ne
nastavljaju; ili prijatelji, oni se mijenjaju. Ali samo YHWH je bezvremen i ostaje nepromjenjiv. Onaj, dakle,
tko neće tražiti ono što mu je korisno, zao je u tolikoj mjeri da njegova nemoralnost premašuje samog kneza
bezbožništva. Jer on zlorabi dobrotu YHWH u svrhu vlastitog nemorala i ugađa sebi; a drugi zanemaruje
dobra svoga spasenja, da svojim uništenjem ugodi zlu.”

Poglavlje LV: Deset zapovijedi koje odgovaraju pošastima

„Zbog onih, dakle, koji zanemarivanjem vlastitog spasenja ugađaju zlu, i onih koji proučavanjem vlastite
koristi nastoje ugoditi dobrome, deset stvari je propisano kao ispit za ovo sadašnje doba, prema na broj od
deset zala koje su donijele Mitsrayim. Jer kada je Moše, prema zapovijedi YHWH-a, zahtijevao od faraona
da pusti narod, i u znak svog nebeskog povjerenja pokazao znakove, njegov štap bačen na zemlju pretvorio
se u zmiju. I kada se faraon na ovaj način nije mogao dovesti do pristanka, kao da ima slobodu volje, činilo
se da su čarobnjaci opet činili slične znakove, uz dopuštenje YHWH, da se svrha meleka može dokazati iz
slobode njegove volje, da li radije bi vjerovao znakovima koje je napravio Moshe, kojeg je poslao YHWH, ili
onima za koje se činilo da su čarobnjaci radije djelovali nego što su ih zapravo stvarali. Jer doista je iz samog
njihovog imena trebao shvatiti da oni nisu radnici istine, jer se nisu nazivali glasnicima YHWH-a, nego
čarobnjacima, kako tradicija također nagovještava. Štoviše, činilo se da su održavali natjecanje do
određene točke, a nakon toga su priznali sami sebe i popustili svom nadređenom. Stoga je nanesena
posljednja pošast, uništenje prvorođenih, a zatim je Mošeu naređeno da posveti narod škropljenjem krvi; i
tako, kad se daruju, s tolikim molbama zamoli se da ode s ljudima.

Poglavlje LVI: Šimon se opirao Kefi, kao mađioničari Moše

“U sličnoj transakciji vidim da sam i sada zaručena. Jer kao i tada, kada je Moshe potaknuo meleka da
vjeruje YHWH-u, čarobnjaci su mu se suprotstavili pretvaranjem sličnih znakova, i tako spriječili
nevjernike od spasenja; tako i sada, kada sam izašao poučiti sva plemena da vjeruju u pravog YHWH-a,
čarobnjak Šimon mi se opire, djelujući u suprotnosti sa mnom, kao što su oni također činili protiv
Moshea; kako bi tko god da je iz plemena koja se ne služe razumnom rasuđivanjem, mogli pokazati; nego
da se spase oni koji ispravno razlikuju znakove od znakova.” Dok je Kefa ovako govorio, Niceta je
odgovorio: “Preklinjem te da mi dopustiš da kažem sve što mi padne na pamet.” Tada Kefa, oduševljen
revnošću svojih talmidima, reče: "Govori što hoćeš."

Poglavlje LVII: Čuda čarobnjaka

Zatim je Niceta rekao: “U čemu su Mitsrayim sagriješili što nisu vjerovali Mošeu, budući da su čarobnjaci
činili poput znakova, iako su to činili više naizgled nego u istini? Jer da sam tada bio tamo, zar ne bih, s
obzirom na činjenicu da su mađioničari činili stvari poput onih koje je činio Moše, pomislio ili da je Moshe
bio mađioničar, ili da su mađioničari izradili svoje znakove po božanskom nalogu? Jer nisam smio misliti
vjerojatnim da bi iste stvari mogli učiniti magičari, čak i na izgled, što je izvršio onaj koga je poslao YHWH. I
sad, u čemu griješe oni koji vjeruju Šimonu, budući da ga vide kako čini tako velika čuda? Ili nije divno
letjeti zrakom, biti toliko pomiješan s vatrom da postaneš jedno tijelo s njom, natjerati kipove da hodaju,
drske pse da laju i druge slične stvari, koje su zasigurno dovoljno divne onima koji ne znaju kako
razlikovati? Da, također je viđen da pravi kruh od kamena. Ali ako griješi onaj koji vjeruje onima koji čine
znamenja, kako će se činiti da ne griješi ni onaj koji je vjerovao našem Učitelju zbog njegovih znakova i
djela moći?”

Poglavlje LVIII: Istina zastrta ljubavlju

Zatim je Kefa rekao: “Dobro shvaćam da istinu dovodiš u red i ne trpiš da smetnje vjere vrebaju u tvom
unutarnjem biću. Zbog toga možete lako dobiti lijek. Sjećaš li se da sam rekao da je najgore od svega kad
netko zanemari naučiti ono što je za njegovo dobro?” Niceta je odgovorila: "Sjećam se." Zatim Kefa: “I opet,
da je YHWH prikrio svoju istinu, da bi je mogao otkriti onima koji Ga vjerno slijede?” "Niti", reče Niceta,
"nisam ovo zaboravila." Tada je Kefa rekao: „Što onda misliš? Da je YHWH zakopao svoju istinu duboko u
zemlju, i nagomilao planine na njoj, da bi je mogli pronaći samo oni koji su u stanju kopati u dubinu? Nije
tako; ali kao što je planine i zemlju okružio nebeskim prostranstvom, tako je i istinu prikrio zavjesom svoje
vlastite ljubavi, da je jedini može dosegnuti onaj koji je prvi pokucao na vrata božanske ljubavi.

Poglavlje LIX: Dobro i zlo u paru

“Jer, kao što sam počeo govoriti, YHWH je za ovaj svijet odredio određene parove; a tko je prvi od
parova, od zla je, tko drugi, od dobra. I u tome je svakom čovjeku dana prilika za ispravan sud, bio on
jednostavan ili razborit. Jer ako je jednostavan i vjeruje onome koji dolazi prvi, iako ga na to potiču znaci i
čudesa, on mora nužno, iz istog razloga, vjerovati onome koji dolazi drugi; jer će biti uvjeren znakovima i
čudesima, kao što je bio prije. Kad povjeruje ovom drugom, naučit će od njega da ne treba vjerovati prvome,
koji dolazi od zla; i tako se pogreška prvoga ispravlja ispravljanjem potonjeg. Ali ako ne primi drugo, jer je
povjerovao prvom, zasluženo će biti osuđen kao nepravedan; jer nepravedno je da, kada je povjerovao
prvom zbog svojih znakova, neće vjerovati drugom, iako donosi iste, ili čak veće znakove. Ali ako nije
povjerovao u prvo, slijedi da bi mogao biti potaknut da povjeruje u drugo. Jer njegov um nije postao tako
potpuno neaktivan nego da bi se mogao probuditi udvostručenjem čuda. Ali ako je razborit, može
razlikovati znakove. A ako je doista povjerovao u prvo, na drugo će ga potaknuti povećanje čuda, i u
usporedbi s njim shvatit će da su bolja; iako svi učeni ljudi prepoznaju jasne testove čuda , kao što smo
pokazali u redovitom redoslijedu naše rasprave. Ali ako se netko, budući da je cjelovit i da mu ne treba
liječnik, ne pomakne na prvo, bit će ga privučeno drugom samim nastavljanjem stvari, te će na taj način
napraviti razliku znakova i čuda; tko je od zloga, znaci da čini nikome dobra; ali oni koje dobar čovjek radi
ljudima su korisni.

Poglavlje LX: Beskorisnost lažnih čuda

“Jer reci mi, molim te, kakva je korist od prikazivanja kipova kako hodaju, pasa od mjedi ili kamena kako
laju, planina koje plešu, letenja kroz zrak i slično, za koje kažeš da je Šimon radio? Ali oni znakovi koji su od
Dobroga, usmjereni su na korist ljudima, kao i oni koje je učinio naš Učitelj, koji je slijepima dao vid, a
gluhima sluh, podigao slabe i hrome, otjerao bolesti i demone, podizao mrtve i činio druge slične stvari, kao
što vidite i ja. One znakove, dakle, koji čine ljudima dobrobit i daju im neko dobro, nemoralni ne mogu
činiti, osim samo na kraju vijeka. Jer tada će mu biti dopušteno da u svoje znakove umiješa neke dobre, kao
što su istjerivanje demona ili liječenje bolesti; na taj način će prijeći preko svojih granica i biti podijeljen
protiv sebe i boriti se protiv sebe, biti uništen. I stoga je Y'shua prorekao da će u posljednja vremena biti
takva iskušenja, da će, ako je moguće, i sami izabrani biti prevareni; što će reći, da znakovi znakova koji su
zbunjeni moraju biti uznemireni čak i oni koji se čine stručnjacima u otkrivanju duhova i razlikovanju čuda.

Poglavlje LXI: Deset parova

“Deset parova o kojima smo govorili stoga su dodijeljeni ovom svijetu od početka vremena. Kajin i Avel
bili su jedan par. Drugi su bili Nefili i Noača; treći, faraon i Avraham; četvrti, Peleset i Yitzchak; peti, Ezav i
Jakov; šesti, čarobnjaci i Moše darovatelj Tore; sedmi, kušač i sin Adamin; osmi, Šimon i ja, Kefa; deveti, sva
plemena, i onaj koji će biti poslan da sije riječ među plemenima; deseti, anti-moshiach i Moshiach. Što se
tiče ovih parova, dat ćemo vam potpunije informacije nekom drugom prilikom.” Kad je Kefa ovako govorio,
Aquila je rekao: “Zaista je potrebno stalno poučavati, kako bi se naučilo što je istina o svemu.”

Poglavlje LXII: Život Notzrima

Ali Kefa je rekao: “Tko je onaj koji je usrdan prema poukama i koji pomno ispituje svakog pojedinog,
osim onoga koji voli svoj vlastiti duh na spasenje, i odriče se svih stvari ovoga svijeta, da bi imao slobodnog
vremena da se bavi samo riječ YHWH? Takav je onaj koga jedini Y'shua smatra mudrim, čak i onaj koji
proda sve što ima i kupi jedan istinski biser, koji razumije koja je razlika između vremenskih stvari i
vječnih, malih i velikih, ljudi i YHWH. Jer on razumije što je vječna nada u prisutnosti pravog i dobrog
YHWH-a. Ali tko je onaj koji ljubi YHWH, osim onoga koji poznaje njegovu mudrost? I kako itko može steći
znanje o YHWH-inoj mudrosti, osim ako neprestano sluša Njegovu riječ? Odatle dolazi, da on zače ljubav
prema Njemu i da ga čast s dostojnom čašću, izlijevajući mu hvalospjeve i molitve, i najugodnije se
odmarajući u njima, smatrajući svojom najvećom štetom ako u bilo kojem trenutku progovori ili učini bilo
što drugo na trenutak vremena; jer, u stvarnosti, duh koji je ispunjen ljubavlju YHWH ne može niti gledati
na ništa osim na ono što se odnosi na YHWH, niti se, zbog ljubavi prema njemu, može zadovoljiti
razmišljanjem o onim stvarima za koje zna da su mu ugodne Mu. Ali oni koji nisu začeli naklonost prema
Njemu, niti nose Njegovu ljubav osvijetljenu u svom umu, kao da su smješteni u tami i ne mogu vidjeti
svjetlo; i stoga, čak i prije nego što počnu išta učiti o YHWH-u, odmah klonu kao da su izmoreni radom; i
ispunjeni umorom, oni su svojim vlastitim osobitim navikama odmah požureni na one riječi kojima su
zadovoljni. Jer takvim je osobama zamorno i dosadno čuti bilo što o YHWH; i to iz razloga koji sam naveo,
jer njihov um nije primio slast božanske ljubavi.”

Poglavlje LXIII: Dezerter iz Šimonovog logora

Dok je Kefa tako govorio, osvanuo je dan; i gle, došao je jedan od Šimonovih talmidima vičući:
„Preklinjem te, o Kefa, primi me, jadnika, kojeg je prevario čarobnjak Šimon, kojemu sam dao pažnju kao
nebeskom elohimu, zbog onih čuda što sam ga vidio kako izvodi. Ali kad sam čuo vaše govore, počeo sam
ga smatrati čovjekom, i to doista nemoralnim čovjekom; ipak, kad je otišao iz ovoga, ja sam ga sam slijedio,
jer još nisam bio jasno uočio njegove bezbožnosti. Ali kad je vidio da ga slijedim, nazvao me blaženom i
odveo me svojoj kući; a usred noći mi reče: 'Učinit ću te boljim od svih ljudi, ako ostaneš sa mnom do
kraja.' Kad sam mu to obećao, zahtijevao je od mene prisegu na ustrajnost; i dobivši ovo, stavio mi je na
ramena neke od svojih prljavih i prokletih tajnih stvari, da ih mogu nositi, i naredio mi da ga slijedim. Ali
kad smo došli na more, ukrcao se na čamac koji je tamo bio i uzeo mi s vrata ono što mi je naredio da
nosim. I kako je malo potom izašao, ne donoseći ništa sa sobom, sigurno ga je bacio u more. Tada me zamoli
da pođem s njim, rekavši da ide u Rim, i da će se tamo toliko svidjeti narodu, da ga treba smatrati bogom i
javno obdariti božanskim počastima. 'Onda', reče on, 'ako se želiš vratiti ovamo, poslat ću te natrag,
natovarenog svim bogatstvima i podržanog raznim službama.' Kad sam to čuo i u njemu nisam vidio ništa
u skladu s ovom profesijom, ali sam shvatio da je mađioničar i varalica, odgovorio sam: 'Oprostite, molim
vas; jer me bole noge i zato ne mogu napustiti Cezareju. Osim toga, imam ženu i malu djecu, koje nikako ne
mogu ostaviti.' Kad je to čuo, optužio me za lijenost i krenuo prema Dori govoreći: 'Bit će ti žao, kad čuješ
kakvu ću slavu dobiti u gradu Rimu.' I nakon ovoga je krenuo u Rim, kako je rekao; ali sam se žurno vratio
ovamo, moleći te da me primiš na tešuvu, jer me je on prevario.”

Poglavlje LXIV: Deklaracija o Šimonovom nemoralu

Kad je to rekao onaj koji se vratio od Šimona, Kefa mu je naredio da sjedne u dvor. I on sam izišavši i
vidjevši goleme gužve, daleko više nego prethodnih dana, stajao je na svom uobičajenom mjestu; i
ukazujući na onoga koji je došao, počeo je govoriti na sljedeći način: “Ovaj čovjek na koga vam ukazujem,
braćo, upravo mi je došao govoreći mi o nemoralnim postupcima Šimona i kako je bacio svoje oruđe.
nemoral u more, ne potaknut na to pokajanjem, već bojeći se da, budući da ga otkriju, ne bude podvrgnut
javnim zakonima. I zamolio je ovog čovjeka, kako mi kaže, da ostane s njim, obećavajući mu goleme
darove; a kad ga nije mogao na to nagovoriti, ostavio ga je, predbacivši mu tromost, i krenuo u Rim.” Kad
je Kefa o tome obavijestio gomilu, čovjek koji se vratio iz Šimona je ustao i počeo ljudima govoriti sve u vezi
sa Šimonovim zločinima. A kada su bili šokirani stvarima koje su čuli da je Šimon učinio svojim magijskim
djelima, Kefa je rekao:

Poglavlje LXV: Kefa odlučuje slijediti Shimona

„Ne budite, braćo moja, uznemireni onim što je učinjeno, nego pazite na budućnost: jer ono što je prošlo
završilo je; ali stvari koje prijete opasne su za one koji će upasti s njima. Jer uvreda nikada neće biti
manjkava na ovom svijetu, sve dok je neprijatelju dopušteno da djeluje po svojoj volji; kako bi razboriti i
oni koji su razumjeli njegove lukavštine bili pobjednici u natjecanjima koje on pokreće protiv njih; ali da
one koji zanemaruju naučiti stvari koje se odnose na spasenje njihovih unutarnjih bića, on može uzeti
zasluženim prijevarama. Budući da je, dakle, kao što ste čuli, Šimon otišao da zaokupi uši Goyima koji su
pozvani na spasenje, potrebno je da i ja slijedim njegov trag, kako bismo mi mogli ispraviti sve sporove
koje on pokrene. Ali utoliko je ispravno da se veća tjeskoba treba osjećati prema vama koji ste već primljeni
unutar zidova života - jer ako ono što je stvarno stečeno propadne, nastaje pozitivan gubitak; dok s obzirom
na ono što još nije stečeno, ako se može dobiti, toliko je dobitka; ali ako ne, jedini gubitak je taj što nema
dobitka; da biste, dakle, bili sve više potvrđeni u istini, a plemena koja su pozvana na spasenje ni na koji
način ne bi bila spriječena Šimonovom nemoralom, smatrao sam dobrim zarediti Zacchaija za pastira nad
vama, i da ostanem kod tebe tri mjeseca; i tako otići Gojima, kako zbog našeg dužeg odlaganja i zločina
Shimona koji vreba na sve strane, ne bi postali neizlječivi.”

Poglavlje LXVI: Zakaj je napravio Mevaqqre iz Cezareje

Na ovu obavijest sav je narod zaplakao, čuvši da će ih ostaviti; a Kefa je, suosjećajući s njima, i sam prolio
suze; i pogledavši u nebo, rekao je: „Tebi, o YHWH, koji si stvorio nebo i zemlju, i sve što je u njima,
izlijevamo molitvu prošnje, da utješiš one koji ti se pribjegavaju u njihovu nevolju. Jer zbog naklonosti koju
imaju prema Tebi, oni ljube mene koji sam im objavio Tvoju istinu. Zato ih čuvaj desnicom svoje
samilosti; jer ni Zacchai ni bilo koji drugi čovjek im ne može biti dovoljan čuvar.” Kad je to rekao, i još više
u istom smislu, položio je ruke na Zacchaija i molio se da besprijekorno izvrši dužnost svog nadzora. Zatim
je zaredio dvanaest zaqenima i četiri pratioca i rekao: “Zaredio sam te ovog Zacchaija za Mevaqqrea, znajući
da se boji YHWH-a i da je stručnjak za Sveto pismo. Stoga biste ga trebali počastiti jer drži Moshiachovo
mjesto, slušajući ga za svoje spasenje, i znajući da svaka čast i kakva god mu se ozljeda nanese, vrijeđa
Moshiacha, a od Moshiacha YHWH. Slušajte ga stoga sa svom pažnjom i primite od njega halaku vjere; i od
zaqenim opomene života; a od pratitelja red discipline. Imajte marljivo brigu o udovicama; energično
pomagati siročadi; smilovati se siromasima; poučavajte mlade skromnosti; - jednom riječju, podržavajte
jedni druge kako okolnosti zahtijevaju; obožavajte YHWH koji je stvorio nebo i zemlju; vjerovati u
Moshiacha; ljubite jedni druge; budi suosjećajan prema svima; i ispuni ljubav ne samo riječju, nego i djelom
i djelom.”

Poglavlje LXVII: Poziv na Mikvu

Kada im je dao te i takve propise, objavio je narodu, rekavši: “Budući da sam odlučio da ostanem tri
mjeseca kod vas, ako neko to želi, neka se uroni u mikvu, taj, lišen njegova prijašnja zla, on može u
budućnosti, kao posljedica vlastitog ponašanja, postati nasljednikom nebeskih blagoslova, kao nagradu za
svoja dobra djela. Tko god hoće, neka dođe do Zacchaija i nadje mu svoje ime, i neka od njega čuje misterije
Malkuth Shamayima. Neka pazi na česte postove i u svemu se uvjeri, da na kraju ova tri mjeseca bude
uronjen na dan svetkovine. Ali svatko od vas bit će uronjen u vode koje neprestano teku, a ime Učitelja
Y'shue će se zazivati nad njim; on je najprije pomazan uljem odvojenim molitvom, da bi na kraju, posvećen
ovim stvarima, mogao postići percepciju odvojenih stvari.”

Poglavlje LXVIII: Dvanaest poslanih pred njim

A kada je opširno govorio o mikvi, otpustio je gomilu i otišao u svoje uobičajeno mjesto stanovanja; i
tamo, dok je dvanaestorica stajala oko njega (naime, Zakaj i
Tzephanyah, Yosef i Micha-El, El-Iezar i Pinchas, El-Azar i El-Isha, I Klement i Nakdimon, Niceta i Aquila),
obratio nam se na sljedeći način: „Hajde da, braćo moja, razmotrimo što je pravo; jer naša je dužnost
donijeti neku pomoć plemenima, koja su pozvana na spasenje. I sami ste čuli da je Šimon krenuo, želeći
preduhitriti naš put. Trebali smo ga slijediti korak po korak, da ga, gdje god pokuša bilo koga srušiti, odmah
demantirati. Ali budući da mi se čini nepravednim napustiti one koji su već preobraćeni na YHWH i
poklanjati našu brigu onima koji su još daleko, mislim da je ispravno da ostanem tri mjeseca s onima u
ovom gradu koji su okrenuti vjeri i treba ih ojačati; a opet da ne bismo trebali zanemariti one koji su još
daleko, da ne bi bilo da ih, ako budu dugo zaraženi snagom pogubne doktrine, bude teže oporaviti. Stoga
želim (samo, međutim, ako i vi mislite da je to ispravno), da za Zacchaija, kojeg smo sada zaredili
Mevaqqrea, zamijeni Benyamin, Sabin sin; a za Klementa (koga sam odlučio da uvijek imam uz sebe, jer
dolazi iz Goja, ima veliku želju čuti riječ YHWH) bit će zamijenjen Chananyah, sin Safra; i za Nicetu i Aquilu,
koji su tek nedavno pretvoreni u Mošijahovu vjeru, Rubena, Zakajevog brata, i Zaharija graditelja. Stoga
želim upotpuniti broj dvanaest zamjenom ova četiri za ostala četiri, kako bi Shimon osjetio da sam ja, u
njima, uvijek s njim.”

Poglavlje LXIX: Dogovori koje su odobrila sva braća

Odvojivši stoga mene, Klementa, Nicetu i Akvilu, reče onoj dvanaestorici: „Želim da preksutra krenete
u Goje i krenete stopama Šimona da me obavijestite o svim njegovim postupcima. . Također ćete marljivo
ispitati osjećaje svakoga i najaviti im da ću im doći bez odlaganja; i, ukratko, na svim mjestima uputiti Goje
da očekuju moj dolazak.” Kad je rekao ove i druge stvari u istom smislu, rekao je: “I vi, braćo moja, ako
imate što reći na ove stvari, recite da ne bude dobro što se meni samome čini dobro.” Tada svi, u jedan glas
plješćući mu, rekoše: “Radije te molimo da sve urediš po vlastitom sudu i da naređuješ ono što se tebi čini
dobrim; jer to smatramo savršenim djelom poslušnosti, ako ispunimo ono što zapovijedaš.”

Poglavlje LXX: Odlazak dvanaestorice

Stoga su na određeni dan, kada su se dogovorili pred Kefom, rekli: “Nemoj misliti, o Kefa, da nam je mala
žalost što ćemo biti lišeni privilegije da te saslušamo tri mjeseca; ali budući da je dobro za nas učiniti ono
što naredite, mi ćemo se najradije pokoriti. Uvijek ćemo zadržati u našim srcima uspomenu na lice tvoje; i
tako smo krenuli aktivno, kako si nam zapovjedio.” Zatim ih je, nakon što je izlio molitvu YHWH za njih,
otpustio. A kada je onih dvanaest koji su bili poslani otišlo, Kefa je ušao, prema običaju, i stao na mjesto
rasprave. I okupilo se mnoštvo ljudi, čak i veći broj nego inače; i svi su ga sa suzama gledali, zbog onoga što
su čuli od njega dan prije, da će izaći na račun Šimona. Zatim, vidjevši ih kako plaču, i sam je bio slično
pogođen, iako je nastojao prikriti i obuzdati svoje suze. Ali drhtanje njegova glasa i prekid govora odavali
su da je bio uznemiren sličnim emocijama.

Poglavlje LXXI: Kefa priprema carske rezance za svoj odlazak

Međutim, trljajući čelo rukom, rekao je: “Budite hrabri, braćo moja, i utješite svoja žalosna srca
savjetom, upućujući sve stvari na YHWH, čija se volja samo treba ispuniti i dati prednost u svemu stvari. Jer
pretpostavimo na trenutak, da zbog naklonosti koju imamo prema vama, trebamo djelovati protiv Njegove
volje i ostati s vama, zar On nije u stanju, slanjem smrti na mene, odrediti mi dužu razdvojenost od tebe? I
zato je bolje da ovo kraće razdvajanje izvršimo Njegovom voljom, kao onima kojima je propisano da se u
svemu pokoravaju YHWH-u. Stoga mu se također trebate pokoravati jednakom pokornošću, budući da me
volite ni iz čega drugog nego zbog svoje ljubavi prema Njemu. Kao hasrim YHWH, dakle, pristajete na
Njegovu volju; ali i sami prosudite što je ispravno. Ne bi li se činilo nemoralnim da su me, dok vas je Šimon
varao, zadržala braća u Yahrushalayimu, a da nisam došao k vama, i to iako ste među sobom imali Zacchaija,
dobrog i elokventnog čovjeka? Dakle, sada također smatrajte da bi bilo nemoralno da me, kad je Šimon
krenuo da napadne Goje, koji su potpuno bez branitelja, vi zadržali i ne bih ga slijedio. Pa pazimo da
nerazumnom naklonošću ne ostvarimo volju nemoralnog.”

Poglavlje LXXII: Više od deset tisuća uronjeno

“U međuvremenu, ostat ću s vama tri mjeseca, kao što sam obećao. Budite stalni u slušanju riječi; a na
kraju tog vremena, ako nas netko može i želi slijediti, može to učiniti, ako to dužnost dopušta. A kad
kažem hoće li dužnost priznati , mislim da nitko svojim odlaskom ne smije rastužiti nikoga koga ne treba
rastužiti, kao napuštanje roditelja koje ne treba ostaviti, ili vjernu ženu, ili bilo koju drugu osobu kojoj je
dužan priuštiti utjehu radi YHWH-e.” U međuvremenu, raspravljajući i podučavajući iz dana u dan, on je
ispunjavao desetinu koja mu je bila određena radom poučavanja; a kad je stigao festivalski dan, više od
deset tisuća je bilo uronjeno.

Poglavlje LXXIII: Vijest o Šimonu

Ali tih dana stiglo je pismo od braće koja su otišla prije, u kojem su detaljno opisani zločini Šimonovi,
kako je, idući od grada do grada, obmanjivao mnoštvo i posvuda klevetao Kefu, tako da, kad bi došao, ne bi
netko bi mu mogao priuštiti saslušanje. Jer je tvrdio da je Kefa bio mađioničar, bezbožnik, povrijeđen,
lukav, neznalica i ispovijedao nemoguće stvari. “Jer,” kaže on, “on tvrdi da će mrtvi ponovno uskrsnuti, što
je nemoguće. Ali ako ga netko pokuša opovrgnuti, on biva odsječen tajnim zamkama preko svojih
pratilaca. Tako sam i ja,” kaže on, “kada sam ga pobijedio i pobijedio nad njim, pobjegao od straha od
njegovih zamki, da me ne uništi zavjetima ili da opkoli moju smrt spletkama.” Također su nagovijestili da
je uglavnom boravio u Tripolisu.

Poglavlje LXXIV: Oproštaj od Cezareje

Kefa je stoga naredio da se pismo pročita narodu; a nakon što je pročitao, obratio im se i dao im potpune
upute o svemu, a posebno da se pokoravaju Zacchaiju, kojeg je nad njima odredio Mevaqqrea. Također je
pohvalio zaqenim i pratioce ljudima, a ne manje ljude njima. A zatim, najavljujući da bi trebao prezimiti u
Tripolisu, rekao je: “Preporučujem te u naklonost YHWH, budući da sutra odlaziš, s YHWH-inom voljom. Ali
tijekom cijela tri mjeseca koliko je proveo u Cezareji, radi pouke, sve što je govorio u prisutnosti naroda
danju, on nam je potpunije i savršenije objašnjavao noću, nasamo, kao vjerniji i od njega potpuno
odobreni. I istovremeno mi je zapovjedio, jer je shvatio da sam pažljivo pohranio u sjećanje ono što sam
čuo, da se obvežem napisati sve što se čini vrijednim zapisa i da to pošaljem vama, moj gospodaru Ya'akov,
kao što sam i ja učinio , u poslušnosti njegovoj zapovijedi.”

Poglavlje LXXV: Sadržaj Klementovih depeša Ya'akovu

Prvi svitak, dakle, od onih koje sam vam prije poslao, sadrži izvještaj o Y'shui i posebnosti razumijevanja
Tore, u skladu s onim što predaje Moše.
Drugi sadrži izvještaj o početku, i da li postoji jedan početak ili više, i da Tora Hebreja zna što je
neizmjernost.
Treće, u vezi s YHWH-om i onim stvarima koje je On odredio.
Četvrto, da iako ima mnogo onih koji se zovu elohim, postoji samo jedan pravi Elohim, prema
svjedočanstvima Svetog pisma.
Peto, da postoje dva nebesa, od kojih je jedno onaj vidljivi svod koji će proći, a drugo je vječno i
nevidljivo.
Šesto, o dobru i zlu; i da je sve podložno dobru od Oca; i zašto, i kako, i odakle je zlo, i da surađuje s
dobrom, ali ne s dobrom svrhom; i koji su znakovi dobra, a koji znakovi zla; a koja je razlika između
dvojnosti i konjunkcije.
Sedmo, o čemu su dvanaest shlichima govorili u prisutnosti ljudi u Hekelu.
Osmo, u vezi s riječima YHWH koje se čine proturječnima, ali nisu; i koje je njihovo objašnjenje.
Deveto, ta Tora koju je dao YHWH je ispravna i savršena, i samo ona može učiniti čistom.
Deseti, o tjelesnom rođenju ljudi, i o naraštaju koji je po mikvi; i što je slijed tjelesnog sjemena u
čovjeku; i što je račun njegovog duha i kako je u njemu sloboda volje, koja, videći da nije nerođena, nego
stvorena, ne bi mogla biti nepomična od dobra. Što se tiče ovih nekoliko tema, dakle, što god je Kefa govorio
u Cezareji, prema njegovoj zapovijedi, kao što sam rekao, poslao sam vam napisano u deset svezaka.
Ali sljedećeg dana, kao što je bilo određeno, krenuli smo iz Cezareje s nekim vjernim ljudima, koji su
odlučili pratiti Kefu.
Knjiga IV

Poglavlje I: Stanite kod Dore

Krenuvši iz Cezareje na put za Tripolis, prvi put smo se zaustavili u gradiću zvanom Dora, jer nije bio
daleko; i gotovo svi oni koji su vjerovali kroz propovijedanje Kefe jedva su mogli podnijeti da se odvoje od
njega, nego su išli zajedno s nama, uvijek iznova gledajući ga, uvijek iznova grleći ga, uvijek iznova
razgovarajući s njim, sve dok nismo došli u gostionicu. Sutradan smo došli u Ptolemaidu, gdje smo ostali
deset dana; a kada je znatan broj primio riječ YHWH-a, nekima od njih koji su se činili posebno pažljivi, i
koji su nas željeli zadržati dulje radi pouke, naznačili smo da nas, ako budu tako raspoloženi, mogu slijediti
u Tripolis. Postupili smo na isti način u Tiru, Sidonu i Beritu i najavili onima koji su željeli čuti daljnje
rasprave da ćemo prezimiti u Tripolisu. Stoga, kako su svi oni koji su bili zabrinuti slijedili Kefu iz svakog
grada, mi smo bili veliko mnoštvo izabranih kad smo ušli u Tripolis. Po našem dolasku dočekala su nas
braća koja su prije bila poslana pred gradskim vratima; i uzevši nas pod svoje, odveli su nas do raznih
prenoćišta koje su pripremili. Tada je nastao metež u gradu i veliki skup ljudi koji su željeli vidjeti Kefu.

Poglavlje II: Prijem u kući Maro

A kad smo došli u kuću Marou, u kojoj su se pripremale za Kefu, okrenuo se prema gomili i rekao im da
će im se obratiti prekosutra. Stoga su braća koja su prije poslana dodijelila smještaj svima koji su došli s
nama. Zatim, kada je Kefa ušao u kuću Maronu i zamoljen da jede, on je odgovorio da to nikako neće učiniti,
dok se ne uvjeri da li su svi oni koji su ga pratili dobili smještaj. Tada je doznao od ranije poslane braće, da
su ih građani primili ne samo gostoljubivo, nego sa svom dobrotom, zbog njihove ljubavi prema Kefi; toliko,
da se nekoliko razočaralo jer za njih nije bilo gostiju; jer su se svi tako pripremili, da i da ih je mnogo više
došlo, ipak bi nedostajalo gostiju za domaćine, a ne domaćina za goste.

Poglavlje III: Šimonov let

Tada se Kefa jako obradovao, pohvalio je braću, blagoslovio ih i zamolio ih da ostanu s njim. Zatim, kad
se okupao u moru i uzeo hranu, pođe navečer spavati; i ustajući, kao i obično, na pijetlov, dok je još gorjela
večernja svjetlost, zatekao nas je sve budne. Sada nas je bilo svih šesnaest, tj. Kefa i ja,
Klementa, Niketu i Akvilu i onih dvanaest koji su nas prethodili. Pozdravljajući nas, dakle, kao što je to bio
njegov običaj, Kefa je rekao: “Pošto danas nismo zauzeti drugima, budimo zauzeti sobom. Ja ću ti ispričati
što se dogodilo u Cezareji nakon tvog odlaska, a ti ćeš nam ispričati o Šimonovim djelima ovdje.” I dok se
razgovaralo o ovim temama, u zoru su ušli neki članovi obitelji i rekli Kefi da je Šimon, kada je čuo za Kefin
dolazak, otišao u noći, na put za Siriju. Također su izjavili da je mnoštvo mislilo da je dan za koji je rekao
da će intervenirati bio jako dug period za njihovu naklonost, te da su u nestrpljenju stajali pred vratima,
razgovarajući među sobom o onim stvarima koje su željeli čuti, i da su se nadali da bi ga svakako trebali
vidjeti prije određenog vremena; i da kako je dan postajao lakši, mnoštvo se povećavalo i da su se s
pouzdanjem uzdali u što god pretpostavljali da će čuti govor od njega. “Sada su tada “rekli da su nas “uputili
da im kažemo ono što se vama čini dobrim; jer je apsurdno da se tako veliko mnoštvo okupilo i otišlo s
tugom, a da im se ne uzvrati odgovor. Jer neće smatrati da su oni ti koji nisu dočekali određeni dan, nego
će misliti da ih omalovažavate.”

Poglavlje IV: Obilna žetva

Tada je Kefa, ispunjen divljenjem, rekao: “Vidite, braćo, kako se ispunjava svaka riječ YHWH-a izrečena
proročki. Jer sjećam se da je On rekao: 'Žetva je doista obilna, a radnika malo; zamolite stoga Gospodara
žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.' Evo, dakle, stvari koje su narečene u otajstvu su ispunjene. Ali
budući da je također rekao: 'Mnogi će doći s istoka i zapada, sa sjevera i juga, i sjedit će u krilu Avrahamu,
Yitzchaku i Ya'akovu'; ovo je također, kao što vidite, na isti način ispunjeno. Stoga vas molim, moje kolege
i pomoćnici, da marljivo naučite red propovijedanja i načine odrješenja, kako biste mogli spasiti unutarnja
bića ljudi, koji tajnom moći YHWH-a priznaju koga oni bi trebali voljeti i prije nego što su poučeni. Jer vidite
da ovi ljudi, poput dobrih sluga, čeznu za onim od koga očekuju da će im navijestiti dolazak njihova
Gospodara, kako bi mogli ispuniti Njegovu volju kada je nauče. Želju, dakle, da čuju riječ YHWH, i ispitaju
njegovu volju, imaju od YHWH; i ovo je početak dara YHWH-a, koji je dan Gojima, da bi po tome mogli
primiti halaku istine.

V. poglavlje: Moshe i Moshiach

„Jer tako je i narodu Hebreja dano od početka da ljube Mojsija i da vjeruju njegovoj riječi; odakle je
također zapisano: 'Narod je vjerovao YHWH-u i Mošeu njegovom sluzi.' Ono što je, dakle, bilo od posebnog
dara od YHWH prema plemenu Hebreja, sada vidimo da se daje i onima koji su od Goja pozvani u vjeru. Ali
metoda rada je stavljena u vlast i volju svakoga, a ovo je njihovo; već imati naklonost prema učitelju
istine. Ovo je dar nebeskog Oca. Ali spas je u tome, da činite Njegovu volju od koje ste začeli ljubav i
naklonost kroz dar YHWH; da vam ne bude upućena ta Njegova izreka da je rekao: 'Zašto me zovete
Učiteljem, Učiteljem, a ne činite ono što ja kažem?' Stoga je poseban dar koji je YHWH dao Hebrejima da
vjeruju Mošeu; a osebujan dar koji je dat Gojima je da vole Y'shuu. Na to je i Učitelj nagovijestio, kada je
rekao: 'Priznat ću ti', O Oče, Eloha neba i zemlje, jer si to sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio si
bebama. Po čemu se zasigurno izjavljuje, da ga narod Hebreja, koji je bio poučen iz Tore, nije poznavao; ali
ljudi Goyima su priznali Y'shuu i štuju Ga; zbog čega će i oni biti spašeni, ne samo priznavajući Ga, nego i
vršeći Njegovu volju. Ali onaj tko je Goyim, i kome je YHWH vjerovati Mosheu, također bi trebao imati za
cilj voljeti i Y'shuu. I opet, Hebrej, koji od YHWH-a vjeruje Mošeu, također bi trebao imati svoju svrhu
vjerovati u Y'shuu; tako da svaki od njih, imajući u sebi nešto od božanskog dara i nešto od svog vlastitog
napora, može biti savršen po oboje. Jer o takvome je naš Učitelj govorio, kao o bogatašu, 'koji iz svojih blaga
iznosi novo i staro.'

Poglavlje VI: Kongregacija

“Ali dovoljno je rečeno o ovim stvarima za vrijeme stiska, a željna pažnja ljudi poziva nas da im se
pozabavimo.” I kad je to izgovorio, upitao je gdje ima prikladno mjesto za raspravu. A Maro reče: “Imam
vrlo prostranu dvoranu koja može primiti više od pet stotina ljudi, a u kući je i vrt; ili ako ti je drago biti na
nekom javnom mjestu, svi bi to radije, jer nema nikoga tko ne želi barem vidjeti tvoje lice.” Tada Kefa reče:
"Pokaži mi dvoranu ili baštu." I kad je vidio dvoranu, ušao je da vidi i vrt; i odjednom je cijelo mnoštvo, kao
da ih je netko pozvao, utrčalo u kuću, a odatle provalilo u bašču, gdje je već stajao Kefa, birajući prikladno
mjesto za raspravu.
Poglavlje VII: Ozdravljeni bolesnici
Ali kad je vidio da se mnoštvo, poput vode velike rijeke, izlilo preko uskog prolaza, popeo se na stup
koji je stajao blizu zida vrta i najprije pozdravio ljude na svoj uobičajeni način. Ali neki od prisutnih i koje
su dugo vremena mučili demoni, bacili su se na zemlju, dok su se nečisti duhovi molili da im se dopusti
samo jedan dan da ostanu u tijelima koja su zauzeli. od. Ali Kefa ih ukori i zapovjedi im da odu; i oni su bez
odlaganja izašli. Nakon toga, drugi koji su bili zahvaćeni dugotrajnim bolestima zamolili su Kefu da bi mogli
dobiti ozdravljenje; i obećao je da će moliti YHWH za njih čim njegov govor pouke bude završen. Ali čim je
obećao, bili su oslobođeni svojih bolesti; i naredi im da sjednu odvojeno, s onima koji su bili oslobođeni od
demona, kao nakon umora od rada. U međuvremenu, dok se to događalo, okupilo se ogromno mnoštvo,
privučeno ne samo željom da čuje Kefa, već i izvještajem o postignutim izlječenjima. Ali Kefa, mahnuvši
rukom ljudima da utihnu, i smjestivši gomile u miru, poče im se obraćati ovako:

Poglavlje VIII: Providnost potvrđena

„Čini mi se nužnim, na početku govora o pravom štovanju YHWH, prije svega poučiti one koji još nisu
stekli nikakvo znanje o toj temi da se u cijelom YHWH-u mora održati da budu bez krivnje, čime svijetom
se vlada i njime se upravlja. Štoviše, razlog sadašnjeg pothvata i prilika koju su ponudili oni koje je snaga
YHWH izliječila, sugeriraju ovu temu za početak, naime, da pokažu da su s dobrim razlogom jako mnoge
osobe opsjednute demonima, da je pravda od YHWH može se pojaviti. Jer će se otkriti da je neznanje majka
gotovo svih zala. No, dođimo sada do razloga.

Poglavlje IX: Stanje nevinosti stanje uživanja

„Kada je YHWH stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, On je u svoje djelo ucijepio izvjesno disanje i
miris svoje božanske moći, da bi tako ljudi, koji su postali dionici Njegovog Jedinorođenca, mogli kroz Njega
također biti privrženi YHWH-u i sinovi posvojenja. Otuda ih je i On sam, kao Y'shua, znajući s kakvim je
djelima Otac zadovoljan, poučio na koji način bi mogli dobiti tu povlasticu. U to vrijeme, dakle, među
ljudima je postojalo samo jedno obožavanje YHWH - čist um i neiskvaren duh. I zbog toga je svako stvorenje
držalo nepovredivi savez s ljudskim rodom. Jer zbog njihovog štovanja prema Stvoritelju, nikakva bolest,
ili tjelesni poremećaj, ili pokvarenost hrane, nisu imali moć nad njima; otkuda se dogodilo, da tisuću godina
života nije pao u slabost starosti.

Poglavlje X: Grijeh je uzrok patnje

„Ali kada su ljudi, koji su vodili život bez nevolja, počeli misliti da im je nastavak dobrih stvari darovan
ne božanskom blagodaću, već slučajnošću stvari, i da ih prihvate kao dug prirode, a ne kao dar YHWH-ine
dobrote, njihovog uživanja bez ikakvog napora u užicima božanske popustljivosti – ljudi, koji su ih te stvari
dovele u suprotne i neposlušne misli, konačno su, na poticaj besposlice, pomislili da je život elohima njihov
prirode, bez ikakvih trudova i zasluga s njihove strane. Stoga idu od lošeg ka gorem, vjerujući da svijetom
ne upravlja providnost YHWH, niti ima mjesta za vrline, budući da su znali da i sami posjeduju puninu
lakoće i užitaka, bez zadavanja ikakvih djela prije, i bez ikakvih trudova, tretirani su kao hasrim YHWH.

Poglavlje XI: Patnja spasonosna

“Prema najpravednijoj presudi YHWH-e, trudovi i nevolje su, dakle, dodijeljeni kao lijek ljudima koji
čame u ispraznosti takvih misli. A kada su ih naišli trud i nevolje, bili su isključeni iz mjesta užitaka i
ugodnosti. Također im je zemlja počela ništa proizvoditi bez rada; a onda su se ljudske misli okrenule u
njima, bili su upozoreni da potraže pomoć svog Stvoritelja, a molitvama i zavjetima da zatraže božansku
zaštitu. I tako se dogodilo da su štovanje YHWH-a, koje su zanemarili zbog svog blagostanja, oporavili kroz
svoju nevolju; i njihove misli prema YHWH, koje je popustljivost izopačila, nevolja ispravljena. Stoga je
YHWH, vidjevši da je to čovjeku korisnije, uklonio puteve dobrohotnosti i obilja, kao štetne, i uveo put
nevolje i nevolje.

Poglavlje XII: Prijevod Henoka

„Ali da bi pokazao da su se te stvari učinile zbog nezahvalnih, preveo je u besmrtnost nekog iz prve rase
ljudi, jer je vidio da nije zanemario Njegovu naklonost i jer se nadao da će pozvati ime YHWH; dok su ostali,
koji su bili toliko nezahvalni da se nisu mogli ispraviti i ispraviti ni radom i nevoljama, bili osuđeni na
strašnu smrt. Ipak, među njima je također našao jednoga, koji je bio pravednik sa svojom kućom, kojeg je
sačuvao, zapovjedivši mu da sagradi tajvu, u koju bi on i oni kojima je bilo naređeno da idu s njim mogli
pobjeći, kada sve bude uništeno potopom: kako bi, nemoralno odsječeno preljevom voda, svijet dobio
pročišćenje; a onaj koji je bio sačuvan za nastavak rase, pročišćen vodom, mogao bi iznova popraviti svijet.
Poglavlje XIII: Podrijetlo idolopoklonstva
“Ali kad su sve to bile učinjene, ljudi su se opet okrenuli bezbožnosti; i zbog toga je Toru dao YHWH da
ih pouči o načinu života. Ali s vremenom, obožavanje YHWH-e i pravednost su iskvareni od strane
nevjernika i nemorala, što ćemo potpunije pokazati postepeno. Štoviše, uvedene su izopačene i nestalne
religije, kojima se najveći dio ljudi odrekao, povodom praznika i svečanosti, uvodeći piće i bankete, slijedeći
lule, i flaute, i harfe, i razne vrste glazbenih instrumenata, i prepuštajući se sebe u svakojakim pijanstvom i
raskoši. Stoga je svaka vrsta pogreške nastala; stoga su izmislili gajeve i oltare, meso i žrtve, a nakon
pijanstva bili su uznemireni kao od ludih emocija. Na taj je način demonima dana moć da uđu u umove ove
vrste, tako da se činilo da vode lude plesove i da buncaju poput Bakanaca; stoga su izmišljeni škrgut zubima
i urlanje iz dubine njihovih utroba; otuda strašno lice i žestoki vid ljudi, tako da su prevareni i zabludjeli
vjerovali da je onaj koga je pijanstvo poništilo, a demon potaknuo, ispunjen Božanstvom.

Poglavlje XIV: YHWH I dobar i pravedan

“Stoga, budući da je toliko lažnih i pogrešnih religija uvedeno u svijet, mi smo poslani, kao dobri trgovci,
donoseći vam štovanje pravog YHWH-a, predatog od očeva i sačuvano; kao sjeme koje raspršujemo ove
riječi među vama i stavljamo u vaš izbor da odaberete ono što vam se čini ispravnim. Jer ako primite one
stvari koje vam donosimo, ne samo da ćete moći sami izbjeći upadima demona, nego ih i otjerati od
drugih; a istovremeno ćete dobiti nagrade neprolaznih dobrih stvari. Ali oni koji odbiju primiti ono što mi
govorimo bit će u sadašnjem životu podvrgnuti raznim demonima i bolestima, a njihov će duh nakon
odlaska iz tijela biti zauvijek mučen. Jer YHWH nije samo dobar, nego i pravedan; jer kad bi On uvijek bio
dobar, a nikada ne bi samo činio svima prema njegovim djelima, dobrota bi se smatrala nepravdom. Jer
bilo bi nepravedno ako bi On jednako postupao prema neposlušnim i poslušnim.

Poglavlje XV: Kako demoni stječu moć nad ljudima

„Dakle, demoni, kao što smo upravo rekli, kada su jednom bili u stanju, pomoću prilika koje su im se
pružile, prenijeti se niskim i zlim postupcima u ljudska tijela, ako u njima ostanu dugo vremena zbog
vlastitog nemara , budući da ne traže ono što je korisno za njihova unutarnja bića, oni ih nužno prisiljavaju
za budućnost da ispune želje demona koji žive u njima. Ali što je najgore od svega, na kraju vremena, kada
će taj demon biti predan u vječnu vatru, nužno će i duh koji ga je poslušao, zajedno s njim biti mučen u
vječnim vatrama, zajedno sa svojim tijelom koje je zagadio .

Poglavlje XVI: Zašto žele posjedovati muškarce

“Sada kada demoni žele zauzeti ljudska tijela, to je razlog. Oni su duhovi čija je svrha okrenuta
nemoralu. Stoga neumjerenim jelom i pićem i požudom potiču ljude na grijeh, ali samo one koji imaju svrhu
griješiti, koji, iako se čini da jednostavno žele zadovoljiti nužne žudnje prirode, daju priliku demonima da
uđu u njih, jer prekomjernošću ne održavaju umjerenost. Jer sve dok se održava mjera prirode i čuva
zakonita umjerenost, milosrđe YHWH ne daje im slobodu da uđu u ljude. Ali kada ili um padne u
bezbožnost, ili se tijelo napuni neumjerenim mesom ili pićem, tada, kao da su pozvani voljom i svrhom onih
koji se tako zanemaruju, oni dobivaju moć protiv onih koji su prekršili Toru koju je nametnuo YHWH. .

Poglavlje XVII: Besorah daje moć nad demonima

“Vidite, dakle, koliko je važno priznanje YHWH-a i poštivanje božanske poslušnosti, koja ne samo da
štiti one koji vjeruju od napada demona, već im daje i zapovijed nad onima koji vladaju nad drugima. I stoga
je potrebno da se vi, koji ste od Goja, predate YHWH-u i da se čuvate svake nečistoće, da demoni budu
protjerani i da se YHWH nastani u vama. I u isto vrijeme, molitvama, predajte se YHWH-u i zazovite
Njegovu pomoć protiv drskosti demona; jer 'što god tražite, vjerujući, dobit ćete.' Ali i sami demoni, koliko
vide kako vjera raste u čovjeku, u tom omjeru odstupaju od njega, boraveći samo u onom dijelu u kojem
još ostaje nešto od nevjere; ali od onih koji vjeruju s punom vjerom, odlaze bez ikakvog odlaganja. Jer kada
duh dođe u vjeru YHWH, dobiva snagu nebeske vode, kojom gasi demona kao iskru vatre.

Poglavlje XVIII: Ova moć proporcionalna vjeri

“Postoji dakle mjera vjere, koja, ako je savršena, savršeno tjera demona iz unutarnjeg bića; ali ako ima
neki nedostatak, nešto od strane demona i dalje ostaje u dijelu nevjere; i najveća je poteškoća za unutarnje
biće razumjeti kada ili kako je, potpuno ili manje, demon iz njega izbačen. Jer ako ostane u bilo kojoj četvrti,
kad mu se ukaže prilika, sugerira misli ljudskim srcima; a oni, ne znajući odakle dolaze, vjeruju sugestijama
demona, kao da su opažaji njihovih vlastitih duhova. Stoga sugeriraju nekima da slijede užitak zbog tjelesne
nužde; oni opravdavaju strasti drugih viškom žuči; boje se nad ludilom drugih žarkom melankolije; pa čak
i ublažiti ludost nekih kao rezultat obilja sluzi. Ali čak i da je to tako, još uvijek ništa od toga ne bi moglo
biti štetno za tijelo, osim od viška mesa i pića; jer, kada se uzimaju u prevelikim količinama, njihovo obilje,
koje prirodna toplina nije dovoljna za probavu, zgrušava se u neku vrstu otrova, a on, tečeći kroz crijeva i
sve vene poput obične kanalizacije, stvara pokrete tijelo nezdravo i podlo. Stoga se u svemu treba postići
umjerenost, da se demonima ne bi dalo mjesto, niti da bi duh, opsjednut njima, bio predan zajedno s njima
da se muči u vječnim vatrama.

Poglavlje XIX: Demoni potiču na idolopoklonstvo

“Postoji i druga greška demona, koju oni sugeriraju osjetilima ljudi, da misle da one stvari koje pate,
pate od onih koje se zovu elohim, kako bi na taj način, prinoseći zebahim i darove, kao ako ih pomilostivi,
oni mogu ojačati obožavanje krive vjere i izbjegavati nas koji smo zainteresirani za njihovo spasenje, kako
bi bili oslobođeni zablude; ali to čine, kao što sam rekao, ne znajući da im te stvari sugeriraju demoni, jer
se boje da se ne bi spasili. Stoga je u vlasti svakoga, budući da je čovjek opsjednut slobodnom voljom, hoće
li nas čuti za život, ili demone za uništenje. Također, nekima demoni, koji se vidljivo pojavljuju pod raznim
likovima, ponekad izbacuju prijetnje, ponekad obećavaju oslobađanje od patnje, da bi onima kojima
obmanjuju usadili mišljenje da su elohim, i da se ne zna da su oni demoni. Ali oni nisu skriveni od nas, koji
poznajemo otajstva stvaranja, i iz kojeg razloga je demonima dopušteno činiti te stvari u sadašnjem
svijetu; kako im je dopušteno da se preobraze u figure koje žele, i da nagovještavaju zle misli, i da se putem
jela i pića koja su im posvećena prenesu u umove ili tijela onih koji jedu, i smišljati uzaludne snove za daljnje
štovanje nekog idola.

Poglavlje XX: Ludost idolopoklonstva

“A tko se ipak može smatrati tako besmislenim da ga se nagovori da se klanja idolu, bilo da je napravljen
od zlata ili bilo kojeg drugog metala? Kome nije očito da je metal upravo ono što je majstor zadovoljio? Kako
se onda može misliti da je Svemogući u onom čega uopće ne bi bilo da se majstor ne bi zadovoljio? Ili kako
se mogu nadati da će im buduće stvari objaviti ono u čemu nema percepcije sadašnjih stvari? Jer iako bi
trebali nešto proricati, ne bi ih se odmah trebalo smatrati elohima; jer proricanje je jedno - božanstvo je
drugo. Jer čini se da Pitoni također 'vide', a ipak nisu elohim; i, ukratko, Notzrim ih tjera iz ljudi. I kako to
može biti isti elohim kojeg čovjek bježi? Ali možda ćete reći: Što je s njihovim djelovanjem na lijekove i
njihovim pokazivanjem kako se netko može izliječiti? Prema ovom principu, doktore medicine također
treba obožavati kao elohima, jer oni liječe mnoge; i koliko je tko vještiji, to će više izliječiti.

Poglavlje XXI: Paganska proročišta

“Odakle je vidljivo da oni, budući da su demonski duhovi, znaju neke stvari i brže i savršenije od ljudi; jer
ih ne usporava u učenju težina tijela. I stoga oni, kao duhovi, bez odlaganja i bez poteškoća znaju što liječnici
postižu nakon dugo vremena i mnogo truda. Stoga nije divno ako znaju nešto više od ljudi; ali ovo treba
primijetiti, da ono što znaju ne koriste za spas unutarnjih bića, već za njihovu obmanu, da bi ih pomoću
toga mogli indoktrinirati u obožavanju krive religije. Ali YHWH, da se pogreška tako velike prijevare ne bi
prikrila i da se On sam ne bi činio uzrokom pogreške dopuštajući im tako veliku dozvolu da obmanjuju
ljude proricanjima, lijekovima i snovima, ima svoje milosrđe dao je ljudima lijek i učinio razliku između laži
i istine vidljivim onima koji žele znati. To je, dakle, ta razlika: ono što govori Istiniti Eloha, bilo naviïmom
ili različitim vizijama, uvijek je istinito; ali ono što proriču demoni nije uvijek istina. Stoga je očigledan znak
da te stvari ne govori Pravi Eloha, u kojem u bilo kojem trenutku postoji laž; jer u istini nikada ne postoji
laž. Ali u slučaju onih koji govore neistine, povremeno može postojati lagana mješavina istine, da se kao
začin lažima.

Poglavlje XXII: Zašto se ponekad ostvaruju

“Ali ako netko kaže: 'Kakva je korist od toga, da im se čak ponekad dopušta da govore istinu i time se
među ljude unosi toliko zabluda?' Neka uzme ovo za odgovor: Da im nikada nije bilo dopušteno da govore
bilo kakvu istinu, onda ne bi ništa proricali; dok da nisu proricali, ne bi se znalo da su demoni. Ali kad se ne
bi znalo da demoni postoje na ovom svijetu, uzrok naše borbe i nadmetanja bio bi skriven od nas, a mi
bismo trebali otvoreno trpjeti ono što je učinjeno u tajnosti, to jest, kada bi im bila dana moć da djeluju
samo protiv nas, a ne o govoru. Ali sada, budući da ponekad govore istinu, a ponekad laž, trebali bismo
priznati, kao što sam rekao, da su njihovi odgovori od demona, a ne od YHWH-a, s kojim nikad nema laži.

Poglavlje XXIII: Zlo nije u supstanciji

“Ali ako se netko, nastavljajući radoznaje, upita: 'Kakva je onda bila korist od toga što je YHWH stvarao
ta zla, koja bi trebala imati tako veliku sklonost da potkopaju umove ljudi?' Onome tko predlaže takvo
pitanje, odgovaramo da se prije svega moramo raspitati postoji li zlo u suštini. I premda bi mu bilo dovoljno
reći da nije prikladno da stvorenje sudi Stvoritelju, nego da suditi o radu drugog pripada onome tko je ili
jednake vještine ili jednake moći; ipak, da dođemo izravno do točke, apsolutno kažemo da nema zla u
suštini. Ali ako je to tako, onda se Stvoritelj supstance uzaludno okrivljuje.

Poglavlje XXIV: Zašto YHWH dopušta zlo

“Ali ćeš me dočekati govoreći: 'Čak i da je do ovoga došlo kroz slobodu volje, je li Stvoritelj bio neznalica
da će oni koje je stvorio otpasti u zlo? Stoga nije trebao stvoriti one koji će, kako je predvidio, skrenuti s
puta pravednosti.' Sada kažemo onima koji postavljaju takva pitanja, da je svrha tvrdnji ove vrste da se
pokaže zašto nemoral onih koji to još nisu bili, nije prevladao nad dobrotom Stvoritelja. Jer kad bi se, želeći
popuniti broj i mjeru svog stvorenja, bojao nemorala onih koji će biti, i poput onoga koji nije mogao naći
drugog lijeka i lijeka, osim samo ovoga, da bi suzdržati se od Njegove namjere stvaranja, kako Mu se ne bi
pripisala nemoralnost onih koji su trebali biti; što bi drugo moglo pokazati osim nedostojne patnje i
nepristojne slabosti Stvoritelja, koji bi se toliko trebao bojati djelovanja onih koji to još nisu bili, da se
suzdržao od svog namjernog stvaranja?

Poglavlje XXV: Zla bića okrenuta dobrim računima

„Ali, ostavimo po strani ove stvari, razmotrimo ovo ozbiljno, da je YHWH, Stvoritelj svemira,
predviđajući buduće razlike svog stvaranja, predvidio i dao različite činove i različite službe svakom od
svojih stvorenja, u skladu s posebnim kretanjima koja proizvedeni su iz slobode volje; tako da, dok su svi
ljudi od jedne supstancije u pogledu metode stvaranja, ipak treba postojati raznolikost u činovima i
dužnostima, u skladu s posebnim pokretima umova, koje treba proizvesti iz slobode volje. Stoga je
predvidio da će biti grešaka u Njegovim stvorenjima; a metoda Njegove pravde zahtijevala je da kazna
slijedi greške, radi ispravke. Trebalo je, dakle, da postoje ministri za kazne, a ipak da ih sloboda volje uvuče
u taj poredak. Štoviše, oni također moraju imati neprijatelje koje treba pobijediti, koji su se borili za
nebeske nagrade. Stoga, dakle, nisu ni one stvari koje su lišene koristi za koje se misli da su zle, budući da
poraženi nevoljko stječu neprolazne nagrade za one od kojih su osvojeni. Ali neka ovo bude dovoljno o
ovim točkama, jer će se s vremenom otkriti još više tajnih stvari.

Poglavlje XXVI: Zli Malahimovi zavodnici

“Sad, dakle, budući da još ne shvaćate kako vas okružuje velika tama neznanja, želim vam u
međuvremenu objasniti otkud je počelo štovanje idola na ovom svijetu. A pod idolima, mislim na one
beživotne slike koje obožavate, bilo da su napravljene od drveta, ili od zemljanog posuđa, ili od kamena, ili
mjedi, ili bilo kojeg drugog metala: od njih je početak bio ovako. Neki malakimi, nakon što su napustili tijek
svog pravog reda, počeli su favorizirati poroke ljudi i u određenoj mjeri pružati nedostojnu pomoć njihovoj
požudi, kako bi se na taj način što više prepustili vlastitim užicima; a zatim, da se ne bi činilo da sami od
sebe ne budu skloni nedostojnim službama, poučavali su ljude da se demoni mogu, određenim vještinama
- to jest, magijskim zazivanjem - natjerati da se pokoravaju ljudima; i tako, kao iz peći i radionice nemorala,
ispunili su cijeli svijet dimom bezbožnosti, povlačeći svjetlo pobožnosti.

Poglavlje XXVII: Ham prvi mađioničar

„Za ove i neke druge uzroke, potop je doveden na svijet, kao što smo već rekli, i reći ćemo opet; i svi koji
su bili na zemlji bili su uništeni, osim Noakove obitelji, koja je preživjela, sa njegova tri sina i njihovim
ženama. Jedan od njih, po imenu Ham, neslavno je otkrio magični čin i predao uputu o tome jednom od
svojih sinova, koji se zvao Mitzraim, od kojeg potječe rasa Mitsrayima, Babilonaca i Perzijanaca. Njega su
tada postojala plemena zvala Zoroaster, diveći mu se kao prvom autoru magijske umjetnosti; trgovac čije
ime također postoji mnogo svitaka na ovu temu. On je stoga, budući da je bio mnogo i često usredotočen
na zvijezde, i želeći da se među njima smatra bogom, počeo, takoreći, izvlačiti određene iskre iz zvijezda i
pokazivati ih ljudima, kako bi nepristojni i neznalica bi se mogla začuditi, kao kod čuda; i želeći povećati
ovu procjenu o njemu, pokušavao je to uvijek iznova, sve dok ga nije zapalio i progutao sam demon, kojemu
je pristupio s prevelikom upornošću.

Poglavlje XXVIII: Babilonska kula

“Ali ludi ljudi koji su tada bili, iako su trebali napustiti mišljenje da su ga zamislili, budući da su ga vidjeli
da je pobijeno njegovom smrtnom kaznom, još su ga više veličali. Zbog podizanja groba u njegovu čast,
otišli su toliko daleko da su ga obožavali kao prijatelja YHWH-a i onoga koji je bio odbačen na nebo u
munjevitim kolima i obožavali ga kao da je živa zvijezda. Otuda su i njegovo ime nakon smrti prozvali
Zoroaster, odnosno živa zvijezda , od onih koji su nakon jedne generacije naučili govoriti grčki jezik. U redu,
ovim primjerom, čak i sada mnogi obožavaju one koji su pogođeni gromom, časte ih grobovima i štuju ih
kao hadrime Elohima. Ali ovaj se čovjek rodio u četrnaestom koljenu, a umro u petnaestom, u kojem je
sagrađena kula, a jezici ljudi bili su podijeljeni na mnoge.

Poglavlje XXIX: Obožavanje vatre kod Perzijanaca

“Prvi među njima bio je nazvan izvjesni melek Nimrod, kojemu je magijska umjetnost bila predata kao
rafalom, kojeg su Grci također zvali Ninus, i po kojem je grad Niniva dobio ime. Stoga su raznolika i nestalna
praznovjerja potekla iz magijske umjetnosti. Jer, budući da je bilo teško odvući ljudsku rasu od ljubavi
prema YHWH, i pričvrstiti ih za gluhe i beživotne slike, mađioničari su upotrijebili veće napore da bi ljudi
mogli biti okrenuti nestalnom obožavanju, znakovima među zvijezdama, i pokreti spušteni kao da su s
neba, i voljom YHWH. A oni koji su prvi bili prevareni, skupljajući Zoroasterov pepeo - koji je, kao što smo
rekli, bio spaljen od gnjeva demona, kojemu je bio previše mučan - odnijeli su ih Perzijancima da ih
sačuvaju. po njima uz vječno bdjenje, kao božansku vatru koja je pala s neba, i mogla bi se obožavati kao
nebeski elohim.

Poglavlje XXX: Obožavanje heroja

“Sličnim primjerom, drugi ljudi na drugim mjestima gradili su Hekelim, postavljali kipove, uspostavljali
misterije i ceremonije i zebahime, onima kojima su se divili, bilo zbog neke umjetnosti ili zbog vrline, ili su
barem imali veliku naklonost; i radovali se, uz pomoć svega što pripada elohimu, prenijeti svoju slavu
potomstvu; i to posebno zato što su, kao što smo već rekli, namirisali da budu potkrijepljeni nekim
maštarijama magijske umjetnosti, tako da se prizivanjem demona činilo da se nešto čini i pokreće prema
obmani ljudi. Tome pridodaju i određene svečanosti i pijane bankete, kojima bi se ljudi sa svom slobodom
mogli upuštati; a demoni, preneseni u njih u kočijima nadutosti, mogli bi biti pomiješani s njihovim samim
utrobama, i držeći tamo mjesto, mogli bi vezati djela i misli ljudi za njihovu vlastitu volju. Takve pogreške
su, dakle, uvedene od početka, a potpomognute požudom i pijanstvom, u kojima tjelesni ljudi uglavnom
uživaju, Elohimova poslušnost, koja se sastojala u uzdržljivosti i trijeznosti, počela je postajati rijetka među
ljudima i biti skoro ukinut.

Poglavlje XXXI: Idolopoklonstvo je dovelo do svakog nemorala

“Jer budući da se u početku ljudi koji obožavaju pravednog i svevidećeg YHWH, niti su se usuđivali
sagriješiti niti nanijeti ozljedu svojim susjedima, budući da su bili uvjereni da YHWH vidi postupke i
pokrete svakoga; kada je vjersko bogoslužje bilo usmjereno na beživotne slike, s obzirom da su bili sigurni
da su nesposobni ni sluha, ni vida, ni kretnje, počeli su razuzdano griješiti i ići naprijed na svaki zločin, jer
se nisu bojali pretrpjeti išta u ruke onih koje su obožavali kao elohima. Stoga je izbila ludilo ratova; dakle
pljačke, silovanja, zatočeništva i slobode svedene na ropstvo; svaki je, kako je mogao, zadovoljio svoju
požudu i svoju pohlepu, iako nikakva moć ne može zadovoljiti pohlepu. Jer, kao što vatra, što više goriva
dobiva, to se više rasplamsava i jača, tako i ludilo pohlepe postaje sve veće i žešće zahvaljujući onim
stvarima koje stječe.

Poglavlje XXXII: Poziv

„Zato počnite sada s boljim razumijevanjem kako biste se odupirali u onim stvarima koje ne želite s
pravom; ako je tako da možete na bilo koji način popraviti i obnoviti u sebi onu čistoću poslušnosti i
nevinost života koju je čovjeku isprva dao YHWH, da vam se tako također može vratiti nada u besmrtne
blagoslove. I zahvalite dobrodušnom Ocu svih, po Njemu koga je postavio Kraljem šaloma, i riznicu
neizrecivih časti, da čak i u sadašnje vrijeme vaši grijesi mogu biti oprani vodom iz izvora, ili rijeke, ili čak
i more: trostruko ime blaženstva koje se zove nad vama, da njime ne samo da se izgone zli duhovi, ako ih
ima u vama, nego i da, kad napustite svoje grijehe, imate s punom vjerom i potpunom čistoćom uma koji
vjeruje u YHWH-a, također možete istjerati nemoralne duhove i demone iz drugih, i možda ćete moći
osloboditi druge od patnji i bolesti. Jer sami demoni poznaju i priznaju one koji su se predali YHWH-u, a
ponekad ih istjera sama prisutnost takvih, kao što ste maloprije vidjeli, kako, kada smo vam samo uputili
riječ pozdrava , odmah su demoni, zbog poštovanja prema našoj poslušnosti, počeli vikati i nisu mogli
podnijeti našu prisutnost ni za malo.

Poglavlje XXXIII: Najslabiji Yahwist moćniji od najjačeg demona

„Da li smo, dakle, mi druge i superiorne prirode i da nas se zato demoni boje? Ne, mi smo s vama jedne
te iste naravi, ali se razlikujemo u poslušnosti. Ali ako i vi budete poput nas, mi to ne zamjeramo, nego vas
opominjemo i želimo da budete uvjereni, da kada ista vjera i poslušnost i nevinost života budu u vama koji
je u nama, vi ćete imati jednaku i istu moć i vrlinu protiv demona, kroz YHWH nagrađujući vašu vjeru. Jer
kao što onaj koji ima vojnike pod sobom, iako je inferiorniji, a oni jači od njega, ipak 'kaže ovome: Idi i on
ide; a drugome: Dođi, i on dolazi; a drugome: Učini ovo, i on to učini; 'i to je u stanju učiniti, ne svojom
vlastitom moći, već strahom od Cezara; tako svaki vjerni zapovijeda demonima, iako se čini da su mnogo
jači od ljudi, i to ne svojom vlastitom moći, nego snagom YHWH, koji ih je pokorio. Jer čak i ono o čemu smo
upravo govorili, da Cezara strahuju svi vojnici, u svakom taboru i u cijelom svom kraljevstvu, iako je on
samo jedan čovjek, i možda slab u pogledu tjelesne snage, to nije izvršeno samo snagom YHWH, koji sve
nadahnjuje strahom, da bi mogli biti podložni jednom.

Poglavlje XXXIV: Moshiachovo iskušenje

“Ovo bismo željeli da sigurno znate, da demon nema moći protiv čovjeka, osim ako se dobrovoljno
pokori njegovim željama. Otkud čak i onaj koji je knez nemorala, prišao Njemu koji je, kao što smo rekli,
postavljen od YHWH za kralja šaloma, iskušavajući Ga, i počeo Mu obećavati sve kavode svijeta; jer je znao
da su ga, kad je to ponudio drugima, da bi ih zavarali, obožavali. Stoga je, kakav je bio neposlušan i nepazeći
na sebe, što je doista posebna osobitost nemorala, pretpostavljao da ga treba obožavati Onaj za koga je
znao da će biti uništen. Stoga mu je naš Učitelj, potvrđujući obožavanje jednog YHWH-a, odgovorio: 'Pisano
je: “Ti ćeš obožavati YHWH-a svoga Elohima, i samo Njemu ćeš služiti.” I on, prestravljen ovim odgovorom,
i bojeći se da ne bi došlo do istinske poslušnosti jedinog i pravog YHWH-a treba biti obnovljen, požuriti da
se u ovaj svijet pošalje lažne naviïme, lažne shlichim i lažni morim, koji bi doista trebali govoriti u ime
Moshiachovo, ali bi trebali ostvariti volju demona.

Poglavlje XXXV: Lažni Šličim

“Zato pazite na najveći oprez, da ne vjerujete nijednom učitelju, osim ako on ne donese iz
Yahrushalayima svjedočanstvo Ya'akova Y'shuinog brata, ili bilo koga tko može doći nakon njega. Jer nitko,
osim ako nije otišao tamo i tamo je bio odobren kao prikladan i vjeran učitelj za propovijedanje
Moshiachove riječi – osim ako, kažem, on odatle ne donese svjedočanstvo, ne smije se na bilo koji način
primiti. Ali neka ti u ovo vrijeme, osim nas, ne tražiš ni navi ni sholiach. Jer postoji jedan Navi ̒Emet, čije
riječi mi dvanaest shlichima propovijedamo; jer On je prihvaćena godina YHWH, imajući nas shlichim kao
svojih dvanaest mjeseci. Ali zbog čega je svijet nastao, ili koje su se različitosti u njemu dogodile, i zašto je
naš Učitelj, dolazeći po njegovu obnovu, izabrao i poslao nam dvanaest shlichima, bit će opširnije
objašnjeno nekom drugom prilikom. U međuvremenu nam je zapovjedio da iziđemo propovijedati i da vas
pozovemo na večeru nebeskog Kralja, koju je Otac pripremio za vjenčanje svoga Sina, i da vam damo
svadbene haljine, to jest naklonost mikvah; koji tko god dobije, kao besprijekornu haljinu s kojom će ući na
Kraljevu večeru, treba se paziti da ni u jednom njezinu dijelu ne bude umrljano grijehom, te da tako bude
odbačen kao nedostojan i nepristojan.

Poglavlje XXXVI: Odjeća neokaljana

„Ali načini na koje se ova odjeća može uočiti su sljedeći: ako se itko povuče od YHWH-a, Oca i Stvoritelja
svega, primajući drugog učitelja osim Moshiaha, koji je jedini vjerni i Navi ̒Emet, i koji nam je poslao
dvanaest shlichima u propovijedati riječ; ako netko misli drugačije nego dostojno o supstanciji YHWH, koja
nadmašuje sve stvari. To su stvari koje čak i fatalno zagađuju oklop mikve. Ali stvari koje ga zagađuju u
djelima su sljedeće: ubojstva, preljubi, mržnja, srebroljublje i zle ambicije. A stvari koje istovremeno
zagađuju duh i tijelo su sljedeće: sudjelovati u stolu demona, to jest kušati žrtvovane stvari, ili krv, ili leš
koji je zadavljen, i ako postoji još štogod što je bilo ponudio demonima. Budite, dakle, prvi korak za vas od
tri; koji korak donosi trideset zapovijedi, a drugi šezdeset, a treći sto, kao što ćemo vam detaljnije objasniti
nekom drugom prilikom.”

Poglavlje XXXVII: Kahal otpušten

Kad je to rekao i zapovjedio im da idući dan pravodobno dođu na isto mjesto, otpusti mnoštvo; a kad
nisu htjeli otići, Kefa im reče: “Učinite mi ovu uslugu zbog umora od jučerašnjeg puta; a sada idi i nađi se
sutra u pravo vrijeme.” I tako su otišli s radošću. Ali Kefa, zapovjedivši mi da se malo povučem radi molitve,
nakon toga je naredio da se prostiru ležajevi u dijelu vrta koji je bio pokriven hladom; i svaki, po običaju,
prepoznavši mjesto svoga čina, uzimali smo hranu. Zatim, kako je preostao još neki dio dana, razgovarao
je s nama o YHWH-inim čudima; a kad je došla večer, uđe u svoju spavaću sobu i zaspa.
knjiga V

Poglavlje I: Kefin pozdrav

Ali sutradan nas je Kefa, ustao nešto ranije nego inače, zatekao kako spavamo; a kad je to vidio, naredio
je da se za njega šuti, kao da on sam želi dulje spavati, da nas ne bi ometali u odmoru. Ali kad smo ustali
okrijepljeni snom, zatekli smo ga, nakon što je završio svoju molitvu, kako nas čeka u svojoj spavaćoj sobi. A
kako je već svanulo, kratko nam se obratio, pozdravivši nas po svom običaju, i odmah krenuo na uobičajeno
mjesto radi podučavanja; a kad je vidio da su se tamo okupili mnogi, zazvavši na njih šalom na svoj
uobičajen način, počeo je govoriti ovako:

Poglavlje II: Trpljenje posljedica grijeha

„Elohim, Stvoritelj svega, na početku je stvorio čovjeka po svojoj slici i dao mu vlast nad zemljom i
morem i nad zrakom; kako nam je rekao Navi E ̒ met, i kako nas nalaže sam razlog stvari. Jer samo je čovjek
racionalan i prikladno je da razum vlada nad iracionalnim. Stoga je isprva, dok je još bio pravedan, bio
superiorniji od svih poremećaja i svake slabosti; ali kada je sagriješio, kao što smo vas jučer naučili, i postao
sluga grijeha, postao je istovremeno podložan slabostima. Ovo je, dakle, napisano, da ljudi znaju da, kao što
su neposlušnošću postali podložni patnji, tako se poslušnošću mogu osloboditi patnje; i ne samo
oslobođeni patnje, već čak i malo vjerovanja u Elohima moći izliječiti patnje drugih. Jer tako nam je
Navi ̒Emet obećao, rekavši: 'Amein, kažem vam, da ako imate vjeru kao zrno gorušičino, reći ćete ovoj
planini: 'Ukloni odavde', i ona će ukloniti.' O ovom spasenju i sami ste imali dokaze; jer jučer ste vidjeli kako
su se demoni u našoj prisutnosti uklanjali i bježali, s onim patnjama koje su nanijeli ljudima.

Poglavlje III: Vjera i nevjera

“S obzirom na to da neki ljudi pate, a drugi liječe one koji pate, potrebno je istovremeno znati uzrok
patnje i lijeka. A pokazalo se da to nije ništa drugo nego nevjera oboljelih i vjera onih koji ih liječe. Jer
nevjera, iako ne vjeruje da postoji Elohimova presuda, daje dopuštenje za grijeh, a grijeh čini ljude
podložnim patnjama; ali vjera, vjerujući da postoji Elohimov sud, sputava ljude od grijeha; a oni koji ne
griješe ne samo da su slobodni od demona i patnje, već mogu i tjerati u bijeg demone i patnje drugih.

Poglavlje IV: Neznanje Majke zala

“Iz svega toga se, dakle, zaključuje da svo zlo izvire iz neznanja; a sama neznanje, majka svih zala,
proizlazi iz nemara i lijenosti, te se hrani, povećava i ukorijenjuje u osjetilima ljudi nemarom; i ako tko uči
da je treba bježati, teško je i ogorčeno je otrgnuta, kao iz drevnog i nasljednog prebivališta. I zato se
moramo malo potruditi da bismo mogli istražiti pretpostavke neznanja i odsjeći ih znanjem, posebno kod
onih koji su zaokupljeni nekim pogrešnim mišljenjima, pomoću kojih je neznanje čvršće ukorijenjeno u
njih, kao pod pojavom određene vrste znanja; jer ništa nije gore od toga da netko vjeruje da zna ono o čemu
ne zna i da tvrdi da je istina što je laž. To je kao da bi pijani čovjek sebe trebao misliti da je trijezan, i trebao
bi se u svemu ponašati kao pijanac , a ipak misliti da je trijezan, i želio bi da ga drugi tako nazivaju. Tako su,
dakle, i oni koji ne znaju što je istina, a ipak imaju neku privid znanja i čine mnoga zla kao da su dobra, a
požuruju uništenje kao da je spasenje.

Poglavlje V: Prednosti znanja

„Dakle, moramo, prije svega, požuriti spoznaji istine, kako bismo, kao sa svjetlom zapaljenim u njoj,
mogli rastjerati tamu zabluda! Jer neznanje je, kao što smo rekli, veliko zlo; ali budući da nema suštinu, lako
ga raspršuju oni koji su ozbiljni. Jer neznanje nije ništa drugo nego ne znati što je dobro za nas; jednom to
znaj, i neznanje nestaje. Stoga treba željno tražiti spoznaju istine; i nitko ga ne može dodijeliti osim
Navi ̒Emeta. Jer ovo su vrata života onima koji će ući i put dobrih djela onima koji idu u grad spasenja.

Poglavlje VI: Slobodna volja

“Bilo tko, koji istinski čuje riječ Navija ̒Emeta Y'shue, želi je ili ne želi primiti je, i prihvatiti Njegov teret,
to jest, životne propise, on ima bilo koje u svojoj moći, jer mi smo slobodni u htjeti. Jer ako je bilo tako, da
oni koji čuju nisu imali u svojoj moći da postupe drugačije nego što su čuli, postojala je neka sila prirode
zbog koje mu nije bilo slobodno prijeći na drugo mišljenje. Ili ako, opet, nitko od slušatelja to uopće nije
mogao primiti, to je također bila sila prirode koja bi trebala natjerati na činjenje jedne stvari, a ne bi trebala
ostaviti mjesta za drugi put. Ali sada, budući da je um slobodan da okrene svoju prosudbu na koju stranu
želi, i da izabere način koji odobrava, jasno je da u ljudima postoji sloboda izbora.

Poglavlje VII: Odgovornost znanja

“Stoga, prije nego što tko čuje što je dobro za njega, sigurno je da je neznalica; a budući da je neznalica,
on želi i želi učiniti ono što nije dobro za njega; stoga mu se zbog toga ne sudi. Ali kada jednom čuje uzroke
svoje pogreške i primi metodu istine, onda, ako ostane u onim zabludama kojima je davno bio zaokupljen,
s pravom će biti pozvan na sud da trpi kaznu, jer je proveo je u sportu pogrešaka onaj dio života koji mu je
dao da provede u dobrom životu. Ali onaj koji, slušajući te stvari, dragovoljno ih prima i zahvalan je što mu
je donijeto učenje o dobrima, ispituje se revnije i ne prestaje učiti, sve dok ne utvrdi postoji li uistinu drugi
svijet, u kojem nagrade su pripremljene za dobro, a kada je uvjeren u to, zahvaljuje YHWH jer mu je pokazao
svjetlo istine; a budućnost usmjerava svoja djela u svim dobrim djelima, za koja je uvjeren da je u budućem
svijetu pripremljena nagrada; dok se on neprestano čudi i čudi greškama drugih ljudi i da nitko ne vidi
istinu koja mu se stavlja pred oči. Ipak, on sam, radujući se bogatstvu mudrosti koje je pronašao, nezasitno
želi uživati u njima i oduševljen je prakticiranjem dobrih djela; žureći da s čistim srcem i čistom savješću
postigne budući svijet, kada će moći čak i vidjeti Elohima, Meleka svih.

Poglavlje VIII: Želje tijela za pokoravanjem

“Ali jedini razlog zašto želimo i biti lišeni svega toga je neznanje. Jer, dok ljudi ne znaju koliko dobra ima
u znanju, oni ne trpe da im se ukloni zlo neznanja; jer ne znaju kolika je razlika u promjeni jedne od ovih
stvari u drugu. Stoga savjetujem svakom učeniku da spremno posluša riječ YHWH i da s ljubavlju prema
istini čuje ono što govorimo, kako bi njegov um, primajući najbolje sjeme, mogao donijeti radosne plodove
dobrim djelima. Jer ako netko, dok poučavam stvari koje se odnose na spasenje, odbije to primiti i nastoji
im se oduprijeti umom zaokupljenim zlim mišljenjima, uzrok svoje propasti neće imati od nas, nego od
njega samog. Jer njegova je dužnost da s pravednom prosudbom ispita stvari koje govorimo i da razumije
da govorimo riječi istine, da se, znajući kako stvari stoje i usmjeravajući svoj život u dobrim djelima, može
naći dionikom Malkuth Shamayim, podvrgavajući sebi želje tijela i postajući njihovim Gospodarom, kako
bi na kraju i sam mogao postati ugodno vlasništvo Vladara svega.

Poglavlje IX: Dva kraljevstva

„Jer onaj tko ustraje u zlu i sluga je zla, ne može postati dio dobra sve dok ustraje u zlu, jer je od početka,
kao što smo rekli, Elohim uspostavio dva plemena i svakom je dao moć da postane dio te malkute kojoj će
se pokoriti. A budući da je Elohim odredio da nitko ne može biti sluga oba kraljevstva, stoga nastojte sa
svom ozbiljnošću da se posvetite savezu i Tori dobrog Kralja. Tako je i Navi ̒Emet, kada je bio prisutan s
nama i vidio neke bogataše koji su nemarni u pogledu štovanja Elohima, ovako razotkrio istinu o ovoj
stvari: 'Nitko,' rekao je On, 'ne može služiti dvojici gospodara; ne možete služiti Elohimu i
mamonu'; nazivajući bogatstvo, na jeziku Njegove zemlje, mamonom .

X. poglavlje: Y'shua haNavi E̒ met

“On je dakle Navi E̒ met koji nam se ukazao, kao što ste čuli, u Judeji, koji je, stojeći na javnim mjestima,
jednostavnom zapovijedi učinio da slijepi progledaju, gluhi da čuju, izgoni demone, vrati zdravlje
bolesnima i život mrtvima; a budući da mu ništa nije bilo nemoguće, On je čak uočio i ljudske misli, što nije
moguće nikome osim samo Elohimu. Proglasio je Elohimov Malkut; i vjerovali smo Mu kao Navi E ̒ metu u
svemu što je govorio, crpeći potvrdu naše vjere ne samo iz Njegovih riječi, već i iz Njegovih djela; i također
zato što su se u Njemu ispunile izreke Tore, koje su mnoge generacije prije najavljivale Njegov dolazak; i
likovi djela Mošea, i patrijarha Jakova prije njega, nosili su u svakom pogledu Njegov tip. Očito je također
da su oni navijestili vrijeme njegova dolaska, to jest vrijeme u koje je došao; i, iznad svega, bilo je sadržano
u svetim spisima, da su ga Goji trebali čekati. I sve su se te stvari jednako ispunile u Njemu.

Poglavlje XI: Očekivanje Goja

„Ali Onaj kome je navi iz Yahudaïma prorekao, da će ga Goji čekati, iznad mjere potvrđuje istinu vjere u
Njega. Jer da je rekao da će Ga čekati Yahudaïm, činilo se da ne proriče ništa izvanredno, da će Onaj čiji je
dolazak obećan za spas svijeta biti predmet nade za narod isto pleme sa Njim samim i s Njegovim vlastitim
plemenom: jer da bi se to dogodilo izgledalo bi prije kao stvar prirodnog zaključka nego onog koji zahtijeva
veličinu proročke izjave. Ali sada, dok naviïm kažu da se sva ta nada koja se izlaže u vezi spasenja svijeta i
novosti malkuta koju treba uspostaviti Moshiach, i sve stvari koje se objavljuju u vezi s njim treba prenijeti
u Goyim; veličina proročke službe potvrđena je, ne prema slijedu stvari, već nevjerojatnim ispunjenjem
proročanstva. Jer Yahudaïm je od početka shvaćao vrlo izvjesnom predajom da će taj čovjek kad-tad doći,
po kojem će sve biti obnovljeno; i svakodnevno razmišljajući i iščekujući Njegov dolazak, kada su Ga vidjeli
među sobom i tvoreći znakove i čuda, kako je bilo napisano o Njemu, zaslijepljeni zavišću, nisu Ga mogli
prepoznati kada je bio prisutan, u nadi kome su se radovali dok je bio odsutan; ipak nas je nekolicina koje
je On izabrao razumjela.

Poglavlje XII: Zov Goja

„Ali sve je to postignuto providnošću YHWH-a, da znanje o ovome dobrom treba predati Gojima, a oni
koji nikada nisu čuli za njega, niti su naučili od naviima, trebali bi Ga priznati, dok oni koji su priznali On u
njihovim svakodnevnim meditacijama Ga ne bi trebao poznavati. Jer, evo, vama koji ste sada prisutni, koji
želite čuti nauk njegove vjere i znati što, i kako, i kakvog je Njegovog dolaska, ispunjena je proročka
istina. Jer to je ono što je naviïm prorekao, da će On tražiti od vas koji nikada niste čuli za Njega. I, dakle,
videći da se i u vama samima ispunjavaju proročke izreke, vi s pravom vjerujete samo u Njega, s pravom
Ga čekate, s pravom se raspitujete o Njemu, da ne samo da ga čekate, nego i vjerujući, možete dobiti baština
Njegovog kraljevstva; prema onome što je On sam rekao, da svatko postaje sluga onoga kome se pokorava.

Poglavlje XIII: Poziv Goja

„Zato se probudite i uzmite k sebi našeg Gospodara i Elohima, čak i tog Gospodara koji je YHWH i neba
i zemlje, i prilagodite se Njegovoj slici i obličju, kako sam Navi 'Emet uči, govoreći: 'Svi budite milostivi, kao
što je i Otac vaš nebeski milosrdan, koji daje da svoje sunce izlazi nad dobrima i zlima, i kišu na pravedne i
nepravedne.' Oponašajte ga, dakle, i bojte ga se, kao što je zapovijed dana ljudima: 'Klavat ćete YHWH-a
svog Elohima, i samo Njemu ćete služiti.' Jer vam je korisno služiti samo ovom Učitelju, da kroz Njega,
poznavajući jednog Elohima, budete oslobođeni mnogih kojih ste se uzalud bojali. Jer tko se ne boji
Elohima, Stvoritelja svega, nego se boji onih koje je sam svojim vlastitim rukama napravio, što čini nego
podvrgava se ispraznom i besmislenom strahu i čini se podlijim i podlijim od samih tih stvari , strah od
kojeg je zamislio u svom umu? Ali radije, dobrotom Onoga koji vas poziva, vratite se svojoj prijašnjoj
plemenitosti i dobrim djelima pokažite da nosite lik svog Stvoritelja, da se promatrajući Njegovu priliku
vjeruje da ste čak i njegovi sinovi.

Poglavlje XIV: Idoli neisplativi

„Počnite, dakle, izbacivati iz svog uma isprazne ideje o idolima i svoje beskorisne i prazne strahove,
kako biste u isto vrijeme također mogli izbjeći stanje nepravednog ropstva. Jer oni su postali vaši gospodari
koji vam nisu ni mogli biti profitabilne sluge. Jer kako bi se beživotne slike mogle činiti prikladnima čak i
da vam služe, kad ništa ne mogu ni čuti, ni vidjeti, ni osjetiti? Da, čak i materijal od kojeg su napravljeni,
bilo da je zlato ili srebro, ili čak mjed ili drvo, iako vam je mogao koristiti za nužne namjene, učinili ste
potpuno neučinkovitim i beskorisnim stvarajući od njega elohima. Stoga vam objavljujemo istinsko
štovanje Elohima, a ujedno upozoravamo i potičemo štovatelje da dobrim djelima oponašaju Onoga kome
se klanjaju i požure da se vrate Njegovoj slici i prilici, kao što smo prije rekli.

Poglavlje XV: Ludost idolopoklonstva

“Ali volio bih kada bi mi oni koji se klanjaju idolima rekli žele li postati poput onih kojima se
klanjaju! Želi li netko od vas vidjeti onako kako oni vide, ili čuti na način na koji čuju, ili imati takvo
razumijevanje kao što oni imaju? Daleko ovo od bilo koga od mojih slušatelja! Jer ovo bi se radije smatralo
prokletstvom i prijekorom čovjeku koji u sebi nosi sliku Elohima, iako je izgubio sličnost. Kakvim bi se onda
elohimom mogli smatrati, čije bi oponašanje bilo odvratno njihovim štovateljima, a imati čiju sličnost
predstavljalo bi sramotu? Što onda? Rastopite svoje beskorisne slike i napravite korisne posude. Otopite
neupotrebljiv i neaktivan metal i učinite alate prikladnim za upotrebu ljudi. Ali, kaže jedan, ljudski zakoni
nam ne dopuštaju. Dobro kaže; jer ljudski zakoni, a ne njihova vlastita moć, to sprječavaju. Kakvi su onda
elohimi oni koje brane ljudski zakoni, a ne njihove vlastite energije? I tako ih čuvaju od lopova psi čuvari i
zaštita zasuna, barem ako su od srebra, ili zlata, ili čak od mjedi; jer oni koji su od kamena i zemljanog
posuđa zaštićeni su vlastitom bezvrijednošću, jer nitko neće ukrasti kamen ili posuđe elohim. Stoga se čini
da su oni jadniji čiji ih plemenitiji metal izlaže većoj opasnosti. Budući da se, dakle, mogu ukrasti, budući
da ih moraju čuvati ljudi, budući da se mogu istopiti, izvagati i kovati čekićima, trebaju li ljudi posjedovati
razumijevanje da ih smatraju elohimima?

Poglavlje XVI: Samo YHWH prikladan predmet obožavanja

“O, u kakvu je jadnu nevolju pala mašta ljudi! Jer ako se smatra da je najveća ludost bojati se mrtvih, što
ćemo suditi o onima koji se boje nečega što je gore od mrtvih? Jer te se slike niti ne ubrajaju u broj mrtvih,
jer nikada nisu bile žive. Čak su i grobovi mrtvih draži od njih, budući da su, iako su sada mrtvi, ipak nekada
imali život; ali oni kojima se klanjate nikada nisu posjedovali ni takav prizemni život kakav je u svemu,
život žaba i sova. Ali zašto o njima više govoriti, jer je dovoljno reći onome koji ih obožava: 'Zar ne vidiš da
onaj koga ti obožavaš ne vidi, čuješ da onaj koga obožavaš ne čuje, i razumiješ da ne razumije? Jer on je
djelo ljudskih ruku i nužno je bez razumijevanja. Stoga obožavate elohima bez smisla, dok svatko tko ima
razum vjeruje da se ne treba obožavati čak ni one stvari koje je stvorio pravi Elohim i koje imaju smisla,
kao što su sunce, mjesec i zvijezde i sve stvari koje su na nebu i na zemlji. Jer oni misle da je razumno da se
obožavaju ne one stvari koje su stvorene za službu svijeta, nego Stvoritelj samih tih stvari i cijelog
svijeta. Jer čak se i ove stvari raduju kada je obožavan i obožavan, i ne shvaćaju dobro da se Stvoriteljeva
čast odaje stvorenju. Jer prihvatljivo je obožavanje samo Elohima koji je jedini nestvoren, a sve je također
Njegovo stvorenje. Jer kao što samo njemu koji je nestvoren pripada da bude YHWH, tako sve što je
stvoreno nije istinski elohim
Poglavlje XVII: Prijedlozi Stare Zmije
„Iznad svega, dakle, trebaš razumjeti prijevaru stare zmije i njegove lukave sugestije, koja te vara kao
razboritošću i kao što se nekom vrstom razuma provlači kroz tvoja osjetila; i počevši od glave, on klizi kroz
vašu unutarnju srž, smatrajući da je vaša obmana velika dobit. Stoga on insinuira u vaše umove mišljenja
o elohima bilo koje vrste, samo da bi vas mogao povući iz vjere YHWH Elohima, znajući da je vaš grijeh
njegova utjeha. Jer on je, zbog svoje nemoralnosti, od početka bio osuđen da jede prah, jer je zbog toga
učinio da se opet pretvori u prah onoga koji je bio uzet iz praha, čak do vremena kada će vaša bića biti
obnovljena, provedena kroz vatra; kao što ćemo vas potpunije uputiti nekom drugom prilikom. Od njega,
dakle, potječu sve pogreške i sumnje, kojima ste tjerani od vjere i vjerovanja jednog elohima.

Poglavlje XVIII: Njegova prva sugestija

“I prije svega sugerira ljudskim mislima da ne čuju riječi istine, kojima bi mogli izbaciti neznanje o onim
stvarima koje su zle. I to čini, kao iznošenjem još jednog saznanja, pokazujući to mišljenje koje mnogi drže,
misleći da neće biti smatrani krivima ako su bili u neznanju i da neće biti pozvani na odgovornost. što nisu
čuli; i time ih nagovara da se udalje od slušanja riječi. Ali ja vam kažem, suprotno tome, da je neznanje samo
po sebi najsmrtonosniji otrov, koji je dovoljan da uništi duh bez ikakve pomoći izvana. I zato nema onoga
tko je neznalica koji će svojim neznanjem pobjeći, ali je sigurno da će propasti. Jer moć grijeha prirodno
uništava grešnika. Ali budući da će sud biti po razumu, ispitat će se uzrok i porijeklo neznanja, kao i svakog
grijeha. Jer onaj tko ne želi znati kako može doći do života, a radije je u neznanju da ne bi time postao kriv,
iz same se te činjenice sudi kao da je znao i imao znanje. Jer znao je što nije htio čuti; a lukavstvo dobiveno
umijećem zmije neće mu ništa poslužiti kao izgovor, jer će imati posla s Onim kome je srce otvoreno. Ali da
biste znali da neznanje samo po sebi donosi uništenje, uvjeravam vas da kada duh ode iz tijela, ako ga ostavi
u neznanju prema Onome od koga je stvoren i od koga je na ovom svijetu dobio sve što je bilo neophodan
za njegovu upotrebu, protjeran je iz svjetla Njegovog malkuta kao nezahvalan i nevjeran.

Poglavlje XIX: Njegova druga sugestija

“Opet, nemoralna zmija ljudima sugerira drugo mišljenje, koje mnogi od vas imaju običaj iznositi, da
postoji, kako mi kažemo, jedan Elohim, koji je Gospodar svega; ali i ovi su, kažu, elohimi. 'Jer kako postoji
jedan Cezar, a pod sobom ima mnogo šoftima - na primjer, župane, konzule, tribune i druge službenike - na
sličan način mislimo, da dok postoji jedan elohim veći od svih, ipak da ti elohim su zaređeni na ovom svijetu,
po sličnosti onih službenika o kojima smo govorili, podložni su tom većem elohimu, a ipak vladaju nama i
stvarima koje su na ovom svijetu.' Kao odgovor na ovo, pokazat ću vam kako vas upravo u tim stvarima
koje predlažete za prijevaru pobijaju razlozi istine. Kažete 'da elohim zauzima mjesto Cezara, i da oni koji
se zovu elohim predstavljaju njegove suce i časnike.' Držite se dakle, kako ste to naveli, primjera Cezara; i
znajte da, kao jedan od Cezarovih sudaca ili upravitelja, kao prefekti, prokonzuli, generali ili tribuni, može
zakonito uzeti Cezarovo ime - inače i onaj koji bi ga trebao uzeti i oni koji bi ga trebali dodijeliti trebali bi
zajedno biti uništeni - tako također u ovom slučaju trebate primijetiti, da ako netko da ime Elohim bilo
kome osim samome YHWH, i on to prihvati, oni će sudjelovati u jednom te istom uništenju, mnogo
strašnijom sudbinom od Cezarovih slugu. Jer tko vrijeđa Cezara, bit će podvrgnut tjelesnom uništenju; ali
onaj tko vrijeđa Njega koji je jedini i pravi Elohim, pretrpjet će vječnu kaznu, i to zasluženo, jer je povrijedio
nepravednim stanjem ime koje je jedinstveno.

Poglavlje XX: Idolopoklonstvo Mitsrayima

“Iako ova riječ Elohim nije ime Elohim, ali u međuvremenu tu riječ ljudi koriste kao Njegovo Ime; stoga,
kao što sam rekao, kada se koristi prijekorno, prijekor se odnosi na ozljedu pravog Imena. Ukratko, drevni
Mitsrayim, koji su mislili da su otkrili teoriju o nebeskim revolucijama i prirodi zvijezda, ipak su, kroz
demonsko blokiranje njihovih osjetila, pravo Ime, YHWH, podvrgli svakojakoj sramoti. Jer neki su učili da
njihovog vola, koji se zove Apis, treba obožavati; drugi su učili da je jarac, drugi da mačke, ibis, riba također,
zmija, luk, odvodi i lomljenje vjetra , treba smatrati božanstvima i bezbrojnim drugim stvarima, koje me
[1]

je sram čak i spomenuti.”

Poglavlje XXI: Idolopoklonstvo Mitsrayima razumnije od drugih

Kad je Kefa tako govorio, svi koji smo ga čuli smo se smijali. Zatim je Kefa rekao: “Vi se smijete tuđim
apsurdima jer kroz duge običaje ne vidite svoje; jer doista se ne smijete bez razloga ludosti Mitsrayima,
koji obožavaju glupe životinje, dok su same razumne. Ali reći ću vam kako vam se i oni smiju; jer oni kažu:
'Mi obožavamo žive životinje, iako smrtne; ali obožavate i obožavate stvari koje uopće nisu bile
žive.' Dodaju i to da su oni likovi i alegorije određenih moći uz čiju se pomoć upravlja rasom ljudi. Uzimajući
u to utočište zbog srama, izmišljaju te i slične izgovore i tako nastoje prikriti svoju pogrešku. Ali ovo nije
vrijeme za odgovaranje na Mitsrayime, i prepuštanje skrbi onima koji su prisutni da liječe bolest
odsutnih. Jer to je izvjestan pokazatelj da se smatrate slobodnim od bolesti ove vrste, budući da ne tugujete
nad njom kao svojom vlastitom, već joj se smijete kao tuđoj.

Poglavlje XXII: Drugi prijedlog se nastavlja.

„Ali vratimo se vama, čije je mišljenje da se YHWH treba smatrati Cezarom, a lažni elohim kao da su
ministri i zamjenici Cezara. Pažljivo me slijedite, a ja ću vam odmah pokazati zmijska mjesta koja vrebaju,
koja leže u krivim zavojima ove rasprave. Svi bi trebali smatrati sigurnim i nedvojbenim da nijedno
stvorenje ne može biti na razini s Elohimom, jer ga nitko nije stvorio, nego je stvorio sve; niti se itko može
smatrati toliko iracionalnim da pretpostavi da se napravljena stvar može usporediti s izrađivačem. Ako,
dakle, ljudski um, ne samo razumom, nego čak i nekom vrstom prirodnog nagona, ispravno drži ovo
mišljenje, kako se onda može pretpostaviti da ono što se zove elohim, s kojim se ništa ne može usporediti
ili izjednačiti, ali ono premašuje sve i nadmašuje sve — kako se može pretpostaviti da je to Ime koje je
iznad svega s pravom dano onim lažnim elohimima za koje mislite da će biti zaposleni u službi i udobnosti
ljudskog života? Ali mi ćemo dodati i ovo. Ovaj svijet je nedvojbeno stvoren i kvarljiv je, što ćemo potpunije
pokazati kako budemo napredovali. U međuvremenu se priznaje i da je napravljen i da je kvarljiv. Ako se
dakle svijet ne može nazvati elohim, i to s pravom, jer je pokvaren, kako će dijelovi svijeta uzeti ime
elohim? Jer, budući da cijeli svijet ne može biti elohim, mnogo više njegovi dijelovi ne mogu. Stoga, ako se
vratimo na primjer Cezara, vidjet ćete koliko ste u zabludi. Nije dopušteno da se itko, iako je čovjek iste
naravi s njim, uspoređuje s Cezarom. Mislite li, dakle, da se ikoga treba uspoređivati s Elohimom, koji
nadmašuje sve u ovom pogledu, što ga nitko nije stvorio, nego je On sam sve stvorio? Ali, doista, ne usuđuješ
se nikome drugome dati ime Cezar, jer on odmah kažnjava onoga koji ga vrijeđa. Ipak, usuđujete se davati
Elohimovu drugima, jer On odgađa kažnjavanje prestupnika protiv Njega, kako bi im dao vremena za
pokajanje.

Poglavlje XXIII: Treći prijedlog

“Ustima drugih i ta zmija je sklona govoriti na ovaj način: 'Mi obožavamo vidljive slike u čast nevidljivog
elohima.' Ovo je sasvim sigurno netačno. Jer ako biste zaista željeli obožavati sliku elohima, učinili biste
dobro čovjeku i tako obožavali pravu sliku Elohima u njemu. Jer slika Elohima je u svakom čovjeku, iako
Njegova sličnost nije u svima, nego gdje je duh dobroćudan i um čist. Ako, dakle, želite istinski poštovati
sliku Elohima, mi vam objavljujemo ono što je istina, da činite dobro i odajete čast i poštovanje čovjeku,
koji je stvoren na sliku Elohima; da gladnima služite hranom, žednima pićem, golima odjećom, strancima
gostoprimstvo, a zatvoreniku potrebne stvari; a to je ono što će se smatrati istinski darovanim Elohimu. I
tako daleko te stvari idu na čast Elohimove slike da se onaj tko to ne čini smatra sramotnim YHWH-inom
liku. Koja je onda ta Elohimova čast koja se sastoji u trčanju od jednog kamenog ili drvenog lika do drugog,
u štovanju praznih i beživotnih likova kao božanstava i preziranju ljudi u kojima je slika Elohima
istinita? Da, radije budite uvjereni da tko god počini ubojstvo ili preljub ili bilo što što uzrokuje patnju ili
ozljedu ljudima, u svemu tome je narušena slika Elohima. Jer povrijediti ljude velika je uvreda prema
Elohimu. Kad god, dakle, učinite drugome ono što ne biste htjeli da drugi učini vama, uprljate sliku Elohima
nezasluženim nevoljama. Shvatite, dakle, da je to sugestija zmije koja vreba u vama, koja vas uvjerava da
možete izgledati poslušni kada obožavate neosjetljive stvari, i da se možda ne činite neposlušnim kada
povrijedite razumna i razumna bića.

Poglavlje XXIV: Četvrta sugestija

“Ali na te stvari nam zmija odgovara drugim ustima i kaže: 'Ako YHWH nije želio da to bude, onda ne
bi trebalo biti.' Ne govorim vam kako je to da je mnogim suprotnim stvarima dopušteno biti na ovom svijetu
za provjeru svačijeg uma. Ali ovo je ono što je prikladno reći u međuvremenu: Da, po vama, nije trebalo biti
svega što se imalo klanjati, na ovom svijetu ne bi bilo gotovo ničega. Jer što vam je ostalo a da to niste
obožavali?
Sunce, mjesec, zvijezde, voda, zemlja, planine, drveće, kamenje, ljudi; nema nikoga od ovih kojemu se niste
klanjali. Po tvojoj izreci; stoga, ništa od ovoga nije trebao biti napravljen od strane Elohima, da ne biste
imali ništa što biste mogli obožavati! Da, On nije ni trebao učiniti ljude da budu obožavatelji! Ali to je
upravo ono što zmija koja vreba u vama želi, jer ne štedi nikoga od vas! On ne bi htio da nitko od vas
pobjegne od uništenja! Ali neće biti tako. Jer, kažem vam, nije kriv ono što se obožava, nego onaj koji se
klanja. Jer kod YHWH je pravedna presuda; i On na jedan način sudi patniku, a na drugi način počiniocu
nepravde.

Poglavlje XXV: Peta sugestija

 “Ali vi kažete: 'Onda bi Elohim trebao odmah uništiti one koji obožavaju ono što se ne bi smjelo klanjati ,
kako bi spriječio druge da rade slično.' Ali jeste li mudriji od Elohima, da biste mu ponudili savjet? On zna
što treba učiniti. Jer sa svima koji su stavljeni u neznanje On pokazuje strpljivost, jer je milostiv i milostiv; i
On predviđa da će mnogi od nemoralnih postati pravedni, i da su čak i neki od onih koji štuju nečiste kipove
i prljave slike obraćeni na Elohima, i napuštajući svoje grijehe i čineći dobra djela, postižu spasenje. Ali kaže
se: 'Nikada nismo smjeli ni pomisliti da radimo ove stvari.' Ne znaš što je sloboda volje, a zaboravljaš da je
dobar onaj tko je to svojom namjerom; ali onaj koji je nužno zadržan u dobroti, ne može se nazvati dobrim,
jer nije od sebe da je takav. Budući da, dakle, u svakome postoji sloboda da bira dobro ili zlo, on ili stječe
nagradu, ili na sebe nanosi uništenje. Nego, rečeno je: ' Elohim nam donosi na um sve što mislimo.' Kako
onda misliš? Vi bogohulite. Jer, ako On donosi sve naše misli u naše umove, onda je On taj koji nam sugerira
misli o preljubu, pohlepi, bogohulinju i svakoj vrsti ženstvenosti. Prestanite, molim vas, s ovim
bogohuljenjem i shvatite koja je čast dostojna Elohima. I nemojte govoriti, kao što će neki od vas vjerojatno
reći, da ' Elohim ne treba čast od ljudi.' Doista, On uistinu ne treba ništa; ali trebate znati da je čast koju
odajete Elohimu korisna za vas. Jer što je tako odvratno da čovjek ne zahvali svome Stvoritelju?

Poglavlje XXVI: Šesta sugestija

“Ali je rečeno: 'Bolje činimo onaj koji zahvaljuje i sebi i svima s Njim .' U tome ne shvaćate da je tu
propast vašeg spasenja. Jer kao da bi bolesnik trebao odmah pozvati liječnika i trovače za svoj lijek; budući
da bi ga potonji doista mogao ozlijediti, ali ne i izliječiti; a pravi bi liječnik odbio pomiješati svoje lijekove s
njihovim otrovima, kako se čovjekovo uništenje ne bi pripisalo dobrima, ili njegovo ozdravljenje
štetnicima. Ali ti kažeš: 'Je li Elohim onda ogorčen ili zavidan, ako, kada nam On koristi, naša zahvalnost
bude iskazana drugima?' Čak i ako nije ogorčen, On u svakom slučaju ne želi biti autor zablude, koju bi
zaslugom Njegovog rada trebalo pripisati ispraznom idolu. A što je toliko zlo i nezahvalno da se od Elohima
dobije korist i zahvaljuje blokovima drveta i kamena? Zato ustani i shvati svoje spasenje. Jer YHWH nikome
ne treba, niti On išta zahtijeva, niti je išta povrijeđen; ali nam se ili pomaže ili povrijeđuje u tome što smo
zahvalni ili nezahvalni. Jer što Elohim dobiva našim hvaljenjem, ili što gubi našim bogohuljenjem? Samo
ovo moramo zapamtiti, da Elohim dovodi u blizinu i prijateljstvo sa samim sobom duh koji Mu
zahvaljuje. Ali nemoralni demon posjeduje nezahvalni duh.

Poglavlje XXVII: Stvaranje se osveti grešnicima.

“Ali i ovo želim da znate: da se takvim bićima Elohim ne osvećuje izravno, već se cijelo Njegovo stvorenje
diže i kažnjava nemoralne; i premda u sadašnjem svijetu dobrota YHWH-a daruje svjetlo svijeta i usluge
Zemlje podjednako poslušnim i neposlušnim, ipak ne bez tuge sunce daje svoju svjetlost, a drugi elementi
obavljaju svoju službu neposlušni. I, ukratko, ponekad - čak i u suprotnosti s dobrotom Stvoritelja -
elementi su umorni od zločina nemoralnih; a odatle je ili plod zemlje pokvaren ili je sastav zraka pokvaren,
ili se sunčeva toplina prekomjerno povećava, ili postoji prekomjerna količina kiše ili hladnoće. odatle izviru
pošast, glad i smrt u raznim oblicima, jer stvorenje žuri da se osveti nemoralnom; ipak ga Elohimova
dobrota sputava, obuzdava njegov ogorčenje protiv nemoralnog i tjera ga da bude poslušan Njegovoj
milosti radije nego da se raspaljuje grijesima i zločinima ljudi. Jer strpljenje Elohima čeka obraćenje ljudi
sve dok su u ovom tijelu.

Poglavlje XXVIII: Vječnost kazni

„Ali ako netko ustraje u nemoralu do kraja života, onda će čim duh, koji je besmrtan, ode, platit će kaznu
za svoju upornost u nemoralu. Jer čak su i duhovi neposlušnih besmrtni, iako bi vjerojatno i sami željeli da
završe sa svojim tijelima. Ali nije tako; jer oni beskrajno podnose muke vječne vatre, i za njihovo uništenje
nemaju kvalitetu smrtnosti. Ali možda ćeš mi reći: 'Užasavaš nas, o Kefa.' A kako ćemo vam govoriti o
stvarima koje su u stvarnosti? Možemo li vam šuteći objaviti istinu? Ne možemo izreći stvari drugačije nego
onakve kakve jesu. Ali kad bismo šutjeli, sami bismo se trebali učiniti uzrokom neznanja koje je pogubno
za vas i zadovoljiti zmiju koja vreba u vama i blokira vaša osjetila, koja vam lukavo sugerira ove stvari, da
vas uvijek učini neprijatelji YHWH. Ali mi smo u tu svrhu poslani, da vam izdamo njegove krinke; i otapanje
vaših neprijateljstava, neka vas pomiri s Elohimom, da se obratite Njemu i da Mu ugodite dobrim
djelima. Jer čovjek je u neprijateljstvu s Elohimom i u nerazumnom je i buntovnom stanju duha i
nemoralnog raspoloženja prema Njemu, pogotovo kada misli da nešto zna, a ipak je u neznanju. Ali kada ih
odbacite i počnete biti zadovoljni i nezadovoljni istim stvarima koje ugađaju i ne vole YHWH i htjeti ono
što YHWH želi – tada ćete se uistinu zvati Njegovim hasrimom.

Poglavlje XXIX: YHWH-ina briga o ljudskim stvarima.

“Ali možda će neki od vas reći: ' Elohim se ne brine za ljudske stvari; a ako ne možemo ni dostići
spoznaju o Njemu , kako ćemo postići Njegovo prijateljstvo?' Da se Elohim bavi ljudskim poslovima,
svjedoči Njegova vladavina svijeta: jer sunce ga svakodnevno čeka, pljuskovi mu služe; fontane, rijeke,
vjetrovi i svi elementi prate ga. I što više te stvari postaju poznate ljudima, to više ukazuju na brigu YHWH-
a nad ljudima. Jer osim snagom Svevišnjeg, moćniji nikada ne bi služili nižima; i time se pokazuje da Elohim
ne samo brine o ljudima nego i veliku naklonost, budući da je takve plemenite elemente stavio u njihovu
službu. Ali da ljudi također mogu postići Elohimovo prijateljstvo, dokazuje nam primjer onih prema čijim
je molitvama bio toliko naklonjen da je zadržao nebo od kiše kada su oni htjeli, i ponovo ga otvorio kada su
se molili. I mnoge druge stvari On je dao onima koji vrše Njegovu volju, što nije moglo biti darovano osim
Njegovom hasrimu. Ali ćete reći: 'Kakva je šteta Elohimu ako se i mi klanjamo ovim stvarima?'Ako netko
od vas oda drugome čast koja pripada njegovom ocu, od kojeg je primio bezbrojne koristi, i ako bi poštovati
stranca i stranca kao svog oca, zar ne misliš da je bio neposlušan prema svom ocu i da je najzaslužniji da
bude razbaštinjen?

Poglavlje XXX: Lažna religija očeva koju treba napustiti

“Drugi kažu: 'Nemoralno je ako se ne klanjamo onim idolima koji su do nas došli od naših očeva i ako se
ne pokažemo neistinitim vjeri koju su nam oporučili naši preci.' Prema ovom principu, ako je nečiji otac
bio pljačkaš ili podli momak, ne bi trebao mijenjati način života koji su mu prenijeli njegovi očevi, niti bi
trebao biti opozvan od očevih pogrešaka na bolji način; a zlo se smatra ako netko ne griješi sa svojim
roditeljima, ili ne ustraje u zlu s njima. Drugi kažu: 'Ne bismo smjeli biti uznemirujući Elohima i
uvijek Ga opterećivati pritužbama na našu bijedu ili zahtjevima naših molbi.' Kako glup i besmislen
odgovor! Mislite li da je za Elohima nevolja ako mu se zahvalite na Njegovim dobrobitima, a ne mislite li da
je za Njega uznemirujuće ako za Njegove darove zahvalite dionicama i kamenjem? I kako to, da kada se kiša
zadrže u dugoj suši, svi okrenemo oči prema nebu i molimo za dar kiše od YHWH Svemogućeg, a svi mi sa
svojim mališanima izlijevamo molitve na Elohima i molimo Njegove suosjećanje? Ali istinski nezahvalna
bića, kada dobiju blagoslov, brzo zaborave: jer čim uberu u svoju žetvu ili svoju berbu, odmah prinose prve
plodove gluhim i nijemim slikama i daju zavjete u Hekelimu ili gajevima za te stvari da im je YHWH Elohim
darovao, a zatim ponudio zebahima demonima; i nakon što ste primili uslugu, uskratite Davatelju uslugu.

Poglavlje XXXI: Paganizam, njegove veličine

“Ali neki kažu: 'Ove su stvari ustanovljene radi radosti i da osvježe naše umove; i za tu su svrhu
osmišljeni, da se ljudski um malo opusti od briga i tuge.' Vidite sada kakav naboj nanosite stvarima koje
prakticirate. Ako su te stvari izmišljene u svrhu olakšavanja tuge i uživanja, kako to da se zazivi demona
izvode u šumarcima i šumama? Kakvo je značenje ludih vrtloga, i rezanja udova, i odsijecanja
članova? Kako to da se u njima proizvodi ludi bijes? Kako se proizvodi ludilo? Kako to da su žene tjerane
nasilno, bijesne raščupane kose? Otkud vrisak i škrgut zuba? Otkud urlanje srca i utrobe, i sve one stvari
koje se, bilo da se pretvaraju ili su izmišljene služenjem demona, izlažu užasu ludih i neznalica? Jesu li te
stvari učinjene radi olakšanja uma, ili bolje rečeno, radi njegovog tlačenja? Zar još ne shvaćate niti shvaćate
da su to savjeti zmije koja vreba u vama, koja vas iracionalnim sugestijama zabluda udaljava od
razumijevanja istine, da vas može držati kao robove i sluge požude i opscenosti i svake sramote? stvar?

Poglavlje XXXII: Poslušnost YHWH poziva na trijeznost i skromnost.

“Ali ja vam protestiram jasnim glasom propovijedanja, da vas, naprotiv, pokoravanje YHWH-inoj Tori
poziva na trijeznost i skromnost; naređuje da se suzdržiš od ženstvenosti i ludila, te da strpljivošću i
blagošću spriječiš prodore bijesa; biti zadovoljan svojim posjedom i krepošću štedljivosti; čak ni kad ga
neimaština potakne pljačkati tuđa dobra, nego u svemu poštivati pravdu; da se potpuno povučete od idola
zebahima, jer ovim stvarima pozivate demone k sebi, i sami im date moć da uđu u vas; i tako priznaješ ono
što je uzrok ili ludosti ili lažne ljubavi uklonjene iz Tore.

Poglavlje XXXIII: Podrijetlo nemorala

“Otuda potječe svaki nemoral; dakle ubojstva, preljubi, krađe; i formira se rasadnik svih zala i nemorala,
dok se vi prepuštate profanim libacijama i mirisima, a nemoralnim duhovima dajete priliku da vladaju i
steknu neku vrstu vlasti nad vama. Jer kad napadnu vaša osjetila, što rade osim što rade na stvarima koje
pripadaju požudi, nepravdi i okrutnosti, i prisiljavaju vas da budete poslušni svemu što im je
ugodno? Elohim vam, doista, dopušta da to trpite od njihovih ruku određenim pravednim sudom, da iz
same sramote svojih djela i svojih osjećaja shvatite koliko je nedostojno biti podložan demonima, a ne
Elohimu. Stoga se također, prijateljstvom demona, ljudi dovode na sramotna i podla djela; dakle, ljudi idu
čak i do uništenja života, bilo kroz vatru požude, bilo kroz ludilo ljutnje prekomjernom tugom, tako da su,
kao što je poznato, neki čak i nasilne ruke stavili na sebe. A to, kao što smo rekli, pravedna Elohimova
rečenica nije spriječena učiniti, kako bi oboje razumjeli kome su se predali u pokornosti, i znali koga su
napustili.
Poglavlje XXXIV: Tko su štovatelji YHWH?
“Ali netko će reći: 'Ove strasti ponekad zadese čak i one koji štuju YHWH .' To nije istina. Jer mi kažemo
da je on obožavatelj Elohima, koji vrši Elohimovu volju i poštuje propise Njegove Tore. Jer po Elohimovoj
procjeni on nije Jahud koji se među ljudima naziva Jahudom (niti je Goj koji se zove Goj), nego onaj koji,
vjerujući u Elohima, ispunjava Njegov Toru i vrši Njegovu volju, iako nije obrezan . On je pravi štovatelj
Elohima, koji ne samo da je sam oslobođen strasti, nego i druge oslobađa od njih; iako su toliko teški da su
poput planina, on ih uklanja pomoću vjere s kojom vjeruje u Elohima. Da, vjerom on uistinu uklanja planine
s njihovim drvećem, ako je potrebno. Ali onaj koji se čini da obožava Elohima, ali nije utvrđen niti punom
vjerom, niti poslušnošću zapovijedima, već je grešnik, dao je mjesto u sebi, zbog svojih grijeha, strastima,
koje je odredio Elohim za kaznu onih koji griješe, da bi od njih mogli izvući pustinje njihovih grijeha
pomoću nanesenih kazni i da ih očišćene dovedu na opći sud svih, pod uvjetom da ih njihova vjera ne
iznevjeri u njihovoj kazni. Jer kažnjavanje nevjernika u sadašnjem životu je sud, kojim se oni počinju
odvajati od budućih blagoslova; ali kazna onih koji obožavaju Elohima, dok im je nanesena za grijehe u koje
su pali, iziskuje od njih dug za ono što su učinili, kako bi, prije njihove presude, mogli platiti dug za svoj
grijeh u sadašnji život, i biti oslobođen, barem na pola, vječnih kazni koje su tamo pripremljene.

Poglavlje XXXV: Sud koji dolazi

“Ali ne prima te stvari kao istinite tko ne vjeruje da postoji Elohimova presuda, te je stoga, vezan
zadovoljstvima sadašnjeg života, isključen od vječnih dobrih stvari; i stoga ne zanemarujemo da vam
objavimo ono što znamo da je potrebno za vaše spasenje i da vam pokažemo što je pravo obožavanje Boga,
da biste, vjerujući u Elohima, mogli pomoću dobrih djela, budite s nama baštinici budućeg svijeta. Ali ako
još niste uvjereni da je ono što govorimo istina, u međuvremenu, u prvom redu, ne biste trebali to
pogriješiti i biti neprijateljski nastrojeni prema nama jer vam najavljujemo ono što smatramo dobrim i zato
što ne libimo se da vam također darujemo ono za što vjerujemo da donosi spasenje nama samima, trudeći
se, kao što sam rekao, sa svom željom da vas imamo kao sunasljednike blagoslova za koje vjerujemo da će
nas zadesiti. Ali jesu li one stvari koje vam objavljujemo zasigurno istinite, nećete moći znati drugačije nego
ako budete poslušni stvarima koje su zapovijedane, da vas poučava pitanje stvari i najsigurniji kraj
blaženstva .

Poglavlje XXXVI: Zaključak diskursa

“I, stoga, iako zmija koja vreba u vama zaokuplja vaša osjetila tisuću umijeća pokvarenosti i baca vam
na put tisuću prepreka pomoću kojih vas može odvratiti od slušanja spasonosne upute, tim više biste se
trebali odupirati njega, i prezirući njegove prijedloge, da se što češće okupljamo kako bismo čuli riječ i
primili pouku od nas, jer nitko ništa ne može naučiti tko nije poučen.” A kad je završio govor, naredio je da
se dovedu oni koji bili pritisnuti bolešću ili demonima, i položio je ruke na njih s molitvom; i tako je
rastjerao mnoštvo, zapovjedivši im da slušaju riječ tijekom dana dok je on trebao ostati ondje.
Stoga, kada je mnoštvo otišlo, Kefa je oprao svoje tijelo u vodi koja je tekla kroz vrt, s onoliko drugih
koliko su to odlučili; a zatim naredio da se ležaljke rašire na tlu pod vrlo sjenovitim stablom i uputio nas da
se zavalimo prema redu ustanovljenom u Cezareji. I tako, nakon što je uzeo hranu i zahvalio Elohimu na
način Hebreja, budući da je preostao još neki dio dana, naredio nam je da ga ispitujemo o bilo čemu što
nam je drago. I premda nas je bilo s njim ukupno dvadeset, on je svakome objašnjavao što god je htio od
njega tražiti; pojedinosti koje sam zapisao u svicima i poslao vam prije nekog vremena. A kad dođe večer,
uđosmo s njim u prenoćište i pođosmo spavati, svaki na svome mjestu.
Knjiga VI

Poglavlje I: Marljivost u proučavanju

Ali čim je dan počeo napredovati, zora je povukla tamu koja se povlačila, Kefa je otišao u vrt da se
pomoli, vratio se odande i došao k nama, kao izgovor što se probudio i došao nam nešto kasnije nego inače,
rekao je ovo: „Sada kada je proljeće produžilo dan, naravno da je noć kraća. Ako, dakle, netko želi zauzeti
dio noći u učenju, ne smije držati iste sate za buđenje u svim godišnjim dobima, već treba provoditi isto
vrijeme u spavanju, bilo da je noć duža ili kraća, i izuzetno oprezan da ne odsječe razdoblje koje obično drži
za proučavanje, i tako doda svom snu i skrati vrijeme budnosti. I to također treba promatrati, inače, ako se
spavanje prekine dok je hrana još neprobavljena, neprobavljena masa vodi um, a izdisanjem grubih duhova
čini unutarnji osjećaj zbunjenim i poremećenim. Stoga je ispravno da se i taj dio njeguje uz dovoljan odmor,
tako da, kada su u dovoljnoj mjeri ostvarene stvari koje mu pripadaju, tijelo može u drugim stvarima pružiti
dužnu službu umu.”

Poglavlje II: Mnogo toga treba učiniti u kratkom vremenu

 Kad je to rekao, budući da su se mnogi već okupili na uobičajenom mjestu vrta da ga čuju, Kefa izađe; i
pozdravivši gomilu na svoj uobičajeni način, počeo je govoriti ovako: “Budući da, doista, kao što zemlja koju
je kultivator zanemario nužno rađa trnje i čičak, tako je vaš razum, dugim zanemarivanjem, proizveo obilan
urod štetnih mišljenja o stvari i dogme lažne znanosti; sada je potrebno mnogo brige u obrađivanju polja
vašeg uma, da ga riječ istine, koja je pravi i marljivi vinogradar srca, može njegovati uz stalne upute. Stoga
je vaša dionica da joj budete poslušni i da odbacite suvišna zanimanja i brige, kako štetni rast ne bi ugušio
dobro sjeme riječi. Jer može se dogoditi da kratka i iskrena marljivost može popraviti dugotrajno
zanemarivanje; jer vrijeme svačijeg života je neizvjesno, pa stoga moramo požuriti u spasenje, hvatajući se
da bi iznenadna smrt mogla zahvatiti onoga koji odgađa.

Poglavlje III: Pravedni gnjev

„I tim se revnije moramo truditi zbog toga, da dok ima vremena, skupljeni poroci zlih običaja budu
odsječeni. A to nećete moći učiniti drugačije nego da se ljutite na sebe zbog svojih besmislenih i niskih djela,
jer je to ispravan i nužan gnjev, kojim se svatko ogorči na sebe i optužuje sebe za ono u čemu ima pogriješio
i učinio krivo. I ovim ogorčenjem u nama se rasplamsa određena vatra, koja, primijenjena kao na neplodno
polje, proždire i sagorijeva korijenje podlog zadovoljstva i čini tlo srca plodnijim za dobro sjeme riječi
YHWH. I ja mislim da imate dovoljno vrijedne uzroke gnjeva iz kojih se može rasplamsati ta najpravednija
vatra, ako uzmete u obzir u kakve vas je pogreške uvuklo zlo neznanja i kako vas je natjeralo da padnete i
strmoglavite u grijeh, od čega dobre stvari te je povukao, i u kakva zla te tjerao, i, što je važnije od svega
ostalog, kako te učinio podložnim vječnim kaznama u svijetu koji dolazi. Nije li vatra najpravednijeg gnjeva
zapaljena u vama zbog svega ovoga, sada kada vas je zasjalo svjetlo istine; i ne diže li se u vama plamen
onog gnjeva koji je ugodan Elohimu, da svaki izdanak bude spaljen i uništen iz korijena, ako je koji izdanak
zle požude pupao u vama?

Poglavlje IV: Ne Shalom, nego mač

Stoga, također, Onaj koji nas je poslao, kada je došao i vidio da je sav svijet pao u nemoral, nije odmah
dao šalom onome koji je u zabludi, da ga ne bi potvrdio u zlu; ali postavite spoznaju istine u suprotnost s
ruševinama neznanja o njoj, da bi, kad bi se ljudi pokajali i pogledali svjetlo istine, mogli s pravom žaliti što
su svi prevareni i odvedeni u provalije zablude, i mogli bi zapaliti vatru spasonosnog gnjeva protiv neznanja
koje ih je prevarilo. Zbog toga je, dakle, rekao: 'Došao sam poslati vatru na zemlju; i kako bih volio da je
zapaljeno!' Stoga postoji određena borba koju mi trebamo voditi u ovom životu; jer riječ istine i znanja
nužno odvaja ljude od zablude i neznanja, kao što smo često viđali trulo i mrtvo meso u tijelu odvojeno
nožem za rezanje od svoje veze sa živim članovima. Takav je učinak koji proizvodi spoznaja istine. Jer
potrebno je da se, radi spasenja, sin, na primjer, koji je primio riječ istine, odvoji od svojih nevjernih
roditelja; ili opet, da se otac odvoji od sina, ili kći od majke. I na taj način nastaje borba znanja i neznanja,
istine i zablude između vjernika i nevjernika rodbine i rodbine. I zato je Onaj koji nas je poslao opet rekao
'Nisam došao poslati šalom na zemlju, nego mač.'

Poglavlje V: Kako počinje borba

“Ali ako netko kaže: 'Kako se čini ispravnim da su muškarci odvojeni od svojih roditelja?' reći ću vam
kako. Jer, ako bi ostali s njima u zabludi, ne bi im činili ništa, a i sami bi propali s njima. Stoga je ispravno, i
vrlo ispravno, da onaj koji će biti spašen bude odvojen od onoga koji neće. Ali zapazite i ovo, da ovo
odvajanje ne dolazi od onih koji razumiju ispravno; jer žele biti sa svojom rodbinom, činiti im dobro i
naučiti ih boljim stvarima. Ali porok je svojstven neznanju da ono neće podnijeti da u svojoj blizini ima
svjetlo istine, koje ga pobija; i stoga ta odvojenost potječe od njih. Za one koji primaju spoznaju istine, jer
je puna dobrote, želja, ako je moguće, da se podijeli sa svima, kao što je dano od YHWH; da, čak i s onima
koji ih mrze i progone: jer znaju da je neznanje uzrok njihova grijeha. Dakle, ukratko, sam Učitelj, kada su
ga na lomaču vodili oni koji ga nisu poznavali, molio se Ocu za svoje ubojice i rekao: 'Oče, oprosti im grijehe,
jer ne znaju što čine! ' I talmidi su, oponašajući Učitelja, čak i kada su patili, na sličan način molili za svoje
ubojice. Ali ako smo naučeni moliti čak i za naše ubojice i progonitelje, kako da ne podnosimo progone
roditelja i rodbine i da molimo za njihovo obraćenje?

Poglavlje VI: YHWH biti voljen više od roditelja

“Onda na sljedećem mjestu pažljivo razmotrimo koji razlog imamo da volimo svoje roditelje. Zbog toga
ih, kaže se, volimo, jer se čini da su oni autori našeg života. Ali naši roditelji nisu autori našeg života, već
sredstva za njega. Jer oni ne daruju život, već nam daju sredstva za ulazak u ovaj život; dok je jedini i jedini
autor života YHWH. Ako bismo, dakle, voljeli Autora svog života, daj nam do znanja da je On taj koji treba
voljeti. No, tada je rekao: „Mi ne možemo znati Ga ; ali mi ih poznajemo i držimo ih u naklonosti.' Neka
bude tako: ne možete znati što je Elohim, ali vrlo lako možete znati što Elohim nije . Jer kako itko može ne
znati da drvo, ili kamen, ili mjed, ili druga slična materija, nije Elohim? Ali ako ne date svoj um da razmisli
o stvarima koje biste lako mogli shvatiti, sigurno je da ste spriječeni u spoznaji Elohima, ne zbog
nemogućnosti, već zbog indolentnosti; jer da ste to željeli, čak i iz ovih beskorisnih slika mogli biste se
postaviti na put razumijevanja.

Poglavlje VII: Zemlja stvorena za muškarce.

„Jer je sigurno da su ove slike izrađene željeznim alatom; ali željezo se kuje vatrom, a vatru se gasi
vodom. Ali vodu pokreće duh; a duh ima svoj početak od YHWH. Jer ovako kaže navi Moše: 'U početku je
Elohim stvorio nebo i zemlju. Ali zemlja je bila nevidljiva i neuređena; i tama je bila nad dubinom: i Ruah
Elohimov bio je na vodama,' koji je Ruach, poput Stvoriteljeve ruke, po zapovijedi Elohima odvojio svjetlo
od tame; i nakon toga nevidljivo nebo proizvelo je ovo vidljivo, da bi mogao učiniti viša mjesta
prebivalištem za malachima, a niža za ljude. Zbog vas se, dakle, po zapovijedi Elohima, voda koja je bila na
licu zemlje povukla da vam zemlja donese plodove; a u zemlju je također umetnuo žile vlage, da iz nje za
vas poteku izvori i rijeke. Zbog vas je zapovjeđeno da iznesete živa bića i sve stvari koje vam mogu poslužiti
za vašu upotrebu i zadovoljstvo. Nije li tebi da vjetrovi pušu, da zemlja, začevši po njima, donosi
plodove? Nije li vama da pljuskovi padaju, a godišnja doba se mijenjaju? Nije li tebi da sunce izlazi i zalazi,
a mjesec se mijenja? Za tebe more nudi svoju uslugu da ti sve bude podložno, nezahvalni kakav jesi. Za sve
ove stvari neće li biti pravedne kazne osvete, jer osim svega drugoga niste upoznati s Darovateljem svih
ovih stvari, koga biste trebali priznati i štovati iznad svega?

Poglavlje VIII: Potreba za Mikvom (uranjanjem)

“Ali sada vas istim putevima vodim do razumijevanja. Jer vidite da se sve proizvodi iz voda. Ali vodu je
isprva načinio Jedinorođeni; a Svemogući Elohim je glava Jedinorođenoga, po kojem dolazimo k Ocu onim
redom kako smo gore naveli. Ali kad dođete k Ocu, naučit ćete da je ovo Njegova volja: da se iznova rodite
pomoću voda koje su prve stvorene. Jer tko je obnovljen vodom, ispunivši mjeru dobrih djela, postaje
nasljednikom Onoga po kome je preporođen u neraspadljivosti. Dakle, s pripremljenim umom, pristupite
kao sinovi ocu, da se vaši grijesi isperu i da se pred Elohimom dokaže da je neznanje bilo njihov jedini
uzrok. Jer ako, nakon što naučite ove stvari, ostanete u nevjeri, uzrok vašeg uništenja bit će pripisan vama
samima, a ne neznanju. I mislite li da možete imati nadu prema Elohimu, čak i ako njegujete svu poslušnost
i svu pravednost, ali ne primite mikvu? Da, prije će biti vrijedan ili veće kazne, tko ne čini dobra djela; jer
zasluge ljudi stiču iz dobrih djela, ali samo ako se čine kako Elohim zapovijeda. Sada je Elohim naredio da
svi koji Ga obožavaju budu zapečaćeni mikvom; ali ako odbijete i poslušate svoju vlastitu volju radije nego
YHWH-ovu, nesumnjivo ste suprotni i neprijateljski raspoloženi prema njegovoj volji.

Poglavlje IX: Upotreba Mikve

“Ali možda ćete reći: 'Što mikva u vodi doprinosi obožavanju Elohima ?' Na prvom mjestu, zato što je
ispunjeno ono što je zadovoljilo Elohima. Na drugom mjestu, zato što, kada ste preporođeni i nanovo rođeni
od vode i od Elohima, slabost vašeg prijašnjeg rođenja, koju imate kroz ljude, je odsječena, i tako ćete
konačno moći postići spasenje; ali inače je nemoguće. Jer tako nam je Navi E ̒ met svjedočio zakletvom:
'Amein vam kažem, ako se čovjek nanovo ne rodi od vode i Ruaha, neće ući u Malkuth Shamayim.' Stoga
požurite; jer u ovim vodama postoji izvjesna snaga milosrđa koja je na njima bila na početku, i priznaje one
koji su uronjeni pod imenom Učitelja Y'shue, i spašava ih od budućih kazni, predstavljajući kao dar Elohimu
duhovi koje izdvaja mikva. Stoga se posvetite ovim vodama, jer samo one mogu ugasiti silovitost buduće
vatre; a onaj ko odgađa da im se približi, očito je da u njemu ostaje idol nevjerstva, i njime je spriječen da
požuri prema vodama koje daruju spas. Jer, bili ste pravedni ili nepravedni, mikva vam je potrebna u
svakom pogledu: za pravednika, da se u njemu postigne savršenstvo i da se ponovo rodi Elohimu; za
nepravednika, da mu se zajamči oprost za grijehe koje je počinio u neznanju. Stoga bi svi trebali požuriti
da se nanovo rode Elohimu bez odlaganja, jer je kraj svačijeg života neizvjestan.

Poglavlje X: Nužnost dobrih djela

„Ali kada ste preporođeni vodama mikve, morate dobrim djelima pokazati sličnost u sebi s onim Ocem
koji vas je rodio. Sada kada poznajete YHWH, častite Ga kao oca; a čast mu je da živiš po Njegovoj volji. A
Njegova je volja da živite tako da ne znate ništa o ubojstvu ili preljubu, da bježite od mržnje i pohlepe, da
odbacite bijes, oholost i hvalisanje, da se gnušate zavisti i da sve takve stvari smatrate potpuno
neprikladnim za vas. Doista postoji stanovito posebno poštivanje našeg načina života, koje nije toliko
nametnuto ljudima koliko ga svaki štovatelj Elohima traži zbog njegove čistoće. Zbog čistoće, kažem, kojih
ima mnogo vrsta, ali prvo, da svatko pazi da se 'ne približi ženi s menstruacijom'; jer ovo Elohimova Tora
smatra odvratnim. Ali iako Tora nije dala nikakvu opomenu u vezi s ovim stvarima, trebamo li se
dragovoljno, poput buba, valjati u prljavštini? Jer mi bismo trebali imati nešto više od životinja, kao
razumni ljudi i sposobni za nebeska osjetila, čija bi glavna studija trebala biti čuvanje savjesti od svake
nečistoće srca.

Poglavlje XI: Unutarnje i vanjsko čišćenje

“Štoviše, dobro je, a teži i čistoći, oprati tijelo vodom. Ja to nazivam dobrim, ne kao da je to prvo dobro
pročišćenja uma, već zato što je ovo pranje tijela nastavak tog dobra. Jer tako je i naš Učitelj ukorio neke
Prushime (farizeje) i Sophrime (književnike), koji su se činili boljim od drugih, odvojili se od naroda,
nazivajući ih licemjerima, jer su očistili samo ono što su ljudi vidjeli, ali su otišli okaljao i pokvario njihova
srca, što vidi samo JHWH. Stoga je nekima od njih — ne svima — rekao: `Teško vama, Sofrime i Prušime,
licemjeri, jer čašu i zdjelu čistite izvana, a iznutra je puna prljavštine! O slijepi Prushime, prvo očisti ono
što je unutra, a bit će čisto i ono što je izvana.' Jer doista, ako se um pročisti svjetlošću znanja, kad jednom
bude čist i bistar, onda se nužno brine za ono što je izvana čovjeka, to jest njegovo tijelo, da ga i on
pročisti. Ali kada se zanemari ono što je izvana, čišćenje tijela, sigurno je da se ne vodi računa o čistoći uma
i čistoći srca. Stoga se događa da onaj tko je čist iznutra nesumnjivo je očišćen i izvana, ali ne uvijek da je
onaj koji je čist izvana očišćen i iznutra – naime, kada to čini samo da bi ugodio ljudima.

Poglavlje XII: Važnost čistoće

„Ali treba se pridržavati i ove vrste čistoće, da se spolni odnos ne smije odvijati neoprezno i radi pukog
zadovoljstva, već radi rađanja djece. A budući da se ovo poštovanje nalazi čak i među nekim nižim
životinjama, bilo bi šteta da ga ljudi, razumni i obožavani YHWH, ne poštuju. Ali postoji još jedan razlog
zašto bi se čistoća trebala poštivati od strane onih koji drže banalno štovanje Elohima, u onim oblicima o
kojima smo govorili, i drugima slične vrste, da se ona strogo poštuje čak i među onima koji se još uvijek
drže od strane đavla u zabludi, jer čak i među njima postoji u određenoj mjeri poštivanje čistoće. Što
onda? Zar nećete primijetiti, sada kada ste reformirani, ono što ste promatrali kada ste bili u zabludi?

Poglavlje XIII: Superiornost Moshiachova morala

“Ali možda će netko od vas reći: 'Moramo li onda promatrati sve što smo činili dok smo se klanjali
idolima?' Ne sve. Ali sve što je bilo dobro učinjeno, to morate promatrati i sada; jer, ako išta ispravno čine
oni koji su u zabludi, sigurno je da to proizlazi iz istine; dok, ako išta nije ispravno učinjeno u istinskoj
poslušnosti, to jest, bez sumnje, posuđeno iz pogreške. Jer dobro je dobro, iako ga čine oni koji su u
zabludi; a zlo je zlo, iako ga čine oni koji slijede istinu. Ili ćemo biti toliko ludi, da ćemo, ako vidimo da je
obožavatelj idola trijezan, odbiti biti trijezan, da ne bismo činili da činimo isto što i on koji se klanja
idolima? Nije tako. Ali neka ovo bude naša studija, da ako oni koji griješe ne počine ubojstvo, ne trebamo
se ni ljutiti; ako ne čine preljub, ne bismo smjeli ni poželjeti tuđu ženu; ako oni vole svoje bližnje, mi bismo
trebali voljeti i svoje neprijatelje; ako posuđuju onima koji imaju platežna sredstva, mi bismo trebali dati
onima od kojih se ne nadamo da ćemo ništa dobiti. I u svemu, mi koji se nadamo baštini vječnog svijeta
trebamo nadmašiti one koji poznajemo samo sadašnji svijet; znajući da ako se njihova djela, u usporedbi s
našim djelima, nađu slična i jednaka na Sudnjem danu, doći će do nas zabune, jer se nalazimo jednaki u
svojim djelima onima koji su osuđeni zbog neznanja i nisu imali nada u budući svijet.

Poglavlje XIV: Znanje povećava odgovornost

“I zaista je zbrka naš vrijedan dio, ako nismo učinili ništa više od onih koji su nam inferiorni u znanju. Ali
ako nas zbunjuje da smo samo jednaki njima u djelima, što će biti s nama ako nas ispitivanje koje će se
održati otkrilo da smo inferiorniji i lošiji od njih? Čujte, dakle, kako nas je naš Navi ̒Emet naučio o tim
stvarima; jer, s obzirom na one koji zanemaruju čuti riječi mudrosti, On ovako govori: 'Kraljica juga će
ustati na sud s ovim naraštajem i osudit će ga, jer je došla s krajeva zemlje da čuje mudrost Shlomo; i gle,
ovdje je veći od Šloma, a oni ga ne čuju.'” Ali s obzirom na one koji su se odbili pokajati za svoja zla djela,
rekao je ovako: 'Ljudi Ninive ustat će na sudu s ovim naraštajem , i osudit će to; jer su se pokajali zbog
propovijedanja Yone; i gle, ovdje je veći od Yone.' Vidite, dakle, kako je osudio one koji su bili upućeni iz
Tore, navodeći primjer onih koji su došli iz Goyim neznanja, i pokazujući da prvi nisu bili ni jednaki onima
za koje se činilo da žive u zabludi. Iz svega toga, dakle, dokazuje se tvrdnja koju je iznio, da se čistoća, koju
u određenoj mjeri poštuju čak i oni koji žive u zabludi, treba držati mnogo čišće i strože, u svim svojim
oblicima, kao što smo mi već prikazano od nas koji slijedimo istinu; a prije zato što se kod nas za njegovo
poštivanje dodjeljuju neprolazne nagrade.”

Poglavlje XV: Imenovani Mevaqqrim, Zaqenim, Azariïm i udovice Kada je rekao ove stvari i druge u istom
smislu, otpustio je mnoštvo; i pošto je, po svom običaju, večerao sa svojim hasrimom, otišao je spavati. I
dok je na ovaj način poučavao riječ YHWH puna tri mjeseca i obraćao mnoštvo u vjeru, na kraju mi je
naredio da postim; a poslije posta dao mi je mikvu vode koja stalno teče u izvorima uz more. I kada smo,
radi naklonosti preporoda koju mi je Bog dao, s radošću slavili praznike s našom braćom, Kefa je naredio
onima koji su bili postavljeni da idu prije njega, da krenu u Antiohiju i tamo čekaju još tri mjeseca. I otišavši,
on sam odvede do izvora, koji su, rekao sam, blizu mora, one koji su u potpunosti primili vjeru YHWH, i
uronili ih; i slaveći s njima Pashu, postavio je za Mevaqqrea nad njima Maroa, koji ga je ugostio u svojoj
kući i koji je sada bio savršen u svemu; a s njim je ujedno imenovao dvanaest zaqenima i pratilaca. Također
je ustanovio red udovica i uredio sve službe kahala; i zapovjedio im da se pokoravaju Maru svom
Mevaqqreu u svemu što im on zapovijeda. I tako sve prikladno uređeno, kad su se navršila tri mjeseca,
oprostili smo se od onih koji su bili u Tripolisu i krenuli u Antiohiju.

Knjiga VII

Poglavlje I: Putovanje iz Tripolija

Na kraju smo napustili Tripolis, grad Phoinike, prvi put smo se zaustavili u Ortosiasu, nedaleko od
Tripolija; a tu smo ostali i sljedećeg dana, jer su ga skoro svi oni koji su vjerovali u Učitelja Y'shuu,
nesposobni odvojiti od Kefe, slijedili do sada. odatle smo došli u Antharadus. Ali budući da ih je bilo mnogo
u našem društvu, Kefa reče Niceti i Aquili: „Kako je s nama golemo mnoštvo braće, a mi ne malo zavidimo
dok ulazimo u svaki grad, čini mi se da moramo uzeti znači, a da ne učinimo ništa neugodno da spriječimo
njihovo praćenje za nama, osigurati da nemoralan neće izazvati zavist protiv nas zbog bilo kakvog
pokazivanja! Želio bih, dakle, da ti, Niceta i Aquila, pođeš ispred nas s njima, tako da možeš povesti mnoštvo
podijeljeno na dva dijela, da možemo ući u svaki grad Goja putujući odvojeno, a ne u jednom skupu.

Poglavlje II: Talmidim podijeljen u dvije grupe

„Ali znam da misliš da je tužno biti odvojen od mene na najmanje dva dana. Vjerujte mi, da u kojoj god
mjeri me volite, moja vam je riječ desetostruko veća. Ali ako zbog naše međusobne naklonosti ne činimo
stvari koje su ispravne i časne, takva će se ljubav činiti nerazumnom. I stoga, ne umanjujući ni najmanje
svoju ljubav, posvetimo se onim stvarima koje se čine korisnima i potrebnima; pogotovo zato što ne može
proći dan u kojem možda nećete biti prisutni mojim raspravama. Namjeravam proći kroz najuglednije
gradove provincija jedan po jedan, kao što također znate, i boraviti u svakom po tri mjeseca radi
podučavanja. Sada, dakle, idi prije mene u Laodike, koji je najbliži grad, a ja ću za tobom slijediti nakon dva
ili tri dana, koliko ja namjeravam. Ali čekat ćeš me u gostionici najbližoj gradskim vratima; a odande opet,
kad tamo provedemo nekoliko dana, poći ćeš prije mene u udaljenije gradove. A ovo ti želim da činiš u
svakom gradu, da izbjegneš zavist koliko u nama leži, a i da se braća koja su s nama, koja tvojom
predviđanjem nalaze u nekoliko gradova pripremljena prenoćišta, ne čine skitnice.”

Poglavlje III: Naredba iz ožujka

Kad je Kefa to rekao, oni su naravno pristali, rekavši: “Ne žalosti nas mnogo što to činimo, jer ste nam
naređeni od vas, koji ste odabrani po providnosti Moshiachova da činimo i da u svemu dobro
savjetujemo; ali i zato što, iako je težak gubitak ne vidjeti našeg gospodara Kefu jedan, ili može proći dva
dana, ipak nije nepodnošljivo. I mislimo na naših dvanaest braće koji idu ispred nas i koji su lišeni prednosti
da te čuju i vide cijeli mjesec od troje koliko boraviš u svakom gradu. Stoga nećemo odgađati da učinimo
kako ste naručili, jer sve naručujete kako treba.” Rekavši tako, krenuli su naprijed, primivši upute da
razgovaraju s braćom koja su s njima putovala izvan grada i zamole ih da ne ulaze u gradove u gužvi i
metežu, nego razdvojeni i podijeljeni.

Poglavlje IV: Klementova radost zbog ostanka s Kefom

Ali kad su otišli, ja sam se Klement jako obradovao jer me je zadržao pri sebi, pa sam mu rekao:
"Zahvaljujem Elohimu što me nisi poslao naprijed s ostalima, jer sam trebao umrijeti od tuge." Zatim je
Kefa rekao: “A kakav će biti rezultat ako nužda bude zahtijevala da te bilo gdje pošalje u svrhu
podučavanja? Biste li umrli da ste odvojeni od mene u dobru svrhu? Ne biste li sami sebe obuzdali da
strpljivo podnosite ono što vam je nužnost nametnula? Ili zar ne znate da su hadrimi uvijek zajedno i
spojeni u sjećanju, iako su tjelesno razdvojeni; kao što su, s druge strane, neke osobe tijelom blizu jedna
drugoj, ali su odvojene umom?"

Poglavlje V: Klementova naklonost prema Kefi

 Tada sam odgovorio: “Ne misli, moj Učitelju, da ja to nerazumno trpim; ali postoji određeni uzrok i
razlog ove moje naklonosti prema vama. Jer imam tebe samog kao predmet svih mojih naklonosti, umjesto
oca i majke i braće; ali iznad svega toga je činjenica da si ti jedini uzrok mog spasenja i spoznaje istine. I
ovo ne ubrajam u najmanji trenutak, da je moje mladenačko doba podložno zamkama požuda; i bojim se
biti bez tebe, čijom je jedinom prisutnošću posramljena sva ženstvenost, ma koliko ona bila
iracionalna; iako vjerujem, milošću Elohima, da čak ni moj um, od onoga što je zamislio kroz vaše upute,
neće moći primiti ništa drugo u svoje misli. Osim toga, sjećam se tvoje izreke u Cezareji: 'Ako netko želi ići
sa mnom, ne narušavajući poslušnost, neka me prati.' I time ste htjeli reći da on ne bi trebao rastužiti nikoga
za koga bi se prema YHWH-ovom naređenju trebao držati; na primjer, da ne ostavi vjernu ženu, ili roditelje,
ili slično. Sada sam od njih potpuno slobodan, pa sam sposoban slijediti vas; i volio bih da mi dopustiš da ti
mogu služiti kao sluga.”

Poglavlje VI: Kefina jednostavnost života

Tada Kefa, smijući se, reče: “A zar ne misliš, Klemente, da te sama potreba mora učiniti mojim slugom? Jer
tko još može raširiti moje plahte i urediti moje lijepe pokrivače? Tko će mi biti pri ruci da zadrži moje
prstenje i pripremi moje haljine, koje moram stalno mijenjati? Tko će nadzirati moje kuhare i osiguravati
razna i birana jela koja se pripremaju najkompliciranijom i najrazličitijom umjetnošću; i sve one stvari koje
se nabavljaju uz goleme troškove i skupljaju se za ljude delikatnog odgoja, dapače, radi njihovog apetita,
kao za neku ogromnu zvijer? Ali možda, iako živiš sa mnom, ne poznaješ moj način života. Živim samo od
kruha, s maslinama, a rijetko čak i s travom; a moja haljina je ono što vidite, tunika s talitom : a imajući
[2]

ovo, ne trebam ništa više. To mi je dovoljno, jer moj um ne gleda na stvari koje su prisutne, nego na stvari
koje nemaju vremena, pa me stoga nijedna sadašnja i vidljiva stvar ne oduševljava. Odakle grlim i divim se
doista tvojoj dobroj namjeri prema meni; a ja vas još više pohvaljujem, jer, iako ste navikli na tako veliko
obilje, uspjeli ste ga tako brzo napustiti i prilagoditi se ovom našem životu, koji koristi samo potrebne
stvari. Jer mi – to jest, ja i moj brat Adamyah – odrasli smo od djetinjstva ne samo kao siročad, nego i krajnje
siromašni, i zbog nužde smo se navikli na rad, odakle sada također lako podnosimo umor naših
putovanja. Ali ako biste to pristali i dopustili, ja bih, koji sam čovjek rad, lakše izvršio dužnost sluge prema
vama.”

Poglavlje VII: Kefina poniznost

Ali zadrhtala sam kad sam to čula i odmah su mi potekle suze, jer mi se takav prijedlog uputio tako veliki
čovjek, koji vrijedi više od cijelog svijeta. Onda je on, kad me vidio da plačem, upitao za razlog; a ja sam mu
odgovorio: "Kako sam se toliko ogriješio o tebe da me uznemiriš takvim prijedlogom?" Zatim Kefa: "Ako je
zlo što sam rekao da trebam služiti tebi, ti si prvi bio kriv što si mi rekao isto." Tada rekoh: “Slučajevi nisu
isti: jer meni je to učiniti vama; ali žalosno je da mi to kažeš ti, koji si poslan kao vjesnik YHWH El Shaddaija
da spasiš duhove ljudi.” Tada je Kefa rekao: „Složio bih se s tobom, da se naš Gospodar Y'shua, koji je došao
radi spasenja cijelog svijeta, i koji je bio plemenitiji od bilo koga od Njegovih stvorenja, podredio da bude
sluga kako bi mogao uvjeri nas da se ne sramimo obavljati službu sluga našoj braći.” Tada sam rekao: “Bila
je ludost u meni pretpostaviti da mogu pobijediti s vama; ipak zahvaljujem providnosti Elohima, jer sam
zaslužio da imam tebe umjesto roditelja.”

Poglavlje VIII: Klementova obiteljska povijest

Tada je Kefa rekao: "Zar onda nitko od tvoje obitelji nije preživio?" Odgovorio sam: 'Doista ima mnogo
moćnih ljudi koji dolaze iz Cezarovog roda; jer je sam Cezar dao ženu mom ocu, kao njegovu rodbinu i
obrazovanu zajedno s njim, i to iz prikladno plemenite obitelji. Od nje je moj otac imao sinove blizance,
rođene prije mene, ne baš nalik jedan drugome, kako mi je otac rekao; jer ih nikad nisam poznavao. Ali
doista se ne sjećam niti svoje majke; ali njegujem sjećanje na njeno lice, kao da sam ga vidio u snu. Moja
majka se zvala Matthidia, moga oca Faustinianus: moja braća, Faustinus i Faustus. Sada, kada sam imao
jedva pet godina, moja majka je vidjela viziju - tako sam naučio od oca - u kojoj je bila upozorena da, osim
ako brzo ne pobjegne iz grada sa svojim sinovima blizancima i bude odsutna deset godina, ona i njezin
djeca bi trebala stradati od jadne sudbine.

Poglavlje IX: Nestanak njegove majke i braće

“Tada ih je moj otac, koji je nježno volio svoje sinove, s majkom ukrcao na brod i poslao ih u Atenu na
školovanje, s robovima i sluškinjama, i dovoljno novca; zadržao me samo da mu budem utjeha, i zahvalan
za to, što mi vizija nije zapovjedila da idem s majkom. I na kraju godine moj otac je poslao ljude u Atenu s
novcem za njih, želeći također znati kako su to učinili; ali oni koji su poslani nikad se nisu vratili. Opet, treće
godine, moj žalosni otac je poslao druge ljude s novcem, koji su se vratili četvrte godine i ispričali da nisu
vidjeli ni moju majku ni moju braću, da nikada nisu stigli do Atene i da im nije pronađen nikakav trag. bilo
koga od onih koji su bili s njima.

Poglavlje X: Nestanak njegova oca

“Čuvši to moj otac i zbunjen pretjeranom tugom, ne znajući kamo da ide ni gdje da traži, sišao je sa
mnom u luku i počeo pitati mornare da li je netko od njih vidio ili čuo za tijela majka i dvoje male djece
izbačeni na obalu bilo gdje, prije četiri godine. U to vrijeme pričalo se jedno i drugo, ali nama tragajući u
ovom bezgraničnom moru ništa se određeno nije otkrilo. Ipak, moj otac, zbog velike naklonosti koju je gajio
prema svojoj ženi i djeci, bio je hranjen uzaludnim nadama, sve dok nije pomislio da me stavi pod
starateljstvo i ostavi u Rimu, budući da sam sada imao dvanaest godina, a sam otišao u potrazi za
njima. Stoga je plačući sišao u luku, i ukrcavši se na brod, krenuo je; i od tada do sada nikad nisam primio
nikakva pisma od njega, niti znam da li je živ ili mrtav. Ali prije sumnjam da je i on poginuo, bilo od
slomljenog srca ili zbog brodoloma; jer je od tada prošlo dvadeset godina, a do mene nije stigla nikakva
vijest o njemu.”

Poglavlje XI: Različiti učinci patnje na pogane i vjernike

Kefa je, čuvši to, prolio suze suosjećanja i rekao svom hasrimu koji je bio prisutan: „Da je bilo koji čovjek
koji obožava Elohima pretrpio ono što je pretrpio otac ovog čovjeka, ljudi bi odmah njegovo vjerovanje
označili kao uzrok njegovih nesreća. ; ali kad te stvari dođu na jadne Goje, oni svoje nesreće terete
sudbini. Ja ih zovem jadnima, jer su obojica ovdje opterećeni pogreškama i lišeni su buduće nade; dok, kada
obožavatelji YHWH trpe ove stvari, njihovo strpljivo trpljenje doprinosi njihovom čišćenju od grijeha.”

Poglavlje XII: Izlet u Aradus

Nakon toga, jedan od prisutnih je počeo pitati Kefu da rano idućeg dana odemo na susjedni otok Aradus,
koji nije udaljen više od šest stadija tri četvrtine milje, da vidimo jedno prekrasno djelo koje se nalazi na
njemu. ; naime stupovi od vinove loze goleme veličine. Kefa je na to pristao, jer je bio vrlo ljubazan. Ali
zadužio nas je da, kad napustimo brod, ne žurimo svi zajedno da ga vidimo. "Jer," rekao je, "ne želim da vas
gomila primijeti." Kad smo dakle idućeg dana brodom stigli na otok u roku od sat vremena, požurili smo
do mjesta gdje su bile divne kolone. Bili su smješteni u izvjesnom Hekelu, u kojem su bila vrlo veličanstvena
Fidijina djela, u koja je svatko od nas ozbiljno gledao.

Poglavlje XIII: Prosjakinja

Ali kad se Kefa divio samo stupovima, ne obazirući se na naklonost slike, iziđe i ugleda pred vratima
siromašnu ženu koja traži milostinju od onih koji su ulazili; i ozbiljno je pogledavši, rekao je: „Reci mi, o
ženo, koji član tvoga tijela nedostaje, da se podvrgneš poniženju traženja milostinje, i nemoj radije dobiti
svoj kruh radeći svojim rukama koji Elohim ima dao ti.” Ali ona, uzdahnuvši, reče: “Kad bih imala ruke koje
se mogu micati; ali sada je sačuvan samo izgled ruku, jer su beživotne i postale su slabe i bez osjećaja jer
sam ih znao.” Tada je Kefa rekao: "Što je bio uzrok što si sebi nanio tako veliku ozljedu?" “Želim hrabrosti”,
rekla je, “i ništa više; jer da sam imao imalo hrabrosti, mogao bih se ili baciti s provalije, ili se baciti u morske
dubine i tako okončati svoje tuge.”

Poglavlje XIV: Ženska tuga

Tada Kefa reče: "Misliš li, o ženo, da su oni koji se uništavaju oslobođeni muka, a ne da su duhovi onih
koji na sebe nasilno polažu ruke podvrgnuti većim kaznama?" Zatim je rekla: “Voljela bih da sam sigurna
da duhovi žive u paklenim krajevima, jer bih rado prigrlila patnju kazne samoubojstva, samo da bih mogla
vidjeti svoju dragu djecu, samo na jedan sat.” Zatim Kefa: „Šta je to tako sjajno, što te pogađa s tako teškom
tugom? Volio bih znati. Jer kad biste me obavijestili o uzroku, mogao bih vam oboje jasno pokazati, o ženo,
da duhovi žive u paklenim krajevima; i umjesto provalije ili dubokog mora, mogao bih ti dati neki lijek, da
možeš bez muke okončati svoj život.”

Poglavlje XV: Izvještaj žene

Tada je žena, čuvši ovo dobrodošlo obećanje, počela govoriti: „Niti je lako vjerovati, niti mislim da je
potrebno reći, što je moje porijeklo, niti koja je moja zemlja. Dovoljno je samo objasniti uzrok moje tuge,
zašto sam svoje ruke grizući učinio nemoćnim. Budući da sam rođena od plemenitih roditelja i postala
supruga primjereno moćnog čovjeka, dobila sam sinove blizance, a nakon njih i jednog drugog. Ali brat mog
muža bio je žestoko zapaljen izvanbračnom ljubavlju prema meni; i kako sam cijenila čednost iznad svega,
i nisam htjela pristati na toliki nemoral, niti sam željela otkriti svome mužu niskost njegovog brata,
razmišljala sam mogu li na bilo koji način pobjeći neokaljana, a ipak ne postaviti brata protiv brata, i tako
u sramotu dovesti čitavu rasu plemićke obitelji. Odlučio sam, dakle, napustiti svoju zemlju sa svojim
blizancima, sve dok se incestuozna požuda ne smiri, koju je pogled na mene poticao i rasplamsavao; a ja
sam mislio da bi naš drugi sin trebao ostati donekle tješiti oca.

Poglavlje XVI: Nastavak ženske priče

„Sada da bih izvršio ovaj plan, pretvarao sam se da sam sanjao san, u kojem je neko božanstvo stajalo
kraj mene u viziji, i rekao mi da trebam odmah otići iz grada sa svojim blizancima i da budem odsutan do
trebao bi mi zapovjediti da se vratim; i da, ako to ne učinim, poginem sa svom svojom djecom. I tako je
učinjeno. Jer čim sam svom mužu ispričala san, on se užasnuo; i poslavši sa mnom svoje sinove blizance,
kao i robove i sluškinje, i davši mi mnogo novca, naredio mi je da otplovim u Atenu, gdje bih mogao
školovati svoje sinove, i da tamo ostanem dok onaj koji mi je zapovjedio da odem ne bude dopusti mi da se
vratim. Dok sam plovio zajedno sa svojim sinovima, u noći sam od siline vjetrova doživio brodolom i,
bijednik kakav sam, otjeran na ovo mjesto; a kad je sve propalo, uhvati me snažan val i baci na stijenu. I
dok sam tamo sjedio s ovom jedinom nadom, da ću moći pronaći svoje sinove, nisam se bacio u dubinu,
iako je tada moj duh, poremećen i opijen tugom, imao hrabrosti i moći da to učini .
Poglavlje XVII: Nastavak ženske priče
“Ali onda je osvanuo dan, a ja sam uz viku i zavijanje gledao oko sebe, mogu li igdje vidjeti leševe svojih
jadnih sinova na obalu. Neki od onih koji su me vidjeli bili su dirnuti sažaljenjem i tražili su, prvo po moru,
a potom i uz obalu, jesu li uspjeli pronaći bilo koje od moje djece. Ali kad nijedna od njih nije nigdje
pronađena, žene iz tog mjesta, sažalivši se na mene, počeše me tješiti, svaka je pričala svoju tugu, da se
utješim od sličnosti njihovih nesreća sa svojom. Ali to me još više rastužilo; jer moje raspoloženje nije bilo
takvo da bih nesreće drugih mogao smatrati utjehom za sebe. A kad su me mnogi poželjeli gostoljubivo
primiti, neka siromašna žena koja ovdje stanuje prisilila me da uđem u njenu kolibu, govoreći da je imala
muža mornara i da je umro na moru dok je bio mladić i da je , iako su je mnogi kasnije pitali za brak, više je
voljela udovištvo kroz ljubav prema mužu. 'Stoga ćemo,' rekla je ona, 'dijeliti sve što možemo steći radom
naših ruku.'

Poglavlje XVIII: Nastavak ženske priče

“I, da vas ne zadržavam dugom i beskorisnom pričom, dragovoljno sam ostao s njom zbog vjerne
naklonosti koju je zadržala prema svom mužu. Ali nedugo zatim, moje ruke (melankolična žena kakva sam
bila!), dugo rastrgane od grizanja, postale su nemoćne, a ona koja me primila pala je u paralizu, a sada leži
kod kuće u svom krevetu. Hladila se i naklonost onih žena koje su me prije žalile. Oboje smo bespomoćni. Ja,
kao što vidite, sjedim i prosim; a kad išta dobijem, jedan obrok posluži dva bijednika. Eto, sada ste dovoljno
čuli o mojim poslovima; zašto odgađaš ispunjenje svog obećanja, da mi daš lijek, kojim ćemo obojica bez
muke okončati svoj bijedni život?”

Poglavlje XIX: Kefina razmišljanja o njenom računu

Dok je ona govorila, Kefa je, rastresena mnogo razmišljanja, stajala kao grom pogođen; a ja Klement
priđem, rekoh: "Tražio sam te posvuda, a što nam je sad?" Ali mi je zapovjedio da prije njega idem do lađe,
i tamo da ga čekam; i jer mu se ne smije protiviti, učinio sam kako mi je zapovjedio. Ali on je, kako mi je
poslije sve ispričao, pogođen nekom vrstom sumnje, upitao ženu njezinu obitelj, njezinu zemlju i imena
njezinih sinova; “I odmah”, rekao je, “ako mi kažeš ove stvari, dat ću ti lijek.” Ali ona je, poput jedne žrtve
nasilja, jer nije htjela priznati ove stvari, a ipak je željela lijek, glumila je jednu stvar za drugom, govoreći
da je Efežanka, a njezin muž Sicilijanac, i davala je lažna imena svojim sinovima . Tada Kefa,
pretpostavljajući da je odgovorila iskreno, reče: „Jao! O ženo, mislio sam da bi nam danas trebala niknuti
neka velika radost; jer sam sumnjao da ste vi neka žena, o kojoj sam nedavno saznao neke slične stvari.” Ali
ona ga je zaklinjala govoreći: "Molim te da mi kažeš što su oni, da znam ima li među ženama još jedna
prokletija od mene."

Poglavlje XX: Kefina izjava ženi

Tada je Kefa, nesposoban za prijevaru, dirnut sažaljenjem, počeo govoriti: „Ima jedan mladić među onima
koji me slijede radi vjere i poslušnosti, rimski građanin, koji mi je rekao da ima oca i blizanca. braće, od
kojih mu ni jedan nije ostao. 'Moja majka', rekao je, 'kako sam saznao od svog oca, vidjela je viziju, da bi
trebala otići iz rimskog grada na neko vrijeme sa svojim sinovima blizancima, inače će poginuti strašnom
smrću; a kad je otišla, više je nisu vidjeli.' A poslije je njegov otac krenuo u potragu za ženom i sinovima i
također se izgubio.”

Poglavlje XXI: Otkriće

Kada je Kefa to progovorio, žena je, zapanjena, pala u nesvijest. Tada ju je Kefa počeo držati, tješiti i
pitati u čemu je stvar ili što je patila. Ali ona je naposljetku, s mukom povrativši dah, živcirajući se do
veličine radosti kojoj se nadala, i istovremeno brišući lice, rekla: "Je li on ovdje, mladost o kojoj
govorite?" Ali Kefa, kad je shvatio stvar, rekao je: "Prvo mi reci, inače ga nećeš vidjeti." Zatim je rekla: "Ja
sam majka mladosti." Zatim kaže Kefa: "Kako se zove?" A ona je odgovorila: "Klement." Zatim reče Kefa:
“To je on; a on je bio taj koji je maloprije razgovarao sa mnom i kojem sam naredio da prije mene ode na
brod.” Zatim je pala do Kefinih nogu i počela ga moliti da požuri na brod. Tada je Kefa rekao: "Da, ako mi
obećaš da ćeš učiniti kako ja kažem." Zatim je rekla: “Učinit ću sve; pokaži mi samo mog sina jedinca, jer
mislim da ću u njemu vidjeti i svoje blizance.” Tada je Kefa rekao: "Kad ga vidite, ostanite malo razdvojeni,
dok ne napustimo otok." "Učinit ću tako", rekla je.

Poglavlje XXII: Radostan susret

Tada ju je Kefa, držeći je za ruku, odveo do broda. A kad sam vidio da daje ruku ženi, počeo sam se
smijati; ipak, prilazeći da mu učinim čast, pokušao sam zamijeniti njegovu ruku i podržati ženu. Ali čim sam
joj dotaknuo ruku, ona je glasno vrisnula, uletjela u moj zagrljaj i počela me proždirati majčinim
poljupcima. Ali ja sam je, budući da nisam znao za cijelu stvar, odgurnuo od sebe kao ludu ženu; a u isto
vrijeme, iako s poštovanjem, bio sam pomalo ljut na Kefu.

Poglavlje XXIII: Čudo

Ali on je rekao: „Prestani! Što radiš, Klemente, sine moj? Ne odgurni svoju majku.” Ali, čim sam čuo ove
riječi, odmah sam se okupao u suzama, pao na svoju majku koja je pala i počeo je ljubiti. Jer čim sam čuo,
postepeno sam prisjećao njezino lice; i što sam duže gledao, postajalo mi je poznatije. U međuvremenu se
okupilo veliko mnoštvo čuvši da ženu koja je sjedila i prosila prepoznaje njen sin, koji je bio dobar čovjek. A
kad smo htjeli žurno otploviti s otoka, majka mi reče: “Sine moj dragi, pravo je da se oprostim od žene koja
me primila; jer je siromašna, paralitična i prikovana za krevet.” Kad su to čuli Kefa i svi prisutni, divili su se
dobroti i razboritosti žene; i odmah Kefa naredi nekima da odu i da dovedu ženu u njezin krevet dok leži. I
kada je bila dovedena i stavljena usred mnoštva, Kefa reče, u prisustvu svih: “Ako sam ja propovjednik
istine, za potvrđivanje vjere svih onih koji stoje po strani, da znaju i Vjerujte da postoji jedan Elohim, koji
je stvorio nebo i zemlju, u ime Y'shua HaMoshiach, Njegov Sin, neka ova žena uskrsne.” I čim je to rekao,
ona je ustala i pala pred Kefine noge; i pozdravljajući svoju prijateljicu i poznanicu poljupcima pitao ju je
što sve to znači. Ali ona joj je ukratko ispričala cijeli postupak prepoznavanja, tako da se gomila koja je
stajala uokolo čudila.

Poglavlje XXIV: Polazak iz Aradusa

Tada se Kefa, koliko je mogao, i koliko je vrijeme dopuštalo, obraćao mnoštvu o vjeri Elohima i
zapovijedima Tore; a zatim dodao da, ako netko želi točnije znati o tim stvarima, neka dođe u Antiohiju,
“gdje smo,” rekao je, “odlučili ostati tri mjeseca i u potpunosti poučavati stvari koje se odnose na
spasenje. Jer ako ljudi napuštaju svoju zemlju i svoje roditelje u komercijalne ili vojne svrhe i ne boje se
poduzimati dugih putovanja, rekao je, zašto bi se smatralo teškim ili teškim napustiti dom na tri mjeseca
zbog beskonačnog života ?” Kad je rekao te stvari, i više u istu svrhu, dao sam tisuću drahmi ženi koja je
bila tako gostoljubiva prema mojoj majci i koja je oporavila svoje zdravlje uz pomoć Kefe i u prisutnosti
svih ju je predala na teret izvjesnog dobrog čovjeka, glavnog čovjeka u tom gradu, koji je obećao da će rado
učiniti ono što od njega tražimo. Malo sam novaca podijelio i među neke druge, i među one žene za koje se
prije govorilo da su tješile moju majku u njezinim jadima, kojima sam također zahvalio. I nakon ovoga
otplovili smo, zajedno s mojom majkom, u Antharadus.

Poglavlje XXV: Putovanja

A kad smo došli u svoj konak, majka me počela pitati što je bilo s mojim ocem; i rekao sam joj da ju je
otišao potražiti i da se više nije vratio. Ali ona je, čuvši to, samo uzdahnula; jer je njezina velika radost na
moj račun olakšala njezine druge tuge. I sutradan je putovala s nama, sjedeći s Kefinom ženom; i došli smo
u Balaneae, gdje smo ostali tri dana, a zatim otišli na Pathos, a zatim u Gabalu; i tako smo stigli u Laodike,
gdje su nas Niceta i Aquila dočekali pred vratima, i poljubivši nas, odveli nas do prenoćišta. Ali Kefa, vidjevši
da je to velik i sjajan grad, reče da je dostojno da u njemu ostanemo deset dana, pa i duže. Tada su me Niceta
i Aquila pitali tko je ta nepoznata žena; a ja sam odgovorio: “To je moja majka koju mi je YHWH vratio preko
rabina Kefe.”

Poglavlje XXVI: Rekapitulacija

I kad sam to rekao, Kefa im poče redom iznositi cijelu stvar i reče. “Kad smo došli u Aradus i naredio
sam vam da idete prije nas, isti dan nakon što ste otišli, Clementa su u razgovoru naveli da mi ispriča o
svom izvlačenju i svojoj obitelji i kako je bio lišen svojih roditelja i imao je braću blizance stariju od sebe i
da je, kako mu je otac rekao, njegova majka jednom vidjela viziju u kojoj joj je naređeno da napusti grad
Rim sa svojim sinovima blizancima, inače ona i trebali bi iznenada propasti. A kad je ona ispričala njegovu
ocu san, on je, ljubeći svoje sinove nježnom ljubavlju i bojeći se svakoga zla koji će ih zadesiti, ukrcao svoju
ženu i sinove na brod sa svim potrebnim stvarima i poslao ih u Atenu na školovanje. Poslije je uvijek iznova
slao osobe da se raspitaju za njima, ali nigdje im nije našao ni traga. Napokon je i sam otac krenuo u potragu,
a do sada ga nigdje nema. Kad mi je Klement dao ovu pripovijest, došao je jedan k nama i zamolio nas da
odemo na susjedni otok Arad, da vidimo stupove od vinove loze divne veličine. pristao sam; a kad smo došli
na mjesto, svi ostali su otišli u unutrašnjost Hekela; ali ja — iz kojeg ne znam razloga — nisam imao na umu
ići dalje.

Poglavlje XXVII: Nastavak rekapitulacije

“Ali dok sam ih vani čekao, počeo sam primjećivati ovu ženu i pitati se u kojem dijelu tijela je ona
onesposobljena, da nije tražila život od rada svojih ruku, nego se podvrgla sramoti prosjačenje. Stoga sam
je pitao za razlog. Priznala je da potječe od plemenitog roda i da je udana za ništa manje plemenitog muža,
'čiji je brat', rekla je ona, 'raspaljen nezakonitom ljubavlju prema meni, želio oskvrniti krevet svoga
brata. To sam se gnušala, a ipak se nisam usuđivala reći svom mužu o tako velikom nemoralu, kako ne bih
izazvala rat između braće i nanijela sramotu obitelji, i ocijenila da je bolje otići iz svoje zemlje sa svojim
sinovima blizancima, ostavljajući mlađeg dječaka da bude utjeha svome ocu. A da se to učini časnim
izgledom, mislila sam da je dobro odglumiti san i reći svom mužu da je pored mene u viziji stajalo neko
božanstvo, koje mi je reklo da odmah krenem iz grada sa svojim blizancima, i ostani dok me ne uputi da se
vratim.' Rekla mi je da joj je muž, kad je to čuo, povjerovao i poslao je u Atenu, s djecom blizancima da se
tamo školuju; ali da ih je strašna oluja natjerala na taj otok, gdje ju je, kad se brod raspao, podigao val na
stijenu, i odgodila se ubivši se samo zbog toga, 'sve dok', rekla je, 'ja mogao zagrliti barem mrtve udove
mojih nesretnih sinova i predati ih na pokop. Ali kad je osvanuo dan i okupilo se mnoštvo, smilovali su mi
se i bacili preko mene haljinu. Ali ja sam ih, jadan, s mnogo suza molio da traže mogu li igdje pronaći tijela
mojih palih sinova. A ja sam, razderući zubima cijelo svoje tijelo, uz naricanje i zavijanje neprestano vikao:
"Jadna sam ženo, gdje je moj Faustus, gdje moj Faustinus?"

Poglavlje XXVIII: Više priznanja

A kad je Kefa to rekao, Niceta i Aquila su se odjednom trgnuli, i začuđeni, počeli su se jako uznemiriti,
govoreći: "O YHWH, Ti Vladaru i Elohime svega, jesu li to istina, ili smo u snu?" Tada je Kefa rekao: "Osim
ako nismo ljuti, ove stvari su istinite." Ali oni, nakon kratke stanke, i obrisavši lica, rekoše: „Mi smo
Faustinus i Faustus: i na početku, kada ste započeli ovu priču, odmah smo pali u sumnju da se stvari o
kojima ste govorili doista mogu odnositi nama; opet s obzirom na to da se u ljudskim životima događa
mnogo sličnih stvari, šutjeli smo, iako nam je u srcu bila neka nada. Stoga smo čekali kraj vaše priče, da
bismo, kad bi bilo posve očito da se to odnosi na nas, onda to priznali.” I kad su to progovorili, uđoše plačući
svojoj majci. A kad su je zatekli kako spava i poželjeli je zagrliti, Kefa ih spriječi govoreći: „Dozvolite mi da
prvo pripremim um vaše majke, da ne bi zbog velike i iznenadne radosti izgubila razum i poremetila razum,
pogotovo što je sada je zapanjen snom.”

Poglavlje XXIX: "Ništa uobičajeno ili nečisto"

Stoga, kada je naša majka ustala iz sna, Kefa joj se počeo obraćati govoreći: „Želim da znaš, o ženo, da se
držiš naše Tore. Klanjamo se jednom YHWH-u koji je stvorio svijet, i držimo Njegovu Toru, u kojoj nam On
zapovijeda prije svega da ga obožavamo i da poštujemo Njegovo Ime, da poštujemo svoje roditelje i da
čuvamo čednost i poštenje. Ali ovo također primjećujemo, ne imati zajednički stol s Goyimima, osim ako
oni vjeruju, i nakon primanja istine nisu uronjeni i posvećeni zazivanjem blagoslovljenog Imena YHWH
Y'shue; a onda jedemo s njima. Inače, čak i da je to otac ili majka, ili žena, ili sinovi, ili braća, ne možemo s
njima imati zajednički stol. Budući da, dakle, to činimo zbog posebnog razloga poslušnosti, neka vam se ne
čini teškim da vaš sin ne može jesti s vama, dok ne dobijete isti sud o vjeri kao i on.”

Poglavlje XXX: "Tko može zabraniti vodu?"

Onda je ona, kad je to čula, rekla: “A što me danas priječi da se uronim? Jer i prije nego što sam te vidio
bio sam potpuno otuđen od onih koje zovu elohim jer nisu mogli ništa učiniti za mene, iako sam im se često
i gotovo svakodnevno žrtvovao. A što se tiče čednosti, što ću reći, kad me ni u prijašnja vremena užici nisu
zavaravali, niti me siromaštvo poslije nije tjeralo na grijeh? Ali mislim da dovoljno dobro znate kolika je
bila moja ljubav prema čednosti, kada sam se pretvarao da sam taj san da bih mogao izbjeći zamke nesvete
ljubavi i da bih mogao otići u inozemstvo sa svojim blizancima, i kada sam ovo ostavio svog sina Clementa
samog da bude utjeha njegovom ocu. Jer da su mi dva bila jedva dovoljna, koliko bi više rastužilo njihova
oca da nije imao nijednog? Jer bio je jadan zbog svoje velike naklonosti prema našim sinovima, tako da ga
je čak ni autoritet sna jedva mogao nadvladati da mi prepusti Faustina i Fausta, braće ovoga Klementa, i da
se i sam zadovolji samo s Klementom. ”

Poglavlje XXXI: Previše radosti

Dok je ona još govorila, moja se braća više nisu mogla suzdržati, nego su uz mnogo suza naletjela u
majčin zagrljaj i poljubila je. Ali ona je rekla: "Što ovo znači?" Tada reče Kefa: “Ne uznemiravaj se, o
ženo; budi čvrst. To su tvoji sinovi Faustinus i Faustus, za koje si pretpostavljao da su poginuli u dubini. Ali
kako su oni živi i kako su pobjegli u toj strašnoj noći, i kako se jedna od njih zove Niceta, a druga Aquila,
moći će vam sami objasniti, a i mi ćemo to čuti zajedno s vama.” Kada je Kefa to rekao, naša majka se
onesvijestila od radosti. I nakon nekog vremena, oporavila se i došla k sebi, rekla je; „Preklinjem vas, dragi
sinovi, recite mi što vas je snašlo od te sumorne i okrutne noći.”

Poglavlje XXXII: “On ih dovodi u njihovu željenu luku”

Tada je Niceta počela govoriti: „Te noći, o majko, kada je brod bio razbijen i kada smo bili bačeni na more,
oslonjeni na komadić olupine, našli su nas i smjestili neki ljudi čiji je put bio pljačkati morem. nas u
njihovom čamcu, i svladavajući snagu valova veslanjem, raznim potezima doveli su nas u Cezareju
Stratonsku. Tamo su nas izgladnjivali, tukli i plašili, da ne bismo otkrili istinu. I promijenivši nam imena,
prodali su nas jednoj udovici, vrlo časnoj ženi po imenu Yusta. Ona nas je, kupivši nas, tretirala kao sinove,
tako da nas je pomno odgajala grčkoj književnosti i slobodnim umjetnostima. A kad smo odrasli, također
smo pohađali filozofske studije, da bismo mogli pobiti Goje, podupirući halaku istine YHWH filozofskim
raspravama.

Poglavlje XXXIII: Spriječena još jedna olupina

“Ali priklonili smo se, zbog prijateljstva i dječačkog druženja, jednog Šimona, mađioničara, koji se
školovao zajedno s nama, tako da smo bili skoro prevareni od njega. Jer se u našim učenjima spominje
izvjesni Nevi, čijem su se dolasku nadali svi koji ga promatraju, kroz kojeg je obećan besmrtan i radostan
život onima koji vjeruju u njega. Sad smo mislili da je taj Šimon on. Ali ove stvari će ti biti objašnjene, o
majko, u zgodnije doba. U međuvremenu, kada nas je Shimon zamalo prevario, izvjesni kolega našeg
majstora Kefe, po imenu Zacchai, upozorio nas je da nas mađioničar ne smije prevariti, nego nas je po
njegovom dolasku predstavio Kefi da nas on nauči stvari koje su bile zdrave i savršene. I nadamo se da će
ovo biti dano i vama, kao što nam je to YHWH dao, da možemo jesti i imati zajednički stol s vama. Stoga si,
o majko, vjerovala da smo se utopili u moru, dok su nas gusari ukrali.”

Poglavlje XXXIV: Mikvi mora prethoditi post

Kad je Niceta to progovorila, naša majka pade do Kefinih nogu, moleći ga i moleći ga da se i ona i njena
domaćica bez odlaganja urone u vodu; "da", reče ona, "možda neću niti jednog dana pretrpjeti gubitak
društva i društva svojih sinova." Na sličan način smo i mi njeni sinovi molili Kefu. Ali on je rekao:
„Što! Misliš li da sam ja sam nesažaljen i da ne želim da uživaš u majčinom društvu za jelom? Ali prvo mora
postiti barem jedan dan i tako biti uronjena; i to zato što sam od nje čuo izvjesnu izjavu, kojom mi je
otkrivena njena vjera i koja je dala dokaz njezinog vjerovanja. Inače je morala biti poučena i poučena
mnogo dana prije nego što je mogla biti uronjena.”

Poglavlje XXXV: Želja za spasenjem ili drugima

Tada sam rekao: “Molim te, moj gospodaru Kefa, reci nam koja je to izjava za koju kažeš da ti je pružila
dokaz njene vjere?” Zatim Kefa: „Ona traži da se njena domaćica, čiju ljubaznost želi odužiti, uroni zajedno
s njom. Sada ne bi tražila da se ta naklonost udijeli onome koga voli, osim ako ne vjeruje da je u mikvi veliki
blagoslov. Otkud također nalazim zamjerke kod mnogih, koji, kada su i sami zadubljeni u vjeru, ipak ne čine
ništa vrijedno vjere s onima koje vole, kao što su žene, djeca ili prijatelji, koje na to ne potiču koje su i sami
postigli, kao što bi učinili da su doista vjerovali da se time daruje vječni život. Ukratko, ako vide da su
bolesni ili da su podložni bilo kakvoj tjelesnoj opasnosti, žale i žale, jer su sigurni da im u tom uništenju
prijeti. Dakle, kad bi bili sigurni u to, da kazna vječne vatre čeka one koji ne štuju Elohima, kada bi prestali
upozoravati i opominjati? Ili, ako odbiju, kako ih ne bi tugovali i naricali, sigurni da ih čekaju vječne
muke? Sada ćemo, dakle, smjesta poslati tu ženu i vidjeti voli li ona vjeru naših uvjerenja; i kako nađemo,
tako ćemo i djelovati. Ali budući da je tvoja majka tako vjerno prosuđivala o mikvi, neka posti samo jedan
dan prije mikve.”

Poglavlje XXXVI: Molbe sinova

Ali je izjavila uz zakletvu, u prisustvu žene mog gospodara Kefe, da od trenutka kada je prepoznala svog
sina, nije mogla ništa jesti od viška radosti, osim što je jučer popila šalicu vode. Svjedočila je i Kefina
supruga, rekavši da je tako i bilo. Tada Aquila reče: "Što joj onda sprječava da se uroni?" Tada Kefa,
smiješeći se, reče: “Ali ovo nije post mikve, jer nije učinjen da bi se postigla mikva.” Tada je Niceta rekao:
“Ali može biti da je Elohim, želeći da naša majka, po našem priznanju, ne bude odvojena ni za jedan dan od
sudjelovanja za našim stolom, unaprijed je odredio ovaj post. Jer kao što je u svom neznanju sačuvala svoju
čednost, da bi joj to koristilo u korist mikve; pa je postila prije nego što je spoznala razlog posta, da bi joj
koristilo da bude uronjena i da bi odmah, od početka našeg poznanstva, uživala u zajedništvu za stolom s
nama.”

Poglavlje XXXVII: Kefa nepopustljiv

Tada reče Kefa: “Neka nas nemoralni ne nadvlada, uzimajući povod iz majčinske ljubavi; ali neka ti, i ja
s tobom, postiš ovaj dan zajedno s njom, a sutra će ona biti uronjena: jer nije u redu da se propisi istine
olabave i oslabe u korist bilo koje osobe ili prijateljstva. Nemojmo se, dakle, suzdržavati od patnje zajedno
s njom, jer je grijeh prekršiti bilo koju zapovijed. Ali naučimo naša tjelesna osjetila, koja su naša vanjska
osjetila, da budu podložna našim unutarnjim osjetilima; a ne prisiljavati naša unutarnja osjetila, koja
kušaju stvari koje su od Elohima, da slijede vanjska osjetila, koja okuse stvari koje su od tijela. Jer u tu svrhu
je i YHWH zapovjedio, rekavši: 'Tko god želi gledati na ženu da je poželi, već je počinio preljub s njom u
svom srcu.' I na to je dodao: 'Ako te tvoje desno oko vrijeđa, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je korisno da
jedan od tvojih udova propadne, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u Geh Hinnom oganj.' On ne
kaže, 'uvrijedio te', da onda odbaciš uzrok grijeha nakon što si sagriješio; ali 'ako te vrijeđa', to jest da prije
nego što sagriješiš odsiječeš uzrok grijeha koji te izaziva i nervira. Ali neka nitko od vas ne pomisli, braćo,
da je YHWH preporučio odsijecanje članova. Njegovo značenje je da treba odsjeći svrhu, a ne udove, i
uzroke koji privlače grijeh, kako bi naša misao, nošena na kolima vida, gurala prema ljubavi Elohima,
podržana tjelesnim osjetila; i ne odriješiti uzde očima tijela kao razuzdanim konjima, željnim da skrenu
svoje trčanje izvan puta zapovijedi, ali mogu podvrgnuti tjelesni vid sudu uma i ne trpjeti te naše oči, koje
Elohim je namjeravao biti gledatelji i svjedoci Njegovog djela, postati ugađači zle želje. I stoga neka tjelesna
osjetila, kao i unutarnja misao, budu podložni YHWH-ovoj Tori, i neka služe Njegovoj volji, čijim djelom i
sebe priznaju.”

Poglavlje XXXVIII: Nagrada za čistoću

Stoga je, kako je nalagao red i razlog misterija, sljedećeg dana bila uronjena u more, a vrativši se na
konak, bila je uvedena u sve misterije istine u njihovu redu. I mi, njeni sinovi, Niceta i Aquila i ja, Klement,
bili smo prisutni. I nakon ovoga s njom smo večerali, i s njom slavili Elohima, zahvalno priznajući revnost i
učenje Kefe, koji nam je na primjeru naše majke pokazao da dobro čistoće nije izgubljeno s Elohimom; “Kao
što, s druge strane”, rekao je, “nečednost ne izmiče kazni, iako se možda ne kažnjava odmah, već polako. Ali
tako je ugodna, reče on, čednost Elohimu, da daje neku naklonost u sadašnjem životu čak i onima koji su u
zabludi; jer je buduća blaženost pohranjena samo za one koji čuvaju čednost i pravednost naklonošću
mikve. Ukratko, ono što je zadesilo vašu majku primjer je toga, jer joj je svo ovo blagostanje vraćeno kao
nagradu za njezinu čednost, za čije čuvanje i očuvanje samo uzdržljivost nije dovoljna; ali kad netko
primijeti da se spremaju zamke i prijevare, mora odmah bježati kao od vatrenog nasilja ili napada bijesnog
psa, i ne vjerovati da može lako osujetiti zamke ove vrste filozofiranjem ili šaljivošću; ali, kao što sam rekao,
on mora pobjeći i povući se u daljinu, kao što je to učinila i vaša majka kroz svoju istinsku i cjelokupnu
ljubav prema čistoći. I zbog toga je ona vama sačuvana i vi njoj. Osim toga, obdarena je znanjem o vječnom
životu.” Kad je to rekao, i još mnogo toga u istom smislu, kad je došla večer, otišli smo spavati.

Knjiga VIII

Poglavlje I: Stari radnik

Idućeg jutra Kefa je poveo sa sobom moju braću i mene, pa smo sišli u luku da se okupamo u moru, a
nakon toga smo se povukli na jedno tajno mjesto na molitvu. Ali izvjesni siromašni starac, radnik, kako se
pojavio po svojoj haljini, počeo nas je željno promatrati, a da ga nismo vidjeli da bi mogao vidjeti što radimo
u tajnosti. A kad nas je vidio kako se molimo, pričekao je dok nismo izašli, a onda nas je pozdravio i rekao:
“Ako to ne smatrate za zlo i ne smatrate me radoznalom i nametljivom osobom, želio bih razgovarati s
vama; jer ja se sažaljevam nad vama i ne bih htio da pogriješite pod prividom istine i da se bojite stvari koje
ne postoje. Ili ako mislite da u njima ima istine, onda mi to izjavite. Ako, dakle, budete strpljivo prihvatili,
mogu vas u nekoliko riječi poučiti što je ispravno; ali ako ti bude neugodno, ja ću nastaviti raditi svoj
posao.” Kefa mu odgovori: “Govori što misliš da je dobro, a mi ćemo rado čuti, bilo to istina ili laž; jer morate
biti dobrodošli, jer, poput oca koji brine za svoju djecu, želite nas staviti u posjed onoga što smatrate
dobrim.”
Poglavlje II: Postanak
Tada je starac nastavio govoriti: “Vidio sam te kako se kupaš u moru, a poslije si se povukao u skrovito
mjesto; pa promatrajući što radiš, a da me nisi primijetio, vidio sam te kako moliš. Stoga sam, sažaljevajući
vašu pogrešku, čekao dok ne izađete, da bih mogao razgovarati s vama i uputiti vas da ne pogriješite u
ovakvom obdržavanju; jer nema ni elohima, ni obožavanja, niti ima providnosti na svijetu, već se sve
događaju slučajno i Postanak, kako ga je nazvao, „kao što sam najjasnije otkrio za sebe, postižući se s onu
stranu drugi u disciplini učenja. Ne griješite, dakle, jer molite li se ili ne molite, što god da sadrži vaš
Postanak, to će vas zadesiti.” Tada sam Clement bio pogođen, ne znam kako, u svom srcu, prisjećajući se
mnogih stvari u njemu što su mi se činile poznatim; jer netko dobro kaže, da ono što proizlazi iz bilo koga,
iako može biti dugo odsutno, ipak se iskra odnosa nikada ne gasi. Stoga sam ga počeo pitati tko je i odakle
je i kako je sišao. Ali on, ne želeći odgovoriti na ova pitanja, reče: “Kakve to veze ima s onim što sam vam
rekao? Ali prvo, ako hoćete, dopustite nam da porazgovaramo o onim stvarima koje smo iznijeli; a nakon
toga, ako okolnosti zahtijevaju, možemo otkriti jedni drugima, kao prijatelji prijateljima, svoja imena,
obitelji, državu i druge stvari povezane s tim.” Ipak, svi smo se divili čovjekovoj rječitosti, ozbiljnosti
njegovih manira i smirenosti njegova govora.

Poglavlje III: Prijateljska konferencija

Ali Kefa, dok je ležerno hodao dok je razgovarao, tražio je prikladno mjesto za konferenciju. A kad je
ugledao tihu udubinu u blizini luke, natjerao nas je da sjednemo; i tako je on sam prvi počeo. Niti je starca
prezirao, niti ga je s visoka gledao jer mu je haljina bila siromašna i podla. Stoga je rekao: “Budući da mi se
činiš učen i suosjećajan čovjek, budući da si došao k nama i želiš da nam bude poznato ono što smatraš
dobrim, želimo ti također objasniti koje stvari vjerujemo da smo dobri i ispravni. A ako ih ne smatrate
istinitima, dobro ćete prihvatiti naše dobre namjere prema vama kao što mi činimo vaše prema nama.” Dok
je Kefa tako govorio, okupilo se veliko mnoštvo. Tada je starac rekao: "Možda te zbuni prisutnost
mnoštva." Kefa je odgovorio: "Nikako, osim samo zbog toga, da se bojim da se, kada se istina otkrije tijekom
naše rasprave, ne sramite u prisustvu mnoštva popustiti i pristati na stvari koje imate razumjeti da se
govori istinski.” Na to je starac odgovorio: "Nisam tolika budala u svojoj starosti da bih, shvaćajući što je
istina, to poricao u korist rulje."

Poglavlje IV: Postavljeno pitanje

Tada je Kefa počeo govoriti: „Oni koji govore riječ istine i koji prosvjetljuju duhove ljudi, čine mi se kao
sunčeve zrake, koje, kad jednom izađu i ukažu se svijetu, mogu više ne mogu biti skriveni ili skriveni, dok
ih ljudi ne vide toliko, koliko svima daju pogled. Stoga je dobro rekao Jedan od navjestitelja istine: 'Vi ste
svjetlo svijeta, i grad na brdu ne može se sakriti; niti ljudi pale svijeću i ne stavljaju je ispod posude, nego
na svijećnjak, da prosvijetli sve koji su u kući.'” Tada reče starac: “Dobro je rekao, tko god da je. No, neka
netko od vas kaže što bi, prema njegovom mišljenju, trebalo slijediti, da bismo svoj govor usmjerili ka
određenom cilju. Jer, da bi se pronašla istina, nije dovoljno rušiti ono što se govori s druge strane, nego i
sam treba iznijeti ono čemu se onaj koji je s druge strane može suprotstaviti. Stoga, da bi obje strane bile
ravnopravne, čini mi se da je u redu da se svatko od nas prvo izjasni kakvog je mišljenja. I, ako hoćete, počet
ću prvi. Kažem, dakle, da se svijetom ne upravlja prema providnosti elohima, jer vidimo da se mnoge stvari
u njemu čine nepravedno i neuredno; ali ja kažem da je Postanak ono što čini i regulira sve stvari.”

Poglavlje V: Dopuštena sloboda rasprave

Kad se Kefa spremao odgovoriti na ovo, Niceta ga je, preduhitrivši, rekao: “Da li bi mi moj gospodar Kefa
dopustio da odgovorim na ovo; i neka se ne razmišlja o tome da ja, mladić, imam susret sa starcem, nego
neka razgovaram kao sin s ocem.” Tada reče starac: “Ne samo da želim, sine moj, da ti izneseš svoje
mišljenje; ali i ako netko od vaših suradnika, ako itko od namjernika, misli da išta zna, neka to bez
oklijevanja izjavi. Rado ćemo to čuti; jer doprinosom mnogih stvari koje su nepoznate lakše se
otkrivaju.” Tada je Niceta stoga odgovorila: “Nemoj smatrati da sam brzopleto učinio, oče moj, jer sam
prekinuo govor svog gospodara Kefe; nego sam ga time htio počastiti. Jer on je čovjek od Elohima, pun
svakog znanja, koji nije neznan čak ni grčkog učenja, jer je ispunjen Ruahom Elohima, kojemu ništa nije
nepoznato. Ali budući da mu je prikladno govoriti o nebeskim stvarima, odgovorit ću o onim stvarima koje
se odnose na brbljanje Grka. Ali nakon što smo se raspravljali na grčki način i došli do te točke u kojoj se
ne pojavljuje nikakav problem, tada će nam on sam, kao ispunjen znanjem Elohima, otvoreno i jasno otkriti
istinu o svim stvarima, tako da ne samo mi, ali i svi koji su oko nas kao slušatelji naučit ćemo put istine. I
zato sada neka sjedi kao sudac; a kada bilo tko od nas popusti, neka, uzevši u obzir stvar, donese neupitan
sud.”

Poglavlje VI: Druga strana postavljenog pitanja

 Kad je Niceta to izgovorila, oni koji su se okupili razgovarali su među sobom: "Je li to onaj Kefa za kojeg
smo čuli najpoželjniji talmid Onoga koji se pojavio u Judeji i učinio mnoga znamenja i čuda?" I oni su stajali
gledajući ga s velikim strahom i poštovanjem, kao da odaju čast YHWH-u njegovog dobrog sluge. Kada je
Kefa to promatrao, rekao im je: “Čujmo sa svom pažnjom, držeći nepristrani sud o onome što će svaki reći; a
nakon njihovog susreta također ćemo dodati ono što se može činiti potrebnim.” A kad je Kefa to rekao,
obradova se mnoštvo. Tada je Niceta počela govoriti kako slijedi: „Ti si, oče moj, odredio da svijetom ne
upravlja providnost Elohimova, već da su sve stvari podvrgnute Postanku, bilo ono što se odnosi na
raspoloženja ili one koje odnose na djela svakoga od njih. Na ovo bih odmah mogao odgovoriti; ali budući
da je ispravno držati se reda, mi također postavljamo ono što držimo, kao što ste sami tražili da se
učini. Kažem da svijetom upravlja providnost Elohima, barem u onim stvarima koje trebaju Njegovu
vlast. Jer samo On drži sve u svojoj ruci, koji je također stvorio svijet; pravedni YHWH, koji će kad-tad dati
svakome prema njegovim djelima. Sada, dakle, imate našu poziciju; nastavite kako hoćete, ili zbacite moje
ili uspostavite svoje, da mogu ispuniti vaše izjave. Ili ako želite da ja prvi progovorim, neću oklijevati.”

Poglavlje VII: Put očišćen

Tada starac odgovori: „Hoće li ti, sine moj, da prvi govoriš, ili ti je draže da ja govorim, nije bitno,
pogotovo s onima koji raspravljaju u prijateljskom duhu. Međutim, prvo ti govori, a ja ću rado čuti; i želim
da budeš u stanju čak i pratiti one stvari koje ću ja govoriti i suprotstavljati im one stvari koje su im
suprotne, i iz usporedbe oboje pokazati istinu.” Niceta je odgovorila: "Ako to želiš, mogu čak iznijeti tvoju
stranu argumenta, a zatim odgovoriti." Zatim starac: “Prvo mi pokaži kako možeš znati ono što još nisam
rekao, pa ću vjerovati da možeš pratiti moju stranu argumenta.” Zatim Niceta: “Vaša je sekta očita, čak i po
tvrdnji koju ste iznijeli, onima koji su vješti u doktrinama ove vrste; a njegova je posljedica izvjesna. I
budući da nisam neznalica o stavovima filozofa, znam što slijedi iz onih stvari koje ste iznijeli; osobito zato
što sam posjećivao Epikurove škole radije nego druge filozofe. Ali moj brat Aquila više je pazio na pironiste,
a naš drugi brat na platoniste i aristotelove; stoga imate posla s učenim slušateljima.” Tada je starac rekao:
“Vi ste nas dobro i logično izvijestili kako doživljavate stvari koje proizlaze iz izrečenih izjava. Ali
ispovijedao sam nešto više od Epikurovog načela; jer sam uveo Postanak i ustvrdio da je ono uzrok svih
ljudskih djela.”

Poglavlje VIII: Instinkti

Kad je starac to rekao, ja Klement mu rečem: „Čuj, oče moj: ako te moj brat Niketa dovede do priznanja
da se svijet ne upravlja bez providnosti Elohima, moći ću ti odgovoriti u tom dijelu to ostaje u vezi s
Postankom; jer ja dobro poznajem ovu doktrinu.” A kad sam to rekao, moj brat Akvila reče: "Kakva je korist
od toga što ga zovemo ocem , kad nam je zapovjeđeno da nikoga ne zovemo ocem na zemlji?" Zatim je,
pogledavši starca, rekao: "Nemoj zabrljati, oče moj, što sam zamjerio svog brata što te je nazvao ocem, jer
imamo zapovijed da nikoga ne zovemo tim imenom." Kad je Aquila to rekao, sav se skup namjernika, kao i
starac i Kefa, nasmijao. A kad je Aquila upitao zašto se svi smiju, rekao sam mu: “Zato što i sam činiš ono
što nalaziš zamjerke u drugome; jer si starca nazvao ocem .” Ali on je to porekao, rekavši: "Nisam svjestan
da sam ga nazvao ocem ." U međuvremenu je Kefa bio ganut određenim sumnjama, kako nam je kasnije
rekao; i pogledavši Nicetu, rekao je: "Nastavi s onim što si predložio."

Poglavlje IX: Jednostavna i složena

Zatim je Niceta počeo ovako: “Sve što jest, ili je jednostavno ili složeno. Ono što je jednostavno je bez
broja, podjela, boje, razlike, hrapavosti, glatkoće, težine, lakoće, kvalitete, količine, pa stoga i bez kraja. Ali
ono što je složeno ili je sastavljeno od dva, ili od tri, ili čak od četiri elementa , ili u svakom slučaju od
nekoliko; a stvari koje su složene također se nužno mogu podijeliti.” Starac je, čuvši to, rekao: "Govoriš vrlo
izvrsno i učeno, sine moj." Zatim je Niceta nastavio: „Stoga, ono što je jednostavno i što je bez ikakvih stvari
pomoću kojih se ono što postoji može razgraditi, bez sumnje je neshvatljivo i beskonačno, ne znajući ni
početak ni kraj, pa je stoga jedno i jedino i opstojno bez Autor. Ali ono što je složeno podliježe broju, a
raznolikost i podjelu nužno je složen od strane nekog autora, i to je raznolikost skupljena u jednu vrstu. Ono
što je beskonačno je dakle, u pogledu dobrote, Otac; u pogledu moći, Stvoritelj. Niti moć stvaranja ne može
prestati u Beskonačnom, niti dobrota miruje; ali On je potaknut dobrotom da promijeni postojeće stvari, i
snagom da ih uredi i ojača. Stoga se neke stvari, kao što smo rekli, mijenjaju i sastoje se od dva ili tri, neke
od četiri, druge od više elemenata. Ali budući da se naše istraživanje trenutno odnosi na metodu svijeta i
njegovu supstanciju, koja je, kako je dogovoreno, sastavljena od četiri elementa, kojima pripada svih onih
deset razlika, koje smo spomenuli gore, počnimo s ovim nižim koracima. , i doći na više. Jer nam je dat put
do intelektualnih i nevidljivih stvari od onih koje vidimo i kojima rukujemo; kao što je sadržano u
aritmetičkim uputama, gdje, kada se ispituje o božanskim stvarima, dižemo se od nižih prema višim
brojevima; ali kada se izloži metoda koja poštuje sadašnje i vidljive stvari, redoslijed je usmjeren od viših
prema nižim brojevima. Nije li tako?”

Poglavlje X: Stvaranje podrazumijeva providnost

Tada je starac rekao: "Vi to izuzetno dobro pratite." Zatim Niceta: “Sad, dakle, moramo se raspitati o
metodi svijeta, od čega je prvo ispitivanje podijeljeno na dva dijela. Jer se pita je li napravljen ili nije? A ako
nije stvorena, sama mora biti ono Nerođeno iz kojeg su sve stvari. Ali ako je napravljeno, u vezi s tim opet
se pitanje dijeli na dva dijela, da li je napravljeno samo od sebe ili od nekog drugog. A ako je doista
napravljeno samo od sebe, onda je bez sumnje isključena providnost. Ako se providnost ne priznaje, uzalud
je um potaknut na vrlinu. Uzalud se održava pravda, ako nema tko dati pravedniku prema njegovim
zaslugama. Ali čak se i sam duh neće činiti besmrtnim, ako ne postoji dispenzacija providnosti da ga primi
nakon bijega iz tijela.

Poglavlje XI: Opća ili posebna providnost

“Sada, ako se uči da postoji providnost i da je svijet stvoren njome, susrećemo se s drugim pitanjima o
kojima se mora raspravljati. Jer će se pitati na koji način djeluje providnost, da li općenito prema cjelini, ili
posebno prema dijelovima, ili općenito također prema dijelovima, ili oboje općenito prema cjelini, a
posebno prema dijelovima? Ali pod općom providnošću podrazumijevamo ovo: kao da je Elohim, koji je
isprva stvorio svijet, dao naredbu i odredio tijek stvari, i prestao se dalje brinuti za ono što je učinjeno. Ali
posebna je providnost prema dijelovima ove vrste, da On vrši providnost nad nekim ljudima ili mjestima,
ali ne i nad drugima. Ali opće nad svime i u isto vrijeme posebno nad dijelovima je u ovome mudrom: ako
je Elohim sve stvorio na početku, i provodi providnost nad svakim pojedincem čak do kraja, i daje svakome
prema njegovim djelima.

Poglavlje XII: Molitva koja nije u skladu s Postankom

“Stoga prva tvrdnja, koja izjavljuje da je Elohim stvorio sve stvari na početku, i nakon što je nametnuo
tijek i poredak stvarima, ne uzima dalje u obzir njih, potvrđuje da se sve stvari čine prema onome što vi
nazivate Postankom. Na to ćemo, dakle, najprije odgovoriti; a posebno onima koji štuju lažni elohim i brane
Postanak. Zasigurno, ovi ljudi, kada se žrtvuju lažnom elohimu i mole im se, nadaju se da će dobiti nešto
protivno Postanku, i tako poništavaju Postanak. Ali kada se smiju onima koji potiču na vrlinu i potiču na
uzdržljivost, i govore da nitko ne može učiniti ili trpjeti ništa osim ako mu je sudbina odredila, oni zasigurno
iz korijena sasijeku svako obožavanje bilo kojeg elohima. Jer zašto biste obožavali one od kojih ne možete
dobiti ništa - što metoda onoga što je određeno ne dopušta? Neka ovo bude dovoljno u međuvremenu, za
razliku od ovih ljudi. Ali ja kažem da je svijet stvoren od strane istinskog Elohima i da će ga On u jednom
trenutku uništiti, da se pojavi onaj svijet koji je vječan i koji je stvoren za ovaj cilj, da bude uvijek, i da može
primiti one koji su, po Elohimovom sudu, toga dostojni. Ali da postoji drugi i nevidljivi svijet, koji sadrži
ovaj vidljivi svijet u sebi - nakon što završimo našu raspravu o vidljivom svijetu, doći ćemo i do toga.

Poglavlje XIII: Neophodan Stvoritelj

“Sada, u međuvremenu, da je ovaj vidljivi svijet stvoren, svjedoče mnogi mudraci među filozofima. Ali
da nam se čini da ne koristimo tvrdnje kao svjedoci, kao da su nam potrebne, raspitajmo se, ako hoćete, o
njegovim načelima. Da je ovaj vidljivi svijet materijalan, dovoljno je vidljivo iz činjenice da je vidljiv. Ali
svatko prima jednu od dvije Differentiae; jer je ili zbijena i čvrsta, ili podijeljena i odvojena. A ako je tijelo
od kojeg je napravljen svijet bilo kompaktno i čvrsto, a to tijelo razdvojeno i podijeljeno na različite vrste i
dijelove prema svojim razlikama, nužno se mora razumjeti da je postojao netko tko je odvojio tijelo koje je
bilo kompaktno i čvrsto , i da ga izvuče u mnoge dijelove i različite oblike; ili ako je sva ova masa svijeta
sastavljena i zbijena od raznolikih i raspršenih dijelova tijela, ipak se mora razumjeti da je postojao netko
tko bi skupio u jedan raspršene dijelove i uložio te stvari u njihove različite vrste.

Poglavlje XIV: Način stvaranja

“I, doista, znam da je nekoliko filozofa prije bilo mišljenja da je Elohim Stvoritelj napravio podjele i
razlike iz jednog tijela, koje oni zovu Materija, koje se ipak sastojalo od četiri elementa, pomiješanih u jedan
zbog izvjesnog temperiranja Elohima. . Jer mislim da je isprazno ono što su neki rekli: da je tijelo svijeta
jednostavno, to jest bez ikakve veze; budući da je očito da ono što je jednostavno ne može biti tijelo, niti se
može miješati, ili razmnožavati, ili rastvoriti; sve što, vidimo, čine tijela svijeta. Jer kako bi se on mogao
razriješiti da je jednostavan, a da u sebi nema onoga od čega bi se mogao razriješiti i podijeliti? Ali ako se
čini da su tijela sastavljena od dva, ili tri, ili čak četiri elementa, onaj tko ima čak i mali dio osjetila ne opaža
da je morao postojati netko tko ih je sakupio u jedan, i sačuvao mjeru kaljenja, napravio čvrsto tijelo od
različitih dijelova? Toga nekoga, stoga, nazivamo YHWH, Stvoriteljem svijeta, i priznajemo ga kao autora
svemira.

Poglavlje XV: Teorije stvaranja

„Jer grčki filozofi, istražujući početke svijeta, išli su neki na jedan, a drugi na drugi način. Ukratko,
Pitagora kaže da su brojevi elementi njegovih početaka; Kalistrat kaže kvalitete; Alkmeon,
suprotnosti; Anaksimandar, neizmjernost; Anaksagora, jednakosti dijelova; Epikur, atomi; Diodor,
akatonomaston (ακατονόμαστον) to jest stvari u kojima nema dijelova; Asklepije, Ogkoi, koje možemo
[3] [4]

nazvati tumorima ili oteklinama; geometrije, krajevi; Demokrit, ideje; Tales, voda; Heraklit, vatra; Diogen,
zrak; Parmenid, zemlja; Zenon, Empedokle i Platon, vatra, voda, zrak i zemlja. Aristotel također uvodi peti
element, koji je nazvao akatonomaston; odnosno ono što se ne može imenovati; bez sumnje ukazuje na
Elohima koji je stvorio svijet, spajanjem četiri elementa u jedan. Bilo da, dakle, postoje dva, ili tri, ili četiri,
ili više, ili bezbroj elemenata, od kojih se svijet sastoji, u svakoj se pretpostavci pokazuje da postoji elohim,
koji je mnoge sakupio u jedno i ponovo ih privukao, kada sakupljeni u različite vrste; i time se dokazuje da
stroj svijeta ne bi mogao opstati bez tvorca i odlagača.

Poglavlje XVI: Svijet koji je stvorio Stvoritelj od onoga što ne možemo vidjeti
„Ali iz činjenice da se u spoju elemenata, ako je jedan nedostatak ili višak, drugi olabave i padaju,
pokazuje se da su svoj početak preuzeli od onoga što je nevidljivo. Ako, na primjer, nekom tijelu nedostaje
vlage, neće ni suhog postojati, jer suho se hrani vlagom, kao i hladno toplinom; u kojoj je, kao što smo rekli,
ako je jedan manjkav, cjelina se rastvara. I u tome daju naznake svog porijekla: da su napravljeni od
nevidljivog. Ako se dokaže da je sama materija stvorena, kako će se smatrati da njezini dijelovi i njezine
vrste, od kojih se svijet sastoji, neće biti stvorene? Ali o materiji i njezinim kvalitetama nije vrijeme za
govoriti: samo neka bude dovoljno da je ovo poučavao, da je YHWH Stvoritelj svih stvari, jer ni tijelo od
kojeg se svijet sastoji čvrsto i sjedinjeno ne bi moglo biti odvojeni i istaknuti bez Stvoritelja; niti, ako je
sakupljen u jedno iz različitih i zasebnih dijelova, ne bi se mogao sakupljati i miješati bez Tvorca. Stoga, ako
je YHWH tako jasno prikazan kao Stvoritelj svijeta, kakav prostor ima Epikur da uvede atome i da tvrdi da
su ne samo osjetilna tijela, nego čak i intelektualni i racionalni umovi napravljeni od neosjetljivih tjelešca?

Poglavlje XVII: Neodrživa doktrina atoma

„Ali, reći ćete, prema Epikurovu mišljenju, da su nizovi atoma koji dolaze neprekidnim tijekom i
miješaju se jedni s drugima i konglomeriraju kroz neograničeno i beskrajno vremensko razdoblje,
napravljeni od čvrstih tijela. Ovo mišljenje ne tretiram kao čistu fikciju, a i ono loše izmišljeno; ali ispitajmo
ga, kakav god da je njegov karakter, i vidimo može li ono što je rečeno stajati. Jer oni kažu da su one tjelešce,
koje zovu atomi, različitih kvaliteta: da su neke vlažne, pa stoga teške i teže prema dolje; drugi suhi i
zemljani, pa stoga još uvijek teški; ali drugi vatreni, pa stoga uvijek guraju prema gore; drugi hladni i
inertni, i uvijek ostaju u sredini. Budući da tada jedni, kao vatreni, uvijek teže prema gore, a drugi, kao
vlažni i suhi, uvijek prema dolje, a treći drže srednji i nejednak put, kako bi se mogli sastati i tvoriti jedno
tijelo? Jer ako netko baci s visine male komadiće slame, na primjer, i komade olova iste veličine, hoće li lake
slamke moći pratiti komadiće olova, iako su jednake veličine? Dapače; teže stižu do dna daleko brže. Tako
i atomi, iako su jednake veličine, ipak, budući da su nejednake težine, lakši nikada neće moći držati korak
s težim; ali ako ne mogu držati korak, zasigurno se ne mogu ni miješati ili tvoriti jedno tijelo.

Poglavlje XVIII: Skup atoma nije mogao stvoriti svijet

“Onda, na sljedećem mjestu, ako se oni neprestano nose, uvijek dolaze i pridodaju stvarima čija je mjera
već potpuna, kako svemir može stajati, kada se novi utezi uvijek gomilaju na tako goleme utege? I ovo
također pitam: ako je ovo nebesko prostranstvo za koje kažemo bilo izgrađeno postupnim spajanjem
atoma, kako se nije srušilo dok je bilo u izgradnji, ako doista zjajući vrh strukture nije bio poduprt i vezan
nikakvim ostaje? Jer kao što oni koji grade kružne kupole, ako ne vežu učvršćenje središnjeg vrha, cijela
pada odjednom, tako i krug svijeta, za koji vidimo da je spojen u tako povoljnom obliku, ako nije napravljen
odjednom, i pod utjecajem jednog izbacivanja božanske energije snagom Stvoritelja, ali atomima koji je
postupno spajaju i konstruiraju, ne kako je razum zahtijevao, već kao slučajni problem, kako nije pala i
raspasti na komadiće prije nego što se može spojiti i pričvrstiti? I dalje, pitam ovo: Koji je pločnik na kojem
su postavljeni temelji tako ogromne mase? I opet, ono što zovete pločnik, na čemu počiva? I opet ono drugo,
što to podržava? I tako nastavljam pitati, sve dok odgovor ne dođe do ništavila i praznine!

Poglavlje XIX: Više poteškoća atomske teorije

 „Ali ako netko kaže da atomi vatrene kvalitete, spojeni zajedno, tvore tijelo, i budući da kvaliteta vatre
ne teži prema dolje, nego prema gore, da priroda vatre, koja uvijek gura prema gore, podržava masu svijeta
postavljeno na njega; na to odgovaramo: Kako bi se atomi vatrene kvalitete, koji uvijek čine najviše mjesto,
mogli spustiti na niže i naći na najnižem mjestu od svega, tako da tvore temelj za sve; budući da radije teže
kvalitete, to jest, zemljane ili vodene, uvijek dolaze ispred lakših, kao što smo rekli; stoga, također, tvrde da
je nebo, kao viša struktura, sastavljeno od vatrenih atoma, koji su lakši i uvijek lete prema gore? Stoga svijet
ne može imati temelje vatre, ili bilo koje druge, niti može biti ikakvog povezivanja ili zbijanja težih atoma s
lakšim, odnosno onih koji se uvijek nose prema dolje, s onima koji uvijek lete prema gore. Tako je dovoljno
pokazano da su tijela svijeta konsolidirana sjedinjenjem atoma; i da neosjetljiva tijela, čak i kad bi se na
bilo koji način mogla složiti i ujediniti, ne bi mogla davati oblike i mjere tijelima, oblikovati udove, djelovati
kvalitete ili izražavati količine; svi koji, dakle, svojom točnošću svjedoče o ruci Stvoritelja i pokazuju
djelovanje razuma, koji razum nazivam Riječju i YHWH.
Poglavlje XX: Platonovo svjedočanstvo
“Ali netko će reći da te stvari rade po prirodi. Sada, u ovome, polemika je oko imena. Jer dok je očito da
je to djelo uma i razuma, ono što vi nazivate prirodom, ja nazivam YHWH Stvoriteljem. Očito je da ni vrste
tijela, uređene s tako potrebnim razlikama, ni sposobnosti uma, ne mogu ili ne mogu biti stvorene
iracionalnim i besmislenim radom. Ali ako filozofe smatrate prikladnim svjedocima, Platon svjedoči o tim
stvarima u Timoju , gdje, u raspravi o stvaranju svijeta, pita, da li je oduvijek postojao, ili je imao početak, i
odlučuje da je napravio. 'Jer', kaže on, 'to je vidljivo i opipljivo i tjelesno; ali je očito da su sve stvari ove
vrste stvorene; ali ono što je napravljeno nedvojbeno ima autora koji ga je napravio. Ovog Stvoritelja i Oca
svega, međutim, teško je otkriti; a kad se otkrije nemoguće ga je proglasiti vulgarnim.' Takva je Platonova
izjava; ali premda su on i drugi grčki filozofi odlučili šutjeti o stvaranju svijeta, zar to ne bi bilo sasvim jasno
svima koji razumiju? Jer što je tu čovjek, imajući i djelić razuma, koji kad vidi kuću koja ima sve što je
potrebno za korisne svrhe, njen krov oblikovan u obliku globusa, oslikan raznim sjajem i raznolikim
likovima, ukrašen velikim i sjajna svjetla; tko je tamo, kažem, da, vidjevši takvu građevinu, ne bi odmah
rekao da ju je sagradio najmudri i najmoćniji majstor? I tako, tko se može naći tako budalastim, da, kada
zagleda u tkaninu neba, uoči sjaj sunca i mjeseca, vidi smjerove i ljepotu zvijezda, i njihove puteve
dodijeljene im utvrđenim zakonima i razdoblja, neće vikati da su te stvari napravljene, ne toliko od strane
mudrih i razumnih umjetnica, koliko od same mudrosti i razuma?

Poglavlje XXI: Mehanička teorija

“Ali ako biste radije imali mišljenja drugih grčkih filozofa – a upoznati ste s mehaničkom znanošću –
naravno da ste upoznati s njihovim oslobađanjem u vezi s nebom. Jer oni pretpostavljaju da je kugla,
jednako zaobljena u svakom smjeru, koja ravnodušno gleda na sve točke, na jednakim udaljenostima u
svim smjerovima od središta Zemlje, te je tako stabilna svojom vlastitom simetrijom da joj njezina savršena
jednakost ne dopušta da pasti na bilo koju stranu; i tako se sfera održava, iako nije poduprta bez
potpore. Sada, ako tkanina svijeta zaista ima ovaj oblik, božansko djelo je očito u njemu. Ali ako je, kao što
drugi misle, kugla postavljena na vode, i ona je poduprta njima, ili pluta u njima, čak se i u njoj pokazuje
djelo velikog izumitelja.

Poglavlje XXII: Kretanje zvijezda

„Ali da se tvrdnja ne bi činila sumnjivom s obzirom na stvari koje nisu svima očite, dođimo do onih
stvari za koje nitko nije u neznanju. Tko je s tako velikim razlogom odredio tijek zvijezda, odredio njihove
izlaske i zalaske i odredio svakome da izvrši kruženje neba u određenim i redovitim vremenima? Tko je
nekima odredio da se uvijek približavaju zalasku, a drugima da se vraćaju usponu? Koji je stavio mjeru na
putanje sunca da bi mogao označiti, po svojim raznolikim kretanjima, sate, i dane, i mjesece, i promjene
godišnjih doba, ili da bi mogao razlikovati, sigurnim mjerenjem svog puta, sada zima, zatim proljeće, ljeto,
a zatim jesen, i uvijek, po istim promjenama godine, zaokružuju krug raznolikošću, bez zabune? Tko,
kažem, neće proglasiti da je upravitelj takvog reda sama mudrost YHWH? I ove stvari smo govorili prema
odnosima koje su nam dali Grci poštujući nauku o nebeskim tijelima.

Poglavlje XXIII: Providnost u zemaljskim stvarima

„Ali što ćemo reći i za one stvari koje vidimo na zemlji ili u moru? Nismo li jasno poučeni da je u njima
ne samo djelo nego i providnost Elohima? Jer dok na zemlji postoje uzvišene planine na određenim
mjestima, njihova je svrha da se zrak, koji oni stisnu i zatvaraju po Elohimovom imenovanju, može prisiliti
i istisnuti u vjetrove, pomoću kojih plodovi mogu klijati i ljetna vrućina može biti umjereno kada Plejade
zasjaju, zapaljene žarkom sunca. Ali i dalje kažete: 'Čemu taj bljesak sunca, to moderiranje treba
zahtijevati?' Kako onda treba sazrijevati plodove koji su potrebni ljudima? Ali promatrajte i ovo, da na osi
meridijana, gdje je vrućina najveća, nema velikog skupljanja oblaka, niti obilnog pada kiše, da se među
stanovnicima ne bi stvorila bolest; jer vodenasti oblaci, ako na njih djeluje brza toplina, čine zrak nečistim
i pogubnim. I zemlja također, primajući toplu kišu, ne daje hranu usjevima, već uništavanje. Tko u tome
može sumnjati da postoji djelovanje YHWH? Ukratko, Mitsrayim, koji je spaljen od vrućine Etiopije, u svom
susjedstvu, kako mu zrak ne bi bio neizlječivo pokvaren djelovanjem pljuskova, njegove ravnice ne primaju
kišu koju im priskrbljuju iz oblaka, već, kao da je, zemaljski pljusak od izlijevanja Nila.

Poglavlje XXIV: Rijeke i mora

„Što ćemo reći o fontanama i rijekama, koje se neprestano kretaju u more? I, YHWH-inom snagom, niti
njihova obilna opskrba ne prestaje, niti more, iako prima tolike količine vode, ne doživljava bilo kakav
porast, ali i oni elementi koji tome pridonose i oni koji se time doprinose ostaju u istom omjeru . Ali vi ćete
mi reći: Slana voda prirodno troši slatku vodu koja se u nju ulijeva. Pa, u tome se otkriva djelo providnosti,
da je stvorila taj element soli u koju je pretvorila tokove svih voda koje je dala ljudima na korištenje. Tako
da kroz tako velike prostore vremena kanal mora nije bio ispunjen, iako je nekoć proizveo potop
destruktivan za zemlju i ljude. Nitko neće biti toliko glup da pomisli da je ovaj tako veliki razlog i tako veliku
providnost organizirala iracionalna priroda.

Poglavlje XXV: Biljke i životinje

(NAPOMENA: U ovom poglavlju postoji nekoliko ideja koje čak nemaju smisla – među onima koje smatramo
ispravnima. Međutim, kako je Jackson Snyder istaknuo, uobičajeno se vjerovalo da su sljedeće ideje istinite, ne za
razliku od filozofije Charles Darwin – uzet kao znanstvena činjenica danas. Kefina “znanost” barem nije ukorijenjena
u poricanju postojanja Stvoritelja, kao što je to darvinizam, i one su anomalije među svim ostalim izjavama iznesenim
u ovim poglavljima o radu kreacija.
Prije nego što osudimo ove ideje, trebali bismo uzeti u obzir da YHWH bez sumnje također smatra da su neke od
naših percepcija o Njemu i Njegovom stvaranju, u najmanju ruku, netočne; ipak proširuje svoju milost i milost na sve
nas. Razmislite o Savlovom upozorenju Grcima koji se nalazi u Djelima 17:30,31. “A u vrijeme ovog neznanja El je
namignuo.”–TAD
Obratite pažnju i na Barnabinu poslanicu 10 u kojoj se čini da uobičajena vjerovanja o naravima i navikama
određenih životinja ne odražavaju modernu zoologiju, ali se ipak koriste za iznošenje određenih moralnih ili duhovnih
stava. Referentni Ep Bar 10:6. “…jer zec svake godine naraste otvor u tijelu…”, itd. -JHS)
„Ali što ću reći o biljkama, a što o životinjama? Nije li providnost odredila da se biljke, kad propadnu od
starosti, razmnožavaju sisama ili sjemenkama koje su same proizvele, a životinje razmnožavanjem? I po
određenoj divnoj providnosti, mlijeko se priprema u vimenu brana za životinje prije nego što se rode; i čim
se rode, bez ikoga da ih vodi, traže zalihe hrane koja im je osigurana. I ne rađaju se samo mužjaci, nego i
ženke, da bi se putem obadva rasa mogla ovjekovječiti. Ali da se ne bi činilo, kako neki misle, da je to
učinjeno po određenom poretku prirode, a ne prema određivanju Stvoritelja, On je, kao dokaz i pokazatelj
svoje providnosti, odredio nekoliko životinja da očuvaju svoje stoke na zemlju na izuzetan način. Na
primjer, vrana zatrudni kroz usta, a lasica rađa kroz uho; a neke ptice, poput kokoši, ponekad daju jaja
začeta od vjetra ili prašine; druge životinje pretvaraju mužjaka u ženku i svake godine mijenjaju spol, kao
zečevi i hijene, koje nazivaju čudovištima; drugi izviru iz zemlje i uzimaju svoja tijela iz nje, kao krtice; drugi
iz pepela, kao zmije; drugi od trulog mesa, kao ose od konjskog mesa, pčele od volovskog mesa; drugi od
kravljeg izmeta, kao kornjaši; drugi od bilja, kao škorpion od bosiljka; i opet, bilje od životinja, kao što su
peršin i šparoge s roga jelena ili koze.

Poglavlje XXVI: Klijanje sjemena

“I koja je prilika za spominjanje više slučajeva u kojima je YHWH odredio da se proizvodnja životinja
provodi na različite načine, pri čemu se taj poredak nadomještava za koji se smatra da ga je dodijelila
priroda, iz kojeg ne proizlazi iracionalan tijek stvari, već jedan uređeno Njegovim vlastitim razumom,
moglo bi se dokazati? I u tome se također ne pokazuje puno djelo providnosti, kada se posijano sjeme
priprema pomoću zemlje i vode za opstanak ljudi? Jer kada se ovo sjeme preda zemlji, tlo muze na sjeme,
kao iz svojih sisa, vlagu koju je primilo u sebe voljom Elohima. Jer u vodi postoji određena moć Ruaha koju
je od početka dao Elohim, čijim djelovanjem struktura tijela koje treba biti počinje se formirati u samom
sjemenu i razvijati se pomoću oštrice i uho; jer zrno sjemena nabubri od vlage, ta snaga Ruacha koja je
stvorena da boravi u vodi, teče kao netjelesna tvar kroz određene uske prolaze vena, pobuđuje sjeme na
rast i tvori vrstu rastuće bilje. Prema tome, pomoću vlažnog elementa u kojem je sadržan i urođen taj vitalni
Ruach, ne samo da je oživljen, nego i da se reproducira izgled i oblik u svakom pogledu poput posijanog
sjemena. Dakle, tko će uopće imati djelić razuma misliti da ova metoda ovisi o iracionalnoj prirodi, a ne o
božanskoj mudrosti? Naposljetku, i ove se stvari čine nalik na rođenje ljudi; jer izgleda da zemlja zauzima
mjesto utrobe, u koju je sjeme bačeno, i formirano i hranjeno snagom vode i Ruaha, kao što smo već rekli.

Poglavlje XXVII: Moć vode

 „Ali i u ovome se treba diviti YHWH-u, jer nam dopušta da vidimo i znamo stvari koje su napravljene,
ali je način i način na koji se rade u tajnosti i skrivenosti, da ne bi bili kompetentni za znanje o nedostojnima,
ali se može otvoriti vrijednima i vjernima, kada su to zaslužili. Ali dokazati činjenicama i primjerima da se
sjemenkama tvari zemlje ništa ne prenosi, već da sve ovisi o elementu vode i moći Ruaha koji je u
njemu. Pretpostavimo, na primjer, da se stotinu talenata zemlje stavi u vrlo veliko korito i da je u njemu
posijano nekoliko vrsta sjemena, bilo bilja ili grmlja, i da je dovoljno vode za njihovo zalijevanje, i da se o
tome brine nekoliko godina, te da se sakupljeno sjeme, na primjer kukuruza ili ječma i drugih vrsta, iz
godine u godinu posebno skladišti, sve dok sjemenke svake vrste ne dosegnu težinu od stotinu talenata,
tada također neka se stabljike povuku za korijenje i izvagaju; i nakon što se sve ovo uzme iz korita, neka se
izvaže zemlja, ona će i dalje vratiti svojih stotinu talenata nesmanjenom. Otkud ćemo onda reći da je došla
sva ta težina i sva količina raznih sjemenki i stabljika? Ne čini li se bez sumnje da je došao iz vode? Jer
zemlja u potpunosti zadržava ono što je svoje, ali vode koja je ulivena u cijelosti nema nigdje, zbog moćne
kreposti božanskog stanja, koje pomoću jedne vrste vode priprema tvari tolikog sjemena i grmlja, i formira
njihove vrste, te čuva vrstu dok umnožava prirast.

Poglavlje XXVIII: Ljudsko tijelo

„Iz svih ovih stvari mislim da je dovoljno i obilno očito da su sve stvari proizvedene; a svemir se sastoji
od smisla za dizajn, a ne od iracionalnog djelovanja prirode. Ali dođimo sada, ako hoćete, do naše vlastite
supstancije, to jest supstancije čovjeka, koji je mali svijet, mikrokozmos, u velikom svijetu; i razmotrimo s
kojim je razlogom složena: i iz ovoga ćete posebno razumjeti mudrost Stvoritelja. Jer iako se čovjek sastoji
od različitih supstanci, jedne smrtne i druge besmrtne, ipak, vještom Stvoriteljevom izmišljotinom, njihova
različitost ne sprječava njihovo sjedinjenje, i da iako su tvari različite i tuđe jedna od druge. Jer jedno je
uzeto iz zemlje i formirano od strane Stvoritelja, a drugo je dano od besmrtnih tvari; a ipak čast njegove
besmrtnosti nije narušena ovim sjedinjenjem. Niti se, kako neki misle, sastoji od razuma, želje i strasti, već
se čini da su u njemu takve osjećaje pomoću kojih se može pokrenuti u svakom od ovih smjerova. Jer tijelo,
koje se sastoji od kostiju i mesa, počinje od sjemena čovjeka, koje se toplinom izvlači iz srži i prenosi u
maternicu kao u tlo, na koje se prianja i postupno se vlaži iz izvor krvi, i tako se mijenja u meso i kosti, i
oblikuje se u obličje onoga koji je ubrizgao sjeme.

Poglavlje XXIX: Simetrija tijela

“I obilježite u ovome djelo Projektanta, kako je umetnuo kosti poput stupova, na kojima bi se tijelo
moglo poduprijeti i nositi. Zatim, opet, kako se čuva jednaka mjera s obje strane, odnosno s desne i lijeve,
tako da noga odgovara nozi, ruci ruci, pa čak i prstu prstu, tako da se svaki slaže u savršenoj jednakosti sa
svakim; a također i oči u oči i od uha do uha, koje ne samo da su prikladne i usklađene jedna s drugom, već
su također oblikovane za nužne namjene. Ruke su, na primjer, napravljene tako da budu prikladne za
rad; stopala za hodanje; oči, zaštićene stražarskim obrvama, da služe svrsi vida; uši tako oblikovane za
sluh, da poput cimbala vibriraju zvuk riječi koja pada na njih, šalju ga unutra i prenose ga čak i u
razumijevanju srca; dok jezik, udarajući o zube u govoru, izvodi dio gudala za gusle. Formiraju se i zubi,
neki za rezanje i dijeljenje hrane i predaju je unutarnjima; a ovi ga, zauzvrat, izmrvljuju i melju poput mlina,
da se lakše probavi kad se prenese u želudac; zbog toga se nazivaju i mlinci.

Poglavlje XXX: Dah i krv

Nosnice su također napravljene za prikupljanje, udahnuće i izdisanje zraka, kako bi se obnavljanjem
daha prirodna toplina koja se nalazi u srcu mogla, uz pomoć pluća, zagrijati ili ohladiti, kao prilika može
zahtijevati; dok su pluća napravljena da ostanu u grudima, da svojom mekoćom mogu umiriti i njegovati
snagu srca, u kojem se čini da život prebiva; život, kažem, ne duh. A što da kažem o tvari krvi koja, kao
rijeka izvire iz fontane, te se najprije nosi jednim kanalom, a zatim se širi nebrojenim venama, kao kroz
kanale, navodnjava cijelo područje ljudskog tijela s vitalne struje, koje opskrbljuje jetra, koja je smještena
na desnoj strani, radi probavljanja hrane i pretvaranja u krv? Ali na lijevoj strani je smještena slezena, koja
privlači k sebi, i na neki način čisti nečistoće krvi.

Poglavlje XXXI: Crijeva

„Koji je razlog također upotrijebljen u crijevima, koja su raspoređena u duge kružne namote da
postupno mogu odnijeti ostatke hrane, kako mjesta ne bi odjednom postala prazna i kako ih ne bi ometala
hrana koja se uzima poslije? Ali oni su napravljeni kao opna, da dijelovi koji su izvan njih mogu postupno
primiti vlagu, koja bi, ako bi se naglo izlila, ispraznila unutarnje dijelove; a ne ometa ga debela koža, koja
bi vanjštinu učinila suhom i uznemirila cjelokupno ljudsko tkivo uznemirujućom žeđom.

Poglavlje XXXII: Generacija

 “Štoviše, tu je i čudo ženskog oblika, i šupljine maternice, koja je najprikladnija za primanje, njegovanje
i oživljavanje klice! Tko ne vjeruje da je učinjeno takvim kakav jest razumom i predviđanjem? Jer samo po
tom dijelu tijela ženka se razlikuje od mužjaka, u kojem se čuva i njeguje fetus koji se nalazi. I opet se
mužjak od ženke razlikuje samo po onom dijelu svog tijela u kojem je moć ubrizgavanja sjemena i
razmnožavanja čovječanstva. I u tome je veliki dokaz providnosti, iz nužne razlike članova. Kako je čudesno
to gdje se, pod sličnošću oblika, nalazi raznolikost upotrebe i raznolikost ureda. Mužjaci i ženke
podjednako imaju sise, ali samo su ženke pune mlijeka; da, čim se rode, dojenče može pronaći hranu koja
mu odgovara. Ali ako vidimo članove u čovjeku uređene takvim načinom i da se u svemu ostalom stvorenju
vidi sličnost oblika, a razlika samo u onima u kojima njihova upotreba zahtijeva razliku, i ne vidimo ništa
suvišno niti bilo što nedostaje muškarcu, niti u ženi nešto manjkavo ili prekomjerno. Tko od svih ovih stvari
neće priznati djelovanje razuma i mudrost Stvoritelja?

Poglavlje XXXIII: Korespondencije u stvaranju

“S tim se slaže i razumna razlika među drugim životinjama, a svaka je prikladna za vlastitu upotrebu i
uslugu. O tome svjedoči i raznolikost drveća i raznolikost začinskog bilja, različitog i po obliku i po
sokovima. To potvrđuje i izmjena godišnjih doba, podijeljena u četiri razdoblja, i krug koji godinu zatvara
određenim satima, danima, mjesecima i ne odstupa ni za jedan sat od predviđenog računanja. Dakle,
ukratko, sama starost svijeta se računa određenim i fiksnim računom i određenim brojem godina.

Poglavlje XXXIV: Vrijeme stvaranja svijeta

“Ali ćete reći: 'Kada je svijet stvoren i zašto tako kasno?' Ovome ste se mogli usprotiviti, iako je to ranije
napravljeno. Jer biste mogli reći: 'Zašto ne i prije ovoga?' I tako, vraćajući se kroz neizmjerena vremena,
možda ćete se i dalje zapitati: 'A zašto ne prije?' Ali ne raspravljamo sada o tome, zašto nije napravljeno
prije; ali je li uopće napravljena. Jer ako je očito da je napravljen, to je nužno djelo moćnog i vrhovnog
Stvoritelja; i ako je to očito, mora biti prepušteno izboru i prosudbi tog sveznajućeg Stvoritelja kada On želi
da to učini; osim ako doista ne mislite da je sva ta mudrost, koja je izgradila golemo tkivo svijeta, i dala
nekoliko predmeta njihove oblike i vrste, dajući im naviku ne samo u skladu s ljepotom, već i najprikladniju
i potrebnu za njihove buduće namjene, osim ako, kažem, ne mislite da je samo ovo izbjeglo, da bi trebalo
izabrati prikladno godišnje doba za tako veličanstveno djelo stvaranja. On nesumnjivo ima određeni razlog
i očite uzroke zašto, kada i kako je stvorio svijet; ali nije bilo ispravno da se to otkrije onima koji nerado
istražuju i razumiju stvari koje im se stavljaju pred oči i koje svjedoče o Njegovoj providnosti. Jer one stvari
koje se čuvaju u tajnosti i koje su skrivene unutar osjetila Hokme, kao u kraljevskoj riznici, nisu otvorene
nikome osim onima koji su naučili o Njemu, s kojima su te stvari zapečaćene i pohranjene. Stoga je YHWH
Elohim taj koji je stvorio sve, a njega samoga nitko nije stvorio. Ali oni koji govore o prirodi umjesto o
Elohimu, i izjavljuju da je sve stvoreno po prirodi, ne uočavaju grešku u imenu koje koriste. Jer ako misle
da je priroda iracionalna, najgluplje je pretpostaviti da razumno stvorenje može proizaći iz iracionalnog
stvoritelja. Ali ako je to Razum – to jest Logos – kojim se čini da su sve stvari stvorene, oni mijenjaju ime
bez svrhe, kada daju izjave o razumu Stvoritelja. Ako imaš što reći na ove stvari, oče moj, reci.”

Poglavlje XXXV: Natjecanje u gostoprimstvu

Kad je Niceta to progovorila, starac je odgovorio: “Ti si, sine moj, mudro i energično vodio svoju
raspravu; toliko, da mislim da se tema providnosti ne bi mogla bolje obraditi. Ali kako je sada kasno, želim
sutra reći neke stvari kao odgovor na ono što ste tvrdili; i ako me ovime možete zadovoljiti, priznat ću se
kao dužnik u vašu korist.” A kad je starac to rekao, Kefa je ustao. Tada je jedan od prisutnih, poglavar
Laodikijanaca, zatražio od Kefe i nas da starcu dade drugu odjeću umjesto zlobne i poderane koju je
nosio. Kefa i mi smo zagrlili ovog čovjeka, hvaleći ga za njegovu časnu i izvrsnu namjeru, a Kefa je rekao:
“Nismo mi toliko glupi i nepoštovani da ne dajemo ono što je potrebno za tjelesne potrebe onome kome
smo posvetili tako dragocjene riječi ; i nadamo se da će ih rado primiti, kao otac od svojih sinova, a također
vjerujemo da će s nama podijeliti našu kuću i naš život.” Dok smo mi to govorili, a taj se poglavar grada
trudio da nam starca oduzme s najvećom žurbom i uz mnogo ugovaranja, dok smo se mi sve gorljivije
trudili da ga zadržimo kod sebe, sav je narod vikao da treba radije se čini kako je sam starac htio; a kad je
zavladala tišina, starac je, uz zakletvu, rekao: „Danas neću ostati ni s kim, niti ću ni od koga ništa uzeti, da
izbor jednoga ne dokaže tugu drugoga; kasnije to može biti, ako je tako, čini se ispravnim.”

Poglavlje XXXVI: Dogovori za sutra

A kad je starac to rekao, Kefa reče poglavaru grada: “Pošto si pokazao svoju dobronamjernost u našoj
prisutnosti, nije u redu da odeš tužan; ali mi ćemo od vas prihvatiti naklonost za naklonost. Pokažite nam
svoju kuću i pripremite je, da se tamo održi rasprava koja će se održati sutra i da se može primiti svatko
tko želi biti prisutan da je čuje.” Kad je to čuo poglavar grada, jako se obradovao; a i sav je narod to rado
čuo. A kad se mnoštvo razišlo, pokazao je svoju kuću; a starac se također spremao otići. Ali zapovjedio sam
jednom od svojih pratilaca da potajno slijedi starca i otkrije gdje je odsjeo. A kad smo se vratili u svoj konak,
ispričasmo svojoj braći sve što smo imali sa starcem; i tako, kao i obično, večerali smo i otišli spavati.

Poglavlje XXXVII: "Oblik zvučnih riječi ... od mene"

Ali sutradan je Kefa ustao rano i pozvao nas, te smo zajedno otišli na tajno mjesto u kojem smo bili
prethodnog dana, radi molitve. A kad smo nakon molitve dolazili odande na zakazano mjesto, on nas je
usput potaknuo govoreći: “Čujte me, ljubljeni susluže, dobro je da svaki od vas, po svojoj sposobnosti,
doprinese prednost onih koji se približavaju vjeri našeg Puta; i stoga ne ustezaj od poučavanja neznalica i
podučavanja u skladu s mudrošću koja ti je darovana Božjom providnošću, ali tako da samo spojiš rječitost
svog govora s onim stvarima koje si čuo od mene, i koji su vam bili predani. Ali nemojte govoriti ništa što
je vaše, a što vam nije predano, iako vam se može činiti da je istina; ali zadržite one stvari, kao što sam
rekao, koje sam i sam primio od Navi ̒Emeta, Y'shua, i koje sam vam predao, iako se može činiti da su manje
pune autoriteta. Jer tako često čine ljudi koji se okreću od istine, a vjeruju da su svojim vlastitim mislima
otkrili istinitiji i moćniji oblik istine.”

Poglavlje XXXVIII: Kuća poglavara

Na ove Kefine savjete dragovoljno smo pristali, rekavši mu da ne smijemo činiti ništa osim onoga što
mu je drago. Zatim je rekao: “Da biste, dakle, bili vježbani bez opasnosti, svatko od vas vodi raspravu u
mojoj prisutnosti, jedan za drugim, i svaki jasno objašnjavajući svoja pitanja. Sada, dakle, kao što je Niceta
dovoljno govorio jučer, neka Aquila vodi raspravu danas; a nakon Aquile, Klement; a onda ću, ako slučaj
zahtijeva, nešto dodati.” U međuvremenu, dok smo ovako razgovarali, došli smo do kuće; a gospodar nas
je dočekao i odveo u stanoviti stan, uređen na način kazališta i lijepo sagrađen. Tamo smo zatekli veliku
gužvu koja nas je čekala tijekom noći, a među njima i starca koji se jučer svađao s nama. Stoga uđosmo,
imajući Kefa usred sebe, gledajući oko sebe možemo li igdje vidjeti starca; a kada ga je Kefa vidio kako se
krije usred gomile, pozvao ga je govoreći: “Budući da posjeduješ duh prosvijetljeniji od većine, zašto se
skrivaš i skrivaš u skromnosti? Radije dođite ovamo i iznesite svoje osjećaje.”

Poglavlje XXXIX: Rekapitulacija jučerašnjeg argumenta

Kad je Kefa to rekao, gomila je odmah počela praviti mjesta za starca. I kada je došao naprijed, ovako je
počeo: “Iako se ne sjećam riječi govora koji je mladić održao jučer, ipak se sjećam općeg značenja i reda; i
stoga smatram potrebnim, zbog onih koji jučer nisu bili prisutni, nazvati rečeno, i ukratko sve ponoviti, da,
premda mi je možda nešto izmaklo, da ga podsjeti na to onaj koji je predao diskurs, koji je sada
prisutan. Ovo je, dakle, bila suština jučerašnje rasprave: da se za sve stvari koje vidimo, utoliko što se
sastoje u određenom omjeru, i umjetnost, i oblik, i vrste, mora vjerovati da su stvorene inteligentnom
moći; ali ako su ih formirali um i razum, slijedi da svijetom upravlja providnost istoga razuma, iako nam se
može činiti da stvari koje se čine u svijetu nisu sasvim ispravno učinjene. Ali iz toga slijedi da ako je Elohim i
Um stvoritelj svih stvari, On također mora biti pravedan; ali ako mu je samo, On nužno suci. Ako On sudi,
nužno je da ljudi budu suđeni s obzirom na njihova djela; i ako se svakome sudi zbog njegovih djela, kad-
tad će doći do pravednog razdvajanja između Zaddikima i grešnika. Mislim da je to bila suština cijelog
diskursa.

Poglavlje XL: Postanak

„Ako se, dakle, može pokazati da su um i razum stvorili sve, slijedi da razum i providnost također
upravljaju onim stvarima koje dolaze poslije. Ali ako neinteligentna i slijepa priroda proizvodi sve, razum
prosudbe je nedvojbeno svrgnut; i nema osnova očekivati ni kaznu za grijeh ni nagradu za dobro činjenje
tamo gdje nema suca. Budući da, dakle, cijela stvar ovisi o ovome i visi o ovoj glavi, nemojte pogriješiti ako
želim da se o tome raspravlja i rješava nešto potpunije. Jer u tome su prva vrata, takoreći, zatvorena prema
svemu što je stavljeno pred nas, i stoga želim prije svega da mi se ona otvore. Sada, dakle, čujte što je moja
nauka; i ako tko od vas želi, neka mi odgovori: jer neću se stidjeti učiti, ako čujem ono što je istinito, i pristati
na onoga koji govori ispravno. Dakle, govor koji ste jučer održali, koji tvrdi da se sve stvari sastoje od
umjetnosti, mjere i razuma, ne uvjerava me u potpunosti da su um i razum stvorili svijet; jer imam mnogo
stvari za koje mogu pokazati da se sastoje kompetentnom mjerom, oblikom i vrstom, a koje ipak nisu
stvorene umom i razumom. Zatim, osim toga, vidim da se mnoge stvari u svijetu rade bez dogovora,
posljedica ili pravde, i da se ništa ne može učiniti bez tijeka Postanka. To ću u nastavku najjasnije dokazati
iz vlastitog slučaja.”

Poglavlje XLI: Duga

 Kad je starac to rekao, Aquila je odgovorio: “Kao što ste sami predložili da svatko tko želi ima priliku
odgovoriti na ono što biste mogli reći, moj brat Niceta mi dopušta da danas vodim raspravu.” Onda starac:
„Hajde, sine moj, kako hoćeš. A Aquila je odgovorio: “Obećao si da ćeš pokazati da postoji mnogo stvari na
svijetu koje imaju oblik i vrste raspoređene jednakim razlogom za koje je očito da na njih nije utjecao
Elohim kao njihov Stvoritelj. Sada, kao što ste obećali, istaknite ove stvari.” Tada je starac rekao: “Gle,
vidimo kako luk na nebu poprima kružni oblik, dovršen u svim razmjerima, i ima izgled stvarnosti, koju po
svoj prilici ni um ne bi mogao konstruirati niti razum opisati; a ipak ga ne stvara nikakav ljudski um. Evo,
sve sam iznio jednom riječju: sad mi odgovori.”

Poglavlje XLII: Vrste i oblici

Zatim je Aquila rekao: “Ako se išta izražava iz vrste i oblika, odmah se razumije da je to iz razuma i da
se ne može napraviti bez uma; budući da sam tip, koji izražava figure i forme, nije napravljen bez uma. Na
primjer, ako se vosak nanese na ugravirani prsten, on uzima pečat i lik s prstena, što je nedvojbeno bez
smisla; ali tada je prsten, koji izražava lik, ugraviran rukom radnika, a um i razum su dali tip prstenu. Tako
se onda i luk izražava u zraku; jer sunce, utiskujući svoje zrake na oblake u procesu isplaćivanja, i
pričvršćujući vrstu svoje kružnosti na mutnu vlagu, kao na meki vosak, proizvodi izgled luka; a to se, kao
što sam rekao, postiže refleksijom sunčeve svjetlosti na oblacima i reproduciranjem svjetline njegovog
kruga iz njih. Sada se to ne događa uvijek, već samo kada se pruži prilika ispuštanjem navlaženih oblaka. I
posljedično, kada se oblaci ponovno zgusnu i sjedine, oblik luka se rastvara i nestaje. Konačno, luk se nikad
ne vidi bez sunca i oblaka, kao što se slika ne proizvodi osim ako nema vrste i voska ili nekog drugog
materijala. Nije divno ni da je Elohim Stvoritelj u početku stvarao tipove iz kojih se sada mogu izražavati
oblici i vrste. Ali ovo je slično onome, da je u početku Elohim stvorio neosjetljive elemente koje bi mogao
koristiti za formiranje i razvoj svih drugih stvari. Ali čak i oni koji oblikuju kipove najprije naprave kalup
od gline ili voska, a iz njega se proizvodi lik kipa. A zatim se od kipa također stvara sjena, koja sjena uvijek
nosi oblik i sličnost kipa. Što ćemo onda reći? Da neosjetljivi kip tvori sjenu dovršenu s jednakom
marljivošću kao i sam kip? Ili će se završetak sjene bez oklijevanja pripisati onome koji je također oblikovao
kip?

Poglavlje XLIII: Stvari koje je Elohim napravio naizgled beskorisne i podle

“Ako vam se, dakle, čini da je to tako, a ono što je rečeno o ovoj temi je dovoljno, dođi da se raspitamo o
drugim stvarima. Ili ako mislite da nešto još uvijek želite, dopustite nam da to ponovno razmotrimo.” A
starac je rekao: “Volio bih da ovo još jednom prođeš, budući da ima mnogo drugih stvari za koje vidim da
su napravljene na sličan način: jer oba se ploda drveća rađaju na isti način, lijepo oblikovani i divno
zaobljeni; a izgled lišća oblikovan je s golemom gracioznošću, a zelena opna protkana je izvrsnom
umjetnošću. Onda, štoviše, hoćemo li reći da buhe, miševe, guštere i slično stvara Elohim ? Stoga se iz ovih
podlih predmeta izvodi pretpostavka o superiornom, da oni nipošto nisu oblikovani umijećem
uma.” “Dobro ste zaključili,” rekao je Aquila, “što se tiče teksture lišća, a što se tiče malih životinja, da je iz
njih povučeno vjerovanje superiornih stvorenja. Ali te stvari ne bi trebale vas zavarati i navesti vas da
mislite da Elohim, radeći samo s dvije ruke, nije mogao dovršiti sve što je stvoreno; ali sjeti se kako ti je
moj brat Niceta jučer odgovorio, kako je on uistinu otkrio misterij prije vremena, kao sin koji je razgovarao
sa svojim ocem, i objasnio zašto i kako se prave stvari koje se čine beskorisnima.”

Poglavlje XLIV: Red i nered

Tada starac: “Želio bih čuti od tebe zašto su te beskorisne stvari napravljene voljom tog vrhovnog
uma ! Ako vam je, reče on, potpuno očito da u njima postoji djelo uma i razuma, onda nećete oklijevati reći
i zašto su napravljeni i izjaviti da su ispravno napravljeni. Na to je starac dodao: "Ne mogu, sine moj, reći
da su stvari koje se čine umjetnošću stvorene umom zbog drugih stvari za koje vidimo da se u svijetu čine
nepravedno i neuredno." “Ako,” kaže Aquila, “te stvari koje se rade neuredno ne dopuštaju da kažete da ih
čini YHWH-ina providnost, zašto vas one stvari koje se rade uredno ne prisile da kažete da ih čini YHWH, i
da iracionalna priroda ne može proizvesti racionalno djelo? Jer sigurno je, niti uopće poričemo, da se na
ovom svijetu neke stvari rade uredno, a neke neuređeno. Trebamo li stoga vjerovati da one stvari koje se
čine razumno čine Providnost, ali one koje se rade iracionalno i neumjereno, koje se čine kao da se događaju
prirodno, su nesreće? Ali čudim se da ljudi ne shvaćaju da tamo gdje ima smisla da se stvari mogu raditi i
uredno i neuredno, ali gdje nema smisla, ni jedno ni drugo se ne može učiniti, jer razum pravi red, a tijek
reda nužno proizvodi nešto izvan reda, ako je dopušteno išta suprotno poremetiti red.” Tada starac: “Volio
bih da mi pokažeš kako se to baš radi!”

Poglavlje XLV: Kretanje Sunca i Mjeseca

 Aquila kaže: “Učinit ću to bez odlaganja. Na nebu su prikazana dva vidljiva znaka: jedan za sunce, drugi
za mjesec; a njih slijedi pet drugih zvijezda, od kojih svaka opisuje svoju zasebnu orbitu. Njih je, dakle,
Elohim postavio na nebo, pomoću kojih se temperatura zraka može regulirati prema godišnjim dobima, a
redoslijed promjena i izmjenjivanja može se zadržati. Ali pomoću istoga, ako u bilo kojem trenutku pošalje
kugu i pokvarenost na zemlju zbog grijeha ljudi, zrak se uznemiri, kuga se donosi na životinje, kuga na
usjeve i razorna godina u svakom pogledu na ljude . Dakle, na jedan te isti način red se održava i
uništava. Jer, čak je i nevjernicima i nevještima jasno da se hod sunca, koji je koristan i potreban svijetu, a
koji je dodijeljen Providnošću, uvijek održava urednim; ali se mjesečevi tijekovi, u usporedbi s kretanjem
sunca, nevještima čine neuobičajenim i nemirnim u njezinom rastu i opadanju. Jer sunce se kreće u
određenim i urednim razdobljima, jer od njega su sati, od njega dan kada izlazi, od njega i noć kada
zalazi; od njega se računaju mjeseci i godine, od njega se proizvode varijacije godišnjih doba; dok, uzdižući
se do viših krajeva, kali proljeće; ali kad stigne do vrha neba, on rasplamsa ljetne žege: opet, tonući,
proizvodi ćud jeseni; a kad se vrati u svoj najniži krug, oporučuje nam strogost zimske hladnoće iz ledenog
okova neba.

Poglavlje XLVI: Sunce i Mjesec i ministri dobra i zla

“Ali o ovim temama ćemo opširnije govoriti nekom drugom prilikom. Sada, u međuvremenu, zar ne
vidimo da, iako je on dobar sluga za reguliranje promjena godišnjih doba, ipak, kada je kazna nanesena
ljudima u skladu s voljom Elohima, on žari jače i spaljuje svijet s više žestoke vatre? Na sličan je način i
mjesečev hod, i ta promjena koja se nevještom čini neurednom, prilagođena je rastu usjeva, stoke i svih
živih bića; jer njezinim rastom i opadanjem, nekim prekrasnim izumom providnosti, sve što se rađa hrani
se i raste. O tome bismo mogli opširnije govoriti i detaljnije razotkriti stvar, ali čini se da je to dovoljno da
odgovorimo na postavljeno pitanje. Dakle, istim uređajima od kojih se proizvode, sve se hrani i povećava! S
druge strane, kada se, iz bilo kojeg opravdanog razloga, promijeni propis određenog poretka, nastaje
pokvarenost i smutnja, tako da kazna može doći na ljude voljom Elohima, kao što smo gore rekli.

Poglavlje XLVII: Kazne pravednih i nemoralnih

“Ali možda ćete reći: 'Što je s činjenicom da se, u toj zajedničkoj kazni, takve stvari zadese i dobri i
zli?' Istina je, i mi to priznajemo; ali kažnjavanje pravednika im ide u korist, da, budući da su pogođeni u
sadašnjem životu, budu pročišćeniji za budućnost, u kojoj im je pripremljen vječni Šabat, i da u isto vrijeme
čak i zlo može donekle koristiti od njihove kazne okretanjem ka pravednosti, ili pak da im se izrekne
pravedna presuda budućeg suda; budući da u istim kaznama pravednici zahvaljuju YHWH, dok
nepravednici hule. Stoga, budući da je mišljenje o stvarima podijeljeno na dva dijela, da se neke stvari rade
po nalogu, a druge protiv reda, trebalo bi, od onih stvari koje se rade po redu, vjerovati da postoji
providnost; ali s obzirom na one stvari koje se rade protiv reda, trebamo tražiti njihove uzroke od onih koji
su ih naučili učenjem navija. Jer oni koji su se upoznali s govorom o naviima znaju kada i zbog kojeg razloga
su se u svakom naraštaju dogodile kvar, tuča, pošast i slične stvari i za koje su grijehe poslane kao
kazna; odakle su uzroci tuge, jadikovke i tuge zadesili ljudski rod; odakle je također nastupila trepetna
bolest i da je to od početka bila kazna za ubojstvo.

Poglavlje XLVIII: Kazne za grijehe

„Jer na početku svijeta nije bilo nijednog od ovih zala, nego su se uzdigla iz pobune ljudi; a odatle se
stalnim porastom bezakonja povećavao i broj zala. Ali iz tog razloga je YHWH donio presudu za sve ljude,
jer sadašnji život nije bio takav da se sa svakim može postupati prema njegovim zaslugama. Dakle, one
stvari koje su bile dobro i uredno postavljene od početka, kada nisu postojali uzroci zla, ne mogu se suditi
prema zalima koja su zadesila svijet zbog grijeha ljudi. Ukratko, kao pokazatelj onoga što je bilo od početka,
pronalaze se neka plemena koja su stranca ovim zalima. Jer Seres, budući da žive čedno, bivaju oslobođeni
svih njih; jer ne dolaze na ženu nakon što je zatrudnjela ili dok se čisti. Nitko tamo ne jede nečisto meso. Oni
ne znaju ništa o zebahima, ali svi su shoftim za sebe prema pravdi. Iz tog razloga oni nisu kažnjeni onim
pošastima o kojima smo govorili. Žive do duboke starosti i umiru bez bolesti. Ali mi, jadni kakvi jesmo, koji
kao da živimo sa smrtonosnim zmijama – mislim s nemoralnim ljudima – nužno trpimo s njima pošasti
nevolja na ovom svijetu, ali njegujemo nadu iz utjehe dobrih stvari koje dolaze.”

Poglavlje XLIX: Prezreni Elohimovi propisi

“Ako su,” rekao je starac, “čak i pravednici mučeni zbog tuđih bezakonja, Elohim je trebao, kao što je to
predvidjeti, zapovjediti ljudima da ne čine ono od čega bi trebalo biti potrebno da pravednici budu
pogođeni s nepravednicima; ili ako su ih učinili, on je bio dužan primijeniti neke korekcije ili pročišćavanje
na svijetu.” “Elohim,” rekao je Aquila, “učinio je to i dao je naviima upute kako ljudi trebaju živjeti; ali su i
ove propise prezirali. Doista, ako ih je netko želio promatrati, zadavali su im razne ozljede sve dok ih nisu
otjerali od njihovog namjernog poštivanja, pretvorili ih u gomilu nevjerstva i učinili ih sličnima sebi.

Poglavlje L: Potop
„Dakle, ukratko, u prvo vrijeme, kada je sva zemlja bila umrljana grijesima, YHWH je donio potop na
svijet, za koji kažete da ga je učinio Deukalion, i u to vrijeme spasio je jednog pravednika, s njegovim
[5]

sinovima, u kovčegu, a s njim i rasu svih biljaka i životinja. Pa ipak, čak i oni koji su iz njih proizašli, nakon
nekog vremena opet su činili djela poput onih svojih prethodnika; jer su one stvari koje su ih zadesile bile
zaboravljene, tako da njihovi potomci nisu ni vjerovali da se dogodio potop. Tako je Elohim također
odredio da više ne bude potopa u sadašnjem svijetu, inače bi ga trebao biti u svakom naraštaju, prema
izvještaju o njihovim grijesima zbog njihove nevjere; ali je radije dopustio da određeni malakimi koji
uživaju u zlu imaju vlast nad nekoliko plemena - i njima je dana vlast nad pojedinim ljudima, ali samo pod
ovim uvjetom, ako im se itko prvi učinio podložan grijehom - sve dok On trebao bi doći onaj koji uživa u
dobru, i po Njemu bi se upotpunio broj pravednika, a povećanjem broja poslušnih ljudi u cijelom svijetu
neposlušnost bi trebala biti u određenoj mjeri potisnuta, te bi svima trebalo biti poznato da sve to je dobro
čini YHWH.

Poglavlje LI: Zla koje donosi grijeh

„Ali po slobodi volje, svaki čovjek, dok je nevjeran u ono što dolazi, upada u zla čineći zla djela. A to su
stvari na svijetu koje se čine u suprotnosti s redom, koje svoje postojanje duguju ljudskoj pobuni protiv
Tore. Stoga je svrha YHWH-a da ga čovjek obožava, što je dao ljudima na početku. Hodali su dobrim putem
kako bi uživali u nepotkupljivim dobrima. Ali kada su sagriješili, grijehom su rodili zlo. I svakom dobrom
se pridružuje zlo kao izvjesni savez savezništva s grijehom, budući da je doista zemlja bila onečišćena
ljudskom krvlju, a žrtvenici su osvijetljeni demonima, i oni su zagadili sam zrak prljavim dim zebahima; i
tako su na kraju elementi, budući da su prvi bili pokvareni, predali ljudima krivnju za svoju pokvarenost,
kao što korijenje hrani grane i plod.

Poglavlje LII: "Nema ruže bez svog trna"

“Promatrajte dakle u ovome, kao što sam rekao, kako pravedno YHWH dolazi u pomoć onima koji su
povrijeđeni; da, budući da su zla koja su proizašla iz grijeha povezana s Elohimovim dobrima, On treba
dodijeliti odvojene poglavare u ova dva odjela. A Onome koji se raduje u dobru, On je odredio uređenje
dobrih stvari, da one koji vjeruju privede vjeri Svoje providnosti. Ali onom koji se raduje zlu, On je dao one
stvari koje se rade bez reda i beskorisno, iz kojih naravno dolazi u sumnju vjera Njegove providnosti, i tako
je pravedni Elohim napravio pravednu podjelu. Stoga, dok uredan hod zvijezda stvara vjeru da je svijet
napravljen rukom dizajnera, s druge strane, uznemirenja zraka, štetni povjetarac, nekontrolirana vatra
munje, bacaju sumnju na djelo providnosti. Jer, kao što smo rekli, svaka dobra stvar ima svoju
odgovarajuću suprotnu zlu stvar spojenu s njom; kako je tuča suprotna gnojnim pljuskovima, kvarenje
plijesni povezuje se s nježnom rosom, olujni vihori spojeni su s blagim vjetrovima, neplodna stabla s
plodnim, štetnim biljem s korisnim, a divlje i razorne životinje s nježnim. Ali sve je to uredio Elohim, jer je
izbor ljudske volje odstupio od svrhe dobra i otpao u zlo.

Poglavlje LIII: Sve ima svoju odgovarajuću suprotnost

„Tako da ova podjela vrijedi za sve stvari svijeta; a kako ima poslušnih ljudi, tako ima i buntovnih; kako
postoje naviïm, tako postoje i lažni naviïm; a među Gojima ima filozofa i lažnih filozofa. Također su arapska
plemena, i mnoga druga, oponašala obrezanje Yahudaïma zbog njihove neposlušnosti. Tako je i obožavanje
demona suprotno božanskom štovanju, mikva mikvah, zakoni Tori, lažni shlichim shlichim, i lažni morim
morim. I stoga među filozofima jedni tvrde providnost, drugi je poriču; jedni tvrde da postoji jedan Elohim,
drugi da ih ima više od jednog: ukratko, stvar je došla do toga, dok se demoni protjeruju riječju Elohima,
kojom se objavljuje da postoji providnost, magija umjetnost je, za potvrdu nevjere, pronašla načine
oponašanja toga suprotnim. Tako je otkrivena metoda suprotstavljanja zmijskim otrovima začaranjima i
izlječenjem suprotnim riječi i moći Elohima. Magijska umjetnost je također otkrila službe suprotne
Elohimovom malahimu, stavljajući prizivanje duhova i izmišljotine demona u suprotnost s njima. I, da ne
produžujemo diskurs daljnjim nabrajanjem, ne postoji ništa što bi činilo vjeru providnosti, koja, s druge
strane, nema nešto pripremljeno za nevjeru; i stoga oni koji ne poznaju tu podjelu stvari, misle da nema
providnosti, zbog onih stvari na svijetu koje su u neskladu s njima samima. Ali hoćeš li ti, oče moj, kao
mudar čovjek, izabrati iz te podjele onaj dio koji čuva red i čini vjeru providnosti, a ne slijediti samo onaj
dio koji se protivi redu i neutralizira vjeru providnosti.”
Poglavlje LIV: Ilustracija
Na to je starac odgovorio: "Pokaži mi put, sine moj, kojim ću u svom umu uspostaviti jedan ili drugi od
ova dva reda, od kojih jedan tvrdi, a drugi niječe, providnost." Aquila je odgovorio: “Onome koji ispravno
prosuđuje odluka je laka. Jer upravo ovo što kažete, red i nered, može proizvesti pretvornik, ali ne i
neosjetljiva priroda. Jer pretpostavimo, radi ilustracije, da je velika masa otrgnuta s visoke stijene i bačena
naglavačke, i kad se sudarila o tlo razbijena na mnoge komade, može li na bilo koji način biti da među tim
mnoštvom fragmenata, trebao bi se naći čak i jedan koji bi trebao imati savršenu figuru i oblik?” Starac je
odgovorio: "To je nemoguće." "Ali", rekao je Aquila, "ako postoji kip, on može svojom vještom rukom i
razumnim umom oblikovati kamen izrezan s planine u lik koji god želi." Starac je rekao: "To je
istina." “Stoga,” kaže Aquila, “kada nema racionalnog uma, iz mase se ne može oblikovati lik; ali kada postoji
um koji dizajnira, može postojati i oblik i deformacija: na primjer, ako radnik izreže s planine blok kojemu
želi dati oblik, prvo ga mora izrezati neoblikovanog i grubog; zatim, postepeno ga čekićem i klesanjem po
pravilu svoje umjetnosti, izražava oblik koji je zamislio u svom umu. Tako se, dakle, iz slabosti ili
deformiteta, rukom radnika postiže oblik, a oboje proizlaze iz radnika. Na sličan način, dakle, stvari koje se
rade u svijetu postižu se providnošću iznajmljivača, iako se mogu činiti ne baš uredno. I zato, jer su vam
ova dva puta poznata, i čuli ste njihove podjele, bježite s puta nevjere, da vas ne odvede do onog kneza koji
uživa u zlima; nego slijedite put vjere da dođete do kralja koji voli dobre ljude.”

Poglavlje LV: Dva kraljevstva

Na to je starac odgovorio: „Ali zašto je stvoren onaj knez koji uživa u zlu? A od čega je napravljen? Ili
nije stvoren?” Aquila je rekao: “Tretiranje te teme pripada drugom vremenu. Ali da ne biste u potpunosti
otišli bez odgovora na ovo, dat ću nekoliko savjeta i na ovu temu. Elohim je, predviđajući sve stvari prije
stvaranja svijeta, znajući da će ljudi koji će to biti, neki od njih doista biti skloni dobru, a drugi suprotnom,
dodijelio je one koji bi trebali izabrati dobro svojoj vlastitoj vlasti i svojoj brizi. , i nazvao ih Svojim
osebujnim naslijeđem; ali On je dao vlast nad onima koji bi se trebali okrenuti zlu onim malakimima koji,
ne svojom supstancom, već protivljenjem, nisu htjeli ostati s Elohimom, pokvareni porokom zavisti i
ponosa. One je, dakle, učinio dostojnim sarima od dostojnih podanika; ipak ih je tako predao tim
malakimima, da oni nemaju moć činiti što hoće protiv njih, osim ako ne prijeđu granice koje su im
dodijeljene od početka. A ovo je dodijeljeno, da ako netko prvo ne izvrši volju demona, demoni nemaju moć
nad njim.”

Poglavlje LVI: Porijeklo zla

Tada je starac rekao: “Izvrsno si to rekao, sine moj. Ostaje samo da mi kažeš odakle je supstanca zla. Jer
ako ga je napravio Elohim , zao plod pokazuje da je korijen kriv; jer se čini da je i ona zle prirode. Ali ako je
ova tvar bila neostarjela s Elohimom , kako ono što je bilo jednako neproizvedeno i besposljednje može
biti podložno drugoj?" “Nije uvijek bilo”, reče Aquila; “ali ni iz toga ne slijedi nužno, ako ga je stvorio Elohim,
da se njegov Stvoritelj treba smatrati takvim kao što je ono što je On stvorio. Jer doista je Elohim stvorio
suštinu svih stvari; ali ako razuman um, koji je stvorio Elohim, ne pristane na Toru svog Stvoritelja, i ne ide
izvan granica umjerenosti koja mu je propisana, kako se to odražava na Stvoritelja? Ili ako postoji neki
razlog viši od ovoga, mi ga ne znamo; jer ne možemo znati ništa savršeno, a posebno u vezi s onim stvarima
za naše neznanje o kojima ne smijemo biti suđeni. Ali one stvari zbog kojih nas treba osuđivati najlakše je
razumjeti i poslane su gotovo u jednoj riječi. Jer gotovo cijelo pravilo naših postupaka sažeto je u tome, da
ono što ne želimo trpjeti ne smijemo činiti drugima. Jer kako ne biste bili ubijeni, morate se čuvati da ne
ubijete drugoga; i kako ne bi htio da se pokvari vlastiti brak, ne smiješ oskvrniti tuđu postelju; ne bi vas
ukrali, niti morate ukrasti; i svako pitanje ljudskih postupaka obuhvaćeno je ovim pravilom.”

Poglavlje LVII: Starac neuvjeren

Tada starac: „Nemoj pogriješiti, sine moj, što ću reći. Iako su tvoje riječi moćne, ipak me ne mogu navesti
da vjerujem da se išta može učiniti osim Postanka. Jer znam da mi je sve učinjeno nužnošću Postanka, i
stoga se ne mogu uvjeriti da je u našoj moći bilo da činimo dobro ili činimo zlo; i ako nemamo svoje
postupke u našoj moći, ne mogu vjerovati da će doći do presude po kojoj se zlima mogu nanijeti kazne ili
nagrade dati dobrima. Ukratko, budući da vidim da ste upućeni u ovakvu vrstu učenja, iznijet ću vam
nekoliko stvari iz same umjetnosti.” “Ako,” kaže Aquila, “poželite dodati nešto iz te znanosti, moj brat
Klement će vam odgovoriti s pažnjom, budući da se potpunije bavio matematičkom naukom. Jer na druge
načine mogu tvrditi da su naši postupci u našoj vlastitoj moći; ali ne bih smio pretpostavljati one stvari koje
nisam naučio.”

Poglavlje LVIII: Suditi nad YHWH

 Kad je Aquila ovako progovorio, tada sam Klement rekao: “Sutra, oče moj, govorit ćeš kako hoćeš, a mi
ćemo te rado čuti; jer pretpostavljam da će vam također biti drago što imate posla s onima koji nisu u
neznanju o znanosti koju ispovijedate.” Kad je, dakle, bilo dogovoreno između starca i mene, da sutradan
vodimo raspravu o temi Postanka - da li se sve stvari čine pod njegovim utjecajem, ili u nama postoji nešto
što nije učinjeno od Postanka , ali po prosudbi uma — Kefa je ustao i počeo govoriti o sljedećem: „Za mene
je izuzetno divno da stvari koje se lako mogu otkriti ljudi otežavaju skrivenim mislima i riječima; a posebno
oni koji se smatraju mudrima i koji, želeći shvatiti volju YHWH, tretiraju Elohima kao da je čovjek, dapače
kao da je nešto manje od čovjeka: jer nitko ne može znati svrhu ili um nekog čovjek osim ako sam ne otkrije
svoje misli; a isto tako nitko ne može naučiti zanimanje osim ako ga dugo ne podučava majstor. Koliko više
mora biti da nitko ne može spoznati um ili djelo nevidljivog i neshvatljivog Elohima, osim ako On sam ne
pošalje navija da objavi svoju svrhu i objasni put njegova stvaranja, u mjeri u kojoj je ljudima dopušteno
nauči! Stoga mislim da je smiješno kada ljudi sude o moći Elohima na prirodan način, i misle da je ovo
moguće, a ono nemoguće za Njega, ili ovo veće, a ono manje, dok su u neznanju o svemu; koji, budući da je
nepravedan, sudi pravednom YHWH; nevješt, suditi kontriveru; pokvariti, suditi nepotkupljivom; stvorio,
sudi Stvoritelju.

Poglavlje LIX: Navi ̒Emet Y'shua

„Ali ne bih htio da mislite, da govoreći ovo oduzimam moć prosuđivanja o stvarima; ali savjetujem da
nitko ne hoda po zabludama i ne srlja u pogreške bez kraja. I stoga savjetujem ne samo mudre ljude, nego
doista sve ljude koji žele znati što im je korisno, da traže Navi ̒Emet Y'shua; jer samo On zna sve, i koji zna
što i kako svaki čovjek traži. Jer On je u umu svakoga od nas, ali u onima koji nemaju želju za spoznajom
Elohima i Njegove pravednosti, On je neaktivan; ali On djeluje u onima koji traže ono što je korisno za
njihov duh i pali u njima svjetlo znanja. Zato tražite prije svega Njega; a ako Ga ne nađeš, ne očekuj da ćeš
išta naučiti od bilo kojeg drugog. Ali ga ubrzo pronalaze oni koji Ga marljivo traže kroz ljubav prema istini,
i čiji duh ne zavlada nemoralom. Jer On je prisutan s onima koji Ga žele u nevinosti svoga duha, koji strpljivo
podnose i izvlače uzdahe iz dna srca kroz ljubav prema istini. Ali On napušta zlonamjerne umove, jer kao
navi zna misli svakoga. I zato neka nitko ne misli da Ga može pronaći svojom vlastitom mudrošću, osim
ako, kao što smo rekli, ne isprazni svoj um od svakog nemorala i ne zamisli čistu i vjernu želju da ga
upozna. Jer kad se netko tako pripremio, On se sam kao navi, vidjevši um pripremljen za Njega, od svoje
vlastite volje nudi Sebe svome znanju.

Poglavlje LX: Njegovo oslobađanje ne treba dovoditi u pitanje

“Stoga, ako netko želi sve naučiti, mora to učiniti “malo po malo” , jer, budući da je smrtan, neće moći
[6]

odjednom shvatiti Elohimov savjet i skenirati samu neizmjernost. Ali ako, kao što smo rekli, želi naučiti
sve, neka traži Navi ̒Emet; a kad Ga nađe, neka se s Njim ne ponaša pitanjima, prepirkama i
argumentima; ali ako je dao bilo kakav odgovor ili izrekao bilo kakvu presudu, ne može se sumnjati da je
to sigurno. I zato, prije svega, neka se traži Navi E
̒ met i neka se dohvate Njegove riječi. U pogledu ovih,
samo bi o tome svatko trebao raspravljati, da bi se mogao zadovoljiti ako su uistinu Davarim haNavi; to
jest, ako sadrže nesumnjivu vjeru u stvari koje dolaze, ako označavaju određena vremena, ako čuvaju
poredak stvari, ako ne odnose kao posljednje ono što je prvo, niti kao prvo ono što je učinjeno posljednje ,
ako ne sadrže ništa suptilno, ništa sastavljeno magijskom umjetnošću za zavaravanje, ili ako nisu prenijeli
na sebe stvari koje su otkrivene drugima, i pomiješale ih s lažima. A kada se sve te stvari raspravi
ispravnom prosudbom, utvrđuje se da su to riječi navija, pa im treba odmah vjerovati u vezi sa svim
stvarima o kojima su govorili i odgovorili.

Poglavlje LXI: Neznanje filozofa

“Jer pomno razmotrimo djelo YHWH. Jer dok su filozofi uveli određene suptilne i teške riječi, tako da
čak ni pojmovi koje koriste u svojim diskursima ne mogu svi znati i razumjeti, YHWH je pokazao da su oni
koji su sebe smatrali tvorcima riječi potpuno nevješti u pogledu znanja istine. Jer znanje o stvarima koje
prenosi Navi ̒Emet Y'shua jednostavno je, jasno i kratko; za koje oni ljudi koji hodaju kroz zabluda i kroz
kamene poteškoće riječi potpuno ne znaju.
Stoga je skromnim i jednostavnim umovima, kada vide da se događaju stvari koje su bile prorečene,
dovoljno je i više nego dovoljno da mogu primiti najsigurnije znanje iz najsigurnijeg predznanja. A za ostalo
neka budu u šalomu, pošto su primili očito znanje istine. Jer sve ostale stvari tretiraju se mišljenjem, u
kojem ne može biti ništa čvrsto. Jer koji je to govor koji se ne može proturječiti? I koji je to argument koji
ne smije biti oboren drugim argumentom? I stoga je to da ljudi raspravom ove vrste nikada ne mogu doći
do kraja znanja i učenja, već prije nađu kraj svog života nego kraj svojih pitanja.

Poglavlje LXII: Kraj konferencije

 “I stoga, budući da su među tim stvarima neizvjesne, moramo doći u Navi E ̒ met. Abba YHWH želi da ga
svi vole, i stoga mu je bilo drago potpuno ukinuti ona mišljenja koja su nastala od ljudi, a u pogledu kojih
nema ništa slično sigurnosti, da bi On mogao biti traženiji i da On koga su zamaglili treba pokazati ljudima
put istine. Jer zbog toga je i Elohim stvorio svijet i ispunio ga. Otkuda je i svugdje blizu onima koji Ga traže,
iako je tražen i na najudaljenijim krajevima zemlje. Ali ako Ga netko ne traži na čist, izdvojen i vjeran način,
On je doista u njemu, jer je posvuda i nalazi se u umovima svih ljudi. Ali, kao što smo već rekli, On je uspavan
za nevjernike i smatra se da je odsutan od onih koji ne vjeruju u njegovo postojanje.” A kada je Kefa rekao
ovo, i još više u istom smislu, u vezi Y'shue, otpustio je mnoštvo. A kad je vrlo usrdno molio starca da ostane
s nama, ništa nije mogao prevladati; ali je i on otišao, da bi se sutradan vratio, kako je bilo dogovoreno. I
nakon ovoga smo i mi s Kefom otišli u svoj konak, i uživali u uobičajenoj hrani i odmoru.

Knjiga IX

Poglavlje I: Objašnjenje
Sutradan je Kefa, zajedno s nama, rano pohitao na mjesto na kojem je rasprava održana dan prije; a kad
je vidio da se ondje skupilo veliko mnoštvo da čuje, i vidio starca s njima, rekao mu je: “Starče, jučer je
dogovoreno da se danas posavjetuješ s Klementom; i da biste trebali ili pokazati da se ništa ne događa osim
Postanka, ili da Klement treba dokazati da ne postoji nešto poput Postanka, ali da je ono što radimo u našoj
vlastitoj moći.” Na to je starac odgovorio: „I ja se sjećam što je dogovoreno i pamtim riječi koje si izgovorio
nakon sklapanja sporazuma, u kojima si učio da je nemoguće da čovjek išta zna ako ne nauči od
Navija. ̒Emet.” Tada Kefa reče: “Ne znaš na što sam mislio; ali sad ću ti objasniti. Govorio sam o volji i
namjeri Elohima, koju je imao prije nego što je svijet bio, i kojom je svrhom stvorio svijet, odredio vremena,
dao Toru, obećao da će svijet doći pravednima radi nagrade za njihova dobra djela, i odredio kazne
nepravednima prema sudskoj presudi. Rekao sam da ovaj savjet i ovu Elohimovu volju ljudi ne mogu
saznati, jer nitko ne može prikupiti Elohimov um iz nagađanja i mišljenja, osim ako navi poslan od Njega to
ne izjavi. Stoga nisam govorio ni o kakvim doktrinama ili studijama; ne mogu se doznati ili spoznati bez
navi; jer znam da ljudi mogu spoznati i prakticirati i umjetnost i znanost, nakon što nauče, ne od
Navi ̒Emeta, već od ljudskih instruktora.

Poglavlje II: Pripremne utakmice

„Budući da, dakle, tvrdite da ste upoznati s položajem zvijezda i tokovima nebeskih tijela, i da iz njih
možete uvjeriti Klementa da je sve podložno Postanku ili da ćete od njega naučiti da sve stvari kojima
upravlja providnost i da imamo nešto u vlastitoj moći, sada je vrijeme da vas dvoje počnete s tim.” Na to je
starac odgovorio: “Sada, doista, nije bilo potrebno postavljati pitanja ove vrste, ako bismo mogli učiti
od Navi ' Emeta i čuti u određenoj tvrdnji da sve ovisi o nama i o sloboda naše volje. Jer me je jako pogodio
vaš jučerašnji govor u kojem ste raspravljali o moći navija. Otuda također pristajem i potvrđujem tvoj sud
da čovjek ništa ne može znati sa sigurnošću i bez sumnje, budući da ima samo kratko razdoblje života -
kratak i vitak dah, kojim se čini da se zadržava u životu. Međutim, budući da sam razumio da sam obećao
Klementu, prije nego što sam išta čuo o moći navija, da ću pokazati da su sve stvari podložne Postanku, ili
da bih od njega trebao naučiti da postoji nešto u nama samima, neka učini mi tu uslugu, da najprije počne,
te iznese i objasni što se može prigovoriti. Jer ja, otkad sam od vas čuo nekoliko riječi o snazi proroštva, bio
sam, priznajem, zbunjen, s obzirom na veličinu predznanja. Niti mislim da bi se trebalo primiti bilo što što
je prikupljeno iz nagađanja i mišljenja.”

Poglavlje III: Početak rasprave

Kad je starac to rekao, ja Klement je počeo govoriti ovako: “YHWH je po svome Sinu stvorio svijet kao
dvostruku kuću, odvojenu umetkom ovog svoda, koji se zove nebo; i postavio Malahima da prebiva u višem,
i mnoštvo ljudi da se rode u ovom vidljivom svijetu, među kojima bi mogao izabrati prijatelje za svog Sina,
s kojima bi se mogao radovati i koji bi mogli biti pripremljeni za Njega kao ljubljena nevjesta za
mladoženju. Ali čak i do vremena vjenčanja, koje je objava budućeg svijeta, On je odredio određenu moć da
bira i bdije nad dobrima onih koji su rođeni na ovom svijetu i da ih čuva za svoje Sin, koji je bez grijeha,
odvojen na određenom mjestu svijeta, u kojem već postoje neki koji se tamo pripremaju, kao što rekoh, kao
nevjesta ukrašena za dolazak zaručnika. Jer knez ovoga svijeta i sadašnjeg vremena je poput preljubnika
koji kvari i kvari umove ljudi i, zavodeći ih od ljubavi pravog zaručnika, mami ih stranim ljubavnicima.

Poglavlje IV: Zašto je stvoren zli princ

“Ali netko će reći: 'Kako je onda bilo potrebno da se napravi taj princ, koji je trebao odvratiti umove
ljudi od Sar 'Emeta?' Jer YHWH, koji je, kao što sam rekao, želio pripremiti prijatelje za svoga Sina, nije ih
želio stvoriti tako da oni nikako ne mogu biti ništa drugo, nego takvi koji bi trebali željeti po vlastitom
izboru i volji da budu dobri; jer niti je ono hvale vrijedno što nije poželjno, niti se ocjenjuje da je dobro ono
za čim se ne traži namjerno. Jer nema zasluge u tome što si ono iz čega nužnost tvoje prirode ne dopušta
da se mijenjaš. Stoga je Elohimova providnost htjela da se na ovom svijetu rodi mnoštvo ljudi, da se među
mnogima izaberu oni koji bi trebali izabrati dobar život. I budući da je predvidio da se sadašnji svijet ne
može sastojati osim od raznolikosti i nejednakosti, dao je svakom umu slobodu kretanja, u skladu s
različitostima sadašnjih stvari, i imenovao je ovog kneza, prema vlastitom prijedlogu tog kneza od onih [7]

stvari koje su u suprotnosti, da bi izbor boljih stvari mogao ovisiti o vježbanju kreposti!

Poglavlje V: Nužnost nejednakosti

„Ali kako bismo naše značenje učinili jasnijim, objasnit ćemo ga pojedinostima. Je li primjereno, na
primjer, da svi ljudi na ovom svijetu budu meleki, ili sarimi, ili majstori, ili morim, ili pravnici, ili geometri,
ili zlatari, ili pekari, ili kovači, ili gramatičari, ili bogataši, ili farmeri , ili parfimeri, ili ribari, ili
siromasi? Sigurno je da sve ovo ne bi moglo biti. Ipak, život ljudi zahtijeva sva ta zanimanja i mnoge druge,
a oni ne mogu bez ove raznolikosti zanimanja. Stoga je nejednakost neophodna u ovom svijetu. Jer melek
ne može biti, osim ako nema podanike nad kojima može vladati i vladati; niti može postojati gospodar, osim
ako nema nekoga nad kojim može vladati; a na sličan način i ostalo.

Poglavlje VI: Uređenje svijeta za vježbanje kreposti

„Stoga, Stvoritelj, znajući da nitko neće doći na natjecanje samo od sebe, dok se trud izbjegava, odnosno
obavljanje onih profesija koje smo spomenuli, pomoću kojih se ili pravda ili milost svakoga može biti
prikazano, napravljeno za muškarce tijelo podložno gladi, žeđi i hladnoći, kako bi se ljudi, prisiljeni radi
podupiranja svojih tijela, mogli spustiti na sva zanimanja koja smo spomenuli, po potrebi sredstva za
život. Jer mi smo naučeni kultivirati svaku od ovih umjetnosti radi hrane, pića i odjeće. I u tome se pokazuje
svrha svačijeg uma, hoće li zadovoljiti potrebe gladi i hladnoće putem krađa, ubojstava, krivokletstva i
drugih zločina te vrste; ili hoće li, čuvajući pravdu, milosrđe i uzdržljivost, ispuniti službu neposredne
nužde obavljanjem profesije i radom svojih ruku. Jer ako svoje tjelesne potrebe ispunjava pravdom,
poslušnošću i milosrđem, on izlazi kao pobjednik u borbi koja mu je postavljena i biva izabran za prijatelja
Sina YHWH. Ali ako služi tjelesnim požudama, prijevarama, bezakonjima i zločinima, postaje prijatelj kneza
ovoga svijeta i svih demona; od kojega je također poučen ovo: da pripisuje tokovima zvijezda pogreške
svojih vlastitih zlih djela, iako ih namjerno i svojevoljno bira. Jer umjetnosti se uče i prakticiraju, kao što
smo rekli, pod prisilom želje za hranom i pićem; ta želja, kada nekome dođe spoznaja istine, postaje slabija,
a štedljivost zauzima njeno mjesto. Za koji trošak imaju oni koji koriste vodu i kruh, a to očekuju samo od
YHWH-a?

Poglavlje VII: Staro i novo rođenje

“Postoji dakle, kao što smo rekli, određena nužna nejednakost u uređenju svijeta. Budući da doista svi
ljudi ne mogu znati sve i ostvariti sva djela, ipak svi trebaju korištenje i služenje gotovo svih. I zbog toga je
potrebno da jedan radi, a drugi mu plaća za njegov rad; da jedan bude sluga, a drugi gospodar; da jedan
bude podanik, drugi melek. Ali ovu nejednakost, koja je nužna odredba za život ljudi, YHWH je pretvorio u
prigodu pravde, milosrđa i čovječnosti: da dok se te stvari odvijaju između čovjeka i čovjeka, svatko može
imati priliku postupati pravedno s onoga kome mora platiti plaću za svoj rad, i da se milosrdno ponaša
prema onome tko ne može platiti svoj dug zbog bolesti ili siromaštva, i da se ponaša humano prema onima
koji se čine da su mu svojim stvaranjem podložni; također održavati nježnost prema podanicima i činiti sve
u skladu s YHWH-inom Torom. Jer On je dao Toru, pomažući na taj način umovima ljudi, da lakše shvate
kako se trebaju ponašati u pogledu svega, na koji način mogu izbjeći zlo i na koji način težiti budućim
blagoslovima; i kako, budući regenerirani u vodi, mogu dobrim djelima ugasiti vatru svog starog
rođenja. Jer naše prvo rođenje silazi kroz vatru požude, i stoga, prema božanskom odredbi, ovo drugo
rođenje uvodi voda, koja može ugasiti prirodu vatre; i da duh prosvijetljen od strane YHWH-inog
odvojenog Duha može odbaciti strah od prvog rođenja, pod uvjetom da, međutim, tako živi za vrijeme koje
dolazi, da uopće ne traži ništa od zadovoljstva ovoga svijeta, ali budi, takoreći, hodočasnik i stranac i
građanin drugog grada.

Poglavlje VIII: Upotreba zala

„Ali ako hoćete da kažete da u onim stvarima u kojima nužnost stvaranja zahtijeva služenje umjetnosti
i djelima, 'Svatko može imati u svojoj moći održati pravdu i ograničiti svoje želje ili njegova djela,' što ćemo
reći o bolestima i slabostima koje zadese ljude, i o tome da su neki uznemireni demonima, groznicama i
prehladama, a neki su napadnuti ludošću, ili su izgubili razum, i svim onim stvarima koje preplavljuju rasa
ljudi s nebrojenim kletvama? Na to kažemo da ako netko uzme u obzir razlog cijele misterije, proglasit će
te stvari pravednijima od onih koje smo već objasnili. Jer Elohim je ljudima dao prirodu po kojoj se mogu
poučavati o tome što je dobro i da se odupiru zlu; to jest, oni mogu učiti umjetnosti i oduprijeti se ispraznim
užicima, i postavljati Toru Elohima ispred sebe u svemu. I u tu svrhu dopustio je određenim suprotnim
silama da lutaju gore-dolje u svijetu i da se bore protiv nas, iz razloga koji su prethodno navedeni, da boreći
se s njima, dlan pobjede i zasluga nagrada mogu prirasti pravednika.

Poglavlje IX: “Začeti u grijehu”

„Iz ovoga, dakle, ponekad rezultat inkontinentnog djelovanja bilo koje osobe i spremnosti ne toliko na
otpor koliko na popuštanje – davanje pristaništa tim impulsima u sebi – svojim štetnim dahom proizlazi
neumjereno, loše uvjetovano i bolesno potomstvo začeta. Jer, dok je požuda navodno zadovoljena, ali se u
parenju ne vodi računa, nedvojbeno je slaba generacija pogođena nedostacima i slabostima onih demona
koji potiču ta zla djela. I stoga su roditelji odgovorni za takve nedostatke svoje djece, jer nisu poštovali Toru
snošaja. Iako postoje i tajniji uzroci, pomoću kojih se duhovi podvrgavaju tim zlima, što nije naša sadašnja
svrha da navodimo, ipak je dužno svakome priznati Put YHWH-a, kako bi iz njega mogao naučiti poštivanje
naraštaja i izbjegavaj uzroke nečistoće, da ono što je začeto bude čisto. Jer nije u redu da se, s jedne strane,
u sadnji grmova i sjetvi usjeva traži pogodna sezona, da se zemlja očisti i sve se prikladno pripremi, da se
sjeme koje se sije ne ozlijedi i propasti, da s druge strane, samo u slučaju čovjeka, koji je nad svim tim
stvarima, ne bi trebalo biti pažnje ni opreza u sijanju njegovog sjemena.

Poglavlje X: Lan namazan smolom

„Ali što, kaže se, s tim da neki koji su u djetinjstvu oslobođeni ikakvih tjelesnih nedostataka, a s
vremenom padaju u ta zla, pa se neki čak nasilno žure u smrt? U vezi s njima također je nadohvat ruke, i
gotovo je isti: jer one moći za koje smo rekli da su suprotne ljudskoj rasi su na neki način pozvane u srce
svakoga od strane mnogih i raznolikih požuda, i pronalaze način od ulaza. I oni u sebi imaju takav utjecaj i
moć koji mogu samo potaknuti i potaknuti, ali ne mogu prisiliti ili ostvariti. Ako, dakle, netko pristane na
njih da čini ono što nemoralno želi, njegov pristanak i djelo naći će nagradu uništenja i najgore vrste
smrti. Ali ako ga, misleći na budući sud, obuzda strah i povrati se, tako da na djelu ne ostvari ono što je
zamislio u svojoj zlim mislima, ne samo da će izbjeći sadašnje uništenje, nego i buduće kazne. Jer svaki
uzrok grijeha izgleda kao lan premazan smolom, koji se odmah rasplamsa čim primi toplinu vatre; a
paljenje ove vatre shvaća se kao djelo demona. Ako se, dakle, nađe netko namazan grijesima i požudama
kao smolom, vatra ga lako ovlada. Ali ako lan nije umočen u smolu grijeha, nego u vodu pročišćenja i
regeneracije, vatra demona neće se moći u njemu rasplamsati.

Poglavlje XI: Strah

“Ali netko će reći: 'A što ćemo sad, koji smo već namazani grijesima kao smolom?' Odgovaram: 'Samo
požurite da se operete, da se gorivo ognja očisti iz vas zazivanjem YHWH Y'shue i da za budućnost možete
obuzdati svoje požude strahom od suda koji dolazi i Njegova stalna moć je uzvraćala neprijateljske moći
kad god vas dovedu u iskušenje.' Ali vi kažete: 'Ako se netko zaljubi, kako će se moći suzdržati, iako pred
očima vidi čak i onu vatrenu rijeku koju zovu Pyriphlegethon?' Ovo je izgovor onih koji se neće obratiti na
pokajanje. Ali sada ne bih htio da govorite o Pyriphlegethonu. Stavite pred sebe ljudske kazne i vidite kakav
utjecaj ima strah. Kad netko bude kažnjen za zločin ljubavi i vezan na lomaču da bude spaljen, može li on u
tom trenutku zamisliti bilo kakvu želju za njom koju je volio ili staviti njezinu sliku pred oči? 'Nikako,' reći
ćete. Vidite, dakle, da sadašnji strah odsijeca nepravedne želje. Ali ako oni koji vjeruju u Elohima i koji
priznaju sud koji će doći i kaznu vječne vatre, ako se ne suzdržavaju od grijeha, sigurno je da ne vjeruju
punom vjerom: jer ako je vjera sigurna, i bojte se postaje izvjesno. Ali ako postoji bilo kakav nedostatak u
vjeri, strah je također oslabljen, i tada suprotne sile nalaze priliku za ulazak. A kada pristanu na njihova
uvjeravanja, nužno postaju podložni i njihovoj moći, i svojim poticanjem bivaju tjerani u provalije grijeha.

Poglavlje XII: Astrolozi

“Stoga astrolozi, budući da ne poznaju takve misterije, misle da te stvari dolaze putem nebeskih
tijela. Stoga se također, u svojim odgovorima onima koji odlaze kod njih da ih posavjetuju o budućim
stvarima, u mnogim slučajevima varaju. Niti se tome čuditi, jer nisu naviïm; ali, dugom vježbom, autori
pogrešaka nalaze svojevrsno utočište u onim stvarima kojima su bili prevareni i uvode određena
klimakterijska razdoblja, kako bi se pretvarali da znaju o nesigurnim stvarima. Jer oni predstavljaju te
klimakterike kao vremena opasnosti, u kojima se ponekad uništava, ponekad ne uništava, ne znajući da to
ne regulira hod zvijezda, već djelovanje demona. A ti demoni, koji žele potvrditi pogrešku astrologije,
obmanjuju ljude na grijeh matematičkim proračunima, tako da kada pretrpe kaznu grijeha, bilo
Elohimovim dopuštenjem ili zakonskom presudom, može se činiti da je astrolog rekao istinu . Pa ipak se i
u tome varaju; jer ako ljudi brzo budu okrenuti pokajanju, pamte i boje se buduće presude, smrtna kazna
je oproštena onima koji su se obratili Elohima naklonošću mikve.
Poglavlje XIII: Odmazda ovdje ili na ahiretu
“Ali netko će reći: 'Mnogi su počinili čak i ubojstva, preljub i druge zločine, a nisu pretrpjeli nikakvo
zlo.' To je doista rijetko među ljudima, osim što često može biti za one koji ne poznaju Elohimov savjet. Ali
Elohim, koji zna sve, zna kako i zašto griješi onaj koji griješi, i koji uzrok svakoga vodi u grijeh. Ovo je,
međutim, općenito zapaženo, da ako je netko zao, ne toliko u svom umu koliko u svojim djelima, i ako se
ne povuče na grijeh pod poticanjem svrhe, kazna se nanosi brže i više. u sadašnjem životu; jer svugdje i
uvijek Elohim daje svakome prema njegovim djelima kako smatra da je korisno. Ali oni koji namjerno
prakticiraju nemoral, tako da se ponekad čak i ljute na one od kojih su primili dobrobit, a koji ne razmišljaju
o pokajanju - njihovu kaznu On odlaže u budućnost. Jer ti ljudi ne zaslužuju, poput onih o kojima smo prije
govorili, da u sadašnjem životu okončaju kaznu za svoje zločine. Ali dopušteno im je da zaokupljaju
sadašnje vrijeme kako hoće, jer njihovo ispravljanje nije takvo da treba vremenite kazne, već takvo da
zahtijevaju kaznu nasljeđivanja vječne vatre. I tamo će njihovi duhovi tražiti pokajanje, gdje ga neće moći
pronaći.

Poglavlje XIV: Znanje ugušava požude

„Ali da su, dok su bili u ovom životu, stavili pred svoje oči kazne koje će tada pretrpjeti, zasigurno bi
obuzdali svoje požude i nipošto ne bi pali u grijeh. Jer razum u duhu ima veliku moć za odsjecanje svih
njegovih želja, osobito kad je stekao spoznaju o nebeskim stvarima, pomoću kojih će se, primivši svjetlo
istine, odvratiti od svake tame zlih djela. Jer kao što sunce zaklanja i prikriva sve zvijezde sjajem svoga
sjaja, tako i um, svjetlom znanja, čini nedjelotvornima i nedjelotvornima sve požude bića, šaljući im misao
o sudu koji dolazi kao njegove zrake, tako da se više ne mogu pojaviti u biću.

Poglavlje XV: Strah od ljudi i od Elohima

“Ali kao dokaz da je strah od Elohima prilično učinkovit za suzbijanje požuda, uzmite primjer ljudskog
straha. Tko je među ljudima koji nikada nije poželio bližnjega dobra? A ipak su suzdržani i pošteno
postupaju, kroz strah od kazne propisane zakonima. Kroz strah, plemena su podložna svojim melekimima,
a vojske poslušne s oružjem u rukama. Robovi, iako su jači od svojih gospodara, ipak se iz straha
podvrgavaju vlasti svojih gospodara. Čak su i divlje zvijeri ukroćene strahom; najjači bikovi podlažu svoje
vratove jarmu, a ogromni slonovi slušaju svoje gospodare, kroz strah. Ali zašto se služimo ljudskim
primjerima, kad čak ni božanski ne žele? Ne ostaje li sama zemlja pod strahom od propisa, što svjedoči
svojim kretanjem i potresom? More drži svoje propisane granice; malachim održava shalom; zvijezde drže
svoj red, a rijeke svoje kanale. Sigurno je također da se demoni bježe strahom. I da ne produžujemo govor
previše pojedinosti, pogledajte kako strah od Elohima, koji sve sputava, održava sve stvari u ispravnom
skladu i u njihovom utvrđenom redu. Koliko više, onda, možete biti sigurni da se požude demona koje se
pojavljuju u vašim srcima mogu ugasiti i potpuno ukinuti upozorenjem na strah od YHWH-a, kada su čak i
sami izazivači požude stavljeni u bijeg pod utjecajem strah? Vi znate da su te stvari takve; ali ako imate
nešto za odgovoriti, nastavite.”

Poglavlje XVI: Nesavršeno uvjerenje

Tada je starac rekao: “Moj sin Klement je mudro uobličio svoj argument, tako da nam nije ostavio ništa
da kažemo na ove stvari; ali sav njegov govor koji je iznio o prirodi ljudi ima ovo značenje, da uz činjenicu
da je sloboda volje u čovjeku, osim njega postoji i neki uzrok zla, pri čemu su ljudi doista potaknuti raznim
požudama, ipak nisu prisiljeni na grijeh; i to iz tog razloga, treba reći, jer je strah mnogo moćniji od njih, i
odupire se i sprječava nasilnost želja, tako da, iako se prirodne emocije mogu pojaviti, ipak se grijeh ne
može počiniti, te demoni bježe koji potiču i raspiruju te emocije. Ali te stvari me ne uvjeravaju; jer sam
svjestan nekih stvari iz kojih dobro znam da uređenjem nebeskih tijela ljudi postaju ubojice ili preljubnici
i čine druga zla; i na sličan način časne i skromne žene prisiljene su djelovati dobro.

Poglavlje XVII: Astrološka spoznaja

“Ukratko, kada Mars, držeći središte u svojoj kući, promatra Saturn kvartalno, s Merkurom prema
središtu, puni mjesec dolazi na njega, u dnevnoj knjizi Postanka, on proizvodi ubojice i one koji će pasti od
mača, krvavi, pijani, požudni, đavolski ljudi, ispitivači tajni, zlonamjernici, rugači i slično; pogotovo kad
nitko od dobrih zvijezda nije gledao. Ali opet sam Mars, koji ima tromjesečnu poziciju u odnosu na Veneru,
u smjeru prema centru, dok nijedna dobra zvijezda ne gleda, proizvodi preljubnike i incestuozne
osobe. Venera s Mjesecom, u granicama i kućama Saturna, ako je bila sa Saturnom, a Mars gleda, proizvodi
žene koje su glasne i nadmoćne, spremne na poljoprivredu, gradnju i svaki muški posao, da čine preljub s
kim žele , i da ih ne osuđuju njihovi muževi, da ne koriste nikakve delikatese, nikakve masti, niti ženske
haljine i cipele, nego da žive po muškoj modi. Ali neohrabrujuća Venera tjera muškarce da budu kao žene,
a ne da se u bilo kojem pogledu ponašaju kao muškarci, ako je ona s Marsom u Ovnu; naprotiv, ona
proizvodi žene ako je u Jarcu ili Vodenjaku.”

Poglavlje XVIII: Odgovor

A kad je starac opširno istraživao ovu temu i nabrajao sve vrste matematičkih figura, kao i položaj
nebeskih tijela, želeći time pokazati da strah nije dovoljan za obuzdavanje požuda, opet sam odgovorio:
"Uistinu , oče moj, najučenije si i najvještije raspravljao; i sama me razum poziva da kažem nešto kao
odgovor na vaš govor, budući da sam doista upoznat s matematičkom znanošću i rado održavam
konferenciju s tako učenim čovjekom. Slušajte, dakle, dok ja odgovaram na ono što ste rekli da biste mogli
jasno naučiti da Postanak uopće nije od zvijezda, i da je moguće da se oni koji pribjegnu YHWH-u odupru
napadu demona; i, kao što sam prije rekao, da se prirodne požude ne mogu obuzdati samo strahom od
Elohima, već čak i strahom od ljudi, kao što ćemo vas sada poučiti.

Poglavlje XIX: Pobijanje astrologije

“U svakoj zemlji ili kraljevstvu postoje zakoni koje su ljudi nametnuli, postojani bilo pisanim putem ili
jednostavno putem običaja, koje nitko lako ne krši. Ukratko, prvi Seres, koji stanuju na početku svijeta,
imaju zakon da ne poznaju ubojstvo, ni preljub, ni blud, i da ne čine krađu i da se ne klanjaju idolima; i u
svoj toj zemlji, koja je vrlo velika, nema ni Hekela, ni slike, ni bludnice, ni preljubnice, niti se ijedan lopov
dovodi pred sud. Ali ni ondje nitko nikada nije ubijen; i ničiju slobodu volje, prema vašoj doktrini, ognjena
zvijezda Marsa prisiljava da upotrijebi mač za ubojstvo čovjeka; niti Venera u konjunkciji s Marsom ne tjera
na preljub, iako naravno s njima Mars svaki dan zauzima srednji krug neba. Ali među Seresima strah od
zakona moćniji je od konfiguracije Postanka.

Poglavlje XX: Brahmani [8]

„Isto tako među Baktrijancima u indijskim zemljama postoji ogromno mnoštvo Brahmana, koji i sami
po tradiciji svojih predaka i miroljubivim običajima i zakonima, niti ne čine ubojstva niti preljube, niti
obožavaju idole, niti imaju običaj jesti životinjsku hranu, nikada nisu pijani, nikada ne čine ništa
zlonamjerno, ali se uvijek boje Elohima. I to doista čine, iako ostali Indijanci čine i ubojstva i preljube, i
obožavaju idole, i pijani su, i prakticiraju druge nemorale ove vrste. Doista, u zapadnim dijelovima same
Indije postoji određena zemlja, gdje se stranci, kada uđu u nju, uzimaju i kolju i jedu; i niti su dobre zvijezde
spriječile ove ljude od takvih nemorala i proklete hrane, niti su zle zvijezde natjerale Brahmane da čine bilo
kakvo zlo. Opet, među Perzijancima postoji običaj da se žene majke, sestre i kćeri. U cijelom tom okrugu
Perzijanci sklapaju incestuozne brakove.

Poglavlje XXI: Nebeska područja

„I da oni koji studiraju matematiku možda nemaju u svojoj moći da se služe tim lukavstvom kojim
govore da postoje određene oblasti na nebu kojima je dopušteno da imaju neke stvari svojstvene njima
samima, neki od tog plemena Perzijanaca su otišli stranim zemljama, koje se zovu HaMagi, kojih ima do
danas u Mediji, drugih u Partiji, neke također u Mitsrayimu, a znatan broj u Galatiji i Frigiji, od kojih svi
održavaju oblik ove incestualne tradicije bez varijacija i predaju to svome potomstvu na promatranje, iako
su promijenili svoju nebesku oblast; niti ih je Venera s Mjesecom u granicama i kućama Saturna, sa
Saturnom također i Marsom koji gledaju, natjerala da imaju Postanak među drugim ljudima.

Poglavlje XXII: Običaji Gelona

“Među Gelima također postoji običaj da žene obrađuju polja, grade i obavljaju svaki muški posao; a
također im je dopušteno snošaj s kim žele, a njihovi muževi ih ne zamjere ili ih nazivaju preljubnicama: jer
posvuda imaju promiskuitetne odnose, a posebno sa strancima. Ne koriste masti; ne nose obojenu odjeću
ni cipele. S druge strane, muškarci Gelonesa su ukrašeni, počešljani, odjeveni u meke haljine raznih boja,
ukrašeni zlatom i premazani pomastima, i to ne zbog nedostatka muškosti, jer su najratoborniji i najžešći
lovci. Ipak, cijele žene Gelona nisu imale pri svom rođenju nepovoljnu Veneru u Jarcu ili Vodenjaku; niti su
svi njihovi ljudi Venera bili smješteni s Marsom u Ovnu, po kojoj konfiguraciji kaldejska znanost tvrdi da
se ljudi rađaju ženstveni i raspušteni.

Glava XXIII: Običaj Susidae

„Ali, nadalje, u Suzi žene koriste masti, i to najbolje vrste, ukrašene ukrasima i dragim
kamenjem; također odlaze u inozemstvo uz pomoć svojih sluškinja, s mnogo većim ambicijama od
muškaraca. One, međutim, ne njeguju skromnost, već ravnodušno imaju odnose s kim god žele, s robovima
i gostima, a takvu slobodu im dopuštaju njihovi muževi; i ne samo da im se to ne okrivljuje, nego vladaju i
svojim muževima. Pa ipak, Geneza svih žena Suzana nema Veneru, s Jupiterom i Marsom usred neba u
Jupiterovim kućama. U udaljenijim dijelovima Istoka, ako se prema dječaku postupa neprirodno, kada se
otkrije, ubiju ga braća, ili roditelji, ili bilo tko od njegovih rođaka, i ostane nepokopan. I opet, među Galima,
stari zakon dopušta da se s dječacima tako javno postupa; i ne misli se da se na to vezuje nikakva sramota. I
je li moguće, da su svi oni s kojima se među Galima tako podlo postupalo, imali Lucifera s Merkurom u
kućama Saturna i granicama Marsa?

Poglavlje XXIV: Različiti običaji različitih zemalja

“U regijama Britanije nekoliko muškaraca ima jednu ženu; u Partiji mnoge žene imaju jednog muža; a
svaki se dio svijeta pridržava svojih manira i institucija. Nijedna od Amazonki nema muževe, ali, poput
životinja, izlaze sa svojih teritorija jednom godišnje oko proljetnog ekvinocija i žive s muškarcima
susjednog plemena, držeći se neke vrste svečanosti i kada zatrudne po njima se vraćaju; a ako rode muško
dijete, odbacuju ga i uzgajaju samo ženke. Sada, budući da je rođenje svih u jednom godišnjem dobu,
apsurdno je pretpostaviti da je u slučaju muškaraca Mars u to vrijeme u jednakim dijelovima sa Saturnom,
ali nikada u Postanku ženki; i da Merkura nisu smjestili s Venerom u njegove vlastite kuće, kako bi proizveli
ili slikare, ili kipare, ili mjenjače; ili u kućama Venere, kako bi se mogli proizvoditi parfumeri, ili pjevači, ili
pjesnici. Među Saracenima, i Gornjim Libijcima, i Maurima, i stanovnicima na ušima oceana, i također u
zabačenim područjima Njemačke, i među Sarmatima i Skitima, i svim plemenima koja žive u područjima
pontske obale , a na otoku Chrysea nikad nije pronađen mjenjač, ni kipar, ni slikar, ni arhitekt, ni
geometričar, ni tragičar, ni pjesnik. Može li stoga biti da među njima nema utjecaja Merkura i Venere?

Poglavlje XXV: Ne Postanak, nego slobodna volja

“Medi jedini na cijelom svijetu ljude koji još dišu bacaju da ih psi proždiru; ipak nemaju Mars s
Mjesecom smještenim u Raku tijekom cijele njihove dnevne Postanke. Indijanci spaljuju svoje mrtve, a žene
mrtvih dobrovoljno se prinose i spaljuju se s njima. Ali sve Indijke koje su žive spaljene nemaju Sunce pod
zemljom u noćnoj Postanku, s Marsom u područjima Marsa. Mnogi Nijemci završavaju svoje živote na
ularu; ali svi stoga nemaju Mjesec s Horom koji su započeli Saturn i Mars. Iz svega ovoga proizlazi da strah
od zakona vlada u svakoj zemlji, a sloboda volje koju je u čovjeka usadio duh u skladu je sa zakonima; a
Postanak ne može natjerati Serese da počine ubojstvo, niti Brahmane da jedu meso, niti Perzijance da se
klone incesta, niti Indijance da se suzdrže od sutteea , ni Medijci da ih proždiru psi, ni Parti da imaju
[9]

mnogo žena, ni žene Mezopotamije da čuvaju svoju čednost, ni Grke od atletskih vježbi, ni galske dječake
od zlostavljanja; niti može prisiliti barbarska plemena da budu upućena u proučavanje Grka; ali, kao što
smo rekli, svako pleme poštuje svoje zakone prema slobodnoj volji i poništava odredbe Postanka strogošću
zakona.

Poglavlje XXVI: Klima

“Ali netko vješt u matematičkoj znanosti reći će da je Postanak podijeljen na sedam dijelova, koje oni
zovu klime, i da nad svakom klimom vlada jedno od sedam nebeskih tijela; i da te različite zakone na koje
smo spomenuli ne daju ljudi, već one dominantne zvijezde prema njihovoj volji, a ono što se sviđa zvijezdi,
ljudi promatraju kao zakon. Na to ćemo odgovoriti, u prvom redu, da svijet nije podijeljen na sedam
dijelova; a na drugom mjestu, da kad bi tako bilo, nalazimo mnogo različitih zakona u jednom dijelu i jednoj
zemlji; i stoga nema ni sedam prema broju nebeskih tijela, niti dvanaest prema broju znakova, niti trideset
šest prema broju razdjela od deset stupnjeva; ali su bezbrojni.

Poglavlje XXVII: Doktrina "klime" neodrživa

“Štoviše, trebamo zapamtiti ono što je spomenuto, da u jednoj zemlji Indiji postoje i osobe koje se hrane
ljudskim mesom, i osobe koje se uzdržavaju čak i od mesa ovaca, ptica i svih živih bića; i da Magusaei žene
svoje majke i kćeri ne samo u Perziji, već da u svakom plemenu u kojem žive održavaju svoje incestuozne
običaje. Zatim, osim toga, spomenuli smo i nebrojena plemena, koja su potpuno neupućena u proučavanje
književnosti, a također su neki mudraci sami promijenili zakone na nekoliko mjesta; a neki zakoni su
dobrovoljno napušteni, zbog nemogućnosti poštivanja ili zbog njihove niskosti. Zasigurno možemo lako
utvrditi koliko je vladara promijenilo zakone i običaje plemena koja su pokorili i podvrgli ih vlastitim
zakonima. To očito čine Rimljani, koji su pod rimski zakon i građanske uredbe podnijeli gotovo cijeli svijet,
i sva plemena koja su prije živjela pod raznim vlastitim zakonima i običajima. Iz toga slijedi da su zvijezde
plemena koja su pokorili Rimljani izgubili svoje podneblje i svoje dijelove.

Poglavlje XXVIII: Yahudai običaji

“Dodat ću još jednu stvar koja bi mogla zadovoljiti i one najnevjerljivije. Svi Yahudaïm koji žive pod
Mošeovom Torom obrezuju svoje sinove osmoga dana bez greške i prolivaju krv nježnog djeteta. Ali nitko
od Goja nije se tome pokorio osmoga dana; a, s druge strane, nitko od Yahudaïma to nikada nije
izostavio. Kako će onda izvještaj iz Postanka stajati s tim, budući da Yahudaïm živi u svim dijelovima svijeta,
pomiješan s Goyimima, a osmoga dana pretrpi rezanje udova? I nitko od Goja, nego samo oni sami, kao što
sam rekao, to ne čine, potaknuti na to ne prisilom bilo koje zvijezde, niti prolivanjem krvi, već Torom koju
se pridržavaju. I u kojem god dijelu svijeta bili, ovaj znak im je poznat. Ali i činjenica da je jedno Ime među
svima njima, gdje god da su, dolazi li i to kroz Postanak? A isto tako da nijedno dijete rođeno među njima
nikada nije izloženo, i da se svakog sedmog dana svi odmaraju, gdje god bili, i da ne idu na put i ne koriste
vatru? Zašto, dakle, nitko od Yahudaïma nije prisiljen Postankom da krene na putovanje, ili da gradi, ili da
proda ili kupi bilo što na taj dan?

Poglavlje XXIX: Dobra vijest moćnija od “Postanka”

“Ali dat ću još jači dokaz o stvarima koje su u ruci. Jer, gle, jedva da je prošlo sedam godina od dolaska
pravednika i Navi E ̒ meta Y'shue, i tijekom njih, duhovno neznalice svih plemena dolaze u Judeju, dirnuti
znakovima i čudima koja su vidio, i veličinom Njegove doktrine, primio Njegovu vjeru; a zatim su se vratili
u svoje zemlje, odbacili Goyimske obrede bez Tore i njihove incestuozne brakove. Ukratko, među Partima
– kao što nam je napisao Thoma, koji među njima propovijeda radosnu vijest – sada nema mnogo onih koji
su ovisni o poligamiji; niti među Medijima mnogi svoje mrtve bacaju psima; niti Perzijanci nisu zadovoljni
snošajem sa svojim majkama ili incestuoznim brakovima sa svojim kćerima; niti žene Susan ne prakticiraju
preljube koji su im bili dopušteni; niti Postanak nije uspio natjerati na zločine one koje je učenje istine
sputavalo.

Poglavlje XXX: “Postanak” nije u skladu s YHWH-inom pravdom

„Gle, iz same stvari u kojoj smo sada uključeni izvući zaključak, a iz okolnosti u kojima smo sada stavljeni
izvesti zaključak, kako, kroz glasine koje su samo doprle do ušiju ljudi, da se Navi pojavio u Judeji da nauči
ljude sa znakovima i čudima da obožavaju jednog Elohima, svi su očekivali pripremljenim i željnim
umovima, čak i prije dolaska mog gospodara Kefe, da će im netko objaviti ono što je učio On koji se
pojavio. Ali kako se ne bi činilo da nabrajanje prelazim predaleko, reći ću vam koji zaključak treba izvući iz
cjeline. Budući da je YHWH pravedan, i budući da je On sam stvorio prirodu ljudi, kako je moguće da je
postavio Postanak u suprotnosti s nama, što bi nas trebalo prisiliti na grijeh, a zatim da bi nas kaznio kada
činimo grijeh? Otuda je sigurno da YHWH ne kažnjava grješnika ni u sadašnjem ni u budućem životu, osim
zato što zna da je mogao pobijediti, ali je zanemario pobjedu. Jer čak i u sadašnjem svijetu On se osvećuje
ljudima, kao što je učinio onima koji su stradali u potopu, koji su svi uništeni u jednom danu, da, u jednom
satu, iako je sigurno da nisu svi rođeni u jednom satu prema poretku iz Postanka. Ali najapsurdnije je reći
da nam po prirodi pripada trpjeti zla, da prije nisu prošli grijesi.

Poglavlje XXXI: Vrijednost znanja

„I stoga, ako želimo spasenje, prije svega trebamo tražiti znanje, budući da ćemo, ako naš um ostane u
neznanju, izdržati ne samo zla Postanka, nego i sva druga zla izvana demonima po volji, osim ako se strah
od Tore i suda koji će doći oduprijeti svim našim željama i spriječiti nasilje grijeha. Jer čak i ljudski strah
čini mnogo dobra, a također i mnogo zla, nepoznatog Postanku, kao što smo gore pokazali. Stoga je naš um
podložan greškama na trostruki način: od onih stvari koje nam dolaze kroz zle običaje; ili od onih požuda
koje tijelo prirodno pobuđuje u nama; ili od onih na koje nas potiču neprijateljske moći. Ali um ima u svojoj
vlastitoj prirodi da se suprotstavi i bori protiv njih, kada ga obasja spoznaja istine, kojom se znanjem
prenosi strah od suda koji dolazi, koji je prikladan upravitelj uma i koji se može sjetiti to iz provalija
požuda. Da su te stvari, dakle, u našoj moći, dovoljno je rečeno.

Poglavlje XXXII: Tvrdoglave činjenice

“Sada, stari, ako imaš nešto za reći kao odgovor na ove stvari, reci.” Tada starac reče: „Najpotpunije si
se raspravio, sine moj; ali mene, kao što sam isprva rekao, vlastita svijest sprječava da pristanem na svu
ovu vašu neusporedivu izjavu. Jer ja znam i svoj Postanak i onu svoje žene, i znam da su učinjene one stvari
koje je naš Postanak propisao svakome od nas; i ne mogu se sada riječima povući od onih stvari koje sam
utvrdio činjenicama i djelima. Ukratko, budući da vidim da ste izvrsni u ovakvom učenju, poslušajte
horoskop moje supruge i pronaći ćete konfiguraciju čiji se problem dogodio. Jer ona je imala Mars s
Venerom iznad središta, a Mjesec zalazak u Marsovim kućama i granicama Saturna. Sada ova konfiguracija
navodi žene da budu preljubnice, da vole svoje robove i da svoje dane završavaju u stranim putovanjima i
u vodama. I to se tako dogodilo. Jer ona se zaljubila u svoga roba, i bojeći se istovremeno opasnosti i
prijekora, pobjegla je s njim i otišla u tuđinu, gdje je zadovoljila svoju ljubav, izginula je u moru.”

Poglavlje XXXIII: Približavanje priznanju

 Tada sam mu odgovorio: "Kako znaš da je živjela sa svojim robom u inozemstvu i umrla u njegovom
društvu?" Tada starac reče: “Znam to sa savršenom sigurnošću; ne zapravo da je bila udana za roba, jer ja
nisam ni otkrio da ga voli. Ali nakon što je otišla, moj brat mi je ispričao cijelu priču, rekavši mi da je ona
prvo voljela njega, ali on, pošto je častan kao brat, nije htio uprljati bratov krevet mrljom incesta. Ali ona,
kako me se bojala i nije mogla podnijeti strašne prijekore (a ipak je ne treba kriviti za ono na što ju je
natjerala Postanak), pretvarala se da sanja i rekla mi: 'Netko je stajao kraj mene u viziji , koji mi je naredio
da bez odlaganja napustim grad sa svojim blizancima.' Kad sam to čuo, brinući se za njezinu i sigurnost
svojih sinova, odmah sam otpustio nju i djecu, zadržavši kod sebe jednoga mlađeg. Za to je rekla da je on
dopustio tko ju je upozorio u snu.”

Poglavlje XXXIV: Druga strana priče

Tada sam Klement, shvativši da je on vjerojatno moj otac, utonuo u suze, a moja su braća također bila
spremna pohrliti naprijed i otkriti stvar; ali Kefa ih je obuzdao govoreći: "Utišajte dok vam ne dam
dopuštenje." Stoga Kefa, odgovarajući, reče starcu: "Kako se zvao tvoj mlađi sin?" A on reče:
"Klemente." Zatim Kefa: „Ako ti danas vratim tvoju najčedniju ženu i tvoja tri sina, hoćeš li vjerovati da
skroman um može nadvladati nerazumne porive i da je sve što smo rekli istinito, i da je Postanak
ništa?" Tada je starac rekao: “Kao što ti je nemoguće izvršiti ono što si obećao, tako je nemoguće da se išta
dogodi osim Postanka.” Zatim Kefa kaže: „Želim da svi koji su ovdje prisutni budu svjedoci da ću ti danas
predati tvoju ženu, koja živi najčednije, sa tvoja tri sina. A sada uzmite znak ovih stvari iz ovoga, da ja znam
cijelu priču mnogo točnije od vas; i ispričat ću redom sve događaje, kako biste ih vi znali, a i kako bi oni koji
su prisutni mogli naučiti.”

Poglavlje XXXV: Otkrivenja

Kad je to rekao, okrenuo se prema gomili i ovako počeo: „Ova osoba koju vidite, ljudi, u ovoj jadnoj
odjeći, građanin je grada Rima, potječe od samog Cezara. Njegovo ime je Faustinijan. Dobio je za ženu ženu
najvišeg ranga, po imenu Matidiju. Po njoj je imao tri sina, od kojih su dva bila blizanci; a onaj koji je bio
mlađi, koji se zvao Klement, je ovaj čovjek!” Kad je to rekao, pokazao je prstom na mene. "A njegovi sinovi
blizanci su ovi ljudi, Niceta i Aquila, od kojih se jedan prije zvao Faustinus, a drugi Faustus." Ali čim je Kefa
izgovorio naša imena, svi su starcu oslabili svi udovi, te je pao u nesvijest. Ali mi, njegovi sinovi, jurnuli smo
k njemu, zagrlili ga i poljubili, bojeći se da se možda nećemo moći sjetiti njegovog duha. I dok su se te stvari
događale, ljudi su bili zbunjeni velikim čudom.

Poglavlje XXXVI: Nova otkrivenja

Ali Kefa je naredio da ustanemo iz zagrljaja oca, da ga ne ubijemo; a on sam, uhvativši ga za ruku i
podigavši ga kao iz dubokog sna, i postupno ga oživljavajući, poče mu iznositi cijeli istiniti zapis: kako se
njegov brat zaljubio u Matthidiju, i kako ona, budući da je bila vrlo skromna, nije htjela obavijestiti svog
muža o nedopuštenoj ljubavi njegova brata, kako ne bi izazvala neprijateljstvo među braćom i nanijela
sramotu obitelji; i kako je mudro odglumila san, kojim joj je naređeno da ode iz grada sa svojim sinovima
blizancima, ostavljajući mlađeg ocu; i kako su na svom putovanju pretrpjeli brodolom zbog silovitosti
oluje; i kako, kada su bačeni na otok zvan Antaradus, Matthidiju je val bacio na stijenu, ali su njezinu djecu
blizanke ugrabili pirati i odnijeli u Cezareju i tamo prodali ženi koja se pridržava Tore, koja se prema njima
ponašala kao sinove, te ih odgojio i učinio da se odgajaju kao gospoda; i kako su gusari promijenili imena i
jednog nazvali Niceta, a drugoga Aquila; i kako su se poslije, zajedničkim proučavanjem i poznanstvima,
priklonili Šimonu; i kako su se okrenuli od njega kad su ga vidjeli da je čarobnjak i varalica i došli do
Zacchaija; i kako su kasnije bili povezani s njim; i kako je i Klement, krenuvši iz grada radi saznanja istine,
preko poznanstva s Yosefom barNabom došao u Cezareju. i postao mu je poznat, i priklonio se njemu, i
kako ga je poučio vjeri Y'shue; i također kako je pronašao i prepoznao svoju majku koja prosi u Antaradusu
i kako se cijeli otok radovao što ju je prepoznao; i također o njezinu boravku kod njezine najčednije
domaćice i ozdravljenju koje je on učinio na njoj, te o Klementovoj velikodušnosti prema onima koji su bili
ljubazni prema njegovoj majci; i kako su poslije, kad su Niceta i Aquila upitali tko je ta čudna žena, i čuli
cijelu priču od Klementa, povikali da su to njezini sinovi blizanci Faustinus i Faustus; i kako su razvili cijelu
povijest onoga što ih je snašlo; i kako su poslije, na nagovor samoga Kefe, bili oprezno predstavljeni svojoj
majci, da ne bi umrla od iznenadne radosti.

Poglavlje XXXVII: Još jedno priznanje

Ali dok je Kefa u starčevom sluhu opisivao ove stvari, u priči koja je bila najprijatnija gomili, tako da su
slušatelji plakali od čuda nad događajima i od suosjećanja za patnje koje su se dogodile čovječanstvu, moja
majka je čula (ne znam kako) prepoznavanja moga oca, u žurbi bez daha jurnu usred nas, vičući i govoreći:
„Gdje je moj muž, moj gospodar Faustinijan, koji je tako dugo bio u nevolji, lutajući od grada do grada grad
u potrazi za mnom?" Dok je ona tako vikala kao luda i gledala oko sebe, starac je, pritrčavši, počeo je grliti
i grliti sa puno suza. I dok su se te stvari događale, Kefa je tražio od gomile da se raziđu, govoreći da je
nepristojno duže ostati; ali im se mora pružiti ta prilika da se viđaju nasamo. "Ali sutra", reče on, "ako netko
od vas to želi, neka se okupe da čuju riječ."
Poglavlje XXXVIII: "Malahim nesvjestan"
Kad je Kefa to rekao, mnoštvo se razišlo; a kad smo i mi namjeravali poći u svoj konak, gospodar nam
je rekao: „Podlo je i nemoralno da takvi i toliki ljudi borave u prenoćištu, kad imam skoro cijelu kuću praznu
i vrlo mnogo kreveta raspoređenih, a sve potrebne stvari osigurano.” Ali kad je Kefa to odbio, žena ukućana
klanjala se pred njim sa svojom djecom i molila ga govoreći: "Molim te, ostani s nama." Ali ni Kefa nije
pristao, sve dok kći onih ljudi koji su ga pitali, koja je dugo bila uznemirena nečistim duhom i vezana
lancima, koja je bila zatvorena u ormaru, nakon što je demona protjerala od nje, i vrata ormara su se
otvorila, došla sa svojim lancima i pala pred Kefine noge, govoreći: “Pravo je, gospodaru, da danas ovdje
održavaš gozbu mog izbavljenja, a ne žalosti ni mene ni moje roditelje. ” Ali kad je Kefa upitala što znače
njezini lanci i njezine riječi, njezini roditelji, bez nade obradovani oporavkom svoje kćeri, bili su, takoreći,
zagrmljeni od zaprepaštenja i nisu mogli govoriti; ali sluge koji su bili prisutni rekoše: „Ova djevojka je
opsjednuta demonom od svoje sedme godine, i običavala je rezati, ujedati, pa čak i rastrgati sve koji su joj
pokušali prići, a to nikada nije prestao raditi dvadeset godina do danas. Niti ju je itko mogao izliječiti, ili joj
se čak približiti, jer je mnoge učinila bespomoćnima, a neke čak i uništila; jer je bila jača od bilo kojeg
muškarca, nesumnjivo ojačana snagom demona. Ali sada, kao što vidite, demon je pobjegao iz vaše
prisutnosti, a vrata koja su bila zatvorena najvećom snagom su se otvorila, a ona sama stoji pred vama pri
zdravoj pameti, tražeći od vas da učinite dan njezina ozdravljenja radosna i sebi i svojim roditeljima i da
ostane s njima.” Kada je jedan od slugu dao ovu izjavu, a lanci su joj sami od sebe skinuli šake i noge, Kefa
je, budući da je bio siguran da je na njegov način djevojci vraćen zdrav, pristao ostati s njima. I naredio je
da dođu i oni koji su ostali u prenoćištu s njegovom ženom; i svatko od nas imajući zasebnu spavaću sobu,
ostali smo; i nakon što smo uzeli hranu na uobičajen način, i pohvalili YHWH, otišli smo spavati u svoje
pojedinačne stanove.

Knjiga X

Poglavlje I: Probacija
Ali ujutro, nakon izlaska sunca, ja Klement, i Niceta i Aquila, zajedno s Kefom, dođosmo u stan u kojem
su spavali moj otac i majka; i zatekavši ih kako još spavaju, sjeli smo pred vrata, kada nam se Kefa obratio
ovako: “Slušajte me, najdraži susluge: Znam da imate veliku naklonost prema svom ocu; stoga se bojim da
ćete ga prerano potaknuti da na sebe preuzme jaram poslušnosti, dok još nije pripremljen za to; i na to on
doista može pristati, kroz svoju naklonost prema vama. Ali o tome se ne treba ovisiti; jer ono što je učinjeno
radi ljudi nije vrijedno odobravanja i ubrzo se raspada. Stoga mi se čini da biste mu trebali dopustiti da živi
godinu dana prema vlastitom sudu; i za to vrijeme on može putovati s nama, a dok mi poučavamo druge
može jednostavno čuti; i kako čuje, ako ima bilo kakvu ispravnu svrhu priznavanja istine, sam će zatražiti
da preuzme jaram poštivanja Tore; ili ako ga ne želi uzeti, može ostati prijatelj. Jer oni koji to ne prihvate
zdušno, kada to počnu ne podnositi, ne samo da odbacuju ono što su prihvatili, nego kao izgovor. Zbog
svoje slabosti, počinju zlobno govoriti o putu istine i poslušnosti i klevetati one koje nisu mogli slijediti ili
oponašati.”

Poglavlje II: Poteškoća

Na to je Niceta odgovorio: “Moj gospodaru Kefa, ne govorim ništa protiv tvojih pravih i dobrih
savjeta; ali želim reći jednu stvar, da na taj način naučim nešto što ne znam. Što ako moj otac umre unutar
godine tijekom koje preporučujete da ga se odgodi? Nemoćan će sići u Geh Hinnom i tako će se zauvijek
mučiti.” Zatim je Kefa rekao: “Prihvaćam tvoju ljubaznu namjeru prema tvom ocu i opraštam ti u pogledu
stvari o kojima nisi upućen. Jer mislite li da će, ako se za nekoga misli da je živio pravedno, odmah biti
spašen? Ne mislite li da ga mora ispitati Onaj koji poznaje ljudske tajne, kako je živio pravedno, je li to
učinjeno prema vladavini Goja, pokoravajući se njihovim institucijama i zakonima; ili radi prijateljstva
ljudi; ili samo iz običaja, ili bilo kojeg drugog razloga; ili iz nužde, a ne zbog same pravednosti i radi
Elohima? Za one koji su živjeli pravedno, samo zbog Elohima i Njegove pravednosti, doći će na vječni
počinak i primiti će vječnost nebeske zloće. Jer spasenje se ne postiže silom, nego slobodom; i to ne kroz
naklonost ljudi, nego po vjeri Elohima. Zatim, osim toga, trebate uzeti u obzir da YHWH zna stvari unaprijed
i zna je li ovaj čovjek jedan od Njegovih. Ali ako On zna da nije, što ćemo učiniti s onim stvarima koje je On
odredio od početka? Ali koliko mogu, savjetujem: kad je budan, i kad sjednemo zajedno, da li onda, kao da
želiš nešto naučiti, postavi pitanje o onim stvarima koje mu je malo da nauči; i dok razgovaramo jedni s
drugima, on će dobiti pouku. Ali ipak pričekajte prvo da vidite hoće li on sam štogod pitati; jer ako to učini,
prilika za govor bit će još prikladnija. Ali ako ništa ne pita, neka se naizmjence pitamo jedni drugima, želeći
nešto naučiti, kao što sam rekao. Takav je moj sud. Navedite što je vaše.”

Poglavlje III: Prijedlog

I kad smo pohvalili njegov pravi savjet, I Clement je rekao: “U svemu se kraj uglavnom osvrće na
početak, a pitanje stvari slično je njihovom početku. Nadam se, dakle, i s obzirom na našeg oca, budući da
je YHWH vašim sredstvima dao dobar početak, da će također dati završetak prikladan početku i dostojan
Sebe. Međutim, predlažem da ako, kao što ste rekli, počnemo razgovarati, u prisustvu mog oca, kao da
bismo razgovarali o nekoj temi ili naučili nešto jedni od drugih, vi, moj gospodaru Kefa, trebate ne
zauzimati mjesto onoga koji ima što naučiti; jer ako to vidi, radije će se uvrijediti. Jer on je uvjeren da vi
potpuno znate sve, kao što znate. Kako će onda biti, ako te vidi kako glumiš neznanje? To će ga, kao što sam
rekao, prije povrijediti, budući da ne zna za vaš plan. Ali ako smo mi braćo, dok razgovaramo među sobom,
u bilo kakvoj nedoumici, neka nam date prikladno rješenje za našu istragu. Jer ako i tebe vidi kako oklijevaš
i sumnjaš, tada će doista misliti da nitko ne zna istinu.”

Poglavlje IV: Besplatan upit

Na to je Kefa odgovorio: “Nemojmo se brinuti o tome; i ako je doista prikladno da uđe na vrata života,
YHWH će mu priuštiti odgovarajuću priliku; i bit će početak od Elohima, a ne od čovjeka. I stoga, kao što
sam rekao, neka putuje s nama i čuje naše rasprave; ali zato što sam vas u žurbi vidio, stoga sam rekao da
se ta prilika mora tražiti; a kad ga Elohim da, poslušaj moj savjet u onome što ću reći.” Dok smo tako
razgovarali, došao nam je dječak reći da je naš otac budan; a kad smo namjeravali ući k njemu, on sam je
došao k nama i pozdravivši nas poljupcem, nakon što smo ponovno sjeli, rekao je: “Smije li se nekome
postaviti pitanje, ako to želi; ili je šutnja nametnuta, na način pitagorejaca?" Zatim reče Kefa: “Ne
prisiljavamo one koji nam dolaze niti da neprestano šute, niti da postavljaju pitanja; ali ostavljamo im
slobodu da čine što žele znajući da onaj tko je zabrinut za svoje spasenje, ako osjeća bol u bilo kojem dijelu
svog bića, ne trpi da šuti. Ali tko zanemari svoje spasenje, neće mu se dati nikakva prednost ako je primoran
tražiti, osim samo ovoga, da se čini da je ozbiljan i marljiv. Dakle, ako trebate odgovor na svoje pitanje,
pitajte dalje.”

V. poglavlje: Dobro i zlo

Tada je starac rekao: “Postoji jedna izreka koja je vrlo rasprostranjena među grčkim filozofima da u
životu čovjeka u stvarnosti nema ni dobra ni zla; ali da ljudi stvari nazivaju dobrim ili zlim kako im se čine,
s predrasudama zbog upotrebe i običaja života. Jer čak ni ubojstvo zapravo nije zlo, jer oslobađa duh od
okova tijela. Nadalje, kažu da čak i pravedni suci pogubljuju one koji počine zločine; ali kad bi znali da je
ubojstvo zlo, samo muškarci to ne bi učinili. Niti kažu da je preljub zlo; jer ako muž ne zna, ili ne mari, nema,
kažu, zla u tome. Ali ni krađa, kažu oni, nije zlo; jer oduzima ono što netko radi, a ne posjed drugome koji
to ima. I, doista, treba ga prihvatiti slobodno i otvoreno; ali u tome što se to radi tajno, to je prije ukor
njegove nečovječnosti od koga se potajno uzima. Jer svi ljudi trebaju imati zajedničku upotrebu svih stvari
koje su na ovom svijetu; ali kroz nepravdu jedan kaže da je ovo njegovo, a drugi da je ono njegovo, i tako
nastaje podjela među ljudima. Ukratko, jedan čovjek, najmudriji među Grcima, znajući da je to tako, kaže
da bi hasrim trebao imati sve zajedničko. Sada, u sve su nedvojbeno uključene i žene. On također kaže da,
kao što se zrak i sunce ne mogu podijeliti, tako se ne smiju dijeliti ni druge stvari, koje su na ovom svijetu
dane svima da ih zajednički posjeduju, ali ih treba tako posjedovati. Ali htio sam to reći, jer se želim
okrenuti dobrom radu, a ne mogu dobro djelovati ako prvo ne naučim što je dobro; i ako to mogu razumjeti,
tako ću uočiti ono što je zlo, odnosno suprotno dobru.

Poglavlje VI: Kefina vlast

“Ali volio bih da jedan od vas, a ne Kefa, odgovori na ono što sam rekao; jer nije prikladno uzimati riječi i
upute na njegovu ruku, s pitanjima; ali kada daje oslobođenje o bilo kojoj temi, to treba zadržati bez
ponovnog odgovora. I zato ga zadržimo kao suca; tako da ako u bilo kojem trenutku naša rasprava ne dođe
do pitanja, on može izjaviti ono što mu se čini dobrim i tako dati nedvojbeni kraj sumnjivim stvarima. I
sada sam stoga mogao vjerovati, zadovoljan njegovim jedinim mišljenjem, ako je izrazio bilo kakvo
mišljenje; i to ću napokon učiniti. Ipak, prvo želim vidjeti je li moguće raspravom pronaći ono što se
traži. Stoga je moja želja da Klement počne prvi i da pokaže postoji li dobro ili zlo u suštini ili u djelima.”

Poglavlje VII: Klementov argument

Na to sam odgovorio: „Budući da zaista želiš od mene naučiti ima li dobra ili zla u prirodi ili u djelu, ili
nije radije da ljudi, s predrasudama po običaju, misle da su neke stvari dobre, a druge da budite zli, jer su
među sobom podijelili zajedničke stvari, koje bi, kako kažete, trebale biti zajedničke kao zrak i
sunce; Mislim da ne bih trebao pred vas iznositi nikakve izjave s bilo koje druge strane osim iz onih studija
u koje ste dobro upućeni, i koje podržavate, tako da ćete to što kažem primiti bez oklijevanja. Određuješ
određene granice svih elemenata i nebeskih tijela, a te se, kažeš, u nekima susreću bez povrede, kao u
brakovima; ali u drugima su bolno ujedinjeni, kao u preljubima. I kažete da su neke stvari opće svima, ali
druge stvari ne pripadaju svima, i nisu općenite. Ali da ne bih dugo raspravljao, ukratko ću govoriti o
tome. Zemlji koja je suha potrebna je dodatak i primjesa vode, da bi mogla proizvesti plodove, bez kojih
čovjek ne može živjeti: ovo je dakle legitimna povezanost. Naprotiv, ako se hladnoća inja pomiješa sa
zemljom ili toplina s vodom, spoj ove vrste proizvodi kvarenje; a ovo je u takvim stvarima preljub.”

Poglavlje VIII: Priznata zla

Tada je moj otac odgovorio: "Ali kao što se odmah odaje štetnost neharmoničnog spoja elemenata ili
zvijezda, tako bi i preljub njemu trebao odmah pokazati da je to zlo." Onda ja: “Prvo mi reci ovo, da li se,
kao što si sam priznao, zla proizvode iz neskladne i neskladne mješavine; a zatim ćemo se nakon toga
raspitati o drugoj stvari.” Tada je moj otac rekao: "Priroda stvari je onakva kakva kažeš, sine moj." Tada
sam odgovorio: “Budući da, dakle, želiš naučiti o ovim stvarima, vidi koliko stvari ima za koje nitko ne
sumnja da su zle. Mislite li da su groznica, požar, pobuna, pad kuće, ubojstvo, zatvori, stalci, bolovi,
tugovanje i slično, zlo?" Tada je moj otac rekao: “Istina je, sine moj, da su te stvari zle, i to vrlo zle; ili, u
svakom slučaju, tko poriče da su zli, neka ih trpi!”

Poglavlje IX: Postojanje zla na astrološkim principima

Tada sam odgovorio: “Budući da, dakle, moram imati posla s onim koji je vješt u astrološkoj znanosti,
ja ću s tobom postupiti prema toj znanosti, da, uzimajući moju metodu od onih stvari koje su ti poznate,
možeš što lakše pristajete. Slušajte, dakle: vi priznajete da su one stvari koje smo spomenuli zla, kao što su
groznice, požari i slično. Prema vama, za njih se kaže da ih proizvode zloćudne zvijezde, kao što su vlažni
Saturn i vrući Mars; ali stvari suprotne njima proizvode dobroćudne zvijezde, kao što su umjereni Jupiter i
vlažna Venera. Nije li tako?” Moj otac je odgovorio: “Tako je, sine moj; a drugačije ne može biti.” Tada sam
rekao: “Budući da kažeš, dakle, da dobre stvari proizvode dobre zvijezde – Jupiter i Venera, na primjer – da
vidimo kakav je proizvod gdje se bilo koja od zlih zvijezda pomiješa s dobrom, i neka razumijemo da je to
zlo. Jer vi postavljate da Venera sklapa brakove, a ako ima Jupitera u svojoj konfiguraciji, brakove čini
čednim; ali ako Jupiter ne gleda, a Mars je prisutan, onda izjavljujete da su brakovi pokvareni
preljubom.” Tada je moj otac rekao: "Ipak je tako." Tada sam odgovorio: “Stoga je preljub zlo, budući da se
čini kroz mješavinu zlih zvijezda; i, da to kažem u jednoj riječi, sve stvari za koje kažete da dobre zvijezde
pate od mješavine zlih zvijezda nedvojbeno se mogu proglasiti zlim. One zvijezde, dakle, uz čiju smo
mješavinu rekli da se proizvode groznice, konfiguracije i druga slična zla, one, po vama, također rade na
ubojstvima, preljubima, krađama, a također proizvode ohole i bezobrazne ljude.”

Poglavlje X: Kako napredovati

Tada je moj otac rekao: “Uistinu, ti si kratko i neusporedivo pokazao da u djelima ima zla; ali ipak bih
želio naučiti ovo: kako Elohim pravedno sudi onima koji griješe, kao što kažeš, ako ih Postanak tjera na
grijeh?” Tada sam odgovorio: “Bojim se išta govoriti s tobom, oče moj, jer mi je dostojno da te poštujem,
inače ti moram dati odgovor, ako bi tako bilo.” Tada moj otac kaže: “Pričaj što ti padne na pamet, sine
moj; jer niste vi, nego metoda istraživanja, ono što čini krivo, kao skromna žena inkontinentnom muškarcu,
ako je ogorčena zbog svoje sigurnosti i časti.” Tada sam odgovorio: “Ako se ne držimo principa koje smo
priznali i ispovijedali, ali ako se one stvari koje su definirane uvijek popuštaju zaboravom, činit će se da
pletemo Penelopinu mrežu, poništavajući ono što smo učinili. I stoga ne bismo trebali previše lako
pristajati prije nego što marljivo ispitamo predloženu doktrinu; ili ako smo jednom pristali, a prijedlog je
pristao, onda bismo se trebali pridržavati onoga što je jednom određeno, kako bismo mogli nastaviti s
našim istragama uvažavajući druga pitanja.” A moj otac reče: „Dobro kažeš, sine moj; i znam zašto ovo
kažeš: to je zato što si u jučerašnjoj raspravi o prirodnim uzrocima pokazao da neka zloćudna sila,
prebacujući se u red zvijezda, pobuđuje požude ljudi, izazivajući ih na razne načine na grijeh, ali ne
primoravaju ili ne proizvode grijehe.” Na to sam odgovorio: “Dobro je da se toga sjećaš; a ipak, iako to
zapamtite, zapali ste u zabludu.” Tada reče moj otac: “Oprosti, sine moj; jer još se nisam mnogo uvježbao u
ovim stvarima: jer doista me vaše jučerašnje govore, svojom istinitošću, zatvorile da se slažem s vama; ipak
u mojoj svijesti ima, takoreći, nekih ostataka groznica, koje me pomalo sputavaju od vjere, kao od
zdravlja. Jer sam rastrojen, jer znam da su me mnoge stvari, da, gotovo sve, zadesile prema Postanku.”

Poglavlje XI: Test astrologije

 Tada sam odgovorio: “Reći ću ti, dakle, oče moj, kakva je priroda matematike, a ti se ponašaš prema
onome što ti kažem. Idite matematičaru i recite mu najprije da su vas takva i takva zla zadesila u takvom
trenutku i da želite od njega naučiti otkud, ili kako, ili kroz koje zvijezde su vas zadesila. On će vam bez
sumnje odgovoriti da je zloćudni Mars ili Saturn vladao vašim vremenima, ili da je neko od njih bio
periodičan; ili da vas je netko promatrao dijametralno, ili zajedno, ili centralno; ili će dati neki takav
odgovor, dodajući da u svemu tome netko nije bio u harmoniji sa zloćudnim, ili je bio nevidljiv, ili je bio u
liku, ili je bio izvan podjele, ili je bio pomračen, ili nije bio u kontaktu, ili bio među tamnim zvijezdama; i na
mnoge druge slične stvari on će odgovoriti, prema vlastitim razlozima, i snishodit će prema
pojedinostima. Poslije njega otiđi drugom matematičaru, i reci mu suprotno, da ti je u to vrijeme došlo
takvo i takvo dobro, spomenuvši mu isto vrijeme, i pitaj ga iz kojih dijelova tvoje Postanke je to dobro došlo
tebi, i uzmi pazite, kao što rekoh, da budu ista vremena s onima o kojima ste pitali o zalima. A kad ga
prevariš u pogledu vremena, vidi koje će ti figure izmisliti, kojima ćeš pokazati da su te dobre stvari trebale
zadesiti baš u tim vremenima. Jer nemoguće je da oni koji se bave Postankom ljudi ne nađu u svakoj četvrti,
kako to oni zovu, nebeskih tijela, neke zvijezde postavljene povoljno, a neke nepovoljno; jer je krug jednako
potpun u svakom dijelu, prema matematici, priznajući različite i razne uzroke, iz kojih mogu iskoristiti
priliku da govore što god žele.

Poglavlje XII: Astrologija zbunjena slobodnom voljom

“Jer, kao što obično biva kada spori u razumijevanju vide nepovoljne snove i ne mogu ništa učiniti
sigurnim od njih, kada se dogodi bilo kakav događaj, tada prilagođavaju ono što su vidjeli u snu onome što
se dogodilo; tako i matematika. Jer prije nego što išta prođe, ništa se sa sigurnošću ne objavljuje; ali poslije
skupljaju uzroke događaja. I tako često, kada su bili krivi, a stvar je ispala inače, oni preuzimaju krivnju na
sebe, govoreći da je takva i takva zvijezda ta koja se protivila, a da oni to nisu vidjeli; ne znajući da njihova
pogreška ne proizlazi iz njihove nevještine u njihovoj umjetnosti, nego iz nedosljednosti cijelog sustava. Jer
oni ne znaju što su to stvari koje mi doista želimo činiti, ali u pogledu kojih ne udovoljavamo svojim
željama. Ali mi koji smo saznali razlog ove misterije znamo uzrok, jer, imajući slobodu volje, ponekad se
protivimo svojim željama, a ponekad im se popuštamo. Stoga je pitanje ljudskih djela neizvjesno, jer ovisi
o slobodi volje. Jer matematičar doista može naznačiti želju koju proizvodi zloćudna moć; ali hoće li se
gluma ili pitanje ove želje ispuniti ili ne, nitko ne može znati prije ostvarenja stvari, jer to ovisi o slobodi
volje. I zato su neupućeni astrolozi sami sebi izmislili govor o klimakterici kao svom utočištu u
neizvjesnostima, što smo jučer u potpunosti pokazali.

Poglavlje XIII: Ljudi koji su primljeni

“Ako imate nešto što želite reći na ovo, recite.” Onda moj otac: "Ništa ne može biti istinitije, sine moj, od
onoga što si rekao." I dok smo tako razgovarali među sobom, netko nas je obavijestio da vani stoji veliko
mnoštvo ljudi koji su se okupili radi slušanja. Tada je Kefa naredio da ih prime, jer je mjesto bilo veliko i
zgodno. A kad su ušli, Kefa nam reče: “Ako neko od vas želi, neka se obrati narodu i govoru o
idolopoklonstvu.” Na koga sam Klement odgovorio: “Ohrabruje nas vaša velika dobrodušnost i blagost i
strpljivost prema svima, tako da se usuđujemo govoriti u tvojoj prisutnosti i pitati što želimo; i stoga, kao
što sam rekao, blagost vašeg raspoloženja poziva i potiče sve da poduzmu propise spasonosne nauke. To
nikad prije nisam vidio ni kod koga drugog, nego samo kod tebe, kod koga nema ni zavisti ni ogorčenja. Ili
što ti misliš?”

Poglavlje XIV: Niti jedan čovjek nema univerzalno znanje

Tada Kefa reče: “Ove stvari ne dolaze samo iz zavisti ili ogorčenja; ali ponekad postoji stidljivost u nekim
osobama, bojeći se da možda neće moći u potpunosti odgovoriti na pitanja koja im se mogu predložiti, pa
izbjegavaju otkriti nedostatak vještine. Ali toga se nitko ne bi trebao sramiti, jer nema čovjeka koji bi trebao
priznati da sve zna; jer postoji samo Jedan koji zna sve, čak i Onaj koji je također sve stvorio. Jer ako je naš
Učitelj izjavio da ne poznaje dan i čas čije je znakove čak i prorekao, i uputio sve na Oca, kako ćemo smatrati
sramotnim priznati da smo u neznanju o nekim stvarima, budući da u ovome imamo primjer našeg
Učitelja? Ali to samo mi ispovijedamo, da znamo one stvari koje smo naučili od Navi ̒Emeta; i da nam je te
stvari dostavio Navi E ̒ met, za koje je ocijenio da su dovoljne za ljudsko znanje.”

Poglavlje XV: Klementovo razotkrivanje

Tada sam Klement nastavio ovako govoriti: „U Tripolisu, kad si se, moj gospodaru Kefa, svađao protiv
Goja, jako sam ti se čudio, da iako si bio poučen od oca prema načinu Hebreja i prema običajima svoju
vlastitu Toru i nikada niste bili zagađeni proučavanjem grčkog učenja, argumentirali ste tako veličanstveno
i tako neusporedivo; i da ste se čak dotakli nekih stvari koje se tiču povijesti lažnog elohima, koje se obično
deklariraju u kazalištima. Ali kako sam shvatio da vam njihove basne i blasfemije nisu toliko poznate,
govorit ću o njima pred vašim slušanjem, ponavljajući ih od samog početka, ako vam se sviđa.” Zatim kaže
Kefa: “Reci dalje; dobro činiš što pomažeš mom propovijedanju.” Tada sam rekao: “Govorit ću, dakle, jer mi
naređuješ, ne tako da te naučim, već da javno obznanim kakva glupa mišljenja Goji imaju o lažnom
elohima.”

Poglavlje XVI: Da su svi Elohimovi ljudi bili Naviim

Ali kad sam htio progovoriti, Niceta mi je, grizući se za usnu, dala znak da šutim. A kad ga je Kefa
ugledao, rekao je: „Zašto bi potiskivao njegovo liberalno raspoloženje i plemenitu narav, da bi htio da šuti
za moju čast, što je ništa? Ili zar ne znaš, da kad bi se sva plemena, nakon što su od mene čula
propovijedanje istine i povjerovala, krenula u poučavanje, dobila bi mi veći kavod, ako doista misliš da sam
željna slave ? Jer što je tako veličanstveno da se Moshiachu pripremi talmidim, ne tko će šutjeti, i spasit će
se sam, nego tko će govoriti ono što su naučili i činiti dobro drugima? Zaista bih volio da mi i ti, Niceta, i ti
ljubljeni Aquila, pomognete u propovijedanju riječi Elohima, i to zbog toga što su vam dobro poznate stvari
u kojima Goji griješe; i ne samo vi, nego svi koji me čuju, želim, kao što sam rekao, tako čuti i naučiti, da i
oni mogu poučavati: jer svijet treba mnogo pomoćnika, pomoću kojih se ljudi mogu opozvati iz zablude
.” Kad je to izgovorio, rekao mi je: "Nastavi onda, Klemente, s onim što si započeo."

Poglavlje XVII: Goyim kozmogonija

I odmah sam se pridružio: “Kad ste se raspravljali u Tripolisu, kao što sam rekao, govorili ste mnogo o
elohima Goja korisno i uvjerljivo, želim u vašoj prisutnosti iznijeti smiješne legende o njihovom podrijetlu,
kako vi ne smiju biti neupoznati s lažnošću ovog ispraznog praznovjerja i da prisutni slušatelji mogu znati
sramotan karakter svoje pogreške. Mudraci, dakle, koji su među Gojima, kažu da je prije svega bio kaos, i
da je to, dugo vremena učvršćujući svoje vanjske dijelove, samome sebi postavilo granice i takoreći
skupljalo neku vrstu temelja, u način i oblik ogromnog jajeta, unutar kojeg se tijekom dugog vremena, kao
u ljusci jajeta, njegovala i oživljavala određena životinja; i da je nakon toga, kada je taj ogromni globus
razbijen, pojavila određena vrsta muškarca dvostrukog spola, koju oni zovu muško-ženski. Ovo su nazvali
Phanetas, od pojavljivanja, jer kada se pojavilo, kažu, i tada je također zasjalo svjetlo. I iz ovoga kažu da je
nastala supstancija, razboritost, kretanje i spajanje, i od toga su stvoreni nebo i zemlja. S neba kažu da je
proizvedeno šest mužjaka, koje zovu Titanima; i na sličan način, sa zemlje šest ženki, koje su nazvali
Titanide. A ovo su imena muškaraca koji su ponikli s neba: Oceanus, Coeus, Crios, Hyperion, Iapetus i
Chronos, koji se među nama zove Saturn. Na sličan način, imena ženki koje su proizašle iz zemlje su ova:
Theia, Rhea, Themis, Mnemosyne, Tethys i Hebe.

Poglavlje XVIII: Saturnova obitelj

„Od svega ovoga, prvorođenac na nebu uzeo je za ženu prvenca na zemlji; drugi drugi, i na sličan način
sve ostalo. Prvi mužjak, dakle, koji je oženio prvu ženu, bio je povučen prema dolje; ali se druga ženka
uzdigla prema gore, zbog onoga za koga je bila udana; i tako su svaki po svom redu ostali na onim mjestima
koja su im pripala bračnim ždrijebom. Iz svog snošaja oni tvrde da su nastali bezbrojni drugi. Ali od ovih
šest muškaraca, onaj koji se zove Saturn primio je u brak Reju, i nakon što ga je izvjesno proročište
upozorilo da bi onaj koji bi se od nje trebao roditi biti moćniji od sebe i da bi ga trebao otjerati iz njegovog
kraljevstva, odlučio je da proždere sve sinove koji bi mu se trebali roditi. Prvo mu se onda rodi sin po imenu
Had, koji se među nama zove Orkus; a njega je, iz razloga koji smo upravo naveli, uzeo i progutao. Nakon
njega je rodio drugog sina, zvanog Neptun; i njega je na sličan način proždirao. Naposljetku, on je rodio
onoga koga zovu Jupiter; ali ga je njegova majka Rhea sažalila, lukavstvom se povukla od oca kad ga je
trebao proždrijeti. I prvo, doista, da se plač djeteta ne bi primijetio, natjerala je određene Corybante da
udara u činele i bubnjeve, kako se zaglušujući zvuk ne bi čuo plač djeteta.

Poglavlje XIX: Njihove sudbine

“Ali kad je po smanjenju njezina trbuha shvatio da joj se dijete rodilo, zahtijevao je to da ga
proždere; tada mu je Rhea dala veliki kamen i rekla mu da je to ona iznijela. I uze ga i proguta; a kamen,
kad je bio proždren, gurnuo je i otjerao one sinove koje je prije progutao. Stoga se Orcus, izišavši prvi,
spustio i zauzima niže, odnosno paklene regije. Drugi, koji je iznad njega - onaj koga zovu Neptun - izbačen
je u vode. Trećeg, koji je preživio umijećem svoje majke Rhee, obukla je kozu i poslala u nebo.

Poglavlje XX: Djela Jupitera

“Ali dosta o basnama stare žene i rodoslovlju Goja; jer bi bilo beskrajno ako bih iznio sve generacije
onih koje oni nazivaju elohimom i njihova nemoralna djela. Ali kao primjer, izostavljajući ostalo, opisat ću
nemoralna djela samo onoga koga smatraju najvećim i glavnim i koga zovu Jupiter. Jer kažu da on posjeduje
nebo, kao superiorniji od ostalih; a on se, čim je odrastao, oženio vlastitom sestrom, koju zovu Juno, u kojoj
uistinu odmah postaje poput zvijeri. Juno medvjedi Vulkan; ali, kako pričaju, Jupiter mu nije bio
otac. Međutim, od samog Jupitera postala je majka Medeje; a Jupiter je dobio odgovor da onaj koji bi se od
nje trebao roditi bude moćniji od njega samog i da bi ga trebao protjerati iz njegovog kraljevstva, uzeo ju
je i proždirao. Opet je Jupiter proizveo Minervu iz svog mozga, a Bacchusa iz njegova bedra. Nakon toga,
kad se zaljubio u Tetidu, kažu da ga je Prometej obavijestio da, ako legne s njom, onaj koji bi se od nje trebao
roditi treba biti moćniji od svog oca; te ju je iz straha od toga dao udati za jednog Peleja. Nakon toga je imao
odnos s Perzefonom, koja mu je bila vlastita kćer od Cerere i od nje se rodio Dionizije, koju su Titani
rastrgali. No, prisjetivši se, pretpostavlja se da bi njegov vlastiti otac Saturn mogao roditi još jednog sina,
koji bi mogao biti moćniji od njega, i mogao bi ga protjerati iz kraljevstva, krenuo je u rat sa svojim ocem,
zajedno sa svojom braćom Titanima; i nakon što ih je pretukao, na kraju je bacio oca u tamnicu i odsjekao
mu spolni organ i bacio ih u more. Ali krv koja je tekla iz rane, pomiješana s valovima i neprestanim
bućkanjem pretvorena u pjenu, proizvela je nju koju zovu Afrodita, a koju kod nas zovu Venera. Iz njegovog
snošaja s njom koja mu je dakle bila rođena sestra, kažu da je taj isti Jupiter rodio Ciprisu, koja je, kažu, bila
majka Kupidona.

Poglavlje XXI: Crni katalog

“Tako velik dio njegovih incesta; Sada ću govoriti o njegovim preljubima. On je oskvrnio Europu, ženu
Oceanovu, od kojega je rođen Dodonej; Helena, žena Pandiona, od kojih Musaeus; Eurinoma, Asopova žena,
od kojih Ogigija; Hermiona, žena Oceanusa, od kojih su Graces, Thalia, Eufrosyne, Aglaia; Themis, njegova
vlastita sestra, od kojih su Sati, Eurynomia, Dice, Irene; Temisto, Inahova kći, od kojega je Arkas; Idea, kći
Minosa, od kojega je Asterion; Phoenissa, kći Alphiona, od kojega je Eudymion; Io, Inahova kći, od kojega
je Epaf; Hipodamija i Iziona, kćeri Danausa, od kojih je Hipodamija bila Olenova žena, i Iziona od Orhomena
ili Kriza; Carme, kći Phoenixa, od kojega je rođen Britomartis, koja je bila Dianina pomoćnica; Kalisto,
Likaonova kći, od kojih Orke; Lybee, kći od
Munacije, od kojih Belus; Latona, od kojih Apolon i Diana; Leandija, kći Enrimedonova, od koje je
Koron; Liziteja, kći Evenova, od koje je Helen; Hipodamija, kći Bellerofonta, od kojega Sarpedon; Megaklita,
kći Makarija, od kojih su Teba i Lokr; Niobe, kći Phoronensa, od kojih Argus i Pelazgus; Olimpija, kći
Neoptolemova, od koje je Aleksandar; Pyrrha, kći Prometeja, od kojega Helmetej; Protogenija i Pandora,
kćeri Deukaliona, od kojih je rodio Etelija, i Dora, i Meleru, i Pandora; Thaicrucia, kći Proteusa, od kojega je
rođena Nimfeja; Salamina, kći Asopova, od kojega Sarakon; Taygete, Electra, Maia, Plutida, kćeri Atlas, od
kojih je rodio Lacedaemona, Dardana. Merkur i Tantal; Ftija, kći Foronejeva, od koje se rodio Ahaj; Chonia,
kći Aramnusa, od kojega je rodio Lacona; Kalceja, nimfa, od koje je rođen Olimp; Charidia, nimfa, od kojih
Alcanus; Kloris, koja je bila Ampikova žena, od kojega je rođen Mops; Cotonia, kći Lesbusa, od kojih je
Polimed; Hipodamija, kći Anicetova; Krizogenija, kći Penejeva, od kojega je rođen Tesej.

Poglavlje XXII: Podla transformacija Jupitera

“Također ima bezbroj njegovih preljuba čiji rezultat nije bilo potomstvo, koje bi bilo zamorno
nabrajati. Ali među onima koje smo spomenuli, neke je prekršio preobrazbom, poput
mađioničara. Ukratko, zaveo je Antiopu, kćer Niktejevu, kada se pretvorio u satira, a od nje su rođeni
Amfion i Zethus; Alemene, kada se promijenila u svog muža Amfitriona, i od nje je rođen Herkul; Egina, kći
Asopova, kada je promijenjena u orla, od koje je rođen Eak. Tako je i oskvrnio Ganimeda, Dardanovog sina,
pretvoren u orla; Manthea, kći Fokusa, kada se promijenila u medvjeda, od koje je rođen Arctos; Danaja,
kći Akrizijeva, pretvorena u zlato, od kojih Perzej; Europa, Phoenixova kći, promijenila se u bika, od kojeg
su rođeni Minos, Rhadamanthus i Sarpedon; Eurimeduza, kćer Ahelajeva, pretvorena u mrava, od kojih
Mirmidon; Thalia, nimfa, pretvorena u lešinara, od kojih su rođeni Palisci, na Siciliji; Imandra, Geneanova
kći, na Rodosu, presvučena u tuš; Kasiopeja, promijenjena u svog muža Feniksa, i od nje je rođen
Ankinos; Leda, kći Testijeva, pretvorena u labuda, od kojega je rođena Helena; i opet ista, promijenjena u
zvijezdu, i od nje su rođeni Castor i Pollux; Lamija, preinačena u vlibara; Mnemozina, promijenjena u
pastira, od kojega je rođeno devet muza; Nemesis, preinačen u gusku; Kadmijan Semele, pretvoren u vatru,
od nje je rođen Dionizije. Od svoje vlastite kćeri Cerere rodio je Perzefonu, koju je i samu oskvrnio,
promijenivši se u zmaja.

Poglavlje XXIII: Zašto Elohim?

“Također je počinio preljub s Europom, ženom vlastitog strica Oceanusa, i s njenom sestrom Eurinome,
i kaznio njihovog oca; a on je počinio preljub s Plutom, kćerkom vlastitog sina Atlasa, i osudio Tantala, kojeg
mu je ona rodila. Od Larise, kćeri Orhomenove, rodio je Titiona, kojeg je također kaznio. Odveo je Dia, ženu
vlastitog sina Ixiona, i podvrgao ga vječnoj kazni; i gotovo sve sinove koji su proizašli iz njegovog preljuba
nasilno je umro; i doista su grobovi gotovo svih njih dobro poznati. Da, grob samog oceubojice, koji je
uništio svoje ujake i okaljao njihove žene, koji je počinio blud sa svojim sestrama, ovog čarobnjaka mnogih
preobražaja, prikazan je među Krećanima, koji, iako znaju i priznaju njegova užasna i incestuozna djela, i
reci im svima, ali se ne stidi priznati da je elohim. Otkud mi se čini divnim, da, izvanredno prekrasnim, kako
je onaj koji nadmašuje sve ljude u nemoralu i zločinima, primio to odano i dobro ime koje je iznad svakog
imena, nazivajući ga ocem Elohima i ljudi; osim ako onaj tko se raduje ljudskim zlima nije nagovorio zle,
jadne duhove da odaju počast iznad svih drugih onome za koga je vidio da nadmašuje sve druge u
zločinima, kako bi sve mogao namamiti na oponašanje njegovih zlih djela.

Poglavlje XXIV: Glupost politeizma

„Ali i grobovi njegovih sinova, koji se među njima smatraju Elohimima, otvoreno su istaknuti, jedan na
jednom, a drugi na drugom mjestu: onaj Merkur u Hermopolisu; ona ciparske Venere na Cipru; onaj Marsa
u Trakiji; onaj Bacchus u Tebi, gdje se kaže da je bio rastrgan u komade; onu Herkula u Tiru, gdje je spaljen
vatrom; ono Eskulapovo u Epidauru. I o svima se govori, ne samo kao o ljudima koji su umrli, nego kao o
nemoralnim ljudima koji su kažnjeni za svoje zločine; a ipak ih ludi ljudi obožavaju kao Elohima.

Poglavlje XXV: Pobožanstveni mrtvi ljudi

„Ali ako se odluče raspravljati i potvrditi da su to prije mjesta njihova rođenja nego njihova pokopa ili
smrti, prijašnja i drevna djela bit će osuđena od onih koji su pri ruci i još novijih, budući da smo pokazali
da obožavaju one za koje i sami priznaju da su bili ljudi i da su umrli, ili bolje rečeno, da su bili kažnjeni; kao
što Sirijci štuju Adonisa, a Mitsrayim Ozirisa; Trojanci, Hektor; Ahil se štuje na Leukonezu, Patroklo na
Pontu, Aleksandar Makedonski na Rodosu; i mnogi drugi su obožavani, jedan na jednom mjestu, a drugi na
drugom, za koje ne sumnjaju da su bili mrtvi ljudi. Odatle slijedi da su i njihovi prethodnici, upadnuvši u
istu pogrešku, odavali božansku čast mrtvim ljudima, koji su možda imali neku moć ili neku vještinu, a
posebno ako su magičnim fantazijama omamljivali nepokolebljive ljude.

Poglavlje XXVI: Metamorfoze

„Otuda je sada dodano da pjesnici također krase laži zablude elegancijom riječi, a slatkoćom govora
uvjeravaju da su smrtnici postali besmrtni; da štoviše, kažu da se ljudi mijenjaju u zvijezde, i drveće, i
životinje, i cvijeće, i ptice, i fontane, i rijeke. A da bi se činilo da je to gubljenje riječi, mogao bih čak i
nabrojati gotovo sve zvijezde, i drveće, i fontane i rijeke, za koje tvrde da su napravljene od ljudi; ipak ću,
kao primjer, spomenuti barem jedan iz svakog razreda. Kažu da je Andromeda, kćer Cefejeva, pretvorena
u zvijezdu; Daphne, kći rijeke Lado, u drvo; Hijacint, Apolonov ljubljeni, u cvijet; Callisto u zviježđe koje
zovu Arctos; Progne i Philomela, s Tereusom, u ptice; da je Tizba u Kilikiji bila raztopljena u fontanu; i
Piram, na istom mjestu, u rijeku. I oni tvrde da su gotovo sve zvijezde, drveće, fontane i rijeke, cvijeće,
životinje i ptice nekada bile ljudska bića.”

Poglavlje XXVII: Nedosljednost politeista

Ali Kefa, kada je to čuo, reče: “Prema njima, dakle, prije nego što su ljudi pretvoreni u zvijezde, i ostale
stvari koje spominjete, nebo je bilo bez zvijezda i zemlja bez drveća i životinja; a nije bilo ni fontana, ni
rijeka, ni ptica. A bez njih, kako su živjeli ti ljudi, koji su se kasnije u njih promijenili, jer je očito da bez ovih
stvari ljudi ne bi mogli živjeti na zemlji?“ Tada sam odgovorio: “Ali oni nisu u stanju ni dosljedno promatrati
štovanje vlastitog elohima; jer svaki od onih koje štuju ima nešto posvećeno sebi, od čega bi se njegovi
štovatelji trebali suzdržavati: kako kažu, maslina je posvećena Minervi, koza Jupiteru, sjemenke Cereri,
vino Bacchusu, voda Ozirisu , ovan Hamonu, jelen Diani, riba i golub demonu Sirijaca, vatra Vulkanu; i
svakome od njih, kao što sam rekao, postoji li nešto posebno izdvojeno, od čega su se vjernici dužni
suzdržavati, za čast onih kojima su odvojeni. Ali kad bi se jedni uzdržavali od jedne stvari, a drugi od druge,
čineći čast jednom od elohima, navukli bi bijes svih ostalih; i stoga, ako ih žele sve pomiriti, moraju se
suzdržavati od svega za čast svih, tako da, budući da su samoosuđeni pravednom presudom prije sudnjeg
dana, izginu najjadnijom smrću od gladi.

Poglavlje XXVIII: Uporišta Goja

“Ali vratimo se našoj svrsi. Koji je razlog, da, radije, kakvo ludilo obuzima umove ljudi, da obožavaju i
obožavaju boga, čovjeka za kojeg ne samo da znaju da je neposlušan, nemoralan, profan – mislim na
Jupitera – incestuozan, oceubojica, preljubnik, ali ga takvim čak i javno proglašavaju u svojim pjesmama u
kazalištima? Ili ako je ovim djelima zaslužio da bude bog, a onda također, kada čuju za bilo kakve ubojice,
preljubnike, oceubojice, incestuozne osobe, trebaju ih obožavati također kao elohima. Ali ne mogu
razumjeti zašto u njemu štuju ono što proklinju u drugima.” Tada Kefa odgovori: “Pošto kažeš da to ne
razumiješ, nauči od mene zašto u njemu štuju nemoral. Na prvom mjestu, to je da, kada sami čine neka djela
koja se sviđaju, mogu znati da će mu biti prihvatljiva, budući da su ga samo oponašali u njegovom
nemoralu. Na drugom mjestu, zato što su stari ostavili te stvari vješto sastavljene u svojim spisima, i
elegantno usađene u svoje stihove. A sada, uz pomoć mladenačkog odgoja, budući da znanje o tim stvarima
prianja uz njihove nježne i jednostavne umove, ne može se bez poteškoća otrgnuti od njih i odbaciti.”

Poglavlje XXIX: Alegorije

Kada je Kefa to rekao, Niceta je odgovorio: “Nemoj misliti, moj gospodaru Kefa, nego da učeni ljudi Goja
imaju izvjesne uvjerljive argumente kojima podupiru ono što se čini vrijednim i sramotnim. I to izjavljujem,
ne kao da želim potvrditi njihovu pogrešku (jer daleko od mene da mi takvo što ikada padne na pamet); ali
ipak znam da među inteligentnijima među njima postoje određene obrane, kojima su navikli podržavati i
bojati one stvari koje se čine apsurdnim. I ako vam je drago da navedem neke od njih - jer sam ih donekle
upoznat - učinit ću kako mi naredite." A kad mu je Kefa dopustio, Niceta je postupila kako slijedi.

Poglavlje XXX: Orfejeva kozmogonija

“Sva literatura među Grcima koja je napisana o podrijetlu antike temelji se na mnogim autoritetima, a
posebno na dvojici, Orfeju i Heziodu. Sada su njihovi spisi podijeljeni na dva dijela, s obzirom na njihovo
značenje - to je doslovni i alegorijski; a vulgarno mnoštvo nagrnulo je na doslovno — ali sva rječitost
filozofa i učenih ljudi troši se na divljenje alegorijskom. Orfej je, dakle, taj koji kaže da je u početku postojao
kaos, vječan, neograničen, neproizveden, i da su od njega sve stvorene. On kaže da taj kaos nije bio ni tama
ni svjetlost, ni vlažan ni suh, ni vruć ni hladan, već da je sve to bilo pomiješano, i da je uvijek bila jedna
neoblikovana masa; ipak da je na kraju, kao na način ogromnog jajeta, iznjedrila i proizvela iz sebe izvjesnu
dvostruku formu, koja se stvarala kroz ogromna razdoblja, i koju oni zovu muško-ženski, oblik konkretan
iz suprotna primjesa takve raznolikosti; i da je to princip svih stvari, koji su proizašli iz čiste materije i koji
su, izišavši, izvršili razdvajanje četiri elementa, i učinili nebo od dva elementa koja su prva, vatre i zraka, i
zemlje od ostalih , zemlja i voda; a za njih kaže da se sve stvari sada rađaju i proizvode njihovim
međusobnim sudjelovanjem. Toliko o Orfeju.

Poglavlje XXXI: Hesiodova kozmogonija

“Ali na to Heziod dodaje da su nakon kaosa odmah stvoreni nebo i zemlja, iz čega kaže da je nastalo onih
jedanaestorica (a ponekad o njima govori i kao dvanaest) od kojih čini šest muškaraca i pet žena. A ovo su
imena koja daje muškarcima: Oceanus, Coeus, Crius, Hyperion, Iapetus i Chronos, koji se također zove
Saturn. Također, imena ženki su: Theia, Rhea, Themis, Mnemosyne i Tethys. I ta imena tako tumače
alegorijski. Kažu da je broj jedanaest ili dvanaest: da je prva sama priroda, koju bi također morali nazvati
Rhea, od Teče; i kažu da su ostalih deset njezine nezgode, koje također nazivaju kvalitetama; ipak dodaju
dvanaestinu, naime Chronosa, koji se kod nas zove Saturn, a njega uzimaju kao vrijeme. Stoga oni tvrde da
su Saturn i Rhea vrijeme i materija; a ovi, kad se pomiješaju s vlagom i suhoćom, toplinom i hladnoćom,
proizvode sve.

Poglavlje XXXII: Alegorijsko tumačenje

„Ona je dakle (Rhea, ili priroda), kako se kaže, proizvela, takoreći, izvjesni mjehur koji se skupljao dugo
vremena; i postupno se skupljao iz duha koji je bio u vodama, nabujao i neko vrijeme bio tjeran preko
površine materije, iz koje je izašao kao iz utrobe, i bio otvrdnut strogošću hladnoće i uvijek povećavajući
se dodavanjem leda, na kraju se odlomio i potonuo u dubinu, te povučen vlastitom težinom, spustio se u
paklena područja; a budući da je postao nevidljiv nazvan je Had, a također se naziva Orkus ili Pluton. A
budući da je bio potopljen od vrha do dna, dao je mjesto vlažnom elementu da teče zajedno; a najveći dio,
a to je zemlja, bio je ogoljen povlačenjem voda. Kažu, dakle, da se ta sloboda voda, koja je prije bila sputana
prisutnošću mjehura, nazvana Neptun nakon što je mjehur dosegao najniže mjesto. Nakon toga, kada je
hladni element usisan u niže dijelove konkrecijom ledenog mjehurića, a suhi i vlažni element razdvojeni, a
sada nema nikakve smetnje, topli element je svojom snagom i lakoćom pojurio u gornje predjele zraka,
koje nose vjetar i oluja. Ovu oluju, koja se na grčkom zove kataigio , nazvali su Egidom - to jest kozom; i
vatru koja se uzdizala u gornje krajeve nazvali su Jupiter; pa kažu da se na Olimp popeo jašući na kozi.

Poglavlje XXXIII: Alegorija Jupitera, itd.

“Sada bi ovaj Jupiter Grci morali biti pozvani od njegovog življenja ili davanja života, ali naši ljudi od
njegove pomoći. Kažu, dakle, da je to živa tvar, koja, postavljena u gornje krajeve, privlačeći sve stvari k
sebi utjecajem topline, kao uvijanjem mozga, i raspoređujući ih umjerenošću izvjesnog temperiranja. , kaže
se iz njegove glave da je proizveo mudrost, koju zovu Minerva, koju su Grci zvali Atena zbog njezine
besmrtnosti; za kojeg se, budući da je otac svega stvorio sve svojom mudrošću, također rečeno da je
proizveden iz svoje glave i iz glavnog mjesta svega, i predstavljen je kao da je formirao i ukrašavao cijeli
svijet reguliranom mješavinom elementi. Stoga se kaže da se oblici koji su utisnuti u materiju, da bi svijet
mogao nastati, jer su ograničeni silom topline, drže zajedno pomoću energije Jupitera. A budući da ih ima
dovoljno i da im se ne treba ništa novo dodati, već se svaka stvar popravlja plodom svog sjemena, kaže se
da su ruke Saturna vezane Jupiterom; jer, kao što sam rekao, vrijeme sada iz materije ne proizvodi ništa
novo: ali toplina sjemena obnavlja sve stvari prema njihovim vrstama; i nikakvo rođenje Rhee – to jest,
nikakvo povećanje tekuće materije – ne uzdiže se dalje. I zato tu prvu podjelu elemenata nazivaju
sakaćenjem Saturna, jer on više ne može proizvesti svijet.

Poglavlje XXXIV: Druge alegorije

“I o Veneri daju alegoriju u tom smislu. Kad je, kažu oni, more stavljeno pod zrak i kad je sjaj neba
ugodnije zasjao, odrazivši se od voda, ljupkost stvari, koja je izgledala ljepše iz voda, nazvana je Venera; a
ona, ono, budući da je sjedinjena sa zrakom kao sa njom, svojim vlastitim bratom, kako bi proizvela ljepotu,
koja bi mogla biti predmet žudnje, kaže se da je rodila Kupidona. Na taj način, dakle, kao što smo rekli, oni
uče da je Chronos, koji je Saturn, alegorijski vrijeme; Rhea je materija; Had — to jest Orcus — je dubina
paklenih područja; Neptun je voda; Jupiter je zrak—to jest, element topline; Venera je ljupkost
stvari; Kupidon je želja, koja je u svim stvarima, i kojom se razmnožava potomstvo, ili čak razlog stvari, koji
daje užitak kada se mudro pogleda. Kaže se da je Hera — to jest Junona — onaj srednji zrak koji se spušta
s neba na zemlju. Diani, koju zovu Prozerpina, predaju zrak ispod. Kažu da je Apolon samo Sunce, koje
obilazi nebo; da je Merkur govor, kojim se za sve daje razlog; da je Mars neobuzdana vatra, koja sve
proždire. Ali da vas ne odgađam nabrajanjem svega, oni koji imaju zamršeniju inteligenciju o takvim
stvarima misle da daju poštene i pravedne razloge, primjenjujući ovu vrstu alegorije na svaki od svojih
objekata obožavanja.”

Poglavlje XXXV: Beskorisnost ovih alegorija

Kad je Niceta to izgovorila, Aquila je odgovorio: “Tko god da je bio autor i izumitelj ovih stvari, čini mi
se da je bio vrlo buntovan, budući da je prekrio one stvari koje se čine ugodnima i dopadljivim, i učinio
ritual njegova praznovjerja da se sastoji u niskim i sramotnim obredima, budući da su stvari koje su
napisane prema slovu očito nepristojne i niske; a cjelokupno poštovanje njihove vjere sastoji se u tome da
takvim zločinima i bezbožnostima mogu naučiti ljude da oponašaju svog elohima kojeg obožavaju. Jer
kakva im može biti korist u tim alegorijama? Jer iako su uokvirene tako da budu pristojne, ipak od njih
nema nikakve koristi za bogoslužje, niti za promjenu morala.

Poglavlje XXXVI: Alegorije: naknadna misao

„Otkud je očitije da su razboriti ljudi, kada su vidjeli da je uobičajeno praznovjerje tako sramotno, tako
podlo, a ipak nisu naučili bilo kakav način da ga isprave, niti bilo kakvo znanje, nastojali s kakvim
argumentima i tumačenjima su mogli prikrivati nepristojne stvari priličnim govorom, a ne, kako kažu,
prikrivati dolične razloge pod nepristojnim bajkama. Jer da je to bio slučaj, sigurno njihovi kipovi i njihove
slike nikada ne bi bile izrađene koje prikazuju njihove poroke i zločine. Ne bi bio predstavljen labud, koji
je počinio preljub s Ledom, niti bik koji je počinio preljub s Europom; niti bi se pretvorili u tisuću
čudovišnih oblika onoga koga smatraju boljim od svih. I zasigurno, kada bi veliki i mudri ljudi koji su među
njima znali da je sve ovo fikcija, a ne istina, ne bi li optužili za pobunu i bogohuljenje one koji bi trebali
izložiti sliku ili izrezati sliku ove vrste, na štetu Elohim? Ukratko, neka prikažu melek svog vremena u
obliku vola, ili guske, ili mrava, ili supa, i neka na njemu napišu ime svog meleka, te postave takav kip ili
figurirati na javnom mjestu i uskoro će osjetiti pogrešnost svog djela i veličinu kazne.

Poglavlje XXXVII: Kao lažni Elohim, poput štovatelja

„Ali budući da su te stvari prije istinite o kojima svjedoči javna niskost i da su razboriti ljudi tražili i
izmišljali prikrivanja kako bi ih opravdali priličnim govorima, stoga one ne samo da nisu zabranjene, već
čak i u samim misterijama nastaju likovi Saturna proždiru svoje sinove i dječaka skrivenog cimbalima i
bubnjevima Corybantes; a s obzirom na sakaćenje Saturna, koji bi mogao postojati bolji dokaz njegove
istinitosti od toga da su čak i njegovi štovatelji unakaženi, sličnom jadnom sudbinom, u čast svog
Elohima? Od tada se te stvari očito vide, za koga će se otkriti tako malo razuma, da, takve upornosti, da ne
uviđa da su te stvari istinite u vezi s nesretnim Elohimom, što njihovi nesretniji štovatelji potvrđuju
ranjavanjem i sakaćenjem njihova tijela?

Poglavlje XXXVIII: Spisi pjesnika

„Ali ako se, kako kažu, ove stvari, tako dostojno i poslušno učinjene, razdijele tako diskreditiranim i
neposlušnim ritualom, sigurno je zao onaj tko je to isprva dao, ili ustrajao u ispunjavanju, sada kada su su
nažalost predani. A što ćemo reći o svicima pjesnika? Ne bi li ih, ako su niskim bajkama ponizili časna i
poslušna djela Elohima, odmah odbacili i bacili u vatru, kako ne bi uvjerili još nježnu dob dječaka da sam
Jupiter, poglavica elohim, bio je oceubojica prema svojim roditeljima, incestuozan prema svojim sestrama
i kćerima, pa čak i nečist prema dječacima; da su Venera i Mars bili preljubnici, i sve one stvari o kojima
smo gore govorili? Što mislite o ovoj stvari, moj gospodaru Kefa?”

Poglavlje XXXIX: Sve za najbolje

Zatim je odgovorio: “Uvjeri se, ljubljeni Aquila, da sve čini dobra providnost Elohimova da uzrok koji je
trebao biti suprotan istini ne bude samo nemoćan i slab, već i podlo. Jer da je tvrdnja o zabludi bila jača i
sličnija istini, svatko tko je njome prevaren ne bi se lako vratio na put istine. Ako čak i sada, kada se toliko
nemoralnih i sramotnih stvari govori o elohima Goyima, rijetko tko odustaje od prizemne pogreške, koliko
više da je u njoj bilo išta prilično i istinito? Jer um se s poteškoćama prenosi s onih stvari kojima je bio
prožet u ranoj mladosti; i zbog toga, kao što sam rekao, YHWH je utjecao na to da supstanca pogreške treba
biti i slaba i prizemna. Ali sve ostale stvari također YHWH raspoređuje prikladno i korisno, iako metoda
božanske dispenzacije, kao dobra i najbolja moguća, nije jasna nama koji ne znamo uzroke stvari.”

Poglavlje XL: Tražene dodatne informacije

Kad je Kefa to rekao, ja Klement zamolio je Nicetu da nam objasni, radi pouke, neke stvari u vezi s
alegorijama Goja, koje je pomno proučavao; "Jer," rekao sam, "korisno je da kada se raspravljamo s Gojima,
ne smijemo biti neupućeni u ove stvari." Tada je Niceta rekla: "Ako mi moj gospodar Kefa dopusti, mogu
učiniti što me tražiš." Tada je Kefa rekao: "Danas sam ti dopustio da govoriš u suprotnosti s Gojima, kao što
znaš." A Niceta reče: "Reci mi onda, Klemente, o čemu bi htio da govorim." I rekao sam mu: “Obavijesti nas
kako Goji predstavljaju stvari u vezi s večerom elohima, koju su imali na vjenčanju Peleja i Tetide. Što misle
o pastiru Parisu, a što o manje Junoni, Minervi i Veneri, između kojih je bio sudac? Što je s Merkurom, a što
s jabukom i ostalim stvarima koje slijede po redu?"

Poglavlje XLI: Objašnjenje mitologije

Zatim Niceta: “Afera večere elohima stoji u ovome. Kažu da je gozba svijet, da je red elohima koji sjede
za stolom položaj nebeskih tijela. One koje Heziod naziva prvom djecom neba i zemlje, od kojih je šest
muškaraca i šest žena, oni se odnose na broj od dvanaest znakova, koji obilaze cijeli svijet. Kažu da su jela
banketa razlozi i uzroci stvari, slatkih i poželjnih, koji u obliku zaključaka iz položaja znakova i tokova
zvijezda objašnjavaju kako se svijetom vlada i upravlja. Ipak, kažu da te stvari postoje nakon slobodnog
banketa, budući da um svakoga ima izbor hoće li kušati nešto od ove vrste znanja ili će se suzdržati; i kao
što na banketu nitko nije prisiljen, nego je svatko slobodan jesti, tako i način filozofiranja ovisi o izboru
volje. Kažu da je nesloga požuda tijela, koja se diže protiv svrhe uma i sputava želju za filozofiranjem; i zato
kažu da je vrijeme bilo ono u kojem se slavila ženidba. Tako Peleja i nimfu Tetidu čine suhim i vlažnim
elementom od kojeg se sastoji tvar tijela. Oni smatraju da je Merkur govor, kojim se pouka prenosi umu; da
je Juno čednost, Minerva hrabrost, Venera požuda, Paris razumijevanje. Ako dakle, kažu oni, u čovjeku
postoji barbarsko i nekultivirano razumijevanje, a ne zna za ispravno prosuđivanje, on će prezreti čednost
i hrabrost, a nagradu, a to je jabuka, dati će požudi; i time će propast i uništenje doći ne samo na njega, već
i na njegove sunarodnjake i cijelu rasu. Te stvari je, dakle, u njihovoj moći da sastave od čega god žele; ipak
se mogu prilagoditi svakom čovjeku; jer ako netko ima pastoralno, rustikalno i nekultivirano
razumijevanje, a ne želi biti poučen, kada će mu toplina tijela dati sugestije o užitku požude, on odmah
prezire vrline učenja i blagoslove znanja, i okreće se njegov um tjelesnim užicima. I stoga nastaju
neumoljivi ratovi, gradovi se razaraju i zemlje propadaju, kao što je Pariz otmicom Helene naoružao Grke
i barbare na međusobno uništenje.”

Poglavlje XLII: Tumačenje Svetog pisma

Tada je Kefa, pohvalivši njegovu izjavu, rekao: “Domišljati ljudi, kako ja vidim, uzimaju mnoge
krivotvorine – koje su vrlo slične istini – od stvari koje čitaju; i stoga treba paziti da kada se Elohimov zakon
čita, on se ne čita prema razumijevanju našeg vlastitog uma. Jer postoje mnoge izreke u izdvojenim Svetim
pismima koje se mogu privući tom smislu da je svatko unaprijed za sebe smislio; a to se ne bi smjelo
raditi. Jer ne biste trebali tražiti strano i strano značenje, koje ste donijeli izvana, koje možete potvrditi iz
autoriteta Svetoga pisma, nego smisao istine preuzimate iz samog Pisma; i stoga treba da naučite značenje
Svetoga pisma od onoga koji ga čuva u skladu s istinom koja mu je predana od njegovih otaca, tako da može
autoritativno objaviti ono što je ispravno primio. Ali kada netko primi cjelovito i čvrsto pravilo istine iz
Pisma, neće biti neprikladno ako pridonese uspostavljanju istinske doktrine bilo što iz uobičajenog
obrazovanja i iz liberalnih studija, kojima se, možda, pridao u dječačkoj dobi; ipak tako da se, kad sazna
istinu, odrekne laži i pretvaranja.”

Poglavlje XLIII: Riječ poticaja

A kad je to rekao, pogleda našeg oca i reče: „Ti, dakle, starče, ako ti je doista stalo do sigurnosti svoga
duha, da kad poželiš da se odvojiš od tijela, to može uslijed onoga što može biti kratko obraćenje, pronađite
vječni odmor, pitajte o čemu god želite i potražite savjet da biste mogli odbaciti svaku sumnju koja ostaje
u vama. Jer čak je i mladim ljudima vrijeme života neizvjesno; ali starcima to nije ni neizvjesno, jer nema
sumnje da im je preostalo tek malo vremena. Stoga bi i mladi i stari trebali biti vrlo ozbiljni u pogledu svog
obraćenja i pokajanja, i biti zauzeti ukrašavanjem svog duha za budućnost najvrednijim ukrasima, kao što
su halaka istine, naklonost čednosti, sjaj pravednosti, pravednosti poslušnosti i svih drugih stvari s tim
postaje razuman um koji treba ukrasiti. Zatim, osim toga, trebali bi se odvojiti od nepristojnih i nevjernih
drugova, i držati društvo s vjernicima, te često dolaziti na one skupove na kojima se obrađuju teme koje se
odnose na čednost, pravednost i poslušnost; moliti YHWH uvijek od srca i tražiti od Njega ono što bi trebalo
tražiti od Elohima; zahvaliti Mu se; da se istinski pokaju za svoja prošla djela; u određenoj mjeri također,
ako je moguće, djelima milosrđa prema siromasima, pomoći njihovom pokajanju. Jer će se na taj način lakše
dati oprost, a milosrđe će se prije pokazati milostivim.

Poglavlje XLIV: Ozbiljnost

„Ali ako je onaj koji dolazi na pokajanje u poodmakloj dobi, treba se još više zahvaliti Elohimu, jer,
primivši spoznaju istine, nakon što je slomljena sva nasilnost tjelesne požude, ne čeka ga nikakva borba.
natjecanja, kojim se potiskuju užici tijela koji se dižu protiv uma. Ostaje, dakle, da se vježba u učenju istine
i u djelima milosrđa, kako bi mogao donijeti plodove dostojne pokajanja; i da on ne pretpostavlja da se
dokaz obraćenja pokazuje duljinom vremena, već snagom predanosti i svrhe. Jer umovi su širom otvoreni
za Elohima; i On ne vodi računa o vremenima, nego o srcima. Jer On odobrava ako itko, čuvši
propovijedanje istine, ne odgađa, niti provodi vrijeme u nemaru, nego odmah, i ako mogu tako reći, istog
trenutka, gnušajući se prošlosti, počne željeti stvari koje dolaze , i gori ljubavlju prema nebeskom
kraljevstvu.

Poglavlje XLV: Svi se trebaju pokajati

„Dakle, neka nitko od vas više ne laži niti gleda unatrag, već voljno pristupa Radosnoj vijesti o Malkutu
od YHWH. Neka siromah ne kaže: 'Kad se obogatim, onda ću se obratiti.' Elohim od vas ne traži novac, nego
milosrdno srce i popustljiv um. Niti neka bogataš odgađa svoje obraćenje zbog svjetovne brige, dok
razmišlja kako da raspolaže obiljem svojih plodova; niti reći u sebi: 'Što ću učiniti? Gdje ću dati svoje
plodove?' Niti reci njegovom biću: 'Imaš mnogo dobara pohranjenih za mnogo godina; gozbu i veselje.' Jer
će mu se reći: 'Budalo, ove noći će tvoj duh biti uzet iz vremena, i čije će to biti stvari koje si opskrbio?' Zato
neka svako doba, svaki spol i svako stanje, požure na pokajanje, da dobiju vječni život. Neka mladi budu
zahvalni što su stavili svoj vrat pod jaram discipline u samoj nasilnosti svojih želja. Stari su također i sami
hvale vrijedni, jer se mijenjaju zbog straha od Elohima, dugogodišnjeg običaja da su žalosno zauzeti.

Poglavlje XLVI: Sigurna riječ proročanstva

“Neka dakle nitko ne odgađa. Neka nitko ne odgađa. Zbog koje prilike postoji odgađanje da bi se dobro
učinilo? Ili se bojiš da, kad dobro učiniš, ne nađeš nagradu kako si mislio? A kakav gubitak ćete pretrpjeti
ako dobro radite bez nagrade? Ne bi li u tome bila dovoljna sama savjest? Ali ako nađete kako ste očekivali,
zar nećete primiti velike stvari za male, a vječne za vremenite? Ali ovo govorim radi nevjernika. Jer stvari
koje propovijedamo takve su kakve ih propovijedamo; jer drukčije ne mogu biti, budući da su obećane
riječju navi.

Poglavlje XLVII: “Vjerna izreka i vrijedna svakog prihvaćanja”

„Ali ako tko želi točno naučiti istinu našeg propovijedanja, neka dođe čuti! Neka utvrdi što je Navi E
̒ met
Y'shua; i tada će mu konačno prestati svaka sumnja, osim ako se tvrdoglavim umom ne odupre onim
stvarima za koje smatra da su istinite. Jer postoje neki kojima je jedini cilj izvojevati pobjedu na bilo koji
način, i koji traže pohvalu za to, a ne svoj spas. Ovi ne bi smjeli imati ni jednu jedinu riječ upućenu njima,
da i plemenita riječ ne povrijedi i ne osudi na vječnu smrt onoga tko je kriv za nepravdu koja joj je
učinjena. Jer što postoji u pogledu čega bi se itko trebao suprotstaviti našem propovijedanju, ili u pogledu
čega se smatra da je riječ našeg propovijedanja suprotna vjerovanju u ono što je istinito i časno? Kaže da
treba poštovati YHWH Oca, Stvoritelja svega, kao i Njegovog Sina, koji jedini poznaje Njega i Njegovu volju
i kojem jedino treba vjerovati u vezi sa svim stvarima koje je naredio. Jer jedini je Tora i Davatelj Tore, i
pravedni Sudac, čiji zakon nalaže da se YHWH, koji je Elohim svih, treba počastiti trezvenim, čednim,
pravednim i milosrdnim životom, i da je svaka nada biti stavljen samo u Njega.

Poglavlje XLVIII: Pogreške filozofa

“Ali netko će reći da takve propise daju i filozofi. Ništa slično: jer oni doista daju zapovijedi o pravdi i
trezvenosti, ali neznaju da je elohim nadoknada za dobra i zla djela; i stoga njihovi zakoni i propisi samo
izbjegavaju javnog tužitelja, ali ne mogu očistiti savjest. Jer zašto bi se netko bojao griješiti u tajnosti, koji
ne zna da postoji svjedok i sudac tajnih stvari? Osim toga, filozofi u svojim propisima dodaju da čak i
elohime, koji su demoni, treba poštovati; i samo to, čak i ako su se u drugim aspektima činili vrijednima
odobravanja, dovoljno je da ih osudi za najstrašniju neposlušnost i osudi njihovom vlastitom kaznom,
budući da oni doista izjavljuju da postoji jedan elohim, ali zapovijedaju da se mnogi obožavaju , na način
na koji se šali ljudska pogreška. Ali također filozofi kažu da se Elohim ne ljuti, ne znajući što govore. Jer
ljutnja je zla kada uznemiri um tako da izgubi ispravan savjet. Ali taj bijes koji kažnjava nemoralne ne unosi
smetnje u um; ali to je jedna te ista naklonost, da tako kažem, koja je dobrima dodijelila nagradu, a zlima
kaznu; jer kada bi On udijelio blagoslove dobrima i zlima, i podijelio jednake nagrade poslušnim i
neposlušnim, činio bi se da je više nepravedan nego dobar.

Poglavlje XLIX: YHWH-ina dugotrpljivost

“Ali ti kažeš: 'Ni Elohim ne bi trebao činiti zlo.' Kažeš uistinu; niti to čini
On. Ali oni koje je On stvorio, iako ne vjeruju da ih treba osuđivati, prepuštajući se svojim zadovoljstvima,
otpali su od poslušnosti i pravednosti. Ali ćete reći: 'Ako je ispravno kazniti nemoralne, treba ih odmah
kazniti kad počine nemoralno.' Doista činite dobro što požurite; ali Onaj koji je vječan i od koga ništa nije
tajno, budući da je beskrajan, u istoj je mjeri njegova strpljivost proširena i On ne gleda na brzinu osvete,
nego na uzroke spasenja. Jer On nije toliko zadovoljan smrću koliko obraćenjem grešnika. Dakle, ukratko,
On je ljudima dao odvojeno uranjanje, u koje, ako netko požuri doći, a budući da ostane bez mrlje, od tada
se brišu svi njegovi grijesi, koji su počinjeni u vrijeme njegova neznanje.

Poglavlje L: Filozofi, a ne dobročinitelji ljudi

„Jer što su filozofi pridonijeli životu čovjeka govoreći da se Elohim ne ljuti na ljude? Oni ih samo
poučavaju da se ne boje bilo kakve kazne ili presude, i na taj način uklanjaju svaku sputanost grešnicima. Ili
što su koristili ljudskom rodu koji je rekao da Elohima nema, već da se sve događa slučajno i slučajno? Što
nego ti ljudi, čujući to i misleći da nema suca, nema čuvara stvari, tjeraju se bezglavo, bez straha ni od koga,
na svako djelo koje nalaže ili bijes, ili srebroljublje, ili požuda. Jer oni su uistinu mnogo koristili životu
čovjeka koji je rekao da se ništa ne može učiniti osim Postanka; to jest, da bi se svatko, pripisujući uzrok
svog grijeha Postanku, mogao usred svojih zločina proglasiti nevinim, dok svoju krivnju ne ispere kajanjem,
već je udvostručuje prebacujući krivnju na sudbinu. A što ću reći o onim filozofima koji su tvrdili da se
elohime treba štovati, i o takvim elohimima koji su vam maloprije opisani? Što je drugo bilo nego odrediti
da se poroci, zločini i podla djela trebaju štovati? Sramim te se i žalim ako još nisi otkrio da su te stvari
nedostojne vjerovanja, buntovne i odvratne, ili ako si ih, otkrivši i utvrdivši da su zle, ipak obožavao kao da
bili su dobri, da, čak i najbolji.

Poglavlje LI: Y'shua Moshiach the Navi ̒Emet

“Onda, osim toga, o kakvoj se vrsti misli neki od filozofa usudio govoriti čak i o Elohimu, iako su smrtni
i mogu govoriti samo mišljenjem o nevidljivim stvarima, ili o postanku svijeta, budući da one nisu bile
prisutan kada je napravljen, ili u vezi s njegovim krajem, ili u vezi s liječenjem i osudom duhova u paklenim
područjima, zaboravljajući da razumnom čovjeku doista pripada znati stvari prisutne i vidljive, ali da je to
dio proročkog samo predznanje za spoznaju prošlih i budućih stvari i nevidljivih stvari? Te stvari, dakle,
ne treba sakupiti iz nagađanja i mišljenja, u kojima se ljudi jako varaju, nego iz vjere u proročku istinu, kao
što je ova naša doktrina. Jer mi ništa ne govorimo o sebi, niti objavljujemo stvari prikupljene ljudskim
sudom; jer bi ovo trebalo prevariti naše slušatelje. Ali mi propovijedamo stvari koje su nam počinili i otkrili
Navi ̒Emet, Y'shua. A što se tiče Njegovog proročkog predznanja i moći, ako itko, kao što sam rekao, želi
primiti jasne dokaze, neka odmah dođe i bude spreman čuti, a mi ćemo dati očigledne dokaze pomoću kojih
će se činiti da ne čuje samo moć proročkog predznanja svojim ušima, ali čak i da ga vidi svojim očima i
rukuje njime; i kada stekne sigurnu vjeru u Njega, on će bez ikakvog truda preuzeti na sebe jaram
pravednosti i poslušnosti; i toliku će slatkoću osjetiti u njemu, da ne samo da neće naći zamjerke ni u
kakvom trudu u tome, nego će čak poželjeti da mu se još nešto doda i nametne.”

Poglavlje LII: Appion i Anubion

 I kada je to rekao, i više u istu svrhu, i izliječio neke koji su bili prisutni, koji su bili nemoćni i opsjednuti
demonima, otpustio je mnoštvo, dok su oni zahvaljivali i hvalili YHWH Elohima, zapovijedajući im da dođu
na isti mjesto narednih dana također radi saslušanja. I kad smo bili zajedno kod kuće i spremali se za jelo,
jedan nam je ušao javio da su Appion Pleistonices, s Anubionom, nedavno došli iz Antiohije i boravili kod
Šimona. Tada se moj otac, kad je to čuo, obradovao i rekao Kefi: “Ako mi dopustiš, želio bih otići pozdraviti
Appiona i Anubiona, jer su oni moj veliki hasrim; i može se dogoditi da ću uspjeti nagovoriti Anubiona da
se s Klementom raspravlja o temi Postanka.” Tada je Kefa rekao: “Pristajem; i pohvaljujem te, jer poštuješ
svoj hadrim. Ali razmisli kako ti se sve događa prema tvojoj želji po Elohimovom providu; jer, gle, ne samo
da su ti objekti prave ljubavi vraćeni po imenovanju Elohima, već je i prisutnost tvog hasrima uređena za
tebe.” Tada je moj otac rekao: "Zaista smatram da je tako kako ti kažeš." I kad je to rekao, otišao je u
Anubion.

Poglavlje LIII: Transformacija

Ali mi, sjedili s Kefom cijelu noć, postavljajući pitanja i učeći o njemu o mnogim temama, ostali smo
budni kroz vrlo oduševljenje njegovim učenjem i slatkoćom njegovih riječi; a kad je svanulo, Kefa je,
gledajući mene i moju braću, rekao: “Pitam se što je snašlo tvog oca.” I dok je on govorio, moj otac je ušao i
zatekao Kefu kako nam govori o njemu. A kad je salutirao, počeo se ispričavati i objašnjavati razlog zašto
je ostao u inozemstvu. Ali mi smo, gledajući ga, bili užasnuti; jer vidjesmo na njemu lice Šimonovo, a ipak
smo čuli glas našega oca. A kad smo se udaljili od njega i proklinjali ga, moj otac se začudio što smo se
prema njemu ponašali tako grubo i barbarski. Ipak, Kefa je bio jedini koji je vidio njegovo prirodno lice; a
on nam reče: "Zašto psuješ svog oca?" A mi smo mu zajedno s majkom odgovorili: "On nam se čini kao
Šimon, iako ima glas našeg oca." Zatim Kefa: “Ti zaista poznaješ samo njegov glas, koji nisu promjenili
čarobnjaci; ali i meni je poznato da je njegovo lice, koje se drugima čini promijenjeno Šimonovom
umjetnošću, lice vašeg oca Faustinijana.” I pogledavši mog oca, rekao je: "Uzrok straha tvoje žene i tvojih
sinova je ovo - izgleda da tvoje lice nije kao što je bilo, ali se u tebi pojavljuje lice odvratnog Šimona."

Poglavlje LIV: Uzbuđenje u Antiohiji

I dok je to govorio, vratio se jedan od onih koji su prije toga otišli u Antiohiju i rekao Kefi: „Želim da
znaš, moj gospodaru Kefa, da je Šimon u Antiohiji, čineći mnoga čuda i čuda u javnosti, nametnuo narod
ništa osim onoga što izaziva mržnju protiv vas, nazivajući vas čarobnjakom, čarobnjakom, ubojicom; i u
tolikoj je mjeri pobudio mržnju protiv vas, da oni silno žele, ako vas igdje mogu pronaći, čak i proždirati
vaše tijelo. I zato smo se mi koji smo prije bili poslani, vidjevši da se grad jako pokrenuo protiv vas, sastali
u tajnosti i razmotrili što bi trebalo učiniti.

Poglavlje LV: Stratagema

“A kad nismo vidjeli načina da se izvučemo iz nevolje, došao je Kornelije centurion, kojeg je Cezar poslao
predsjedniku Cezareje po javnom poslu. Njega smo poslali po samog, i rekao mu razlog zašto smo tužni, i
zamolili ga da nam, ako može nešto učiniti, pomogne. Tada je najspremnije obećao da će ga odmah baciti u
bijeg, samo da mu pomognemo u planovima. A kad smo obećali da ćemo biti aktivni u svemu, rekao je:
'Cezar je naredio da se čarobnjaci traže i uništavaju u gradu Rimu i po provincijama, a veliki broj njih je već
uništen. Stoga ću preko svog hasrima objaviti da sam došao uhvatiti tog čarobnjaka i da me Cezar poslao u
tu svrhu, da bude kažnjen s ostatkom svog bratstva. Neka mu, dakle, vaš narod, koji je s njim prerušen,
bude prisan, kao da je odnekud čuo da sam poslan da ga uhite; a kad to čuje, sigurno će bježati. Ili ako
mislite na nešto bolje, recite mi. Zašto trebam više govoriti?' To su učinili oni naši koji su bili s njim,
prerušeni da ga špijuniraju. A kada je Šimon saznao da mu je to došlo, primio je informaciju kao veliku
ljubaznost koju su mu pružili i pobjegao. Stoga je otišao iz Antiohije i, kako smo čuli, došao ovamo s
Atenodorom.

Poglavlje LVI: Shimonov dizajn u transformaciji

“Svi smo mi, dakle, koji smo išli prije tebe, smatrali da u međuvremenu ne trebaš ići u Antiohiju, dok ne
vidimo hoće li se njegovim odlaskom u bilo kojem stupnju umanjiti mržnja prema tebi koju je posijao među
ljudima.” Kada je onaj koji je došao iz Antiohije prenio ovu informaciju, Kefa je, pogledavši našeg oca, rekao:
“Faustinijane, tvoje je lice preobrazio Šimon HaMag, kao što je očito; jer on, misleći da ga traži Cezar za
kaznu, pobjegao je od straha i stavio svoje lice na vas, kako biste vi umjesto njega bili uhvaćeni i ubijeni,
kako bi on mogao izazvati tugu svojim sinovima.” Ali moj otac, kada je to čuo, vičući, rekao je sa suzama:
“Pravo si presudio, o Kefa: jer me je i Anubion, koji je vrlo prijateljski nastrojen prema meni, počeo na
izvjestan tajanstven način obavještavati o svojim spletkama; ali na svoju štetu nisam mu vjerovao, jer mu
nisam učinio ništa loše.”
Poglavlje LVII: Velika žalost
I kad smo svi zajedno s mojim ocem bili uznemireni od tuge i plača, u međuvremenu nam je došao
Anubion, nagovještavajući nam da je Šimon pobjegao tijekom noći i krenuo prema Judeji. Ali vidjevši našeg
oca kako jadikuje i jadikuje i govori: “Jadan sam ja, da ne vjerujem kad sam čuo da je mađioničar! Jadno me
snašlo, da se jednog dana, prepoznat od žene i sinova, nisam mogao radovati s njima, nego sam se otkotrljao
u prijašnje bijede koje sam pretrpio u svom lutanju!” Ali moja je majka, čupajući svoju raščupanu kosu,
mnogo gorče jadikovala, i mi smo, zbunjeni promjenom očevog lica, bili, takoreći, zgroženi i izvan sebe, i
nismo mogli razumjeti što je bilo. Ali Anubion, vidjevši nas sve tako ojađene, stajao je kao jedan nijem. Tada
Kefa, gledajući nas svoje sinove, reče: “Vjeruj mi da je ovo baš tvoj otac; tako i tebe optužujem da ga poštuješ
kao svog oca. Jer Elohim će priuštiti neku priliku u kojoj će moći odbaciti Shimonovo lice i povratiti očiti lik
tvog oca – to jest, svoj vlastiti.”

Poglavlje LVIII: Kako je sve nastalo

Zatim, okrenuvši se mom ocu, rekao je: "Dopustio sam ti da pozdraviš Appiona i Anubiona, koji su, kako
si rekao, bili tvoj herim od djetinjstva, ali ne i da razgovaraš sa Šimonom." Tada je moj otac rekao:
"Priznajem da sam sagriješio." Zatim reče Anubion: “I ja s njim molim i molim te da oprostiš starcu –
dobrom i plemenitom čovjeku kakav jest. Žalosno je što ga je dotični mađioničar zaveo i nametnuo; jer ću
vam reći kako je stvar učinjena. Kad nas je došao pozdraviti, činilo se igrom slučaja da smo baš u to vrijeme
stajali oko njega i čuli ga kako govori da namjerava pobjeći te noći, jer je čuo da su neke osobe došle čak i
u ovaj grad Laodike da ga uhapse po carevoj zapovijedi, ali da je htio sav njihov bijes okrenuti protiv ovog
Faustinijana, koji je u posljednje vrijeme ovamo došao. A on nam je rekao: 'Samo ga vi pripremite na večeru
s nama, a ja ću složiti neku mast kojom će, kad večera, pomazati svoje lice i od tada će se svima činiti da
ima moje lice . Ali najprije namažite svoja lica sokom neke biljke, da se ne zavarate u pogledu promjene
njegova lica, pa će se svima osim vama činiti da je Šimon.'

Poglavlje LIX: Scena žalosti

“I kad je to rekao, rekao sam mu: 'A kakvu ćeš prednost imati od ovog djela?' Tada je Šimon rekao: 'Prvo,
da ga oni koji me traže mogu uhvatiti i tako prepustiti potragu za mnom. Ali ako ga Cezar kazni, da mnogo
tuge imaju njegovi sinovi, koji su me ostavili i pobjegli u Kefu, a sada su mu pomoćnici.' Sad ti priznajem,
Kefa, što je istina. Nisam se tada usudio reći Faustinijanu; ali ni Shimon nam nije dao priliku da
razgovaramo s njim nasamo i da mu u potpunosti otkrijemo Shimonov dizajn. U međuvremenu, otprilike
usred noći, Šimon je pobjegao i krenuo prema Judeji. A Atenodor i Appion su otišli da ga konvojiraju; ali
sam se pretvarao da imam tjelesnu neraspoloženost, da bih mogao ostati kod kuće i natjerati ga da se brzo
vrati k vama, ako se može na bilo koji način sakriti kod vas, da ga, uhvaćen od strane onih koji istražuju
Šimona, ne odvedu pred Cezara, i propasti bez razloga. I sada, u svojoj tjeskobi za njega, došao sam da ga
vidim i da se vratim prije nego se vrate oni koji su otišli u konvoj Shimona.” I okrenuvši se prema nama,
Anubion reče: “Ja, Anubion, doista vidim pravo lice tvoga oca, jer me je prethodno sam Šimon pomazao,
kao što sam ti rekao, da bi se mojim očima moglo ukazati pravo Faustinijanovo lice; odakle se čudim i čudim
umijeću Shimon HaMaga, jer ti koji ovdje stojiš ne prepoznaješ svog oca.” I dok smo moj otac i majka, i svi
mi, plakali zbog stvari koje su se dogodile, Anubion je, ganut od suosjećanja, također plakao.

Poglavlje LX: Protuzavjera

Tada je Kefa, dirnut sažaljenjem, obećao da će obnoviti lice našeg oca, rekavši mu: „Slušaj, Faustinijane:
Čim će nam greška tvoga preobraženog lica donijeti neku prednost, i biti će nedovoljno poslužiti planove
koje imamo u vidu, tada ću ti vratiti pravi oblik tvoga lica; pod uvjetom, međutim, da prvo pošalješ ono što
ću ti zapovjediti.” A kad je moj otac obećao da će svim silama ispuniti sve što mu bude nametnuo, samo da
se oporavi, Kefa je ovako počeo: „Čuo si svojim ušima da je jedan od onih koji su imali bio poslan prije vratio
se iz Antiohije i ispričao nam kako je Šimon, dok je bio tamo, podigao mnoštvo protiv mene i raspalio cijeli
grad u mržnji prema meni, proglašavajući da sam mađioničar, i ubojica i varalica , tako da su željni, ako me
vide, čak i jesti moje tijelo. Učini dakle ono što ti kažem: ostavi Klementa sa mnom i idi prije nas u Antiohiju,
sa svojom ženom i svojim sinovima Faustom i Faustinusom. A poslat ću i druge s vama, koje smatram
prikladnima, koji će se pridržavati svega što im naredim.

Poglavlje LXI: Iskopan rudnik

„Kada, dakle, dođete s njima u Antiohiju, jer će vas smatrati Šimon, stanite na javno mjesto, najavite
svoje pokajanje i recite: 'Ja, Šimon, izjavljujem vam i priznajem da je sve što sam rekao o Kefi bilo lažno: jer
on nije ni zavodnik, ni mađioničar, ni ubojica, niti bilo što od onoga što sam rekao protiv njega; ali sve sam
te stvari rekao pod poticajem ludila. Stoga vas molim, čak i mene samog, koji sam vam nedavno dao razloge
za mržnju protiv njega, da ne mislite tako nešto o njemu. Ali odbaci svoju mržnju, prestani s ogorčenjem; jer
ga je Elohim uistinu poslao za spas svijeta — talmid i apostol Navi E ̒ meta. Stoga vas savjetujem, potičem i
zaklinjem da ga slušate i vjerujte mu kada vam propovijeda istinu, da ne bi, ako ga prezirete, iznenada
propao sam vaš grad. Ali reći ću vam zašto vam sada dajem ovo priznanje. Ove noći me je anđeo Elohim
ukorio zbog moje nemoralnosti i strašno me bičevao, jer sam bio neprijatelj navjestitelja istine. Stoga vas
molim da čak i ako vam ikad više dođem i pokušam nešto reći protiv Kefe, nećete mi primiti niti mi
vjerovati. Jer priznajem ti, bio sam mađioničar, zavodnik, varalica; ali ja se kajem, jer je pokajanjem moguće
izbrisati prijašnja zla djela.'”

Poglavlje LXII: Slučaj savjesti

Kada je Kefa to nagovijestio mom ocu, on je odgovorio: “Znam što želiš; ne muči se dalje: jer ja
razumijem i znam što trebam poduzeti kad dođem na mjesto.” I Kefa mu je dao daljnje upute, rekavši:
“Kada, dakle, dođeš na to mjesto i vidiš ljude okrenute tvojim govorom, i napuštaju svoju mržnju i vraćaju
se svojoj čežnji za mnom, pošalji i reci mi, i ja ću doći odmah; a kad dođem, odmah ću te osloboditi ovog
čudnog lica i vratiti ti tvoje vlastito, koje je poznato cijelom tvom hasrimu.” I rekavši to, naredio je mojoj
braći da pođu s njim, a ujedno i našoj majci Matthidiji, i nekim našim hasrima. Ali moja majka je odbila poći
s njim i rekla: “Čini se kao da bih trebala biti preljubnica kad bih se družila sa Šimonovom licem; ali ako
budem prisiljen poći s njim, u svakom je slučaju nemoguće da mogu ležati u istom krevetu s njim; ali ne
znam mogu li pristati čak i da idem s njim.” A kada je ona odlučno odbila, Anubion ju je počeo nagovarati
govoreći: “Vjeruj meni i Kefi. Ali zar te čak ni njegov glas ne uvjerava da je on tvoj muž Faustinijan, kojeg
uistinu volim ne manje od tebe? I, ukratko, i ja ću doći s vama.” A kad je Anubion to rekao, moja majka je
obećala da će poći s njim.

Poglavlje LXIII: Pobožna prijevara

Tada rekoh: “Elohim uređuje naše poslove po našem ukusu; jer sa sobom imamo astrologa Anubiona, s
kojim ćemo se, ako dođemo u Antiohiju, sa svom ozbiljnošću raspravljati o temi Postanka.” A kad je naš
otac krenuo, poslije ponoći, s onima kojima je Kefa naredio da ga prate, i s Anubionom; ujutro, prije nego
što je Kefa otišao na raspravu, vratili su se oni ljudi koji su dovezli Šimona, a to su Appion i Atenodorus, i
došli k nama raspitujući se za mog oca. Ali Kefa im je, kada su ga obavijestili o njihovom dolasku, naredio
da uđu. I kad su sjeli, upitali su: “Gdje je Faustinijan?” Kefa odgovori: “Ne znamo; jer od večeri kad je otišao
k tebi, nitko od njegovih haverima ga nije vidio. Ali jučer ujutro došao je Šimon da se raspita za njega; a
budući da mu nismo odgovorili, ne znam što je mislio, ali je rekao da je Faustinijan. Ali kad mu nitko nije
vjerovao, otišao je i jadikovao i prijetio da će se uništiti; a poslije se udaljio prema tekstu koji ovdje
završava, ne govoreći gdje.

Poglavlje LXIV: Natjecanje u laži

Kad je to čuo Appion i oni koji su bili s njim, podigoše veliko zavijanje govoreći: „Zašto si to učinio? Zašto
ga niste primili?” A kad mi je Atenodor htio reći da je to sam moj otac Faustinijan, Appion ga spriječi i reče:
„Od nekoga smo saznali da je otišao sa Šimonom, i to na molbu samog Faustinijana, ne želeći vidjeti svoje
sinovi, jer su Jahudaim. Kad smo dakle to čuli, došli smo da ga ovdje raspitamo; ali budući da nije ovdje, čini
se da je sigurno govorio istinito onaj tko nam je rekao da je otišao sa Shimonom. To vam, dakle, kažemo.” Ali
ja Klement, kad sam shvatio Kefine namjere, da ih je htio navesti na pretpostavku da će im starac biti
potreban, kako bi se uplašili i pobjegli, počeo sam pomagati njegovu namjeru i rekao: Appion: „Slušaj, dragi
Appion: ono što vjerujemo da je dobro, želimo predati i našem ocu; ali ako on to ne želi primiti, nego radije,
kao što kažete, pobjegne zbog gnušanja prema nama – možda je grubo reći – ništa nam nije stalo do
njega.” A kad sam to rekao, otišli su, proklinjući moju okrutnost, i krenuli Šimonovim tragom, kako smo
saznali sljedećeg dana.

Poglavlje LXV: Uspjeh zavjere

U međuvremenu, dok je Kefa svakodnevno, po svom običaju, poučavao narod i činio mnoga čuda i
lijekove, nakon deset dana došao je jedan od naših ljudi iz Antiohije, poslao ga je moj otac, i obavijestio nas
kako moj otac stoji u javnosti, optužujući Šimona , čije se lice doista činilo da nosi, i veličajući Kefu
bezmjernim pohvalama, i preporučivajući ga svim ljudima, i tjerajući ih da čeznu za njim, tako da su se svi
promijenili njegovim govorom i čeznuli da ga vide; i da su mnogi toliko zavoljeli Kefu, da su bjesnili protiv
mog oca u njegovom liku Šimona, i pomislili da ga stave na ruke, jer je učinio tako loše Kefi! “Zato”, reče on,
“požurite da ne bude ubijen; jer me je brzo poslao k vama, budući u velikom strahu, da vas zamolim da
dođete bez odlaganja, da ga nađete živog, a također i da se pojavite u povoljnom trenutku, kada grad raste
u naklonosti prema vama. ” Također nam je ispričao kako se, čim je moj otac ušao u grad Antiohiju, sav
narod okupio kod njega, pretpostavljajući da je Šimon; i počeo im je svima javno ispovijedati, prema onome
što je zahtijevala obnova naroda: jer svi, koliko ih je došlo, i plemeniti i obični, i bogati i siromašni, nadajući
se da će on učiniti neka čuda u svojoj na uobičajen način, obratio se ovako:

Poglavlje LXVI: Istina koju govore lažljive usne

“Dugo je božansko strpljenje sa mnom, Šimone, najjadniji od ljudi; jer sve što ste se u meni čudili,
učinjeno je ne istinom, nego lažima i trikovima demona, da mogu pokvariti vašu vjeru i osuditi svoj vlastiti
duh. Priznajem da su sve stvari koje sam rekao o Kefi bile laži; jer on nikada nije bio ni mađioničar ni
ubojica, nego ga je Elohim poslao za spas svih vas; i ako od ovoga časa mislite da ga treba prezreti, budite
sigurni da bi i sam vaš grad mogao iznenada biti uništen. Ali, vi ćete pitati: 'Što je razlog da vam ovo
priznajem na svoju ruku?' Ove noći me je anđeo Elohim žestoko ukorio i najteže izbičevao, jer sam mu bio
neprijatelj. Stoga vas molim da ako od ovog časa i ja ikad otvorim svoja usta protiv njega, otjerat ćete me s
očiju; jer taj pokvareni zloduh, koji je neprijatelj spasenja ljudi, govori protiv njega kroz moja usta, da ne
postignete život njegovim sredstvima. Jer kakvo bi ti čudo čarobna umjetnost mogla pokazati kroz
mene? Natjerao sam drske pse da laju, da se kipovi pomiču, ljudi mijenjaju izgled i odjednom nestaju iz
vida ljudi; i za ove stvari si trebao prokleti magijsku umjetnost, koja je svezala tvoje duhove đavolskim
okovima, da ti pokažem isprazno čudo, da ne vjeruješ Kefi, koji liječi bolesne u ime Onoga od koga je poslao,
i tjera demone, i daje vid slijepima, i vraća zdravlje uzetima, i uskrisuje mrtve.”

Poglavlje LXVII: Faustinijan je opet on sam

Dok je davao ove i slične izjave, ljudi su ga počeli proklinjati, plakati i jadikovati jer su se ogriješili o
Kefu, vjerujući da je mađioničar ili nemoralan čovjek. Ali istoga dana, navečer, Faustinijan mu je vratio
svoje lice, a izgled Šimona HaMaga napustio ga je. Sada je Šimon, čuvši da je njegovo lice na Faustinijanu
doprinijelo kavodu Kefe, požurio da preduhitri Kefu, i namjeravajući svojom umjetnošću izazvati da se
njegov obličje oduzme od Faustinijana, kada je Moshiach to već bio postigao prema riječi Njegovog
apostola. Ali Niceta i Aquila, vidjevši da je lice svoga oca obnovljeno nakon potrebnog navještaja, zahvalili
su Elohimu i nisu mu dopustili da se više obraća ljudima.

Poglavlje LXVIII: Kefin ulazak u Antiohiju

Ali Šimon je počeo, premda potajno, ići među svoje hasrime i poznanike i klevetati Kefu više nego
prije. Tada su mu svi pljunuli u lice i otjerali ga iz grada, govoreći: “Ti ćeš biti optužen za svoju smrt, ako
pomisliš ponovo doći ovamo govoreći protiv Kefe.” Budući da su ove stvari bile poznate u Laodike , Kefa je
naredio ljudima da se sastanu sljedećeg dana; i nakon što je jednog od onih koji su ga slijedili odredio kao
Mevaqqrea nad njima, a druge kao zaqenime, i nakon što je uronio mnoštvo i ozdravio sve koji su bili
uznemireni bolestima ili demonima, ostao je tamo tri dana duže; i kako je sve bilo kako treba, oprostio se
od njih i krenuo iz Laodike, za kojim su ga stanovnici Antiohije silno čeznuli. I cijeli je grad preko Nicete i
Aquile slušao da dolazi Kefa. Tada svi stanovnici grada Antiohije, čuvši za Kefin dolazak, pođoše mu u
susret, a gotovo svi starci i plemići dođoše s pepelom posipanim po glavama, svjedočeći na taj način svoje
pokajanje, jer su slušali mađioničara Šimona, u suprotnosti s njegovim propovijedanjem.

Poglavlje LXIX: Kefin Dan zahvalnosti

Navodeći te i slične stvari, dovode mu one koji su u nevolji od bolesti i izmučeni demonima, također
uzete i one koji pate od raznih opasnosti; a prikupljeno je beskonačno mnogo bolesnika. A kad je Kefa vidio
da su se ne samo pokajali zbog zlih misli koje su gajili o njemu preko Šimona, nego i da su pokazali toliko
punu vjeru u Elohima, da su vjerovali da svi koji pate od svake vrste bolesti mogu biti izliječeni njega, raširio
je svoje ruke prema nebu, izlijevajući molitve sa suzama, i zahvaljivao YHWH, govoreći: „Blagoslivljam Te,
O Oče YHWH, dostojan svake hvale, koji si se udostojio ispuniti svaku riječ i obećanje svoga Sina , da svako
stvorenje zna da si ti jedini Elohim na nebu i na zemlji.” Poglavlje LXX: Čuda
S takvim se izrekama popeo na visinu i naredio da se svo mnoštvo bolesnika smjesti pred njega i svima
im se obrati ovim riječima: „Kad vidite da sam čovjek poput vas, nemojte misliti da sam možete povratiti
svoje zdravlje od mene, ali preko Njega koji je, sišavši s neba, pokazao onima koji vjeruju u njega savršen
lijek za tijelo i duh. Stoga neka svi ovi ljudi budu svjedoci vaše izjave, da cijelim svojim srcem vjerujete u
Učitelja Y'shua HaMoshiacha, da znaju da i sami mogu biti spašeni od njega.” I kada je svo mnoštvo
bolesnika u jedan glas povikalo da je On pravi Elohim kojeg Kefa propovijeda, odjednom se usred naroda
pojavilo nadmoćno svjetlo Elohimove naklonosti; a paralitičari koji su se izliječili, počeli su trčati do Kefinih
nogu, slijepi da viču o povratku vida, hromi da zahvale što su povratili moć hodanja, bolesnici da se raduju
obnovljenom zdravlju; podignuti su i neki jedva živi, već bez svijesti i govora; i svi luđaci, i oni opsjednuti
demonima, bili su oslobođeni.

Poglavlje LXXI: Uspjeh

 Toliko je veliku naklonost Njegove moći pokazala Shechinah – prisutnost YHWH-a – tog dana, da su svi,
od najmanjeg do najvećeg, u jedan glas priznali YHWH; i da vas ne odgađam s mnogo riječi, u roku od sedam
dana, više od deset tisuća ljudi, koji su vjerovali u Elohima, bilo je uronjeno i posvećeno posvećenjem: tako
da je Teofil, koji je bio uzvišeniji od svih moćnika u tom gradu, sa svim žudnja je posvetila veliku palaču
svoje kuće pod imenom qahal, a u nju su svi ljudi postavili stolicu za apostola Kefu; i čitavo mnoštvo koje
se svakodnevno okupljalo da čuje riječ, vjerovalo je u zdravu doktrinu koju je zagovarala učinkovitost
izlječenja.

Poglavlje LXXII: Radostan završetak

Tada sam Klement, sa svojom braćom i našom majkom, razgovarao s našim ocem, pitajući ga jesu li u
njemu ostali ostaci nevjere. I rekao je: “Dođi i vidjet ćeš, u prisustvu Kefe, kakav je porast vjere u meni
narastao.” Tada je Faustinijan prišao i pao pred Kefine noge, rekavši: „Sjeme tvoje riječi, koje je primilo
polje moga uma, sada je izniklo i toliko je napredovalo do plodne zrelosti da ništa ne nedostaje osim da se
odvojiš mene od kukolja uz tu tvoju duhovnu žetvu, i stavi me u zatvor YHWH, čineći me dionikom
božanskog stola.” Tada ga je Kefa, sa svom žestinom uhvativši njegovu ruku, predstavio meni, Klementu i
mojoj braći, rekavši: “Kao što je Elohim vratio vaše sinove vama, svom ocu, tako i vaši sinovi vraćaju svog
oca Elohimu.” I proglasio je post cijelom narodu, a sljedećeg Šabata ga je uronio; i usred naroda, uzimajući
povod za svoje obraćenje, ispričao je svu svoju sreću, tako da ga je cijeli grad primio kao anđela i odao mu
ništa manje počasti nego apostolu.

DODATAK A

Kefino pismo Ya'akovu

Poglavlje I: Doktrina pričuve

Poglavlje II: Pogrešno predstavljanje Kefine doktrine
Poglavlje III: Inicijacija
Poglavlje IV: Zakletva u vezi s primateljima knjige
Poglavlje V: Zakletva prihvaćena

Kefa Ya'akovu, gospodaru i Mebakkeru odane kongregacije, pod Ocem svega, preko Y'shue HaMoshiacha,
uvijek želi shalom.

Poglavlje I: Doktrina pričuve

Znajući, brate moj, tvoju nestrpljivu želju za onim što je na dobrobit svih nas, molim te da nikome od
Goja ne priopćavaš svitke mojih propovijedi koje sam ti poslao, niti nikome od naših vlastito pleme prije
suđenja; ali ako je itko bio dokazan i proglašen dostojnim, onda da mu ih preda, na način na koji je Moshe
predao svoje svitke Sedamdesetorici koji su naslijedili njegovu stolicu. Stoga se i do sada pojavljuje plod tog
opreza. Jer njegovi sunarodnjaci posvuda drže istu vladavinu monarhije i državnog uređenja, ne mogu ni
na koji način misliti drugačije, niti biti odvedeni s puta Svetih pisama koje mnogo ukazuju. Jer, u skladu s
pravilom koje im je dostavljeno, oni nastoje ispraviti nesuglasice u Svetom pismu, ako se netko tko nije
blagoslovljen poznavati predaje zbuni zbog različitih izričaja naviima. Stoga nikoga ne nalažu da poučava,
osim ako prethodno nije naučio kako se Sveto pismo mora koristiti. I tako među sobom imaju jednog
Elohima, jednu Toru, jednu nadu.

Poglavlje II: Pogrešno predstavljanje Kefine doktrine

Kako bi, dakle, bilo slično onima među nama kao i ovih Sedamdesetorica, dajte naše braće svitke mojih
propovijedi, sa sličnim otajstvom inicijacije, da mogu indoktrinirati one koji žele sudjelovati u
poučavanju; jer ako to ne bude tako, naša će riječ istine biti razbijena u mnoga mišljenja. I to znam, ne kao
navi, nego kao da već vidim početak ovog zla. Jer neki su iz redova Goja odbacili moje propovijedanje koje
se pridržava Tore, privržeći se izvjesnom bez Tora i beznačajnom propovijedanju čovjeka koji je moj
neprijatelj. A te stvari su neki pokušavali dok sam ja još živ, preobraziti moje riječi određenim različitim
tumačenjima, kako bi doveli do raspada Tore; kao da sam i sam bio takvog uma, ali nisam to slobodno
proglasio, što zabranjuje YHWH! Jer takvo bi nešto trebalo djelovati u suprotnosti s Torom YHWH-a koju
je izgovorio Moše, a o kojoj je svjedočio naš Učitelj u pogledu njezina vječnoga nastavka; jer je ovako
govorio: "Nebo i zemlja će proći, ali jedan jud ili jedan interpunkcijski znak neće ni na koji način preći iz
Tore." I ovo je rekao da se sve može dogoditi. Ali ovi ljudi, koji se izjašnjavaju, ne znam kako, da poznaju
moj um, preuzimaju na sebe da objasne moje riječi, koje su čuli od mene, inteligentnije od mene koji sam
ih izgovorio, govoreći svojim talmidima da je to moje značenje, što ja, doista, nikada sjetio. Ali ako se, dok
sam još živ, usude tako me lažno predstaviti, koliko će se više usuditi oni koji će doći poslije mene!

Poglavlje III: Inicijacija

Stoga, da se tako nešto ne može učiniti, u tu svrhu sam molio i molio vas da ne priopćavate svitke moga
propovijedanja koje sam vas poslao nikome, bilo iz našeg ili drugog plemena, prije suđenja; ali ako se itko,
nakon što je bio ispitan, nađe dostojnim, onda da mu ih preda, prema Mošeovoj inicijaciji, kojom je
predao svoje svitke Sedamdesetorici koji su naslijedili njegovu stolicu; kako bi tako mogli čuvati vjeru i
posvuda donositi pravilo istine, objašnjavajući sve po našoj predaji; da ne bi i sami bili povučeni
neznanjem, uvučeni u zabludu nagađanjima po svom umu, doveli druge u sličnu jamu uništenja. Sada sam
vam pošteno ukazao na stvari koje su mi se činile dobrima; i što ti se čini dobrim, da li ti, gospodaru moj,
dostojno izvodiš. Doviđenja.

Poglavlje IV: Zakletva u vezi s primateljima knjige

1. Stoga je Ya'akov, nakon što je pročitao pismo, poslao po zaqenim; i pročitavši im to, rekao
je: "Naš Kefa nas je strogo i pristojno zadužio u pogledu utvrđivanja istine, da svitke njegovih
propovijedi, koje su nam poslane, ne smijemo nikome nasumično prenositi, već onome koji je
dobar i poslušan, i koji želi poučavati, i koji je obrezan i vjeran. I ne treba mu sve to predati
odjednom; da, ako se nađe nepravednim u prvom, drugi ne mogu biti mu povjeren. Iz tog razloga
neka se dokaže ne manje od šest godina. A zatim prema Mošeovoj inicijaciji, onaj koji će predati
svitke treba ga dovesti do rijeke ili fontane, koja je živa voda, gdje regeneracija pravednika se
događa i trebalo bi ga natjerati da se ne zaklinje - jer to nije u skladu s Torom - već da stoji kraj
vode i zaklinje se, kao što smo mi sami, kada smo ponovno rođeni, bili prisiljeni činiti za radi ne
kamenovanja.
2. "I neka kaže: 'Svjedočim nebo, zemlju, vodu, u kojima se sve razumije, a pored svega toga
i zrak koji sve prožima, i bez kojeg ne mogu disati, da ću uvijek budi poslušan onome koji mi daje
svitke propovijedi; a te iste svitke koje mi on može dati, neću nikome priopćiti ni na koji način, bilo
da ih napišem, da ih dam u pisanom obliku, ili da ih dam pisac, bilo ja ili drugi, ili putem bilo koje
druge inicijacije, ili trika, ili metode, ili tako što ih nemarno čuva, ili ih stavlja pred bilo koga, ili mu
daje dopuštenje da ih vidi, ili na bilo koji način ili bilo koji način komunicirajući njih drugome; osim
ako jednoga ne uvjerim da je dostojan, kao što sam i sam osuđen, ili još više, i to nakon kušnje od
najmanje šest godina; ali onome tko je poslušan i dobar, izabran da podučava, kako sam ih primio,
tako ću ih i obvezati, čineći i ove stvari po volji o f moj Mevaqqre.
3. „Ali inače, iako mi je bio sin ili brat, ili prijatelj, ili na bilo koji drugi način koji se odnosi
na mene po rodu, ako je nedostojan, ja mu neću jamčiti uslugu, kao što ne dolikuje; i Neću se
uplašiti spletkama niti ću se umiriti darovima. Ali ako mi se ikad učini da svici propovijedi koje su
mi date nisu istinite, neću ih tako priopćiti, nego ću ih vratiti. idi u inozemstvo, nosit ću ih sa sobom,
što god od njih imam u svom posjedu. Ali ako ne želim da ih nosim sa sobom, neću dopustiti da
budu u mojoj kući, već ću ih položiti u svoj Mevaqqre , koji imam istu vjeru i polazim od istih
osoba kao i ja. Ali ako mi se dogodi da budem bolestan i u iščekivanju smrti, i ako ostanem bez
djece, postupit ću na isti način. Ali ako umrem sin koji nije dostojan ili još nije sposoban, ja ću
postupiti na isti način, jer ću ih položiti u svoj Mevaqqre, da ako moj sin, koji hr odraste, budi
vrijedan povjerenja, može mu ih dati u ostavštinu, prema uvjetima ove zaruke.
4. „I da ću tako učiniti, ponovno pozivam u svjedočanstvo nebo, zemlju, vodu, u kojima su
sve stvari obavijene, a pored svega toga, sveprožimajući zrak, bez kojeg ne mogu disati, da ću
uvijek biti poslušan onom koji mi daje ove svitke propovijedi i u svemu će promatrati kako sam se
obvezao, ili čak nešto više. Za mene, dakle, držeći se ovog saveza, bit će dio s odanima; ali meni
činiti sve što je suprotno onome što sam zavjetovao, neka mi svemir bude neprijateljski, i
sveprožimajući eter, i Elohim koji je nad svima, kojemu nitko nije superiorniji, od koga nitko nije
 veći. Ali ako i ja dođem do priznanje drugog elohima, sada se također zaklinjem njime, bio on ili ne
bio, da neću učiniti drugačije. I pored svega toga, ako budem lagao, bit ću proklet da živim i
umirem, i da ću biti kažnjen vječnom kaznom.
"A poslije toga neka jede kruha i soli s onim koji mu ih preda."

Poglavlje V: Zakletva prihvaćena

Nakon što je Ya'akov to rekao, zaqenim su bili u agoniji užasa. Stoga je Jakov, primijetivši da su se jako
bojali, rekao: "Čujte me, braćo i susluge. Ako bismo svitke dali svima bez razlike, pa bi ih pokvarili bilo koji
odvažni ljudi ili bi bili izopačeni tumačenjima, kao što ste čuli da su neki već učinili, ostat će i onima koji
zaista traže istinu, uvijek lutati u zabludi. Zbog toga je bolje da budu s nama i da ih komuniciramo sa svima
gore spomenutu brigu za one koji žele živjeti poslušno i spašavati druge. Ali ako netko, nakon što je primio
ovu zakletvu, postupi drugačije, s dobrim će razlogom dobiti vječnu kaznu. Jer zašto ne bi onaj koji je uzrok
uništenja od drugih da sam ne bude uništen?" Zaqenim je, stoga, zadovoljan osjećajima Ya'akova, uzviknuo:
"Blagoslovljen bio Onaj koji te je, budući da je sve predvidio, milostivo postavio za našeg Mevaqqrea; "i kad
su to rekli, svi smo ustali i pomolili se Ocu i YHWH svih, kojima neka bude zauvijek. Amein.

DODATAK B

Klementovo pismo Ya'akovu

Pozdrav
Poglavlje I: Kefino mučeništvo
Poglavlje II: Klementovo pomazanje
Poglavlje III: "Nisam sposoban biti Mevaqqre"
Poglavlje IV: Nadoknada nagrade
Poglavlje V: Optužba
Poglavlje VI: Dužnost mevaqqrea
Poglavlje VII: Dužnosti Zaqenima
Poglavlje VIII: “Čini dobro svima”
Poglavlje IX: “Neka se nastavi bratska ljubav”
Poglavlje X: “Što god je pošteno”
Poglavlje XI: Sumnje koje treba zadovoljiti
Poglavlje XII: Dužnosti Azariïma
Poglavlje XIII: Dužnosti Morima
Poglavlje XIV: - Posuda kongregacije
Poglavlje XV: Incidenti na putovanju
Poglavlje XVI: Mevaqqreov trud i nagrada
Poglavlje XVII: Dužnosti naroda
Poglavlje XVIII: “Kao poganski čovjek i carinik”
Poglavlje XIX: Instalacija Klementa
Poglavlje XX: Klementova poslušnost

KLEMENT Ya'akovu, Učitelju i Mevaqqreu iz Mevaqqrima, koji vlada Yahrushalayimom, odvojenim

kahalom Ivrima, i kongregacijama posvuda izvrsno zaokruženim providnošću YHWH, sa zaqenimom i
pratiocima, i ostatkom braćo, budi uvijek.

Poglavlje I: Kefino mučeništvo

Neka vam je poznato, moj gospodaru, da je Simeon, koji je, radi prave vjere i najsigurnijeg temelja svoje
doktrine, bio izdvojen kao temelj qahal-a, a radi toga je Y' sam shua, sa svojim istinitim ustima, po imenu
Kefa, prvina našeg Učitelja, prva od shlichima; kojemu je Otac prvi objavio Sina; koga je Moshiach, s dobrim
razlogom, blagoslovio; pozvani, izabrani i suradnici za stolom i na Moshiachovim putovanjima; izvrsni i
odobreni talmid, kojemu je, kao najsposobnijem od svih, naređeno da prosvijetli mračniji dio svijeta, naime
Zapad, i omogućeno mu je da to ostvari, - i do koje mjere produžujem svoj govor, ne želeći da naznači ono
što je tužno, što vam ipak nužno, iako nevoljko, moram reći - on sam, zbog svoje goleme ljubavi prema
ljudima, došavši čak do Rima, jasno i javno svjedoči, nasuprot nemoralnom koji suprotstavio mu se, da
postoji dobar Kralj nad cijelim svijetom, dok je spašavajući ljude svojom Elohimom nadahnutom
doktrinom, sam, nasiljem, zamijenio ovo sadašnje postojanje za život.
Poglavlje II: Klementovo pomazanje
Ali otprilike u to vrijeme, kad je trebao umrijeti, kada su se braća okupila, on me je iznenada uhvatio za
ruku, ustao i rekao u prisutnosti kahala: "Čujte me, braćo i drugovi. Jer, kao što sam ja poučavao me je
Učitelj i Učitelj Y'shua Moshiach, čiji sam ja apostol, bliži se dan moje smrti, polažem ruke na ovog Klementa
kao vašeg Mevaqqrea; i njemu povjeravam svoju stolicu govora, čak i onome koji putovao je sa mnom od
početka do kraja i tako je čuo sve moje govore - koji je, jednom riječju, sudjelovao u svim mojim kušnjama,
našao se postojan u vjeri; kojeg sam našao iznad svih ostalih , poslušan, čovjekoljubiv, čist, učen, čedan,
dobar, uspravan, širokog srca i velikodušno nastojeći podnijeti nezahvalnost nekih od talmidija. Iz tog
razloga mu prenosim moć vezivanja i razrješenja, tako da u odnosu na sve da će on odrediti na zemlji, bit
će određeno na nebesima, jer će on svezati ono što t bi trebao biti vezan, a osloboditi ono što bi trebalo biti
oslobođeno, kao poznavanje uloge qahala. Stoga ga slušajte, kao da znate da onaj tko žalosti Mevaqqre
istine griješi protiv Moshiaha i vrijeđa YHWH Oca svega. Iz tog razloga neće živjeti; i stoga postaje onaj koji
predsjeda zauzima mjesto liječnika, a ne njegovati bijes iracionalne zvijeri."
Poglavlje III: “Nisam sposoban biti Mevaqqre”
Dok je tako govorio, kleknula sam pred njim i zamolila ga, odbivši čast i autoritet stolice. Ali on je
odgovorio: "Ne pitajte me za to, jer mi se činilo da je dobro da tako bude, a tim više ako to odbijete. Jer ovoj
stolici nije potreban drzak čovjek, ambiciozan da zauzme to, ali jednog poslušnog u ponašanju i duboko
vješt u riječi Elohima. Ali pokaži mi boljeg od sebe, koji je više putovao sa mnom, i čuo više mojih govora, i
bolje naučio propise qahal, i neću te prisiljavati da činiš dobro protiv tvoje volje. Ali neće biti u tvojoj moći
da mi pokažeš svog nadređenog; jer si ti izabrana prvina mnoštva spašenih kroz mene. Međutim, razmotri
ovo dalje, da ako ne preuzimate upravljanje qahalom, iz straha od opasnosti od grijeha, možete biti sigurni
da ćete više griješiti, kada imate u svojoj moći pomoći pravednicima, koji su, takoreći, na moru iu opasnost,
i neće to učiniti, osiguravajući samo svoj interes, a ne zajedničku korist svih Dobro shvaćate da vam se
sasvim dolikuje preuzeti opasnost, dok ja ne prestajem tražiti od vas pomoć svih. Što prije, dakle, pristaneš,
to ćeš me prije osloboditi tjeskobe.

Poglavlje IV: Nadoknada nagrade

„Ali i ja sam, o Klemente, poznajem tugu i tjeskobe, i opasnosti i prijekore, koji su ti postavljeni od
neupućenog mnoštva; i to ćeš moći plemenito podnijeti, gledajući na veliku nagradu strpljenja koju ti daje
Elohim. Ali isto tako razmotrite ovo pošteno sa mnom: Kada Moshiachu treba vaša pomoć? Sada, kada se
nemoralac zakleo u rat protiv svoje nevjeste; ili u vremenu koje dolazi, kada će vladati pobjednički, ne treba
mu daljnja pomoć ? Zar nije očito ikome tko ima i najmanje razumijevanja da je to sada? Zato sa svom
dobrom voljom požurite u vrijeme sadašnje potrebe da se borite na strani ovog dobrog Kralja, čiji je
karakter da daje velike nagrade nakon pobjeda. Zato rado preuzmite nadzor, a tim više u pravo vrijeme, jer
ste naučili od mene upravljati qahalom, radi sigurnosti braće koja su se sklonila kod nas.

Poglavlje V: Optužba
"Međutim, želim vas, u prisutnosti svih , podsjetiti, radi svih, na stvari koje pripadaju upravi. Postaje
vam, živeći bez prijekora, s najvećom ozbiljnošću otresti se svih životnih briga jer niste ni jamac ni
zagovornik niti sudjeluju u bilo kojem drugom svjetovnom poslu. Jer Moshiach vas ne želi imenovati ni
sucem ni arbitrom u poslovanju ili pregovaračem o svjetovnim poslovima sadašnjeg života, kako ne bi bio
ograničen na sadašnjost briga o ljudima, ne biste trebali imati priliku riječju istine da odvojite dobre među
ljudima od zlih. Ali neka talmidi obavljaju ove službe jedni drugima, a ne da vas povlače iz govora koji mogu
spasiti. Jer kao što nemoralno je da poduzimate svjetovne brige i izostavljate činjenje onoga što vam je
naređeno, pa je grijeh za svakog talmida ako ne stoji jedan uz drugoga čak ni u svjetovnim potrebama. I
ako svi ne razumiju da uzmi red da budeš wi ne mariš za stvari u kojima bi trebao biti, neka to nauče od
pratitelja; da uvijek imate brigu o qahalu, kako biste ga dobro vodili, i kako biste držali riječi istine.

Poglavlje VI: Dužnost mevaqqrea

"Sada, ako ste bili zaokupljeni svjetovnim brigama, trebali biste prevariti i sebe i svoje slušatelje. Zato
što ne možete, zbog zanimanja, ukazati na stvari koje su korisne, oboje biste trebali biti kažnjeni, jer niste
naučili čemu bio koristan, a oni bi, ne naučivši, trebali propasti zbog neznanja. Zašto onda bez brige vodite
nad njima, da vremeno šaljete riječi koje ih mogu spasiti; i tako neka vas slušaju, znajući da sve što će
veleposlanik istine vezati na zemlji, svezano je i na nebu, i što će odriješiti, to je razriješeno. Ali vi ćete vezati
ono što bi trebalo biti svezano, a odriješiti ono što bi trebalo biti razriješeno? A ovi i slični su stvari koje se
odnose na tebe kao Mevaqqre.

Poglavlje VII: Dužnosti Zaqenima

 "A što se tiče zaqenima, uzmite ove upute. Iznad svega, neka se pridruže mladima u pravo vrijeme u
braku, predviđajući splet mladenačkih požuda. Ali ni neka zanemare brak onih koji su već stari; jer požuda
je jaka čak i kod nekih staraca. Da, dakle, blud ne nađe mjesto među vama i nanese na vas ozbiljnu pošast,
budite oprezni i pretražite da se vatra preljuba ne bi potajno zapalila među vama. Jer preljub je vrlo strašna
stvar, čak i takva da zauzima drugo mjesto u pogledu kazne, prvo se dodjeljuje onima koji su u zabludi, iako
su čedni. Zašto onda, kao zaqenim od qahala, vršite supružnika od Moshiaha do čednosti (pod supružnikom
mislim na tijelo kahala); jer ako je njezin kraljevski Zaručnik shvati kao čednu, dobit će najveću čast; a vi,
kao svatovi, dobit ćete veliku pohvalu? Ali ako bude uhvaćena da griješi ed, ona će doista biti izbačena; i
pretrpjet ćeš kaznu, ako je u bilo kojem trenutku njezin grijeh bio zbog tvoje nepažnje.

Poglavlje VIII: "Čini dobro svima"

"Iznad svega onda pazite na čistoću; jer je blud označen kao gorka stvar u procjeni YHWH-a. Ali postoje
mnogi oblici bluda, kao što će vam i sam Klement objasniti. Prvi je preljub, da muškarac ne treba uživati
sam u svojoj ženi, ili da žena ne smije uživati sama u svom mužu. Ako je tko čedan, može voljeti i druge
ljude, zbog čega će zadobiti vječno milosrđe. Jer kao što je preljub veliko zlo, pa je iskazivanje ljubavi prema
drugim ljudima najveće dobro. Zato volite svu svoju braću trezvenim i suosjećajnim očima, obavljajući
siročadima ulogu roditelja, udovicama ulogu muževa, dajući im hranu sa svom ljubaznošću, ugovarajući
brakove za one koji su u najboljim godinama, a za one koji su bez zanimanja sredstva nužne uzdržavanja
kroz zapošljavanje, davanje posla sposobnima, a milodara nesposobnima.

Poglavlje IX: "Neka se nastavi bratska ljubav"

"Ali znam da ćete to činiti ako ljubav učvrstite u svojim umovima; a za njen ulazak postoji jedno jedino
prikladno sredstvo, naime, zajedničko jedenje. Pazite dakle da često budete jedni drugima gosti dok ste su
u mogućnosti i da ostanete u tome. Jer to je uzrok dobrobiti i dobročinstva spasenja. Stoga svi zajedno
iznosite svoje opskrbe svoj svojoj braći u Elohimu, znajući da, dajući vremenite stvari, vi će primiti vječne
stvari. Mnogo više nahrani gladne i napoj žednog, a odjeću gole, obilazi bolesne, pokaži se onima koji su u
zatvoru, pomozi im koliko možeš i primi strance u svoje kuće sa svom vedrinom.No, da ne govorim u
detalje, ljubav prema bližnjima naučit će te činiti sve što je dobro, jer neprijateljstvo prema ljudima sugerira
zlo onima koji neće biti spašeni.

Poglavlje X: “Što god je pošteno”

"Neka svjetovne vlasti ne osuđuju braću koja imaju razloge za namirenje; ali neka ih svakako pomire
zaqenim qahal, dajući im gotovu poslušnost. Štoviše, također, bježite od pohlepe, utoliko što je sposoban,
pod izlikom vremenske dobiti, lišiti vas vječnih blagoslova. Pažljivo držite svoje ravnoteže, svoje mjere,
svoje utege i stvari koje pripadaju vašem poslu, pravedno. Budite vjerni u pogledu svojih povjerenja.
Štoviše, ustrajat ćete u čineći te stvari, i stvari slične ovim, do kraja, ako imate u svojim srcima
neiskorijenjivu uspomenu na sud koji je od Elohima. Jer tko bi sagriješio, budući da je uvjeren da na kraju
života postoji presuda koju je odredio pravedni Elohim, koji je tek sada dugotrpljiv i dobar, da bi dobri u
budućnosti mogli zauvijek uživati neizrecive blagoslove; ali grešnici koji se smatraju zlima, dobit će vječnu
neizrecivu kaznu. I, doista, bilo bi razumno sumnjam da je to tako, da nije Navi istine rekao i zakleo se da
će tako biti.

Poglavlje XI: Sumnje koje treba zadovoljiti

"Dakle, budući talmidim Navi ̒Emeta, ostavljajući po strani dvoumlje, iz kojeg proizilazi loše činjenje,
željno poduzmite dobro činiti. Ali ako neko od vas sumnja u ono što sam rekao da će biti, neka to prizna
bez sramota, ako se brine za svoje unutarnje biće, i bit će zadovoljan Mevaqqreom. Ali ako je vjerovao
ispravno, neka njegovo ponašanje bude s povjerenjem, kao bježanje od velike vatre osude i ulazak u vječni
dobri malkuth od Elohima.

Poglavlje XII: Dužnosti Azariïma

„Štaviše, neka službenici qahala, koji idu s inteligencijom, budu kao oči Mevaqqreu, pažljivo ispitujući
djela svakog člana qahala, utvrđujući tko se sprema sagriješiti, kako bi ih, uz upozorenje, uhitili Mevaqqre,
on može, u svoju korist, ne ostvariti grijeh. Neka obuzdaju nesređene, da ne odustanu od okupljanja kako
bi čuli govor, kako bi mogli suprotstaviti riječju istine onim tjeskobama koje padaju na srce sa svih strana
putem ovozemaljskih žrtava i zlih komunikacija; jer ako dugo ostaju bez pouke, postaju gorivo za vatru. I
neka nauče tko boluje od tjelesne bolesti, i neka ih dovedu na znanje mnoštvo koji ne zna za njih, da bi ih
posjećivali i zadovoljili njihove potrebe prema presudi Mevaqqrea. Da, iako to rade bez njegovog znanja,
ne čine ništa loše. Ove stvari, dakle, i stvari poput th ese, neka se pobrinu za to.
Poglavlje XIII: Dužnosti Morima
"Neka morim poučava, prvo poučen; jer to je djelo koje se odnosi na duhove ljudi. Jer učitelj riječi mora
razumjeti različite sudove učenika. Morim stoga mora biti naučen, i besprijekorno, s mnogo iskustva , i
odobrio, jer ćete znati da je Klement, koji će vam nakon mene biti instruktor. Jer sad mi je bilo previše da
ulazim u detalje. Međutim, ako ste jednodušni, moći ćete doći do utočište odmora, gdje je mirni grad velikog
Kralja.

Poglavlje XIV: Posuda kongregacije

"Jer cijeli posao s qahalom je poput velikog broda koji prolazi kroz silovitu oluju - ljudi koji su sa mnogih
mjesta i koji žele naseliti grad dobrog malkuta. Neka vam, dakle, Elohim bude zapovjednik; i neka se pilot
usporedi s Moshiachom, drug s Mevaqqreom, a mornari s pratnjom, vezisti s morimima, mnoštvo braće s
putnicima, svijet s morem; rđavi vjetrovi s iskušenjima, progonima, i opasnosti; i svakojake nevolje za
valove; kopneni vjetrovi i njihove oluje do govora varalica i lažnih navija; rtovi i krševite stijene sucima na
visokim mjestima prijeteći strašnim stvarima; susreti dvaju mora i divljim mjestima, nerazumnim ljudima
i onima koji sumnjaju u obećanja istine. Neka se licemjeri smatraju sličnima gusarima. Štoviše, smatrajte
da su jaki vrtlog, i tatarske Haribde, i ubojite olupine i smrtonosna propadanja ništa drugo do grijeh s. Da
biste, dakle, ploveći uz jak vjetar, mogli sigurno doći do utočišta nadanog grada, molite se da vas usliše. Ali
molitve postaju čujne dobrim djelima.

Poglavlje XV: Incidenti na putovanju

"Neka dakle putnici ostanu tihi, sjedeći na svojim mjestima, kako ne bi zbog nereda izazvali kotrljanje
ili kolebanje. Neka veznici paze na prijevoz. Neka pratitelji zanemaruju ništa što im je povjereno; neka
zaqenim, poput mornara, studiozno urediti što je potrebno za svakoga. Neka Mevaqqre, kao drug, budno
razmišlja o riječima pilota na miru. Neka Moshiach, čak i Y'shua, bude voljen kao pilot, i samo vjeruje u
stvari o kojima govori i neka se svi mole Elohimu za uspješnu plovidbu. Neka oni koji plove očekuju svaku
nevolju, poput putovanja po velikom i uznemirenom moru, po svijetu: ponekad, doista, obeshrabreni,
progonjeni, raspršeni, gladni, žedni, goli, sputani; i, opet, ponekad sjedinjeni, okupljeni, u mirovanju; ali i
morska bolest, vrtoglavica, povraćanje, to jest ispovijedanje grijeha, poput žuči koja stvara bolest - mislim
na grijehe koji proizlaze iz gorčine, i zla nakupljena od neurednih požuda, po čijem priznanju, kao
povraćanjem, oslobađate se svoje bolesti, postižući zdravstvenu sigurnost uz pomoć opreza.

Poglavlje XVI: Mevaqqreov trud i nagrada

"Ali znajte svi da Mevaqqre radi više od vas svih; jer svatko od vas trpi svoju nevolju, ali on svoju i
svačiju. Dakle, o Klemente, predsjedajte kao pomagač svakome prema svojim mogućnostima, pazeći na
brige svih. Otkud znam da u tvom poduzeću upravu ne dodjeljujem, nego primam uslugu. Ali hrabri se i
velikodušno je podnesi, kao znajući da će ti YHWH nadoknaditi kad uđeš u raj odmora, najveći blagoslov,
nagrada koja se ne može oduzeti od vas, srazmjerno koliko ste se više trudili za sigurnost svih. Tako da,
ako vas mnoga braća mrze zbog vaše uzvišene pravednosti, njihova mržnja neće vas uopće povrijedilo, ali
će vam ljubav pravednog Elohima uvelike koristiti. Stoga se nastojte otresti hvale koja proizlazi iz nepravde
i postići korisnu pohvalu koja dolazi od Moshiacha zbog pravednog upravljanja."
Poglavlje XVII: Dužnosti naroda
Rekavši ovo i više od toga, ponovo je pogledao mnoštvo i rekao: "A i vi, moja ljubljena braćo i susluge,
budite podložni Mevaqqre-u istine u svemu, znajući ovo da onaj koji tuguje onaj nije primio Moshiaha, čija
mu je stolica povjerena; a onaj koji nije primio Moshiaha smatrat će se da je prezreo Oca; pa će biti izbačen
iz dobrog malkuta. Zbog toga nastojte doći do svih skupštine, da ne biste kao dezerteri navukli optužbu za
grijeh zbog obeshrabrivanja svog kapetana. Dakle, svi vi prije svega mislite na stvari koje se odnose na
njega, znajući ovo, da je nemoralni, što je neprijateljski raspoloženiji svaki od vas, ratuje samo protiv njega.
Nastojte li dakle živjeti u naklonosti prema njemu i u dobroti jedni prema drugima, i da mu se pokoravate,
kako bi on bio utješen, a vi bili spašeni.

Poglavlje XVIII: “Kao poganski čovjek i carinik”

"Ali i sami biste trebali uzeti u obzir neke stvari, jer on ne može otvoreno govoriti zbog spletki. Kao na
primjer: ako je neprijateljski nastrojen prema bilo kome, ne čekajte da on progovori; i ne uzimajte rastati
se s tim čovjekom, ali razborito slijediti Mevaqqreovu volju, biti neprijatelji onima kojima je on neprijatelj,
a ne razgovarati s onima s kojima ne razgovara, kako bi svaki, želeći da sve vas ima za svog posjeda, može
se pomiriti s njim i spasiti, slušajući njegovu govor.Ali ako netko ostane prijatelj onima kojima je neprijatelj
i razgovara s onima s kojima ne razgovara, on je također jedan od onih koji bi protraći qahal. Jer, budući da
je s tobom tijelom, ali ne i u sudu, on je protiv tebe; i mnogo je gori od otvorenih neprijatelja izvana, jer
prividnim prijateljstvom raspršuje one koji su unutra."
Poglavlje XIX: Instalacija Klementa
Rekavši to, položio je ruke na mene u prisustvu svih i natjerao me da sjednem u njegovu vlastitu
stolicu. I kad sam sjeo, on mi je odmah rekao: "Molim te, u prisustvu sve braće ovdje, da kad god odem iz
ovog života, pošto moram otići, pošalješ Ya'akovu, bratu Učitelju kratak prikaz vaših razmišljanja iz vašeg
djetinjstva i kako ste od početka do sada putovali sa mnom, slušajući govore koje sam ja propovijedao u
svakom gradu i gledajući moja djela. I onda na kraju nećete propustiti obavijestiti ga o načinu moje smrti,
kao što sam već rekao. Jer ga taj događaj neće jako žalostiti, kad zna da sam poslušno prošla ono što mi je
trebalo pretrpjeti. A najveću utjehu će dobiti kada sazna da nije neučenom čovjeku ili neupućenom u
životvorne riječi ili nepoznavanju pravila qahala, bit će povjerena stolica učitelja nakon mene. Jer govor
varalice uništava duhove mnoštva koje slušaju."

Poglavlje XX: Klementova poslušnost

Stoga ja, moj gospodar Ya'akov, obećavši kako mi je naređeno, nisam propustio da u svicima po
poglavljima ispišem veći dio svojih govora u svakom gradu, koji su vam već bili napisani i poslani od njega
kao za znak ; i tako sam vam ih poslao, ispisavši im "Klementovo oličenje narodnog propovijedanja
(Simeona) Kefe."

DODATAK C

Izgubljena poglavlja vraćena iz klementinskih propovijedi , koje nalazimo nakon knjige III,
poglavlja I, obnovljena u ovom dodatku kako bi se
Održavajte stranicu različitih izdanja dosljednom; Ovaj dio homilija odgovara izgubljenom
dijelu priznanja. Postoji određeno preklapanje na oba kraja radi konteksta. Imajte na umu da se
10

ova poglavlja ne pojavljuju u Prepoznanjima , ali njihov sadržaj može biti onaj koji je nekoć popunjavao
praznine.

Homilije II, Poglavlje XXXVII: Špijuni u neprijateljskom logoru

Homilije II, Poglavlje XXXVIII Pokvarenje Tore
Homilije II, Poglavlje XXXIX: Taktika
Homilije II, Poglavlje XL: Preliminarne upute
Homilije II, poglavlje XLI: Traženje informacija, a ne proturječja
Homilije II, Poglavlje XLII: Ispravni pojmovi Elohima bitni za svetost
Homilije II, Poglavlje XLIII: A priori argument o božanskim osobinama
Homilije II, Poglavlje XLIV: Isto se nastavlja
Homilije II, poglavlje XLV: Kako treba misliti na Elohima
Homilije II, Poglavlje XLVI: Sud koji dolazi
Homilije II, Poglavlje XLVII: Odgovarajuće pitanje
Homilije II, Poglavlje XLVIII: Poseban slučaj
Homilije II, Poglavlje XLIX: Reductio ad Absurdum
Homilije II, Poglavlje L: Zadovoljavajući odgovor
Homilije II, Poglavlje LI: Vaga na vagi
Homilije II, Poglavlje LII: Poricani grijesi Kiddoshima
Homilije II, Poglavlje LIII: Zatvaranje konferencije
Homilije III, poglavlje I: Jutro rasprave
Homilije III, Poglavlje II: Šimunov nacrt
Homilije III, Poglavlje III: Njegov cilj
Homilije III, Poglavlje IV: Zamke postavljene za pogane
Homilije III, Poglavlje V: Korištenje pogrešaka Homilije III, Poglavlje VI:
Propovijedi o čistilištu i paklu III, Poglavlje VII: Što je bezbožništvo?
Homilije III, Poglavlje IX: Nesigurnost Svetog pisma
Homilije III, X. poglavlje: Šimunova nakana
Homilije III, Poglavlje XI: Razlika između predviđanja i proročanstva
Homilije III, Poglavlje XII: Isto
Homilije III, Poglavlje XVI: Nauk o slučajnosti
Homilije III, Poglavlje XVII: Je li Adam imao Ruach
Homilije III, poglavlje XVIII: Adam nije neznalica
Homilije III, poglavlje XIX: Moshiachova vladavina

Homilije III, Poglavlje XX: Istinski se prorok pojavio u različitim dobima

Homilije III, Poglavlje XXI: Zabranjeno jedenje zabranjenog voća
Homilije III, poglavlje XXII: Muško i žensko
Homilije III, Poglavlje XXIII: Dvije vrste proročanstava, muško i žensko
Homilije III, poglavlje XXIV: Proročica zabluda
Homilije III, Poglavlje XXV: Kajinovo ime i narav
Homilije III, Poglavlje XXVI: Abelovo ime i narav
Homilije III, Poglavlje XXVII: Prorok i proročica
Homilije III, Poglavlje XXVIII: Duhovni preljub
Homilije III, poglavlje XXIX: Dani signal
Homilije III, Poglavlje XXX: Apostolski pozdrav
Homilije III, Poglavlje XXXI: Vjera u Elohima
Homilije III, Poglavlje XXXII: Poziv
Homilije III, Poglavlje XXXIII: Djela stvaranja
Homilije III, Poglavlje XXXIV: Opseg stvaranja
Homilije III, poglavlje XXXV: “Ovo su dio njegovih puteva”
Homilije III, Poglavlje XXXVI: Vladavina nad stvorenjima
Homilije III, Poglavlje XXXVII: “Koga znati je život vječan”
Homilije III, Poglavlje XXXVIII: Šimunov izazov – Mnogi bogovi
Homilije III, Poglavlje XXXIX: Nedostaci pripisani Elohimu
Homilije III, Poglavlje XL: Kefin odgovor Homilije III, Poglavlje XLI: “Status
Quaestionis.” Homilije III, Poglavlje XLII: Je li Adam bio slijep?
Homilije III, Poglavlje XLIII: Elohimovo predznanje
Homilije III, Poglavlje XLIV: Elohimovi dekreti
Homilije III, Poglavlje XLV: Žrtve
Homilije III, Poglavlje XLVI: Prezir prema Elohima
Homilije III, poglavlje XLVII: Mojsijevo predznanje
Homilije III, Poglavlje XLVIII: Test istine
Homilije III, poglavlje XLIX: Pravi prorok
Homilije III, Poglavlje L: Njegovo učenje o Svetom pismu
Homilije III, Poglavlje LI: Njegovo učenje o Tori
Homilije III, Poglavlje LII: Druge Moshiachove izreke
Homilije III, Poglavlje LIII: Još druge Moshiachove izreke
Homilije III, Poglavlje LIV: Druge izreke
Homilije III, Poglavlje LV: Učenje Moshiachovo
Homilije III, Poglavlje LVI: Više učenja Moshiacha
Homilije III, Poglavlje LVII: Još više Moshiachova učenja
Homilije III, poglavlje LXVIII: Šimunov bijeg
Homilije III, Poglavlje LIX: Kefina rezolucija koju treba slijediti
Homilije III, Poglavlje LX: Nasljednik koji će biti imenovan
Homilije III, Poglavlje LXI: Monarhija
Homilije III, Poglavlje LXII: Poslušnost vodi do Shaloma
Homilije III, Poglavlje LXIII: Zakaj imenovan
Homilije III, Poglavlje LXIV: Nadzor nad Yahadom
Homilije III, Poglavlje LXV: Nolo Episcopari (Ne želim biti biskup)
Homilije III, Poglavlje LXVII: Dužnosti službenika Yahada
Homilije III, poglavlje LXVIII: “Brak uvijek častan”
Homilije III, poglavlje LXIX: “Ne napuštati okupljanje”
Homilije III, poglavlje LXX: “Čujte mevaqqre”
Homilije III, Poglavlje LXXI: Različite dužnosti izraelskih Kiddušima/svetaca
Homilije III, Poglavlje LXXII: Ređenje
Homilije III, Poglavlje LXXIII: Krštenja
Homilije II, Poglavlje XXXVII: Špijuni u neprijateljskom logoru
"Neki naši ljudi hinjeno prisustvuju Šimunu kao suputnicima, kao da ih je uvjerila njegova
[10]

najateistička pogreška, kako bi saznali njegovu svrhu i otkrili nam je, kako bismo se mogli suprotstaviti
ovom strašnom čovjeku na povoljni uvjeti. A sada sam od njih saznao koje će argumente upotrijebiti u
raspravi.
“I znajući to, zahvaljujem Elohimu s jedne strane i čestitam vam s druge strane na odgađanju
rasprave; jer, budući da sam te uputio prije rasprave, znaš argumente koje će on koristiti i možeš slušati
bez opasnosti od pada.”

Homilije II, Poglavlje XXXVIII: Kršenje Tore

“Jer im je Sveto pismo zbog toga spojilo mnoge laži protiv Elohima. Poslanik Mojsije, po Elohimovom
nalogu, predao je Toru s objašnjenjima sedamdesetorici odabranih ljudi, kako bi i oni mogli poučavati one
iz naroda kakvog su izabrali. Nakon nekog vremena, pisana Tora joj je dodala određene neistine suprotne
Tori Elohima, koji je stvorio nebo i zemlju, i sve stvari na njima; zli se usudio to raditi za svoju zlu svrhu.
12

„To se dogodilo u razumu i rasuđivanju, kako bi bili osuđeni oni koji bi se usuđivali slušati ono što je
napisano protiv Elohima, i oni koji zbog ljubavi prema Njemu ne samo da ne vjeruju u ono što se govori
protiv Njega, nego ne bi ni trebali podnijeti uopće ih čuti, čak i ako bi se dogodilo da su istinite, smatrajući
da je mnogo sigurnije izlagati se opasnosti s obzirom na vjersku vjeru, nego živjeti sa zlom savjesti zbog
bogohulnih riječi.”

Homilije II, Poglavlje XXXIX: Taktika

“Simon, dakle, kako saznajem, namjerava izaći u javnost i govoriti o onim poglavljima protiv Elohima
koja su dodana Svetom pismu, radi iskušenja, da zavede što više bijednika iz ljubavi od Elohima.
“Jer ne želimo javno reći da su ova poglavlja dodana Svetom pismu, jer bismo time trebali zbuniti
neučeno mnoštvo i tako ostvariti svrhu ovog zlog Šimuna. Jer oni još nemaju moć razlučivanja i bježali bi
od nas kao da smo zli, ili bi, kao da su ne samo bogohulna poglavlja lažna, čak i odstupili od riječi.
„Zbog toga moramo pristati na lažna poglavlja i postavljati mu uzvratna pitanja u vezi s njima, da ga
uvučemo u tjesnac i da nasamo objasnimo poglavlja koja se govore protiv Elohima dobro- raspolagali
nakon suđenja njihove vjere; a od ovoga postoji samo jedan način, i to kratak. To je ovo:” [11]

Homilije II, Poglavlje XL: Preliminarne upute

“Sve što se govori ili napiše protiv Elohima je laž. Ali da to govorimo uistinu, ne samo radi ugleda, nego
radi istine, uvjerit ću vas kad se moj govor odmakne malo dalje. Ti, moj najdraži Clemente, ne bi trebao biti
žao što je Simon ubacio dan između ovoga i rasprave koja je u pitanju . ( Simon Magus je odgodio debatu za
dodatni dan .)
“Jer danas, prije rasprave, bit ćete poučeni o poglavljima koja su dodana Svetom pismu; a zatim u
raspravi o jedinom i dobrom Elohimu, Stvoritelju i svijeta, ne biste trebali biti ometeni. Ali u raspravi ćete
se čak zapitati kako nepravedni ljudi, zanemarujući mnoštvo stvari koje se u Svetom pismu govore za
Elohima, i gledajući one koje se govore protiv Njega, rado to iznose naprijed; i tako slušatelji, zbog neznanja,
vjerujući u stvari protiv Elohima, postaju izopćenici iz Njegovog kraljevstva.
“Zato ćete se, zahvaljujući odgađanju, naučiti otajstvo Svetog pisma i steći sredstva da ne griješite protiv
Elohima, neusporedivo veseliti.”

Homilije II, poglavlje XLI: Traženje informacija, a ne proturječja

Tada sam Klement, čuvši to, rekao: “Uistinu se radujem i zahvaljujem Elohimu, koji u svemu čini
dobro. Međutim, on zna da neću moći misliti ništa drugo nego da je sve za Elohima. Nemojte misliti da
postavljam pitanja, kao da sumnjam u riječi koje se tiču Elohima, ili one koje će se izgovoriti, nego radije da
bih mogao naučiti, i tako sam biti sposoban poučiti drugoga koji nije naviknut na učenje. Reci mi, dakle,
neistine dodane Svetom pismu i kako to da su one stvarno lažne.”
Tada Kefa odgovori: “Iako me nisi pitao, ja bih išao redom i dao ti izlaganje ovih stvari, kao što sam
obećao. Naučite, dakle, kako Ga Sveto pismo pogrešno predstavlja u mnogim aspektima, da biste znali kada
ih zadesite.”

Homilije II, Poglavlje XLII: Ispravni pojmovi Elohima bitni za svetost

“Ono što ću vam reći bit će dovoljno kao primjer. Ali ne mislim, dragi moj Klemente, da će itko tko ima
tako malo ljubavi prema Elohimu i nenaviknut na učenje , moći prihvatiti, ili čak čuti, ono što se govori
protiv Njega.
“Jer kako to da On može imati sveobuhvatnu dušu, a ipak biti odvojen, pod pretpostavkom da postoji
mnogo elohima, a ne samo jedan? Ali čak i ako postoji samo jedan koji će njegovati revnost da bude odvojen,
netko će u Njemu pronaći mnoge nedostatke, budući da će se nadati da početak svega, zbog nedostataka
njegove vlastite prirode, neće posjetiti zločine od drugih?" [12]

Homilije II, Poglavlje XLIII: A priori argument o božanskim osobinama

“Stoga, daleko od nas da vjerujemo da Gospodar svega, koji je stvorio nebo i zemlju, i sve što je u njima,
svoju vlast dijeli s drugima, ili da On laže.
„Jer ako On laže, tko onda govori istinu? Ili ako pravi eksperimente kao u neznanju; tko onda unaprijed
zna? Ako On promišlja i mijenja svoju svrhu, tko je onda savršen u razumijevanju i postojan u dizajnu?
“Ako On zavidi, tko je iznad rivalstva? Ako On otvrdne srca, tko čini mudrim? Ako On čini slijepim i
gluhim, tko je dao vid i sluh? Ako On počini krađu, tko dijeli pravdu?
“Ako se On ruga, tko je iskren? Ako je On slab, tko je svemoguć? Ako je On nepravedan, tko je
pravedan? Ako On čini zla, tko će činiti dobra? Ako On čini zlo, tko će činiti dobro?”

Homilije II, Poglavlje XLIV: Isto se nastavlja

„Ali ako želi plodno brdo, čije su onda sve stvari? Ako je lažan, tko je onda istinit? Ako On živi u šatoru,
[13]

tko je bez granica?

„Ako voli masti, žrtve, prinose i napitke, tko je onda bez potrebe, a tko je svet, čist i savršen? Ako je On
zadovoljan svjetiljkama i fitiljima, tko je onda postavio svjetiljke na nebo? Ako On prebiva u sjeni, i tami, i
oluji, i dimu, tko je svjetlo koje obasjava svemir?
“Ako On dolazi s trubama, povicima, strelicama i strijelama, tko je traženi mir svih? Ako On voli rat, tko
onda želi mir? Ako On čini zla, tko čini dobra?
“Ako je bez naklonosti, tko je čovjekoljubac? Ako On nije vjeran svojim obećanjima, kome će se
vjerovati? Ako On voli zle, preljubnike i ubojice, tko će biti pravedan sudac? Ako se predomisli, tko je
postojan? Ako On bira zle ljude, tko onda uzima dio dobrih?” Homilije II, poglavlje XLV: Kako treba misliti
na Elohima
„Zato, Klemente, sine moj, čuvaj se da o Elohimu ne misliš drugačije nego da je On jedini Elohim, Učitelj
i Otac, dobar i pravedan, Stvoritelj, dugotrpljiv, milosrdan, hranitelj, dobročinitelj, koji određuje ljubav ljudi
, savjetujući čistoću, besmrtnost i čineći besmrtnim, neusporedivim, koji prebiva u dušama dobrih, koji se
ne mogu obuzdati, a ipak su sadržani u srcu , koji je učvrstio veliki svijet kao središte u prostoru, koji je
raširio nebo i učvrstio je zemlju, koji je sakupio vodu, koji je bacio zvijezde na nebu, koji je učinio da izvori
teku u zemlji, stvorio je kvarove, podigao planine, postavio granice moru, odredio vjetrove i eksplozije, koji
je duhom savjeta sigurno sačuvao tijelo obuhvaćeno u bezgraničnom moru?"

Homilije II, Poglavlje XLVI: Sud koji dolazi

„Ovo je naš Sudac, kojemu valja pogledati i urediti svoju dušu, misleći sve u njegovu korist, govoreći
dobro o Njemu, uvjereni da svojom dugotrajnošću iznosi na vidjelo tvrdoglavost svih, i sama dobra. I On
će, na kraju svega, sjediti kao pravedan sudac svakom od onih koji su pokušali ono što nisu trebali.”

Homilije II, Poglavlje XLVII: Odgovarajuće pitanje

Kad sam Clement to čuo, rekao sam: "Zaista, ovo je pobožnost koja čuva Šabat." I opet sam rekao: “Želio
bih saznati zašto Sveto pismo ima ikakve spise ove vrste? Jer sjećam se da ste rekli da je to za uvjerenje
onih koji bi se trebali usuditi vjerovati bilo čemu što je rečeno protiv Elohima. Ali budući da nam dopuštate,
usuđujemo se pitati, na vašu zapovijed: Ako bi nam bilo tko, najdraži Kefa, odlučio reći: 'Pismo je istinito,
iako se vama čini da su stvari koje se govore protiv Elohima lažne', kako trebamo li mu odgovoriti?"

Homilije II, Poglavlje XLVIII: Poseban slučaj

Tada Kefa odgovori: “Dobro govoriš u svom upitu; jer će to biti za vašu sigurnost. Zato slušajte: Budući
da se u Svetom pismu mnogo stvari govori protiv Elohima, kako vrijeme pritiska zbog večeri, pitajte o bilo
čemu što želite, a ja ću to objasniti, pokazujući da je lažna, ne samo jer se govori protiv Elohima, ali zato što
je stvarno lažno.” Tada sam odgovorio: “Želim naučiti kako, kada Sveto pismo kaže da je Elohim neznalica,
možeš pokazati da On zna?”

Homilije II, Poglavlje XLIX: Reductio ad Absurdum

Tada je Kefa odgovorio: “Predstavili ste nam pitanje na koje se lako može odgovoriti. Slušajte: Elohim
ništa ne zna; čak i unaprijed zna. Ali prvo mi odgovori što tražim od tebe. Onaj koji je napisao Sveto pismo
ispričao je kako je svijet stvoren, ali je rekao da Elohim ne zna unaprijed, je li on bio čovjek ili ne?” Tada
sam rekao: “Bio je čovjek.” Tada Kefa odgovori: "Kako je onda bilo moguće da On, budući da je čovjek, sa
sigurnošću zna kako je svijet stvoren, a da Elohim ne zna unaprijed?"
Homilije II, Poglavlje L: Zadovoljavajući odgovor
Tada sam se, već shvativši objašnjenje, nasmiješio i rekao da je on prorok. I Kefa je rekao: “Ako je, dakle,
bio prorok, budući da je čovjek, nije znao ništa, jer je primio predznanje od Elohima; kako bi onda On, koji
je dao čovjeku dar predznanja, sam Elohim, trebao biti neznalica?" A ja sam rekao: "Pravo si rekao."
Tada je Kefa rekao: “Pođi sa mnom korak dalje. Priznajemo da Elohim sve unaprijed zna, tako da znamo
da su spisi koji kažu da je on neznalica lažni, a oni koji kažu da zna da su istiniti.” Tada sam rekao: "Mora
biti istina."

Homilije II, Poglavlje LI: Vaga na vagi

Tada je Kefa rekao: “Ako su neki od Svetih spisa istiniti, a neki lažni, naš je Učitelj imao dobar razlog
reći: 'Budite dobri mjenjači novca,' utoliko što u Svetom pismu postoje neke istinite izreke, a neke
[14]

lažne. Za one koji griješe zbog lažnih spisa, On je prikladno pokazao uzrok njihove pogreške, rekavši: 'Vi
tako griješite, ne znajući prave stvari
Sveto pismo. Iz tog razloga, vi također ne znate o moći Elohima.'”
[15]

Tada sam rekao: "Govorio si vrlo izvrsno."

Homilije II, Poglavlje LII: Poricani grijesi Kiddoshima

Tada je Kefa odgovorio: S dobrim razlogom, niti vjerujem ništa protiv Elohima, niti protiv pravednika
zabilježenih u Tori, uzimajući zdravo za gotovo da su to bezbožne mašte. Jer sam uvjeren da Adam nije bio
ni prijestupnik (onaj koji je stvoren rukama Elohima), niti je Noa bio pijan, koji se našao pravednim iznad
svega svijeta; niti je Avraham živio s tri žene odjednom, za koje se zbog svoje prisebnosti smatralo da je
18

dostojan brojnih potomaka; niti se Yaakov družio s četvero, od kojih su dvije bile sestre, koji je bio otac
dvanaest plemena i koji je upućivao na prisutnost našeg Učitelja; niti je Mojsije bio ubojica, niti je naučio
suditi od idolopokloničkog svećenika: onaj koji je iznio Elohimovu Toru cijelom svijetu, a zbog svoje
ispravne presude smatran je vjernim upraviteljem.”

Homilije II, Poglavlje LIII: Zatvaranje konferencije

“O ovim i sličnim stvarima dat ću vam objašnjenje u dogledno vrijeme. Ali u ostalom, pošto nam je, kao
što vidite, stigla večer, neka za danas bude dosta rečenoga. Ali kad god želite i o čemu god želite, hrabro
pitajte nas, a mi ćemo vam to odmah objasniti.” Progovorivši, Kefa je ustao. Zatim, nakon što smo jeli,
zaspali smo, jer je došla noć.

Homilije III, poglavlje I: Jutro rasprave

Prošla su dva dana, a dok je treća svanula, ja sam se Klement i ostali naši drugovi probudili zbog drugog
pjevanja pijetla, htjeli razgovarati sa Šimunom i zatekli njegovu svjetiljku koja još uvijek gori i Kefu kako
kleči u molitvi. Pa, pošto je završio svoju molitvu, okrenuo se i vidjevši da smo spremni čuti, rekao je: [16]

Homilije III, Poglavlje II: Šimunov nacrt

„Želim da znaš da su mi ljudi koji se, prema našem dogovoru, druže sa Simonom kako bi saznali njegove
namjere i predali nam ih kako bismo se mogli nositi s njegovom raznolikošću bezbožnosti, poslali meni i
obavijestili mene da je Šimun danas, kako je uredio, spreman doći ispred svih i pokazati iz Svetog pisma da
Onaj koji je stvorio nebo i zemlju i sve stvari na njima nije Vrhovni Elohim. On tvrdi da postoji još jedan,
nepoznat i vrhovni, koji je na neizreciv način Elohim od elohima, koji je poslao dva elohima, od kojih je
jedan stvorio svijet, a drugi koji je dao Toru. On izmišlja ove stvari kako bi uništio ispravnu vjeru onih koji
bi obožavali jednog i jedinog Elohima koji je stvorio nebo i zemlju.”

Homilije III, Poglavlje III: Njegov cilj

“Kad sam to čuo, kako me to nije obeshrabrilo? Tako sam želio da i vi, braćo moja koja se družite sa
mnom, znate da sam ja bezmjerno ožalošćen u svojoj duši, jer je zli budan za napast ljudi, ali ljudi su
potpuno ravnodušni za svoje spasenje.
„Jer onima među poganima koji su učili da su zemaljske slike ne-elohim, uspio je donijeti mišljenja
mnogih drugih elohima, kako bi se oni koji bi napustili politeističko ludilo vratili da govore još gore. nego
što sada čine protiv jedine Elohimove vlade, tako da ne smiju cijeniti istine povezane s Njegovom
vladavinom i možda nikada neće moći zadobiti milost.
“I radi ovog pokušaja Šimun dolazi u bitku s nama, naoružan lažnim poglavljima Svetoga pisma. I što je
više strašno, on se ne boji dogmatiziram tako protiv pravog Boga od proroka koga on radi
nije zapravo vjeruju.”

Homilije III, Poglavlje IV: Zamke postavljene za pogane

 “A kod nas, doista, koji smo od svojih predaka prenijeli štovanje Elohima koji je sve stvorio, a također i
otajstvo knjiga koje su u stanju zavarati, on neće nadvladati; ali s onima među poganima koji imaju
politeističku maštu uzgojenu u sebi i koji ne poznaju laži Svetog pisma, on će imati prednost.
“I ne samo on; ali ako će netko drugi ispričati onima među poganima bilo kakvu ispraznu, snenu, bogato
iznesenu priču protiv Elohima, povjerovat će mu se, jer su od njihova djetinjstva njihovi umovi navikli
prihvaćati stvari koje se govore protiv Elohima. [17]

“I bit će samo nekoliko od mnogih od njih koji zbog naivnosti neće biti voljni ni čuti zlu riječ protiv
Elohima koji je stvorio sve. I samo ovi među poganima bit će uistinu spašeni. Zato neka se nitko od vas ne
žali na Šimuna ili na koga drugoga; jer se ništa ne događa nepravedno, budući da se čak i neistine Svetoga
pisma s dobrim razlogom iznose na provjeru.”

Homilije III, V. poglavlje: Korištenje pogrešaka

Tada sam Klement, čuvši to, rekao: "Kako kažeš, učitelju, da su čak i neistine Svetog pisma izložene s
dobrim razlogom za dokaz ljudi?" A on je odgovorio: "Neistine Svetog pisma su dopuštene biti napisan iz
određenog pravednog razloga na zahtjev zla. A kad kažem kao blagoslov, mislim ovo: U izvještaju o
Elohimu, zli, koji ne voli Elohima manje od dobroga, nadmašuje se dobrim samo u ovoj jednoj stvari, da on,
ne opraštajući one koji su zlo zbog neznanja, kroz ljubav prema onome što je duboko, želi uništenje zla; ali
dobar želi im predstaviti lijek.
„Jer dobar želi da svi budu izliječeni pokajanjem, ali spašava samo one koji poznaju Elohima. Ali On ne
liječi one koji ne poznaju Elohima, jer nije Tora davati dobra koja pripadaju djeci Kraljevstva onima koji su,
budući da nemaju pravo prosuđivanja, poput iracionalnih životinja.”

Homilije III, Poglavlje VI: Čistilište i pakao

„Takva je priroda jednog i jedinog Elohima, koji je stvorio svijet, i koji nas je stvorio, i koji nam je dao
sve, da sve dok je itko unutar granice pobožnosti i ne huli na Njegov Qadosh Ruach, kroz Svoju ljubav prema
njemu On dovodi dušu k Sebi zbog svoje ljubavi prema njoj. I iako je grješno, Njegova je priroda da ga spasi,
nakon što je prikladno kažnjen za djela koja je učinio.
“Ali ako Ga se netko odrekne, ili na bilo koji drugi način bude kriv za bezbožnost prema Njemu, pa se
pokaje, doista će biti kažnjen za grijehe koje je počinio protiv Njega, ali će biti spašen, jer se okrenuo i živio
. A možda će pretjerana pobožnost i dova biti čak izbavljena od kazne, a neznanje će biti priznato kao razlog
za oprost grijeha nakon pokajanja. [18]

“Ali oni koji se ne pokaju bit će uništeni kaznom vatre, iako su u svemu drugome najkadoš. Ali, kao što
sam rekao, u dogovoreno vrijeme peti dio, kažnjen vječnom vatrom, bit će potrošen. Jer ne mogu vječno
[19]

izdržati oni koji su bili bezbožni protiv jedinog Elohima.”

Homilije III, Poglavlje VII: Što je bezbožnost?

“Ali bezbožnost protiv Njega je, u pitanju vjere, umrijeti govoreći da postoji drugi Elohim, bilo
superiorniji ili inferiorniji, ili na bilo koji način reći da postoji još jedan osim Njega koji to stvarno jest. Jer
Onaj koji uistinu postoji je Onaj koji je oblikovao tijelo čovjeka poput Njegovog; radi kojega se nebo i sve
zvijezde, iako su u svojoj biti superiorne, pokoravaju služiti onome tko je u suštini niži, zbog oblika Vladara.
„Toliko je Elohim blagoslovio čovjeka iznad svega, da, ljubeći Dobročinitelja srazmjerno mnoštvu
Njegovih dobrobiti, pomoću te ljubavi može biti spašen za budući svijet.”

Homilije III, Poglavlje VIII: Vražje lukavštine

“Dakle, ljubav ljudi prema Elohimu dovoljna je za spasenje. A to zli zna; i dok mi žurimo sijati ljubav
prema Njemu koja čini besmrtnim u dušama onih koji su među poganima spremni vjerovati u jednog
jedinog Elohima, ovaj zli, koji ima dovoljno oklopa protiv neznalica za njihovo uništenje, požuruje posijati
pretpostavku mnogih elohima, ili barem jednog većeg, kako bi ljudi, začevši i uvjereni u ono što nije
mudrost, mogli umrijeti, kao u zločinu preljuba, i biti izbačeni iz njegova kraljevstva.”

Homilije III, Poglavlje IX: Nesigurnost Svetog pisma

“Zato je vrijedan odbacivanja svatko tko je toliko voljan čuti bilo što protiv monarhije Elohima; ali ako
se netko usuđuje čuti nešto protiv Elohima, kao povjerenja u Sveto pismo, neka prije svega razmotri sa
mnom da ako netko, kako hoće, stvori sebi prihvatljivu dogmu, a zatim pažljivo istraži Sveto pismo, moći
će da od njih proizvede mnoga svjedočanstva u prilog dogmi koju je on stvorio.
“Kako se onda u njih može staviti povjerenje protiv Elohima, kad se u njima nalazi ono što svaki čovjek
želi?”
Homilije III, X. poglavlje: Šimunova nakana
„Dakle, Šimun, koji će sutra s nama javno raspravljati, hrabar je protiv Elohimove monarhije, želeći
proizvesti mnoge izjave iz ovih spisa, u smislu da ima mnogo elohima, a neki koji nije Onaj koji stvorio ovaj
svijet, ali tko je superiorniji od Njega; i, u isto vrijeme, on će ponuditi mnoge biblijske dokaze.
“Ali također možemo lako pokazati mnoge odlomke iz njih da je Elohim samo onaj koji je stvorio svijet
i da nema drugog osim Njega. Ali ako netko želi govoriti drugačije, on će također moći iznijeti dokaze od
njih po svom nahođenju. Jer Sveto pismo govori svašta, tako da nitko od onih koji nezahvalno istražuju ne
može pronaći istinu, nego jednostavno ono što želi pronaći, a istina je rezervirana za zahvalne. Sada je
zahvalnost sačuvati našu ljubav prema Onome koji je uzrok našeg postojanja.”

Homilije III, Poglavlje XI: Razlika između predviđanja i proročanstva

“Prije nego što možemo spoznati svu istinu, moramo priznati da se istina nigdje ne može pronaći osim
od proroka istine. Ali On je pravi Poslanik koji uvijek zna sve stvari, pa čak i misli svih ljudi, koji je bez
grijeha, kao uvjeren da poštuje sud Elohima.
„Iz tog razloga ne bismo trebali jednostavno razmotriti poštovanje Njegovog predznanja, već i pitanje
može li se njegovo predznanje odvojiti od drugog uzroka. Jer liječnici predviđaju određene stvari,
podvrgavajući im puls pacijenta kao materiju; a neki predviđaju tako što imaju ptice, neki prinosenjem
žrtava, a drugi podlažući im mnoge razne stvari; ali ovo nisu proroci.”

Homilije III, Poglavlje XII: Isto

„Ali ako netko kaže da je predznanje prikazano ovim predviđanjima kao predznanje koje je stvarno
usađeno, prilično se vara, jer takve stvari samo proglašava prisutnima, i to samo ako govori
istinu. Međutim, i ove mi stvari pomažu, jer utvrđuju da postoji nešto kao što je predznanje.
„Ali predznanje jedinog pravog Poslanika ne samo da poznaje stvari koje su prisutne, nego proteže
proročanstvo bez granica do svijeta koji dolazi, i ne treba mu ništa za njegovo tumačenje, ne prorokujući
mračno i dvosmisleno, tako da bi ono što je izgovoreno trebalo drugi prorok da ih tumači. Kroz urođeni i
uvijek tekući Ruach, naš Učitelj i Poslanik ih objašnjava jasno i jednostavno, jer je oduvijek znao.”

Homilije III, Poglavlje XIII: Konstantno proročko znanje

“Tako je On samouvjereno dao izjave uvažavajući stvari koje će biti – mislim na patnje, mjesta i granice:
jer On je besprijekoran Poslanik. On na sve gleda neograničenim okom svoga bića, i tako zna skrivene
stvari.
“Ali ako bismo trebali smatrati, kao što mnogi čine, da čak i pravi Poslanik, ponekad, kada ima Ruah,
ima predznanje, ali kada ga nema, on je samo neznalica; ako to pretpostavimo, trebali bismo sami sebe
zavaravati i zavaravati druge. Jer takvo što pripada onima koji su ludo nadahnuti duhom nereda
koji prorokuje onima koji su pijani kraj oltara i natrpani salom.”

Homilije III, Poglavlje XIV: Proročki Ruach Constant

“Jer ako bi bilo dopušteno svakome tko će navodno ispovijedati proročanstvo da dokaže slučajeve u
kojima tvrde da je pronađen lažan i da Qadosh Ruach ne govori o predznanju, bilo bi teško osuditi ga da je
lažni prorok. Recimo da se među mnogim stvarima koje on govori, dogodi nekoliko, i tada se vjeruje da ima
Ruach, iako prve stvari govori posljednje, a posljednje prve; govori o prošlim događajima kao o budućnosti,
a o budućnosti kao o već prošlim; a također i bez slijeda; ili stvari posuđene od drugih i izmijenjene, i neke
koje su smanjene, neoblikovane, glupe, dvosmislene, nepristojne, nejasne i proglašavaju potpuni
nedostatak discipline.”[20]

Homilije III, XV. poglavlje: Moshiachova proročanstva

“Naš Učitelj nije ovako prorokovao; ali, kao što sam već rekao, budući da je bio prorok od urođenog i
neprestanog Ruaha, i znajući sve u svako doba, On je s pouzdanjem iznio, jasno kao što sam prije rekao,
patnje, mjesta, određena vremena, manire i granice .
“Prema tome, kada je prorokovao o hramu, rekao je: 'Vidite ove zgrade? Amein vam kažem da ovdje
neće ostati kamen na kamen koji se neće odnijeti; a ova generacija neće proći dok ne počne uništenje. Jer
oni će doći i sjediti ovdje, opsadit će ga i pobiti vašu djecu ovdje.'
24

„I na sličan način je govorio jednostavnim riječima stvari koje su se brzo imale dogoditi, a koje sada
možemo vidjeti svojim očima, kako bi se njihovo ispunjenje moglo saznati među onima koji su ga čuli. Jer
Poslanik istine daje riječ dokaza kako bi izgradio vjeru svojih slušatelja.”

Homilije III, Poglavlje XVI: Nauk o slučajnosti

 „Međutim, ima mnogo objavitelja zabluda, svi pod jednim poglavarom, koji je glavni zli, kao što će
prorok istine, budući da je jedan, a budući da je također i poglavar pobožnosti, u svoje vrijeme imati kao
svoje proroke sve koji se nalaze čisti.
“Ali glavni uzrok zavaravanja ljudi je taj što oni unaprijed ne razumiju Doktrinu slučajnosti, koju ću vam
svaki dan detaljno izlagati nasamo; to je preširoka tema da bismo odjednom dali pojedinosti. Dakle, vi za
mene morate biti istinoljubivi suci o onome što se govori dok netko prorokuje .”

Homilije III, Poglavlje XVII: Je li Adam imao Ruach

“Počet ću tako što ću reći da je Elohim stvorio sve. Ako itko neće priznati da je čovjek stvoren Njegovim
rukama mogao posjedovati Njegovo veliko i Qadosh Ruach predznanja, kako je velika njegova pogreška
kada kaže da je ima onaj tko je rođen od lažne osnove!
“Ne mislim da će dobiti oprost, iako ga lažno pismo navodi da misli strašne stvari protiv Oca svega. Jer
onaj tko vrijeđa lik i stvari koje pripadaju vječnom Kralju, smatra se da je grijeh počinjen protiv Onoga na
čiju je obličju slika nastala.
“Ali onda, kaže on, Ruah Elohim ga je napustio kada je sagriješio. U tom je slučaju Ruach sagriješio
zajedno s njim; i kako može izbjeći pogibelj koji to govori? Ali možda je primio Ruah nakon što je
[21]

sagriješio. Zatim se daje nepravednicima; a gdje je pravda? Ali to je bilo dopušteno pravednima i
nepravednima. Ovo je bilo najnepravednije od svega. Stoga se svaka laž, iako je potpomognuta s deset
tisuća izgovora, mora opovrgnuti, iako za to treba vremena.”

Homilije III, poglavlje XVIII: Adam nije neznalica

“Ne dajte se zavaravati! Naš otac nije znao ništa. ( To je izraženo čak iu Tori koja je trenutno u
javnosti). Iako ga Tora tereti za zločin neznanja radi nedostojnih, ona mu također šalje one željne znanja,
govoreći: 'Pitaj svog oca i on će ti reći. Pitajte svoje zaqenim i oni će vam odgovoriti.'[22]

“Ovog oca i ove zaqenim treba pitati. Ali niste pitali čije je kraljevstvo i čije je sjedište proroštva, iako
On sam ukazuje na Sebe govoreći: 'Književnici i farizeji sjede na Mojsijevom sjedištu; slušaj što god ti
govore.'
“Čuj ih , rekao je, kao povjereno znanje, ključ kraljevstva, koji jedini može otvoriti vrata života, kroz koji
je jedini ulaz u bezvremenski život. Ali uistinu, kaže On, posjeduju ključ, ali ne dopuštaju onima koji žele
ući.”

Homilije III, poglavlje XIX: Moshiachova vladavina

„Zbog toga, kažem, On osobno ustaje iz svog sjedišta kao otac svoje djece, naviještajući ono što je od
početka u tajnosti predano dostojnima, pružajući milosrđe čak i poganima, i osjećajući suosjećanje za sve
duše, zanemarene Njegov vlastiti rod. Jer protiv se bori Onaj koji je dostojan biti Kralj svijeta koji
dolazi onaj koji je po predodređenju uzurpirao kraljevstvo koje sada jest.
[23]

“Ono što ga je silno ožalostilo je to što su ga upravo one osobe za koje se, što se tiče sinova, borio,
napadale zbog njihovog neznanja. Ipak, volio je čak i one koji su ga mrzili, plakao nad nevjernicima,
blagoslivljao one koji su ga klevetali i molio se za one koji su protiv Njega bili neprijatelji. [24]

“Ne samo da je to učinio kao otac, nego je i naučio svoje talmidime da rade slično, ponašajući se kao
prema braći. To su učinili i naš Otac i naš Poslanik. To je razumno, da On bude Kralj nad svojom djecom; da
29

se naklonošću oca prema svojoj djeci i ucijepljenim poštovanjem djece prema ocu može proizvesti
dugotrajni mir. Jer kad dobar čovjek vlada, prava je radost među onima kojima se vlada, zbog onoga koji
vlada.”

Homilije III, Poglavlje XX: Istinski se prorok pojavio u različitim dobima

“Ali obratite pozornost na moj prvi govor o istini. Ako itko ne dopušta da čovjek stvoren rukama
Elohima ima Qadosh Ruach od Moshiacha, kako nije kriv za najveću zlobu dopuštajući drugome rođenom
od nečistog roda da ga ima? [25]

“Ali on vjeruje ispravno ako poriče da bi ga drugi mogao imati, ali bi trebao reći da ga ima samo on koji
je promijenio svoje oblike i svoja imena od početka svijeta, i tako se iznova i iznova pojavljivao u svijetu,
sve dok ne dođe na svoje vrijeme, i pomazan milosrđem za djela Elohimova, uživat će subotu od ovog dana
nadalje . Njegovo je poštovanje da nosi vlast i vlast nad svim stvarima, u zraku, zemlji i vodama. Ali osim
ovih, sam stvorio čovjeka, imao je dah, neopisivu odjeću duše, da bi mogao biti neumirući.”

Homilije III, Poglavlje XXI: Zabranjeno jedenje zabranjenog voća

“On je, budući da je bio jedini pravi prorok, prikladno dao imena svakoj životinji, prema zaslugama
njezine prirode, otkako ju je stvorio. Koje god ime dao nekom od njih, bilo je to prikladno ime od samog
tvorca. Kako je, dakle, još trebao jesti od drveta, da bi znao što je dobro, a što zlo, ako mu je bilo naređeno
da ne jede s njega? Ali besmisleni ljudi vjeruju u to; oni koji misle da je bezrazložna zvijer bila moćnija od
Elohima koji su to stvorili.”

Homilije III, poglavlje XXII: Muško i žensko

„Ali s njim je stvorena drugarica, ženska priroda, koja se mnogo razlikuje od njega, kao kvaliteta od
tvari, kao mjesec od sunca, kao vatra od svjetlosti. Njoj je, kao ženi koja je poput nje vladala sadašnjim
svijetom, povjereno da bude prva proročica, naviještajući proročanstvo sa svima među rođenima od
žene. A drugi, kao sin čovječji, budući da je muškarac, proriče bolje stvari budućem svijetu kao muškarac.”
[26]

Homilije III, Poglavlje XXIII: Dvije vrste proročanstava, muško i žensko

“Shvatimo onda da postoje dvije vrste proročanstava: jedan muškarac; i neka se definira da je prvi,
[27]

budući da je muškarac, rangiran iza drugog u redoslijedu dolaska; ali druga, budući da je žena, određena je
da bude prva u dolasku parova. Ovaj drugi, biti među onima koji su rođeni od žene, kao ženska upraviteljica
ovog sadašnjeg svijeta želi da se smatra muškom. Dakle, kradući sjeme mužjaka i posijavajući ga svojim
sjemenom tijela, ona donosi plodove - to jest riječi - kao potpuno svoje. I obećava da će sadašnja zemaljska
bogatstva dati u miraz, i da će sporo promijeniti za brze, male za veće.”

Homilije III, poglavlje XXIV: Proročica zabluda

“Ona, ne samo da se usuđuje reći i čuti da ima mnogo elohima, već i vjeruje da je jedan, i u nadi da će
biti ono što nije imala narav biti, i odbacivši ono što je imala, i kao žensko biće u svojim stazama pri
prinošenju žrtava, umrljano je krvlju; a onda ona zagađuje one koji je dodiruju. Ali kad ona zatrudni i
donese privremene kraljeve, ona potakne ratove, prolivši mnogo krvi; a one koji žele naučiti istinu od nje
govoreći im sve suprotno i pružajući mnoge i razne usluge, ona ih drži da uvijek traže i ne nalaze ništa, čak
do smrti. Jer od početka uzrok smrti leži na slijepcima; jer ona, prorokujući prijevare, nejasnoće i obmane,
vara one koji joj vjeruju.”

Homilije III, Poglavlje XXV: Kajinovo ime i narav

“Odatle dvosmisleno ime koje je dala svom prvorođenom sinu, nazvavši ga Cayin, koje ima sposobnost
tumačenja na dva načina; jer se tumači i posjedovanje i zavist, što znači da će u budućnosti zavidjeti ili ženi,
ili imetku, ili ljubavi roditelja prema njoj. Ako ne bude ništa od ovoga, onda će ga zadesiti da se zove
[28]

Posjed; jer ona ga je prva zauzela, što je i njemu bilo korisno. Bio je ubojica i lažov, i sa svojim grijesima nije
bio spreman biti u miru s obzirom na nadzor. Štoviše, oni koji su od njega nasljedili bili su prvi
preljubnici, izrađivali male i velike harfe i kovali ratne instrumente. Osim toga, proročanstvo njegovih
potomaka bilo je puno preljubnika i harfista koji su tajnovitošću i užitkom pobuđivali druge na ratove.”

Homilije III, Poglavlje XXVI: Abelovo ime i narav

„Ali onaj koji je među sinovima ljudskim imao proročanstvo urođeno njegovoj duši kao da joj pripada,
izričito, kao muško, što ukazuje na nade budućeg svijeta, nazvao je svog vlastitog sina Abel, što je bez ikakve
dvosmislenosti prevedeno Tuga. Svojim sinovima dodjeljuje da tuguju nad prevarenom braćom. On ih ne
vara kada im obećava utjehu na budućem svijetu. Kada kaže da se moramo moliti jednom jedinom Elohimu,
niti sam govori o bogovima, niti vjeruje bilo kome drugom tko govori o njima.
“On čuva dobro koje ima i sve više povećava. Mrzi žrtve, krvoproliće i libacije; voli čedne, čiste,
kadoše. On gasi vatru na oltarima, potiskuje ratove, poučava mudrosti pobožne propovjednike, čisti
grijehe, sankcionira brak, odobrava umjerenost, sve vodi u čistoću, čini ljude liberalnim, propisuje pravdu,
pečati one koji su savršeni, objavljuje riječ mira, upozorava na vječni oganj kazne, neprestano najavljuje
kraljevstvo Elohima, ukazuje na nebeska bogatstva, obećava neuvenu slavu i pokazuje oproštenje grijeha
djelima.”

Homilije III, Poglavlje XXVII: Prorok i proročica

“I što je potrebno reći više? Muško je potpuna istina, a žensko potpuna laž. Tko god je rođen od muškog
i ženskog, u nečemu govori istinu, u nekom laž. Jer ženka, okružujući bijelo sjeme mužjaka svojom
vlastitom krvlju, kao crvenom vatrom, održava vlastitu slabost vanjskim podupiračima kostiju, i,
zadovoljna privremenim cvijetom mesa, i kvari snagu presude kratkih užitaka, odvodi veći dio u blud i tako
ih lišava nadolazećeg izvrsnog Zaručnika. Jer svaka je osoba nevjesta, kad god je u svom razumijevanju
prosvijetli istinski Poslanik koji u nju sije cijelu riječ istine.”

Homilije III, Poglavlje XXVIII: Duhovni preljub

 “Dakle, dolikuje se čuti jednog i jedinog Poslanika istine, znajući da je riječ koju sije drugi optužen za
blud, kao da je Zaručnik izbacio iz svog kraljevstva. Ali onima koji poznaju otajstvo, smrt također nastaje
duhovnim preljubom. Jer kad god je duša posijana od strane drugih, tada je napušta Ruach, kao krivca za
blud ili preljub; i tako se živo tijelo, životvorni Ruach koji se povlači, rastvara u prah, a pravednu kaznu za
grijeh trpi duša u vrijeme presude, nakon raspada tijela; kao što je među ljudima ona koja je uhvaćena u
preljubu najprije izbačena iz kuće, a zatim je osuđena na kaznu.”

Homilije III, poglavlje XXIX: Dani signal

Dok nam se Kefa spremao u potpunosti objasniti ovu tajanstvenu riječ, došao je Zacchai, govoreći: “Sad
je doista, o Kefa, vrijeme da izađeš i upustiš se u raspravu; jer vas čeka velika gomila, zbijena u dvoru; a
usred njih stoji Šimun, poput ratnog poglavara s njegovim kopljanicima.”
Kefa mi je, čuvši to, naredio da se povučem na molitvu, jer još nisam primio krštenje za spasenje, a zatim
je rekao onima koji su već bili usavršeni: „Ustanimo i pomolimo se da mi Elohim, svojom nepogrešivom
milošću, pomogne u nastojanju spasenje ljudi koje je On stvorio.”
Rekavši to i pomolivši se, iziđe u neotkriveni dio dvora – veliki prostor; bilo je mnogo onih koji su se okupili
da ga vide. Budući da je bio slavna osoba, sve su ga više željeli čuti.

Homilije III, Poglavlje XXX: Apostolski pozdrav

Tako, stojeći i vidjevši sve ljude kako ga gledaju u dubokoj tišini, i Šimuna čarobnjaka kako stoji u
sredini, Kefa je počeo ovako govoriti:
„Mir svima vama koji ste spremni predati svoje desne ruke istini Elohima, koji je Njegov veliki i
neusporedivi dar u sadašnjem svijetu, On koji nas je poslao, jer je nepogrešivi Poslanik onoga što je
najkorisnije , daj nam dužnost, kao pozdrav prije naših riječi pouke, da ti navijestimo, tako da ako među
vama ima sina mira, mir ga zavlada kroz naše učenje. Ali ako netko od vas neće primiti našu riječ (da smo
izdržali svoje muke i donijeli vam da se spasite), tada za svjedočanstvo otresemo prašinu s puta što je na
našim nogama i idemo u druge kuće i gradovi.”

Homilije III, Poglavlje XXXI: Vjera u Elohima

“Istinu vam kažem: Na Sudnjem danu bit će lakše živjeti u zemlji Sodome i Gomore, nego u mjestu
nevjerstva. Na prvom mjestu, zato što niste sačuvali razum u sebi, a na drugom mjestu, jer, čuvši stvari o
nama, niste došli k nama, i na trećem mjestu, jer ste nam povjerovali kada smo došli do vas. Brinemo se za
vas i molimo se sami od sebe da naš mir dođe na vas.
„Ako to želite, morate spremno obećati da nećete činiti nepravdu i velikodušno snositi nepravdu, što je
protivno ljudskoj prirodi, osim ako netko prvo ne primi spoznaju onoga što je najviše korisno, naime,
spoznati pravednu prirodu Onaj koji je nad svima, jer On brani i osvećuje one kojima je učinjena nepravda
i čini dobro pobožnima zauvijek.”

Homilije III, Poglavlje XXXII: Poziv

“Da li vi, dakle, kao zahvalne Elohimove sluge i razumne osobe, preuzimate na sebe način života koji
Njemu prija, da tako, ljubeći Ga i time što On voli vas, možete uživati u dobi nagrade. Jer jedini vam može
dati ovo, koji je dao život stvarima koje nisu postojale, koji je stvorio nebo, nastanio zemlju, postavio
granice na more, pohranio stvari koje su u Šeolu i ispunio sva mjesta zrakom .”

Homilije III, Poglavlje XXXIII: Djela stvaranja

“On je jedini pretvorio četiri suprotna elementa u jednu, prvu, jednostavnu tvar. Tako ih je
kombinirajući, napravio od njih bezbroj spojeva, kako bi, pretvoreni u suprotne prirode i pomiješani, mogli
utjecati na užitak života iz kombinacije suprotnih stvari.
“Na sličan način, samo je On stvorio rase anđela i duhova odlukom svoje volje da nastanjuju
nebesa. Također je ukrasio vidljivi nebeski svod zvijezdama, kojima je također odredio njihove putove i
uredio njihove orbite, i zbio zemlju za proizvodnju plodova. Postavio je granice prema moru, označivši
mjesto stanovanja na suhom. On pohranjuje stvari u šeolu, označavajući ga kao mjesto bića; i ispunio je sva
mjesta zrakom, da sva živa bića mogu sigurno disati kako bi živjela.”

Homilije III, Poglavlje XXXIV: Opseg stvaranja

„O velika ruko mudrog Elohima koja čini sve u svemu! Jer nebrojeno mnoštvo ptica je On stvorio, i to
raznih, koje se međusobno razlikuju u svakom pogledu; Mislim na njihove boje, kljunove, kandže, izgled,
osjetila, glasove i sve ostalo.
 „A koliko različitih vrsta biljaka, koje se razlikuju po neograničenoj raznolikosti boja, kvaliteta i
mirisa! A koliko životinja na kopnu i u vodi, o kojima je bilo nemoguće razaznati figure, oblike, staništa,
boju, hranu, osjetila, prirodu i mnoštvo! Zatim i mnoštvo i visina planina, raznolikost kamenja, grozne
špilje, fontane, rijeke, močvare, mora, luke, otoci, šume i sav naseljen svijet i nenaseljena mjesta!”

Homilije III, poglavlje XXXV: “Ovo su dio njegovih puteva”

“A koliko je stvari osim toga nepoznato jer ih ljudi ne mogu znati! Tko zna granicu od onih koji su u
našem shvaćanju? Mislim, kako se nebo kotrlja, kako se zvijezde nose u svojim smjerovima, i kakve oblike
imaju, kakav sastav i kamo putuju u eteru. Odakle udari vjetrova dolaze sa svojim različitim razinama
energije? Odakle fontane bez prestanka izviru? Stalno tekuće rijeke spuštaju se u more. Njihov izvor se ne
prazni, niti pune tamo gdje se prazne!
„Koliko seže do nedokučive dubine bezgraničnog Tartara! Na što se nosi nebo koje nas okružuje? Kako
[29]

oblaci izviru iz zraka i upijaju se u zrak! Kakva je priroda grmljavine i munje, snijega, tuče, magle, leda,
oluje, pljuskova i visećih oblaka? Kako On stvara biljke i životinje? Sve se te stvari zasigurno i neprestano
usavršavaju u svojim bezbrojnim varijantama!”

Homilije III, Poglavlje XXXVI: Vladavina nad stvorenjima

“Dakle, ako netko precizno skenira cjelinu s razumom, otkrit će da ih je Elohim napravio radi ljudi. Jer
pljuskovi padaju radi plodova, da ih čovjek može jesti, i da se životinje hrane, da ljudima budu korisne. I
sunce sja, da može pretvoriti zrak u četiri godišnja doba i da svako vrijeme može pružiti osobitu uslugu
čovjeku. I fontane izviru, pa ljudi mogu piti iz njih.
“I, štoviše, tko je gospodar nad stvorenjima, koliko je to moguće? Nije li čovjek, koji je primio mudrost
da obrađuje zemlju, da plovi morem: da ribe, ptice i zvijeri čini svojim plijenom; istraživati tijek zvijezda,
kopati zemlju, ploviti morem; graditi gradove, definirati kraljevstva, uređivati zakone, provoditi pravdu,
poznavati nevidljivog Elohima, znati imena anđela, tjerati demone, nastojati liječiti bolesti lijekovima,
pronaći čari protiv zmija koje strmoglave , i razumjeti odbojnosti?"

Homilije III, Poglavlje XXXVII: “Koga znati je život vječan”

„Ali ako si zahvalan, o čovječe, ako shvatiš da je Elohim tvoj dobročinitelj u svemu, i da čak možeš postati
besmrtan, stvari koje su stvorene za tebe i dalje će se davati kroz tvoju zahvalnost Elohimu. I sada si u
stanju postati neraspadljiv, ako priznaš Onoga koga nisi poznavao, ako voliš Onoga koga si napustio, i ako
se moliš samo Njemu koji je u stanju kazniti ili spasiti i tvoje tijelo i tvoje biće .
“Dakle, uzmite u obzir prvenstveno da nitko ne dijeli Njegovu vladavinu i nitko nema zajedničko ime s
Njim – to jest, nijedan čovjek se ne zove Elohim. Jer jedini je i nazvan i Elohim, “Moćni”. Ni Tora nije misliti
da postoji bilo koja druga, niti nazivati bilo koju drugu tim imenom. A ako bi se netko usudio to učiniti,
njegova je vječna kažnjavanje samog bića.”

Homilije III, Poglavlje XXXVIII: Šimunov izazov – Mnogi bogovi

Kad je Kefa to izgovorio, Šimun je ispred gomile glasno povikao: „Zašto bi lagao i obmanjivao neučeno
mnoštvo koje stoji oko tebe, uvjeravajući ih da je nezakonito misliti da postoje elohimi i pozivati ih dakle,
kada knjige koje su aktualne među Židovima govore da ima mnogo elohima ? [30]

“A sada želim, u prisutnosti svih, raspraviti s vama iz ovih knjiga o nužnosti razmišljanja da postoje
elohimi; prvo pokazujući poštovanje prema onome koga nazivate Elohimom, da on nije vrhovno i
svemoćno Biće , budući da je bez predznanja, nesavršen, potreban, nije dobar i koji je u osnovi mnogih i
bezbrojnih teških strasti. Dakle, kada je to pokazano iz Pisma, kao što sam rekao, slijedi da postoji još jedan,
o kojem nije napisano, predznanje, savršeno, bez oskudice, dobro, daleko od svih teških strasti. Ali onaj
koga vi nazivate Stvoriteljem podložan je suprotnim zlima .”

Homilije III, Poglavlje XXXIX: Nedostaci pripisani Elohimu

„Tako je i Adam, koji je isprva stvoren po svojoj sličnosti, stvoren slijep i za njega se kaže da ne zna ni o
dobru ni o zlu, i proglašen je prijestupnikom, te je protjeran iz raja i kažnjen smrću. Na sličan način, Onaj
koji ga je stvorio, jer ne vidi na svim mjestima, kaže u vezi s rušenjem Sodome: 'Dođi, siđimo i vidimo da li
rade po svom vapaju koji dolazi k meni; ili ako ne, da znam.' Tako se pokazuje neznanjem.
“I u njegovoj izreci o Adamu: 'Isternimo ga van, da ne pruži ruku i ne dotakne stablo života, da jede i ne
živi zauvijek;' govoreći DA NE bude neznalica; i tjerajući ga da ne bi jeo i živio zauvijek, on je također
zavidan. “I dok je zapisano da se 'Elohim predomislio da je stvorio čovjeka', to podrazumijeva i pokajanje i
neznanje. Jer ovo je razmišljanje gledište prema kojem netko, zbog neznanja, želi istražiti rezultat stvari
koje želi, ili je to čin kajanja zbog toga što događaj nije u skladu s njegovim očekivanjima.
 “I dok je napisano: 'I Gospodar je osjetio miris slasti', to je dio onoga koji je u potrebi; i to što je
zadovoljan mesnim salom dio je onoga koji nije dobar. Ali njegovo suđenje, kao što je napisano: 'I Elohim
je sudio Avrahamu, dio je onoga koji je zao i koji nije upoznat s pitanjem eksperimenta.”

Homilije III, Poglavlje XL: Kefin odgovor

Na sličan je način Šimun, uzimajući mnoge odlomke iz Svetog pisma, kao da je pokazao da je Elohim
podložan svakoj slabosti. I na to Kefa reče: “Da li onaj koji je zao, i potpuno zao, voli sebe optuživati u
stvarima u kojima griješi? Odgovori mi na ovo.”
Zatim je Simon rekao: "Nema."
Tada je Kefa rekao: "Kako onda Elohim može biti zao i nemoralan, budući da su one zla koje se o Njemu
obično pišu, dodane Njegovom vlastitom voljom!"
Tada je Šimun rekao: “Možda je optužbu protiv njega napisala druga sila, a ne prema njegovom izboru.”
Tada je Kefa rekao: “Hajde da se onda, prvo, raspitamo o ovome. Ako je On, doista, svojom voljom
optužio samoga sebe, kao što ste ranije priznali, onda On nije zao; ali ako to čini neka druga sila, to se mora
ispitati i istražiti svom snagom tko je podložio svim zlima Onoga koji je jedini dobar.”

Homilije III, poglavlje XLI: “Status Quaestionis”. [31]

Zatim je Šimun rekao: “Očito izbjegavaš baviti se optužbama koje Sveto pismo iznosi protiv vašeg
Elohima.”
Zatim Kefa: “Ti mi se čini da to činiš; jer onaj tko izbjegava istražni red ne želi da se napravi prava
istraga. Stoga ja, koji postupam uredno i želim da se prvo uzme u obzir pisac, očito želim ići ravnim putem.”
Zatim Šimun: “Prvo priznaj da, ako su stvari napisane protiv Stvoritelja istinite, On nije iznad svih,
budući da je, prema Svetom pismu, podložan svakom zlu; onda ćemo se poslije raspitati za pisca.”
Zatim je Kefa rekao: "Da ne bi izgledalo da govorim protiv vašeg nedostatka reda zbog nespremnosti da
uđete u istragu, Odgovaram ti. Kažem da ako su stvari napisane protiv Elohima istinite, one ne pokazuju
[32]

da je Elohim zao.”
Zatim je Simon rekao: "Kako to možeš održati?"

Homilije III, Poglavlje XLII: Je li Adam bio slijep?

Zatim reče Kefa: “Zato što su stvari napisane suprotno onim izrekama koje o njemu govore zlo; pa se ni
jedno ni drugo ne može potvrditi.”
Zatim Šimun: “Kako se onda može utvrditi istina onim spisima koji kažu da je zao ili o onima koji kažu
da je dobar?”
Zatim Kefa: “Sve što su riječi Svetog pisma u skladu sa stvorenjem koje je On stvorio istinite su, ali sve
što je u suprotnosti s tim je laž.”
[33]

Tada je Šimun rekao: “Kako možeš pokazati da je Sveto pismo proturječno?”

A Kefa reče: “Ti kažeš da je Adam stvoren slijep, što nije bilo tako; jer On ne bi ukazao na drvo spoznaje
dobra i
zlo za slijepca i zapovjedio mu da ga ne okusi.”
Zatim je Simon rekao: “Hoće reći da mu je um slijep.”
Zatim Kefa: "Kako je mogao biti slijep u pogledu svog uma, koji je, prije nego što je kušao drvo, bio u
skladu s Onim koji ga je stvorio, dajući prikladna imena svim životinjama?"
Zatim Šimun: “Ako je Adam unaprijed znao, kako nije znao da će zmija prevariti njegovu ženu?”
Zatim Kefa: „Ako Adam nije predznao, kako je sinovima ljudskim dao imena kako su rođeni u odnosu
na njihova buduća djela, nazivajući prvog Kajina (što se tumači 'zavist'), koji je iz zavisti ubio svog brata
Abel (što se tumači 'tuga'); jer su njegovi roditelji tugovali za njim, prvim ubijenim?"

Homilije III, Poglavlje XLIII: Elohimovo predznanje

„Ali ako je Adam, budući da je djelo Elohima, imao predznanje, mnogo više ga je imao Elohim koji ga je
stvorio. A to je lažno što je zapisano da je Elohim razmišljao, kao da koristi rasuđivanje zbog neznanja; i da
je YHWH kušao Avrahama, da bi znao hoće li to izdržati; i ono što je napisano: 'Siđimo da vidimo rade li po
vapaju onih koji dolaze k meni; a ako ne, da znam.'
„Ipak, da ne širim svoj govor predaleko, sve izreke koje Mu pripisuju neznanje ili bilo što drugo što je
zlo, uznemireni drugim izrekama koje potvrđuju suprotno, dokazano su lažne. Ali budući da On doista
unaprijed zna, On kaže Avrahamu: 'Ti ćeš sigurno znati da će tvoje potomstvo biti prognanici u zemlji koja
nije njihova; i oni će ih porobiti i loše postupati s njima, i ponizit će ih četiri stotine godina. Ali ja ću suditi
narodu kojemu će oni biti u ropstvu, i nakon toga će izaći na ovo mjesto s mnogo imovine. Ali ćeš u miru
otići k svojim očevima, nakon što doživi duboku starost; a u četvrtom koljenu vratit će se ovamo, jer grijesi
Amorejaca još nisu ispunjeni.'” [34]

Homilije III, Poglavlje XLIV: Elohimovi dekreti

"Ali što? Ne proriče li Mojsije grijehe ljudi i ne proriče njihovu raspršenost među narodima? Ali ako je
Mojsiju dao predznanje, kako je moguće da ga nije imao sam? Ali On ga ima. A ako ga ima, kao što smo
također pokazali, to je ekstravagantna izreka da je razmišljao, i da se predomislio, i da je sišao da vidi, i bilo
što drugo od ove vrste. Ono o čemu je On znao prije nego što su se ostvarile dogodile su se bez odstupanja.”

Homilije III, Poglavlje XLV: Žrtve

“Ali da On nije zadovoljan žrtvama, pokazuje ovo: oni koji su žudjeli za mesom bili su ubijeni čim su ga
okusili i pokopani, tako da se prozvao grobom požuda. Onaj koji je tada bio nezadovoljan klanjem
[35]

životinja, ne želeći da budu ubijene, nije odredio žrtve kao što ih je želio; niti ih je od početka zahtijevao. Jer
niti se žrtve ne prinose bez klanja životinja, niti se mogu prinositi prvine. Ali kako je moguće da On prebiva
u tami, dimu i oluji (jer je i ovo zapisano), koji je stvorio čisto nebo, i stvorio sunce da daje svjetlost svima,
i dodijelio nepromjenjivi red njihovih revolucija bezbroj zvijezda? Dakle, o Simone, Elohimov rukopis –
mislim na nebo – pokazuje savjete Onoga koji ga je učinio čistim i postojanim.

Homilije III, Poglavlje XLVI: Prezir prema Elohima

„Tako su izreke koje optužuju Elohima koji je stvorio nebo obe poništene suprotnim izrekama koje su
uz njih, a pobijaju ih stvaranje. Nije ih napisala proročka ruka. Tako se i oni pojavljuju nasuprot ruci
Elohima, koji je sve stvorio.”
Zatim je Simon rekao: “Kako to možeš pokazati? “

Homilije III, poglavlje XLVII: Mojsijevo predznanje

Zatim je Kefa rekao: “Elohimovu Toru dao je Mojsije, bez pisanja, sedamdesetorici mudraca, da se
predaju, kako bi se vlast mogla nastaviti naslijedom. Ali nakon toga Mojsije je bio podignut; to je netko
napisao, ali ne i Mojsije. “Jer u samoj Tori piše: 'I Mojsije je umro; i pokopali su ga u blizini Phogorove
[36]

kuće, i do danas nitko ne zna gdje je pokopan.' Ali kako je Mojsije mogao napisati da je Mojsije umro?
[37]

“I dok se u vrijeme nakon Mojsija, oko 500 godina ili otprilike, nađe kako leži u hramu koji je sagrađen,
a nakon otprilike 500 godina više je odnesen, i spaljen u vrijeme Nabukodonozora biva uništen; i stoga što
je napisano po Mojsiju i često izgubljeno, čak i ovo pokazuje Mojsijevo predznanje, jer ga on, predviđajući
njegov nestanak, nije napisao; ali oni koji su ga napisali, osuđeni za neznanje jer nisu predvidjeli njegov
nestanak, nisu bili proroci.” [38]

Homilije III, Poglavlje XLVIII: Test istine

Zatim je Simon rekao: “Budući da, kao što kažeš, moramo razumjeti stvari koje se tiču Elohima
uspoređujući ih sa stvorenjem, kako je moguće prepoznati druge stvari u Tori koje su iz Mojsijeve tradicije
i istinite su, i su pomiješani s tim lažima?"
Zatim je Kefa rekao: „Određeni ajet je bez kontroverzi zabilježen u pisanoj Tori, prema providnosti
Elohima, kako bi se pokazalo
jasno što je od napisanog istinito, a što lažno.”
Zatim reče Simon: „Što je to? Pokaži nam to.”

Homilije III, poglavlje XLIX: Pravi prorok

Tada je Kefa rekao: “Odmah ću ti reći. U prvoj knjizi Tore, pred kraj, piše: 'Vladar neće izostati od Jahude,
niti vođa od njegovih bedara, dok ne dođe čiji je; i On je očekivanje naroda.' [39]

“Ako, dakle, bilo tko može uhvatiti Njega koji je došao nakon neuspjeha vladara i vođe od Yahude, i
kojeg su narodi očekivali, on će po ovom ajetu moći prepoznati Ga kao uistinu došao; i vjerujući Njegovom
[40]

učenju, znat će što je od Svetoga pisma istinito, a što lažno.”

Tada je Šimun rekao: “Razumijem da govoriš o svom Y'shui kao Onome o kome je govorilo proročanstvo
Svetog pisma. Pa neka se prizna da je tako. Reci nam, dakle, kako te je naučio razlikovati Sveto pismo.”

Homilije III, Poglavlje L: Njegovo učenje o Svetom pismu

Zatim Kefa: “ Učio je da je to mješavina istine i laži, Sjećam se da je jednom prilikom On, pronalazeći
[41]

zamjerke kod saduceja, rekao: 'Dakle, vi ste u zabludi, ne znate što je istinito u Svetom pismu; i zbog toga
si neznalica o moći Elohima.' Ali ako im je stavio na znanje da ne znaju istinite stvari Svetog pisma, očito
[42]

je da u njima ima lažnih stvari. I također, budući da je rekao: 'Budite razboriti mjenjači novca,' to je zato
[43]
što postoje prave i lažne riječi. I tako je rekao: 'Kako ne shvaćate ono što je razumno u Svetom pismu?' On
jača razumijevanje onoga koji dobrovoljno sudi razumno.”

Homilije III, Poglavlje LI: Njegovo učenje o Tori

“Njegova riječ književnicima i morimima postojećeg Svetog pisma, kao onima koji su poznavali istinite
stvari Tore koja je tada bila, dobro je poznata. I također to što je rekao: 'Nisam došao uništiti Toru,' a ipak 49

to što se činilo da je uništava, dio je nagovještaja da stvari koje je uništio ne pripadaju Tori.
“I Njegova izreka: 'Nebo i zemlja će proći, ali ni jedno slovo ili interpunkcija neće proći iz
Tore,' nagovijestio je da stvari koje prolaze prije nego što nebo i zemlja prođu, uopće ne pripadaju Tori.”
[44]

Homilije III, Poglavlje LII: Druge Moshiachove izreke

„Otada, dok nebo i zemlja još stoje, žrtve su prošle, i kraljevstva, i proročanstva među onima koji su
rođeni od žene, i slično, kao što nisu Elohimovi uredbe; stoga On kaže: 'Svaka biljka koju Otac nebeski nije
posadio bit će ukorijenjena.' Pa je On, kao pravi Poslanik, rekao: 'Ja sam vrata života; Onaj tko ulazi po
[45] 52

meni, ulazi u život', nema drugog učenja koje bi moglo spasiti. "Također je povikao i rekao: 'Dođite k meni
svi koji se trudite,' to jest, koji traže istinu, a ne nalaze je; i opet: 'Moje ovce slušaju moj glas;' i drugdje,
[46] [47]

'Traži i pronađi,' budući da istina ne leži na površini.”

[48]

Homilije III, Poglavlje LIII: Još druge Moshiachove izreke

“Ali se začuo i glas svjedoka s neba koji je govorio: 'Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; čuj
Ga.' I pored toga, voljan da potpunije osvjedoči u zabludu proroke od kojih su tvrdili da su naučili, On je
[49]

objavio da su umrli želeći istinu, ali ne naučivši je, rekavši: 'Mnogi proroci i kraljevi željeli su vidjeti što
vidite i čuti što čujete; i zaista vam kažem: niti su vidjeli niti čuli.' Još dalje je rekao: 'Ja sam onaj o kome
[50]

je Mojsije prorekao, govoreći: Proroka će vam od vaše braće podići YHWH naš Elohim, poput mene: Slušajte
ga u svemu. Ko ne bude čuo tog Poslanika, umrijet će.” [51]

Homilije III, Poglavlje LIV: Druge izreke

„Iz toga znamo da je nemoguće bez Njegovog učenja doći do spasonosne istine, iako je čovjek zauvijek
traži tamo gdje se ne traži. Ali bilo je, i jest, u riječi našeg Y'shua.
“Prema tome, On je, znajući istinite stvari Tore, rekao saducejima, pitajući zbog čega je Mojsije dopustio
da se oženi sedam, 'Mojsije ti je dao zapovijedi prema tvojoj tvrdoglavosti; jer od početka nije bilo tako:
[52]

jer Onaj koji je prvo stvorio čovjeka, načinio ga je muškarcem i ženom.' [53]

Homilije III, Poglavlje LV: Učenje Moshiachovo

„Ali onima koji misle, kako Sveto pismo uči, da se Elohim zaklinje, rekao je: 'Neka vaše da bude da, a ne,
ne; jer ono što je više od ovoga je od zloga.' A onima koji kažu da su Avraham i Yitzchak i Yaakov mrtvi,
[54]

On je rekao: 'Elohim nije od mrtvih, nego od živih.' A onima koji misle da Elohim iskušava, kao što Pismo
[55]

kaže, On je rekao: 'Kušnik je zao,' koji je i sam sebe iskušavao. Onima koji misle da Elohim ne zna
[56] [57]

unaprijed, rekao je: 'Jer vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno prije nego što ga zamolite.' A 65

onima koji vjeruju, kako Pismo kaže, da On ne vidi sve, rekao je: 'Molite se u tajnosti, i vaš Otac koji vidi
tajno, nagradit će vam.' [58]

Homilije III, Poglavlje LVI: Više učenja Moshiacha

“A onima koji misle da On nije dobar, kao što kaže Sveto pismo, reče: 'Od koga će od vas njegov sin
tražiti kruha, pa će mu dati kamen; ili će zamoliti ribu, a on će mu dati zmiju? Ako dakle vi, budući zli, znate
dati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole i onima koji
vrše njegovu volju!' Ali onima koji su potvrdili da je u hramu, rekao je: 'Ne kunite se nebom, jer je to
[59]

Elohimovo prijestolje; niti zemljom, jer je ona podnožje Njegovih nogu.' A onima koji su mislili da je [60]

Elohim zadovoljan žrtvama, rekao je: 'Elohim želi milost, a ne žrtve' —znanje samoga sebe, a ne [61]

holokausta.”

Homilije III, Poglavlje LVII: Još više Moshiachova učenja

„Ali onima koji su uvjereni da je zao, kako kaže Sveto pismo, rekao je: 'Ne zovite me dobrim, jer
je samo jedan dobar.' I opet, 'Budite dobri i milostivi, kao što je vaš Otac na nebesima, koji daje da sunce
[62]

izlazi na dobre i zle ljude, i donosi kišu na pravedne i nepravedne.' Ali onima koji su bili zavedeni da
[63]

zamišljaju mnoge elohime, kao što kaže Sveto pismo, On je rekao: 'Čuj, Izraele! YWHW tvoj Elohim je
echad/jedinstvo YWHW.'” [64]
Homilije III, poglavlje LXVIII: Šimunov bijeg
Dakle, Simon, shvativši da ga Kefa tjera da koristi Sveto pismo kako je Y'shua podučavao, nije htio da
rasprava ide u doktrinu koja se tiče Elohima, iako je Kefa promijenio raspravu u pitanje i odgovor, kao što
je sam Simon tražio. Međutim, rasprava je trajala tri dana. I dok je četvrto svanulo, krenuo je šuljajući se,
[65]

takoreći, do Tira iz Fenikije. I ne mnogo dana nakon toga, neki od prethodnika su došli i rekli Kefi: “Šimun
[66]

čini velika čuda u Tiru i uznemirava mnoge tamošnje ljude; i mnogim klevetama učinio da te mrze.”

Homilije III, Poglavlje LIX: Kefina rezolucija koju treba slijediti

Kefa je, čuvši to, sljedeće noći okupio mnoštvo slušatelja; i čim su se okupili, rekao je: “Dok ja idem
narodima koji govore da ima mnogo Elohima (bogova), da poučavam i propovijedam da je Elohim jedan,
koji je stvorio nebo i zemlju i sve stvari koje su u njima, da bi ga mogli voljeti i spasiti, preduhitrilo me je
zlo i po samom zakonu spoja poslalo je Šimuna ispred mene, kako bi ti ljudi, ako prestanu govoriti da
postoje mnogi elohim, odričući se onih na zemlji koji se zovu elohim, mogu misliti da ima mnogo elohima
na nebu; tako da, ne osjećajući izvrsnost monarhije , mogu propasti vječnom kaznom.
[67]

„I što je najstrašnije, budući da pravi nauk ima neusporedivu moć, on me preduhitri klevetama i na to
ih nagovara, čak ni na početku da me prime; da ne bi onaj tko je klevetnik bio osuđen da je i sam u stvarnosti
đavao, i da se istinski nauk ne bi primio i povjerovao. Stoga ga moram brzo sustići, osim ako njihova lažna
optužba, kroz dobivanje vremena, potpuno ne zahvati sve muškarce.”

Homilije III, Poglavlje LX: Nasljednik koji će biti imenovan

„Budući da je potrebno izdvojiti nekoga umjesto mene da popuni svoje mjesto, neka se svi jednodušno
molimo Elohima, da otkrije tko je od nas najbolji da sjedi u Moshiachovoj stolici, kako bi mogao pobožno
vladati Njegovim izraelskim Jahadom. Tko će onda biti izdvojen? Jer po Elohimovom savjetu taj je čovjek
označen kao blagoslovljen, 'koga će njegov Gospodar postaviti nad službom svojih susluga, da im daje
njihovo meso u vrijeme koje su u vrijeme, ne misleći i govoreći u svom srcu: Moj Gospodar odgađa svoje
dolazi, i koji neće početi tući svoje susluge, jedući i pijući s bludnicama i pijanicama. I doći će Gospodar tog
sluge u času kada ga ne bude tražio, iu danu kada ne bude svjestan, i rasjeći će ga na komade i osuditi ga s
ostalim licemjerima.'” [68]

Homilije III, Poglavlje LXI: Monarhija

“Ali ako netko od prisutnih koji je u stanju poučiti neuke, a ipak se suzdržavati od toga, misleći samo na
svoju lakoću, neka očekuje da će čuti ovu rečenicu: 'O loši i lijeni slugo, trebao si staviti moj novac u banku,
da kad dođem barem mogu dobiti natrag svoj novac. Istjerajte neisplativog slugu u vanjsku tamu.' I s 77

dobrim razlogom; 'jer', kaže On, 'na tebi je, o čovječe, da dokažeš moje riječi, kao što srebro i novac
dokazuju mjenjači.' Dakle, zajednica vjernika treba se nekome pokoravati, da bi živjela u slozi. Za ono što
teži vladavini jedne osobe, u obliku monarhije , omogućuje podanicima da uživaju u miru uz pomoć
[69]

dobrog reda. Ali ako netko ne želi niti jednog vladara zato što želi samu vlast, mora potpuno pasti zbog
podjele.”

Homilije III, Poglavlje LXII: Poslušnost vodi do Shaloma

“Pa neka te uvjeri ono što se događa pred tvojim očima; kako se neprestano javljaju ratovi jer sada ima
mnogo kraljeva diljem zemlje. Jer svatko drži vladu drugoga kao izgovor za rat. Ali kad bi netko bio vladar
nad svima, ne bi imao razloga za rat i imao bi vječni mir. Ukratko, za one koji se smatraju dostojnima
vječnog života, Elohim imenuje jednoga univerzalnog Kralja u svijetu koji će tada biti, kako bi pomoću
monarhije mogao postojati neprekidan mir. Za sve je tada imperativ slijediti nekoga kao vođu, poštujući ga
kao sliku Elohima; i da vođa bude upoznat s cestom koja ulazi u grad kadoš.”

Homilije III, Poglavlje LXIII: Zakaj imenovan

„Ali od onih koji su prisutni, koga ću izabrati osim Zakaja, kojemu je i Učitelj ušao i odmorio se,
[70]

ocijenivši ga dostojnim da bude spašen?” I rekavši to, položio je ruku na Zacchaija, koji je stajao pored, i
prisilio ga da sjedne u svoju stolicu. Ali Zakaj, pavši pred njegove noge, molio ga je da mu dopusti da odbije
vlast; obećavajući, u isto vrijeme, i govoreći: „Što god vladar mora učiniti, učinit ću, samo mi daj da nemam
ovu titulu. Bojim se da imam ime vladavine, jer je puno gorke zavisti i opasnosti.”

Homilije III, Poglavlje LXIV: Nadzor nad Yahadom

Tada je Kefa rekao: „Ako se toga bojiš, nemoj se zvati Mevaqqre, nego Postavljeni, jer je Učitelj dopustio
da te tako nazivaju, kada je rekao: 'Blago onom čovjeku koga će njegov Učitelj postaviti u službu njegovih
susluga.' Ali ako želite da bude potpuno nepoznato da imate ovlasti uprave, čini mi se da ne shvaćate da
80

priznati autoritet Mevaqqrea ima veliki utjecaj u pogledu poštovanja Yahada. Jer svatko sluša onoga koji je
primio vlast, jer ga savjest sputava. A zar niste dobro svjesni da ne trebate vladati kao vladari naroda, nego
kao sluga koji se brine o njima – kao otac potlačenih, posjećuje ih kao liječnik, čuva ih kao pastir – ukratko,
brinući se za njihovo spasenje?
“A mislite li da ja ne znam na koje vas poslove prisiljavam, želeći da vas sude ljudi kojima je nemoguće
nikome ugoditi? Ali je najmoguće da onaj tko čini dobro ugodi Elohimu. Stoga vas molim da od srca
preuzmete dužnost, od Elohima, od Moshiaha, za spas braće, kako bi oboje bili u redu i za vašu vlastitu
korist.”

Homilije III, Poglavlje LXV: Nolo Episcopari (Ne želim biti biskup)
“Uzmite u obzir ovu drugu stvar, da je u omjeru koliko je truda i opasnosti u vladanju Yahadom iz
Moshiacha, nagrada mnogo veća. A opet je kazna veća za onoga tko ima sposobnost i odbija to učiniti. Stoga
bih, znajući da ste vi najbolje poučeni od mojih pratilaca, razmotriti plemenite moći razlučivanja koje vam
je dao Učitelj, kako biste bili pozdravljeni s 'Dobro učinjeno, dobrim i vjernim slugom', a ne biti proglašen
krivim i proglašen odgovornim za kaznu, poput čovjeka koji je sakrio jedan talent.
“Ali ako nećeš biti postavljen za dobrog čuvara Jahada, pokaži na svoje mjesto drugoga, učenijeg i
vjernijeg od sebe. Ali to ne možete učiniti; jer ste se družili s Učiteljem, svjedočili ste Njegovim čudesnim
djelima i naučili upravljanje Jahadom.”

Homilije III, Poglavlje LXVI: Opasnost od neposluha

“Vaš je posao naručiti ono što je ispravno; a ono od braće je pokoravanje, a ne neposlušnost. Dakle,
pokoravanje će biti spašeno, ali neposlušnost će biti kažnjena od Učitelja, jer je mevaqqreu povjereno
mjesto Moshiach.
“Dakle, čast ili prezir iskazani mevaqqreu predaju se Moshiachu, a od Moshiacha Elohimu. I ovo sam
rekao, da ova braća ne bi bila u neznanju o opasnosti koju izlažu neposlušnosti vama, jer tko god ne posluša
vaše naredbe, ne posluša Moshiaha; a tko ne posluša Moshiaha, vrijeđa Elohima.”

Homilije III, Poglavlje LXVII: Dužnosti službenika Yahada

“Neophodno je da Yahad, kao grad izgrađen na brdu, ima naređenje odobren od Elohima, i dobru
vlast. Posebno neka se mevaqqre, kao poglavar, čuje u stvarima koje govori; a zaqenim neka paze da se
naređene stvari učine. Neka šoterim, idući, pazi na tijela i duše braće i izvještava mevaqqre. Neka sva ostala
braća strpljivo podnose nepravdu; ali ako žele da se donese presuda o nepravdama koje su im učinjene,
neka se pomire u prisustvu zaqenima; a zaqenim neka izvijesti mevaqqre o pomirenju.”

Homilije III, poglavlje LXVIII: “Brak uvijek častan”

“I neka utisnu brak ne samo na mlade, već i na one u poodmaklim godinama, kako goruća požuda ne bi
izazvala pošast na Yahada zbog bluda ili preljuba. Jer, iznad svakog drugog grijeha, Elohim mrzi nemoral
preljuba, jer ne uništava samo osobu koja griješi, već i one koji jedu i s njom se druže.
“Jer to je poput psećeg ludila, jer ima prirodu priopćavanja vlastitog ludila. Zbog čistoće, neka ne samo
zaqenim, nego čak i svi, požure da sklope brak. Jer grijeh onoga koji čini preljub nužno dolazi na sve. Stoga
je poticanje braće na čednost prvi zahtjev ljubavi, jer ona liječi dušu. Hrana tijela je odmor.”

Homilije III, poglavlje LXIX: “Ne napuštati okupljanje”

„Ali ako volite svoju braću, ne uzimajte ništa od njih, nego dijelite s njima ono što imate. Nahrani
gladne; napoji žednog; oblačiti nage; posjetiti bolesne; koliko god možete, pomozite onima u
zatvoru; primati strance rado u svoja prebivališta; i nikoga ne mrzi.
“A kako moraš biti pobožan, tvoj će te vlastiti um naučiti ispravno prosuđivati. Ali prije svega, ako vam
doista trebam reći, okupljajte se često, pa makar to bilo svakih sat vremena, osobito u dogovorene dane
sastanka. Jer ako to učinite, nalazite se unutar sigurnog zida. Jer nered je početak propasti.
„Neka dakle nitko ne napusti skupštinu zbog zavisti prema bratu. Jer ako netko od vas napusti
skupštinu, smatrat će se za one koji raspršuju Jahad Moshiachov, i bit će izbačen s preljubnicima. Jer kao
preljubnik, pod utjecajem duha koji je u njemu, on se pod nekim izgovorom odvaja i daje mjesto zlu protiv
sebe – ovci za krađu, kao što se nađe izvan stada.” [71]

Homilije III, poglavlje LXX: “Čujte mevaqqre”

“Međutim, slušajte svoj mevaqqre i nemojte se umoriti od toga da ga poštujete. Znajte da, pokazujući
mu to, pokazujete to Moshiachu i Elohimu. Onome tko to ponudi, to se višestruko vraća. Počastite, dakle,
82

prijestolje Moshiachovo. Jer vam je zapovjeđeno da poštujete stolicu Mojsijevu, iako se oni koji je
zauzimaju smatraju grešnicima. A sada sam ti rekao dovoljno. Bilo bi suvišno reći mu da živi
83

besprijekorno, budući da je on odobreni talmid Onoga koji je i mene naučio.”

Homilije III, Poglavlje LXXI: Različite dužnosti izraelskih Kiddušima/svetaca
“Ali, braćo, postoje neke stvari koje ne smijete čekati da ih čujete, ali morate biti razumni. Samo Zacchai
koji se u potpunosti predao radu za vas, i koji mu je potreban uzdržavanje, a nije bio u stanju brinuti se za
svoje poslove, kako može osigurati potrebnu podršku? Nije li razumno da predumišljate za njegov
život? Nemojte čekati da vas zamoli, jer činite da se osjeća kao prosjak. Ali radije će umrijeti od gladi nego
se pokoriti tome.
„A zar nećete dobiti kaznu, ne smatrajući da je radnik dostojan svog najma? I neka nitko ne kaže:
"Prodaje li se onda riječ koja je darovana?" Daleko to od istine. Jer ako netko već ima sredstva za
uzdržavanje i uzima bilo što, on prodaje riječ. S druge strane, ako onaj tko nema podršku da bi živio – kao
što je i Učitelj uzimao na večeri i među svojim prijateljima, nemajući ništa, iako je samo On vlasnik svega –
ne griješi.
“Tako primjereno častite zaqenim, morime, korisne sluge, udovice koje su dobro živjele, siročad kao
djecu Yahada. Ali gdje god postoji potreba za bilo kakvim mjerama za hitne slučajeve, pridonesite svi
zajedno. Budite ljubazni jedni prema drugima, ne ustezajte se od izdržljivosti bilo čega za svoje spasenje.”

Homilije III, Poglavlje LXXII: Ređenje

I nakon što je to rekao, stavio je ruku na Zakaja, rekavši: “O Ti, Vladaru i Gospodaru svega, Oče i Elohime,
čuvaj pastira sa stadom. Ti si uzrok i Ti moć. Mi smo ti kojima treba pomoći. Ti si pomoćnik, Liječnik,
Spasitelj, zid, život, nada, utočište, radost, očekivanje i ostalo. Jednom riječju, Vi ste sve za nas.
„Da nas dovedeš do vječnoga postizanja spasenja, surađuješ, čuvaj i štiti nas. Možete učiniti sve. Jer Ti
si Vladar nad vladarima, Gospodar nad gospodarima, Upravitelj kraljeva. Dajte moć mevaqqre-u da izgubi
ono što se treba osloboditi i da veže ono što bi trebalo biti vezano. Učini ga mudrim. U Y'shuino ime, zaštiti
izraelski Yahad svog Moshiaha, kao lijepu nevjestu. Jer cijelo je vječno poštovanje Tvoje. Slava pripada Tebi,
našem Ocu, i Tvome Sinu, kroz Ruach HaKodesh, u sve vijekove. Amein.”

Homilije III, Poglavlje LXXIII: Krštenja

I rekavši to, on je potom rekao: “Tko se od vas želi krstiti, počnite od sutra postiti, i neka vam se iz dana
u dan polažu ruke i pitajte što god imate. Namjeravam ostati s tobom deset dana.”
I nakon tri dana, počevši krstiti, pozva mene, Akvilu i Niketu i reče nam: „Kako ću nakon sedam dana
krenuti u Tir, želim da odete još danas, i da potajno boravim kod Bernike Kanaanke, kćeri Yuste, i da učim
od nje, i da mi točno napiše o čemu Simon govori. Jer to je od velike važnosti za mene, da se mogu pripremiti
u skladu s tim. Zato odmah odlazi u miru.” I ostavivši ga da krsti, kako je zapovjedio, prešli smo ga u Tir iz
Fenikije.

___ * *___
*

Time je završeno naše izlaganje malog dijela Klementinovih homilija – jedinih odlomaka iz homilija koji
se ne nalaze u Priznanjima , a smatramo da u Kefinoj raspravi o lažnim knjigama, homilije dovoljno
popunjavaju te praznine u trećoj knjizi koja nam je ostala od strane plahih prevoditelja davnina ovih važnih
odlomaka koji nisu uključeni u priznanja.

Neka nam se YHWH smiluje.

DODATAK D

Sinai Epitome ili Sažetak, Ebionit, arapski tekst

UVOD [Margaret Dunlop Gibson]

Priznanja rimskog Klementa previše su poznata u svom latinskom, kao iu engleskom odijevanju da bi ih
znanstveniku trebalo predstavljati. Do sada su sačuvani samo u latinskom prijevodu Rufina iz Akvileje, koji je
umro 410.
Ovdje dani arapski tekst nalazi se u MS. br. 508 sinajskog kataloga, te je, u usporedbi s Rufinovim latinskim
tekstom, vrlo kratka pripovijest. Gotovo u potpunosti izostavlja Petrove govore i njegove rasprave sa Šimunom
i drugima. Stoga bi bilo neumjesno ovdje učiniti više od aludiranja na pitanje prioriteta priznanja ili
klementinskih homilija jednih prema drugima. …
Čini se da se svi pisci na tu temu slažu da je Sirija mjesto podrijetla ovih dokumenata, te da je autor bio
židovsko-kršćanin, koji je držao doktrine izrazito ebionistički. Ovaj arapski tekst ne zalazi tako duboko u
pitanja dogme kao latinski ili čak sirijski tekstovi; pa ipak, čak i ovdje imamo praznovjerno poštovanje vezano
uz vodu i kod krštenja i kod abdesta; također odbijanje krštenih kršćana da jedu s nekrštenim
kršćanima; utoliko je Petar predstavljen kao nastavljač u istom uskom raspoloženju za što ga je njegov brat-
apostol smatrao potrebnim ukoriti (Galaćanima, II. 11-14.). …
A. Schliemann je također istaknuo da hijerarhijske ideje u Priznanjima upućuju na židovsko ebionsko
podrijetlo. Petar namjerno postavlja biskupa, a također i prezbitera i đakona, od kojih su prvi od mističnog
broja dvanaest. Zaslužuje se, međutim, primijetiti da ovaj arapski tekst svoje aktere ne vodi u Rim, već kao da
implicira da su ostali u Siriji; i stoga Petru ne pripisuje nikakvo kršenje saveza sklopljenog s Pavlom (Gal.
II.9). Niti se u njemu spominje Jakov, jeruzalemski biskup, kojemu je upućen grčki tekst koji je koristio Rufin.
Sasvim je moguće da je ovaj arapski tekst oličenje nekog arapskog kršćanskog redovnika koji je bio više
fasciniran interesom naracije nego željan da izgrađuje svoju braću prevođenjem govora. Ako je tako, moramo
priznati da je pokazao znatnu književnu vještinu i da je u potpunosti cijenio dramatičnu stranu svojih
dokumenata. Što se same priče tiče, u njoj nema ničeg apsolutno nemogućeg. Komunikacija između Rima i
Atene bila je relativno česta u doba Carstva; i ako bi puki šatori poput Priscile i Aquile mogli imati interese u
nekoliko gradova i zemalja, nema ničeg nevjerojatnog u tome da plemenita rimska dama odvede svoju djecu
u Atenu radi njihovog obrazovanja i vlastite udobnosti. Jedina okolnost koja se po mojoj skromnoj prosudbi
čini pomalo nevjerojatnom, jest da je Faustinijan trebao biti nekoliko dana na otoku Aradu i da je imao
vremena za filozofsku raspravu s Petrovim mladim sljedbenicima: a ipak da su on i njegova žena trebali imati
trebala Peterova intervencija da se međusobno prepoznaju.

---

U ime (Oca i Sina i Duha Svetoga,) jedan Elohim. Pomazanik je YHWH, moja snaga, moja pomoć i moja
[72]

nada. Ovo je izvještaj o tome [kako] je Klement prepoznao svoje roditelje i svoju braću preko Petra Šolijaha,
poglavara Šličima, blagoslovljenog u vjeri; a to je učenje gore spomenutog odanog čovjeka Petra, dok je bio u
Tripolisu. (Od sada Petra zovemo njegovim pravim imenom, Shimeon Kefa.)

Kad sam Klement navršio tri mjeseca s Kefom, naredio mi je da postim tri dana, a onda smo otišli do
fontana na obali mora i ondje me krstio i sa mnom Maroones, čovjek koji nas je ugostio. Zatim ga je
imenovao Šolijaha iz Tripolija i (s njim) dvanaest Mevaqqrima, sa šeratima. Zatim je napustio stanovnike
Tripolija i otišao u Antiohiju u Siriji.
Razlog mog susreta s njim bio je sljedeći: dok sam bio u gradu Rimu, u mladosti, dugo sam nosio čednost
i pravednost, kao i sjećanje na smrt i razmišljanje o duši, bilo da je smrtni ili besmrtni, i o ovome svijetu,
imao on početak ili ne, i hoće li propasti ili ne. Dok sam razmišljao o tim stvarima, nisam prestajao
posjećivati mjesto filozofa i mudraca, i nisam našao ništa više od trijema osim lažne i isprazne stvari, i
mislio sam da ću otići u Egipat onim čarobnjacima [koji kanal] mrtvih, i dok sam razmišljao o ovome, gle, u
Tiberijevom se carstvu proširila vijest o čovjeku u zemlji Judeji koji je propovijedao vječno kraljevstvo
YHWH i koji je to potvrdio mnogim moćnim djelima. Gle, Bar-Naba je došao u Rim propovijedajući
Pomazanika, a mudraci su mu se rugali. U međuvremenu sam znao da je angažiran u pravednoj namjeri; i
usvojio sam njegov dokaz, i napustio sam kao pse one koji ne prihvaćaju riječ spasenja; i uzeh Barnabu, i
ugostih ga u svojoj kući i slušah od njega govore; a kad su oni izlazili u zemlju Judeju, ja sam izašao s njim i
za petnaest dana došli smo u Cezareju; i čuo sam da je Kefa bio u tome i da je sutradan namjeravao
raspravljati sa Šimunom (Mag). a kad sam otišao k njemu, Barnaba me doveo k sebi. I Kefa me primio s
puno ljubavi i bio mu je jako drago što sam učinio na korist Barnabe u Rimu, te je potvrdio moje zvanje i
zapovjedio mi da dođem k njemu, jer je namjeravao otputovati u Rim; i kad sam mu to obećao, pitao sam
ga o duši i o svijetu, a on mi je ukratko ispitivanjem razjasnio ludost koja ulazi u ljude pomoću grijeha: To
je ono što zamagljuje umove ljudi poput dima.
Zatim mi je objasnio dolazak Pomazanika i uskrsnuće u život. Ujutro, gle, Zacchai je došao i rekao da je
Simon (Magus) odgodio natjecanje za sedam dana. Kefa je dovršio naše učenje o nauci o svijetu, prema
onome što mu je dao Ruach haKodesh. I nakon toga pođosmo u Tripolis, u mjesto gdje sam kršten, a odatle
Kefa posla Nicetu i Akvilu s drugima u Laodiceju i reče im da ga čekaju na vratima grada. Ali ja i on smo
otišli u Antaradus i zahvalio sam mu što me je poveo sa sobom kao svog sljedbenika, a on mi je rekao: "Ako
te pošaljem na mjesto da nam kupiš ono što je potrebno, hoćeš li umrijeti?" Odgovorih i rekoh mu: “Ti si mi
zamjena za mog oca i moju majku i moju braću; ti si bio uzrok moje spoznaje istine; i učinio si me
ravnopravnim u velikom narodu. Hoćeš li me onda staviti na mjesto roba?”
A Kefa je odgovorio šaleći se i rekao mi: “Misliš li da nikad nisi bio rob? Tko će paziti na moje svlačenje
i oblačenje? i tko će mi pripremiti mnoga jela koja su potrebna kuharima, i to u veličini umijeća koja je
namijenjena raskošnim ljudima za zadovoljenje želje koja je veliko zadovoljstvo, a ja sam njome odjevena
obiljem; i ne zamišljaj da ćeš išta od ovoga znati ako budeš sa mnom, jer ja ne dobivam ništa osim najsitnijeg
kruha i malo ulja s malo povrća; i sva moja garderoba su ove krpe koje gledaš, i ništa mi drugo ne treba, jer
moj um gleda na dobre stvari koje su vječne, i ne okreću se onome što je zlo. I iznenađen sam tobom, jer ti
si čovjek odgojen u uživanju u svijetu, a sve si to prezreo i umjereno si zadovoljan. Ali ja i moj brat Andrija
odgajali smo u sirotištu i siromaštvu i bijedi, i navikli smo se truditi i podnositi iscrpljenost. Zbog toga ću
izdržati od vas muku i ropstvo za sebe.”
A kad sam to čuo od njega, zadrhtao sam od toga, i uzeo primjer čuvši to od čovjeka kojemu svijet ne
može biti ravan, i moje je oko zaplakalo. A kad me je vidio kako plačem, rekao mi je: "Zašto tvoje oči
plaču?" A ja mu odgovorim: "U čemu sam ti sagriješio, da me natjeraš da slušam takav govor?"
A Kefa je rekao: „Ako sam pogriješio rekavši da ću ti služiti, ti si učinio veću nepravdu u početku kada
to nisi vidio, a u tome nema jednakosti, ali dolikuje da ti to učinim. .” Ali ja sam rekao: "O ti, Sholiach od
YHWH, spasitelju naših duša, nije prikladno da to činiš." A Kefa odgovori i reče: „Eto, prihvatio bih tvoje
mišljenje da nije da naš Gospodar, koji je došao radi spasenja svijeta, kome je jedino čast, nosio ropstvo, da
nas uvjeri da ne budemo sram služiti našoj braći. I opra mi noge i ruke govoreći: Učinite ovako svojoj
braći. A ja Klement mu rekoh: "Mislio sam da te trebam pobijediti u govoru, i bio sam budala, ali
zahvaljujem YHWH-u koji te je postavio na mjesto roditelja."
A Kefa mi reče: "Imaš li rodbine?" A ja sam mu rekao: “U mojoj obitelji ima plemenitih ljudi koji su
gotovo u srodstvu s Cezarom carem. I on, muž moje majke, posjeduje dostojanstvo, a po njoj smo tri
dječaka, blizanci prije mene, kako mi je otac rekao, a ja ih ni ne poznajem, ni svoju majku, osim po slabom
sjećanju; jer nakon njih me majka rodila (i zvala se Mattidija, a moj otac se zvao Faustinijan, a moja braća
Faust i Faustinijan). A kad sam bio u petoj godini, majka je u snu vidjela viziju, kako mi je otac kasnije
ispričao, da će, ako žena odmah ne uzme svoju djecu i ne ode iz Rima i putuje deset godina, propasti. , i ona
i oni. Ali moj otac, kad je to čuo, prenio ih je u lađu, s namirnicama, potajno, s mnogim slugama, i poslao ih
da putuju u Atenu, a mene je zadržao samo kod sebe da bi me utješio, shrvan tugom. ovaj. A kad je nakon
toga prošla godina dana, moj je otac poslao u Atenu robu i novac, kako bi znao njihovo stanje; a glasnici su
otišli i nisu se vratili. I treće godine poslao je druge u tu svrhu, i oni su otišli, a četvrte su došli reći da nisu
našli dječake, ni njihovu majku, i da ovi uopće nisu stigli u Atenu; a nisu im našli ni traga. A kad je moj otac
to čuo, tugovao je velikom tugom, i bio je u velikoj nedoumici, ali nije znao ni kako da ih pronađe, ni gdje
da zaplače za njima.
I on ode na obalu mora, a ja s njim, i poče pitati mornare sa svakog mjesta gdje su se brodovi rušili već
četiri godine, je li tko od njih vidio utopljenicu sa svojim dečkima; i nije se upustio u to sa sigurnošću stvari,
jer nitko ne može istraživati prostranstvo oceana. Tako me učinio svojim nasljednikom u Rimu i postavio
nada mnom skrbnike; a meni je toga dana bilo dvanaest godina, a on je otišao iz Rima u lađi i otišao na
mjesta da ih traži. I sad nisam čuo vijesti o njemu, niti sam vidio pismo, i ne znam je li živ ili mrtav, dok
mislim da je morao umrijeti, a danas je dvadeset godina otkako se razdvojio od mene.”
A kad je Kefa to čuo, njegove oči zaplakaše od sažaljenja, pa reče onim vjernicima koji su bili s njim:
“Čovjek se stječe iskustvom onim što je pretrpio otac ovog čovjeka. Što se tiče vjernika koji nisu tašti pogani,
koji ovdje pate bez nagrade u posljednji dan, pokazuje da oni od vjernika koji su ovdje suđeni podnose
patnju zbog ostavke svojih grijeha putem nje.” A kada je Kefa to rekao, jedan od prisutnih je pred svima
odgovorio i molio Kefu govoreći: „Evo, sutra će naše putovanje biti na otok Aradus u moru da ga vidite. I
[73]

tamo su veliki stupovi od vinove loze, i pogled na njih je divan.” A Kefa nam dopusti da idemo i reče nam:
“Kad svi stignete, ne idite svi zajedno na divno mjesto, da vas nesreća ne zadesi.”
Tako smo otišli i došli na otok, i sišli smo s broda gdje su bili stupovi, i svatko od nas počeo se okretati
nekim od čuda koja su se tamo nalazila. Ali dok je Kefa otišao do stupova, gle, žena koja je sjedila pred
vratima tražila je milostinju. A kad ju je Kefa ugledao, rekao joj je: “O ženo, što je bolesno u tvojim udovima,
što si se podvrgla ovom poniženju prosjačenja, a ne povećavaš ono što ti je YHWH dao radom svojih ruku,
pa da bi mi uopće mogao dati kruh iz dana u dan?' A žena uzdahnu i reče: „Kad bih imala ruke sposobne za
posao i rad, ali one su u obliku ruku, a mrtve su, čak i kad ih ugrizem zubima.“ A Kefa odgovori i reče: "A
koji je razlog koji te obavezuje na to?" A žena reče: “Uzrok tome je samo slabost; da sam imao smjelosti ili
snage, bacio bih život svoj s planine ili u dubinu, i odmorio bih se od tuge i briga kojima me moj narod
zamjera.”
Rekao je Kefa: "A jesu li oni koji se ubiju spašeni od kazne, ili više od toga trpe u Geheni s onima koji su
tako učinili da ih ubiju?" A žena reče: "Kad bih bila sigurna da u Geheni ima živih, i da bih mogla otići tamo
i vidjeti svoje voljene, čak i kad bih bila u mukama." A Kefa reče: “A što te tuguje, ženo, reci mi; i kad bih
znao, možda bih te mogao izliječiti, i uvjeriti te da u Geheni postoje živi, i dati ti svoju vještinu kako ne bi
poželio (ići) s njima u utapanje, ili u bilo što drugo, i da možeš izaći iz tijela bez muke.”
I ona se obradovala tom obećanju i počela mu se pričati govoreći: “Ja sam žena koja je imala
dostojanstvo, a za mene se oženio plemić, čovjek od položaja, u srodstvu s Cezarom carem. I od njega sam
imala sinove blizance, a osim njih imala sam još jednog sina, a nakon toga se brat mog muža zaljubio u
mene i nagovorila sam ga da živi u čednosti, a mužu nisam rekla za njegovu zlu želju Prema meni. I odlučila
sam da neću pristati na njega, niti oskvrniti kauč svog muža, osim među njima međusobnu međusobnu
mržnju, a to će mi biti prijekor pred svim mojim ljudima, i odlučila sam otići iz grada sa svojim sinom za
kratko vrijeme dok ovaj loš vjetar ne prestane i osveta ne prođe od mene, i ostavio sam svog drugog sina s
njegovim ocem da ga on tješi, i sanjao sam u snu kao da sam vidio viziju u noći kako govori meni: 'O ženo,
izađi sa svojom djecom odavde do vremena kada ću ti pokazati tvoj povratak, a ako ne, propasti ćeš sa
svojim mužem i djecom.'
“I tako se dogodilo; i kad sam rekla svom mužu da se zadrhtao od toga, onda je ustao i odnio me u brod
s mojim momcima, i mnogim slugama, i puno robe, i poslao nas u Atenu, i dok smo putovali po moru, digli
su se vjetrovi protiv nas, i valovi su nas naišli, i nas je zahvatila noć, i svi koji su bili s nama su se utopili a
ja, jadno biće, bačen sam valom na stranu stijene, i bio sam prevaren time (u) nadi da ću pronaći svoje
dječake žive. Zbog toga se nisam bacio u dubinu i otišao na počinak, a tako bi, za moj život, bio slučaj tada,
kada me je obuzela tuga. A kad se zora približila, stadoh se okretati i pipati za svojim utopljenim sinovima,
i ja sam ih tugovao i naricao sa suzama, dok nisam vidio ni jednoga od njih ni njihova utopljena tijela; i kad
su me ljudi iz mjesta vidjeli, sažalili su se i pokrili me. Tada su tražili moje dječake u dubinama, ali ih nisu
našli. I došle su mi žene koje su me tješile, i podsjetile su se na nesreću i tugu koju su pretrpjeli kao na ono
što me je snašlo, a to je nešto što povećava moju tugu jer nije bilo drugih nesreća osim [kao] moje s kojim
su me tješili.
“I pozvali su me da idem k njima, a ja sam otišla do jedne siromašne žene kada me pozvala da joj budem
pomagač, a ona mi je rekla: 'Imala sam muža koji je umro utopivši se u moru i ostavila me tog dana, budući
da sam svoje godine, i od tada nisam poznavala nijednog muškarca, iako su me mnogi pozivali na
vjenčanje, a ja sam više voljela čednost i pobožnost prema svom mužu. Dođi, ući ćemo u jedan život i jedno
domaćinstvo.' I živio sam s njom kako bi mogla zadržati svoju naklonost prema svom mužu. I nakon toga
me zaboljela ruka, a žena, moja kućna družica, dobila je paralitički udar tamo u kući i od tada već neko
vrijeme sjedim ovdje i molim milostinju za sebe i za svog prijatelja. A sada sam ti objasnio svoju aferu i
svoju priču, i ispuni sada svoje obećanje koje si mi dao, da mi daš lijek kojim ću sa svojim prijateljem moći
požuriti s ovoga svijeta.” A kad je žena to rekla, Kefa je pao još više u misli, a on je tada stajao, a ja Klement
priđem Kefi i rečem mu: "O dobri Učitelju, gdje si bio, jer sam te tražio neko vrijeme. Što nam
zapovijedaš?” A on reče: "Idi naprijed i čekaj me u lađi." I učinio sam kako mi je zapovjedio. I obnovio je
ispitivanje žene i rekao joj: "Pričaj mi o svojoj obitelji, o svom gradu, i svojoj djeci, i njihovim imenima, pa
ću ti dati lijek." A žena mu to nije htjela reći, te mu je počela neistinito govoriti da bi mogla dobiti lijek. A
ona mu reče: "Ja sam žena iz Efeza, a moj muž je bio sa Sicilije," i promijenila je imena svojih dječaka; a
Kefa vidje da je vrijedna povjerenja i reče joj: "Razmišljao sam da bi ti danas bila sreća, jer sam mislio da
si ti žena čije stvari znam." A žena ga je zaklinjala, govoreći: "Molim te da mi kažeš što znaš, jer ne mislim
da među ženama ima jadnije od mene." I Kefa joj se počeo istinski odnositi, i rekao: “Sa mnom je jedan
momak – moj sljedbenik – u potrazi za sigurnim znanjem o YHWH, a on je iz Rima; osim toga, pričao mi je
o ocu kojeg je imao, i braći blizancima, i vjerovao je da je njegova majka, kako mu je otac rekao, vidjela u
viziji da treba otići iz Rima sa svojim sinovima kako ne bi poginula s njezin muž, i ona je otišla, a on ne zna
što je s njom bilo, i da je njegov otac krenuo u potragu za njom, a vijesti o njemu također nisu uspjele, a on
ne zna što se s njim dogodilo.”
I kada je Kefa to rekao, žena je pala u nesvijest, a Kefa je prišao naprijed, uzeo je za ruku i rekao joj:
"Imaj povjerenja i vjeruj mi, i reci mi zaista što imaš s tim." Dok se oporavila od nesvjestice i obrisala lice,
rekla je: "Gdje je ovaj momak o kojem si mi pričao?" A Kefa reče: "Prvo mi reci svoju aferu, a ja ću ti pokazati
njega." A ona je rekla: "Ja sam majka ovog dječaka." Rekao je Kefa: "Kako se zove?" Rekla je: "Zove se
Klement." A Kefa reče: "On je mladić koji je prisutan, a ja sam mu naredio da me čeka u lađi." I pala je i
poklonila mu se. A ona reče: "Požuri najprije na brod da mi pokažeš mog sina jedinca, jer kad ga vidim,
vidjela sam svoje dječake koji su se ovdje utopili." A Kefa joj reče: "Ovo ću učiniti za tebe, ali kad ga vidiš,
šuti dok ne siđeš s otoka." A žena je rekla: "Učinit ću tako." I Kefa je uze za ruku i dovede je blizu lađe. I kad
sam vidio da drži ženu za ruku, nasmiješio sam se, onda sam ga počastio zbog toga, i počeo sam voditi ženu,
a kad sam je uhvatio za ruku, zaplakala je iz sveg glasa, plačući i grleći me, i počela me ljubiti. A ja sam, jer
nisam znao za tu stvar, mislio da je luda, ili začarana, pa sam je odgurnuo od sebe. A Kefa reče: "Zašto, sine
moj, tjeraš svoju majku od sebe?" A kad sam to čuo od njega, da je ona moja majka, srce mi se uznemirilo, i
oči su mi plakale, i bacio sam se prema njoj i srce mi se zagrijalo za nju, tada me obuzeo plač od radosti i
sažaljenja, i poljubio sam je ; i svi ljudi koji su tamo bili su nam prišli, žureći da vide prosjakinju kako je
prepoznala sina.
A kad smo htjeli izaći s Otoka, majka mi je rekla: “O moj ljubljeni sine, moja je dužnost oprostiti se od
žene koja me je primila, a osim toga, ona je paralizirana žena, krevet- jahao u kući.” A kad je Kefa to čuo,
začudio se osjećaju te žene, i naredio je da paraliziranu ženu nose na kauču, pa su je doveli k njemu. A kada
su se približili, Kefa je rekao (dok su ljudi slušali): „Ako sam ja šolijah Pomazanika, neka ovi ljudi sada
vjeruju da je YHWH jedini, Stvoritelj svega, a obnova ove žene je kompletan.” I kada je Kefa to rekao, žena
je ustala, poklonila se Kefi i upitala ga za ove stvari. I on ju je uvjerio, i ona je znala da je stvar sigurna; i
kada su svi ljudi čuli, čudili su se velikim čudom i Kefa im je održao govor o Besorah/Radosnoj vijesti i o
posljednjem danu. On je rekao:
“Tko želi čuti sigurnost o YHWH-u za spas svoje duše, neka otputuje u Antiohiju, jer sam odlučio da
tamo ostanem tri mjeseca; a više od odsutnosti za prodaju dobitaka svijeta je potraga za spasenjem duša i
dobitkom drugog svijeta.” I nakon govora Kefe ljudima, dao sam tisuću drahmi ženi koju je Kefa izliječio, i
povjerio ih poštenom čovjeku, i nagradio žene koje su sve poznavale moju majku; i otputovali smo u
Antaradus s Kefom, i mojom majkom i ostalima; i kad smo stigli u kuću, pitala me majka govoreći: "Kako
[74]

je tvoj otac, sine moj?" a ja sam joj rekao: “Od vremena kad je krenuo da te traži, nije mu se znao trag”; a
kad je to čula uzdahnula je i zažalila. I nakon jednog dana iziđosmo u Laodiceju, i kad joj se približismo, gle,
pred vratima talmidima Kefe, Nicete i Aquile, susreli su nas i odveli nas u kuću; i kad je Kefa vidio da je
mjesto prikladno, poželio se tu ostati deset dana, a Niceta i Aquila su me upitali govoreći: "Ko je ova žena?" I
rekao sam im: "Ovo je moja majka, koju mi je YHWH dopustio da upoznam po predumišljaju mog gospodara
Kefe,"
Kad sam to rekao, Kefa im je objasnio sigurnost stvari, kako je to bilo, prema onome što sam ispričao o
svojoj majci, prema onome što je čuo od nje, i on je bio taj koji nas je doveo do saznanja o svakom drugo. I
kada je Kefa to rekao, oni su se mnogo začudili kad su od Kefe čuli za tu ženu i njezino sjećanje na svoje
sinove Fausta i Faustinijana, i bili su začuđeni pričom. A oni su rekli: “Vidimo li? Je li ovo vizija ili istina? Ako
nismo začarani, to je istina.” I udarali su ih po licima i govorili su: “Mi smo Faustus i Faustinianus, i naša
srca su bila stegnuta kada ste započeli priču, i držali smo se čvrsto dok ne čujemo kraj stvari, jer su mnoge
stvari poput jedno drugom. A ovo je po mom životu naša majka, a ovo naš brat.' I kad su to rekli, zagrlili su
me s velikim plačem, i poljubili su me, i ušli su k našoj majci i našli je kako spava.
Kefa im je rekao: "Ne budite je, ako je iznenada obuze radosna emocija i ako se njeno biće u njoj
smanji." Kada se naša majka probudila, Kefa joj je počeo govoriti: “Poučit ću te, o ženo, o našoj Besori i našoj
vjeri u YHWH; vjerujemo u jednog YHWH-a, Stvoritelja svega ovog vidljivog svijeta, i držimo njegove
zapovijedi, i posvećujemo i poštujemo [naše] roditelje, živimo čistim životom i nemamo zajedništva s
poganima u mesu ili piću, osim ako nisu kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ako postoji otac ili majka
ili žena ili sin ili brat nekršten, mi mu ne vjerujemo. I ne žalostite se ako je vaš sin ovim vezan osim ako ne
postanete poput njega.' A kad je to čula, rekla je: „A što je potrebno, da se danas ne krstim i da ne dođem
do toga, jer je moja duša mrzila lažne bogove, jer oni nadahnjuju naličje čistoće, zbog od kojih sam pobjegao
iz Rima sa svojim sinovima Faustom i Faustinijanom?” A kad je naša majka to rekla, moja braća Niceta i
Aquila nisu čekali, nego su [bili] presretni te su je zagrlili i poljubili. A žena reče: "Što je ovo?" Kefa je rekao:
“Ženo, zadrži svoju prisutnost uma. Ovo su tvoji sinovi Faustus i Faustinianus, za koje si mislio da su se
utopili u moru. Sada su ovdje prije vas! Progutalo ih je more usred noći. A kako se onaj zove Niceta, a drugi
Aquila? Neka nam sada kažu da mi i vi možda znamo.
Kad je Kefa to rekla, žena je pala u nesvijest od radosti, te smo je teškim trudom oporavili, a kad je sjela,
rekla nam je: „Molim vas, sinovi moji ljubljeni, recite mi što vam se dogodilo u Te noći." A moj brat Niceta
je rekao: "Pričam ti, o moja majko, da su nas one noći kad je naš brod bio razbijen, uneli u čamac, da nam
naprave robu, i odveslali s nama na kopno i došli s nas u Cezareju, i tamo su nas mučili glađu i batinama,
da ne bismo rekli ništa što im ne odgovara. I oni su nam promijenili imena i prodali nas Židovki, koja se
zvala Yusta, i ona nas je kupila i obrazovala, a kada smo došli do godina diskrecije, stekli smo sigurnu vjeru
u YHWH, i počeli smo raspravljati i razgovarati o tome bezbožnost svih pogana mogla bi se ukoriti; i naučili
smo izreke filozofije, kako bismo time mogli ispitati isprazne filozofije i rasuđivanje.
Družili smo se s čovjekom, čarobnjakom, koji se zvao Simon, i imali smo veliku ljubav prema njemu, a
on nas je zamalo odveo na krivi put. I došlo nam je do toga da je u zemlji Jahudinoj postojao prorok i da će
svi koji vjeruju u njega živjeti bez tuge i smrti, a mi smo mislili da je to Šimun; a nakon toga smo sreli talmida
našeg gospodara Kefe, koji se zvao Zacchai, i on nas je mnogo poticao i požurivao nas od čarobnjaka, i odveo
nas do Kefe, i on nas je odveo do spoznaje istine. Stoga tražimo od YHWH-a da vas smatra dostojnim da
vam poželi dobrodošlicu u naklonost do koje smo došli, kako bismo bili ispunjeni naklonošću jedni prema
drugima. To je razlog zašto ste mislili da smo se te noći utopili, a mi smo mislili i da ste poginuli u moru.'
Kada je Niceta to rekla, naša majka je otrčala do Kefe i rekla: "Molim te i molim te da me krstiš, da mi se
jednog dana ne uskrati snošaj sa svojom djecom." To smo ga molili; i naredio joj je da posti tri dana, zatim
ju je nakon toga krstio u moru, u prisustvu njezine djece, a mi smo uzeli hranu s njom, i radovali smo se
tome u slavu YHWH-a i učenja Kefe, i u znanju koje smo dobili o našoj majci; i naučili smo da je čednost
uzrok spasenja naroda; a poslije toga dana nas je Kefa odveo u luku, pa smo se tamo oprali i molili. Gle,
jedan starac koji je sjedio ondje, špijunirao nas i pažljivo promatrao našu molitvu, a nakon što smo se
pomolili, prišao nam je da nas ukori i da kaže da se sve događa srećom i da su zazivanje i molitva
beskorisni; a mi smo ostali tri dana da ga nagovorimo da promijeni mišljenje o ovoj stvari. I tada smo ga,
tijekom našeg govora s njim, zvali “O Oče”; a on nas je zvao: "O sinovi moji."
Ovo je bila providnost od YHWH, jer smo po njoj počeli poznavati ovu riječ; A Akvila reče meni i Niceti:
"Zašto ovog stranca nazivate Ocem?" Moj brat mi je rekao: „Nemoj se žaliti na ovo“, i nastavili smo razgovor
s njim, a on je po tom svom mišljenju, a on je rekao: „Iako me je diskurs uvjerio, ipak mislim na svoju ženu,
čija je zvijezda i čije je bogatstvo bilo u poroku, pa je zbog nemilosti pobjegla od zla i utopila se u moru.” A
ja Klement mu rekoh: "A kako znaš da se žena kad je pobjegla nije udala za jednog od robova i da je
umrla?" „Znam sigurno, da se nije udala, jer je bila čedna, a nakon njene smrti moj brat mi je ispričao kako
ga je u početku voljela, a on, u vjernosti prema meni i svojoj uzdržanosti u svojoj čednosti, nije htio okaljati
moj krevet. A ona, jadno stvorenje, u svom strahu od mene i nemilosti, upotrijebila je umišljatost, i nije je
zamjeriti, jer joj je to bilo suđeno, i pretvarala se da je vidjela viziju i rekla mi je: 'Ako ostanem ovdje,
poginut ću sa svojim sinovima.' I kad sam to čuo od nje, zaista, kroz svoju želju za njenom sigurnošću i za
sigurnost njezinih sinova, poslao sam je, i zadržao sam sa sobom trećeg sina kojeg sam imao, kako je ona
tvrdila da ga je vidjela u svojim snovima. ”
Kad sam to čuo od njega, rekao sam: "Možda je ovo moj otac", i oko mi je zaplakalo. Kada su moja braća
iskočila naprijed, želeći ga zagrliti, Kefa ih spriječi i reče im: 'Šutite dok mi ne bude drago.' Kefa odgovori i
reče starcu: "Kako se zove tvoj sin, najmlađi?" Starac je rekao: "Zove se Klement." Kefa mu je odgovorio i
rekao: "Ako ti danas pokažem tvoju čednu ženu sa njena tri sina, hoćeš li vjerovati da je čedan um u stanju
pobijediti životinjske emocije i da je moj govor koji sam ti iznio o YHWH-u istina?" Starac je rekao: "Kao što
ne može biti ono što si mi obećao, tako ne može biti (ništa) bez sreće." Rekao je Kefa: „Pozivam prisutne da
posvjedoče da ti danas predstavljam tvoju ženu sa njena tri sina živu u svojoj čednosti. Dokaz za to je što
bolje od vas poznajem sigurnost stvari. Kažem vam sve što je ona ispričala, da biste vi znali i svi ovi sve ovo
znali.” Kada je Kefa to rekao, počeo je pričati, govoreći: “Ovaj čovjek kojeg svi vidite, braćo moja, u svojoj je
odrpanoj odjeći, iz naroda Rima, velike loze i plemenitog dostojanstva, srodan Cezaru, a zove se
faustinovski; i oženio se plemenitom ženom, a ona se zove Mattidija. Od nje je imao tri sina, od kojih su dva
blizanca, a treći mlađi od njih, koji se zove Klement, a ovo je on, a ovo su ostali, jedan Aquila, a drugi Niceta,
i prvo su se zvali , jedan Faustus, a drugi Faustinianus.
Kada je Kefa to rekao i nazvao ih po njihovim imenima, starac je bio zbunjen, pao je u nesvijest, a njegovi
sinovi su pali na njega ljubeći ga i plačući, pretpostavljajući da je mrtav. I ljudi su bili zbunjeni ovim čudom,
a Kefa nam je naredio da se odmaknemo od starca, a on ga je uzeo za ruku i podigao, i ispričao je ljudima
sve nedaće koje su ga zadesile i razlog da su se dogodile. Kad je to saznala naša majka, došla je žureći,
plačući i govoreći: "Gdje je moj muž i gospodar Faustinijan, koji je zbog mene već dugo jadan, traži me u
svakom gradu?" Dok je tako plakala, starac je žurno skočio prema njoj sa suzama i oni su se zagrlili. I nakon
svega toga Kefa je otpustio gomilu ljudi i zapovjedio im da sutradan dođu i čuju priču. Tada je došao jedan
čovjek od plemića sa svojom ženom i djecom da nas zamoli da idemo njegovoj kući, a Kefa to od njega nije
prihvatio.
Poslije je bila kći tog čovjeka [koga je] udario demon koji ju je opsjedao dvadeset godina, i zbog toga je
bila vezana lancima, zatočena u kući. Kuća se iznenada otvorila, i lanci su bili pokidani, i demon je izašao iz
nje; a djevojka je došla i naklonila se Kefi, i rekla: "Gospodine, danas sam došla k vama radi svog spasa, i ne
žalostite mene ni mog oca." I Kefa ih je pitao za djevojku, a njeni roditelji su bili zbunjeni kada su vidjeli da
su lanci spali s nje, i njenu molbu upućenu Kefi. Ali Kefa se smilovao nad njom, i naredio nam je da idemo
njegovoj kući. Sutradan je došao k nama naš otac i učinio sve što mu je Kefa zapovjedio; i okrenuli smo
govor tako da postoji sigurnost u kontroverzi, i nakon mnogo govora ukora za ludost, Kefa je zapovjedio
našem ocu da se ni u jednom trenutku ne zadržava na onome što nije potrebno YHWH-u u Besorah, već da
treba pokajte se, jer je kraj života blizu ne samo starcima, nego i mladima. I poticao je starca sa svim
narodom nekoliko dana, a zatim je krstio starca u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, kojemu je slava i hvala u
vijeke vjekova, Amein.
O vi koji čitate, molite se za onoga koji je to napisao. Neka se YHWH sjeti tebe i svih vjernika u
milosrđu. Amein.

DODATAK E

Glosar
Adamah Adam

Adamyah Andrija

Amein amen, uistinu, istina

av, avi, abba, abbi otac, izraz ljupkosti

Avraham Abraham

azari, azariïm pratilac, pratitelji

Bar čistoća; iako na aramejskom znači sin

barNaba Barnaba

besorah Radosna vijest, Evanđelje, tijelo tijela

Chatta'ah grijeh

Chochmah Mudrost, često personificirana

Dameshek Damask

echad jedan, ujedinjen; jedan rođeni sin

El Elyon drevna titula YHWH - najjači od najjačih

El hagadol velika moć

El Shaddai drevna titula YHWH - najviša od onih jakih

El, Eloha, Elohim zajednički naslov YHWH - Snažni ili Moćni

Elohim Mochin Veliki um

Emet istina, istina

Gibbor tiranin

Giborim u ovom kontekstu, rasa moćnih čudovišta, potomaka anđela i ljudi

Goy, Goyim svi ljudi izvan Izraela - pas

Halaka tumačenje zakona Svetoga pisma

Halaka pravila zajednice, "hod" ili "poučavanje"

HaShatan sotona, protivnik

Haverim prijatelji; bliski suradnici jednakog statusa

Hekel hram u Jeruzalemu

Ivrim Hebrejima

Kadoshim, Qadoshim odvojeni, odani

Kavod sjaj, poštovanje, slava

Kavod, kavod ha gadol velika čast, poštovanje, slava ili sjaj

Kajafa Kajafa, veliki svećenik

Kefa Kefa, Petar - također Kefa / Kefa (aramejski)

Kohen svećenik

Kohen haGadol Visoki svecenik

kohen, kohenim svećenik, svećenici

Laodike Laodiceja

Levi levit, ministar

malach, malachim glasnik ili anđeo, često prerušen u muškarca

Malahima anđeli, glasnici, duhovna bića

Malachim haGadol Arkanđeli, Serafim

malkuth kraljevstvo ili naciju

Malkuth Shamayim Vladavina neba

Mattityahu Matej

mevaqqre, mevakre najviši autoritet u džematu

meleh, Melehim kralj, kraljevi

melek, melekim kralj, kraljevi

mikvah, mikvot ritualno potapanje u vodu, uranjanje, krštenje

Mitsrayim stari izraz za dio Egipta

mitzvah, micvoth pravilo, pravila, zapovijedi

mitzvot zapovijedi, uredbe

Moše Mojsije

Moshiach Pomazan kao Kralj, Mesija

Navi 'Emet, ha Istinski Poslanik – ponovno otkriveno

izgubljeno učenje

navi, naviim prorok, proroci - oni koji vide budućnost

Nazar, Nazarećanin čuvar, čuvar, posvećen

Nefili rasa palih anđela

Noach Noa

Philippos Filip

Prush, Prushim Farizeji, farizeji

qahal zajednica
Rabin sjajan, često se odnosi na ovlaštenog
učitelj, nastavnik, profesor

ruach duh

Ruach haKodesh Odvojeni ili odani [Sveti] Duh

sar, sarim princ, prinčevi

shamayim nebo, nebo, nevidljivo nebo

Shaul Pavla iz Svetog pisma

Šimeon, Šimun Kefino ime; Djela apostolska 15:14, 2. Petrova 1:1

Šimon mag (mawg se rimuje sa psom) Simon Magus, demigog

i iluzionist; vidi Djela 8,9

shofet, shoftim vladar i sudac

šolijak, shlichim izaslanik, apostol, ured apostola

Šomron, Šomroni Samarija, Samarijanac

strijelac, šoterim pomoćnik, suradnik u bogoslužju ili nastojanju

Šua, ješua spasiti, spasiti, izbaviti

Sophrim tajnici, pisari, novinari religije

Talmidim kolege u učenju Tore; studentima

tešuvah vratite se Ocu YHWH kroz pokajanje

Toma Thomas, blizanac

Tora uredbe dane Mošeu na Sinaju

Y'shua skraćeni oblik od YAHSHUA, naziv

Spasitelj (Isus)

Ya'akov haZaddik Jakov (Jakov) Pravedni, Isusov brat

Ya'akov Jakov, Jakov

Yahad ekskluzivni skup vjernika u YHWH

Yahrushalayim Jeruzalem

Jahud, Jahudaim Židov, Židovi

Yericho Jerihon

ješua izbavljenje, spasenje, spas i srodne riječi

YHWH Ime Stvoritelja, koje se često izgovara Jahve,

Jahuve

Izrael, Izrael Izrael i oni Izraelovi

Yochanan Ivan
Yosef barNaba Josip Barnaba

jud i tagin jota i naslov, malo slovo i oznaka od

hebrejski

Zacchai Zakej, mali čovjek

Zaddikim Prvo, Zadokiti, pravedni sljedbenici Tore, Drugo,

saduceji, ljubitelji novca, slave i priznanja

Zebah, Zebahim žrtvovanje, žrtvovanje životinja

CODEX SINAITICUS:
NOVI ZAVJET HT ANDERSONA: Koliko znamo, ovo je
jedini Sinaiticus engleski Novi zavjet u tisku u ovom trenutku.

Andersonova slavna, ali vrlo rijetka Engleski prijevod

(1866.) Sinaitskog grčkog Novog zavjeta iz 3. do 4. stoljeća , za koji znanstvenici
smatraju da je najraniji potpuni novozavjetni rukopis koji postoji.

OVO NIJE FAKSIMIL NI SKENIRANA KOPIJA.

Ovo je prvo izdanje teksta objavljenog u Georgia fontu koji je lako čitljiv s 2
točke između stihova, uključujući javne verzije posljednjih knjiga Sinaiticusa; koji
su,
Poslanica od Barnaba , Pastir
Hermu Didahe (ili Učenje dvanaestorice ), plus
„ Sonnini Rukopis” Djela 29. dostupan u tvrdo ili Meki
uvez na www.
Apostolia.com.

O Jacksonu Snyderu

Moj život je bio “potraga za povijesnim Isusom”. “Krist vjere” nema utemeljenje ako je “Krist povijesti”
bio samo “marginalni Židov”. Istražimo izvorni život i učenja Učitelja radije nego primamo tako važne
informacije od dogmatske religije ili vjeroispovijesti. Kad ga nađemo, ako ga smatramo dostojnim, živimo
svoje živote kako bi nas on smatrao dostojnima života.
Postoji novi interes među vrhunskim znanstvenicima za istraživanje Isusa jer je naša generacija
svjedočila toliko mnogo antikviteta koje nam govore mnogo više o njemu. Kao što kaže jedan znanstvenik:
"Uzbuđen sam što naša stipendija otvara mnogo novih znanja, čineći ih tako dostupnim svima koji će ih
dobiti." I osobno sam bio vrlo uzbuđen što sam ga primio. Sada nakon mnogo godina proučavanja i pisanja,
osjećam se kao da ga poznajem i da sam dio njegove posebne obitelji – jednog od braće – Jakova, Šimuna,
Josipa i Jude.
Stoga predajem povijest od prvog stoljeća prije Krista do prvog stoljeća naše ere. Koristim uglavnom
primarne izvore, uključujući biblijsku literaturu i mnoga pisma i knjige ovih stoljeća, da ponovno oživim
Spasitelja i njegovu obitelj u zemlji Izraela.
Ja sam zaređeni ministrant u Ujedinjenoj metodističkoj crkvi, u mirovini.
Zadnjih 20 godina podučavam vjeru sekte Nazorejaca (Djela 24:5) koju su iznijeli Y'shua ben Yosef i njegovi
nasljednici. Trenutno predajem u Vero Beachu na Floridi, a nedavno sam bio i dio formiranja Nazarenskog
saveza Izraela.

Obrazovanje :
Sveučilište Indiana, AGS & BGS Emory University, Atlanta, M.Div.
Baptistička bolnica, Pensacola, CPE
Wesley Synod, Toledo, D. Humane Let.

Tiskane publikacije :
Didache! Hora'ah! (grčki i engleski) Lekcije dvanaestorice
Barnabina poslanica, novi prijevod (grčki i engleski)
Codex Sinaiticus: Novi zavjet HT Andersona (urednik)
Nazarenska djela apostola aka Klementova priznanja (ur.)
I Enoch, Sky-tripper: A True Names Translation of 1 Henoch
Kata Mattyah: Prema Mateju: novi, pravi prijevod imena
Duhovni darovi Otkrivenje: Svezak 2: Čuda po knjizi
Otkrivenje duhovnih darova: svezak 1: karizmata, teorija i procjena
EloHymnal: 100 psalama iz Svetog pisma s pravim imenom
Pjevajte Sveto pismo! I otkrijte svoje hebrejske korijene
Ode Shaloma: Netzari pjesme vanzemaljske ljubavi

Elektroničke publikacije :
Snyderov spis www.JacksonSnyder.org
Netzarim Virtual Yahad www.nevy.us
Tajne Spasiteljeve izreke www.JacksonSnyder.com/sss
Vijesti iz Svetog pisma www.Scripture-news.com

O Tedu Dornanu
Theodore Allan "Ted" Dornan rođen je 1940. u Chicagu, Illinois. Odrastao je u crkvi Disciples of Christ,
fundamentalističkoj denominaciji, i u sustavu javnih škola u Chicagu u vrijeme kada su učitelji još uvijek
bili zainteresirani za čitanje iz Svetog pisma, posebno o djeci Izraela koja su izbavljena iz ropstva u
Mitsrayimu / Egiptu. i njihova lutanja po pustinji.
Ted se posebno zainteresirao za proučavanje Svetog pisma kada mu je pastor nedjeljne škole s 12 godina
sugerirao da je dobar kandidat za propovjednika, čemu je i težio.

Stekao je diplomu suradnika umjetnosti u glazbi na Southeast Community College u Beatrice, Nebraska
1991. nakon pohađanja Manhattan Scripture
Koledž na Manhattanu, Kansas, 1959-61. Godine 1964. prestao je pohađati
Nedjeljna škola u korist Radio Crkve Božje, koja je kasnije postala Svjetska crkva Božja, koja je vjerovala u
subotu u subotu i držala blagdane navedene u Levitskom zakoniku 23. Nakon smrti njezina osnivača,
Herberta W. Armstronga, u siječnju 1986. , WCG je ušao u razdoblje fluktuacije i raspada, što je nakon
sedam godina navelo Teda da na kraju ode na dva ili tri različita odvajanja od WCG-a koji su se uglavnom
držali učenja g. Armstronga, kao i do nekoliko mesijanskih židovskih kongregacija.

Ted je u prosincu 1989. izgubio svoju prvu ženu od gotovo 16 godina od raka, ostavivši ga samohranim
ocem 11-godišnjih dječaka blizanaca. Ponovno se oženio u rujnu 1996. i bio je u braku 14 godina kada je
druga supruga podnijela zahtjev za razvod nakon što je napustio crkvu u Nazarene Yisrael. Trenutno je u
braku s Lindom Claire Williams od 14. studenog 2010. godine, jer su oboje prihvatili shidduch /dogovoreni
brak na poziv rabina Moshea Yosefa Koniuchowskog.

Početkom 90-ih počeo je učiti o hebrejskim korijenima naše vjere od rabina kao što su David Hargis, Eddie
Chumney, Monte Judah i drugi, da bi konačno oko 2005. godine čuo rabine Moshea Koniuchowskog i
Jacksona Snydera.

Ted je umirovljen iz sindikata. Živi u Južnoj Floridi, gdje je prvo služio kao pomoćnik Rav Moshe
Koniuchowsky iz B'nai Yahshua Synagogues Worldwide (koja je sada The Yachad okruga Broward, Florida,
sada pod upravom Zaqena (starješine) Daniela ben Moshea.

Tedov glas se čuje u audioknjigi Recognitiona. Također je dovršio izdanje True Name i audio zapis
Barnabine poslanice, a oba se mogu nabaviti putem www.Apostolia.com.

Nedavno je, pod svojim Ivrit/hebrejskim imenom Binyamin-Zerach ben Moshe, dovršio MP3 snimku
Restoration Scriptures: True Name Edition, čiji je rabin Koniuchowsky urednik i izdavač. To
uključuje Sefer Yahshar / Book of Jasher, a dostupan je
na http://store.yourarmstoisrael.org/Qstore/Qstore.cgi.

Sve zasluge za pozitivne promjene u Tedovom životu idu našem Abbi / Ocu YHWH, koji nas spašava od
smrti i za vječni život kroz našeg Učitelja i Mesiju, Yahshuu, YWHW-ovog Bachora / Prvorođenog
sina. HaleluYWHW!

O Chrisu Plourdeu
Chris Plourde bio je pretposljednji urednik ovog djela. Posvećen je u Red Shoterima (pomoćnici, "đakoni"),
služeći u tom svojstvu za Netzari Vero Yahad.

Chris je također dugogodišnji ministar za narod Haitija. Od ovog trenutka pisanja (veljača 2010.), Chris je
na Haitiju i uključen je u rekonstrukciju nacije nakon nedavnih razornih potresa. Kad nije na Haitiju, živi u
Ft. Pierce, FL.

[1] Tekst kaže “crepitus ventris”, što, prema www.drbilllong.com/SpellersDiary/2813002.html , djelomično kaže, “riječ crepitus , dakako, znači
'zveckanje', ali potvrda iz 1882. crepitus ventris to znači „razbijanje vjetra. ” Doista!
[2] U tekstu je pisalo "palium", što je pravokutni ogrtač starih Rimljana. Talit, pravokutna odjeća koju su nosili Izraelci, daleko je

prethodio palijumu. Učitelj YHWH (to jest, Y'shua), u Bamidbaru (Brojevi) 15:37-41, naredio je da se na uglovima pričvrste Tzitzit
(rese) kao podsjetnik na Njegove mitzvot (zapovijedi).
Izgovara se “ah-kah-to-NOM-a-ston”, što znači “ne u skladu sa zakonom (latinski) ili imenom (grčki) osobe ili
[3]

stvari”; "anomalija", drugim riječima. Pronađeno na www.omilosmeleton.gr/english/documents/PHRT.pdf . Čini se da ima

veze sa sljedećim unosima u Strongovom grčko-engleskom leksikonu: 1, kao negativni prefiks, 2596 i 3551. Reference
i objašnjenja ove i sljedeće fusnote dao je Jackson Snyder.
[4] “ONG-koi” je definiran kao “oblik korpuskularne teorije materije”. Pogledajte http://links.jstor.org/sici?sici=0065-
9711(1909)40%3C5%3ATAOOHA%3E2.0.CO%3B2-Q .Čini se da ima veze s definicijom 3591 u Strongovom grčkom leksikonu.
[5] Vidi referencu na http://en.wikipedia.org/wiki/Deucalion (referencu dao Jackson Snyder).
[6] Dok tekst kaže: “ on to ne može učiniti tako što će o njima raspravljati jednog po jednog” (kurziv dodaje prevoditelj/tumač), čitanje kakvo
jest u skladu je s razumijevanjem Yeshayahua (Izaija) 28:9- 10, gdje se objašnjava da moramo učiti "redak po red, propis za propisom". To
se također slaže s kontekstom Klementovih spisa.
[7] Protivnik je postao zao po izboru, a ne zato što je uopće postao zlim. Vidi Yeshayahu (Izaija) 14:14-17 i Yechezqel (Ezekiel) 28:11-19, na

primjer. YHWH to okreće u korist svojih slugu, kao što je dalje objašnjeno.
[8] Izvor koji je anoniman zbog nedostatka pamćenja navodi da brahmani imaju svoje ime po tome što su Avrahamovi potomci. Ako je tako,

to bi dobro objasnilo kako su došli prema moralnim kvalitetama koje su ovdje izložene.
[9] Što se tiče ove prakse u Indiji, nazvane "suttee" (sut-TEE), živa žena kremirana s muževljevim truplom: Određena gospoda iz Indije, ranih

1960-ih, opisali su ovom piscu kako se suttee prakticiralo od davnina dana u njihovoj zemlji, ali je barem smanjen tijekom britanske okupacije,
a također obeshrabren i dodatno smanjen od strane njihove vlade nakon što su stekli neovisnost.
[10] [Iz pogl. 27 do 3:28 stvar je svojstvena Homilijama . Izneseni stavovi očito su obojeni gnostičkim ebionizmom autora.-R.] 12 Vatican

ms. čita; "protiv jedinog Boga".

[11] [Ovaj pogled na Sveto pismo, kako ga drži Kefa, jedna je od značajnih karakteristika Homilija .-R.]

[12] Sveobuhvatan = "monarhičan" - duša koja vlada nad Njegovim tijelom. Ako Moćni ima dušu koja vlada tijelom i mora držati tijelo

pod kontrolom revnošću za svetost, neće li i on biti sklon pasti u ponašanje bez Tore, baš kao ljudska bića? Poglavlje 43 pokušava to
dodatno objasniti. [jhs]
[13] Wieseler to smatra korumpiranim i dopunjuje: “ako želi više.” Slažem se s Wieselerom.

[jhs]
[14] Ovo je tri puta citirano u Homilijama kao izreka našeg Učitelja Y'shue, tj. ovdje i u Homiliji III. Momak. 50 i Homiliju XVIII.Pogl. 20.

Vjerojatno je preuzeto iz jednog od apokrifnih evanđelja. U homiliji XVIII. Momak. 20 prikazano je da je značenje, da kao što je dio
mjenjača da razlikuje lažne kovanice od pravog, tako je dio izraelskog kiddušima/svetaca da razlikuje lažne izjave od istinitih.
[15] Iskvarenost tekstova, Mat. 22:29, Marko 12:24. [Bilješka bzbm-a: Kakva korupcija? Možda je to parafraziranje, ali ne i korupcija,

jer ne nosi li istu ideju?] 18 Post 7,11.

[16] [Prvih dvadeset i osam poglavlja ove homilije nemaju točnu paralelu u Priznanjima ; mnogo je stvari svojstveno ovom djelu.-R.]

[17] [Bilješka bzbm-a: Cijelog su života slušali o zlu koje je učinio njihov lažni elohim.]

[18] Tekst očito korumpiran.

[19] Možda, radije, “najveći dio”.

[20] [Bilješka bzbm-a: Čini mi se da Kefa kaže da je teško osuditi nekoga da je lažni prorok ako vjerujete da ponekad ima Ruach, a

ponekad ne. Pravi Poslanik je UVIJEK u Ruahu.]Amein. [jhs] 24 Mat. 24:2, 34; Luka 19:43, 44.
[21] [Bilješka bzbm-a: Ali on, to jest Ahdahm, mogao je napustiti Ruach/Duh, što vjerojatno nije slučaj; zgriješio je, ali Riječ ne kaže je li

izgubio priliku za vječni život, ali to se ne čini tako. Nije li zbog toga Učitelj Y'shua došao umrijeti i ponovno ustati?
[22] Pnz. 32:7.

[23] Iz nagađanja Neandera.

[24] Mat. 23:37; Luka 13:34; Luka 23:34. [Bilješka bzbm: On je naš primjer, prema Kefa alef/1Petar 2:21, koji nam je također rekao da

činimo isto, prema Mateju. 5:44; Luka 6,28.] 29 Mt. 5:44.

[25] [Bilješka od bzbm-a: Majstor Y'shua, drugi Adam ovog doba, bio je od najčišćeg staleža, jer je Njegovo tijelo bilo pripremljeno na

nebesima, koje je usađeno u Miryaminu utrobu kako bi ušlo u ovo doba.]

[26] Aluzija je na činjenicu da se Ivan Krstitelj naziva najvećim od onih rođenih od žene, dok se Mesija naziva Sinom Čovječjim.

[27] Doslovno: “Neka nam budu dva istinska proročanstva.”

[28] Qu. “prema Abelu”?

[29] Tartar – bilješka: 2. Petrova 2,4 (NJB) Kada su anđeli sagriješili, Elohim ih nije poštedio: poslao ih je u podzemlje (G. tartaroō) i

poslao ih u mračni ponor da se tamo drže do Osuda.

[30] Elohim, tj. “bogovi”.

[31] Ili “faza u kojoj se postavlja pitanje”.

[32] Tekst ovog odlomka u svim je izdanjima besmislen i postaje jasniji tek promjenom interpunkcije.

[33] Comp. 2:38 i mnogi drugi odlomci za ovaj pogled na pogreške Svetog pisma. Test istine kao što je ovdje navedeno je vrijedan

pažnje. To sugerira neke moderne analitičke afinitete.

[34] Post 15,13-16.

[35] To jest, Kibroth-Hattaavah; br. 11:32.

[36] Ova rasprava pronalazi antitezu u spisima Biblije iz 16. -og -18 -og stoljeća, koji je donio u roku 'više kritike. Doista, Kefa je bio dosta

ispred svog vremena.

[37] Pnz. 34:6, LXX

[38] Zanimljivo je pronaći postegzilijansku teoriju Pentateuha na ovom mjestu, stavljenu u usta apostola Kefe.

[39] Post 49:10.

[40] Iz izmijenjenog čitanja Davisa.

[41] Comp. Homilija II. 40. Kefin stav, kako je ovdje prikazan, omalovažava Stari zavjet, čini se da uzdiže autora Mesijinih učenja, a ipak

zanemaruje tvrdnje o Njegovoj Osobi i Djelu, traži svoje opravdanje u racionalističkom tumačenju. Ovaj stav trenutno nije
neuobičajen.-R.
[42] Mat. 22. 29. Bio je tu kada je Učitelj to rekao, pa je moje mišljenje da ga on pravilno koristi i da ga uopće nije pogrešno protumačio.

[43] Ovo se često citira kao Moshiachova izreka. Vjerojatno je iz nekog od apokrifnih evanđelja. [Komp. Homilija II. 51.-R.] 49 Mat. 5:17.

[44] Mat. 5:18.

[45] Mat. 15:13. 52 Ivanova 10:9.

[46] Mat. 11:28.

[47] Ivan 10:3.

[48] Mat. 7:7.

[49] Mat. 17:5.

[50] Mat. 13:17; Luka 10:24.

[51] Pnz. 18:15-19; Djela 3:22, 7:37.

[52] Kefa nije bio zbunjen. Koja god pitanja postavljali vjerski autoriteti, postavljali su iz tvrdoće srca.

[53] Mat. 19:8; Marko 10:5, 6.

[54] Mat. 5:37.
[55] Mat. 22:32; Marko 12:27; Luka 20:38.
[56] Možda Matt. 13:39.

[57] Ovu riječ ne treba pisati velikim slovom, jer se "sama" odražava na napastnika, a ne na YWHW, koji ni u kojem slučaju nije u

iskušenju, prema Yaakov/Jakov 1:13. 65 Mat. 6:8, 32.

[58] Mt 6,6.

[59] Mat. 7:9-11.

[60] Mat. 5:34, 35.

[61] Mat. 9:13, 12:7. [Komp. Hos. 6:6.-R.]

[62] Mat. 19:17; Marko 10:18; Luka 18:19.

[63] Mat. 5:44, 45.

[64] Marko 12:29. [Komp. Pnz. 6:4.-R.]

[65] [Trodnevna rasprava je detaljno opisana u Prepoznanjima , 2:20-3:48; račun je ovdje ograničen na prvi dan.-R.]

[66] [Komp. Priznanja , 3:73. Povijesni događaji dviju narativa uvelike se razlikuju od ove točke nadalje.-R.]

[67] Monarhija – jedan božanski monarh / kralj = jedno božansko kraljevstvo.

[68] Mat. 24:45-50. 77 Mat. 25:27-30.

[69] Monarhija; odnosno Autokracija kojom upravlja monarh koji obično nasljeđuje vlast. U Evanđelju po Tomi 12 je zabilježeno da je

sam Y'shuah ovlastio Jakova / Ya'aqova Pravednog kao svog nasljednika, a to je naslijeđe potvrđeno u Djelima 15. Naravno,
monarhija Pravednika potvrđuje se kroz Nazarenska djela.
[70] Luka 19:5, itd. 80 Luka 12:42.

[71] Čini se da ovdje postoji iskrivljenost teksta, ali opće značenje je dovoljno očito. 82 Postoji nekoliko nagađanja ove rečenice. Nismo

baš nikoga od njih pratili, ali smo se odvažili na vlastitu pretpostavku. 83 Mat. 23:2, 3.
Trinitarna formula je uključena kao urednički komentar od strane redovnika (pretpostavlja se) koji je napravio
[72]

ovu redakciju.

Aradus , otočić i grad drevne Fenicije, moderni Arwad ili Arvad, N od

[73]

Tripoli 2 milje od sirijske obale. Bio je to najsjeverniji od važnijih

feničanska središta. (infoplease.com)
Antaradus, latinski naziv za Tartus, grad na sredozemnoj obali Sirije.
[74]

Tartus je drugi najveći lučki grad u Siriji nakon Latakije.

Izvorni tekst
when it seemed a fit opportunity, and it pleased all the qahal, we went up to the Hekel, and, standing on the
steps together with our faithful brothers, the people kept perfect silence;
Priložite bolji prijevod