Ovladanost vrstama rečenica na kraju predškolske dobi

Cilj ovog rada je istražiti vrste rečenica koje se koriste djeca pri govoru s
normalnim jezičnim razvojem neposredno prije polaska u osnovnu školu, koja se
do sada samo djelomično proučavala na hrvatskom jeziku. Najčešće proizvode
složene rečenice, uglavnom samostalne složene rečenice, zatim višestruke složene
rečenice, a najmanje zavisne složene rečenice, najčešće objektne rečenice.

„Rani sintaktički razvoj obilježen je usvajanjem novih sintaktičkih struktura, dok

je kasniji sintaktički razvoj obilježen sposobnošću kombiniranja postojećih, već
usvojenih struktura, u dulje višestruko složene rečenice“ (I. V. Tatar Ovladanost
vrstama rečenica na kraju predškolske dobi: 2001). . Rezultati ovih istraživanja
upućuju na to da se najintenzivniji sintaktički razvoj događa u predškolskoj dobi,
između 3. i 5. godine, kada djeca počinju stvarati složene rečenične strukture.
Sintaktički razvoj omogućuje djeci da kombiniraju različite riječi i proizvode duže
tvrdnje u kojima izražavaju svoje želje, interese i mišljenja. „No s vremenom,
kako djeca počinju proizvoditi dulje iskaze, počinju uključivati funkcionalne
riječi i vezane morfeme koji su nedostajali u prvotnim iskazima „(I. V. Tatar
Ovladanost vrstama rečenica na kraju predškolske dobi: 2001). U dobi od četiri
godine djeca su imala plan pripovijedanja koji je uključivao uvode, zaplet i
završetak tako da slušatelji mogu razumjeti, šestogodišnjaci mogu pričati priče na
potpuno strukturiran način. Predikat ima odlučujuću ulogu u građenju rečenice jer
je srž rečenice, njegov nositelj glagol (s kategorijama lica, broja, vremena i
načina) koji otvara mjesta ostalim članovima rečenice. struktura: subjekt, objekt i
pridjev .

Nije iznenađujuće da su predškolci uglavnom izrađivali gramatički ispravne

rečenice kada su govorili o slikovnim predlošcima, što znači da su dobro razumjeli
hrvatsku sintaksu koja se koristi u jezičnoj produkciji.