I kolokvij

1) Efekat veličine posmatranog područja?

Veličine i broj oštećenja ne raste kontinualno s povećanjem posmatranog područja. Rezultati

tektonskih, geofizičkih i inženjersko-geoloških istraživanja su pokazali da postoje izvjesna
područja koja se mogu tačno definisati, u kojima dolazi do pojavljivanja novih strukturnih
elemenata, odnosno tipova pukotina. Prema Mülleru, 1969 takva područja imaju red veličine,
na primjer, oko 20 do 30 cm kod pojave malih pukotina ili oko 10 do 20 m pri pojavi velikih
pukotina.

U redu veličine područja u kojima se pojavljuju novi strukturni elementi nije moguće stijensku
masu posmatrati kao kvazikontinum kome bi se mogle saopštiti određene fizičko-mehaničke
zakonitosti.

Na slici 1.1. (b) prikazan je efekat reda veličine posmatranog područja, odnosno uticaj pojave
novih strukturnih elemenata - male pukotine (1), velike pukotine (2) i vrlo velike pukotine
(rasjedi) (3) na veličine mehaničkih karakteristika modul elastičnosti E, modul deformacije D i
čvrstoća na pritisak βp. Sa (4) je označeno jedno područje kvazikontinuma.

Efektu razmjere superponira se, dakle, efekt veličine razmatranog područja.

slika 1.1. (Opšta zavisnost mehaničkih karakteristika (E, D i βp) od veličine monolita (a) i veličine
posmatranog područja (b))
 2) Objasniti anizotropiju po parametru deformabilnosti na primjeru ispitivanja probnom
komorom u hidrotehničkom tunelu brane HE Rama, slika 2.1.:

slika 2.1.

Na slici 2.1. je prikazan dijagram radijalnih anizotropnih deformacija u četiri pravca, u probnoj
komori u profilu I, II i III sa poprečnim presjekom komore IV, dobivene pod pritiskom, 4, 6, 8 i 10
bara.

slika 2.2.

Na slici 2.2. (a) prikazan je hidrotehnički tunel pod pritiskom u homogenoj, koji je ujedno i u
izotropnoj sredini, gdje su deformacije i moduli u svim tačkama i pravcima isti (δx = δy = δ; Dx =
Dy = D; Ex = Ey = E). Za slučaj uslojenog anizotropnog masiva deformacije i moduli izazvani
unutarnjim pritiskom p iz tunela su različiti u raznim pravcima. Uslijed ovoga će i naponi biti
različiti u ova dva (izotropna i anizotropna) slučaja, o čemu se kod dimenzioniranja obloge mora
voditi računa, jer će se u drugom slučaju pojaviti, pored normalnih sila, i momenti, odnosno
zatezanje u oblozi.

Ispitivanjem deformabilnosti ispucalog stijenskog masiva probnom komorom i radijalnom

presom mogu se dobiti polarni dijagrami deformacija u više pravaca, kao što je to slučaj
ispitivanja probnom komorom na tunelu Hidroelektrane Rama (slika 2.1.). Mjerenja su vršena
na tri profila i u tri faze i to u: I fazi sa četiri ciklusa opterećenja i rasterećenja od 4, 6, 8 i 10
bara; u II fazi sa dugotrajnim opterećenjem od 10 bara; i a u III fazi sa kratkotrajnim
opterećenjem od 10 bara.

U sva tri profila u svim ciklusima i fazama opterećenja proistekle su različite deformacije u svim
pravcima, zbog čega je ovaj masiv od dolomita, dolomitičnog i laporovitog krečnjaka
anizotropan po parametru deformabilnosti, kako u poprečnom presjeku, tako i uzduž probne
komore, dužine 30,0 m.

3) Point load test (definicija, način ispitivanja)?

Indeks tačkaste čvrstoće Is određuje se metodom ispitivanja poznatom pod nazivom point load
test. Namjera ove metode je mjerenje čvrstoće uzoraka stijene na terenu, ali i u laboratoriji,
koristeći priručnu opremu.

Uzorci su obično cilindričnog, a nekada i nepravilnog oblika. Opterećuju se dijametralno

koncentrisanom silom - opterećenjem u tački i na aksijalno koncentrisano opterećenje.

Kod anizotropnih uzoraka čvrstoća se ispituje u pravcu pukotina ili slojeva i okomito na ove
površine slabijih mehaničkih karakteristika. Obično se koristi deset i više ispitivanja po uzorku,
što ovisi o kvalitetu jezgra i ravnomjernosti kamena.

Indeks tačkaste čvrstoće Is za uzorak dijametra 50 mm računa se kao odnos sile pri lomu F i
kvadrata dijametra jezgra d ili kvadrata visina:

F
I s(50 )=
d2

4) Na osnovu koja dva fundamentalna geološka parametra se procjenjuju Geological

strength index GSI?
GSI je baziran na procjeni litologije, strukture i stanja površina diskontinuiteta u stijenskom
masivu i određuje se vizuelnim ispitivanjima stijenskog masiva. GSI, kao kombinacija dva
fundamentalna parametra geološkog procesa, uzglobljenosti mase i stanja zidova pukotina,
uzima u obzir glavna geološka ograničenja koja utiču na masiv i zbog toga je geološki koristan
index, a i praktičan za procjenu.

Vrijednost za GSI, u zavisnosti od strukture odnosno načina ispucalosti, tj. uzglobljenosti

stijenskog masiva i stanja površina zidova pukotina, može se odrediti na osnovu tabela ili
pomoću klasifikacije Bieniawskog, na osnovu izraza GSI = RMR – 5.

Za stijene bolje kvalitete (GSI > 25), GSI vrijednost se može procijeniti direktno iz vrijednosti
RMR (Rock Mass Rating-Bodovanje stijenskog masiva), Bieniawski, uzimajući bodove za stanje
podzemne vode 10 (vlažno) i korekciju bodova za orijentaciju pukotina 0 (vrlo povoljno). Za
stijene lošije kvalitete vrlo je teško odrediti vrijednost RMR i veza između ova dva načina
bodovanja ne daje pouzdanu osnovu za procjenu čvrstoće stijenske mase. Znači RMR
klasifikacija Bieniawsk-og se ne može koristiti za procjenu vrijednosti GSI za stijene lošije
kvalitete.

5) Definisati meke stijene? Nabrojati neke meke stijene!

Meke stijene su materijali koji na uzorku monolita imaju jednoosnu tlačnu čvrstoću u rasponu
od 0.5 do 25.0 MPa.

Meke stijene su pretežno sedimentne stijene.

Primjeri mekih stijena mogu se susresti po cijelom svijetu. To su siltiti, šejlovi, slejtovi, lapori,
tufovi, glinci, laporovite predkonsolidirane gline, zelene stijene (Japan), kalkareniti (Italija), itd.

Sedimentne stijene (od lat. sedimentum = talog) nastale su u vodi ili na kopnu kao rezultat
taloženja materijala koji potječu od razaranja površinskih djelova litosfere, mehaničkom ili
kemijskom aktivnošću egzodinamičkih faktora i organogeno.

Već sam naziv sedimentne stijene (od lat. sedimentum = talog) govori da su to stijene nastale
taloženjem neorganskog i organskog, krutog ili iz vodnih otopina tek izlučenog materijala. Pod
terminom sedimenti obično se podrazumijevaju mekani, rasuti i nelitificirani talozi, dok se pod
pod nazivom sedimentne stijene podrazumijevaju litificirani talozi u obliku čvrste stijene, ali i svi
sedimenti i sedimentne stijene zajedno.

Sedimenti nastaju od magmatskih i metamorfnih stijena kao i starijih sedimentnih stijena,

nakon njihovog fizikalnog i hemijskog trošenja. Procesi postanka sedimenata i sedimentnih
stijena, odnosno litogeneza, obuhvaćaju: trošenje magmatskih, metamorfnih i starijih
sedimentnih stijena, prijenos ili transport materijala u krutom ili otopljenom stanju, taloženje ili
sedimentaciju I dijagenezu.

Klastičnu teksturu imaju sedimenti izgrađeni od fragmenata stijena i minerala različitih po

veličini i obliku (klastične ili mehaničke sedimentne stijene).

Kristalastu teksturu imaju sedimentne stijene kemijskog podrijetla (hemijske sedimentne

stijene).

Kod klastičnih sedimentnih stijena razlikuje se :

• zrna (klasti) • matriks • cement • pore

-Podjela klastičnih sedimenata na osnovi veličine zrna:

a) Pijesak (pjeskoviti)
b) Šljunk (šljunkoviti )
c) Prah (prašast ili siltozni)
d) Glina (glinoviti

-Krupnozrnaste klastične stijene: kršje ili drobina i sipar, šljunak, til.

-Sitnozrnasti klastični sedimenti: prahovnjaci, šejlovi i muljci, les ili prapor, lapori.

6) Nabrojati parametre na osnovu kojih se vrši bodovanje stijenskog masiva prema RMR
klasifikaciji?

Geomehanička klasifikacija ili Rock Mass Rating (RMR) system-Bodovanje stijenskog masiva.
Sljedećih šest parametara se koristi kako bi se klasifikovala stijenska masa koristeći RMR sistem:

1. Jednoaksijalna čvrstoća na pritisak monolitnog dijela stijenskog masiva

2. Oznaka kvalitete jezgra iz bušotine RQD

3. Razmak pukotina (diskontinuiteta)

4. Stanje pukotina (diskontinuiteta)

5. Stanje podzemne vode

6. Orijentacija pukotina (diskontinuiteta).

7) Efekat razmjere prema novijim razmatranjima?

Mehanička svojstva monolita značajno se razlikuju od mehaničkih svojstava diskontinualne

stijenske mase u prirodi. Mehaničke karakteristike, u prvom redu modul elastičnosti E, modul
deformacije D i čvrstoće na pritisak βp, znatno su veće za monolit nego za stijensku masu, u
prvom redu zbog uticaja oštećenja, pukotina i prslina.

Niz izvršenih eksperimentalnih ispitivanja pokazao je da mehaničke karakteristike (E, D i βp)

određene na probnom tijelu (monolitu) postaju sve manje ukoliko raste veličina probnog tijela
(monolita) (d) koja se ispituje. Generizirani zakon je prikazan na slici 7.1. (a).

slika 7.1.( Opšta zavisnost mehaničkih karakteristika (E, D i βp) od veličine monolita (a) i veličine
posmatranog područja (b))

Ovaj efekat se naziva efekat razmjere i tumači se uticajem prslina milimetar-skog reda veličine
na ponašanje monolita, zatim postojanja pora i heterogenosti uzorka. S porastom veličine
monolita, odnosno probnog tijela, bivaju u izvjesnoj mjeri obuhvaćene i veće prsline koje utiču
na mehaničko ponašanje monolita, a takođe dolaze do izražaja i prsline koje se nalaze u
mehanički nepovoljnom položaju.

Nasuprot gore iznijetim svatanjima, neka novija ispitivanja daju nešto drugačiju sliku, što
doprinosi formiranju generalno novog stava o efektu razmjere. Naime rezultati upućuju na
zaključak da se sa povećanjem veličine ispitivanih uzoraka ne smanjuju prosječne vrijednosti
svojstava stijenske mase, već samo njihova disperzija. Ovakvo shvatanje o ispoljavanju efekta
razmjere, uticaju veličine uzorka na fizičko-mehanička svojstva, u nekim slučajevima i
eksperimentalno je dokazano od strane Hergeta, 1988; Charrua-Gracae, 1990; Rocha, 1974;
Martina i dr. 1990; i dr.
Za ilustraciju, naprijed iznijetog gledišta o ispoljavanju efekta razmjere, može nam poslužiti
primjer dat na slici 7.2. Hipotetički gledano, ispitivanje nekog svojstva, naprimjer jedinične
težine, moguće je izvesti na uzorcima različite veličine počev od veličine minerala -
mikroskopskih preparata, preko laboratorijskih primjeraka pa do veličina blokova metarskih
dimenzija - razmjere „in situ“ opita.

Pri tome varijacija rezultata smanjivaće se sa povećanjem veličine ispitivanih uzoraka, a

prosječna vrijednost se neće mijenjati. Varijacije rezultata ispitivanja sa porastom veličine
ispitivanih uzoraka nisu linearne, već se granične krive disperzije asimptotski približavaju
srednjoj vrijednosti. Zbog toga, sa praktičnog gledišta, možemo smatrati da povećanje uzorka
samo do neke zapremine V1 ima bitnog uticaja na rezultate ispitivanja, a nakon toga razlike su
beznačajne. Drugim rečima, V1 je najmanja zapremina koja reprezentuje stijensku masu u
pogledu ispitivanog svojstva. U literaturi ovaj pojam se koristi pod nazivom reprezentativni
elementarni volumen (REV). Posmatrano u odnosu na elemente heterogenosti (REV) je
dovoljno velik da ga statistički gledano možemo smatrati kvazihomogenim.

slika 7.2. (Shematski prikaz efekta razmjere)

Polazeći od premise da su stijenske mase diskontinualni medijum možemo izvući zaključak da se

i njena svojstva ispoljavaju na diskontinualan način (Slika 7.3.). To znači, da se unutar stijenskog
masiva mogu izdvojiti kvazikontinualne, kvazihomogene i kvaziizotropne zone različitih
veličinskih redova u zavisnosti od veličine elementa nosioca diskontinuuma, heterogenosti i
anizotropije. Sa praktičnog gledišta, posebno su interesantne zone:

• I reda veličine (zona ispitivanog područja oko objekta, strukturni blok),

• II reda veličine (zone sadejstva stijenske mase i objekta, razjmera „in situ“ opita),

• III reda veličine (monolitne zone, razmjera laboratorijskih opita),

koje su na šematskoj slici 7.3. označene kao zone A, B i C.

slika 7.3.( Shematski prikaz efekta razmjere u diskontinualnim stijenskim masama)

 8) Objasniti heterogenost stijenskog masiva na primjeru profila brane Salakovac, slika
8.1.:

slika 8.1.

Heterogenost se može sagledati na morfološki asimetričnom profilu Hidroelektrane Salakovac

po nekoliko parametara. Po litološkom parametru može se izdvojiti pet okršenih
(kvazihomogenih) zona (1-5), ali sa aspekta temeljenja praktički tri (2, 3 i 5) kvazihomogene
zone. U osnovi lijevu obalu izgrađuju karstificirani krečnjaci (2), a desnu uslojeni dolomiti i
krečnjaci (3), dok su u koritu – rasjednoj zoni – zastupljena oba litološka člana (5). Pored ova
dva litološka člana, na jednoj obali pojavljuju se terasni (1), a na drugoj i osulinski materijali (4).
Iz ovoga zaključujemo da je ovaj geološki profil po ovome parametru heterogen.

Po parametru vodopropusnosti profil je isto heterogen. Prosječna vodopropusnost na lijevoj

obali je 3-5 puta veća od one na desnoj obali. Međutim, u istoj litološkoj sredini
vodopropusnost je je veća u zoni iznad maximalnih oscilacija NPV od onih ispod ove kote, iz
čega je proizašlo pet (I-V) kvazihomogenih zona po parametru vodopropusnosti.

Sa aspekta oštećenosti stijenskog masiva u osnovi se mogu također izdvojiti dvije

kvazihomogene zone i to lijeva (ξ=0,80) i desna (ξ=0,85) zona. Za varijantu optočnog tunela na
lijevoj obali (6) u njegovom okolišu mogla bi se izdvojiti posebna podzona, gdje je ustanovljen
koeficijent oštećenja masiva 0,57.

Po parametru deformabilnosti izdvojeno je pet kvazihomogenih zona Edyn (1-5). Veličine

modula deformacija dobivene metodom bušotinskog dilatometra u dvije litološke sredine, u
prosjeku na četiri mjerna mjesta, bitno se ne razlikuju (lijeva obala – 20 GPa; desna obala 17
GPa), jer su mjerenja obavljena na dubinama čije se fizičko-mehaničke osobine bitno ne
razlikuju. Razlike su značajne upravno na rijeku (u pravcu pukotina) i okomito na rijeku. Moduli
deformacija dobiveni metodom tlačnog jastuka manji su na desnoj nego na lijevoj obali, te na
osnovu ovih veličina mogu se izdvojiti dvije kvazihomogene zone po parametru deformabilnosti.

Prema više metoda ispitivanja vidljivo je da je ovaj razmatrani profil heterogen po mnogim
parametrima, a oni su prilikom projektovanja postrojenja morali biti uključeni u statički
proračun Brane i objekata postrojenja.

9)

a) Nacrtati komletnu naponsko-deformacijsku krivu koja se dobije iz opita

jednoaksijalnim pritiskom!
b) Opisati kako se dobije ova kriva iz navedenog opita!
c) Koji se parametri čvrstoće i deformabilnosti i kako mogu dobiti iz ovog opita?

a)

b) Ispitivanje se može izvesti u strojevima s kontroliranom silom ili u strojevima sa kontroliranim

pomakom. SM ISRM preporučuje da se opit vrši s konstantnim prirastom naprezanja, tako da se
lom dogodi unutar 5-10 min. Prirast naprezanja treba biti unutar 0,5-1 MPa/s. ASTM D 3148-93
određuje da se opit vrši s konstantnim prirastom naprezanja ili deformacija tako da se lom
sličnog uzorka pri jednoosnom pritisku dogodi unutar 5-15 min. Tokom opita mjeri se skraćenje
aksijalne mjerne baze i promjena promjera uzorka kao i aksijalna sila.

c) Izračunavanje Youngovog modula iz naponsko-deformacijske krivulje:

Jednoosna čvrstoća na pritisak:

Aksijalna deformacija:

Radijalna deformacija:

Youngov modul elastičnosti:

Poissonov koeficijent: