Machine Translated by Google

Zbornik radova Vizantološkog instituta HßÇÇÇ, 2006

Recueil des travaux de l'Institut d'etudes byzantines XßIIÇ, 2006.

UDK 94 (497.15) (093) “14”

Radivoj Radi}

BOSNA U ISTORIJSKOM DIJELU KRITIKA IZ IMBROS-a

Vijesti vizantijskog historičara Kritovula iz Imbrosa iz 15. stoljeća o Bosni se

fokusiraju na posljednje godine srednjovjekovne bosanske države.
Osim dva kratka i usputna pomena, različitog sadržaja, sačuvano je dosta podataka o
događajima iz 1463. godine kada je Mehmed II Osvajač posjetio Bosnu, kao i
događajima iz iste godine, kada je ugarska kontraofanziva , koju je predvodio Matija
Korvin, a potom i pri ponovnom dolasku osmanskog sultana 1464. godine. Očigledno
je da je Kritovul bio veoma dobro upoznat sa događajima, a za podatke koje donosi
ne bi se moglo reći da su novi i nepoznati, ali u svakom slučaju su dopuna drugim
izvorima.

Poslednja generacija vizantijskih istoričara, pisaca koji su živeli i radili u 15.

veku, imala je nesreću da doživi kraj Vizantije i da piše nakon raspada univerzalnog
carstva. Ova generacija rimskog naroda od perja stoji gotovo na samom kraju
duhovne vertikale. To je grčka pragmatična historiografija koja je trajala više od
dvije hiljade godina iu čijem su podnožju bili Tukidid i Ksenofont. Georgije Sfrancis,
Duka, Mihailo Kritovul i Laonik Halkokondil čine poslednju generaciju vizantijskih
istoričara, uglavnom fokusiranih na uspon turske moći. Savremeni proučavaoci
rimske prošlosti, ne bez rezignacije, imaju tendenciju da poslednjih stotinu godina
vizantijske istorije vide samo kao neku vrstu uvoda u veliku istoriju Otomanskog
carstva.1

Od četiri spomenuta historičara, samo Duka uopće ne spominje Bosnu u

svojim historijskim spisima. To je zato što svoju historiju završava turskom
okupacijom otoka Lezbosa 1462. godine, neposredno prije ključnog događaja koji
je označio kraj historije bosanske srednjovjekovne države – njenog pada pod
osmansku vlast 1463. godine. Georgije Sfrancis Boga spominje samo na jednom
mjestu, inače.2 Međutim, propast bosanske države je odjeknula

1 DM Nicol, The Last Centuries of Byzantium, 1261–1453, Cambridge 19932, 253.

2 R. Radi}, Četiri zanemarena podatka o srednjovjekovnoj Bosni, Spomenik Milanu Vasiću, Banja Luka 2005,
160–161.
Machine Translated by Google

142 Radivoj Radi}

sa svojim savremenicima Kritovulom od Imbrosa i Laonikom Halkokondilom i dalje

na taj način postao je jedan od najvažnijih događaja druge polovine 15. veka.
Imbros, egejsko ostrvo u blizini Helesponta - moreuza koji povezuje Egejsko more i
Mramorno more - rodno mjesto Mihaila Kritovula. O njegovom životu sačuvano je samo
nekoliko činjenica, tako da je biografija ovog vizantijskog istoričara
Čarolija se može ponovo uspostaviti samo u nedovoljno jasnim obrisima.3 Ne zna se ni da
je tačno rođen – možda krajem prve decenije 15. veka.4
ugledne porodice iz Imbrosa, gdje je proveo veći dio svog života. Izvori su
prvi put se spominje 1444. godine, kada ga je na njegovom rodnom ostrvu posjetio poznati
talijanski humanista Irijak iz Ankone, koji je o njemu pohvalno govorio.5
Nakon pada Carigrada u ruke Mehmeda II Osvajača, 1453. godine, raste
strah od Turaka nije promakao ni Imbrosu. Najugledniji arhonti su u žurbi napustili ostrvo,
tražeći sigurnost u udaljenijem
tačke Egejskog arhipelaga. Jer Kritovul, koji je postao šef stranke
konformista, nije imao iluzija o moći tada fragmentiranog i
drastično smanjenog vizantijskog svijeta, sveca čiji su „ostaci ostataka“.
potpuno obezglavljen padom glavnog grada na Bosfor, bio je spreman za ostrvo
dobrovoljno se predao Osmanlijama.6 On je jednostavno želio da ljudi tamo žive.
spašava uzaludne žrtve, a Imbros spašava ratna razaranja. Stoga ne treba čuditi da je 1456.
godine, tokom ekspedicije papinske flote s
sa ciljem da ostrva u Egejskom arhipelagu podvede pod latinsku vlast, Kritovul je stao
bio je svjestan da se nikakva sigurna zaštita Venecije ili papske kurije ne može izraziti pred
jakom turskom flotom u Egejskom moru . Tako je 1456. godine turski namjesnik Imbros
postao Mihailo Kritovul, odakle je on,

vjerovatno 1466. godine, kada su ostrvo zauzeli Mlečani, pobjegao je u Carigrad.8

Tamo ga je, u novoj prijestolnici Osmanskog carstva, naredne 1467. godine zahvatila kuga.
godine, čast koja je odnijela desetine hiljada ljudskih života.9
Objavio je svoje istorijsko djelo, sačinjeno u pet knjiga, i predao ga Mehmedu II Osvajača u
jesen 1467. godine. Pretpostavke nekih istraživača da je Kritovul bio

3 V. Grecu, Kritobulos aus Imbros, Byzantinoslavica 18 (1957) 1–17.

4 Tako, na primjer, Prosopographisches Lexikon der Palaiologenzeit, ed. E. Trapp, VI, Beč
1986, & 13817 (u daljem tekstu: PLP) niti The Oxford Dictionary of Byzantium, ed. A. Kazhdan, II,
New York - Oxford 1991, 1159 (A.–M. Talbot) (u daljem tekstu: ODB) uopće ne navodi godinu rođenja.
Životi ovog vizantijskog istoričara. MB Bibikov, Istori ~ eskaà literatura Vizantii, Sankt-Peterburg 1998, 257 Kritovulovo
rođenje datira oko 1410. godine, a DR Reinsch, Kritobulos
Imbros - Učeni istoričar, osmanski raja i vizantijski patriota, ZRVI 40 (2003) 299 (u daljem tekstu: Reinsch, Kritobulos)
između 1400. i 1410. godine.
5 PLP 6 (1983) & 13817; Reinsch, Kritobulos, 299.
6 Z. Udalyacova, O pitanju društveno-političkih pogleda vizantijskog istoričara Hč.
v. Kritovula, VV 12 (1957) 172 sl. (u daljem tekstu: Udalyatsova, Kritovul).
7 Kultura Vizantije. XIII - pervaà polovina XV v., Moskva 1991, 292 (MV Bibikov - S.
K. Ljepota).
8 Reinsch, Kritobulos, 301.
9 R. Radi}, Strah u kasnoj Vizantiji, 1180–1453, I, Beograd 2000, 127–128.
Machine Translated by Google

Bosna u historijskom dijelu Kritovula od Imbrosa 143

sultanov sekretar i kasnije monah u manastiru na Svetoj Gori nemaju

potvrda u izvorima.10
Ovo je jedan od prilično rijetkih slučajeva gdje je sačuvan autogram, rukopis je
nastao autorovim perom, rukopis koji je Kritovul iz Imbrosa stavio između 1465. i
1467. godine.11 Kodeks ~ on je otkrio
Konstantina Ti{endorfa u biblioteci Saraja 1859. godine, a cijelo djelo je prvi put
objavio Karl Miller 1870. godine.12 Najnovije kriti~ko izdanje, unutar
serija Corpus Fontium Historiae Byzantinae (CFHB), Series Beroliensis, objavljeno
Njemački vizantolog Dieter Roderick Rhein { 1983.13 Kritovulovi historijski spisi
prevedeni su na engleski, 14 njemački15 i bugarski.16
U ulozi glavnog junaka Kritovulovog djela, u kojem je relativno opisan
U kratkom periodu od 1451. do 1467. godine pojavio se Mehmed II Osvajač, pa je
stoga je on „kralj nad kraljevima“, gospodar zemlje i mora, „trijumfator“ i „nepobedivi“.
Vizantijski istoričar veliča podvige turskog emira, ističe on
lična hrabrost, postojanost i izdržljivost, naglašava njegovu velikodušnost i milosrđe,
dok sultanovi poroci i, doduše rijetki, neuspjesi preskaču ili
prelazi preko njih sasvim lagano. On poredi sultana sa Aleksandrom Velikim,
Pompejem i Cezarom. Međutim, ovaj apologetski ton je dat na pomalo apstraktan način
a shematski, Kritovul se ne ponižava pretjeranom snishodljivošću
bio je, na primjer, karakterističan za drugog turkofila - trapezoidnog naučnika i
filozof George Amirucis.17 Kritovul ima izrazito negativno mišljenje o o.
Latini, dok za druge narode kao što su Rimljani, Srbi, Ugri, stanovnici Bosne -
osim Albanaca i Vlaha prema kojima je i on neprijateljski raspoložen
određene simpatije.18 Iako se može ubrojiti u turkofilske pristalice
orijentacija u Vizantiji u to doba nikako se ne može zaključiti
da je Kritovul bio izdajnik svog naroda, prema vizantologiji
XIX i prve polovine XX veka, a posebno istraživači koji su nastupali sa
Marksističke pozicije.19 Kako je nedavno istaknuto, „Kritovul
nije bio ni heroj ni mučenik, već patriota koji je delovao u neposrednom i vitalnom
interesu svojih sunarodnika.Œ20

10 Reinsch, Kritobulos, 301 ukazuje na neutemeljenost takvih pretpostavki.

11 Istanbul, codex Seragliensis 6.
12 Fragmenta Historicorum Graecorum, V – 1, ed. K. Muller, Pariz 1870.
13 Critobuli Imbriotae Historiae, rec. DR Reinsch, Berlin - New York 1983. (u daljnjem tekstu:
Critobulos).
14 Istorija Mehmeda Osvajača od Kritovulosa, prev. Ch. R. Rigg , Princeton 1954, 1–222.
15 Mehmet II. erobert Constantinople. Prva registracijska godina sultana Mehmeta Fatiha, des
Eroberers von Konstantinopel 1453. Das Geschichtswerk des Kritobulos von Imbros, ubers. DR
Reinsch, Graz - Wien - Koln 1986, 33–297 (dalje u tekstu: Reinsch, Geschichtswerk).
16 Kritovul - Život i uprava Mehmeda II al-Fatiha (Zavoevatelàt), prevod sa
Grčka I. Radevska, Sofija 2004, 20–210.
17 Udaljacova, Kritovul, 172–173, 193.
18 Ibid., 183.
19 Ibid., 196–197.
20 Reinsch, Kritobulos, 311.
Machine Translated by Google

144 Radivoj Radi}

U opisu sukoba Osmanlija i preostalih kršćanskih država na

Na Balkanskom poluostrvu, sredinom 15. veka, kada su oblasti i gradovi bili jedno
za druge, potpadajući pod tursku vlast, Kritovul donosi mnogo podataka o kraju srednjovjekovne
bosanske države. Prvi spomen Bosne u njegovom djelu odnosi se na uspjehe Mehmeda II
Osvajača, koji je uspio posjedovati čitav niz zemalja, pljačkati sela i osvajati gradove, poraziti
vojske i pokoriti
Mnogi narodi pričaju da su za kratko vrijeme opustošili cijelu Trakiju i Makedoniju, potčinjavanje
Miza (Bugara) koji su živjeli u unutrašnjosti i duž Istre
(Dunav), takođe Iliri (Albanci), Tribali (Srbi), Grci; osvojio je firmu
tvrđave i mnoge i velike gradove, koji su se nalazili u unutrašnjosti
ili ležeći na obali mora. Tada Kritovul sebi postavlja retoričko pitanje
- „Da li da trošim vreme na nabrajanje gradova i nacija?“ - pa on kaže da
rekao o cijeloj zemlji ograničenoj Istrom (Dunavom), od ušća Crnog mora,
vraćajući se uzvodno, do mesta gde se Sava uliva i odatle odlazi
unutar kopna između Vostra (Bostrwn) i Dalmacije, Peonac, između Save i
Iliri (Albanci), južno i zapadno do Jonskog zaljeva, osvojili su sve, došli pod njihovu vlast i plaćali
danak. Štaviše, osvojio je Getea
(Vlaha) preko Istre (Dunava), ali ne samo te nego i cijele obale osim
Peloponez, teritorija koja je imala preko 10.000 stadija, 21 respektivno
oko 1.800 kilometara.22

Sljedeće spominjanje Bosne u djelu uglednika sa egejskog ostrva Imbros je

u prvim odeljcima svoje treće knjige. Tu se prvi put govori o opkoljenima
Smederevo i oni koji su ostali u gradu. Kasnije je to shvatila i Lazareva žena
Glavni grad neće moći izdržati tako dugu opsadu.

pripada njoj i ona ne trpi nikakvo zlo. Zauzvrat, sultan je Lazar

Poklonio je dva grada u Dalmaciji i Vostri (hej dalmatinski kai Bostro uj) pretposljednji vladar
srpske srednjovjekovne države despot Lazar

Branković (1456–1458) .25

Kritovul dalje kaže da je Lazareva udovica sve uzela

njeno imanje i njena ćerka su otišli u Vostre (hej Bostrouj), gde se njena ćerka udala
tamo mu je vladar (hegemoni) i kao miraz (dousa) dao gradove. Nakon dugo vremena
dugo vremena, koje je tamo provela, kasnije je doplovila (apepleusen) u Ker

21 Critobulos, 27, 7–27.

22 E. Schilbach, Byzantine Metrology, München 1970, 24, 32–33; S.] irković, Rabotni
ci, vojnici, duhovnici: dru{tva srednjevekovnog Balkana, Beograd 1997, 141–143.
23 Critobulos, 119, 10–16. Ref. J. Radoni}, Kritovul, vizantijski istoričar XV vijeka, Glas
SKA 138, drugi razred 73, Beograd 1930, 80 (u daljem tekstu: Radoni}, Kritovul).
24 Istorija srpskog naroda, II (Doba borbi za očuvanje i obnovu države, 1371–1537), Beograd
1982, 310–313 (M. Spremi}) (u daljem tekstu: ISN, II).
25 M. Laskaris, Vizantijske princeze u srednjovekovnoj Srbiji. Prilog istoriji Vizantije
srpskih odnosa od kraja 19. do sredine 19. veka, Beograd 1926 (reprint: 1997), 99 sl.
Machine Translated by Google

Bosna u historijskom dijelu Kritovula od Imbrosa 145

kiru (Krf) sa majkom i braćom.26 Jelena Paleologina, udovica Lazara Brankovi-

}, imala je majku Katarinu i braću Andriju i Manojlu.27 Jedna od tri kćerke
despot Lazar Brankovi} i Jelena Paleologina bila je Mara (Jelena), supruga posljednjeg bosanskog
kralja Stefana Tome {evi}a (1461–1463).
Sljedeći spomen Bosne u dijelu Kritovula iz Imbrosa govori o osmanskom posjedu
srednjovjekovne bosanske države. Bilješke vizantijskih istoričara
da je tokom zime 1462/1463. U proleće je sultan Mehmed izvršio sve potrebne pripreme, pa je u
proleće uspeo da pokrene vojsku na Peonce sa ove strane Save, koju su Dalmati (Dalmataj), a u
novije vreme i Vostri (oi de new teroi). Bostrouj).29 Ovo je prilično neobična etnička grupa.

Život stanovnika Bosne, koju Kritovul izjednačava sa Peonima (Ugrima), a zatim

zvani Dalmatinci ili Vostrima. Možda je došlo do izjednačenja
povezanost i bliskost ova dva naroda, na čemu vizantijski autor posebno istrajava u daljem tekstu.

Neposredno u nastavku, govoreći o Vostrimi, Kritovul naglašava da je to rečeno

velikom i brojnom narodu koji ima veliku državu i posjeduje vrlo stranu i plodnu zemlju. Njihova
teritorija je zaštićena stijenama i gotovo
neprohodne planine i strma i strma mjesta. Osim toga, imaju
jake tvrđave i jake i teške gradove za osvajanje, kao i moćne i bogate vlade re.30 Osim toga, imaju
vječno prijateljstvo i savez sa kraljem Peona ca (meta tou basilewj Paionwn) i ratni savez i čvrstu
garanciju da će ako
jedna strana je napadnuta, druga će joj priskočiti u pomoć. Osokoqeni
zbog svih ovih pogodnosti, Vostri nikada nisu hteli da sklope dogovor sa sultanom
ugovore ili da mu plaća godišnji porez, kao što su činili drugi komšije
Iliri (Albanci) i Tribali (Srbi), ili da mu se uopšte potčine
na koji način. Naprotiv, dodaje Kritovul od Imbrosa, iako sultan ima mnogo
puta kada je pozivao na dogovor, Vostri je odbio i nije hteo
odlučuju se na takav korak, preferirajući da budu slobodni, nezavisni i nesputani
bilo kojim ugovorom.31
Zbog ovakvog ponašanja Vostra Sultan je često slao vojsku da upadne u njihovu zemlju,
da je opustoši i odvede veliki broj muškaraca, žena, djece i stoke. Ipak, nisu hteli da se predomisle,
ali su izdržali
takvo vjerovanje koje su nekada prihvatili, pa makar im to donijelo nesreću.32
Razjaren Vostrinim stavom, sultan je krenuo u pohod na njih.
Unaprijed se dobro pripremio: sakupio je mnogo oružja i topova svih vrsta,

26 Critobulos, 119, 16–20.

27 PLP 9 (1989) br. 21364 (Jelena), 21342 (Katarina), 21426 (Andrija).
28 \. To {i}, Posledwa bosanska kraqica Mara (Jelena), Zbornik za istoriju Bosne i Her cegovine
3 (2002) 29–60.
29 Critobulos, 175, 6–8. Ref. I. Goldstein, Vizantijski izvori o osmanskom osvajanju Bosne 1463.
Zbornik radova o fra Anđelu Zvizdovi}u, Sarajevo - Fojnica 2000, 231.
30 Critobulos, 175, 8–13. Ref. Radonić , Kritovul , 80.
31 Critobulos, 175, 13–21. Ref. Radonić , Kritovul , 80.
32 Critobulos, 175, 21–25.
Machine Translated by Google

146 Radivoj Radi}

ogromna vojska, kovnice i pešadija. Kad je došlo proljeće, izašao je sa

sa velikom i jakom vojnom snagom.33 Osmanski odredi krenuli su iz Jedrena
usiljenim maršom brzo su prošli svoje teritorije i stigli do granice sa
Vostrima. Tu su prvo kratko logorovali, a onda su se žestoko borili
krenuli su i opustošili njihovu zemlju, udarajući kao munja i zapalivši sve,
uništena i uništena. Kako napominje, Kritovul je osvojio tvrđave u kojima su se nalazile
napustio posadu i dobio plen. Zauzeli su cijelu državu u kojoj nije imao ko da im se
suprotstavi.34
Konačno, pošto su većinu toga prokrstarili za kratko vrijeme
zemlju Vostru i naselili mnoge tvrđave i gradove, neke, kako je rečeno, na jugu silom
oružja, a druge predajom, Osmanlije su došle do grada gdje
uklonio njihov vladar.35 Kritovul redovno kaže za bosanskog kralja - hege mon
(hgemwn). Vizantijski istoričar dalje kaže da grad nije bio
na lokalnom jeziku se zove Jajce (Iaitza) i da je vrlo dobro utvrđen.36 Nije bez
Važno je naglasiti činjenicu da je vizantijski istoričar u ovom slučaju, for
grad Jajce, koristi izraz asti (astu), dok je ranije za tvrđave i gradove
koji su pripadali Vostrimama koristili su izraze frurion (frourion) i polisma (polisma).

Sultan je u isto vrijeme opsjedao grad u kojem je bio bosanski vladar

započeo pregovore sa mještanima da se predaju i napuste grad
Osmanlije. Međutim, kako ih nije uspio uvjeriti, on je svuda
postavio je vojsku oko grada i, raspoređujući topove, započeo opsadu. Za nekoliko
dana Turci su oštetili značajan dio bedema i srušili ih. Tada se sultan počeo pripremati
da svom snagom udari na grad.37
Oni u gradu su vidjeli da je veliki dio bedema uništen i da je sultan
priprema za novi napad. Plašiti se patnje, ako
sultan je osvojio grad na juriš, poslane su tajne poruke Mehmedu Osvajaču, da li su
predali grad Osmanlijama. Ranije je, međutim, njihov vladar,
Bosanski kralj je, saznavši za to, tajno na vrijeme i neprimjećeno pobjegao.38 Međutim,
nije mu bilo dozvoljeno da uspije u preduzetom poduhvatu. Oni koji su čuvali zatvor u
u turskom logoru su ga prvo prepoznali, a onda požurili za njim, uhvatili ga živog,
živog uhvatili i doveli pred sultana. Bez ikakvog predumišljaja,
Mehmed ga je odmah pogubio.39
U ovom dijelu Kritovula ima nekih netačnosti. Naime, od
Iz drugih izvora znamo da je Mahmud paša, rumelijski begler, zarobio bosanskog
kralja u gradu Kku~na Sani i da mu je dao riječ da neće ništa naučiti od njega.

33 Ibid. 175, 26–31.

34 Ibid. 176, 1–9.
35 Ibid. 176, 10–14.
36 Ibid. 176, 14–15.
37 Ibid. 176, 14–21.
38 Ibid. 176, 21–26.
39 Ibid. 176, 26–29. Ref. Radonić , Kritovul , 80–81.
Machine Translated by Google

Bosna u historijskom dijelu Kritovula od Imbrosa 147

niti. Međutim, Mehmed Osvajač nije obraćao mnogo pažnje na ono što je njegov
velikodostojnik obećao.40 Uopšteno govoreći , opisujući ove događaje, koje je Kritovul, istina,
daje niz zanimljivih detalja, vizantijski pisac je ne samo manje detaljan i
manje precizan od poznatog srpskog janjičara Konstantina Mihailovi}a iz
Ostrovice, iz priče o papi Piju II, ali i od poljskog istoričara Dlgu {a.41.
Kritovul iz Imbrosa dalje bilježi da su Jajčani otišli prije nego što su grad predali
sultanu. Zauzvrat ih je ljubazno dočekao
darovao ih je na različite načine, omogućio im da nastave da žive u gradu
žene i djeca i sva imovina, da imaju svu sigurnost i da ne pate
nema zla. Uslov je već bio uobičajen - plaćati godišnji porez. Onda jeste
sam sultan je ušao u grad i pažljivo ga pregledao. Stekao je utisak da je to grad
je bio vrlo jak i stoga je odlučio da ga zadrži jer je mogao dobro poslužiti.
`i njegovi planovi. To je bilo zato što je ležao u odgovarajućem delu zemlje,
gdje je granica sa Peonima (Ugrima) i u poziciji je da primi vojsku koja je dovoljna da
naudi Ugrima.42 Bilo je očito da je sultan već razmišljao o
daljim ratovima protiv Mađarske.
Zato je Mehmed Osvaja ~ Jajce smatrao Jajce dobrom od velikog značaja
shodno tome, ostavio je dovoljno jaku posadu u gradu i jednog od svojih ljudi kao
komandanta. Zatim je na čelu svoje vojske krenuo protiv ostataka bosanske države.
Pred ljeto je prošao i opustošio cijelu zemlju "Vostru i Dalmaciju"
Odmah je uočljivo da pisac na ovom mjestu ne koristi etnonime Vostri i Dalmati kao
sinonime, kao što je to bio slučaj u prethodnom tekstu. Sultan je opljačkao ostatke
bosanske zemlje i osvojio nešto manje od tri stotine tvrđava i zauzeo
je četvorica njihovih gospodara.44 Ovim se prekida Kritovulov prikaz rezultata novog
pohoda na Bosnu 1463. godine, a zatim nastavlja s opisom događaja koji su se zbili.
u vezi sa Peloponezom.

Međutim, u daljem tekstu se ponovo spominju Vostri i Jajce. Mehmed Osvaja ~

odlučio da pošalje Mahmud-pašu na Peloponez. Prije nego što je krenuo
novim zadatkom, osmanski vojskovođa je prvo sredio situaciju među Vostrama. On
postavi posade i komandante u Jajcu i drugim tvrđavama koje prethodno nije razorio.
Ostavio je potkralja u porobljenoj zemlji, čovjeka koji je bio slavan
zbog svog junaštva i veštine u vojnim poslovima uzeo je mnogo plena i otišao u vojsku
vratio u Jedrene. Ovo je završilo jesen. U posljednjoj rečenici ovog odjeljka, tj
Kroz četvrtu knjigu Kritovljeve istorije data je jasna hronološka odrednica. Vizantijski
istoričar bilježi da je to bio kraj 6971. (= 1462/1463),
a to je bila trinaesta godina vladavine sultana Mehmeda.45

40 Radonić , Kritovul , 81; S.] irković, Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd
1964, 329 (dalje: ] irković, Istorija).
41 Radonić , Kritovul , 80.
42 Critobulos, 177, 1–11.
43 Ibid. 177, 14–18.
44 Ibid. 177, 18–20. F. Babinger, Mehmed Osvaja ~ i wegovo doba, Novi Sad 1968, 190.
Kaže da Kritovul očigledno preteruje kada tvrdi da je tom prilikom palo tri stotine tvrđava.
45 Critobulos, 179, 28 - 180, 5.
Machine Translated by Google

148 Radivoj Radi}

U nastavku teksta Kritovul opisuje nove ratove u Bosni izazvane ofanzivom ugarskog
kralja. Čak i tokom nadolazeće zime, kralj Peonaca (Mađara) i Dačana (Vlaha) krenuo je u rat
protiv zemlje Dalmacije i Vostre, koju je prethodno zasadio sultan.46 Ugarski kralj je naravno
Matija Korvin ( 1448–1490), koji je u ovoj akciji, pokrenutoj u jesen 1463. godine, pokušao,
po mogućnosti, da preuzme od Turaka bosansku zemlju i tamošnju tvrđavu, posebno Jajce .
opasna prijetnja da je sultan držao bosansku zemlju i tvrđave iz kojih bi lako mogao
pokrenuti vojsku na samu Ugarsku. Prema vizantijskom istoričaru, zemlja Vostra je graničila
sa teritorijom Peonaca na celoj svojoj teritoriji i stoga je bila pogodna za prodore u mađarske
oblasti.48 Matija Korvin je sa velikom i dobro opremljenom vojskom izvršio invaziju za kratko
vreme, osvojio je mnoge tvrđave koje su ranije priznavale sultanovu vlast. Kako je naveo
Kritovul, neke je zarobio nakon pregovora, druge uz strah i prijetnje, a neke i oružjem. Zatim
je stigao do Jajca i uspio ga zauzeti bez borbe. Naime, u gradu je došlo do pobune i
masakra, pobune koja je pokazala da se osmanska vlast ne može tako brzo konsolidirati.
Stoga su oni koji su ostali nakon tog krvoprolića predali Jajce ugarskom kralju. Očigledno je
to bila relativno kratka i efikasna akcija Matije Korvina. Prije povratka, ostavio je jake, dobro
naoružane i ratom razorene posade u ponovno osvojenim gradovima, vodeći računa da
budu snabdjeveni velikim količinama oružja i zaliha hrane.49

Ova vijest duboko je uznemirila Mehmeda Osvajača, koji je za nekoliko sati započeo
pripreme za novi pohod na zemlju Vostra. Štaviše, u drugom dijelu kampanje namjeravao je
da se fokusira na invaziju na mađarske teritorije. U tu svrhu okupio je veoma veliku vojsku,
uključujući kovače i pešadiju, kao i mnogo oružja, bacača kamena i samostrela. Tokom zime
se odlično pripremio i sa dolaskom proljeća krenuo je u vojsku.50

Sa novcem i pješadijom, noseći topove, a sa njima i veliku količinu bakra i željeza,

Mehmed je napustio Jedrene i uputio se u zemlju Vostru.
Stigavši tamo, shvatio je da prvo mora otići do Jajca i pokušati ga zauzeti bilo sporazumno
ili oružanom silom, a zatim otići na druga utvrđenja.51 A onda je, kako sam Kritovul navodi,
uslijedila “druga opsada Jajca” , 52 sa još detaljnijim opisom.

46 Ibid. 185, 6–8.

47 ] irković, Istorija, 331; ISN, II, 396 sl. (S.] irković); P. Rokai - Z. \ ere - T. Pal -
A. Kasa {, Istorija Ugarske, Beograd 2002, 159 sl.
48 Critobulos, 185, 8–14.
49 Ibid. 185, 14–23.
50 Ibid. 185, 24–30.
51 Ibid. 186, 1–7. Ref. Radonić , Kritovul , 81.
52 Critobulos, 186, 8 sq. Ref. ] irkovi}, Istorija, 333 sl.
Machine Translated by Google

Bosna u historijskom dijelu Kritovula od Imbrosa 149

Zanimljivo je napomenuti da je ovaj živopisan opis osmanske opsade

Jaja je na poseban na~in registrovao na{ istori~ar Jovan Radoni} u prilaznom putu
akademsku besedu, koju je pročitao na svečanom zasedanju Srpske kraljevske
akademije nauka 29. decembra 1926. godine. On je sažeto napisao da je to "živopisan
opis borbe pod zidinama grada Skoplja " .
je vrlo pronicljiva jer na pravi način odražava ono što se dogodilo i loše dogodilo
tokom opsade, a ujedno je i posebno svjedočanstvo tadašnjeg duhovnog
klima u kojoj je Radoni} ~itao svoju propovijed, vrijeme uspona filmske umjetnosti u
tre}oj deceniji dvadesetog vijeka.
Stigavši, dakle, u Jajce, sultan je utaborio ispred grada. Prvo
predložio je onima koji su bili unutra da se predaju i prepuste mu grad, i za
zauzvrat bi im dao garancije. Pošto su branioci odbili Mehmedov prijedlog, on je
najprije opustošio i spalio cijeli kraj, a zatim je ispred grada postavio ogradu od
bodljikave žice, opkolio ga vojskom, postavio topove i započeo opsadu.
Nakon nekoliko dana, Turci su topovskom paljbom teško oštetili gradske zidine i
popucali ih.54 Kada je procijenio da su otvori dovoljni
Sultan se naširoko pripremio za napad na Jajce svim raspoloživim snagama.55 Nakon
toga je doveo u red i naoružao vojsku, pa je sa svih strana napao grad. Za sebe
izabrao je da komanduje na strani gde je bedem bio najviše oštećen. Uz
Mehmed je bio njegova straža i odabrani dijelovi vojske, uključujući tešku pješadiju,
strijelce, praćke i posebno vojnike naoružane puškama (oplitaij te fhmi
kai toxotaij kai sfendonhtaij kai toufakoforoij ta malista). Kada su čuli izgovoreni
znak, vojnici su glasno i brzo vikali.
Pojurili su na već srušeni bedem u pokušaju da se popnu na njega.56 U vezi sa
Ipak, vrijedi podsjetiti da je Kritovulov savremenik Konstantin Mi hailovi}, srpski
janji~ar iz Ostrovice, tako|e insistirao da je turski vojnici sa velikom bukom spase. On
je primijetio: „A kada car (sultan) naredi nekim kovačima da se priključe bici, onda
oni odlaze bez oklijevanja i bore se uz veliku viku
and bubweve. Imperijalni bubberi takođe bubnjaju da je među njima tako glasna vika
i buka kao da se zemlja trese (ili da tuče neka grmljavina) Œ.57
Međutim, Peonci (Ugri) su odgovorili vrlo srčano i odlučno, neselektivnom
vikom i borbom. Nastao je žestok sukob prsa u prsa i velika borba,
mnogo napada i nemalo krvoprolića hrabrih ljudi, kako na jednog tako i na
na drugoj strani. Neki su pokušavali da prodru u grad i osvoje ga, dok su drugi
pokušavali odbiti osvajače i spasiti ono što su posjedovali, odnosno djecu, žene
i najdragocjenije imovine. Ponekad se činilo da Turska hoće
Pešadija je potisnula Božure i popela se na gradske zidine, ali onda jesu
branioci su ih vratili i silom protjerali, tako da su mnogi pali

53 Radonić , Kritovul , 72.

54 Critobulos, 186, 9–15.
55 Ibid. 186, 15–16.
56 Ibid. 186, 18–24.
57 Konstantin Mihailovi} iz Ostrovice, Jani~arove uspomene ili turska hronika, ur.
\. @ivanovi}, Spomenik SAN 107, Beograd 1959, 61.
Machine Translated by Google

150 Radivoj Radi}

odnosno smrt je pronađena na ovaj način. Desilo se da su se obje strane dugo i žestoko borile
borili su se jedni protiv drugih, a onda su Peonci savladali: osmanska teška pješadija
bila je prisiljena da se povuče, ubivši veliki broj važnih i južnjačkih ratnika. Vidjevši svoj
narod kako pati i pati, sultan je bio
duboko potresen, dao je dogovoreni znak za povlačenje i naredio im da se povuku
van domašaja strelice. I oni su se povukli, ovaj dio Kritovula završava Im brosom.58
Tako je prvi pokušaj Osmanlija da zauzmu Jajce završio neuspješno.
Nepuno dana kasnije Kritovul je nastavio, dok se odmarao
armije i ponovo naoružan i doveden u bitku, Mehmed Osvajač je stajao sam
na čelu svojih vojnika i žestoko juriša na grad.59 Ovim gestom, koji
rekao da mladom sultanu nikako ne nedostaje lične hrabrosti,
on je svakako želio da ohrabri svoje vojnike, svjestan da osvaja grad
to nikako neće biti lak posao, pogotovo nakon prvog neuspjeha. Osim toga, on je sultan
ponudio je nagrade onima koji se prvi popnu na gradske zidine, i tako je i bilo
dao dozvolu za pljačku grada.60 Sultanovi vojnici su, uz zastrašujući ratni poklič, odmah
pojurili na bedeme, poput ptica grabljivica, sa velikim nasiljem i žurbom, ali u znatnom
neredu, bez održavanja. `avawa borbeni red i bez
plan. Pokušavali su da se popnu na zidove postavljajući neke vinove loze, drugi vješajući
užad, treći zabijajući kolčeve u bedeme, dok su
neki su tražili bilo kakav mogući način da prodru.
Sultan je bio prisutan i posmatrao težnju, juriš, revnost i snagu, muškost i poredak
svojih vojnika koji su očekivali da dobiju najveće
nagrade. Svaki od njih želio je da se prvi popne na gradske zidine ili da ubije Peone ili
da stavi stegu na bedem ili krunu zida.61
Međutim, Peonci su odgovorili vrlo neustrašivo, sa velikom hrabrošću.
Sa žarom i lukavstvom, uz veliku viku, susreli su svoje neprijatelje
srčano i odlučno. Tu se odigrala žestoka i strašna bitka kakvu niko nikada nije ni vidio
ni čuo, kada su u pitanju bitke na gradskim zidinama. TO JE
To je posebno došlo do izražaja na dijelu bedema koji je bio oštećen.62
Zatim slijedi odlomak u kojem Kritovul govori o svom psihološkom profilu
učesnici krvavog događaja: opijeni bitkom, ratnici su se potpuno predali progonu i
gnjevu, gotovo ignorirajući svoju prirodu. Ubili su jednog
drugi su se nemilosrdno isjekli na komade, pucali i bili pogođeni, izbodeni
i bili izbodeni, ubijeni i ubijeni, vičući, zlostavljajući, huleći
I, nesvjesni šta se dešava ili šta rade, kao ludi ljudi. Na taj način su pali mnogi i važni
ljudi, koji su se borili na bilo koji način
kao teška pješadija ili oni iz sultanove garde, štedeći sebe i u nastojanju da
nisu osramoćeni pred očima sultana koji se s njima borio. Ipak, Božuri

58 Critobulos, 186, 24 - 187, 8.

59 Ibid. 187, 10–13.
60 Ibid. 187, 13–15.
61 Ibid. 187, 15–25.
62 Ibid. 187, 26–31.
Machine Translated by Google

Bosna u historijskom dijelu Kritovula od Imbrosa 151

(Ugri) su uglavnom svuda preovladavali jer su se borili sa višeg mesta i napadali sa

povoljnije pozicije. Bili su jači u napadima, a
svi su bili izvrsni i vješti ratnici odabrani zbog svoje hrabrosti.63
Sultan je vidio da su njegovi ljudi potpuno iscrpljeni i da stvari ne idu dobro, te da je
gotovo nemoguće da grad zauzme juriš.
ovo se može postići samo glađu i dugom opsadom. Stoga je Meh Osvajač naredio turskim
ratnicima da se vrate i povuku svoje trupe izvan dosega strijela. Kada su se vratili u logor,
sultan se pobrinuo da pripremi dovoljno veliku vojsku da opkoli Jajce i

spriječiti bilo koga da pobjegne iz grada ili uđe u njega. Mehmed Osvaja ~ je tada sa
glavnina vojske prešla je u druge krajeve zemlje, u pobunjene tvrđave, a posebno na
teritoriju Peonaca (Mađara).64 Ovdje, na neki način, Kritovulova priča dostiže vrhunac
uzbuđenja.
Tada je stigla vijest da je Kralj Peona podigao ogromnu oružanu silu
silom i zaprijetio da će krenuti protiv sultana. Naime, kada je Matija Korvin, a
o čemu se radi, saznao je da je sultan napao Vostru i opsjedao Jajce, prikupio veliku
armije i pripremio sve što je trebalo. Zatim je otišao kod sultana da mi kaže da će osmanski
vladar ili ukinuti opsadu grada i okrenuti se protiv Penaca ili će vojsku podijeliti na dva
dijela, jedan za borbu, drugi za opsadu, što će
dati prednost kršćanima jer će oni biti donekle oslabljeni
sultan. Ali, zaključuje Kritovul, ugarski kralj je pogriješio.65
Kada je saznao za kretanje mađarskih trupa, Mehmed Osvajač je to procijenio
mora ostati kod Jajca i nastaviti opsadu grada. Zato je protiv ugarskog kralja
poslao vojskovođu Mahmud-paši, dajući mu prilično veliku vojsku, pješadiju
i kovanog novca, kao i veliki broj pripadnika njegove lične garde. Smatrao je da nije
potrebno da on lično ide da se bori protiv Matije Korvina.66 Kada se Mah mud-paša približio
neprijatelju, ulogorio se tako da je rastojanje između dva
logori, osmanski i mađarski, nisu bili veći od 25 stadija - oko 4,5 kilometara - tako da su se
vojske mogle vidjeti. rijeka Erigon,
koji se na lokalnom jeziku zove Vrinos (Brunoi), tekao je između njih, odvajajući ih jedno od
drugog.67 Postoje sumnje da li je to bila Drina68 ili
Vrbas.69 Čini se da je vjerovatnija druga pretpostavka. Tu, preko rijeke, u Kritovulu, ulogorio
se ugarski kralj.70
Mahmud-paša je prvobitno planirao da pređe reku i napadne Ugre, ali
sultan mu je naredio da ne preduzima takav poduhvat. Mehmed Osvajač je bio

63 Ibid. 188, 1–13.

64 Ibid. 188, 14–22.
65 Ibid. 188, 24–32.
66 Ibid. 188, 22 - 189, 5. Usp. Radonić , Kritovul , 81.
67 Critobulos, 189, 6–10.
68 Radonić, Kritovul , 81–82.
69 Reinsch, Geschichtswerk, 327.
70 Critobulos, 189, 10–11.
Machine Translated by Google

152 Radivoj Radi}

mišljenja da za takvim djelovanjem nema potrebe, ali da je dovoljno

Osmanlije su samo pratile kretanje mađarskih odreda. Mahmud-paša, prema
sultanovom fermanu, nije dizao vojsku, već se odmarao i posmatrao neprijatelja.71
Ispostavilo se da je u vrlo osjetljivom trenutku Mehmed Osvajač doveo
ispravnu odluku i da je ovaj manevar uneo nemir ugarskom kralju.
Kada je shvatio da sultan nije opsjedao Jajce i da nije imao namjeru
otišao je i dok ga je Mahmud-paša čekao sa velikom vojskom, Matija Korvin je izgubio
bilo kakva nada da može efikasno pomoći gradu. Zato je tajno poslao glasnika
da potakne branioce da nastave sa otporom i da se ne predaju. osim toga,
obavijestio ih je da će se sultan uskoro povući, a da mađarska vojska neće
izgubiti iz vida. Ako postoji hitna potreba, sigurno će pomoći gradu da ostane u blizini.72

Međutim, tokom noći Matija Korvin je spalio svoj vojni logor i požurio. Kada je
Mahmud-paša saznao za ovaj manevar Peonaca, brzo je
Otišao je do rijeke i krenuo u poteru za mađarskim odredima. Turska vojska jeste
Uspio je doći do mađarskog zaštitnika, kojeg je tako prisilio da pobjegne
pridružio se većini vojske. Ovaj vješti manevar uzburkao je kršćanskog
vojske i izazvao pometnju i među vojnicima i među ugarskim kraljem. U novonastaloj
situaciji svi su pobjegli, tako da nije moglo biti govora
kakvo održavanje reda i promišljeno djelovanje. Mahmud-paša ih je pratio u stopu i
nemilosrdno ih je posjekao i ubio. Nakon duge govedine, veliko klanje
i zarobljavanja znatnog broja mađarskih vojnika, pobjednički vojskovođa se vratio i
izašao pred sultana sa svom mađarskom opremom, teretom
kola, oružje, kovačnice i komore. Većina neprijatelja je ubijena, i oni koji
bilo je nešto manje od dvije stotine zatvorenika. Bili su kasnije
odveden u Vizantiju (en BuzantiJ) i tamo ih je sultan sve likvidirao.73 Zanimljivo je da je
ovdje Kritovul za Carigrad, odnosno Carigrad, tada
glavni grad Osmanskog carstva, koristio se antički izraz Vizantija.
Kada je riječ o ovim turbulentnim događajima, koje je Kritovul opisao sa jasnim
osjećajem drame, treba naglasiti da je Tursun bjegunac,
očevidac sa osmanske strane, precizniji od vizantijskog istoričara, ali on je,
s druge strane, istaknuti čovjek sa ostrva Imbros je opsežniji od mađarskog pisca
Turoca i italijanskog humaniste Bonfinija.74 Kritovul je donekle ublažio sultanov
neuspjeh pod Jajcem, gradom koji je to sprječavao preko šezdeset godina.
dalji turski prodori na tu stranu Balkanskog poluostrva, dok ga Osmanlije nisu zauzele
1527.75

71 Ibid. 189, 12–16.

72 Ibid. 189, 17–24.
73 Ibid. 189, 25 - 190, 4. Usp. Radonić , Kritovul , 82.
74 Radonić , Kritovul , 82.
75 Istorija srpskog naroda, III – 1 (Srbi pod tuđinskom vlašću 1537–1699), Beograd 1993,
428 (RL Veselinović).
Machine Translated by Google

Bosna u historijskom dijelu Kritovula od Imbrosa 153

U posljednjem pasusu koji se odnosi na ove događaje, vizantijski pisac govori

kako je sultan nastavio opsadu Jajca i kako je pokušavao na razne načine.
da zauzme grad. Kada je shvatio da neće uspjeti, usmjerio je vojsku
na druge tvrđave i za kratko vrijeme ih je povratio. U nekima od njih je otišao
jake posade, dok je ostale uništavao, ubijajući ljude, hvatajući djecu i žene.
To je također pljačka velikog dijela ostatka Vostre, ali ne i malog dijela zemlje
Peonaca. Dio ogromnog plijena zadržao je za sebe, a dio dao vojsci i guverneru
zemljišta. Onda se, pre nego što je leto završilo, vratio u Carigrad i raspao
armije.76 Ovim se završava Kritovulova vijest o sultanovom pohodu 1464. i njegovi
podaci o Bosni uopće. Ako se prisjetimo da je istorijska
hronologija datira od 1467. godine, jasno je da na toj stranici u naredne tri
nije bilo ništa bitno.
Kada se govori o Kritovulu iz Imbrosa kao izvoru za historiju srednjobosanske
države, mora se naglasiti da se njegova vijest, koja nije mnogo, ali je vrlo detaljna i
sa puno detalja, odnosi isključivo na
poslednjih godina kraljevstva. Vizantijski istoričar je bio veoma dobro upoznat sa
događajima. Za podatke koje daje ne bi se moglo reći da su novi i nepoznati, ali u
svakom slučaju predstavljaju značajan dodatak vijestima drugih.
izvori. Područje koje je Kritovul u svom istorijskom radu posvetio padu Bosne,
kao i vesti iz drugih vizantijskih izvora, kao što su istorija Laonika Halko kondila,
Vizantijska kratka hronika i Hronika turskih sultana, jasno i
oni nedvosmisleno pokazuju da je ovo bio jedan od najvažnijih događaja drugog
polovina 15. veka. Ako pogledate sve vijesti iz vizantijskih izvora o Bosni, to jesu
koji su registrovani u širokom vremenskom luku od 10. do 15. veka, vidimo da
sa stanovišta pisaca Vizantijskog carstva, Bosna je prošla nekoliko imena. Bio je to
prvi deo Srbije, u "Spisku naroda" Konstantina Porfirogenita (X.
vek), 77 tada je takođe bio deo Srbije, ali u nešto izmenjenom položaju, zbog
činjenice da Jovan Kinam u XII veku beleži da œDrina koja izvire negde iznad
odvaja Bosnu od ostatka Srbije, ali "Bosna nije potčinjena srpskom arhiepiskopu".
ali ljudi u njemu imaju poseban način života i upravljanja.Œ78 I, konačno, u
U 15. vijeku Bosna je bila posebna država, kao Srbija ili
Mađarska.

76 Critobulos, 190, 5–15.

77 Constantine Porphyrogenitus De Administrando Imperio, ur. Gy. Moravcsik - RJH Jen Kins,
Washington 19672, 160.
78 Ioannis Cinnami rerum ab Ioanne et Alexio Comnenis gestarum, rec. A. Meineke, Bonnae
1836, 104. Prevod: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, IV, Beograd 1971, 28 (N.
Rado}).
Machine Translated by Google

154 Radivoj Radi}

Radivoj Radi}
BOSNA U DJELU KRITOBOULOSA IMBROS-a

Najveći dio podataka Kritoboulos iz Imbrosa, vizantijski historičar iz XV vijeka, daje o Bosni,
a odnosi se na posljednje godine postojanja srednjovjekovne bosanske države. Osim dvije kratke
bilješke o drugim pitanjima, najveći dio dokaza o Bosni u Kritoboulosovom djelu odnosi se na
događaje iz 1463. godine, koji opisuju okupaciju Bosne od strane Mehmeda II Osvajača i
kontraofanzivu koju je pokrenuo ugarski kralj Matija Korvin, kao i konačni povratak osmanskog
sultana 1464. godine.

Kritoboulos je očito bio dobro obaviješten o događajima, tako da njegov izvještaj, iako ne
nudi spektakularne nove uvide, svakako predstavlja vrijedan dodatak drugim izvorima. Prostor koji
Kritoboulos posvećuje padu Bosne, uzet zajedno sa podacima iz drugih vizantijskih izvora, kao što
su Istorija Laonika Halkokondila , Vizantijske kratke hronike i Hronika turskih sultana, nedvosmisleno
pokazuje da je to bio jedan od najvažnijih događaja u drugom polovina petnaestog veka.

Posmatrano kao rupa, korpus dokaza o Bosni iz vizantijskih izvora, koji pokrivaju vremenski
raspon od desetog do petnaestog stoljeća, svjedoči o tome kako se vizantijska perspektiva Bosne
mijenjala tokom stoljeća. Prvobitno, npr. u De administrando imperio (deseti vek) Konstantina
Porfirogeneta, Bosna se jednostavno smatrala delom Srbije. Kasnije, iako se još uvek tretira kao
deo Srbije, zauzima nešto drugačiji položaj, o čemu svedoči Džon Kinnamos u XII veku, koji
primećuje da „reka Drina koja svoje poreklo vodi nešto više i deli Bosnu od ostatka Srbija, ali i da
sama Bosna nije podvrgnuta srpskom velikom `upanu, već je pleme koje živi i vlada odvojeno.
Konačno, u 15. vijeku Bosna je nezavisna država kao, na primjer, Srbija ili Mađarska.