INTERVIEW SA IVAN ŠUŠNJAR, 22. RUJAN 2021.

U nastavku slijede moji odgovori na pitanja koja mi je postavio Ivan

Šušnjar, vlasnik Poskoka (poskok.info) u kasnim popodnevnim satima 22.
rujna, septembra 2021. Na pitanja sam odgovorio u kasnim večernjim
satima. Također, budući mi je Ivan ostavio prostor da komentiram bilo što
dodatno, ja sam to i učinio. Taj odgovor ovdje sam podijelio u 3 bloka. Na
koncu dolazi jedno pitanje na kojem je Ivan inzistirao, a to je tumačenje
jedne odredbe Daytonskog Ustava (o pravu člana predsjedništva da proglasi
neku odluku 2 člana Predsjedništva štetnom po vitalni interes.). To je
najmanje važno. Od noći 22. rujna Ivan Šušnjar prestao je odgovarati na
moje mailove.
Dana 23. rujna zamolio sam Ivana da me informira o daljnjim koracima.
No, odgovor od Ivana ne dolazi, nikakav. Stoga objavljujem Interview na
ovaj način. Neki dijelovi interviewa mogli bi biti vrlo korisni i zanimljivi.
Cijela korespondencija sačuvana je u inbox-u moje elektronske pošte.

Interview

Pitanje/P: U bošnjačkim medijima i javnosti godinama se stvarala teza da je uzurpiranje

hrvatskih ustavnih prava, dobro za BIH, da se time spašava BIH, da su 2 naspram 1 u
Predsjedništvu jača BIH, odustajanje od majorizacije se shvaća kao uvreda, iako bi u ovoj
priči jedini trebali biti uvrijeđeni Hrvati, kako pojasniti bošnjačkoj javnosti da to nije njihovo?

Odgovor/O: Da ih zamolimo da shvate?

P: Da su to dobili greškama OHR-a i nametima OHR-a? Ne samo. HDZ se

ne bori. HNS se ne bori.

O: Primarno su Hrvati odgovorni za SVOJU ustavnopravnu poziciju

u BiH. 

P: Kako biste ocijenili sudjelovanje hrvatskih javnih intelektualaca u političkom životu

u BIH? Što je uzrok pomoru takvih javnih osoba? I smijem li u isto pitanje staviti podpitanje
jesu li hrvati prešli u fazu "molitvene zajednice"?
 O: Jesu, šokiran sam koliko i ti. Također, kriva je HDZ. Mislim da imaju
poluge da motiviraju ljude. Zašto ih ne koriste - to treba pitati njih.

P: Haaške presude danas se koriste kao oružje protiv cijelih kolektiva, a tužbi za
kolektivno širenje mržnje prema narodima nema. Iako je u Kaznenom zakonu jasno iscrtano
da to jeste kazneno djelo, predsjednici bošnjački svakodnevno govore protiv Ustava, sam
Komšić radi sve suprotno svojoj ustavnoj imperativnosti i prisezi, kako je moguće da iz OHR-
a nema sankcija? Niti u slučaju Džaferovićevog negiranja zločina Armije BIH. 

O: OHR trenutno ne postoji. I pred gašenjem je. Možda hrvatska politika to

ne primjećuje, ali takav je trend već nekih 5-6 godina.

P: Kako tumačite činjenicu da se u BH Hrvata u poltiici iz mandata u mandata

pojavljuju političari u klupama kojima narod  ne zna niti boju glasa, a i dalje ih bira? Ne bi li
Hrvati morali biti najglasniji u parlamentima s najboljim ljudima u klupama koje imaju?
Kako pojašnjavate činjenicu da BH Hrvati imaju nekoliko premijerligaških klubova a nisu u
stanju načiniti pristojan TV kanal?

O: Ovo možda da preskočimo. :)

---------------------------------------------------------------------------------------------------

PRVI BLOK - govori o nekim faktorima koji opterećuju razumijevanje osnovnih problema oko
pregovora o Izbornom Zakonu – važna napomena o Željku Komšiću i Christianu Schmidtu
(cijela je izjava moja.)

Primjetio sam u većini hrvatskih medija, uvjetno rečeno 'hrvatskih', da postoji problem
“personalizacije problema”. Drugim rječima, Željko Komšić je shvaćen kao neko otjelovljenje zla
koje je isključivo odgovorno za 'uzurpiranje prava' Hrvaa. Nažalost, nije tako. Prvi odgovorni je
izborni zakon koji je trenutno na snazi, a prema kojem je Komšić legalno izabran. Taj izborni zakon
jest u međuvremenu čak proglašen neustavnim, međutim HDZ je 2018. pristao izaći na izbore bez
dogovora o novome zakonu. Dakle, odgovoran je i HDZ.
Odgovoran je osobno i Dragan Čović jer u razdoblju 2014-18 nije izvršio potreban pritisak, a imao
je dobru poziciju da to učini. E sad, svaki Hrvat u BiH treba se individualno zapitati, i individualno
dati odgovor: jesu li mi bolji legitimni ili nelegitimni predstavnici. Ja osobno nikakve koristi nisam
imao od 'legitimnih.'

Drugi problem: Hrvati nešto očekuju od Christiana Schmidta. Čini se da ne očekuju samo HDZ i
Hrvati u BiH, nego i Hrvati u RH. Ja bih svima poručio: nemojte ništa od Christiana Schmidta
očekivati.
Ako očekujete nešto, onda ste i dalje robovi. To što ćete dobiti ovaj put neki 'ustavni zakon', neće
učiniti da budete išta važniji, bilo u svojim bilo u tuđim očima. No, postoji još jedna 'caka': naime,
Schmidt je ilegalac - on, dakle, po slovu zakona, uopće nije visoki predstavnik. Pročitajte Aneks 10,
Član 1, i vidjete ćete tamo što piše - također, imajte u vidu: svi visoki predstvnici izabrani su preko
Vijeća za implementaciju mira, za sve vrijedi da dolaze iz EU, no, svi su bili potvrđeni na Vijeću
Sigurnosti UN -glavnome, i za sada jedinome, tjelu koje u smislu međunarodnoga prava ima
globalne ovlasti u smislu prevencije i rješavanja sukoba koji imaju karakter 'potencijalne ugroze
međunarodnog mira i sigurnosti', a takvim je okarakteriziran i sukob u BIH. Kad kažem da Schmit
nije legalno potvrđen, to ne znači da kažem da je Visoki predstavnik sa 'bonskim ovlastima' uredu,
jer nije; takav visoki predstavnik sa takvim ovlastima i sam se temelji na kršenju slova Daytonskog
mirovnog sporazuma. E sad, Hrvati od nelegalnog visokog predstavnika očekuju da ih spasi tako što
će djelovati suprotno slovu Daytona, dakle, prema Bonskim ovlastima, u ulozi diktatora. Mislim da
je takvo očekivanje ne samo iracionalno, nego i sramno za narod, barem iz moje perspektive.

Plus još je Schmidt neki dan rekao da on neće donositi novi izborni zakon; on je tu vjerojatno da
napravi veći globalni/međunarodni problem sa "smjenom" Dodika - jedino mi tako njegova uloga
donekle izgleda razumljivom; u bilo kom drugom, negativnom svjetlu, ne."

DRUGI BLOK – koji je važan jer objašnjava da postoji realan, objektivan problem; problem su
napravili uglavnom strani intervencionisti, OHR pod upravom SAD I EU. Objašnjeno značenje
‘etničkog predstavljanja’(cijela izjava moja)

Dakle, koji bi bio jedini mogući modus rješavanja ovoga problema (izbornog zakona)?

Postoje dva. Čović je izabrao drugi. Ja neću govoriti koji je prvi jer ja bih izabrao prvi, ali
ne želim o tome javno govoriti. Samo ću jednu stvar naglasiti: fokus na 'izborni zakon' isključivo
uopće nije pametan. Ima još mnogo dodatnih problema. Većina njih bazira se na U 5/98-III odluci
Ustavnog suda, koja je totalno poremetila odnose u Federaciji. Učinjeno je to namjerno.

Nedavno je Tanya Domi, bivša djelatnica OSCE, američki vojni obavještajac, danas predavač na
Columbia University, u jednom tekstu (važnom jer je objavljen u časopisu Foreign Policy) opisala
BiH kao sastavljenu od
“dva entiteta, jednog SRPSKOG i jednog BOŠNJAČKOG (sa hrvatskom manjinom).”

To je, dakle, već javno projicirana perspektiva Federacije BiH. Jasno je zašto, dovoljno je
pogledati Petričeve amandmane na Ustave iz Travnja 2002. Sve su ih stranke prihvatile, uključujući
HDZ.

Dakle, kako ćemo rješiti problem izbornog zakona?

Objavio sam knjigu na engleskom, objavio sam tekstove na hrvatskom i engleskom, neki su još
uvijek dostupni.

Trenutno, glavni je problem sljedeći: postoji bitno proturječje između U 5/98-III, i samog koncepta
legitimnog etničkog predstavljanja. Zašto? Izvorno, Daytonski Ustav očevidno određuje entitete kao
bazu za etničko predstavljanje na poznati način: RS za Srbe, Federacija za Hrvate i Bošnjake.

U 5/98-III to je pobrkala.  Naravno, kad odredite da su svi narodi podjednako konstitutivni na

cijeloj teritoriji BiH, onda zašto biste rekli da se predstavnik Hrvata bira samo iz Federacije? To je
taj ključni problem.Međutim, Ustav UPRAVO TO kaže.

Zanimljivo je da U 5/98-III još kaže da je izbor Komšića zapravo ok; ne tim rječima, ali ono što
kaže o izborima, kad se prevede u konkretne termine, onda dobijete upravo to. Jer kaže da iz
entiteta biraju ne narodi nego građani. Čak i na etnički markirane pozicije. Naravno, to je
besmisleno, ali tako je odredio Ustavni sud BIH u jednome trenutku. U drugome trenutku, ali
kasnije, isti ustavni sud kaže, u slučaju Ljubić, da narodi moraju biti predstavljeni. Znači, od
Ustavnog suda dobivamo protuslovne poruke. Ako uzmemo da je mjerodavan slučaj Ljubić, onda
ne možemo implementirati U 5/98-III, a ako je mjerodavna U 5/98-III (a po njoj je Petrič već
izvršio rekonstrukciju entiteta), onda ne možemo implementirati odluku Ljubić. Što da radimo?

Moja teza glasi da HDZ ne zna kud udara, jer nisu glasno rekli: moramo ići protiv U 5/98-III.

Vukoja i IDPI nekoliko su puta objavili da oni imaju formulu koja zadovoljava sve odluke
Ustavnog suda- to nažalost nije moguće. Nije moguće konceptualno. I također, ima tu još
nedostataka, ja bih spomenuo samo još to da 'pripisivanje izbornog koeficijenta' kantonima nije
način, odn. pogrešan je način određivanja njihove etničke težine. I ne samo to, nema nitko pravo
odrediti etničku težinu nekog kantona jer svaki Hrvat mora imati jednako pravo, u Federaciji,
davanja glasa za predstavnika Hrvata. Svaki Hrvat po definiciji u podjednakoj mjeri pripada
izbornoj jedinici za izbor hrvatskog predstavnika iz Federacije u Predsjedništvu BiH.

No, ovo je tehničko pitanje i ne želim u to dublje ulaziti.

Što se tiče same ustavne logike: ja ne mislim da treba davati posebnu težinu činjenici da član
Predsjedništva koji predstavlja narod X posjeduje i pravo blokiranja nekih odluka na Predsjedništvu
kroz klub naroda x (u Domu Naroda, Federacije), na temelju nekog vitalnog interesa. To jest važan
indikator za tezu da članovi predsjedništva moraju biti reprezentativni za narode, ali nije ključni.
Naime, svjestan si da i članovi doma naroda, klub naroda x, moraju biti birani na način
reprezentativan za narod x.

Ključno je sljedeće: Relevantna odredba o Predsjedništvu BiH govori o tome tijelu nakon
provedenih izbora. Ona je napisana kako bi bio reflektiran ustavni karakter BiH, izražen
preambulom o konstitutivnim narodima. Jedini način na koji se jednakost naroda može osigurati jest
taj da svaki narod izabere svog predstavnika u Predsjedništvo.

E sada, to je jasno. Problem je glavni sljedeći: Uzmi govor Holbrookeov iz 2005., kad mu je
dodjeljena mirovna nagrada Grada Daytona (ona se od tada dodjeljuje nekome svake godine).

Holbrooke tu kaže: Predsjedništvo se sastoji od three 'ethnically based' presidents – tri ‘etnički
utemeljena’ člana predsjedništva (Alija je predlagao, kaže Holbrooke, 9). Dakle, sam Holbrooke
implicirao je ovim da bi članovi predsjedništva morali biti reprezentativni za narode. Čudno je da
on to kaže 2005., a odluka U 5/98-III donesena je 5 godina ranije. Pazi, međutim, što on dodaje. On
dodaje da je sama 'etnička razlika' izraz rasizma, dakle primitivizma, dakle, da je nazadna.
Amerikanci, kaže on, smatraju da zemlja treba imati jednog predsjednika.  Zbroji te dvije činjenice.
Dobit ćeš tezu da se Amerikancima u svakome slučaju trenutna konstelacija, sa izborom članova
Predsjedništva, više dopada nego ona koja bi bila pravedna: manje im izgleda 'etnički bazirana',
odn. nazadna.

Otuda zapravo američka šutnja, uglavnom, o problemu izbornog zakona. Na stranu to što je
američki Veleposlanik Barry (bio je Šef OSCE, a OSCE je nadzirao izbore u BiH nekoliko godina)
uglavnom kriv za postojeći izborni zakon. Također, svi koji pratimo, primjetili smo da SAD
pokušavaju proces dogovaranja oko novog izbornog zakona učinit što kompleksnijim, samim tim
težim - uvođenjem više aktera u igru, npr Središnje komisije za izbore, OSCEa, specijaliziranih
parlamentarnih tijela."

TREĆI BLOK – PREDVIĐANJA O BUDUĆNOSTI (cijela izjava moja)

Dakle, kud će ići odnosi, u kom smjeru, posebno sa pitanjem oko izbornog zakona?

Ne vjerujem da će novi zakon biti usvojen. No, ako i bude usvojen, bit će malo okrugao malo
četvrtast, de facto dakle nesprovediv. Jer morat će spojit i Odluku Ljubić i U 5/98-III, a to je
nemoguće. Najvećim dijelom to je djelo međunarodne zajednice. Taj bizarni ishod.

Važno je još napomenuti da je besmislena, u dijelu koji se tiče Hrvata, priča oko 'kompromisa'.
Kompromis je već ugrađen u sam Daytonski Ustav, i trebao je biti sačuvan. Postoje provizije gdje
etnička odredba uglavnom je nevažna (npr. Predstavnički Domovi, ili tijela Daytonske Države BIH,
sa jasno enumeriranim ovlastima). I postoje očevidno provizije gdje je etnička odredba nužnost:
Predsjedništvo BiH, Domovi naroda. U ustavnome sudu bitna je entitetska odredba, a samim tim
posredno i etnička. Tu Petrič nije dodavao amandmane jer su već imali osnov za učinkovit nadzor
tog tijela - 3 strana suca plus 2 bošnjačka.
Dakle, realne su šanse da se situacija iz 2018. ponovi 2022. Netko ciničan rekao bi, pa ako je HDZu
valjao izborni zakon 2018., što im ne bi valjao i 2022? Iskreno, moj glavni problem je taj što ne
vidim uopće odlučnost, ne vidim želju da se odnosi poprave. Jasno je da Bakir ima jače karte u ruci,
i čini se kao da to Čoviću apsolutno ne smeta. Ne smeta ni meni posebno, međutim, pod
odgovarajućim uvjetima, može rezultirati značajnim narušavanjem međunacionalnih odnosa.
Odnosi su, siguran sam, već značajno i narušeni.

Koliko će Hrvatima u BiH stvarno pomoći RH? Ja ne vjerujem u tu pomoć.

Ono što se trenutno događa, verbalne podrške, tu je čini mi se posao podijeljen između Plenkovića i
Milanovića. Milanović je glasniji, ali, znamo, Milanović nema baš neke veće ovlasti. Drugo, mene
osobno ne zanima Milanović kao predsjednik 'svih Hrvata', to što je rekao neki dan. To je
populistička ubleha, ta njegova posljednja izjava, i može se tumačiti na vrlo nedobronamjeran
način.

I ono što je najbitnije: vjeruješ li ti da trenutno RH vrši pritisak na SAD, ili lobira na neki način,
kako bi zbilja bila promjenjena američka percepcija poželjnog smjera implementacije Daytona (ili
'rat mirnim sredstvima' ili 'pojačana integracija ka unitarizaciji')? Ja ne vjerujem. U odnosu sa SAD,
RH je puki objekt, a ne subjekt, politike. Možda je to i glavni izvor problema. Sjetimo se Njonjinih
izjava o 'trećem entitetu'. Jer, ako imaš jednu nemoguću državu, sa katastrofa odnosima, kako to da
nema skoro nijednog normalnog političara u RH koji bi rekao 'pa to ne treba da postoji' ili 'bolje
dobar razvod nego loš brak'? To je ono što me beskrajno čudi, i nikada me neće prestati čuditi. Jeli
to ta neka glupa filozofija:
'mi moramo htjeti ono što Srbi neće, ili mi ne možemo htjeti ono što Srbi hoće'????

------------------------------------------------------------------------------------------------

Aneks 4 (Član V 2d) – tumačenje i objašnjenje (Dražen Pehar za Ivan Šušnjar)

A dissenting Member of the Presidency may declare a Presidency Decision to be destructive of a

vital interest of the Entity from the territory from which he was elected, provided that he does so
within three days of its adoption. Such a Decision shall be referred immediately to the National
Assembly of the Republika Srpska, if the declaration was made by the Member from that territory;
to the Bosniac Delegates of the House of Peoples of the Federation, if the declaration was made by
the Bosniac Member; or to the Croat Delegates of that body, if the declaration was made by the
Croat Member. If the declaration is confirmed by a two-thirds vote of those persons within ten days
of the referral, the challenged Presidency Decision shall not take effect.

OVO ZNAČI:

"....Član predsjedništva, koji se ne slaže, može proglasiti bilo koju odluku predsjedništva
destruktivnom za vitalni interes entiteta sa teritorije kojeg je bio izabran, ako to učini u roku od tri
dana nakon njenog usvajanja....."

Na engleskom, ovo drugo 'from' vjerojatno je pogrešno: treba ' from the territory of which he was
elected'....

No, kakogod, odredben je 'entitet'...što je logično: ako sam izabran iz jednog entiteta kažem da je
odluka destruktivna za taj entitet (a onda idem u klubove doma naroda po potvrdu da je to tako, ili u
NSRS.)

Opet ponavljam, ovo jest dokaz dodatni u prilog teze o 'etničkom predstavljanju', ali nije glavni. Jer,
ključna logika, ključna procedura mora važiti i za dom naroda i za Predsjedništvo BiH, u istome
smislu. Naravno, i to je devalvirano i relativirano Petričevim amandmanima. Ne samo dijelom
izbornog zakona koji se tiče Predsjedništva BiH.