Institut

društvenih nauka
A Odeljenje za
istorijske nauke

Serija I - Monografije, 5

Dr LJU B O BOBAN

SPORAZUM
CVETKOVIĆ - MAČEK
a'SbS

SKRACENICE:

1. Arhiv Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ASFRJ

2. Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta . . . . A -IH R P
3. Arhiv Vojno istorijskog Instituta Jugoslavenske narod^
ne a r m i j e .................................................................. A —V II
4. Bilten Centralnog Presbiroa........................................ СРВ
5. Deutsches Generalkonsulat Z a g r e b .......................... DKZ
6. Diplomatski arhiv Državnog sekretarijata inostranih
p o s l o v a ....................................................................... DASIP
7. Documents on German Foreign Policy 1918—1945. . . DGFP
8. Documents on British Foreign Policy.......................... DBFP
9. Foreign Relaions of the United States, Diplomatic Pa­
pers ........................................................................... FRUS
10. I documenti diplomatici ita lia n i................................... DDI
11. Londonsko p o s la n stvo ................................................ LP
12. Politisches Archiv des Auswärtingen Amtes . . . . PA
13. Stenografske beleške Narodne S k u p š t in e .................. Bel. NS
 PREDGOVOR

Spoirazum koji je 26. augusta 1939. bio sklopljen izm.edu predh

sjednika vlade D. Cvetkovića i predsjednika Hrvatske seljačke stranke
V. Mačeka sastavni je dio šireg kompleksa hrvatskog pitanja. Zato
se problemski i nameće potreba da se on promatra u jednom širem
kontekstu. Bilo bi stoga potrebno da se u glavnim lindјаша prikaže
osnovna problematika hrvatskog pitanja, da bi se preglednije i jasnije
moglo vidijeti i shvatiti kako se ono postavlja i manifestdra u jednom
razdoblju, u. vrijeme Sporazuma od 26. augusta 1939. Medutim, u
toku radia na izradd jednog takvog pregleda došao sam do uvjerenja
da je to praktično nemoguće. Samo hrvatsko pitanje je vrlo komplek-
san problem i već kao prvi krupan problem nameće se pitanje odire-
divanja njegovih stvarnih dimenzija. Ono sadržava unutrašnjepoli-
tički: nacionalnd, državnopravni, ekonomski, socijalni, ldasni, i vanj-
skopolitički aspekt. A sva ta pitanja imaju opet svoj hdstorijat, svoje
razvoj ne etape, političke i društvene snage koje su ih nošile i po-
stavljale. Zbog toga što nije bilo moguće dati pregled osnovnih pro-
blema hrvatskog pitanja koji bi stvarno zadiovoljio one zahtjeve koji
se pred takav pregled, kad se on već daje, postavljaju, radije sam se
opredjijelio za odredivanje jednog kvantitativno realnijeg opsega;
umjesto šireg pregleda ograničio sam se na uvod koji je prvenstveno
faktografski.
Za potpunije razumijevanje osnovnog problema koji se ovdje
razmatra isto tako bi bilo potrebno da se na široj osnovi prati dru-
štveno-politički razvoj u Jugoslaviji u vrijeme sklapanja Sporazuma,
i nakon toga, do sloma Jugoslavije. Takav opseg obavezivao bi da se
prate i oni problemi koji su u užoj ili široj vezi sa Sporazumom od
26. augusta kao i oni koji stoje van toga. Već samo to dia se problemi
tako klasificiraju i niijansiraju predstavlja obiman zadatak. S druge
strane, to bi bilo i neprakiieno zbog toga što bi osnovni problem, Spo-
razum od 26. augusta, time bio zamagljen nizom drugih pitanja.
A li ne samo što se u radiu ne prati cjelokupni politički razvoj
u ovom razdoblju već se u svim mamfestacijama ne prate ni oni
politički problemi mi procesi koji se u veooj ili manjoj mjeri mogtT
vezati uza sam Sporazum od) 26. augusta. A ovakvo stanovište bilo je
opet uslovljeno divama glavnim razlozima: a) ti problemi nisu u svim
dijelovima zemlje jednaki; drukčije se postavljaju u Sloveniji nego
u Hrvatskoj, ovdje drukčije nego u Srbiji itd.; b) kvalitet tih procesa
je raznolik, bilo da su zasnovani na nacionalnoj, socdjalnoj, klasnoj
ili dirugoj osnovi. Razliciti s obzirom na podi-učje na kome se doga-
daju ili osnovu na kojoj se pojavljuju, svi ovi problemi nisu mogli
bit! praćeni u svojim raznolikim manifestacijama a da se ne mijenja
i koncepcija sarnoga rada. Kako se u većini problema koji su za-
4 — LJUBO B O B A N

hvaćenl obrađom moralo ići, zbog takvog stanja obrade tih problema,
na eksponiranje faktografskih elemenata, i to u većem opsegu, to je
nametnuti kvanititativni opseg obrade pojeddnih pi tanja zahtijevao
i kvantitativno sužavanje problema koje se moglo razmatrati. Veći
broj problema moguće bi bilo uključiti samo u slučaju dia su oni u
takvom stanju obrade da se vise ili manje mogu koristiti već raščišćeni
faktografski odnosd, iskristalizirana i uopćena shvaćanja, što većinom
ndje bio slučaj.
Sporazumu Cvetković — Maček pristupio sam prvenstveno s hi-
storijsko-političkog aspekta. A kako se ni u ovom okviru njegov
pravni aspekt ne može potpuno zanemaritd, to se i taj problem morao
uključiti u razmatranja. Pri tom sam dao ono što sam smatrao za naj-
važnije i uglavnom u okviru onog što je već tada о ovim pitanjima
bilo napisano. Sam pravni aspekt ovog Sporazuma zaslužuje i potpuno
zasebna i detaljna razmatranja. То isto vrijedi i za privredno-fin аn-
djsku problematiku, i onu čisto teoretsku i onu praktičnu, koju je
postavio ovaj Sporazum.
Način kako se problemu pristupilo i opseg u korne se on izlaže
bili su, dakle, s jedme strane lodiređeni uslovima i mogućnostima nije-
gove obrade, a s druge strane bili su rezultat težnje da se što nepo-
srednije zahvati u pitanja која su u najužoj vezi sa Sporazumom od
26. augusta 1939. Rezultat je bio da je sam problem u određenom
smislu istrgnut iz šireg opeega i sužen, mada se ipak ukazalo na sve
njegove osnovne dimenzije. Ovakav pristup ima svoje prednosti i ne-
dostatke. Prednost je u tome što je bilo moguće da se na taj način
potpunije rekomstruira i sagleda ona strana Spotrazuma коja mu je
davala osnovno obilježje i koja se najpotpunije i najintenzivnije ispo-
ljila, tj. politička strana, koja i predstavlja centralno pitanje u ovome
radu. Nedostacd se očdtuju u tarne što je na ovaj način niz pitanja
ostao nerazjašnjen; u prvom redu ona pitanja koja bi trebalo da
razjasne stvamu pozadinu (diruštvenu, ekonomsku, klasnu) onih poli-
tiökih pojava i problema о kojima se u radu više govori. Isto tako je
izostala p>otpundja analiza procesa i posljedlica koje je u svim obla-
stima društveno-političkog života proizveo Sporazum od 26. augusta.
Sve ovo može biti razlog da se kod čitaoca pojavi niz nejasnoća i ne-
sporazuma.
Ovaj problem je dosada u literaturi može se reći samo dodirivan,
bilo dia je riječ о čisto publicističkim osvrtima ili о vise ili manje
naučnim zahvatdma. I jedna i druga literatura prvenstveno je po-
slijeratna. U suvremeno vrijeme о problemu se raspravljalo prven­
stveno publidističko-polemički, i uglavnom u štampi. U poslijeratnim
publicističkim ili naučnim raspravama vise se radilo о izricanju iz-
vjesnih ocjena nego о obradii samog problema. Stoga su, već zbog
načina kako se do njih dolazilo, mnogi sudovi о ovom problemu i
netačni. R i b a r e v i Politički zapisi bila je prva poslijeratna literatu­
ra koja nas je nešto vise obavijestila о ovoj problematici. Zapisi su bili
vise zamišljeni kao memoari, all oni to stvamo nisu. U njima je, u
vezi sa Sporazumom Cvetković — Maček, data jedna rekons.trukcija,
prvenstveno na osnovu štampe, ali parcijalna i ponegdje netačno in-
terpretirana. F. С u 1i n o v i ć se u okviru svojih širih rasprava u
vise navrata dodirivao ovili pitanja, bilo s historijsko-političkog ili
pravnog stamiovišta. Od njegovih radova treba ukazati na ove: Držav-
nopravna historija jugoslavenskih zemalja X IX i X X vijeka, Slom sta­
re Jugoslavije, Jugslapjja između dva rata. Za ove radove, ukoliko se to
 PREDGOVOR — g

tiče problematike koja nas ovdje interesira, može se primijetiti opće-

nito da je nedovoljno izvršena faktografska rekonstrukcija sputavala
autora u pokiušajima da diade šire ocjene i zaključke. U posljednje
vrijeme о tome piše i V. Terzić u uvodnim razmatranjima svog rada
Jugoslavia и aprilskom ralu 1941. Kod) njega se ponovio slučaj
kao i kod svih onih koji su donosili zaključke prije nego što je pro­
blem dovoljno proučen. О toku pregovora i sklapanju sporazuma ne-
što više pođiataka, uglavnom već od ranije poznatih, donio je N i k o l a
В. M i l o v a n o v i ć (Od marseljskog atentata do Trojnog pakta),
diajući mjestimično proizvoljne interpretacije.
U okviru općeg interesa za historiju Jugoslavije između dva rata
u literaturi na strani, prvenstveno u V. Britaniji i Am erid, dodiruju
se i pitanja i razdoblje о kome se ovdje raspravlja. Više pažnje pri-
vlači knjiga J. B. H o p t n e r a Yugoslavia in Crisis 1934—1941. već
samim tim što je ona spedjalno posvećena Jugoslaviji i ovom razdob-
lju, i, s druge strane, zato što autor doaiosi izvjesntu dokumentaciju za
koju se može zaključiti da je dobijena od kneza Pavla, čdme se upotpu-
njuju izvod, što svakako omogućava i upotpunjavanje slike toga raz-
doblja i problema.
Od memoarske literature za sam problem značajniji su M a č e -
k о V i memoari (In the Struggle for Freedom). Oni su u cjelind vrlo os-
kudni i značajniji su s obzirom na autora koji je bio jedan od partnera
Sporazuma nego s obzirom na ono što je u njima rečeno. Ni drugi part­
ner Sporazuma, D. C v e t k o v i ć , nije (u seriji Dokumenti о Jugosla-
viji, objavljenoj u Parizu) о problemu nešto vise rekao. U memoarima
M. S t o j a d i i n o v i ć a (N i rat ni pakt) za ovaj problem su značajniji
podaci koji se odnose na njegovo rušenje s položaja predisjednika vlade,
madia podaci koje Stojadinović donosi uglavnom ne mijenjaju sliku
koja je formirana na otsnovu podataka poznatih iz drugih izvora.
U emigrantskoj literaturi i štampi ova pitanja češće spominju kako
oni koji о njima mogu nešto da 'kažu is obzirom na svoje tadiašnje
pozidje i ulogu tako i oni koji se s tim publicistički, a ponegdje i
naučno, bave. Medu ovim prvenstveno polemičko-publidstičkim član-
dma i raspravama nailazi se i na podatke koji su i od nesumnjivog
naučnog interesa.
Vanjskopolitička problematika koja je od interesa za naša razma-
tranja kod nas je dosadja malo naučno obradivana. Najinistruktivnija
je rasprava 2. A v r a m o v s k o g , Sukob interesa V. Britanije i
Nemačke na Balkanu uoči drugog svetskog rata, koja je objavljenia
u Istoriji X X veka, Zbornik radova II.
Objavljena dokumentadja koja za ovaj problem dolazi u obzir
prvenstveno se odnosi na vanjskopolitičku problematiku, ali se tako-
đer nalaze i značajni dokumenti koji se odnose i na čisto unutrašnju
problematiku. Ovdje je rdječ о dokumentima objavljenim na strani.
Medu ovima korisno su posluzile serije poznatih dokumenata: Do­
cuments on German Foreign Policy, Documents on British Foreign
Policy, Foreign Relations of the United States, I documenti diploma-
tici italiani.
Sto se tiče štampe iz tog razdoblja i mogućnosti njene upotrebe,
osnovno je upozoriti na ovo: dio zaključenja Sporazuma štampa daje
vrlo malo mogućnosti da se prate osnovni problemi i pozidje poje-
dinih faktora. О tome se gotovo ništa nije pisalo; bar ne tako da bi
to omogudlo dobijanje ma i osnovne orijentadje. U štampi se aktuelni
problemi nisu raspravljali kako zbog cenzure tako i zbog prećutnog
ß — LJUBO BOBAN

sporazuma da se ta pitanja ne raspravljaju javno, što bi u praksi

značilo polemički. Ovaj nedostatak nadoknaduje se time što se raspo-
laže s nešto vise diokumentadje. Osnovnu orijentaciju i moguće je
dobiti samo na osnovu dokumentacije, i tek kad se na osnovu nje ta
orijenitacija dobije, lakše je i korišćenje oskudnih podataka u štampi.
U razdoblju nakon Sporazuma štampa dobija veću vrijednost iz dva
razloga. Prvo, zbog toga što ona u jednom mnogo širem obimu tre-
tira problematiku, što je bilo moguće i zbog relativno blaže cenzure
nego u prethodnom razdoblju. Drugo, zato što je za ovo razdoblje
dokumentacija oskudnija, pa samim tim štampa dlobiva veću vri­
jednost.
Ne može se reći da je arhivska dokumentacija koja je bila na
raspolaganju baš tako oskudna, mada je neuporedivo veći trud koji
je trebalo uložiti u njeno preglediavanje nego što je stvami efekat
toga napora. Teškoće pri tome ne dolaze samo otuda što u arhivskim
fondovima nije bilo moguće pronaći dokumentadju koja bi se odno-
sila na problem, već u velikoj mjeri i otuda što je vedna arhivskih
fondova u nesredenom stanju. Diplomatsiki arhiv Državnog sekreta-
rijata za inostrane poslove pružio je izvjesnu dokumentadju koja se
odnosi na dsto vanjskopolitičku problematiku uopće, dok sam, pri-
lazeći obradd tih fondova, očekivao da ću naići na dokumentadju koja
će vise omogudti sagledavanje tzv. vanjskopolitičkog aspekta hrvat­
skog pitanja, što nije bio slučaj, izuzev nekoliko čisto fragmenitarnih
podataka. Najbogatije podatke pružili su mi Državni arhiv Socijali-
stičke Federativne Republike Jugoslavije i Arhiv Vojnodßtorijskog
instituta JNA. U Državnom arhivu koristio sam se slijedećim zbir-
kama grade: zbirkom M. Stojadinovića, zbirkom J. Jovanovica-Pi-
žona, zbirkom L. Markovića, zbirkom M. Jakovljevića i Centralniim
presbiroom. Zbirka Stojadinovića sadiržava dokumentadju različite
provenijencije, a ne samo Stojadlinovićevu zaostavštinu, kao što bi se
iz naziva moglo shvatiti, mada se u njoj pretežno nalazi dokumen-
tadja iz Stojadinovićeve lične arhive. Zbirka J. Jovaruovića iz vise
razloga ima narodto značenje. Iz nje je moguće potpunije sagledati
držanje Udružene opozidje, što je dosada u mnogo čemu bilo nejasno.
U ovoj zbird pretežno se nalaze zabilješke J. Jovanovića. One su
značajne ne samo za utvrđivanje stavova samog J. Jovanovića već
mnogo sire, s obzirom na nadn kako su vodene. J. Jovanović je pre-
težno i bilježio stavove dirugih, bilo pojedinaca ili političkih grupa, pa
ovi podad dobro dolaze za rasvjetljavanje stanovišta onih pojedinaca
i grupacija za koje ne postoje dirugi podaci. Takav je slučaj na primjer
u vezi s nekdm Mačekovim gledištima, koje inače nije moguće pot-
punije utvrditi na osnovu drugih podataka, jer za ta pitanja nisam
naišao gotovo ni na kakvu dokumentadju samog vodstva HSS. Ostale
tri zbirke u Državnom arhivu imaju manji značaj. Arhiva Vojno-
istorijskog instituta je najsređenfija i u njoj se moguće relativno naj-
brže orijentirati. Niz dokumenata koji je ovdje pronaden predstav-
ljaju kvalitetno vrlo značajne izvore. Veoma korisno poslužila mi je
i mikroteka ovog Instituta, snimd onih dokumenata koji se malaze
u Ministarstvu vanjskih poslova u Bonu. Značajne dokumente iz ove
provendjencije koristio sam i u mikroted suradnika Istorijskog odie-
ljenja Instituta društvenih nauka. U Arhivu Instituta za istoriju rad-
dničkog pokreta, u Beogradiu, i Arhivu Instituta za historiju radničkog
pokreta, u Zagrebu, takoder sam naišao na izvjesne podatke koji su
korisno poslužili.
1 --------------------------------------------------------------------------------------------------
PREDGOVOR — 7

Nastojao sam koliko je to bilo moguće da što vise podataka do-

bijem i u direktnim kantaktima s Hcnostima koje su na ovaj ili onaj
načim imale učešća u zbivanjima koja su u užoj ili široj vezi s proble-
mom koji se ovdije razmatra. Primajući načelno ove podatke s po-
trebnom rezervom treba i dodati da oni nisu sasvim bez značaja.
Pažnju sam poklonio prvenstveno onim izjavama koje se i na osnovu
drugih podataka mogu kontrolirati.
U Prilogu su donesena oeka diokumenta radi lakšeg praćenja
problema koji se izlažu. Time ni izdaleka nije iscrpen izbor dokurne-
nata koje bi bilo korisno priložiti.
Upućujem svoju zahvalnost svima, ustanovama. i pojedincima,
koji su mi, svojom pomoći i savjetdma, omogućili da ovaj rad dovršim
i predam javnosti.

U Zagrebu, septembra 1964. Lj. B.

 UVOD

Od) prvog dana stvaranja Jugoslavije nacionalno pitanje postalo

je jedoo od najvažnijih pitanja zajedničke države jugoslavenskih na-
roda. Ono je bilo nerazdivojno povezano s pitanjem državnog uredenja
i u prvom redu se i manifestiralo kao pitanje organizadje zajedničke
države. Hrvatsko nacionalno pitanje, i u vezi s tim pitanje državno-
pravnog položaja Hrvatske, imalo je, iz vise razloga, najistaknutije
mjesto u ovom kompleksu i najoštrije se ispoljavalo. Bilo je vise po-
litičkih grupacija koje su u razdoblju između dva rata notsile hrvat­
sko pitanje, postavljale ga na razne načine i u raznim etapama imale
različitu snagu. Ovdje nas interesira samo Hrvatska seljačka stranka.
Program ove stranke u odnosu na hrvatsko pitanje ima nekoliko faza.
Na ovom mjestu nije moguće dia se sve te faze razmatraju, niti da
se ulazi u sve aspekte hrvatskog pitanja. U uvodu će se dati nešto
detaljniji pregled razvoja hrvatskog pitanja nakon zavođenja šesto-
januarskog režima, da bi se tako dao uvid u dogadaje koji su pretho-
dili Sporazumu od 26. augusta 1939. Sto se tiče razdoblja 1918—1929,
potrebno je skrenuti pažnju na dva momenta: još prije akta ujedi-
njenja, u Narodnom vijeću, Stjepan Radić je unitarističikoj koncep-
ciji suprotstavio koncepciju složene dnržave. Ovom gledištu on je još
dodao i zahtjev za republikom, čime ise pitanje državnog uređenja
još vise kompliciralo. Na ovom programu Radić je ustrajao do 1925,
kada se odiriče republikanstva, priznaje Vidovdanski ustav i, prerna
tome, unitarističko uredenje. Na toj osnovi on je s radikalima obrazo-
vao koalidonu vladu. No ova suradnja s radikalima nije diugo po-
trajala, — samo do početka 1927. Hrvatska seljačka stranka odüazi u
opozidju i ponovo postavlja zahtjev za složenom državom, ali se vise
ne vraća na svoj raniji republikanski program.
Drugi važan momenat u razdoblju do 1929. bilo je obrazovanje
Seij acko-demokratske koalidje, novembra 1927. Samostalna demo-
kratska stranka,-obraznvana^narta 1924. izdvajanjem Pribićevićevih
pristalicaiz Demokratske stranke^ bila je rtosilac centralizima i па=.
donatoounitarlsfci^k-^ игопсерсјје. Pro^van mä~kakvim kompromisima
&Hadićem, Pribićević se zbog togä i izdivojio izT)emokratsike strankeT
^kojofsirse~igpoljavaletendendje'ka izvjesnom popuštanju u strogo
c^htralističkom sistemu. Poslije odvajanja iz Demokratske stranke
on se povezuje s radiikalima i s Pašićem obrazuje četiri koalicione
vladie (tzv. P—P vlade). Radikali su, međutim, brzo žrtvovali Pn-
bićevića za račun sporazuma s Radićem. Kada~su~se i Radic i Pribi-
w vic našHu opozidji, dolazi do njihova neočekivanog približavanja
i sporazuma о Seljačko-điemokratskoj koaliciji. Treba, medutim, upo-
zoriti na to da program Seljacko-dcmokratske koalidje u momentu
 10 — LJUBO BOBAN

njenog stvaranja nije prelazio okvire Vidovdanskog ustava. Do evo-

lucije u shvacanjima samostalnih demokrata о državniom uredenju
dolazi tek nakon toga.1

Zahtjev koji je poslije aterutata u Skupštini (20. juna 1928) po-

stavljala SDK ograničavao se na rješavanjp krize rediovnom parla-
^ n entarnom^tcedm om ^O d strane SDK bila su postavljena tri medu-
r~sobno povezana zahtjeva: povjeravanje vlade opoziciji (koju su tada
sačinjavale SDK i Zemljoradnička stranka), raspuštamje Skupštine i
raspisivanje izbora. Drugi, alternatdvni prijedüog, koji je Pribićević
i u ime Radića predložio kralju, bio je prijedüog da se formira neu-
tralna vlada, koja bi također imala zadatak dia raspusti Skupštinu
i raspiše izbore. Najprije prvi a zatim i drugi prijedlog kralj je uzeo
u postupak, ali na način koji nije bio u skladu s ondm što je SDK
predlagala. U smislu prvog Pribićevićevog prijedloga kralj je mandat
za sastav vladie ponuddo Radiću, ali uz ograničenje da Radio vladu for­
mira uz učešće stranaka dotadašnje četvome vladline koalicije (de-
mokrati, radikali, Jugoslavenska muslimanska organizacija i Sloven-
ska ljudska stranka), a izbori bi bili raspisand sarno u slučaju ako bi
se о tome složile stranke koje bi učestvovale u vladinoj koaliciji, i to
po formiranju vladie. SDK je medutim, unaprijed odbijala svaku su-
radinju sa strankama diotadašnje vladdne koalicije i dotadašnjom Skup-
štinom. Kada je odbijen mandat pod ovim uslovima, generalu Ha-
džiću bio je ponuden mandat za sastav neutralne vlade. On, međutim,
nije mogao obezbijediti podršku iz Hrvatske, najviše zbog toga što je
bilo stavljeno ograničenje da će takva vlada tek po svom formiranju
imati da odluči d)a li će se ići na izbore ili ne. Taiko je i pokušaj s neu-
tralnom vladom propao. Nakon ovog mandat za sastav vlade povje-
ren je Korošcu. Nova vlada farmirana je od) stranaka dotadašnje
četvome koalicije i nastavila je da radi sa starom Skupštinom.
Ovflkyo__razrji^žflvflnjp vladiine krize i produžavanje rada stare
SkupštinfiLbio ie očit dokaz da se ne pomišlj a n in a -kakve-koncesij e
Seljacko-demokratskoj koaliciji. Pvor je cijenio da ne postoji veća
' opasnosPodf aktivno&ti SDK, koja nije nd bila spremna na odlučnija
sredstva. Imajuci u vidu podvojenost u samoj Koaliciji kralj je sma-
trao da će nj ena radikalnost (i onako vise verbalna nego stvama) brzo
splasnuti i da će ona biti primorana na popuštanje. Kralj je &a SDK
bio spreman pregovarati samo_na bazi prethodnog priznanja državnog
i narodnog jediinstva, dakle bez ma kakvih ustupalća upravo u onim
pitanjimä koj a^sü säcinjavala suštinu zahtjeva SDK, posebno HSS.
Ako u SDK i nije bilo naklonosti za primjenu odiuonijih sredistava
i metoda u ostvarenju postavljemh zadataka, ovakav stav dvora i
vladie dovodio je do još veće radikalizadje pogleda i zahtjeva. Kao
odgovor na nastavak rada Skupštine SDK je 1. augusta 1928, na sa-
stanku u Zagrebu, usvojila rezoluciju u kojoj se vladi i Skupštini
osporava autoritet u donošenju odüuka koje bi obavezivale narod u
krajevima koje predistavlja SDK. Ranijem zahtjevu za formiranjem
nove vladie i raspuštanjem Skupštine u rezoluciji je bio dodat i nov

1 Za pregled od 1918-1929. vid. d r F. C u l i n o v i ć , J u g osla via između

dva rata, I, Zagreb, 1961.
 UVOD — И

zahtiev — za feviziju Vidovdanskog ustava i traženo uspostavljanje

r]r» pлт-по-Ы stm^s^T^Tcultumo-histoiij skih individualiteta .J?rvobitni
zahtjev SDK za rješavanje kd^TjflTćmia^ntata bio je, dalde, proširen
i konkretnije postavljen.
U vladli cetvome koalicije nije bilo sloge. Rad vlade otežavali su
demokrati, koji su izražavali neslaganje s politikom vlade u Hrvatskoj
i zahtijevali da se poduzmu mjere koje bi omogudle uspostavljanje
kontakta i razgovora sa SDK, madia demokrati nisu prihvaćali gle-
dišta koja je SDK zastupala; u pogledu zahtjeva SDK za preurede-
njem države demokrati su uglavnom bili na pozicijama kao i druge
stranke vladine koalicije. Demokrati su takoder zahtijevali da vlada
hitno donese i neke druge mjere u oblasti agrarnih odinosa i uprave.
Zbog ovih razilaženja došlo je, 30. decembra 1928, do ostavke Koro-
ščeve vlade, koja, uostalom, nije ni bila zamišljena kao neko rješenje
na dulji rok.
U auddjenciji 4. i 5. januara 1929. Maček je iznio prijedilog za
državno pireuredenje na bazi složene države, uspostavom 7 državno-
-političkih i kultumo-historijskih individualiteta. Inicijativu za ovu
državnu reformu trebalo je da preuzme sam kralj. Nakon ovog Ma-
čekova prijediloga bili su saslušani šefovi parlamentamih grupa i po­
ll tičkih stranaka. Svi su oni ovaj prijedilog odbili. Poslije ovog kralj
je 6. januara uzeo inicijativu u svoje moke. Očito je, međutim, odmah'
bilo da ono što je kralj učinio tog i narednih dana nije bilo na liniji
one procedure koju je zagovarala SDK kadia je tražila da kralj pre­
uzme inicijativu u svoje ruke. Kralj Aleksandar preuzeo je svu vlast,
što je opravdavao odlučnošću krume da se riješe sva ona pitanja koja
nisu mogla da budu riješena parlamentamdm putem, koja nisu mogle
riješiti političke stranke. To je trebalo da znači kao dla je šestoja-
nuarski režim zamišljen samo kao jedno privremeno rješenje, dok
se ne riješi ono što nije moglo biti riješeno dotadtašnjim poilitičkim
metodima. Pokazat će se, medutim, da su kralj eve namjere bile sa-
svim dtrukčije.
Prije 6. januara sukobljavale su se dvije koncepcije državnog
Uređenja, unitaristička i federalisticka. Vidovdanski ustav bio je
sankcija unitarističke koncepcije. Kraljev manifest od 6. januara
proklamirao je liniju državnog i nacionalnog unitarizma, državne i
nacionalne unifikacije. Prema tome, u samom početku bila je jasno
zacrtana orijentadja šeetojanuarskog režima. Drugo od osnovnih
pitanja aktuelnih još prije 6. januara bilo je pitanje demokratizadje
političkog života, pobjede i afirmadje načela buržoaske demokracije.
U ovorn pogledu sukobljavale su se dvije tendendje, konzervativna i
liberalno-buržoaska. Sestojanuarski režim ukinuo je i one gradansko-
-političke slobodie koje su bile uspostavljene u prethodnom razdoblju.
Prema tome, i u jednom i u drugom od navedenih pitanja sestoja­
nuarski režim značio je pobjedu ondh tendencija koje su diominirale
i u razdoblju prije 6. januara — konzervativizma u političkom životu
i undtarizma u državnom uredenju. Stoga je i jedno i dirugo pitanje
nakon 6. januara dobilo još akutndji karakter. Ova dva pitanja bila su
u isto vrijeme i platforma na kojoj se formirala opozdcija šestojanuar-
skom režimu. Pitanje buržoasko-demokratskih sloboda i osnovnih
gradanskdh prava postavljalo se nakon 6. januara, naravno, u druk-
djem vidiu nego što je to dotada bio slučaj. Dok se u razdoblju prije
6- januara raddlo о proširivanju građamskih sloboidla, dotle se nakon
6. januara radilo prije svega о povratku i onih institucija buržoasko-
 12 — LJUBO BOBAN

-demok ratskog sistema коje su postojale u prethodnom razdoblju.

Ubrzo se pokazalo da šestoj anuarskl rea m ispoljava sve znake
^gtelnosti, da nije riječ о nekom prelaznom rjeTenju. UTakvoj sifuaciji
nije~scfukazivala perspektiva da će političke stranke uskoro povratiti
svoje mjesto i ulogu u politi čkom životu. Već ovo je bio dovoljan
razlog da pojitičke stranke imaju negativan stay prema sistemu vlästi—
4estojänüarslc^rezim aTT^tö^'^ve^političke stranke, Ъет оШ га na
neslaganja u dru^m p ita n | ^ ^ b n e^ gT a sn e i^ ^ n o m :_d a _se sestö-
iapiuarski režitn mora likyjdn ^ ^ l ^ w v o- povratiti uloga i značaj
poiitidkih stranaka*__
Nova situacija nakon 6. januara stvorena je i za one političke
stranke koje su u svojim programima na prvo mjesto postavljale
zahtjev za promjenom diržavnog uređenja. Program šestojanuarskog
režima na tom planu bila je nacionalna i državna unifikacija. Cilj re-
žima bio je d)a se sptrijece sve bilo kakve tendencije koje su bile su-
protne ovom programu. To je upravo i bio jedan odi njegovih najvažni-
jih zadataka. Svaka pomisao na državno preuređenje u pravcu složene
džave irnala je za pretpostaku prethodno napuštanje i slam šesto-
januarske državnopravne koncepcije. Stoga su one političke stranke
koje su zahtijevale dtržavno preuređenje na bazi složenje države bile,
sasvim prirodno, zainteresirane za što hitniju likvidaciju šestojanuar-
skog režima.
Pred 6. januar odnosi izmedu SDK i političkih stranaka u Srbiji
bili su toliko zaoštrend da se isključivala svaka medusobna suradnja.
Uostalom, u ovom razdoblju taj je odinos bio dirukčije i postavljen.
Demokrati i radikali nalazili su se tada na vlasti, dok je SDK bila u
opoziciji. Nakon 6. januara sve su se ove političke grupacije našle u
opoziciji i sve su bile zainteresirane za likvidaciju šestojanuarskog
režima. A to je vec bio dovoljan razlog koji ih je upućivao na među-
sobnu suradnju. Zelja za suradnjom nesumnjivo je postojala i na
jednoj i na drugoj strani. U praksi se to, medutim, ispoljavalo sasvim
drukčije. Jedna i druga strana gledala je na šestojanuarski režim sa
svojih pozicija i u skladiu s tim pogleddma zagovarala i način borbe
protiv režima i suradinju opozicionih stranaka nastojala usmjeravati
prema svojim gledištima i imteresima.
Opozicione stranke u Srbiji smatrale su da je prvi i najvažniji
zadatak koji se u tom momentu postavlja — vraćanje na parlamentar-
nopolitički režim, na vladavinu političkih stranaka, na stanje kakvo
je bilo prije 6. januara. Sva druga pitanja, na prvom mjestu državno-
pravna, rješavala bi se naknadno, u uslovima parlamentamopolitič-
kog ^stema, sporazumima političkih stranaka. Osnovni zadatak, dakle,
po shvaćanju vodstva srbijanskih opozicionih stranaka, bio je u tome
da se zemlja izvede iz šestojanraarskog režima, da bi se tako stvorili
preduslovi za rjesavanje svih ostalih pitanja. Opozicija u Srbiji kao
cjelina u prvom razdoblju bila je spremna samo na takvoj osnovi da
surađuje sa SDK.
Vodtstvo Hrvatske seljačke stranke u svojoj procjeni šestojanuar-
skog režima polazilo je od toga da je glavni cilj i smisao režima u
tome što se želi izvršiti državna i nacionalna unifikacija. Činjenica što
je uz to još i ukinut parlamentarm sistem samo je prije svega poslje-
dica te osnovne intend.je režima. Osnovni problem jeste prema tome,
po ocjeni vodstva HSS, u pitanju državnog uređenja. Otud i polazna
osnova za borbu protiv režima moraju biti državnopravna pitanja.
Polazeći od takve ocjene šestojanuarskog režima vodtstvo HSS je na
 UVOD — l g

sve ponude opozicije iz Srbije za zajedndčku suradnju protiv režima /

zahtijevalo da se opozicija u Srbiii rör^iodn o izjasnii opitanjim a

stranke.-Sve dok opozicija u Srbiji ne iznese svoja gledišta na državno,

preuredenje koja bi mogla biti prihvatljiva za HSS, vodstvo ove
stranke i&kljucivalo je mogućnost uže suradnje protiv režima. Maček
ndje ni pokazivao inicijativu za suradnju s opozicijom u Srbiji, već je
samo očekivao da inicijativa dođe od) srbijanskih opozicionih stra-
naka, postavljajući na sve ponude s ove strane uvijek iste zahtjeve:
izjašnjavanje о državnopravnim pitanjima.
Dakle, od dva osnovna pitanja koja su se postavljala nakon 6. ja­
nuara, povratak na parlamentami eastern i diržavno preuredenje, opo­
zicija u Srbiji davala je prioritet prvom pitanju, a vodlstvo HSS dru-
gom. Gledište opozicije u Srbiji bilo je: najprije borba za povratak
parlamentamog sistema, a potom rješavanje svih ostalih pitanja, dok
je gledište HSS bilo: najprije sporazum о državnopravnim pitanjima,
a potom zajednicka suradnja na uklanjanju šestojanuarskog režima.
Međutdm, ovdje nisu bila u pitanju samo niti prije svega proceduralna
pitanja. Stvama pozadina u ovim ^azilaženjima око proceduralnih
pitanja bile su suštdnske razlike u gledištima na državno uredenje. .
Opozicione stranke u Srbiji nisu bile spremne da prihvate diržavno-
pravna gleddšta koja je zastupala HSS. Otud su se spoma pitanja
ostavljala za naknadna raspravljanja, a osnovno je bilo da se sruši
šestojanuarski režim i dode na vlast. Vodstvo HSS vidjelo je u ovoj
proceduri zaobdlaženje osnovnog pitanja koje je, po mišljenju vodstva
ove stranke, i dovelo do ukidanja parlamentamog sistema. Ono je na
povratak parlamentarizma, bez pokretanja državnopravnih pitanja,
gledalo kao na uspostavljanje stanja kakvo je postojalo prije 6. ja­
nuara, kada je postojao parlamentami sistem, kada su vladale poli-
tičke stranke, ali su dlržavnopravna pitanja bila neriješena. Vodstvo
HSS tražilo je garanciju da će opozicija u Srbiji, u slučaju povratka
parlamentamog sistema i dolaska na vlast političkih stranaka, stvamo
i prihvatiti gledišta koja je na državno uređenje imala ova stranka.
Kao što smo rekli, šestojanuarski režim od samog početka imao
je opozicdju na dvije osnove: parlamentamo političkoj i državnoprav-
noj. A li opozicija nije postojala samo na ova dva pitanja. Ovdje treba
dodati opoziciju na klasnoj i na socijalnoj osnovi. S vremenom se opo­
zicija na svim ovim osnovama samo povećavala. Svi oni koji su od
šestojanuarskog režima očekivali poboljšanje svog socijalnog položaja
morali su se brzo razočarati. Privrednoj krizi, koja je sama po sebi
diovoddla do privrednih i financijskih teškoća, treba još pridodati i
lošu privrednu i socijalnu politiku šestojanuarskog režima, što je još
više uvećavalo teškoće koje je privredna kriza sobom donijela. Sve
je to za poslediicu imalo razočaranje onih koji su od režirna očekivali
poboljšanje svog socijalnog položaja, a što se politički odražavalo u
opozicionom stavu prerna režimu. Na nacionalnoj osnovi opzicija re-
žimu povećavala se ne samo u radikalizaciji stavova onih političkih
grupa koje su na toj osnovi (i na pitanju državnog uređenja коje
stoji u vezi s tdm) i ranije bile u opoziciji, već i na taj način što su
od režima otpadiale njegove pristalice i prelazile u opoziciju, u blažoj
ili oštrijoj formi. Jedan dio jugoslavenski orijentiranih građana vidio
je u početku u šestojanuarskom režimu pobjedu jugoslavenske ideje
i stoga je prihvatio ovaj režim. Ali brutalan proces nacionalne unifi-
kacije i brutalni metodü kojima se režim u toj unifikaciji služio od-
 14 — LJUBO BOBAN

bili su od sebe jedan dio jugoslavenski orijentiranih gradana. Poka-

zalo se brzo da šestojanuarski režim nije značio afirmaciju, već, na-
protiv, kompromitaciju jugoslavenstva i jugoslavenske idieje. Šesto-
јшшапзко iugoslavenstvo kompromitiralo se već samdm tim ' stojeT
^niegov'rre^iatrbfer^psolu^Hčkirežiin, sto~~re on о bilo
^tkorrTosnoVTilh gradäffi>kih~stobodar-^'Tlpözicija na klasnof osnovi
pov&ćaVala se uporedö^ubna vljanjem Komunističke partije, koja je
nakon 6. januara pretrpjela velike udarce.2 Općem pogoršanju polo-
žaja režima na unutrašnjem planu treba pridodati i sve nepovoljniji
položaj Jugoslavije na medunarodnom planu, znatim dijelom zbog
režima u zemlji.
U ovakvim uslovima režim je bio primoran da traži nove forme
i metode koje bi mu omogućile da se stabilizira. Na ovo je bio sraču-
nat i Ustav odi 3. septembra 1931. i dtruge mjere u vezi s tim. Šta je
Septembarsiki ustav donio u oblastd dva glavna pitanja — državnog
uređenja i parlamentarnopolitičkog sistema? Još u oktobru 1929. bila
je izvršena podjela zemlje na banovine. Prenosenjem nekih poslova
na banovine bila je izvršena izvjesna deikoncentracija vlasti. Teritoii-
jalna podjela na banovine3 sa tačnim. naznačavanijem granica pojedi-
ih bamovina bila je unesena u Ustav (čl. 83), što je inače zanimljiv
slučaj u ustavnoj praksi. Ovim se željelo pridati naročitu važnost po-
stojećoj upravnoj podjeli d) zagarantirati njenu stabilnost, jer su
ке na ovaj način granice banovina mogle, kao ustavni propis, mije-
njati samo po ustavnorevizionom postupku. Da je ovakvo diržavno
uređenje bilo daleko od onog što je zahtijevala HSS, bilo je i odviše
jasno. Utoliko Septembarski ustav nije ndšta ni pridonio ublažavanju
akutnog karaktera državnopravnih pitanja. Ustavom odl 3. septembra
parlamentami sistem ni izdaleka nije bio vraćen na onaj nivo na kome
se nalazio prema Vidovdanskom ustavu. Stoga on ndje mogao zado-
voljiti ni one političke krugove koji su и opoziciji prema režimu bili
prije svega iz parlamentamopolitičkih razloga. Stare političke stranke
nisu ovim Ustavom dobile mogućnost dia se organdzaciono obnove i
nastave rad. Bez toga vodstva ovih stranaka nisu ni pomišljala na
kompromis s režimom. Pokušaji kralja još pred donošenje Ustava da
pridobije vodstva političkih stranaka za suradnju s režimom propali
su isto tako kao i stalnd pokušaji u ovom smislu koji su nastavljeni
poslije donošenja Ustava.
Treba, medutim, istaći dia je prijelaz od izrazito apsolutističkog
režima kakav je bio do 3. septembra 1931. na prikrivenl apsolutizam
po donošenju Ustava i drugih mjera koje su bile u vezi s tim doveo
do izvjesne stabilizacije režima ili, bolje rečeno, do izvjesnog uspo-
ravanja procesa njegova razgradivanja. Ovaj prijelaz doveo je do no-
vih podivajanja u političkim stramkama. Režim je kroz Skupštinu i
svoju stranku uspio pridobiti jedan dio lokalnih stranačkih prvaka.
Prijelaz na izvjesne parlamentarnopolitičke forme ostavljao je utisak
da će se režim stabilizirati na dulje vrijeme. U vezi s tim unutar opo-
zicionih stranaka jačale su tendencije da se treba prilagoddti novom
stanju. Režim je time uspio da donekle oslabi opoziciju koja mu je
bila suprotstavljena.
3 Više о tome vid. Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Beo­
grad 1963, 170 i d.
a Banovine su dobile nazive prema glavnim rijekama, a njihovo razgra-
ničenje izvršeno je na način koji je trebalo da što više razbije nacionalne i
kulturno-historijske cjeline.
 UVOD — 15

U uslovima izvjesnog ublažavanja reždma, koje je uslijedilo na­

kon Septembarskog ustava, došlo je i do postepenog oživljavanja rada
starih političkih stranaka, dja je aktivnost poslije 6. januara bila go-
tovo potpuno zamrla. Nova situacija još u većoj mjeri je nalagala i
medusobno povezdvanje opozicionih stranaka. U isto vrijeme dolazi
i do veće političke aktivizadje masa na terenu, što nalaže vodstvima
građanskih stranaka da se poduzimaju mjere kako bi se ova kretanja
u masama kontrolirala, usmjeravala i koristila za svoje stranačke
interese. U ovim uslovima došlo je i do sastanka Izvršnog odbora
SDK, 5—7. novembra 1932, u Zagrebu. Tom prilikom usvojena je^re-
zolocija po7.nata кяо Zagrebanke punktaciie.
U Zagrebacldm punktadjama iznesend srf stavovi о dtva osnovna
pitanja koja su dominirala u razdoblju šestojanuarskog režima: ваНа —
mentamopnlitičkom sistemu i državnom ureäenju. N asuprot apsolu-
tizmu šestojanuanskog režima i doimnantnöm položaju monarha
prema Septembarskom ustavu, istaknut ie princip narodnog suverer
niteta: narod se označava „ j edinim Tlsklj ud v im izvorom svakog po-
lltičkog autonteta i svake javne vlasta." NäsuproTumtarizmu, istaknut
za örganizadiom složene države. Pri tom nišu iznešena
Konkretna gledišta, već samo opći pnncip za organdzaciju složene
diržave. Tako su se Zagrebačke punktadje u pogledu državnog ure-
denja mogle razlidto tumadti, kao što je to bio slučaj i unutar same
Seljačko-demokratske koalidje.
Zagrebačke punktadje bile su platforma na kojoj su se opozid-
one grupe u Hrvatskoj (HSS, SDS, Federalistička stranka, Stranka
prava) sporazumjele u svom zajedničkom odnosu prema režimu; one
su upravo bile i prvi pokušaj dia se izradi zajednicka platforma ovih
opozicionih grupa. U isto vrijeme Zagrebačke punktadje bile su
osnova na kojoj su se ove opozicione grupye postavljale prema drugim
opozidonim strankama, na prvom mjestu prema opozidji u Srbiji.
Rezoludja SDK, pošto je dospjela u javnost, dobila je široki
publidtet. Ona je bila p>ovod da su i druge opozicione stranke u ci-
jeloj zemlji iznijele svoja gledišta na šestojanuarski režim. Tako su
svoja gledišta iznijele Demokratska stranka (politiöko pismo Lj. Da-
vidovića), Radikalna stranka (politiöko pismo A. Stanojevića), ljevica
Zemljoradničke stranke, Republikanska stranka, Jugoslavenska mu-
slimanska organizadja (Sarajevske punktadje), Slovenska ljudska
stranka (Ljubljanske punktadje), opozidja u Vojvodini (Novosadska
rezoludja) i grupa S. Drljevića. Sve su ove stranke u svojim izjavama
bile jednodušne u osujdi šestojamiuarskog režima, sve su one zahtijevale
uspostavu parlamentamog sistema, ističući prindp narodnog suvere-
niteta. Mada ovdje nije bio u pitanju zahtjev za stvamom pobjedom
načela narodnog suvereniteta u svim njegovim konzekvencama, ovaj
zahtjev dobijao je svoju punu vrijedlnost kao antiteza apsolutizma še-
stojanuarskog režima. S^e opozidone stranke bile su suglasne u osudi.
šestoj anuarskog državnog uređenja. No~one su se razlikovale u svo-

Tri opozidone stranke u Srbiji (radikali, demokrati, zemljorad-

nici) dndle su pokulaj da izrade zajedničku izjavu u kojoj bi bilo iz-
neseno njihovo zajediničko gledište prema režimu i prema gledištima
koja je u Zagrebačkim punktacijama zauzela SDK. (Prije toga propao
je pokušaj da se u izradii zajedničke izjave ovim trima strankama
pridruže još JMO i SLS). U formuliranju gledašta koja su se odnosila
Iß — LJUBO BOBAN

na zahtjev za povratkom parlamentarnopolitickog sistema nije bilo

teškoća. Cim se, međutim, pokretalo pitanje državnog uređenja, među
trima strankama nije moglo da se nađe neko zajedničko gledište koje
bi moglo zadovoljiti različita shvaćanja pojedinih stranaka, a koje
bi u isto vrijeme zadovoljilo i S el j ačko-demokratsku koaliciju. U evo-
lu d ji gledišta о državmom uredenju najdialje su išli demokrati, izja-
šnjavajući se načelno za složenu državu. U Davidovićevom političkom
pismu iz januara 1933. bilo je izraženo i gleddšte dia opozidone stranke
i prije prijelaza na parlamentami sistem moraju u glavnim linijama
uskladiti svoja gledišta о budućem državnom uređenju. Demokrati
su se tako donekle i u proceduralnom pogledu približili gledištima
koja je zastupalo vodstvo HSS. A li na svojim gledištima demokrati
nisu mogli obezbijediti punu surad-nju zemljoradnika, narodto ne ra-
dikala. Ovi posljednji izjasniji su se protiv centralizma, ali ndsu na-
pustili unitaristička gledišta. Federalistička koncepdja uhvatila je
maha i u redovima Zemljoradndcke stranke, čije se vodstvo inače nije
zvanično izjašnjavalo povodom Zagrebačkih punktadja. Ljevica ove
stranke se i otvoreno izjasnila za federalistdčku koncepciju. Sve je ovo
pokazivalo da su političke stranke u Srbiji doživljavale značajnu evo-
ludju u gleddštima na državno uredenje, u razlidtoj mjeri svaka od
njih. Ui velikoj mjeri ova evoludja büa je upravo rezultat šestoja-
nuarskog režima. Radikalizadja nacionalnog pitanja i pitanja držav-
nog uređenja nakon 6. januara uvjerila je i vodsta političkih stranaka
u Srbiji da se moraju napuštati koncepdje koje su se dotada tako
upomo branile. Vodstva ovih stranaka mogla su se uvjeriti koliko je
i njihova borba za povratak parlamentamog sistema usko povezana
s pitanjem državnog uredenja. Ona su se mogla uvjeriti da je apsolu-
tistički sdstem u velikoj mjeri gradio svoje pozidje i dobijao svoju
snagu upravo na nadonalmm suprotnostima. S obrazloženjem da se
ove suprotnosti žele riješiti, kralj Aleksandar zaveo je apsolutizam,
najprije neprikriveni, a zatim, nakon 3. septembra 1931, sveo na
minimum parlamentamostranački život. I sve dok postoji otpor i su­
protnosti na nadonalnoj i državnopravnoj osnovi, kruna je mogla da
nalazi opravdianje i za sužavanje parlamentamostranačkog života i
gradanskopolitičkih sloboda. Opozidja u Srbiji došla je do uvjerenja
da, ako želi uspostavu parlamentamostranačkog života, mora se za-
ložiti i za rješavanje državnopravnih pitanja. Od) ovog uvjerenja tre-
balo je dia ona dode do prihvatanja koncepdje о složenoj državi, što
je, medutim, išlo mnogo teže. Pojedine stranke opozidje u Srbiji
međusobno su se razlikovale u gledištima na državno uređenje, а
isto tako unutar svake pojedine stranke postojale su pristalice ra-
zlidtih gledišta — od centralista preko pristalica samouprava dio fe-
deralista.
U međusobnim kontaktima vodstva opozidonih stranaka nakon
6. januara, naročito poslije Septembarskog ustava, došlo je i do izvje-
snog povezivanja opozidonih stranaka, pokušaja, kao i izvjesnih ma-
njih rezultata u uskladivanju stavova prema režimu. U toku ove
suradnje d'ošlo je i do izvjesnog organizadonog povezivanja vodstva
jednog ddjela stranaka u opoziciji. S jedne strane, povezivalo se vod­
stvo triju stranaka u Srbiji (tzv. uži blok), kome se pridruživalo i vod­
stvo JMO i SLS (tzv. širi blok). Međutim, svi pokušaji dia se u ovu
suradnju privuče i SDK i da se tako stvori široki blok opozicije ostali
su bez rezultata, jer je HSS stalno kao uslov za svaku užu suradnju
zahtijevala da se vodstva dirugih opozicionih stranaka izjasne о
 ÜVOD —

državnopravnim zahtjevima u smislu gledišta koje je ova stranka za-

stupala. Izjave opozicionih stranaka nakon Zagrebačkih punktacija
pokazale su solidamost svih opozicionih stranaka u osudii režima,
ali su one isto tako pokazale i velike razlike koje su se u osnovnom
pitanju državnog uređenja ispoljavale među opozicionim strankama.
Kada je opozicija u Srbiji nakon Zagrebačkih punktacija i nakon
što su srbijanske stranke iznijele svoja gledišta upućivala ponudie
Seljačko-demokratskoj koaliciji za suradnju, sa te strane se zahti-
jevalo da opozicija u Srbiji kao cjelina treba da Se izjasni u prilog
gledišta koja su о državnom uređenju iznesena u Zagrebačkim punkta-
cijama. Opozicione stranke u Srbiji, međutim, nisu bile u stanju dia
takvo zajedmčko gledište formuliraju. Tako su bili bez izgleda na
uspjeh svi pokušaji da se uspostavi suradinja svih opozicionih gru-
pacija.
Različitim gledištima na državno uređenje treba pridodati i neke
druge momente koji su onemogućavali ovu suradnju. Već nakon
Septembarskog ustava jačala su mišljenja koja su zagovarala potrebu
da se opozicione stranke prilagode novoj situaciji, da ndje potrebno
odnositi se prema režimu jednako kao i u vrijeme kada je on imao i
otvorenu apsolutitstičku formu, prije 3. septembra 1931. Krajem 1932.
1 početkom 1933. ove su tendencije dobile još većeg izraza. Znatndm
ddjelom ovo je bilo i zbog toga što su propali svi pokušaji za suradnju
opozicionih grupa. Nesposobnost opozicije da se udruženo postavi
prema režimu i primora ga na popuštanje, zatim upornost režima da
se stabilizirao na duže vrijeme — sve je to smanjivalo izglede da će
opozicija uskoro doći na vlast. Sve ovo jačalo je mišljenje u pojedi-
ndm strankama da svaka od njih pode putem koji će najbolje cdgo-
varati njenim stranačkim interesima i koji de je najlakše dovesti na
vlast. U vezi s ovim bila su raširena i mišljenja da je potrebno izvršiti
registraciju stranaka i povesti legalnu opozicionu borbu protiv režima.
U raznom opsegu i sa različitim tendencijama ovo mišljenje pojavilo
se gotovo u svim opozicionim strankama. Najjačeg izražaja ono je
dobilo u Radikalnoj stranci, koja je augusta 1933. podndjela molbu za
registraciju, ali je ona bila odbijena. Radikali su bili skloni diolasku
na vlast i bez većih promjena režima, dok su demokrati i zemljorad-
nici takvu mcgućnost odbacivali. Svi su ovi razlozi doveli do toga da
je nakon izjava opozicionih stranaka, pored sve solidarnosti opozicije
protiv režima, došlo do još većeg udaljavanja među opozicionim
strankama i razbijanja i one suradnje i veza koje su dotada postojale.
Veze među trima strankama u Srbiji razbijene su odvajanjem radi-
kala. Pokušaji demokrata i zemljoradnika da bez raddkala uspostave
suradinju sa SDK razbili su se već na tome što ni ova ponuda za
suradnju nije bila zasnovana na otvorenom izjašnjavanju о državno-
pravnim pitanjima, pa ni onoliko koliko su о tome demokrati već bili
rekli u svojoj izjavi povodom Zagrebačkih punktacija (Davidovićevo
januarsko pismo). A tome su pridonijeli i drugi razlozi, na primjer,
nespremnost HSS da suraduje s pojedinim opozicionim strankama u
Srbiji, već samo s opozicijom u cjelini, pa odbijanje HSS da ulazi
u ma kakve ozbiljnije aranžmane dok se Maček nalazi u zatvoru.
Radikali su se po odvajanju od demokrata i zemljoradmika jače po-
vezali s JMO i SLS, koje su i same rani je suradivale u bloku pet par-
tija. Ove tri stranke, pokazujući sklonost i spremnost da na vlast
dođu i u okviru institucija šestojanuarskog režima, ispitivat će na-
dalje mogućnost dolaska na vlast. U vezi s tim vodstvo ovih stranaka
2 Sporazum Cvetković — M aček
13 — LJUBO BOBAN

odiržavat će i bliže kontakte s vladiom i dvorom. Treća opoziciona

grupadja bila je SDK, koja je dotada bila zasebna.
Položaj svih šestojanuarskih vlada bio je nestabilan, što svje-
dioče i njihove stalne promjene. U aprilu 1932. smijenjen je P. Živko-
vić, čiji je položaj do jula iste godine zauzimao V. Marinković. Potom
dolaze dvije vlade M. Srškića, koji 27. januara 1934. ustupa mjesto
N. Uzunoviću. Preko svih ovih vlada dvor je bezuspješno pokušavao
da osigura podršku opozicije. Uzunović je vodio stalne razgovore
s radikalima oko njihova ulaska u vladu. Ovi kontakti održavani su
i s vodstvom SLS. U isto vrijeme kralj je vodio pregovore s Mace-
kom, koji se nalazio u zatvoru.
Od samog dolaska Uzunovićeve vlade staino su se pronosili gla-
sovi о njenom skorom padu (kao što je to bio slučaj i s drugim vla-
dama). Položaj Uzunovićeve vlade bio je doveden u pitanje narocito
poslije atentata u Marselju. U opoziciondm redovima očekivalo se
da će to biti povod za promjene koje će i opoziciju dovesti na vlast.
Takve nade pobudivala je i Uzunovićeva ostavka 21. oktobra. Mandat
za sastav nove vlade bio je, medutim, ponovo povjeren Uzunoviću.
U novu Uzunovićevu vladu ušle su iste ličnosti iz njegove prethodne
vladte, zadržavajući i iste resore. Jedino je na položaj ministra vojske
i mornarice umjesto generala Milovanovića postavljen general P. Ziv-
ković. U vladu su, kao ministri bez portfelja, ušla još i druga dva.
ranija predsjednika šestojanuarskih vlada, Srškić i Marinković. Ovo
je trebalo dia ostavi utisak široke političke koncentracije svih šesto-
januarskih snaga. U kombinacijama za sastav vlade Uzunović nije
ozbiljnije ni pomišljao na opoziciju.
I u prethodnoj Uzunovićevoj vladi sukobljavala su se gleddšta
oko daljeg razvoja politike od 6. januara. Ovi sukobi bili su još vise
pojačani nakon atentata u Marselju. Kao rezultat sukoba u vladi
došlo je do ostavke B. Jeftića i D. Kojića. Neposredni povod za
ostaku bio je sukob oko formuladje jednog kominikea Ministarskog
savjeta u vezi s istragom о marseljskom atentatu. Stvarni razlog bio
je, medutim, sasvim drugi. Princ Pavle odlučio se na to da se pokuša
s novom vladavinskom kombinacijom. Mandat za sastav vlade, kao
što se i očekivalo, bio je povjeren Jeftiću, koji je 21. decembra 1934.
formirao novu vladu.
Nako marseljskog atentata vršend su pokušaji povezivanja opozi-
donih grupacija. Ova akcija bila je sračunata na to da se opozicija
ponudi kruni radi vladavinske kombinadje koja bi bila povjerena
opoziciji. Ovi pokušaji nisu doveli ni do kakvih rezultata, a niti su
bili aktuelni, jer kruna nije ni pomišljala na promjene d je bi izvo-
denje bilo povjereno opozidji. Planovi za učešće opozicije u vlasti
ograničavali su se samo na pokušaje da se osigura učešće opozidje u
okviru programa Jeftićeve vlade. U toku konsultadja za sastav vlad'e
Jeftić je stupio u pregovore s radikalima, JMO i SLS. Vodstva ovih
stranaka nisu bila zadovoljna onim što je Jeftić nudio i nije došlo
do aranžmana о ulasku ovih stranaka u vladu. Qd radikala u opoziciji
u vladu je ušao M. Stojadinović, kao ministar financija.
Jeftićeva vlada rado se predstavljala kao „vlada pomirljivosti i
novog diuha“ . Radi stvaranja takve atmosfere bilo je sračunato i Ma-
čekovo oslobodenje, koje je uslijedilo odmah po obrazovanju vlade.
Princ Pavle oprediijelio se za izvjesnu izmjenu kursa u unutrašnjoj
politici, ne toliko u suštind koliko u metodima. U vladinoj deklaradji
od 3. januara 1935. bilo je rečeno da će se odlučno nastaviti s politikom
 UVOD — 19

zasnovanom na Ustavu od 3. septembra, ali je vlada obećavala ,,lo-

jalnu primenu i poštivanje“ ovog Ustava. Ukazom Namjesništva od
6. februara bila je raspuštena Skupština izabrana 8. novembra 1931.
i raspisani izbori za 5. maj 1935.
Već uoči raspisivanja izbora, a naročito pošto su oni bili raspi­
sani, došlo je dio intenzivnijih kontakta medu vodstvima opozicionih
stranaka radii obrazovanja zajedmčke izbome liste. Demokrati, ze-
mljoradnici i Seljačko-demokratska koalicija postigli su sporazum о
podinošenju zajedničke liste Udružene opozicije. Ostale tri opozicione
parti je, radikali, JMO i SLS, pravile su kombinacije na raznim stra-
nama. Vodstva ovih stranaka pregovarala su s Jeftićem о učešću na
vladdnoj listi. U isto vrijeme, vise na inicijativu demokrata, zemljo-
radmika i SDK, vodeni su pregovori о učešću radikala, JMO i SLS na
listi Udružene opozicije. Kada ni jedna ni druga od ovih kombina-
cija nije uspjela, onda su vodstva ovih triju stranaka vodila prego-
vore da te tri stranke istupe kao zasebna kombinacija. Kako ni о
ovom nije postignut sporazum, medu radlikalima se razmišljalo da
oni podnesu samostalnu listu. Konačno su oni proglasili apstinenciju,
što je učinio i Korošec. Spaho se pak pridružio listi Udružene opo­
zicije.4

II

Na petomajskim izborima na opozicionoj listi, kao što je rečeno,

nisu učestvovale sve one političke stranke koje su u vremenu dio
1935. bile u opoziciji prema šestojanuarskom režimu. A li i pored
toga opoziciona lista dobila je 1,076.345 glasova (a vladina 1,746.982).
Ako se ima u vidu prednost vlade koja je uz pomoć aparata vlasti imala
mogućnosti da iznudi glasove i falsificira rezultate, onda ovaj re-
zultat izbome liste Udružene opozicije nesumnjivo predstavlja zna-
čajan uspjeh opozicije. Prema odredbama izbomog zakona opozicija
nije, medutim, dobila onoliko mandata koliko je odgovaralo njenoj
snazi prema dobivenim glasovima. U rezoluciji od 30. maja, koju su
potpisale sve grupe koje su učestvovale na izbornoj listi Udružene
opozicije, osim JMO, zatim u zasebnoj rezoluciji SDK od 2. juna,
rečeno je da opozicija neće slati svoje poslanike u Skupštinu. U rezo­
luciji SDK postavljen je zahtjev da se Skupština odmah raspusti i
raspišu novi izbori na osnovu novog izbomog zakona.
Izbomi rezultati bili su barometar koji je pokazivao nepopular-
nost šestojanuarskog režima. Tako su oni bili jedan od elemenata
koji su utjecali na to da knez Pavle pokuša s izvjesnom modifikaci-
jom u unutrašnjepolitičkom životu. Već i Jeftićeva vlada trebalo je
dia znači unošenje novog duha u unutrašnjoj politici. Izborni rezultati
pokazali su da ovo nije ni izdaleka bilo zadovoljavajuće. A li i neovisno
о izbomim rezultatima, kod kneza Pavla se nakon marseljskog aten>-
tata razvijala misao о novom političkom kursu. Izborni rezultati bili
su samo novi argumenat za to. Sadia se došlo do toga da se mijenja i

4 Za razdoblje 1929—1935. vid. T. S t o j k o v , Gradanska opozicija i

skupštinski izb o ri od 8. novem bra 1931. godine, lstorija X X veka, Z b o rn ik ra-
dova, IV , Beograd 1962, 251—306; L j. В о b a n, Zagrebačke punktacije, isto,
309—365; L j . B o b a n , D ržanje srbijanskih opozicionih stranaka povodom
Zagrebačkih punktacija, H istorijsk i zbornik, X V , Zagreb 1962, 1—40.

2*
20 — LJUBO BOBAN

politička osnova vladavinske kombinacije. Umjesto sestojanuarske

stranke JNS, na koju su se oslanjale sestojanuarske vladavinske kom-
uinacije, sada je vlada povjerena novoj stranačkoj kombinaciji —
Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici, koja će formalno biti obrazo-
vana posllje formiranja vlade, a stvarno su njeni temelji udareni u
dogovorima prije nego što je vlada bila obrazovana.
Ideja JRZ i aktivnost vodstva Radikalne stranke, Slovenske
ljudske stranke i Jugoslavenske muslimanske organizacije na stva-
ranju ovakve stranaöke kombinacije postojala je i ranije, i u vrijeme
prije marseljskog atentata. Knez Pavle je ovu kombinaciju primio
iz vise razloga. Nastojanja na formiranju jedine režimske općejugo­
slavenske stranke, koja bi se proširila na cijelu Jugoslaviju, pokazala
su da nije moguće stvoriti jednu takvu čvrstu stranačku organizaciju.
Ona je unaprijed isključivala stare političke stranke, pa je otud i
nailazila na njihov otpor. Vodstva starih političkih stranaka, izuzev
disidenata, zauzimala su negativan stav prema ovakvoj koncepciji.
Jugoslavenska radikalna zajednica bila je stvorena od triju ranijih
političkih stranaka, pa se ona već po tome razlikovala od JNS, koja je
stvorena kao negadja starih političkih stranaka. Novost je predistav-
ljalo i to što je povjeravanjem vlade JRZ značilo da se novi kurs
oslanja na one politicke grupe koje su bile u opozidji u vrijeme šesto-
januarskog režima. Ovo je trebalo da stvori utisak о otpočinjanju
novog kursa u unutrašnjoj politid. Međutim, ovom kombinacijom
tri stare političke stranke nisu se stvarno obnovile u svojim ranijim
formacijama i kao takve stupile u jednu koaliciju i vladiavinsku
kombinadju, već su se slile u jednu stranku, s jednim programom i
jednim vodstvom, rnada u praksi ovo slivanje nije u pravom smislu
nikada izvršeno. Na taj nadn je umjesto jedne ranije režimske stranke
došla druga, zasnovana na nešto drukdjim osnovama.
Ako je kombinacija s JRZ i mogla stvoriti izvjesnu iluziju u
pogledu vraćanja na stranačkopolitički život i ostaviti utisak о po-
stepenom napuštanju šestojanuarske parlamentarnopolitičke koncep­
cije, ova kombinacija nije dlonosila ništa novo u pogledu drugog osnov-
nog pitanja — državnog uredenja. Nova stranačka formacija prihvatila
je u tom pogledu osnovne koncepcije šestojanuarskog režima —
državni i nacionalni unitarizam. Ova kombinacija obuhvaćala je Slo-
veniju, Bosnu i Srbiju. Na taj način je HSS bila izoliranat,i dovedena
u situaciju ili da popusti u svojim zahtjevima ili da se vlada bez nje,
s uvjerenjem da se s JRZ može vladati i na dulji rok, što se uostalom
u praksi i pokazalo.
Kontinuitet nove vladavinske kombinacije sa šestojanuarskim re-
žimom očitovao se i u tome što se vlada Stojadinović — Koro-
šec — Spahp oslanja.la na Skupštinu koja je IZSBrana na ^wgramuT
'lT^Tcevevlade i u kojoj su se nalazili u prvo vrijeme samo oni po-
slanici koji su bili izabrani na Jeftićevoj listi. Kad se pravila kombi­
nacija о tome da se knezu Pavlu ponudi da vladu predia trima stran­
kama koje su kasnije obrazovale JRZ, predvidalo se da se Skupština
raspusti ako ona bude prepreka za rad nove vladavinske kombinacije
i da se raspišu novi izbori. Nova vlada uspjela je ipak da postpeno
„obraduje“ Jeftićehu Skupštinu i da radi s njom gotovo četiri godine.
Stojadinovićeva vlada zadržala je sve polltičke zakone šestoja-
nuarskog režima. Ipakj je, medutim, bio donekle uspostavljen nešto
drukčiji i novi duh u primjenjivanju ovih zakona. Na toj činjenici
 UVOD — 21

vlada je i htjela da dokaže kako je ona nosilac novoga kursa. S druge

strane, vlada je staino obećavala da će šestojanuarski politički zakoni
biti izmijenjeni. To je bio drugi argumenat kojim je vlada istupala
kao nosilac novog kursa, želeći da se stvori utisak kako je riječ о
vladi koja ima zadatak da izvedie zemlju iz šestojanuarskog režima i
obezbijedi prelaz na puniji stranačkopolitički život.
Poseban problem predi vlad'om bio je kako se postaviti prema
hrvatskom pitanju, kakvu taktiku tu primjenjivati. Iskustvo je po-
kazalo nakon 6. januara da primjena oštrijih mjera u hrvatskom pi-
tanju samo dovodi do njegova radikaliziranja. Stoga se s ovakvom
taktikom nije željelo nastaviti. Vlada je željela stvoriti utisak da je
ona nosilac novog kursa i u odnosu na hrvatsko pitanje. Još u vrijeme
priprema za formiranje vlade Stojadinović — Korošec — Spaho ova
trojica su se sporazumjela dia će se i Mačeku ponuditi ulazak u vladu.
Ovo je više imalo formalni značaj, jer se znalo da takvu ponudu
Maček neće prihvatiti. U vrijeme konsultacija za sastav vladie knez
Pavle je primio i Mačeka, što nijedinom nakon 6. januara nije bio
slučaj.
Maček se iz više razloga s obzirom odnosio prema novoj vlada-
vinskoj kombinaciji. U odnosu na sestojanuarsko razdoblje ova je
vlada značila slobodniju i snošljiviju političku atmosferu. Ova atmo-
sfera omogućila је obnavljanje Hryatske seljačke stranke i nieno
organdz^HDTionicwIcivanje poslije67 januara, kada je" ona, kao i sve
druge političke stranke, organizaciono bila razbijena. Vlada je do-
zvolila i tolerirala ovo obnavljanje i slobodniji stranački rad s jedne
strane radi toga što se u ovoj politici vidjela mogućnost da se zaustavi
proces radikaliziranja hrvatskog pitanja i aktivnost hrvatske opozi­
cije svede na legalnu osnovu. Ovakvom taktikom vlada je s druge
strane željela da ostavi utisak da će se ona pozabaviti i rješavanjem
hrvatskog pitanja. Daljni razlog zbog kojeg je Maček imao obzira
prema Stojadinovićevoj vladi bio je u tome što je ova vladavinska
kombinacija imala puno povjeren je kneza Pavla, a za njega je Maček
odi prvog dana vezivao'ostvarivanje svojih planova. Dal je, Maček je
imao respekta prema novoj vlad'avinskoj kombinaciji i s obzirom na
njenui strukturu. Ova kombinacija obuhvaćala_je najjaču stranku u
Sloveniji, Bosna je bila* zastupljena prek<T JMO, a Srbija—preko Ra-
dikalne straroker koja je^od-svih-pol.it,ičkih stranaka гг Srbiji~imaia
najdfuzu stranacku tradiciju. Smatralo~se~da~je~ovaJiQmbinacija sta-
bilna i dia može biti trajnij'a, pa jeTHaöek_iTtorne~Vidio-4^E^-d£L_se
prema njoj moTa~cdnositi s~potrebiiim obziiima. Gvi ovj razloZi dikti-
ratnsuT da je l MaCek prema vladT^priirrjeiljivao taktiku smirivanja i
obzira, izbjegavajući s njom otvorenu borbu i zaoštravanje. Vezujući
evoje planove za kneza Pavla, Maček je smatrao da je Stojadinovićeva
vlada samo prelazno rješenje i da će knez Pavle poduzeti i dalj ne
kombinaeije radi rješavanja hrvatskog pitanja.
Izborni sporazum opozicionih stranaka na pe ajskim izborima
bio je prije svega tehnički sporazum, koji nije uključivao i usagla-
šavanje pogleda na osnovna pitanja. Poslije izbora bio je, kao što je
rečeno, donesen zaključak о bojkotiranju Skupštine. Daljni rad na
približavanju SDK, demokrata i zemljoradnika išao je vrlo sporo,
za što je bilo vise razloga, i s jedine i s druge strane. Iluzije koje je
Maček imao u novu vladavinsku kombinaciju kočile su njegovu odluč-
nost da se jače veže za opoziciju u Srbiji. S druge strane, demokrati
22 — LJUBO BOBAN

i zemljoradnici nisu mogli da izrade zadovoljavajuću osnovu na kojoj

bi se pridobila SDK. U jesen 1935. bio je formiran Radni odbor opo­
zicije, čdji je zadatak bio da se pripremi i ubrza povezivanje opozi­
cionih grupa.
Novi momenat u radu na povezivanju opozicionih grupa donio
je sukob Glavnog odbora Radikalne stranke sa Stojadinovićem, do
koga je došlo potkraj 1935. Glavni odbor optuživao je Stojadinovića
da JRZ vodi putem suprotnim onome što je bilo dogovoreno u mo-
mentu njenog stvaranja. Glavnom odboru nije könveniralo što je
Radikalna stranka u JRZ izgubila svoju individualnost. Vodstvo Ra­
dikalne stranke smatralo je da će se kroz JRZ omogućiti obnavljanje
i učvTŠćivanje Radikalne stranke, a ne da će u toj kombinaciji ona
izgubiti svoju fizionomiju. Tako se dogodiilo da je Glavni odbor izgu-
bio onu ulogu za koju je smatrao da mu pripada. On je htio imati
kontrolu nad radom vlade, ali su ove pretenzije Glavnog odbora naišle
na otpor i Stojadinovića i kneza Pavla. Glavni odbor optuživao je
vladu i zbog toga što radi sa Skupstinom u kojoj su se nalazili po-
slanici izabrani na Jeftićevoj listi; on je želio raspisivanje izbora za
novu Skupštinu u kojoj bi radikali zauzeli pozicije. Ovaj sukob doveo
je do toga da je Glavni odbor otkazao povjerenje Stojadiinoviću; dvo-
jica radikala, M. Bobić i M. Komnenović, napustili su vladu. Stoja-
d'inović je izvršio rekonstrukciju vlade i nastavio svojorn linijom.
Razlaz Stojadinovića i Glavnog odbora simpatično je primljen u
SDK i kod zemljoradnika i demokrata, jer je ovo značilo slabljenje
vladinih pozlcija. Početkom 1936. radikali su se pridružili akciji
usaglašavanja gledlšta opozicionih grupa i ušli u Radini odbor opo­
zicije. Koliko je ovo bio doprinos taboru opozicije toliko je to značilo
i novu teškoću u sporazumijevanju opozicionih grupa zbog gledišta
koja su zastupali radikali. Cijela 1936. godina protekla je u nagada-
njima, s jedlne strane, medu trima strankama u Srbiji, a, s druge, njih
zajedtno sa SDK. Nakon dužih rasprava bio je izraden memorandum
triju srbijanskih opozicionih stranaka i krajem decembra 1936. pre-
dan knezu Pavlu. U memorandumu su izneseni pogledi triju stranaka
na osnovna pitanja i date sugestije za njihovo rješavanje. Knez Pavle
je ovaj korak primio uglavnom indiferentno.
U isto vrijeme, uz kontakte i pregovore s Udruženom opozicijom,
Maček je bio spreman i na kontakte i pregovore s vladom. Njegovo
je gledište bilo da pregovara sa svakim onim tko ima povjerenje
kneza Pavla, a za Stojadinovića je smatrao da to povjerenje uživa.
Pavlova i Stojadinovićeva želja bila je da se Maček uvuce u novu
stranačku kombinaciju i u vladu, sve u okviru postojećeg Ustava.
Međutim, Mačekov osnovnd zahtjev bio je ukidanje Ustava. On je
izražavao spremnost da HSS podrži samo onu vladu čiji de zadatak
biti da se donese novi izbomi zakon i raspišu izbori za ustavotvomu
skupštinu. On je bio suglasan s tim da u koncentracionoj vlad'i koja
bi imala takav zadatak može učestvovati i JRZ. U audijenciji kod
kneza Pavla, na Brdu, novembra 1936, Maček je izrazio spremnost da
pošalje ljude svoga povjerenja u vladu koja će raspisati izbore za
ustavotvornu skupstinu na osnovu novog izbornog zakona. Osnovne
smjemice novoga ustava izradile bi se pri je ustavotvome skupstine.
Knez Pavle se uglavnom ograničio na to da saslusa Maöekove pri-
jediloge. Pažnja kojom je on ove prijedloge saslušao impresionirala
je Mačeka.
 UVOD — 23

Ј Г Sredinom januara 1937. došlo je do susreta izmedu Mačeka i

Stojadinovića u Brežicama (Slovenija). Stojaddnović je tom prilikom
iznio maksimum ustupaka koje je vlada spremna učiniti Hrvatskoj
seljačkoj strand. On je isključivao mogućnost ukidanja ili revizije
postojećeg Ustava do kralj eva punoljetstva. Zato je prediagao „malo
rješenje“ , koje bi se sastojalo u tome dia HSS ude u vladu i dobije
pet portfelja. Ukoliko HSS ndje spremna da ude u vladu, Stojadinović
je predlagao da s Mačekovim povjerenjem udu samostalni demokrati.
Ova vlada imala bi zadatak da donese novi izborni zakon i raspiše iz-
bore za običnu Skupštinu. Promjena Ustava, što je tražio Maček
(tzv. „veliko rješenje“), moguća je, prema Stojadinovićevu prijedlogu,
tek za četiri goddne, poslije kraljeva punoljetstva. Stojadinovićevu po-
nudu Maček je odbio. Poslije sastanka u Brežicama lični odnosi
Mačeka i Stojadinovića uglavnom su ostali onakvi kakvi su bili i
prije toga susreta. Kontakti raznim kanalima i dalje su nastavljeni.
Stojadinović je Mačeku obećavao donošenje novog izbornog zakona
za koji će tražiti i njegovo mišljenje. Ovim obećanjima on je uspav-
ljivao Mačeka i time postizao da HSS ne zaoštrava svoju politiku
prema vladi i nastojao da oslabi Mačekove veze s Udruženom opo-
zidjom.
Neuspjeh razgovora u Brežicama davao je Mačeku razloga da
pojača svoje veze s Udruženom opozidjom. Ova se opet pribojavala
da bi Maček ponovo mogao da pregovara sa Stojadinovićem ako ona
ne pokaže spremnost i sposobnost za suradnju. U to je naišla i kon-
kordatska kampanja, koja je oslabila pozidje Stojadinovićeve vlade,
pa se smatralo da bi to moglo dovesti do padia Stojadinovića. Sve su
ovo bili razlozi da je nakon Mačekova susreta sa Stojadinovićem do-
šlo do življe aktivnosti među opozidonim strankama. Ova aktivnost
ispoljavala se na dva kolosjeka: s jedne strane, unutar triju stranaka
Udružene opozidje, a, s druge, u odnosima UO prema SDK. Prvo i
osnovno bilo je da se tri stranke UO prethodno sporazumiju na za-
jedndčkoj platformi na kojoj bi istupile prema SDK. Ovo je išlo dosta
sporo, uglavnom iz onih istih razloga koji su nam poznati iz odnosa
opozidonih stranaka u razdoblju do 1935. Najviše spora izazivalo je
pitanje о državnom uredenju. Demokrati su zastupali gledište da
sporazum opozidonih grupa mora sadržavati i suglasnost о osnovnim
pitanjima unutrašnjeg uredenja. Početkom 1937. oni su se ponovo
izjasnili za složenu draavu, u smislu gledišta koja su bila iznesena
u Davidovićevom pismu iz januara 1933. Zemljoradnici i radikali
nisu se slagali sa ovim gledištem demokrata. Smatrali su da se pi­
tanje državnog uredenja ne treba pokretati u sporazumu opozidonih
grupa, već će se о tim pitanjima raspravljati u ustavotvomoj skup-
štind. Zbog ovakvog stava demokrata diošlo je do teškoća u spora-
zumijevanju triju stranaka u Srbiji. Zemljoradnid su izradili pri-
jedlog sporazuma koji nije bio u skladu s gledištem demokrata. Ono
što su u pogledu procedure zastupali demokrati bilo je u stvari u
skladu s onim na čemu je Maček stalno insistirao u odnosima opo-
zicionih grupa nakon 6. januara. Ovog puta on je рак podržavao gle-
dište zemljoradnika i sugerirao demokratima da prihvate prijedlog
koji su izradili zemljoradnici. Mačeku je bilo stalo dlo toga da se
požuri sporazum triju stranaka, pa je zagovarao ono na čemu će se
sporazum lakše postid. On je u ovom momentu vise pažnje poklanjao
proceduralnim pitanjima, tražed takvu proceduru koja će najbolje
obezbijeddti provodenje onog programa i onih gledišta koje je zastu-
 24 — LJUBO BOBAN

palo vodstvo HSS. Stranke Udružene opozicije bile su sklone da se

najprije formira vlada čiji bi zadatak bio raspisivanje izbora za običnu
Skupštinu. Tako bi se organiziralo jedino prelazno razdoblje. Ova
vlada i Skupština imale bi zadatak da izvrše pripreme za ustavotvomu
skupštinu. Maček je рак insistirao na tome da se odmah ide na
ustavotvomu skupštinu. On je, dalje, nastojao obezbijediti garancije
da će eventualna vlada opozicije odmah pokrenuti postupak za sa-
ziv ustavotvorne skupštine. Zato je tražio da se istog dana kada ova
vlada preuzme upravu ukins postojeći Ustav i raspišu izbori za
ustavotvomu skupštinu.
Na bazi zemljoradničkog nacrta, uz korekcije koje su unesene
na zahtjev radiikala i demokrata kao i na zahtjev Mačeka, bio je izra-
den definitivni nacrt sporazuma koji su potpisali šefovi stranaka,
8. oktobra 1937. Sadržaj tog sporazuma bio je slijedeći: Od onih stra­
1 naka koje imaju „korjena u narodu“ obrazovat će se koncentraciona
vlada. Ova vlada na dan stupanja na upravu, u suglasnosti s krunom,
proglasit će privremeni Osnovni zakon kojim se ukida- pcstoj£Ći
Ustav. U Osnovnom zakonu bit će sadržani osnovni principi koji su
^ vv —van spora i vrijedit će do donošenja novog ustava, kada će biti inkoi
^ porirani u njega. Ti osnovni principi van spora su slijedeći: Jugosl
vija je nasljedna, ustavna i parlamentarna monarhija, u kojoj via
kralj Petar II iz dinastije Karađorđevića, a do njegova punoljetstva
kralj evsku vlast vršit će namjesndštvo; građanske i političke slobode
i parlamentarna vladavina moraju biti zagarantirane. Istoga dana kada
vlada stupi na upravu proglasit će se novi izborni zakon i raspisati
izbori za ustavotvomu skupštinu. Novi ustav donijet će se samo pri-
^^stankom većine Slovenaca, većine Hrvata i većine Srba u ustavotvor-
noj skupštini
:ao sto se vidd, ovaj sporazum ograničio se uglavnom na normi-
ranje procedure za donošenje novog ustava. Osnovno pitanje — pi-
tanje državnog uređenja i dalje je ostalo neizvjesno. Sporazum je u
stvari predetavljao jedno srednje rješenje, kompromis između Mače-
kova gledišta^jo prioritetu državnopravnih^pitanja i gledišta Udružene
■bpozicife о prioritetu powätkäTna ^ ^načkojgoIr6rčkj~r parlamehtarni
život. Mačeka je ovaj sporazum mogao zadovoljitriz više raz^loga.
Prije svega, u njemu je priznata potreba stvaranja novog ustavnog
stanja i novog diržavnc-g uređenja. Zatim, data je garancija da će se
Septembarski ustav odmah ukinuti i cdmah raspisati izbori za ustavo-
tvornu skupštinu, istoga dana kada vlada stupi na upravu. Na taj na-
čin je isključena mogućnost da se po dolasku nove vlade odugovlači
s ukidanjem postojeeeg ustavnog stanja. Konačno, u odredbi da usta-
votvorna skupština može donijeti novi ustav samo uz pristanak većine
Slovenaca, većine Hrvata i većine Srba Maček je vidio mogućnost da
osigura uspjeh svojim gleddštima i da se isključi mogućnost majorizi-
ranja, jer bez suglasnosti Hrvata novi ustav ne bi mogao biti done-
sen. Ali po ovoj odredbi ni HSS ne bi mogla u ustavotvomoj skup-
štini da progura ona gleddšta na koja ne bi pristali Slovenci i Srbi.
Ovdje je zato bila sadiržana opasnost da za dugo vremena ne bude
postignut sporazum о novom ustavu.'r’

5 Za razdoblje od petomajskih izbora do Sporazuma od 8. oktobra 1937.

vid. T. S t о j к о V, О stvaranju Bloka narodnog sporazuma, Is lo rija X X veka,
Z b orn ik radova, V I, Beograd 1964, 245-299.
 Ч м ,UV° D - 25
---------------------------- !l----------- -u v......... — л__
/\ Л г И C u re r y J ^ i ^ y )
Nakon potpisivanja Sporazuma od 8. oktotyra u selu Farkašiću
sastali su se, 21. oktobra 1937T~sefovi stranaka koje sCPpo^pisale Spo-~
razum. Raspravljalo se о tome na koji način treba povesti akciju za
popularizaciju Sporazuma. Od ovih dogovora nije se, medutim, pre-
šlo u akciju. Tako jo po zaključenju Sporazuma nastala jedna duža
pauza u aktivnosti opozicionih grupa.
г/ Provodenje Sporazuma od) 8. oktobra zavisilo je prije svega odi
kneza Pavla, od kog je morala doći i inicijativa za njegovo sprovo-
denje. On je, međutim, od samog početka imao prema ovom Spora-
zumu negativan stav. Maček je nastojao da s knezom Pavlom održava
što povoljnije odnose. Nakon Sporazuma on je stalno očekivao da će
ga knez primiti u audijenciju. Početkom aprila 1938, po Mačekovu
ovlašćenju, kod) kneza Pavla i ministra dvora Antića bio je I. Suba-
šić.6 Očekivala se i skoro Mačekova audijencija. Uoči predstojeće Ma-
čekove audijencije (kao i povodom trogodišnje vladie) predsjednik i
potpredsjedndci JRZ, Stojadinović, Korošec i Spaho, uputili su knezu
Pavlu memorandum u körne je izneseno njihovo gledište о stavu koji
knez treba da zauzme u razgovoru s Mačekom. Izražavajući uvjerenje
u stabilnost vlade, s jedne strane, a, s druge, u slabljeoje Mačekova
pokreta, potpisnici memoranduma izražavaju mišljenje о potrebi da
se dotadašnja politika i nadialje dosljedno nastavi. Oni sugeriraju
knezu Pavlu da se ograniči samo na to da sasluša Mačekove pri-
jedloge, a da se ne upUšta u konkretne pregovore, već to treba pre-
pustiti vladi, čime se izbjegava da odgovornost za eventualni ne-
uspjeh pregovora budie prebačena na Namjesndštvo. Kako narednih
mjeseci treba pomišljati na raspisivanje skupštinskih izbora, a cije-
neći da su vladine šanse na predstojećim izborima dobre, kaže se da-
lje u memorandiumu, „rez^ltat audijencije ne bi nikako trebao da
bude takav, da ankuražira opoziciju, a slabi Vladu“ . Potpisnici me­
moranduma dalje naglašavaju da Maček u audijenciji mora dia dobije
utisak, da se s njim želi suradnja, da se želi rješenje hrvatskog pi­
tanja, ali se ne želi napuštanje rezultata dotadiašnje politike.
„G. dr. Maček bi mogao, ako hoće, samo dia ptroširi današnju vlada-
vinsku kombinaciju, ali ne da je zameni svojom“ ; on treba da stekne
utisak „dia za njega postoji uvek mogućnost da ude u Vladu i da stoga
nije Udružena Opozicija jedina politička kombinacija“ . Potpisnici
memoranduma smatraju da bi u audijenciji s Mačekom trebalo razgo-
varati samo о onome ,,što se obično naziva ,Hrvatsko pitanje4“ , a ako
bi se Maček interesirao za izbomi zakon i izbore, „trebalo bi dati ovaj
odgovor: a) Kraljevska vlada misli da za izbore još nije momenat
došao; b) da će pre izbora biti saopšteno g. dr. Mačeku mišljenje
Kraljevske Vlade odnosno izbornog zakona, kao što je to Pretsednik
Vladie u svoje vreme vec bio obećao g. dr. Mačeku; v) do sada to
nije učinjeno, jer ni u samoj Vladi to pitanje, kao neaktuelno nije
bilo raspravljano“ 7.
Do Mačekove audijencije došlo je krajem juna.8 On je tom pri-
Hkom iznio više puta ponovljeni zahtjev za raspisivanjem izbora za
0 A rh iv Federativne Socijalističke Republike Jugoslavije (A SFR J), Zbirka
H. K i’izman (u daljem tekstu: Zbirka H. Krizm an), Dnevnik, 9. IV 1938.
7 ASFRJ, Zbirka M. Stojadinović (u daljem tekstu: Zbirka M. Stojadino-
vić), f —39, 24. V I 1938.
8 V. M a č e k u svojim memoarima (In the Struggle fo r Freedom , N ew
Y o rk 1957, 181) navodi da je ova audijencija bila u julu. Iz Krizm anova Dnev-
nika (26. V I i 4. V II 1938) vid i se da je to bilo, 26. VI.
 2ß — LJTJBO BOBAN

Ustavotvomu skupštinu i predložio knezu Pavlu da prihvati Spora­

zum od 8. oktobra. Ovaj je na Mačekov pri j edlog negativno odgovo-
rio, dodavši da on sam о tome ne može donijeti odluku, jer to ovisi
i о drugoj dvojici namjesnika, na što je Maček primijetio da druga
dvojica namjesndka ne znače ništa niti će postojati ako bi se prihvatio
i realizirao Sporazum opozicije. Knez je uvjeravao Mačeka da je
Srbija protiv Sporazuma opozjicije i da je položaj Stojanovićeve
via die stabilan.0
U vodstvu SDK smatralo se da u akciju za popularizaciju Spo­
razuma od 8. oktobra treba prijeći prije svega na terenu Udružene
opozicije. Vodstvo pak Udružene opozicije stalno je oklijevalo s po-
duzimanjem ove akcije. A nd sam Maček nije bio za poduzimanje
takvih akcija koje bi mogle izazvati negodovanje kneza Pavla. On
se nije želio u tolikoj mjeri vezati za Udruženu opoziciju ako bi to
značilo gubljenje kredita kod kneza Pavla. Još na spomenutom sa-
stanku u Farkašiću bilo je zaključeno da će Maček na poziv UO po-
sjetiti Beograd u okviru akcije za popularizaciju Sporazuma od
8. oktobra. S ovim se, medutim, stalno odiugovlacilo.10
Pred Mačekovu posjetu Beogradu Stojadinović je, u svom go-
voru u Splitu, još jednom potvrdio odlučnost vlade da se nastavi s dio-
tadašnjom politikom. „U JRZ“ , izjavio je Stojadinović, „danas je sa-
kupljena ogromna većina Srba, ogromna većina Slovenaca i ogromna
većina Muslimana, a takode i lep broj Hrvata. Stoga današnja vlada-
vinska kombinacija ostaje kao trajna baza naše državne politike. Mi
ćemo radio pozdravitd svako pojačanje postojećeg stanja, a naročnto
ako bi moglo doći do sporazuma sa onim Hrvatima čiji je voda
g. du'. Maček.“ Stojadinović je odibacio Sporazum od 8. oktobra kao
bazu za sporazum s Mačekom. „M i imamo u svima pitanjima utvr-
đeno gledište, a u njima je osnov to, da ako želimo sporazum sa biv-
‘ šom Hrvatskom seljačkom strankom, ima tri stvari u kojima se mi
ne možemo ppgadatiTl^eina p o^ g S e niti ima d^kusiie^po^pitaaäma,.,
pivo^n on arh ije i^mia^jeT'đfugio, n a ro d n o g T ^ žavnOg^ledinstva i
tfećeT^omene-JJstava u ovom möomentuT^ "
Kako je zahtjevnzä'uMdanjem Septembarskog ustava bio glavni
razlog što se knez Pavle negativno odnosio prema Sporazumu od
8. oktobra, čula su se mišljenja da bi prdlikom Mačekove posjete
Beogradiu ovaj Sporazum mogao biti revidiran tako što bi bio izo-
stavljen zahtjev za neodložnim ukidanjem Ustava. Maček je posjetio
Beograd sredinom augusta 1938. U rezoluciji koja je tom prüikom bila
usvojena potvrdena je vjemost Sporazumu od 8. oktobra i ponovo
naglašena potreba neodložnog ukidanja Ustava.12
Poslije puta u Beograd Maček je zatražio audijenciju kod kneza
Pavla u namjeri da ga obavijesti о stavu opozicije prema Stojadinovi-
ćevoj vladi. Nakon izvjesnog vremena, |X)što ga knez nije pozvao, on
je opozvao svoju prijavu za audijenciju. Knez Pavle je na to preko
Subašića izvijestio Mačeka da će ga uskoro primiti. Do sastanka je

9 H. Krizm an, Dnevnik, 4. i 19. V II 1938; V. M a č e k, n. dj., 181.

10 U au dijenciji 26. juna M aček je obavijestio kneza P a vla da će uskoro
posjetiti Beograd u okviru populariziranja Sporazuma od 8. oktobra. O vaj je
prim ijetio da će se tako M aček lično moći u vjeriti da Stojadinović ima punu
podršku u Srbiji. (V. M a i e k , n. dj., 181; H. Krizm an, Dnevnik, 4. V II 1938.)
11 Политика, бр. 10833, 27. V I I 1938.
12 T riu m f m isli narodnog sporazuma, Zagreb 1938, 18—20.
 uvoD — 27

došlo u dvorskom vozu, na putu od Zidanog Mosta do Zagreba,

9. oktobra 1938.13 U memoarima Maček navodi da je knez Pavle tom
prilikom namjemo izbjegavao razgovor о političkim stvarima.14
Medutim, u jednom razgovoru s M. Tuparajaninom u martu 1939. on
je izjavio da je tom prilikom s knezom razgovarao о teritorijalnom
aspektu hrvatskog pitanja.15

ls Ovaj datum navodi knez Pavla u jednom razgovoru s J. Jovanovićem.

(ASFRJ, Zbirka J. Jovanović — u daljem tekstu: Zbirka J. Jovanović — bilješka
od 26. I l l 1939.)
14 V. M a č e k , n. dj., 182-183.
15 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 30. I l l 1939. о Tupanjaninovu izvještaju
nakon razgovora s Mačekom. U intervjuu dopisniku lista N ju jo rlc tajm s Maček
je izjavio da je i prilikom ove audijencije m olio kneza P avla da se raspišu
izbori za Ustavotvom u skupštinu. (The New Y o rk Times, 5. X I I 1938, B ilten
Centralnog presbiroa — u daljem tekstu: СРВ — IV , 27. X I I 1938,)
 I glava

V AN JSKO PO LITICKI POLOZAJ JUGOSLAVIJE PRIJE

OBRAZOVANJA CVETKOVIĆEVE VLADE

1. Vanjskopolitička orijentacija Stojadinovićeve vlade

Vetrsajski sistem, na kome je bila izgradena poslijeratna Evropa,

ubrzo je doživljavao krizu. Pobijeđene zemlje zahtijevale su da budiu
oslobodene stega koje im je ovaj sistem nametnuo. Takve je zahtjeve
najenergičndje postavljala Njemaöka, osobito nakon dolaska nacio-
nalsocijalista na vlast. U revizionističkim ambicijama uz Njemačku
se našla i Italija. Sile pobjednice od samog početka nisu pokazivale
potrebnu spremnost niti, zbog raznih razloga, bile dovoljno sposobne
da se energično suprotstave ambicijama reviziondstičkih sila. S druge
strane, ekspanziju revizionističkih sila željelo se usmjeriti na Istok,
prema Sovjetskom Savezu, koji su buržoazije zapadnih zemalja sma-
trale za svog glavnog protivnika. Ovakva atmosfera u medunarodnim
odnosima pogodovala je ambicijama revizionističkih sila.
Revizionistička politka nacionalsocijalističke Njemačke bila je
praćena burndm privrednim razvitkom u zemlji i ekspanzijom na
stranim tržištima, naročito s obzirom na izgradivanje ratne industrije,
koja je dobila najistaknutije mjesto u privredi nacionalsocijalističke
Njemačke. Prostor jugoistočne Evrope imao je naročiti značaj u nje-
mačkim pianovima „životnog prostora“ . Zemlje jugoistočne Evrope
raspolagale su sirovinama i agrarnim proizvoddma, što je upravo i
bilo potrebno Njemačkoj. Naročito su se agrarni proizvodi teško pla-
sirali na svjetskom tržištu, makar su nudeni po ndskim cijenama. Ze­
m lje jugodstočne Evrope vidjele su u Njemačkoj sigurnog potrošača
svojih proizvoda i mogućnost da se oni plasiraju po većim cijenama
nego na svjetskom tržištu. Ovo je bilo vrlo primamljivo za liferante
agrarnih proizvoda u balkanskim zemljama. Sa svoje strane, Nje-
mačka je u jugoistočnu Evropu liferovala industrijske proizvode, po
sistemu kliringa.
Privredma ekspanzija Njemačke na Baikanu vršena je po utvrde-
nom sistemu. Njemačka je nastupala s dugoročnim privrednim aran-
žmandma, što je bilo privlaono za privrede balkanskih zemalja, koje
su u tome vidjele garanciju da će se na duže vrijeme osigurati plasman
vlastitih proizvoda. Njemačka je u isto vrijeme balkanskim zemljama
davala razne olakšice, nuddla kreddte, u većoj mjeri angažirala svoj
kapital u privredi ovih zemalja. Cjelokupnim sistemom mjera razvoj
privrede balkanskih zemalja podesavan je prema interesima nje-
mačke privrede. Privreda balkanskih zemalja sve više je tako do-
vodena u ovisnost о Njemačkoj..
30 — LJUBO BOBAN

Njemački privredmi planovi na Balkan u sve vise su zahvaćali

i jugoslavensku privredu. Trgovinski promet s Njemačkom u oba
pravca stalno se povećavao na račun prometa Jugoslavije s drugim
zemljama. U vezi s ekonomsklm sankcijama protiv Italije, zbog abe-
sinskog rata, glavni dio jugoslavenskog izvoza u ovu zemlju potekao
je prema Njemačkoj. Tako je Njemačka od 1935. izbila na prvo mje-
sto u jugoslavenskom izvozu.
Njemačka privredna ekspanzija na Balkan značila je potiski-
vanje Franeuske i Velike Britanije s ovog prostora. Ove dvije zemlje
ndsu nezainteresirano pratile njemačku privrednu ekspanziju i podu-
zimale su izvjesne mjere da bi joj parirale. Velika Britandja bila je
u tome aktivnija od) Franeuske. Paralelno s privredndm mjerama po-
duzimane su i diplomatske mjere radi sprečavanja njemačkog poli-
tičkog utjecaja na ovom prostoru. Sve te mjere nisu, medutdm, mo­
gle da zaustave njemačku privrednu i političku ofanzivu i dia ugroze
prvenstvo Njemačke. Rezultat tih mjera stvarao je kod balkanskih
država uvjerenje da ne smiju rnnogo očekivati od Frarucuske i Velike
Britanije. Ove dvije zemlje ndsu ni postavile sebi za cilj da se na bal-
kanskom prostoru potpuno istisne Njemačka. Niti su ovo željele niti
su za to bile sposobne. One su bile spremne da na balkanskom prostoru
priznaju prvenstvo njemačkim privrednim interesima i samo su že-
ljele da se nađe jedan modius vivendi и razgrandčenju i međusohnom
poštivanju interesa.
Politika Velike Britanije na Baikanu bila je sastavni dio bri-
tanske generalne političke linije prema Njemačkoj . Osnovna ka-
rakteristika ove politdke bila je tolerantnost i popustljivost pred nje-
mačkom ekspanzijom. Zadiatak te politike nije bio da se njemačka
opasnost zaustavi i spriječd, već da se usmjeri prema glavnom pro-
tivniku — Sovjetskom Savezu. Politika tolerandje i povladivanja
njemačkoj ekspanziji ubrzo se osvetila i samoj Velikoj Britaniji i
Francuskoj. One su dovedene и situaeiju da su bile primorane pod-
nosti uejenjivanja koja im je iz diana и dan priredivala Njemačka. Već
otkazivanje Lokarnskog (Locarno) sporazuma и martu 1936, a zatim
anšlus (Anscliluss) i Minhenski (Münchein) sporazum bili su diktati
koje je Njemačka postavila zapadnim demokradjama. Kadia je izvr-
šeno pripajanje Austrije, otpor Velike Britanije i Franeuske sveo se
samo na uobieajene diplomatske proteste. Još se bura oko anšlusa
nije ni smirila, a Njemačka je postavila move zahtjeve, prema Ceho-
slovačkoj. Sva podrška Velike Britanije i Franeuske Cehoslovačkoj
svela se na savjete da se kapitulira pred' Njemačkom.
Ekspanzionistička politika Njemačke zabrinjavala je i male
zemlje jugoistoene Evrope, koje su и tome vidjele opasnost za svoj
vlasti opstanak. A li i pored tog straha od Njemačke one su se sve
više povezivale s mjom, privredno i politički. Prepuštene njemačkoj
privrednoj ekspanziji, balkanske zemlje su ne bez razloga bile uvje-
rene da svoj и egzistendj u ne mogu bez rezerve povezivati za zapadne
demokradje. Otkazivanje Lokarnskog ugovora bez francuskog otpora
pokazivalo je dia Francuska nije spremna da brand ni svoje vlastite
interese čak ni onda kada su oni direktno ugroženi. Balkanske zemlje
slabo su mogle и takvim uslovima vjerovati и zaštitu od strane Fran-
cuske. Anšlus i Minhenski sporazum iz vise razloga su pogoršali
položaj balkansldh zemalja. Kapitulacija pred diktatom Njemačke
znadla je priznanje inferiornosti zapadnih demokraeija. i’ripojenjem
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — ß j

Austrije i Sudeta Njemačka je zadobila strategijsku prednost prema

zemljama centralne i jugoistočne Evrope. Balkanske zemlje došle su
u još veću privrednu ovisnost prema Njemačkoj, koja je preuzela i
promet Austrije s ovim zemljama.1
Donekle se može reći da je jugoslavenska vlada bila prva od bal-
kanskih vlada koja je osjetila novu medunarodnu situaciju koja je
nastajala kao rezultat jačanja Njemačke. Još je kralj Aleksandar otpo-
čeo preorijentaciju od Francuske na Njemačku. Ova njegova preori-
jentacija bila je uslovljena dvama razlozima. Prvi razlog bila je
Austrija, koja je sa svojim ambicijama obnavljanja Habsbuške mo-
narhije davala nade separatist!čkim tendencijama u Hrvatskoj. Stoga
je kralj Aleksandar u eventualnom anšlusu vidio mogućnost da se te
kombinacije definitivno presjeku.2 Drugi razlog bili su zategnuti od-
nosi s Italijom. Oslonom na Njemačku i njenim eventualnini. izbija-
njem na italijansku granicu željelo se osloboditi italijanskog pritiska.
Ovu Aleksandrovu politiku nastavio je i dal je produbljavao knez
Pavle. Iako svojim simpatijama usko vezan za Englesku, on je spro-
voddo kurs jedne šire orijentacije na Njemačku. Temelj daljndh od-
nosa Njemačke i Jug'oslavije bio je udaren na jednom tajnom sastanku
kneza Pavla i Hitlera u Berhtesgadenu (Berchtesgaden).a U razgovoru
s Hitlerom, sredinom januara 1938, u vrijeme kada je Hitler otvoreno
govorio о anšlusu, Stojadilnović je potvrdio blagonaklonu politiku Ju-
goslavije prema Njemačkoj. Po Pavlovim instrukcijama, on je Hi-
tleru izjavio da Jugoslavija nikada i ni pod kakvim okolnostima neće
ulaziti u kombinacije koje bi bile uperene protiv Njemačke.4
Osnovna karakteristika Stojadiinoviceve politike prema Njemac-
koj bila je politika nezamjeranja i izbjegavanja svih poteza koji bi
mogli izavati negodovanje Njemačke. Računajući s povoljnom atmo-
sferom u jugoslavensko-njemackim odnosima Stojadinović je s ma-
nje nepovjerenja pratio ßve njemačke poteze koji su u većoj mjeri
tangirali interese Jugoslavije. Takav je bio i njegov stav povodiom
anšlusa. Izbijanjem Njemačke na jugoslavensku grandcu Jugoslavija
je iz više razloga bila dovedena u nepovoljnu situaciju. Prije svega
tako što je Njemačka time zadobila povoljnu strategijsku poziciju za
daljnje prodiranje. Susjedstvom s Njemačkom Jugoslavija je bila di-
l ektno ugrožena. S druge strane, stvoreni su povoljni uslovi za utjecaj
Njemačke na njemačku nacionalnu manjinu u Jugoslaviji, koja je
sve više bivala zahvaćena procesom nacifikacije. Njemačka je apsor-

1 О ovim pitanjim a vid. 2. A v r a m o v s k i , Sukob interesa V elik e B ri-

tanije i Nemačke na Baikanu uoči drugog svetskog rata, Is to rija X X veka,
Z b o rn ik radova, II, Beograd 1961, 8. i d. (U daljem tekstu: Sukob interesa.)
2 Vid. A rh iv V ojnoistorijskog instituta J N A (А —V II), kutija 55, fascikla 6,
dokumenat 30, saslušanje ministra dvora M. Antića, 30. V. 1941, pred Kom isijom
za ispitivanje odgovornosti u vezi s državnim udarom od 27. marta 1941.
* U izjavi pred organima narodne vlasti 1945 (А —V II, 59, 4/47) Aleksandar
Cincar-M arković navodi da je ovaj tajni sastanak bio u oktobru ili novembru
1936. U Documents on G erm an Foreign Policy 1918—1945, series D, vol. V
(D G FP, D, V), Washington 1953, 222, пар. 2 stoji da je knez P a v le u Berhtesga­
denu bio u augustu 1936. Cincar-M arković, tada poslanik u Berlinu, navodi
u spomenutoj izja vi da mu je knez P a v le poslije razgovora s H itlerom izjavio
da je H itler tražio da u slučaju konflikta Njem ačke s drugim silama Jugoslavija
zauzme neutralan stav. Zauzvrat ovoj obavezi Njem ačka bi garantirala granice
Jugoslavije i pružila joj podršku u slučaju eventualnih italijanskih aspiracija.
* DGFP, D, V, 222—223; saslućanje M. Antića, kao пар. 2.
 32 — LJUBO BOBAN

bovala onaj promet koji je Jugoslavija imala s Austrijom i zadobila

kontrolu na Dunavu. Sve je to dovodilo Jugoslaviju u veću privrednu
ovisnost о Njemačkoj i u veću ovisnost u cjelini. Svi su ti razlozi
zahtijevali da se prema Njemačkoj odnosi s vise obzira. Mada je izbi-
janjem na granicu Jugoslavije Njemačka postal a glavna opasnost za
Jugoslaviju, prema njoj je povedena politika još većeg zbližavanja.
Iako i sam svjestan svih opasnosti koje su prijetile od njemačke
ekspanzije, Stojadinović je požurio u momentu anšlusa da srdačno
pozdravi Njemačku kao susjeda.5 Još u razgovoru s Hitlerom, sredi-
nom januara 1938, Stojadinović je izjavio da austrijsko pitanje sma-
tra kao čisto unutrašnje njemačko pitanje.0
Približavanje Njemačkoj bilo je jednovremeno praćeno< hlađe-
njem odnosa s Francuskom, pod čijim je utjeeajem Jugoslavija bila
nakon prvog svjetskog rata. Neodlučan stav i same Francuske prema
Njemačkoj demoralisao je male zemlje koje su bile vezane za Fran-
cusku. U ovakvom stavu Francuske prema Njemačkoj, kao i u nje-
nim unutrašnjim slabostima, Stojadinović je nalazio opravdanje za
kurs približavanja Njemačkoj. On se bez mnogo dvoumljemja odilučio
za hlađenje svojih odnosa s PYancuskom, ali ne kidajući veze s njom.7
Velika Britanija je duže vremena bila uglavnom zadovoljna Stojadi-
novićevom vanjskom politikom. Uostalom, dugo vremena se Stojadi-
novićeva vanjska politika inspirisala britanskom spoljnopolitičkom
orijentacijom.
Iz ovakve Stojadinovićeve politike prema Njemačkoj slijediio je i
njegov stav prama Maloj antanti. Dogadaji su predskazivali da glavna
opasnost Cehoslovačkoj, članici Male antante, prijeti od Njemačke.
Otvoreno podržavanje Cehoslovačke bilo bi u suprotnosti sa Stoja-
diinovićevim blagonaklonim stavom prema Njemačkoj. Zato se on već
i pri je same krize opredijelio u čehoslovačkom pitanju. Poslije anšlusa
očigledino je bilo da će prvi njemački korak biti upravljen prema
Cehoslovačkoj. U tom momentu poslanik Hristić prenosi Ćanu (Ciano)
Stojaddnovićevu poruku: ,,On« (Stojadinović) smatra, da će Njemačka
prije ili kasnije pristupiti aneksiji Sudeta i da će Poljska i Mađarska
urediti svoje račune s Pragom, tako da će na koncu d'oći do stvaranja
male češke države neutralnog karaktera. Stojadinović nema šta pri-
mijetiti protiv takvog plana i ne namjerava poduzeti neku gestu. Moli,
da se njegovo gleddšte smatra kao striktno povjerljivo.“ 8 Kako je
Jugoslavija prema Cehoslovačkoj imala obaveza samo u slučaju na-
pada od strane Madarske, a ne i u slučaju napada Njemačke, Stoja-
dinovićeva nastojanja bila su usmjerena na to da se Madarska odi-
vrati od toga da prva napadne Cehoslovačku, u kom bi slučaju Ju­
goslavija morala ispuniti svoje obaveze iz Male antante. Stojadinović
je davao do znanja da će ostati nezainteresiran ako Madarska svoje
račune s Cehoslovačkom bude uredivala poslije napada Njemačke na

Б D G FP, D, V, 259—260, izjava Stojadinovića njemačkom poslaniku u Beo-

gradu fon Herenu.
8 Stojadinović je tom prilikom izja vio: „U habzburškom pitanju Jugo­
slavija je potpuno sporazumna s Njem ačkom i spremna je, ako je potrebno,
da maršira s njom.“ (DGFP, D, V, 228.) Vid. M. S t o j a d i n o v i ć , N i rat
n i pakt, Buenos A ires 1963, 498, 501—502.
7 Vid. C i a n o , L ’Europa verso la catastrofe, Verona (M ondanari) 1948,
230—231, Stojadinovićev razgovor s Canom, 1 1 . X I I 1937, u Rimu.
8 Isto, 302, 18. IV 1938.
 SPORAZUM CVETKOVlć — MACEK — 33

Cehoslovačku. Stoga je on u Berlinu i Rimu nastojao da se vrši pri-

tisak na Madarsku da ne bude inicijator napada na Čehoslovačku.0
Odnosi Italije i Jugoslavije do 1936. bili ©u loši. Od sredine ove
godine dolazi do sve većeg prdbližavanja. Temelj ovom približavanju
udiaren je Beogradskim sporazumom od 25. marta 1937. Zemlje-ugo-
vornice obavezale su se da će poštivati postojeće granice i sve sporove
rješavati mimim putem, te da će svaka od njih na svom teritoriju
sprečavati djelatnost koja bi bila uperena protiv teritorijalnog inte-
griteta i režima zemlje-potpisnice sporazuma. Poslije ovog sporazuma
aktivnost ustaške emigracije u Italiji gotovo potpuno je zamrla.
Jedan odi bitnih razloga za ovo približavanje Italije i Jugoslavije
bila je zajedmička opasnost od njemačke ekspanzije. Navodeći razloge
zbog kojih želi da Stojadinović prilikom posjete Italiji, početkom de-
cembra 1937, „dozivi izvamredam prijem“ , Ćano pišet „Na prvom mje-
stu zbog toga, što Beogradski ugovor smatram osnovnim za našu po-
litiku. Savez sa Slavenima dozvoljava nam, da spokojno gledamo na
moguonost anšluisa.“ 10 Njemačka opasnost postala je naročito ocita
poslije izbijanja Njemačke na granicu Jugoslavije i Italije. U ovoj
situaciji vidjeli su se razlozi još većeg približavanja ovih dviju ze-
malja. Bilježeći svoj razgovor s jugoslavenskim poslanikom u vrijeme
anšlusa Cano piše da je pri sklapanju Beogradßkog sporazuma imao
u vidu situaciju koja je nastala anšlusom i dodaje: „Sada mislim na
drugi ugovor, koji će trebati ßklopiti s Jugoslavijom: vezati sudbinu
diviju zemalja u zajedničkoj odbrani naših svjetova; ovo bez kvarenja
prijateljstva s Njemačkom, koje je za Rim i Beograd, sve dok u srcu
Evrope bude 80 milijuna Nijemaca, jedna fatalnost, makar teška, ali
stvarna.“ 11
Cano se požurivao da Stojadinovića što prije i što više veže za
Italiju i radi toga da on ne bi odviše pao pod utjecaj Njemačke, na-
ročito poslije anšlusa. Izvještavajući Stojadinovića о tome da se u Ita­
liji sve više osjeća strah od izbijanja Njemačke na Jadran, Hristić
piše: „U vezi sa tim savez sa našom zemljom želi se ovde ne samo
radi eventualne zajedmičke odbrane nego i kao garantija da se Jugo-
slavija neće eventualno vezati sa Nemačkom. Treba predvidieti da će
se talijanska nastojanja sve više kretati u tom praveu i da radi toga
naš položaj može postati sve delikatniji. Ovo naročito ako bi se do-
godilo da politika osovine Rim — Berlin dode u krizu.“ 12

" Isto, 238, Stojadinovićeva izjava Canu na sastanku u Veneciji, 18. V I

1938. U jednom izvještaju Stojadinoviću, početkom oktobra 1938, poslanik u
Rim u Hristić izvještava о svom razgovoru s Canom i dodaje: „O vom prilikom
ponovio sam grofu Canu da bi bilo korisno ako bi Ita lija d ejstvovala u Pešti
da nas Madarska ne dovede u nezgodnu alternativu, da zagazim o u rat koga
nećemo ili da ispadnemo kao da nismo ispunili naše obaveze iz M ale Antante.“
(Zbirka M. Stojadinović, f —23, 4. X 1938.)
10 C i a n o , D iario 1937—1938, Bologna 1948, 63. Povodom Stojadinovićeva
odlaska Cano je zabilježio: „N išta nova nije napisano, ali izmedu d v ije zem lje
postoji mnogo više nego što proizlazi iz Beogradskog ugovora. R azgovori ovih
dana značajni su takoder za savez, koji bi mogao d jelovati u više pravaca.
Jednog dana, možđa, i prema sjeveru.“ (Isto, 65, 10. X I I 1937.)
"Is to , 132, 13. I I I 1938. N ekoliko dana kasnije, prilikom puta Hristića
u Beograd, Cano b ilježi: „Rekao sam Hristiću, koji putuje za Jugoslaviju, da me
hiljadu razloga gonilo da sklopim Beogradski ugovor. Danas ih ima hiljadu
i jedan, da ga se učvrsti.“ (Isto, 139, 24. I I I 1938.)
12 Zbirka M. Stojadinović, f —24, izvještaj od 18. IV 1938.

3 Sporazum Cvetković — M aček

34 — LJUBO BOBAN

Italija, Austrija i Madarska bile su vezane Rimskim protokolima

iz marta 1934.13 Poslije poboljšamja odnosa s Jugoslavijom, u itali
janskim namjerama bilo je da se u ovaj trokut uvuče i Jugoslavija.1‘
Ova kombinacija imala bi, pored ostalog, zadatak dia bude brana
njemačkoj ekspanziji. Vezana uz Njemačku, iako svjesna opasnosti
koja joj od njemaeke ekspanzije prijeti, Italija ipak nije htjela dia se
otvoreno ekspondra protiv Njemačke. Zato je anšlus primljeni bez
otvorenog italijanskog protivljenja. Time je bio razbijen trokut
Rim — Вес — Budimpešta. Rim je ovo želio nadoknaditi uvlačenjem
Jugoslavije i stvaranjem jednog bloka koji bi sačinjavale Italija,
Jugoslavija i Mađarska.15 Iz Rima se stalno Jugoslaviji i Madarskoj
savjetovalo poboljšanje medusobnih odnosa. Rim je u svojim plano-
vima imao i jednu širu komibinaeiju, u 'koju bi ušle Poljska, Ma-
darska, Jugoslavija, Rumuni ja i Bugarska.10
Italijanska aktivnost u centralnoj i jugoistočnoj Evropi išla je
za tim da se oslabi i razbije francuski i britanski utjecaj u ovim
zemljama. Za prodior u ovaj prostor Italija je davala najveće zna-
čenje pridobijanju Jugoslavije, koju je trebalo u što većoj mjeri
izvuci ispod britanskog i francuskog utjecaja. Preko Jugoslavije, Ma-
đarske i Bugai'ske željelo se napraviti prodor u francusko-britansku
mrežu u Podunavlju i na Baikanu, da bi se tako zabio klin izmedu
Male antante i Balkanskog sporazuma, kao francusko-britanskih si­
stema. U ovim namjerama Italija je bila podržavana od Njemačke,
koja se u tome rukovodila istim željama.
Daljnji razlog italijanske aktivnosti na ovom prostoru bila je
želja da se ove zetmlje što više učvrste u svojoj antisovjetskoj orijen-
taeiji, da se one organiziraju kao bedem protiv boljševizma. Svemu
ovome treba dodati i italijanske privredne interese, mada je Italija
bila u nepovoljnom položaju u odnosu na Njemačku, koja je na ovom
prostoru zadobila dominantne pozieije.
U januaru (19. do 21) 1939. Cano se sastao sa Stojadinovićem na
državnom dobru u Belju. Taj susret je imao višestruko značenje.
Glavno pitanje u razgovorima bila je Albanija. M u slim (Mussolini)
i Cano već d)uže vremena razmišljali su о tome kako iskoristiti po-
godan momenat za likvidaciju albanske nezavisnosti. U svojim pre-
okupacijama oko Albanije oni su prije svega vodili računa о držanju
Jugoslavije. Musolini je računao s tim da zapadne demokraeije neće
pružiti otpor ovom italijanskom koraku. On nije također računao ni
s nekom intervencijom Jugoslavije, uzimajući u obzir njen težak po-
ložaj, između Italije i Njemačke. Za njega je bilo osnovno da zbog
Albanije ne olabavi prijateljstvo sa Stojadinovićem. Stoga se likvida-
cija albanske nezavisnosti željela izvršiti samo u sporazumu s njim.17
U razgovoru s Canom Stojadinović je načelno prihvatio plan za
likvidaciju Albanije u sporazumu s Italijom. Konkretno razgrani-
čenje italijanskih i jugoslavenskih interesa nije bilo razmatrano. Ćano

13 P o t e m k i n , H istorija diplom acije, III, Zagreb 1951, 440.

14 Vid. С i a n о, U E u rop a verso la catastrofe, 174, razgovor M usolinija
(Mussolini) s austrijskim kancelarom Sušnigom (Schuschnigg), 22. IV 1937.
- 18 Vid. C i a n o , D iario 1937-1938, 311-312, 19. X I I 1938.
1U Isto, 129, 9. I l l 1938; H ristićev izvještaj Stojadinoviću, 4. X 1938, kao
nap. 9.
17 Vid. C i a n o , D iario 1937-1938, 170, 10. V 1938, 305-306, 6. X I I 1938.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 3 5

bilježi da je on u odnosu na Jugoslaviju govorio о ispravci granice,

dok je Stojadinović govorio о podijeli Albanije.18
Po svemu sudeći Stojadinović nije knezu Pavlu saopćio pune
informacije о razgovorima s Canom u vezi Albanije. Cincar-Marković
u spomenutoj izjavi navodi da ga je poslije Canove posjete pozvao
knez Pavle i stavio mu u zadatak da se kod Stojadinovića informira
о rezultatima razgovora oko Albanije. Stojadinović je, navodi Cin-
car-Marković, odgovorio necdtredeno, ali tako da je on stekao uvjere-
nje da je s Canom već napravljen aranžman о podjeli Albanije. Sam
Stojadinović zamolio je Cana da u razgovoru s knezom Pavlom spo-
mene pitanje Albanije. О razgovoru s knezom Cano je zabilježio:
„Kod njega sam također naišao na povoljan odziv. On je čak manje
cd Stojadinovića pokazivao interesa za veličinu teritorija, koji bi
pripao Jugoslaviji.“ 19 О Stojadinovićevim razgovorima s Canom i pla-
novima oko Albanije knez Pavle je odmah obavijestio London.20
Kao kompenzaciju za italijansko proširenje na Albaniju Rim je
protežirao Stojadinovićeve ambicije prema Solunu.21 Cano je u razgo­
voru sa Stojadmovicem na Belju stavio ovome u izgled, pored osta-
lih prednosti koje bi proizišle iz jugoslavensko-italijanskog aran-
žmana о Albaniji, italijansku pomoć u momentu kada se dionese
odluka о zauzimanju Soluna.22
Cano i Stojadinović raspravljali su i о pitanju madarsko-jugosla-
venskog zbhženja, za koje se zalagala Italija. Stojadinović je za ovo
pitanje pokazao interesovanje. On je, međutim, poboljšanje odnosa
s Madarskom uslovljavao poboljšanjem odnosa Mađarske s Rumu-
nijom.23
Izražavajući zabrinutost zbog pritiska Njemačke Stojadinović je
izrazio spremnost još jačeg oslona na Italiju. Na prvom mjestu on je
insistirao na proširenju privrednih veza s Italijom. I pored zaziranja
od njemačke opasnosti, on je izrazio odlučnost i za jednovremeno pro-
širenje suradnje i veza s Njemačkom. Rezultati Canove posjete u

18 C i a n o , L ’Europa verso la catastrofe, 411; vid. M. S t o j a d i n o v i ć ,

n. dj., 567-572.
18 C i a n o , L'E u ropa verso la catastrofe, 412. Nešto kasnije, sredinom
marta, knez P a vle je u razgovoru s J. Jovanovićem izja vio: „D r Stojadinoviću
nudio Cano najpre Skadar i deobu A rbanije i D r S. pristajao. Pa zar ne vidite
da oni hoće da podvale da uđu u Srednju Arbaniju i pruže ruku B u garim a. . .
Eh, ali bismo dobili teritorije bez krvi! A li bismo dobili Ita liju na B aikan u . . . “
(Zbirka J. Jovanović, bilješka od 16. I I I 1939.) Upored. D. C v e t k o v i ć ,
Prin ce Paul, H itle r and Salonika, International A ffairs, London, X X V II, br. 4,
oktobar 1951, 464.)
20 D. С V e t к о V i ć, P rin ce Paul, H itler and Salonika, 464.
81 B ilježeći jedan razgovor s Hristićem Cano je napisao 24. novembra 1938:
„U toku razgovora osvrnuli smo se na odnose izmedu Beograda i A tene i na
pitanje Soluna. Bodrio sam ga da porade prvom prilikom u pravcu Egejskog
mora, koje je prirodni izlaz Jugoslavena na more. T o je korisno naročito radi
olakšanja naše akcije u A lb an iji, koja sazrijeva prema predvidanju.“ ( C i a n o ,
D iario 1937-1938, 298.)
r ' 82 C i a n o , L ’E uropa verso la catastrofe, 411. U jednom razgovoru s J. Jo-
vanovićem P a vle je izja vio: „N udio Cano i Solun i to D r St.[ojadinović] primao.
Pa, kako može biti to, pokvarićem o Balkan.[ski] sporazum, a udarićemo na
Englesku, jer Solun je grčki a Grčka ima savez s Engles.[kom] i Tur.[skom].
Dr. St.[ojadinović] je bio naivan .. .ulazio je u sve moguće kom bin acije___ “
(Zbirka J. Jovanović, bilješka od 16. I l l 1939.)
13 C i a n o , L ’Europa verso la catastrofe, 408—409.
3ß — LJUBO BOBAN

cjelini značili su riješenost da se ubudiuće Jugoslavija još više poveže

s Osovinom Rim — Berlin, Stojadiinović je davao u izgled povlačenje
Jugoslavije iz Društva narodia i pristupanje Antikomimtema paktu.24
Njemačka štampa pratila je Canovu posjetu Jugoslaviji bez ve-
ćeg publiciteta. Ovakvo držanje njemačke štampe dalo je povod a
nekim krugovima na Zapadu za tvrdnju da izmedu Italije i Njemačke
postoji rivalstvo na Baikanu. Zvaniöni krugovi u Berlinu odbacivali
su ove tvrdnje i naglašavali da je Ćanova posjeta u okviru zajedndčke
diplomatsko-političke akcije Osovine u srednjoj Evropi i na Baikanu.25

2. Aktivnost vodstva Hrvatske seljačke stranke

radi dobijanja podrške iz inostranstva

Gotovo sve političke grupacije u Hrvatskoj koje su bile zaoku-

pljene hrvatskim pitanjem na ovaj ili onaj način kalkulirale su
s vanjskopolitiökim faktorom. To je bio slučaj i s Hrvatskom seljač-
kom strankom. Kako se s vanjskopolitičkim faktorom moglo kalku-
lirati u rješavanju hrvatskog pitanja, ovisilo je prije svega о tome
kako su se razvijali medunarodni odnosi i kakva je bila meduna-
rodna atmosfera, posebno kakva je bila atmosfera oko Jugoslavije.
Krajem 30-ih godina vanjskopolitički razvoj poprimao je vrlo zna-
čajan i sve veći utjecaj na razvoj hrvatskog pitanja. Vodstvo Hrvat­
ske seljačke stranke nastojalo je, kao uostalom i ranije, da se na
hrvatsko pitanje skrene pažnja kao na medunarodno pitanje, da se
strano javno mnijenje kao i zvanični faktori što više angažiraju u
ovome pitanju. Na ovom mjestu ć e s e u osnovnim linijama prikazati
kakav je bio stav prema hrvatskom pitanju, s jedne strane, Franeuske
i Velike Britanije, a, s druge, Njemačke i Italije, odnosno u kolikoj
mjeri je vodstvo Hrvatske seljačke stranke moglo računati na podr-
šku iz ovih zemalja i kakva je ta podrška stvarno bila.26
Nailazi se na velike teškoće u pokušaju dia se rekonstruiraj u
jugoslavensko-francuski odnosi, kako uopće u razdoblju između dva
rata tako i posebno u ovom razdoblju koje nas ovdje neposredno
interesira. Otud i teskoće da se dobije jedan cjelovitiji uvid u stav
zvaničnih francuskih faktora prema hrvatskom pitanju. No detalj-
nija rekonstrukeija ovog pitanja i nije nam cilj. Ograničit ćemo se
samo na nekoliko globalnih konstataeija.
Stojadinovićeva politika približavanja Njemačkoj i Italiji dovela
je dio pogoršanja odnosa s Francuskom. Zbog takve Stojadiinovićeve
politike u Parizu se željelo njegovo udaljavanje. Opozicija protiv
Stojadinovića u zemlji dobivala je podršku i ohrabrenje iz Pariza.
J. Krnjević, Mačekov predstavnik u zapadinim zemljama, češće je do-
lazio u dodir s francuskim zvaničndm predstavnicima. No sve fran-
cuske vlade nisu se jednako odnosile prema Stojadinoviću, pa uvijek
nisu bili ni jedlnaki uslovi za obraćanje predstavnika opozicije na
franeuske zvanične faktore.
24 Isto, 409, 412.
25 Diplom atski arhiv Državnog sekretarijata za inostrane poslove (D A S IP ),
Londonsko poslanstvo (L P ), kutija 899, izvještaj M inistarstva inostranih po-
slova za januar 1939.
20 O vaj pregled bit će dat uglavnom na osnovu jednog mog priloga u kome
se u nešto. širem kontekstu razm atraju M ačekovi pregovori s grofom Canom.
Rad (pod naslovom: Oko M ačekovih pregovora s grofom Canom ) donosi Istorija
X X veka, Z b o rn ik radova V I, Beograd 1964, 304—355.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER — 37

Ukoliko je Pariz bio zainteresiran za rušenje Stojaddnovića, onda

je to bilo prije svega zbog njegove spoljne politike. Mačekov pak
interes za rušenje Stojadinovića bio je sasvim drugi: njega je prije
svega interesiralo hrvatsko pitanje. Ali Pariz je u svojim kalkula-
cijama stalno računao s Jugoslavijom i bio zainteresiran i za njenu
unutrašnju konsolidaciju, pa otud i za rješavanje hrvatskog pitanja.
Pitanje je, medutim, koliko su francuski zvanični faktori odobravali
ona gledišta koja je zastupalo vodstvo HSS. Poznato je da se iz Pariza
ranije podržavala centralistička organizacija Jugoslavije, koja se sma-
trala kao najbolja garancija njenog vojničkog kvaliteta, za šta je
Francuska bila u prvom redu i zainteresiran^. Pitanje je u kolikoj se
mjeri krajem 30-ih godina odustalo od ovakve koncepcije. Ako je,
dakle, Maček mogao dobiti podršku francuskih zvaničnih faktora
protiv Stojadinovića, pitanje je koliko se ta podrska u istoj mjeri
proširivala i na one zahtjeve koje je vodstvo HSS postavljalo u vezi
s državnim preuredenjem Jugoslavije. A li još presudniji razlog što
Maček nije mogao oeekivati veću podršku iz Pariza proizlazio je iz
općeg položaja i uloge koju je Francuska u to vrijeme imala u evrop-
skoj politici i posebno njenog položaja u Jugoslaviji. Oslabljena unu-
trašnjim sukobima i u defanzivi pred njemačkom ekspanzijom, Fran­
cuska više nije na evropskom kontinentu igrala onu ulogu koju je
imala 20-ih godina. U utjecaju koji su zapadne demokracije držale
na Baikanu prvenstvo je imala Velika Britanija. To je bio slučaj i
s Jugoslavijom. Zbog svega toga Francuska i nije mogla vršiti neki
znacajniji utjecaj na unutrašnju situaciju u Jugoslaviji, pa prema
tome ni na rješavanje hrvatskog pitanja.27 Ako se i priznavala nužnost
većih koncesija opoziciju u Hrvatskoj, francuski zvanični faktori nisu
se u tome bezrezervno angaživali u Beogradu, već i stoga što njihov
položaj nije omogucavao odlučan utjecaj na politiku vlade i namje-
sništva.
Stojadinovićeva vanjska politika jedno vrijeme vodena je u skladu
s britanskom generalnom linijom prema Njemačkoj. Stoga i ndje
bilo razloga dia britanska vlada bude nezadovoljna sa Stojadinovićem.
Pa i u slučajevima kada britanska vlada nije bila u potpunosti
zadovoljna sa Stojadinovićevim vanjskopolitičkim potezima, to ndje
bilo praćeno i davanjem neke otvorene podirške opoziciji protiv
Stojadinovića. Ukoliko su se britanski zvanični faktori intere-
sirali za unutrašnju situaciju u Jugoslaviji, to nije imalo za po-
sljedicu miješanje u unutrašnje odinose. S britanske strane se uvijek
davala prednost vladd pred opozicijom i stoga se izbjegavalo sve što
bi moglo da izazove negodovanje vlade u Beogradiu. Razni faktori u
V. Britaniji različito su gledali na pitanje državnog uredenja Jugosla­
vije, pa prema tome i na zahtjeve koje je postavljalo vodstvo HSS,
ali, što se zvaničnih faktora tiöe, oni su se u tom pogledu više-manje
rukovodili ondm istim motivima kao i zvanični faktori Francuske. Naj-
češće se nisu u cjelini prihvaćale one koncepcije koje je za§tupalo
vodstvo HSS. Ali, ukoliko su se takva mišljenja i prihvaćala, u vecoj
ili manjoj mjeri, to nije imalo za rezultat i otvorenu podršku takvim
mišljenjima. Uza sve to ovdije, kao i u slučaju Francuske, treba uzeti
i jedan drugi, još važniji momenat, naime položaj i utjecaj V. Brita-
nije na Baikanu u cjelini i u Jugoslaviji posebno. Tridiesetih goddn
V. Britanija je na ovom prostoru preuzimala ulogu koju je im; '
Vid. L j . В о b a n , Око M ačekovih pregovora s g ro jćm Čanom, 3(K
38 — LJUBO BOBAN

Francuska 20-ih godina. Medutim, ona se u tom svom položaju ubrzo

osjetila ugroženom od njemačko-italijanske ekspanzije i penetracije
u ovom prostoru. Potkraj 30-ih godina V. Britanija nije na Balkami
imala ni takav politički ni strategijski položaj da bi mogla igrati i
presudmju ulogu u unutrašnjim odnosima u Jugoslaviji.28
Njemačka i Italija sve više su zadobijale privredni, politički i
strategijski utjecaj na Balkaonu. Otud su one, za razliku od V. Brita-
nije i Francuske, bile realnije dnilac koji je vršio utjecaj i na unu-
trašnje odnose u balkanskim zemljama i prema tome i realniji dnilac)
koji je mogao utjecati na razvoj hrvatskog pitanja. Stoga se Macek
u svojoj aktivnosti za dobijanje podrške iz inostranstva pored za-
padnih demokracija obraćao i ovim dvjema državama. Međutim, kao
što ćemo vidjeti, on nije uspio da s ove straine, u razdoblju koje ovdje
razmatramo, obezbijedd podršku. Stojadinovićeva vanjska politika
izolirala je vodstvo HSS prema Njemačkoj i Italiji.
Kao što smo rekli, u okviru privredne ekspanzije za Njemačku
je od prvenstvenog interesa bila jugoistočna Evropa. Jugoslavija je
u tom pogledu imala istaknuto mjesto. Paralelno s privredtnom pene-
tracijom išla je i diplomatska akcija s ciljem da se iz ovog prostora
istisne uticaj V. Britanije i Francuske. Njemačka u ovom razdoblju
još nije bila zainteresirana i za vojničku ekspanziju u ovom pravcu.
Ona je bila zainteresirana samo da u postojećem stanju zadobije što
veći privredni i politički utjecaj. Stojadinović je bio pogodna ličnost
preko koje se ovaj interes njemacke politike mogao ostvarivati. Zato
je Berlin bio zainteresiran i za učvršćenje njegovih pozicija u unu-
trašnjoj politici i što dulje održanje Stojadinovićeva režima. Razni
njemački diržavni i parti j ski organi u raznim formama su održavali
veze s Mačekovim predstavnidma. Medu ovim organima nije bilo
jedinstvenog stava, Ministarstvo vanjskih poslova često je u vezi
s ovim dolazilo u sukob s organima nacionalsocijalističke stranke i
organima obavještajnih službi, koje su prije svega i održavale veze
s Mačekovim predstavnidma. No svi Mačekovi pokušaji da se obezbi-
jedli podrška Njemačke razbijali su se о naklonost njemačkih mjero-
davnih krugova prema Stojadinovićevu režimu.
U vezi s njemačkom ekspanzijom narodto su dva dogadaja imala
utjecaj a na hrvatsko pitanje, anšlus i prikljucenje Sudeta. Anšlus je
iz više razloga značio pogoršanje pozicija vodstva HSS. Prije svega
on je znado opasnost od njemacke ekspanzije, kojoj je sada Jugosla­
vija bila neposredtno izložena. S druge strane, anšlus je znado poraz
i slabljenje pozicija zapadnih diemokradja. Vodstvo HSS smatralo je
da upravo ovo slabljenje položaja zapadnih demokracija daje razlog
više da se one angažiraju u rješavanju hrvatskog pitanja. U intervjuu
listu Noje ciriher cajtung (Neue Züricher Zeitung) Maček je konsta-
tirao da su pdpojenjem Austrije Njemačkoj zapadne demokradje
izgubile prvu odbrambenu liniju protiv njemačke ekspanzije, liniju
Austrija — Cehoslovačka i da se one poslije ovog moraju oslondti na
drugu liniju, koju sadnjavaju balkanski narodi, od kojih su Slovenci
i Hrvati predstraža. A da bi se Jugoslavija mogla uspješno isprijedti
njemačkoj ekspanziji, potrebna je njena unutrašnja konsolidadja, u
prvom redu rješavanju hrvatskog pitanja.20 U tom smislu trebalo bi

28 Isto, 312-313.
28 Neue Z ü rich er Zeitung, 15. V 1938.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 39

dia se u Beogradu založe zapadne demokracije.30 Anšlus je ojačao

Stojadinovićevu poziciju u unutrašnjoj politici, jer je on dobio moć-
nog susjeda koji je podržavao njegov režim. Likvidacija austrijske ne-
zavisnost značila je kraj svim onim kombinacijama koje su „rješava-
nje“ hrvatskog pitanja vezivale za obnovu Habsburške monarhije.
U isto vrijeme Stoj adinović je vjerovao dia će njemačka opasnost pri-
morati vodstvo HSS na popuštaoje, te je on u tom smislu, i pored
činjenice što je anšlus značio pogoršanje općeg položaja Jugoslavije,
sa zađovoljstvom primio anšlus.31 U navedenom intervjuu No je ciriher
cajtungu Maček je izjavio da je poslije anšlusa HSS, uviđajući opas­
nost, više nego ikada spremna na sporazum, ali d»a su iluzorna očeki-
vanja da će ona zbog ove opasnosti odustati od osnovnih zahtjeva
koje je i dotada postavljala.
Pored apela koji je u vezi s anšlusom upućivao zapadnim demo-
kracijama Maček je još prije sonđdrao teren i na dtrugoj strani. Nje-
mački konzul u Zagrebu Frojnd (Freundt), izvještavajući о utisku
koji je u Zagrebu izazvao anšlus pisao je da se Maček obratio ma-
darskom konzulu izjavom „da mu je stalo do toga da uključi hrvatsku
politiku u Osovinu Berlin — Rim. Možda bi madarska vlada mogla
da provjeri i utvrdi da li bi se za to našao prohodan put. Samo ako
Berlin — Rim potpuno napuste Hi'vate, on bi pošao francusko-čeho-
slovačkom linijom, a kao posljedmji izlaz upustio bi se u pregovore
s Beogradom“ 32. Međuitim, s njemačke strane nastavljena je ista
linija u odnosu na zahtjeve vodfitva HSS. Mindstarstvo vanjskih po-
slova uputilo je Poslanstvu u Beogradu i Konzulatu u Zagrebu (kao
i poslanstvima u Rimu i Budimpešti) slijedeeu instrukciju: ,,Uz te-
žnju hrvatskog vođe dr Mačeka, о kojoj je javljeno u izvještaju
Konzulata u Zagrebu, da hrvatsku politiku približi Berlinu i Rimu,
vilja primijetiti da naš stav nemiješanja u hrvatsko pitanje ndje izmi-
jenjen ujeddnjenjem Austrije s Rajhom. Nama je, naprotiv, još vise
u interesu da Jugoslavija ne bude ni iznutra nd spolja oslabljena
otcjepljenjem jedne manje ili vise nezavisne Hrvatske. Nama je, na-
protiv, stalo do toga da na našoj novoj granici Raj ha imamo snažnog,
prema nama prijateljski raspoloženog jugoslavenskog susjeda. Stoga
se, manje no ikad, možemo upuštati u neko ,uključenje hrvatske po-
litike u Osovinu Berlin — Rim‘.“ 33
Sporazum u Minhenu bio je nova kapitulacija zapadnih demo-
kracija pred njemačkom ekspanzijom. Ova Hitlerova pobjedia značila
je jačanje pozicija Njemačke u cjelini, i na Baikanu. Ovo je značilo
da će unutrašnji razvoj u Jugoslaviji još više biti pod utjecajem Nje-
30 M ačekov intervju dopisniku agencije A vas (Havas), uoči anšlusa,
vid. L j . В о b a n , Око M aečkovih pregovora s grofom Canom, 305.
31 Na zatvorenoj sjednici pred šefovim a parlamentarnih grupa Stojadi-
nović je, govoreći о anšlusu, pored ostalog izjavio: „Anšlus je dobar za naše
unutrašnje prilike, rasturit će se komunistička organizacija, Sarkotićeva i
ostale, koje p rotiv nas rade i bit će svi antidržavni pohapšeni. Anšlus je dobar
i radi Hrvata, da uvide, da im prijeti opasnost, da je potrebna unutrašnja kon-
solidacija i sloga kako bismo pomoću naših saveznika [.. . ] očuvali našu zem lju.“
(Manchester Guardian W eekly, 27. V 1938.)
82 Politisches A rc h iv des Ausw ärtigen Am tes (u daljem tekstu: P A ),
Deutsches Generalkonsulat Zagreb (u daljem tekstu: D K Z ), Pol. IV 60 Bd. 1,
23. I I I 1938.
®8 P A Pol. IV 60 Bd. 1, 11. IV 1938. Prilikom ispraćaja H itlera koji je
nakon anšlusa posjetio Italiju, Musolini je poslaniku Hristiću pored ostalog
rekao: „H rvati ne mogu sada ništa da učine“ , što se vjerojatn o odnosilo na si-
tuaciju poslije anšlusa. (Zbh'ka M. Stojadinović, f —24, izvještaj od 29. V 1938.)
40 — LJUBO BOBAN

mačke. A kako je Berlin podržavao Stojadinovića, ovo je trebalo da

znači dia su pozicije vodstva HSS prema Stojađinoviću oslabljene.
A li u isto vrijeme događaji oko Cehoslovačke značili su u drugom
emislu jačanje pozicija vodstva HSS. Kriza oko Čehoslovačke skre-
nula je pažnju svjetske javnosti i na hrvatsko pitanje. Problemi unu-
trašnjeg uredenja Čehoslovačke bili su donekle slični problemima
uredenja Jugoslavije. Pod pritiskom spoljnih dogadaja čehoslovački
centralistički ustav bio je nakon Minhenskog sporazuma napušten i
provedena organizacija države na federativnoj osnovi. Ovakav razvoj
događaja značio je ohrabrenje i za federalističke snage u Jugoslaviji.
Nakon Minhena počela je izboma kampanja u Jugoslaviji. Kao
što ćemo vidjeti, Stojadinović je u velikoj mjeri koristio vanjsko-
političke dogadaje za opravdanje svoje politike i pripisivao sebi u
zaslugu što je Jugoslaviju spasao sudbine koja je zatekla Cehoslo-
vačku.3'1Sa svoje strane, i vodtstvo HSS naglašavalo je vanjskopolitički

81 U posebnom izdanju od 8 . X I I 1938. H rvatski dnevnik pisao je u vezi

s tim (pod naslovom preko cijele prve stranice: Rukavica je bačena i podna-
slovom : „H rvatski će narod dne 11. prosinca jednodušno odgovoriti novim
diktatorčićim a glasajući p rotiv njihova režim a i za slobodnu H rvatsku“ ): „Im a
već nekoliko tjedana, kako n jegova (Stojadinovićeva — L j. B.) Samouprava
svaki dan trubi, da samo mudrosti dra Stojadinovića treba zahvaliti, što i ovu
zem lju n ije stigla sudbina Ceho-Slovačke. G lavni organ Jereze drži, da time
pravi reklamu svojemu šefu, a ne zna, da time indirektno izriče strašnu osudu
onoj istoj zem lji, u ime koje je do sada govorio dr M ilan Stojadinović. Svi
znamo, da je Ceho-Slovačka parcelirana zato, je r je u n joj ž iv je lo nekoliko
naroda, koji su težili za odcjepljenjem , koji su se u toj državi osjećali samo
silom vezanim i podvrgnutim tudem diktatu. Z ah tjev za n jih ovim odcjeplje­
njem postavljen je na tem elju načela о narodnom samoodredenju. T o je od-
cjep ljen je bilo neminovno. N ikakva ga taktika ne bi bila m ogla spriječiti, jer
je H itler i u Saarbrückenu jasno kazao, da je bio odlučio ove godine, pošto
se dobro naoružao, provesti priključenje deset m ilijuna Nijem aca Reichu.
A čije je priključenje i kome spriječio dr M ilan Stojadinović svojom
taktikom?
Tko su ti, koji traže odcjepljenje?
s Zašto ih ne navede njegova žalosna štampa. Ona to ne čini jer bi time
ustvrdila, da u ovoj zem lji ima narodnih skupina, koje u njoj ne žele ostati
i koje je dr M ilan Stojadinović uspio protiv njihove vo lje zadržati svojom takti­
kom. Kada bi to učinila, ona bi cijelom svijetu glasno doviknula, da i kod nas
postoji isti problem kao nekada u Ceho-Slovačkoj, da i nas peče ista rana, koja
je uništavala organizam ove države. Kada bi to kazala, ona bi rekla cijelom
svijetu, da i ova zem lja im a sve u vjete za operaciju i — amputaciju. A k o stvar
tako stoji, onda je uspjeh dra Stojadinovića privremen, jer mu je sve to uspjelo
samo odgoditi, a odgode u bezizglednim parnicama samo nameću veće tro-
škove. A k o pak sve to ne stoji, ako u ovoj zem lji nema takvih skupina, koje
bi težile za odcjepljenjem , ako princip narodnog samoodredenja ne treba za-
brinjavati nijednu vladu ove zem lje, с е т и se onda igrati nekakvog spasitelja
državne cjelovitosti od opasnosti koja uopće ne postoji?“ List zatim nastavlja:
„Parola spasitelja državne cjelokupnosti imala bi и p rvom redu poslužiti и
S rb iji, gdje bi dr Stojadinović M io obračunati s U druženom op ozicijom. Od
godine 1917., kada je proglašenp četrnaest Wüsonoiiih_tocaka. m edu kojim ä
itry [a iv a z n iia _ona.~ko]öm S&~traži narodno samoodredenje, Tirvatski^je narod
‘ustraino pnstgvTjrTn i улШјр.у, rla pp. i njpntiTcladp. prilika. da od lu či svojom ~
sudbinom . Н ™ а^ 1<Г 1ШггпЬ-юх-тт1?иГТмпгит 1г м svoie irravo &afnoо d ređeji j а. ~Nje~.
'Tfova se v o lia ~ ioš ne vostuie. C iielo sruUßüdR. stanie stvoreno je b e z p U cm ja *
üez sudjelovanja i bez odobrenja~naroda hrvqtjüzafß^
^ Kačunajući s t i md a ostavi što jači utisak na birače H rvatski dnevnik piše
d alje da ga „zaista zanimaju oni, koji će dati svoj glas protiv ogrom ne većine
svojega naroda“ i da će „taj narod dobro zapamtiti, tko će biti s njim e, a tko
će biti p rotiv njega“ i na kraju zaključuje: „Vrem ena, и kojim a živim o, vrlo
su ozbiljna. Ona traže od nas Hrvata, da budemo na visin i svoje nacionalne
 SPORAZUM CVETKOVlC — MACEK — 4 }

faktor i ukazivalo na pouke iz Cehoslovačke. Politički vjesnik35 je

pisao da se Stojadinović nada dia će mu oslon na Njemačku i njene
revizionističke planove omogućiti da paralizira revizionističke pre-
tenzije susjednih zemalja prema Jugoslaviji kao i da će mu oslon
na Njemačku omogućiti „polovično“ rješenje hrvatskog pitanja.
„U tom će se“ , piše ovaj list, „jako prevariti i bit će iznenađen brzi-
nom dogadaja isto onako, kako je Prag bio iznenaden u posljednjih
nekoliko tjedana.“ Pglitički vjesnik dalje piše: „Ne bude li Beograd
pristupio rješavanju hrvatskog pitanjamL__Qsnom^hrvatskih narodnih
zdhtjevanr^adüvobjio~ih-u-'njifüUlJöj^cijelosti i potpuno, zadovoljit će
ih pod pritiskom vanjskih dogadaja pod
пбШта. Cim dodelld bilo kakvog izmvrenja izmedu 4 velesile, hrvat-
skö~pltan)e i sväHruya uerije&ena pitanja trv e z i sa zahijevirnarMa-
darske, Bugarske i Albanije doći će na tapet. Beograd neće imati
uporište ni kod jedne velesile, da bi mogao spriječiti da ta pitanja
ne dodu na tapet i ne budu riješena temeljito и smislu pravednih
hrvatskih narodnih zahtjeva. кар i zahtjeva drugih naroda и ovoj
drža.vi“™ ^ ~
Otkako je sredinom 1936. došlo do zbližavanja Jugoslavije i Ita-
lije, opozicija iz Hrvatske izgubila je podršku Italije. Rad ustaške
emigracije poslije Beogradiskog sporazuma bio je onemogućen, a Ma-
ček ni prije toga nije imao neke pozicije u Italiji, koja je u svojim
planovima za razbijanje Jugoslavije računala prije svega s ustaškom^
emigracijom. Rekli smo da je jedan od najvažnijih razloga za itali-\
jansko-jugoslavensko zbližavanje bila zajednička opasnost pred nje-
mačkom ekspanzijom. Rim je bio zainteresiran za jaku Jugoslaviju
koja će, oslonom na Italiju, biti što čvršći bedem protiv njemacke
ekspanzije na Jadran. U Rimu se Stojadinovića smatralo za naj{x>-
godniju ličnost koja će ovakvu politiku sprovodiiti. Sve dok se Rim .
u svojoj politid rukovodio ovakvim motivima, bila je isključena mo-
gućnost da vodstvo HSS dobije podršku iz Italije.
Vodstvo HSS imalo je u vidu italijansko-njemačke suprotnosti.
Analizirajući ove suprotnosti Politički vjesnik je u jednom broju pi­
sao da je „Njemačka danas već prejaka prema svim svojim susje-
dima“ i da ih „sve može držati u šahu“ . Sve dok Njemačka bude za-
okupljena svojom ekspanzijom u pravcu Sovjetskog Saveza, ona će
Italiji, Francuskoj i V. Britaniji morati dia pravi ustupke. Ako bi njoj
pak uspjelo da realizuje neke svoje ambicije na Istoku, ona ne bi
imala razloga da pravi kompromise sa spomenutim zemljama; Nje-

dužnosti i da je ispunim o do kraja. D r Stojadimmi£_Je j w j w o m skiipstinskili

~T%bota_navijestio borbu za skupštinske mandate. M i smo borbu priJWäUU, ali
kao borbu za slobodu naroda hrvatskog i za n jegovo samoodredenje, to jest
poštivanje njegove v o lje i njegove nacionalne posebnosti sa svima posljedi-
cama, koje se iz nje nameću. M i smo je p rim ili kao borbu za slobodnu Hrvatsku,
kn ja ć.p. ЫН, jp.r-ЈмЛса-Ј1.пг.е, narnđ~KrvafSki 'i ^ e r on to~može uj^injenim ~sna^~
aama. provesti, danas lakše nego ikada prije, V r v i je korak töfne: srušiti ovaj
'Težim i sistem!“ (H rvatski dnevnik, КгГТШ, 8. X I I I938TOväj broj lista bio je
»''Zäbranjen.)
35 P o liU č k i^ je m ih ~ b io --ie ^ o irg a n -HSS, J z la z io je ilegalno i donosio p rije
svega cSiošto zbog cenzure n ije moglo da se donosi u legalnoj štampi. Bio je
prvenstveno nam ijenjen rukovodećem aparatu HSS, ali je tokom vrem ena dobio
i širi publicitet.
38 P o litič k i vjesnik, br. 5 [novembar 1938]; vid. L j . В о b а n, Око M a -
čekovih pregovora s grofom Canom, 306—8, 313—15.
42 — LJUBO BOBAN

mačka ne bi u tom slučaju bila prinuđena da čini ustupke Italiji u

Podunavlju i na Balkamu. Zbog toga je interes Italije (kao i Francu-
ske i V. Britanije), zaključuje Politicki vjesnik, da se koči njemačka
ekspanzija prema Sovjetskom Savezu. Prema ocjeni ovog lista, Mu-
solini na tri načina pokušava da koči njemačku ekspanziju:(I) On se
zalaže za sklapanje četvornog pakta (Njemačka, Italija, Francuska i
V. Britanija) koji bi sputavao Njemačku u njenoj ekspanzionističkoj
politici. Rimu vise odgovara dia na ovaj način koči njemačku ekspan-
ziju nego da se otvoreno priključi V. Britaniji i Francuskoj i prekine
prijateljstvo s Njemačkom. U Berlinu se uocava da ova nastojanja
s italijanske strane za zaključenje četvomog pakta imaju za cilj spu-
tavanje Njemačke i stoga se ova kombinacija s njemačke strane iz-
bjegava. Berlin, nasuprot ovome, želi zaključenje ugovora о nena-
padanju s Francuskom i V. Britanijom, dia bi dobio slobodne ruke na
Istoku. 2) Italija, Poljska i Madarska ne žele da dodu u potpunu ovi-
snost о Njemačkoj, već žele dia se organiziraju tako da bi lakše mogle
odolijevati njemačkom pritisku. U njihovom je zajedndčkom interesu
da bude uspostavljena zajednička mađarsko-poljska granica, što se
naročito podržava iz Rima. „Tim bi same ove države udarile čvrst be-
dem daljem prodiranju Njemačke na istok“ . 3) Njemačka nije spremna
dia u Podunavlju i na Baikanu pravi veće koncesije Italiji. Stoga je
„interes Italije, da se и Podunavlju i na Baikanu riješe sva narodna
neriješena pitanja, kako bi ona и tom području dobila što vise i što
sigurnijih prijatelja, a njemački planovi protiv Rusije odgodili bi
rješavanje tih pitanja и nedogledno vrijem e<(. Musolinijeva je želja,
piše Politički vjesnik, da sporazum četiriju velikih sila stvori moguć-
nost „da se pokrenu sva nerijesena pitanja u Podunavlju i na Baikanu
onako, kako su ona pokrenuta revizijom čehoslovačkih granica i nje-
zinim unutrašnjim preuređenjem“ 37.
Ne ulazeći u to koliko je ova analiza Politickog vjesnika, u; cje-
lini i u pojedinostima, bila taöna, ona je zanimljiva zato što su na
osnovu nje, i u skladu s njom, bili od strane Mačeka poduzeti i odre-
deni koraci u Rimu. Iz jedne sačuvane Promemorije i na osnovu
izjava ing. A. Karnelutija (Camelutti) pred organima mrodne vlasti
vidi se dia je upravo tih dana kada je Politicki vjesnik donio spome-
nutu anaJizu, Maček poslao u Rim ing. Karnelutija da Ćanu izloži
poglede vodistva HSS i da za njih traži podršku iz Rima.v M ačekie
objasnio dia se cilj politike HSS sastoji od užeg i šireg ciljaT IJž;i č ilj]
sastoji se u ujedinjenju svih područja na kojima žive Hrvati, H rva t-'
ske, Slavonije, Dalmacije (bez Zadra i Rijeke koji su bili u itali- I
janskim rukama) i područja zapadno od rijeke Vrbasa do Neretve, dok
bi na podiručju istočno od Vrbasa i Neretve do Drine bio izvršen ple-
biscit. Hrvatska bi imala vlastiti pariament, zakonodavstvo, financije
i nalazila bi se u konfederativnom odnosu prema ostalom području
Jugoslavije, sa zajedničkim poslovima: diinastija, vojska, carinske gra-
nice, pošta, vanjska politika, neke državno-financijske ustanove, takse,
porezi i dr. Idealni cilj jest slobodna republika Hrvatska u naprijed
označenim gramicama. Ukoliko bi se pak pokazalo da se ovakva ne-
zavisna Hrvatska ne može samostalno razvijati, ili u slučaju da ona
ne bi odgovarala interesima zapadnih sila, prihvatila bi se u tom
slučaju i zajednica s krunom sv. Stefana. Ova zajedlnica Madarske i
Hrvatske mogla bi Se proširiti tako da joj se priključi i Poljska, ako
87 P o litic k i vjesnik, br. 5 [novem bar 1938].
 SPORAZUM CVETKOVlC — MACEK — 43

bi bila uspostavljena zajedndčka madarsko-poljska granica, odmosno

ako bi bile uspostavljene samostalne države Slovaka i Rusina, koje
bi se pridružile ovoj zajednici. Na taj bi način, kaže se u Promemoriji,
bio stvoren lanac katoličkih zemalja od' Baltičkog do Jadranskog mora
koji bi sprečavao širenje velike Njemačke. Italija bi od ovoga imala
koristi jer bi ovaj lanac spreeavao njemačku ekspanziju prema Ja- »
dranu. Zajednica spomenutih zemalja bila bi u prijateljskim odnosima
s Italijom i sačinjavala njenu privrednu interesnu sferu.
Prema Kamelutijevim izjavama, kad je Ćanu prenio Mačekovu
poruku (koju on prikazuje d'rukcije nego što je sadržano u Promemo­
riji) tražena su objašnjenja koja je trebalo da dade Mače'k. Kada ga
je Karneluti о tome obavijestio, Maček je odlučio da se do daljnjega
ti kontakti ne nastavljaju.38
Kakva je bila realna osnova spomenutih Mačekovih prijed'loga?
Prvi prijedlog predvidao je rješavanje hrvatskog pitanja u granicama
Jugoslavije. Ovaj prijedlog mogao je računati s tim da je, zbog nje-
mačke opasnosti, Italija bila zainteresirana za jaku Jugoslaviju.
A jaka Jugoslavija, po Mačekovom mišljenju, nije mogla biti bez
riješenog hrvatskog pitanja. S tim u vezd on je mogao očekivati da bi
se s italijanske strane mogla pružiti podrška za rješavanje hrvatskog
pitanja u okviru Jugoslavije. Drugi prijedlog predvidao je potpuno
nezavisnu hrvatsku državu, Bez obzira na to koliko je Maček stvarno
na ovo pomišljao, takav prijedlog u tom momentu najmanje bi mogao
imati italijansku podršku. Italija tada nije bila zainteresirana za ra-
zbijanje Jugoslavije, već naprotiv. A kad se u Rimu imalo u vidu
otcjepljenje Hrvatske, onda se uvijek mislilo na to da ona dode pod
itahjanski utjecaj. A to Mačekov prijedlog ni u kojem vidu nije
predvidao. N ije bilo razloga da Rim tadia bude zainteresiran za uspo-
stavu takve Hrvatske. Ni treći Mačekov prijedlog (stvaranje lanca
katoličkih zemalja) nije predvidao neku vezu Hrvatske s Italijom,
osdmi što je rečeno da bi te zemlje sačinjavale privrednu interesnu
sferu Italije. Ovaj prijedlog bio je u stvari najmanje realan. Njegovo
ostvarenje vrlo malo je ovisilo о spremnost Hrvatske i о podršci Ita­
lije. Za njega je trebalo da budu zainteresirane prije svega zemlje
koje je Maček imao u vidu. Još manje je ovaj plan mogao biti ostva-
ren bez pristanka Njemačke, a koja na njega i ne bi dala pristanak,
jer je bio zamišljen kao brana njemaökoj ekspanziji. Ako se sve ovo
ima u vidu, dobija se utisak da je Maček upućivanjem u Rim ovog
prijedloga prije svega imao namjeru da se ispitaju smjemice itali­
janske politike nakon Minhena, kada se očekivala dalja ofanziva
totalitarnih sila. Maček je iznio razne varijacije, pa i bez obzira na

38 Vid. L j . В о b a n , Oko M ačekovih pregovora s g rofom Čanom, 316—21.

Nekako u isto vrijem e kada je Karneluti bio u Rimu dr Šutej se sastao s K rn je-
vićem. Vršilac dužnosti bana Savske banovine piše u vezi s tim da je „iz posve
sigurnog izvora saznao“ da je Sutej od K rn jevića donio slijedeću poruku za
Mačeka: „Jos u vijek vjeru jem u konačnu pobjedu zapadno-evropske demo-
kracije. Potrebno je sačuvati mir. Potrebno je dati dokaza vanjskom svijetu da
su H rvati za današnju državnu zajednicu i da su protiv bilo kakvih teritori-
jalnih ustupaka na račun današnje državne zajednice. Samo u tom slučaju
mogu H rvati računati da će im zapadnoevropske dem okracije kasnije potpo-
moći u pravcu njihovih opravdanih zahtjeva glede unutarnjeg državnog ure­
denja.“ (Zbirka M. Stojadinović, f —24, 17. X I 1938). H rvatski dnevnik, br. 934,
8 . X I I 1938, spom inje da je do susreta K rn jevića i Suteja došlo u Zenevi, poslije
čega je K rn jević, sredinom novembra, otputovao u London.
44 — LJUBO BOBAN

to koliko su one bile realne, za koje je smatrao da bi mogle izazvati

interesovamje Rima i tako razbiti izolaciju u koju ga je prema Italiji
diovela Stojadinovićeva politika prijateljstva s Rimom.
Spominju se takoder i podaci koji govore i о Mačekovim vezama
s Budimpeštom, ali je na osnovu njih teško donijeti neke odredene i
pouzdiane podatke.30

89 Vid. L j. В о ban, Oko M ačekovih pregovora s grofm Canom, 321—2.

 II glava

UNUTRAŠNJEPOLITlCKI RAZVOJ DO OBRAZOVANJA

c v e t k o v i Ce v e v l a d e

1. Izbori od 11. decembra 1938.

Još prilikom formiramja Stojadinoviceve vlade očekivalo se da

će Skupština, koja je bila izabrana na izborima od 5. maja 1935, biti
raspuštena i raspisani novi izbori. Kod opozicije su se ova očekivanja
još vise pojačala nakon Sporazuma opozicionih grupa od 8. oktobra
1937. A kako se i mandat ovoj Skupštini približavao kraju, to je bilo
još više osnova za glasove о predstojećim izborima. U očekivanju
izbora paznja opozicije bila je skoncentrirana na dva osnovna pitanja,
na pitanje novog izbomog zakona i na pitanje tko će provoditi izbore.
Stojadinovićeva vlada je u vise navrata od Skupštine dobila ovlašće-
nja za promjenu političkih zakona, na prvom mjestu zakona о izbo­
rima narodmih poslanika. Та ovlašćetnja nisu bila iskorišćena i na
snazi je ostao stari izbomi zakon iz 1931, sa dopunama iz 1933.1 Na
sjednici jedmog ddjela vodstva SDS, u Zagrebu, početkom septembra
1938. zauzeto je gledište, povodom glasova о predstojećim izborima,
da je potrebno usmjeriti aktivnost svih opozicionih grupa na to da se
donese novi izbomi zakon i osiguraju slobodni izbori. Radi pokre-
tanja akcije u tom smislu bilo je zaključeno da Krizman otputuje
u Beograd i to gledište prenese vodtstvu Udružene opozicije.2
Još važnije pitanje od izbomog zakona bilo je tko će dobiti iz­
borni mandat za predstojeće izbore. Kad već knez Pavle nije bio
spreman da izborni mandat da opoziciji, u smislu Sporazuma opozi­
cionih grupa od 8. oktobra, za opoziciju je bilo važno pitanje da li
će izbomi mandat biti dat Stojadinoviću3 ili nekoj neutralnoj vladi
1 Vid. Stenograf ske beleške Narodne skupštine (u daljem tekstu: Beleške
NS), Beograd 1939, I, 61, izjava Tripka Zugića u verifikacionoj debati.
2 H. Krizm an, Dnevnik, 5. I X 1938. Krizm an je u Beogradu boravio od
16. do 21. IX .
s P rilikom audijencije kod kneza Pavla, juna 1938, M aček je izrazio mi-
šljenje da će Stojadinović, ako mu bude povjeren izborni mandat, pretrpjeti
veći neuspjeh nego Jeftić na petom ajskim izborima. „ I u S rb iji?“ , upitao je
knez. „ I u S rb iji“ , potvrdio je Maček. (H. Krizm an, Dnevnik, 4. i 19. V I I 1938.)
U jednoj okružnici koju je dr B. G. A nđelinović uputio pristalicama JNS
u Prim orskoj banovini, na jednom mjestu se kaže: „P o mom e ličnom m i-
šljenju, moglo se je izbjeći, jedinstvenim i odlučnim istupom svih opozicionih
stranaka, da gosp. Dr Stojadinović provada izbore.“ U z ovo je J. Jovanović
dodao slijedeću prim jedbu: „N a razloge Namesništva, da bi teško bilo menjati
vladu, naročito voditi pregovore i razgovore sa pet šest partija* (reči Princa
Pavla Mačeku u oči izbora) — Dr M aček rekao ,pa dobro neka vrši Dr Stojadi-
nović izbore*. — I tako je i bilo.“ (Zbirka J. Jovanović, bilješka bez datuma, na
okružnici od 23. maja 1939.)
40 — LJUBO BOBAN

čiji bi zadiatak bio da sprovede slobodne izbore. U ovom pogledu nije

bilo jedinstvenog gledišta medu opozicionim grupama. Kao što smo
vidjeli, Maček je stalno insistirao na izborima za ustavotvornu skup-
štinu, pa je on otud bio samo za onu vladu koja će imati izbomi
mandat za provodenje izbora za ustavotvornu skupštinu. Kod samo-
stalnih demokrata i Udružene opozicije postojala je sklonost i za pri­
ll vaćanje običnih skupštinskih izbora koje bi provela, ako već ne
vlada opozicije, a ono neutralna vlada na osnovu novog izbomog za-
kona.4 Knez Pavle nije zadovoljio na jedno očekivanje opozicije; on
je izborni mandat dao Stojadinovicu i izbori su bili raspisani po sta-
rom izbornom zakonu. Kad je već bio donio odluku da izbomi mandat
povjeri Stojadinovicu, primio je Mačeka (9. oktobra), koji se za audi­
jenciju, kao što je rečeno, prijavio još sredinom augusta. Pošto se
doznalo da će Stojaddnovićeva vlada raspisati izbore, šefovi partija
Udružene opozicije. A. Stanojević, Lj. Davidiović i J. Jovanović upu-
tili su zajednicko pismo Namjesništvu, u kome je izraženo nezado-
voljstvo što je izborni mandat dat Stojadinoviću. U pismu se ukazuje
na otežani položaj Jugoslavije zbog razvoja odnosa u Evropi, što je
diovelo ,,i našu državu, ne samo u pogledu njenih granica nego i u
pogledu njenog unutrašnjeg mira, u položaj koji u svakom trenutku
može postati bezizlazan“ . U takvim prilikama, kaže se u pismu, po-
vjeravanje izbora Stojaddnovićevoj vladi značilo bi još veće zao-
štravanje odnosa u zemlji.5
Bilo je vise razloga koji su uvjetovali da su izbori bili raspisani
u tom momentu, nekoliko mjeseci prije redovnog roka. Ti razlozi su
vanjskopolitički i unutrašnjepolitički. Trebalo je da izbori pokažu
više stvari. Stojadinovićeva vlada bila je izložena stalnim napadima
opozicije, koja je vladi osporavala autoritet. Mada se knez Pavle ne-
gativno odnosio prema Sporazumu opozicionih grupa od 8. oktobra,
on je ipak imao u vidu da je ovaj Sporazum ojačao položaj opozicije i
dia о njemu treba voditi računa. Mačekova posjeta Beogradu sredi­
nom augusta i oduševljenje kojim je u opozicionim masama bio do-
čekan nisu ostali bez utjecaj a na kneza Pavla i Stojadinovića ; na
izborima je trebalo provjeriti kakvo je stvarno raspoloženje birača.(!
Zbog vanjskopolitičkih i zbog unutrašnjepolitičkih razloga knez Pavle
je bio pred dilemom: nastaviti dotadašnju unutrašnju politiku ili otvo
riti novi politički kurs. Trebalo je da izbori budu jedan od indikatora
koji će omogućiti da se о tome donese odluka. Trebalo je vidjeti da
li je JRZ sposobna da i u novim okolnostima bude nosilac diotadasnjeg
političkog kursa ili će se on morati mijenjati. Knezu Pavlu je bilo
do toga da „provjeri“ Stojadinovićeve pozicije. Vanjskopolitički po-
ložaj zemlje i razvoj unutrašnjih odnosa zahtijevali su da se što
i V. V ild er je novinaru Stražičiću, dopisniku Времена, izja vio da je Ma-
ček, nakon posjete Beogradu, tražio audijenciju kod kneza P a vla i da će, po
ovlašćenju šefova Udružene opozicije, predložiti da se obrazuje neutralna vlada
koja bi sprovela izbore za redovnu Skupštinu. Ova bi Skupština im ala zadatak
da izvrši odgovarajuće priprem e za saziv U stavotvorne skupštine. Stražičić se
u vezi s ovom inform acijom obratio Mačeku, koji mu je odgovorio: „Znam da
bi to samostalni demokrati rado prihvatili a isto tako i Udružena srbijanska
opozicija. Verujem da bi to i gore prim ili, ali ja na to ne mogu pristati.“
(Zbirka Stojadinović, f —31, Stražičićev izvještaj od 28. V I I I 1938. Direktor
Времена dostavio je ovaj interni izvještaj Stojadinoviću.)
s Zbirka M. Stojadinović, f —27, 7. X 1938. Pism o je štampano kao letak.
0 Vid. H. S e t o n — W a t s o n , Eastern Europe between the Wars 1918—
1941. London 1946, 236.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 47

prije dionese odluka о političkom kursu u složenijim političkim okol-

nostima koje su se nazirale.
Sto se Stojadinovića tiče, nije bilo razloga dia bi mogao vjerovati
da će se njegova vlada naći u povoljnijem položaju kada se redovno
budu morali raspisati izbori. S diruge strane, u njegovim kalkulaci-
jama važnu ulogu igrali su vanjskopoliticki momenti. Vjerujući da
je razvoj medunarodnih dogadaja dao opravdianja njegovoj spoljnoj
politici, koja je bila napadana od strane opozicije, on je smatrao da
se ti diogadaji mogu dobro iskoristiti u izbornoj borbi. U medunarod-
nim odnosima predstojali su krupniji događaji. Stojadinović je želio
da u tim događajima ima što slobodnije ruke. Brzina kojom su se
medunarodini događaji nagovještavali nije dozvoljavala da se zateže
s promjenom Skupštine. Koliko god su u petomajskoj Skupštini na-
stale promjene u Stojadinovićevu korist, on je ipak radio s „tudom“
Skupštinom. S takvom Skupštinom nije želio da sačeka predstojeće
diogadaje. Njemu je trebala vedna, koja će mu omogućiti da nesme-
tano produbljava politiku povezivanja s Njemačkom i Italijom, kao
л i da učvrsti svoje pozicije u unutrašnjoj politici, koje je on u velikoj
V wjrajeri gradio na pozicijama koje je imao u vanjskoj politici.7
Na izborima su učestvovale tri liste: vladina, čiji je nosdlac bio
^IVT^Stojadinović, i dvije opozidone liste, V. Mačeka i D. Ljotića.
\V> % Osnovu Stojadinovićeve liste predstavljala je Jugoslavenska radikalna
X * ^ zajednica. Još prije raspisivanja izbora Stojadinović je napravio iz-
S'4* bomi aranžman s Jugoslavenskom narodnom strankom Svetislava
■ Hođere. U vezi s tim je i ulazak Hođere u Stojadinovićevu vladtu, u
svojstvu ministra bez portfei ja, istoga dana kada su raspisani izbori.
Njegov ulazak u vladiu trebalo je da znači koncentradju unitarističkih
snaga naprama fedei’alističkim snagama opozicije.8 U izjavi koju je
tom prilikom dao, Hodera se izjasnio protiv Sporazuma opozicije od
8. oktobra 1937, naglašavajući dia osnov programa Jugoslavenske na-
7 Sam Stojadinović о m otivim a kojim a se rukovodio pri raspisivanju
izbora piše: „M andat Narodne skupštine izabrane m aja 1935 isticao je maja
1939. Prem a tome izbore je trebalo izvršiti — saobrazno ustavnim propisima
— najdalje aprila te godine. M i smo u Vladi, medutim, na m oje predlog, odlučili
da izbore vršim o pre toga roka, u decembru 1938. O vo najviše iz praktičnih
razloga. U to vrem e seljak, koji čini veliku većinu birača, n ije zauzet poljskim
radovima, kao što je to slučaj u proleće. Sem toga — računao sam — kako je
žetva bila odlična u leto i jesen, a eene vrlo dobre, industrija i trgovina u po­
letu, moglo se očekivati povoljno raspoloženje u korist V lade od strane birača.
U ostalom, na svim poljim a i u svim a praveima, progres je bio očigledan. Re-
žim je išao postupno, a li stalno, putem dem okratizaeije zem lje, posle pet go-
dina diktature. Jugoslovenska valuta bila je potpuno stabilizirana. Odnosi sa
svima susedima uredeni. M ojim putovanjim a u inostranstvo kao i dolaskom
uglednih državnika iz skoro cele Evrope, u posetu Beogradu, podignut je i
ugled m oje V lad e i cele zem lje na visinu, na kojoj pre toga nikad nije bio.
Svi su, dakle, izgled i bili za povoljan ishod pretstojećih izbora.
Ja sam о toj nameri m oje V lade izvestio K neza prilikom jedne audijen­
cije kod njega u Sloveniji, u Dvorcu Brdo. To je bilo u mesecu septembru. Po
običaju K n ez me je zadržao na ručku.
Na m oje saopštenje о raspisivanju izbora, bio je malo zastao, kao što se
to kod njega često dešavalo, kad bih mu predložio neku novu ideju ili neki
novi plan. U vek bi postavio pitanje о potrebi, umesnosti. ,Kako bi bilo ne žu-
riti, odložiti?*... I tom e slično. N o ja sam, ipak, uspeo da ga pridobijem
za svoju nameru i on je opet postao raspoložen, čak šta više lju bazniji nego
obično i pozvao me na partiju lova, u blizini dvorca, na jerebice i zečeve.“
(M. S t o j a d i n o v i ć , n. dj., 554.)
“ U tom smislu izvještavao je u svom telegram u od 11. oktobra njemački
poslanik fon Heren. (P A Pol. IV 61 Bd. 2.)
48 — LJUBO BOBAN

rodne stranke sačinjava monarhlja, jedinstvo države i jugoslavenstvo.9

Na Stojadinovićevoj listi našle su se još neke pristalice iz Jugoslaven-
ske nacionalne stranke, RadikaLna socijalna stranka i neki drugi di-
sidientd.10 <5p o KCf d l V - Ul
Zemaljsku listu opozicije, na čijem se čelu nalazio Maček,
sačinjavale su SgTjaokл - Н p m o k r a t.ska koaliciia. Udružena opozicija,
dio Jugoslavenske nacionalne stranke s njenim predsjedtnikom P. 2iv-
kovićem i nekoliko manjih političkih grupa. Na ovoj listi našle su
se političke gpupe koje su medusobno, u programatskom pogledu,
bile u raznolikom odnosu. Najuža veza postojala je izmedu HSS i
SDS, udruženih u ok-rv-rlipm^kratskoi koaliciji. Medu ovim dvjema
strankama postojala su bliža programatska gledišta. Izmedu SDK i
Udružene opozicije postojala su ista ili slična gledišta о nekim pita-
njima, što je došlo do izražaja u Sporazumu od 8. oktobra 1937. Na ovoj
listi u isto vrijeme bile su i politiöke grupe koje su se u svojim pro-
grama tskim načelima dijametralno razilazile sa SDK, odmosno s Ma-
čekom kao nosiocem liste. Takav slučaj bio je s P. Živkovićem, koji
se na Mačekovoj listi nije našao zbog istovjetnih ili sličnih progra-
matskih gledišta, već prvenstveno zbog toga što je bio Stojadinovićev
protivnik. Ova izborna koalicija bila je, dakle, formirana ili isklju-
čivo na bazi tehničke kolaboracije ili, pored tehničkih razloga, na bazi
veće ili manje programatske povezanosti. Izborni zakon nije omogu-
ćavao manj im grupama da samostalno istupaju na izborima, pa su
one već i s toga razloga bile primorane da pristupe izbornoj koaliciji.
Hrvatski dnevnik podvlačio je Mačekovu zaslugu što je je pojedinim
grupama, primajući ih na svojoj listi, omogućio istupanje na izbo­
rima.11 U stvari Mačeku je bilo do toga da okupi što veći broj Sto-
jadinovićevi protivnika i proširi öpozicioni tabor.
Nakon raspisivanja izbora Radni odbor Bloka sporazuma (stranke
koje su potpisale Sporazum od 8. oktobra 1937) dondo je odluku da
se može praviti izborna kolaboracija s JNS i Zborom Dimitrija Ljo-
tića.12 Još prije raspisivanja izbora između predstavnika Udružene
opozicije i Dimitrija Ljotića raspravljalo se о zajedničkom uoešću na
prestojećim izborima. Ti razgovori nastavljeni su i poslije raspisi­
vanja izbora. Nakon dužeg kolebanja Ljotić je odlučio da podnes€
samostalnu listu.13 Vodeni su pregovori i о tome da na Mačekovu
listu bude primljen i radikalski disident Boža Maksimović. Za to se
zalagao i sam Maček. U redovima Udružene opozicije postojalo je,
medutim, razilaženje po pitanju prijema Bože Maksimovića na listu.
Da bi se vodstvo Udružene opozicije pridobilo za prijem Maksimo-
vića, Maček je u Beograd poslao Suteja da na tome radi.14 Konačno
je ovo pitanje bilo skinuto s dnevnog reda zbog protivljenja Glavnog
odbora Radikalne stranke.15
Glavno obilježje izborima davale su dvije liste, vladina i izborm
lista opozicije koju je nosio Maček. Ljotićeva lista nije imala nekog
značaja za karakter i ishod izbora, pa će se na ovom mjestu dati kraći

9 Политика, бр. 10909, 11. X 1938.

10 I. R i b a r , P o litič k i zapisi IV , Beograd 1952, 29—30.
11 H rvatski dnevnik, br. 898, 5. X I 1938.
12 Политика, бр. 10911, 13. X 1938.
18 H rvatski dnevnik, br. 881, 19. X 1938.
u H. Krizm an, Dnevnik, 23. X 1938.
 ŠPORAZUM CVETKOVIC — MAČEK — 49

osvrt na programatske karakteristike samo dviju glavnih izbor-

ndh lista.
Političke grupe коje su se nalazile na Stojadinovlćevoj listi ma-
nje su se medusobno razlikovale nego što je to bio slučaj sa zemalj-
skom listom opozicije. Po osnovnim pitanjima, upravo po onim pi­
tanjima koja su Ina izborima dominirala, postojala je suglasnost
medu političkim grupama na Stojadinovićevoj listi, iako su grupe
koje su se ptridružile Stojadinovicu inače dotadia zauzimale opozicioni
stav prema režimu JRZ. Monarhija, državno i narodno jedinstvo bila
su osnovna pitanja koja su povezivala ove grupe i u vezi s tim pi­
tanjima su one uglavnom jedlinstveno nastupale na izborima.
Karakteristiöno je da je Stojadinović u svojim predizbornim go-
vorima vise isticao uspjehe svoje vlade nego što je govorio о budu-
ćem programu. Pored uspjeha koje je on pripisivao svojoj vladi na
polju vanjske politike, on se široko razmetao i sa zaslugama vlade u
unutrašnjoj politici. U govoru pred partijskim funkcionerima JRZ,
u Beogradu, Stojadinović je, izjavljujući da je to prvi put u historiji
Jugoslavije da jedna vlada pred birače ne izlazi s obećanjima, već
s postignutim rezultatima, samouvjereno dodao: „I meni se čini da
nijedan pretsednik vlade do danas u našoj Kralj evini nije bio u lak-
šem položaju nego što sam ja u ovom trenutku kad se obraćam celom
narodiu Jugoslavije da glasa za listu čiji ću biti ja nosilac.“ 16
Stojadinović je uvjeravao birace u „čudo“ 17 koje je njegova
vlada postigla na privredlnom i političkom polju. U zasluge vladi on
je pripisivao poboljšanje ekonomskog položaja seljaštva porastom ci-
jena poljoprivrednim proizvodima i smanjivanjem seljačkih dugova,
kao i rješavanje drugih socijalnih i ekonomskih pitanja. U politiöko
„cudo“ Stojadinović je ubrajao smirivanje u unutrašnjoj politici, po­
sebno u vezi s hrvatskim pitanjem, time što je omogućena slobodna
razmjena mišljenja о ovom pitanju, liberalndja primjena šestojanuar-
skih zakona i sl. Nesumnjivo je da je od 1935. stvarno diošlo do izvje-
snog poboljšanja na privrednom i na politiökom polju, naročito kad
se ovo stanje uporedi s onim kakvo je bilo nakon zavodenja sesto­
januarske diktature, što je Stojadiinović naročito želio da istakne.18
Medutim, ovo nisu prije svega bile zasluge Stojadinovićeve vlade i re-
žima JRZ. Koncepcija 6. januara doživjela jeslom već prije formiranja
Stojadinovićeve vlade, koja je iskoristila povoljne prilike i na eko-
noanskom polju poslije oživljavanja nakon privredne krize. Sve te
promjene na ekonomskom i političkom polju Stojadinović je pripi­
sivao svojoj vladi. Bilans politike JRZ nesumnjivo je bio pozitivan
kad se uporeduje s razdobljem sestojanuarske diktature, ali je Sto-
jadinović u svojim predizbornim govorima izbjegavao da spominje
to što je njegova vlada u početku obećavala, a nije ostvairila. Tako
napravljen bilans režima JRZ bio je negativan.
Bitnu karakteristiku izborne kampanje predistavljala je borba
izmedu dviju državnopravnih koncepcija, unitarističke i federali-
stičke. Stojadinović je smatrao da će se izvjesno ojačanje federali-
sticke koncepcije i federalističkih snaga kao rezultat spoljnih doga-

10 Политика, бр. 10915, 11. X 1938.

17 „P ored postignutog čuda na privrednom polju, postignuto je čudo i na
političkom p olju “ , izja vio je Stojađinović na zboru u Negotinu. (Политика,
бр. 10929, 31, X 1938.)
18 Vid. govore Stojadinovića i Korošca, Политика, бр. 10915, 17. X 1938;
10929, 31. X 1938; 10968, 9. X I I 1938.

1 Sporazum Cvetković — М абек

 50 — LJUBO BOBAN

đaja, naročito u vezi s Cehoslovačkom, paralizirati koncentracijom

svih unitarističkih snaga.19 Vladina štampa i govom id s vladine
liste nastupali su pod parolom diržavnog i narodnog jeddnstva kiao
osnovnom politickom pretpostavkom.20 Stvarala se atmosfera kao
da se na predistojećim izborima radi о pitanju opstanka Jugoslavije,
da izbori znače izjašnjavanje za ili protiv Jugoslavije. JRZ se sa svo­
jim programom državnog i narodnog jedinstva prikazivala kao jedini
garant. opstanka države, nasuprot zahtjevima za federadjom koja,
objašnjavao je Stojadinović, „znači sigumo slabost, a vrlo verovatno
za tim i raspad države“ 21. Opoziciji se osporavala svaka sposobnost
i tvrdiilo se da bi njen dolazak na vlast znado anarhiju unutra i opa-
-^snost izvana. Na zboru u Bijeljini Stojadinović je izjavio: „I tako,
braćo, za idluće izbore vi imate na jednoj strani našu listu, sa jednim
programom i sa narodnim prvadma, koje godinama poznajete, dok se
na drugoj strani nalazi jedna mozaik lista sastavljena iz raznih
grupa bez zajedničkog programa, koja tačno ne zna šta hoće, ni kuda
idie, ali koja u svakom slučaju pretstavlja jednu opasnost za buduć-
nost ove države, jer sve te grupe žele da ruše, a ne da stvaraju. Та
lista Mačekova već zbog samog takvog sastava unapred znači pro­
past za sve one, koji su na njoj.“ 22
Od posebnog značaja u izbomoj kampanji bila je vanjska poli-
tika, ne toliko u izbomim parolama opozidje, koja gotovo nije nd
pokretala vanjskopolitička pitanja, koliko s obzirom na važnost koju
je ovom pitanju Stojadinović prid'avao. Kada su izbori bili raspisani,
fon Heren je izvještavao da vanjskopolitičke parole neće u izbornoj
borbi imati naročiti značaj, jer su posljednji događaji oborili sve
argumemte koje je opozicija iznosila protiv Stojadinovićeve van j ske
politike. Danas nitko ne poriče, pisao je fon Heren, da je Stojadinović
u vanjskoj politici igrao na pravu kartu.23 Zato će vanjska politika,
pisao je on, u izbornoj borbi imati samo pozitivan značaj za Nje-
mačku, jer se i opozicija uvjerila u ispravnost Stojadinovićeve vanj-
ske politike.24 Cano je takoder smatrao da su vanjskopolitički doga-
19 Fon Heren je pisao da će upravo ovo davati osnovnu karakteristiku
izbom oj kampanji. (P A Pol. I V 61 Bd. 2, telegram od 11. X 1938. i izveštaj od
13. X 1938.)
20 Stojadinović je ukratko ovako form ulirao budući program : „Naš pro-
il gram je kratak i jasan: je dan K ra lj, jedan narod. jedna država, blagostanje
1 unutra, m ir na granicama." (Политика, бр. 10969, J.U. X u i^jaVa ira-
1 "zbot-u "pi'iVredmka, u Beogradu. Vid. i br. 10975, 28. X 1938, Stojadinovićeva
\ izja va na zboru u B ijeljin i.)
\ 21 Политика, бр. 10969, 10. X I I 1938, izjava na zboru privrednika, u
Beogradu.
22 Политика, бр. 10957, 28. X I 1938. N a zboru u Negotinu Korošec je
izjavio: „Naša pobeda znači produženje naše unutarnje p olitike i proširenje
iste za rešavanje svih aktuelnih političkih problema; pobeda naših protivnika,
međutim, značila bi posvemašnji haos u unutrašnjim razmerama. N iko ne bi
znao ni kud ni kamo. Naša pobeda znači: prijateljstvo sa svim a narodima, oso-
bito sa susednim, očuvanje m ira koji nam je svima dragocen; pobeda p rotiv­
nika značila bi da podemo novom stazom koja je puna opasnosti za m ir i za
celu našu državu.“ (Политика, бр. 10929, 31. X 1938.)
23 P A Pol. IV 61 Bd. 2, izvještaj od 13. X 1938.
24 Fon Heren u vezi s tim piše da ga je posjetio A . Kram er, izjavivši da
dolazi u ime svih opozicionih grupa i izrazio u vjeravanja da je postojeći vanj-
skopolitički status Jugoslavije p rih v a tljiv za cijelu opoziciju i da u slučaju po-
bjede opozicije na izborim a neće u tom pogledu biti nikakvih promjena. Sva­
kom je danas postalo jasno da je za Jugoslaviju, izjavio je Kram er, u buduć-
nosti jedino moguća p rijateljstva politika s Njemačkom. (P A Pol. IV 61 Bd. 2,
izvještaj od 25. X 1938.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — МАСЕК — 5 }

đaji ojačali Stojaddnovićev položaj prema opoziciji.25 Ovakva predvi-

danja bila su jedian od važnih momenata u Stojadinovićevu uvje-
renju da će na izborima osigurati ubjediljivu većinu. Vanjskopolitički
dogadaji bili su važan motiv da su izbori raspisani u tom momentu
kada je Stojadinović očekivao da će ih eksploatirati u svoju korist.26
Kada je došlo do anšlusa a zatim do Minhena Stojadinović je
smatrao da su nastupili diogadaji koji su najbolje opravdali njegovu
politiku približavanja Nemačkoj i Italiji. Cinjenica da su i velike
zemlje, V. Britanija i Francuska, kapitulirale pred Njemačkom naj-
bolji je dokaz da male zemlje pogotovo moraju voditi računa о snazi
Njemačke i voditi politiku prijateljstva prema njoj, rezonovao je Sto-
jadinović. Držanje u vezi sa sudetskom krizom Stojadinović je prika-
zivab kao dokaz svoje „realne politike“ . Misleći na sporazum u Min-
henu on je, na zboru privredmka, u Beogradu, izjavio: „Kada se po-
novo krojila karta Centralne Evrope, Jugoslavija je ostala čvrsta i
nedimuta. Mir na granici, mir u časti i dostojanstvu, bio je oču-
van [...]. Septembra meseca Jugoslavija je diobila jednu veliku di-
plomatsku bitku, po posleddcama i značaju ravnu najvećim bitkama
naše slavom ovenčane vojske.“ 27 Pred partijsldm funkcionerima JRZ,
u Beogradu, Stojađinović je izjavio: „Nikakva moja argumentacija,
nikakve moje reči, ničije književno pero ne bi mogla danas bolje da
objasni, da bolje opravda i da bolje uzdigne i pohvali spoljnu poli­
tiku Kraljevine Jugoslavije, nego što su to učindli događaji i činje-
nice koje su se redale u svetu poslednjih nekoliko meseci.“ 28
Političke grupe okupljene na Mačekovoj listi nisu imale formuli-
ran jedinstveni izborni program i u tom pogledu se Mačekova lista
vise razlikovala nego što je to bio slučaj sa Stojadinovićevom listom.
A li ako nije bio fiksiran odredend izborni program cijele liste, medu
glavnim grupama (SDK i TJO) postojala su utvrđena gleddšta о nizu
pitanja. Osnovna zajednička gledišta UO i SDK izražena su bila u Spo­
razumu od 8. oktobra 1937. i ponovljena u rezoluciji od 15. augusta
1938. Na toj osnovi bila je stvorena jedna nepisana izborna platforma
u kojoj su dominantni značaj imala dva pitanja, koja su se usko pre-
plitala:Jirvatsko pitanje i pitanje demokrati,zari ie nol itičkog života.
Na strani SDK (posebno Hfc>S) vise^se naglašavalo hi’vatsko pitanje,
dok se na strand Udružene opozicije više naglašavalo pitanje povratka

28 Izvještavaju ći Stojadinovića о razgovoru s Canom, početkom oktobra

1938, Hristić piše: „P r i rastanku grof Cano m i je rekao da je uvjeren da je
naša opozicija posle poslednjih evropskih dogadaja ostala potpuno razoružana
u borbi p rotiv Vaše politike i da ćete je sada još lakše moći uništiti." (Zbirka
M. Stojadinović, f —23, izvještaj od 4. X 1938.)
29 Vid. kao пар. 23; vid. Survey of International A ffa irs 1938, III, London,
N ew York, Toronto 1953, 427—428.
27 Политика, бр. 10969, 10. X I 1938.
28 Isto, br. 10915, 17. X 1938. N a zboru u N ovom Sadu on je izja vio : „I tako,
ako pogledamo rezultate naše spoljne politike, inspirisane mudrošću prvog K ra-
ljevskog Namesnika N j. Kr. V. K neza P avla m i možemo bez preterivanja reći,
da su ti rezultati ravni jednom ponovnom stvaranju Jugoslavije.“ (Isto,
br. 10943, 17. X I 1938.) Na sjednici Banovinskog odbora JRZ za Dravsku ba-
novinu A. Korošec je izjavio: „Z ar nije takođe simptomatično za zakržljalost
misli naše opozicije, da još uvek dolazi sa inostrano-političkom orijentacijom
koja je u vrem e poslednjih burnih dana doživela brodolom i koju sada napu-
štaju i njeni dosadašnji nosioci?“ (Isto, br. 10929, 31. X 1938; vid. i br. 10915,
17. X 1938, govor Đ. Jankovića; br. 10944, 15. X I 1938, govor M. Spahe.)
52 — LJUBO BOBAN

na slobodni stranačkopolitički život. Ali i ovo je bilo zamišljeno kao

prethodini uslov za pokretanje ostalih pitanja, u prvom redu državno-
pravnih.
Druge grupe, osim SDK i UO, nisu davale obilježje Macekovoj
listi i tičešće većine ovih grupa bilo je diktirano isključivo tehničkim
razlozima. Maček je lično bio zadovoljan što se za njegovu listu ve-
zala JNS P. Živkovića29, iako je zbog toga bio izložem prigovorima ne
samo sa strane već i iz vlastitih redova. Riječ je bila ne samo о tome
da se što više proširi opozicioni tabor, već i о tome da se time ukaže
na to kako se u opoziciji prema Stojadinovicu nalazi i jedna poli-
tička grupa čija su programatska načela gotovo identična s progra-
matskim načelima JRZ. Time je bio proširen krug pitanja na ко j ima
se opozicija okupljala protiv režima JRZ. A time su slabljene Stoja-
dinovićeve pozicije na izborima, što je za Mačeka bilo od odlučujućeg
značaja. Ovo je takoder bilo važno i radi efekta u inostranstvu. Vise
radi toga da bi se u vlastitim redovima pariralo prigovorima zbog
izborne suradnje s JNS nego zbog uvjerenja u stvarnu Živkovićevu
evoluciju, Hrvatski dnevnik je pisao о tome da se Živković nalazi u
sličnoj situaciji kao nekada Pribićević. „JNS, koja je do sada bila
smatrana skrajnom desnicom, pomakla se prema centrumu“ , pisao
je ovaj list.30
Vodstvo HSS vodiilo je izbornu kampanju isključivo u znaku
hrvatskog pitanja. U tom smislu izborima je pridavan narociti zna-
čaj. Oni, po Mačekovim riječima, imaju „naročito veliku političku
važnost, veću nego što su imali ikada do sada“31. Izborima je prida­
van značaj nacionalnog plebiscita i vodeni su pod parolom о pravu
naroda na samoodredenje.32 Osvrćući se na izbornu kolaboraciju
s drugim političkim grupama Hrvatski dnevnik je pisao da Hrvati
„nacelno moraju samo kao cjelina dolaziti u vezu s drugim politič-
kim skupinama. Mi okupljamo svoje snage, da pomoću njih riješimo
hrvatsko pitanje“ 33. Mada je medu pojediinim grupama na Maoekovoj
listi postojala programatski bliskost, Hrvatski dnevnik je isticao da
je ova izboma kolaboracija prije svega rezultat tehničkih uslova
koje je nametnuo izborni zakon,34 Osvrćući se na to da su pojedine
opozicione grupe, koje su zajednički istupale na petomajskim izbo­
rima, prekršile zajedničku izjavn da se neće ići u Skupštinu, Hrvatski
dnevnik nastavlja: „Izboma suradnja izmedu sviju skupina, koje su
vezale svoju kandidaturu uz zemaljsku listu dra Mačka, i ovaj put
ima pretežno tehnički karakter. Polazeći s ovoga stanovišta mi u
prvom redu vodimo brigu о sebi i idemo za tim, da okupimo sve
hrvatske snage oko liste dra Маска i njegovih kandidata, t.j. onih
kandidata koji pripadaju našem nai-odnom pokretu. Ostalim kanda-

29 H. Krizm an, Dnevnik, 17—25. X 1938. Još i p rije nego što su bili ra­
spisani izbori u redovim a UO pom išljalo se na kolaboraciju s JNS. (Isto, 16—21.
I X 1938.)
30 H rvatski dnevnik, br. 898, 5. X I 1938.
31 Isto, br. 930, 5. X I I 1938, M ačekov govor na zboru u Zagrebu.
32 Isto; T o m o J a n č i k o v i ć , H rva ti и izborim a 11. prosinca 1938,
Zagreb 1939, 5.
83 H rvatski dnevnik, br. 920, 26. X I 1938.
84 „D a je izborni zakon drukčiji, sigurno je, da ne bi došlo do ovakvog
grupisanja, jer bi svatko nastupao potpuno samostalno.“ (H rvatski dnevnik,
br. 898, 5. X I 1938.)
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 5 3

datima na toj listi želimo svaku sreću, a konačno ćemo stanovište

prema njima zauzeti, kako se oni budiu držali nakon izbora35.“ Vodstvo
HSS nastojalo je da na svim mjestima gdje je to bilo moguće po-
stavi svoje kandddate, da što manje čini koncesije drugim politiokim
grupama na listi, da se od njih ogradi i što vise istakne samostalnost.
„N ije to samo zato,“ pisao je Hrvatski dnevnik, „da slika faktične
snage bude što vjemdja, nego i zato, da se jasno luce oni, koji su
potpuno za hrvatski narodni program, kako ga zastupa Hrvatska se-
ljačka stranka, od ostalih, koji s njome stoje u užoj ili široj suradinji,
a pogotovo od onih, koji su se samo sticajem prilika vezali uz ze-
maljsku listu dra Mačka.“ 36
Prema konačnom izvještaju Glavnog biračkog odbora, od 4,080.286
upisanih birača glasalo je 3,039.041 ili 74,48%. Od toga je vladdna
lista dobila 1,643.783 ili 54,09%, Mačekova lista 1,364.524 ili 44,90%
i lista D. Ljotića 30.734 ili 1,01% glasova.87 Kadia se ovi rezultati
uporede s rezultatima petomajskih izbora, onda se vidi uočljiv pro-
centualni porast glasova u korist opozicije i osjetan pad glasova za
vladinu listu. Vladina lista B. Jevtića dobila je na petomajskim izbo­
rima 1,746.982 ili 60,6%, a Mačekova lista 1,076.345 ili 37,4% gla­
sova.38 Prema odredbama izbomog zakona, vladina lista dobila je
306 mandata, a opoziciona svega 67c; - J
Stojaddnovićeva lista imala je neuporedivu prednost u izbomoj
agitaciji u odnosu na opoziciju. Vlada je raspolagala aparatom vlasti
i takvim izbornim zakonom koji joj je unaprijed osiguravao većinu.39
Opozicija je optuživala vladu najprije zbog samog izbomog zakona,
a zatim zbog njegove zloupotrebe, zbog nasilja, korupcije i falsifi-
kata. U proglasu trojice šefova stranaka Udružene opozicije Ace Sta-
nojevića, Lj. Davidovića i J. Jovanovića kaže se da „sprovodenje
izbora od 11. decembra pretstavlja od početka do kraja jedan jedin-
stven akt nasilja, prevare, korupcije i falsifikata“ , pri čemu je sav
aparat vlasti bio stavljen u službu vladdne liste s jednim jeddnim ci­
lj em da se nasiljem i falsifikatima obezbijedi većina. U proglasu se
zatim kaže da „ovakvo bezakonje sa vrha državne uprave ruši temelje
državnog poretka“ i takav način provođenja izbora ne samo da pred-
stavlja povredu prava naroda da slobodno bira svoje predstavnike
„nego, što je danas još sudbonosnije, i teško ogrešenje о životne in-
terese države i naroda. U narodu je uzbuđenje i ogorčenje koje sva-
kog dana raste [...]. Opasnost je da u narodu ne nastane razvoj zlih
raspoloženja, koja se onda ne daju zaustaviti; opasnost je naročito

35 Isto, br. 901, 8. X I 1938.)

30 Isto, br. 920, 26. X I 1938.
87 Beleške NS, 12, izvještaj Verifikacionog odbora.
38 Na petom ajskim izborima učestvovale su još d v ije liste, Ljotićeva, koja
je dobila 33.549 ili 1,2% i lista B. Maksimovića, koja je dobila 24.088 ili 0.8%
glasova. (F. Č u 1 i n о v i ć, Ju gosla via izmedu dva rata, II, 89.)
88 Zahvaljujući izbornom zakonu Korošec je i mogao na zboru u Lju-
bljani sam ouvjereno izja viti: „Ja m islim da danas nema čoveka koji bi uopšte
mogao da sumnja u to da demo mi pobediti. Dobićemo, naime, jedan glas većine,
i u tom slučaju, po izbornom zakonu, dobićemo 300 kandidata. K a žite dakle
ovim ljudim a ovo: A k o imaju najviši faktori u ovoj državi poverenje u nas,
onda ćemo vladati četiri godine, cele četii'i godine. Prebrzo su počeli pljeskati
i klicati. Hteo sam naime kazati: najm anje četiri godine.“ (Политика, бр. 10968,
9. X I I 1938.)
54 — LJUBO B O B A N

da takav razvoj raspoloženja ne nastane kod Hrvata“ .40 U verifikaci-

onoj debati opozicioni poslanici, u pojedinačnim izjavama i u odvo-
jenom mišljenju članova Verifikacionog odbora, upućivali su oštre
prigovore vladi na način provodenja izbora.41 Optužujući vladu da je
nasiljem i falsifikatima dobila većinu „poslanici opozicije najodlučnije
protestvuju protiv ovako vodenih izbora i izjavljuju da neće učestvo-
vati u glasanju о verifikaciji poslaničkih mandata, osporavajući Vladi
i njenoj većini da mogu raddti i rešavati, jer ne uživaju pravo pove-
renje naroda“ 42. Teško je, naravno, provjeriti sve optužbe koje su
dolazile od strane opozicije i primiti ih sve kao tačne, ali je van
sumnje da se vlada služila različitim sredstvima da bi obezbijedila
većinu. U tom pogledu samo je ponovljeno ono što je bilo uobičajeno
u izbomoj praksi u staroj Jugoslaviji. Stojadinović je рак tvrddo da
su to bili najslobodniji izbori.43
Nedovoljna organiziranost Udiružene opozicije omogućila je Sto-
jadinoviću da u Srbiji dobije i jedan broj glasova onih birača koji
inače nisu podržavali vladu. Dok se na Mačekovoj listi u Hrvatskoj
nastupalo uglavnom jedinstveno i organizirano, nije to bio slučaj
s Udruženom opozicijom u Srbiji, gdje zbog antagondzma medu stran­
kama UO nije došlo do stvaranja čvršćeg opozicionog fronta. Vodt-
stvo Udružene opozicije zaziralo je od suradnje s ljevičarskim gru-
pacijama. Dogodilo se tako da je jedan dio opozicionih birača apsti-
nirao.44 U Srbiji je vlada primjenjivala i veći teror, što nije bio slu-
čaj u Hrvatskoj, gdje se može čak reći da je bilo obmuto: ovdje se
aparat vlasti u velikoj mjeri držao pasivno, što nije bio slučaj na pri-
mjer na petomajskim izborima. U velikoj mjeri ovome je pridondjela
djelatnost „Hrvatske seljačke“ i „Gradanske zaštite“ u toku izbomih
priprema i na sam dan izbora. Izborni rezultati u Hrvatskoj ukazivali
su na nekoliko značajnih momenata. Učešće birača bilo je ovdrje
znatno veće nego u ostalim diijelovima zemlje. Hrvatska seljačka
stranka dobila je na ovim izborima najveći broj glasova u svojoj
historiji. Izborni rezultati ukazivali su na jačanje i porast uticaja
Samostalne demokratske stranke i, u vezi s tim, proširenje uticaja
Seljačko-demokratske koalicije.45 Stojadinovićeva vlada dobila je u
Hrvatskoj na decembarskim izborima procentualno manji broj gla­
sova nego i jedna prethodna vlada,40

10 A —V II, 21, 4/25, Istina о izborim a od 11. decembra 1938. Saopštenje še-
fova Uđružene opozicije, 19. X I I 1938.
11 Beleške NS, I, 27 i d. Za 54 mandata bile su uložene žalbe, ali ih je
V erifikacioni odbor odbacio i uvažio sve mandate. (Isto, 12.) Prem a izja vi
A n te Kovača autoru, 13. V I I 1962, sam Stojadinović je naredio da se žalbe
odbiju.
42 Isto, I, 61, izjava Tripka Zugića u ime skupštinske manjine.
43 Политика, бр. 11004, 17. I 1939, Stojadinovićeva izjava na sjednici Po-
slaničkog kluba JRZ, 16. I 1939.
44 I. R i b a r, n. dj., 21—22.
4e Tako kandidat na Stojadinovićevoj listi za srez Gi’ačac, Ivančević, piše
Stojadinoviću da je u srezu Gračac na petom ajskim izborim a za Mačekovu
listu glasalo 250 Srba, a na decembarskim izborim a 700. „M ačekov pokret kod
Srba," piše Ivančević, „naglo raste. A k o se ovako nastavi, on će idućih izbora
osvojiti srezove koji su oduvek bili nacionalni.“ (Zbirka M. Stojadinović, f —27,
pismo od 19. X I I 1938.)
4e Fon Heren u svom izvještaju od 10. januara 1939. ističe da su izbori
U H rvatskoj im ali plebiscitarni karakter. (P A Pol. IV 61 Bd. 2.)
 SPORAZUM C V E T K O V IC — M A C E K — 55

Mada je Stojadinović na izborima dobio potrebnu formalnu ve-

ćinu, on je na njima stvarno pretrpio neuspjeh, tim više ako se izborni
rezultati uporede s onim što je Stojaddnović od ovih izbora očeki-
vao.47 Za Stojadinovićevu listu glasale su nacionalne manjine, na-
ročito njemačka, koja je u tome postupala po direktivama iz Berlina.
Tako su manjine bile važan faktor da je Stojadinović uspio dobiti for­
malnu veünu.48 Kao što je rečeno, Stojadinović je polagao velike
nade u svoju vanjsku politiku kao faktor na kome će dobiti povje-
renje b ira č a ^ Medutim, njegova očekivanja u torn pogledu nisu se
ostvarila. Nakon izbora fon Heren“ je pisao da je iznenađujuće što
vlada koja je postigla tolike uspjehe na privrednom i vanjskopolitič-
kom planu nije uspjela dobiti veci broj glasova. Kada su izbori bili
raspisani, piše on, Stojadinović je vjerovao da će ih moći iskoristiti
za odobravanje svoje vanjske politike, koju su najbolje opravdali
sami događaji oko Cehoslovačke. Takva računica, piše fon Heren,
izgledala je potpuno jasna, ali su izborni rezultati pokazali da je ona
ipak bila pogrešna, jer se iz njih vidjelo da se raspoloženje u korist
Stojadinovićeve vanjske politike, i pored svih dogadaja, nije popra-
vilo, već, naprotiv, još više pogoršalo. Svatko se uvjerio, piše on
dalje, da je Stojadinovićeva politika bila pravilna, ali jača od tog
uvjerenja bila je osjećajna reakcija na änjenicu da je Jugoslavija
postala vazal Osovine, za što se krivnja prebacivala na Stojadinovića,
po mišljenju fon Herena neopravdano. Porast opozicije čak i van
Hrvatske može se, po njegovom mišljenju, samo tako objasniti. S gle-
dišta interesa Njemačke, završava on, za žaljenje je što je izostao
očekivani izbomi rezultat, tim više što se ovaj Stojadinovićev ne-
uspjeh vjerojatno može pripisati neraspoloženju širokih masa prema
Njemačkoj.49
Rezultati decembarskih izbora značili su pobjedu ideje srpsko-
-hrvatskog sporazuma i zahtjeva za demokratskim uredenjem države.
Izvan Hrvatske više se naglasavalo pitanje političkih sloboda, ali se
u isto vrijeme pretežna većina birača, izjašnjavajući se za listu opo­
zicije, načelno opred'jeljivalja i za rješavanje hrvatskog pitanja. Mada
među opozicionim grupama nije bilo jeddnstvenog gledišta na način
preuređenja države, već je i ovo izjašnjavanje znatnog broja birača
protiv postojećeg diržavnog uredenja bilo je od osobitog značaja, na-
ročito s obzirom na afimiaciju ovog mišljenja u Srbiji. U Hrvatskoj
se prioritet davao preuredenju države, ali široke biračke mase podra-
zumijevale su da ovo preuredenje mora biti izvedeno na demokrat­
skim osnovama. Na decembarskim izborima opozicione grupe dobile
su povjerenje birača na programu koji je bio zacrtan u Sporazumu od
8. oktobra 1937. Ako se, prema tome, imaju u vidu ova osnovna pi­
tanja na kojima je Stojadinović dioživio stvarni neuspjeh, onda je
njegov poraz na decembarsikim izborima bio još dalekosežnijih raz-

17 Osvrćući se na decembarske izbore C vetković je izjavio: „Doduše bio

je jedan izborni sistem koji nam je dao ogromnu većinu JRZ, ali se osetilo da
je na tim izborim a JRZ podbacila. Jer kada se uzme u obzir javn o glasanje,
činovnički aparat, i još izvesne stvari, mora se pošteno priznati da smo mi na
tim izborim a izgubili bitku.“ (Политика, бр. 11436, 2. IV 1940. C vetkovićeva
izjava na konferenciji senatora JRZ.)
48 U izvještaju od 10. januara 1939. fon Heren podvlači ovu okolnost. (K ao
пар. 46).) Vid. H. S e t o n — W a t s o n , Eastern Europe between Wars, 236.
10 P A Pol. IV 61 Bd. 2, 15. X I I 1938.
 56 — LJUBO BOBAN

mjera. Ovo nije bio samo poraz Stoj adiinovića i režima JRZ već ozbi-
ljan udiarac cjelokupnoj dotadašnjoj koncepciji unutrašnjepolitičkog
razvoja i vladine vanjskopolitičke orijentacije.50

2. Stojadinovićev kurs nakon decembarskih izbora

Stojadinović je iz decembarskih izbora izišao nesumnjivo znatno

t ^oslabljen.51 Konstatirajući tu činjenicu fon Heren je smatrao da iz
toga ne treba izvući zaključak da je Stojadinovićev položaj ozbiljno
doveden u opasnost. U borbi protiv federalističkih snaga, smatra fon
Heren, Stojadinović će naći podršku u vojnim krugovima; činjenica dia
opozicija nije sposobna da vlada, a niti u svojim redovima ima ličnost
koja bi bila dostojan nasljednik Stojadinovića, uslovit će da će Stoja-
dinović i dalje za kneza Pavla biti najpovoljnija ličnost; oslanjajući
se na formalnu većinu u Skupštini, Stojadinović će i nadalje čvrstom
rukom provoditi autoritativni režim.62
Fon Herenova prognoza dia će Stojadinovlć nastaviti politiku
čvi'ste ruke bila je tačna. K oji su faktori omogućili Stojadiinoviću da
nastavi politiku čvrste ruke i bez obzira što je iz izbora izišao osla-
bljen? Presudna su tu uglavnom tri faktora. Svoju unutrašnju po-

50 Stojadinović je, naravno, izborne rezultate tumačio kao dokaz uspjeha

svoje politike. Nakon izbora Самоуправа, glavni organ JRZ, pisala je: „Jedna
velika stvar razlikuje pobede od 11 decembra 1938 od svih koje su im prethodile.
P rv i put od ujedinjenja do danas, jedna jedinstvena misao združila je sve
delove našeg naroda. I prvi put od kako postoji Jugoslavija, većina zem lje dala
je na izborim a poverenje jednom čoveku i, istovremeno, jednom programu. Na
njim a se, preko liste dr. M ilana Stojadinovića, na suprot činiocima jedne
mučne prošlosti, uzdigla nova jedinstvena Jugoslavija. Izborna pobeda liste
g. dr. M ilana Stojadinovića je sjajna i potpuna. Sedam banovina, sa presto-
nicom Jugoslavije na čelu, dalo je za njegovu listu jednodušni glas.“ (Само­
управа, бр. 852, 14. X I I 1938.) U drugom broju ovaj list je pisao: „Glasajuci za
listu g. dr. M ilana Stojadinovića, snažna većina jugoslovenskog naroda, još
jednom je posvedočila da bivši političari koji se nalaze u Udruženoj opoziciji
nemaju legitim aciju da govore u ime Srbije, nemaju prava da govore u ime
naroda, rade samo u svoje ime. Sad je valjda i g. dr. Mačeku jasno da je na-
pravio vrlo rđav posao kad je zaključio sporazum sa bivšim političarima,
kojim a nema više vaskrsa.“ (Самоуправа, бр. 855, 17. X I I 1938.)
U svojim memoarima Stojadinović о izbornim rezultatim a piše: „P ra vi
značaj ovih cifara ogleda se ne u njihovom brojnom odnosu, nego u činjenici,
da se 1,650.000 glasača okupilo oko jednog čoveka i jednog programa, dok su
na strani M ačekove liste bile razne partije, sa raznim programima, samo
tehnički povezane, bez jedinstvenog voćstva.
Inače po nacionalnom obeležju, analiza izbornih rezultata po pojedinim
srezovima, jasno je pokazivala, da sam u srpskim, muslimanskim i slovenač-
kim krajevim a ja imao prosečno tri četvrtine glasova, dok je u pretežno hrvat-
skim krajevim a M aček imao tri četvrtine glasova za sebe.
Kad sam Knezu Namesniku saopštio izborne rezultate, i da smo dobili
300.000 glasova više nego Maček, on mi reče:
— V oleo bio da je taj broj nešto v e ć i. . .
K nez očevidno nije bio oduševljen. Uostalom i ja bili voleo da je naš broj
bio veći, a što to n ije bio slučaj velikim delom pada odgovornost na dr K oro-
šeca, čiji su organi štitili samo opoziciju da ima slobodu agitacije i glasanja,
ali n ije štitio vladine pristalice p rotiv terora M ačekove ,Seljačke zaštite*.“
(M. S t o j a d i n o v i ć , n. dj., 560.)
61 U najm anju ruku moralno oslabljen, konstatira u jednom izvještaju fon
Heren. (K ao nap. 49.)
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 57

litiku, a posebno u odnosu na hrvatsko pitanje, Stojadinović je u

znatnoj mjeri vodio zahvaljujući svom oslonu na Njemačku i Italiju.63
Uvjeren da će na izborima dobiti ubjedljivu većinu Stojadinović je
namjeravao da još više pojača autorativno obilježje svoje vlade.54
Kad već takvu ubjedljivu pobjedu nije postigao, njemu je preostalo
da taj neuspjeh u unutrašnjoj polltici nadoknadi još jaeim oslonom
na osovinske zemlje, da bi i u unutrašnjoj politici mogao nastaviti
dotadašnji kurs. Stojadmovićevi aranžmani s Canom, u januaru 1939,
na to su očito ukazivali. Drugi faktor s kojim je Stojadinović raču-
nao u svojoj politici nakon izbora bila je činjenica da je knez Pavle
još uvijek bio na njegovoj strani. Uvjeren da će ga knez i dalje podr-
žavati Stojadinovlć se nije osjećao ugroženim na svome položaju. I ko-
načno, bez obzira na broj dobivenih glasova, Stojadinovie je, zahva-
ljujući odredbama izbornog zakona, imao apsolutnu većinu u Skup-
štini, pa je i mogao izjaviti: „Narodna skupština, to smo m i!“ (tj. JRZ
— Lj. B.).55 Uzimajući u obzir sve navediene faktore Stojadinović je
mogao formulirati smjemice svoje daljnje politike, čije su osnovne
karakteristike bile: politika čvrste ruke u hrvatskom pitanju, u cje-
lini: pojačavanje autoritativnog l'ežima, daljnje približavanje Nje-
mačkoj i Italiji.
Nakon izbora došlo je do krize vlade i izgledalo je da je Sto-
jadinovićev položaj doveden u pitanje. U vladi su se sukobljavale
dvije tendencije u pogledu daljnjeg političkog kursa. Stojadiinovićeva
grupa smatrala je da se poraz na izborima mora nadoknaditi politi-
kom čvrste ruke.50 Za Stojadinovićev položaj najozbiljniji je bio nje-
gov sukob s Korošcem. Više razloga je bilo koji su uslovili neslaganje
Korošca i Stojadinovića. Korošec je izražavao neslaganje sa Stojadi-
novićevom politikom u pitanju njemacke nacionalne manjine u Slo-
veniji. Ovi i drugi momenti bili su razlog što je Korošec bio lose gle-
dan od njemačkog poslanika fon Herena i generalnog konzula Nojhau-

вз U saslušanju pred K om isijom za ispitivanje odgovornosti u vezi držav-

nog udara od 27. m arta 1941, M ilan Aćim ović, Stojadinovićev ministar unu-
trašnjih poslova, izja vio je: ..Držeći__N em ačke n ije bilo potrebno, prema
dr Stojadinoviću, činiti nikakve koncesije HrvatITna, a još m anje Bugarima.
"Prijateljstvo sa Nemcima, prema dr~Sto]adinovlcu, bilo je dovoljno nama,
Srbima, da držim o u šahu sve naše suparnike na Baikanu, u granicama i van
granica državnih.“ — D okum enti о Jugoslaviji, sv. 10, Pariz 1958, 7. (K om isija
za ispitivanje odgovornosti u vezi državnog udara od 27. marta bila je form i-
rana po nalogu Kom esarijatske uprave na zah tjev Nijem aca. K om isija je sa-
slušala više istaknutih političara. Zapisnik о saslušanjima dostavljen je N i-
jemcima. Iz zapisnika su neki d ijelo vi bili izuzeti. Predsjednik Kom isije, pu-
kovnik Tanasije Dinić, dostavio je ovaj dio zapisnika, u novem bru 1941, M i-
lanu Nediću. O vaj dio objavljen je u spomenutoj seriji Dokum enata о
Jugoslaviji. D alje će se navoditi skraćeno: Izvještaj K om isije za ispitivanje od­
govornosti). Vid. i пар. 25.
54 Vid. C i a n o , D iario 1937-1938, 298, 24. X I 1938.
r>5 Политика, бр. 11004, 17. I 1939, izjava Stojadinovića na sjednici Fo-
slaničkog kluba JRZ.
r,° Vid. Политика, бр. 11436, 2. IV 1940, govor C vetkovića na konferenciji
senatora JRZ. Cvetković je ovom prilikom tvrdio da se na prvoj sjednici vlade
nakon izbora pored ostalog raspravljalo i о form iranju koncentracionih logora
za političke protivnike. Povodom ove C vetkovićeve izja ve Stojadinović je ured-
ništvu Политике uputio pismo u kome osporava ove C vetkovićeve navode.
Pismo nije objavljeno. (А —V II, 61, 1/25.) О nam jeri Stojadinovićeve vlade da
form ira koncentracione logore pisao je i list Pešti hirlap ( Pesti H irlap, 10. II
1939, СРВ, IV , 11. I I 1939.)
58 — LJUBO BOBAN

zena (Neuhausen).67 K orošecsen ije mogao pomiriti sa Stojadinoviće-

vim željama da u Jugbslavenskoj radikalnoj zajednici bude apsolutni
gospodar i zavede svoj autoritativni režim i u strand, što je znadlo
smanjivanje Koroščeve uloge. Sukob Stojadinovića i Korošca bio je
pojačan narodto povodom decembarskih izbora. Još u toku izborne
kampanje Stojadinović se kod kneza Pavla žalio na to da Korošec,
kao ministar unutrašnjih poslova, nije energičan prema opoziciji.68
U Hrvatsko j vladini organi nesumnjivo nisu vršili onaj pritisak na
decembarskim izborima koji je vršen u drugim dijelovima zemlje,
zbog organiziranog nastupa „Hrvatske seljacke“ i „Gradanske za-
stite“ . Stojaddnović je za svoj izbomi poraz u Hrvatsko j svu krivnju
prebadvao na Korošca, tvrded da je on svojim liberalnim postupkom
omogućio visoku pobjedu opozicije.59
Odmah nakon izbora Stojadinović je sazvao sjednicu vlade00 na
kojoj se založio za politiku čvrste ruke u Hrvatskoj i za Koroščevu
ostavku, optužujući ga za poraz na izborima. U pismu knezu Pavlu
on je pisao da Koroščev opstanak u vladi smatra nemogućnim.61 Ko-
rošec je saznao za zavjeru koju mu je na ovom sastanku spremao
Stojadinović, te je naložio M. Kreku da i dalje ostane u vladi, a sam,'
po dogovoru s knezom Pavlom, dao ostavku u vladi; njegovo mjesto
preuzeo je Milan Adm ovićp^
Rekonstrukcijom vlade\21. decembra, Stojadinović je privremeno
uspio da učvrsti svoj рокошэат položaj. Pored Aćimovića, u vladu
je uveo i druge ličnosti, smatrajući da sada ima kabinet s kojim može
nastaviti svoju politiku čvrste ruke. A li Stojadinović je i dalje bio
izložen opasnosti da se njegov sukob s Korošcem ne zaustavi samo na
Koroščevu izlasku iz vlade. Politička osnovica Stojadinovićeve vlade
bila je JRZ. Sada je prijetila opasnosti da se ova osnovica sruši.
N ije se isključivala mogućnost da slovenački dio JRZ napusti vladu i

Bv U pismu od 24. X I 1938. Stojadinović je izvještavao kneza P avla da je

Koroščeva aktivnost negativno prim ljena od fon Herena i Nojhauzeiia.
(J. B. H o p t n e r , Yugoslavia in Crizis 1934—1941, C olum bia U niversity Press,
N e w Y o rk — London 1962, 122.)
B8 Isto.
5e U razgovoru sa Stojadinovićem о izbom im rezultatim a fon Heren je
iznio m išljenje da je Korošec kao ministar unutrašnjih poslova vodio izbornu
borbu tako da bi ojačao svoj položaj a oslabio Stojadinovićev. Pasivnost vlasti u
hrvatskim krajevim a m ože se samo tako objasniti, zaključio je on. Stojadinović
se s tim složio i dodao da će knezu Pavlu izja viti kako mu je dalja suradnja
s Korošcem nemoguća. (P A Pol. IV 61 Bd. 2, 16. X I I 1938.)
00 Prem a J. B. H o p t n e r u (n. dj., 123), sjednici su prisustvovali samo
članovi vlade Srbi, uključujući i M. Aćim ovića, koji je bio van vlad e i kasnije
došao na Koroščevo mjesto.
U svojim memoarima Stojadinović tvrdi da je nakon izbora htio dati
ne samo form alnu ostavku, kao što je to nakon izbora uobičajeno, već da se i
stvarno želio povući s položaja predsjednika vlade i da prem a tom e njegova
ponuda knezu Pavlu da bude riješen dužnosti predsjednika vlad e nije bila
samo akt kurtoazije. On dalje piše da je knez bio iznenaden ovim njegovim
prijedlogom i uporno insistirao da i dalje zadrži predsjedništvo vlade. (Vid.
M. S t о j a d i n о v i ć, n. dj., 562.) U zbirci J. Jovanovića nalazi se ova bi-
ljfeška: „D r Stojadinović priča: on je u decembru 1938 posle izbora predao knezu
formalnu ostavku. K n ez mu je odgovorio: a) kakva ostavka b) V i ćete ostati
na vladi sve do punoletstva kraljeva.“ (Bilješka n ije datirana; pisana je na
biltenu СРВ od 18. I I I 1939.) {
01 J. B. H o p t n e r , n. dj., 123, Stojadinovićevo pismo knezu Pavlu,
16. X I I 1938.
83 J. B. H o p t n e r , n. dj., 123—124.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 59

prede u opoziciju protiv Stojadinovica.03 Stoga je on mnogo držao

do toga da se njegov sukob s Korošcem ne proširi i da se održi što
veća sloga unutar JRZ.04 Korošec je isto tako smatrao da JRZ treba
očuvati.05 On je 16. januara bio izabran za predsjednika Senata, što
je bila Stojadinovićeva sugestija.60 Sada je Stojadinović mogao sma-
trati da je njegov sukob s Korošcem bar privremeno stišan i da mu
s te strane ne prijeti opasnost.67
Nakon izbora u Zagreb je otputovao Dragiša Cvetković, ministar
narodnog zdravlja i socijalne politike u Stojadinovićevoj vladi s ci-
ljem da uspostavi kontakt s Macekom.68 Ovaj njegov put bio je izve-
den u dogovoru s knezom Pavlom.09 Prebrodivši krizu vlade Stoja-
dinović je sutradan Cvetkoviću, koji još nije uspio da se sastane s Ma­
cekom, preko šefa zagrebačke policije poslao slijedeći telegram: „Pre-
kinite svaki kontakt sa Hrvatima i odmah se vratite u Beograd.“ 70
03 Fon Heren u izvještaju od 17. januara 1939. piše da se uoči otvaranja
Skupštine Stojadinović našao u napetoj situaciji, s jedne strane zbog držanja
Mačeka i odbijanja da svoje poslanike pošalje u Skupštinu, a, s druge, zbog
prijetnja K oroščeve grupe da će se povući iz vlade i čak ići u opoziciju. U vezi
s tim, piše fon Heren, pronose se glasovi о većim promjenama u vladi; vlada
raspoloženje „k oje m iriše na krizu“ . (P A Pol. IV 61 Bd. 2, 17. I 1939.)
64 Sutradan poslije sm jenjivanja Korošca Stojadinović mu je uputio pismo
s prijedlogom da se on, Korošec i Spaho sastanu sredinom januara radi utvrdi-
vanja smjernica za rad Nai’odnog predstavništva. (Zbirka M. Stojadinović,
f—37, 22. X I I 1938.)
05 U izvještaju od 1. I 1939. A ćim ović je pisao Stojadinovicu da ima oba-
vještenje da su se u Lju b ljan i sastali K oroščevi poslanici i „saglasili su se da je
saradnja u JR Z i dalje potrebna, ali da se ne treba istrčavati suviše ni u
jednom ni u drugom pravcu“ . (Zbirka M. Stojadinović, f —37, 1. I 1939.)
00 Koroščev izbor za predsjednika Senata Stojadinović ovako objašnjava:
„N i Knezu, a još m anje dr Koi'ošecu, ova promena na ,bolje‘, n ije m ogla
ostaviti ni trunke sumnje о čemu se stvarno radilo. Znali su oni vrlo dobro da
je ovo bilo samo zbacivanje ,na meke dušeke'. Odlazak u Senat značio je za
jednog političara odlazak u političku penziju. N i Narodna skupština nije više
imala onaj značaj k oji je nekad imala, a Senat pogotovo. О njemu se n ije
vodilo računa, premda je imao ista prava, kao i Skupština. To je bila neka
vrsta ,Doma staraca' gde su zbrinjavani zaslužni i isluženi politički saradnici,
da tu, u tišini životare i prim aju pristojne senatorske dnevnice, bez ikakvog
napora." (M. S t o j a d i n o v i ć , n. dj., 563.)
®7 Fon Heren izbor Korošca za predsjednika Senata karakterizira kao ci-
jenu koju je Stojadinović morao platiti Korošcu. P oslije ovog poravnanja
s Korošcem, smatrao je fon Heren, prom jene u vladi, о čemu su se bili pronosili
glasovi, nepotrebne su. On n ije isključivao mogućnost ograničenih promjena
u vladi po završetku budžetske debate. U raspletu ove krize on je vidio velik i
Stojadinovićev uspjeh. „Posljed n ji su dogadaji,“ pisao je fon Heren, „opet
jedan dokaz za to, kako u ovoj zem lji sve ovisi о ličnosti ministra predsjed­
nika. On se je opet jednom pokazao kao gospodar i majstor svih proturječnih
unutrašnjih elemenata i može otsada svu pažnju okrenuti na vanjskopolitička
pitanja, koja će se postaviti u prvi plan posjete grofa Ćana slijedećih dana.“
(P A Pol. IV 61 Bd. 2, 17. I 1939.)
68 U jednom izvještaju od 16. januara, č iji je autor nepoznat, stoji: „Da-
nas da je ovd je na savjetovanju ministar Cvetković (koji je otseo kod bivšeg
ministra K ožula) i za kojeg se kaže, da sa M inistrom Korošcem radi protiv
Predsjednika Stojadinovića.“ (Zbirka M. Stojadinović, f —34, Situacija u Za-
grebu 16. decembra 1938.)
09 U izja v i Hoptneru C vetković kaže da je ovaj n jegov put bio izvršen
na. zahtjev kneza Pavla. (J. B. H o p t n e r , n. dj., 132.) U jednom pismu
N. Besarabić, direktor Državne klasne lutrije, piše Stojadinoviću da mu je u
vodstvu HSS reeeno da se C vetković „izrazio kao da ide od strane ili sa zna-
njem “ kneza Pavla. (Zbirka M. Stojadinović, f —25, 2. I 1939.)
70 D. С V e t к о V i ć, Srpsko-hrvatsko pitanje i p u tevi sporazuma, D o-
kum enti о Jugoslaviji, P ariz 1952, sv. 3, 18; J. B. H o p t n e r , n. dj., 132;
ßO — LJUBO BOBAN

Poslije rekonstrukcije vlade Stojadinović je mogao zauzeti i čvr-

šći kurs u Hrvatskoj. Smatrao je da u Hrvatskoj treba odlučnim
mjerama nadoknaditi ono što je svojom popustljivošću na decembar-
skim izborima izgubio Korošec.71 Na području Hrvatske i prije izbora
nisu bili rijetki slučajevi izgreda Mačekovih pristalica protiv organa
vlasti ili političkih protivnika, kao, uostalom, i obmuto. U vrijeme
izbome kampanje i poslije toga ovi su se izgredi češće javljali. Aći-
mović je nakon preuzimanja resora unutrašnjih poslova izjavio da
će se poduzimati odluöne mjere da bi se spriječili izgredi protiv po-
retka i imovne i lične bezbjednosti.72 U jednom razgovoru sa Sutejom
Aćimović je ponovio ovu svoju odlučnost: „To je pravac naše unu-
tam je politike, od koga mi nećemo otstupati. Organi će tačno postu-
pati po mojoj izjavi i mi nećemo stati pred nikakvim žrtvama. Vi
vodite računa šta radite, mielim da to isto treba da savetujete i vašim
pristalicama.“ 73 U skladu s Aćimovićevom izjavom bile su poduzete
i odgovarajuće mjere. On je, kako u spomenutom izvještaju obavje-
štava Stojadinovića, „izdao najstrože naredenje“ dia svi izgrednici
protiv JRZ i organa vlasti „moraju bezuslovno biti pronadeni i po-
hapšeni i da nikakve izgovore neću dopustiti о ,nepostojanju zakonske
mogućnosti da ih policijske, odnosno sudske vlasti hapse‘ “ . Adm ović
dalje piše da je nareddo da se opozovu dva sreska načelnika i jedan
kazni zbog toga što nisu poduzeli mjere protiv izgrednika i nastavlja:
„Isto tako tražio sam, da mi hitno dostave spiskove službenika iz re­
sora Ministarstva unutrašnjih poslova, koji su se vidno eksponirali
Политика, бр. 11436, 2. IV 1940, govor C vetkovića na konferenciji sena-
tora JRZ.
О ovom C vetkovićevom putu u Zagreb Stojadinović piše: „Odmah posle
izbora, kada su M ačekovi poslanici odlučili da ne dolaze u Beograd i da sa-
zovu svoj istorijski hrvatski Sabor u Zagrebu, knez P a vle ne samo da nije
pokazivao nikakve znake negodovanja usled ove separatističke pojave, nego
se požurio da hvata vezu sa dr Mačekom. Sličnu nameru imao je i Dragiša
Cvetković, ministar socijalne politike u m ojoj Vladi. Pod izgovorm nekog re-
sornog posla on je otišao u Zagreb da stupi u vezu sa dr Mačekom. Međutim,
u tome n ije imao nikakvog uspeha. Potpuno nepoznat, on se obratio svom pri-
jatelju M arku Kožulju, ne bi li mu ovaj omogućio neki kontakt sa vodećim
članovim a HSS. K ožu lj je telefonirao Pernaru i pitao da li bi se sastao sa
Cvetkovićem . O vaj je odgovorio da, kao disciplinovan član, ne može da vodi
nikakve političke razgovore bez znanja i odobrenja svog šefa, dr Mačeka. O vaj
se, pak, najenergičnije usprotivio bilo kakvom sastanku uz poruku:
— A k o C vetković dolazi kao ministar neka se vrati natrag, a ako želi
da razgovara kao srbijanski političar onda neka najpre podnese ostavku u
V la d i. . .
Onda je posetio dr Mažuranića, člana JNS kao i K ožulja, da se kod
njega obavesti о prilikam a u Zagrebu. Cim sam saznao za ovo vršljanje od
strane jednog člana m oje Vlade, odmah sam mu naredio, preko bana Ružića,
da se smesta vrati u Beograd i da ne pokušava da vodi bilo kakve političke
razgovore о tome. Znao sam da je brzoplet i površan, pa sam ga na ovaj način
upozorio na osnovan red da ne petlja ništa sam, na svoju ruku.“ (M. S t о j a-
d i n o v i ć , n. dj., 564—565.)
71 Nekoliko dana po preuzimanju resora unutrašnjih poslova A ćim ović je,
dijelom i zato da bi podvukao svoju zaslugu, pisao Stojadinoviću, koji je novo-
godišnje praznike provodio u Švicai’skoj, pored ostalog: „P oslovi u mome resoru
odvijaju se normalno. Т ек sada vidim koliko smo im ali tešku situaciju na te-
renu. Neću reći da je bio dvanaesti čas, ali m irne savesti mogu reći, da smo
mu se približili. Disciplina kod činovnika, u poznatim Vam krajevim a (m isli
se na Savsku i Prim orsku banovinu — L j. B.), znatno popustila, odnos subordi-
nacije se potpuno gubio.“ (K ao пар. 65.)
72 Политика, бр. 10982, 23. X I I 1938.
78 K ao пар. 65.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER: — ß j

na terenu rađeći za opoziciju, dia bi na njih mogao primendti čl. 118.

Zakona о imiutrašnjoj upravi, t.j. otpustiti ih iz službe ili im oduzeti
penziju.“ On izvještava Stojadinovića da je poslao svoje organe u
Savsku i Primorsku banovinu da ispitaju situaciju, a isto tako preko
stranačkih organizacija JRZ i banova zatražio da mu se dostave iz-
vještaji о situaciji na terenu. Poshje ovog namjerava da se oko 15. ja-
nuara odirži konferencija sa banovima Savske i Primorske banovine
i partijskim predstavnicima na kojoj bi „pretresli još jednom si­
tuaciju i doneli potrebne zaključke о predšćavanju činovničkog apa-
rata, u koliko dotle ne budie pročišćen, a zatim odredili pravac radia
državndm vlastima i partijskim organizacijama“ 74. Vršena su hapše-
nja članova „Hrvatske seljačke“ i „Građanske zaštite“ .75 Mjere u
vezi s izbornim prestupima poduzimane su i u ostalom dijelu zemlje.70
Pored ovih represivnih mjera protiv opozicije Stojadinovićeva
vlada spremala je i druge mjere sračunate na učvršćivanje i jačanje
autoritativnog režima. Na osnovu raspoloživih podataka nije moguće
dobiti potpuniji i pouzdand uvid u te mjere koje je vlada pripremala.
Poslije Stojaddnovićeva pada u domaooj i stranoj štampi u više na-
vrata su о tome spominjand neki podaci. Uz prijedlog Financijskog
zakona bilo je uneseno više amandmana ili su oni u pojeddnim re-
sorima bili pripremljeni da bi naknadno, u toku debate, ušli u Fi-
nancijski zakon.77 Prema jednom amandmanu, upravnoj vlasti dalo
bi se ovlašćenje da može, prema svome nahođenju, raspustiti općinske
odbore i na njihovo mjesto postaviti komesare. Banu bi se, prema
jednom dirugom projektu, dalo pravo da, prema vlastitom nahodenju,
može otpustiti općinske službenike. Jedan amandman imao je za cilj
da se obezbijedi izvjesna privilegija za policijske činovnike. Naime,
prema ovom prijedlogu, bilo je otežano pokretanje krivičnog po-
stupka, po privatnoj tužbi, protiv policijskih organa i žandarma.
Prema jednom članu Financijskog zakona bilo je predviđeno da se
Ministarstvo fizičkog vaspitanja pretvori u Ministarstvo narodne kul-
ture, što se prikazivalo kao želja vlade da se ovo Ministarstvo u stvari
pretvori u ministarstvo za propagandu, po uzoru na Njemačku.78

74 A ćim ović na kraju izvještaja Stojadinovića: „О svemu ovom e ja sam

referisao gore (knezu Pavlu — L j. B.) i tamo su zadovoljni i to ne samo ovim
nego i svim drugim što sam izneo: О stavu prema Nemcima, Jevrejim a, štampi,
zatim merama koje sam već preduzeo na terenu i one namerane za dalje itd.“
(Isto.)
70 U jednom izvještaju о političkoj situaciji, koji vjerojatno pripada ne-
kom područnom vojnom organu, u vezi s hapšenjim a pripadnika „Zaštite“ kaže
se: „P rv a m era vlade — hapšenje članova H rvatske seoske zaštite — proizvela
je samo delim ično dobar utisak, pošto se tv rd i da to nisu istaknuti članovi,
već samo neke sporedne ličnosti.“ (A —V II, 22, 1/20, 14. I 1939.)
70 K asn ije je, na prijedlog C vetkovićeve vlade, bila data am nestija za
170.000 prestupa, učinjenih najvećim d ijelom za vrijem e izbora i nakon toga,
do pada Stojadinovića. Od toga 50.000 odnosilo se na Savsku banovinu. (П о ­
литика, бр. 11070, 24. I l l 1939.)
77 Политика, бр. 11048, 2. I I I 1939. U spomenutom izvještaju Aćim ović
je pisao Stojadinoviću: „S vi potrebni amandmani za m oj resor već su pri­
prem ljeni, a u Ministarstvu pravde kom isija već radi na izm eni disciplinskih
odredaba u pogledu činovničke odgovornosti. P rv o j sednici ove kom isije pri-
sustvovali smo M inistar pravde i ja.“ (K ao nap. 65.) Pešti hirlap (10. I I 1939,
СРВ, IV , 11. I I 1939) piše da je bilo priprem ljeno 18 zakonskih prijedloga;
vid. Политика, бр. 11436, 2. IV 1940, C vetkovićeva izjava na konferenciji se-
natora JRZ.
78 Политика, бр. 11048, 2. I l l 1939.
 — LJUBO BOBAN

Da li je i koliko Stojadinović nakon decembarskih izbora bio

spreman na sporazum s Mačekom? Nesumnjivo je da je on sporazum
s Mačekom vrlo rado želio. Hrvatsko pitanje je za njega i prije de­
cembarskih izbora bio najteži problem. On nije imao iluzija u to da
je na izborima Mačekov položaj ojačan i da je to trebalo biti razlog
više da se s njim postigne sporazum. Stojadinoviću je to trebalo tim
vise što je zbog sukoba s Korošcem bila dovedena u pitanje baza na
koju se on dotada oslanjao. Sporazum s Mačekom omogućio bi mu
da paralizira druge opozicione grupe. To bi ojačalo i njegov položaj
prema vami.
Stojadinović je smatrao da su mu izborni rezultati dali potrebnu
legitimaciju za pregovore s Mačekom i da je on zapravo i jedini legi-
timni predstavnik koji s Mačekom može stupiti u meritorne prego­
vore za rješavanje hrvatskog pitanja. Glavni organ JRZ Samouprava
ponavljala je to u više navrata. Tako je nekoliko dana nakon izbora
ovaj list pisao: „G. Maček je uvetovao ostvarenje sporazuma time da
mu se omogući pregovaranje sa pravim pretstavnicima Srba. Zahva-
ljujući decembarskim izborima i taj je uvet ostvaren. Sumaddja i svi
srpski krajevi su odlučno pokazali da svi Srbi stoje iza g. dr. M. Sto-
jadinovića i politike koju on utelovljuje. Sama predkumanovska Srbi ja
dala je g. Stojadinoviću 90 od sto svojih glasova. Time je oduzet
g. Mačeku i zadnji adiut iz ruku. On se и buduće neće moći vise ispri-
čavati time, da nema pravog pretstavnika Srba i Srbije. Pretstavnik
i to legitimni je tu. Sta više, pravi i jedini pretstavnik Srba i većine
jugoslovenskog naroda naglasio je još u početku izbome kampanje
svoju spremnost da reši sporna pitanja, kao i spremnost da ostvari
sporazum.
Ukratko g. Mačeku se pružila mogućnost da ostvari taj spora­
zum. Носе li ga on ostvariti ili ne, to je njegova stvar. To zavisi о nje-
govom političkom razumu i spremi.
Ostvari И ga, obezbediće svoju političku egzistenciju i za bu-
dućnost.
Ne ostvari И ga, stvari će se razvijati i mimo njega.“ 70 Druga je,
medutim, stvar pod kojim je uslovima Stojadinović želio sporazum
s Mačekom. Mačekovu prednost, koja se ispoljila u izbomim rezul-
tatima, on je smatrao da može neutralizirati svojim oslonom na Nje-
mačku i Italiju, povjerenjem kneza Pavla, premoći u Skupštini i kon-
centradjom svih unitarističkih snaga.80 Stoga Stojadinović nije vidio

79 Самоуправа, бр. 855, 17. X I I 1930. О svojim planovim a za pregovore

s Mačekom Stojadinović piše: „Preda mnom je stajalo još samo jedno krupnije,
nerešeno pitanje: odnosi sa Hrvatim a.
Prem da se ogromna većina srpskog nai'oda opredelila za m oju politiku
unitarističke države, neosporno je, da se ogromna većina hrvatskog naroda
opredelila za politički stav dr M ačeka sa federalističkim uređenjem države.
Prem a tome, približavao se trenutak neposrednih pregovora sa dr Mačekom,
shodno rezultatima izbora. M islio sam da nastavim tamo gde smo bili stali
prilikom prethodnog sastanka u Brežicama. Ostalo je još samo da se prilikom
tih razgovora oseti da u Beogradu postoji čvrsta Vlada, koja će H rvatim a pru-
žiti sve gradanske slobode, svojstvene demola-atskim zem ljam a, ali koja neće
dozvoliti da se u Hrvatskoj terorišu oni H rvati koji nisu istog m išljenja kao
dr Maček. Radi toga bilo je neophodno ukloniti iz Vlade dr Korošeca i ujedno
izvesti kneza P a vla načisto s njegovim namerama.“ (M. S t o j a d i n o v i ć ,
n. dj., 565.)
80 Rekonstrukcija vlade koju je 21. decembra izvršio Stojadinović upravo
je bila na lin iji koncentracije unitarističkih snaga. Kasnije, krajem juna 1939,
osvrčući se na ovu krizu vlade, ističući Koroščeve zasluge, Slovene с je pisao:
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 53

razloga da odustane od osnove koju je i ranije nudio Mačeku za spo­

razum, tj. sporazum samo u okviru postojećeg Ustava. Nova situacija
bi možda primorala Stojaddnovića dia u tom okviru pristane na veće
koncesije, ali je njegova polazna i završna osnova bio Septembarski
ustav.81 To gledište on je izložio kao programatsku osnovu svoje
vlade za budućnost. U vrijeme početka radia nove Skupstine, Stojadi-
nović je ovako precizirao svoj budući program:^,,Mi želimo resenje
svih naših unutrasmjih pitania i mi cemo se njima baviti. A li sva tä
rešenja moraju biti pod izvesnim uslovima, od kojih je prvi uslov taj,
da se sva/fia resenja moraju da traže samo u granicama jedne velike
i nedeljiv^ .tiiproslavijp' Drugi je uslov, da sva ta resenja moraju da
služe snazenju, iačaniu i pndizanjn пяярдя ляггДа; i__trpr4 nslnv da
osnovna načela, na kojima naša država mora da počiva moraju ostati
nepovrediva, a to su načela: monarhija i Dinastiia, Karađorđevića.
narodno i državno jedinstvo. T o celn ti smemice u kojima ćemo se
kretati u našoj unutrasnj oj~politici i mi želimo tu da damo jedan po-
zitivan rad i pozitivne rezultate.“ 82

3. Držanje vodstva Hrvatske seljačke stranke

nakon decembarskih izbora

Dan uoči sastanka Narodne skupštine sastali su se u Zagrebu,

15. januara 1939, poslanici HSS, u svojstvu Hrvatskog narodnog za-
stupstva. Sjednici su prisustvovali kako oni poslanici koji su zva-
nično smatrani izabranim tako i öni koji su u svojim izbornim sre-
zovima dobili većinu, mada nisu oglaSeni za izabrane. U rezoluciji
koja je tom prilikom usvojena naglašavaju se dva osnovna principa
na kojima se zasnivaju zahtjevi za posebnim državnopravnim polo-
žajem Hrvatske: pravo na samoodredenje, koje se principijelno pri-

„Mudi'u, duboko prom išljenu i pom irljivu politiku tadašnjeg m inistra unutra-
šnjih poslova dr Korošca prema H rvatim a počeli su svi ti krugovi napadati,
izjavlju ju ći da je preslaba i previše pom irljiva, te da je treba zam ijeniti po-
litikom ,čvrste‘ ruke. Da bi se u pliv ministara, koji su odobravali i zagovarali
politiku dr Korošca prema H rvatim a oslabio i umanjio, dr Stojadinović je re-
konstrukcijom svoje vlade izbacio iz vlade sve takve članove, na n jih ova m je-
sta prim io ljude k o ji su u svemu odobravali Stojadinovićevu ličnu politiku,
slijepo je izvršavali te su se sasvim pokoravali njegovim zahtjevim a. Na taj
način se broj ministara, koji su se zauzimali za rješenje hrvatskog pitanja,
vidno smanjio, n jih ov se krug sve više sužavao, a premoć su d obijali ljudi koji
su bili na glasu kao n epom irljivi unitaristi i poznati radi svog nepom irljivog
stanovišta prema Hrvatim a.“ (Slovenec, br. 145a, 28. V I 1939.)
81 Vršilac dužnosti bana Savske banovine S. M ihaldžić, u izvještaju od
30. decembra 1938. piše: „Iz p o verljivo g izvora saznao sam kao da je Pretsed-
nik V lade g. Dr. Stojadinović ovih dana navodno dao pred nekim istaknutim
licem od prilike ovu izjavu koju okolina dr. M ačeka a verovatno i sam dr. M a-
ček smatra nekom ozbiljnom porukom: ,Danasnji U stav ne m ože se promeniti
sve do dolaska N jegovog Veličanstva K ra lja na presto. A k o dr. M aček misli
da je to moguće, onda će se brzo uveriti u protivno, ali ako je dr. M aček realan
političar, on treba da znade da se može mnogo toga učiniti u korist Hrvata.
U najmanju ruku moguće je da se H rvatim a dade potpuna vlast u hrvatskim
krajevim a i mogućnost da tako rekuć potpuno u pravljaju svim a polcrajinskim
poslovima u granicama današnjeg Ustava. U koliko dr. M aček pristane na ova-
kovu soluciju m i ćemo zajednički izraditi nacrt novog Ustava i taj ćemo Ustav
predložiti M ladom K ra lju kao K ra lju Srba i Hrvata na dan N je g o v a stupanja
na presto*.“ (Zbirka M. Stojadinović, f —39.)
83 Политика, бр. 11004, 17. I 1939, izjava Stojadinovića na sjednici Po-
slaničkog kluba JRZ.
04 — LJUBO BOBAN

znaje svima narodima i, posebno, hrvatsko državno pravo. Ni jedno

ni drugo pravo, ističe se u rezoluciji, nije poslije ujedinjeonja bilo
priznato, uslijed čega je došlo do unutrašnjih nesuglasica koje traju
već dvadeset godiina. „Hrvatski je narod i na svima izborima,“ kaže
se dalje, „kao i u svim drugim u manifestacijama svog narodnog ži-
vota stalno naglašavao svoje neutmjivo pravo na samoodredenje, pa
to čini i ovom zgodom preko svog legitimnog narodnog predstavni-
štva.“ Rezoluci j a osporava autoritet skupštinskoj većini, kako s obzi-
rom na izborni zakon po kome je izabrana tako i s obzirom na način
provodenja izbora, pa se tako dobivena većina „ne može smatrati na-
rodnim predstavništvom [...]. Dosljedno tomu Hrvatsko narodno za-
stupstvo odbija svaku suradnju sa takovim tobožnjim predstavni-
štvom.“ Uz to, osporava se i autoritet svakoj vladi „koja nije odgo-
voma hrvatskom narodu. Hrvatsko narodno zastupstvo proglašuje
ništetnim i za hrvatski narod neobveznim sve ugovore i sve obveze,
koje hrvatskom narodu neodgovorne vlade sklapaju i preuzimaju to-
bože i u ime hrvatskog naroda.“
Ovakva odluka poslanika HSS о neučestvovanj u u radu Skup-
štine se i očekivala83; ona je odi strane vodstva HSS otvorena nago-
vještavana i prije završetka izbora.84 Poslanici SDK tako siu postupili
i nakon petomajskih izbora. Rezolucija od 15. januara je u okviru
gleddšta koja su se о hrvatskom pitanju i dotada zastupala i u tom
pogledu ne predstavlja ništa nova. Veću pažnju privlači apel na ino-
stranstvo. U vezi s tim se kaže: „Hrvatsko narodno zastupstvo vršeći
svoju dužnost, upozorava sve odgovorne faktore kako ove državne
zajednice, tako i svih evropskih država, naročito velevlasti, na neodr-
živost i opasnost današnjeg stanja. Princip pravde i slobode traži,
a savjest i dužnost nalažu da se и interesu mira poduzmu mjere koje
će osigurati provedbu prava samoodredenja hrvatskog naroda.
Hrvatski narod se nada, da neće biti prisiljen poći putem nužne
obrane u. svojoj opravdanoj težnji, da živi u pravednom miru, koji
mu se uskraćuje. U protivnom slučaju Hrvatsko narodno zastupstvo
u ime hrvatskog naroda otklanja odgovornost za dogadaje, koji bi bez
njegove krivnje mogli nastupiti u ovom dijelu Evrope.“
Na kraju zastupstvo daje Mačeku „neograničeno povjerenje i po-
sve slobodne ruke, da и njegovo ime poduzme sve potrebno, da se
pravo samoodredenja hrvatskog naroda ostvari.“85
Izvršni odbor Samostalne demokratske stranke usvojio je istoga
dana rezoluciju u kojoj je izražena suglasnost sa HSS u bojkotiranju
Skupštine.80 Ovoga puta nije, kao što je to bio slučaj poslije peto­
majskih izbora, donesena zajednička rezolucija SDK. Rezolucija HSS
bila je prije definitivne redakcije pokazana samostalcima i na njihove
sugestije izvršene su izvjesne izmjene.87 Predstavnici samostalaca pri-

89 List Kelniše cajtung (Kölnische Zeitung, 17. I 1939, СРВ, IV, 18. I
1939) piše da se ova odluka о apstinenciji ne treba tum ačiti „kao unutrašnje-
politička senzacija“ , je r se ona m ogla očekivati. „O va taktika unuti'ašnje-poli-
tičke pozicione borbe dobila je svakako novu potvrdu i pri tome se ne može
govoriti о kakvom pooštrenju hrvatskih borbenih m etoda“ , piše ovaj list.
84 Vid. The New Y o rk Times, 5. X I I 1938. (СРВ, IV , 27. X I I 1938), M ačekov
intervju dopisniku ovog lista; H rvatski dnevnik, br. 902, 8. X I 1938.
80 T. J a n č i k o v i ć , n. dj., 62—64. Ova sjednica b ila je zatvorena. R e­
zolucija koja je donesena rasturana je ilegalno, je r cenzura n ije dozvolila
njeno objavljivan je.
80 Zbirka M. Stojadinović, f —37.
87 H. Krizm an, Dnevnik, 14. I 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — ßg

sustvovali su jednom dijelu sjednice poslanika HSS, što je imalo za

cilj dia se ostavi utisak sloge u SDK.88
Pod kakvim okolnostima su bili doneeeni i šta su zapravo značili
zaključci Hrvatskog narodnog zastupstva od 15. januara?
U predizbornoj agitaciji od strane vodstva HSS izborima je da-
vano značenje jedne odlučne prekretnice. Stvarana je atmosfera dia
će poslije izbora, pa i bez obzira na njihov ishod, nastupiti odlučnd
momenti u rješavamju hrvatskog pitanja. Nekoliko dana pred izbore
Maček je na zboru HSS u Zagrebu izjavio: „Ovi izbori — kako sam
vam rekao — imaju veliku i odlučnu važnost, jer će odlučiti ne samo
0 tome, kako dugo će trajati borba hrvatskog naroda, nego će odlučiti
1 о sudbini države, koja se zove Jugoslavija.“ 80 On je izrazio uvje-
renje da će opozicija na izborima pobijediti. „Ako s bilo koga razloga
to ne bi uspjelo, onda — vjerujte, da hrvatska stvar ni onda nije pro-
pala, jer ćemo mi Hrvati onda naći drugoga puta i načina, da dodemo
do svoje slobodie“ , izjavio je na kraju Maček.00 Hrvatski dnevnik pi­
sao je pred izbore da će tek nakon izbora „nastati situacija, koja će
sigurno biti važna i koja će sigurno biti praćena s najvećim intere-
som“ i kada će trebati „uložiti sve sile da se razvoj dogadaja uputi
pravcem, koji će nas dovesti do našeg glavmog cilja, a to je rješenje
hrvatskog pitanja“ 01. Nakon izbora masama je ovladala psihoza na-
petosti i iščekivanja, znatnim dijelom kao rezultat predizbome agi-
tacije о prelomnom značenju decembarskih izbora. Izborni rezultati,
povoljni za HSS, još vise su podgrijavali ovu psihozu u masama. Uvje-
renije da će se poslije izbora pođuzeti odlučne mjere sada je bilo
praćeno pitanjem: šta će se konkretno poduzeti?
Nakon izbora pronosili su se glasovi, a ovih je bilo i u toku iz-
bome kampanje, da će biti sazvan Hrvatski sabor na kome treba da
se donesu odlučujuci zaključci. Stojaddnović je iz privatnog izvora do-
bio izvještaj iz Zagreba datiran sa 12. decembrom 1938. da oe „u su-
botu“ biti sazvana sjednica poslanika HSS na kojoj će se ultimativno
tražiti obrazovanje neutralne vlade i rješenje hrvatskog pitanja. „Ne
postupi li se po ovome, onda će se tražiti na osnovu samoodtredemja
naroda: Samostalnu Hrvatsku.“ 02 Nakon izbora u većim razmjerama
dolazilo je i do raznih izgreda pristalica HSS prema organima vlasti
i stranačkim protivnicima. Stvorena je bila situacija koju ni samo
vodstvo HSS nije moglo u potpunosti kontrolirati. U razgovoru s A&-
movićem Sutej je, kada ga je ovaj upozorio na odlučnost vlade da se
spriječe svaki izgredi, odgovorio: „Ja Vam mogu reći u ime vodstva
da ćemo i mi nastojati da se mir očuva i da se izbegnu sukobi i u tom
pravcu mi možemo saradivati i sve što Vam treba, ako Vi to želite,
Vaši organi mogu se obraćati na vođstvo onim putem i načinom koji
Vi izaberete.“ „Iz još nekoliko rečenica koje sam s njim izmenjao,

88 H rvatski dnevnik (br. 937, 17. I 1939) donosi podatak da su tom p rili­
kom od samostalaca govorili prota Kecm anović, Ilija Zečević i Sava Kosanović.
89 Smisao M ačekovih riječi imao je biti da, ukoliko ne bude riješeno
hrvatsko pitanje, dovodi se u pitanje opstanak Jugoslavije.
90 H rvatski dnevnik, br. 930, 5. X I I 1938.
91 H rvatski dnevnik, br. 920, 26. X I 1938.
92 Stojadinović je ovaj izvještaj dostavio Korošcu, tada ministru unutra-
šnjih poslova, iz čega bi se moglo razum ijeti da mu je pridavao značenje.
(Zbirka M. Stojadinović, f —23, 13. X I I 1938.) I u jednom drugom izvještaju,
od 16. X II, govori se о širenju glasova da de biti sazvan Hrvatski sabor, ali se
napominje da ovi glasovi nisu potvrdeni od vodstva HSS. (Zbirka M. Stojadi-
nović, f—34, Situacija u Zagrebu 16. decembra 1938.)
06 — LJUBO BOBAN

vidim dia se oni nalaze u velikoj nevolji“ , dodao je u vezi s ovim

Aćimović u izvještaju Stojadinoviću.03
Vodstvo stranke zalagalo se za smirivanje i izbjegavanje inci-
denata. Na dan izbora, naveče, kadia je došlo do spontane manifesta-
cije pred Mačekovim stanom, on se založio za smirivanje04 S tim u
vezi Hrvatski dnevnik je pisao: „Premda je dr Maček postigao kod
ovih izbora veliki uspjeh, koji je sasvim naravno ispunio srca naših
ljudd osobitim zadovoljstvom, ipak nije bilo, po želji samog pred­
sjednika, ndkakvih većih manifestadja osim manifestacije u Zagrebu,
koja je spontano bila priredena u nedjelju navečer. Računajud s odu-
ševljenjem zagrebačkog građanstva neko je jučer proširlo vijest, da
bi trebalo po uputi predsjedmika dra Маска izvjesiti zastave. I zaista
se brzo našao Zagreb u zastavama. Medutim je odmah stigla poruka
dra Mačka, da zastave ne treba vješati, jer se zastave vješaju na
koncu, a mi još nismo ostvarili svoje narodne zahtjeve. Svoje ćemo
dakle zastave izvjesiti onda, kadia buderno vidjeli vise od samog po-
voljnog izbomog rezultata. Cim se saznalo za poruku predsjednika
dra Маска, odmah su zastave skinute.“ 05 I dok su se širili glasovi da
će biti sazvan Hrvatski sabor, Hrvatski dnevnik je pisao: „Bilo bi
prerano već sada pisati о tome, šta namjerava dalje poduzeti i raditi
dr Maček, jer nas dijeli preikratak razmak od izbora i jer glavni bi-
rački odibor još nije proglasio izbome rezultate. Osim toga još nije
došlo do užeg kontakta između raznih političkih faktora, jer su sada
svi zabavljend tehničkim i dirugim poslovima, koji su redovita pojava
nakon svakih izbora. Medutim je sigurno, da će nakon stanovitog
vremena dod do raznih misli i da će nakon toga uslijediti i razni po­
liticki korad.“ 00
Situadja nakon izbora bila je pogodna za djelovanje dsto fran-
kovačkih i uopće radikalnijih elemenata u strand. U jednom izvje-
štaju fon Heren upozorava da se nakon izbora Maček nalazi u situaciji
kadia postoji opasnost radikaliziranja u pokretu i političkog razvitka
koji bi mogao preći i preko samog Mačeka, ukoliko on, kao što se to
i očekuje, bude, po svom običaju, voddo politiku iščekivanja.97 Uglav-
nom ovi raddkalni elementi su i bili nosiod atmosfere napetosti, inci-
denata i najrazlidtijih glasova. U vezi s ovim na njihovu adresu je
Hrvatski dnevnik, pod naslovom Sm utljivci na djelu, uputio ove ri-
jed : „Redovita je pojava, da se nakon izbora sire razne vijesti. Tim
se sreds+vima narodto služe oni, koji imaju najviše razloga biti ne-
zadovoljni _ izborima i njihovim rezultatima, a napose s onako sjajno
mandfestiranom snagom i čvrstoćom naših narodnih redova. Stoga
oni ubacuju sadia ovu sada opet onu neistinitu vijest, samo da unesu
zaibunu. Medutim, kao što nismo nasjeli nikome, tko nas je pozivao
i pokušao na nas djelovati, da se apstiniramo od izbora, isto tako ne
ćemo nasjesti tim istim elementima, kada pK>kusavaju i nakon izbora
napraviti smutnju. Kao i do sada, tako će i ovaj put pristaše hrvat-

93 K ao nap. 65.
94 On je tom prilikom pored ostalog rekao: „M i idem o polako ali sigurno
svojoj slobodi. A li vas upozoravam, da se politika ne vodi samo srcem, nego
i razumom. Nem a smisla uzalud prolijevati krv. Zato vas m olim lijepo, da se
mirno razidete svojim kućama.“ (P o litič k i vjesnik, br. 7 [decem bar 1938].)
95 H rvatski dnevnik, br. 941, 14. X I I 1938.
90 Isto, br. 944, 17. X I I 1938.
97 P A Pol. I V 61 Bd. 2, 10. I 1939. S tim u vezi on spom inje i jedan usta-
ški letak u kome se traži potpuno nezavisna hrvatska država.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAČEK — Q rj

skog narodnog pokreta о svemu, što treba znati, obavijestiti naši na-
rodni zastupnici i ostali naši odgovorni politički faktori. Nikakvi
smutljivd neće svojim lažima ništa polučiti, jer se lažima i splet-
kama ne može kod svijesnog hrvatskog naroda ništa postići. Mi smo
dne 11. prosinca pokazali svoju pravu snagu, koja je tako očita i tako
velika, da je nitko ne može umanjiti. Na temelju toga mi ćemo na-
staviti svoj rad.“ 08
Tako je držanje vodstva HSS nakon decembarskih izbora bilo
djeterminirano vedm brojem komponenti, ali sve se one uglavnom
mogu podijeliti na dvije grupe, na one koje su bile u vezi sa situaci-
jom u stranci i one koje su bile izvan toga. Mačekov pokret bio je
heterogen. Na izborima se to više ili manje nije odražavalo, ali je
nakon izbora bilo teško taj heterogeni pokret dugo održati na okupu.
Vodstvu HSS bilo je do toga da se ta snaga sa decembarskih izbora
što prije iskoristi, prije nego dođe do njenog osipanja. Odugovlačenje
je dovodiilo do radikaliziranja u pokretu i jačeg uticaja već jasno
diferenciranih frankovačldh snaga u pokretu. Raspoloženje u ma-
sama zahtijevalo je da se poduzmu što prije i što odlučnije m jere."
Medutim, to kakve će mjere biti poduzete nije ovisilo samo niti
prije svega о situaciji u strand. Vodstvo HSS još je ispiti-
valo sve okolnosti, unutrašnje i vanjske, odmjeravalo na svim stra-
nama i nije željelo da s odlukama о budućem držanju. izlazi prije
nego se što potpunije ispitaju sve okolnosti. Iz tih razloga je vodstvo
HSS i odugovladlo sa sazivom sjednice poslanika izabranih na de­
cembarskim izborima.100 U izvještaju od 30. decembra Mihaldžić
08 Isto, br. 943, 16. X I I 1938. I Самоуправа je ukazivala na neugodan po-
iožaj u kome se, zbog incidenata u vlastitim redovim a, nalazilo vodstvo HSS.
Spominjući da su se za vrijem e izbora M ačekove pristalice služile nasiljem, list
nastavlja: „ I posle izbora ove raspuštene bande, koje se negde zovu ,Seljacka
zaštita', a negde su bezimene, nastavljaju ovu svoju akciju, uznem iravajući
m irne gradane i ometajući normalan život u izvesnim krajevim a. Izgleda da
ovo što se sada posle izbora radi ne dolazi kao posledica naredbi iz pisarne
(M ačekova advokatska kancelarija — L j. B.), već je to spontana akcija ljudi
koji smatraju da politika ima bliske srodnosti sa paljevinom , otimačinom i na­
siljem .“ „Im a mnogo simptoma da g. dr. Mačeku i n jegovoj užoj okolini ovo već
n ije prijatno. Verovatno osećaju da oni sami nisu u stanju da potpuno gospo-
dare masama, da se ,Seljačka zaštita* pokazuje sve više nezavisna i da postoji
opasnost da uskoro, nemajući drugog objekta, sve svoje napore i snage usred-
sredi p rotiv same pisarne“ . Ističući da će vlasti poduzeti odgovarajuće m jere
list sugerira Mačeku da i u vlastitom interesu spi'iječi ovakvu aktivnost „Za-
štite“ i nastavlja: „T o izgleda, uvida i on sam i zato sve češće H rvatski dnevnik
i drugi n jegovi listovi opominju pristalice da se uzdrže od neodmerenih akcija.
Sa druge strane, prvaci bivše HSS odlaze u narod i pozivaju seljake da ostanu
kod svojih dom ova i da se vrate domaćim poslovima. Medutim, pisarna na
Prilazu, ukoliko još može da utiče na m irne seljake, izgleda da više nema
nikakve vlasti nad ovim razularenim terorističkim odredima, koji i dalje na­
stavljaju svoju akciju, koja sada najviše škodi samom g. dr. Mačeku i njego-
vom pokretu.“ (Самоуправа, бр. 859, 21. X I I 1938.)
89 S. M ihaldžić, izvještavajući о raspoloženju u vodstvu HSS, piše: „Око-
lina Dr. M ačeka jako je potištena i zabrinuta obzirom na sve veće nestrpljenje
hrvatskih masa. K ažu da je nemoguće da se posle ovakve pobede Dr. Mačeka
u hrvatskim krajevim a preko toga samo tako prede jer da bi to po Dr. Mačeka
i za sve H rvate značilo potpunu političku smrt i uništenje. Odlučili su da ba­
rem prvo vrem e učine sve da nestrpljivost masa ublaže do onoga momenta
kada treba da krenu levo ili desno, a to da odvisi od Predsednika g. Dr. Sto-
jadinovića.“ (Zbirka M. Stojadinović, f-3 9 , 30. X I I 1938.)
100 Prem a jednoj bilješci u Zbirci J. Jovanovića, od 27. decembra 1938, Ma-
cek je nam jeravao da sjednicu sazove 8—9. januara. U izvještaju od 1. januara
( cao пар. 65) A ćim ović piše da je od M ihaldžića dobio obavještenje da se sjed-
ßg — LJUBO BOBAN

piše: „Još nije pala odluka kada će dr. Maček sazvati izabrane narodne
poslanike bivše SDK. Osećaju ozbiljnost situacije pa zbog toga odu-
govlače sa donošenjem konačne odluke u tom smislu. Izgleda da im
je neugodno ako bi bili popustljivi jer da bi to moglo porazno delovati
na i onako uzbuđene i nestrpljive mase, a opet s druge strane uviđaju
da bi bilo moMa još teže kad bi na ovom sastanku doneli kakvu težu
odluku, što bi moglo imati dalekosežnih posledica na štetu budućeg
sporazumevanja s Beogradom. Najviše su naklonjeni tome mišlje-
nju da je možda najbolje da se taktizira t.j. da se odgodi saziv ove
konferencije sve do onda dok se Pretsednik Kr. Vlade g. Dr. Stoja-
dinović ne izjasni bilo u ovom ili onom pravcu ili da se ova konfe-
rencija održi, a zaključci da se dirže u potpunoj tajnosti i da se pu-
blikuju istom onda kad steknu uverenje da je Beograd sklon ili nije
sklon sporazumevanju odnosno da se udesi tako da se ovi tajni za-
ključci u slučaju potrebe mogu i promeniti.“ 10V - h . . . .
Sjedmca Hrvatskog narodnog zastupstva bila je iskusenje za
Mačekovu okolimu. Očekivalo se da će na ovoj sjedndci biti doneseni
dalekosežnd zaključci; postojala su još uvijek mišljenja, širena od
prvog dana nakon izbora, da će ovom prilikom biti proglašen Hrvat­
ski sabor i izvršeno preuzimanje vlasti. Uže stranačko vodstvo, me-
dutim, nastojalo je da ovaj sastanak protekne u što mimijem tonu
i nisu se predvidale nikakve dalekosežnije mjere. Da bi se ipak dala
neka satisfakcija raspoloženju koje je vladalo u stranačkim masama,
nastojalo se rezoluciju stilizirati tako da bi ona imala što jači efe-
kat.102 No i pored toga nisu bila zadovoljena očekivanja onih koji
su se nadali da će na ovoj sjednici biti doneseni zaključci od daleko-
sežnijeg značaja. „Posle izglasanja rezolucije u dvorani Zanatske ko-
more (15. I) narodni zastupnici HSS“ , piše u izvještaju koji vjero-
jatno pripada Mihaldžiću, „razišli su se i komentirali rezoluciju.
Zadovoljstvo se nije moglo čuti. Sto više, zastupnici iz Dalmacije su
izjavljivali da ne znaju, čime će se vratiti među birače. Neki su ostali
u Zagrebu diva dana, tražeći informacije о pravom značenju prihva-
ćene rezolucije koju je Dr. Maček doneo otisnutu na ,geštetneru£ i
već umnoženu, te se о njoj nije moglo debatirati.“ 103 „Inace rezolucija

nica sigurno neće sazvati do 10. januara, a kasnije ne zna kada će biti sazvana.
U jednom izvještaju od 3. januara kaže se da će sjednica biti sazvana 16. ja ­
nuara. (A —V II, 22, 1/19, izvještaj nekog vojn og organa.)
101 K ao пар. 99.
102 Dan uoči donošenja rezolucije K rizm an je zabilježio u Dnevnik: „M a-
ček raspoložen pesimistički i oportunistički. Носе u izja vi da dade zadovoljenje
neraspoloženjim a i nadama hrvatskih masa.“ „U M .[acekovoj] rezoluciji je i spo­
razum, i sam oodredenje i hrvat.[sko] državno pravo i poziv na odgovorne
faktore i na velesile i na koncu apsolutna vlast M.[aceku] da radi što hoće.
S ve i ništa. M .[ačekova] rezolucija n ije politika. Samo [flerta?] na raspoloženja
koja su očekivala za 16/1 hrvat.[ski] sabor i preuzim anje vlasti.“ Po završetku
sjednice Košutić je jednom novinaru, kako izvještava Mihaldžić, izja vio da je
rezolucija „m nogo retuširana i da se moralo dati nečeg stvarnog i sadržajnog,
pošto su mase u napetom stanju iščekivanja“ . (Zbirka M. Stojadinović, f—37,
izvještaj od 15. I 1939.)
103 U izvještaju se dalje kaže: „N ep o m irljive je narodne zastupnike HSS
neugodno iznenadila inform acija koja se širila na samom sastanku u Zanatskoj
komori. Ta inform acija glasi: ,Pred najužim krugom p rijatelja pretsednik je izja ­
vio da ne m isli ni na kakvo rešenje hrvatskog pitanja izvan ok vira Države*.
Zbog toga je rezolucija ispala ,mlaka‘ i što je najznačajnije, u njoj se ipak spo-
m inje ,Jugoslavija* i .Državna zajednica* a toga u ranijim rezolucijam a nije
bilo. Te reči rezolucije potvrduju spomenutu inform aciju
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — ß 9

je razočarala i zastupnike i pristaše. Oni su očekivali događaje a ne

reči. Iz Varažddna, Zlatara itd. pitali su pristaše telefonom da li bi
došli u Zagreb na proglašenje hrvatske vlade i otvorenje Sabora.104
Rečeno im je, da još nije kucnuo čas za akciju. Taj će čas odluäti
pretsednik kad to nađe za shodno. A li pre toga treba da u inostran-
stvu pripravi teren za akciju.“ Zatim se dodaje: „Jos se 16-1 očeki-
valo otvaranje hrvatskog sabora. Barem na periferiji grada (Zagreba
— Lj. B.). A li 17-1 već se čuju komentari kao ovaj: ,Ako Maček ništa
ne poduzme da iskupi obećanja, neće biti dobro.‘ Siroke mase sma-
traju da su prevarene.“ „A li dok pomirljivi elementi u HSS nagadaju,
dotle ekstremisti — a ti u organizaciji vode glavnu reč — jasno po-
ručuju: ,Program je slobodna Hrvatska. Ona će biti s Mačekom na
čelu ili bez njega. Još će se čekati, a onda će se preći na akciju t.j. na
preuzimanje vlasti.‘ “ Poslije ovog u izvještaju se dodaje: „Nakon:
sastanka zastupnika od 15-1 i rezolucije ipak se među pristašama
osjeća potištenost i neraspoloženje prema Dr. Mačeku. To nije prvi
puta pa i ne znači još neku opasnost za jedinstvene redove.105
Nagovještavana buma sjednica Hrvatskog narodnog zastupstva
prosla je u mirnom tonu.106 Pored izvjesne verbalne radikalnosti i u
stvari neodredenog apela na inostranstvo rezolucija, koja je tom
prilikom usvojema, pokazivala je da vodstvo HSS ostavlja dovoljne
mogućnosti za pregovore i da ni jedno rješenje nije unaprijed kate-
gorički isključivano.107 Karakterističan je govor koji je na sjednici
održao Maček.108 On je bio daleko blaži i umjereniji nego što je to
bila i sama rezolucija. Govor je karakterističan i po tome što plastično
pokazuje tadiašnju Mačekovu taktiku i procjenu unutrašnje i vanj-
ske situatije.
Pošto je spomenuo važnije etape u razvoju hrvatskog pitanja
nakon 1918, Maček je nastavio: „Prilike su vanjske takve, da je u
interesu i hrv.[atskog] i srpskog naroda, da nađemo rješenje u gra-
nicama države. Blokovi vode borbu za gospodistvo (u originalu stoji
Druga inform acija koja se toga dana širila medu zastupnicima glasi:
.Pretsednik je već umoran i traži izlaz, da nekako vođstvo preda Paveliću,
a on da ostane kao neki hrvatski А са Stanojević'. Za potvrdu toga spom injala
se i ova rečenica Dr. Mačeka koju je on rekao jednom prijatelju : ,Ja bi najrajši
izišel iz svega toga van', to jest iz politike.“ (Zbirka M. Stojadinović, f —37, iz-
vještaj bez datuma.)
104 U izvještaju Predstojništva gradske policije Sisak, u kome se govori
0 političkom raspoloženju u gradu, pored ostalog se kaže: „N aročita se nada
polagala u sastanak poslanika i kandidata na listi dr M ačeka koji se održao
15. pr. mjeseca jer su smatrali da će se toga dana taj sastanak proglasiti hrvat-
skim saborom.“ (A rh iv Instituta za historiju radničkog pokreta, Zagreb, IB
V I - C , pov. br. 195/39, 1. I I 1939.)
105 K ao пар. 103.
108 U telegramu po završetku sjednice M ihaldžić je ja vlja o : „Jedan
istaknuti političar iz opozicije kazao je da je razgovarao sa dr Mačekom odmah
posle završene konferencije i da je prim etio da je dr M aček jako zadovoljan
1 veseo, s jedne strane što je srećno prošao kroz jedan za n jega težak datum,
a s druge strane što dr M aček kao da već ima gotov plan kako će se povolj-
nim putem rešiti hrvatsko pitanje.“ (Zbirka M. Stojadinović, f —37, 15. I 1939;
vid. i izvještaj pod пар. 103.)
107 U spomenutom izvještaju M ihaldžić piše: „Za rezoluciju istaknuti opo-
zicioni političari navode da n ije od osobite važnosti, ali da je karakteristična
jer da po njihovom m išljenju ostavlja otvorena vrata i za saradnju sa Dr. Sto-
jadinovićem .“ (K ao пар. 103.)
108 Netko je ovaj M ačekov govor zabilježio i bio je dostavljen Stojadino-
viću, vjerojatno od strane M ihaldžića. P rijepis se nalazi u Z birci M. Stojadi-
nović, f —37.
70 — LJUBO BOBAN

gospodarstvo — Lj. B.) u svijetu. Mali narodi služe samo kao sitni
novae kojim se izravnavaju racuni. To nam najbolje diokazuje primer
Cehoslovačke. Ne mislim time reći da su zahtjevi Njemacke bili ne-
opravdani, jer svaki narod imade pravo na svoje ujedinjenje. Navo-
dim to samo radi primera. Svaki je naj bol ji kovač svoje sreće. Za
sporazum treba dvojica. Rekao sam u Beogradu: Mi hoćemo da osta-
nemo, da se zajednički borimo. Nu ako Vam nije stalo, Vi ćete vise
izgubiti nego mi.“ Decembarski su izbori pokazali svijest, jačinu i
nesalomljivost hrvatskog naroda, dok se to isto, izjavio je Maček, ne
može reći i za srpski narod, „koji je pokazao potpunu nebrigu za
politička pitanja“ jer je kod njega i na ovim izborima pobijedila
formula „ко da vise“ . „To je dokaz slabosti našeg protivnika. Nema
ga ко bi se mogao oprijeti našim zahtevima. Opire se zapravo vlast
jedina, nu i to je samo sjena vlasti“ . Prikazavši tako vanjsku i unu-
trašnju situaciju Maček je nastavio: „Moramo prema tome tu našu
borbu udesiti i vodiiti u dva pravca i to: prvo obzirom na unutrašnje
prilike i obzirom na vanjske prilike. Što se tiče prvoga, treba držati
savez sa svima onima što je svijesno i pošteno, što hoće da sruši
diktatorsku vlast. U pogledu drugoga treba hvatati veze na sve strane
da se uzmoge hrv.[atsko] pitanje riješiti na zadovoljstvo hrv.fatskog]
naroda.“
Međunarodne odnose i izglede za pomoć izvana Maček je ovako
prikazao: „U Evropi postoje dva bloka. Talijansko-Njemački stvarno
je slab i gleda primiti saveznike. Njihovo novinstvo piše о zadnjim
izborima kao о Stojadinovićevoj pobjedi. Oni znadu da nije tako i da
je borba hrvatskog naroda pravedna, da se osniva na načelu samo­
odredenja koji baš oni naglašavaju, nu usprkos tome pišu za Stoja-
dinovića jer se boje da ne ozlojede svoga saveznika. Blok Francu-
sko-Engleski neće moći dugo [. ..] morat će se odlučiti ili ovamo ili
onamo. Treba izrabljivati situaciju u svoju korist. Nema smisla oče-
kivati sve od vanjske politike. Vanjska politika je za nas kao za
gospodara vrijeme [ . . . ] . Glavno je, što uradimo kod kuće. Zato je
potrebno naše organizaeije još više učvrstiti da budemo spremni za
svaki slučaj [...]. Da nas dogadaji ne zateknu nepripravne, moramo
još više usavršiti naše organizaeije.“ 109
Izneseni su neki podaci о situaciji u Mačekovom pokretu koji
su od značaja za objašnjenje držanja vodstva HSS i za zaključke od
15. januara. Spomenut de se sada i neke druge okolnosti koje su bile
od značaja u ovom smislu.
Naj prije, kakvi su bili Mačekovi izgledi da obezbijedd podršku
iz inostranstva? Za stavove koje je u vezi s ovim pitanjem širilo
vodstvo HSS karakterističan je jedan Košutićev razgovor sa savjet-
nikom za štampu njemačkog poslanstva dr Hribovšekom (Hribov-
schek). Košutić je izjavio da hrvatska opozicija i dalje besprijekomo
stoji na gledištu samoodredenja hrvatskog naroda.110 Opozicija vje-

109 M aček je zaključio: „Potrebno je da hrv.fatsko] narodno zastupstvo na

današnjoj svojoj prvoj sednici pred beogradskim protivnicim a i pred vanjskim
svijetom pokaže, za čim ide hrvatski narod. M i ćemo predložiti rezolueiju koja
de se proglasiti hrvatskom narodu i dostaviti m erodavnim faktorim a u Beo­
gradu i vanjskom svetu.“
110 U vezi s rezolueijom od 15. januara, na pitanje jednog novinara što se
podrazum ijeva pod samoodredenjem hrvatskog naroda Košutić je odgovorio:
„Sve ono što mogu H rvati da prihvate kao rešenje hrvatskog pitanja.“ (Zbirka
M. Stojadinović, £—37, izvještaj M ihaldžića od 15. I 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — ^ 1

ruje da se to pitanje može riješiti u granicama Jugoslavije, ako se u

Beogradu za to pokaže dovoljno razumijevanja. Zato će se borba i
nadalje voditi unutrašnjepolitički, „svim raspoloživim sredstvima“ .
Međutim, ako bi se pokazalo da taj put ne može dovesti do željenog
rezultata, onda će hrvatska opozicija „istupiti pred Evropu“ 111. Nije,
medutim, jasno, iz Košutićeve izjave, u kojoj formi i na koji način i
s kakvim konsekvencama se hrvatskom pitanju željelo i moglo dati
medunarodni karakter.112 Ranije smo vidjeli, da se nijedna vlada nije
željela angažirati bezrezervno na strani Mačeka i dovesti u pitanje
svoje odnose s Beogradom. Situacija se sada nije ništa izmijendla. Da
li će se i koliko i u kom smislu hrvatsko pitanje i zaista pretvoriti u
medunarodno pitanje, ovisilo je tada prije svega о diržamju Njemačke
i Itali je. Ovisilo je prije svega о tome u kolikoj će mjeri i kako dugo
te dvije zemlje podržavati Stojadinovića u njegovoj unutrašnjoj po­
litici. A svi su znaci govorili da će Stojaddnović u tom pogledu i dalje
imati punu podršku.
Tako, što se Njemačke i Itali je tiče, Maček u tom momentu nije
mogao računati na njihovu pomoć, bilo u pogledu savjeta ili ma ka-
kvog pritiska na Stojaddnovića radi rješavanja hrvatskog pitanja u
granicama Jugoslavije ili u pogledu bilo kakve podrške za eventualne
separatističke akcije. Nešto drukčije stoji stvar sa zapadmim demo-
kracijama. Naravno, pomoć Francuske i V. Britanije za bilo kakvu,
separatističku akciju nije dolazila u obzir, s jedne strane što one nisu
bile za takvo rješenje, a druge što nisu ni bile u položaju da bi takvu
akciju mogle i podržati; konačno, Maček se u tom smislu ndje ni
obraćao zapadnim demokracijama. Francuska i V. Britanija mogle
su odigrati veću ulogu u drugom smislu, tj. sugestijama i nastoja-
njima u Beogradu da se pride rješavanju hrvatskog pitanja. Očeki-
vanja pomoći u tom smislu bila su potpuno realna. V. Britanija i
Francuska i same su bile zainteresirane za umutrašnju konsolidaciju
Jugoslavije. Pitanje je samo bilo u tome u kojoj mjeri su one mogle
u tom smislu vršiti pritisak na Stojadinovića i u kojoj mjeri su bile
spremne da zbog hrvatskog pitanja dovode u pitanje svoje odnose
s vladom u Beogradu. Prema tome, Mačekov vanjskopolitički položaj,
ovako uzet, nije bio za njega povoljan. U govoru na sjednici Hrvat­
skog narodnog zastupstva i sam je dao do znanja da se izvana ne
može mnogo očekivati. Tako se Maček našao u situaciji kada nije mo­
gao obezbijediti odredeniju podršku izvana za svoje stavove, a, s dtruge
111 P A Pol. IV 61 Bd. 2, 11. I 1939.
Spominjući navodnu Stojadinovićevu izjavu о uslovima za sporazum
s M ačekom (vid. nap. 81) M ihaldžić u jednom izvještaju piše: „N a osnovu pred-
njeg kao i na osnovu još nekih drugih saznanja izgleda, da dr. M aček smatra
da je inicijativa u rukama Beograda. On sa svoje strane da neće odbiti sa-
radnju ni sa Pretsednikom Vlade g. dr Stojadinovićem samo ako ta saradnja
bude iole prihvatljiva. U protivnom slučaju da mu neće preostati ništa drugo,
nego da hrvatsko pitanje postavi kao medunarodno pitanje bez obzira na sve
i najveće žrtve. Razume se da okolina dr. Mačeka, a verovatno i on sam veruju
da mogu da izgube igru je r da konačno sve zavisi od toga da li će Pretsednik
Kr. Vlade g. dr. Stojadinović uspeti da bezuvetno osigura H itlerovu i Musoli- t
nijevu moćnu podršku. O vi ljudi govore da su svesni u kakvom se teškom
polozaju nalazi hrvatska stvar bez obzira na konačno rešenje jer da ništa do­
bra ne mogu očekivati od najbližih suseda ali da je bolja i obična autonomija
ill neka nazovi samostalna vazalna hrvatska država nego li ovaj položaj u kome
se danas H rvati nalaze. Obzirom na sve to o vi lju di govore da će ipak učiniti
sve, da do toga ne dode i da se napravi aranžman bilo sa g. dr. Stojadinovićem
ui sa kim drugim, koji uživa poverenje K neza Namesnika.“ (K a o nap. 81.)
 ГЈ 2 — LJUBO BOB AN

strane, opće vanjska opasnost kojoj je bila izložena Jugoslavija u cje-

lind značila je u isto vrijeme i opasnost za Hrvatsku. Sve je ovo uslo-
vilo i veću Mačekovu spremnost za sporazum i naklonost za kompro-
mis.113 Ova Mačekova vanjskopolitička izolacija ne znači, međutim, dia
u suštind vanjskopoliticki razvoj ndje išao u prilog pozicija vodstva
HSS. Naprotiv, vanjskopolitički razvoj, kao što će se vidjeti. bio ie
najpresudniji faktor koji je uslovio riješenost kneza Pavla na spora­
zum i koncesij e Hrvatskoj seljačkoj strand.
I pored činjendce što je i samo vodstvo HSS bilo uvjereno da se
ne može očekivati neka naročita podrška izvana, apel па inostranstvo
dobio je u zaključcima od 15. januara naročito istaknuto značenje.
Možda baš upravo zbog toga. Htjelo se upozoriti velike sile kako je
i u njihovom interesu sredivanje situacije u tom dijelu Evrope i da
se već zbog toga moraju zainteresirati za hrvatsko pitanje, ono što
dotada nisu učinile. Maček je očito time želio podgrijati antagonizam
dvaju tabora velikih sila na ovom podrueju, vjerujući da će svaki
od njih, da bi preduhitrio penetraciju protivnog tabora, željeti da
poduzme i korake za rješavanje hrvatskog pitanja. U isto vrijeme ovo
je bilo zamišljeno i kao upozorenje i prijetnja Namjesništvu i vladi.
Rezolucija je bila dostavljena predstavmštvima velikih sila u Beo­
gradu s molbom da je dostave svojim vladama.114 Njemački poslandk
fon Heren dostavio ju je Ministarstvu vanjskih poslova uz komentar
u kome je bilo izneseno gledište koje je on u vise navrata ponavljao,
naime da podržavanje zahtjeva HSS ne odgovara njemačkim inte- i
resima.116
Kakav je bio Mačekov stav prema Stojaddnoviću? Ovaj je na-
^ kon izbora jasno pokazao da nije sklon kompromisu u smislu onih
zahtjeva koje je Maček postavljao. Najprije rekonstrukcija vlade, a
zatim odlučne mjere protiv Mačekovih pristalica i izjava od 16. janu­
ara nagovještavale su da Stojadinović nema namjere dia respektira
Mačekovu izbornu pobjedu. Naprotiv, Stojadinović je želio da je neu-
tralizira čvrstom politikom. U ovakvom kursu vodstvo HSS nije vi-
djelo povoljne prognoze ako Stojadinović i dalje ostane na vlasti.116

Ы 118 U jednom pismu iz januara 1939. Aleksandar Zubak izvještava Sto-

jadinovića da je K m je v ić „ja vio Dru. Mačku, da je medunarodni položaj Ju­
goslavije takav, da je za sada besmisleno uporno insistirati na federalističkom
rešenju hrvatskog pitanja, i da va lja sklopiti što p o vo ljn iji sporazum u okviru
Jugoslavije“ . Zubak, koji navodi da je u dobrim odnosima sa Pernarom i K o -
šutićem, spom inje da je u vezi s ovom infoi-macijom 3. januara održana sjed-
nica užeg vodstva HSS. (Zbirka M. Stojadinović, f —27, pismo bez datuma; Sto-
jadinović je na njega odgovorio 1. II 1939.) M aček ističe pogoršanje vanjsko-
političkih p rilika kao razlog što je on prihvatio ponudu kneza Pavla za spo­
razum. (V. M a č e k , n. dj., 195—196.)
114 1 1 i j a J u к i ć, Hrvatska и burno proljeće, H rvatski glas (Vinnipeg,
Kanada), br. 11, 15. I I I 1954.
115 On piše da se iz ovog apela na inostranstvo dade zaključiti da se
opozicija u H rvatskoj osjeća slabom za akcije većeg stila radi ostvarenja svo-
jih zahtjeva vlastitim snagama. Suština zahtjeva je uklanjaje srbijanske he-
gemonije, što historijski i moralno nije bez osnova, ali bi njihovo ispunjavanje.
značilo uklanjanje autoritativnog režima. „T k o stoga unutar i van granica,“
zaključuje fon Heren, „im a pošten interes za jednu jaku jugoslavensku državu,
morat će pored svih sim patija s H rvatim a priznati kao neohodno održanje
srbijanske hegem onije u d ržavi“ . (P A Pol. IV 61 Bd. 2, 21. I 1939.)
118 M ihaldžić u jednom izveštaju piše da poruke k oje vodstvu HSS stižu
iz redova Udružene opozicije u pogledu daljeg vladinog kursa povećavaju
nervozu, neodredenost i bojazan. „Sto se tiče H rvata,“ glasila je tako jedna
poruka, „politika V lade prema Hx-vatima kao takvim a biće vođena sa svim
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 7 3

Zbog toga je i osnovna Mačekova želja bila udaljavanje Stojadino-

vića. Teško je određeno reći kako bi se stvari razvijale da je Stojadi-
nović ipak ostao. Malo je izgleda da bi Maček pristao na sporazum sa
Stojaddnovićem pod uslovima koje je ovaj nudio. Ipak se čini da
Maček u krajnjoj liniji nije isključivao ni Stojadinovića kao partnera
za sporazum, ukoliko bi knez Pavle insistirao da se Stojadinoviću
povjeri izvodenje sporazuma, a koji bi bio prihvatljiv za Maceka.117
A li Maček je naj bolje rješenje vidio u prethodnom udaljavanju Sto-
jadinovića. Zato će on u tom pravcu i nastojati kod kneza Pavla, koga
je on smatrao glavnim ključem za razrješavanje dilerne u kojoj se
našao poslije decembarskih izbora.
Kao što smo vidjeli, Maček je prilikom audijencija kod kneza
Pavla svaki put insistirao na ustavotvornoj skupštini i yladi koja bi
provela izbore za ovakvu skupštinu. Postojala je sklonost i za podu-
piranje jedne neutralne, prelazne vlade, čiji bi zadatak bio da izvrši
pripreme za saziv ustavotvorne skupštine. Nakon decembarskih izbo­
ra Maček više nije insistirao na hitnosti izbora za ustavotvomu skup-
štinu. On je sada pokazivao vise sklonosti za jednu prelaznu vladu,
političku ili neutralnu, čiji bi zadatak bio da pripremi rješavanje
hrvatskog pitanja. Ovo bi bio prikladan put da se što prije udialji
Stojadinović, pa je utoliko ova kombinacija za Mačeka bila aktuelnija.
О ovim kombinacijama za formiranje neutralne vlade govori se
u jednom dokumentu čije se tačno porijeklo, na žalost, ne može utvr-
diti.118 N 0 kako je riječ о interesantnom dokumentu, a postoje i neki
dirugi podaci koji potvrđuju kombinacije о prelaznoj vladd, to će se
on ovdje dati u cjelini:
„Dr Maček pozvaće svoje poslanike za 8—9 januara radi odluke
u ovoj situaciji. Pre ovog sastanka dr Maček hteo bi da zna sledeće:
1) Dr Maček pristaje i pomogao bi jednu neutralnu vladu pod
njime ili nekim drugim koga bi on preporučio. Ta bi vlada imala da
ostane pola godine ili duže na upravi zemlje, sve dok se sve stranke
mirno ne sporazumeju о rešenju hrvatskog pitanja. Sada ne dolazi

nužnim obzirima, a isto tako i prema Dr. Mačeku i njegovom vodstvu, dok se
situacija na terenu razvija mirno u granicama dozvoljenih snošljivosti, ali ako
se desi da u izvesnim krajevim a dode do kakvih lokalnih težih sukoba i in-
cidenata, V lada će u tom slučaju ove tendencije suzbijati upotrebom iznimnih
mera, a s druge strane nastojaće da obračunava sa vodstvom bivše HSS.“ (K ao
пар. 81.)
117 U spomenutom izvještaju od 30. decembra M ihaldžić piše da „izgleda
da dr. M aček smatra da je in icijativa u rukama Beograda. On sa svoje strane
da neće odbiti saradnju sa Pretsednikom V lade dr. Stojadinovićem samo ako
ta saradnja bude iole prih vatljiva.“ N ikola Besarabić u pismu od 2. januara
obavještava Stojadinovića da je razgovarao sa Košutićem i Pernarom i pored
ostalog piše: „Rekoše mi ,da oni u N j. V. K neza im aju puno poverenje, da oni
ne m rze nikoga i da će razgovarati sa svakim onim, a specijalno i pregovarati,
— koji ima poverenje Krune'. Ovo m i rekoše, i istakoše iz prostog razloga, što
su čuli, da neko protura vesti, da je g. M aček rekao, kao da on tobože neće,
sa tobom, upravo dok si ti Predsednik V lade ,razgovarati*. Rekoše ,da to n ije
istina*.“ (Zbirka Stojadinović, f —25, 2. I 1939.) U spomenutom razgovoru s H ri-
bovšekom (kao nap. I l l ) Košutić je izričito izja vio da se Stojadinović odbija
kao partner za pregovore, navodno zato što ga se ne smatra legitim nim pred-
stavnikom Srba; postoje navodno dokazi da je na decembarskim izborim a Sto-
jadinović stvarno ostao u manjini. Fon Heren je nakon izbora pisao da Stoja-
dinović mora računati s tim da će M aček kao u vjet za bilo kakve pregovore
staviti njegov pad. (P A Pol. IV 61 Bd. 2, 15. X I I 1938.)
118 Dokument se nalazi u Z birci J. Jovanovića, dijelom kucan na mašini,
a dijelom napisan rukopisom J. Jovanovića. Datiran je sa 27. decembra 1938.
 74 — LJUBO BOBAN

u obzdr konstituanta. Može li on i uopšte mogu li merodavni krugovi

da izdejstvuju ovakvu vladu ili ne mogu?
2) Moli za sve ovo hitan odgovor bilo pozitivan ili negativan.
Na ovo pitanje dobijen je ovaj odgovor:110
1) Prediaze da se dr Maček javi odmah u audijenciju t.j. pre nego
što donese ma kakvu odluku.
2) U auddjenciji da dr Maček predloži političku vladu na čelu sa
J[ovanom] J[ovanovićem] ili B[ožom] M[arkovicem]. Ako se to ne bi
prihvatilo, da predloži neutralnu vladu sa S[lobodanom] J[ovanovi-
ćem] ili nekom drugom neutralnom ličnošću. Ako se i to ne bi prihva­
tilo, onda neutralnu vladu pod jednim generalom u koga Knez ima
vere. Ako bi Knez pitao dir Маска, u koga on, dr Maček ima vere, da
dr Maček na prvo mesto predloži generala Milana Nedića, zatim
B. Ilića a u krajnem slučaju D. Simovića.
3) Da dr Maček pristane eventualno i na dr Stojadinovića kao
resomog ministra zbog spoljne situacije, da bi, sve do mogućnosti
promene u spoljnoj situaciji, odgovomost za spoljnu politiku nosio
i dalje sam dr Stojadinović i samo on, a do normaliziranja situacije.
4) Posle ovakvih predloga on veruje da bi se Knez zaustavio na
njegovoj ličnosti.
5) I njegov je predlog da sam dr Maček prihvati sastav vlade, pa
da i njegovi i svi šefovi opozicije sugerišu njegovu vladu t.j. vlad/u
dir Маска.
6) Knez ima najlepše mišljenje о dr Mačku. On razume položaj
dr Маска, ali i da dr Maček treba da razume i njegov položaj i zato
bi Knez prihvatio jednu od ovih solucija kao zlatan most da se poste-
peno priđe rešavanju hrvatskog pitanja. Tu postepenost Knez razume
ovako: da se Ustav ne suspenduje, da se ne pominje reč federacija,
sve dok se ne stvori atmosfera uzajamnog poverenja. Na taj način
bi se sačuvao njegov položaj kao predistavndka Krune i njegova za-
kletva na ovaj Ustav koji on ne može do punoletstva Kralj a da menja.
A li vlada sa dr Mačkom na čelu stvarala bi tu atmosferu poverenja,
u kojoj bi se u praksi moglo pristupiti stvaranju baze za rešenje hr­
vatskog pitanja, koje bi na taj način bilo za svakoga pa i za sve Srbe
potpuno zrelo u doba punoletstva Kraljevog. Na taj bi se način re-
šenje hrvatskog pitanja formalno ostvarilo i vezalo za ime mladog
Kralja i njegovo stupanje na presto.“ 120
„Kad je Milan'121 predao ovaj odfgovor — rečeno mu je od Dr Ma-
čekove strane: Dr Maček bi primio pre jednu od ovih solucija sa poli-
tičkom vladom. Sam dr M[aček] ne može da obrazuje vladu kako se
bar njemu čind, zbog polaganja zakletve na Ustav i ni zbog drugoga.
Kad bi Se zakletva mogla izbeći Dr Mac[ek] bi prihvatio i obrazovao
vladu i sve bi bilo potpuno u redu. Treba omogućiti da se prede preko
ove barijere. Zakletvu na Ustav ni dr Maöek ni iko od poslanika ne
bi mogao dia položi jer je u tome suština njihove borbe. ,Ali bi dr
M[acek] delegirao dvojicu ljudi Hi’vata u neutralnu vladu — ne poli­
tic a l i oni bi položili zakletvu.’
119 Iz dokumenta se ne vid i preko koga i kome se ovo pitanje upućivalo
niti tko je na njega dao odgovor, što bi bilo vrlo značajno ustanoviti. Sudeći
po karakteru odgovora, on je m ogao doći od nekog tko je bio blizak knezu
Pavlu.
120 Do ovd je tekst je kucan na mašini, a zatim, na poleđini, rukopisom J. Jo-
vanovića, kao što slijedi.
121 M ožda M ilan G avrilović?
 Pristaje dia Knez u Osnovni zakon umet[n]e skoro sve članove
današnjeg. Ustava, i tako bi dr M[aček] mogao da se zakune (na taj
novi ufstaVl. — Ovo je dodano naknadno — Lj.. B.) jer bi tako Ustav
bio donesenN^porazumno izmedu Kneza i Dr Mačeka.“
Kombinacije о neutralnoj vladi potvrduje i dr J. Šutej u izjavi
autoru: „Nakon izbom pravile su se kombinacije i za neutralnu vladu
u koju smo mi (koj>Ko mi se čini) bili spremni poslati ljude svoga po-
vjerenja, ali koji/nisu bili stranački ljudi nego naši simpatizeri. Ova
vlada imala bi žadatak da pripremi rjesavanje hrvatskog pitanja. Na­
kon Stojađiinovićeva pada ova kombinacija sa neutralnom vladom nije
više bila aktuelna^22 Početkom februara Cvetković je izvijestio Pavla
о informacijama da je Maček spreman poslati svoje ljude u koali-
cionu vladu koja bi radila sa Skupštinom izabranom na decembarskim
izborima, a izbori za novu Skupštinu odgodili bi se do kraja go­
dine.123 Medu pristalicama opozicionih stranaka vladalo je uvjerenje
da će vlada biti povjerena opoziciji.124 Nakon izbora fon Heren je
smatrao da Stojadinoviću ne pm eti opasnost otud što bi knez Pavle
vladu mogao povjeriti пе^шг ^pozicionom političaru, ali bi ipak
moglo-dod do toga da on povjeri vladu nekoj ličnosti koja ne bi bila
iz opozicije, ali koju bi Maček prihvatio kao partnera za pregovore.
Tako je fon Heren smatrao da bi vlada mogla biti povjerena pred-
sjedmiku beogradske opdne Iliću, ili možda Korošcu, koji bi tako
dobio ulogu arbitra u srpsko-hrvatskom sporu125 Tako su se, dakle,
za slučaj Stojadinovićeva pada predvidale razne kombinacije. Kakve
je sve kombinacije u vidu imao knez Pavle, nije moguće utvrditi.
Prije nego se sazove sjednica poslanika i zauzme stanovište, za
Mačeka je bilo najvažnije da ispita kakvo je Pavlovo gledište i kakve
koncesije je on spreman da učini. Zato je on bio zainteresiran za su-
sret s knezom, da bi ispitao njegovo raspoloženje i izložio svoja gle-
ddšta. Očekivao je da će inicijativa za to doći s Pavlove strane. U spo-
menutom izvještaju od 30. decembra 1938. Mihaldžić je pisao: „Iz
sasvim verodostojnog izvora saznajem da je Dr. Maček izjavio da bi
želeo da mu se što pre da prilika da kod prvog faktora obrazloži svoje
gledište odnosno da se na taj nadn uveri о pravim namerama Vlade
u pogledu rešavanja hrvatskog pitanja. Nadalje da je izjavio Dr. Ma-
ček da bi želeo da odmah pođe u audijencdju i da ta audijendja bude
javna. Ali po starom običaju želeo bi Dr. Maček da ga se pozove, jer

123 R azgovor autora s dr Sutejom, 23. I I 1963. K ao predstavnik Udružene

opozicije Tripko Zugic je bio poslan u Zagreb 15. januai’a 1939. da se obavi-
jesti о rezultatima sjednice H rvatskog narodnog zastupstva. P o slije sjednice
razgovarao je s Mačekom. U iz ja v i autoru, 7. X I 1962, Zugić pored ostalog
kaže: „U toku dužeg razgovora dr M aček izložio je opširno svoje gledište na
stvaranje jedne neutralne vlade, koja bi im ala jedan jedini zadatak da p ri­
premi rešenje hrvatskog pitanja. Kada bi se to svršilo i kada bi bio postignut
sporazum о hrvatskom pitanju, rekao je dalje Maček, raspustila bi se Narodna
skupština i odmah bi se raspisali slobodni izbori.“ U jednom izvještaju koji
pripada nekom vojnom organu u H rvatskoj govori se о glasovim a koji se šire
u krugovim a HSS i SDS о M ilovanu Zoričiću, predsjedniku U pravnog suda u
Zagrebu, kao eventualnom mandatoru za sastav prelazne vlade. (А —V II, 22,
1/24, 28. I 1939.)
123 Pismo C vetkovića knezu Pavlu, 2. II 1939, J. B. H o p t n e r , n. dj., 132.
121 U izvještaju jednog vojn og organa (kao пар. 122) stoji: „U krugovima
SDS i HSS još uvek se uporno veru je da će uskoro Dr Stojadinović m orati da
podnese ostavku, a sastav vlade da će se poveriti UO. N a čemu ovi krugovi
zasnivaju ovakvu svoju pretpostavku n ije poznato.“
125 P A Pol. IV 61 Bd. 2, 15. X I I 1938.
rjQ — LJUBO BOBAN

da se tobož boji tražiti audijenciju, pošto veruje da bi se lako moglo

dogoditi ono kao što je to navodno bio slučaj sa njegovom prošlom
audiijencijom t.j. da duže vremena ne dobije odgovara i da mu se
auddjencija odredi u vreme kada je ono, zašto je audijenciju molio
prestalo biti aktuelno. Sugestija u ovom pravcu učinjena je na mene
indirektnim putem od strane vodstva.“ 120 U razgovoru s Hribovšekom
Košutić je izjavio da Maček ne želi zatražiti audijenciju, a ako ga
knez Pavle pozove, on će još jednom izložiti svoja poznata gledišta,
koja se sastoje u zahtjevu za „samostalnom Hrvatskom unutar jedine
jugoslavenske savezne države“ i kompromis u tom pogledu ne dolazi
u obzir.127
Do audijencije nije došlo, ali su kontakti izmedu Maceka i kneza
Pavla bili uspostavljeni preko dr I. Šubašića. Inicijativa za pregovore
0 uslovima sporazuma došla je s kneževe strane. Oko Nove 1939 go-
diine on je preko Šubašića uputio Mačeku poruku u kojoj se izjasnio
za sporazum po skraćenoj proceduri. Knez Pavle je isključivao pro-
mjenu Ustava, ali je zato izražavao spremnost da se u okviru posto-
jećeg Ustava u što većoj mjeri zadovolje zahtjevi HSS.128 Ovu Pav-
lovu poruku i izraženu spremnost da se dadu što veće koncesije Maček
je primio sa zadovoljstvom i uvjerenjem u Pavlovu spremnost za spo-
razum.129 A li odmah se nametnulo pitanje teritorijalnog razgraniče-
nja. U vezi s ovim Subašić je nekoliko puta bio kod kneza Pavla i
Antića, ministra dvora.130 Ohrabren Pavlovom spremnošću, Maček
je svaki put povećavao svoje zahtjeve. U memoarima on navodi da
je preko Šubašića knezu Pavlu prediložio spajanje Primorske, Savske
1 Vrbaske banovine i kotara Dubrovnik i da je to knez primio s „entu- |
zijazmom.“ 131 Ovdje izlazi kao da je to bilo predloženo odjednom.
Medutim, prvi put je traženo samo spajanje Savske i Primorske ba­
novine; prilikom druge Šubašićeve posjete na ovo je dodan još i zah­
tjev za Dubrovnikom, a treći put je ovo prošireno i na Vrbasku ba-
novinu. Konačno, četvrti put je tražen i dio Srijema (do Пока), Brčko 1

120 K ao nap. 81. M ihaldžić smatra da M ačeka ne bi trebalo prim iti ,,u ko-
liko on ne bi u pogledu audijencije postupio onako kako to iziskuju uobičajeni
propisi za traženje audijencije, jer bi se u protivnom slučaju Dr. M aček mogao
poslužiti dosadašnjom praksom naime da i suviše eksponira P rvo g faktora u
svojim političko partijskim računima“ .
127 K ao nap. 111.
128 V. M a č e k , n. dj., 185—186; vid. M. G l o j n a r i ć , Borba Hrvata,
Zagreb 1940 (II izdanje), 278, govor Mačeka na sjednici Hrvatskog narodnog
zastupstva, 8. V 1939.
120 Tupanjaninu i V lajiću M aček je kasnije izjavio: „K n ez počeo sam
razgovore oko nove godine 1939. ,Ja imam teškoče v.[V ]i im ate teškoće, treba
da pomognete v .[V ]i meni i ja v.[V]am a. Ja V am dajem, gotov sam da dajem
punu vlast u H rvatskoj — K a k ve hoćete zakone donosite'.“ (Zbirka J. Jovanović,
biljeska od 2. IV 1939. Tako je V la jić prenio J. Jovanoviću svoj razgovor s Ma-
čekom.) ,,P.[rinc] P.[avie] u prvim razgovorim a: .Ostaviću V am odrešene ruke
u J3rvatskoj‘J to me je ohrabrilo.“ (Isto, bilješka od 30. I l l 1939. Tako je Tu-
panjanin prenio J. Jovanoviću svoj razgovor s Mačekom.)
180 M aček je u spomenutom razgovoru s Tupanjaninom i V lajićem , spo-
m injući da je knez P a vle izrazio spremnost da se dadu slobodne ruke u
Hrvatskoj, nastavio: „Jest, ali K n ez pita: a šta je to za Vas Hrvatska, i onda
rečeno Prim orska i Savslca b. Jest i ja se pitam šta je to H rvatska i onda se
tako ra zvija li razgovori preko šubašića do pre nekih 15 dana kad su pre-
kinuti.“ M aček je izja vio da je on s P avlom vodio razgovore о teritorijalnim
pitanjim a i prilikom audijencije od 9. X 1938. (Isto.)
181 V. M a č e k , n. dj., 186.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 7 7

i okolina, Bijeljina, Travnik, Fojnica i Hercegnovi.132 Ilija Jukić na­

vodi da se Subašić do sastanka Hrvatskog narodnog zastupstva od
15. januara tri puta sastao s knezom Pavlom.133 Jedan sastanak Šuba-
šića s knezom bio je 16. marta; to je vjerojatno četvrti po redu.134
Dakle, ova tri prva prijedloga bila su vjerojatno u tri navrata podne-
sena prije sjednice od 15. januara. Ovo proširivanje zahtjeva dovelo
je do prekida pregovora.135 Jukić piše da je Šubašić poslije trećeg
sastanka, uoči same sjednice od 15. januara, podnio Mačeku izvještaj
da je knez Pavle „uzmaknuo prilično dosta“ od stanovišta koje je
imao prilikom prva dva susreta sa Subašićem. Prema Jukiću, ovaj iz-
vještaj je „dioprinio stanovitom pooštrenju rezolucije“ od 15. ja­
nuara.130
A li bez obzira što je došlo do ovog prekida u pregovorima i što
se možda odirazilo na formulacijama rezolucije od 15. januara, ovi
kontakti s knezom Pavlom pokazivali su Maöeku da je knez spreman
na koncesije na koje dotada nije bio spreman i davali mu razloga za
pozitivne prognoze. Sa svoje strane i on je knezu Pavlu izrazio sprem-
nost na kompromis.137 Utoliko su ovi kontakti s knezom Pavlom i
ublaživali Mačekovo držanje na sjedmici od 15. januara.138 Izvjesna
verbalna radikalnost koja je došla do izražaja u rezoluciji bila
je sračunata na to da se postigne što veći efekat u javnosti, u
zemlji i inostranstvu, i da se stvori utisak odlučnosti. Sve što je bilo
i učinjeno nakon izbora, nasuprot raznim očekivanjima, svelo se samo
na usvajanje ove u stvari dosta neodredene rezolucije. Svi elementi
s kojima je Maček računao bili su očito poznati samo njegovoj užoj
okolini, pa je otud Mačekovo ponašanje na sjednici od 15. januara
i moglo izazivati nejasnoće kod poslanika i uopće u široj javnosti.
Konačno, kakvi su u ovom razdoblju od decembarskih izbora
do pada Stojadinovića bili odnosi između Seljačko-demokratske koa­
licije i Udtružene opozicije? Potpuniji pregled ovih odnosa ni osnov-
ne tendencije nije moguće rekonstruirati na osnovu raspoloživih po­
dataka. U stvari, dobija se utisak da u ovim odnosima ni s jedne ni
s druge strane nije bilo jasne orijentacije. I na jednoj i na drugoj
strani ispitivala se situacija i više-manje zauzeo stav iščekivanja raz-
voja dogadaja. Na jednoj i na drugoj strani očekivalo se da se vidi
kakav će biti kurs Stojadinovićeve vlade i da li će Stojadinović i

182 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 26. I I I 1939. о razgovoru s Pavlom .

Tako isto je M aček izjavio Tupanjinu i Vlajiću. (Isto, bilješka od 30. I I I 1939,
razgovor s Tupanjaninom.)
183 I. J u k i ć, Hrvatska и burno proljeće.
181 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 16. III. 1939. о razgovoru s knezom
Pavlom .
185 V. M a č e к (n. dj., 186) ovaj prekid objašnjava tim e što se ministar
dvora A n tić protivio zahtjevu za Vrbaskom banovinom i Dubrovnikom, i to,
kako prema Mačeku izlazi, ne prilikom podnošenja ovog zahtjeva, već prilikom
narednog Subašićeva susreta s knezom Pavlom , kada je bio prisutan i Antić.
180 K ao пар. 133. K rizm an je 14. januara u D nevnik zabilježio da se
M aček „nada skoroj prom jeni vlade M. Stojadinovića (za mjesec dana). Ponovo
poslao dr Subašića princu Pavlu. O vaj optim izam bez tem elja, — ako kakva
obećanja — to samo zato da prode lakše saziv N. Skupštine..“
137 U momentu pada Stojadinovića H. Krizm an je u Dnevnik (4. II 1939)
zabilježio: „Prom jenu požurio i M aček koji preko Šubašića saopćio Pavlu tekst
.zaključaka hrv. nar. zastupstva' od 15. p. m j. p rije nego što je prim ljen i dao
znati da bi odustao od procedure predvidene sporazumom sa UO i od zahtjeva
za ukinuće Ustava, koji da bi se mogao m ijen jati po 61. 116.“
138 Vid. пар. 106.
78 — LJUBO BOBAN

dalje imati povjerenje kneza Pavla. Među pristalicama opozicionih

stranaka, kao što smo spomenuli, očekivalo se da će vlada biti povje-
rena opoziciji. Da li su se u vezi s ovim pravile i kakve odredene kom-
binacije medu opozicionim grupama, nije moguće utvrditi130
Nekoliko dana nakon izbora održana je konferencija predstav-
nika SDK i UO na kojoj je razmotrena situadja nakon izbora. U ime
SDK konferendji su prisustvovala dva samostalca, V. Vilder i M. Ko-
stić, u ime radikala M. Trifunović, M. Ninčić i K. Miletić, demokrata
— B. Marković, B. Vlajić i M. Grol, zemljoradnika — M. Gavrilović
i M. Tupanjanin i u ime JNS G. Anđelinović.140 Poslije ovog dolazilo
je do češdh pojedinačndh kontakta koji su se uglavnom svoddli na
razmjenu mišljenja i infoimacija о novoj situaciji. Samostald su se
sa svoje strane zalagali za aktivniju suradnju opozidonih grupa. Po-
četkom januara 1939. Krizman je zabilježio u Dnevniku: „Nastojimo
da dode do zajedničkog istupa sa UO i nastavka politike demokrat-
skog fronta. S. Budisavljević otputovao u Beograd s našom porukom
i željama da predstavnid UO dodu u Zagreb. Kad budu u Zagrebu
već će se nešto morati udndti.141 Do odlučnije suradinje nije došlo, ne
samo zbog oklijevanja UO142 već i zbog toga što ni sam Maček nije
želio da se u tom momentu jače vezuje obavezama prema Udruženoj
opozidji i da na tu stranu prenese težište svoje akdje. Tako nije ni
došlo do zajedničke izjave cijelog izbornog opozicionog bloka, kao što
je to bio slučaj nakon petomajskih izbora.143
Znalo se da poslanid SDK neće ići u Skupštinu. Pitanje je bilo
kakvo će biti držanje poslanika UO i JNS. U strankama UO bilo je
u tom pogledu mišljenja za i protiv. Protiv ulaska u Skupštinu govo-
rilo je mišljenje da bi zbog toga moglo dod do slabljenja odnosa sa
SDK, koja se odlučila na apstinenciju. S druge strane, postojalo je
mišljenje da u Skupštinu treba id i tamo postaviti ona pitanja na
kojima je bio zasnovan sporazum opozicionih grupa. Za ulazak u
Skupštinu narodto su se zalagali zemljoradnid.144 Radd donošenja
odluke о diržanju poslandka UO i JNS u Beogradu je 11. januara odr-
žana konferencija vodstva ovih dviju grupa na kojoj je prisustvovao
Sutej kao Mačekov izaslanik. Na sastanku je bila donesena načelna
odluka о ulasku poslanika UO u Skupštinu, о čemu je Maček dao
suglasnost preko Suteja.145 Pojedine stranke i pojedini poslandd tre-

138 U spomenutom pismu Stojadinoviću A. Zubak, izvještavajući ga о na-

vodnoj K rn jevićevo j poruci vodstvu HSS (vid. nap. 113), nastavlja: „U v e ^
s time održan je 3. I sastanak kojem su prisustvovali osim ostalih prvaffa
b.[ivše] HSS Dr Pernar, Dr Subašić i ing Košutić, i zaključeno je, da se to
doista i učini (tj. sklopi sporazum — L j. B.), i to tako: da se nastoji da se za
Dr Маска stekne poverenje N j. K. V. Princa Pavla, da se Vas sruši, da pret-
sednik vlade postane Pižon (J. Jovanović, šef Zem ljoradničke stranke — L j. В.),
i da se s n jim e sklopi sporazum !“
140 H rvatski dnevnik, br. 947, 20. X I I 1938.
141 H. Krizm an, Dnevnik, 6—7. I 1939.
142 K rizm an piše da su B udisavljevićeva nastojanja kod UO radi zajed-
ničke izja ve ostala bez uspjeha. (Isto, 14. I 1939.)
143 K rizm an prim jećuje: „Nade pobudene izborim a i agitacijom u hrvat-
skim masama — ne daju Mačeku da nastavi samo politiku sporazuma sa UO.
Za to ne će ni zajedničku izjavu SDK. M oraju biti d v ije samostalne izjave HSS
kao ,hrvatskog narodnog predstavništva* i SDS. P ogib elj da prva bude takva da
bi verbalnim radikaliziranjem onemogućila dalju suradnju sa UO pa i sa
SDS." (Isto.)
144 Isto.
148 Isto.
 SPORAZUM CVETKOVlC — MACEK —

balo je dia u vezi s tom načelnom odüukom odrede svoje diržanje. U tu

svrhu održani su zasebni sastanci demokrata, radikala, zemljoradinika
i JNS, a potom zajednički sastanak, kada je konačno usvojena odluka
о ulasku u Skupštinu.146

4. Pad Stojadinovića

U toku verifikacione debate 3. februara došlo je do prepirke iz-

među opozitionog poslanika M. Tupanjanina i B. Kujundžića, mini-
stra prosvjete. Tupanjanin je osporavao valjanost Kujundžićeva man-
data, tvrdieći d)a su mu dopisana četiri glasa i da je tako bio izabran
umjesto opozicionog kandidata C. Kokanovića.147 Oko ovoga došlo
je do prepirke i uzajamnih upadica. Odgovarajući na Tupanjaninove
optužbe Kujundžić je izjavio: „Mome dobrom prijatelju g. dir. Tupa-
njaninu ja svečano izjavljujem <la ću ta četiri, pa, ako baš hoćete,
i pet stotina četiri glasa pokloniti g. Cedii K okanoviĆLL [...], samo pod
jednim uslovom, dia g. Tupanjanin ako 1 pored £a cetiri glasa ne bi
u Narodnu skupštinu ušao Ceda Kokanović, položi svoj poslanički
mandat kao što mi je rekao [...]. Gospodo, to je mo ja reč još sa jed­
nom jedinom napomenom: da nikada u Bosni i Hercegovini neće ideja
Kupinca pobediti ideju Soluna i Kajmakčalana.“ 148 Ovom incidientu
niko nije ni pridavao značaj. Istog dana navecer u 9 sati, Stojadinović,
Korošec, Spaho i Cvetković dogovorili su se о dnevnom rediu Skup-
štine za iduči dan i dirugim pitanjima rada Skupštine, i tu se nikakva
neslaganja nisu ispoljila.149 Poslije ovog, iste večeri u stanu Ko-
rošca održan je sastanak к о т е su, pored Korošca, prisustvo-
vali Cvetković, Spaho, Snoj i Krek. Donesena je odluka da
ova petorica ministara (pored! spomenutih još i Kulenović) podnesu
ostavku u Stojadinovićevoj vladi.150 Ostavka je Stojadinoviću bila
dostavljena u pola noći.151 U izjavi petorice ministara bilo je rečeno:
✓ „U današnjoj debati u Narodnoj skupštini, a naročito u govoru g. Bo-
goljuba Kujundžića, ministra prosvete, konstatovalo se da u vladi
ima razhčitih mišljenja na pitanje sporazuma sa Hrvatima.
Medutim, smatramo, da smo dužni, ne samo u interesu čaivanja
našeg programskog obećanja pred izbore na ovo pitanje, već i iz dru-
gih krupndh razloga pripremiti put i pristupiti što pre definitivnom
rešenju ovoga pitanja sporazuma sa Hrvatima.
Mislimo, da vlada u sadanjem sastavu predstavlja zapreku za
rešenje ovog važnog pitanja, pa nam je cast iz tih razloga podneti
ostavku na položaje, koje u Vašoj vladi zauzimamo.“ 152

140 Политика, бр. 11001, 14. I 1939. i br. 11003, 16. I 1939.
147 Kujundžić se kandidirao u srezu Bosansko Grahovo, iz kojeg je veći
broj radnika bio zaposlen u drvnom poduzeću „Sipad“ . Pred same izbore,
tvrdio je Tupanjanin, poduzeće je angažiralo nekoliko stotina novih radnika
da bi se obezbijedili glasovi za Kujundžića. I pored toga, prema tvrd n ji Tu­
panjanina, on n ije dobio potreban broj glasova i četiri glasa su mu bila do­
pisana da bi m ogao biti izabran.
148 Beleške NS, 1939, I, 32.
149 M. С т о j а д и н о в и ћ , Два споразума, Београд 1940, 33 govor Sto-
jadinovića na skupu Srpske radikalne stranke, 16. I I I 1940.
860 D. C v e t k o v i ć , Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma, 19.
1B1 K ao пар. 149, str. 34.
153 Политика, бр. 11023, 5. II 1939.
80 — LJUBO BOBAN

* X Odluka о Stojadinovićevu padu bila je u stvari već rani je done-

sena. Pitanje je samo bilo na koji način i u kom momentu da se ona
sprovede. Kao što smo vidjeli, neslaganja Stojadinovića i Korošca
ispoljila su se već ranije. Uz Korošca je bio i Spaho. Njih dvojica
su 1935. omogućili Stojaddnoviću dolazak na vlast. Oni će ga sada
i srušiti. Knez Pavle je smatrao da je najbolje ako se obaranje Sto-
jadinovića izvede na potpuno legalan način, u Skupštind. Cijelu stvar
oko Stojadinovićeva pada aranžirao je Korošec, koji je imao i svoje
ličneračune sa Stojadinovićem.163 Izjava Kujundžića u prepirci s Tu-
panjaninom, sama po sebi beznačajna, uzeta je kao zgodan povod
za ostavku spomenute petorice ministara. Svakako da je Korošec
akciju protiv Stojadinovića provoddo u okviru svojih dogovora s kne-
zom Pavlom. Pošto je bila završena verifikaciona debata bio je po-
godan momenat da se izazove Stojaddnovicev pad.104 Odnosi izmedu
kneza Pavla i Mačeka u kontaktima preko Subašića došli su dotle
da je očito i Maček očekivao skori Stojadinovićev pad i vjerojatno do-
nekle bio upućen u zavjeru koja se kovala protiv Stojadinovića.11’5
Stojadinović u početku nije prozreo smisao ove ostavke; on nije
ni slutio da je to vješto skovana zavjera protiv njega. Bio je uvjeren
u sigumost svoga položaja i vjerovao da je knez Pavle na njegovoj
strani. Zato je on poslije ostavke petorice ministara vjerovao da će
mu biti omogućeno da izvrši rekonstrukciju vlade. Kad je knez Pavle
to odbio, Stojadinović je tek tada uvidio da je u pitanju zavjera pro-

168 Pred ostavku petorice ministara Stojadinović je dobio jedno privatno

pismo od nekog svog pristalice u kome je pored ostalog bilo rečeno: „Sinoć sam
bio sedeo u privatnom društvu. K od drugog astala sedili su jedan M inistar i tri
(pretpostavljam ) narodna poslanika iz Slovenije. G ovorili su slovenački. Taj
gospodin kog su titulirali M inistrom rekao je medu ostalim, da Korošec zna
kako će se sa Varna obračunati. G ovor je bio temperamentan ali osvetljivog
karaktera. Cesto puta su padale reči koje Vam nemogu napisati. U kratko,
vid i se, da braća Slovenci saraduju sa M ačekovim ljudima, a rekao bih i sa
g. Dragišom Cvetkovićem . Vam a svakako ne žele dobro i nam eravaju da Vas
politički prevare. Ceo govor bio je u tonu m ržnje prema Vama.“ (Zbirka
M. Stojadinović, f—37, 1. I I 1939.)
164 Stojadinović ovako opisuje tok zavjere koju su p rotiv njega izvela pe-
torica ministara njegove vlade: „Odluka je pala posle skupštinske sednice 3 fe-
bruara i posle m oje konferencije sa dr Korošecom i dr Spahom da se sutradan
nastavi rad Narodne skupštine. Poruku K n eževu odneo je m inistar dvora M i­
lan A n tic i predao je dr M ihi K rek u . koji je stanovao na Topčiderskom Brdu,
blizu B elog Dvora. Dr K rek je to sapštio dr Korošecu, a ovaj da bi njegov
,alibi' za zaveru, koja se kovala, bio što potpuniji, otišao je najpre u Narodno
pozorište“ , da bi se u toku predstave uputio kući, ,,gde su ga već čekali nestr-
p ljiv i zaverenici: dr Spaho, dr Krek, D žafer Kulenović, Snoj i Dragiša Cvetković.
Ostavku je koncipirao dr K rek, kao najpism eniji od njih sviju i pošto su je
pet m inistara potpisali — dr Korošec n ije potpisao jer n ije bio ministar — po-
slali su je po K rekovom žandarmu i n jegovim ministarskim autom m ojoj kući,
u pola noći, kako je to napred rečeno.“ (M. S t o j a d i n o v i ć , n. dj., 598.)
Postoji i m išljenje da je momenat Stojadinovićeva obaranja odlagan do
završetka najavljen e posjete grofa Cana. (Vid. N i k o l a B. M i l o v a n o v i ć ,
Od m arseljskog atentata do T ro jn o g pakta, Zagreb 1963, 153, 158.)
165 Dr J. Sutej u izja vi autoru, 23. I I 1963, kaže: „M i smo sigurno oče-
k ivali pad dr Stojadinovića i im ali smo inform acije da na njegovo mjesto do-
lazi D. C vetković.“ U spomenutoj izja vi autoru (kao nap. 122) Tripko Žugić
navodi i ovo: „P ri odlasku dr Maček, na vratim a njegove kuće, rekao mi je ovo:
.Recite g. D avidoviću i to samo njemu, da će vlada M ilana Stojadinovića panuti
4. februara ove godine. K olega ,ovo što sam Vam sada rekao, ponavljam da re-
čete samo g. Davidoviću i drugo nikom'.“ Pošto je ovo prenio Davidoviću, navodi
dalje Zugić, ovaj je prim ijetio: „Sto je M aček naivan, ne rastaje se lako Pavle
sa Stojadinovićem ."
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAČEK —

tiv njega.150 Njega je najviše i iznenađilo kneževo držanje. Kada je

prebrodio krizu vlade nakon decembarskih izbora i u tome dobio punu
podršku kneza, smatrao je da kneževo povjerenje prema njemu ne
dolazi u pitanje. Sto se vanjske politike tiče, on je vjerovao dia ima
punu podršku kneza Pavla. Zbog hrvatskog pitanja njegove pozicije
su bile znatno slabije nego što je to bilo slučaj s njegovom vanjskom
politikom. A li on je mislio da će i na ovom pitanju imati kneževu
podršku, vjerujući da ni sam knez Pavle nije za veće ustupke Ma-
čeku.157
Stojadinovićev pad privukao je veliku pažnju u inostranstvu i
bio neka vrsta „senzacije“ . Ovom dogadaju pridavao se veliki zna-
čaj.158 Njegov se pad tada nije očekivao.159 Smatralo se da je njegov
položaj dovoljno siguran. Noje ciriher cajtung je nakon Stojadiinovi-
ćeva pada pisao: „Mišljenje da se Knez Namesnik može rastati sa
Stojadiinovićem teško i sa otporom bilo je u mnogim a naročito u di­
ploma tskim krugovima toliko rašireno, da je grof Cano kad je posle
svojih poseta Jugoslaviji, obavestio Musolinija о položaju zemlje,
položaj Stojadinovića ocrtao kao apsolutno čvrst i siguran.“ 160 Ovo
potvrduje i sam Cano, koji je poslije posjete Stojadinoviću zabilje-
žio: „S predsjedndkom Stojadinovićem dugo sam razgovarao о unu-
trašnjem položaju u zemlji u vezi s brojnim alarmantnim glasovima,
koje je širila posebice francuska štampa. Stojadinović je izjavio, da
je posve miran što se tiče unutrašnjeg i njegova osobnog polozaja.“ 101

160 Vid. D. C v e t k o v i ć , Srpsko-hrvatsko pitanje i p u tevi sporazuma,

19; D G FP, D, V I, 248, G eringova izjava M usoliniju prilikom sastanka u V e-
neciji, 15. IV 1939.
157 P A Pol. IV 61 Bd. 2, izvještaj fon Herena od 8. I I 1939.
1B* H. S e t o n — W a t s o n The East European R evolution, London
1956, I I I izdanje, 54) piše: „U godini izmedu M inhena i izbijan ja rata prvi va-
žan događaj u jugoistočnoj Evropi bilo je uklanjanje Stojadinovića od strane
princa P a vla u februaru 1939.“
158 S u r v e y , 1938, III, 438. Sam Stojadinović о tome piše: „V est о man-
datoru (D. Cvetkoviću, mandatoru za sastav nove vlade — L j. В.) izazvala je
isto tako veliko iznenadenje kao i vest о mom padu. I jedno i drugo izgledalo
je neverovatno.
P re svega malo je ко mogao poverovati da će se K n ez rastati od mene u
tom trenutku, kada n ije bilo ni jednog problema niti ma kakvog vidnog povoda
za jednu tako duboku promenu. N esh vatljivo je bilo, isto tako, da je do pro-
mene došlo u trenutku kada je zem lja bila u punom procvatu i kada su bili
rešeni toliki domaći i spoljno-politički problemi. Zvaničnu verziju о nesugla-
sicama u vezi .hrvatskog pitanja' niko n ije ozbiljno uzimao. Svi su tražili neki
drugi, dublji, skriveni razlog i nisu ga nalazili. Iznenadenje je bilo utoliko veće
što je promena nastala neposredno posle izbora. Pox’edenje sa Jevtićevim slu-
čajem nije dolazilo u obzir jer je on išao u izbore bez određene političke lin ije
a u Skupštinu su ušli raznorodni elementi, sa suprotnim tendencijam a i bez
ikakve mogućnosti za trajnu saradnju. Poslanici su bili vezani za Jevtića, jer
im je to bio jedini način da se kandiduju sa izgledim a na uspeh. On sam nije
bio načisto ni pre ni posle izbora kojim će putem da krene. Ja sam, naprotiv,
imao tri i po godine rada u jednoj političkoj organizaciji koja se pokazala čvi’sta
i dovoljno homogena uprkos toga što se sastojala od triju bivših stranaka.
U svakom slučaju, većinu m oje stranke sačinjavali su Srbi i to mahom radi­
kali. Naš program je bio jasan i određen. Tražio sam poverenje od naroda i
dobio g a . . . “ (M. S t o j a d i n o v i ć , n. dj., 578—579.)
;o°; Neue Z ü rch er Zeintung, 15. II 1939, СРВ, IV , 17. II 1939.
C i a n o , L ’Europa verso la catastrofe, 406. Cano dalje piše: „M onar-
hija potpomaže akciju Stojadinovića. Princ Pavle, govoreći sa mnom о unu-
lasnjem položaju, izja vio je, da je optimist uprkos nekim teškoćama u pi­
tanju unutrašnjeg položaja. Ustvrdio je, da je Stojadinović srpski političar koji
aaleko odskače iznad svih ostalih.“ (Isto, 407.)

6 Sporazum Cvetković — M aček

g2 — LJUBO BOBAN

U inostranstvu je Stojadinovićev pad promatran prije svega s obzirom

na posljedice koje će Stojadiinovićevo udaljavanje izazvati ne samo
na vanjskopolitički položaj Jugoslavije već i na Balkamu u cjelini.
U diplomatskim i novinarskim krugovima uporno se istraživao pravi
smisao Stojadiinovićeva udaljavanja i davala najrazličitija tumačenja.
Uzroci Stojadinovićeva pada različito se objašnjavaju. S jedne
strane, stoje mišljenja koja pad Stojadinovića objašnjavaju isklju-
čivo ili pretežno vanjskopolitičkim razlozima, a, s druge, mišljenja
koja ga obja&njavaju iskljudvo ili pretežno uniutrašnj epolitičkim raz­
lozima.
U kom smislu i u kolikoj mjeri je Stojadinovićeva vanjska poli-
tika uticala na njegov pad? Kao što ćemo kasnije vidjeti, nakon Min-
hena britanska diplomacija se počela otrežnjavati od svoje popustlji-
vosti prema njemačkoj ekspanziji. Ranija generalna linija politike
prema Njemačkoj napušta se i prelazi u ofanzivu s ciljem zaokruža-
vanja Njemačke. Britansku daplomaciju u ovome je slijedila francu-
ska diplomacija. Poduzeti su korad dia se u ovu preori jemtaci j u uvuku
i balkanske zemlje. Nesumnjivo je da se u ovom smislu nastojavalo
i kod kneza Pavla, prilikom njegova posljednjeg boravka u Londonu
i Parizu.162 Knez Pavle je sada došao u situaciju da preispituje poli­
tiku za koju se dotada svesrdno zalagao. On je svakako htio da se
uključi u ovu preorijentadju britanske politike, samo je bilo pitanje
koliko i na koji nadn. Stojadinović očito nije bio pogodan za tu preo-
rijentaciju.163 Dotadašnja Stojadiinovićeva politika u velikoj mjeri
već je bila vezala Jugoslaviju za osovinske sile. Prema izjavi mini-
stra dvora Antića, Stojadinoviću je na tim pitanjima prije svega i
bila oduzeta vlast. Iako je politika prema Njemačkoj i Italiji, izjavio
je Antić, bila začeta na inidjativu samog kneza Pavla, Stojadinović
je previše daleko otišao u približavanju osovimskim zemljama i ugro-
zio tradicionalno prijateljstvo s Francuskom i V. Britanijom. Pavlova
politika prema ovim zemljama, izjavio je Antić, bila je sračunata
na to dia se prema Njemačkoj i Italiji taktizira, kako bi se smanjio
njihov pritisak na Jugoslaviju. Stojadinović je predjenio ulogu i moć
Njemačke i Italije i potpuno orijentirao Jugoslaviju prema ovim zem­
ljama.164 Treba, medutim, primijetiti da je Stojadinović ovakvu svoju

102 K n ez P a vle je bio u Londonu krajem novem bra i u Parizu početkom

decembra 1938. (Vid. Политика, бр. 10950, 21. X I 1938, hr. 10967, 8. X I I 1938.)
Prem a izja vi J. Jovanovića, boravak kneza P a vla u to vrijem e u Londonu ima
za svrhu da se s britanskim faktorim a utanači d alji kurs vanjske i unutrašnje
politike Jugoslavije. (Zbirka M. Stojadinović, f—37, izvještaj bez naznačene pro-
venijencije, bez datuma.)
103 Prem a spomenutoj iz ja v i J. Jovanovića upravo zbog ove preorijenta-
cije mora nakon izbora, bez obzira kakav će biti n jih ov ishod, doći do pada
Stojadinovića.
104 Izvješta j K om isije za u tvrd ivanje odgovornosti, 10. Na pitanje о uzro-
cima Stojadinovićeva pada general Simović, tada načelnik Generalštaba, izja ­
vio je autoru, 23. V I 1962: „M ilan Stojadinović bio je usko povezan sa engle-
skim kapitalom i bio je poznat po svome anglofilskom raspoloženju. Medutim,
tokom vrem ena u njegovom držanju dolazi do velikog preokreta. Nem ci su ga
i odviše fascinirali. On je smatrao, da Jugoslavija mora da se prilagodi stanju
koje je nastalo usled jačanja Nemačke. N je g o v e veze s Nem cim a postale su
vremenom i odviše jake. Knez Namesnik nije želeo toliko približavanje N em ­
cima. Zato je njem u bio potreban čovek koji će mu služiti kao spona s N em ­
cima, ali koji će samo izvršavati kneževa naredenja. T ak av zadatak bio je na-
menjen Cincar-M arkoviću kao ministru inostranih poslova.“ (Vid. i memoare
generala Simovića, A —V II, II dio, str. 42.)
 SPORAZUM ĆVETKOVIC — MACEK — gö

politiku vodio po odobrenju i instrukcijama samoga kneza Pavla i

da tu nije bilo razloga za sukob kneza i Stojadinovića. Medutim, Sto-
jadinović je u toku provodenja ove politike stekao već takve pozicije
i podršku u Rimu i Berlinu da se on* u tom pogledu mogao samostal-
nije postavljatd prema knezu Pavlu, koji sada nije više bio siguran
da će potpuno moći kontrolirati Stojadmovića u njegovoj vanjskoj
politici. To je pokazao i Stojadinovićev susret s Canom, kada je on
i ne obavještavajući dovoljno kneza Pavla pravio s Canom aranžman
oko Albanije i Soluna, a prema nekim tvrdnjama i još dalekosežnije
aranžmane. Stojadinovićeva politika prema osovinskim zemljama bila
je rezultat niza komponenti i u mnogo černu izraz objektivnih okol-
nosti. A li vremenom je ova njegova politika postajala i njegovo uvje-
remje. Zbog toga on i nije mogao biti pogodna ličnost za ma kakve
Pavlove pokušaje uskladivanja vanjske politike prema novoj britan-
skoj liniji. Knez Pavle je želio da u ovoj situaciji u većoj mjeri nego
dotada lično upravlja vanjskom politikom. Uz Stojadinovića to očito
ne bi bilo lako provodljivo. Ako se još u vidu ima i to dia je Stojadi-
nović pomoću svojih vanjskopolitičkih pozicija želio da ostvari i neke
ambicije u unutrašnjoj politici, onda je nesumnjivo da su vanjsko-
politički razlozi imali odredenog udjela u Pavlovoj odluci za udalja-
vanje Stojadinovića. ------
Ako se uvaži to da su i vanjskopolitički razlozi uslovili Stojadi-
novićev pad, onda se postavlja pitanje kakve su promjene nastale u
vanjskoj politici Jugoslavije nakon Stojadinovićeva pada? Prateći
na dirugom mjestu vanjsku politiku nakon pada Stojadinovića vid jet
ćemo da nikakve preorijentadje nije bilo, da se vanjska politika i
dalje vodila u okvirima koje je ona imala i u vrijeme Stojadinovića.
Uspjesi njemačke ekspanzije doveli su Jugoslaviju u toliku ovisnost
0 osovinskim silama da se о nekoj radikalnoj preorijentaciji vanjske
politike jedva i moglo govoriti, a da to ne izazove veće posljedice.
A ni sam knez Pavle takvu preorijentaciju nije želio, kako zbog toga
što je to objektivno bilo teško provodljivo tako i zbog drugih razloga.
Koliko god je postajalo nesumnjivo uvjerenje о opasnosti koja je
Jugoslaviji prijetila od) ekspanzije osovinskih sila i koliko* god su ti
razlozi govorili protiv oslona na osovinske sile, dirugi su razlozi krunu
1 jugoslavensku buržoaziju nagonili na to da se u silama Osovine
gleda snaga koja se može koristiti i kao garancija za vlastite klasne
interese. Kruna i jugoslavenska buržoazija rado su gledale na nje-
mačku ekspanziju ukoliko je trebalo da ona vodi slabljenju Sovjetskog
Saveza i samim tim prisiljavanju komunističkog pokreta u svijetu u
cjelini na uzmak. Oslon na sile Osovine omogućavao je i pružao nadu
kruni za lakše savlađivanje unutrašnjih problema, kako klasnih tako
i nacionalnih. Sve su to bili razlozi da se nije ni željela preorijenta-

I M aček navodi Stojadinovićevu vanjsku politiku kao razlog za njegovo

obaranje: „Zvanično, Stojadinovićev pad pripisan je njegovom odbijanju ili
nemoći da zaključi sporazum s Hrvatim a, ali stvarni povod je bio sasvim druk-
čiji. Mada Stojadinović ubijedeni Velikosrbin, n ije imao ni najm anju želju za
sporazum s Hrvatim a, ipak je isključivo njegova vanjska politika izazvala nje-
govu iznenadnu ostavku. Razgovarajući sa mnom jednog dana о tom pitanju,
knez P a vle mi je rekao da je Stojadinović morao napustiti vlast zato što je,
malo pomalo, bio prešao od beznačajne političke taktike na jednu jasno odre-
denu politiku zbliženja s Njem ačkom i Italijom , politiku koja je po njegovom ,
Pavlovom , m išljenju postavila put u jednom smjeru. Stanje, koje je Stojadinović
ostavio iza sebe, bilo je vrlo ozbiljno, rekao mi je knez, i ono će V ladi i njemu
Ueno zadavati mnogo glavobolje.“ (V. M a č e k , n. dj., 187; 202-3.)
6»
 34 — LJUBO BOBAN

d ja vanjske politike u smislu potpunog udaljavanja od osovinskih

sila. Ali, ako poslije pada Stojadinovića nije bilo neke preorijenta-
cije u vanjskoj politid, ipak se о izvjesnim izmjenama može govo-
riti, počev od dnjenice što se sada sam knez Pavle lično vise anga-
žirao u vođenju vanjske politike i što je ona u prvom redu i bila
njegovo djelo, do dnjenice da su u vanjsku politiku uvedene ne toliko
nove koncepdje koliko u prvom redu nova taktika. Ako se knez Pavle
u novu britansku politiku prema Njemačkoj nije ukljudo tako što
bi pokušao izvud Jugoslaviju ispod uticaja osovinskih sila i približiti
je zapadnim demokracijama, on je to pokušavao udniti tako što će
se zaustaviti i kodti proces daljeg približavanja Jugoslavije osovin-
skim silama. Ovo nije ostalo nezapaženo u Rimu i Berlinu, pa je nji-
hova politika prema Jugoslaviji nakon Stojadinovićeva pada vodena
s mnogo manje povjerenja nego što je to bio slučaj dok se na vlasti
nalazio Stojadinović. Ako se traže vanjskopolitički motivi Stojadi-
novićeva udaljavanja sa vlasti, onda bi ih u prvom redu trebalo tra-
žiti u ovoj Pavlovoj novoj taktici, za koju Stojadinović nije bio po-
godian. Stvarno, u praksi, dalji razvoj je išao u pravcu sve većeg pot-
padanja Jugoslavije pod utjecaj osovinskih sila. Ovo ne negira pret-
hodni zaključak, da je naime knez Pavle želio da ovaj proces zau-
stavi, jer treba imati u vidu nove dogadaje koji su nastupili i sasvim
novu objektivnu situaciju u kojoj se Jugoslavija našla nakon Stoja-
dinovićeva pada.165
Prema drugom mišljenju, kao što smo rekli, uzroci Stojadinovi-
ćeva pada traže se iskljudvo ih pretežno u unutrašnjepolitičkim raz-
lozima.100 A tih unutrašnjepolitičkih razloga navodi se vise.
Nakon decembarskih izbora knez Pavle je donio čvrstu odfluku
I da se postigne sporazum s Hrvatskom seljačkom starnkom. Ova nje-
gova odluka bila je determinirana nizom razloga. Jugoslavija je već
u velikoj mjeri bila van j skopolitički ugrožena. Dogadaji koji su se

185 O cjenjujući rezultate svoje vanjske politike Stojadinović piše: „G lavn i

posao sam već bio obavio u pogledu naših odnosa sa moćnim i neprijateljski
raspoloženim susedima. Opstanak Jugoslavije bio je siguran od svake spoljne
opasnosti. Da je ta politika bila dosledno i sa potrebnim autoritetom nastav-
ljena, Jugoslavija bi sačuvala svoju slobodu i nezavisnost putem neutralnosti,
onako isto kako su to uspeli, naprimer Svedska ili Turska.“ „K ada se danas, po­
sle toliko godina, u istorijskoj perspektivi i sa nepobitnim dokumentima i do-
gadajima, posmatra ovo razdoblje našeg života, nameće se jedan nesumnjiv
zaključak:
Da sam ja ostao na vlasti, Jugoslavija nikad ne bi došla u tragičnu dilemu
da bira izmedu dva zla, izmedu rata i pakta.
Jugoslavija bi prošla i bez rata i bez pakta.
Nesposobnošću kneza P avla i Dragiše C vetkovića Jugoslavija je doživela
oboje: poniženje Pakta i grozote r a t a ...“ .(M. S t o j a d i n o v i ć , n. dj.,
661-662.)
U stvari, dok se Stojadinović nalazio na vlasti Jugoslavija se nije ni na-
lazila u dilem i da bira izmedu rata i pakta.
100 N o je cirh er cajtung (13. II 1939, СРВ, IV , 14. I I 1939) je pisao: „Odgo-
vara činjenicam a da spoljna politika n ije vršila ni najm anji uticaj na pad
dr Stojadinovića.“ Prem a m išljenju H. Seton Watsona (Seton-Watsona), uzroci
Stojadinovićeva pada „leže vjerojatno u unutrašnjoj p rije nego u vanjskoj
politici, u neočekivano m aloj vladinoj većini na izborim a iz decembra 1938,
kao i u regentovoj že lji da se postigne sporazum s Hrvatim a, za što je Stoja-
dinovićeva ličnost bila prepreka“ . (H. S e t o n - W a t s o n , The East E u ro­
pean R evolution, 54.) Fon Heren je smatrao da su uzroci Stojadinovićeva pada
unutrašnjepolitčki, a li ističe da će se to odraziti i na vanjsku politiku, te nje-
mački planovi i želje na Baikanu neće se moći ostvarivati onako i onim tempom
kakvim bi m ogli pod Stojadinovićem. (P A Pol. IV 61 Bd. 2, 6. I I i 8. II 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 35

nagovještavali prijetili su da položaj Jugoslavije bude još vise po-

goršan. Ako se dtotada u određenoj mjeri uspijevalo da se pomoću
vanjskopolitičkog razvoja koče i guše unutrašnje suprotnosti, medu
kojima hrvatsko pitanje kao vrlo akutno, nije bilo garancije da će se
u tome uspijevati i ubuduće, već se, naprotiv, strähovalo da bi novi
događaji mogli još više raspiriti te unutrašnje suprotnosti i da bi one
mogle svakog časa dovesti u pitanje opstanak Jugoslavije. Decem-
barski izbori su upravo pokazali u kojoj mjeri su te unutrašnje su-
pronosti zaoštrene, ne samo s obzirom na hrvatsko pitanje, već koliko
je uopće bio negativan stav masa prema režimu. Rezultati decem­
barskih izbora bili su dobra opomena knezu Pavlu i važan činilac da
se on opredijelio za udaljavanje Stojadinovića i otvaranje novog
kursa u hrvatskom pitanju.
Ako je Stojadinović bio nepogodan za novo kneževo držanje u
vanjskoj politici, onda je on još manje bio pogodan za preorijentadju
u politici prema hrvatskom pitanju. Dok je kod kneza Pavla prevla-
dalo mišljenje da medunarodna situacija nalaže rješavanje hrvatskog
pitanja, Stojadiinović je bio uvjeren da baš ova situadja omogućava
prolongiranje i čvrsti kurs u hrvatskom pitanju. On je bio uvjeren
da će mu oslon na osovinske sile omogudti takav kurs i u postojećem
stanju medunarodnih odnosa i prilika oko Jugoslavije i u situadji
ako dođe do pogoršanja ovih odnosa.167 A li bez obzira na ova kon-
cepcijska neslaganja i to u kolikoj su mjeri ona postojala, Stojadi-
nović je za novi kurs u hrvatskom pitanju bio nepogodan već i stoga

107 U v ezi s Canovom posjetom Stojadinoviću u januaru 1939. spominju

se podaci k o ji su po svome karakteru v rlo zanim ljivi, ali je teško utvrditi
njihovu istinitost, kao što ih a priori ne bi trebalo ni odbaciti. Naim e, u svo­
jim memoarima M aček navodi da ga je poslije pada Stojadinovića posjetio
grof Bombeles (Bom belles) koji ga je inform irao, da je prilikom Ganove po-
sjete bio zaključen tajni sporazum po kome se, u slučaju rata, Ita liji prepušta
pravo da okupira područje Gorskog kotara i jadransku obalu od Sušaka do
južno od Splita. Zauzvrat, Ita lija bi priznala ostali dio Jugoslavije kao veliku
Srbiju. (V. M a č e k, n. dj., 186—187.) Podatak u ovom smislu donosi i
I. M eštrović. On, naime, piše, da mu je sam knez P a vle prilikom susreta u Z a ­
grebu, januara 1940, objašnjavajući razloge zbog kojih je udaljio Stojadinovića,
izjavio da je Stojadinović s Canom zaključio sporazum prema kome se Ita liji
daje pravo da okupira zapadne d ijelo ve Jugoslavije, a zauzvrat da pomogne
stvaranje velik e Srbije, proširenje na Solun i dio A lbanije. (I. M e š t r o v i ć ,
Uspomene na p olitičk e ljude i dogadaje, Buenos A ires 1961, 290—291.) Simpto-
matična je i jedna rečenica koju fon Hasel navodi iz svog razgovora s knezom
Pavlom u novem bru 1940. (Vid. str. 86.)
Spominjući Stojadinovićeve razgovore s Canom i planove о podjeli A lb a ­
nije M. Antić, ministar dvora, izjavio je da je P a vla naročito zabrinjavalo to
što je Stojadinović „u svojim razgovorim a sa grofom Canom dodirnuo i hrvat­
sko pitanje, a kako se on u Ita liji bio sastao sa ustaškim prvakom dr Budakom
i održavao veze sa hrvatskim separatistima u zem lji, dok je istovremeno za-
uzimao sve oštriji stav prema dr M ačeku i n jegovoj stranci, pojavile su se
opravdane sumnje da on u dosluhu sa Italijan im a smera nešto krupno, da ima
neke svoje skrivene planove k oji dovode u opasnost čak i naš državni inte-
gritet. Tada se je K nez l’ešio da ga smeni. S obzirom da su Korošec, dr Spaho,
Cvetković i di1 K rek bili protiv Stojadinovićevoc držanja prema Hrvatim a, to
je K nez preko spomenutih ličnosti izazvao krizu i pad Stojadinovićeve vlade.“
(Izveštaj K om isije za utvrđivanje odgovornosti, 10—11.)
Kod Cana, ili u drugim izvorim a, medutim, nemamo nikakvih tragova u
ovom smislu. Da li je stvarno nešto bilo, da li su se takvi glasovi namjerno
pronosili da bi se Stojadinović po padu što više diskreditirao, da li su možda
u tom smislu postojale kakve sumnje ili sl.? A k o sa sigurnošću ne možemo
tvrd iti da li su ovi podaci zaista i tačni, sa sigurnošću ne bi se m oglo tvrditi
aa bi Stojadinoviću ovakva jedna ideja bila potpuno strana.
gg — LJUBO BOBAN

što se on ne bi mogao dovesti u položaj dia bude samo poslušan izvr-

šilac kneževih naređenja i gledišta. A knez Pavle je upravo htio da
sve konce ovoga pitanja koncentrira u svojim rukama. Konačno,
Maček je očito knezu Pavlu kao uslov za bilo kakve aranžmane po-
stavljao udaljavanje Stojadinovića. U kontaktima s Mačekom preko
Subašića knez Pavle se uvjerio da je sporazum s Mačekom moguć
i da treba što prije otvoriti rješavanje hrvatskog pitanja. A početak
je bio udaljavanje Stojadinovića. Tako je hrvatsko pitanje imalo
važno mjesto u ukupnom kompleksu unutrašnjih razloga koji su
doveli do pada Stojadinovića. Prema Cvetkovićevoj izjavi108, Stoja-
dinović je i pao zbog hrvatskog pitanja. Stojadinović je, kaže on, htio
u Hrvatskoj zavesti režim „čvrste ruke“ , zbog čega je i doveo Aći-
movića za ministra unutrašnjih poslova. „M i smo bili obavešteni da
su dr Maček i njegovi uži saradndci spremni da se sporazumeju sa
Beogradom na bazi široke autonom! je, pa smo smatrali da bi toj želji
Hrvata trebalo izići u susret, kako se ne bi hrvatsko pitanje pretvo-
rilo u jedno medunarodno pitanje, i tako dalo povoda stramm silama
da se umešaju u naše unutrašnje stvari. Knez se s ovim našim gledi-
štem složio, pa smo mi izazvali krizu Stojadinovićevog kabineta i nje­
gov pad sa vlasti.“ 169 U razgovoru sa fon Haselom (von Hassell) knez
Pavle je takoder naveo hrvatsko pitanje kao najvažnije za udalja­
vanje Stojadinovića. Fon Hasel je о tome zabilježio: „Kaže da je mo-
rao da se odvoji od Stojadinovića zbog njegova stava prema Hrva­
tima, utoliko pre što je on i inače u nekom pogledu bio nepouzdana
lienost. Kao povod uzeo je i to što je Stojadinović bio suviše intiman
sa Canom i smatra da je on, u osnovi uzevši, Hrvatsku prepustio na
volju Italiji. Ističe da je zadržao Stojadinovića, čije dobre osobine ne
poriče, dok god je to bilo moguće i da je on bio taj koji mu je uz to
pomagao da prebrodi tešku konkardatsku krizu.“ 170
Podražavajući Hitlera i Musolinija, i sam Stojadinović je pooeo
da sprovodi neke mjere u cilju uzdizanja kulta svoje ličnosti. Poznate
su bile parade njegovih „zelendh košulja“ i populaoziranje Stojadi-
novića kao vode.171 Ove Stojadinovićeve ambicije nisu ostale neza-
pažene od strane kneza Pavla i nisu se smatrale bezopasnim.172 Sto-
iasIzveštaj K om isije za u tvrđ ivanje odgovornosti, 10.
109 Vid. i Политика, бр. 11436, 2. IV 1940. Ostavka petorice ministara
bila je obrazložena isključivo neslaganjem sa vladinom politikom u hrvatskom
pitanju. C vetković je, kasnije, netačno navodio da je ostavka obrazložena ne­
slaganjem s vladinom unutrašnjom i vanjskom politikom. (D. C v e t k o v i ć ,
P rin ce Paul, H itler and Salonika, 468.)
170 2. A v r a m o v s k i , Izveštaji U lrich a von Hassella о putu и Beograd
i Zagreb и početku novem bra 1940. godine, H istorijski pregled, Zagreb 1963,
br. 2, 142. (u daljem tekstu: Izveštaji U lrich a jo n Hassela)
171 N oje cirh er cejtung (13. II 1939, СРВ, IV , 14. II 1939), ističući da va n j­
ska politika n ije bila uzrok Stojadinovićeva pada, piše: „S druge strane bivši
pretsednik vlade nije pao isključivo zbog hrvatskog pitanja i centralizma.
Stojadinović je preuzeo princip vode i sprovodio je plan da Jugoslovensku ra-
dikalnu zajednicu preobrati u neke vrste fašističku stranku i da joj priključi
jedan m ilitantni savez koji još n ije imao odredeno ime, ali je već bio označen
u narodu popularnim imenom ,M ilanova garda1.“ Upored. M. S t o j a d i n o -
V i Ć, n. dj., 589—590.
172 N ovem bra 1938. knez P avle je Aćim oviću, tada šefu beogradske poli-
cije, dao nalog da ispita fašističke tendencije u 'J R Z , о čemu se tada dosta
govorilo, i da mu о tome podnese izvještaj. Aćim ović je radi inform acija jedno-
stavno otišao kod Stojadinovića, a stvarno radi toga da bi ga upozorio na sumnje
koje se ja v lja ju kod kneza Pavla. U izvještaju koji je podnio knezu Pavlu
napisao je ono što mu je odgovorio sam Stojadinović. (J. B. H o p t n e r , n. dj.,
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK —

jadinovićeve firerske ambicije išle su na uštrb Pavlova položaja i au-

teriteta krune. Ova Stojadinovićeva želja za osamostaljivanjem u
odnosu na kneza Pavla svakako nije bila bez udijela na konačnu
kneževu odluku о udaljavanju Stojadinovića. Dvor nije htio do-
zvoliti uzdizanje jedne ličnosti koja bi svoju politiku vodila mimo
odobrenja dvora173 i koja bi svojim položajem i svojim autoritetom
zasjenila dvor.174 Stojadinović je sumnjičen da želi degradirati ulogu
ddnastije.176 Dalji razlog zbog kojeg je Stojadinović izgubio povjere­
nje kneza Pavla bile su razne malverzacdje u koje se Stojadinović
upustao.170
121—122.) Kasnije, po padu Stojadinovića, knez P a v le je, u razgovoru s J. Jo-
vanovićem, izjavio: „P revario me je Aćim ović, on m e je špijunirao za račun
dr Stojadinovića, ali ja sam pustio da dode do fo te lje pa onda sam ga čuknuo,
to je jedini M .[inista]r koji me je prevario.“ (Zbirka J. Jovanović, bilješka od
16. I l l 1939.)
173 U razgovoru s J. Jovanovićem knez P a vle je izjavio: „K a d je Pera
Z ivković hteo diktaturu čuknuo sam ga. („ A sada vi sa njim saveznici.“ ) — kad
je Jevtić hteo to isto čuknuo sam ga; kada je Dr. Stojadinović hteo
to isto čuknuo sam ga. On m e je prevario i da su samo dva tri dana
potrajala daleko bi otišlo.“ (Isto.) Slično je knez P a vle izja vio u razgo­
voru s M. Trifunovićem 18. I l l 1939. Prem a Trifu n ovićevu kazivanju J. Jova-
nović je zabilježio: „Dr. Stoj.[adinović] je, kad je počeo u avanture ja sam ga
sklonio. N ije lako bilo, ali je on kao i Ž ivk ović i Jevtić i svi Firer-i in spe
išli su u penziju.“ (Isto, bilješka od 18. I I I 1939.)
174 Povodom Stojadinovićeva pada Krizm an je zabilježio u Dnevnik (4. II
1939): „R azlog Stojadinovićevu padu njegovo preveliko angažiranje za osovinu
Rim — Berlin kao i njegovo .fašiziranje'. N ijedan Karađorđević ne može trpjeti
,vode‘.“ U izja vi autoru (23. V I 1962) general Sim ović je iznio i ovu epizodu:
„K a d je Stojadinović, posle pada, zadnji put bio u au dijenciji kod Pavla, po
izlasku Stojadinovića (koji je bio u pratnji d vojice agenata) ja sam došao kod
Pavla, koji mi je odmah, pokazujući u pravcu Stojadinovićeva odlaska, pri-
metio: ,On je hteo da bude naš führer. To ne može kod K arađorđevića!“ '
176 U spomenutoj izja vi (пар. 3/1) Cincar-M arković navodi da mu se knez
Pavle „često puta“ prilikom susreta u Minhenu i prilikom referiranja u Beo­
gradu, p rije pada Štojadinovića, žalio na ovoga zbog njegova nastojanja da
položaj dinastije svede na status kakav je dinastija imala u Ita liji pod faši-
zmom. „U poslednje w e m e ,“ izja vio je ministar dvora Antić, „im ao sam utisak
da Stojadinović hoće da iskoristi svoje prijateljske veze sa italijanskim i ne-
mačkim vodećim ljudim a da bi ojačao svoj položaj u zem lji, i to na štetu
bitnih državnih i dinastičkih interesa. N jeg o vi razgovori sa grofom Canom,
na Belju početkom (u originalu stoji krajem — L j. B.) pretprošle godine po pi­
tanju italijanskog predloga о podeli A lb a n ije izmedu Ita lije i Jugoslavije, po-
jačali su utisak da on nam erava da sprovede u delo neke svoje planove mimo
K neževog znanja i odobrenja.“ ( Izvestaj K om isije za u tvrd ivanje odgovornosti,
10, dalje vid. пар. 167). Vid. C o n s t a n t i n F o t i c h , The W ar Lost, N ew
Y ork 1948, 17; J. B. H o p t n e r , n. dj., 122. „Strani diplomati, sasvim ra-
zu ljivo“ , piše u svojim memoarima Stojadinović, „b ili su iznenadeni prome-
nom režima pa su i oni želeli da saznaju prave uzroke, pošto ih zvanično objav-
ljena verzija n ije zadovoljavala. Tako sam bio u mogućnosti da sasvim
pouzdano saznam da je Knez rekao francuskom ministru u Beogradu, Raymond
Brugere:
— Doklegod sam ja na ovom e mestu, nikad neću d ozvoliti da se kuća
Karađorđevića sroza na nivo Savojske . . . “ (M. S t о j a d i n о v i ć, n. dj. 587.)
178 Prilikom posjete kneza Pavla Rimu početkom m aja 1939. Cano je о
jednom razgovoru s knezom zabilježio: „Očevidno je tražio mogućnost, da mi
objasni Stojadinovićev slučaj. Nezavisno od rascjepa koji je nastao u njegovoj
parlamentarnoj većini, došao je na zao glas mračnim i p rlja vim poslovima,
koje je djelom ično vodio sam, a djelom ično preko svoje klike. Izgleda, da je
nagomilao silno bogatstvo, naročito u inostranstvu. P a vle je čak spomenuo
mogućnost sudskog postupka. Odvraćao sam ga, ali se ne bih zakleo, da su
m oje riječi uticale na njegovu odluku.“ (C i a n o, Diario, 97). О ovom e je knez
P avle nešto spominjao i u razgovoru s J. Jovanovićem. (Zbirka J. Jovanović
bilješka od 16. I I I i 26. I I I 1939.)
gg — LJUBO BOBAN

U svojim memoarima Stojadinović je dosta prostora posvetio

traženju uzroka i motiva kojima se knez Pavle rukovoddo kada mu
je neočekivano otkazao povjerenje. On želi dokazati dia razlog za
mjegovo udaljavanje nije mogao biti ni u unutrašnjoj ni u vanjskoj
politici, niti je postojala osnova za kneževu ljubomoru u vezi s tada
proširenim glasovima о intimnim vezama Stojadinovića i kneginje
Olge.177 „Izložio sam ova tri momenta u svojim odnosima sa Knezom
u cilju traženja pravih razloga“ , piše Stojadinović, „zbog kojih je
Knez onako iznenada srušio moju Vladu i pokvario jedino dugogo-
ddšnje i iskreno prijateljstvo. О njima Knez nije ništa rekao onima
sa kojima je tretirao to pitanje.
A li jesu li oni bili dovoljni za ,nož u leda‘ od 3 februara 1939?
Po mom mišljenju nisu i prema tome mora postojati još neki, jači,
odlučujući razlog. Koji?“ 178 Glavni razlog Stojadinović nalazi u ambi-
cijama kneza Pavla da preotme kraljevsku vlast, čemu je on, Stoja-
dinović, bio prepreka.170 Već u to vrijeme su se širili glasovi о takvim
kneževim ambicijama. Bez obzira na to da li su i koliko stvarno po-
stojale ovakve želje kod kneza Pavla, glasovi о tome bili su vješto
podgrijavani od njegovih protivnika. Danas, u literaturi i publicistici,
о tome se takoder dosta govori. Stojadinović pripisuje sebi u zaslugu
što je kneza Pavla onemogudo u takvim planovima.180 To je bio
osnovni razlog što je knez Pavle, tvrdi dalje Stojadinović, doveo na
vlast D. Cvetkovića, koji mu ne bi bio prepreka za ostvarenje toga
plana i koji je i sam kneza u tome podiržavao.181 Nepovjerenje izmedu
Stojadinovića i kneza Pavla ispoljilo se i prije njegova neočekivanog
obaranja s vlasti, piše Stojadinović.182 Stoga je, smatra on, odluka

177 „Ljubom oi'a zbog m oje sve veće popularnosti u narodu, ljubom ora da
ja rukovodim spoljnom politikom i sad ljubom ora zbog žene. Bojao sam se da
iz svega toga ne ispadne nešto neželjeno“ , piše Stojadinović. (M. S t o j a d i -
n o v i ć, n. dj., 606.)
178 Isto, 608.
17в Vid. opširnije, isto, 609—617.
180 Ističući da s M ačekom i Korošcem ne bi bilo teškoća u ostvarenju toga
plana Stojadinović nastavlja: „Drugim rečima glavni problem u pogledu lično-
sti, za kneza Pavla, pretstavljao je izbor srpskog državnika i političara, koji će
ga pomoći da ostvari svoju zamisao. N ije čudo što je n jegov izbor pao na mene.
M i smo se poznavali odavno, još iz lošijih vremena. On mi je uvek ukazivao
naročitu pažnju i izliv e simpatija. Često je svraćao u moj dom, pravio mi
poklone i obasipao me svim a znacima najveće naklonosti. Ja sam na to od-
govarao istom m erom: potpunom odanošću, najiskrenijim prijateljstvom i kraj-
njom privrženošću. Svuda bih ga isticao kao nosioca ne samo kraljevske vlasti,
već i kao zaslužnog za sve uspehe, koje sam sa svojom vladom postizao. . .
Međutim, razume se, m oja privrženost knezu Pavlu n ije mogla da prede
jasno odredene granice naših zakona i Ustava. A još m anje je moglo biti ko-
lebanja kada bi bili u pitanju najosnovniji m oralni obziri kao što je slučaj
čuvanja prestola za m ladog K ralja, čiji je otac pao kao žrtva domaćih i među-
narodnih zločinaca.“ (M. S t o j a d i n o v i ć , n. dj., 613.)
181 „Bezumna i n epojm ljiva am bicija kneza P avla objašnjava, dakle, ne
samo moj pad nego i zašto je C vetković postao moj naslednik, kod tolikih dru-
gih, daleko sposobnijih i poznatijih političara. A li ona objašnjava i okolnost
što je ostavka petorice ministara usledila u noći između 3 i 4 februara i to ü
samu ponoć, kao u kakvom petparačkom policijskom romanu.“ (Isto, 616.)
182 „Još čim su bili raspisani izbori, U jesen 1938, ja sam prim etio da
K nez hladni prema meni. Naši razgovori nisu bili onako srdačni kao pre. Za
izbornu kampanju n ije pokazivao naročito interesovanje. Cak m i se činilo
da nastoji da se što više udalji od njih, izbegavajući da V la d i pruži bilo kakvu
m'oralnu podršku u izbornoj borbi. A da bi ovaj svoj stav još jače istakao, on
se odluči da u drugoj polovini novembra otputuje u London i da se u Beograd
vrati tek posle završenih izbora. Ovo Kneževo držanje i otsustvo n ije promaklo
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — g g

o njegovom udaljavanju d'onesena još prije 3. februara 1939.183

Stojaddnovićev pad nije moguće objasniti isključivo vanjskopo-
litičkim razlozima, kao što bi bilo nepravilno svoditi njegovo obara-
nje s vlasti isključivo na unutrašnje političke razloge. Teško je odre-
đeno reći koji su razlozi u tome prevagnuli. Ove faktore je uostalom
teško i razdvajati. Stojadinovićeva unutrašnja i vanjska politika bile
su usko isprepletene. Švoju unutrašnju politiku on je u mnogo čemu
zasnivao na svojim vanjskopolitičkim pozicijama, kao što je i vanj­
sku politiku u odredenoj mjeri vodio prema potrebama svoje unu-
trašnje politike. Ako je on pao zbog vanjskopolitičkih razloga, onda
je to uključivalo i unutrašnjepolitičke momente, i obrnuto.

izvesnim opozicionim krugovima, koji su tu okolnost iskoristili da agituju

protiv Vlade, koju je ,Knez pustio niz vodu‘.
I tako sam u najtežoj borbi, koju sam imao da vodim, u stvari imao ne
samo celokupnu opoziciju, udruženu sa dr Mačekom, nego još i Kneza, pored
jednog nelojalnog ministra unutrašnjih dela i Cvetkovića, koji je nastojao da
stvori svoju grupu u m ojoj stranci.“ (Isto, 564.)
183 „Odluka je, svakako, bila doneta još znatno ranije, možda još pre
izbora. Samo n ije bila ,dozrela‘ u vrem e kada sam ja bio pokrenuo moje po-
vlačenje. A možda Knez n ije hteo da m e ,u m ilosti otpusti', kako sam ja to
pokušao.“ (Isto, 578.)
 Ill Glava

V AN JSKO PO LITICKI POLOZAJ JUGOSLAVIJE U VRIJEME

CVETKOVIĆEVE VLADE

1.Držanje vlade prema Njemačkoj i Italiji

Smjenjivanje Stojadinovića izazvalo je zabunu i negodovanje

u Rimu i Berlinu, jer se smatralo da su ovim dovedeni u pitanje in-
teresi Osovine u Jugoslaviji, za koje je Stojaddnović bio najbolji ga-
rant.1 Knez Pavle i nova vlada nastojali su na svaki način uvjeriti
Rim i Berlin da se udaljavanje Stojadinovića odnosi isključivo na
unutrašnje razloge i da se ovo ni najmanje neće odraziti na politiku
Jugoslavije prema Osovini. Nekoliko dana po formiranju vlade Cvet-
ković je njemačkom poslandku fon Herenu dao uvjeravanja da će
dotadašnja politika prema Njemačkoj ostati nepromijenjena. On je
istakao da već i postavljanje tadašnjeg poslanika u Berlinu Cincar-
Markovića za ministra vanjskih poslova to najbolje potvrduje i dodao
da je sam knez Pavle najbolji garant da će se ta politika i nadalje
nastaviti.2 U vladinoj deklaraciji bilo je rečeno da će se nastaviti
dotadašnja vanjska politika.3 Uvjeravanja koja su davana donekle
su ublažila nepovjerenje Rima i Berlina, ali se ovdje za dulje vrijeme
gajila nada i imalo uvjerenje da će Stojadinović ponovo doći na
vlast.4
Prvih mjesed 1939. godine zbili su se dogadaji koji su još više
pogoršali vanjskopolitički položaj Jugoslavije. Na prvom mjestu to
je bila okupacija Ceške, sredinom marta. Mada ovim Jugoslavija nije
bila ddrektno ugrožena, ipak se likvidacija Cehoslovačke u velikoj
mjeri odrazila na opd položaj Jugoslavije. Ovo je bio još jedan poraz
zapadnih demokracija i jačanje Osovine, pa, prema tome, i pogor-
šanje općeg položaja malih zemalja koje su bile na udaru njemačke
ekspanzije. Likvidadjom Cehoslovačke Jugoslavija je izgubila jed-
1 Italijanski poslanik u Beogradu Indeli (In d elli) upitao je u telefonskom
razgovoi'u, u vrijem e vladine krize, pomoćnika ministra unutrašnjih poslova
da li mu je što poznato о krizi vlade i da li će Stojadinović ostati na čelu M i-
nistarstva vanjskih poslova i dodao: „T o je vrlo ozbiljna stvar. M i smo u ovom e
sa g. Stojadinovićem .“ (Zbirka M. Stojadinović, f —37, bilješka od 5. II 1939,)
3 D G FP, D, V, 390, izvještaj fon Herena, 11. I I 1939. U svom telegramu
nakon pada Stojadinovića fon Heren je izrazio m išljenje da se u krizi vlade
radi о čisto unutrašnjim razlozima, što potvrđuje i im enovanje Cincar-Marko-
vića za m inistra vanjskih poslova. (P A Pol. IV 61 Bd. 2, 6. II 1939.)
3 Beleške NS, 1939, I, 76.
* M usolini je smatrao da je odugovlačenje potpisivanja njemačko-
italijanskog saveza pored ostalog omogućilo obaranje Stojadinovića i izrazio
u vjeren je da će se, čim ovaj savez bude potpisan, Stojadinović ponovo vratiti
na vlast. ( C i a n o , Diario, vol. primo 1939—1940, M ilano 1950, 49.)
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — QJ

nog privredtnog partnera, čdji je promet s Jugoslavijom sada preu-

zela Njemačka. Time se povećala i privredna ovisnost Jugoslavije о
Njemačkoj. Nakon likvidadje Cehoslovačke fon Heren je izvještavao
da su posljednji dogadaji izazvali uznemirenost i u najvišim krugo-
vima u Jugoslaviji. On demantira glasove о tome da je knez Pavle
poslije ovih događaja pozvao Stojadinovića i ponudio mu Ministar­
stvo vanjskih poslova, aU dodaje da ga ovakav razvoj ne bi iznenadio,
s obzirom na raspoloženje koje vlada nakon posljednjih dogadaja.
Ako se ovakvo raspoloženje nastavi, piše dalje fon Heiren, jugosla-
venska politika prema Osovini sve više će biti determimirana straho-
vanjem, a sve manje simpatijama. U isto vrijeme pojačat će se i po-
treba za orijentacijom prema zapadnim demokracijama, gdje god se
to bude moglo učiniti bez vrijedanja Osovine.5 U jednom memorad^
dumu Forinj ofisa (Foreign Office) ističe se da je propast Cehoslo-
vačke primljena u Jugoslaviji kao „najneugodniji sok“ , ali nisu u
vezi s tim poduzimane neke specijalne mjere. Posljedica ovih doga­
daja na daljnje držanje Jugoslavije, kaže se dalje u memorandumu,
bit će u tome što će ona u svojim odnosima prema totalitarnim silama
biti mnogo pažljivija nego dotada i izbjegavati sve što bi moglo iza-
zivati Njemačku i Italiju.0
Još jače posljedice za položaj Jugoslavije imala je italijanska
okupacija Albanije početkom aprila. Musolini je već otprije donio
definitivnu od'luku da se likvidira albanska nezavisnost. Bilo je samo
pitanje povoljnog momenta da se to izvedie. Zgodan povod za to dala
je njemačka okupacija Ceške, koja je inače u Rimu izazvala nezado-
voljstvo, jer je bila izvedena bez dogovora s Italijom i bila rizik uvla-
čenja Italije u jedan širi sukob, koji ona u tom momentu nije željela.
Kad je Njemačka uspjela da ovaj .poduhvat izvede bez većih poslje­
dica, njen uspjeh izazvao je zavist u Rimu i želju da se ide uporedo
s Njemačkom.
Dobro prated držanje V. Britanije i Francuske Musohni je oci-
jenio da od V. Britanije, koja je zbog svojih interesa u Sredozemlju
i na Bliskom istoku bila tangirana italijanskim planovima prema
Albaniji, neće naići na neki odlučniji otpor u svom poduhvatu u
Albaniji.7 Rim je više važnosti pridavao držanju Jugoslavije. Medu­
tim, ni ovdje se nije računalo na neki otpor u vidu vojne interven-
cije. Znajući dobro težak položaj Jugoslavije, ukliještene izmedu
Italije i Njemacke, Musolini je mogao računati da će se Jugo­
slavija uzdržati od svake akdje koja bi je mogla izložiti sukobu s Ita­
lijom. A li Rimu je bilo do toga da okupadja Albanije ima što manje
posljedica za italijansko-jugoslavenske odmose. Dok je u vrijeme
Stojadinovića Rim bio spreman da se ovo pitanje riješi u sporazumu
s Jugoslavijom, sada je likvidacija albanske nezavisnosti bila izvršena
bez učešća Jugoslavije.
Ulaskom Italije u Albandju pogoršan je strategijski položaj Ju­
goslavije prema Osovini, posebno prema Italiji, koja je bila za-
® DGFP, D, V I, 45—46, telegram od 19. I l l 1939. О raspoloženju jugosla-
venskih zvaničnih krugova nakon pada Čehoslovačke vid. i izvještaj američkog
poslanika (Foreign Relations o f the U nited States, D ip lim a tic Papers 1939,
vol. I, General — u daljem tekstu: FRUS-W ashington 1956, 82—83, 20. I l l 1939.)
e Documents on B ritish Foreign P o licy (D BFP), series III, vol. IV, London
1951, 620—621, 29. I l l 1939, Foreign O ffice M em orandum on the Situation after
the A bsorbtion o f C zech oslova k ia , and on the Policy of- his M ajesty’s G o ­
vernm ent.
7 Vid. 2. A v r a m o v s k i , Sukob interesa, 63 i d.
92 — LJUBO BOBAN

okupljena teritorijalnim ambidjama prema Jugoslaviji. Italija je

dobila mogućnost da iz Albanije vrši ja d pritisak na Jugoslaviju
podupiranjem albanskog iredentizma i separatističkih pokreta u Ju­
goslaviji.8
Jugoslavenska vlada bila je nesumnjivo svjesna opasnosti koje
italijanska okupacija Albanije donosi Jugoslaviji. Ti razlozi su bili
dovoljno ubjedljivi da se pruži oružani otpor italijanskoj akdji u
Albaniji. Iz više razloga, medutim, uslovi za to nisu bili povoljni.
Oružani sukob s Italijom u Albaniji mogao bi dovesti do općeg su-
koba ne samo s Italijom već i s Njemačkom, koja bi nesumnjivo
pokazala solidamost sa svojim osovinskim partnerom. Držanje V. Bri­
tanije о ovom pitanju i nerealnost neke pomod zapadnih sila Jugo­
slaviji u slučaju sukoba s Osovinom govorilo je protiv oružane inter-
vendje Jugoslavije u Albaniji, pa je ovo rješenje odbačeno.9 A li ne
samo oružani sukob već su se izbjegavale sve mjere koje bi mogle
biti razlog pogoršanja odnosa s Italijom. Otud se jugslavenska vlada
ogranidla na praćenje razvoj a dogadaja u Albaniji i zadovoljila se
uvjeravanjima Rima da su koraci poduzeti u Albaniji ograničeni i
privremera i da će se poštivati interesi Jugoslavije.10
I pored uvjeravanja koja su knez Pavle i Cvetković davali о
daljnjoj politid Jugoslavije prema Osovini, Rim i Berlin su se i dalje
odnosili prema novoj vladi s nepovjerenjem. О daljnjoj politid Qso-
vine prema Jugoslaviji raspravljalo se i na jednom sastanku Mu-
solinija i Geringa (Göring), sredtbiom aprila, u Rimu. Gering je tom
prilikom konstatirao da je Stojadinovićeva ostavka došla kao iznena-
denje za Njemačku i da su britanske želje pri torn bile jedan od glav-
nih razloga za njegovo udaljavanje. Musolini je primijetio, da se tu
nije radilo о normalnoj parlamentarnoj proceduri, već više о držav-
nom udaru od strane kneza Pavla. Gering je istakao da je Jugoslavija
zahvaćena velikim strahovanjem i uznemirenošću zbog posljednjih
događaja, imajući pri tom u vidu okupadju Ceške i Albanije. Svaki
jugoslavenski političar koji na stvari gleda jasno, nastavio je Gering,
mora uvidjeti da su u postojedm odnosima garandje zapadnih sila
potpuno iluzome. S druge strane, Jugoslavija se nalazi pred stalnom
opasnošću od svojih susjeda — Madarske i Bugarske, koje se nisu,
bez obzira na sva suprotna tvrdenja, odrekle svojih teritorijalnih pre-
tenzija prema Jugoslaviji. Suočena s ovakvom situadjom, Jugoslavija
se može očuvati, nastavio je Gering, samo ako ima dobre odnose
s Italijom i Nemačkom, koje joj jedine mogu osigurati egzistendju
pred zahtjevima susjednih zemalja.
Gering je u unutrašnjoj situadji Jugoslavije vidio dovoljno mo-
gućnosti za pritisak od strane Osovine na Jugoslaviju radi diktiranja
8 Isto, 125 i d.
* Vid. saslušanje Cincar-M arkovića (nap. 3/1).
10 Dem antirajući tvrđenja nekih listova da je Jugoslavija u nekom rani-
jem sporazumu s Italijom dala odobrenje za italijansku akciju u A lbaniji,
Cincar-M arković je u telegram u jugoslavenskom poslanstvu u Londonu pisao:
„Naš stav u ovim dogadajim a bio je da održimo kontakt sa italijanskom vladom
i da u daljim sporazumima sa njom obezbedimo naše interese sa strane A lb a ­
nije. Svako drugo držanje stvaralo bi još teže kom plikacije i ugrozilo m ir u
ovom delu Evrope.
Talijanska vlada posljednjih dana u više m ahova dala nam je form alne
izjave da je ona za nezavisnu A lban iju i da je preduzeta akcija privrem enog
karaktera. Slične izja ve date su i engleskoj vladi.
Ovo je bio jedan razlog više da zauzmemo stav spokojnog iščekivanja da-
lje g razvoja dogadaja.“ (D A S IP , L P — 901, st. pov. br. 575, 11. IV 1939,)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 93

njene vanjskopolitičke orijentacije. Ukoliko bi se Jugoslavija previše

orijentirala na London i Pariz, bilo bi dovoljno, naglasio je on, da se
da ohrabrenje Hrvatima, i Jugoslavija bi bila potpuno paralizirana i
nesposobna za svaku akciju.
Izlažući dalje svoja gledišta Gering je naglasio da Osovina ima
svoj interes za m imi razvoj prilika u Jugoslaviji. Ona će takav stav
zadržati samo dotle dok vanjskopolitičko držanje Jugoslavije ne bude
izazivalo smunje kod Njemačke i Italije. Jugoslaviji treba dati do
znanja, nastavio je on, da se u slučaju rata očekuje njena dobrona-
mjerna neutralnost, što bi Osovini stvorilo uslove za snabdijevanje
potrebnim sirovinama. Gering je u Pavlovom držanju vidio o-dstupa-
nje od politike koju je on ranije usvojio sa Stojadinovićem.
Musolini je sa svoje strane primijetio da je unutrašnja situacija
Jugoslavije teška zbog sukoba Srba i Hrvata. Dodao je da je Osovina
zainteresirana za ujediinjenu Jugoslaviju samo u slučaju ako ona
pristaje uz Osovinu. Njemačka i Italija treba pažljivo da prate unu-
trašnji razvoj Jugoslavije. Ako dođe do sporazuma Srba i Hrvata,
Osovina treba oprezno da motri na to kakav će poslije toga vanjsko-
politički stav zauzeti Jugoslavija. On je zatim Geringa upitao za
mišljenje о razvoju unutrašnje situacije u Jugoslaviji, kao i о stavu
koji bi Jugoslavija zauzela u slučaju izbijanja rata. Gering je izrazio
mišljenje da neće lako doći do sporazuma izmedu Srba i Hrvata zbog
velikih zahtjeva koje Maček postavlja. On je zastupao mišljenje da
Osovina ne treba da čeka na rješenje unutrašnje krize u Jugoslaviji,
već da Jugoslaviju treba unaprijed vezati za Osovinu. U slučaju rata,
smatrao je on, Jugoslavija bi zauzela stav neutralnosti.
Rezimirajući svoje dvodnevne razgovore Musolini i Gering su
se u pogledu Jugoslavije složili na slijedeooj formuli: „Prijateljsko
držanje očekujući dalji razvoj u unutrašnjoj politici ove zemlje i uz
uslov da Jugoslavija prihvati čisto proosovinsku politiku.“ 11
Nepovjerenje izmedu Rima i Beograda koje je bilo nagcmiilano
u vezi s padom Stojaddnovića i naročito u vezi s italijanskom okupa-
cijom Albanije, bilo je uklonjeno u razgovorima Cincar-Markovića i
Cana u Veneciji, 22—23. aprila. Cincar-Marković je primio „svršen
ein“ . Cano je sa svoje strane üvjeravao da će Italija voditi računa
о interesima Jugoslavije i da će se sprečavati svaka irederitistička
akeija. S jedne i s druge strane potvrdena je želja i spremnost da se
privredni i politdčki odnosi koji su dotada postojali izmedu Jugosla­
vije i Italije, kao i Njemačke, i dalje nastave u istom duhu. Cin-
car-Marković je üvjeravao Cana da će Jugoslavija u slučaju rata za-
držati stav neutralnosti uz privrednu podršku Italiji i Njemačkoj.
„Naravno, sve u okviru Osovine s time da je težište jugoslavenske
politike u Rimu“ , zabilježio je Cano о rezultatima svojih razgovora
s Cincar-Markovićem.12
U isto vrijem e Cincar-Marković je žurio da uspostavi što bolju
atmosferu i u jugoslavensko-njemačkim odnosima. Još prije odlaska
u Veneciju on je pozvao fon Herena i naglasio mu da je držanje Ju­
goslavije u vrijem e albanske kampanje jasan dokaz lojalnosti Jugo­
slavije politici prijateljstva prema Osovini. On je zamolio fon He-

11 DGFP, D, V I, 248-250, 252-253, 263.

12 C i a n o , D iario, 86; vid. D A S IP, L P 899, izvještaj M IP -a za april 1939;
DGFP, D, V I, 319—320, izvještaj njemačkog ambasadora u Rimu fon Maken-
zena (von Mackensen), 24. IV 1939.
§4 — LJUBO BOBAN

rena da njemačkom rninistru vanjskih poslova fon Ribentropu (von

Ribbentrop) prenese kategoričko uvjeravanje da će se on, Cincar-Mar-
ković, do kraja založltd za politiku prijateljstva preana Osovini i
oduprijeti se svemu što bi bilo upereno protiv takve politike. Cin-
car-Marković je isticao težinu svoga položaja zbog takve svoje poli­
tike i istakao kao poželjno da se sa autoritativne njemacke strane da
jedna izjava koja bi impresionirala jugoslavensko javno mnijenje,
a u kojoj bi bio naglašen interes Njemacke za jaku i iznutra konso-
lidiiranu Jugoslaviju. Na kraju je izrazio želju da se sastane sa fon
Ribentropom.13
Nakon razgovora s Canom Cincar-Marković je posjetio Berlin,
gdje je 25. i 26. aprila vodio razgovore s fon Ribentropom i Hitlerom.
Fon Ribentrop je pohvalio držanje Jugoslavije u posljednjim doga-
dajima (Cehoslovaeka i Albanija). Uvjeravao je Cincar-Markovića da
Njemačka nema nikakvih teritorijalnih aspiracija u jugoistočnoj
Evropi. On nije propustio priliku da Cincar-Markoviću naglasi kako
su garancije koje je V. Britanija dala nekim zemljama iluzome, jer
ih u slučaju rata ona nije u stanju ostvariti. Pohvalio je prijateljske
odnose Jugoslavije i Italije. Sa svoje strane Cincar-Marković je izra­
zio odlučnost Jugoslavije da ne prima nikakvu ulogu u eventualndm
kombinadjama koje bi bile uperene protiv Osovine. On je naglasio da
Jugoslavija želi u svim prilikama ostati neutralna. Takvu politiku
Jugoslavije respektira i V. Britanija, pa stoga i nije Jugoslaviji, kao
drugim zemljama, ponudila garandje, izjavio je Cincar-Marković.14
Hitler se u razgovoru s Cincar-Markovićem truddo da ovog uvjeri
u potrebu tješnjih odnosa Jugoslavije s Italijom. Ističući da je jaka
Jugoslavija i u njemačkom interesu on je dodao da će takvo mišljenje
ubuduće zadržati i Italija, koja će radije na Jadranu vidjeti Jugo­
slaviju nego Madarsku. Ako Jugoslavija ne da povoda da Italija pro~
mijeni svoje držanje prema njoj, Jugoslavija može računati na to
da će joj Italija osigurati njen integritet. Najbolje rješenje za Ju­
goslaviju je u tome da vodi politiku koju će Italija smatrati pri-
hvatljivom. Hitler je uvjeravao Cincar-Markovića da Njemačka nema
teritorijalnih aspiracija u jugoistočnoj Evropi. Cincar-Marković je
sa svoje strane ponovio uvjeravanja da Jugoslavija neće ulaziti u
kombinadje koje bi bile uperene protiv Osovine.15 Zagovarajud ita-
lijanski interes Hitler je samim tim zagovarao i njemački interes, jer
je jače vezivanje Jugoslavije za Osovinu proizlazilo već iz samog nje-
nog jačeg vezivanja za Italiju.
Uvjeravanja koja je prilikom svoje posjete Veneciji i Berlinu
dao Cincar-Marković ublažila su nepovjerenje koje su Rim i Berlin
imali prema Jugoslaviji. U razgovoru s Canom, 6. i 7. maja, u Milanu,
fon Ribentrop je izrazio zadovoljstvo u vezi s rezultatima razgovora
koje je imao sa Cincar-Markovićem u Berlinu. On je zastupao mi-
šljenje da će u eventualnom ratnom sukobu Jugoslavija ostati neu­
tralna i ekonomski pomagati Osovinu. Sugovornici su se složili о za-
jedničkom interesu Njemacke i Italije za očuvanje status quo-а u

18 D G FP, D, V I, 233-234, 13. IV 1939.

14 Isto, 325-329.
15 Isto, 340—342; vid. i D A S IP, L P —897, str. pov. br. 683, telegram Cincar-
M arkovića, 29. IV 1939, poslaniku u Londonu; L P —899, izvještaj M IP -a za
april 1939. U razgovoru s am eričkim poslanikom Cincar-M arković je izrazio
zadovoljstvo s rezultatom svoga puta u Berlin. (FRUS, I, 164—165, 2. V 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEk — g g

Jugoslaviji.10 U slučaju рак da se u Jugoslaviji stvori nova situacija

zbog unutrašnije krize, prema razvoju prilika odredit će se i diržanje
prema Jugoslaviji, odnosno, Italiji se priznaje pravo da radi shodno
svome interesu.17
I Cilj njemačko-italijanske diiplomacije bio je da se u što većoj
mjeri podunavske i balkanske zemlje istrgnu ispod britansko-fran-
cuskog utjecaja i posebno da se onemogući plan britansko-francuske
diplomacije za povezivanje ovih zemalja u cilju zaokruženja Njemačke
i Italije^ U vezi s tim od posebnog interesa za Osovinu bilo je da se
pridobije Jugoslavija. Madanska se već u velikoj mjeri nalazila pod
utjecajem/Osovine. Ako bi se pridobila Jugoslavija, lakše bi išlo i
s pridobijanjem Bugarske. Tako bi bio stvoren lanac preko koga bi se
mogle ucjenjivati Rumunjska, Grčka i Turska.18 Stoga se s njemačke
i italijanske strane vrše stalni napori da se Jugoslavija što jače veže
za Osovinu. No kako je tome davan otpor, u Rimu i Berlinu zadovo-
ljavali su se i sporijim procesom, tražeći od Jugoslavije najprije da
napusti Društvo naroda i pristupi Antikominterna paktu.
Pitanje povlačenja Jugoslavije iz Društva naroda bilo je pokre-
tano i ranije. U razgovoru s Canom, januara 1939, Stojadinović je
nagovještavao povlačenje jugoslavenske delegacije iz Društva na­
roda.19 Cano je ovo pitanje pokrenuo prilikom susreta s Cincar-Mar-
kovićem u Veneciji20, a zatim je о tome ponovo razgovarao s Cin-
car-Markovićem sredinom maja, prilikom kneževe posjete Rimu.21
Prilikom posjete Cincar-Markovića Berlinu krajem aprila fon Riben-
trop ga je upitao da li je Jugoslavija spremna da napusti Društvo
naroda, na što je ovaj uzvratio da je Jugoslavija s njim već uveliko
oslabila svoje veze.22 Početkom juna, u vrijeme kneževe i Cincar-
Markovićeve posjete Berlinu, fon Ribentrop je izrazio mišljenje da
se povlačenje može izvesti još u toku juna, ali je Cincar-Marković
primijetio da bi to bilo teško učiniti prije 1. septembra i obećao da
će se to pitanje razmotriti u što kraćem vremenu.23 Hitler je u razgo­
voru s knezom Pavlom primijetio da bi s jugoslavenske strane tre­
balo učiniti kakav gest koji bi demonstrirao prijateljsku politiku
Jugoslavije prema Osovini. Na to je fon Ribentrop dodao da bi takav
gest mogjlo da bude povlačenje Jugoslavije iz Dfrustva naroda.24
Knez Pavle je uzvratio da se Jugoslavija već znatno distancirala od
Društva naroda i da on nije nenaklonjen potpunom povlačenju u po-
voljnom trenutku.25
Ovo pitanje bilo je kasnije u više navrata pokretano s njemačke
strane i traženo da se Jugoslavija što prije odluči za ovaj korak, dok
10 C i a n o , L ’Europa verso la catastrofe, 431.
17 Isto; D G FP, D, VI. 451.
18 Vid. P o litič k i vjbsnik, br. 12, maj 1939.
19 C i a n o , L ’Europa verso la catastrofe, 409.
20 C i a n o , Diario, 69; D G FP, D, V I, 320.
21 Isto, 99. Musolini se s nepovjerenjem odnosio prema Jugoslaviji i tražio
dokaz koji bi potvrdio da ona vodi iskrenu politiku prema Osovini. Istupanje
iz Društva naroda m oglo bi da bude takav dokaz. Cano je bio m išljenja da bi
to bilo preuranjeno, smatrajući da treba voditi računa о teškoćama zbog unu-
trašnjih problem a Jugoslavije. (Isto, 98.)
22 D G FP, D, V I, 330.
23 D G FP, D, V I, 636; Vid. I docum enti diplom atici italiani (u daljem
tekstu: DDI), ottava serie (1935—1939), vol. X II, Roma 1952, 82.
24 Sugestiju u tom smislu dao je Cano prilikom boravka u Berlinu, krajem
maja. (D G FP, D, V I, 571.)
26 D G FP, D, V I, 635-636.
gß — LJUBO BOBAN

je s jugoslavenske strane stalno odugovlačeno i ponavljano dia se

Jugoslavija stvarno sve vise udaljava od Društva naroda, a formalno
će to biti učinjeno u pogodnom trenutku.20 Njemačka upomost radi
povlačenja Jugoslavije iz Društva naroda bila je rezultat i stalnog
insistiranja iz Rima dia se od Jugoslavije iznudii ovaj korak kao dokaz
njene prijateljske politike prema Osovini. Ova italijanska nastojanja
nisu ostala nezapažena od strane jugoslavenske vlade. U razgovoru
s fon Herenom, sredinom juna, Cincar-Marković je primijetio da je
poslije boravka u Berlinu dobio utisak da je povlačenje Jugoslavije
iz Društva naroda vise italijanska nego njemačka želja. Rim smatra
da Jugoslavija još uvijek treba da pruži dokaze svoje lojalnosti prema
Osovini, iako je u vrijeme okupacije Albanije dala najbolje dokaze
za to, dodao je Cincar-Marković.27 On je fon Herenu primijetio da
nepovjerenje koje u posljednje vrijeme prema Jugoslaviji dolazi iz
Berlina mora imati svoje izvore u Rimu.28
Isto tako uporno kao i zahtjev za povlačenjem iz Društva naroda
postavljan je Jugoslaviji zahtjev za pristupanjem Antikomintema
paktu. Prilikom susreta s Canom u Veneciji Cincar-Marković je izja­
vio, da se, i pored želje za užu suradnju s Osovinom, iz unutrašnje-
političkih razloga još ne može pristupiti Antikominterna paktu, ali
„ipak se takva mogućnost sasvim ne otklanja“ , zabilježio je Cano po­
slije razgovora s Cincar-Markovicem.29 Ovo pitanje pokrenuo je i
Ribentrop u razgovoru s Cincar-Markovićem krajem aprila. Ovaj je
sa svoje strane odgovorio da je on lično za to, ali da princ Pavle i
drugi ministri u vladi smatraju da bi takav korak bio preuranjen
s obzirom na raspoloženje u zemlji, zbog čega je potrebno da se
javno mnijenje za to prethodno pripremi.30 Hitler je ovom prilikom
üvjeravao Cincar-Markovića u potrebu što tješnjih odnosa Jugoslavije
i Italije. Prihvatanjem Antikominterna pakta od strane Jugoslavije
bila bi jasno definirana njena politika prema Italiji i data jasna ga-
rancija da se s njom želi surađivati. Upravo takve želje ima i sam
Musolini, završio je Hitler.31
Prilikom posjete kneza Pavla Rimu, sredinom maja, nisu bili
doneseni nikakvi novi zaključci. Načelno je bila izražena obostrana
spremnost da se nastave dotadašnj i odnosi zasnovani na Beogradskom
sporazumu iz 1937.32 U Rimu se od Pavlove posjete očekivalo vise.33
I u Rimu i u Berlinu ocekivalo se da će prilikom Pavlove posjete
Berlinu, početkom juna, biti postignuti značajniji rezultati u nasto-
janjima Osovine da se Jugoslavija jače priveže uz Italiju i Njemačku.

2U Vid. о tome D G FP, D, V I, 733, 927, 994-995, 1012, 1023; vol. V II, 14-15;
D A S IP, str. pov. br. 1321, telegram Cincar-M arkovića ministru dvora, 31, V II
1939; Ž. A v r a m o v s k i , Sukob interesa, 120—131.
27 DGFP, D, V I, 733-34; vid. DBFP, 4, V I, 166.
28 DGFP, D, V II, 15-16, 10. V I I 1939.
20 C i a n o , Diario, 86. N a sastanku ministara vanjskih poslova zem alja
Balkanskog sporazuma, u Bukureštu, 20—23. februara 1939, donesen je zaklju-
čak da njihove zem lje ne žele da se pridružuju ideološkim grupacijama koje bi
bile uperene p rotiv jedne ili vise velikih sila, što se, dakle, odnosilo i na A n ti­
kominterna pakt. (D A S IP , L P —901, str. pov. br. 268, 25, II 1939, cirkular M IP-a.)
30 D G FP, D, V I, 328-329.
31 Isto, 342.
32 C i a n o , Diario, 100; D A S IP , LP-898, str. pov. br. 754, 8. V 1939;
str. pov. br. 799, 17. V 1939, telegram Cincar-M arkovića poslaniku u Londonu.
33 P rilikom boravka u Berlinu Cano je Ribentropu izja vio „da rimski
razgovori nisu u suštini bili zadovoljavajući, mada se form alno činilo da su
takvi.“ ( C i a n o , D iario, 103.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 97

U vrijeme boravka u Berlinu u vezi s potpisivanjem m jemačko-ita­

li janskog saveza Cano je sugerirao dia se Jugoslaviji pored zahtjeva za
istupanjem iz Društva naroda postavi i zahtjev za pristupanjem Anti-
kominterna paktu.34 Predi Pavlov dolazak u Berlin on je preko nje-
mačkog ambasadora u Rimu fon Makenzena ponovo upozorio na po-
trebu da se na kneza Pavla i Cincar-Markovića izvrši piitisak radi
jasnijeg definiranja politike prema Osovini. On je dodao da politika
Jugoslavije, kako je dotada vođena, pobuduje najveće nepovjerenje.
Za njega je važno, zaključio je Cano, da se Jugoslavija definitivno
oprediijeli, pozitivno ili negativno.35
Na pitanje kakav će biti politički program kneževe posjete itali-
janskom ambasadoru u Berlinu odgovoreno je da će se s njemacke
strane insistirati na tri pitanja: 1) neutralnost Jugoslavije u slučaju
rata s obavezom da Osovinu snabdijeva potrebnim proizvodima;
2) daljnje povećanje ekonomskih odnosa dviju zemalja u vrijeme
mira; 3) ponovne preporuke za priključenje Jugoslavije Antikomin-
tema paktu, ali bez nade da će se u tome uspjeti.30 U razgovoru s Cin-
car-Markovićem fon Ribentrop je izjavio da je s obzirom na posto-
jeće stanje stvari potrebno da Jugoslavija donese jednu od ovih odh
luka: 1) prihvatanje Antikominterna pakta; 2) napuštanje Društva
naroda; 3) javna izjava о jasnom pristajanju uz politiku Osovine.37
Cincar-Marković je i dalje otklanjao prihvatanje prve odluke, dozvo-
ljavao mogućnost da se tokom vremena donese odluka о povlačenju
iz Društva naroda i ispoljio neodlučnost u pogledu trećeg fon Riben-
tropovog prijedloga.38 On je ponovio da bi prihvatanje Antikomin­
terna pakta bilo u tom momentu nepopularno s obzirom na raspolo-
ženje u zemlji.39
U razgovoru s knezom Pavlom Hitler ga je uvjeravao u koristi
koje bi Jugoslavija mogla imati ako se odredenije izjasni za politiku
suradnje s Osovinom. Nedvosmisleno opredjeljivanje prema Osovini
konsolidiiralo bi i unutrašnju situaciju u Jugoslaviji, istakao je on.
Cim bi se hrvatski i slovenački separatisti uvjerili da osovinske sile
žele održanje status quo-а u Jugoslaviji, i sami će se odreći svojih
nastojanja, uvidjevši da s te strane ne mogu dobiti podršku. Drugi
razlog koji je Hitler navodio bio je vanjskopolitički. Italija, objašnja-
vao je on, nema interesa da potpomaže Veliku Madarsku, koja bi u
nekoj novoj formi oživjela habsburške aspiracije na Jadiran. Italijanski
interes je stoga jaka Jugoslavija. Italiji treba dati dokaze da će Ju­
goslavija prema njoj i ubuduće voditi prijateljsku pohtiku. Bez toga
je nemoguće predvidjeti „kakav impulzivni korak“ koji bi jednog
dana mogao učiniti Musolini. Italiji je potrebno, s obzirom na njeno
neprijateljstvo s Francuskom i V. Britanijom, da konačno zna da li
je njeni susjedi smatraju prijateljem ili nepiijateljem, zaključio je on.
Njemačka nastojanja za jače privlačenje Jugoslavije uz Osovinu
i ovog puta su ostala bez rezultata. Knez Pavle je Hitleru generalno
odigovorio da on već duže vrijeme vodi odredenu politiku prijatelj­
stva prema osovinskim zemljama, iako mu zapadne demokracije eine

34 DGFP, D, V I, 571.
as DGFP, D, V I, 613, 31. V 1939.
J“ DDI, 8, X II, 57, 31. V 1939.
a7 ® va^ ° 3e fon Ribentrop prenio svoj razgovor s Cincar-M arkovićem
italijanskom ambasadoru Atoliku (DDI, 8, X II, 82, 3. V I 1939.)
8 Isto.
89 DGFP, D, V I, 637.

7 Sporazum Cvetković - M aček

Qg — LJUBO BOBAN

ponekad u tome teškoće.40 Poslije ovih razgovora Osovina nije toliko

pokretala pitanje pristupanja Jugoslavije Antikominterna paktu ko-
liko se insistiralo na povlačenju Jugoslavije iz Društva naroda.
U ovom razdoblju nastavljeni su napori Osovine još iz Stojadd-
novićeva razdloblja da dode do bližih odnosa Jugoslavije i Madarske.
Jačim vezivanjem Madarske i Jugoslavije indirektno bi se postiglo i
jače vezivanje Jugoslavije za Osovinu. Ova nastojanja su bila u okviru
plana za razbijanje britansko-francuskog sistema. Njemačka i Italija
sa svoje strane su vršile pritisak na Madarsku dia ne postavlja ten-,
torijalne zahtjeve prema Jugoslaviji, da bi se stvorila povoljna atmo­
sfera za približavanje ovih dviju zemalja. Mada su i madarska i ju-
goslavenska vlada izražavale želju za zbliženjem, u ovom razdoblju
ndsu bili postignuti nikakvi konkretni rezultati. Ovo pitanje bilo je
prepleteno sa stanjem madarsko-rumunjskih odnosa i, s druge strane,
sa stanjem rumunjsko-jugoslavenskih odnosa.41
Osovina je jednovremeno radila i na zbližavanju Jugoslavije i
Bugarske. Bugarska je imala posebno mjesto u nastojanjima Nje-
mačke i Italije dia se razbiju napori zapadnih diemokracija u pokušaju
stvaranja jednog sistema na Balkanu u okviru planova zaokružavanja
osovinskih sila. Dok je V. Britanija radila na tome da se Bugarska
približi Balkanskom sporazumu, protivmjere Osovine isle su za tim
da se ovo zbliženje ne samo onemogući već i dia se Bugarska iskoristi
za razbijanje Balkanskog sporazuma i sama veže uz Osovinu.42 Po-
dupirući jugoslavensko-bugarsko zbliženje Osovina je Bugarskoj su-
gerirala odricanje od teritorijalnih zahtjeva prema Jugoslaviji, kao i
u slučaju Madarske. Faktički, bez obzira na ova nastojanja da diode
do jugoslavensko-madarskog i jugoslavensko-bugarskog zbliženja,
Osovina je s Bugarskom i Mađarskom stalno računala kao faktorima
za ucjenjivanje Jugoslavije ukoliko bi njena politika bila protivma
željama osovinskih zemalja. Likvidacijom Cehoslovačke Jugoslavija
je bila lišena jednog oslonca — Male antante. Osovina je sada raddla
na tome da se Jugoslavija liši i dlrugog oslonca — Balkanskog spo­
razuma i što više izolira i dovede u položaj u kome će moći da se još
vise ucjenjuje. Tretirajući Balkanski sporazum kao instrument bri-
tanske politike, Njemačka je insistirala na povlačenju Jugoslavije iz
ovog sistema. I sama dovedena u nezgodan položaj zbog veza Turske,
člana Balkanskog sporazuma, s V. Britanijom i Francuskom, jugosla-
venska vlada radila je na tome da se Balkanski sporazum što dosljed-
nije pridržava neutralne politike. Pod pritiskom njemačkih zahtjeva
jugoslavenska vlada je objašnjavala da ona primjenjuje taktiku po-
stepenog povlačenja iz Balkanskog sporazuma, čime se, medutim,
Njemačka nije zadovoljavala.43 Jugoslavenska vlada izišla je s pri-
jedlogom da se formira neutralni blok u koji bi ušle Madarska, Jugo­
slavija, Rumunija, ali se ovaj plan, medutim, nije realizirao. Cincar-
Marković je uvjeravao fon Herena da će Jugoslavija, ako ovaj plan
za formiranje neutralnog bloka ne uspije, sama nastaviti svoju dota-
dašnju politiku, tj. politiku neutralnosti, izbjegavajući da bude uvu-
čena u ma kakav antinjemački sistem.44
40 D G FP, D, V I, 636-637; vid. D A S IP , LP-897, str. pov. br. 987, šifrirano
pismo Cincar-M arkovića jugoslavenskom poslanstvu u Londonu.
41 2. A v r a m o v s k i , Sukob interesa, 120—125.
12 Isto, 136. i d.
48 Vid. D G FP, D, V I, 884, 927.
** Z. A v r a m o v s k i , Sukob interesa, 124.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 99

Jugoslavenska vlada obratila se Njemačkoj za isporuke naoruža-

nja na kreddt. Nepovjerenje prema Jugoslaviji koje je bilo stvoreno
poslije pada Stojadinovića ispoljilo se i u ovom pitanju. Gering je na
početku aprila predvidao susret s knezom Pavlom, kada je on očeki-
vao da se prethodno objasni jugoslavenska vanjska politika kao uslov
za isporuke njemačkog naoružanja.45 Njemačkom vazduhoplovnom
atašeu u Beogradu bile su date instrukcije da s obzirom na predsto-
jeći susret kneza Pavla i Geringa što više zateže pregovore о ovom
pitanju.40 Prilikom boravka kneza Pavla u Berlinu bila je postignuta
načelna suglasnost о isporuci aviona Jugoslaviji. Sredinom jula knez
je otputovao u London. U Berlinu je ovaj knežev put primljen s ve-
likim nepovjerenjem. Isporuka ugovorenih aviona bila je obustavljena
dok se ne da objašnjenje jugoslavenske vanjske politike, posebno u
vezi s kneževim putom u London.47
Uza sve što je naprijedi rečeno, treba imati na umu i činjenicu da
Jugoslavija u ovom razdoblju dolazi i u sve veću privrednu ovisnost
prema Osovini, što u cjelini pogoršava i njen politički položaj.
Italija i Njemačka, kako se moglo vidjeti, nisu se zadovoljavale
obimom svog utjecaja u Jugoslaviji. Njihovi napori bili su sračunati
na to da se ona još vise veže za Osovinu, počev od istupanja iz Dru-
štva naroda i pristupanja Antikominterna paktu do potpuno otvore-
nog deklariranja za politiku Osovine. Kada ništa od ovog ndje posti-
gnuto, Njemačka i Italija privremeno su se zadovoljile činjenicom da
Jugoslavija nije smjela prići ni drugom taboru — zapadnim demokra-
cijama. A li se i u Berlinu i u Rimu računalo s tim da Jugoslavija
svoju politiku prema Osovini ne vodi toliko iz oduševljenja koliko iz
straha. Hitler je u Obersalcbergu 12. augusta üvjeravao Cana da će
Jugoslavija ostati neutralna samo dotle dok je opasno da se otvoreno
pride zapadnim demokracijama. Cim se stvari počnu nepovoljno razvi-
jati za Njemačku i Italiju, Jugoslavija će se naći u taboru njihovih
protivnika, zaključio je on.4,8
Kada se Njemačka spi'emala za napad na Poljsku Hitler je na-
stojao da u tome pothvatu ima uza se Italiju. Da bi se Italija na to
odlučila, ohrabrivana je u ambicijama prema Jugoslaviji. Ova želja
da se osigura podirška Italije bila je osnovni momentalni razlog što je
Njemačka bila spremna da tada prihvati razbijanje Jugoslavije. Riben-
trop je 11. augusta u Salcburgu izjavio Canu da je Jugoslavija ne-
vjema, da je kneževa akcija u Londonu bila otvoreno neprijateljska
prema Osovini i izrazio želju Njemačke da Italija iskoristi krizu oko

45 U razgovoru s M usolinijem, 15. aprila, G ering je naglasio da jugosla-

venskoj vla d i treba jasno i odlučno kazati da se tražena suma za naoružanje
ne može odobriti ako se prethodno ne objasni vanjska politika. On je u ovom
pitanju vid io mogućnost za političko u cjen jivan je Beograda. (D G FP, D,
V I, 253.)
48 Vazduhoplovni ataše imao je inform acije da će isporuka naoružanja
biti povezana s pristupanjem Jugoslavije Antikom interna paktu. On je, medu-
tim, smatrao, da bi više nego na pristupanju ovom paktu trebalo raditi na
vojnim vezam a s Jugoslavijom, odašiljanjem njem ačkih vazduhoplovnih struč-
njaka, sticanjem prava da se utiče na izbor vojn ih aerodroma u Jugoslaviji,
prava da ih Njem ačka u odredenim slučajevim a upotrebljava i si. A taše smatra
da bi se na taj način jugoslavensko vazduhoplovstvo potpuno orijentiralo
prema Njem ačkoj, čime bi se postiglo da se raspoloženje u vazduhoplovstvu
m ijenja u korist Njerrlačke. (D G FP, D, V, 409—410, 27. II 1939.)
47 2. A v r a m o v s k i , Sukob interesa, 132. i d.
48 D G FP, D, V II, 42. ■

7*
1 QQ — LJUBO BOBAN

Poljske i zauzme Hrvatsku i Dalmaciju.49 Izlažući svoje planove

prema Poljskoj Hitler je sutradan tumado Ćanu da će za Osovinu
biti naj bolje ako se jedan za drugim likvidiraju lažni neutralci. Ita­
lija može smatrati Jugoslaviju kao jednog od ovih nepouzdanih neu-
tralaca.50 Musolini se kolebao pred ovim izborom. On bi se bez predo-
mišljanja bio odludo na ovu akciju ako bi znao da će zapadne demo-
kracije tolerirati njemačku akciju u Poljskoj. Za svaku eventualnost,
bile su izvršene i odgovarajuće vojne pripreme.61 Zapadne demokra-
cije odgovorile su na njemačku akciju u Poljskoj objavom rata i Mu­
solini se nije odlučio da slijedi Hitlera.

2. Drzanje vlade prema V. Britaniji i Francuskoj

Kada su u Minhenu predale Cehoslovačku na milost i nemilost

Hitleru, V. Britanija i Francuska zavaravale su se nadama da su
Hitlerove ambicije zadovoljene i da će slijediti dulji period smiri-
vanja. Ovakve kalkulacije ubrzo su se pokazale netacnim. Hitler je
postavljao nove zahtjeve. Petnaestog marta 1939. njemačke trupe ušle
su u Prag, i sudbina Cehoslovačke bila je zapečaćena. Nekoliko dana
kasnije Hitler je primorao Litvu da Njemačkoj ustupi Memel. Poja-
čan je pritisak na Poljsku zbog Gdanska. U isto vrijeme Njemačka je
primorala Rumuniju na potpisivanje trgovinskog ugovora koji je
rumunjsku privredu doveo u potpunu ovisnost о Njemačkoj.52 Sve
je ovo djelovalo na otrežnjavanje Londona i Pariza, koji su se u praksi
brzo mogli uvjeriti da je njihova politika smirivanja agresora pre-
trpjela slom. Ovo je dovelo do toga da su V. Britanija i Francuska
nakon Minhena počele zauzimati čvrsći stav prema Hitlerovim ambi­
cijama, prelazed u diplomatsku ofanzivu. Zapadne demokracije na-
stojale su da u ovu svoju preorijentadju uvuku i zemlje na Baikanu.
Medutim, one su s ovim svojim zahtjevom došle u velikom zakašnje-
nju i s malo stvarne vlastite mogućnosti da ovim zemljama pomognu
u pokušaju izvlačenja ispod uticaja Osovine.
Britanska diplomacija pažljivo je pratila privrednu i političku
ekspanziju Osovine na Baikanu. V. Britanija je za balkanski prostor
bila zainteresirana prije svega zato što je na ovom prostoru trebalo
da se stvori prepreka koja će zaustavljati njemačku i italijansku
ekspanziju prema britanskim interesima na Bliskom istoku. Aktivnost
britanske vlade pojačana je naročito poslije okupacije Cehoslovačke
i Albanije. Ove akcije osovinskih sila nagovještavale su i nove ko-
rake u njihovoj ekspanzionističkoj politici. Neposredna opasnost pri-
jetila je prije svega Poljskoj, zatim Rumuniji od strane Njemacke i
Grčkoj od strane Italije. U ovoj situadji britanska diplomacija nasto-
jala je da u srednjoj i jugoistočnoj Evropi organizira protunjemačku
grupaciju država u jednom „frontu mira“ sa zadatkom da se isprijed
predt daljnjom ekspanzijom osovinskih sila. Niz razloga onemogudo
je ostvarenje ovog plana. Pored zaziranja nekih vlada da u ove kom-
binacije bude uvučen Sovjetski Savez, jedan od razloga bila je i
odlučnost balkanskih zemalja da ne ulaze u kombinacije koje bi bile

*» DDI, 8. X III, 2.
60 K ao nap. 48.
61 C i a n o , D iario, 142, 147.
82 P o t e m k i n , H istorija diplom acije III, 595.
 SPORAZUM CVETKOVTC — MAGER — JQJ

uperene protiv velikih sila, posebno njihov strah da ulaze u ma kakve

kombinacije koje bi tangirale Njemačku. Suočivši se takvim teško-
ćama britanska vlada prišla je sistemu davan ja unilateralnih garan-
cija. Pored Poljske (31. marta), garancije su bile date Rumuniji i
Grčkoj (13. aprila). Britanskim garancijama pridružila se i Francuska.
V. Britanija i Francuska obavezale su se ovim da de garantiranim ze­
mljama pružiti pomoć u slučaju da one budu dovedene u situaciju
da moraju upotrebiti svoje odbrambene snage. Iako su Gröka i Ru-
munija ove garancije primile s olakšanjem, one su se trudile da se
stvori utisak kako su te garancije došle „spontane“ , da bi izbjegle
komplikacije u svojim odnosima sa silama Osovine.63
Nakon okupacije Albanije i Turska je neposredno osjetila ita-
lijansku opasnost. To ju je navelo da prihvati inicijativu britanske
diplomacije о utanačenju obaveza dviju zemalja u slučaju rata. Re-
zultat pregovora bila je britansko-turska deklaracija od 12. maja ko-
jom je predviđena uzajamna pomoć u slučaju rata u Sredozemlju.<
Ove obaveze bile su formulirane tako da su se protegnule i na Balkan.
Dvadeset trećeg juna bila je objavljena identična francusko-turska
deklaracija.64
Britansko-turska i francusko-turska deklaracija izmijenile su sta­
tus Turske kao neutralne države. Time je bio unesen nov momenat i
u odnosima unutar Balkanskog sporazuma. Turska vlada nije о svo­
jim sporazumima s V. Britanijom i Francuskom konsultirala svoje
partnere iz Balkanskog sporazuma. Već samo vezivanje Turske za
V. Britaniju i Francusku i napuštanje neutralnog stava izazvalo je
negodovanje Jugoslavije i Rumunije, koje su bile protiv formulacija
koje su se odnosile i na Balkan, koji je bio označen kao teritorij od
vitalnog interesa za Tursku. Na ovaj način granice Jugoslavije bile
su inddrektno garantirane. Plašeći se da ovo ne bude uzeto od strane
Osovine kao izgovor za jači pritisak i nove zahtjeve i nepovjerenje
prema Jugoslaviji, jugoslavenska vlada izrazila je u Ankari i Lon­
donu svoje negodovanje zbog ovakvih formulacija britansko-turske
deklaracije. Kako su ove formulacije već bile unesene u britansko-
tursku deklaraciju, jugoslavenska i rumunska vlada nastojale su da
ove formulacije ne budu unesene u francusko-tursku deklaraciju.
Konačno je ova formulacija ipak ponovljena i u francusko-turskoj
deklaradji.56
Cilj britanske diplomadje na Baikanu bio je da se balkanske
dtržave što više organiziraju i povežu kako bi mogle izdržati pritisak
osovinske ekspanzije. Ako ih već nije mogla otvoreno imati na svojoj
strani, britanska se diplomacija trudila da balkanske zemlje organi-
zira tako da ih nerna protiv sebe. Da bi realizovala ovaj svoj plan,
britanska vlada koncentrirala je svoje napore za učvršćenje Balkan­
skog sporazuma. Prepreku ovome planu dnila je Bugarska, koja je
bila izvan Balkanskog sporazuma i protiv koje je u stvari on i bio
upravljen od svog postanka. Britanska diplomacija trudila se ne samo
da stvori povoljnu atmosferu u odnosima izmedu Balkanskog spo­
razuma i Bugarske već je radila na tome da i sama Bugarska bude
uvučena u Balkanski sporazum. Revizionistički zahtjevi koje je Bu­
garska postavljala prema članicama Balkanskog sporazuma i time

83 2. A v r a m o v s k i , Sukob interesa, 66—81.

84 Isto, 86-92.
BB Isto, 95-104.
102 “ LJUBO BOBAN

uslovljavala svoj ulazak u ovaj sistem onemogućavali su ma kakav

rezultat u ovim naporima britanske diiplomacije.66
Od svih balkanskih zemalja položaj Jugoslavije prema Osovini
bio je najnepovoljniji. Britanska diplomacija respektirala je ovu
činjenicu. Pri tom se britanska vlada u svojoj politici prema Jugosla­
viji rukovodila i uvjeravanjima koja je dobijala od kneza Pavla u
pogledu jugoslavenske vanjske politike. Ovi obziri došli su do izražaja
i povodom britanske akcije za ponudu garancija ugroženim zemljama.
Halifaks (Halifax), britanski ministar vanjskih poslova, pozvao je
jugoslavenskog poslanika u Londonu V. Milanovića i ,,sa mnogo
ustručavanja“ upitao ga za oportunost da se i Jugoslaviji ponude ga-
rancije. Iz Beograda su Milanoviću već unaprijed bile date instruk-
cije za odgovor na eventualne ponude garancija, u kojima je bilo
rečeno da u svoje ime izrazi rezerve u oportunost ovog koraka i doda
da će daljnje instrukcije tražiti iz Beograda. Nakon razloga koje je
Milanović izložio Halifaks je izjavio da britanska vlada nema namjere
učiniti ponudu garancija Jugoslaviji.67 Jugoslavenska vlada rukovo­
dila se pri ovom stavu činjenicom da bi prihvatanje britanskih ga­
rancija moglo samo da pogorša položaj Jugoslavije prema Osovini
j. saznanjem da su britanske garancije i onako nerealne, jer nije bilo
dokaza da bi ih britanska vlada u slučaju potrebe mogla i ostvariti. Kao
što je izbjegavala da preuzme ma kakve formalne obaveze na strani
Osovine, jugoslavenska vlada je isto tako izbjegavala ma kakve oba­
veze na strani zapadmh demokracija. Zbog svog položaja prema
Osovini jugoslavenska vlada je morala vodiiti računa о tome da iz-
bjegava svaki korak koji bi osovinske sile mogle shvatiti kao provo-
kaciju i znak približavanja zapadnim demokracijama. Vlada je že-
ljela i prema jednoj i prema drugoj strani ostaviti utisak da želi vo-
diti neutralnu politiku. Ova neutralnost imala je u praksi, medutim,
za rezultat sve veći utjecaj Italije i Njemačke u Jugoslaviji i sve veću
njenu zavisnost u cjelini od osovinskih sila.
I britanska diplomacija je u svojoj ocjeni položaja Jugoslavije i
njene vanjske politike priznavala razloge koje je i sama jugoslaven­
ska vlada iznosila za opravdanje svoje vanjske politike. U spomenu-
tom memorandumu Forinj ofisa nakon okupacije Cehoslovačke, u
kome je data i ocjena jugoslavenske vanjske politike, bilo je rečeno:
„Vanjska politika Jugoslavije zasniva se na strahu od Italije i Nje-
mačke, sa kojima ona ima zajedničke granice.“ U memorandiumu se
dalje konstatira da je Italija ranije otvoreno željela da ugrozi jedin-
stvo Jugoslavije. Od kraja 1936. ona vodi politiku čiji je cilj da obe-
zbijedi prijateljstvo Jugoslavije, ali time nisu i uklonjene sumnje
zbog italijanskih ambicija. Poslije anšlusa Jugoslavija je došla u si­
tuaciju u kojoj se nalazi pred direktnom opasnošću da bude ugrožena
od' njemačke ekspanzije na istok. Daljni razlog koji otežava položaj
Jugoslavije jeste unutrašnja situacija. U memorandiumu se u vezi
s tim kaže: „U isto vrijeme nesposobnost Srba i Hrvata da surađuju
u centralizovanoj državi i neuspjeh dosada da se uvede neki radni
sistem decentralizacije ili federalizma čini je veoma ranjivom prema
njemačkoj tehnici dezintegracije države iskorišćavanjem i podstica-
njem nezadovoljnih manjina.“ Izložena mogućnosti napada osovin­
skih sila i svjesna toga da bi zapadne demokracije jediva bile u stanju
da joj na vrijeme pruže efektivnu vojničku pcmoć, Jugoslavija je pod
56 Isto, 104-118.
87 Isto, 82-85.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — j[Q3

knezom Pavlom i Stojadinovićem vodila politiku dobrih odnosa i s oso-

vinskim silama i sa zapadram demokracijama, kaže se u memoran-
dumu. Malo je sumnje, kaže se dalje, da će se ova politika nastaviti i
ubuduće, mada možda s manje psihološke naklonosti u korist Oso­
vine. Sve dok Italija i Njemačka budu zajedno, Jugoslavija neće ula-
ziti u kombinacije koje bi bile uperene protiv njih. Za slučaj rata, u
procjeni Forinj ofisa se kaže da bi se Jugoslavija borila za održanje
svoje neutralnosti i, mada bi njene simpatije mogle biti na strani
zapadnih demokracija, pritisak osovinskih sila mogao bi njenu neu-
tralnost primorati na naklonost prema Italiji i Njemačkoj. Jugoslavija
bi se angažirala u ratu protiv Italije i Njemačke samo u slučaju kada
bi bila apsolutno siguma da će zapadne demokracije pobijediti „i da
će pobijeddti uskoro“ 58.
Ove načelne ocjene britanska vlada je više-manje primjenjivala
u svojoj politici prema Jugoslaviji. Sa svoje strane, britanska diplo-
macija bodrila je Jugoslaviju u njenim nastojanjima da odbije
zahtjeve osovinskih sila da napusti Društvo naroda50 i prihvati for-
malne obaveze prema Osovini. Put kneza Pavla u Rim i Berlin bio je
od strane britanske vlade primljen s razumijevanjem.60 Pored Rima
i Berlina, knez Pavle je posjetio i London. Mada posjeta nije imala
zvanični karakter61, bila je to prilika da knez s britanskim zvaničnim
faktorima izmijeni mišljenja о najvažnijim pitanjima i da tim kru-
govima objasnd svoju politiku.62 U razgovoru s Halifaksom knez
Pavle je ukazao na teškoće i izrazio uvjeravanja da britanska vlada
ne treba biti zabrinuta za vanjsku politiku Jugoslavije.63

88 K ao пар. 6. K rajem m aja 1939. M ančester gardijan je pisao da je Ju­

goslavija jedna od onih zem alja koje se još nisu opredijelile izmedu apsolutne
neutralnosti i bloka ofanzivnih i bloka defanzivnih sila. List smatra da je zbog
geografskog položaja neutralnost Jugoslavije nemoguća i da ona mora izvršiti
izbor izmedu dva bloka. Poslije okupacije A lb a n ije strategijski položaj Jugo­
slavije je veom a nepovoljan i ona se nalazi „skoro na m ilost i nemilost oso­
vin e“ . list konstatira da bi bilo veom a teško da V. B ritanija i Francuska pruže
vojnu pomoć Jugoslaviji kada bi joj bila potrebna i kada bi je tražila. Iz svega
ovoga M ančester gardijan zaključuje da Jugoslavija mora vod iti politiku
„s velikom obazrivošću“ . (D A S IP , СРВ, telefonski izvještaj dopisnika СРВ,
31. V 1939.)
Be U razgovoru s jugoslavenskim poslanikom u Londonu I. Subotićem
H alifaks je izrazio u vjeren je da Jugoslavija, s obzirom na svoju po­
litiku neutralnosti, neće poslušati „sirenska došaptavanja“ N jem ačke da se
povuče iz Društva naroda. (D A S IP , LP-897, 3. V I I 1939.)
eo Kada je Subotić objasnio put kneza P a vla u Berlin H alifaks je prim ije-
tio da se Subotićevo objašnjenje slaže s onim što je о tome obavijestio bri-
tanski poslanik u Beogradu Kam bel (Cam pbell). Halifaks je uzgred prim ijetio
da je kneževa posjeta dugo trajala, na što je Subotić odgovorio da su program
posjete p ravili N ijem ci. „Potpuno razume našu politiku neutrolnosti i nada
se da će je K. Namesnik nastaviti istom mudrošću“ , izvijestio je Subotić о
razgovoru s Halifaksom. (D A S IP , L P —897, 3. V I I 1939; vid. str. pov. br. 798,
12. V I I 1939, izvještaj Subotića о razgovoru s Vansitartom.)
61 K n ez P a v le je putovao u London povodom operacije jednog od nje-
govih sinova u tamošnjoj bolnici i zadržao se od 17. jula do 2. augusta. (Vid.
DGFP, D, V I, 947.)
02 K n ez P a v le se sastao s Cem berlenom (Chamberlain), H alifaksom i dr.
(Vid. DDI, 8, X II, 475-476.)
68 D BFP, 3, IV , 349, 21. V I I 1939. U jednom izvještaju predsjedniku vlade
i ministru vanjskih poslova, u vrijem e boravkä kneza P avla u Londonu, Su-
botić je pisao: „U ovdašnjim razgovorim a vlada i njeni članovi držali su se
tako korektno da nam nijednom rečju nisu spomenuli naš medunarodni polo-
žaj niti ma kakav stav u tom pogledu tražili ili sugerirali.“ (D A S IP , L P —897,
pov. br. 849, 22. V I I 1939.)
104 — LJUBO BOBAN

S britanske strane davana su uvjeravanja da se spoljna politika

Jugoslavije prima s razumijevanjem i odobravanjem. Izvještavajući
0 razgovoru sa Batlerom (Butler), državnim podisekretarom za vanj-
ske poslove, Milanović navodi da mu je ovaj pored ostalog rekao:
„Politika Jugoslavije nailazi na puno razumevanje i odobravanje
kod engleske vlade. Težak međunarodni položaj Jugoslavije u sada-
šnjoj situaciji shvata svaki engleski ozbiljan političar.“ 64 U štampi
su se, medutim, pojavljivali napisi koji su izražavali nepovjerenje
1 sumnjičenja u vanjsku politiku Jugoslavije. Sa zvandčne strane da­
vana su uvjei'avanja da ne treba pridavati značaj takvim napisima
i obećavalo da će se poduzeti mjere radi sprečavanja takvog treti-
ranja jugoslavenske vanjske politike.05
Raspoloživa dokumentacija ne dozvoljava nam da se potpunije
sagleda politika Franeuske u ovo vrijeme na Balkanu, i posebno u
Jugoslaviji. No treba imati u vidu da je politika V. Britanije u ovo
vrijeme bila od većeg značaja nego politika i utjecaj Franeuske.
U odnosu na sprečavanje osovinske penetracije francuska politika
imala je uglavnom identičan cilj kao i britanska politika, pa se fran­
cuska politika u okviru ovog pregleda neće posebno ni razmatrati.
Treba napomenuti da su u francuskoj štampi bili česti napisi u ko­
jima se kritikovala jugoslavenska vanjska politika ili izražavalo stra-
hovanje zbog sve većeg potpadanja Jugoslavije pod utjecaj Osovine.
Poeetkom maja jugoslavenski poslanik u Parizu žalio se kod Bonea
(Bonnet), ministra vanjskih poslova, zbog pisanja franeuske štampe
0 vanjskoj politici Jugoslavije i nedostatka razumijevanja za polo-
žaj Jugoslavije, što se ispoljilo u pisanju franeuske štampe. Bone je
odgovorio da je u pitanju štampa čijoj je kritici izložena i sama fran­
cuska vlada i zatim dodao: „M i razumemo vaš položaj i vaše teškoće
1 pratimo ih sa najprijateljskijom zabrinutošću i interesovanjem. Da
imamo razumevanja dokaz je činjenica da nismo tražili od vas da
udete u sistem garantija i odbrane slobode i nezavisnosti ugroženih
zemalja u Evropi. Vi ste nam dali na znanje da vas naša pomoć može
izložiti opasnosti i ženirati u vašim nastojanjima da sami osigurate
mir i svoju nezavisnost, dobrim odnosima i sporazumima sa Ne-
mačkom i Italijom. Radovali bismo se da u tom uspete i ničim ne
želimo otežati tu vašu diplomatsku igru sa Berlinom i Rimom, za koju
imamo razumevanja i koja se može politički braniti, pošto joj je cilj
izbeći sukobe i rat. Francuska je prijatelj Jugoslavije, koju razume
i ima u nju poverenja. Tako isto Jugoslavija može računati uvek na
Francusku, koja će joj pomoći i braniti.“ ßG

e* D A S IP, L P —897, pov. br. 610, 9. V I 1939.

85 Isto, str. pov. br. 798, 12. V II 1939, izvještaj Subotića о razgovoru
s Vansitartom.
06 Isto, L P —901, str. pov. 796, 18. V. 1939, šifrirano pismo Cincar-M arko-
vića jugoslavenskom poslanstvu u Londonu.
 IV glava

MACEKOVE AKCIJE U INOSTRANSTVU DO POCETKA

PREGOVORA S CVETKOVlCEM

Interesovanje vodstva Hrvatske seljačke stranke za vanjskopo-

litički razvitak bilo je nakon pada Stojaddnovića još vise pojačano.
Ovo pojačano interesovanje nametnuli su, s jedne strane, i sami
vanjskopolitički događaji, a, s druge, razvoj unutrašnjih odnosa u
vezi s hrvatskim pitanjem. U smislu taktike koju je izndo na sjednici
Hrvatskog narodnog zastupstva od 15. januara, Maček je jednovre1 -
meno radio na dva kolosijeka, vanjsllom i unutrašnjem.
Kao što je to bilo uobičajeno, u legalnoj štampi su se, gdje je to
i koliko je to bilo moguće, pravile aluzije na vanjsku situaciju i že-
ljelo naglasiti kako i hrvatsko pitanje sve vise poprima medunarodno
značenje. Ilegalni Politički vjesnik pisao je to otvorenije. Osvrćući se
na Stojaddnovićevu politiku u hrvatskom pitanju i konstatirajući da
se hrvatsko pitanje sve više zaoštrava, Politički vjesnik nastavlja da
je „rezolucija Hrvatskog narodnog zastupstva tu zaoštrenost u od>-
govomoj formi jasno pokazala“ . Aludirajući na onaj dio rezolucije
u kome je sadržan apel na inostranstvo list piše da se po toj rezolu-
ciji „vidi, da se prilike mogu još veoma zaoštriti, ako se bude i dalje
odlagalo i taktiziralo sa zahtjevima Hrvata“ . Imajući u vidu publicitet
koji je u stranoj štampi bio dat hrvatskom pitanju povodom Stoja-
dinovićeva pada, Politicki vjesnik piše, da je time „diosla do jasnoga
izražaja čivjenica, da je hrvatsko pitanje doista medunarodno pitanje
i da ga beogradski vlastodršci ne mogu rješavati ili prelaziti preko
njega, kako ih je volja“. Interesovanje koje je svjetska javnost po-
kazivala prema hrvatskom pitanju, piše dalje list, dokazuje „da ono
zauzima danas prvorazredni evropski značaj i interes svjetske javno­
sti. Poslije češkoga slučaja nije to ni čudo. Hrvatsko pitanje je na naj-
osjetljivijem ddjelu evropskog čvora sila. U kritičnoj godini 1939. ono
dobiva svoju punu važnost.“ Prognozirajuci mogući razvoj medu-na-
rodinih odnosa list raspravlja о tome na koji način će se to odraziti
na razvoj hrvatskog pitanja. Smatrajući da su moguća tri slučaja,
Politicki vjesnik piše: „Pošli ti odnošaji bilo kojim od ovih triju
pravaca oni će samo još više pojačati međunarodni karakter hrvat­
skog pitanja i prema Beogradu i prema medunarodnim faktorima.“
Ako dode do rata — hrvatsko pitanje „postavlja se automatski“ .
U slučaju pak da dode do sporazuma velikih sila, list predviđa о pee
preuredenje jugoistočne Evrope, „čiji će bitni sastavni dio biti rje-
šenje hrvatskog pitanja uz suradnju i pristanak svih velesila“ . I ko-
načno, ako dode do pogoršanja odnosa medu velikim silama, hrvatsko
pitanje „igrat će veliku ulogu i u kombinacijama jednog i u kombi-
106 — LJUBO BOBAN

nacijama drugog tabora velesila, a Beograd će biti osuđen voddti

politiku vazalne države sve dotle, dok hrvatsko pitanje ne bude ri-
ješeno, kao što treba biti riješeno“ 1.
U smislu rezolucije od 15. januara bili su poduzeti koraci radi
ispitivanja stavova velikih sila prema hrvatskom pitanju. Mačekovi
predstavnici obraćali su se Berlinu, Rimu, Parizu i Londonu.

1. Stav Berlina

Iz sačuvane bilješke jedinog funkcionera iz štaba firerovog za-

mjenika, od 12. februara 1939, saznajemo о jednoj akciji u Berlinu.
Ovaj funkcioner navodi da ga je toga dana posjetio jedan predstavnik
iz Hrvatske, koga on označava kao svog „poznanika“ , izjavivši da ima
Mačekovo punomoćje. Prema ovoj bilješci, ovaj predstavnik je izja­
vio slijedeće: Versajskim ugovorom hrvatski narod, koji je u ratu
bio saveznik Njemačke, predan je Srbiji i već 20 godina vodi borbu
protiv svog porobljavanja. Pobjeda načela о pravu naroda na samo-
odredenje, koja je došla do izražaja u priključenju Austrije i Sudeta
Njemačkoj, pojačala je snagu i hrvatskom pokretu i povećala nacio-
nalnu svijest drugih ugnjetendh narodnosti u Jugoslaviji, što je do-
velo do akutne drzavne krize koja se očituje: u rezultatima decem­
barskih izbora, kada je 98% Hrvata dalo svoj glas „za ideju neza-
visne hrvatske države“ ; revolucionarnim pojavama na teritoriji na-
stanjenoj Hrvatima; proklamaciji od 15. januara u kojoj Hrvatsko
narodmo zastupstvo kao osnovu za rješenje hrvatskog pitanja ističe
pravo samoodredenja i hrvatsko državno pravo i skreće pažnju veli-
kim silama na neodrživ položaj Hrvatske; padom Stojaddnovića i pri-
znanjem da je do ovoga došlo zbog hrvatskog pitanja. Hrvatsko pi­
tanje ne može se vise odlagati i hrvatski narod traži odlučna djela;
400.000 naorušanih članova Hrvatske seljačke zaštite spremno je da
stupi u borbu za uspostavljanje „hrvatske nezavisne države“ . Prego-
vori s Beogradom о rješenju hrvatskog pitanja ne pružaju nikakvog
izgleda na uspjeh ,,i pored svih nastojanja koja se u tome pravcu
pcdu.zimaju s engleskeyßtrane“ . U skladu s odilukom Hrvatskog na­
rodnog zastupstva od мј* januara Maček moll pomoć Niemacke. iz­
javi jujući da će ..rjezavisn a T n ^ tsk a^^avalŽ rR- ^ ^ - ^ ^ ^ ^ ^ ! v Te- j
čita vremena najtješnje surađuje na vojnom, privrednom i poIrGc- /
kom planu“ s Njemačkom i spremna da pristupi Osovini i Antiko-/
minterna paktu, ako bi njemačka vlada bila voljna: da Hrvatima pružij
moralnu pomoć u predstojećoj borbi za oslobodenje; da garantira na-l
cionalnu granicu Hrvatske kao državnu granicu (Hrvatska — Slavo-
nija — Dalmacija — Bosna i Hercegovina); da zajedno s Italijom pre-
uzme ulogu arbitra u momentu kada botrba bude u odlučnoj fazi.
Ovakvo rješenje, kaže se na kraju zabilješke, značilo bi uspostavlja-
1 List d a lje piše da su „neki krugovi“ u Beogradu u svojim kalkulacijama
računali na englesko-njemačko pom irenje i na tom e zasnivali svoju sigurnost,
ali je razvoj dogadaja pokazao da su takva predvidanja bila netačna. „Uosta-
lom ti su se isti krugovi m ogli u vjeriti n ajbolje о slabosti te kom binacije u
posljednje vrijem e. London n ije krio svoj pesim izam pred nijednim pred-
stavnikom jugoistočnih zemalja, kada im je krajem prošle godine govorio, da
će proljeće ove godine biti vrlo sudbonosno i da je mudro sredivati unutrašnje
odnošaje i da je najbolje, da svaki na sebe računa u pogledu svoje odbrane.“
(P o litič k i vjesnik, br. 10, februara 1939; L j . В о b a n , O ko M ačekovih prego-
vora s g rofom Canom, 333—4.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — м а Се к — Ю7

n'je mira u ovom dijelu jugoistočne Evrope i iskljucenje uticaja koji

u ovaj prostor dolaze sa strane, što je sve u interesu hrvatskog na­
roda, drugih naroda Jugoslavije kao i same Njemacke.2 _ £ --------
Ovaj Mačekov korak ostao je bez rezultata.3 Berlin ^e i nadalje
imao isti stav u pogledu zahtjeva vodstva HSS, kao što smo ranije
prikazali. Istina je da je Berlin zbog padia Stojadiinovića u prvo vri­
jeme prema Jugoslaviji zauzeo stav nepovjerenja, ali se ovo nije
8 P A Pol. I V 61 Bd. 2, 12. I I 1939. O vaj funkcioner dostavio je ovu za-
bilješku M inistarstvu vanjskih poslova s m olbom da se dostavi fon Ribentropu.
N e m ože se sasvim pouzdano tvrd iti da li je ovaj izaslanik bio doista opuno-
moćen od Mačeka ili se sam tako predstavio.
В е л и м и р Т е р з и ћ (Југославија у априлском рату 1941, Титоград
1963, 47) na jednom mjestu piše: „M aček je već 1. I 1939. godine tražio otceplje-
nje svih hrvatskih oblasti od Jugoslavije, tražeći za novu veliku Hrvatsku
staru austrijsku granicu na Drini.“ Pisac inače ne navodi na osnovu čega do-
nosi ovaj zaključak i zašto navodi upravo ovaj datum. Terzić odmah zatim
navodi i M ačekovu izjavu dopisniku agencije Asošijeted pres, navodeći samo
ovaj dio teksta: „O vo pitanje (hrvatsko pitanje — L j. В.) može se brzo rešiti.
Treba u vid jeti da je za Hrvatsku prilično svejedno da li će ovo pitanje biti
stavljeno na dnevni red od Am erikanaca ili od H itlera.“ (B. Т е р з и ћ , n. dj.,
47.) Prem a Jutarnjem listu, M ačekov in tervju glasi: „Z ah tjevi H rvata pri-
h v a tljiv i su bez ograde, ne samo za Srbe i državu Jugoslaviju, nego i za za­
padne dem okracije. H rvati su vo ljn i iskreno prim iti zajedničke granice i srpsku
dinastiju, ali zahtijevaju u tim granicama i pod ovom dinastijom bezuslovno
svoju slobodu.
O vo pitanje mora se brzo urediti (Политика, бр. 11068, од 22. I l l 1939.
d onijela je iz ovog pasusa samo ovaj dio teksta — L j. B.) i treba uvidjeti, da za
H rvate m ože biti prilično svejedno da li će ovo pitanje biti stavljeno na dnevni
red od R uzvelta (Roosevelt) ili Hitlera.
Ja bih bio spreman poslati m oje predstavnike u jednu vladu, koja bi obu-
hvatila sve političke snage zem lje, dakle u koncentracionu vladu, ali ne u
jednu vladu koja bi im ala zadaću sadašnje stanje produljiti u beskonačnost,
nego u vladu, koja bi u najm anje poduzela n ajvažnije korake, k o ji vode ko-
načnom rješenju hrvatskog pitanja.
P o mom m išljenju u sadašnjem medunarodnom položaju odbio je zadnji
sat da se sporazum izmedu Srba i H rvata ostvari, tim više, što danas ni jedan
ozbiljn i politički faktor u S rbiji n ije protiv rješenja hrvatskog pitanja. Za to
je cijela srpska opozicija, pa i bivši najogorčeniji protivnici zadovoljenja
hrvatskih zahtjeva, nosioci svojedobnog režim a K ra lja Aleksandra, koji su se
na zadnjim izborim a kandidirali na m ojoj listi, pa iako nisu sa mnom sklopili
nikakav politički ugovor, znam iz govora s njim a i njihovih izjava, da su sada
i oni osvjedočeni, da je rješenje hrvatskog pitanja velika nužda.
Zbog toga ne mogu uvidjeti, tko bi m ogao imati interesa na tome, da
se ovo pitanje razvlači u beskonačnost.“ (J u ta rn ji list, br. 9754, 22. I I I 1939.)
Osvrćući se na ovaj tekst k oji je donio spomenuti list H rvatski dnevnik
je pisao: „T a j je razgovor bio nevezan, a izja v e predsjednika dra Mačka bile
su nam ijenjene američkoj štampi. M eđutim p rije nego su am erički listovi do-
n ijeli taj razgovor, izišao je о njemu izvještaj u Jutarnjem Listu u form i izjave
i to tako, kao da je predsjednik dr M aček doslovno rekao sve ono, što donosi
J u ta rn ji List. Ta je izjava nepotpuna i netočna, i prije nego je štampana n ije
bila poslana na uvid predsjedniku dru Mačku. U izja vi nema onog, što je naj-
važn ije i što je bila polazna točka predsjednikovog razlaganja. T k o pozna stil
dra Маска, taj na prvi pogled vidi, da se radi о slobodnoj reprodukciji razgo-
vora, a ne о izjavi, koju bi dr M aček diktirao. Hrvatske novine ipak ne bi tre-
bale donositi ovako krnje i netočne iz ja v e vode hrvatskog naroda, naročito
о ovako važnim pitanjim a i u ovako važnim vremenima.“ (H rvatski dnevnik,
br. 1038, 23. I I I 1939.)
® U pismu Canu od 20. marta 1939. Ribentrop navodi da su pred oko
4 tjedna neke ličnosti iz H rvatske željele ispitati držanje N jem ačke u hrvat­
skom pitanju i da im je bilo dato do znanja da se s njemacke strane ne može
očekivati nikakva samostalna akcija, već samo u skladu s nam jeram a i željam a
Ita lije (D G FP, D, V I, 63—64.) Ribentrop je vjrerojatn o imao u vidu pomenuti
podatak od 12. februara 1939.
JQg — LJUBO BOBAN

odirazilo na stav prema zahtjevima vodstva HSS. Državni sekretar

Vajczeker (Weizsäcker) napisao je 22. februara fon Herenu, u post-
skriptumu jedne instrukcije u vezi s pregovorima о isporuci oružja
Jugoslaviji, slijedeće: „Pesimistički komentari о unutrašnjoj čvrstini
Jugoslavije stižu u ovom momentu u Berlin raznim kanalima. Naro-
čito od strane Hrvata izgleda da postoje izvjesne sklonosti da nas
obavežu u svoj prilog na ovaj ili onaj način. Ne treba da Vas uvje-
ravam da ja kad god čujem о takvim stvarima uvijek kažem, ,dal je
ruke*. Zanimalo bi me da čujem slična zapažanja koja ste mogli uči-
пШ.“ ^ о п Heren sada nije dijelio ovo Vajczekerovo mišljenje. Takvo
glediste on je zastupao u razdoblju do pada Stojadinovića. Polazeći
od toga da autoritativni režim, kao što je Stojadinovićev, najviše od-
govara njemačkim interesima u Jugoslaviji, fon Heren je u vise na-
vrata ponavljao da nije u njemačkom interesu podržavanje zahtjeva
Hrvatske seljačke stranke. Situacija se nakon Stojaddnovićeva pada,
po njegovom mišljenju, u tom pogledu potpuno izmijenila. Promjena
vlade znači napuštanje autoritativnog režima, zaključio je on. „Bo-
jazan da bismo pristajući uz Hrvate mogli ugroziti autoritativni re-
žim, koji smo željeli u Jugoslaviji, postala je bespredmetna.“ Novi
kurs u unutrašnjoj politici dovest će do povećanog uticaja Hrvata, pa
je otud u njemačkom interesu prijateljstvo s njima. Kako je srbijan-
ska opozicija neprijateljski raspoložena prema Njemačkoj, ovo se
može kompenzirati pojačanim prijateljstvom s Hrvatima. „Sva mo-
ralna potpora,“ piše on, „koju smo u stanju da im pružimo u njihovoj
borbi za ravnopravnost u državi, donijet će, pod ovim uslovima, bo-
gat plod. Nova situacija koja je nastala padom Stojaddnovićeve vlade
vraća nam potpuno slobcdu akcije da iskoristimo ove povoljne uslove
za zadobijanje prijateljstva Hrvata.“ Fon Heren je u vezi s tim sma-
trao za shodno da njemačka štampa napušta rezerviranost koju je
u vezi s hrvatskim pitanjem dotada ispoljavala i da se glediste о pravu
naroda na samoodredenje, koje zastupa Njemačka, jače zastupa i u
tretiranju hrvatskog pitanja.6
Njemački zvanični faktori nisu, medutim, dijelili fon Herenovo
mišljenje i u odnosu na hrvatsko pitanje nastavljena je dotadašnja
politika. U njemačkom interesu je bilo da se održi postojeće stanje
u Jugoslaviji. S druge strane, Berlin je izbjegavao sve što bi moglo
da izazove italijansko negodovanje. S njemačke strane Rimu su da-
vane garancije da će p o litik a ^ jemačke u bazenu Jadranskog i Sre- ‘
dozemnog mora biti vodena u sldadu s interesima i željama Italije. ,
Hrvatska se priznavala'kaolriteresna sfera Italije. S italijanske strane
ova njemačka obećanja nikada nisu bila primana bez strahovanja i
surnnji u stvarne njemačke namjere. Ovo nepovjerenje i strahovanje

4 D G FP, D, V, 401.
5 Isto, 411—412; L j . В o b an , Oko M ačekovih pregovora s grofom Ca­
nom, 325—7. P o litic k i vjesnik u spomenutom broju iz februara 1939. piše da je
nakon sporazuma u Minhenu nekoliko njemačkih listova u vise navrata pisalo
da se u N jem ačkoj zna da princip samoodredenja naroda nije još svugdje u
Evropi došao do izražaja i da to n ije krivica Njem ačke. S tim u vezi ovaj list
nastavlja: „M i smo sve te točne konstatacije spomenuli svojedobno na ovom
mjestu kao simptomatične, da Njem ačka počima sve bolje shvaćati poteškoće
malih naroda. K orektno prikazivanje dogadaja i problema na ovom kraju
Evrope, koje smo prim ijetili u jednom dijelu velik e njem ačke štampe u po-
sljednja dva mjeseca, d aljn ji je dokaz za tu evoluciju, koja se cijeni i po-
zdravlja zbog mnogih razloga.“ (Vid. i L j. В о b a n, Oko M ačekovih prego­
vora s g rofom Canom, 334.)
 SPORAZUM C V E T K O V IĆ — M A C E K — IQQ

s italijanske strane najbolje se vidjelo u vrijeme njemacke okupacije

Ceške.
Njemačka akcija u Cehoslovackoj izazvala je bojazan na raznim
stranama, i kod zemalja koje su poslije ovog bile direktno ugrožene
i kodi onih čiji su intetresi na drugi način dolazili u pitanje. Strahovalo
se da se njemačka akcija neće zaustaviti, već će slijediti novi koraci
njemačke soldateske. U vezi s ovim postavljalo se pitanje u kom će
pravcu biti upravljen naredni njemački udiarac. Kao mogući pravac
smatrala se Madarska i preko nje Jugoslavija. Ova mogućnost izazvala
je veliko strahovanje u Rimu. O'vdje se u to vjerovalo tim više što se
smatralo da bi se sam Maček mogao obratiti Berlinu za pomoć.
Mišljenja da bi na Mačekov zahtjev moglo tada doći do njemačke
intervencije u Hrvatskoj bila su dosta raširena. Svjetska štampa dala
je tome dosta velik publicitet, činile su se razne prognoze i donosile
najrazličitije vijesti. Prikljueenje Austrije i Sudeta moglo se oprav-
dati željom i pravom Njemacke da priključi teritorije nastanjene Ni-
jemcima. Okupacija Ceške time se nije mogla opravdati. Iz ovog se
moglo zaključiti i na mogućnost njemačke intervencije u Hrvatskoj,
koja bi poslije Ceške mogla biti prva na redu. Na istaknutom ljestu,
pod naslovom K ojim će putem Hrvati, Hrvatski dnevnik donio je
specijalno saopćenje vodstva HSS u kome su se demantirali glasovi
о navodnim Mačekovim namjerama da se obraća inostranstvu. U sa-
općenju je pored ostalog rečeno: „Sve velike radio standee komenti-
rajući posljednje dogadaje bave se i položajem hrvatskog naroda. One
donose najrazličitije, često potpuno protuslovne vijesti о odlukama
predsjednika dira Маска. N ije nam moguće registrirati sve te vijesti,
ali možemo reći, da su neke od tih vijesti tako fantastične i apsurdne
te im nitko tko i malo pozna ciljeve hrvatske narodne borbe ne će
nasjesti. Vodstvo hrvatske narodne politike nalazi se u čvrstim i si-
gurnim rukama i nerna sumnje, da odgovorni faktori hrvatske po­
litike nisu ništa poduzeli niti će podiuzeti, što bi bilo nespojivo s hrvat-
skim narodnim ciljevima, kao što ništa nisu propustih niti će pro-
pustiti, što traže trajnd hrvatski narodni interesi.“ U saopćenju se dalje
kaže da hrvatska javnost može biti potpuno mirna i da ne treba na-
sjedati glasovima kojima je cilj da se izazove zabuna.6
©lasovi da će se Macek povodom dogadaja u Cehoslovackoj
obraćati Berlinu nisu bili bez osnova. Iz raspoloživih podataka ne
možemo ustanoviti"u kom smislu je bila poduzeta ova akcija u Ber­
linu. Gering je, naime, u razgovoru s Musolinijem, 15. aprila, iznio
da ga je tjedam dana nakon čehoslovačke krize izvijestio agent iz
jugodstočne Evrope о želji nekoliko predstavnika iz Hrvatske, Mačeko-
vih pristalica, da se sastanu s njim (Geringom). Gering dalje navodi
da je on na to odgovorio da ih ne može primiti i ako ovi predistavnici
smatraju da о svojim problemima moraju raspravljati sa stramm
vladama, a ne sa svojom vlastitom, onda to treba učimti u Rimu, a
ne u Berlinu.7
Oslanjajući se na raširene vijesti u štampi, infonnacije svoje
obavještajne službe, a i sami pretpostavljajući da bi moglo doći do
njemačkog uplitanja u hrvatsko pitanje, Cano i Musolini odlučili su
da se poduzmu koraci kako bi se Berlinu otvoreno dale do znanja
italijanske sumnje i upozorilo na posljedice koje bi njemačko upli-
6 H rvatski dnevnik, br. 1034, 19 I I I 1939, br. 1035, 20. I l l 1939.
7 DGFP, D, V I, 248.
110 ~ LJUBO BOBAtf

tanje u prilike u Hrvatskoj moglo izazvati. Cano je 17. marta pozvao

njemačkog ambasadora u Rimu fon Makenzena, 1 pošto mu je izjavio
da se u Rimu njemačka akcija u Cehoslovačkoj primila kao logička
posljedica razvoj a nakon sporazuma u Minhenu8, on je prešao na
hrvatsko pitanje, spominjud raširene glasove u štampi о direktnom
njemačkom interesovanju za prilike u Hrvatskoj i glasove, a koji do-
laze i iz Zagreba, da će Мабек obratiti za pomoć Njemačkoj radi
ostvarenja autonomije pod protektoratom Njemačke. Nezainteresira-
nost Italije u pitanju Cehoslovačke, nastavio je Cano, ne znači i ne-
zainteresiranost u hrvatskom pitanju, koje zadire u vitalne interese
Italije. Kao što se Baltičko more smatra njemačkim morem, tako se
i Sredozemlje (pa otud i Jadransko more i Hrvatska) smatra italijan-
skim morem, о čemu je Hitler jednom već dao uvjeravanja njernu i
Musoliniju. Na toj pretpostavd i izgradena je Osovina, nastavio je
Cano, i svako narušavanje te pretpostavke dovodi u pitanje i samu
Osovinu. Njemačko uplitanje u hrvatsko pitanje značilo bi upravo
narušavanje te pretpostavke. „Na akdju koja о ovom ne bi vodila
računa Italija bi morala reagirati na odgovarajući nadn“ , istakao je
on. Musolini je daleko od toga da smatra istinitim sve glasove koji
se šire, dodao je Cano kurtoazno, ali smatra za dužnost upozoriti kako
nema sumnje u to da je hrvatsko pitanje za njega „noli me tangere“ .
Cano je naglasio da je status quo u Jugoslaviji u inter esu Italije i
Njemačke i da one obe vode politiku u tom smislu. Fon Makenzen je
sa svoje strane uvjeravao Cana u neosnovanost glasova о njemačkom
interesovanju za hrvatsko pitanje i izrazio mišljenje da bi eventualni
Mačekovi zahtjevi u Berlinu bili odbijeni, jer je status quo u Jugosla­
viji u interesu Njemačke kao što je i u interesu Italije.0
Prema instrukcijama državnog sekretara Vajczekera, fon Maken­
zen je 20. marta dao Canu objašnjenje na njegovu intervenciju od
17. marta.10 On je negirao glasove о njemačkom interesovanju za
hrvatsko pitanje i naglasio da Njemačka nema ambidja u Medite-
ranu, koji smatra italijanskom interesnom sferom. Cano je i ovom
prilikom uglavnom ponovio ona gledišta koja je izndo 17. marta:
Italija želi status quo u Jugoslaviji, ali ako bi došlo do unutrašnje
krize, koja se može očekivati narodto s obzirom na to što je hrvatski
pokret za autonomiju dobio podstreka u dogadajima oko Cehoslovačke,
Italija očekuje da će Njemačka u tom pitanju pokazati dezinteresi-
ranost kao što je to učinila Italija u slučaju Cehoslovačke. Fon Ma­
kenzen ga je uvjeravao da je to i njemačko gledište.11
U isto vrijeme i fon Ribentrop je poduzeo korake da umiri Cana.
Pored razgovora s italijanskim ambasadorom u Berlinu Atolikom
(Attolico), on je uputio i lično pismo Canu. Ribentrop u pismu ističe
da je Canu poznata ranija Hitlerova odluka da Njemačka u Medite-
8 Stvarno, njem ačka akcija u Cehoslovačkoj n ije u Rim u bila rado
prim ljena iz više razloga, ali se ona morala prihvatiti kao svršen čin i dati
utisak da se ona u potpunosti odobrava.
9 D G FP, D, V I, 15—16; C i a n o , Diario, 58—59; C i a n o , L ’Europa verso
la catastrofe, 418—419.
10 U meduvremenu, 19. marta, Musolini je naredio da se u oblast Vene-
cije upute trupe sa zadatkom da u slučaju pobune u H rvatskoj interveniraju
i predusretnu Nijem ce. Povodom ove M u solinijeve odluke Cano je zabilježio:
„A k o izb ije revolu cija u Hrvatskoj, m i ćemo intervenirati. A k o N ijem ci
htjednu da nas zaustave, pucat ćemo na njih. U vjeren sam sve više da je to
moguće.“ ( C i a n o , Diario, 60.)
11 D G FP, D, V I, 48—49; C i a n o , L ’Europa verso la catastrofe, 419—420.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAČEK — Щ

ranu neće voditi politiku neovisno od Italije i da će za politiku Oso­

vine u toj sferi biti mjerodavno italijansko glediste. Kao što se Ita­
lija diezinteresirala u čehoslovačkom pitanju, tako će se i Njemačka
điezinteresirati u hrvatskom pitanju, i sve što s njemačke strane bude
poduzeto bit će u skladu s italijanskim željama. On je obećao Ćanu
da će lično poduzeti mjere da se prekine sve ono što bi u Rimu moglo
da izazove zabunu u pogledu njemačkih namjera.12
U smislu obećanja koje je dao Canu Ribentrop je poduzeo odgo-
varajuće mjere. Ministarstvo vanjskih poslova uputilo je okružnicu
svim odgovarajudm organima, u kojoj je bilo rečeno da njemačko
držanje prema nacionalmm skupinama i manjinskim pitanjima u
mediteranskim zemljama mora biti diovedeno u sklad s italijanskim
željama; svaki odinos s nacionalnim zajednicama i manjinskim orga-
nizacijama može se odiržavati samo ako se za to dobije pismena dozvola
Ministarstva vanjskih poslova. U takvim slučajevima će ovo Mini­
starstvo ili Volksdojče mitelštele (Volksdeutsche Mittelstelle) dati
odgovarajuća uputstva; u interesu njemačko-italijanskih odnosa ubu-
duće se ne smiju održavati veze s Hrvatima.13
Ova Ribentropova okružnica odmah se odrazila na veze koje su
razni njemački organi održavali s Mačekovim predstavnicima i pri-
stalicama. Maček je od svojih povjerenika dobio obavještenja da su
organi s kojima su dotada održavane veze dali do znanja da će te
veze biti prekinute i preporučavala se strpljivost, jer je riječ samo о
privremenim mjerama. Maček se našao pred zagonetkom da objasni
zbog čega je došlo do ovakvog njemačkog diržanja. Kako piše Ilija Ju-
kić, javila se sumnja da je ovo možda rezultat kakvog aranžmana
između Beograda i Berlina, ali se pokazalo da to nije bio slučaj.
U međuvremenu, navodi dalje Jukić, Maček je preko bečkog kanala
saznao da je do ovakvog njemačkog držanja došlo kao rezultat inter-
vend je iz Rima.14

2. Mačekovi pregovori s Canom

Kao što je već rečeno, jedan od bitnih razloga jugoslavensko-ita-

lijanskog zbliženja bila je opasnost od njemačke ekspanzije. Ukoliko
je njemaöka ekspanzija bila intenzivnija utoliko su razlozi za ovo
zbliženje bili ved. Italijanskim interesima više ndje odgovarala po­
litika razbijanja Jugoslavije koja je vodena do 1936. Rim je bio zain­
teresiran za jaku Jugoslaviju, koja će držati Njemačku na udaljeno-
sti odi Jadrana. Italijanski interes, smatralo se u Rimu, najbolje se
12 D G FP, D, V I, 63—64. O va Ribentropova u vjeravanja Cano je prim io sa
zadovoljstvom i olakšanjem. ( C i a n o , L 'E u ropa verso la catastrofe, 422;
C i a n o , D iario, 62.) Italijanski ambasador u Berlinu, po povratku iz Rima,
sastao se s đržavnim sekretarom Vajczekerom i, govoreći о italijanskoj politici
prem a Jugoslaviji, istakao da Ita lija želi status quo u Jugoslaviji, ali ako dode
do njenog raspadanja, „Ita lija neće dopustiti nikome, čak ni Madarima, da
dobije pristup na Jadran“ . A tolik o je izrazio želju da njemačka dezinteresira-
nost u A lb a n iji i Hrvatskoj bude još jednom potvrdena. (DGFP, D, V I, 175—
176.) Sutradan je on ponovo u razgovoru s Vajczekerom pokrenuo hrvatsko
pitanje, na što ga je ovaj üvjeravao da su s njem ačke strane poduzeti koraci
kako bi se uklonila italijanska strahovanja. (Isto, 180.)
18 D G FP, D, V I, 113-114.
14 I. J u к i ć, Hrvatska и Ъигпо proljeće. О stavu Njem ačke i italijan-
sko-njem ačkim suprotnostima oko hrvatskog pitanja vid. L j . В о b a n, Око
M ečekovih pregovora s grofom Canom, 328—332, 336—8.
112 — LJUBO B O B A N

može ostvariti podržavanjem i prijateljstvom s vladom, a ne s Hrvat­

skom seljačkom strankom. Status quo u Jugoslaviji smatrao se kao
najbolje rješenje; italijanska intervencija dolazila je u obzir samo ako
u Hrvatskoj dode d'o takvih dogadaja koji bi ovu intervenciju nala-
gali i u slučaju da bi bilo potrebno predusresti eventualnu akciju
Njemacke. Ovo stanovište potvrdilo se u italijanskom držanju u vri­
jeme okupacije Ceške i u stavu Rima prema Mačekovim prijedlozima.
Kod Cana je 9. marta došao Bombeles i predstavio se kao Mače-
kov agent.15 Cano ga je upoznao prilikom zajedničkog lova s knezom
Pavlom i ovu posjetu smatrao je aktom kurtoazije. Njega je iznena-
dilo kadi je Bombeles objasmo politicki karakter svoje posjete>/Go-
vorio je о politici Beograda, upozorio Cana na potrebu opreznosti, jer
se Beogradi naročito nakon pada Stojadinovića orijentirao prema za-
padlnim demokracijama. On je pričao о velikom jazu izmedu Srba i
Hrvata, о nemogućnosti da dode do sporazuma. Kao ideal Hrvata
označio je nezavisnu hrvatsku državu na čelu s italijanskim princom,
odnosno personalnu uniju s Italijom kao još bolje rješenje. Bombeles
inače nije Canu postavljao nikakve zahtjeve, već se ograničio samo na
iznošenje spomenutih mišljenja. Cano je sve ovo primio s rezervom.
Odgovorio je da se politika Italije prema Jugoslaviji bazira na Beo-
gradskom sporazumu iz 1937. i da će se takva politika voditi sve dotle
dok Jugoslavija vodi politiku s kojom će u Rimu biti zadovoljni. Ali
i, pored ovih rezervi Cano je izrazio želju da se kontakti i nadalje
nastave, jer je on očito računao i na mogućnost drukčijeg razvoj a
dogadaja i promjene italijanskog gledišta.10
Poslije ovog Canovog susreta s Bombelesom uslijedila je nje-
mačka akcija u Cehoslovačkoj i panika koja je, kao što smo vidjeli,
zahvatila Rim pred mogućnošću predstojeće njemačke intervencije u
Hrvatskoj. Rim je za slučaj potrebe bio spreman da intervenira i pre-
dusretne Nijemce.17 Istoga dana kada je izdato naredenje za koncen-
traciju trupa u oblasti Venecije, Musolini i Cano odlučili su da se
knezu Pavlu pošalje telegram u kome ga obavještavaju о svoj оj in-
tervenciji u Berlinu i s namjerom da utiču na njega radi ubrzanj a
pregovora s Mačekom.18 Kneza Pavla se željelo uvjeriti da je jaka

18 J. B. H o p t n e r (n. dj., 138), netačno tvrdi da se Bombeles Canu

predstavio „as a spokesman fo r the Ustaše“ , je r Cano kaže: „m i ha dichiarato
la sua qualitä di agente secreto di M acek“ . ( C i a n o , D iario, 52.) Problem a-
tićno je da li je Bombeles bio uopće M ačekov agent (vid. L j. В о b a n, Oko
M ačekovih pregovora s grofom Canom, 349—350), ali nas to momentalno ne inte-
resira. O vd je je važno da se vid i kakav je stav Cano zauzeo prema gledištima
za koja je smatrao da dolaze od Mačeka.
18 C i a n o , D iario, 52.
17 Vid. пар. 10. Britanski ministar vanjskih poslova Halifaks obavijestio
je tih dana kneza Pavla, preko poslanika Kam bela, da su Englezi iz tajnog
izvora u Ita liji dobili obavještenje, čija se tačnost n ije mogla utvrditi, prema
kome ekstremni elem enti oko M usolinija govore о mogućnosti italijanske inter­
ven cije u Jugoslaviji око 1. aprila, radi „uspostavljanja reda“ izmedu Srba,
H rvata i Slovenaca, (DBFP, 3, IV , 351-352, 22. I I I 1939.)
1S K od Cana stoji: „Odlučujemo da pošaljemo telegram u Beograd da
obavijestim o regenta P avla о našem odlučnom ,stoj‘ Njem ačkoj, ali da ga se
opomene u isto vrijem e da ubrza pregovore sa Zagrebom, je r svaki gubitak
vrem ena može biti fatalan.“ ( C i a n o , Diario, 60.) U prijevodu С а n о v а
Dnevnika k oji je 1948. izišao u Zagrebu stoji: „u isto vrijem e treba ubrzati
pregovore sa Zagrebom, da bi Pavla zastrašili. Svaki trenutak vrem ena mogao
bi za nas biti sudbonosan.“ (Str. 54.) Prem a ovom e izlazi da bi Rim trebalo da
ubrza pregovore s Mačekom, a ne knez Pavle.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — Ц 3

i ujedinjena Jugoslavija u interesu Itaüjelu i stoga se preporučava što

prije rjesavanje hrvatskog pitanja, s obzirom na informacije koje
govore о namjerama Njemacke da se umiješa u prilike u Hrvatskoj.20
Knez Pavle nije smatrao da predstoji njemačka intervencija u Hrvat­
skoj21, ali nije isključivao mogućnost italijanske intervencije u cilju
predusretanja Njemacke.22
Sutradian pošto je bio upućen telegram knezu Pavlu Cano je pri­
mio Karneluti ja (20. marta), koji je došao s Mačekovom porukom. On
je Canu naglasio da su Hrvati protivndci Nijemaca, ali će ipak biti
prisiljeni da im se ob rate za pomoć ako tu pomoć nije spremna da im
pruži Italija. Cano primjećuje dia je kao program izložio ono što je
rekao i Bombeles. Na prvom mjestu dolazili su pregovori s Beogra-
dom о rješenju hrvatskog pitanja u granicama Jugoslavije. Ako ovi
pregovori ne bi doveli do rezultata, onda bi se tražila pomoć Italije
za otcjepljenje Hrvatske. U tom slučaju bio bi podignut ustanak,
zatražila bi se italijanska pomoć i proglasila hrvatska republika,
koja bi sklopila ugovor о savezu s Italijom, kao i carinsku i mone-
tarnu uniju, a u drugoj fazi i personalnu uniju.23 О ovom prijedlogu
Cano je upoznao Musohnija, koji je odobrio da se prihvati. Odgovor
koji je Cano sutradian dao Karnelutiju bio je u skladu s italijanskim
držanjem tih dana i u skladu s onim što je i sam Karneluti iznio. Cano
je odgovorio da se najprije traži sporazum s Beogradom, ako ne za
drugo bar da se dobije na vremenu. Ako pak ovi pregovori ne bi
uspjeü, onda bi se, kao što je i Karneluti iznio, podigao ustanak i upu-
tio poziv Italiji za pomoć. Cano je posebno naglasio da se ne dolazi ni
u kakav dodir s Nijemcima i zahtijevao da ga se blagovremeno oba-
vještava о svim akcijama.24
Kao što se vidd, ovaj Mačekov prijedilog najprije je predividao
pregovore s Beogradom. Do njih još nije bilo došlo. Stoga se ovaj put
nije ništa ni tražilo, jer je tek trebalo vidjeti kako će se razvijati od-
noei s Beogradom i tek na osnovu toga da se odredi daljnje držanje
prema Italiji. Stoga se ovaj Karnelutijev dolazak kod Cana svodi u

10 Sutradan po ulasku njem ačkih trupa u Prag Cano je zabilježio da mu

je Musolini rekao kako je ,,u toku noći dugo razm išljao i došao do zaključka
da odgodi albansku opei'aciju, osobito je r se boji da bi ona, uzdrm avši položaj
Jugoslavije, potpomogla hrvatsku nezavisnost pod njemačkom zaštitom. To bi
značilo — Prusi na Sušaku: ne isplati se izložiti se ovoj opasnosti, da zauzmemo
Albaniju, koju možemo dobiti u svakom drugom momentu.“ ( C i a n o , D ia-
rio, 57.)
20 DBFP, 3, IV, 352, 23. I l l 1939, izjava kneza P avla Kambelu.
21 U razgovoru s am eričkim poslanikom on je izrazio sumnju u to da bi
N jem ačka m ogla zauzeti Hrvatsku i dodao da je zapravo Ita lija ta koja je
u vijek podstrekavala nemire u H rvatskoj i koja želi zauzeti i H rvatsku i Slo-
veniju. (FRUS, I, 82, 20. I l l 1939.)
22 U razgovoru s Kam belom knez P a vle je izrazio m išljenje da Musolini,
k oji je nezadovoljan s njem ačkom akcijom u Cehoslovačkoj, m ožda želi oku-
paciju S lovenije da bi se tako onemogućilo izbijan je Njem ačke na Jadran.
On je bio sklon m išljenju da bi M u solinijev telegram ipak mogao biti iskren,
je r je H itlerov postupak prema njem u u posljednje vrijem e izazvao značajne
promjene. Stoga knez P a vle n ije pridavao naročiti značaj H alifaksovom oba-
vještenju о glasovim a koji govore о predstojećem napadu Ita lije na Jugoslaviju
i Kam belu je odgovorio da je ovo obavještenje, ukoliko je i bilo tačno, već
zastarjelo. (DBFP, 3, IV , 352-353, 23. I l l 1939.)
28 C i a n o , Diario, 61.
21 Isto, 63.

8 Sporazum Cvetković — M aček

114 — LJUBO BOBAN

stvari na ispitivanje terena, koje je Mačeku trebalo prije otpočinjanja

pregovora s Вeogradom jAli nije bez osnova pretpostavka da je Ma-
ček mogao očekivati po<5ršku iz Rima i za pregovore s Beogradom, od-
nosno sugestij e knezu Pavlu za pregovore s Hrvatskom seljačkom
strankom.25 To je, kao što smo vidjeli, i bio slučaj, još prije, neovisno
0 ovom Karnelutijevom dolasku. Maček je nesumnjivo imao u vidu
trenutni italijanski interes za održanje Jugoslavije. Otud je s razlogom
mogao i pretpostaviti da će se s italijanske strane željeti sredivanje
unutrašnjih prilika. Ovdje se u prvom redu moglo računati na italijan-
ska strahovanja da bi se u hrvatsko pitanje mogla umiješati Njemačka,
a to je za Rim bila najgora perspektiva. Simptomatično je da je Ma-
ček upravo time i ucjenjivao Ćana, dajući do znanja da će se, ukoliko
Italija nije spremna da pruži pomoć, obratiti Njemačkoj. A vidjeli
smo kakvi su bili Mačekovi izgledii u Berlinu, gdje je on bio odbijen
još prije nego se obratio Canu. Ovo je opet bio razlog vise da Maöek
šalje Karnelutija u Rim. U Berlinu su prema Mačekovim zahtjevima
stalno bili rezervirani, a u posljedmje vrijeme, kao što smo vidjeli,
došlo je i do prekida gotovo svih veza. Bilo je očito da je Hrvatska
ulazila u italijansku interesnu sferu. Svakako je bilo značajno utvr-
diti kakvi aranžmani u tom pogledu postoje izmedu Italije i Njemačke
1 vidjeti kakve su stvarne italijanske namjere prema Hrvatskoj.
. Mačekov plan koji je preko Karnelutija Canu bio izložen krajem
1938. predvidao je najprije rješenje hrvatskog pitanja u granicama
Jugoslavije. Kao idealni cilj označavala se nezavisna hrvatska država.
Tada se nije predvidala nikakva veza Hrvatske, poslije njena otcje-
pljenja od Jugoslavije, s Italijom. Ovaj Mačekov prijedlog iz marta
1939. se u tom pogledu razlikuje. Otcjepljenje se ovdje predvidalo
samo u slučaju ako ne uspiju pregovori s Beogradom i ono bi bilo
izvedeno uz podršku Italije. Hrvatska bi tada stupila u odredene veze
s Italijom, kao što je naprijed navedeno. Ovo je bio prijedlog koji je
svakako mogao izazvati veće interesovanje Rima nego što je bio plan
koji je iznesen prilikom prvog Karnelutijevog puta u Rim, pot-
kraj 1938.
Sam Maček u svojim memoarima i u izjavi Hoptneru sasvim
drukčije prikazuje ove Canove navode. On tvrdi da inicijativa za ove
razgovore nije diošla s njegove strane. Prema njemu, u martu 1939.
Karneluti ga je sam posjetio i izjavio da putuje u Rim, ponudivši pri
tom, ako je potrebno, da učini kakvu uslugu. Na to ga je on, tvrdd
Maček, zamolio ako što može doznati da li je stvarno postojao kakav
tajni sporazum izmedu Cana i Stojadinovića, prilikom Canove posjete
1939. Karneluti u svojim izjavama pred organima narodne vlasti pak
potvrduje da je od Mačeka bio izričito poslan kod Cana s porukom
koju sam Karneluti, iz razumljivih razloga, nešto drukčije prikazuje
nego što je ona data kod Cana. Iz svega izlazi da je Maček stvarno
bio indcijator ovih kontakata i da je njegov prijedlog najvjerojatnije
glasio onako kako je to zabilježio Cano.20

88 J. B. H o p t n e r (n. dj., 139) piše da je Karneluti „m olto" Cana da

intervenira u Beogradu radi davanja autonom ije Hrvatim a. Medutim, iz Ca-
novih zabilježaka ne može se donijeti takav odredeni zaključak.
80 D etaljn ije vid. L j. В о ban, Oko M a čekovili pregovora s grofom
Canom, 339-40, 343—6.
 SPORAZUM ĆVETKOVlC — MACEK — JJg

3. Akcija и Londonu i Parizu

О rezultatima Krnjevićeve aktivnosti u Londonu i Parizu u ovom

razdoblju, na žalost, malo znamo. Bilo bi vrlo interesantno kad bi se
0 ovim rezultatima moglo nešto vise utvrditi, da se vidi kakav je u
tim momentima bio stav britanske i francuske vlade. Ovđ'je ćemo
iznijeti samo fragmentarne podatke коj ima raspolažemo. I ovi frag-
mentarni podaci pokazuju dia se ovdje nastupalo, naravno, sasvim
drugim prijedlozima i argumentima nego u Berlinu i Rimu.
Kako piše Jukić, krajem marta Maček ga je poslao kod Krnjevića
s informacijama о dotadašnjim Mačekovim odnosima s knezom
Pavlom i о novom njemačkom držanju, kao i instrukcijama za Krnje-
vićeve korake kod britanskih i francuskih zvaničnih faktora. Prema
Jukiću, u Mačekovim instrukcijama bilo je rečeno da se britanskoj
1 franouskoj vladi ukaže na hitnost rješavanja hrvatskog pitanja, u
kom bi smislu ove vlade trebalo da utiču na kneza Pavla.27 Jukić se
s Krnjevićem sastao u Londonu. On« piše da su „svi engleski krugovi
primiH izlaganja i obavještenja dr Krnjevića s najvećim zanimanjem
i pozomošću“ , ali ništa ne govori о tome s kirn je Krnjević tom pri­
likom razgovarao.28 Na osnovu jednog izvještaja jugoslavenskog po-
slanstva u Londonu vidi se da se K m jević tom prilikom sastao s vo-
dom opozicionih liberala A. Sinklerom. Ovaj je obavijestio jugosla-
vensko poslanstvo da mu je Krnjević „izložio suštinu hrvatskog pi­
tanja izjavljujući pri tom da i Hrvati i Srbi žele sporazum, dia Hrvati
nemaju namere da se obraćaju inostranstvu za potporu i da je ceo
narod za prijatejstvo sa zapadnim demokratijama“ . Iz drugog izvora
Poslanstvo je bilo obaviješteno da su Krnjević i Jukić „posetili i ne-
koliko političara“ . U izvještaju Poslanstva se dalje kaže da „ne iz­
gleda verovatno da ih je primio iko od članova vlade. U Forinj Ofisu
pak im je rečeno da Englezi shvataju teškoće Hrvata, ali da je glavna
želja Engleske da se sačuva jedinstvo Jugoslavije. Bili su primljeni
korektno i prijateljski, ali im je stavljeno do znanja da Engleska ne
želi da se meša u hrvatsko-srpski spor“ 29.
Poslije Londona K m jević i Jukić otputovali su u Pariz. Jukić piše
da su i u Parizu Krnjevićeva izlaganja saslušana s pažnjom, ali ne
spominje s kim se Krnjević sastao.:!0
Mačekova aktivnost u inostranstvu uoči pregovora s Cvetkovićem
imala je višestruko značenje. Ona je bila u okviru Mačekove taktike
da se ispita situacija i sondira teren na svim stranama, i u zemlji i u
inostranstvu. Ispitivanjem situacije u inostranstvu Maček je želio
pratiti na koji način se odvijaju odnosi medu velikim silama, speci-
jalno u pogledu Jugoslavije, odnosno Hrvatske. Posebno su ovdje od
interesa bili italijansko-njemaöki odnosi oko hrvatskog pitanja. Osim
što se iz razvoja odnosa velikih sila željelo izvući što više koristi, na
ovaj način, posebno kada je riječ о Njemačkoj i Italiji, mogle su se
ST I. J u к i ć, Hrvatska и burno proljeće.
28 Isto.
” D A S IP , L P —897, str. pov. 539, 24. V 1939, izvještaj otpravnika poslova
M inistarstvu vanjskih poslova. U izvještaju se kaže da je K rn je v ić bio „ne-
davno“ u Londonu i napom inje da Poslanstvo ima obavještenja prem a kojim a
je s K rn jevićem bila još jedna ličnost za koju se m isli da je ing. Košutić,
mada „izgled a verovatn ije da je to bio g. I. Jukić, diplomatski redaktor H rva t­
skog dnevnika“ . Stoga se, dakle, ovaj izvještaj vjerojatno odnosi na K rn je v ić e v
i Jukićev boravak u Londonu krajem marta.
80 K ao пар. 27.
8*
Uß — LJUBO BOBAN

saznati i stalno pratiti stvarne namjere ovih zemalja i opasnost koja

bi otud mogla da prijeti. S druge strane, ispitivanje vanjskopolitičke
situacije bilo je Mačeku potrebno i zbog toga dia bi mogao odmjeriti
svoje držanje u predstojećim pregovorima s vladom, odnosno s kne-
zom Pavlom. Bilo je potrebno utvrditi u kojoj mjeri vanjskopolitička
situacija nalaže popuštanje u zahtjevima, odnosno, koliko ona omo-
gućava da se zauzmu čvrste pozicije u pregovorima. Konačno, kon-
takti s Canom mogli su da budiu i jedna stalna rezervna pozicija s koje
se moglo ucjenjivati vladu i Namjesništvo. Vidjeli smo dia Maček
nije preuzimao nikakve obaveze prema Canu dok ne vidi kako će se
razvijati pregovori s Beogradiom.
Vanjskopolitička situacija utjecala je na Mačekovo držanje u
dvostrukom smislu: bilo je razloga koji su govorili za to da on bude
popustljiviji u svojim zahtjevima, a bilo je i drugih koji su govorili
za to da u svojim zahtjevima bude odlučniji. Već samo opće pogor-
šanje vanjskopolitičkog položaja Jugoslavije nalagalo je kruni da se
bez rezerve oprediijeli za sporazum i da bude primorana na ustupke.
Ovo pogoršanje vanjskopolitičkog položaja išlo je u prilog Mačekovim
pozicijama i tako što je na široj osnovi stvoreno uvjerenje о potrebi
sprazuma i time se umanjivao otpor svih onih faktora koji su bili pro­
tiv sporazuma s Hrvatskom seljačkom strankom, u smislu zahtjeva
koje je ona postavljala. Maček je vjerojatno računao s tim da u po-
goršanoj međunarodnoj situaciji još ne prijeti italijanski ili njemački
upad u Jugoslaviju.(Da nije trebalo oćekivati napad s ove strane, on
je mogao zaključiti 1 po tome što je u Berlinu bio odibijen, a u Rimu
mu savjetovano da stupi u pregovore s Beogradom. U slučaju da se
pripremao napad na Jugoslaviju prije bi se očekivalo da bi se Ma-
čekova suradnja prihvatila nego odbila.jJ njemačko-italijanskom anta-
gonizmu oko Hrvatske Maček je vidio izvjesnü garänclju s fe~strane.:!1
Sve je ovo omogućavalo Mačeku da može taktizirati i čekati dok knez
Pavle u što većoj mjeri ne pruži koncesije. A li ako nije prijetila tre-
nutna opasnost, ona je stalno bila prisutna. Ovo saznanje moralo je
djelovati na Mačeka da bude skloniji kompromisu. Pri svemu tome
treba u vidu imati i situaciju koja je vladala u Mačekovom pokretu.
Razvoj medunarodne situacije i uspjesi Njemacke i Italije ohrabrivali
su frankovačke elemente, u HSS i van nje, koji su zadiobijali sve veći
utjecaj u uslovima kada se nije radilo na rješavanju hrvatskog pita­
nja. Ovo je svakako bio razlog da je vodstvo HSS požurivalo spo^
razum.
31 U tom smislu M aček je govorio krajem marta Tupanjaninu. Prem a Tu-
panjaninovu pričanju J. Jovanović je zabilježio: „Z a nas H rvate položaj do­
bar . . . M i smo na putu Nem cim a i Italijanim a . . . K ako ovo? Pa, eto Nem cim a
neće dati Ita lija n i. . . A k o Italijan i uđu? — E tu je V eleb it i Z agorje i dve čete
pučkih ustaša baciće ih u m o r e ... Po bogu zar tako m is lite ? !... Da.“ (Zbirka
J. Jovanović, bilješka od 30. I I I 1939.) Uz jednu bilješku uz poruku koju je donio
„delegat iz Zagreba“ , što se vjerojatno odnosi na boravak Šuteja u Beogradu,
J. Jovanović je zabilježio: „Odreden utisak da hoće u borbu protiv Nemaca i
Italijana koji šalju preko Slovačke [?] agente u Zagreb — ali da to za sada neće.
M i znamo — kaže Dr M.[acek] da bi autonom ija — dobivena kao u Slovačkoj —
izazvala urnebesno oduševljenje za prve dve nedelje, a posle bi nastala po-
tištenost i beda.“ (Zbirka J. Jovanović, bilješka od 25. I I I 1939.)
Nakon jednog razgovora s Tupanjaninom J. Jovanović je zabilježio:
„Dr Tupanjaninu D r M aček rekao 17. I I I 1939 da odavno n ije imao ni direktnih
ni indirekt.[nih] sastanka i razgovora sa P.[rincom ] P.[avlom ]. I tražio da se
požuri je r u obrnutome slučaju može biti svašta. Nem ački agenti su na pragu.“
(Zbirka J. Jovanović, bilješka od 18. I I I 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIČ — MACEK — J] 7

Okupacija Cehoslovačke, kao što je rečeno, značila je opće po-

goršanje položaja Jugoslavije, bilo tako što su se u tome momentu V
mogle očekivati šire međunarcdne komplikacije i u vezi s tim ne-
posredna opasnost napada osovinskih sila na Jugoslaviju, bilo tako što
je ovim Jugoslavija dovedena u situaciju da s još većim obzirima
vodi svoju politiku prema osovinskim silama. Koliko god je slučaj
s Cehoslovačkom davao ohrabrenja Mačeku i razloga za uvjerenje
da će poslije ovog knez Pavle još vise biti primoran na sporazum i
koncesije, toliko je i knez Pavle smatrao da će ovaj primjer djelovati
na vodistvo HSS da pokaže veću spremnost na kompromis.32
Po svemu sudeći, knez Pavle nije pridavao veći značaj pretpo-
stavci da bi neposredno u vrijeme čehoslovačke krize moglo doći do
napada Italije ili Njemačke na Jugoslaviju. On je, pored ostalog, sva­
kako računao na ravnotežu italijansko-njemačkih interesa oko Jugo­
slavije, ali se ipak nije moglo isključiti da upravo zbog ovog antago-
nizma dode do napada na Jugoslaviju.33 Ako nije bilo straha od ne-
posredne opasnosti, strahovanje da uskoro može doći do širih među-
narodnih komplikacija, kojima bi mogla biti zahvaćena i Jugoslavija,
odražavalo se i na knezu Pavlu.34 On vjerojatno nije računao ni s ne-
kom stvarnom opasnošću da bi se vodstvo HSS u ovoj situaciji moglo
odlučiti na neke raddkalnije korake i obraćanje Njemačkoj. Stanje
odnosa izmedu Mačeka i njega nije bilo takvo da bi davalo razloga
za računanje s jednom takvom pretpostavkom. A li knez Pavle sva­
kako nije bio indiferentan prema tako raširenim glasovima о mo-
gućnosti njemačke intervencije u Hrvatskoj na zahtjev HSS ili bilo
kakvoj podršci Mačeku.35 Poznato je bilo da se Mačekovi zahtjevi

32 U razgovoru s J. Jovanovićem knez P a v le je prim ijetio: „Sto v i iz U.O.

ne idete u Zagreb u ne ukažete na prim er šta će s njim a biti.“ (Isto, bilješka
od 16. I I I 1939.) Drugom prilikom on je izja vio: „Ja sam kazao dr Subašiću, ako
se zem lja izd eli kao na kolačiće onda će ih lakše H itler progutati; ,ali spremate
masan zalogaj da ga lakše H itler proguta'.“ (Isto, bilješka od 26. I I I 1939.) Prem a
drugoj bilješci, J. Jovanović prim jećuje da se u Zagrebu misli kao da je ovo
izja vio m inistar dvora Antić, zbog čega se izražava negodovanje. (Isto, bilješka
od 25. I I I 1939.)
33 Vid. str. 136.
34 Vid. FRUS, 1939, I, 82, razgovor am eričkog poslanika s knezom Pavlom ,
20. I I I 1939.
зв K ošutićeva posjeta Pragu i B ratislavi tih dana bila je razlog više za
ovakva nagadanja. C inile su se prognoze kao da je ova Košutićeva posjeta bila
u vezi s proučavanjem rezultata i tehnike otcjepljen ja Slovačke kako bi se
ova iskustva m ogla prim ijeniti u H rvatskoj. (Vid. FRUS, 1939, I, 82, izvještaj
am eričkog konzula u Zagrebu.) U razgovoru s J. Jovanovićem knez P a vle je
skrenuo pažnju na izvještaj iz Praga da je Košutić prešao u Čehoslovačku
bez pasoša. (Zbirka J. Jovanović, bilješka od 26. I I I 1939.) Sam Košutić de-
m antirao je razna nagadanja u vezi s n jegovim putom i u izja vi agenciji A vas
tvrdio da je put imao isključivo privatni karakter. (Le Temps, 30. I I I 1939,
СРВ, IV, 31. I l l 1939.)
Spomenuli smo da su se širile n ajrazličitije kombinacije i glasovi о na-
m jeram a vodstva HSS da se obrati inostranstvu. Simptomatično je tako bilo
pisanje D e jli heralda (Daily Herald, 25. I I I 1939, СРВ, IV , 28. I l l 1939), koji je
pod naslovom Sudbonosni sastanak Hrvata pisao: „Danas se u Zagrebu sastaju
prvaci H rvatske narodne stranke da odluče hoće li se obratiti Nem ačkoj ili Ita-
liji da dobiju pomoć radi obezbedenja svoje slobode, koju traže od jugosloven-
ske vlade. Izaslanici koje su H rvati poslali u R im i Berlin vratiće se u Zagreb
u toku dana i podneti izveštaj о ponudenim im uslovima za pomoć od strane
dveju fašističkih prestonica.“ Zatim se nastavlja: „Vod stranke, dr Maček, od-
lučno je p rotiv toga da se usvajaju isti postupci koje su bili u svojili Slovaci u
113 — LJUBO B O BA N

u Rimu i Berlinu ne podržavaju. A li mogućnost da se Maček obrati

za pomoć ovoj strani, kao i mogućnost da se njegovi zahtjevi pri-
hvate, i uopće mogućnost da dogadaji u Hrvatskoj poprime kakav
nepovoljan i neočekivani tok, postojala je kao opasnost koja se stalno
imala u vidu. Još veću opasnost knez Pavle je video u tome da Ju­
goslavija bude stavljena pred sire medunarodne komplikacije i even-
tualno i sama bude uvučena u njih, a da prethodno ne bude postignut
sporazum о rješenju hrvatskog pitanja. Za ocjenu kneževa držanja
bilo bi vrlo važno ustanoviti u kolikoj mjeri je on i stvarno pretpo-
stavljao da bi se vodstvo HSS moglo obratiti Njemačkoj i Italiji i ko-
liko je pretpostavljao da bi ta pomoć mogla biti pružena. Još intere-
santnije bi bilo utvrditi da li je i koliko knez Pavle bio obaviješten о
akcijama koje je Maček poduzimao u Rimu i Berlinu. V. Hagen
(W. Hagen) tvrdi da su svi Bombelesovi razgovori s Canom bili po-
znati jugoslavenskom Generalstabu. U tom slučaju oni su bili po-
znati i knezu Pavlu.30 Hagen dalje navodi da su ovi razgovori isto
tako bili poznati i njemačkoj obavještajnoj službi koja se infiltrirala
u Generalštab.37 Ukoliko je ovaj podatak stvarno tačan, knez Pavle
je preko Bombelesa, koji se predstavio kao Mačekov agent, mogao da
vidi italijanske namjere prema Hrvatskoj i da prema tome odreduje
svoje držanje prema Mačeku.38
Cehoslovačkoj, to jest da se traži ,zaštita‘ iz inostranstva. Medutim, beogradska
vlada bila je tako spora u rešavanju hrvatskih zahteva, da je sum njivo da li
će ta vlada uspeti da za eventualne koncesije pridobije sadašnje svoje prista­
lice. N a jb o lji rezultat k oji se m ože očekivati od zagrebačkog sastanka, to je da
beogradska vlada dobije još nekoliko dana da bi mogla učiniti neophodno
potrebne koncesije i na taj način sačuvati H rvate u granicama Jugoslavije.“
N ije isključeno da su se ovakvi glasovi i nam jerno širili od M ačekove okoline
u cilju pritiska na Beograd. A kao što je poznato, Karneluti je upravo tih dana
(20. I l l ) bio u Rimu.
80 P o dolasku ustaša Bombeles je bio uhapšen. Slavko K vatern ik u izja v i
pred organim a narodne vlasti (7. I I 1947) navodi da je od šefa štaba General-
komande u Beču pukovnika M era vilje (M eraviglia) bio zam oljen da isposluje
oslobodenje Bombelesa. K ad je u vezi s ovim došao kod Pavelića, izja v lju je
K vaternik, ovaj mu je odgovorio: „D iži ruke od ovoga smrada, a isto tako i go-
spodin pukovnik, Bombeles je m oj uhapšenik, je r je on vršio četverostruku
špijunažu i to kao član I.Intelligence] s.[ervice-a], kao pouzdanik kneza Pavla,
kao pouzdanik grofa Ciana i kao moj pouzdanik.“ (A —V II, I. O, 9, 7/15.)
87 W . H a g e n , Die Geheim e Front, L in z—W ien 1950, 210.
88 M ilovan ović piše: „N a rešenje .hrvatskog pitanja' P avla je nagonio još
jedan momenat. Njem u su, naime, bili dobro poznati kontakti i razgovori koje
je M aček u to vrem e održavao i vodio sa ljudim a bliskim fašističko-nacističkim
diktatorim a u cilju otcepljenja Hrvatske. Uspešan razvitak ovih razgovora m o­
gao je da dovede i do konkretnijih pregovora koji su se bili m ogli završiti za-
ključenjem nekog nepoželjnog sporazuma između Mačeka i Musolinija, a možda
i Hitlera, što Pavlu n ije nikako konveniralo. On je celu Jugoslaviju smatrao
za svoju prćiju, sa kojom, kad mu zatreba, može sam on lično trgovati radi ispu-
n jenja sopstvenih ciljeva.“ (N. B. M i l o v a n o v i ć , n. dj., 176—177.) Autor,
medutim, ne navodi ni jednog podatka iz koga bi se m oglo vid je ti da su M a-
čekovi kontakti s Canom doista bili dobro poznati knezu Pavlu.
„V o jn i krugovi u Beogradu,“ piše D. В i b e r, „isto tako, strahovali su
od mogućne intervencije Nemačke. ,Bojazan se naročito p ojavila zbog toga‘,
rečeno je u p overljivom izveštaju G lavnog generalštaba, ,što se pročulo da su
frankovci i Pavelićevi ostali sim patizeri bili za to da se kancelar g. H itler
pozove da prim i Protektorat nad Hrvatskom [. ..] veći deo pristalica HSS —
isključivi separatisti (medu onima naročito frankovci) traže za Hrvatsku pot-
punu autonomiju [...] i traže od dr Mačeka, u slučaju da Beograd ne zadovolji
njihove zahteve u pogledu samostalnosti Hrvatske, da i on postupi slično kao
dr Tiso u pitanju samostalnosti Slovačke'. G lavni generalštab je još aprila
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — Ц д

1939. g. računao s mogućnošću da ustaše zajedno s nemačkom m anjinom u

H rvatskoj povedu kampanju protiv C vetkovićeve vlade i da bi u tom slučaju
nemačka manjina, slično kao u Slovačkoj, odigrala svoju ulogu pre prokla-
m acije nezavisnosti,“ (D u š a n B i b e r. Ustaše i T re ći Reich, Jugoslovenski
istorijsk i časopis, 2/1964, 53. U vezi s ovim Biber se poziva na izvještajc G lav-
riog generalštaba, za mjesec maxi; i april 1939, koji se nalazi u V II.) Iz ovih se
podataka ne može razabrati kao da je Generalstab bio obaviješten о M ačeko-
v im vezam a s Rimom, već se samo pretpostavlja da bi se m ogle tražiti veze
s Berlinom.
 V glava

PROGRAM CVETKOVICEVE VLADE U HRVATSKOM PITANJU

I STAV VODSTVA HSS PREMA V LA D I

1. Sastav i karakter Cvetkovićeve vlade

Vlada koju je( 5. februara obrazovao D. Cvet.ković bila je pre-

težno sastavljena od pristalica JRZ i manjim dijelom od onih za koje
se smatralo da ne pripadaju nijednoj partiji (Cincar-Marković, M. Ne-
dić, a donekle se to smatralo i za V. Ružića). Otkazivanje povjerenja
Stojaddnoviću nije, prema tome, imalo za rezultat i nepovjerenje
prema JRZ, koja je bila nosilac i ove nove vlade. Politička osnovica
vlade bila je uska već samim tim što je ona bila povjerena samo JRZ.
Osim toga, njena politička baza bila je slaba i zbog situacije koja je
vladiala u JRZ, koja je udaljavanjem Stojaddnovića bila znatno osla-
bljena. U njoj su sada veću ulogu zadobili Korošec i Spaho, naročito
ovaj prvi. Cvetković je u velikoj mjeri bio doveden u ovisnost о ovoj
dvojici.
Ako se uz usku političku osnovu na koju se oslanjala Cvetkovi-
ćeva vlada doda još i njen personalni sastav, onda se odmah nametalo
pitanje kakav je smisao ove promjene i kakav zadatak će imati ovakva
vlada. Opći je utisak bio da Cvetkovićeva vlada nije na onom nivou na
kome bi trebalo dia bude vladia u takvoj situaciji. I prije nego što je
vlada objasnila svoj program moglo se vidjeti da je hrvatsko pitanje
jedno od najvažnijih pitanja nove vlade. To se vidjelo već iz toga što
ßu u novu vladu ušli oni ministri koji su svoju ostavku u Stojadino-
vićevoj vladi obrazložili neslaganjem s politikom vlade u hrvatskom
pitanju. Ali odmah se postavljalo pitanje da li ovakva vlada može biti
ozbiljan nosilac ovog zadatka i kakvi su njeni stvarni izgledi za spo­
razum s Hrvatskom seljačkom strankom. Zbog svega ovog mogle su
se činiti razne pretpostavke u pogledu uloge Cvetkovićeve vlade. Dvije
pretpostavke bile su pri tom najznačajnije. U jednom slučaju moglo
je to značiti da je knez Pavle namjemo formirao ovakvu slabu vladu
s ciljem da taktizira i odugovlači rješavanje hrvatskog pitanja. S je-
dne strane, vladi bi se dao zadatak da pride rješavanju hrvatskog pi­
tanja, a, s druge, njen autoritet bio je takav da ona taj zadatak ne bi
\ mogla ostvariti. U drugom slučaju moglo se pretpostaviti d'a je knez
Pavle doveo ovako slabu vladu da bi bez smetnji mogao ostvarivati
svoj plan о sporazumu s Mačekom. Ovo je stvarno i bio slučaj. Odlu-
čivši da sav posao oko sporazuma što vise zadrži u svojim rukama i
pod svojom kontrolom, knez Pavle je namjemo doveo takvu vladu
koja mu neće biti prepreka za ostvarenje njegova plana. Zadatak
vlade bio je da otpravlja tekuće poslove, a njenog predsjednika dia
 SPORAZUM CVF.TKOVIC — MACEK — J21

butte izvršilac kneževih planova za sporazum s Mačekom. Cvetković

se pretvorio u neku vrstu kneževog kurira. Sama vlada kao cjelina
faktički nije imala nikakvu ulogu u toku pregovora. Knez Pavle se
odlučio na to da cijelu stvar uzme u svoje ruke ne samo iz svojih
vlastitih ambicija i želje da se posao oko sporazuma što vise ubrza
već i stoga što je i sam Maček želio da pregovara samo s knezom
Pavlom i da kneza što više angažira u ovom poslu. Od samog početka
moglo se pretpostaviti da Cvetkovićeva vlada nije zamišljena kao neka
stabilna politička vlada, već kao prelazna vlada.

2. Vladina deklaracija

Upravo zato što se nije znao tačan karakter i cilj Cvetkovićeve

vlade, s posebnom pažnjom očekivala se vladiina deklaracija. Za-
pravo, svakako se očekivalo da de u vladinoj deklaraciji dominirati
hrvatsko pitanje, ali je bilo pitanje na koji način će ga vlada postaviti
i kakav će se postupak za to predvidjeti i kakve ambicije vlada u tom
pogledu ima. Vlada se Skupštini svojom deklaracijom predstavila
16. februara. U deklaraciji su bila obuhvaćena tri osnovna pitanja —
yititnasnja politika, ekonomsko-fin aneij ska pi tan -ja i vanjska politika.
Ü vezi s ekonömsko-fmancijskim pitanjima samo je uopceno receno
da će vlada podiuzeti mjere radi uspostave budžetske ravnoteže, da će
poduzeti mjere koje treba da stvore uslove „za što bolji privredni
napredak zemlje“ , da će se pokloniti pažnja javnom kreditiranju,
poboljšanju uslova za razvitak nacionalne štednje i obezb jeden je sta-
bilnosti novca. U dijelu deklaracije о vanjskoj politici rečeno je da
će se nastaviti dotadašnja vanjskopolitička orijentacija.
Najznačajmji dio vladine deklaracije bio je onaj koji se odnosio
na vladin program u hrvatskom pitanju. Pošto je u početku istaknuto
da je vlada „obrazovana najvišim poverenjem Kraljevskog Namje-
sništva“ , u deklaraciji se nastavlja da je ova vlada „došla sa jednom
specijalnom misijom: da pristupi konsolidovanju naših unutrašnjih
prilika, da pripremi i pristupi rešenju onih problema, koji ovu kon-
solidaciju uslovljavaju i da preko toga prikupi sve narodne snage,
koje su se do sada uzaludno u medusobnom trvenju trosile [ . . . ] “ . „Na
tome putu,“ kaže se dalje, „jedno cd glavnih pitanja je nesumnjivo
eredivanje odnosa u pogledima koji već dvadeset godina postoje kod
braće Hrvata na osnovne probleme naše državne politike.“ U pogledu
principa kojima će se vlada u tom svom zadatku rukovoddti u dekla­
raciji se kaže: „Stojeći na principu da medu nama moraju biti stvo-
reni stalni, bolji i čvršći cdnosi u pogledu sudelovanja u državnom
životu na bazi pune jednakosti i ravnopravnosti vodeći pri tome ra-
čuna о važnim momentima naše istorijske prošlosti, Kraljevska vlada
smatra da sporazum sa Hrvatima kao hrvatsko pitanje mora biti
njena jasna i odlučna politika. Prema tome već prethodmi radovi na
ovome velikom putu moraju biti takvog karaktera, da odluöno ostave
na stranu sve metode prošlosti, koje su ovaj najvažniji, državni, unu-
trašnji problem raznim taktiziranjima udaljavali od njegovog pravog
resenja. Kraljevska vlada veruje da se ovim putem može stvoriti so-
lidna baza za jednu novu orijentaciju naše unutrašnje politike.“ 1

1 Beleške NS, 1939, I, 76.

122 — LJUBO B O B A N

Deklaracija je sama po sebi bila dosta neodredena, nejasna, na-

ročito kad je riječ bila о pitanjima na koji način vlada namjerava da
pride rješavanju hrvatskog pitanja. Pored svih tih nejasnoća vladina
deklaracija bila je vrlo karakteristična u vise pravaca. Prije svega, to
je bio prvi slučaj da je jedna vlada na taj način pristupila hrvatskom
pitanju i njegovo rješavanje označila kao svoju specijalnu misiju.2
S druge strane, formulacijom da se pri rješavanju hrvatskog pitanja
mora vodiiti računa ,,o važnim momentima naše istorijske prošlosti“
nagovještavalo se da vlada usvaja nove koncepcije nasuprot koncep-
ciji državnog i nacionalnog unitarizma kao osnovne programatske baze
svih dotadašnjih vlada i same JRZ, iz čije sredine je proistekla nova
vlada. Konačno, značajan momenat predstavljala je i naglašena odluč-
nost vlade da se u tome poslu pride sasvim novim metodima i napusti
svako taktizirauje.

3. Stav vodstva HSS prema vladinoj deklaraciji

Vodstvo HSS oče-kivalo je Stojadiinovićev pad i vjerojatno bilo

upoznato s tim da na njegovo mjesto dolazi Cvetković.3 Može se
pretpostaviti da je od strane vodstva HSS dato do znanja knezu Pavlu,
izričito ili prećutno, da bi se s odobravanjem prihvatio Cvetkovićev
dolazak. Obrazovanje nove vlade moglo je u vodstvu HSS, i pored
svih ograda, da bude primljeno sa zadovoljstvom iz vise razloga, od
kojih su najvažnija tri: 1) već samim tim što je ovo značilo udalja-
vanje Stojadinovića; 2) što je do ove prom jene vlade došlo kao re-
zultat prethodnih Mačekovih razgovora s knezom Pavlom i kao znak
da je ovaj prišao izvršavanju datih obećanja; 3) što je ostavka peto-
rice ministara u Stojadinovićevoj vladi bila motivirana njihovim ne-
slaganjem s vladinom politikom u hrvatskom pitanju i što su ti mi-
nistri ušli u novu vladu, što je trebalo da znači da se vlada već time
moralno vezala u pogledu hrvatskog pitanja. No pored ovih očitih
razloga za pozitivan stav prema promjeni vlade, štampa HSS nije bez
većih rezervi pisala о novoj vladi. „Motivacija ostavke dra Mehmeda
Spahe i drugova,“ pisao je Hrvatski dnevnik, „da treba pristupiti de-
finitivnom rješenju hrvatskog pitanja, nesumnjivo sadrži konstataciju
jedne činjenice, koja se ne može poricati [ . . . ] . Isto tako je točno,
da je Stojadiinovićeva vlada predstavljala i zapreku za rješenje hrvat­
skog pitanja [...]. Dragiša Cvetković je pripremanje puta i što sko-
rije definitivno rješenje pitanja sporazuma s Hrvatima naznačio kao
politički dio programa svoje vlade. To je načelna izjava. Hrvatsko
stanovište već je više puta jasno izraženo u izjavama predsjednika
dra Vladka Маска.“ List zatim nastavlja da Maček još nije iznio svoje
gledište prema novoj vladi, pa se zasada i ne iznosi stanovište HSS о
* Osvrćući se na vladinu deklaraciju dr Đorđe M arković je izjavio u skup-
štinskoj debati: „C uli smo Deklaraciju K ra ljevsk e vlade kojom možemo biti
potpuno zadovoljni, je r od našeg U jed in jen ja pa do danas ovo je prva Vlada,
koja je jasno priznala da već 20 godina postoje kod naše brace posebni po- j
gledi na tem eljne problem e državne politike, a isto tako od osobite je važnosti
za ovu Deklaraciju, da postoji jedan pasus, k oji do danas nije bio ni u jednoj
Deklaraciji. Taj pasus govori, da se mora voditi računa о važnim momentima
istorijske prošlosti i da sporazum о hrvatskom pitanju neće biti više taktizi-
ranje nego program državne politike.“ (Isto, 212; vid. Slovenec, br. 42a.
19. II 1939.)
8 Vid. nap. 155/11.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — J23

toj vladi, već samo neke napomene.4 Dva dana kasnije, osvrćući se
na sastav Cvetkovićeve vlade, Hrvatski dnevnik konstatira dia je ona
sastavljena od pristalica JRZ kao i Stojaddnovićeva vlada; da je slu-
žbeno konstatirano da će nova vlada uglavnom nastaviti rad pret-
hodne; da i nova vlada, što je politički najvažnije, stoji na stanovištu
Ustava iz 1931. i da de, prema tome, i njen program za rješavanje
hrvatskog pitanja biti u granicama toga Ustava; da nova vlada stoji
na stanovištu državnog i narodnog jeddnstva. „Može se dakle ra-
spravljati samo о tome, kako će ona shvatiti i u praksi primjenjivati
to naöelo.“ 5
U izjavi nakon vladine dieklaracije Maček je ukazao da u njoj
ipak ima izvjesnih elemenata po kojima se razlikuje od deklaracija
prethodnih vlada. Uredniku Hrvatskog dnevnika on je izjavio: „Nema
ničega novoga u ovoj deklaraciji, što ne bi bilo rečeno u izjavama ra-
nijih vlada. Ona pominje, istina, hrvatski problem, ali ne kaže na koji
način bi se on imao rešiti. A li ono što je najvažndje, u ovoj deklara­
ciji nema onih banalnih fraza о ,nacionalnom i državnom jedinstvu‘.
Bilo bi zaista pogrešno srriatrati ovo kao korak n napred', ali ja ipak
nalazim da je ovo jedan polu-obrt na dobru stranu.“ 0 Ova Mačekova
izjava bila je štampana u prvom izdianju Hrvatskog dnevnika, ali je
poslije pretcenzure podban Mihaldžić u ime Cvetkovića zamolio Ma-
čeka da izjavu povuče, na što je ovaj pristao, ali je izjava već bila
preko agencije Avas objavljena u stranoj štampi, dok u domaćoj
štampi nije bila objavljena.7 Hrvatski dnevnik je ponavljao ono što je
bilo rečeno u Mačekovoj izjavi. Ovaj list je pisao da su slične dekla-
racije i ranije donošene, ali и praksi nije bilo promjena. Deklaraciji
se zamjeralo što „ništa konkretno ne govori о organizaciji države i na-
činu, kako bi se imalo provesti njeno uredenjef...]“ . Hrvatski dnevnik
je u isto vrijeme о deklaraciji isticao i pozitivna gledišta. Tako se
konstatira da deklaracija „sadiržava uvijenu, ali ipak jasnu osudu
lošeg rada i propusta kroz ovih dvadeset godina“ . Osvrćući se na ovaj
ddo dieklaracije u kome se govori о vladinoj odlučnosti da se u pri-
stupu hrvatskom pitanju napuste metode prošlosti, list primjećuje:
* H rvatski dnevnik, br. 994, 7. II 1939.
8 Isto, br. 996, 9. I I 1939. Uoči vladine deklaracije H rvatski dnevnik je
pisao: „D eklaracija vlade Dragiše C vetkovića zanima nas Hrvate, je r želim o
znati, kako ona prikazuje svoje nam jere i kako form ulira svoj program. N a ­
kon toga ćemo i mi moći zauzeti stanovište prema toj deklaraciji. Deklaracija
će na hrvatskoj strani biti savjesno pi'oučena i prema načelnim pitanjim a u
njoj iznesenim, izn ijet će se i hrvatsko stanovište. A ko se ta stanovišta budu
poklapala, nitko od H rvata ne m ože im ati ništa p rotiv toga. A li s tim e neće
biti sve svršeno. Nakon izjava slijedit će djela. A mi ćemo ta djela prosudivati
i po njim a ćemo još bolje upoznati nam jere sadašnjeg režima.“ (H rvatski dnev­
nik, br. 1004, 17. II 1939.)
8 D. C v e t k o v i ć , Srpsko-hrvatsko pitanje i putevi sporazuma, 20.
7 H. Krizm an, Dnevnik, 18—19. II 1939. U rednik H rvatskog dnevnika,
dr I. J a k o v l j e v i ć , о tom e je pisao: „D r M aček je bio rezerviran. V ladina
ga je deklaracija zadovoljila samo onim, čega u njoj n ije bilo. U tome m i je
smislu bio dao i kraću izjavu za H rvatski D nevnik. Pošto sam otklonio posre-
dovanje predstavnika Presbiroa, da se ta izjava ne objelodani, stupio je na
površinu tadašnji vršilac dužnosti bana, sadašnji m inister unutrašnjih poslova
Stanoje M ihaldžić, koji se stavio u vezi s predsjednikom vlade. Rečeno mi je,
da će predsjednik vlade u proračunskoj raspravi nadopuniti deklaraciju i da
će dr. M aček nadopunom biti zadovoljniji. Dr. Maček, pošto sam ga о svemu
obavijestio, pristao je, da se njegova izjava povuče. Ipak je ostalo stotinjak
istisaka Hrvatskog Dnevnika, koji nisu bili stavljeni u promet, [...].“ (1 1 i j a
J a k o v l j e v i ć , Hrvatska narodna individualnost kroz vjekove, Savrem enik,
X X V III, 2/1940, 39.)
124 “ LJUBO BOBAN

„I to je onaj okret u pravu stranu, koji je i predsjednik dr Maček

konstatirao.“ Hrvatski dnevnik na kraju rezimira: „Као što se vidi,
vladina se deklaracija kretala u opdm linijama. U njoj su izražena
neka načela djelomiöno jasnije, djelomično nejasnije. U deklaraciji
ima praznina, koje se mogu i naknadno ispuniti, ali se u njoj ne na-
laze ni neke stereotipne fraze, od kojih su, kao od kostobolje, bolo-
vale gotovo sve političke izjave guvernamentalnih faktora iz Beo­
grada. A to je svakako bolja strana ove deklaracije, kojom je Cvetko-
vićeva vlada narisala samo neke obrise svoje politike. Trebat će dakle
još dosta toga razjasniti i nadopuniti da se diobije jasnija slika kako
vlada Dragiše Cvetkovića gleda na najvažnije političke probleme.“ 8
Zamjerajud vladinoj deklaraciji što u njoj nije jasno formulirano
na kojim osnovama se želi prići rješavanju hrvatskog pitanja, Hrvat­
ski dnevnik je u nekoliko navrata iznosio osnovna gledišta u tom pi­
tanju, kako ih je zastupalo vodstvo HSS. Medutim, ni za Hrvatski
dnevnik se ne može reći da je ova gledišta baš jasno izložio. U broju
od 24. februara ovaj list je iznio osnovna načela na kojima je moguće
postizanje sporazuma, označavajud ih kao osnovna teoretska gledišta.
Ističe se da hrvatski narod ima svoju vlastitu nadonalnu individual-
nost i svijest о vlasti toj dtržavnosti i, što iz toga proizlazi, svoju vla­
stitu volju. „Postoje dvije volje, koje su došle u sukob. Volja hrvat­
skog naroda hoće da se provede u djelo, druga to prijed. Eto, u tom
je sva bit hrvatskog pitanja.“ „U sadašnjoj zajednici naroda srpskog,
naroda hrvatskog i naroda slovenskog glavni je preduvjet, da se može
riješiti hrvatsko pitanje, da se na svim stranama prizna da postoje
razne narodne individualnosti, od kojih svaka imade svoju volju. Ako
se sve ovo prizna, onda je već znatno olakšan postupak, u kojem se
imade riješiti hrvatsko pitanje.“0 U ovom postupku prvo pi tang e
koje se postavlja jeste pitanje tko ima pravo predistavljati pojedini na­
rod, tj. postavlja se pitanje legitdmadje. Kad se to pitanje riješi, onda
onima koji imaju legitimaciju mora se priznati ravnopravnost, koja
8 H rvatski dnevnik, br. 1005, 18. II 1939.
8 U istom članku u vezi s tim se kaže: „K ak o izgleda, tem eljni zahtjev za
rješenje hrvatskog pitanja, zahtjev, da se hrvatskom narodu prizna posebna
Individualnost. uglavnom je priznat. Istina, prema riječim a onih, koji i danas
govore о narodnom jedinstvu, nije ovaj zah tjev općenito prihvaćen. Ipak izgleda
da je pretežan i politički najodlučniji dio onih, koji dolaze u obzir kod rje-
šavanja hrvatskog pitanja stvarno priznao ovu posebnu individualnost.“
U drugom broju, navodeći da se više puta pokušavalo razbiti opoziciju u
Hrvatskoj, ali bezuspješno, list nastavlja: „N e preostaje dakle ništa drugo nego
prim iti to na znanje i tražiti sporazum, koji će, ako do njega dode, imati v ri-
jednost upravo u tome, što će iza njega stajati cijela snaga jednog naroda.
N e može to biti nikakva nagodba na tem elju nejednakosti, kao što je na pri-
mjer bilsLJli'Vatska-ugarska nagodba, koja je od prvog dana nosila u sebi
idicu smrti i koja se na drugoj strani osvetila u najkritičnijem času. Do spo­
razuma s hrvatskim narodom može doći samo na tem elju ravnopravnbsti. Uz
srpsku narodnu individualnost postoji i hrvatska narodna individualnost.
Uz srpsku državnu misao postoji i hrvatska državna misao. N jih treba
pom iriti i uskladiti tako, da jedna ne bude uperene p rotiv druge nego da oba-
d vije služe jednom višem, zajedničkom cilju, ravnopravnosti i slobodi jednako
naroda hrvatskog kao i naroda srpskog. O b advije su id eje svakom narodu
jednako drage i sastavni su dio ne samo n jegove prošlosti nego i njegovog
sadašnjeg osjećaja. Uskladiti ove d v ije ideje, priznati svakoj jednaku vrijed -
nost i povesti politiku, koja će donijeti pravdu jednako narodu hrvatskom kao
i narodu srpskom, to je zah tjev vremena i sadašnje situacije, a u tome je i
ključ za izlazak iz napetosti, koja je, što dalje, postajala sve veća. Stojadinović
toga nije razum io i zato je morao ići. Budućnost pripada onima, koji tu misao
shvate i prema njoj udese svoj rad.“ (H rvatski dnevnik, br. 1001, 14. II 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — J25

jedino može da omogući sporazum. „Sporazumom se,“ piše dialje

Hrvatski dnevnik, „imade riješiti organiziranje državne vlasti. Kako
je hrvatski narod posebna individualnost, to se državna vlast može
organizirati tako, da se podijele djelokruzi: Jedan djelokrug mora biti
u kojem će odlučivati samo jedina volja, a dirugi, u kojem će zajedi-
nički odlučavati sve volje. To znači: Mora se država organizirati tako,
da za jedan dio poslova, koji pripadaju državnoj vlasti i koji će se
vršiti na teritoriji hrvatskog naroda, bude odlučna njegova volja, da-
kle da ti poßlovi budu posebni, a onda da za drugi dio poslova bude
odlučna volja svih zajedno.“ List na kraju ističe da sporazum о hrvat­
skom pitanju dolazi u obzir samo u slučaju ako se primijene spome-
nuta načela.10
U to vrijeme učestali su glasovi i u domaćoj i u stranoj štampi
da se Maček odrekao revizije Ustava i da je spreman na sporazum i bez
toga. Iako Maček u tom momeotu stvarno nije pomišljao na reviziju
Ustava, Hrvatski dnevnik je upomo demantirao pisanje domaće i
strane štampe.11 A li pored tog kategoričkog demantiranja u Hrvat­
skom dnevniku nalazili su se i napisi koji su govorili о spremnost!
vodstva HSS da se primi i drukčija procedura za sporazum. Osvrćući
se na pisanje Vremena da je Maček odustao od zahtjeva za ukidanjem
Ustava kao prethodnim uslovom za sporazum, Hrvatski dnevnik je
odgovorao: „Poznato je medutim, da predsjednik dir Maček nije u
tome smislu uopće davao nikakvih izjava te da je stoga neumjesno
govoriti о odustajanju od bilo čega. Dok se eventualno ne ustanovi
kakva druga jednako uspješna procedura, dakle dok se sada pred-
videna procedura ne zamijeni možda kakvom drugom, jednako brzom,
p:i ako je moguće i bržom, ali svakako jednako uspješnom, naravno
je, da sve ostaje po starome.“ 12 Ovakvo držanje Hrvatskog dnevnika
dade se objasniti razumljivom željom vodstva HSS da se prema Cvet-
kovićevoj vladi postavi na što čvršće pozicije, pogotovo u momentu
kada se još nije znalo kakvi su njeni stvami ciljevi. S druge strane,
naglašavanje ove odlučnosti bilo je sračunato i radi efekta u stra-
načkim redovima, naročito u vezi s propagandom frankovaca protiv
vodstva HSS da je odiustalo od osnovndh zahtjeva.
Stampa HSS primila je Cvetkovićevu vladu kao vladu čiji je za­
datak samo da izvrši odgovarajuće pripreme za rješavanje hrvatskog
pitanja, kao što se to moglo shvatiti i po jednom mjestu u vladinoj
deklaraciji i kao što je to bilo dominirajuće mišljenje u domaćoj i u
stranoj štampi. U vodstvu HSS smatralo se da Cvetkovićeva vlada
nema takvog autoriteta koji bi joj omogućio da bude i nosilac spo­
razuma о hrvatskom pitanju. Osvrćući se na vladinu deklaraciju Po-
litički vjesnik je pisao: „Ova vlada, koja već po svome personalnom
sastavu pokazuje da ima obaviti neke prethodne radnje i stvoriti
bazu, s koje bi se imalo dalje poći, ima biti kratkoga vijeka. Smatramo,
da bi bilo veoma opasno i pogrešna politika vlade obzirom na zadatak
kojega si je postavila, ako bi ona produžavala rokove svojega tra-
janja i nastojanja, da se njezina privremenost što više produži. N je -
zin je kredit fcratak.“ 13 U istom smislu pisao je i Hrvatski dnevnik.14
10 Isto, br. 1011, 24. II 1939; vid. i br. 1025, 10. I I I 1939.
11 Vid. na pr. Hrvatski dnevnik, br. 1015, 28. II 1939.
,a Isto, br. 1006, 19. II 1939.
P o litič k i vjesnik, br. 10, februar 1939.
14 U broju 998, od 11. II 1939, dakle p rije vladine deklaracije, Hrvatski
dnevnik je pored ostalog pisao: „N a hrvatskoj strani u vijek je postojala pri-
126 — LJUBO boban

Uoči najavljene Cvetkovićeve izjave u Skupštind, iz koje su se oce-

kivala nova objašnjenja vladdne zadiaće i razjašnjenje vladine dekla-
racije, ovaj list je pisao: „Prema onome, što je do sada izneseno, a i
prema samom slovu deklaracije, Cvetkovićeva vlada nema zadaću
napraviti sporazum s Hrvatima. Njezina je misija pripremiti puteve
do toga sporazuma.“ 16
Tako je bilo rašireno mišljenje da će rješavanje hrvatskog pi­
tanja proći kroze nekoliko faza.lc Napominjući da je zadatak Cvetko-
vićeve vlade samo da izvrši pripremne radnje, Hrvatski dnevnik je
pisao da se pripremanje puteva „može vršitd istodobno na dva načina:
odistranjivanjem dosadašnjih zapreka i stvaranjem novih preduvjeta“ .
Sto se prvih tiče, to bi se imalo izvesti tako da se isprave razne po-
greške i nepravde „sredstvima, koja omogućuju i sadašnje državno
uredenje“ , a što se tioe stvaranja novih preduvjeta, to se „može oba-
viti pozitivnim zahvaćanjem u sadasnje političke prilike. Konačno
otstranjenje sviju poteškoća i uvodenje novog stanja putem spora­
zuma može se pak provesti samo novim radikalnim mjerama.“ 17 Još
prije vladine deklaracije u štampi HSS naglašavalo se da bi prvi
korak nove vlade trebalo da budte vraćanje svih onih činovnika i na-
mještenika koji su u velikom broju izgubili mjesto zbog toga što su
glasali za opozicionu listu. Izvjesne vladine mjere u tom smislu bile
su pozdravljene.18 U istom smislu pisalo se i nakon vladdne deklara-
pravnost za izm jenu misli, ali naravno samo s onim faktorima koji su pozvani
da kažu svoje m išljenje i koji su spremni založit se, da se hrvatsko pitanje
pravilno i konačno riješi bez suvišnog odlaganja [ . . . ] . T i razgovori mogu do-
vesti do uspjeha samo onda, ako se pokaže potrebno razum ijevanje i ako se
bude išlo za stvarnim i konačnim rješenjem , kojemu ima prema izja vi Dra-
giše C vetkovića pripravljati put njegova vlacla, koja je to izja vila kao svoju
glavnu zadaću.“ (Vid. H rvatski dnevnik, br. 1001, 14. II 1939.)
18 „K a k o je medutim,“ piše dalje H rvatski dnevnik, ,,i kod pripremnih
poslova potrebno polaziti od stanovitih načela, to će se i Dragiši Cvetkoviću
sama od sebe nametnuti potreba da dade i neke načelne izjave.“ (H rvatski
dnevnik, br. 1025, 10. I l l 1939.)
10 U nekim stranim listovima predvidale su se tri faze u rješavanju hrvat­
skog pitanja. U prvoj fa zT donijeli bi se novi polrtfčki zakoni umjesto zakona
donesenih u vrijem e šestojanuarskog režima. O va bi elapa trebalo da bude
gotova do aprila. U prvoj etapi M aček ne bi pristupio nikakvim pregovorim a.
Poslije donošenja političkih zakona bili bi raspisani izbori, koje bi provela
jedna neutralna, činovnička vlada, odnosno, ako se ne bi uspjelo obrazovati
takvu vladu, Macek~T5i~pris'tao da pošalje svoje preds'avnike u jednu koncen-
tracionu vladu. Novoizabrana Skupština načelno bi izglasala sporazum s H rva ­
tima, čime bi otpočela druga faza. Poslanici HSS došli bi u Skupštinu tek kada
bi počela diskusija о hrvatskom pitanju. K ada bi ovako bio prihvaćen spora­
zum, a razgovori о ovom e m ogli bi, po m išljenju lista, trajati i d vije godine,
on bi bio podnesen na odobrenje kruni. Provod en je sporazuma, čime nastaje
treća faza, nastupilo bi tek po punoljetstvu kralja, bilo tako što bi Ustavo-
tvorna skupština potvrdila već postignuti sporazum, bilo tako što bi na osnovu
postignutog sporazuma bio otkroiran novi ustav. (Vid. B ilten СРВ, IV , 7. I l l
1939. O vo je prenio i P o litič k i vjesnik, br. 11, m art—april 1939.) Fon Heren
je takode smatrao da će pregovori о rješenju hrvatskog pitanja dUgo potra-
jati. Po njegovu mišljenju, sama v l a đ a ć e n a s t o j a t i da pregovore što više
odugovlači i, s obzirom na metode kojilšu~lIol5IcajenT, po rijegovom mišljenju,
„odluka bi mogla biti odložena'3?Ttđtrće godine, ili možda čak do prekogodine“ .
(D G FP, D, V, 412-413, 7. I I I 1939.)
17 „O d toga smo sporazuma“ , kaže se dalje, „danas još vrlo daleko, kao
što smo mu istodobno i vrlo blizu. Daleko smo od njega zato, jer uopće još
nije ni počela izm jena misli, a vrlo smo mu blizu zato, jer je stanovište hrvat­
skog naroda tako jasno i tako razum ljivo, da ga bez poteškoća mogu prihvatiti
svi, koji su dobre vo lje.“ (H rvatski dnevnik, br. 1025, 10. I l l 1939.)
'• ,a Isto, br. 996, 9. II 1939; br. 998, 11.11 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — J27

cije i zahtijevalo od vlade poduzimanje mjera za ukidanje svih kazni

koje su izrečene u vezi s izborima19, zatim amnestija za političke
osudendke.20 Krešimir Devčić je u Seljačkom domu u tim zahtjevima
išao još dalje. On tu piše: „Zato ona druga strana osovine ne smije
samo lijepim riječima odigađati bitne i stvame pripreme za rješenje
hrvatskog pitanja a to je: brisanje i zadnjega traga diktatorske vla-
davine, svih njenih zakona, uredaba i naredaba. Naravski, da to znači
iz temelja promijeniti i maknuti sa svih mjesta pomagače te dikta­
ture, jer se oni danas rukama i nogama bore, da održe stanje, koje je
protivno volji naroda. Onda će se tek stvoriti novi duh u današnjoj
državnoj zajednici, dia ona ne postoji po zakondma diktature, nego po
zakonodavnoj vlasti, kojoj je izvor volja naroda. A to ne rnože biti
prije, dok se ne provedu novi izbori, koji de ukloniti ljude, kojima je
jedina ideologija — držanje vlasti. Mislimo, dia de tada, uklonivši sve
zapreke, nastati pravi razgovori о uređenju državne zajednice, to jest
о diobi rada u njoj i о djelokrugu rada tako, da će ustavotvorna skup-
ština samo formalno potvrditi izgradene jedinice narodne.“ 21 Mjesec
dana po obrazovanju vlade Hrvatski dnevnik je izražavao nezadovolj-
stvo zbog toga što vlada nije pristupila izvodenju pripremnih radnji
u smislu obećanja i svoje uloge. List je izražavao mišljenje da nisu
potrebne nikakve psihološke pripreme niti postoje kakve prepreke
koje bi govorile za odugovlačenje u rješavanju osnovnog pitanja.22

4. Cvetkovićeva izjava и Skupštini 10. marta

I opozicija u Srbiji i opozicija u Hrvatskoj zamjerale su vladinoj

deklaraciji da je u mnogo čemu nepotpuna. Bile su dvije glavne za-
mjerke: prvo, da deklaracija ndje ništa rekla о suštini hrvatskog pi­
tanja i, dirugo, da ništa nije reeeno о tome na koji način vlada misli
prići izvršenju svoga zadatka, odnosno, da ništa nije rečeno koje se
prethodne mjere predvidaju koje je vlada nagovjestila, i u kom vre-
menu će se one poduzeti. Stoga se od vlade tražilo da jasnije obra-
zloži svoje stavove koji su bili izneseni u deklaraciji od 16. februara.
U debati о budžetu Ministarstva unutrašnjih poslova 10. marta Cvet-
ković je iznio nove momente koji su pridonosili objašnjenju stavova
vladine deklaracije i bacali vise svjetla na program vlade. Ova nje­
gova izjava je u stvari dopuna vladinoj deklaraciji. Cvetković je još
jednom potvrdio gleddšte izneseno u deklai'aciji о važnosti i hitnosti
rješavanja hrvatskog pitanja, kao i odlučnosti vlade da tom poslu
stvarno pride. Prema Cvetkovićevoj izjavi, vlada ovom pitanju po-
klanja „svoju naročitu pažnju“ i smatra da je to „jedan od izvan-

1B Tu p an ianin je u skupštinskoj debati 2. marta izjavio: „Ja ću odmah

I da n a ^ fe im , i opet ponavljam , žao m i je što ovde nije Pretsednik Vlade
I g. C vetkovie, da je- gSspödin" Dr. M aček poručio Pretedniku V lade g. Cvetko-
viću, a ja sam mu tu njegovu poruku saopštio lično, da nema razgovora sa
Pretsednikom Vlade g. Dragišom C vetkovićem sve dotle, dok se ne ukinu. po-
Ч lic ijske kazne, bile novčane, bile kazne zatvore;1duk 'Зе ne Smnesüraju žve
J izborne ki’ivice pred 's^övTm ä7_dokrse- 'i poslednji čovek, službenik i radnik,
ne povrati na svoje mesto, bio on otpušten bio on premešten.“ (Beleške NS,
1939, I, 123.)
20 P o litič k i vjesnik, br. 10, februara 1939. O vdje se m isli na političke
osudenike M ačekove pristalice.
S1 S elja čk i dom, br. 11, 9. I l l 1939.
22 H rvatski dnevnik, br. 1020, 5. I l l 1939.
128 “ LJUBO BOBAN

redno važnih problema i njegovom rešavanju ima se pristupiti u pu-

noj ozbiljnosti i punoj iskrenosti“ . Vlada je time još jednom potvr-
dila svoju „specijalnu misiju“ .
Cvetkovićeva izjava unljela je nove momente i za ocjenu vladina
gledišta na karakter hrvatskog pitanja. Već u vladinoj deklaraciji
bilo je rečeno da pri rješavanju hrvatskog pitanja treba voditi ra-
čuna ,,o važnim momentima naše istorijske prošlosti“ i da je jedno
od glavnih pitanja na putu unutrašnje konsolidacije „sredenje od­
nosa u pogleddma koji već dvadeset godina postoje kod brace Hrvata
na osnovne probleme naše državne politike“ . Gledišta koja su se
ovdije htjela izraziti bila su rečena na dosta neodreden način, ali se
ipak vidjelo da vlada svoju politiku neće zasnivati na gledištu о na-
cionalnom i državnom unitarizmu poput dotadašnjih vlada. Stampa
HSS nije bila zadovoijna s onim što je u ovom pogledu bilo rečeno
u vladinoj deklaraciji i, kao što je rečeno, u više navrata se pisalo da
prethodni uslov za sporazum mora biti priznanje hivatskog nacional-
nog individualiteta i konsekvenci koje iz toga proizlaze. Cvetković je
u izjavi od 10. marta učinio u svom pogledu nove koncesije vodstvu
HSS. „Važno je za sve nas,“ izjavio je tada Cvetković, „da se jednom
za svagda odbace sve predrasude iz prošlosti, da se računa sa stvar-
nim činjenicama i da se radd iskreno, odlučno, i brzo. Razum mora
da vlada nad osećanjima.“ On je za tim nastavio: „Ako su izvesni
krajevi naše domovine (bez njihove krivice i volje), u prošlosti geo-
grafski i kulturno bili podvojeni, u takvome životu razvijali i svoj po~
sebni narodni individualitet, pa se posle 20 godina zajedničkog ži-
vota i danas tako osećaju, onda treba računati sa tim činjenicama
i tražiti takvo rešenje, koje će u okviru ove države realizovati nji­
hove poglede i omogućiti normalan zajedndčki život.“ „Rešenje u
svakom slučaju mora biti takvo,“ završio je Cvetković, „da Hrvatima
stvori i formalnu i stvarnu ravnopravnost u granicama ove državne
zajednice, koju oni ni jednim svojim političkim aktom nisu pore-
kli.“23 Ovo gledište izneseno u vladdnoj deklaraciji, i još vise u Cvet-
kovićevoj izjavi od 10. marta, stvarno je značilo prihvatanje koncep-
cije о nacionalnim individualitetima.24
U izjavi od 10. marta Cvetković je ponovo naglasio potrebu po-
diuzimanja prethodnih mjera da bi se stvorila povoljna atmosfera za
sporazum о hrvatskom pitanju. „Analizirajuci sadašnje stanje u kome
se ovo pitanje nalazi,“ izjavio je u vezi s tim Cvetković, „mi možemo,
a mißlim da se s tim slažu i naša braća Hrvati, pre svega konsta-
tovati da je u prvom redu potrebno stvoriti bolje međusobne odnose
i veće poverenje [...]. Grube greške, učinjene usled pogrešnog shva-
28 Beleške NS, 1939, I, 627.
24 D r Branko M iljuš, tada m inistar bez portfelja u C vetkovićevoj vladi,
k a sn ije'Је, predstavljajući se kao px*otivnik C vetkovića i Sporazuma od 26. augu-
sta, pisao: ,,'tJ vlacflnoj deklaraciji pred Narodnom skupštinom cd 10. marta
(M iljuš ovd je brka datume — L j. B.) naglašenej s u j priznate po prvi put na-
cionalne individualnosti oblikovane istorfjom7 pa prema tom e i hrvatska indi­
vidualnost. Na taj način, put autonomisTTčkim i fedei'alističkim tendencijama
bio je Slobodan, dok je osvežterio riäcelo narodnog i di’žavnog jedinslva pve-
živfja va lo svoje poslednje dane. T o je bio kraj doktrine iirtegralnog iugoslo-
v enstva.“ (Б. М и љ у ш , Споразул 1939, Виндсор 1957, 3.)<?dgovarajući na ovu
M iljuševu kritiku, C v e t k o v i ć piše: „O ve odredbe vladine deklaracije si-
gurno nisu značile produženje stare_6-januarske politjke i teze о jednom je-
dinstvenom naradu. One su ukazivale novi put ka rešenju rašeg unutrašnjeg
političkog problema, put koji je išao ka fedraciji naše državne zajednice.“
(D ok u m en ti о Jugoslaviji, sv. 10, 48.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEk — 129

tanja ovoga problema, moraju se ispravljati.“ On je zatim nastavio:

„Ovo ispravljanje ima se izvršiti što pre. Ono ima da osigura da se
stvori puna prijateljska atmosfera u kojoj će se pregovori moći mnogo
lakše voddti i sa mnogo većim izgledima na uspeh.“ 25 Cvetković, me­
dutim, nije precizirao šta se sve podrazumijeva pod tim pripremnim
koracima za stvaranje povoljne atmosfere. Nekoliko dana kasnije
Namjesništvo je na prijedlog vlade podijelilo amnestiju za 170.000
krivičnih dtjela.26
Odgovarajući na kritike vladine deklaracije što u njoj ništa nije
bilo rečeno о vremenu u kome će se dionijeti novi politicki zakond,
Cvetković je 10. marta izjavio: „Medutim, mi smo u Deklaraciji ja-
sno i od'lučno rekli, da se ima prekinuti sa metodama iz prošlosti i da
politika realnog shvatanja ima da zameni politiku taktiziranja i poli-
tičkog nadmudrivanja.“ Ističući da je bilo mnogo vladinih deklara-
cija u kojima se obećavalo donošenje političkih zakona, Cvetković je
nastavio: „Kraljevska vlada smatra dia se nova orijentacija naše unu-
trašnje politike ne može zamisliti bez novih političkih zakona koji bi
omogućili normalizovanje našeg političkog života.“ 27 Iz ovog se vidi
da je i donošenje novih politiekih zakona trebalo da bude izvedeno
u tom pripravnom razdoblju. Zakoni, medutim, uopće nisu bili do-
neseni.

5. Stav vodstva HSS prema vladi nakon Cvetkovićeve

izjave od 10. marta

Iako je Cvetkovićeva izjava u debati о budžetu Ministarstva

unutrašnjih poslova, 10. marta 1939, značila i nove koncesije gle-
dištima HSS i ponovo naglasila odlučnost vladie da pride izvršavanju
svoje specijalne misije, Hrvatski dnevnik je zadiržao više-manje onaj
isti stav uzdržljivosti koji je primjenjivan u tretiranju Cvetkovićeve
vlade i prije te izjave. Osvrćući se na Cvetkovićevu izjavu odi 10.
marta i prenoseći komentare о njoj, Hrvatski dnevnik je zaključio:
26 K ao пар. 23. Na sjednici Skupštine od 10. marta prisustvovao je i ured-
nik H rvatskog dnevnika dr I. Jakovljević, vjerojatno u dogovoru s Mačekom.
Nakon sjednice Jakovljević se sastao s Cvetkovićem . On о tom e piše: „Sastali
smo se u osam sati na večer u predsjedništvu vlade. Razgovor je trajao gotovo
čitav sat, a u glavnom je govorio sam Dragiša Cvetković. Došao je malo ne-
raspoložen radi govorancije, koju je ispuknuo dr Grba. B ilo mu je takoder
krivo, što mu opozicija ne vjeru je. U tome je raspoloženju protekao cijeli
razgovor.“ Jakovljević dalje navodi da mu je C vetković pored ostalog izjavio:
„Siguran sam, da državi nema izlaska iz ove krize osim preko sporazuma, kao
što znadem, da u današnjoj situaciji svako odlaganje sporazuma znači za po-
litičara kopanje vlastitog groba. Ja ne ću vozati hrvatsko pitanje. U čin it ću
sve'što je u ln o jo j möci, da se počne ozbiljno rješavati. Ja sam realan čovjek;
znam, da su se H rvati izgradili kao narod i da se osjećaju kao narod; zato
sam danas i istaknuo, da kod nas postoje posebne narodne individualnosti;
jasnö mi je da mimo dra Mačka n ije moguće uspostaviti suradnju s H rvatim a;
vidim da sporazum nameće i položaj u svijetu, koji će se još više zaoštriti, i
zato ću ja ili brzo napraviti sporazum ili ću otići. M olio bih vas, da to kažete
g. dru Mačku i da ga zamolite, neka, što se tiče dobre vo lje za sporazum, ne
sumnja u me. Cim stavim pod krov proračun, odmarat ću se d va-tri dana
i nakon toga ću poći u Zagreb, gd je ću pozdraviti vašega predsjednika i s njim e
potonje razgovarati.“ (I. J а к о v 1 j e v i ć, kao пар. 7.)
20 Vid. пар. 76/H; vid. i Beleške NS, 1939, I, 626, C vetkovićeva izjava
10. I I I 1939.
27 Beleške NS, 1939, I, 627-628.

9 Sporazu m Cvetković — M aček

130 — LJUBO BOBAN

„Nakon jučerašnjeg govora Dragiše Cvetkovića stav hrvatskog na­

rodnog vodstva ostaje onaj isti, koji je bio i nakon vladine deklara­
cije od 16. veljače, jer se predsjedinik Dr Maček ravna samo prema
djelima i prema garancijama, koje za djelima stoje. A u tom prom-
jena nema.“28 I dalje su se isticale rezerve prema mogućnostima da
Cvetkovićeva vlada bude nosilac meritorndh pregovora i smatralo
se da je njena uloga ograničena samo na pripremnu fazu. Novosti i
Vreme pisali su da je Cvetkovićeva vlada ovlašćena i za sklapanje
meritornog sporazuma s HSS i pri tom su Novosti svoj zaključak gra-
dile na jednom komentaru Hrvatskog dnevnika. Odgovarajući na
ovo, Hrvatski dnevnik je pisao da za takav zaključak „nema podloge
niti u našem članku niti u izjavama predsjednika vlade Dragiše Cvet-
kovića, koji vrlo dobro znade, što prema današnjem stanju može
učiniti jedna vlada“ . Imajući u vidu Cvetkovićevu izjavu u Sena tu,
24. marta29, Hrvatski dnevnik je pisao da se iz njegove izjave vidi
„da on smatra svojom zadaćom pripremiti raspoloženje za sporazum.
Ako se pak radi о sporazumu izmedu naroda hrvatskoga i naroda srp-
skoga, logiöno je, da bez njihova sudjelovanja nije moguće provesti
sporazum. Vlada Dragiše Cvetkovića ne može sama promijeniti ono
bitno, što treba promijeniti, kao što ga ne bi mogla sama promije­
niti nijedna druga vlada. To je barem svakome jasno, a da je to jasno
i Dragiši Cvetkoviću dokazuje njegov jučerašnji govor.“ 30
Mačekove rezerve prema Cvetkovićevoj vladi dolazile su već
otud što je vlada bila bez potrebnog autoriteta, i moralnog i stvarnog,
i sama po sebi ndje bila u stanju da ulazi u tako odgovoran posao kao
što je bilo zaključenje sporazuma s HSS. Vlada za takav zadatak nije
imala potrebnu snagu ni u narodu ni prema kruni. Sama po sebi ona
očito nije bila u stanju da pruži i obezbijedi sprovodenje onoga što
je zahtijevalo vodstvo HSS. Sve je ovisilo о tome koliko će se u ci­
jelom pitanju angažirati sama kruna. To je za Mačeka bilo prven-
stveno pitanje. Za njegov stav prema Cvetkovićevoj vladi bilo je
presudno to da li će knez Pavle cijelu stvar prenijeti na vladu i njoj
prepustiti odgovomost, ili će on cijelu stvar držati u svojim rukama,
pri čemu bi vlada bila samo paravan iza koga bi se pravili aran-
žmani izmedu Mačeka i krune. U prvom slučaju Maček odi vlade nije
imao mnogo šta očekivati niti je želio da s takvom vladom ulazi u
kakve pregovore. U drugom slučaju on je bio spreman da s vladom
pregovara, upravo ne s vladom, nego s knezom Pavlom. Kako će knez
Pavle stvarno postupiti, Mačeku zadugo nije bilo tačno poznato; on
je unaprijed htdo dati do znanja pod kojim uslovima je spreman stu-
piti u kontakte s Cvetkovićevom vladom.
ss H rvatski dnevnik, br. 1027, 12. I l l 1939.
2e Политика, бр. 11070, 24. I l l 1939.
80 „Danas svi pišu i govore,“ nastavlja list, „da je situacija ozbiljna. О tom e
smo i m i uvjereni. A li upravo ozbiljnost situacije i važnost hrvatskog pitanja
traže, da se о ovim problem im a govori ozb iljn ije i da se ne dolazi sa sugesti-
jama, za koje se u naprijed znade, da su n eprihvatljive.“ List dalje piše da se na
hrvatskoj strani nema ništa p rotiv toga da C vetkovićeva vlada ispravlja po-
greške i nepravde koje su u prošlosti učinjene „i da u svoj rad unosi novi duh“ ,
kao što se nema ništa ni p rotiv toga „da podupiru ideju sporazuma svi poli­
ticki faktori, je r se nikome ne može zabraniti, da podupire jednu dobru stvar“ .
Napom injući da postoji granica unutar koje n ije moguće postići sporazum, kao
što postoji i granica preko koje se u zahtjevim a ne može ići, H rvatski dnevnik
dodaje: „Isto se tako znade, tko će im ati riječ, kad se bude odlučivalo о spo­
razumu. T o je poznato svima ozbiljnim političkim faktorima, a toga je svi-
jesna i hrvatska i srpska javnost.“ ( H rvatski dnevnik, br. 1040, 25. I I I 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — j g j

Hrvatski dnevnik naglašavao je potrebu da se što hitnije pri-

stupi stvamim koracima za postizanje sporazuma i da je „sasvim
suvišno trošiti vrijeme na nekakvo dalje pripremanje duhova. Ako
se ti duhovi do sada nisu pripremili, onda se uopće više nikada ne
će pripremiti. Treba dakle nastupiti otvoreno i odlučno. Nema više
smisla igrati se skrivača.“ 31 List je izražavao spremnost da se pri-
hvati svaka procedura koja se pokaže najpogodndjom za postizanje
onog što se želi, jer je „sigurno da se danas više ne smije izgubiti
ni jedan čas“ 32.

6. Položaj Cvetkovićeve vlade и Skupštini

Cvetkovićeva vlada, kao i Stojaddnovićeva, bila je iz redova JRZ,

koja je imala dominantnu većinu u Skupštini, о kojoj je vlada i ovi-
sila. A li bez obzira na to što je riječ bila о vladi iz redova JRZ, pi­
tanje položaja vlade u Skupštini bilo .je vrlo aktuelno. Postavljalo ße
pitanje koliko će poslanici JRZ do kraja ostati vjerni Stojadinoviću,
odnosno koliko će podržati novu vladu. Cvetković je mogao biti si-
guran za Koroščeve i Spahine poslanike. Pitanje se postavljalo о dr-
žanju trećeg dijela JRZ i nekoliko poslanika JNS koji su bili iza-
brani na Stojadinovićevoj listi. Moglo se očekivati da će u ovom di-
jelu JRZ doći do cijepanja, samo je bilo pitanje koliko će poslanika
uspjeti da privuče vlada.
I za same poslanike JRZ Stojadinovićev pad došao je neočeki-
vano i u prvom momenitu izazvao zabunu. Na njihov ßtav prema no-
voj vladi utjecalo je vise momenata. I prije vladdne deklaracije vid-
jelo se da de njen glavni zadatak biti u vezi sa sporazumom s HSS.
A opće priznato je bilo mišljenje da naročito vanjskopolitički raz­
lozi imperativno nalažu postizanje nekog sporazuma. Razlike su
uglavnom bile samo u naämu kako su pojedine političke grupe i po-
jedinci zamišljali ostvarenje ovog zadatka. Dok još nije bilo jasno na
koji način Cvetkovićeva vlada zamišlja rješavanje hrvatskog pita­
nja, ona je na tom zadatku mogla dobiti načelnu podršku na široj
osnovi. Nijedna grupa nije željela da se eksponira protiv sporazuma
u princdpu, u momentu kada je bilo opće uvjerenje о potrebi posti-
zanja sporazuma. Saznanje da iza te vlade stvarno ßtoji knez Pavle
bio je daljnji razlog da se novoj vladi u početku nißu pričinjavale
teškoće. Držanje poslanika bilo je i rezultat uobičajene prakse u po-
litičkom žrvotu "Stare Jugoslavije, naime, da je onaj ко se nalazi na
• vlasti uvijek imao šanse da osigura podršku Skupštine, ne dakle iz
načelnih već iz taktičkih i špekulantskih razloga. Ukoliko bi vlada I
naišla na veći otpor u Skupštini, postojala je mogućnost da ona bude
raspustena. Bojeći se za svoj lični položaj poslanici ßu raddje prihva-
tili Cvetkovićevu vladu u nadi da će ona i dalje raditi ß tom Skup-
štinom ako u njoj bude mogla osigurati podršku. Stoga je jedan ddo
poslanika JRZ, koji su oduševljeno aklamirali Stojadinovicu, isto tako
oduševljeno primio Cvetkovićevu vladu. Konačno, nisu se gubile nade
ni za skori Stojadinovićev povratak na vlast, što je uticalo na to da
su pojediini poslanici zauzeli stav iščekivanja i taktiziranja, ne eks­
ponirajući se ni za jednu ni za drugu stranu.

Bl Isto, br. 1038, 23 I I I 1939.

88 Isto, br. 1039, 24. I I I 1939;-br. 1044, 29. I I I 1939.

9*
132 - LJUBO BOBAN

Prvu etapu predstavlja razdoblje od Stojad'inovićeva pada do na-

stavka rada Skupštine 16. februara. Cinilo se da vlada neće nailaziti
ni na kakve prepreke od Stojadinovićevih pristalica. Sam Stojadino-
vić, koji je u prvom momentu namjeravao dia istupi protiv Cvetko-
vićeve vlade, emirio se i očekivao razvoj diogadaja.33 Izgledalo je da će
u JRZ vladati puna harmonija. Na sastanku Izvršnog odbora, na
kome je prisustvovao Stojaddnović kao predisjednik, te Korošec i Spa­
ho kao potpredsjednici, bio je donesen zaključak: „1) Da JRZ u celo-
kupnosti svojoj pomaže vladu g. Cvetkovića; 2) Da JRZ kao stranka
produži u svemu svoj rad u slozi i jedinstvu.“ 34 U stvari, iza toga
se odivijala igra oko toga koja će strana pripremiti i osigurati bolje
pozidje u Skupštini — Cvetković da bi Stojadinoviću oßlabio pozidje
time što će osigurati vednu poslanika za podiršku svojoj vladi, Sto-
jadinović da bi zadržao što vise poslanika i mogao kočiti radi vlade.
Cvetkoviću uspijeva da postepeno priprema sigurnu vednu i osi-
gura se za nastavak rada Skupštine.
Vladina deklaracija dala je novi povod za polarizaciju u JRZ i
Poslaničkom klubu ove stranke, ali ni poslije ovoga nema neke orga-
nizirane opstrukcije protiv vlade u Skupštmi, madia ova polariza-
cija dobija određenije obrise. U toku budžetske debate mnogo pažnje
bilo je posvećeno vladdnoj deklaraciji i uopće pitanju sporazuma.
Vedna poslanika JRZ koji su uzimali učešće u debati izražavali su
spremnost da glasaju za budzet, koji je, uostalom, bio pripremljen
još od Stojadinovićeve vlade i u koji je Cvetkovićeva vlada unijela
neznatne izmjene. Medutim, u jpogledu stavova iznesenih tu vla-
dinoj deklaraciji nije bilo jasnog opredjeljivanja i svatko ju je na
svoj nadn tumado. Poslanici JRZ izjašnjavali su se načelno za povje-
renje vladii i načelno prihvatali vladinu deklaradju, odnosno podirža-
vali vladu u njenim izjavama da želi pristupiti rješavanju hrvatskog
pitanja, ali je dio tih poslanika svoj stav ograničavao željom i uvje­
ren jem da će se izvršenje deklaracije i sporazum sa Seljacko-demo-
kratskom koalicijom ostvariti u okviru programa JRZ, u okviru dr-
žavnog i narodnog jedinstva, kroz samouprave.35 Izvjestan broj po-

83 U telegramu od 13. februara fon Heren je izvještavao: „Saznao od

Stojadinovića da se on nasuprot prvom impulsu odlučio za to da se do daljega
povuče iz aktivne politike i svojim pristašama preporuči potpom aganje vlade
koja je postavljena p ovjerenjem krune. On ocjen ju je izglede unutrašnjeg raz-
vitka Jugoslavije pesimistički i želi se držati u rezervi za mogućnost novih
potreba za jakom rukom.“ (P A Pol. IV 61 Bd. 2, 13. II 1939.) Vid. M. S t o j a -
d i n о V i Ć, n. dj., 643.
31 Политика, бр. 11032, 14. II 1939, saopćenje kancelarije G lavnog odbora
JRZ, 13. I I 1939.
35 Tako je Đ. M ikašinović, napominjući da ima p ovjeren je u vladu da će
glasati za predloženi budžet i želi da vlada uspješno riješi hrvatsko pitanje
pored ostalog izja vio: „Program Jugoslovenske radikalne zajednice je jasan,
on sadržava četiri osnovna načela, a to su: narodno i državno iedinstvo. Mo-^
дагћјјд i D inastijffl Karadnrđevića. Tn su četiri osnovna načela u čijem okviru'
treba da se veše sva otvorena pitanja, pa i Hrvatsko. U vodenjem širokih samo-
uprava, koje su u našim statutima predvidene i k oje je K raljevsk a vlada unela
u svoj program, pružiće se narodu, da neposredno uzme učešća u vodenju držav-
nih poslova.“ ( Beleške NS, 1939, I, 664—665, 10. I I I 1939.) Branko A vram ović je
pored ostalog izjavio: „Jugoslovenska radikalna zajednica, ona stranka kojoj
ja pripadam, ona pomaže K raljevsku vladu gospodina Dragiše Cvetkovića. To
je ona stranka koja želi celinu i nedeljivost K ra lje v in e Jugoslavije. Sto se tiče
izvesnih programatskih i statutarnih promena, u svakom slučaju u jednoj
stranci može biti prigovora о statutarnim promenama, a li n ajvažn ija i ona
n ajglavnija i osnovna tačka programa to je čuvanje^n-arodnog-u^državnog je-
 SPORAZUM CVETKOVIČ — MACEK —
133

slanika koji je bio uz Stojadinovića napuštalo je sjednicu u momentu

kada se glasalo u pojeddnostima ili о budžetu u cijelini.
y s Govor Momčila Jankovića, 14. marta, bio je prvi zapaženiji is-
tup Stojadinovićeve grupe protiv Cvetkovićeve vlade u Skupštini.
Janković je oštroj kritid podtvrgao gledišta koja je vlada zastupala u
deklaraciji i Cvetkovićevoj izjavi 10. marta, optužujud vladu da od-
stupa od programatskih glecÜsta JRZ, napušta glediste dirzavnog i
narodnog jedinstva i prizna je postojanje nacionalnih inddvidualite-
ta.36 Pristalice JRZ smatraju, izjavio je Janković, da je unitarizam
„najbolji nadn za rešenje jugoslovenskog problema — zapravo je-
dini dobar nadn“ 37 Napadajući vladdna gledišta о priznanju nacio-
nalndh individualiteta, Janković je izjavio da se samim tim kao naj-
važnije postavlja srpsko pitanje.38 Zato, po njemu, u momentu kada
se priznaju nacionalni individualiteti „pred nama su dva puta: ili
vraćanje na unitarističko rešavanje toga pitanja, ili rešavanje Srp-
skoga pitanja kao najprečega, najvažnijega, prvenstvenog pitanja.“ 30
Obrazovanje Cvetkovićeve vlade izazvalo je zabunu kod Udru-
žene opozicije. Bilo je jasno da iza ove vlade stoji sam knez Pavle, ali
nije bilo jasno kakve on namjere ima s ovom kombinadjom. Udružena
opozicija negativno je primila Cvetkovićevu vladu bilo u slučaju da
je zamišljena samo kao prelazna vlada, a još vise ako je zamišljena
i kao nosilac pregovora. U jednom i u drugom slučaju ova kombina­
cija zaobišla je Udruženu opozidju, što je bio već dovoljan razlog
da se prema vladi zauzme negativan stav. Medutim, u svom negativ-
nom stavu prema Cvetkovićevoj vladd opozidja je bila sputavana dru­
gim obzirima. Prije svega, vlada je kao svoj glavni zadatak oznadla
rad na rješavanju hrvatskog pitanja, u černu opozidja nije mogla niti
je željela da je ometa, već je, naprotiv, naglašavala podršku vladd u
izvršavanju predradnji za rješavanje hrvatskog pitanja. U isto vri-
jeme, znajući da iza ove kombinacije stoji knez Pavle, Udružena opo­
zicija nije željela da svojim dlržanjem izazove njegovo negodovanje
dinstva. I, eosnodo narodni poslanici. ja sa svoje strane, kao član te stranke,
tnJztfravljam akciju K ra ljevsk e vlade koja ide za tim da se stvori sporazum
sa bracom Hrvatim a, ali da taj sporazum bude takav da sačuva narodno [i]

80 Osvrćući se na parole koje je JRZ zastupala na izborima, zatim na

vladinu deklaraciju i C vetkovićevu izjavu od 10. marta, Janković je zaključio:
„K a o što vidite, za ciglo dva meseca od parole Jugoslovenske radikalne za-
jednice ostalo je vrlo malo. Prećutali smo narodno jedinstvo, pa smo onda po-
čeli da govorim o о državnoj zajednici, ne vise о državi jednoj i nedeljivoj,
ostaje kao neosporno i kao priznato sa svih strana samo još jedno: jedan
K ra lj.“ (Isto, 830.)
37 Napom injući da ne treba poistovjećivati unitarizam i centralizam,
Janković je nastavio: „Zato nama iz Jugoslovenske radikalne zajednice pada
teško, da jedna vlada koja je izašla iz krila Jugoslovenske radikalne zajednice,
i koja stalno naglašava potrebu jedinstva ove stranke, talc i njenoga daljeg
jačanja, njenoga preporoda u narodu, u ovom osnovnom — kardinalnom p i­
tanju učini ma šta što bi bilo protivno programu, što bi bilo protivno idejama
Jugoslovenske radikalne zajednice.“ (Isto, 831.)
0 / 38 „Dakle, da budemo sasvim iskreni! Kakve su logičke posledice iz stava
koje je Kraljevska vtädiTzauzela, kad’ je govorenö о postoiäTf|TFrazTicxtlh indi-
viffüaTtteta U" mgosTovenskom narodu. Ako se"; göspodo, pode od teoostavke da
Tpoituju razliHU individualTteti7~u~Klgo^oven"skom narodu — onda-da b.udemo^
-^saevirrr otvoreni —__nij^ najvayniji ynutrasnji ргбЬГет Hrvatsko pitanjg^nego
ie tfi^arnsko nitanlel-jaiDski nroblem. koii mora biti najpre rešen i koji tražT”
^najpre svoie rešenie.“ (Isto.)
0 Isto, 832. Na kraju on je izjavio da će glasati za predloženi Financij-
ski zakon.
134 “ LJUBO BOBAN

i da mu pravi prepreke, očekujući da će i sama biti pozvana na su­

radnju u sklapanju sporazuma. S druge strane, već s obzirom na svoju
dotadašnju borbu protiv JRZ, Ud'ružena opozicija moralno je bila
obavezna dia u Skupštini zauzme opoziciono držanje prema vladi
koja je proizišla iz redova JRZ. Znajući, uostalom, da njihovo dr-
žanje, s obzirom na njihov broj, u formalnom smislu neće imati ni-
kakav uticaj na odnose u Skupštini, opozicioni su poslanici glasali
protiv budžeta.
Udružena opozicija je u pogledu procedure stajala na gledištima
koja su bila sadržana u Sporazumu opozicionih grupa od 8. oktobra
1937, ali pokazujući spremnost i sklonost da se ta procedura skrati.
U svakom slučaju, tražilo se da rješavanje hrvatskog pitanja prode
kroz dvije faze. U prvoj fazi trebalo bi donijeti političke zakone, a u
drugoj, u povoljnim uslovima, prišlo bi se državnom preuredenju, po
redovnoj proceduri. Udružena opozicija je rješavanje hrvatskog pi­
tanja vezivala za povratak na slobodniji stranačko-politički život, što
bi trebalo da uslijedi kao prethodna faza. I sama Cvetkovićeva vlada
nagovještavala je dvije faze. Mišljenje opozicije bilo je da se ova
vlada može ograničiti samo na prvu, pripremnu fazu.40
Medu rad'njama koje bi trebalo izvršiti u pripremnoj fazi opo­
zicija je prije svega imala u vidu donošenje političkih zakona, u pr­
vom redu izbomog.41 Smatrajući to kao najbitniji dio pripremne faze,
Udiružena opozicija zalagala se u Skupstini da se politički zakoni do-
nesu što hitnije. U prijed'logu Financijskog zakona koji je izradila
Stojaddnovićeva vlada bilo je predvideno da se vladi dade ovlašćenje
da donese političke zakone uz suradnju s jednim odborom Skupštine.
Opozicija je sa svoje strane predlagala da vlada sama, bez skupštin-
skih odbora, donese političke zakone, obrazlažući svoj stav time da
bi rad sa skupštinskim odborima značio samo odugovlačenje, što je
protivno vladinim izjavama о potrebi što hitnijeg izvodenja priprem-
nih mjera. Opozicija je za takav svoj stav isticala i to da postojeća
Skupstina nema nd moraine kvalifikacije za donošenje političkih za­
kona.42 Vladina većina bila je protivna prijedlozima opozicije da se
donošenje političkih zakona prepusti samoj vladd. Konačno je u Fi-
nancijski zakon i ušla takva formulacija, koja je obvezivala vladiu da
u izradi političkih zakona mora suradivati s odborom Narodtne skup-
štine.43
Opozicioni poslanici prigovarali su vladinoj deklaraciji s jedne
strane zbog toga što je u njoj postojao niz nejasnoća, što nisu tačno
odredeni rokovi i mjere koje vlada namjerava pcduzeti. Vladd se ta-
kode prigovaralo da nije dosljedna u svojim izjavama, kako u pogledu
mjera koje je trebalo da poduzme tako i u poglediu tempa kojim je
vlada radila na izvodenju pripremne faze. U stvari, i sami opozicioni
*° U skupštinskoj debati Tupanjanin je izjavio da C vetković u svojim
am bicijam a mora biti realan i „da ne zamisli da će on biti taj koji će sa ova-
kvom vladom moći to delo (rješenje hrvatskog pitanja — L j. B.) da okonča.
A k o gospodin C vetković [...] izvrši specijalnu misiju i sve prethodne radnje,
da se m ože pristupiti rešavanju hrvatskog pitanja, on je učinio l:orisnu stvar
i za narod i za državu.“ (Beleške NS, 1939, I, 131, 2. I l l 1939.)
41 „O va Vlada,“ izjavio je u skupštinskoj debati Tripko 2 u iić , „po mom
m išljenju ima da bude brza u odlukama. Budžet što pre, političke zakone što
pre, naročito Izborni zakon koji treba da se donese od strane Vlade u konsul-
taciji i sa voćstvom celokupne opozicije u zem lji.“ (Isto, 211, 4. I l l 1939.)
43 Isto, 130—131, 142, 834, izjava Tupanjanina, L. M arkovića i Zugica.
43 Isto, 888.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 1 OK

poslanici morali su se brzo uvjeriti da se Cvetkovićeva vlada neće

ograndčiti samo na pripremnu fazu. Utoliko je njihov stav prema
vladi bio negativniji. Mada su i sami opozicioni poslanici bili uvje-
reni dia u obzir ne dolazi ona procedura koju su. oni zagovarali, na
tom gledištu se i dalje ostalo, više iz načelnih razloga nego uvjere­
nja da će se knez Pavle za takvu proceduru pridobiti.
Pošto je vlada dobila od Skupštine odobrenje budžeta i druga
ovlašćenja (za donošenje političkih zakona), rad Skupštine bio je zak-
ljučen (17. marta) i vlada je sada mogla da radd slobod'nije.

7. Odnosi SDK, UO i JNS nakon Slojadinovićeva pada

Nakon Stojadinovićeva pada došlo je do nekoliko kontakta pred-

stavnika ovih triju grupacija. Tako je 8. februara u stanu J. Jova-
novića održana konferencija kojoj je ispredi SDK prisustvovao Su-
tej i M. Kostić zatim od ÜO i JNS B. Marković, B. Vlajić, M. Grol,
J. Jovanović, M. Gavrilović, M. Tupanjanin, A. Kramer, G. Anđeli-
nović, J. Banjanin, B. Jeftić, M. Trifunović, M. Ninčić, L. Marković,
B. Cubrilović. Kako piše Hrvatski dnevnik, raspravljalo se о situa-
ciji koja je nastala nakon Stojaddnovićeva pada i dodaje da su svi
zaključci doneseni jednoglasno.44 Sredinom marta u Zagrebu je do-
putovao M. Tupanjanin i sastao se s Mačekom.45 Vjerojatno je bilo
i drugih pojeddnačnih i grupnih kontakata. Sta se pri tom rasprav­
ljalo i kakvi su zaključci usvojend, nije poznato. U isto vrijem e u Beo­
gradu su održavani kontakti predstavnika pojedinih stranaka UO
i JNS. Tako je 23. marta održan sastanak na kome su prisustvovali
Trifunović, L. Marković, Bobić, Grol, Vlajić, R. Stojiljković, Gavri-
lović, Jeftić, Banjanin, Kramer, Anđelinović i I. Mihajlović. Kako
piše Politika, na sastanku se raspravljalo о unutrašnjoj i vanjskoj
situaciji.46
Vidjeli smo da se sa strane vodstva HSS smatralo da Cvetkovi-
ćeva vladia nije autoritativna da vodi pregovore о sporazumu i isti—
calo da sporazum mora biti sklopljen na široj osnovi. Pri tom se imalo
u vidu da u ovom mora na svaki način biti osigurano učešće Udru-
žene opozicije. Stampa HSS pisala je na način koji nije ostavljao
sumnje da stranke Udružene opozicije moraju uzeti učešća u skla-
panju sporazuma. Hrvatski dnevnik je više puta naglašavao da spo­
razum mogu zaključiti samo legitimni predstavnici Srba i Hrvata.
Ističući da pitanje procedure nije toliko bitno, niti se insistira na
proceduri koja je predividena po Sporazumu od 8. oktobra 1937, pred
Cvetkovićev dolazak na pregovore Hrvatski dnevnik je pisao da se
nema ništa protiv kakve druge procedure, ali pod uvjetom „da ta
procedura zaista bude brža i da se i kod te procedure izrazi suvere-
nost naroda hrvatskog i naroda srpskog. Radi se naime о sporazumu
dvaju naroda, koji se može postići samo onda, ako ga prihvati i jedan
i drugi narod po svojim stvamim predstavnicima.“ Dalje se nastavlja,
da se „politika narodnog sporazuma ne može dakle provoditi bez
sudijelovanja predstavnika hrvatskog i srpskog naroda. To načelo do-
minira u sporazumu od 8. üstopada 1937., dominira i danas u hrvat-

il H rvatski dnevnik, br. 996, 9. II 1939; br. 997, 10. II 1939.

46 Isto, br. 1033, 18. I I I 1939.
49 Политика, бр. 11070, 24. I l l 1939.
136 — LJUBO BOBAN

skoi politici. Tome je načelu ostala vjerna i Udružena opozicija i

Hrvatska seljačka stranka kao predstavnica hrvatskog naroda. One
i danas ulažu svoje sile, da i narod hrvatski i narod srpski urede
medusobne odnošaje. Ne može se naime hrvatsko pitanje rješavati
takvim palijativima, koji ne nalaze potpore u narodu, niti formali-
stički bez stvamog sadržaja.“ „Kako su kod toga zainteresirani i hr­
vatski i srpski narodi, jasno je, da se ti odnosaji ne mogu urediiti ni-
kakvim sporazumom, kod kojega ne bi po svojim predstavnicima
sudjelovala oba naroda.“ 47 Uvjeravanja u ovome smislu Maček je sva­
kako davao i u svojim kontaktima s predstavnicima Udružene opo­
zicije, i u vrijeme kada se još odredeno nije znalo da će pregovore
voditi Cvetkovićeva vlada, i, kao što ćemo kasnije vidjeti, u vrijeme
kada je ovo bilo poznato.48
Kao što je rečeno, prevladavalo je mišljenje da Cvetkovićeva vla­
da ima da izvrši samo prethodne radnje. Ovom gledištu i stalnom
ponavljanju Hrvatskog dnevnika da ova vlada nije nadležna za me-
ritome rasprave pridružili su se i vanjskopolitički dogadaji, koji su
bili razlog vise za glasove о predstojećoj ostavci Cvetkovićeve vla­
de.40 Sredinom marta Maček je dao spomenutu izjavu dopisniku
Asošijeted presa (Associated Press).50 U torn smislu Hrvatski dnevnik
je pisao: „Kad je riječ о sporazumu, treba uvijek imati u vidu, da se
radi о jednom pitanju, koje se ne može riješiti nikakvim stranačkim
aranžmanima о podjeli vlasti [...]. Zna se, da Hrvati ne će ući niti
u koncentracionu vladu, a kamo li u koalicionu vladu, osim ako bi se
radilo о vladi, koja bi imala provesti utanačeni sporazum. Dr Maček
je u tome smislu dao već nekoliko decidiranih izjava.“ 51
Iz ovog se, daJkle, vidi da je Mačekovo glediste bilo da se pret­
hodno mora postići sporazum о hrvatskom pitanju, i tek na osnovu
tog sporazuma obrazovala bi se koncentraciona vlada na široj osnovi,
čiji bi zadatak bio da ovaj sporazum sprovodi u život. Sira koncen­
traciona vlada trebalo bi samo da rezultira iz sporazuma, a ne da se
u okviru nje vode pregovori za sporazum, da izvodi sporazum, a ne
da ga zaključuje. Naravno da je za utanačanje sporazuma i na ovaj
način Maček vezivao puno angažiranje samog kneza Pavla. Maček bi
vjerojatno i prije utanačenja sporazuma pozdravio slučaj da je Cvet-
koviceva vlada bila proširena s predstavnicima Udružene opozicije
i s takvom bi vladom svakako radi je pregovarao nego s postojećom
Cvetkovićevom vladom. No ni u ovakvom slučaju stvar se ne bi izmi-
jenila u pogledu Mačekova stava da pregovara prije svega s knezom
Pavlom, uz veću ili manju ulogu i posredovanje vlade.
Iz ovog se vidi da je Maček, kada se zastupalo glediste о tome
da Udružena opozicija mora učestvovati u sporazumu, ovo zamišljao
tako što bi i Udiružena opozicija učestvovala u prethodnom utana-
čenju sporazuma, iz čega bi onda uslijedilo obrazovanje koncentra-
cione vlade uz učešće svih stranaka koje se izjasne za taj sporazum.
47 H rvatski dnevnik, br. 1044, 29. I l l 1939.
48 Kasnije, u jednoj brošuri Dem okralske stranke, кайе se: „D r Maček
u svojim prvim izjavam a kategorički je odbijao od sebe da bi cn mogao spo­
razum izvoditi i s kim do sa pravim predstavnicim a srpskog naroda, i izričito
je odbijao da bi i razgovore о sporazumu mogao voditi sa predstavnicima Je-
reze.“ (Д ем ократ о данашњем стању у земљи, Београд 1939, 4.)
40 Vid. II P icco lo di Trieste, 17. I l l 1939, СРВ, IV , 18. I l l 1939; Pester Lloyd,
29. I l l 1939, СРВ, IV , 31. I l l 1939.
80 Vid. nap. 2/IV.
M H rvatski dnevnik, br. 1038, 23. I l l 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIC — МЛСЕК — Jßy

Made nemamo podataka о tome šta je bio predmet rasprava izmedu

SDK, UO i JNS u kontaktima nakon pada Stojadinovića, može se
pretpostaviti da je u tim kontaktima od strane vodstva zastupano
ovakvo gledište. Takav se zaključak može donijeti i na osnovu kasnijeg
razvoja odnosa izmedu ovih političkih grupacija.
Nema odigovarajudh indikacija za zakljueak da je Cvetkovićeva
vlada imala zadatak, kao što se u početku općenito smatralo, da izvrši
odgovarajuće pripreme koje bi omogućile prelaz na meritornu ra-
epravu, kada bi ova vlada ustupila mjesto jednoj vladi zasnovanoj na
široj osnovi, koja bi bila Maoekov partner u pregovorima, i da je
ovaj redoslijed bio poremećen i skraćen zbog pogoršanja meduna-
rodne situacije, zbog čega se Cvetkovićevoj vladi povjerilo izvrša-
vanje i druge faze, tj. vodenje samih pregovora.52 Vise je razloga za
zaključak da je knez Pavle od samog početka Cvetkovićevoj vladd
namijenio onu ulogu koju je ona i odigrala. Već samim tim što je
Cvetkovićeva vlada istupala s meritornim izjavama i о samom ka-
rakteru hrvatskog pitanja i u to unijela sasvim nove koncepcije,
može se zaključiti da je ova vlada, zapravo njen predsjednik, od sa­
mog početka zamišljena kao nosdlac pregovoora s HSS. Već samim
tim što je djelu stvar uzeo u svoje ruke, knezu Pavlu nije bila po-
trebna vlada koja će imati neki širi oslon i veći autoritet. Svakako
se može pretpostaviti da je postojala želja da se u vladu uvuku po-
jedinci iz opozicije, ali ne da oni daju obilježje vladi. Kasnije drža-
nje kneza Pavla prema Udiruženoj opozidji to i pokazuje.
Pošto već nije bila uzeta u obzir prilikom obrazovanja Cvetkovi-
ćeve vlade, Udružena opozidja se zalagala kod kneza Pavla da sami
pregovori za sporazum s HSS budu povjereni strankama Udružene
opozicije. U tom smislu se kod kneza zalagao J. Jovanović u audi-
jenciji 16. marta. Ne vidi se da li je on u audijenciji bio u svoje
I ime,53 ali je svakako u načelu zastupao gledište UO u cjelini.64 „Tre­
balo je ostaviti nama iz UO da razgovaramo,“ primijetio je on, „a
Names[ništvo] da bude arbitar i vojska.“ „Zašto vojska,“ uzvratio je
Pavle, „ja sam glavni faktor, vojska da sluša a ja ću odiludvat...“
Pavle se žalio na teškoće u razgovorima s Mačekom, koji je „težak

52 U sličnom smislu pisao je Pester Lloyd (29. I I I 1939, СРВ, IV ,

31. I l l 1939).
63 Na pozivnicu za audijenciju od 16. I l l J. Jovanović je zabilježio olov-
kom: P. P a vle: „M islio sam i sam da Vas zovem i baš dobro što ste se j a v i l i . . .
Odsad ćemo se češće v id a ti. . . “
Tom prilikom poveo se razgovor о obavezama koje Udružena opozicija
im a prem a SDK. Pavle: „Sta ste vi nudili; kažu vrlo mnogo.“ J. Jovanović:
„U.O. ništa sem ,proceduru‘ — nikad se i n ije postavljalo drugo nego N.[arodni]
Sporazum u kome granice, jedinstvo, monarhija, dinastija i parlam entarni
ustavni režim van diskusije — drugo ništa.“ P avle: „M eni kazali: ,Cak i auto-
nomnu federativnu jedinicu Macedoniju*, ja to ne mogu davati.“ J. Jovanović:
„N ik o od nas nije ništa nudio, a naša je uvek bila Vojvodina, Srbija, Južna
S.[rbija], Crna Gora i Bosna jedno. A k o je ko nudio on je varao.“ P avle:
„Jeste, jedan od vaših.“ J. Jovanović: „Nikad, i nije mogao tako šta nuditi
u naše ime.“ P avle: „ A Srem.“ J. Jovanović: „ I Srem u Srbiju.“ P a v le : „Ja sam
gotov d ve banovine: Primorsku i Savsku i eventualno Dubrovnik.“ J. Jova-
nović: „M i sem Dubrovnika.“ P a vle: „ A što je sa K rajin om ?“ J. Jovanović: „N i-
šta, je r od B.[osanske] K ra jin e nismo nudili ni davali. M i smo za i’ound table
da sednemo i govorim o sa statistikama u rukama i činjenicama, a ne poga-
d a m o . . . “ Pavlu je svakako bilo do toga da upozna gledište UO u pogledu
teritorija, da bi se mogao odlučiti do koje m jere može prihvatiti M ačekove
zahtjeve.
138 — LJUBO BOBAN

pregovarač,“ dodavši da će on s njim da vodi pregovore. „Pustite

da mi razgovaramo,“ ponovio je J. Jovanović, „uzmite jednog našeg
posrednika, Dr Gavri.[lovića], koji je vodio i stvarao N.[arodm] Spo­
razum, on ih zna i oni imaju poverenja u njega...“ 05 Pošto je knez
Pavle primijetio da se još može pričekati za pregovore jer je Maček
obećao da će čekati završetak budtžetske debate, J. Jovanović je uz­
vratio: „Dogadaji ne čekaju, gura se napred... biće djocnije sve teže,
a naročito ako v[V ]i ostavite samo da pregovarate[,] vladar se ne
pogada[,] on posreduje, preseca... Mi da pregovore privediemo kraju
a v[V]aša poslednja da bude...“ „Ja ću nastaviti, treba žuriti, jednog
dana ćete čuti od mene kako je teško išlo, zapisujem sve,“ odgovorio
je knez.50

65 G avrilović je, naime, izradio jedan nacrt koji je s nekim izmjenama

prihvaćen kao tekst Spoi'azuma od 8. X 1937. K ad je J. Jovanović spomenuo
Gavrilovića, knez P a vle je upitao: „Je li D r G avril.[ovic] diskretan.“ „Diskret-
niji od m ene“ , uzvratio je J. Jovanović.
,60 „P om ozite mi, pozvat ću v[V ]a s“ , dodao je knez P avle u toku razgo­
vora. (Zbirka J. Jovanović, bilješka od 16. I I I 1939.)
 V I Glava

OD POCETKA PREGOVORA DO ZAKLJUCENJA SPORAZUM A

OD 26. AUGU STA 1939.

1. Maček uslovno prihvaća pregovore s Cvetkovićem

Rezerviranost vodstva HSS prema Cvetkovićevoj vladd dolazila

je i otudia što se nisu znale prave kneževe namjere. Mačekovi kon­
takti s knezom Pavlom nakon Stojadinovićeva pada nisu bili ni na-
naročito intenzivni ni naročito dobri. Spomenuli smo da je sredi­
nom januara došlo do prekida pregovora izmedu kneza i Mačeka
preko Šubašića. Nema podataka iz kojih bi se moglo vidjeti da li je
otada do pada Stojadinovića i odmah nakon toga došlo do novih
kontakata preko Subašića. Prije bi se reklo da takvih kontakata nije
bilo. Početkom marta njemački konzul u Zagrebu Frojnd izvještavao
je dia je Maček „nedavno“ preko Šubašića uputio knezu Pavlu me­
morandum, izrađen od pravnih stručnjaka, u kome se razmatra moguć-
nost da se sporazum postigne na osnovu čl. 116 Ustava, koji bi tako
formalno ostao i dalje u potpunosti na snazi. „Po izjavi moga pouzda-
nika, jednog od najbližih suradnika g. Mačeka,“ piše dalje Frojnd,
knez Pavle je ovaj memorandum dao na proučavanje pravndm struč-
njacima, koji su ga pozitivno ocijenili.1 Krizman je u Dnevnik od
11—13. marta zabilježio: „U unutrašnjoj situaciji ništa. Izgleda da je
Princ Pavle stao i ohladio spram Mačeka od koga je očekivao da će
učiniti nešto poslije smene Stojadinovića i deklaracije vlade. Nika-
kvog kontakta nema i onaj preko Subašića prestao. Cvetković ne zna
šta ima da radi i kako dugo.“ Šubašić je ponovo kod kneza Pavla bio
vjerojatno 16. marta.2 Tada je on vjerojatno došao s četvrtim Mače-
kovim prijdlogom о teritorijalnom razgrandčenju, po kome su bili
povećani Mačekovi zahtjevi.3 Ovi Mačekovi zahtjevi izazvali su Pav-
lovo protivljenje4 i prekid pregovora.6 Posao oko sporazuma usporili
1 P A Pol. IV 61 Bd. 2, 3. I I I 1939.
2 U razgovoru s J. Jovanovićem , 16. marta, P a vle je izja vio: „N e razgo-
varate v i (Udružena opozicija — L j. B.) samo sa Dr M.[acekom], razgovaram i
ja, eto i danas sam imao.“ O vo se vjerojatno odnosi na dolazak Šubašića.
(Zbirka J. Jovanović, bilješka od 16. I I I 1939.)
3 Vid. str. 76-77.
4 U razgovoru s J. Jovanovićem , 26. marta, pošto ga je upoznao s redo-
slijedom M ačekovih teritorijalnih zahtjeva i njihovim obimom, knez Pavle
je dodao: „E to je mnogo, to nisam mogao dati.“ (Zbirka J. Jovanović, bilješka
od 26. I I I 1939.)
6 K rajem marta 1939. M aček je u razgovoru s V lajićem izja vio da je vo-
dio razgovore s knezom Pavlom о teritorijalnim pitanjim a preko Subašića,
„do pre nekih 15 dana kad su prekinuti“ . (Vid. str. 76—77.) K n ez P a vle se J. Jo-
vanoviću žalio na teškoće u svojim razgovorim a s Mačekom. „M nogo traži —
140 ~ LJUBO BOBAN

su 1 poslovi u Skupštind, gdje je vlada nastojala da što prije završi

budžetska debata. Maček je knezu Pavlu izrazio spremnost da čeka
do završetka budžetske debate.6
Poslije posljedtnjeg kontakta s Mačekom preko Subašića knez
Pavle je odlučio dia se povuče iz prvog plana u kome se dotada nala-
zio. On je to udnio iz dva razloga; s jedne strane, zbog toga što se
on nije slagao s Mačekovim zahtjevima i zato je radi je daljnje pre­
govore prenio na vladu, upravo njenog predsjednika, a, s dtruge, što
je završetak budžetske debate omogućio Cvetkoviću da se sada pre-
orijentira na osnovni zadiatak, kao što je to knez Pavle od samog po-
četka zamislio. Kada je knez odlučio da cijelu stvar oko pregovora
prenese na Cvetkovića, preko podbana Mihaldžića Maček je obavije-
šten о predstojećem Cvetkovićevom dolasku u Zagreb.7 Maček je
na ovu poruku uputio Šubašića kodi kneza Pavla s izjavom da ne može
pregovarati s Cvetkovićem ako on dolazi kao predstavnik Srba, već
samo ako dolazi kao mandator krune.8 Knez Pavle je odgovorio da
Cvetković dolazi kao predstavnik krune.0 Tako je Cvetković^bio otvo-
ren put u Zagreb.

2. Kontakti vodstva HSS s UO i JNS uoči Mačekova

susreta s Cvetkovićem

Kad' je Maček primio kneževu poruku о Cvetkovićevu dolasku i

pošto je preko Subašića odgovorio pod kojim uslovima je spreman da
primi Cvetkovića, u Beograd je otputovao Sutej, da bi о tome obavi-
jestio vodstvo UO. On je saopćio da je Maček odgovorio knezu Pavlu
„dia može doći Cvetk.fović] u Zagreb, primiće ga, ali on hoće da u
razgovorima i u rešavanju toga pitanja učestvuju pravi prestavnici
sprskog naroda tj. U.O. ali ne JRZ“ . U vezi s ovim Maček je od vod­
stva UO tražio odgovor na pitanje „hoće li da pregovara kao Dr
M.[acek] ili kao nosilac liste za izbore? I treba li dia odmah dodu u

Cetiri godine ja razgovaram sa njim [,] ali ja ne mogu na federativnoj bazi. Sta
je federativna baza.“ Na preporuku J. Jovanovića da pregovore s Mačekom
prepusti Udruženoj opoziciji knez P a vle je odgovorio: „Ja ću, ali te š k o . . . M a-
ček je težak p regova ra č. . . ne vrdi daleko, neće da razume državne in terese. . .
on gleda uske lo k a ln e ...“ J. Jovanović: „N e on je vod nezadovoljnog naroda
H rva tsk o g . . . kao G a n d i. . . “ P avle: „N arod bi popustio, ali on tvrd a Slove-
načka glava n e ć e . . . sitan[,] mali, lokalan . . . mozak.“ (O va posljednja riječ
dodana je naknadno. — Zbirka J. Jovanović, bilješka od 16. I I I 1939.)
0 Zbirka J. Jovanović, bilješka о razgovoru s knezom Pavlom , 16. I I I 1939.
1 Isto, bilješka od 2. IV 1939. о razgovoru s V lajićem ; bilješka od 25. III
1939, izvještaj „delegata iz Zagreba“ .
8 U razgovoru s J. Jovanovićem, 26. mai'ta, P a vle je, pošto ga je upoznao
s M ačekovim teritorijalnim zahtjevim a i napomenom da se on s njim a ne
m ože složiti, izja vio: „Sad sam prebacio stvari na Cvetkovića. Oni iz Zagreba
sad kažu da on nije legitim ni predstavnik Srba, mi hoćemo nastaviti razgo-
vore sa Knezom . . . a šta ću, ко je legitim an ко n i j e . . . ili legitim an ili ne,
n ije reč о tome, reč je о ti’aženju koje ni jedan Srbin ne m ože d a t i . . ( Zbi rka
J. Jovanović, bilješka od 26. I I I 1939.) M aček je V lajiću izja vio da ga je M i-
haldžić obavijestio: „Doći će C vetković da razgovara sa Vam a i kao pretstav-
nik Srba i Krune. Ja sam odbacio da ga prim im kao pretstavnika Srba, a kao
Krune da.“ (K ao пар. 7.) Vid. M. G 1 о j n a r i ć, n. dj., 278, M ačekova izjava
na sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva, 8. V 1939.
Zbirka J. Jovanović, bilješka od 25. I I I 1939; M. G l o j n a r i ć , n. dj.,
278—279, M ačekova izjava na sjednici H rvatskog narodnog zastupstva, 8. V 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — J 4 j

Zagreb prestavnici UO, ako se slažu s odgovorom Mihaldžiću.“ 10

U hotelu „Moskva“ 26. marta održan je sastanak na kome su prisu-
stvovali Sutej, Gavrilović, Vlajić, Grol, Tupanjanin, Ninčić, Trifu-
nović i K. Miletić. Predstavnici UO složili su se u tome da se preko
Suteja Mačeku pošalje poruka da da izjavu u kojoj će biti rečeno
„da se ovo pitanje rešava izmedu legitimnih prestavnika Hrvata i
Srba, a kao takve Dr Maček ne može smatrati JRZ i Dragišu, Ko-
rošca, Spahu“ . U vezi s pitanjem dolaska predstavnika UO u Zagreb
zakljuceno je da se Mačeka obavijesti da su oni spremni doći u Za­
greb i prije nego on da spomenutu izjavu, ako smatra da ovo neće
od strane kneza Pavla biti protumačeno „kao kvarenje njegovih pla-
nova i njegova sporazumevanja sa Dr Mačekom.“ 11
Ovakvo Mačekovo diržanje izraženo u poruci preko Suteja mo­
glo je povećati nade UO da će knez Pavle prema njoj promijendti
svoje gledište. Istoga dana kad je održan sastanak sa Sutejom J. Jo-
vanović je primljen u audijenciju kod kneza.12 U toku razgovora knez
Pavle ga je obavijestio о Mačekovoj poruci da Cvetkovića ne priznaje
kao legitimnog predstavnika Srba. „Sta sad“ , pitao se knez. „Obusta-
vite misiju Cvetkovića i prebacite sve na UO i stranke“ , predlagao je
J. Jovanović. Pavle: „Kako ću?“ J. Jovanović: „Vrlo prosto, skupite
sve pretstavnike ovde kod Vas u Dvor [i] izložite im stvar: Spoljnja
opasnost nalaže sporazum, svi su željni da se sporazumeju, e pa eto
sporazumite se, nepuštam vas dok se ne sporazumete’, a Vi se dr-
žite po strani i budite što ste trebali od početka da budete: arbitar
svima, to je lakše za Vas, lakše za nas, Vi prebacujete odgovornost
na Dr Mačeka i ostale stranke i sačuvaćete dostojanstvo i poddžete
ugled Beogradu.“ Knez Pavle je izrazio sumnju u to da li će na takvo
rješenje Maček pristati. „Doći će po pozivu[,] ко ne dode, tant pis
pour lui!“ (utoliko gore po njega), smatrao je J. Jovanović. Knez je
postavljao primjedbe u pogledu nekih ličnosti13 i na kraju rekao da
се о svemu razmisliti.14
10 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 25. I I I 1939. J. Jovanović ne navodi
izričito Suteja, već samo kaže „delegat iz Zagreba“ , s kojim je razgovarao tog
dana, poslije 9 sati uveče. Политика (бр. 11073) od 27. I I I piše da je „preksinoć“
doputovao u Beograd Sutej. Stoga se ova bilješka J. Jovanovića svakako od­
nosi na Suteja.
Uoči Sutejeva dolaska dr B. Cubrilović je nekoliko dana boravio u Za-
grebu i razgovarao s Mačekom. On je 24. I l l uputio J. Jovanoviću pismo u
kome iznosi svoje utiske о ovim razgovorim a i pored ostalog piše: „Važno
je da nastojite da V i lično uzm ete situaciju u svoje ruke. P ri tom e će Vas
pomagati g. Maček. A M iloš (Tupanjanin — L j. В.) neka odigra onu ulogu о
kojoj je meni pričao, da se ne bi današnji Pretsednik naturio na centrum
situacije.“ (Zbirka J. Jovanović.)
11 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 26. I I I 1939.
12 N e vid i se da li je J. Jovanović tražio audijenciju, ili ga je sam knez
P a vle pozvao. Razgovaralo se о raznim stvarima i ne čini se da je audijencija
bila u neposrednoj vezi s pitanjem Pavlova stava prema UO.
18 „ A kako ću s P. Živkovićem , njega koji je stvarao kom plote p rotiv svih
nas[,] ne mogu i one n jegove“ , p rim ijetio je knez. „N eće on ni doći lično, a
ako i dođe videće svi da on u civilu ne vredi ni lule duvana, zovite ga samog
bez drugih“ , odgovorio je J. Jovanović. „N e nikako ne mogu,“ uzvratio je knez.
„P a onda Grol, on m i je odvratan!“ „Drugoga dajte od dem okrata!“ Kad je
J. Jovanović spornenuo В. M arkovića, knez je odgovorio: „V idite, dobra ideja,
razmislicu.“
cf7~ 14 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 26. I I I 1939. knez P a v le se žalio na
Mačekovu neiskrenost. „D r M aček je seljak, lukav, neiskren, on je sve vas
varao i varaće vas. Eto vid ite šta je radio[,] razgovarao sa vam a a n ije pomi-
njao ove teritorijalne zahteve.“ J. Jovanović je p rim ijetio da UO vjeru je
142 — LJUBO BOBAN *

Sutradan, 27. marta, na sastanku predstavnika UO iznesena je

vijest da je Cvetković dobio misiju da ide u Zagreb da bi od) Mačeka
dobio „ili — ili“ , da ispita zahtjeve koje Maček postavlja, da sa svoje
strane nešto ponudi, pa ako Maček odbije da to prihvati, objavit će
se sve ono što je tražio i na njega prebaciti odgovornost.15 Konsta-
tirano je zatim da „JRZ kao takva mora ostati i dalje po želji P.[rinca]
P.[avia]“ . U vezi s ovim informacijama bilo je odlučeno da Tupa­
njanin ide kod Cvetkovića i vidli „sta je u stvari i da ga opomene“ .
Poslije toga trebalo je da ide u Zagreb „i tamo vid'i na černu je
stvar.“ 10
Izjavu koju je od njega tražila Udružena opozicija da se javno
ogradi od JRZ i Cvetkovića Maček nije želio dia da je. On je s rezer-
vom primio Cvetkovića, ali se nije želio bez rezerve angažirati na
strani Udružene opozicije. Da bi prema njoj odredio držanje, zahtije-
vao je da se ona prethodno odredeno izjasni о zahtjevima HSS. Dva
dana po odlasku Suteja iz Beograda bila je, 28. marta, poslana po-
ruka da predstavnici UO dodu u Zagreb radii diskusije о teritorijal-
nim pitanjima. U vezi s tim istog dana održan je u kući Ninčića sa­
stanak, kome su pored Ninčića prisustvovali još Trifunović, Jeftić,
Banjanin, Anđelinović, Vlajić, Grol i Gavrilović. Na sastanku je bilo
zaključeno dia se ne prima diskusija о teritorijalnim pitanjima, da se
delegacija UO ne šalje u Zagreb, već samo da ide Tupanjanin i Kra­
mer da „izvide na сети je stvar.“ 17 U isto vrijeme knezu Pavlu je
bila poslata poruka da Cvetkovića ne šalje и Zagreb i dia se sazove
Krunski savjet. Ovaj je odgovorio „da je utvrdeno bilo unapred, da
se ništa promenuti ne može.“ 18
Tupanjanin je sutradan, 29. marta, otputovao и Zagreb, izjutra se
sastao s Viderom, a poslije podne s Mačekom. Iz Ljubljane je dopu-
tovao Kramer, koji se najprije sastao s Vilderom i Kosanovićem, a za­
tim s Mačekom.111 Tupanjanina je Maček upoznao s razvojem i re-
zultatima razgovora s knezom Pavlom о teritorijalnim pitanjima.
Tupanjanin je primijetio da takav postupak nije и skladu sa Spora-

Mačeku i vjeru je da on iskreno želi sredivanje situacije. „Dobro, prevarićete

se, n ije ni meni bio iskren, a svakoga od vas je po malo malao sva k o ja k o . . . “
„ 16 N ekoliko dana kasnije J. Jovanović je zabilježio inform aciju: da se
JRZ smatra kao legalni predstavnik Srba, da će Cvetković pregovarati s Ma-
čekom, ispitati što on traži, pa ako bude tražio ono što je tražio od kneza
Pavla, on će odbiti i objaviti sve što je M aček tražio, pozvati Srbe na okup,
objaviti da M aček hoće razbijanje države, da ga и tom e pomaže UO. Poslije
ovoga и Skupštini bi se d on ijeli zakoni о autonom iji banovina, vladalo 4 go­
dine, „a H rvati neka rade što h o ć e . . . T o je genijalni trik K neza P a v la !“ Na
kraju J. Jovanović b ilježi: „(O vo govorio C vetković и Klubu JRZ, ovo rekla
tri ministra Dr Cubriloviću). O vo se govori sad javno.“ T ri ministra о kojim a se
govori su Pantić, Bešlić, Ružić, ministri и C vetkovićevoj vladi. (Zbirka J. Jo-
vanović, bilješka od 31. I l l 1939.)
10 Isto, bilješka od 27. I I I 1939.
17 Isto, bilješka od 28. I I I 1939. J. Jovanović je p rije sastanka и vezi
s ovom porukom zabilježio svoje lično m išljenje. Smatrao je da Tupanjanin
(„kao ekspert“ za Bosnu i Hercegovinu) i G avrilović idu и Zagreb da ne pri-
maju diskusiju о teritorijalnim pitanjima, da ostanu na Sporazumu od 8. okto­
bra 1937, diskusija о teritorijalnim pitanjim a da se odloži „dokle se narod
upita. Truditi se da se odloži teritorijalno špartanje za docnije, a sada koncen-
traciju sa Mačekom na čelu i vladati i oružati se. V elika pogreška, možda
sudbonosna što je P.[rinc] P.[avle] krenuo teritorijalnu podelu. — Neka bog
sačuva Jugoslaviju.“ (Isto.)
18 Isto.
Политика, бр. 11076,-30. I l l 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — ^43

zumom opozicionih grupa iz 1937.20 Maček je izjavio da s Cvetkovi-

ćem neće voditi nikakve razgovore о teritorijalnim pitanjima i ponovo
insistirao da predlstavndci UO i JNS dodu u Zagreb radi diskusije о
ovim pitanjima.21
Na Hrvatski dnevnik od 30. marta još se nije odrazila poruka
koju je 29. u ime UO i JNS donio Tupanjanin u vezi sa stavom ovih
političkih grupacija prema Mačekovu zahtjevu za ddskusijom о te­
ritorijalnim pitanjima. U uvodniku je pozitivno ocijenjen razvoj i
perspektiva odnosa s UO i JNS. Osvrćući se na rezultate Šutejeva
sastanka s predstavnicima ovih političkih grupacija, 26. marta, list
je pisao: „Sastanak hrvatskog narodnog zastupnika dra Šuteja s pred­
stavnicima Udružene opozicije u Beogradu bio je kratak, ali dovo-
ljan, da se konstatira istovjetnost pogleda na pitanja, о kojima se
tom prilikom raspravljalo. Brzina, kojom je obavljen cijeli posao,
dokazuje, da se tom zgodom očitovala takva jednodušnost, koja još
više poddže vrijednost suradnje medu ovim strankama. Ovih dana
nastavit će se razgovori takoder u Zagrebu, i iznijet će se još neke
misli о aktuelnim političkim pitanjima.“ List zatim nastavlja: „Udiru-
žena opozicija želi naime, kako su izjavili njezini predstavnici, zalo-
žiti se cijelom svojom snagom i evim ugledom, što ga uživa u srp-
skom narodu, za uredenje odnošaja izmedu Hrvata i Srba. Ističući
načelo demokratske slobode ona želi, da se nakon rješenja hrvatskog
pitanja i srpski i hrvatski narod nadu kao potpuno slobodni i ravno-
pravni partneri, koji će u cijelosti vršiti svoj narodni suverendtet.“
List upućuje pohvale na račun UO, koja je prva priznala hrvatski
narodni individualitet i „prva našla pravi put“ u hrvatskom pi­
tanju.22
Na sastanku predstavnika UO i JNS, 30. matra, Tupanjanin je
podndo izvještaj о svojim razgovorima s Mačekom. Raspravljalo se
о tome da li da se, na ponovni Mačekov poziv preko Tupanjanina,
šalje delegacija u Zagreb. Prevladalo je mišljenje da se u Zagreb
ne ide, da idu Tupanjanin i Vlajić da bi Mačeka nagovorili da se ne
ulazi u raspravu о teritorijalnim pitanjima, već da se ostane kod os-
nove koja je sadržana u Sporazumu od 8. oktobra 1937. Odlučeno je
da se Mačeku sugerira da ne razgovara s Cvetkovićem, „sem ako ne
dode kao i samo kao mandator Krune.“ Rečeno je da će predstavnici
UO doći pošto Cvetković ode iz Zagreba. Protiv slanja delegacije u
Zagreb bili su raddkali, demokrati i JNS, dok su zemljoradnici bili
mišljenja da se delegacija pošalje, ali bez prihvatanja diskusije о te­
ritorijalnim pitanjima.23 „Razlozi protiv,“ zabilježio je J. Jovanović,
„da se ne smeta Knezu i da ne izgleda kako UO kvari posao.“ 24 Po-

aü „E to ne može biti, postoji Sporazum izmedu vas i nas, mi nismo ovamo

dolje legitim ni predstavnici Srba, treba slobod[ne] izbore, pa onda о i-ezanju
teritorijalnom e“ , prim ijetio je Tupanjanin. „Je, je “ , odgovorio je Maček.
21 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 30. I l l 1939.
22 H rvatski dnevnik, br. 1045, 30. I l l 1939.
23 P r ije sastanka J. Jovanovića je zabilježio da u Zagreb treba ići prije
Cvetkovića, „ali sa nadom, nekom bar, da se drukčije rešava a ne teritori-
jalno“ . Na sastanak su G avrilović i Tupanjanin išli s m išljenjem da se ne pri-
hvataju razgovori о teritorijalnim pitanjima, već da se ostane pri Sporazumu
od 8. oktobra 1937, „bez saziva Konstituante i eventualna izjava о novom spo­
razumu za buduće uredenje države na koju bi i P.[rinc] P.[avle] pristao“ . Za­
tim su zastupali m išljenje da se ide u Zagreb i da se knez P a vle zam oli „da
više ne razgovara sam i lično“ . (Zbirka J. Jovanović, bilješka od 30. I I I 1939.)
24 Isto, i bilješka od 31. I I I 1939.
144 ~ LJUBO BOBAN

slije ovog sastanika Trifunović je bio u audijenciji kod kneza Pavla,

ali nam nije poznat rezultat te audijencije.25
Kao što je bilo zakljuceno na spomenutom sastanku, Vlajić i
Tupanjanin otputovali su u Zagreb. Njima su se kasnije pridružili
Kramer i B. Cubrilović. Odmah po njihovom dolasku u Zagreb, 1. ap-
rila izjutra, održan je sastanak kome su prisustvovali Vlajić, Tupa-
njandn, Kramer, Vilder i Kosanović. Poslije toga prva četvorica oti-
šla su na sastanak к Mačeku, gdje im se pridružio i Cubrilović.20 Ma-
ček ih je upoznao о toku svojih pregovora s knezom Pavlom i о tome
kakav je odgovor dao u vezi s najavljenim dolaskom Cvetkovića na
pregovore. Na ovom sastanku bilo je zakljuceno da Maček ne prima
Cvetkovića kao predstavnika vlade, jer on nije predstavnik Srba, a
da ga primi kao predstavnika krune. Predstavnici UO i JNS izja-
vili su da se neće priznati nikakav razgovor о teritorijalnim pitanjima
„koji će Dr M.[aček] nastaviti sa Krunom.“ 27 Poslije sastanka izdato
je slijedeće saopćenje: „Na konferenciji je još jedanput konstatovano
da je politika sporazuma, kojoj je narod na izborima 11. decembra
dao svoje poverenje, potvrdila u današnjim medunarodnim prilikama
svoje puno opravdanje. Svesne težine današnjeg vremena, sve ove
grupe, koje su zajednički uzele učešca u izbornoj borbi na listi g. dr
Mačeka, nastaviće solidarno svoje napore za konačno uredenje dr-
žavne zajednice na osnovu sporazuma Srba, Hrvata i Slovenaca. U tu
svrhu biće uskoro održan širi sastanak predstavnika svih ovih
grupa.“ 28
Rezultat ovog sastanka bio je ocl strane UO i JNS primljen sa
zadovoljstvom. Komunike je u stvari trebalo da bude potvrda vjer-
nosti Sporazumu od 8. oktobra 1937. Postojale su nade da bi se Ma-
ček mogao pridobiti za gledište koje su zastupale UO i JNS u pogledu
procedure. Vlajić, koji je prisustvovao ovom sastanku, izrazio je do-
pisniku Hrvatskog dnevnika „svoje zadovoljstvo zbog toga i rezultata
svojih subotnjih razgovora“ 20. Na sastanku predstavnika UO i JNS,
2. aprila, na kome su prisustvovali J. Jovanović, Trifunović, Grol,
Gavrilović, К. Miletić, Ninčić, Jevtić i Banjanin30, Vlajić je podnio iz-
vještaj о toku i rezultatima sastanka u Zagrebu. Na sastanku je
odobren komunike i konstatirano da je „Dr Maček kao i P.[rinc]
P.[avle] počeo razgovore bez plana i bez zle namere b) da je
Dr M.[aček] i P.[rinc] P.[avle] neizgradeni political’ a P.[rinc]
P.[avle] uz rdave savetnike, počeo pregovore“ bez naročitog plana;
Maček „da izađe iz situacije i pod pritiskom okoline zagrebačke“ .
25 U bilješci od 31. I I I 1939. J. Jovanović navodi da je to druga Trifu no-
vićeva audijencija. U bilješci od 18. I l l 1939. spominje se da je tada Trifu no-
vić bio u audijenciji. Trifu nović se 30. marta susreo s ministrom dvora A n ti-
ćem, koji mu je, kako je prema T rifu n ovićevu pričanju zabilježio J. Jovano-
vić, rekao: „A h a! V i hoćete da sprečite K neza da razgovara, Knez od Vas
n ije m ogao ništa drugo ni očekivati[;] v i stari samo plivate po vazduhu, a mi,
t.j. Knez, vodim o realnu politiku, vi proceduru a mi teritorijalnu nagodbu;
vi m islite da je dosta biti pošten u p o lit ic i...“ Trifunović mu je uzvratio:
„N ikom e ne smetamo niti hoćemo, ne tražim o ništa, smatramo da je pogreška
što se neposredno razgovara (D vor — Kruna) sa dr Mačekom i pokvarila jedna
solidna i čvrsta baza za sporazum, možda je taj korak fatalan . . . “ (K ao nap. 23.)
20 Политика, бр. 11079, 2. IV 1939.
27 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 2. IV 1939.
28 K ao nap. 26. Poslije podne je ponovo održana jedna konferencija kojoj
su prisustvovali svi osim Mačeka. (Isto.)
29 H rvatski dnevnik, br. 1050, 4. IV 1939.
80 Isto.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — ^45

Konstatirano je dalje da je Maček „svestan zajednice sa Srbima i da

je Sloven“ i zaključeno „sto pre ići u Zagreb u širem krugu“ 31. Ostalo
je sada da se vidi kakav rezultat će dati susret Cvetkovića i Mačeka.
Koliko je u ovom Mačekovu stavu na konferenciji od 1. aprila
bilo stvarne želje dia se radi s Udruženom opozicijom, bilo je tu u
isto vrijeme i taktiziranja, jer on nije znao kako će se stvari odvijati
u susretu s Cvetkovićem, a prije toga svakako je bilo dobro naglasiti
solidarnost s Udruženom opozicijom.

3. Prvi razgovori između Mačeka i Cvetkovića

Do prvog susreta između Cvetkovića i Mačeka došlo je 2. aprila

u Zagrebu. Prvi sastanak imao je samo kurtoazni karakter.32 Poli-
tički razgovori poceli su iduća dva dana, 3. i 4. aprila. Cvetković je
dao do znanja da on ne dolazi kao predstavnik JRZ, već kao pred-
stavnik vlade i mandator krune.33 Nakon prvog radnog sastanka
Hrvatski dnevnik je pisao da bi „bilo preuranjeno praviti bilo kakve
prognoze u vezi s ovim razgovorima. Dragiša Cvetković se doduše
nalazi na čelu jedne vlade, ali on ndje svemoćan. Rezultati razgovora
ne ovise samo о njemu. To je doduše samo po sebi razumljivo, ali
ipak treba istaknuti i taj momenat, ako se želi pravilno ocijeniti zna-
čenje ovih razgovora.“ Osim toga, razgovori se nastavljaju i još se ne
može znati njihov rezultat.34 Komunäke koji je bio izdat nakon
drugog dana radndh razgovora pokazivao je da razgovori teku po-
voljno. Tu je bilo rečeno da su „razmatrana sva pitanja koja se odnose
na položaj Hrvata u državi i na nastojanja da se udovolji svim nji-
hovim opravdanim težnjama, kako bi se uspostavilo puno poverenje
i što bolje učvrstila solidarnost Srba, Hrvata i Slovenaca u svim ma-
nifestacijama njihovog zajedničkog života“ . Zatim se kaže da su u
razgovorima, koji su počeli na inicijativu Cvetkovića, „konstatovali
da su uglavnom saglasni о suštini rasmatranih pitanja i da imaju
iste osnovne poglede о načinu na koji bi ta pitanja trebalo rešiti“35.
Nakon razgovora Cvetković je novinarima izjavio: „Zasada ide vrlo
dobro!“ Dopisnik Politike, iznoseći svoje utiske о Cvetkovićevu
raspoloženju nakon razgovora, piše da bi se ono najbolje moglo obja-
sniti ako se kaže da je „pretsednik vlade g. Cvetković otišao u Zagreb
zadovoljan i raspoložen, a kad se vratio bio je vrlo zadovoljan i vrlo
raspoložen“30. Rezultati su bili povoljno ocijenjend i na strani vod­
stva HSS. Hrvatski dnevnik je pisao da se „očekuje da će nastavak
pregovora značiti donošenje odluka bez zavlačenja“37. Politicki vjesnik

81 K ao пар. 27.
83 H rvatski dnevnik, br. 1050, 4. IV 1939.
88 M. G l o j n a r i ć , n. dj., 279, M ačekov govor na sjednici Hrvatskog
narodnog zastupstva, 8. V 1939; Zbirka J. Jovanović, bilješka od 11. IV 1939,
izjava Košutića. Cvetković je kasnije Tupanjaninu potvrdio da s M ačekom
n ije razgovarao kao predstavnik JRZ, „nego kao pretsed.[nik] vla d e i kroz
zube delegat Regentstva.“ (Isto, bilješka od 14. IV 1939. о razgovoru s Tupa-
njaninom.)
84 K ao пар. 32.
88 Политика, бр. 11082, 5. I V 1939.
80 Isto, br. 11083, 6. IV 1939.
87 H rvatski dnevnik, br. 1052, 6. IV 1939.

10 Sporazum Cvetković — M aček

146 — LJUBO BOBAN

je pisao da se ne treba zanositi pretjeranim optimizmom, ali „ipak

treba konstatirati, da je to prvi razgovor vode hrvcCtskog naroda
s predsjednikom beogradske vlade, koji je dobio ozbiljan karakter“ ss.
О čemu su u stvari Maček i Cvetković ovom prilikom raspravljali
i u čemu su se složili? Niz principijelnih stvari bio je riješen kroz
vladinu deklaraciju i Cvetkovićeve izjave u vezi s tim. U tom smislu
Cvetković je dio svoje misije obavio još prije dolaska u Zagreb. Pri­
likom prvih razgovora s Mačekom bila su riješena dva principijelna
pitanja. Prvo, Cvetković se legitimirao kao mandator krune i time
je bio ispunjen uslov koji je Maček postavljao da bi uopće s njim
mogao ulaziti u pregovore. Drugo, Cvetković je pokazao spremnost
da razgovara na osnovi koja je predstavljala suštinu Mačekova gle-
dišta, tj. sporazum treba da bude zakljucen tako što će biti odlređen
teritorij Hrvatske, što će ona imati poseban položaj i određene kom-
petencije. Kad se u tom smislu utanači sporazum, obrazovat će se
vlada, koja će imati zadatak da sve to sprovede u djelo. Svakako da
su tom prilikom razmijenjena mišljenja о teritorijalnim pitanjima
i kompetencijama, ali su oni mogli imati samo načelan značaj, vise
kao globalna izmjena mišljenja, čime je bio pripremljen teren za
konkretne pregovore u toku naredndh sastanaka.39 Na Mačekov pri-
jedlog pregovori su bili prekinuti do završetka uskrsnih praznika, da
bi u meduvremenu stupio u dodir s UO i JNS.40
Sedimog aprila, tri dana nakon Mačekovih razgovora s Cvetko-
vićem, italijanske trupe ušle su u Albaniju. Jugoslavenska vlada je,
kao što smo vidjeli, ovo primila kao svršen ein.41 Jedan od važnih
razloga ovakvog držanja svakako je bilo i neriješeno hrvatsko pita­
nje.42 Knez Pavle je računao da bi na ovom pogoršanju vanjskopoli-
tičkog položaja Jugoslavije i direktne opasnosti za njen položaj mo­
gao iznuditi koncesije od Mačeka. Po Šubašića je u vezi s tim poslat
vojni avion u Karlovac. Kad je ovaj došao u Beograd, knez Pavle
mu je saopćio poruku za Mačeka, da zbog opasne medunarodme si­
tuacije odmah pošalje svoje predstavnike u vladu.43 Maček je pak
u ovome vidio mogućnost da iznudi koncesije od kneza Pavla. Tri
dana nakon spomenute Pavlove poruke Politicki vjesnik je, osvrćući

88 P o litič k i vjesnik, br. 11, m art—april [10. IV ] 1939.

ee Tupanjanin se poslije ovih razgovora sastao s Mačekom. „Sta je sve
Cv.[etkovic] razgovarao ne zna se taeno“ , prenio je Tupanjanin J. Jovanoviću,
„on je izgledao da sve odobrava[,] о teritorijal.[noj] podeli n ije bilo reči, ali
о kompetencijama, kvoti i t.d. Jednom reči о Nagodbi sprsko-hrvatskoj.“ (Zbirka
J. Jovanović, bilješka od 4. IV 1939.) Košutić je vodstvu UO izja vio da su
razgovori im ali „čisto inform ativ.[ni] karakter, о svemu pa i о teritorijalnoj
podeli i kom petencijam a“ . (Isto, bilješka od 11. IV 1939.)
О prvom susretu Mačeka i Cvetkovića M ilovanović piše: „R azgovori iz­
medu Cvetkovića i M ačeka otpočeli su 3. aprila u Banskim dvorim a u Zagrebu.
Već prilikom prve izmene m išljen ja izmedu njih dvojice, konstatovana je pri-
lična saglasnost u pogledim a na osnovne probleme, to jest na preteću opasnost
ad K P J i potrebu udruživanja svih buržoaskih snaga u borbi protiv nje.“
(N. B. M i l o v a n o v i ć , n. dj., 182.)
40 V. M a č e k , n. dj., 188. Upored. N. B. M i l o v a n o v i ć , n dj., 182.
41 Vid. str. 91.
42 U Rimu se s ovim svakako računalo. U toku priprem a za napad na
A lban iju Cano je zabilježio: „N ik o neće ni prstom maknuti, čak ni Jugoslavija,
odviše zaokupljena hrvatskim pitanjem .“ ( C i a n o , Diario, 69.)
48 H. Krizm an, Dnevnik, 11—15, IV 1939; I. J u k i ć , Hrvatska и burno
proljeće.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — ^47

se na Mačekove pregovore s Cvetkovićem, pisao: „Kako će se razgo­

vori svršiti ne može se još sada reći. Hrvatsko narodno zastupstvo
ima zdrave živce i može čekati još toliko vremena, koliko nade za
potrebno, da se riječi pretvore u djelo. To može učiniti u toliko vise,
što opasnost od čekanja postoji za protivnu stranu kod onih, koji nose
cdgovornost za situaciju, koja postaje svakim danom sve teža.“
„Sudbonosni dogadaji u Europi,“ pisao je ovaj list, ,,i neprestana
ratna opasnost stvorili su veliko uzbudenje ne samo u političkim
krugovima, nego i u svim narodima Europe. Naročito je veliko uzbu­
denje nastalo и onim zemljama, koje nisu iznutra sredene i и kojima
narodi nisu zadovoljni. U Jugoslaviji uzbudenje dostiže veliki ste-
pen [...]. A li umjesto da krugovi vlastodržaca u Beogradu iz toga
povuku pravilan zaključak i ubrzanim tempom riješe hrvatsko pita­
nje na zadovoljstvo Hrvata, a bez obzira na formalnosti i sitne su-
kobe političkih faktora i stranaka, oni nisu, čini se — iz teške sud-
bine Ceho-Slovačke ništa naučili.“ 44

44 List dalje piše da se u redovim a vlastodržaca pojavljuju, u vezi s vanj-

skopolitičkim razvojem , dva m išljenja. Prem a jednom, dobro je što nije pri­
ll ^
v aćena federacija, je r bi u tom slučaju država propala kao što je to slučaj
i s Cehoslovačkom. Drugo m išljen je izjašnjava se za amputaciju. Odgovarajući
na ovo list piše da H rvati ne vode „nikakvu .slovacku' politiku“ . A oni koji
govore о am putaciji ne treba da zaborave „da je danas sigurno, da ne bi
držali oni škare za k rojenje u svojim rukama“ . (P o litič k i vjesnik, br. 11, mart—
april 1939, naknadno olovkom dodan datum izlaženja, 10. IV 1939.)
Tih dana je D e jli Ekspres (D a ily Express) od svog zagrebačkog dopisnika
donio ovaj dopis: ,,vod hrvatske m anjine u Jugoslaviji dr M aček veruje da
g.g. H itler i Musolini nam eravaju da podele Jugoslaviju u dve uticajne zone.
G. dr M aček mi je rekao: ,Plan Nemačke, kako ja verujem , u tome je da
za sebe obezbedi Beograd i jugoistočnu oblast Jugoslavije, kao svoju zonu.
V ideo sam jednu kartu na k ojoj je u potankostima izraden sistem nemačkog
puta i železničke pruge od Beograda do Soluna. Nem ci bi želeli da od Soluna
naprave jedno svoje veliko pristanište na Sredozemnom moru. Hrvatska i
jadranska obala Jugoslavije bile bi ostavljene Italiji. Nem ci ne bi pravili pi­
tanje od položaja Ita lije na Jadranu'.
Ovaj plan ne treba baš da znači po kora van je Jugoslavije. Dr Maček
veru je da će sile osovine pokušati da svoju akciju u cilju obezbedenja ovih
pozicija ograniče na diplom atski uticaj, tako da ne diraju u nominalnu ne-
zavisnost Jugoslavije. Medutim, sile osovine, ako se budu resile da rasparča-
vaju Jugoslaviju, raspolažu jednom moćnom taktikom.
Tako one mogu nastojati da 3,300.000 Hrvata, koji žele da dobiju auto-
nomiju, odvoje od Srba i na taj način podele Jugoslaviju kao što su to učinile
sa Cehoslovačkom, kada su od vojile Slovačku od Ceha.
U toku poslednje dve nedelje veliki broj nemačkih agenata ušao je u
Hrvatsku i Sloveniju, u blizini austriske granice.
Dr. M aček mi je rekao da su netačne sve vesti о tom e da su Nem ci ili
Italijan i ponudili neku pomoć. Dr. Maček i dalje vodi pregovore sa Beogradom,
pregovore koji mogu dovesti do autonomije H rvatske i do sredivanja prilika
u Jugoslaviji.
< f7 N a m oje pitanje: kakvo bi držanje zauzeo da mu se obrate diktatori,
g. dr. M acek mi je odgovorio sledeće: „A k o bude došao M usolini i rekao: ,Slu-
šajte vi H rvati, ja ću upotrebiti svoj uticaj da vas pomognem da dobijete auto-
nomiju', mi ćemo reći: ,B ravo Musolini!* A k o bude đošao H itler sa istom po-
nudom, mi ćemo reći: ,B ravo H itler!', a ako Cemberlen bude rekao: .Saljem
jednu veliku eskadru u Jadi’ansko more i savetujem Srbim a da vam d a ju '
autonomiju“, mi ćemo onda uzviknuti: ,Bravo Cem berlen!' Ono što mi tražimo,
to je autonomija, ali autonom ija u granicama a ne van granica jugoslovenske
države." (O vaj dopis u D e jli Ekspresu, od 10. IV 1939, donesen je prema
N. B. M i l o v a n o v i ć , n. dj., 189—190.)

10*
148 — LJUBO BOBAN

4. Odnosi SDK, UO i JNS nakon Mačekova susrćta s Cvetkovićem

Rezultat Mačekovih razgovora s Cvetkovicem, koji se mogao

nazirati iz komunikea izdatog poslije razgovora, izazvao je nezado-
voljstvo kod Udružene opozicije. Pokazalo se da Maček neodstupno
stoji na svom gledištu da se najprije utvrdi teritorijalni opseg Hrvat­
ske i njezine kompetencije, dok je UO željela da se upravo ta pitanja
odüoze za naknadno sporazumijevanje.46 Nezadovoljstvo je izazvano
kako zbog procedure na kojoj je Maček insistirao i о kojoj se načelno
dogovorio s Cvetkovicem tako i zbog toga što je Maček pokazao
spremnost da na toj osnovi nastavi razgovore s Cvetkovićem, koga
Udružena opozicija nije priznavala. Iz obzira prema knezu Pavlu
UO nije bila protivna da Maček kontaktira s Cvetkovićem ako ovaj
dolazi kao mandator krune, ali uz pretpostavku da on s Mačekom
neće ulaziti u meritorne rasprave, naročito ne po proceduri koju
je Maček tražio. Kako je zabilježio J. Jovanović, nezadovoljstvo su
naročito pokazali radikali. Na sastanku od 5. aprila oni su tražili
da se UO „ogradi od Mačeka: a) da govori u ime U.O., b) da se prebaci
odgovomost na Dr Mačka i Cvetkovića a skine sa U.O. u Beogradu“ .
Ovo glediste ponovljeno je i na sastanku sutradan u kući Ninčića.46
Na trećem sastanku, koji je u vezi s ovim održan 8. aprila u kući
Ninčića, bili su prisutni J. Jovanović, Trifunović, Gavrilović, Tupa-
njanin, Vlajić, К. Miletić, Jeftić, Banjanin, I. Mihajlović, B. Mar-
ković. J. Jovanović je zastupao glediste, da „dokle vlada sprovodi
plan koji harmonizira sa našim gledištem moramo je pustiti da
radi“ , a kada vlada stupi na put suprotan gledištima UO „onda će
naići najoštriju opoziciju“ .\A glediste UO je Sporazum od 8. oktobra
1937. Maček je u razgovorima s Cvetkovicem „skrenuo sa baze“ toga
Sporazuma „i zato mu moramo skrenuti pažnju, ali ne možemo ki-
dati, niti ga sprečiti da nastavlja razgovore“ , jer „naročito spoljne i
unutrašnje prilike stvaraju raspoloženje za sporazum. Nase je da ne
kvarimo nego cinimo sve da taj sporazum bude takav kakav će ga
srpski narod odobriti.“ Način kako je Maček u razgovorima s knezom
Pavlom postavio hrvatsko pitanje znači u isto vrijeme i postavljanje
srpskog pitanja, istakao je J. Jovanović. „Sprečiti Dr Mačeka ako se
može da ne ide tim putem, ali ne sprečiti ništa što bi moglo da zaostri
odnose izmedu Srba i Hrvata.“ On je zastupao glediste da UO uče-
stvuje u odboru za razgovore ako korektno bude pozvana. Ako se
nastavi na način kako je to započeto, onda će odgovornost pasti na
kneza Pavla, koji je s Mačekom započeo pregovore о teritorijalnim
pitanjima, kao i na Cvetkovica, koji je još nastavio pregovore „o fi-
nansijama, о kvoti, о nagodbi i t.d. što nije smelo biti“ . Na kraju on
je predlagao da se Mačeku „nedvojbeno“ skrene pažnja da je on
skrenuo s linije utvrdene u Sporazumu od 8. oktobra 1937. i „Zamo-
liti“ ga da se vrati na liniju ovog Sporazuma „za slučaj da se ti razgo­
vori nastave kao dosada u dvoje, t.j. izmedu njega i Cvetkovica“ , zatim

45 Tupanjanin, koji se sastao s M ačekom odmah nakon odlaska Cvetko-

vića (Tupanjanin naime n ije ni odlazio iz Zagreba poslije sastanka od 1. aprila),
naglasio je Mačeku u svoje ime, a to je u stvari bilo i glediste UO, „da se
granice ne mogu povlačiti onako kako je govorio sa P.[rincom ] P.favlom ] —mora
se srpski narod pitati. K ad M aček postavlja pitanje granica na neku geografsku
osnovu onda i Srbi m oraju postavljati isto tako na etnografsku osnovu". (Zbirka
J. Jovanović, bilješka od 4. IV 1939. о razgovoru s Tupanjaninom.)
46 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 5. IV i 8. I V 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAČEK — ^49
\----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

da se Mačeku skrene pažnja „da nije zgodno da govori sa Cvetkovićem

ako on ne govori kao mandator Krune, na što se ne bi imalo mnogo
prigovarati“ . Ninčić je smatrao da je potrebno ograditi se od Ma-
čeka, a Ilija Mihajlović da je to potrebno učiniti i prema Cvetkoviću.
Na kraju je iskristalizirano mišljenje „da se u kakvoj blažoj formi
saopšti Dr Mačeku dia je prekoračio uputstva za razgovore, koji će
mu staviti do zrianja da dalje ne treba da razgovara na toj osnovi sa
Cvetkov.[ićem] sem ako se ne vrati na liniju koja je u Sporaz.[umu]
1937. god., t.j. koncentracija pa ofida razgovori“ 4V \
Poslije Mačekovih razgovora s Cvetkovićem Hrvatski dnevnik je
i dalje, u istom smislu kao i ranije, pisao о tome da Udružena opozicija
mora uzeti učešća u sporazumu. Sutradan po odlasku Cvetkovića, isti-
čući uspjeh UO i JNS na izborima i dodajući da se i JNS izjasnila za
sporazum, list je pisao: „Njihove su snage takoder potrebne, ako se
i kadi se bude pravio sporazum izmedu naroda sprskog i naroda hrvat­
skog о uređenju državne zajednice i medusobnih odnošaja. Stranke;
Udružene opozicije imaju obilježje takvih narodnih stranaka, koje
nisu stvarane odozgo.“ „Nekoliko stotina tisuća glasova, koje su do-
bile ove stranke, ne treba podcjenjivati, pogotovo kadi se uzme u
obzir, pod kakvim su prilikama provedeni izbori.“ „Narodni spora­
zum može se provesti samo uz sudjelovanje naroda i u suradinji sviju
njegovih predstavnika“ , zaključuje Hrvatski dnevnik.48 Samo djelo-
mično je bilo tačno pisanje Hrvatskog dnevnika da je Maček s Cvet-
kovićem imao informativni razgovor „takoder u suglasnosti s Udru-
ženom opozicijom“ 40. Rečeno je pod kakvim uvjetima je UO odo-
bravala Mačekov susret s Cvetkovićem. Još manje je bila tačna tvrdnja
da stranka UO pristaju na svaku proceduru i da su „sporazumne sa
svim, na što dr Maček pristane, a to je također važna činjenica, koja
olakšava razgovore“ 60. ,
Kao što je rečeno, Maček nije ulazio ni u kakva konkretna uta-
načenja u razgovorima s Cvetkovićem. On je tražio prekid pregovora
da bi od Udružene opozicije tražio izjašnjenje о onome što se načelno
dogovorio s Cvetkovićem, о teritoriji i kompetencijama. U vezi s tim ;
u Beograd je bio poslat Košutić.51 U toku 11. i 12. aprila održane su

47 Isto, bilješka od 8. IV 1939. Slično je zaključeno i na sastanku kod

Ninčića, 10. IV , naime, da se na „određen način kaže da se ogradujemo od
razgovora Dr M.[ačeka] i Dragiše u pogledu teritorija i merituma Hrvat.[skog]
pitanja; da se stoji na: razgovaraćem o samo kao ravnopravni činioci t. j.. u
koncentracionoj vladi", (Isto, bilješka od 10. IV 1939.)
U zbirci J. Jovanovica nalazi se jedna bilješka, datirana s 10. aprilom
1939, ali se ne vid i da li je to bio kakav zaključak ili možda samo lične opser-
vacije J. Jovanovića. Bilješku donosimo onako kako glasi: „10. IV (datum dodan
naknadno — L j. B.)
A k o (ova riječ dodana je naknadno - L j. B.) Koncentraciona vlada
D eklaracija principa —
1) Neosporno i zajedničko: granice, monarhija, ustavna, parlamentarna i
demokratska, dinastija -(2 )'fe d e r a tiv n o uredenje sa ovim varijacijam a a) 9. ba~
novina po ugledu na Ame'riku b) 7 banovina (primorslca i savska zajedno)
c) tri države: Srbi, H rvati i Slovenci (ova najbliža željam a naroda) 3) zajed-
nička vlada, Kongres i Senat po ugledu na Am eriku ili varijacija 4) granice
sa korekturama vodeći računa о raspoloženju stanovništva.“ Zabilješka je na-
pisana rukopisom J. Jovanovića.
48 H rvatski dnevnik, br. 1051, 5. IV 1939.
40 Isto.
50 Isto, br. 1052, 6. IV 1939.
51 Iz jedne bilješke J. Jovanovica vid i se da je i vodstvo UO tražilo da se
nekog pošalje radi objašnjenja. On naime piše: „U Zagreb ja vljen o da dode
150 — LJUBO BOBAN

tri konferencije Košutića s predstavnicima UO i JNS.52 On je podmio

informaciju о Mačekovim razgovorima s Cvetkovićem, izjavivši dia su
razgovori imali informativni karakter, da se raspravljalo о svemu, pa
i о teritorijalnim pitanjima i kompetencijama. Objasnio je da je
Cvetković izjavio kako ne govori u ime JRZ, već kao predsjednik
vlade i mandator krune. Košutić je dalje izjavio, da je Mačekova želja
da se sporazum postigne s Udruženom opozicijom, tako što bi se
naj prije postigla suglasnost о teritorijalnoj podjeli i kompetencijama.
„Ako bi postigao sporazum о teritorijalnim granicama i kompe-
tenc.[ijama], onda bi Knezu mogao da podnese predlog: Ja sam se
sporazumeo sa UO i gotov sam sa njom da udem u vladu i sprovedem
rešenje.“ 63 Košutić je zatim izjavio da „Dr Mač.[ek] ne može ulaziti
u vladu koja ne bi imala već gotovo rešenje Hrv.[atskog] pitanja[,]
vladiati radd vladanja neće, on mora narodu dati ono što je obećao
— vladu ali koja ima da izvede re senje — inače ne. О tome se
radi; Novo je to što prilike nalažu da se sada skrati procedura pred-
videna u sporazumu od 1937, da stranke sve [...] uzmu na sebe u
koncentracionoj vladi odgovornost za rešenje.“ 54
Košutić je vodstvu UO i JNS podnio tri altemativna prijedloga:
.1. Da UO i JNS s Mačekom udu u meritomu raspravu о teritorijama
i kompetencijama, prije obrazovanja koncentracione vlade, koja bi
bila obrazovana tek po utanačenju sporazuma о ovim pitanjima. Na
ovaj su se prijedlog stavljale primjedbe da nema smisla praviti novi
sporazum iz opozicije; jedan takav sporazum već je zaključen 8. okto­
bra 1937. Zbog njega su opozicione stranke od strane režima bile
proglašene „za izdajnike. Ako zaključimo i drugi sporazum, režim će
učiniti isto.“ To stvarno ne bi bio razgovor u troje, jer on ne bi obe-
zbijeddo ravnopravno učešće UO i JNS u pregovorima. Tim prijedlo-
gom se u stvari tražilo, navodd se dalje u ovim prigovorima, „da četiri
srpske opozicione stranke prime odgovornost u pregovorima, a da se
odreknu uticaja na stvaranje novog stanja, pošto se ovim predlogom
jasno isključivala narodna vladavina“ . Konačno, ovom se prijedlogu
stavljao prigovor zbog toga što bi na taj naein sa srpske strane po­
stojala dva pregovarača, što bi samo moglo biti štetno, jer bi se UO
i JRZ nužno pretvorile u licitante i borile za partijske interese na
račun javnih interesa. 2. Da vodstvo UO i JNS ovlasti Mačeka da
s Cvetkovićem pregovara i u njihovo ime. Na ovo se odgovaralo da bi
bilo neprirodno da srpske stranke ovlaste Mačeka da vodi pregovore
odmah delegat zbog razgovora i objašnjenja za one razgovore sa M ačekom
i Cvetkovićem . Dolazi Avgust Košutić.“ (Zbirka J. Jovanović, bilješka od
8. IV 1939.)
N. В. M i l o v a n o v i ć (n. dj., 188—189) netačno piše kao da je K o-
šutićev put u Beograd uslijedio poslije drugog susreta između Mačeka i
Cvetkovića.
5S H rvatski dnevnik, br. 1056, 12. IV 1939; br. 1057, 13. IV 1939.
B8 O vako J. Jovanović u bilješci od 11. IV 1939. parafrazira Košutićevo
izlaganje. U bilješci od 13. IV on parafrazira Košutićevu izjavu, da bi
,,Đr M .[aček] i H rvati voleli da najpre s UO urede teritorijalno pitanje pa onda
da razgovaraju, da nametnu rešenje knezu P.[avlu] — i onda bi u vladu kon-
centracije.“
54 B ilješka od 11. IV 1939. Ovo Košutićevo izlaganje J. Jovanović stavlja
u navodnike. Krizman, koji je tih dana boravio u Beogradu, zabilježio je u
D nevnik (11—15. IV 1939): „K ošu tićev nastup dobar. Na sjednici svih pred­
stavnika srbijanskih stranaka izja vio da H rvati ne traže nikakvo rješenje izvan
države i da postignuto rješenje im ade izvršiti vlada koncentracije svih
stranaka.“
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — ЦјЈ

„sa sirpskom stranom“ . 3. Da opozicione stranke u Srbiji pošalju svoje

predstavnike u Zagreb da bi zajedno s Mačekom, kao jedna pregova-
račka strana, stupili u pregovore s Cvetkovicem. Neprihvaćanje ovog
prijedloga obrazlagalo se osim drugih razloga i time što se ovim
pretpostavlja dia ove stranke prihvaćaju proceduru po kojoj su već
pregovarali Maček i Cvetkovic, tj. pregovore о teritorijalnim pita­
njima i kompetencijama.55
Vodstvo UO i JNS bilo je pod dojmom da će biti izigrano, da se
s Macekove strane postupa nekorektno.56 S još većim nepovjerenjem
se odnosilo i prema Cvetkoviću, s uvjerenjem da zapravo kod kneza
Pavla i ne postoji volja i riješenost da se pristupi sporazumu о hrvat­
skom pitanju. Ovakvo mišljenje dato je na znanje Košutiću.57 Kao
protu prijedlog izneseno je mišljenje da se sazove vijeće šefova stra­
naka na kome bi se о svemu raspravljalo.68 Vodstvo UO i JNS bilo je
u stvari u nedoumici šta da radi, kakvo držanje da zauzme. S jedne
strane, negativan stav prema postupku koji su primijenili Maček i
Cvetkovic — dovoljan razlog da se tome i otvoreno suprotstavi, a,
s druge, razni obziri, i prema knezu Pavlui i prema Mačeku, izbje-
gavanje da se stvori utisak kako UO pravi smetnje sporazumu —
dovoljan razlog da se zauzme stav posmatrača i očekuje razvoj do-
gadaja. Osvrćući se na govore predstavmka UO prilikom razgovora
s Košutićem J. Jovanović je zabilježio: „U glavnome utisak neka
Cvetk.[ović] i Maček prime odgovornost za rešenje — da prebace na
njihova leda sve, a posle pred Srbima da se brane i napadaju.“ 59
Poslije ovih razgovora moglo se vidjeti da sporazum Mačeka, UO
i JNS ima vrlo male izglede.00

55 Дем ократ о данашњем стању у земљи, 6; К ако je дош ло до спо-

разума? Гледиште Народне Радикалне странке на садаш њу п ол и т и к у си ­
туацију у земљи, Београд 1940, 7. U brošuri demokrata navode se dva prva
prijedloga i ne precizira tačno kada su oni podneseni i preko koga. U brošuri
radikala navode se sva tri spomenuta prijedloga i precizira da ih je Košutić
podnio na spomenutom sastanku. U brošuri demokrata se spom inje da je Ma-
ček predložio i to, ako se ne prihvataju drugi prijedlozi, da se ovlasti „režim u
Beogradu“ da pregovara i u im e UO. Ovo se ne spominje u brošuri radikala.
U tom smislu M aček je kasnije u razgovoru s B. Čubrilovićem rekao: „O vlastite
K n eza P.[avla] v i iz U.O. da on razgovara i zaključi sporazum sa mnom.“ Kako
je Cubrilović prenio J. Jovanoviću, M aček je tom prilikom rekao da „nije
tražio od U. O. punomoćje, nego da pre nego razgovaram sa ,G iletom ‘ (D. Cvet­
kovicem — L j. B.) — imam m išljen je UO-e da lakše mogu da razgovaram .“
(Zbirka J. Jovanović, bilješka od 25. V 1939.)
58 Poslije razgovora s nekim predstavnicima UO Krizm an je zabilježio
u Dnevnik (11—15. IV 1939); „U O uznemirena radi inicijative, koju preduzeo
princ P avle za rješavanje hr.[vatskog] pitanja. Zalba na Mačeka da ih nije
izvješćivao i sumnja da se radi bez njih i p rotiv njih.“ Vid. Z birka J. Jova-
nović, bilješka od 14. IV 1939, о razgovoru s Tupanjaninom.
57 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 13. IV 1939.
88 Како je дош ло до споразума, 8.
89 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 11. IV 1939. Osvrćući se na ove doga-
daje P. Zivkovic je kasnije izja vio da je Mačeku od strane JNS b ilo odgovo-
reno „pošto je sam, bez nas, vodio pregovore, neka ih i dovrši, a da ga u tome
nećemo ometati a posle svršenog sporazuma i pošto se sa istim upoznamo da
ćemo dati i svoje m išljen je“ . (Sednica G lavnog odbora JNS, Beograd 1939, 5.)
60 О ovim Košutićevim razgovorim a vid. i M. G l o j n a r i ć , n. dj., 291—
293, Košutićev govor na sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva 8. V 1939;
upored. J. B. H o p t n e r , n. dj., 150—151, izjava G avrilovića Hoptneru.
K ao što se vidi, problem odnosa Mačeka i Uđružene opozicije vrlo je
složen i svodi se na sukob d viju različitih koncepcija. Stoga se ovaj problem
i ne može tako jednostavno razriješiti kao što to čini M ilovanović, koji piše:
152 — LJUBO BOBAN

Dva dana po odlasku Košutića Cvetković je pozvao Tupanjanina

i upoznao ga s onim što je već bilo dogovoreno s Macekom i kako treba
dalje da teče njegova misija. Objasnio je da je postignut sporazum
0 tome da Hrvatska ima poseban status, dok za ostali teritorij ostaje
status quo. Tvrdio je da je već postignut aranžman о spajanju Savske
1 Primorske banovine i Dubrovnika, do Herceg Novog.61 Ovo, medu­
tim, nije bilo potpuno tačno. Može se pretpostaviti da je Maček od
Cvetkovića tražio izjavu о teritorijalnom opsegu na koji je on spre-
man i ovlašćen da pristane, ali konkretan i definitivan aranžman
nije u tom smislu joe bio postignut.Npvo je u stvari bio prijedlog koji
je trebalo da Cvetković ponudi u predstojećem susretu s Mačekom.
Cvetković je dalje izjavio Tupamjaninu da „neće za sad P.[rinc] P.[avle]
Udruženu [opoziciju] jer se ne vidi pogodna za Nemaöku i Italiju“ .
Kada sporazum bude zakljucen, objasnio je Cvetković, bit će obrazo-
vana nova vlada u koju bi trebalo da ude JRZ, HSS i Savez zemljo-
radnika.'Od zemljoradnika u vladu ne bi mogli ući J. Jovanović i Ga-
vrilović.02 Ovo što je Cvetković saopćio Tupanjaninu bilo je u stvari
ono što jeTrnez Pavle već definitivno bio odlučio — da radi bez Udru-
žene opozicije._£To je saopćio i Košutiću, koji je bio u audijenciji u
vrijeme dok je boravio u Beogradu u vezi s pregovorima s UO i JNS.63
Cvetkovićeva izjava Tupanjaminu vjerojatno je i bila zamišljena kao
neki zvanični stav koji je trebalo dati na znanje Udiruženoj opoziciji.
О informacijama koje je dobio od Cvetkovića Tupanjanin je re-
ferirao sutradan na sastanku kome su prisustvovali Trifunović, K. Mi-
letić, Grol, Vlajić, В. Marković, Kramer, Banjanin, Jeftić i J. Jova-
nović. Poslije ove informacije bilo se konačno načisto da će pregovore
nastaviti samo Cvetković, po proceduri po kojoj su oni već bili za-
početi. Ono što je rekao Cvetković imalo je značiti da su već bili po-
stignuti konkretni aranžmani.: Bilo je jasno dato do znanja da se u
budućim kombinacijama izuzima UO kao cjelina^Poslije svega ovogai
kod UO bio je pojačan utisak da ju se željelo izigrati. Mačeku se pre-
bacivalo da nije korektno postupao i dovoljno obavještavao UO.61
Svakako je tačno da Maček sve ono što je razgovarao s Cvetkovićem
i posebno što je bilo dogovoreno s knezom Pavlom nije u potpunosti
i na vrijeme saopćavao Udruženoj opoziciji.', Dok je Košutić pregova-
rao s predstavnicima UO i JNS, iz audijencije kod Pavla bilo mu je
poznato Pavlovo gledište u pogledu učešća Udružene opozicije. Po­
slije Tupanjaninova refer ata kod uöesnika sastanka stvoren je dojam
da je Košutić govorio „na pola“ , da mu je cilj bio da se za Mačeka
dobije punomoć Udružene opozicije za pregovore s Cvetkovićem.

„Tako je M aček u izdaji svojih dojučerašnjih saveznika ostao dosledan.“ (N. B.

M i l o v a n o v i ć , n. dj., 191.)
81 Prem a Tupanjaninovu pričanju, Cvetković je n ajprije rekao: .„svršiću
sporazum a posle rekao: svršio sam“ .
02 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 14. IV 1939. о razgovoru s Tupa-
njaninom.
08 H. Krizm an piše u Dnevniku (11—15. IV 1939): „Prin c P a v le rekao K o-
šutiću da će postignuti sporazum izvršiti koncentraciona vlada u koju da ne
mogu ući oni političari k oji su se suviše eksponirali protiv osovine B er­
l i n — Rim. Spomertuo je Jocu Jovanovića i Lazu M arkovića.“
64 K ad mu je Tupanjanin saopćio razgovor s Cvetkovićem J. Jovanović
je kao svoj utisak о svemu zabilježio: „1) N e će P.[rinc] P.[avle] da m enja si­
stem 2) M aček hoće samo H rvatsko a Srpsko kako mu bude 3) malo neko-
rektno od Dr M.[ačeka] što nam n ije ništa saopštavao 4) cela ova stvar ne-
ozbiljno vodena 5) ne će se svršiti povoljno.“ (K ao пар. 62.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER! — ^53

Predstavnici radikala i JNS izrazili su zadovoljstvo što je sve ovo

ostalo bez učešća opozicije. Imajući u vidu ono što je' u pogledu te-
ri tori ja saopćio Cvetković (Savska i Primorska banovina i Dubrovnik),
učesnici sastanka su bili zadiovoljnd, ali ne i u pogledu kompetencija- ‘
Zaključeno je da, pored svih prigovora i Mačekova držanja, „ipak od-
nos prema dr Mačeku, korektan da ostane“ . Konstatirano je zatim da
„,Hrvati hoće ovu zemlju, to јз glavno a život će u novome eksperi-
mentu‘ ako dode do njega, pokazati pravi put“ , da „Hrvati hoće na-
godbu više za simbolično očuvanje njihovih prava da su Hrvatska“ ,
da je „pogreška što je P.[rinc] P.[avle] ovako uzeo stvar, sa namerom
da u Srbiji vlada po režimu kao pod Stojaddnovićem“ 65.
-/
5. Razlozi zbog kojih knez Pavle nije želio
oslon na Udruženu opoziciju

Bilo je vise razloga zbog kojih knez Pavle nije želio da sklapanje
sporazuma i njegovo izvođenje povjeri strankama Udružene opozicije.
Oni se mogu podijeliti na vanjskopolitičke i unutrašnjepolitičke.
Knez Pavle je cijenio da bi dolazak Udružene opozicije na vlast bio
praćen vanjskopolitičkim teškoćama. On je računao s tim da bi ova-
kav kurs bio negativno primljen u Berlinu i Rimu, gdje se nije že-
ljelo da u vladi diobiju većeg utjecaj a one političke grupacije koje bi
mogle da unesu korekturu u diotadašnju politiku Jugoslavije prema
osovinskim silama, s obzirom na poznatu činjenicu da Udružena opo­
zicija ndje odobravala dotadašnju vanjskopolitičku orijentaciju Ju­
goslavije. Sam knez Pavle je Udruženoj opoziciji dao razumjeti da
ti razlozi utječu na njegov stav u pogledu uloge koju bi opozicione
stranke mogle dobiti u političkom životu.00 Koliko je u ovakvim izja-
vama kneza Pavla bilo stvarnih razloga, toliko je to bilo sracunato i
na to da se opravda negativan stav prema UO, koji nije bio uslovljen
samo time.
Knez Pavle je bio protiv oslona na Udruženu opoziciju već samim
tim što on odiučno bio protiv ma kakve demokratizacije politickog
života. Ovo je opet jednim ddjelom bilo uslovljeno vanjskopolitičkim
razlozima. Njemačka i Italija, kao što smo vidjeli, protežirale su auto-
ritativni režim u Jugoslaviji. Ukoliko bi stvarno došlo do demokra­
tizacije političkog života, do jačeg izražaja bi došle široke mase i one
političke snage koje su bile neprijateljski raspoložene prema osovin-
skim silama. Zbog toga bi se svakako moglo očekivati negodovanje
i pritisak Njemačke i Italije u slučaju da se pokušalo s demokrati-

06 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 15. IV 1939.

ne U razgovoru s T rifu n ovićem knez je pored ostalog rekao da se moralo
ići s Njemačkom, da su V. B ritanija i Francuska nespremne, a „Ita lija je m rkim
okom gledala na J u gosla viju . . . i bila sa Nem ackom .“ „M ogu li vladu opozi­
c ije kad se ističete kao antigermani.“ (Zbirka J. Jovanović, bilješka od 18. I I I
1939.) J. Jovanoviću je izja vio: „Englezi su spori i nesigurni. Rusija ne znači
kao vojn a snaga ništa — Poljska neće polit.[iku] bezbednosti, a mi smo na
cedilu, šta ćemo, eto v i govorite svi protivu Nem ačke i Italije, te sutra da vas
uzmem u kom binaciju protestvovali [bi] i ,vikali izdaja“.“ J. Jovanović je na
to prim ijetio da „narod oseća za zapad i Rusiju, pa ne treba ostaviti nikoga
u zabludi. Sutra ma šta se dogodilo bićemo p rotiv njih, protiv Nemaca makar
i golim rukama, neće svet hteti biti Haha i S irovi.“ P a vle: „Jeste, znam, a li
da sam tako m islio za ove 4 godine gde bi kraj bio.“ (Isto, bilješka od 26. I I I
1939. о razgovoru s Pavlom .)
 154 — LJUBO BOBAN

zacijom političkog života. Stoga nisu bile bez osnova kneževe riječi
u jednom razgovoru s J. Jovanovićem: „Slobodle, slobode. . ali neće
to Nemačka i Italija — one bi, da njih dam protestvovale odmah“ 07
j A li još važniji od ovog spoljnog momenta bili su dsto unutrašnje-
;'politicki razlozi zbog kojih je knez Pavle bio protiv svake demokra-
tizacije političkog života, a za nastavljanje režima JRZ i političkih
zakona koji su doneseni još u vrijeme šestojanuarskog režima. Mase
okupljene u strankama Udružene opozicije iz dana u dan dolazile su
pod sve jači utjecaj ljevičarskih elemenata, posebno KPJ. Parole Na­
rodnog fronta su se prihvaćale u masama opozidonih stranaka i bez
obzira na otpor koji je od strane vcdistva ovih stranaka pružan u želji
da se ovaj proces zaustavi. Knez Pavle je prema Udruženoj opozidji
bio krajnje rezerviran u velikoj mjeri upravo zbog ovih procesa koji
su se dešavali u njenim radovima i zbog strahovanja da bi dolazak
na vlast Udružene opozicije mogao dovesti do još jačeg širenja lje-
vičarskih tendencija. U razgovorima s predlstavnicima opozicije knez
Pavle se žalio na ljevičarsko raspoloženje omladineATako je u razgo­
voru s M. Trifunovićem primijetio: „,Omladdna Väsa‘ sve goli levi-
čari.“ Slično je primijetio i J. Jovanović: „Univerzitet je vaspitao
levičarske dake, dtave generacije.“ 08
Treći razlog ticao se samog sporazuma s Hrvatskom seljačkom
strankomrKnez Pavle je bio nadsto s tim da sporazum treba požu-
riti i da se mora pristati na proceduru koju je tražio Maček, tj. spo­
razum о teritoriji i kompetendjama Hrvatske. U cijeloj stvari on se
lično u punoj mjeri angažirao i sve preuzeo u svoje ruke. Smatrao
je da mu Udružena opozicija može biti samo prepreka u ostvarenju
ovog plana. Heterogena, razjedinjena, neodlučna, Udružena opozicija
nije bila u stanju da zauzme takvo glediste koje će zadlovoljiti oba
zahtjeva, i brzinu u izvodenju sporazuma i sporazum о onome što
je kao uslove postavljao Maček! Knez Pavle nikada nije bio sklon
Udruženoj opozidji. U ovoj situaciji tim manje; njemu se u prvi plan
nametnulo hrvatsko pitanje, a ne demokratizacija političkog života,
na čemu je više insistirala Udiružena opozija. Oslon samo na Udruženu

®7 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 16. I I I 1939, о razgovoru s knezom

Pavlom .
08 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 18. I I I 1939. о razgovoru s T rifu n ovi-
ćem; bilješka od 16. I I I 1939. о razgovoru s knezom Pavlom . J. Jovanoviću se
knez P a v le žalio i na druge teškoće: „M ora se ovako — ja sam samo čuvar
tudih prava, ja sam tutor, nisam kralj nego namesnik.“ „N e znate moju borbu
s Radenkom Stan kovićem . . . sa nam esnicim a. . . “ „N e znate m oju borbu sa
Srbima — v [V ]i znate Srbe: te hoću da otmem presto, te hoću da ubijem ki*a-
l j a . . . da ga proglasim minorem i preko 18 godina. Pa zavada sa K r a ljic o m . . . “
„Srbi g o v o rljiv i — pričaju i što jest i što nije. M oju ženu, decu, sve ne ostavljaju
na miru.“ „N ikom e ne može se verovati.“ Slično je knez P a vle ranije izjavio
i Đ. Paunkoviću, prilikom jedne audijencije. Ova zabilješka, koja se nalazi
u zbirci J. Jovanovića, n ije datirana, vjerojatn o potjeće negdje s kraja 1937.
Paunković je о audijenciji pričao M. G avriloviću prema zabilješci J. Jova-
novića: „ . . . Nem a ljudi, nema lju di kojim a mogu da poverim v la d u . . .
Dr G avr.[ilović] mi predlaže da m enjam ustav, taman, kako mogu — tek onda
bi mi rekli da hoće ki’unu, ja to ne mogu i ne smem. B ojim se levičara — svi
su mnogo radikalni — ako im se da vlast ode sve d a v o lu . . . komuniste će
d o h v a titi. . .
— Im a ljudi, ima, zašto ne koncentracionu v la d u . . .
— N e znam šta ću — svi su protiv mene, i svi najgore veruju о meni za
mene i m o je . . .
. . . I Princ P a v le pozvao Vladu Ilića da se sa njim konsultuje šta da
r a d i. . . “
 SPORAZUM CVETKOVIČ — MAČEK — JCjg

opoziciju i potpuna likvidacija uloge JRZ nije dolazila u obzir već

i zbog toga što bi se time javljao problem Slovenske ljudske stranke
i Jugoslavenske muslimanske organizacije, коje su u vladavinskoj
kombinaciji zastupale Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu. Sve u svemu,
od samog početka bilo je potpuno jasno da knez Pavle ne želi širi
oslon na Udruženu opoziciju. Vodstvo UO smatralo je da opozicione
stranke moraju dobiti pretežnu ulogu kao partner za sporazum s HSS,
da se JRZ potpuno likvidira.\Glediste UO bilo je — najprije garancije,]
tj. vlast, preuzimanje pozicija JRZ, a onda tek izjašnjavanje о pita­
njima državnog preuređenja. Međutim, ona je gurana na sporednij
kolosijek i najviše što joj je od strane kneza Pavla moglo biti ponu-
deno bila je izvjesna uloga, veća ili manja uz JRZf Kasnije, u jednoj
brošuri demokrata bilo je nesumnjivo tačno rečemrkad je konstati-
rano: „Pre nego što su počeli javni pregovori između dr Mačeka i
Dragiše Cvetkovića о njihovom sporazumu, mnogo ranije Udruženoj
opoziciji stavljeno je bilo na-zhanje da u jednoj novoj vladii koja bi
proizišla iz sporazuma Cvetković — Maček, srpske opozicione stranke
ne mogu biti pretstavljene kao stranke, ali da bi od ljudd koji pripa-
daju tim strankama neko mogao lično ući u takvu' vladu! Od početka
dakle, politička marka nove vlade, i posle 11. decembfa'i posle spo-
razuma s Hrvatima, morala je biti ista, politička marka Jereze."69
A sve ovo, opet, utjecalo je na to da je nejasno, neodredeno i rezer-
virano držanje vodstva Udružene opozicije još više došlo do izražaja.
Bez garancija da će se dobiti vlast vodstvo stranaka Udružene opo­
zicije nije željelo da se odredeno izjašnjava.
Maček bi svakako radi je želio da u pregovore bude uključena»
Udružena opozicija nego da ih vodi samo s JRZ. U torn smislu treba
i gledati na njegova nastojanja da se pridobije UO. Medutim, ako se
ima u vidu stav kneza Pavla prema UO i držanje samog vodistva ovih
stranaka prema zahtjevima HSS, onda je vidüjivo da se Macek nije
želio odviše angažirati za Udruženu opoziciju i dovoditi u pitanje svoje
odtnose s drugim partnerom za pregovore, Cvetkovićem i knezom
Pavlom.
(J>Te bi se moglo reći da kod Udružene opozicije nije bilo stvame
želje za sporazumom о hrvatskom pitanju. Problem nije bio u tome da
li se sporazum u načelu želio ili ne, već u načinu kako se ovo rješenje
zamišljalo i šta se podrazumijevalo pod sporazumom о hrvatskom
pitanju. Kad je Udružena opozicija došla u situaciju da se mora
odredeno izjasndti о hrvatskom pitanju jasno se manifestirao problem
koji je dominirao u historiji odnosa SDK i UO poslije 1929. Spora­
zum opozicionih grupa od 8. oktobra 1937. predvidao je, kao što smo
vidjeli, rješavanje dvaju problema: povratak na stmačko politički
život i demokratizaciju političkog života — problem kome je priori-
'tet ^dävän od strane UO, i rj esav anje hrvatskog pi-tanj a — problem
kome je prioritet dövan od strane HSS. Razvoj situacije izbacio je na
prvo mjesto hrvatsko pitanje — ono čemu je UO davala manje zna-
čenjeJS druge strane, za ono öemu je UO davala prioritet smatralo 44
se, da, upravo zbog razvoja tih istih prilika, još više gubi svoju
aktuelnost.70 Udružena opozicija došla je tako u situaciju da se od-
00 Дем ократ о daнашњем стању у земљи, 5.
70 V id je li smo da je C vetkovićeva vlada obećavala u okviru pripremnih
m jera koje je nagovještavala, donošenje političkih zakona. K o lik o je ovd je
bilo stvarne nam jere da ti zakoni budu doneseni, a koliko je sve bilo sracu­
nato na m anevar vlade da bi što p rije m ogla dobiti odobrenje budžeta, teško
 150 — LJUBO BOBAN

rekne onoga čemu je davala prioritet i da se bez odlaganja izjasni о

onome što je smatrala kao drugostepeno, što treba da dode nakon prve
faze. Sporazum od 8. oktobra 1937. trebalo je dia bude garancija i za
jedno i za drugo gledište, garancija da će se pokrenuti i jedno i drugo
pitanje. Po Sporazumu je bilo predvideno obrazovanje koncentracione
vlade i jedno vremeno ukidanje postojećeg Ustava, a u Osnovnom za-
konu, do donošenja novog ustava, bile bi zagarantirane gradanske i po-
litičke slobode i parlamentarna vlada vina. Istoga dana bili bi raspisani
izbori za ustavotvomu skupštinu, čime bi se pokrenuo postupak za rje-
šavanje hrvatskog pitanja. Partneri Sporazuma bili su u novoj situaciji
suglasni s tim dia se ova procedura mora revidirati, skratiti, da se
odmah ne može ukinuti Ustav i pokretati ustavnorevizioni postupak.
Prvi dio Sporazuma i dalje je bio na snazi: i Mačelk i UO bili su su-
glasni da je potrebno obrazovati koncentracionu vladu. Samo korak da­
lje od ove suglasnosti bila je raskrsnica koja je podvajala Udruženu
opoziciju i HSS; zadatak ove vlade, sa kojom su svi bili suglasni, druk-
čije se zamišljao. Gledište UO bilo je: najprije koncentraciona vlada,
koja naknadno treba da rješava о onome što je po Sporazumu od
8. oktobra 1937. trebalo da bude pokrenuto istog dana kada vlada
stupi na upravu. I dok je po ovom Sporazumu postojala garancija
da će postupak za rješavanje hrvatskog pitanja biti pokrenut odmah,
takve garancije sada nije bilo, jer je rješavanje hrvatskog pitanja tre­
balo da bude od'godeno do pogodnog trenutka, koji je ovisio prije
svega о razvoju medunarodnih odnosa. Gledište vodstva HSS: naj­
prije sporazum о onome što je trebalo da bude riješeno po ustavno-
revizionoj proceduri, a onda koncentraciona vlada koja će sprovoddti
ono о čemu se postigne suglasnost. I u jednom i u drugom slučaju,
i kod UO i kod HSS, suglasnost о potrebi odustajanja od procedure
koja je predvidena po Sporazumu iz 1937. obrazlagala se meduna-
rodnom situacijom. Samo, dok je vodstvo UO smatralo da meduna-
rodna situacija nalaže odigadanje rasprave о suštinskim pitanjima,
dotle je vodstvo HSS u razvoju medunarodnih odnosa vidjelo najjači
argumenat da se insistira na neposrednom rješavanju suštinskih pi­
tanja. Ako se zbog medunarodne situacije moglo opravdavati odga-
danje demokratizacije političkog života, hrvatsko pitanje, po mišlje-
nju vodstva HSS, upravo se moralo hitno i neposredno rješavati. Tu
se Maček našao na istoj liniji s knezom Pavlom. Cim mu je knez
ponudio posebni status Hrvatske, Maček je s lakoćom dao podršku
knezu Pavlu da se produži režim JRZ.71
Maček je svakako odmah mogao "vidjeti da knez Pavle ne želi
jraditi s Udruženom opozicijom.'Zanimljivo bi bilo detaljno utvrditi
u kolikoj mjeri je Maček neposredno nastojavao kod kneza Pavla da
se u pregovore о sporazumu uvede i Udružena opozicija. Vidijeli smo

je precizno razgraničiti. A k o je u početku stvarno i bilo nam jere da se u

ovom smislu nešto učini, onda bi se odustajanje od toga m oglo objasniti, s jedne
strane, pogoršanjem vanjskopolitičke situacije, koja se inače navodila kao
razlog k oji govori protiv političkih sloboda, i, s druge, ubrzanim poslom na
rješavanju hrvatskog pitanja — takoder zbog vanjskopolitičkih dogadaja, te
konačno, što M aček i n ije od toga pravio pitanje niti postavljao kao uslov za
pregovore i sporazum.
71 P rilikom boravka u Beogradu, sredinom aprila, Krizm an je u Dnevnik
(11—15. IV 1939) zabilježio: „R azgovor sa Behmenom, kom K re k rekao da su
strahovali da će M aček kod prvog razgovora sa Cvetkovićem postaviti kao
p rvi zah tjev političke slobode, dem okraciju i koncentraciju. Zadovoljn i da je
prešao odmah na raspravu о pitanju teritorija."
 ŠJPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — ^57

da se od strane vodstva HSS preko Hrvatskog dnevnika stalno isticalo

da Cvetkovićeva vlada nema potrebnog autoriteta za pregovore о
hrvatskom pitanju. A li to коИко će se Maček kod kneza zalagati za
Udruženu opoziciju ovisilo je prije svega о tome kakav će ona stav
zauzeti prema zahtjevima koje je postavljalo vodstvo HSS. Maček
je najprije tražio garanciju da će se podržavati zahtjevi HSS. Тек
s tim on je želio da dode pred kneza Pavla. Cim je vidiio da Udružena
opozicija tome nije sklona, on se potruddo da održi što bolje odnose
s Cvetkovicem. U prvim razgovorima to se već pokazalo. Rečeno je
da je Maček poslije prvih razgovora s Cvetkovicem tražio pauzu da
bi mogao stupiti u kontakt sa strankama UO. Pitanje je da li je tre­
balo da i sam Cvetković radi na približavanju s UO. Sam Maček na­
vodi da se Cvetković složio s nj ego vim prijedlogom о prekidu pre­
govora dok se ne ispita stav UO, ali da je izrazio mišljenje da se s UO
neće moći postići nikakav sporazum.72 Razumije se da je Cvetkovićev
stav ovisio о tome kakav stav ima knez Pavle, te eventualna sklonost
samog Cvetkovica za suradnju s UO nije bila od) posebnog značaja.73
Spomenuto je da je odi strane UO i JNS zastupano glediste da
se pod rukovodstvom kneza Pavla pozovu predstavnici svih stranaka
i na tom forumu da se razmotre sva pitanja u vezi sa sporazumom.
Prema nekim podacima, izlazi da je Maček ovaj prijedlog podiržavao.
Naime, u spomenutoj brošuri demokrata u vezi s ovim prijedüogom se
kaže: „Iznošen u nekoliko mahova, na plenamim sednicama srpskih
opozidonih stranaka u Beogradu, u prisustvu delegata iz Zagreba,
taj predlog ostao je neostvaren. Ne uspevajud da izdejstvuje nje­
govo prihvatanje u Namesništvu, pred kojim su ta većanja Narodnog
Saveta imala da budu, dr Maček je predilagao — kad ne može skupan —
razdvojen razgovor u troje.“ 74 Iz teksta, dakle, izlazi da Mačeku nije
uspjelo da i z d e j s t v u j e kod Namjesništva prihvatanje ovog pri­
jedloga. Kada je Košutić otputovao u Beograd na sastanak s predstav­
nicima UO i JNS, zajedno s njim putovao je i I. Jukić, kako on sam
piše. Jukić navodi da je njegov zadatak bio da za Košutića zatraži
audijenciju kod kneza Pavla i da britanskog i francuskog poslanika
izvijesti „dokle se došlo u pregovorima о sporazumu i da narodto
uznastojim pridobiti engleskog poslanika za razgovor kod kneza
Pavla da bi prihvatio stalno isticanu ideju srpske opozicije da knez
Pavle sazove jednu vrstu Krunskog vijeća s učešćem šefova svih stra­
naka opozidje radi pretresa cijele tadašnje delikatne situadje i spo­
razuma [... .]“ 75. Kao što smo vidjeli, J. Jovanović je ovakav pri-

72 V. M a č e k , n. dj., 188. Jukić izričito navodi da je C vetković sa svoje

strane trebalo da radi na pridobijanju kneza P a vla radi uvodenja UO u
pregovore. (I. J u к i ć, Neke m isli uz osamdesetu, godišnjicu predsjednika
dra Vladka Mačka, H rvatski glas, br. 29, 20. V I I 1959.)
73 K ad je Košutić prilikom spomenutog boravka u Beogradu obavijestio
о rezultatima prvih M ačekovih razgovora s Cvetkovicem , on je izja vio za
Cvetkovica: „Izgledao je da hoće iskreno i sa UO zajedno da raspravi celo
pitanje.“ (Zbirka J. Jovanović, bilješka od 11. IV 1939.) P rilik om tog boravka
Košutić se sastao i s Cvetkovićem , koji mu je izjavio, kako je na osnovu K o-
šutićeve izjave zabilježio J. Jovanović, ,,a) da ne će sam da radi i rešava nego
sa p rijateljim a iz U O (?!) b) da on sa njim a razgovara“ . (Isto, bilješka od
13. I V 1939.)
74 Дем ократ о данашњем стању у земљи, 6.
75 Jukić d a lje piše da je britanski poslanik K am bel u razgovoru pokazao
veliko intei’esovanje za pregovore, „a li kad sam mu nabacio ideju Krunskog
vijeća, odgovorio je odmah kao iz rukava, da ne m isli da bi knez P a v le mogao
pristati na to, jer kakva bi situacija tek onda nastala, kad ne bi na jednom
ig g — LJUBO BOBAN

jedlog podnosio knezu Pavlu još prije nego što je došlo do prvog
razgovora izmedu Maceka i Cvetkovića.76 Problematično je pitanje
šta se moglo očekivati od jednog ovakvog foruma. Svakako da bi Ma-
ček i na ovom mjestu zastupao isto gledište, a, po svemu se čini, i
Udružena opozicija svojeü Pitanje je, naime, da li bi Udružena opo­
zicija na ovom forumu pristala na proceduru kakvu je zastupao
Maček — naj prije sporazum о teritorij ama i kompetencijama i odmah
sprovodenje takvog sporazuma u život. Po svemu, dakle, izlazi da ovaj
prijedlog ne mijenja suštinu spora izmedu HSS i UO, kako je na-
prijed prikazano. jCini se da je kod vodstva UO bilo sklonosti, naročito
nešto kasnije, da se odmah izjašnjava i о suštinskim pitanjima, ali
samo u smislu jedne načelne orijentacije, dok bi utanačenje svih tih
pitanja i sprovodenje u život bilo odloženo za kasnije! A li koncentra­
ciona vlada s načelnim sporazumom koji je trebalo da se naknadno
sprovodi u život nije bila isto što i koncentraciona vlada s jednim
konkretnim sporazumom koji je trebalo da se odmah sprovodi u ži-
vot, kao što je tražio Mačc1- 77

susret Cvetkovića i Mačeka

U vrijeme pregovora s predstavnicima UO i JNS Košutić je, kao

što je spomenuto, bio u audijenciji kod kneza Pavla. Nemamo potpu-
nih podataka о tome šta je tom prilikom bilo raspravljano i zaklju­
ceno. Svakako je to bilo u vezi s predstojećim dolaskom Cvetkovića.
takvom sastanku došlo do sporazuma“ . (I. J u к i ć, Neke m isli uz osamdesetu
godišnjicu predsjednika dra Vladka Маска.)
76 Vid. str. 141.
77 Poslije Sporazuma došlo je do polem ike izmedu C vetkovića i demokrata.
U odgovoru na kritiku demokrata C vetković je izjavio, da su oni u početku
pregovora tražili n ajp rije obrazovanje koncentracione vlade u koju bi i oni
ušli, poslije čega bi se raspravljalo о hrvatskom pitanju. (Политика, бр. 11273,
19. X 1939.) Demokrati su to osporavali i kao dokaz navodili spomenuti p ri­
jed log da se о pitanju sporazuma rješava na Krunskom vijeću. (Политика,
бр. 11289, 4. X I 1939.) Konstatirajući da se od samog početka n ije željela su-
radnja s Udruženom opozicijom kao cjelinom, u spomenutoj prošuri demokrata
kaže se: „U takvom stanju stvari srpske opozicione stranke nisu ni jednog časa
s verom ulazile u pretres pitanja о nekoj koncentracionoj vlad i koja se oči-
gledno n ije htela. Naprotiv, da opovrgnu svaki prigovor svojim rezervam a о
načinu na koji su otvoreni pregovori C vetković — Maček, one su izričito istakle
kao p rvi interes državni i nacionalni — okupljanje svih političkih grupa, ne
u vladi, nego u poslu sporazuma. Predlažući neku vrstu krunskog veća ili
okruglog stola, one su postavljale otvoreno, oči u oči, izjašnjavanje svih po-
litičkih grupa koje imaju korena u narodu, kao uslov da se u tom ozbiljnom
poslu državnog preuredenja otkloni svako partisko taktiziranje, da se povežu
sve odgovornosti i da se rešenju koje iz takvog savetovanja proizide da pun
autoritet.“ (Демократи о данашњем стању у земљи, 5—6.)
U govoru na sjednici H rvatskog narodnog zastupstva, 8. V 1939, M aček
je jasno pravio aluziju na kneževu odgovornost što je Udružena opozicija bila
izuzeta od učešća u sporazumu. Ističući da poslije decembai’skih izbora Sto-
jadinović nije imao legitim aciju za pregovore, M aček je nastavio: „Logično bi
bilo, da je nakon tih izbora Udruženoj opoziciji zajedno s H rvatim a ponudeno:
Evo, vidim o, srpski narod prianja uz tu ideju sporazuma, pa sada vi riješite
stvar. Um jesto toga bilo je rečeno ovako: U tako teškim medunarodnim p rili-
kama n ije zgodno, što vise, n ije ni moguće, da se vode neki izbori za konsti-
tuantu, da se narod u cijeloj državi uzrujava, nego treba da se sporazumimo bez
obzira na različita, možda i protuslovna m išljenja u samoj stvari, pa da H rvate
zadovoljim o kraćim postupkom, nego što su izbori za K on stitu an te“ (M. G 1 о j-
n a r i ć, n. dj., 278.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — ^59

Maček je očito želio ispitati kod kneza koliko ozbiljno može računati
s Cvetkovićevom misijom. Knez Pavle je dao uvjeravanja о svojoj ~-
odlučnosti dia pristupi pregovorima о rješavanju hrvatskog pitanja78
i najavio Cvetkovićev dolazak s konkretnim prijedlozima. Ovom pri­
likom svakako je bilo govora i о pitanju učešća Udružene opozicije u
pregovorima. Knez Pavle je ponovio svoju odlučnost dia s Udruže-
nom opozicijom ne radli.79 Košutić na tome očito nije mnogo ni insi-
stirao, znajući diržanje UO. Dovoljne su bile Pavlove garancije da će
se preko Cvetkovića stvamo prići utanačenju konkretnih aranžmana.80
Košutić se ovom prilikom sastao i s Cvetkovićem. I s ove strane do-
bio je uvjeravanja da se želi postizanje sporazuma.81 Tako je s Pavlove
strane data garancija da će se ozbiljno pristupiti konkretnim raspra-
vama, a s Mačekove strane učinjena koncesija da se ne insistira na
obaveznom učešću UO. Tako je bio pripremljen drugi Cvetkovićev
odlazak u Zagreb.
Cvetković je došao u Zagreb 15. aprila. Kako je prilikom prvihi -
razgovora postignuta načelna suglasnost, ovaj put se odmah prešlo
na konkretne rasprave; Cvetković je ponudiio spajanje Savske i Pri-
morske banovine, grada i kotara Dubrovnik. Izvjesne korekture izvr-
šile bi se prilikom konačnog preuređenja diržave.82 Maček je odgo­
vorio sa tri altemativna p rijed lo g a j^ 'razgrandčenje prema historij-
skim jedinicama, u smislu rezolucije SDK od 1. augusta 1928;
\2) Hrvatska u ovim granicama: Savska banovina do Šida, kotarevi
Brčko, Gradačac i Derventa, zatim Savom do Une, Unom do ušća
Sane, Sanom do Jajca, Zenice, Visokog, odatle na granicu Primorske
banovine, zatim Dubrovnik do Herceg-Novog. Takvo razgraničenje
u obzir dolazi u slučaju da preostali diij elovi Bosne i Vojvodine budu
zasebne jedlinice. Ako to ne bi bile posebne jedinice, onda 3) granica
izmedu Hrvatske i Srbije išla bi od Subotice ravnom linijom na Ilok
i Savu, zatim do Bosne, Bosnom do pod Sarajevo i odiatle na granicu
Primorske banovine i do Herceg-Novog.83
Sutradan, 16. aprila, Cvetković se u Rogaškoj Slatini sastao
s Korošcem i Spahom.84 S Mačekom se ponovo sastao 17. aprila.
Teškoće u razgovorima izazvali su Mačekovi zahtjevi koji su prelazili
78 K ako je Košutić poslije audijencije izjavio predstavnicim a UO, knez
P a v le je rekao da je „situacija spoljna teška — a unutrašnja sama po sebi n ije
laka. A li rešiće Hrvatsko pit.[anje].“ (Zbirka J. Jovanović, bilješka od
13. IV 1939.)
70 Vid. пар. 63.
80 Krizm an je u Dnevnik (11—15. IV 1939) zabilježio: „Košutić zadovoljan
sa audijencijom kod Pavla. B ojim se da P a v le iz razgovora sa Radićevcim a
dobiva dojam, da se problem preuredenja države m ože lako riješiti zadovolje-
njem H rvata i da može biti uspješna njegova inicijativa za rješenje — zapravo
za lokaliziran je hrvatskog pitanja koje će omogućiti održanje sadašnjeg Ustava
i režima. Poslat će Cvetkovića u Zagreb sa svojim predlozim a.“
81 K ako je prema Košutićevoj izja vi zabilježio J. Jovanović, C vetković je
rekao: „Doći će u Zagreb i rešiće ako M.[aček] hoće na opšte raspoloženje
ako ga ne reši odlazi (?!).“ (K ao пар. 78.)
82 H. Krizm an u Dnevniku, 16. IV 1939, navodi samo Savsku i Primorsku
banovinu. U izja v i na sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva, 8. V 1939, M aček
navodi i D ubrovnik i Cvetkovićevu izjavu о naknadnom povećanju teritorija
prilikom preuređenja države. (M. G l o j n a r i ć , n. dj., 280.)
8S Krizm an, Dnevnik, 16. I 1939. K rizm an pod drugim prijedlogom ne na­
vodi grad i kotar Dubrovnik do Herceg-Novog, što je očito pogreška. T o se v id i
i iz prijedloga koji je Maček uputio Udruženoj opoziciji, kao što ćemo kasnije
vidjeti.
“ Политика, бр. 11091, 17. IV 1939.
160 — LJUBO BOBAN

preko Savske i Primorske banovine i Dubrovnika, о čemu je odmah

postignuta suglasnost. Najviše se sporilo oko dijela Bosanske krajine
tzv. „turske Hrvatske“ , koju je Maček tražio. Inače, postignuta je su-
glasnost da će na Hrvatsku sa pojedinih ministarstava biti prenesene
odiredene kompetencije, dia će biti obrazovana vlada koja će imati
zadatak da sporazum sprovodli u život i izvrši pripreme za konačno
preuredenje zemlje. О samim kompetencijama nije se raspravljalo.85
Kako u pogledu teritorija nije postignut sporazum, čekalo se da
Cvetković donese odgovor na Mačekove prijedloge.
U javnosti se о samim razgovorima nije ništa odredeno znalo.
Poslije razgovora izdat je komumke u kome je rečeno da su Maček
i Cvetkovic „dali svoje prijedloge za konkretno rješenje samog pi­
tanja, pa su se saglasili da ove prijedloge prouče obje strane, koje
stoje na sporazumu i da se još ovoga tjedna ponovo sastanu i povediu
dalje razgovore“ 80. Osvrćući se na razgovore Hrvatski dnevnik je pi­
sao da „pošto su u razgovorima izmedu predsjednika dra Маска i
predsjednika vlade Dragiše Cvetkovića bili izvan diskusije i hrvatska
narodna individualnost i ravnopravnost hrvatskog i srpskog naroda
pri donošenju odluka о organizaciji države, a pošto je uređeno i pi­
tanje procedure za slučaj, da se postigne sporazum о konkretnim
pitanjima, prešlo se s obje strane na izradbu konkretnih nacrta i pri­
jedloga“ 87. Dva dana kasnije, osvrćući se na razna nagadanja о ovim
razgovorima, Hrvatski dnevnik je dodao: „Pišući ovo nekoliko infor-
mativnih redaka možemo već sada kazati da je dr Maček napravio
opaske na prijedlog Dragiše Cvetkovica. Prema tome će se kod sli-
jedećeg sastanka predsjednik vlade Dragiša Cvetković osvmuti na
prijedlog dra Маска, te ga ili prihvatiti ili iznijeti svoje eventualno
posebno mišljenje.“ 88

7. Maček ponovo nastoji dobiti suglasnost UO i JNS

Sutradan po odlasku Cvetkovića iz Zagreba Hrvatski dnevnik je

pisao da „Udružena opozicija, premda formalno ne razgovara s man-
datorom Dragišom Cvetkovicem, nije od tih razgovora isključena, jer
stoji u stalnoj vezi s drugim hrvatskim narodnim mandatorom
drom Vladkom Mačkom. Ona je obaviještena о razgovorima koji se
vode s Dragišom Cvetkovicem, te će sudjelovati kod donošenja ко-
načne odluke.“ 89(JVIaček je ponovno odlučio da pokuša od UO i JNS
dobiti odobrenje da s Cvetkovićem može razgovarati i u ime ovih stra­
naka.! On je želio da od njih dobije suglasnost za one prijedloge koje
je iznio Cvetkoviću. U vezi s tim u Beograd su bili poslati samostalni
demokrati Vilder i Kosanović.90 U toku 19. i 20. aprila održano je ne-

85 H. Krizm an, Dnevnik, 16. I 1939; M. G l o j n a r i ć , n. dj., 280.

80 Политика, бр. 11092, 18. IV 1939.
87 H rvatski dnevnik, br. 1062, 18. I V 1939.
88 Isto, br. 1064, 20. IV 1939.
89 K ao пар. 87.
90 U vezi s ovim K rizm an je (16. IV 1939) u Dnevnik zabilježio: „M aček
šalje V ildera u Beograd kao svoga izaslanika da umiri UO i da je sklone da
prim i n jegove prijedloge i sporazum sa Cvetkovicem . UO se ne može snaći,
boji se da bude izigrana, svoga stanovišta nema. Bit će samo suvišnih neodre-
đenih riječi a V ild er će pretjerati i od momentane situacije ne će vid je ti onu
koja dolazi. Pustit će UO da se odvoji a to će — bojim se biti — jedini uspjeh
,sporazuma1.“
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — HACEK —

koliko sastanaka predstavnika UO i JNS, zasebno ili u prisustvu

Vildera i Kosanovića.91
Vildier je izložio Mačekov prijedlog о razgraničenju, koji se sa-
stojao od tri varijadje koje je Maöek predložio Cvetkoviću. Prema
Vilderovom izlaganju J. Jovanović je posljednja dva prijedloga (kao
jedan prijedlog sa dvije varijadje) zabilježio ovako: „1) Razgraniče-
nje izmedu Hrvatske i Bosne linija Ilok —Jamena (šidiski srez), dio
kotara Brčko, Gradačac, Derventa — uz Savu do Une, Unom do ušća
Sane, Sanom do izvora. Odavdie preko Ugara na Jajce, katolički delovi
kotareva Zepče, Zenica, Visoko, na današnju granicu Primorske ba­
novine, plus kotar Dubrovnik do Herceg Novog. Ovo u slučaju da
preostali dio Bosne do Drine ostaje posebna Bosanska jeddndca. U slu-
čaju da neće Bosanske jedinice, ima biti granica ne na Sani nego na
Vrbasu. 2) Sto se tiče Vojvodine: ili Vojvodina sa preostatkom Srema
dni posebnu jedindcu, ili se Vojvodina dijeli izmedu Hrvatske i Srbije,
linijom Subotica — Ilok.“ U poredenju s onim što je Krizman naveo
kao Mačekov prijedlog Cvetkoviću92 razlika se vidi u slučaju druge
varijadje, tj. ako Bosna ne bi bila zasebna jedindca, već podijeljena
izmedu Srbije i Hrvatske. Kako je zabilježio Krizman, granica bi tada
bila na Bosni, a prema bilješci J. Jovanovića, na Vrbasu. Pitanje je
da li je po srijedd greška 03 ili je riječ о izmjenama koje je udnio
Maček poslije razgovora s Cvetkovićem.
Vilder i Kosanović su u ime Mačeka, i SDK u cjelini, tražili da
UO i JNS prihvate Mačekov prijedlog о razgraničenju i da ga ovlaste
za razgovore s Cvetkovicem. Svi predstavnid ovih stranaka „odbili
su da udu sa Dragišom u rad oko deobe zemlje. A pogotovo na nadn
na koji je Dr Maček izložio stvari u ,diktandu, koji je Maček predao
Vilderu da UO i JNS saopšti — usmeno.“ 94 Kao odgovor Mačeku bilo
je upućeno slijedeće gleddšte:
„Osnovna misao politike narodnog sporazuma, kojoj je narod
na izborima od 11. decembra dao svoje poverenje, jeste: da rešavanje
hrvatskog pitanja zadovoljavajud potrebe Hrvata za svojstven ravno-
pravan razvoj и zajednid, dni organski deo opšteg preuredenja na-
šeg državnog i narodnog života; da se to pitanje može rešiti samo kao
delo pravih predstavnika naroda srpskog, hrvatskog i slovenačkog,
и zajednici sa Krunom.
Za ostvarenje te velike ideje, koja je danas vera dtavog naroda,
stranke U.O. i J.N.S. spremne su založiti se odvažno i odlučno do
kraja.
U pregovorima sa dr Mačkom, predsedndk vlade nastojava da se
hrvatsko pitanje izdvoji iz kompleksa pitanja о postavljanju jednog
zdravog poretka и dtavoj državi i zalaže se za takvo rešenje и kome
bi predstavnid srpskog naroda bili isključeni.
Uvereni da je samo takvo rešavanje koje odgovara napred ista-
knutom načelu politike sporazuma и stanju dovesti do stvarnih re-
zultata, predstavnid U.O. i J.N.S., ne mogu se izjašnjavati о radu и
kome ne sudeluju aktivno i na d ji tok i rezultate nemaju uticaja.

81 H rvatski dnevnik, br. 1064, 20. IV 1939; Политика, бр. 11095, 21. IV 1939.
92 Vid. пар. 82 i str. 159.
93 Na jednoj geografskoj karti koja se nalazi и Zbirci J. Jovanovića une-
sena je granica koja je označena kao „3. M ačekova varijan ta“ i stoji takode na
Vrbasu. Ovo je vjerojatn o zabilježeno na karti na osnovu onoga što je izložio
Vilder.
94 Zbirka J. Jovanović, bilješka od 20. IV 1939.

11 Sporazum Cvetković — M aček

162 — LJUBO BOBAN

Ako se stane na gledište dia sadasnje izuzetne prilike zahtevaju

skraćenu proceduru za izvođenje reforama, predistavnici U.O. i J.N.S.
gotovi su da u takvoj proceduri prime odigovomost, ali smatraju da
je baš u tom slučaju neophodno obezbediti sve uslove za uspeh pre-
duzetog narodnog posla. Prvi od tih uslova bio bi: da se stvar iznese
pred jedan forum u kome bi pod neposrednim rukovodstvom Kneza
Namesnika ueestvovali predistavnici svih političkih grupa koje imaju
u istinu korena u narodu. U jednoj ovako istorijski odigovornoj prilici,
i pod uticajem javnog mnenja u narodu, izvesno je da bi došlo do
saglašavanja mišljenja о svim državnim problemima na dnev-
nom redu.
Prema tome, predstavnici U.O. i J.N.S., ponavljaju predlog koji
su već izneli pred delegatom Dr Mačka g. Košutićem:
da se u ovom sudbonosnom času učini apel na Kneza Namesnika
da uzme inicijativu za sastanak takvog foruma i za takav način re-
šavanja.“ 05
Osvrćući se na Vilderov boravak u Beogradu Hrvatski dnevnik
nije otvoreno govorio о stvamdm neslaganjima koja postoje izmedu
Mačeka i opozicije u Srbiji. Ali je izmedu redova otklanjao Mačekovu
odgovomost zbog toga što UO i JNS ne učestvuju u pregovorima.
List piše da su demokrati još i prije Sporazuma od 8. oktobra 1937.
tražili da se ddskutira о nekim pitanjima koja u samom tom Spora­
zumu nisu mogla biti obuhvaćena i da je sada, naročito zbog medu-
narodne situacije, nastupio trenutak da se о tim pitanjima raspravlja,
misleći pri tom na konkretna izjašnjavanja о pitanjima dlržavnog
preuređenja. „Premda predstavnici ovih stranaka,“ opravdava Hrvat­
ski dnevnik Maceka, „nisu sudjelovali u razgovorima dra Маска
s predsjednikom vlade Dragišom Cvetkovićem, oni potpuno razumiju,
zašto su ti razgovori prihvaćeni i vodeni. Dr Maček nije dz tih razgo­
vora isključio UO i JNS, jer je već od početka stajao na stanovištu,
da i oni imaju sudjelovati kod rasprave о pitanjima, koja su na dnev-
nom redu, jer se radi о strankama i skupinama, koje predlstavljaju
znatan dio srpskog naroda. Nakon ovih beogradskih konferencija (mi-
sli se na Vilderov boravak u Beogradu — Lj. B.) situacija je mnogo
čistija, a to je svakako dobro i korisno.“ 96

88 Isto, bilješka od 21. IV 1939.

“° Hrvatski dnevnik, br. 1066, 22. IV 1939. U vezi s V ild erovim i Kosano-
vićevim boravkom u Beogradu M. T rifu n ovid je pisao Mačeku:
„D ragi gosp. Maček,
Javili su mi iz Zagreba, da g.g. V ild er i Kosanović jako kritikuju držanje
Udr.[užene] Opozicije u Beogradu, povodom poslednjih sastanaka sa njima, a
naročito nas radikala i mene lično. M oguće je, da će se tako i v[V ]am a stvar
predstaviti, pa mi je stalo, da se nikako ne pomute, neobjektivnim izlaganjem
naši, već dugogodišnji i lični i politički prijateljski odnosi.
1. K ad je se g. V ild er po dolasku u Beograd meni ja vio telefonom i za-
tražio da se sastanu delegati naših četiri parti je ja sam lepo upitao g. Vildera:
da li ste došli kao izaslanik g. Mačeka, ili kao prijatelj i opozicionar. I na
sastanku svih četiri partije to sam kao predsedavajući upitao g. Vildera.
G. V ild er se na ovo naljutio i rekao:
Zar v i ne bi sa mnom razgovarali ako ne bih bio izaslanik M ačekov?
— Ja sam rekao: pa i do sada ste dosta puta dolazili i uvek smo se za-
jedno p rijateljski sastajali, ali ovoga puta stvar je u odlučivanju.
2. U svojim govorim a g.g. V ilder i Kosanović su govorili da smo mi u
Beogradu k rivi za ovih dvadest godina što je do ovakvog stanja došlo. — Odgo­
vorio sam da smo mi najviše krivi, ali da su nešto k rivi i oni i pok. Pribićević.
Na ovo su se naročito razljutili.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — ^ 3

8. Sporazum od 27. aprila *j/

Cvetković je 22. aprila po treći put došao u Zagreb i donio odgo­

vor "na Mačekov prijedlog о teritorijalnom razgraničenju: Spor je bio
prevaziden tako što je postignuta suglasnost da se u spornim pod-
ručjima izvrši plibiscit. Tako je 22. aprila bio formuliran slijedeći
sporazum:
„Predsjednik kr.[aljevske] vlade Dragiša Cvetković i predsjedinik
HSS i SDK dr. Vladko Maček, prilazeći rješavanju hrvatskog pitanja,
posliiedužih vijećanja složili su se za sada u slijedećem:
П.) .Na osnovu paragrafa 116. Ustava odmah izvršiti spajanje
s^ s k e i primorske banovine s gradom i kotarom Dubrovnik u jednu
jeddnicu pod Imenom JBanovina Hrvatska. Definitivni pak opseg Ba­
novine Hrvatske odredit Ce se odilukom naroda putem glasanja u pre-
ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmacije, te Srijema i Voj-
vodine.
Г2y Izvršiti odmah prenos kompetencija s centralne vlasti na Ba-
novmu Hrvatsku tako, da opća nadležnost ostaje zajedničkoj central-
noj vlasti za poslove vanjske politike, narodne obrane i vrhovne
državne uprave;
poseban položaj Banovine Hrvatske zagarantirat će se ustavnom
odredibom — ugovorom.
3) Radi definitivnog preuređenja države sastavlja se zajednička
vlada, koja ima pripremiti i provesti novo uređenje državne zajednice.
U novostvorenim jedinicama bit će osiguran pun reciprocitet Srba i
Hrvata i puna ravnopravnost vjeroispovjesti na bazi proporcionalnog
sudrielovania kroz ustanove. Momenat kada će se to privesti u djelo,
odredit će se sporazumno s mjerodavnim faktorima.“ 07
U javnost nisu data nikakva obavještenja о rezultatima razgo­
vora. Cvetkovic i Maček sastali su se ponovo sutradan, 23. aprila,
poslije čega je bilo izdato saopćenje da će se ponovo sastati za dva
do tri dana.98 Cvetkovic se vratio 26. aprila s primjedbom da Na-
mjesništvo ne prihvata stilizaciju sporazuma, naročito što se tiče
odredbe о plebiscitu. Primjedba se odnosila na dio Dalmacije (Boka
Kotorska) i Vojvodinu. Maček je učinio koncesije, te je taj dio spo­
razuma bio formuliran ovako: „Definitivni pak opseg Banovine Hrvat-

3. Što se tiče ovlaštenja za v[V]as, da m ožete rešavati hrvatsko pitanje u

ime nas srpskih opozic. partija, svi smo bili jednodušni, niko više niko manje,
da nam to n ije mogućno, i nadam se da ćete nas razumeti.
M olim da ne verujete u neko neraspoloženje nas srpskih opozic.[ionih]
partija, nego na protiv, da želim o ostati u starim osećanjima, koja su nas pro-
žim ala toliko godina u zajedničkom radu sa vama, je r razumemo i vaše muke
i nevolje.
Ja bih i lično došao u Zagreb kod v[V ]as na razgovor, je r i odavno nismo
ni razgovarali, ali u ovim danima v [V ]i razumete što to n ije mogućno.
A li bio bih v[V ]a m mnogo zahvalan, ako bi hteli poslati g. Subašića u
Beograd, im ali bi dosta interesantnih stvari za razgovor.
P ozd ravljaju ći v[V ]as prijateljski, m olim . . .
M. Trifunovid.“
(Zbirka J. Jovanović, pismo bez datuma. Pism o je, sudeći po rukopisu, v je ­
rojatno pisao vlastoručno Trifunović. N e v id i se da li je pismo i stvarno bilo
upućeno Mačeku. Po završnom dijelu m ože se pretpostaviti da je to bila skica,
nacrt pisma, koji je dostavljen J. Jovanoviću na uvid, p rije upućivanje M a-
čeku, odnosno radi m išljenja da li da se upućuje Mačeku.)
97 M. G l o j n a r i ć , n. dj., 281.
98 Политика, бр. 11098, 24. IV 1939.

li*
i6 4 - LJUBO B O BA N

ske odreddt će se odiukom naroda putem glasovanja u preostalim

dijelovima Bosne i Hercegovine, te Srijema.“99 Poslije кяя|-.япкя oH ^
@ /& prila u javnoßJLje dat komunike u kome je rečeno: fr,Konacni
razgovori između g. Dragiše Cvetkovića, predsjednika Ministarskog
vijeća i g. dra Vladka Mačka, predisjednika Hrvatske seljačke stranke
i Seljačko-demokratske koalicije, о rješenju hrvatskog pitanja zavr-
šeni su danas u Zagrebu. Definitivna će se odluka donijeti u najkra-
ćem vremenu.“ 100 Prema informacijama koje je imalo njemačko po­
slanstvo, bilo je navodno dogovoreno da ćeju vladu fi predistav- _
nika fiDTC. 4 HSS i 2 SDS i preuzeti resore trgovine, pravde, socijalnog
staranja, građevma i fizičkog odgoja i jedan ministar bez portfelja,
koji bi u isto~vrijeme bio ban Banovine Hrvatske. Prema istoj infor-
maciji Mačeku je navodno bilo ponudeno predsjedništvo vladie i uko-
liko bi on to prihvatio, Cvetković bi zadržao resor unutrašnjih
poslova.101

f9/ Namjesniš'tvo odbija sporazum od 27. aprila

Sutradan po utanačenju ovog sporazuma Hrvatski dnevnik pisao

je pored ostalog: „Pošto su razgovori dovršeni, red! je, dia se u vezi
s time konstatiraju neke činjenice. Ne može se doduše već sada iznd-
jeti, о čemu su se složili dr Maček i Dragiša Cvetković, ali se već
sadia može reći, dia je medu njima postignut sporazum о načinu kako
bi se imalo riješiti hrvatsko pitanje.“ Odajući priznanje Cvetkoviću
list je pisao: „Dragiša Cvetković je — to se mora lojalno priznati —
pokazao vrlo veliku aktivnost i uložio je mnogo truda, da se postignu
željeni rezultati. To je prvi slučaj, od kako postoji ova državna za-
jednica, da se predisjedindk jedne vlade našao na istom terenu s pred-
stavnikom hrvatskog naroda u ovako važnoj i krupnoj stvari. Tokom
razgovora pokazao je i dobru volju i razumijevanje. Kad je došao
na čelo vladie, izjavio je, da ne će taktizirati i da će se ozbiljno pri-
hvatiti posla. I održao je riječ. To treba istaknuti zato, što je to
osamljen slučaj u povijesti ove državne zajednice.“ 102
Kao što je u komunikeu poslije sastanka od 27. aprila bilo rečeno,
izgledalo je da je sporazum već defindtivno zaključen i dia će Na-
mjesništvo dati odobrenje na ono о čemu su se sporazumjeli Cvetko-
vić i Maček. Dva dana poshje toga u tom smislu je pisao i Hrvatski
dnevnik: „Konačno sporazumna obavij est о rezultatu razgovora ima
biti objavljena u najskorije vrijeme [. ..]. Ta obavijest nije još jučer
izdana, ali to je sasvim razumljivo. To medutim ne znači, da tečajem
dosadašnjih razgovora nije nadena zajednička platforma [...]. Pi-
smeno fiksiranje toga imalo bi se dakle izvršiti u najskorije vrijeme.
Stoga je razumljiv interes javnosti za obavijest о rezultatu tih razgo-

88 M. Glojnarić, n. dj., 282. O vđ je pogrešno umjesto Srijem a piše

Srbije.
100 H rvatski dnevnik, br. 1072, 28. IV 1939. List je ovaj komunike donio
pod naslovom preko cijele p rve strane.
101 P A Pol. IV 61 Bd. 2, 26. IV 1939. I K rizm an je u D nevnik još 16. IV
»a b ilježio : „M aček optimista. V je ru je da je sporazum svršena stvar. O dbija da
bi on bio ministar predsjednik, prim a Cvetkovića, koji mu se dopada."
102 H rvatski dnevnik, br. 1072, 28. I V 1939.
m Isto, br. 1073, 29. IV 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIC — МАСКИ — }ß 5

vora, jer će ta obavijest sadržavati definitivnu odluku.“ 103 Maček je

očekivao poziv kod) kneza Pavla.104
^Od) Cvetkovića nisu stizale nikakve vijesti i Maček je odlučio
da u'Beograd pošalje Subašića da ispita na čemu je stvar.105 Šubašić
se u Beogradu zadržao Ш dana i sastao s knezom Pavlom i Cvetko-
vićem. Cvetković mu je konačno izjavio da je Namjesništvo odibilo
da prihvati sporazum kako je bio formuliran 27. aprila, ali bi se mogla
naći druga osnova. Iz Beograda se Subašić vratio 4. maja navečer.
Nakon izvještaja о putu u Beograd i savjetovanja koja su u vezi s tim
održana u vodstvu HSS, Šubašić je po Mačekovu nalogu uputio pismo
Cvetkoviću u kome je bilo rečeno da Maček, nakon izvještaja koji mu
je podnio, smatra da je Namjesništvo odbilo sporazum od 27. aprila.
U specijalnom izdanju Hrvatskog dnevnika od« 5. maja saopćeno je
da je sporazum odbijen i najavljeno da će u vezi s tim biti sazvana
sjednica Hrvatskog narodnog zastupstva. Ovaj broj lista bio je za-
branjen.106 Sutradan je Cvetković izjavio novinarima: „U toku pre­
govora vodenih u Zagrebu izmedu mene i g. dr Mačeka, pretsednika
Hrvatske seljačke stranke, izrađeni su poslednjih dana obostrani
predlozi, koji se nalaze još uvek na proučavanju.“ 107 Iz ove Cvetko-
vićeve izjave proizlazilo je, dakle, da sporazum nije odbačen, već
da se i dalje proučava, prema tome da definitivno nije bio ni zaklju-
čen, što je bilo suprotno saopćenju Hrvatskog dnevnika.108 Na ovu
Cvetkovićevu izjavu odgovorio je Maček u Hrvatskom dnevniku da
je on Namjesništvu uputio izričito pitanje da li se sporazum od
27. aprila prihvata ili ne, ali su mu umjesto odiređenog odgovora na
to pitanje bili upućeni protuprijedlozi. I ovaj broj Hrvatskog dnevnika
bio je zabranjen.109 U vezi s ovom situacijom pronosili su se glasovi
о tome da će doći do Cvetkovićeva pada.110
/ Zbog čega je Namjesništvo odbilo da prihvati sporazum od
27. aprila? Kao najveći razlog spominjala se odredba о plebiscitu. ]
Da li je u ovom pitanju Cvetković prekoračio ovlašćenja koja je
imao?111 Po svemu se čini da nije. Kao što je rečeno, konkretni pri-
jedilozi s jedne i s druge strane bili su izneseni na sastancima 15. i
17. aprila. Cvetković je na Mačekov prijedlog donio odgovor 22. aprila.
On je svakako ovaj odigovor mogao donijeti u sporazumu s knezom
Pavlom. Tada je, kao što smo vidjeli, postignut sporazum о plebiscitu,
koji je već možda spomenut na sastancima 15. i 17. aprila. О spo­
razumu koji je bio postignut 22. aprila Cvetković je svakako referirao

104 Krizm an spom inje da su M ačekovi budući m inistri već b ili spremni
za put. (Dnevnik, 28. I V 1939.)
105 Krizm an već 28. aprila b ilježi da je M aček odlučio poslati Šubašića,
je r n ije stigla nikakva vijest iz Beograda. U izja v i pred H rvatskim narodnim
zastupstvom, 8. V 1939, M aček spom inje da mu je 1. m aja bila poslata poruka
da bi nešto trebalo m ijenjati, poslije čega da je poslao Subašića u Beograd. N e
navodi kakva poruka i preko koga mu je bila poelata. (M. G l o j n a r f t i ;
n. dj., 282.)
i°e n rVatski dnevnik, br. 1080, 5. V 1939. ...
107 Политика, бр. 11109,, 6. V. 1939.
108 Cvetković je fon Herenu izja vio da pregovori nisu potpuno prekinuti,
već da su samo u zastoju i da je za više od 70% problem a postignuta suglasnost.
(А —V II, m ikrofilm Bonn 1, snimak 57, telegram od 6. V 1939.)
100 Pester Lloyd, 9. V 1939, telefonski izvještaj dopisnika СРВ.
110 Daily Telegraph, 6. V 1939, telefonski izvještaj dopisnika СРВ.
111 Prem a M ačekovoj izjavi, plebiscit je predložio Cvetković. (M. G l o j -
n a r i ć , n. dj., 280). C vetković se pak pravdao da to n ije kao n jego v nego
M ačekov prijedlog. (Zbirka J. Jovanović, bilješka od 21. V 1939.)
166 — LJUBO B O B A N

knezu Pavlu 'i A dogo^bru s njim tražio ispravke, 26. i 27. aprila, ne
u pogledu samog plepiScita, već pojedinih krajeva na koje je on tre­
balo da pnmijenij $ve je to dakle bilo poznato knezu Pavlu i dni
se da^lema mnogo/razloga za pretpostavku da je Cvetkovic pristao
na ож) što/tnezu Pavlu nije bilo poznato i na što nije bio ovlašćen,
pa da bi knez zbog toga odbio da prihvati sporazum koji je Cvetkovic
uta/nad6 s Mačekoih. >Teškoće su nastale u momentu kada je sporazum
dobio definitivnu f m u i kada ga je trebalo konačno prehvatiti. Tada
je/knez Pavle т о Ц о da sumira sve momente i u obzir uzme mišljenja
s-Jih faktora koji su pri tom imali utjecaja. A upravo u pitanju teri-
tirijalnog razgranioenja postojao je otpor svih faktora, političkih,
-fojnih i drugih, onih na vlasti i u opozidji. Tako je pitanje plebiscita
jerojatno bio važan Razlog u teškoćama do kojih je došlo oko prihva-
lja sporazuma od j\. aprila.
j Protiv teritorija h koncesija Mačeku u Bosni energično se su-
protstavljao M. Spaho \ koji je vjerojatno u tom pra^cu intervenirao
kod Pavla.113 Ovome и se iz /Bosne supp^tetSfvHetie sve one poli-
tičke stranke koje su upljale SrbeJLHEom srmslu dolazilo je i do
^zvjesnih političkih ak na terenuričoji je trebalo da bude ukljucen
saatzftT" Banovmg ке.ы^е raspolažemo takvim podiacima iz
шппё- ivijetliti drž^nje vojnih krugova и d -
O u4fezi s^/odbijanjem sporazuma od
2?: mayCvetkovic — Maček и cjelini.
Jesunanjivo bilo traženo misljenje vojnih faktora.114
jniC^rugovi aui otpof federativnoj organizadji države,
smatrajuci da brambenu sppkobnost zemlje. Prema pi-
sanju listk Njus^cronikl ewx'Chronicle) viši ofid ri su knezu Pavlu
otvoreno dkli/^o zhanj^ d. se\ne sl^žu sa sporazumom и smislu Ma-^
čekovih z ащл eva-, ^j er /se t3 •i odbrambenja sposobnost i da-
tofn sluraju sa(sebe skidaju ovomost za odibranu zemlje. Dopishik
ovogv hsta daljj К navodi da ia jednoj konferejnciji и Mnist^rstvu
vojskfe na/Wjoj aspravljAld о posljedicama odjeku sporazuma
Io 'm .šljenge da bi iizacij^u^tiom momentu pred-

je plebiscita spo-
je r a z lo ^ ^ a ^ d b l^ a n je sporazuma: (P A Pol. IV 61 Bd. 2,
I d ^ ^ v J i y ^ ^ Z e n e v donösH ^iacekö^uizjavu k< >ji je na pitanje kakav
je bio'T!!^«jk^2^oabijlm 3«Nsporazuma odgbvorio: „Službeno je pitanje plebiscita
и B osn i\u zrS ?«^assöda\>^sPrekid dolazi bez sumnje/od drugog uzroka. V o j-
nička i ^lutoJpäte^jbeagraOTlsa klika m orala je uspieti da dobije za taj pre-
okret princa/JPavla/Koji jp preokret nerazum ljiv bez' te intervencije.“ (Journal
de Geneves ZQ. V I 1939./Ovo je prenio i P o lm e jc i^ je s n ik , br. l/ II, jun 1939.)
U vezi s o d W a n jem sporazuma Stojadinović piše: „B ila je subota kada je Cvet-
ković, pravcAiz ZagretDa,/krenuo и Sloveniju, и dvorac Brdo, da knezu Pavlu
Iavne fcrte svog .sporazuma*. Cim je Namesnik saznao da Mostar pripada
Hni Hrvatskoj; da je za Bosnu predviden plebiscit i da se и zem lju uvodi
leralističko urederfje, uz obaveznu promenu Ustava, on je energično odbio
složi sa taXyim ,salto m orta le‘ и našoj unutrašnjoj politici.“ (M. S t о j a-
IVIC, n. 650.) /
118 Vid.„ љ у ш , n. dj., 6; vid. Pravda, br. 7, 28. IV 1939, br. 8,
5. V 1939
nixKja Pitanje a li je kao načelnik Generalštaba bio obaviještavan о pre-
goyerfima Cyetkovic ek, general Simović je autoru izjavio: „U toku preko-
ra ja niiam bio slVižrbeno öbaveStavan. Od Glavnog Generalštaba nije tra-
ženo mišljenje и nekm zVaničnoj formi. Cvetkovic me je о tome samo pri-
vatno pitao. Bio sam protiv toga da se сера Bosna, da Brčko, Mostar, Travnik
i neki dAigi delovi idu и sastav Banovine Hrvatske.“ (Izjava od 23. V I 1939.)
Cini пащ se da je uticaj Generalštaba ipak bio veći.
 SPO RAZUM CVETKOVIC — M ACEK —

stavljala opasnost za Jugoslaviju da bude dovediena u situaciju u ko-

joj se nalazila Cehoslovačka.115
^Kao jedan od razloga što je bio odibijen sporazum spominjao se i
vanjskopolitički faktor. Ovo je svakako tačno. Vanjskopolitičke pri­
like, okupadja Cehoslovačke i Albanije, uticale su na kneza Pavla
da požuri sporazum s Mačekom. Kao što smo vidjeli, on je relativno
brzo bio i postignut.\Knez je sa sumnjom gledao na italijanske i n je­
macke namjere prema Jugoslaviji, imajud narodto u vidu nepovjere-
nje koje su Rim i Berlin pokazivali prema Jugoslaviji nakon Stojadi-
novićeva pada. N ije bilo garandje da će ove zemlje i dalje sprovoditi
svoju raniju politiku u hrvatskom pitanju i uopće da će one biti, kao
dotada, zainteresirane za odiržanje Jugoslavije. U tome je on vidio
razlog da požuruje sporazum. Uzbudenje poslije okupadje Albanije
već se bilo stišalo. Cincar-Marković je u Veneciji i Berlinu stekao
utisak da se stav Njemačke i Italije nije promijenio prema Jugoslaviji,
a sam je uvjeravao da de Jugoslavija nastaviti dotadašnju politiku
prema osovinskim silama. Sve je ovo stvorilo mirniju atmosferu u
kojoj se s rješavanjem hrvatskog pitanja nije moralo tako žuriti, na­
rodto s obzirom i na predstojed knežev put u Rim i Berlin. Prije
nego što donese konačnu odluku, knez Pavle je želio da ispita vanjsko-
političku situaciju, narodto raspoloženje Rima i Berlina prema Ju­
goslaviji, da bi na osnovu svega toga mogao odrediiti i stav prema
Mačeku i odmjeriti ono što treba da bude ustupljeno Hrvatskoj se-
Ijačkoj stranci — više i brže ako se dode do uvjerenja da meduna-
rodna situacija tako nalaže, i obmuto.

10. Sjednica Hrvatskog narodnog zastupstva

U vezi s odbijanjem sporazuma od 27. aprila bila je 8. maja sa-

zvana sjednica Hrvatskog narodnog zastupstva. Tom prilikom Ma-
ček je iznio historijat pregovora s Cvetkovićem, Košutić je iznio
svoje razgovore s predistavndcima UO i JNS, a Šutej je govorio о pro-
blemu Bosne.116 To su bili govori koji su se neposredno ticali pre­
govora i njihovog toka. Na kraju zasjedanja bila je usvojena rezolu-
cija u kojoj je bila naglašena aluzija na medunarodni karakter hrvat­
skog pitanja. Gotovo sva rezoludja bila je stilizirana u tom smislu.
Tu je bilo rečeno ga su prilike u Evropi „upudvale narodto u po-
sljednje doba na to, da se hrvatsko pitanje riješi dm prije i po mo-
gućnosti izravno izmedu zainteresiranih naroda, t.j. naroda hrvatskog
i naroda srpskog“ . Dalje se konstatira „da su velike europske države
svojim prijateljskim držanjem olakšale razgovore legitimnog pred-
stavnika hrvatskog naroda s vlada jućim faktorima kraljevine Jugo­
slavije“ . Uz to se istiöe i konstatacija „da cijeli srpski narod' hoće i
traži sporazum s narodom hrvatskim“ . A li i pored svega toga do spo­
razuma nije došlo, kaže se dalje i otklanja za to odgovomost. „Hrvat­
sko narodno zastupstvo imajud u vidu,“ kaže se dalje u rezoluciji,
„da je hrvatski narod neopravdano i bez svoje krivnje i protiv svoje
volje isključen od svake medunarodne suradnje, upozorava da je
organizacija pravednog mira u srednjoj i jugoistočnoj Europi ne-
118 News Chronicle, 1. V 1939, telefonski izvještaj dopisnika СРВ. Pester
Lloyd (9. V 1939, telefonski izvještaj dopisnika С РВ ) piše da se pretpostavlja
da su vojn i krugovi dali najveći otpor sporazumu.
lie M. G l o j n a r i ć , n. dj. 273-310.
 103 — LJUBO B O B A N

moguća, dok se ne ispune zahtjevi hrvatskog naroda, te dok se hrvat­

skom narodu ne omogući ravnopravno sud'jelovanje u međunarodnoj
suradnji, radi čuvanja trajnih interesa hrvatskog naroda i preuzima-
nja odgovornosti pri rješavanju medunarodnih pitanja.“ Konstati-
rajuei da je država Srba, Hrvata i Slovenaca stvorena s pretpostavkom
dia obezbijedi ravnopravnost ovih triju naroda, zaključuje se: „Ova
diržavna zajednica, sada zvana Jugoslavija, nije ni do dianas ispunila
tih predpostavki.“ Na kraju rezolucije Hrvatsko narodno zastupstvo
odobrava Mačekov rad i „ovlašćuje, da u ime njegovo prema daljnjem
držanju srpskog naroda i prema političkoj situaciji u Europi donese
potrebne odluke i podiuzme sve akcije u unutarnjoj i vanjskoj po­
litici“ 117.
I Poli'tički vjesnik se nakon ove sjedmice i u vezi s njom pozabavio
vanjskopolitičkom situacijom i njenim utjecajem na hrvatsko pitanje.
List piše da je Jugoslavija ukliještena izmedu dva tabora sila, od
kojih svaki može da je ucjenjuje. Ako bi ona vise naginjala osovin-
skim silama, zapadne demokracije bi je mogle ucjenjivati podupira-
njem bugarskih revizionističkih težnji. U slučaju da bi ona vise na­
ginjala zapadnim demokracijama, osovinske sile bi je mogle ucjenji­
vati podupiranjem Hrvata i nacionalnih manjina u Jugoslaviji. Opće-
nito se smatra, piše dalje Politicki vjesnik, „da se odi sviju država
u Europi nalazi danas Jugoslavija na najopasnijem i najizloženijem
mjestu i položaju zbog neriješenog hrvatskog pitanja, jer nerijeseno
hrvatsko pitanje moći će poslužiti kao najbolja poluga, da se ostvari
prodor na njezinom tijelu.“ Naglašavajući da se Jugoslavija nalazi
podi stalnim pritiskom osovinskih sila koje se ne zadovoljavaju samo
njenim izjavama već traže da se otvoreno izjasni u prilog osovinske
politike, Hst nastavlja: „Beogradski se faktori nalaze pred najne-
ugodnijim izborom. Mi Hrvati ne snosimo za to nikakvu odgovornost
ni krivicu i možemo mirne duše čekati, jer će se hrvatsko pitanje
morati riješiti u skoro vrijeme uz Slobodan pristanak Beogradia ili
protiv njegove volje.“ „U koliko 6e se ono morati rjesavati medu-
narodnom pomoći, Hrvdti za to ne te snositi nikakve krivnje.“ Poli­
ticki vjesnik naglašava onu misao koja je iznesena i u rezoluciji od
8. maja, naime da hrvatsko pitanje ima „gotovo jedinstven položaj u
Europi“ , jer sve velike sile žele njegovo rješenje, pošto svaka od njih
želi da se na ovom podrucju izbjegnu ma kakvi dogadaji koji bi pro-
tivničkom taboru omogućili da tu zauzme pozicije.118
Bilo je vise razloga da je ovako bio naglašen vanjskopolitički mo-
menat. To je bilo u stilu politike vodstva HSS da se s vanjskopolitič-
kom opasnošću stalno operira kao argumentom kojim se može pri-
jetiti vladi i kruni i iznuditi koncesije. Pošto je sporazum od
27. aprila bio odbijen, smatralo se da s tim argumentom treba još
otvorenije istupiti.119 Ovo nadalje treba u velikoj mjeri povezati i

117 Isto, 311-312.

* 118 P o litič k i vjesnik, br. 12, m aj 1939.
119 Kasnije, kada je bio zaključen sporazum između Mačeka i Cvetkovića,
Košutić se u jednom govoru, na sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva, osvr-
nuo i na rezoluciju od 8. maja, i pored ostalog rekao: „ I naše zasjedanje u m je-
secu svibnju i naši zaključci dali su opravdanje našemu stavu, da se ne možemo
predati nikakvim praznim iluzijam a niti pustim fantazijama, nego da moramo
stajati na terenu realnosti, stvam osti, kao narod, koji je svjestan, da mu se
radi о tome, da sačuva svoje m jesto u Europi, i da to mjesto njemu znači m je-
sto slobode i pravde. Naši zaključci od mjeseca svibnja, kažem otvoreno, zna-
čili su putnu kartu za vlak, zajednički vlak, ali samo do prve stanice. K ad ne
 SPO RAZUM CVETKOVIC — МАСКИ: — J00

s kneževom posjetom Rimu, do koje je došlo tih dana, i s predstojećom

posjetom Berlinu. S razlogom se moglo pretpostaviti da de ove po­
sjete kneza Pavla Rimu i Berlinu biti iskorišćene radi pokušaja oso-
vinskih sila da se traže nove koncesije od Jugoslavije. Iz ovog se iz-
vlačio zaključak, da de antagonizam dlvaju tabora oko Jugoslavije biti
još vise podstaknut i da de svaki od njih nastojati da predusretne ja-
čanje pozicija suprotnog tabora. Otud bi se, po rezonovanju vodstva
HSS, moglo očekivati da svaki od njih pcdupire rješenje hrvatskog
pitanja, kao jedne od glavnih teškoća Jugoslavije koja je može do-
vesti u ovisnost о jednom od antagonističkih tabora. Ovdje se svakako
računalo posebno i na antagonizam italijansko-njemački i željelo opo-
menuti Italiju da bi podrška mogla biti tražena od Njemačke, i obmuto.
S druge strane, smatralo se da bi kneževe posjete Rimu i Berlinu,
ako one budu praćene koncesijama osovinskim silama, mogle biti
iskorišćene za dobijanje garancija Italije i Njemačke da će se u hrvat­
skom pitanju i nadalje nastaviti s dotadašnjom politikom. Ovo bi opet
omogućilo knezu Pavlu da s većom sigumošću nastavi dotadašnju
unutrašnju politiku i uopće dia se postavi na čvršće pozicije prema
zahtjevima HSS pa eventualno dovede u pitanje i sam sporazum
uopće.120
11. Maček nastavlja pregovore s Canom

Uvjeravanja koja su u vrijeme čehoslovačke krize bila data iz

Berlina u pogledu njemaökih namjera u Hrvatskoj smirila su bojazan
u Rimu da bi moglo doći do njemačkog uplitanja u hrvatsko pitanje.
Italijansko gleddšte i dalje je bilo da se treba zalagati za održanje
status quo-а u Jugoslaviji. Mačeku je preko Karnelutija, kao što smo
vidjeli, bilo savjetovano da pokuša pregovore s Beogradom. Nije, da-
kle, u italijanskom planu u tom momentu bilo da se podrži even-
tualna Mačekova separatistička aktija. A li je Cano i dalje želio da
održava veze, u kom smislu je izrazio želju i Bombelesu i Karnelutiju.
Bombeles je po drugi put dlosao kod Cana 30. marta. Bez obzira na
to koliko je spomo da li je Bombeles stvamo bio Mačekov agent,
važno je da ga je Cano još uvijek kao takvog tretirao. Ovaj put
Bombeles je Canu donio „ozbiljne vijesti iz Hrvatske“ о naglom
razvitku separatističkog pokreta. „N e razumijem još dobro prave
razloge njegove posjete, osim dvaju koje mi je otvoreno spomenuo“ ,

bi bilo došlo do ovoga, do čega je došlo, da se pokaže dobra volja, poštena

iskrenost prema narodu hrvatskom, onda bi prva stanica značila: zajedno se
više ne vozimo. M i smo dakle im ali pravo, kad smo na svom zadnjem vijećanju
donijeli zaključke mjeseca svibnja, da se djelim a pokaže, hoće li zaista spo­
razum s H rvatim a ili ga ne će! Vise tih nadmudrivanja, cjenkanja, zavara-
vanja ili vozanja n ije moguće nastaviti.“ (M. G l o j n a r i ć , n. dj., 355.)
180 N jem ački konzul u Zagrebu u izvještaju od 9. V 1939. piše da se put
kneza P avla u R im i Berlin tumači u tom smislu što bi vlada, između ostalog,
htjela da dobije garancije kod sila Osovine za slučaj ako bi ih M aček zamolio
za posredovanje u cilju rješavanja hrvatskog pitanja. (P A Pol. I V 61 Bd. 2,
9. V 1939.) Krizm an je u D nevnik (1. V I 1939) zabilježio: „P u t K n eza Nam je-
shika u Berlin. O vim posjetama Rim a i Berlina izgleda da je svrha: 1) Oslo-
nom na p rijateljstvo osovine Berlin — Rim produžiti dosadašnju unutam ju
politiku. Druga vanjskopolitička orijentacija tražila bi demokratski režim i
napuštanje centralističkog uredenja države.“ K ao što smo vid jeli, H itler je u
razgovoru s knezom P avlom predlagao jači oslon Jugoslavije na Osovinu, što
bi, pored ostalog, omogućilo i paraliziranje hrvatskog i slovenačkog separati-
zma. (Vid. str. 97.)
170 — LJUBO B O BA N

zabilježio je Cano. Bombeles je naime tražio sastanak s Pavelićem

1 novčanu pomoć za propagandu u Hrvatskoj.121 Cano se nakon dva
dana, pošto je о ovome obavijestio Musolini ja, ponovo sastao s Bombe-
lesm i odobrio mu sastanak s Pavelićem. Musolini je odobrio i nov-
čana sredstva za propagandu, ali je Cano odgodio odluku о pokre-
tanju i financiranju propagande za kasndje.122 Petog aprila Cano se
ponovo vidio s Bombelesom, koji je imao „zadovoljavajući razgovor“
s Pavelićem. Bombeles se poslije ovog imao vratiti u Zagreb, „gdje
će razgovarati s Mačekom,“ poslije čega bi trebalo dia ponovo dode u
Rim da se raspravi pitanje novčane pomoći za propagandu u Hrvat­
skoj.123 Canu je u ovom momentu do kontakta s Mačekom bilo stalo
i s obzirom na predistojeću italijansku akciju u Albaniji, da se za slu-
čaj eventualnog otpora Jugoslavije mogu izazvati unutrašnji neredi
i pripremiti teren za italijansku akciju. No s italijanske strane se
nije naroeito ozbiljno računalo na mogućnost otpora Jugoslavije, pa
Cano očito stoga i zateže s odlukom о propagandnoj akciji i davanju
novčane pomoći za nju.
Kakav će dalji biti stav Italije prema Jugoslaviji (i otud prema
Mačeku), ovisilo je о tome kakvo će držanje zauzeti Jugoslavija na­
kon okupacije Cehoslovačke i Albanije i kakav će u vezi s tim u po­
gledu Jugoslavije biti donesen zaključak osovinskih partnera. S ita­
lijanske strane se sada manje računalo s mogućnošću njemačkog upli-
tanja u prilike u Hrvatskoj i vise gledalo na to kakvo će biti držanje
Jugoslavije prema osovinskim silama. Musolini i Gering zauzeli su
stav, u razgovorima sredinom aprila, da se prema Jugoslaviji zauzme
prijateljsko dlržanje i očekuje razvoj unutrašnje situacije uz uslov da
Jugoslavija vodi proosvovinsku politiku. Oni su se složili u tarne da je
održanje Jugoslavije u interesu i Njemacke i Italije.124'U razgovorima
u Veneciji Cincar-Marković je, kao što smo vidijeli, dao uvjeravanje
Canu dia će se prema Italiji i Njemačkoj nastaviti dotadašnja politika.
U isto vrijeme došlo je do pregovora Mačeka s Cvetkovićem, što je
umanjivalo italijanska strahovanja dia bi Maček mogao tražiti nje-
mačku intervenciju, kao i potrebu da se Maček obraća Itahji. Očito
je sve ove momente Cano imao u vidu kada je u razgovoru s Bombe­
lesom 2. maja zauzeo ovakav stav: „Poslije svega što se dogodilo s Ju-
goslavijom ne namjeravamo poduzeti takve akcije koje bi mogle
slabiti čvrstinu države. S druge strane ne zna se tačno šta rade
Hrvati. Izgleda da je sporazum sa Srbima postignut. Stoga sam potvr-
dio u potpunosti ono što sam rekao u prethod'ndm razgovorima о na-
šem aktivnom interesu za sudbinu Hrvatske, ali sam rekao da mo-
mentalno ne namjeravam ništa učiniti.“ 126 U tom smislu bio je i za-
ključak Cana i Ribentropa u razgovorima 6—7. maja.120
Poslije odbijanja Namjesništva da prihvati sporazum od 27. aprila
i nakon sjednice Hrvatskog narodnog zastupstva od 8. maja Maček

181 C i a n o , Diano, 69.

l" Isto, 72.
iae Isto, 73.
1S4 Vid. str. 92—93. U Razgovorim a s C akijem (Ssaky) i Telekijem
Musolini je u pogledu Jugoslavije zauzeo ovakav stav: „nitko ne želi
komadanje Jugoslavije. N aprotiv, radit će se na održanju postojećeg stanja.
A li ako bi došlo do raspadanja italijanski interesi u H rvatskoj su isključivi.“
( C i a n o , Diario, 85, 20. IV 1939.)
126 Isto, 93.
134 Vid. str. 94-95.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK —

je odlučio dia nastavi ranije započete kontakte s Canom. Sada je na-

stupio onaj drugi slučaj, koji je bio sadržan u Mačekovom prijedlogu
Canu prilikom Karnelutijeva puta u martu, naime da će se obratiti
Italiji ako pregovori s Beograd'om ne bi doveli do rezultata, sa čim se
i Cano složio. Ovaj Mačekov korak uslijedio je u smislu u kom su
bile pravljene aluzije u rezoluciji od 8. maja i ovlašćenja Mačeku da
„poduzme sve akcije u unutarnjoj i vanjskoj politici“ 127. ^
Odmah po kneževu odlasku iz Rima kod Cana dolazi4Kameluti
(18. maja). On je najprije tražio obavještenja о razgovorima s knezom
Pavlom i interesirao se da li su s njim utanačene kakve obaveze. Pri
tom je Karneluti očito želio ispitati da li je s knezom Pavlom na-
pravljen kakav aranžman koji bi imao za posljedicu i izoliranje HSS
prema Rimu. „Ništa se nije promijenilo s naše strane, pošto Beograd
nije preuzeo nikakvu formalnu obavezu о pristupanju Osovini,“ od­
govorio je Cano. Ovakav odgovor trebalo je da znači da se Italija i
dalje s nepovjerenjem odnosi prema Jugoslaviji, iz čega je proizla-
zilo da je Rim i dalje zainteresiran za suradnju s Mačekom. Karneluti
je zatim saopćio da Maček nema namjere da se sporazumije s Beogra-
dom, već je spreman da poduzme akciju za otcjepljenje. Maček izra-
žava spremnost da u roku od 6 mjeseci, na zahtjev Italije, podigne
ustanak, traži zajam od 10 miliona dinara radi pripremanja te akcije.
Cano je odgoddo odgovor do svog povratka iz Berlina, kamo je pu-
tovao radi potpisivanja Celičnog pakta.128{J?o Canovu povratku iz
Berlina, iz Zagreba ponovo dolazi Karneluti (26. maja). Saopćio je
Mačekovu čvrstu odluku da se ne pravi sporazum s Beogradom i da
se priđe izvođenju separatističke akcije. Cano ovaj put prihvaća
Macekovu inicijativu i s Karnelutijem utanačuje tekst sporazuma u
kome je bila sadržana Mačekova obaveza da u roku od 6 mjeseci pri-
premi pobunu i uputi apel Italiji za vojnu intervenciju. Italija se oba-
vezala da će za izvodenje ovog plana odobriti Mačeku zajam u iznosu
od 20 miliona dinara. Nezavisna hrvatska država, koja bi bila pro-
glašena poslije ove pobune i italijanske intervencije, stupila bi u sa­
vez s Italijom; Italija bi imala pravo da na teritoriji Hrvatske drži
svoje oružane snage; pored hrvatske vlade na čelu s Mačekom bio bi
postavljen italijanski namjesndk; ministarstva rata i vanjskih poslova
bila bi u prvo prijeme zajedmička s Italijom; u toku vremena odlučilo
bi se i о mogućnosti personalne unije.129 \
Ovaj nacrt sporazuma od 26. maja sadržavao je italijansko gle-
dište i predviđao jače vezi van je Hrvatske za Italiju nego što su to
sadržavali Mačekovi prijedlozi, onako kako ih donosi Cano. Tako je
s italijanske strane predlagano postavljanje namjesnika, držanje itali­
janske vojne posade u Hrvatskoj, te zajednička ministarstva rata i

127 Z an im ljivo je da je, slično kao i u martu (vid. nap. 35/IV), D e jli he­
rald indicirao M ačekove veze s Rim om pred ovaj K arn elu tijev odlazak. Naime,
osvrćući se na P a v lo v odlazak u Rim ovaj list je pisao: „Ita liju će uskoro po-
setiti još jedan pretstavnik Jugoslavije — stručnjak za spoljne poslove hrvatske
narodne stranke. O vaj pretstavnik će nema sumnje održati sastanak sa italijan-
skim državnicim a u vezi sa hrvatskim traženjem autonomije, koje je traženje
istakla juče narodna skupština (Hrvatsko narodno zastupstvo na sjednici od
8. V 1939. — L j. B.) i za koje se izgleda u velik oj m eri zalaže i Italija.“ (Daily
Herald, 10. V 1939, СРВ, IV , 13. V 1939.) Da li je u vezi s rezolucijom od 8. m aja
bilo akcija i na drugim stranama, nismo m ogli utvrditi.
128 C i a n o , D iario, 102.
IM Isto, 106; L j . В o b a n , Oko M ačekovih pregovora s grofom Canom,
347-348.
172 ~ LJUBO BOBAN

vanjskih poslova, što nije traženo s Mačekove strane. Pored) perso-

nalne uni je, što je trebalo dia bude naknadno odlučeno, Maček je,
prema Canovim zapisima, predilagao i carinsku i monetamu undju,
što u zapisniku od 26. maja nije sadržano.
Мабек inače tvrdi da je ova inicijativa došla s italijanske strane.
On dalje tvrdi da ono što je Cano zapisao u svom Dnevniku ne od-
govara sadržaju zapisndka koji je njemu bio upućen na potpis. Prema
svemu, medutim, izlazi da je ovaj Karnelutijev put u maju bio samo
nastavak ranijih Mačekovih kontakata s Canom, kao i to da ono što
je Cano zapisao u Dnevniku odgovara onome što je Mačeku bilo
poslato na potpis.130
Vidjeli smo da je Cano 2. maja Bombelesu odgovorio dia se ne na-
mjeravaju poduzimati nikakve akcije i dia se želi održanje Jugosla­
vije. Zbog čega sada dolazi do preokreta u italijanskom držanju?
Prije svega treba reći da nije riječ о nekom suštinskom preokretu.
Rim je bio stalno opterećen svojim ambicijama prema Jugoslaviji,
prije svega Hrvatskoj. Drugi su, medutim, razlozi govorili da Rim u
isto vrijeme bude zainteresiran za održanje Jugoslavije. Kada će se
ambicije prema Jugoslaviji htjeti zadovoljiti, ovisilo je samo о po-
godmom trenutku. Potpisivanje Celičnog pakta ohrabrilo je Rim i jače
ga vezalo uz Njemačku. Ovo je imalo za rezultat veće povjerenje medu
osovinskim partner ima. U Rimu se stekao utisak da s njemacke strane
ne bi bilo prepreka za italijansku akciju u Jugoslaviji.131 Očekivanja
da će doći do jačeg vezivanja Jugoslavije za osovinske sile nisu se
ostvarila i u Rimu u tom smislu nisu bili zadovoljni s kneževom posje-
tom.\U isto vrijeme došla je i Mačekova poruka о pripremanju se-
paratističke akcije. Kao što smo vidjeli, u kontaktima Rima i Berlina
vise puta je bilo rečeno da se želi status quo u Jugoslaviji, uz uslov
da ona vodi politiku prihvatljivu za Osovinu, ali ako bi došlo do
unutrašnje krize koja bi prijetila opstanku Jugoslavije, osovinske
sile bi bile dovedene u situaciju da interveniraju, pri cernu se prizna-
valo prvenstvo italijanskim interesimaAU tom smislu su odbijanje
sporazuma od strane Namjesništva i Mačekova poruka bili u Rimu
ozbiljnije shvaceni.' Odbijanje sporazuma od strane Namjesndštva mo­
glo je u Rimu povećati strahovanja da bi se Maček mogao obratiti
Berlinu. Svi su ti navedeni razlozi uslovili da je Rim primio Ma-
čekovu inicijativu za separatist!čku akciju i bio spreman dia je podrži,
smatrajući da je nastupio pogodan momenat za ostvarenje italijanskih
ambicija u Jugoslaviji.132

180 O ovom e vid. detaljn ije L j . B o b a n , Oko M ačekovih pregovora

s grofom Canom, 342—349.
181 U razgovoru s Ribentropom, 21. maja, Cano je izja vio da s italijanske
strane neće biti poduzimane protujugoslavenske akcije sve dotle dok Jugo­
slavija vodi politiku koja je prih vatljiva za Osovinu; čim bi Jugoslavija nagi-
rijala zapadnim demokracijama, italijansko držanje prema n joj bilo bi odmah
izm ijenjeno. On je zatim naglasio italijansku zainteresiranost za prilike u
Hrvatskoj. „Ribentrop odobrava,“ zabilježio je u vezi s ovim Cano, „ali vidim
da bi on u ošnovi dao prednost održanju status quo u Jugoslaviji. Him ler, m e­
dutim, otvoreno m i kaže, da möramo raditi brzo radi uspostavljanja našeg
Protektorate nad H rvatskom “ . ( C i a n o , Diario, 103.)
182 K ad je bio sastavljen zapisnik od 26. m aja i pokazan Musoliniju,
Cano je u vezi s tim zabilježio: „M usolini je sav obuzet m išlju da na komade
razbije Jugoslaviju i p ripoji kraljevinu Hrvatsku. Smatra da je poduhvat
dosta lak i, kako stvari sada stoje, smatram da ima pravo. U isto vrijem e mi-
slim na bolje organiziranje kosovskih Arnauta, koji bi m ogli predstavljati nož
u bok Beograda.“ ( C i a n o , D iario, 106.)
 SPORAZUM CVETKOVIČ — MACEK — ^ 7 3

12. Odnosi SDK, UO i JNS nakon odbijanja sporazuma

od 27. aprila

Kada je Maček 19. i 20. aprila u Beogradu poslao Vildera da od

UO i JNS dobije suglasnost za svoje pregovore s Cvetkovićem, tada,
dakle, više nije bila riječ о tome da ove stranke učestvuju u prego­
vorima, kao što je to u samom početku bilo zamišljeno, već samo da
one dadu odobrenje na ono о čemu bi se sporazumjeli Maček i Cvet-
ković. Teško se moglo i očekivati da bi UO mogla dati odobrenje na
posao u kome ona stvarno nije učestvovala kao ravnopravan partner.
S Mačekove strane, to je vjerojatno bilo zamišljeno tako što bi UO
dala odobrenje na ono što bi se on dogovorio s Cvetkovićem, poslije
čega bi neki predstavnici UO bili uzeti u obzir pri sastavljanju vlade
koja bi imala zadatak da taj sporazum sprovodi. Tako bi umjesto či-
sto koalicione vlade bila sastavljena vlada koja bi donekle imala kon-
centrcioni karakter. Kako UO i JNS nisu dale odobrenje, Maček je
poslije ovog njih izostavljao iz kombinacija i nastavio je da radi samo
s Cvetkovićem.133
Kako je u javnost dospjelo da je Namjesništvo odbilo sporazum
koji su bili utanačili Maček i Cvetković i s tim uvezi bila zakazana
sjednica Hrvatskog narodnog zastupstva, 7. maja održan je sastanak
vodstva UO na kome je bilo zaključeno da u Zagreb otputuju B. Cu-
brilović i Kramer, prvo, da Mačeku „skrenu pažnju“ da se na pred-
stojećem sastanku ne donesu odluke „preoštre ili sudbonosne“ 134 i,
drugo, da prenesu zaključak koji je tog dana donesen о osnovi na ko­
joj je UO spremna na sporazum s Mačekom. Prema zabilješci J. Jova-
novića, Mačeku je trebalo da se „usmeno“ prenese spremnost UO da
u Krunskom savjetu, ako bi do njega došlo, raspravlja „pitanja me-
ritorna za sporazum Srba i Hrvata. Otprilike unskom prugom do gra­
nice Primorske banovine i Bačka, s tim da se ispravi u pogledu Donje
Neretve u korist Srba — a u pogledu kompetencija kako se dogovore
S.[rbi] i Hr.[vati].“ 135 Vodstvo Udružene opozicije bilo je, dakle, kao
1,3 U vrijem e kada je došlo do trećeg susreta Cvetkovića i M ačeka i uta-
načenja sporazuma od 22. aprila B. Cubrilović je razgovarao s Mačekom, koji
mu je izja v io „da je od UO očekivao, posle Košutićevog boravka u Beogradu,
da će ga lično i jače potpomoći u m eritornom rješavanju hrvatskog pitanja“ ,
kako piše Cubrilović. M aček se pravdao da je zbog toga prisiljen da radi
s Cvetkovićem . „К о hoće m ože da uđe u taj posao“ , odgovorio je on na Čubri-
lovićevo pitanje da li će raditi i bez UO. „D rugim riječim a — ako se ne budete
znali snaći — ode i bez nas na posao“ , piše Cubrilović J. Jovanoviću. Cubrilović
se zalaže da UO svakako „ude u posao. Jer, kad je već stvar tako daleko došla,
da nam gotovu sofru ne pojedu ,jabandžije‘ — došljaci!“ On J. Jovanoviću
sugerira ovakvo teritorijalno razgraničenje: _Srbija, Vojvodina, Crna Gora, M a-
kedoniia (..Južna Srbij a“) da-~budu jedna „o b la s tV Dalmacija, Hrvatskai T Slä-
vünna druga. Slovenija treća, Vrbaska b än ovim a’ kaö četvrta~obIašt Л“TlririsKa
Ganovin a kao peta oblast s t i m da ove d v ije posljednje budu „pod zajedničkom
upravom srpsko-hrvatsko-slovenačkog parlamenta za zajedničke poslove u B eo­
gradu“ . (Zbirka J. Jovanović, pismo od 22. IV 1939.)
181 Cubrilović i K ram er izvještavali su kasnije: „Uostalom situacija u Za­
grebu je vrlo teška. Strem ljenje rezolucije opravdava naše u Beogradu izne-
šene zebnje. U poslednjem času nastojavaju da je ublaže. To j.[est] rezoluciju.
I naša intervencija došla je u pravi cas.“ (Zbirka J. Jovanović, izvještaj od
8. V. 1939.) K ram er je s M ačekom razgovarao i 5. m aja i о tom e obavijestio
vodstvo UO i JNS. S Mačekom je tog dana razgovarao i M ilan Kostić, samo-
stalni dem okrata iz Zemuna. (H rvatski dnevnik, br. 1082, 7. V 1939.)
185 Zbirka J. Jovanović, bilješka, 7. V 1939. Iz jednog pisma B. Cubrilo-
vića J. Jovanoviću m ože se zaključiti da je na sastanku od 7. m aja raspravljano
i о teritorijalnom pitanju. On, naime, na jednom mjestu kaže: „Ja sam pokušao
 174 - LJUBO BOBAN

što se iz ovog vidi, sada spremno da se i pre obrazovanja koncentracio-

ne vlade u Krunskom vijeću donesu zaključci u pogledu teritorija i
kompetencija, što bi, prema tome, značilo približavanje onoj proceduri
koju je tražio Maček i na koju UO dotada nije bila spremna. Kako se
konkretno zamišljalo izvodenje ove koncepcije, ne može se potpuno i
pouzdano utvrdiiti.130 Prema nedovoljno jasndm podacima, izgleda da
se zamišljalo i to da se obrazuje neutralna vlada i u isto vrijeme je-
dan politicki odbor u kome bi predstavnici pojedinih stranaka rasprav-
ljali о meritornim pitanjima.137 Po svemu sudeći, to je bilo zamišljeno
tako da bi, pošto se u ovom političkom odboru postigne suglasnost о
meritornim pitanjima, neutralna vlada ustupila mjesto’ koncentra-
cionoj, koja bi trebalo da sprovede ono о černu bi u političkom odboru
bila postignuta suglasnost.
Prije nego što je počela sjedinica Hrvatskog narodnog zastupstva
Kramer i Cubrilović su izložili zaključak UO i'JNS, na sastanku kome
su pored Mačeka prisustvovali Vilder, Kosanović, Šutej i Šubašić.
Nakon kraće diskusije Maček je ,,u načelu“ primio Kramerovo i Cu-
brilovićevo izlaganje. On je smatrao da bi trebalo što prije da se sa-
stanu delegati pojedinih grupa koje su učestvovale na izbornoj listi
opozicije i pronadu osnovu za dalji zajednicki rad. U slučaju da se
postigne sporazum „Dr Maček se smatra obaveznim“ , kaže se u izvje-
štaju Cubrilovića i Kramera, „da se odnos sa opozicijom pretvori u
iz daljine da razgovaram sa svim predstavnicima i Srba i Hrvata i onaj M i-
lošev govor kod g. Miše Trifu novića mogao bi da bude ona stvarna baza za
pregovore.“ „Zato sam m išljenja, da teritorijalno prihvatim o M iloševu misao,
a kom petencije one koje je M aček ugovorio sa Princom P avlom putem Dragiše
Cvetkovica.“ R iječ je о M ilošu Tupanjaninu. (Isto, pismo od 13. V 1939.)
188 U zbirci J. Jovanovića nalazi se jedna geografska karta na kojoj su
unesene granice prema spornenutom prijedlogu koji je M aček poslao preko
Vildera, zatim tri varija cije „vojn ičk e granice“ i jedna granica prema niže
navedenim podacima na m argini karte. Sudeći po tome što se spominje ple-
biscit, vjerojatno je da su ovi podaci na karti nastali u vrijem e oko ovog sa­
stanka oko 7. maja. N e m ože se utvrditi šta predstavljaju o vi podaci. Cini se
da bi to moglo biti, u vezi sa sastankom pred odlazak K ram era i Cubrilovića
u Zagreb, kakav zaključak ili prijedlog zemljoradnika, UO ili možda lične
bilješke J. Jovanovića. K ako se ne mogu donijeti pouzdani zaključci, o v i će
se podaci, zbog svoje interesantnosti, samo prenijeti. „P rin cip i za novo razgra-
ničenje: a) vraćanje na spor.[azum] od 8/X 1937. kao baza b) nikakav ple-
biscit c) srpski deo UO čvrsto zajedno.“ ,,N.[ota] B.[ene] nigde i nikakav ple­
biscite „S R P S K A : Sarvaš (utok D rave u Dunav) — B. Samac (utok Bosne u
Savu) — Јаазфттг do liCoka IJfig п SavnTTtfHom абкЈС пе pres£ćS Цћи granica
^ rim o rslte Ь япплЯп р я n đ a t le g r anicom sädanje priinorske b an ovin e"— -po--
'g le d u Uübrovnika — sfobodan grad sa pristojnim zaledem —“ „Uunutar oblasti:
puna ravnopravnost za Srbe i Hrvate. M ogu kom binacije: a) Hrvatska i Slo-
venačka jedna oblast, Srbija druga b) tri oblasti — Srbija, Hrvatska, Slovenija
c) za početak dve banovine savska i primorska b. za probu d) M ožda za po-
četak i samo Savska pa onda docnije ono drugo sa deklaracijom novom ; e) prin­
cipi iz N.[arodnog] S.[porazuma] od 7. X 1937. a ostalo и toku vrem ena i и toku
zajedničkog vladanja.“
137 Naime, и izveštaju о razgovoru s Mačekom K ram er i Cubrilović pišu
da M aček „prim a ideju političkog odbora i zastupaće je. Pred log о neutralnoj
vladi olakšao bi rad.“ (K ao nap. 134.) Nakon izvještaja Kram era i Čubrilovića
J. Jovanović je zapisao: „1. neutralna vlada, 2) politički odbor — uz vladu ali
da vlada ima da izvršuje i plan [...], 3) odbor ulazi и m eritum polazeći od dve
banovine, a za ostale srezove da se m ože eventualno prisajediniti H rvatskoj;
и pogledu kompetncija najšire[;] 4) da sve što se ovde nudi ako se on dr M a-
бек angažuje da neće sam već (sa nama razg.[ovarati]; pa su ove tri riječi pre-
crtane — L j. B.) bez nas da razgovara.“ (Isto, bilješka od 9. V 1939.) N ije jasno
da li je neutralna vlada bila zam išljena kao jedna varijacija ili pak kao jedino
rješenje.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — HACEK —

jedno čvrsto povezanu zajednicu — izvan koje niko neće, pa ni on

Dr Macek, moći da vodi ma kakve posebne akcije, ili pravi neke
aranžmane“ . Maček se, kao što je rečeno, složio s prijedlogom о po-
litičkom odboru i neutralnoj vladi.138
Nepovjeranje izmedu UO I SDK bilo je već toliko da je bilo ja­
sno da od svega ovoga neće biti ništa. Svega dva dana iza ovog sa­
stanka Hrvatski dnevnik je pisao da je „držanje Udružene opozicije
pokazalo, da kod nje prevladava stranačka računica“ . Napominjući
dia se rani je u tim strankama ispoljavalo raspoloženje za sporazum
list nastavlja da se to ,,u posljedmje vrijeme nije odtovalo u držanju
predstavnika tih stranaka i to treba konstatirati dia se znade istina“
i dodaje da Udružena opozicija doduše nije ta koja je spriječila spo­
razum.130 Samostalska Nova riječ donijela je podiatak da će se skoro
u Zagrebu održati širi sastanak predstavnika UO, JNS i SDK na kome
će se raspravljati ,,o novoj bazi sporazuma, koja bi rješavala i samu
bit problema“ . Osvrćući se na ovu vijest Hrvatski dnevnik primjećuje
da ona hrvatsku javnost „mnogo ne zanima“ i da „hrvatska javnost
sasvim hladno prima sve vijesti о svima razgovorima, koji se navje-
šćuju“ . Hrvatski dnevnik zatim piše „da je držanje Udružene opozicije
bilo u tolikoj mjeri indiferentno ih mlitavo, da je to mogao svako
opaziti“ , da se ona „pokazala potpuno jedinstvenom, ali na žalost u
indiferentnosti“ . Dalje se prenosi pisanje osječkog Hrvatskog lista
koji nepovoljno piše о diržanju Udružene opozicije u toku prego­
vora.140 Тек u toku ovih dana Hrvatski dnevnik je počeo negativno
pisati о Udruženoj opoziciji, što ranije nije bio slučaj.
U smislu razgovora koje je imao 8. maja s Mačekom Cubrilović
se u pismu od 13. maja kod J. Jovanovića zalaže da predstavnid UO
idu u Zagreb radi pregovora. Ako bi radikali i demokrati to odbili,
onda zemljoradnid treba to da udne sami, sugerirao je on. J. Jovano-
vić se s Cubrilovićevim gledištem nije složio zbog slijedećeg: si-
tuadja se nije mnogo promijenila, jer Maček nije sasvim prekinuo
s Cvetkovićem, i tek kad to udni, mogući su razgovori s UO; mora
se naj prije vidjeti koliko se u Srbiji može prihvatiti sporazum od
27. aprila, jer je Maček vodio računa samo о Hrvatskoj, a ne i о
Srbiji; nepovoljno pisanje Hrvatskog dnevnika о Udruženoj opozidji
dokazuje da nije povoljna atmosfera za razgovore i „kad dode vreme
preduzeće se razgovori“ 141.
Udružena opozicija odustala je od inidjative koju je najavila po­
slije sastanka od 7. maja. Na sastanku 15. maja, kome su prisustvo­
vali Vlajić, K. Miletić, B. Marković, Gavrilović, Tupanjanin, Nindć,
J. Jovanović i Trifunović, prevladialo je mišljenje da se ne poduzimaju
nikakvi koraci i da se ceka kako će se odvijati razgovori izmedu Ma-
čeka i Cvetkovića. Informacija da je sam knez Pavle sugerirao Ma-
188 K ao nap. 134. U pismu od 13. V Cubrilović u vezi s ovim još kaže:
„Iz pisma koje smo potpisali ja i Dr K ram er tačno se vid i da je Maček p ri­
ll vatio bazu za sporazum UO plus SDK. On sam kaže, ako se ta baza izrazi
realno, da će on braniti sve to tamo gd je treba.“
«в Hrvatski dnevnik, br. 1085, 10. V 1939.
140 Isto, br. 1088, 13. V 1939; vid. i. br. 1100, 25. V 1939.
141 Zbirka J. Jovanović, pismo od 13. m aja i prim jedbe J. Jovanovića na
poledini ovog pisma, 15. V 1939. Iz prim jedbi se v id i da je slično gledište bilo
zauzeto i na sastanku predstavnika UO 13. V povodom K ram erova referata
о razgovorim a s Mačekom. U vezi s Č ubrilovićevim nastojanjem da se ide u
Zagreb J. Jovanović je zabilježio: „M ože lično ići, ali b olje da dođe najpre
u Beograd i dogovori se.“
1*76 — LJUBO BOBAfj

čeku da traži punomoć od UO protumačena je kao dokaz da se s Udru-

ženom opozlcljom intrigira i ne želi raditi.142 Zato su se Trifunović,
Vlajić, Ninčić i Miletić izjasnili protiv bilo kakvog daljnjeg rasprav-
ljanja s Mačekom. К tome se navodilo i nepovoljno pisanje Hrvatskog
dnevnika о UO, kao i incidenti prema Srbima u Hrvatskoj. J. Jova-
nović je bio protiv ovog gledišta i zastupao mišljenje „da treba ići
ipak u Zagreb i načisto znati: šta je sa Dr M.[ačekom] i njegovim na-
merama — pa ako hoće da odustane od današnjih metoda u razgovo-
rima za Nar.[odni] Sporaz.[um]“ . I ako Maček na to pristane, onda:
„a) koncentraciona vlada b) najpre zakoni о slobodama političkim pa
onda c) sporazum teritorijalni i kompetencija“ 143. To isto je on po-
novio sutradan Cubrilovićuj koji je došao urgirati da se ide u Zagreb,
naime, da Maček najprije mora „odbiti razgovore dalje sa Knezom
kakvi su dosada vodeni“ , zatim da se obrazuje koncentraciona vlada
(„bez odabiranja licnosti“), koja treba da donese političke zakone, i
onda ući u razgovore о teritorijalnom pitanju. „Teritorijalni zahtevi
samo onoliki i oni na koje vojska pristane vodeći računa о odbram-
benoj liniji za državu kao celinu (prva linija pod samu granicu, druga
od ušća Drave pa Savom i Grmečem i tako do Ploče kod ušća Ne­
retve).“ 144

13. Pripreme za obnavljanje pregovora između Mačeka i Cvetkovića

Iako je Namjesništvo odbilo sporazum od 27. aprila ni Maček ni

Cvetković očito nisu smatrali da je time definitivno prekinuta mo-
gućnost da njih dvojica dovedu sporazum do kraja.\Već samim tim
što je Cvetković i dalje ostao na položaju predsjednika vlade vidjelo
se da će knez Pavle i dalje raditi s tom kombinacijom. S obzirom na
knežev put u Rim i Berlin, nije se ni ocekivalo da će pregovori skoro
biti nastavljani. Istoga dana kada je bila sazvana sjednica Hrvatskog
narodnog zastupstva Korošec je na skupštini Zadružne zveze u Lju-
bljani izjavio: „Sve niti nisu prekinute. Danas ili sutra razgovori se
mogu nastaviti i još uvek je sporazum moguć. Kad se uspelo da se
reši 90—95% spomih pitanja, sigurno je da će moći da se reše i ostala
mala pitanja koja su beznačajna prema već rešenim glavnim i central-
142 O vu inform aciju donio je B. Peleš, kao da je to izjavio Subašić.
(Zbirka J. Jovanović, bilješka od 15. V 1939.)
148 Isto. Zaključak da UO „za sada ne radi ništa“ donesen je i na sastanku
21. V. T im povodom J. Jovanović je zabilježio: „W a it and see to n ije m oje
m išljenje i demokrata. Svi se slažu sem mene da nam je podvaljeno iz Za­
greba. M islim da n ije nego je dr M aček rdavo obavešten bio od svoje okoline
i nevešto vodio stvar sa Knezom — a pogrešio mnogo što je napustio UO.“
(Isto, bilješka od 21. V 1939.)
144 Isto, bilješka od 16. V 1939. Čubrilović je ponovo 24. V telefonom
javio: „dosao je aber da se ide Mačeku, odustao je od plebiscita i zadovoljava
se Savskom i Prim orskom “ . On predlaže da G a vrilović otputuje u Zagreb, na
što je J. Jovanović odgovorio da UO n ije za to suglasna (vid. nap. 143) a niti
bi sam G avrilović htio, koji misli „da n ije vrem e tome, a ja mislim da bi tre­
balo“ , dodao je J. Jovanović. Cubrilović: „P a onda da idem ja.“ J. Jovanović:
„P a idete ali govorite samo u svoje im e ne u ime S.[aveza] Z.[em ljoradnika]
ako ulazite u meritum.“ (Isto, bilješka od 24. V 1939.) Cubrilović se sastao s Ma-
čekom 25. m aja u Rogaškoj Slatini. Tom prilikom M aček mu je spomenuo
rieka UO ovlasti kneza P avla da s njim sklopi sporazum. „V i zem .[ljoradni]ci
možete dobiti i izgubiti situaciju za vlast, uzeće vam je radikali“ , izjavio je
on Cubriloviću i sugerirao da s njim i knezom Pavlom stupe u sporazum ze-
m ljoradnici ako neće UO kao cjelina. (Isto, bilješka od 25. V 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — ^ 7 7

nim pitanjima.“ 145 U istom smislu on je govorio nekoliko dana ka-

snije na banovinskoj konferenciji omladine JRZ za Dravsku bano-
vinu.140 Uskoro je uslijeddla i Spahina optimistička izjava, na srve-
čanosti povodom početka radova na pruzi izmedu Cernomelja i Vrbov-
skog.147 Ova njegova izjava mogla bi se dovesti i u vezu s glasovima
da je on pružao otpor prihvatanju postignutog sporazuma, u vezi
s razgraničenjem u Bosni.
U međuvremenu, nakon. kneževa povratka iz Rima, Cvetković
je pripremao teren za nove susrete s MačekomJ^Očito je, medutim,
bilo dia se s ovim nije žurilo i d)a se čekalo na kneževu posjetu Berlinu
početkom juna'.'Preko B. Cubrilovica Cvetković je uputio Mačeku
novi, usmeni, prijedlog, prema kome je bilo predvideno obrazovanje
četiriju jedinica: 1) Dravska banovina, 2) Savska, Primorska i kotar
Dubrovnik, 3) Vrbaska, Drinska i Zetska banovina, 4) Vardarska,
Moravska i Dunavska banovina sa sjedištem u Nišu.148 Banovine po
Ustavu iz 1931. i dalje bi ostale na snazi.\ Kompetencije za sve po-
krajine bile bi iste; uz pokrajinske vlade nalazili bi se kraljevski na-
mjesnici (u Hrvatskoj bi to bio Maček). Centralni pariament bio bi
neposredno biran na cijelom teritoriju.149 Kakav je stav prema ovom
prijedlogu zauzeo Maček, nije se moglo utvrditi. Cvetković i Maček
bili su u vezi i preko L. Markovića.in0 Početkom juna Cvetković je obi-
šao Karlovac, koji je tada bio zahvaćen poplavom. Vjerojatno je da
se on tada sastao sa Šubašićem i uputio poruku Mačeku. Novinarima
je dao izjavu iz koje se moglo vidjeti da se mogu očekivati novi su-
sreti izmedu njega i Mačeka. „Dr Maček i ja nismo se rastali, već je
nastao, kao što sam vam rekao, mali zastoj u interesu opšte stvari“.
izjavio je on.151 U povratku za Beograd) Cvetković se u Zagrebu sa­
stao s Mihaldžićem152, što je svakako bilo u vezi s kontaktima s Ma-
čekom. Kako se tada završavala posjeta kneza Pavla Berlinu, Maček
je očekivao skori sastanak s Cvetkovićem.ir’3

14. Pokušaji Cvetkovića da proširi vladu

I knezu Pavlu i Cvetkoviću bilo je do toga da se za ulazak u

vladu pridobiju radikali iz opozicije. Njihovim ulaskom u vladu po-
stigla bi se dva cilja: 1) razbijanje Udružene opozicije i 2) popunja-
vanje one praznine u vladi i JRZ koja je nastala poslije pada Sto-
jadinovića. Od tri komponente u vladd i JRZ, slovenačke, muslimanske
i srpske, ova posljednja svakako je bila najnehomogenija; slovenački
148 Политика, бр. 11112, 9. V 1939.
14,1 Isto, br. 11118, 15. V 1939.
147 Isto, br. 11125, 22. V 1939.
148 Prem a zabilješci J. Jovanovića od 21. V 1939, odredenije se navodi da
bi u srpsku jedinicu ušla i desna obala Drine, koja je bila u Drinskoj banovini.
14W Zbirka J. Jovanović, bilješka od 1. V I 1939. о razgovoru s B. Cubrilo-
vićem. M aček je, kao što je izvijestio Čubrilović, prihvatio zajednički pariament
i odustao od plebiscita.
160 А —V II, 22, 1/6, Saopštenje prijateljim a, bez datuma. O vaj dokumenat
potječe iz krugova Demokratske stranke i u njemu se daju neka obavještenja о
tekućim događajim a u vezi sa sporazumom.
161 Политика, бр. 11139, 7. V I 1939.
162 Isto, br. 11142, 10. V I 1939.
188 U pismu od 9. juna B. Cubrilović izvještava J. Jovanovića da je
njegovim posredovanjem Maček poslao poruku za Cvetkovića i da „u srijedu
ili četvrtak očekuje G ileta“ (tj. Cvetkovića).

12 Sporazum Cvetković — M aček

178 — ljubo boba N

i muslimanski dio JRZ ostao je kompakten, dok je ovaj treći dio JRZ
bio uveliko oslabljen podvajanjem na Stojadinovlćeve i Cvetkovićeve
pristalice. A upravo je trebalo da ova srpska komponenta u vladi
bude s najviše autoriteta. Sve je ovo bio razlog da se mnogo polagalo
na to da u vladu budiu uvuceni radikali, naročito kada je došlo, kao
što ćemo vidjeti, dio otvorenog sukoba izmedu Cvetkovića i Stojadi-
novića. Cvetkoviću je bilo do toga da ojača svoje pozicije i s obzirom
na predstojeće ponovne pregovore s Mačekom. U toku ovih priprema
za obnavljanje pregovora on je Glavnom odboru Radikalne stranke
uputio, krajem maja, ponudu za ulazak u vladu. Mišljenja radikala
oko Glavnog odbora bila su u vezi s ovom ponudom podvojena. Za
prihvatanje ponude zalagali su se Anta Radojević i Lazar Marko-
vić.150 Prema jednoj izjavi Trifunovića, L. Marković se odlučno za-
lagao za ulazak u vladu, ali nije prisustvovao sjednici Glavnog od­
bora na kojoj se о tome raspravljalo, već je zamolio njega, Trifuno-
vića, koji je inače bio protivnog mišljenja, da to njegovo mišljenje
iznese na sjedndd.155 Anta Radojević i L. Marković išli su u vezi
s ovom ponudom kod Ace Stanojevića da bi dobili odobrenje za ula­
zak u vladiu, što je ovaj odbio.150
U vezi s ovom Cvetkovićevom ponudom A. Radojević je autoru
dao slijedeću izjavu: „Dragiša Cvetkovic pozvao je mene i dr Lazu
Markovića u Beograd. Sa g. Cvetkovicem razgovarao sam i zasebno.
On mi je rekao, dia bi želeo da ja uđem u vladu, kao i dr Laza Marko-
vić. Ja sam mu odgovorio, da bi bilo bolje ako se pretkodno uspostave
političke slobode, donesu politicki zakoni i odobre političke stranke.
D. Cvetkovic je obećao dia će se u tom smislu raditi. Ja sam medutim
na to primetio, da najpre treba da se to objavi, pre našeg ulaska u
vladiu.
U vezi s ovim razgovorom pozvao sam telefonom g. M. Trifu-
novića. Odgovorio mi je da je zauzet razgovorom sa dr Sutejom. Su-
tradan sam ga ponovo zvao, ali je ponovo bio zauzet. Posle ovog ja
sam otputovao u Knjaževac kod g. Ace Stanojevića. Obavestio sam
ga о Cvetkovićevoj ponudi i mome odgovoru. G. Аса je rekao, da sam
dobro postupio, jer da mi možemo ući u vladu samo ako se uspostave
političke slobode i odobre političke stranke. On je naročito naglasio
da je takav postupak bolji, jer ako se ispune ti uslovi onda će se imati
potpora cele stranke, a ne samo pojedinaca.
Pošto sam se vratio u Beograd, pozvao me g. Dragiša Cvetković
telefonom i rekao da se Princ Pavle nalazi na Bledu i da po njegovu
pozivu treba da idem na Bled. Prilikom dolaska na Bled, zajedno sa
g. Cvetkovićem, najpre sam se susreo sa Ministrom Dvora Antićem,
koji me je upitao što želim kod Pavla. Odgovorio sam mu da me je
Knez pozvao. U razgovoru s Knezom Pavlom preneo sam mu želje
g. Ace Stanojevića da se najpre uspostave političke slobode, donesu
politički zakoni i dozvole političke stranke, posle čega bismo mi u
vladu ušli u ime stranke. Knez Pavle je na to odgovorio: ,Pa, ja ću
videti; ali vi postavljate uslove Karađorđevićima?!4 ,Ne, to su samo

151 K ao nap. 150.

166 Политика, бр. 11228, 4. IX 1939.
160 „i ako je A cin o odbijanje na pola usta“ , kaže se u jednom saopćenju
demokrata. (K ao nap. 150.) Iz pisma L. M arkovića A . Stanojeviću, 15. II 1940,
takođe se vid i da je Stanojević tada odbio da odobri ulazak L. M arkovića u
vladu. (ASFRJ, Zbirka M. Jakovljević.)
 ŠPORAZUM CVETKOVIĆ — HACEK —

sugestije', odgovorio sam Knezu Pavlu. Na tome se sve i završilo u

vezi s mojim ulaskom u vladu. Dr Laza Marković je ušao u vladu, a
mesto koje je menl bilo namenjeno popunio je g. Boža Maksimović
(pošto je, naime, već bio sklopljen sporazum — Lj B.).
Pre odlaska na Bled nisam imao vremena da obavestim g. M.
Trifunovića о celoj stvari. Po morn odlasku na Bled g. Trifunović je
sazvao sednicu Glavnog odbara i izjavio, da ja ulazim u vladu, a da
Glavni odbor za to nije dao odobrenje. Utvrdilo se medutim da je
po sredii bio nesporazum.“ 157

15. Maček prekida pregovore s Canom

Zapisnik od 26. maja bio je povjerljivim putem poslat u Zagreb

i tu predat Kamelutiju da bi ga Maček potpisao. Ovaj je, medutim,
odbio da ga potpiše; Cano je 31. maja zabilježio da je od Karnelutija
dobio pismo u koirie ga obavještava da je Maeek odbio da potpiše
zapisnik, jer je ponovo otpočeo pregovore s Beogradom i jer želi rašči-
stiti neka pitanja о budućim odnosima Hrvatske i Italije. „Tako, pre­
ma Karnelutiju. Prema Bombelesu, odbijanje bi bilo mnogo izričitije,
jer je Maeek primio druge obaveze (ali s kirn) i jer je on demokrata
i izbjegava svaki dublji sporazum s fašizmom.“ 158 Očito se ovo Ca­
novo pitanje s kim bi Maček mogao primiti druge obaveze odnosi na
strahovanja da on možda nije ušao u kakve aranžmane s Berlinom.
U stvari, Maček se pripremao za ponovne pregovore s Cvetkovićem.
Kad mu je Cano pokazao Karnelutijevo pismo, Musolini je smatrao
da bi trebalo prioekati dok se vide rezultati kneževe posjete Berlinu.
Smatrao je da bi trebalo učiniti neke koncesije u pogledu budućeg
položaja Hrvatske i izrazio mišljenje da se Italija može zadovoljiti
zajedničkim ministarstvom vanjskih poslova i kontrolom nad voj-
skom.159
Osnovni razlog što Maček nije potpisao ovaj sporazum s Canom ne
treba tražitd u tome što je Maček nudio slabije veze s Italijom, a s ita­
lijanske strane traženo jaöe vezivanje Hrvatske uz Italiju. Osnovni
razlog treba tražiti u tome koliko je Maček pridavao važnosti ovak-
vom rješenju. Ali su ga italijanske ambicije svakako morale ohladiti
za daljnje kontakte. On je odbio da potpiše zapisnik, iako još nije
imao garancija kako će se odvijati pregovori s Cvetkovićem. Medu­
tim, on je i dalje ostavio mogućnost za kontakte, poručivši preko
Karnelutija da se žele načisto izvesti neke tačke о odnosima Italije i
Hrvatske. Ako zapne u pregovorima s Cvetkovićem, Maček je osi-
gurao otvorena vrata za ponovni kontakt s Canom. '
Kroz ovaj kontakt u toku maja Maček je mogao da ispita da li
je i kakve obaveze Rim preuzeo prema knezu Pavlu i kako će se s tim

107 Izjava od 23. novem bra 1962. U sam spor u Glavnom odboru u vezi
s ovim ne mislimo na ovom mjestu ulaziti. L. M arković je očito želio da u vladu
uđe i bez kakvih prethodnih uslova, a čini se da je to bio slučaj i sa A. Ra-
dojevićem . Osnovno je bilo da se dobije odobrenje A ce Stanojevića. Čim ovo
n ije dobijeno, i knez P a vle i C vetković ohladili su se prema ovoj kombinaciji.
Prem a obavještenju iz redova demokrata (vid. nap. 150), Korošec se protivio
ulasku radikala u vladu.
168 C i a n o , Diario, 109. -
188 Isto.

12*
180 ~ LJUBO BOBAN

u vezi knez postaviti prema vodstvu HSS, a, osim toga, da prouči

stvarne italijanske namjere prema Hrvatskoj.100
Karneluti se vise ne pojavljuje kod Cana, dok Bombeles, koji se,
kao što smo vidjeli, predlstavio kao Mačekov agent, pojavljuje i nakon
sporazuma od] 26. augusta.101 Ovi kontakti održavani su sve dotle dok
Cano nije dobio dokaze о Bombelesovoj dvostrukoj igri. Nakon raz­
govora s Pavelićem, 10. maja 1940, Cano je zabilježio: „Dobili smo
dokaze, da je Bombeles plaćenik Beograda. On će iskusiti nemilo-
srdni zakon ustaša.“ 102 Poslije toga na Bombelesa je u Zagrebu izvr-
šen neuspjeli atentat. Dopisnik Centralnog presbiroa u vezi s tim je
izvještavao da je za Bombelesa „ustanovljeno“ da je imao značajnu
ulogu u financiranju frankovačke propagande, da je „cesto“ puto-
vao u Rim i otuda donosio novac, da je jednu pošiljku zadržao za sebe
i da je zbog toga na njega izvršen atentat.103

16. Akcija Stojadinovićeve grupe protiv sporazuma

U toku pregovora izmedu Cvetkovica i Mačeka Stojadinovićeva

grupa nije poduzimala nikakve otvorene akcije protiv Cvetkovićeve
vlade. Sami pregovori vođeni su u tajnosti pa se tačno nije ni znalo na
kojoj osnovi Cvetković pregovara s Mačekom. Opće raspoloženje za
sporazum nije ni davalo povoljnu atmosferu za otvorenu akciju pro­
tiv vlade. Iz Mačekova govora 8. maja u javnost je dospjelo ono о
čemu su se on i Cvetkovic bili sporazumijeli. To i sam prekid prego­
vora stvorio je povoljniju situaciju za otvorenije istupanje Stojadi-
novićevih pristalica protiv vlade. S jedne strane, vladu se moglo na-
padati zbog osnove na kojoj je sporazum bio sklopljen, a s druge,
stvorena je mogućnost da se tvrdi kako je neuspjeh da se sporazum
postigne najbolji dokaz da je vladdna politika bila pogrešna. Sve je
to\Stojadinović iskoristio da stupi u otvorenu akciju protiv vlade
i sporazuma, mada se lično u tome nije eksponirao, već je radio preko

100 U pokušaju da se objasne M ačekovi kontakti s Canom i utvrdi njihov

pravi smisao potrebno je uzeti u obzir niz komponenti i m otiva. P ri tome
je moguće više naglasiti jedan ili drugi momenat, zastupati jedno ili drugo
m ižlienie. Dosta često m išljen je kao da bi M aček bezrezervno želio italijansku
,i n t p w p n i kao da bi t'o~ bio rijegoXr prim am i cilj im a inalo“ ubjedlji-
vih argumenata. N a lin iji ovakvih shvaćanja je na pr. i uopćena ocjena koju
daje M ilovanović. On, naime, navodeći zapisnik od 26. maja, piše: „Od navedene
M ačekove izja ve listu D e jli Ekspres (vid. bilješku 44), date 10. aprila, do ove
pogodbe njegovog tajnog izaslanika K arnelutija sa Canom, n ije prošlo ni me-
sec i po dana. Pa ipak, to v rlo kratko vrem e bilo je, kao što se vidi, dovoljno
da se M aček u borbi za vlast spusti na pozicije totalnog izdajnika hrvatskog
naroda, spremnog da njegovu sudbinu preda na m ilost i nemilost fašističkoj
Italiji.
N jegovo busanje pred svetom da se bori za interese hrvatskog naroda —
koji je, kao i drugi narodi Jugoslavije, imao zaista pravo da se bori za svoju
slobodu, nacionalnu ravnopravnost i socijalnu pravdu — pokazalo se, u stvari
kao prljava borba hrvatske buržoaske grupe, kojoj je M aček bio na čelu, za
vlast i zadobijanje ekonomskih pozicija, makar i po cenu stranog poi*obljavanja.
M ačekov stav se, dakle , u suštini već tada poklapao sa stavom zloglasnog ne-
p rijatelja i izdajnika hrvatskog naroda, budućeg kvislinga i teškog ratnog
zločinci A n te Pavelića.“ (N. B. M i l o v a n o v i ć , n. dj., 200.)
161 C i a n o , D iario, 169 (20. IX 1939), 179 (12. X 1939), 216 (21. I 1940).
182 Isto, 262; vid. nap. 36/IV.
163 ASFRJ, СРВ, f —66, izvještaj dopisnika iz Zagreba za septembar i okto-
bar 1940.
 SPORAZUM CVETKOVIC-— MACEK — JgJ

svojih najbližih pristalica.;>Nadajući se da je pokušaj sporazuma na

toj osnovi definitivno propao, a isto tako računajući i na podršku iz
Rima i Berlina, Stojađinović je vjerovao da bi ovu situaciju mogao
iskoristiti za ponovni dolazak na vlast, upravo da će i sam knez Pavle
biti primoran da traži njegovu čvrstu ruku. U najgorem slucaju Sto-
jadinović je vjerovao da će iz ovog sukoba s Cvetkovićem izići oja-
čanih pozicija u srpskom164 dijelu JRZ.
Uži Stojadinovićevi suradnici otpočeli su intenzivnu akciju za
pridobijanje poslanika JRZ. Odiržano je nekoliko sastanaka na kojima
je razmatrana situacija nastala nakon odbijanja sporazuma. Izmedu
ostalog, bila je pripremljena interpelacija na predsjedinika vlade Cvet-
kovića, za koju se nastojalo dobiti što veći broj potpisnika. Interpe­
lacija je bila potpisana krajem maja, a zvanično je u Senatu i Skup-
štini bila predata 12. juna. Kao formalni povodt za interpelaciju uzete
su proturjeene izjave Cvetkovića i Mačeka u vezi s prekidom prego­
vora, pa su poslanici, objašnjavalo se, tražili tačna obavještenja.165
Interpelacija je trebalo dia ima svoj značaj i s obzirom na put kneza
Pavla u Berlinu.166 Interpelaciju je potpisalo 20 senatora i 83 posla­
nika. Veći broj njih bili su najbliži Stojadinovićevi suradnici, oni koji
su ddrektno bili pogođeni padom Stojadinovića.
Pošto se konstatiraju poznata fakta о sporazumu od 27. aprila, u
interpelaciji se zaključuje da se „od priznanja hrvatskog narodnog
individualiteta, došlo do priznanja posebnog hrvatskog teritorij a, ko­
jem se priznaje osobiti položaj i vlast — protivno Ustavu, koji poznaje
samo jednu i nedeljivu Kraljevinu Jugoslaviju“ . Zatim se Cvetkoviću
upućuje niz pitanja, izmedu ostalih: smatra li potrebnim da Na-
rodna skupština bude upoznata sa sadržinom pregovora prije nego
dode do potpisivanja eventualnog sporazuma; da li je uopće moguć
sporazum poslije stanovišta koje je zauzelo Hrvatsko narodno za­
stupstvo na sjednici 8. maja; „ne misli si Gospodin Pretsednik, da
je svako povlačenje granica hrvatskog teritorij a u današnjim prili-
kama u stvari povlačenje moguće državne grandee, sa svim teškim
posledicama?“ ; da li mu je poznato da je Maček u govoru 8. maja
„krivicu za otklanjanje sporazuma prebacio na mesto, koje ni u kom
slucaju ne bi smelo biti uvučeno u dnevnu političku diskusiju (misli
164 O vaj term in n ije adekvatan, je r je u Stojadinovićem dijelu JRZ bilo
pristalica i izvan S rb ije i ne samo Srba. U potrebljavam o ga u nedostatku po-
godnijeg izraza, da bi se ovaj, treći, dio JRZ, razlikovao od slovenačkog i mu-
slimanskog dijela, u kojim a nemamo onih procesa koji nas ovd je interesiraju.
106 Zbirka M. Stojadinović, f —39, izjava Đure K otura prilikom predaje
interpelacije u Senatu, 12. V I 1939.
166 Stojadinović о ovoj interpelaciji piše: „Ja sam sa jednom većom gru-
pom narodnih poslanika m oje stranke, mahom Srba, uputio interpelaciju u Na-
rodnoj skupštini, tražeći obaveštenje od pretsednika V lad e о tom e kako on
misli da reši hrvatsko pitanje. Interpelacija je bila podneta 31 m aja i bila
je poznata u javnosti još odmah, 1 juna, dakle u momentu kada se knez Pavle
nalazio u zvanicnoj poseti u Berlinu.
K n ez je bio besan, kako zbog sadržine i broja potpisnika — što je ne-
sum njivo dokazivalo da Cvetković nema podršku Narodne skupštine — tako
i zbog toga što se ta, za njega neprijatna okolnost, obelodanjuje baš na dan
n jegovog sastanka sa Hitlerom . Svakako da je ta interpelacija m orala da oslabi
položaj K neza u očima Nemaca, ukazujući im da svako buduće p ravljen je
planova bazirajući sve na ličnosti Kneževoj, a ignorišući raspoloženje srpskog
naroda, n ije ništa drugo do zidanja kula u vazduhu.
Pomenuta interpelacija napravila je neprem ostiv jaz izmedu mene i mo-
jih p rijatelja s jedne strane i kneza P avla i Dragiše Cvetkovića s druge strane."
(M. S t o j a d i n o v i ć , n. dj., 663.)
182 “ LJUBO BOBAN

se na Namjesništvo, odnosno kneza Pavla — Lj. B.), a samog pretsed-

nlka Kraljevske vlade time oslobodio svake odgovomosti“ ; u čemu
Cvetković vidi razloge „za odstupanje od dosadašnjeg pravca državne
i narodne politike i programa Jugoslovenske raddkalne zajednice i da
li je u tom slučaju trebalo tražiti mišljenje svih političkih faktora“ ;
„ne smatra li Gospodin Pretsednik Kraljevske vlade da bi rešavanje
hrvatskog pitanja na osnovi priznanja hrvatskog narodnog individiu-
aliteta i hrvatske teritorije nužno povlačilo rešenje srpskog pitanja na
istoj osnovi, što bi skupa značilo ugrožavanje narodnog jedinstva i do-
velo u pitanje opstanak d'ržavne celine?“ 107
Ova interpelacija značila je otvoreno i javno zauzimanje negativ-
nog stava Stojadinovićeve grupe prema Cvetkovićevoj vladi i samom
sporazumu. Ona je bila samo jedan vid aktivnosti ove grupe na toj
liniji.168 Interpelacija je u stvari bila prvi javni istup jedne političke
grupe u toku pregovora. Inače, ona nije imala nekog značaja ni po-
sljediica za položaj same vlade niti na odnose između Mačeka i Cvet-
kovića. Mačekova izjava tih dana nesumnjivo je bila u neposrednoj
vezi s ovom akcijom Stojadiinovićeve grupe. Sarajeviskoj Jugosloven-
skoj pošti on je izjavio: „I kad bi vidljive i nevidljive sile koje su
protiv sporazuma bile daleko jače nego što jesu, do sporazuma mora
doći, jer srpski narod zna da je zadovoljna Hrvatska što i snažna ju-
goslovenska država.1
Interpelacija, i _ ono što je bilo u vezi s njom, imala je veće
značenje za odnose unutar JRZ, prije svega njenog srpskog dijela.
Pregrupiranje koje je počelo odmah nakon pada Stojadinovića i na-
stavljeno poslije vladine deklaracije i pregovora sada je postalo još
intenzivnije. Od ovog momenta počinje jače i otvorenije razračuna-
vanje sa Stojadinovićevom grupom i jačanje Cvetkovićevih pozicija.170
Predsjedništvo poslaničkog kluba bilo je u rukama Cvetkovićevih
pristalica. Kada se saznalo za pripremanje interpelacije i sakupljanje
potpisa, predsjednik poslaničkog kluba JRZ Vojko Cvrkić, u jednoj
izjavi novinarima podešenoj za tu priliku, izjavio je, da u smislu
klubskih pravila svi članovi kluba moraju istupati zajednički i poko-
ravati se klubskoj disciplini i upozorio da klubska pravila predvidaju
isključenje svih onih koji se ogriješe о klubsku disciplinu, dodajući
107 A —V II, 54, 30/1; Zbirka M. Stojadinović, f —39.
108 Prem a prijedlogu Đ. Jankovića, osim interpelacije bilo je zam išljeno
i sazivanje jedne konferencije Skupštine, gdje bi se nastojalo da se dadu izja-
šnjenja о osnovnim političkim pitanjim a u vezi sa sporazumom; upućivanje
zahtjeva Glavnom odboru da se sazove zem aljska skupština JRZ; i ,,s obzirom
na izm enjene prilike potražiti dodira i pozvati na saradnju sve političke ele-
mente u zem lji, koji stoje na gledištu državnog i narodnog jedinstva“ . (Zbirka
M. Stojadinović, f —37, zabilješka od 29. V 1939.)
109 Политика, бр. 11148, 16. V I 1939. Nam a se, dakle, čini da je ova M a-
čekova izjava bila u vezi s akcijom Stojadinovićeve grupe. M ilovanović pak
piše: „Nagao obrt M ačekova držanja bio je rezultat poruka iz inostranstva, koje
su usledile nakon P avlovih poseta Berlinu i Londonu.“ (N. B. M i l o v a n o -
v i ć , n. dj., 207.)
110 Iz slijedeća dva podatka v id i se kako se u stx-anci m ijenjala situacija
u Cvetkovićevu korist. Na skupštini banovinske organizacije JRZ za Dunavsku
banovinu Stojadinović je preko svog izaslanika Đure Stankovića dao upute da
ne treba m ijen jati postojeću upravu i da izbor nove uprave banovinskog od­
bora neće priznati. O vaj zah tjev odbačen je sa 104 : 2. (Политика бр. 11125,
22. V 1939.) N ekoliko dana kasnije, na konferenciji banovinskog odbora JRZ
za Vardarsku banovinu Ugrin Joksimović je tražio da se postojeća uprava ne
m ijenja. N je g o v je prijedlog odbačen sa 120 : 6 i za predsjednika banovinskog
obora izabran je Cvetković. (Политика, бр. 11132, 31. V 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — Jgß

da oni poslanici koji potpišu deklaraciju samim tim se i sami isklju-

čuju iz kluba.171
U poslaničkom klubu JRZ nalaziü su se neki poslanici koji nisu
pripadali JRZ. Riječ je о grupi poslanika JRS koji su na decembar-
skim izborima bili izabrani na Stojadinovićevoj listi i kasnije ušli u
poslanički klub JRZ. Po padu Stojadinovića oni su dalje ostali uz nje­
ga i prednjačili u aktivnosti protiv Cvetkovićeve vlade: potpisali su
interpelaciju i aktivno učestvovali u agitaciju za prikupljanje potpisa.
U poslaničkom klubu sankcije su bile poduzete najprije protiv ovih
poslanika. Kao izgovor uzeto je to da oni kao poslanici koji ne pri-
padaju JRZ ne mogu biti ni članovi poslaničkog kluba ove stranke.
Na sjednici klubskog predsjedmištva i užeg klubskog odbora JRZ,
9. juna, ovi poslanici brisani su iz članstva u klubu. U zaključku ovog
sastanka dalje je konstatirano da interpelacija još nije zvanično pre­
data, pa se prema njenim potpisnicima neće poduzimati najavljene
sankcije; ukoliko interpelacija bude predata, sankcije će biti primi-
jenjene. Iz kluba je također isključen i poslanik Đura Stanković,
s obrazloženjem da je pismeno pozivao narodne poslanike i nagovarao
ih na akciju protiv vlade.172 Ove mjere nisu, medutim, spriječile i zva-
nično predavanje interpelacije, 12. juna.
Interpelaciji su u smislu klubskih i stranačkih pravila mogli biti
postavljeni formalni prigovori. Za podinošenje interpelacije trebalo
je tražiti odobrenje predisjedništva i plenuma kluba, kao i suglasnost
Glavnog odibora stranke. Ovi formalni zahtjevi nisu bili zadovoljeni.
Stojadinović nije ni mogao da ide tim putem, jer očito za to ne bi
uspio obezbijediti podršku. Tako je bio dat i formalni razlog za san­
kcije protiv potpisnika interpelacije. Drugi formalni razlog za san­
kcije bio je taj da su potpisnici interpelacije evidentno istupili pro­
tiv onog što je učinila vlada koja je proizišla iz stranke kojoj su
pripadali. S ovim formalnim opravdanjima i povedena je akcija pro­
tiv potpisnika interpelacije.
Na sjednici predsjedništva i užeg klubskog odbora, odiržanoj na­
kon zvanične predaje interpelacije, zaključeno je da se plenumu
kluba preporuči isključivanje Stojadinovića i 19 poslanika JRZ zbog
podnošenja interpelacije, u smislu gorenavedenih formalnih prestu-
pa. Za ostale interpelante rečno je da njihovo ogrešenje о klubsku
disciplinu još nije ispitano, pošto su neki od njih, kaže se u ovoj od-
luci, izjavili da su mjihovi potpisi falsificirani i izjasnili se za podršku
vladi.173 U stvari, bili su prediloženi za isključenje Stojadinovićevi
najbliži suradnici, a ostalo se nastojavalo pridobiti za podršku vladi.
U isto vrijeme vršeno je razračunavanje i sa Stojadinovićevim
pristalicama u organizacijama JRZ. Razračunavanje sa Stojadino-
vićem imalo je mnogo veći značaj za Cvetkovica i ovo se očito nije
moglo zaustaviti samo na isključenju Stojadinovića iz poslaničkog
kluba. Oslanjajući se na punu podršku koju je imao od slovenačkog
i muslimanskog dijela JRZ, Cvetkovic je želio da ide do kraja u lik-
vidaciji |Stojadinovićevih pozicija. Stojaddnović Ije još tuvijek bio
predsjednik JRZ, što je bilo neobično da šef stranke bude najveći pro-
tivnik vlade koja je iz te stranke izišla. Kao šef stranke Stojadinović
je imao i više mogućnosti da ometa vladin radTlz svega toga je nužno

171 Isto, br. 11136, 4. V I 1939.

173 Isto, br. 11142, 10. V I 1939.
173 Isto, br. 11152, 20. V I 1939.
184 — LJUBO BOBAN

slijedilo i uklanjanje Stojadinovica s tog položaja. To je bio naredni

korak koji je Cvetković poduzeo poslije Stojadinovićeva isključenja
iz poslaničkog kluba.
I Stojaddnovićeva grupa poslije isključenja jednog ddjela posla­
nika iz poslaničkog kluba podiuzimala je akcije na terenu u cilju
čvršćeg konstituiranja. Očekujući nastavak rada Skupštine Stojadi-
nović je nastojao da što čvršće poveže poslanike koji su ga podrža-
vali. Na konferenciji senatora i poslanika koji su potpisali interpe­
laciju, održanoj 26. juna, Stojadinović je naročito naglasio potrebu
solidarnosti pred eventualnim progonima koji bi se mogli poduzeti
protiv interpelanata. Govoreći о hrvatskom pitanju on je odbacivao
optužbe da je njegova grupa protiv sporazuma, već samo traži da se
on zasniva na načelu: „Jedan narodL-iedna dirža^m. jedan Krali. i da
ujtakvoj državi može se" razgovarati о širokim-samoupravama.“ On
je izražavao bojazan~3a rješavanje hrvatskog pitanja na način kako
je to zapoceto „ne dovede do postavljanja Srpskog pitanja, koje bi
bilo mnogo teže i komplikovanij e^J Na konferenciji je izraženo pov­
jerenje Stojadiinoviću i dato ovlašćenje da poduzima sankcije protiv
nedisciplinovanih clanova stranke. Odllučeno je da se osnuje zasebni
poslanički klub i u vezi s tim izabran Akcdoni odibor, kome je stav-
Ijeno u zadatak da to sprovede. Donesen je zaključak da se pristali-
cama uputi proglas, čiji je tekst tada usvojen.174 Sjednica Akcionog
odbora održana je sutradan. Za predsjednika je izabran Stojadinović.
Od'lučeno je da se novi klub nazove Nezavisni klub narodnih posla­
nika JRZ. Zakljuceno je da se idućeg dana objavi proglas pristali-
sama, koji je bio prihvaćen prethodnog diana.175
U proglasu pristalicama, koji je potpisalo 20 senatora i 80 posla­
nika, iznose se gleddšta na pitanje državnog uredenja i pored ostalog
kaže da „polazeći od toga da smo jedna ista nanodna loza mi smo
verovali, kao što i danas verujemo, da bi svaka upotreba i primena
načela podvajanja u našem unutrašnjem diržavnom životu bila za dr-
žavu štetna i opasna. Iz toga razloga mi smo ubedeni, da bi svako
razgraničavanje na toj osnovi bilo nemoguće i neodrživo, ako se vodi
računa podijednako о istorijskim osetljivostima, о stvarnim narodnim
interesima i pravima sviju.“ Vladdna deklaracija, kaže se dalje, u su-
protnosti je s programom JRZ, ali se nije tada pružao otpor vladi u
uvjerenju da će sporazumom biti sačuvani „bitni osnovi državnog i
narodnog jedinstva“ . Cvetković je, međutim, s Mačekom vodio pre­
govore na način koji dovodd u pitanje postojeće temelje državnog
uredenja. „Po našem mišljenju,“ kaže se dalje u proglasu, „ne sme
se rešavanjem hrvatskog pitanja otvoriti srpsko pitanje, jer bi time
bila poljuljana i sama osnova na kojoj ova država počiva.“ Konsta-
tira se da je reorganizacija stranke koju sprovodd Cvetković nele-
galna. Na kraju se izražava uvjerenje da je dosao „odisudan trenu-
tak“ da se okupe svi oni „koji su voljni da se založe za očuvanje je-
dinstvene d'ržave“ 170
VPoslije ove Stojadinoviceve akcije slijedila je Cvetkovićeva pro-
tuakcija, koja se mogla i očekivati poslije opsežnih mjera na reorga-
nizaciji stranke na terenu. Devetog jula sazvana je sjednica užeg i
šireg Glavnog odbora JRZ na kojoj je donesena odluka о isključenju

17i Zbirka M. Stojadinović, f —43, zapisnik s ove konferencije.

175 Isto, zapisnik od 27. V I 1939.
17* Isto, f —37, П роглас члановима и пријатељима ЈРЗ.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK - JQg

Stojadinovica i nekoliko mjegovih suradnika iz JRZ. Na Stojadino-

novićevo mjesto predsjednika stranke došao je Cvetkovic, a na mjesto
umrlog Spähe Dž. Kulenović kao potpredsjednik, uz Korošca koji
je na tom položaju bio od osnivanja JRZ.177
Stojad'inović nije priznavao stranački organ na čelu s Cvetko­
vicem. Kao odgovor na zaključak od 9. jula Stojadinovićeva grupa
sazvala je sjednicu svog Glavnog odbora JRZ, smatrajud da je jeddno
ovaj organ legalan. U raspisu koji je izdat poslije ove sjednice rani-
jim predsjednicima banovinskih odbora, koji su bili smijenjeni, nalo-
ženo je da i dalje vrše svoje funkcije. U vezi s konferencijom od
9. jula zaključuje se: „Posle svega ovoga Glavni odbor konstatuje da
rad na sedndci odi 9. jula t. g. ne pretstavlja ništa drugo do rad na
osnivanju neke nove stranke, koja sa našom strankom nikakve veze
nema.“ 17f Ovu bitku sa Stojadinovićem Cvetković je uglavnom pri-
veo krajü zähvaljujud podršci slovenačkog i muslimanskog dijela
JRZ. Mada je sam Cvetkovic uspio da dobije vednu, srpski dio JRZ
bio je zbog ovih sukoba znatno oslabljen, što je samim tim imalo
negativne posljedice za Cvetkovićev položaj kako u stranci tako i u
vladi.

17. Inicijativa samostalnih demokrata za sporazum

SDK, UO i JNS

Samostalni demokrati su stalno u toku pregovora nastojavali da

dode do sporazuma između Mačeka, UO i JNS. Kada je doslo do pre­
kid a pregovora između Mačeka i Cvetkovica, dnilo se da je to po-
godna situacija da se približe gledišta SDK, UO i JNS. Samostalci su
se zalagali kod vodstva opozicionih grupa u Srbiji da se napusti ne-
odlučan i pasivan stav i poduzme inicijativa za sporazum s Mačekom.
Početkom juna, kad se već pripremao novi susret izmedu Cvetkovica
i Mačeka, Budisaylj£vić_je izradio jedan nacrt za državno preurede­
nje u cilju da se postigne kompromisno rješenje koje bi bilo prihvat-
ljivo za opoziciju u Srbiji i za HSS. Ovaj prijedlog predvidao je obra-
zovanje triju jedinica: 1) Slovenija, koja bi obuhvaćala Dravsku ba-
novinu; 2) Hrvatska u koju bi ušle Savska, Primorska i Vrbaska ba-
novina. Ovdje bi bile izvršene korekture tako što u Hrvatsku ne bi
ulazio Dubrovnik, kao ni jedan dio Srijema ni dio Vrbaske banovine.
U ovom okviru bila bi osigurana izvjesna samouprava za Dalmaciju
i za Vrbasku banovinu, da bi se „ublažio ultraplemenski karakter
vlasti u centru — Zagrebu“ ; 3) Srbija, koja bi obuhvaćala preostalih
pet banovina.170 Maček je izjavio da prima ovaj Budisavljevićev pri-
jedlog.180 To je bilo vise radi toga da se ne kod inicijativa samosta-
laca nego uvjerenje da će ova inidjativa dovesti do kakvog rezul-
tata. Zelja je samostalaca bila da što ved dio Vrbaske banovine ude
u sastav Hivatske, jer bi se na taj nadn postiglo da bi u Hrvatsku
177 Политика, бр. 11172, 10. V I I 1939.
178 Zbirka M. Stojadinović, f —37, Pacnuc 6p. 1/39, С вила бановипским
и среским одборила JP3, 19. V I I 1939.
х " 179 Као пар. 150. Kosanović je kasnije pisao da je „ova j prijedlog bio
kompromis izmedu ideje historijskih individualiteta, trijalizm a i Ustava od
1931, čije m ijenjanje n ije omogućio“ . (Kosanović, Da se ne unosi zabuna, N ova
riječ, br. 164, 1. I I 1940.)
180 H. Krizm an, Dnevnik, 10. V I 1939.
Ig ß — LJUBO BOBAN

bio uključen veći broj Srba, u čemu su samostalci gledali veću mo-
gućnost otpora frankovačkim tendencijama i pritisku.181
Budisavljevic, Vilder i Kosanović, prilikom boravka u Beogradu
u povodu sahrane J. Jovanovića, podmijeli su ovaj prijedlog vodstvu
UO i JNS.182 U toku 23. i 24. juna održano je nekoliko sastanaka.183
Na ovaj prijedlog samostalaca odgovaralo se da on u Hrvatsku uklju- j
čuje vise teritorija nego što je to sadržano u Cvetkovićevu prijedlogu.
Smatralo se zatim da se ne može ulaziti u rasprave po teritorijalnom
pitanju dok se ne utvrdi „karakter države — ono što ostaje zajedničko.
Za nas je meritum — suštastveno pitanje — u kompetencijama, u os-
posobljavanju države za normalan život, a ne u teritoriji [...], Narod
bi samo tako mogao da vidi, da je tu celina državna obezbedena, i da
ono što se daje Zagrebu u upravu, ostaje u svakom slučaju sigumo
od svih tumačenja nekog sutrasnjeg frankovca na vlasti.“ 184
Samostalci su ovom prilikom predložili da sama Udružena opo­
zicija iziđe s konkretnim prijeddogom i da se na osnovu toga od Ma-
čeka zahtijeva da on ne pregovara samo sa Cvetkovićem, već da traži
da u tome učestvuje i Udružena opozicija. U vezi s ovim nastojanjem
samostalaca u Zagrebu je, pocetkom jula, kao predstavnik UO došao

181 Vid. Krizm an, Dnevnik, 16. IV 1939; Zbirka J. Jovanović, bilješka od
20. IV 1939, povodom konferisanja Vildera s predstavnicim a U O ; pismo B. Cu-
brilovića od 22. IV 1939, о razgovoru s Budisavljevićem .
182 Početkom juna u Zagrebu je u ime UO bio G avrilović. On se tom pri­
likom sastao s V ilderom , Kosanovićem, KošutK':em, Mačekom. ( Политика,
бр.11138, 6. V I 1939.) Krizm an je u Dnevnik 10. V I 1939. zabilježio da „razgovor
s njim e n ije zad ovoljio“ .
О G avrilovićevu putu u Zagreb J. Jovanović je zabilježio: „D r G avrilo-
vić: Utornik 6/VI. V ratio se iz Z.[agreba]. Bio u Zagrebu video Dr M.[ače]ka
i razgovarao i glavno ovo:
a) Nisam mogao drukče; Pr.[inca] P.[avl]a znamo, а ко zna posle njega
šta će doći, naša obaveštenja za vaspitanje m ladog P.[etra] I I nisu sigurna[;]
b) v i niste iz UO m ogli a ja opet nisam m ogao drukče. — c) verujem i sad
P.[rincu] Pavlu, a v i sad, kad niste meni dali punomoć dajte ga njem u pa ćemo
rešiti Hrvatsko pitanje[;] d) dem okratizacija će doći docnije kad se dođe na
vlast; e) neću raditi ništa a da vas ne obavestim pre zaključka; P.[rinc] P.[avle]
mu po Dr Subašiću rekao[:] ,pa eto ja bih i pristao, ali Udružena 0.[pozicija]
neće da pristane (!?) pa ne mogu —*
Položaj sve teži za Dr M ačeka i njega pritiskuje okolina da što pre reši
i ude u vladu.
Dr M aček se spustio mnogo, a prihvataju ljudi iz reda katoličke crkve i
frankovaca — A k o ustraje ovako neće lako biti za zemlju. Raspoloženje još
uvek p rotiv Beograda. Združiće se sa crnim Ciganinom da udu i urade protiv
Beograda. ,Ako v i predete na stranu zapada oni će (prvfotno je pisalo m i ćemo,
pa je izvršena ispravka, te vjerojatno konačan tekst treba da bude: oni će)
sa Hitlerom i viceverza*.
N.[ota] B.[ene] U m ozaključenije m oje (t.j. J. Jovanovića — L j. B.): neće
P.[rinc] P.[avle] sporazum, neće nikako demoki'atiju, neće U.O. pristao bi da
odvoji Radikale stare iz U.O. ako udu u J.R.Z. (On u JRZu i njenu vitalnost
veru je i brani). M oguće da čini sve da stari Radik.[alni] Odbor privole da
udu bez U. O. u JRZu, nudeći ministre.
P.[rinc] P.[avle] pokušava da preko C vetkov.[ica] rasturi i Savez
Z.[em ljoradnika]. Oseća se pritisak na Dr Bran.[ka] Cubrilovića koji već daje
izjave da će napustiti S.[avez] Z.[em ljoradnika] i ići sa Dr M ačkom ako ude
i on sa JRZ u kombinaciju Princa P.[avla].“
183 Политика, бр. 11156, 24. V I 1939, br. 11157, 25, V I 1939; Kosanović, kao
nap. 179.
184 K ao nap. 150. O vi prigovori izneseni su u spornenutom Saopštenju
prije nego je došlo do ovog sastanka, ali se m ože pretpostaviti da je uglavnom
takvo gledište zauzeto i na sastanku. U Saopštenju se kaže da je to gledište
demola-ata i zem ljoradnika. Slično je moglo biti m išljenje i radikala i JNS.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER: — J87

Grol. Za vrijeme trodnevnog boravka on se sastao s Vilderom, Bu-

disavljevićem, Kosanovićem, Sutejem, Krizmanom, Košutićem i Ma-
čekom.185 U razgovoru s Mačekom on je naročito insistirao na razja-
šnjenju pitanja kompetencija, objašnjavajući da о tome ovisi gledište
UО prema pitanju razgraničenja.lsG Ovaj razgovor potvrdio ie opreč-
na gledišta na kojima su stajali Maček i UO.187
Krizman je ovom prilikom predložio Grolu da Udružena opozi­
cija, kad) već ne iznosi svoj konkretan prijedlog о učešću u sporazumu,
donese jednu zajedničku izjavu triju stranaka u kojoj bi bila sadr-
žana osnovna načela narodnog sporazuma koji bi trebalo da izvedu
sve stranke koje imaju oslona u narodu i neka se na taj način ograde
od onog što se radi bez njih.188 Kad je Grol ovaj Krizmanov prijed-
log podnio vodstvu UO, za njega se jedino izjasnio B. Marković, dok
ga je Grol primio u načelu, ali je tražio pogodne formulacije, a „Vla-
jić odbija sve i optužuje Mačeka za izdaju.“ 189
Vise nije ni dolazilo u obzir da bi Maček prekidao svoje veze
s Cvetkovićem i orijentirao se i na Udruženu opoziciju. Sva nastoja­
nja bilo samostalaca ili samog Mačeka da se pridobije UO imala su
samo za cilj da Udružena opozicija prihvati onu osnovu na kojoj su
se sporazumjeli Maček i Cvetković, pri čemu bi se u izvodenju tako
postignutog sporazuma dala određena uloga i Udtruženoj opoziciji.190
Udružena opozicija je i dalje ostajala na svom gledištu i nije se že-
ljela u tom smislu izjašnjavati. Pored načelnih razlika u shvaćanjima
0 samom sporazumu, takav stav bio je zauzet i zbog toga što se UO
nije željela zadovoljiti samo sporednom ulogom uz Cvetkovića i JRZ
ili izlagati opasnosti da bud>e potpuno izigrana.191 A li u isto vrijeme
188 Политика, бр. 11166-68, 4-6. V I 1939.
180 P oslije razgovora s Mačekom Grol se u vezi s ovim žalio Krizmanu,
da M aček „za to nema razum ijevanja ni određenog i jasnog stanovišta“ .
(H. Krizm an, Dnevnik, 5—7. V I I 1939.)
187 M aček prim jećuje da se prilikom ovog razgovora još jednom uvjerio da
je lakše raditi s C vetkovićem nego s UO i da je G rol izbjegavao diskusiju о
konkretnim i suštinskim pitanjima, zadržavajući se samo na uopćenim gledi-
štima. (V. M a č e k , n. dj., 191.) Krizm an je poslije razgovora s Grolom za-
bilježio: „G rol dobronamjeran ali suviše teorije.“ (K ao пар. 186.)
188 K ffzM äri u vezi s ovim piše: „ 1\ека se ograde da se to svi’šava bez njin,
neka traže izm jenu sistema, dem okraciju i raspust Narodne skupštine. Ne sm ije
na njim a ostati sumnja da su p rotiv sporazuma, da se unapred sami odvajaju
1 treba već sada trasirati liniju političke borbe ako sporazum svrši samo vla-
davinska kom binacija HSS i JRZ.“ (K ao пар. 186.)
188 H. Krizm an, Dnevnik, 11—15. V I I 1939. Krizm an je tada boravio u
Beogradu i razgovarao s predstavnidm a UO. K asn ije je u D nevnik (15. V I I I
1939) zabilježio: „Od prijašnjih razgovora sa M. Grolom nikakve koristi jer UO
ostala u stavu iščekivanja. Zapreka je u unutarnjoj slabosti i nehomogenosti
UO, koja u ostalom ne bi htjela sa svoje strane ništa preduzeti što bi ojačalo
stanovište M ačeka u pregovorim a sa Cvetkovićem , kad je uvjerena da od toga
ne bi im ala koristi i da će sporazum ipak konačno biti svršen bez nje i kako
ona misli — protiv nje.“
190 U jednom izvodu iz zapisnika sa sjednice U žeg odbora Saveza zem ljo-
radnika od 11. jula 1939, nam ijenjenog za inform aciju stranačkom članstvu,
kaže se: „A k o se sporazum svrši dr Maček će tražiti da ga izvršuju sve stranke,
naročito da u vladi učestvuju i stranke Udružene opozicije. M i se možemo
opredeliti definitivno samo kada budemo vid eli bazu ne samo sporazuma sa
Hrvatim a, nego i celokupnog režim a u zem lji." Zatim se kaže da vlada n ije
raspoložena da prihvati ovaj M ačekov zah tjev Za učešćem Udružene opozicije
(Л - V H , 21, 1/10.)
191 P o slije razgovora s Mačekom i Sutejom, početkom jula, G rol je izjavio
Krizm anu da je stekao dojam da se Maček definitivno odlučio na sporazum
s JRZ, bez Udružene opozicije. (H. Krizm an, Dnevnik, 5—7. V II 1939.)
138 — LJUBO BOBAN

od strane Udružene opozicije nije činjeno ništa što bi moglo izgle-

dati kao ometanje sporazuma.102 U takvoj situaciji Mačekova nasto-
janja bila su usmjerena na to da se pridobiju zemljoradnici. U tom
smislu on je imao i punu podršku B. Cubrilovića, koji se od samog
početka kod J. Jovanovića zalagao za to da, ako neće Udružena opo­
zicija kao cjelina, zemljoradnici rade samostalno.103

18. Nastavak pregovora između Mačeka i Cvetkovica

i zaključenje S r ' nrn7'urnn nd 2fi. auanata 1939.

Kao što smo vidjeli, Cvetkovic i Maček bili su u stalnim kontak-

tima preko posrednika. Ovim su bile izvršene pripreme, poslije čega
se moglo očekivati da dode i do direktnih kontakata.194 Do susreta
je došlo krajem juna.105 Poslije toga novinarima je Cvetkovic izjavio
da su „sve stvari na dobrorn putu“ i da se „stvari razvijaju odilicno.190
Cvetkovic i Maček dogovorili su se konačno u pogledu teritorijalnog
razgraničenja, dok je posao oko razrade pitanja prenosa kompeten-
cija bio prepušten pravnim stručnjacima, koji su radili u Rogaškoj
Slatini. Sa svake strane učestvovala su po tri eksperta, s Mačekove
strane I. Krbek, Lj. Filipančić, Šutej, a s Cvetkovićeve strane M. Kon>-
stantinović, M. Ilić i Đ. Tasdć.107 Dok su Mačekovi predstavnici na-
stojali da što vise osiguraju za Banovinu Hrvatsku, Cvetkovićevi
predstavnici su nastojali da što vise ostane u nadležnosti centralne
vlasti. Zbog ovih nesuglasica rad pravnih strucnjaka odvijao se sporo.

✓ 192 Ilustrativna je tako za držanje Udružene opozicije izjava J. Jovanovića

na zboru Zem ljoradničke stranke u Skoplju. G ovoreći о pitanjim a unutrašnje
politike on je izja vio : „ I ako ne znamo mnogo о onome što se radi, sigurno je
to da se zaista radi na sporazumu Srba i Hrvata. T a j sporazum svršiće se. On
se neće svršiti onako kako smo želeli mi, Udružena opozicija. Medutim, mnoge
prilike i teškoće koje su dovele i našu zem lju u težak položaj, učinile su da je
dr M aček učinio jedan napor da skrati proceduru, da se tako ovo pitanje
jednom skine sa dnevnog reda. Rešenje hrvatskog pitanja treba, dakle, da se
skine s dnevnog reda i ono će se skinuti. Ili danas ili sutra pitanje će se svršiti
po pristanku samog dr Mačeka. Sto se tiče Udružene opozicije, ona je uvek
jednodušna u tome. Ona neće rem etiti p ra vljen je sporazuma izmedu vlade
g. Cvetkovica i dr Mačeka, neće smetati, zato što su prilike takve.“ (Политика,
бр. 11151, 19. V I 1939.)
193 Vid. pored već spomenutih podataka u tom smislu i pismo B. Cubrilo-
vića J. Jovanoviću, 9. V I 1939. (Zbirka J. Jovanović.)
1B* Italijanski poslanik u Beogradu In deli (In d elli) izvijestio je 22. juna
da mu je C vetković izja vio da su uklonjene sve osnovne smetnje i da je spo­
razum na vidiku. Indeli izvještava da se govori о pretstojećem sastanku između
Cvetkovića i Mačeka. Napom inje da su osnovne lin ije sporazuma još nepo-
znate, ali da se čini da je M aček odustao od mnogih svojih početnih zahtjeva.
(DDI, 8, X II, 255.)
195 Prem a Политици (br. 11220, 27. V I I I 1939), to je bilo 27. juna u Vu-
kovoj Gorici, blizu Kai'lovca, u Subašićevoj kući. V. M a č e k (n. dj., 190)
ne spom inje datum, ali takoder navodi da je do susreta došlo u Vukovoj G o­
rici. Italijanski konzul u Zagrebu izvještavao je da je M aček 28. juna otputovao
iz Kupinca da bi se sastao s C vetkovicem na Bledu. (Iz štampe se vid i da je
Cvetkovic tih dana bio na Bledu.) Pored napomene da je M aček odustao od
niza svojih zahtjeva, konzul još dodaje da je „ponovo otputovao jedan Ma-
čekov emisar za P a riz i Zenevu“ . (DDI, 8, X II I , 330—331, 1. V I I 1939.)
190 Политика, бр. 11192, 30. V I I 1939.
197 V. M a č e k , n. dj. 190. Политика (br. 11220, 27. V I I I 1939.) osim sa­
stanka od 27. juna spominje i sastanak od 3. jula u Vu kovoj Gorici, poslije čega
je rad prenesen na pravne stručnjake, dok prema Mačeku izlazi da je to bilo
dogovoreno već na prvom sastanku.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — ^39

Kako je tih dana (16. jula do 4. augusta) knez Pavle otputovao u pri-
vatnu posjetu Londonu, nije se ni moglo očekivati da će poslovi ući
u završnu fazu prije njegovog povratka.jU meduvremenu je došlo do
dva nova susreta izmedu Cvetkovića i Mačeka, 13 i 27. jula, u Vo-
kovoj Gorici.198 Krajem jula došlo je do zastoja u pregovorima. Raz­
log je bio u sporu oko žandarmerije. Mačekov zahtjev je bio da žan-
darmerija bude pod kontrolom bana, na što se s Cvetkovićeve strane
nije pristajalo.199 Maček je na ovo reagirao u svom poznatom stilu
— izjavom stranim novinarima, spomenuvši dia je situacija u Hrvat­
skoj slična situaciji u Cehoslovačkoj i da ako Beograd ne može zavesti
red u zernlji, može Njemačka.200j
/ Početkom augusta Maček je od Km jevića iz Ženeve primio po-
rukU iz koje je zaključio da se svakog časa može očekivati izbijanje
rata. On navodi da ga je ova poruka navela na to da požuri zaklju-
čenje sporazuma. Prilikom susreta s Cvetkovićem u vozu u Zidanom
mostu Maček je izrazio želju da se zakljud privremeni sporazum,
koji kasnije može dia bude revidiran. Odlučeno je da se sastanu za-
jedno sa pravnim stručnjacima u Božjakovini kraj Zagreba, gdje su
održani sastanci 16. do 17. augusta.20^ N a završnoj sjednici u Božja-
kovini ponovo je izbio spor oko razgranicenja,\koji je prijetio da po­
novo prekine pregovore. Pitanje grandca bilo je riješeno već ranije,
ali je Cvetković ovaj piit tražio da se Mostar izuzme od ranijeg do-
govora i ne priključi Banovini Hrvatskoj. Poslije oštrog Šutejeva
protivljenja Cvetković je odustao od svog zahtjeva.202, Poslije ovog
198 Политика, бр. 11220, 27. V I I I 1939. Svi ovi susreti poslije 27. aprila bili /
su inače nepoznati javnosti.
188 J. B. H o p t n e r , n. dj., 152.
200 New Y o rk Times, 2. V I I I 1939, prema J. B. H o p t n e r u , n. dj., 152.
801 V. M a č e k , n. dj., 191-192.
2ü2 Izja va dr Suteja autoru, 23. II 1963. T ih dana M aček je dopisniku lista
Njus kron ik l Harisonu (Harisonu) dao izjavu u kojoj je bilo rečeno da bi
Hrvati, da sporazum n ije postignut u posljednjem času, „b ili prim orani ići za
svojim putem“ i da u slučaju rata ne bi preostalo ništa drugo nego „d a zauzmu
držanje dijam etralno suprotno onome Beograda“ . (Poslanik u Londonu Subo-
tić izvijestio je telegram om C vetkovića da M ačekov in tervju „n ije ovde izazvao
nikakav utisak niti interesovanje i prošao je tako reći nezapažen“ . — D A S IP ,
L P — 987, pov. 1035, 18. V I I I 1939.) K ako ovaj intervju, prema N ju s kroniklu
od 16. V I I I 1939, prenosi M ilovanović, M aček je pored ostalog izjavio: „A k o
ne bude bilo sporazuma, to neće biti krivica g. Cvetkovića. On se pokazao kao
v rlo pametan čovek i uložio je svu svoju dobru volju. A li sile koje su p rotiv
sporazuma mnogo su jače od C v e tk o v ić a . . . Osnovni razlog sadašnje teške si­
tuacije leži u tom e što se ne možemo sporazumeti da radimo sa jednim parla-
mentom i jednim senatom koji su, kao što je to slučaj sa sadašnjim parlamen-
tom i senatom, izabrani putem nasilja i falsifikata.
Nažalost, beogradska klika, u čijim se rukama danas nalazi vrhovna vlast
u Jugoslaviji, odbila je da nam dopusti i najm anje učestvovanje u njenoj dikta-
torskoj vlasti. T a klika bi pre pristala da dode do rasparčavanja Jugoslavije i
da Srbija ponovo postane jedna mala balkanska država, nego što bi pristala
da sa nama podeli diktatorsku vlast koju je uzurpirala.
T ragedija svih apsolutističkih vladara je u tome što oni ništa ne vid e
levo i desno. Oni jedino vide ono što je ispred njihova nosa. Zbog toga su
propale ruska i austrougarska im perija. N e smatram za potrebno da nešto tom e
d o d a je m . . . “ (N. В. M i l o v a n o v i ć , n. dj.f 208.)
N jus kron ik l je istovremeno objavio i intervju Harisona s Cvetkovićem ,
koji je rekao da sporazum nema značaja samo za Jugoslaviju već i za Balkan.
Zatim se kaže da nijedna klauzula sporazuma neće biti nametnuta od strane
kneza Pavla, već će sve biti dogovorno riješeno izmedu Mačeka i Cvetkovića.
U vezi s ovim intervjuim a Harison je „zam oljen“ da u roku od tri dana napusti
zem lju, a agencija A vala je demantirala intervjue. O vo je navodno bilo uči-
 190 *“ LJUBO BOBAN

na sastanku stručnjaka u Banskim Dvorima sporazum j(V W augusta

dobio konačnu formu. Trebalo je samo da ga prihvati Nafiiješmštvo. \
Dvadeset drugog augusta Mihaldžić je posjetio Mačeka u Ku-
pincu i obavijestio ga dia je knez Pavle prihvatio sporazum bez rezer-
v i. 4Cv£tkoviG-i Maček primljeni su 24. ±l audd-tencij u naJUcdiu, gdije
je trebalo da se postigne sporazum о obrazovanju vlade?°® Istog dana
navečer izdiato je saopćenje da je knez Pavle primio prijedüog spora- ^
zuma koji su mu podnijeli Maček i Cvetković.204t ld ućeg dana Cvet- 2j>
ković je sazvao sjednicu vlade j^Beogradu i obavijestio da ]e pöcfinio
kolektiy_nu~Qstavku. Sutradanjf2 (k [ augusta, bio je objavljen Spara-
zum i obrazovana v la_d&u koj^^fe SDK dobila 6 portfelja""(HSS 5 i
ЈЦ}&-4). Iz opozicije u vladu su u šlfB . <(iul^2öyi6'(Žemljoradnička
stranka), L. Marković i B. Maksimović (Radikalna stranka), dok su
ostala mjesta pripala JRZ ili vanstranačkim Učnoštima.
; Istoga dana kadia je objavljen Sporazum objavljena je i Uredba
о Bänovini Hrvatskoj, Uredba о proširenju propisa о Banovini Hr­
vatskoj na ostale banovine, Ukaz о raspuštanju Senata, Ukaz о raspu-
štanju Narodne skupštine, Urediba о političkim zakonima. \

19. Velika Britanija i Francuska, Njemačka i Italija

i Sporazum od 26. augusta

Iz onoga što smo rekli о britansko-francuskim interesima na

Baikanu i posebno u Jugoslaviji može se donijeti i zaključak о tome
kakav je bio stav Londona i Pariza prema Sporazumu Cvetković-
^-Maček. U Londonu i Parizu predvidale su se medunarodne kompli-
! käcije. Računajući u svojim kombinacijama s Jugoslavijom, njima
je bilo u interesu da dođe do njene unutrašnje konsolidacije, da bi
bila sposobna da sačeka ove komplikacije i što vise doprinese na
strani V. Britanije i Francuske. Razumije se, u prvom redu vojnički,
što je bila njihova najveća želja. S neriješenim hrvatskim pitanjem
na Jugoslaviju se očito u tom smislu nije moglo računati. Ako se nije
moglo sigurno računati na to da de Jugoslavija otvoreno biti na strani
zapadnih demokracija, London i Pariz bili su zadovoljni i s tim da
Jugoslaviju nemaju protiv sebe. Drugim riječima, trebalo je raddti
na tome dia ona ne padne pod utjecaj osovinskih sila. Neriješeno hr­
vatsko pitanje bilo je najosjetljivija tačka Jugoslavije pred osovin-
skom opasnošću. Stoga je i u ovom slucaju Londonu i Parizu bilo
u interesu rješavanje hrvatskog pitanja.
Općenito se smatra da je utjecaj V. Britanije na promjene u Ju­
goslaviji, počev od pada Stojadinovića do Sporazuma od 26. augusta,
bio veoma značajan.205 Međutim, potrebno je istaći da ne raspolažemo
ni jednim zvaničnim dokumentom na koji bi se ovakav zaključak,
njeno zbog toga što je in tervju sa Cvetkovićem bio tako sastavljen kao da su
to bile n jegove riječi u vezi s knezom Pavlom , dok je to bila samo Harisonova
im presija i grešku je navodno učinila redakcija novina. A kako se ne želi da
se kneževo ime „m iježa u političke stvari“ , uzeto je to kao razlog za istjeri-
van je Harisona. (DDI, 8, X II I , 96-97, 21. V I I I 1939.)
1103 V. M a č e k , n. dj., 193—194. Za bana je bio predviden Košutić, ali je
na kneževu molbu M aček pristao na Subašića. (Isto, 194.)
201 Политика, бр. ,11218, 25. V I I I 1939.
2US Tako, na prim jer, Stojadinović na jednom mjestu piše: Sporazum“, koji
je Cvetković napravio s Mačekom i koji je knez P a vle bio ,otklonio‘ krajem
aprila, sada. je morao da prihvati. O vo je, po svoj prilici, uradio na savet
Englezä, koji su mu predočili neposrednost ratnog sukoba. U talcvim prilikam a
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — j g j

koji je po svemu sudeći tačan, mogao oslanjati. Vremenom će takva

dokumentacija svakako biti pristupačna. Zbog nedostatka ovakve au-
tentične dokumen taci je nije nam moguće da saglediamo sve aspekte
ovog utjecaja, u kom vidu je on vršen, s kakvim argumentima, u kojoj
mjeri i kakva konkretna rješenja su sugerirana, u kolikoj je mjeri ova
nova situacija utjecala na to da britanski zvanični faktori mijenjaju
svoju koncepciju о unutrašnjem uredenju Jugoslavije, koliko su ova
rješenja prihvatana iz ubjedenja, koliko iz nužne i sl. Pri svemu ovom
treba imati u vidu da je knez Pavle svoje držanje u velikoj mjeri
podešavao prema britanskoj liniji i da su se iz te linije izvlačile kon--
zekvence i u unutrašnjoj politici, pa se, dakle, ovaj britanski utjecaj
osjećao i bez direktnog apostrofiranja unutrašnjih problema od strane
britanskih zvaničnih faktora. Može se pretpostaviti da su u isto v ri­
jeme s britanske strane davane sugestije i vodstvu HSS radi popu-
štanja u zahtjevima i prihvatanja kompromisnog rješenja. Takav
zaključak nagovještava i pisanje Tajmsa (Times) povodom prekida
pregovora. „Sada,“ piše ovaj list, „kada su pregovori u tolikoj meri
napredovali i kada. su Srbi pristali da usvoje federalistioko rešenje
toliko odugovlaöenog srpsko-hrvatskog problema, bilo bi više nego
tragično kada bi sporazum bio kompromitovän nekim beznačajnim
detaljima. Obnavljanje jedne stare svade oslabilo bi medunarodni
položaj Jugoslavije, koja je važan član Balkanskog sporazuma i usko
združena s Rumunijom [...]. S druge strane, ako su hrvatski političari
stvarno preterali u svojim teritorijalnim zahtevima, ml ih u tom slu-
čaju moramo potsetiti na sudbinu koja je snašla Slovačku.“ 200
Po kazljučenju sporazuma u Forinj ofisu se izražavalo zadovolj-
stvo i upućivane su čestitke jugoslavenskoj vladi.207 Cerčil, tada mini-
star mornarice, izrazio je Subotiću zadovoljstvo zbog postignutog spo­
razuma. „Knez Namesnik je to sjajno izveo. To je velika stvar za
Vašu zemlju. Treba mu srdačno čestitati. Ja sam pratio to hrvatsko
pitanje [...] i znam koliko je to važna stvar za Vašu zemlju da je to
pitanje rešeno“ , rekao je Cerčil.208
\ Složenija je stvar u slučaju Njemačke i Italije nego V. Brita-
nije i Francuske. Pored zajedničkog interesa Osovine kao cjeline oko
Jugoslavije i hrvatskog pitanja sukobljavali su se zasebni interesi
Italije i Njemačke. I dok je interes V. Britanije i Francuske za unu-
trašnju konsolidaciju Jugoslavije i njeno odiržanje bio konstantan, u
slučaju Njemačke i Italije to je stalno variralo. Govoreći о stavu Nje-
mačke i Italije prema Sporazumu Cvetković-Maček V. Terzić piše:
„No, svakako treba podvući da je sporazum Cvetkovic — Maček sldop-
ljen po željama i sugestijama Osovine Rim—Berlin.“ 20^ Na osnofvu

vrlo bi nezgodno bilo da Jugoslavija dočeka dogadaje razrivena unutrašnjim

trzavicama. Bio je uveren da će se rešenjem .hrvatskog pitanja' na ovakav
način, ojačati odbrambeni duh i postići konsolidovanje unutrašnjeg stanja u
zem lji.“ (M. S t о j a d i n о v i ć, n. dj., 656.)
200 The Times, 10. V 1939, СРВ, IV, 13. V 1939.
207 D A S IP, L P , - 987, pov. 1103, 26. V I I I 1939, pov., 1137, 28. V I I I 1939,
telegram i Subotića.
208 „Dodao je da smatra,“ izvještava dalje Subotić, „da prema njegovim
obaveštenjima, bez rešenja toga pitanja Jugoslavija ne bi bila u stanju da
izvrši opštu m obilizaciju, t.j. da se hrvatske mase ne bi u potpunosti odazvale
Jtoj m obilizaciji, no sada je ta opasnost otklonjena“ . (D A S IP , L P — 897,
str. pov. 1390, 14. IX 1939.)
20® B. Т ер Ј з.и ћ , n. dj., 47. O vakav zaključak proti.vurječi onom e što Ter-
zić nekoliko redaka ispred toga kaže: „A li sporazum sa C vetkovićem odgovarao
192 ~ LJUBO BOBAN

onoga što smo govorili о politici osovinskih sila prema Jugoslaviji i

hrvatskom pitanju smatramo da ovakav kategoričan zaključak ne bi
bio tačan,' Tačno je da su osovinske sile u određenim momentima že-
ljele održanje Jugoslavije. A li ovo se nije, kao u slučaju V. Britanije
i Franeuske, zamišljalo tako što bi trebalo raditi na rješavanju hrvat­
skog pitanja. Ako je kod V. Britanije i Franeuske mogla postojati bo-
jazan od eventualne Mačekove separatističke akcije uz podršku oso­
vinskih sila, kod Njemačke i Italije nije moglo biti bojazni od ovakvog
slučaja uz podtršku V. Britanije i Franeuske. Ako se kaže da su oso-
vinske sile željele odiržanje Jugoslavije, onda to treba shvatiti prije
svega tako što one nisu bile spremne da pruže podršku vodstvu HSS
i separatističkim tendeneijama a ne tako što bi one radile na rješa-
vanju hrvatskog pitanja. Njemačka i Italija bile su te koje su mogle
dovesti u pitanje opstanak Jugoslavije, i sve dok su one bile za odr-
žanje Jugoslavije, vodstvo HSS nije moglo pomišljati ni na kakve se-
paratističke akcije.\Sto se Njemaćke tiče, ona je zadovoljavala svoj,
tada glavni, privredni interes i bez riješenog hrvatskog pitanja. Rim
i Berlin podržavali su vladu u Beogradu u njenom kursu prema hr­
vatskom pitanju, i to je bio jedan od elemenata na kome su se gradili
uzajamni odnosi. Prilikom razgovora s knezom Pavlom početkom
juna, kao što smo vidjeli, Hitler nije sugerirao rješavanje hrvatskog
pitanja, već, naprotiv, predlagao je knezu Pavlu jače vezivanje Ju­
goslavije za Osovinu, što bi omogućilo da se u hrvatskom pitanju još
konzekvetnije nastavi dotadašnja politika. Vidjeli smo da su iz Rima
u vrijeme čehoslovačke krize sugerirani Mačeku pregovori s Beogra-
dom, a isto tako i knezu Pavlu pregovori s Macekom. Ovo je bio prije
svega rezultat italijanskog strahovanja da bi moglo doći do njemačke
intervendje u Hrvatskoj, a ne zbog nekog drugog razloga koji bi go-
vorio da se Rim zalaže za rješavanje hrvatskog pitanja. Ako je Berlin
u odredenim momentima i bio zainteresiran za rješenje srpsko-hrvat-
skih odnosa, nema podataka da bi se u tom smislu djelovalo na vladu
i kneza Pavla. Poslije Cehoslovačke, njemački pritisak se usmjerio
prema Poljskoj. U isto vrijeme došlo je i do jačeg zbližavanja Nje-
mačke i Italije (Celični pakt). Sve je ovo Rim oslobodilo strahovanja od
njemačke ekspanzije na Jadran. Uz to je došlo i do pojačanog nepo-
vjerenja prema Jugoslaviji zbog njenog odbijanja da se jače veže uz
Osovinu. Sve je ovo dovelo do toga da je Italija priželjkivala razbija­
nje Jugoslavije. Zato je i prihvaćena Mačekova inidjativa u maju
mjesecu. Više se Mačeku ne sugerira da vodi pregovore, pa ni zato
da bi „dobio na vremenu“ . Zatim, kao što znamo, slijeddla je priprema
njemačke akdje na Poljsku i, u vezi s tim, ohrabrivanje Rima da se
obračuna s Jugoslavijom.210 U takvim uslovima najmanje se moglo
željeti da se daju sugestije za rješavanje hrvatskog pitanja. Prema
tome, nema dokaza da su se neke stvarne sugestije u tom smislu
i u tom momentu dnile od strane Berlina i Rima.211

je gotovo svima sem Ita liji.“ Zašto bi ga onda Ita lija („Osovina Rim — B erlin“ ,
znači i Italija) „željela i sugerirala“ ?
21U Vid. str. 99-100.
211 M ilovanović na jednom mjestu piše: „P a v le je izdao nalog Cvetkoviću
da stupi u kontakt sa Mačekom posle razgovora sa G eringom о potrebi rešenja
.hrvatskog pitanja1, prilikom jedne od svojih tajnih poseta Nem ačkoj.“ (N. B.
M i 1 о V a n V i ć, n. dj., 176.) N ije nam poznato na osnovu kojih podataka
M ilovanović donosi ovu tvrdnju. U raspoloživim podacima nismo našli nikakvih
indikaeija za ovakvu tvrdnju.
 V II Glava

PRAVNI ASPEKTI SPORAZUMA CVETKOVIC-MACEK

1. Problemi и vezi člana 116 Uštava od 3. septembra 1931.

a) Redovni revizioni postupak Redovni postupak za revi-*

po Ustavu iz 1931. ziju Ustava iz 1931. normiran je
u čl. 114 i 115.1U momentukada
se pristupalo sporazumu о hrvatskom pitanju redovni ustavnorevizi
oni postupak nije dolazio u obzir, prvenstveno iz dva razloga. Re­
dovni postupak za reviziju Ustava zahtijevao je dosta vremena i bio
vezan nizom proceduralnih postupaka. Brzina kojom se željelo prići
sporazumu о hrvatskom pitanju isključivala je ovakav postupak. Još
važniji razlog zbog koga se ova procedura nije prihvatila proizlazio
je iz stava kneza Pavla. On je u načelu bio protiv revizije Ustava do
punoljetstva kraljevog i, kao što smo vidjeli, vise puta je odbijao Ma-
čekov prijedilog u tom smislu. Zahtjev da se ne traži revizija Ustava
bio je uslov pod kojim je knez Pavle pristao na pregovore i spora­
zum s Mačekom. Takvo rješenje Maček je prihvatio, ali je nastojao
da se i bez formalne revizije Ustava ostvari što veći dio onoga što je
vodstvo HSS tražilo kroz redovni ustavnorevizioni postupak. Pored
spomenutih razloga, isto tako se smatralo da medunarodna situacija
ne obezbjeduje povoljnu atmosferu u kojoj bi se mogla vodiiti ra-
sprava о tako krupnim pitanjima kao što je revizija Ustava. Isto su
tako i partneri Sporazuma od 8. oktobra 1937, koji je, kao što smo
vidjeli, predividao pokretanje ustavnorevizionog postupka istoga dana
kada vlada stupi na upravu, bili suglasni u tome da u tadiašnjim
prilikama revizija Ustava ne dolazi u obzir kao put za rješenje hr­
vatskog pitanja.

b) Mogućnost jaktične promjene Tendencija je svakog tzv.

ustava i van redovnog revi- krutog ustava (kao što je bio
zionog postupka Ustav iz 1931.) da se što vise ote-
ža njegova promjena, da se što
više odirži poredak normiran odnosnim ustavom. Međutim, društve-
nopolitička stvarnost stalno diolazi u sukob s pravnim okvirom koji
odreduje ustav. Ukoliko je intenzitet društvenopolitičkih zbivanja
jači, utoliko je i veći pritisak na pravni okvir određen ustavom. Zato

1 Pored spomenutih članova Ustava о tome vid. JI. К о с т и ћ, Коментар

Устава Краљ евине Југославије од 3. септембра 1931, Београд 1934, 282—289;
G. K u š e j , О naši državni Ustavi in načinu njene spremembe, M isel in delo,
3—4 (1939), 99—102; J. A n d r a s s y , N ovo ustavno uredenje Hrvatske, M je -
sečnik 1940, 227—228.

13 Sporazum Cvetković — M aček

 194 — LJUBO BOBAN

svaki ustav, i pored tendeocije stalnosti, predviđa mogućnost svoje

izmjene radi uskla divan ja ovih sukoba diruštvenopolitičke stvarno-
sti i pravnih okvira. Tendencija je da se izmjena ustava vrši po re-
dovnom postupku koji je za to predviden. No česti su slučajevi kada
nema uslova za redovan reviziond postupak, bilo zato što nema vre­
mena, bilo zato što se ovaj postupak iz raznih drugih razloga i ne
želi. Za ovakve slučaj eve većina ustava, u veooj ili mangoj mjeri,
ostavlja „ventil“ , koji omogućava da se bez formalne ustavne prom­
jene osigura razrješenje ovih sukoba.
U normalnim uslovima razgraničenje djelokruga zakonodavne
i izvršne vlasti uglavnom se striktno pridržava. Nastupaju, medutim,
momenti kada zbog raznih razloga, hitnosti ili dirugog, upravna vlast
mora dobiti^ veća ovlašćenja radi osigurania veće efikasnosti. U tom
slučaju kažemo da je došlo do poremećaja nadležnosti u korist up-
ravne vlasti. Ovaj poremećaj može da bude izvršen u većoj ili manjoj
mjeri. U slučajevima kada upravna vlast dobije veća ovlašćenja ona
stiče mogućnost vršenja i onih funkcija koje u normalnim uslovima
vrši samo zakonodavna vlast. Upravna vlast dobija pravo da uzdaje
\ uredbe koje imaju snagu zakona, koje mogu ići protiv zakona, pa i
protiv samog ustava. Takav je slueaj i s tzv. uredbama о iznimnog
stanju i uredbama od nužde.2 Normiranje uredbe о iznimnom stanju
i uredbe od nuždie razlicito je izvedeno u raznim prävnim sistemima;
neädpravm sistemi süzavaju uslove koji izvršnoj vlasti daju pravo
za korišćenje ovih institucija, dok ih drugi pravni sistemi odreduju
dösta široko. U cjelini, karakteristično je da svi pravnd sistemi čine
ograničenja, na razne načine.0
с) Clan 116 Ustava iz 1931. Clan 116 glasi: „U slučaju
rata, iftobilizaeije, nereda i po-
bune, koji bi doveli u pitanje javni poredak i sigurnost diržave ili kad
su do te mere uopšte ugroženi javni interesi, Kralj može, u tom izu-
zetnom slučaju, uka^om narediü da se privrenfeno preduzmu sve-iz-
vanredine, neophodno potrebne mere u celoj Kraljevini ili u jednom
njenom delu nezavisno od ustavnih i zakonskih propisa.
Sve izuzetne preduzete mere podneće se naknadno Narodnom
Pretstavništvu na saglasnost.“
Dok su u većini drugih pravnih sistema stavljena veća ili man ja
ograničenja uredbi о iznimnom stanju. odnosno uredbi od nuzde, u
čl. 116 eksplieite nije izrečeno nikakvo ogranicenje. ТакоГЈе^. 116
bio široko formuliran i u pogledu uslova kada se kralj mPgao-ltori-
stiti izvanređnim'ovlašcenjern. i u pogledu mjera koje je mogao po-
duzetiröva'i cla'n Üstava iz 1931. normira uredbu о iznimnom stanju,
ali daje osnov i za uredbu od nuždle.4

3 Detaljnije о tome vid. I. К r b e к, Sudska kontrola naredbe, djela J A Z U ,

knj. X X X V , Zagreb 1939, 99—106; Ђ. Т а с и ћ , Члан 116 Устава и уредбе у
стању нужде, Политика, бр. 11501, 10. V I 1940.
3 Vid. о tome I. K r b e k , Sudska kontrola naredbe, 89—90, 106—107, 155
(bilješke 25—27).
4 Vid. С л о б о д а н Јовановић, Члан 116 Устава, Споменица
М ауровићу, Београд 1934, 161; I. K r b e k , Sudska kontrola naredbe, 106—107;
osvrt S. Jovanovića na ovaj Krbekov rad, А р хи в за правке и друштвене
пауке LV I, 154—155, bilješka; Ђ. Т а с и ћ , Члан 116 Устава и уредбе у
стању нуж де; upored. Р. Л у к и ћ , Члан 116 Устава и Уредба о Бановини
Хрватској у светлости теорије о тумачењу, А р х и в L V II, 121.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — J 95

Kako u samom tekstu čl. 116 nisu data nikakva ograničenja (osim
da su poduzete mjere privremene, ali ta privremenost nije ogra-
ničena, i što se moraju podnijeti na odobrenje Narodnom predstav-
ništvu),/potrebno je interpretacijom, uzünajuci ü obzir kako same for-
mülacije tako i duh Ustava iz 1931, utvrdiiti dokle sežu kralj eva ovla-
šćenja po ovom članu. Uglavnom, ne uzimajući u obzir izvjesne ni-
janse, iskristalizirala su se dva tumačenja čl. 116, uže i šire. I jedno.
i drugo tumačenje zastupano je još prije nego što je došlo do pri-
mjene ovog člana u vezi sa Sporazumom od 26. augusta 1939. Nakon
ovog u redovima pravnih stručnjaka razvila se življa diskusija, koja
je i dalje ostala polarizirana na ova dva tumačenja. Uže tumačenje
nalazilo je razna ogranicenja kojima se željelo suziti moć cl. 116 kako
u pogledu uslova njegove primjene tako i u pogledu njegova doma-
šaja. Ovdje opet postoje izvjesne nijanse, davanje većeg značaja ovim
ili onim momentima.
Još 1934. Slobodan Jovanović je u Spomenici Mauroviću izndo
interpretaciju čl. 116, pleddrajući za što veće sužavanje njegova do-
mašaja. Argumentacija koju je on iznosio nije toliko zasnovana na
samofn tekstu ovog člana koliko na posrednom. dokazivanju i analo-
giji. Ali već iz samog teksta — odredbe da sve mjere moraju bdtd podr
nesene na odobremje Narodlnom predstavništvu, prodzlazi, zaključuje
S. Jovanović, da na osnovu ovog ovlašćenja kralj ne može dirati u
.one ustavne odredbe koje se tiču organizacije i funkcioniranja Na­
rodnog predistavništva. Ovaj zaključak on dalje potkrepljuje tvrd^-
njom da u načelu ne može biti poremeeen utvrdend odnos izmedu
dva ustavna čimoca. kralja i Narodnog predstavništva: Iz ovog (da
kralj ne može iskonstiti ova ovlašćenja da bi ojačao svoj položaj na
raoun Narodnog predstavništva) on dalje zakljucuje da kralj na os-
riovu~oviasčeoja iz čl. 116 ne bi mogao poduzimati one akte za koje
je izričito u Ustavu predvideno da se mogu poduzimati uz suradinju
š^Ngiođnim t5ređstavTTištvom (tako budžet, objava rata, zaključenje
medunarodnog ugovora). Po analogiji sa čl. 48 Vajmarskog ustava
S. Jovanović zakljucuje da je cilj čl. 116 da se pojača položaj upravne
vlasti na raöun gradana, a ne na račuin zakonodavne vlasti. Pored
Л ograničenja da se ne mogu dirati odredbe о Narodnom predstavmltvu,
( on dalje ograničenje vidii u vezi s radom sudova (redovnih, upravnih
i računskih), smatrajući da se na osnovu"ovlašćenja iz ovog člana ne
^ mogu ustanovljavati izuzetni sudovi. On cilj čl. 116 vidi u obezbjer
Iđenju javnog reda i sigumostj k o lik o su oni dovedeni u pitanje.
Otüd zakljucuje: „Ova kralj eva izuzetna vlast služila bi u prvom redu
na pojačanje policije, pošto je ona ta koja se stara о javnom redu
i bezbednosti. U redovnim prilikama, ona je stegnuta u granice us­
tava i zakona; u neredovnim prilikama, zahvaljujući čl. 116, njena
diskreciona ocena mogla bi se proširiti i preko tih granica.“ „Poli-
cija bi se mogla tim merama služiti onako i onoliko kako bi i koliko
bi ona sama ocenila za potrebu“ . Prema S. Jovanoviću domašaj čl.
116 ne^prelazi preko prava da se privremeno suspenddraju izvjesna
gradanska~prava i slobode, pravo udruživanja, zbora, dogovora, us-
menog i pismenog izražavanja i dr.5
U Komentaru Ustava L. Kostić ostaje uglavnom u okviru tu-
mačenja koje je dao S. Jovanović. Po njemu, čl. 116 predvida samo

б С. Ј о в а н о в и ћ , Члан 116 Устава; osvrt na K rb ek ov rad Sudska

kontrola naredbe, kao nap. 4.

13*
 196 - LJUBO BOBAN

slučajeve faktične suspenzij e Ustava, a ne i formalne promjene. I to

se odnosi u prvom redu na dtrugi odjeljak Ustava (gradanska prava i
dužnosti), a„(po potrebi) i mnogi drugi“ .6
Ovim pitanjem Kostić se u vise navrata bavio i nakon Spora­
zuma od 26. augusta 1939, ali ovdje njegova argumentacija nije bez
utjecaj a polemike oko čl. 116 pošto je došlo do njegove praktične pri-
. mjene. U skladu sa svojim općim shvaćanjima о čl. 116 Kostić izriče
*sumnju u pravnu valjanost akata u vezi sa Sporazumom od 26. au­
gusta.7
Sire tumačenje čl. 116 ide vrlo široko, kako u pogledu uslova
kadia može doći do njegove primjene tako i u pogledu njegova dioma-
šaja, No i ovdje postoje izvjesne nijanse u mišljenjima, od mišljenja
koja smatraju dia je domašaj čl. 116 gotovo neograničen, do onih koja,
prihvaćajući šire tumačenje, stavljaju određene granice, bilo pravne
ili političke. Šire tumačenje iskristaliziralo se još prije Sporazuma
od 26. augusta. U jednoj raspravi iz 1935. dr Gorazd' Kušej pledirao
je za nešto šire tumačenje čl. 116.8 Jedan od kasnijih pravnih struč-
njaka pri izradi Uredbe о Вanovini Hrvatskoj, Đ. Tasić, u jedmoj ra­
spravi na francuskom jeziku govori о „duplom“" ustavu prema čl. 116,
zastupajući mišljenje da se na osnovu odredaba ovoga člana može iz-
vući jedian novi ustav i zamijeniti stari.9 Najšire tumačenje doma-
šaja člana 116 dao je I. Krbek, takoder jedan od pravnih stručnjaka,
pri izradi akata u vezi sa Sporazumom od 26. augusta. On je 1938. pi­
sao: „No ako se, danas sjutra, ukaže potreba primjene ovog člana,
vrlo je problematično — kraj neodredenosti i nedogledne širine nje-
govih propisa — gdje će se pri tome stati. Kad se uzme u obzir, što je
iz mnogo odredenijih i jasnijih odrediaba Vajmarskog ustava sve uči-
nila primjena i teorija, to je gotovo nepredvidivo, što sve može da
politička praksa izvedie iz tako širokih i neodredenih odredaba Č1. 116.
Pri čemu treba naročito uvažiti, da se odnosne odredbe Vajmarskog
ustava nalaze u odieljku, koji radi о državnom predsjedniku i vladi,
dok je 61. 116 uvršten u odeljak ,Izmjene u Ustavu’ . Citav Ustav u
cijelosti odnosno, njegovi najbitniji dijelovi mogu, na taj način, doći
pod udiar. Kad se komparira ovo reguliranje Ustava od) god. 1931.
s reguliranjem u dn’ugim zemljama, to naj vise pada u oči, kako cl.
116 malo vodd brigu о važenju samih ustavndh odi'edaba.“ 10
® JI. К о с т и ћ , Комептар, 289—290.
7 L. K o s t i ć , Clan 116 Ustava i njegova prim ena, Pravna misao, Beo­
grad 1940, 193-204, 208.
8 G. К u š e j, K raljevska oblast in obseg po Ustavi K ra lje v in e Jugo­
slavije z dne 3. I X 1931, Lju bljana 1935, 40. i d; vid. od istog pisca, Правни
основ и знача j као и главна начела Уредбе о изборима народних посла-
ника на Н ародну скупштину, Београд 1940, 7. i d; О naši državni Ustavi,
102-106.
9 Đ. T a s i ć, L ’histoire constitutionnelle de la Serbie, Revue d'histoire
constitutionnelle, april—jun 1939, citirano prem a P. Л у к и ћ , n. dj., 119, bi-
lješka 7.
10 И. К р б е к , Уредба од нужде, изнимно стање и ратификација
уредбе, А р хи в, L III, 391—392. Shvaćanja koja je o vd je iznio on je u cjelini
prenio u Sudskoj k on troli naredbe.
Kasnije, pošto je došlo do prim jene čl. 116, K rb ek je pisao: „Clan 116.
ustava predstavlja neobično širok oblik uredbe о iznimnom stanju, kojom se
mogu m ijenjati i same najbitn ije točke ustava.“ „P ri čitavom e tome pitanju
ne smije se ni s form alno-pravnog ni s političkog gledišta zaboraviti, da je
ustav iz godine 1931. oktroiran i da nije donesen redovnim ustavnim putem."
(I. K r b e k , Stvaranje novog ustavnog prava, Savrem nik, X X V III, 1/1, 5.)
U tom smislu piše i Ili ja Jakovljević, osvrćući se na Sporazum od 26. augusta:
 SPORAZUM CVETKOVIČ — MACEK — j g y

Pri izradi pravnih akata povezanih sa Sporazumom od 26. augu­

sta prevladalo je široko tumačenje čl. 116. Nakon ovog šire tuma-
čenja dobilo je i novu argumentaciju i nove pristalice.11 A li i ovdje
su isticana razna ograničenja koja su ublažavala krajnosti širokog
tumačenja.12 U posljednje vrijeme pitanje čl. 116 dodirnuo je i
dr F. Culinović, koji smatra da je ovaj član mogao dati „pravni
osnov za izvanredno odstupanje od ustavnih normi, pa čak i za
suspenziju čitavog Ustava, ali ,privremeno‘ “ i zatim nastavlja: „no
ova norma teško da je mogla opravdati takav zahvat u đržavno
ustrojstvo normirano Ustavom od) 1931, kao što je osnivanje Bano­
vine Hrvatske s njenim naročitim diržavnopravnim položajem“ . Na­
ime, po njemu, iako je osnivanje Banovine Hrvatske izvršeno pozi-
vom na sam Ustav iz 1931, „ipak se vidjelo, da ovaj novi akt u stvari
predstavlja vidljivo odstupanje od prvobitnih ustavnih načela i prema
tome da to znači nesumnjivo — reviziju Ustava. Formalno se о revi-
ziji nigdje nije ništa reklo, ali se stvarno zato о njoj to više radilo
i dnilo.“ 13
Kada se određuje domašaj čl. 116, treba imati u vidu formalno-
pravne i političke kriterije. Po našem mišljenju, i jedni i dirugi go­
vore za šire tumačenje, Formalnopravni razlozi za takvo gleddšte
prodzlaze narodto iz slijedećeg: sama formulacija čl. 116 data je to-
liko neodredeno da već sama po sebi dozvoljava veću slobodtu u inter-
pretaciji i ne nameće obavezna formalna ograničenja; opća tendencija
Ustava iz 1931. bila je da se što više ojača položaj krune. U tom smi­
slu d. 116 bio bi sublimacija ove tendendje; argumenat da je Bano-
vina Hrvatska protivna duhu Ustava ne stoji tako čvrsto jer je
čl. 116 i unesen zato da se mogu poduzimati mjere koje nisu u
skladu, pa i koje nisu u duhu ovog Ustava; treba pridavati i veće
značenje dnjenici da se cl. 116 nalazi u odjeljku koji govori о izmje<
nama u Ustavu. Kad' se sve ovo ima u vidiu, ne treba zanemariti mo-
gućnost da je d. 116 namjerno formuliran tako da se na osnovu njega
daje praktično neograničena sloboda kruni i da se na osnovu njega
mogu donositi mjere dalekosežnijeg značaja. Ovakva formalnopravna
neodredenost daje još veće značenje političkim momentima; kraj veće

„Potpuno je nevažno ispitivati ustavnost toga akta, je r bi se onda moralo ispi-

tivati također ustavnost samog ustava.“ (I. J а к о v 1 j e v i ć, Tragom H rvat­
ske, Savrem enik, X X V I I I , 1/3, 82.)
11 Vid. P. Л у к и ћ , n. dj., 123—125; Г. К у ш е ј , П равки основ и значај,
8. i d. J. A n d r a s s y (Sporazum s pravnog gledišta, Obzor, br, 201, 2. IX
1939) piše: „Prem a tomu može vlada donositi po potrebi propise mimo zakona
i ustava, a m ože m ijen jati bilo k oji dio ustava, pace ukinuti ga gotovo po-
svem a“ ; „m ože eksekutiva suspendirati bilo koji dio ustava, pače i cijeli ustav.“
( Državna reform a, M jesečnik 1939, 386.)
12 Pošto konstatira da se na osnovu čl. 116 m ože U stav „ukinuti gotovo
posvema“ Andrassy kaže dalje: „čini se, da jedino ne bi sm jela dirati u položaj
samoga krai ja i u instituciju parlamenta, je r — tako d a lje određuje čl. 116 —
poduzete m jere imadu se naknadno predložiti parlamentu ,na suglasnost'.“
(J. A n d r a s s y , Sporazum s pravnog gledišta.) „M i smatramo,“ piše dr Kušej,
koji inače prihvaća šire tumačenje čl. 116, „da to ograničenje postoji u tome
što je reč samo о privrem en o preduzetim, izvanrednim , neophodno potrebnim
merama, nezavisno od ustavnih i zakonskih propisa. M i m islim o da se stavom 1.
čl. 116. Ustava predviđa samo pra vn i p ro v iz o rij koji iziskuju izvanredne pri­
like, istina, sa prenebregavanjem postojećih ustavnih i zakonskih propisa, ali
ipak samo tako da se ustavni propisi ne m ogu form a ln o u k i n u t i ( К у ш е ј ,
П равни основ и знача j, 15.)
1г Dr F. С u 1 i n о V i ć, Državnopravna h istorija jugoslavenskih zemalja
и X I X i X X vijeku, II, Zagreb 1954, 297.
198 — LJUBO BOBAN

neodređenosti pravnog normiranja politički momenti dobijaju i veći

značaj i veću slobodu. Tako se grandee domašaja čl. 116 gotovo odre-
duju vise političkim nego formalnopravnim kriterijima. Mjere podu-
zete na osnovu čl. 116 i ne poddiježu pravnoj ocjeni (a niti je pravni
sistem poznavao institucije nadležne za kontrolu ustavnosti ovakvih
mjera). Naknadno odobrenje od strane Narodnog predstavnistva ima
prije svega političko značenje. Cl. 116 dao je kruni mogućnost da
razriješi jednu političku napetost, a da pri tom formalno ne dira u
postojeći Ustav i tako ocuva fikeiju ustavnog kontinuiteta. Kruna je
tako bila u stanju da bez formalne promjene Ustava razriješi jedno
pitanje, makar i privremeno, koje je samo po sebi tražilo stvamu
reviziju Ustava.
d) Da li je postojala situacija Ovo pitanje valja raspraviti
koja je opravdavala primjenu s dva gledišta, formalnoprav-
61. 116? nog i političkog. Naravno, i jed ­
no i drugo pitanje opet stoje u
vezi s tim da li se prihvaća uže ili šire tumačenje čl. 116.
S obzirom na uslove kada može doći do primjene čl. 116 u tekstu
se kaže: „U slučaju rata, mobilizacije, nereda i pobune; koji bi doveli
u pitanie iavni ooredak i sigumost d rž a v e ili kad sn rin
uopšte usroženi javni interest** itd. Postoje dva mišljenja u interpreta'
ciji onih riječi. L. Kostić vidd četiri slučaja: rat, mobilizacije
nered i pobunu. Prema njemu, riječi koje slijede nakon navode-
nja ova četiri slučaja služe samo da se ti slučajevi objasne, da se
preciznije odrede, to jest osim slučaja rata i mobilizacije još postoji
mogućnost za primjenu čl. 116 samo ako nered i pobuna „ili ,dovedu
u pitanje' ili do ,te mere 'ugrožavaju* javni poredak i sigurnost
Države“ 14. Ako bi se prihvatilo ovo glediste, onda očito u čl. 116 ne
bi bilo formalnopravnog pokrića za Uredbu о Banovini Hrvatskoj,
jer u konkretnom slučaju ndje bila u pitanju mobilizadja, rat, po­
buna ili nered. Medutim, potpuno je osnovano drugo gleddšte, koje
u čl. 116 vidi pet slučajeva kada može doći do njegove primjene: po­
red navedena četiri, još i slučaj „kad su do te mere uopšte ugroženi
javni interesi|<1B. To je u stvari slucaj koji je i najneodredendje dat,
koji tako reći i ne ograničava slucaj eve u kojima se kruna može po-
služiti ovlašćenjem datim u čl. 116. Ovakva neodredenost je potpuno
u skladu s neodređenošću čl. 116 u cjelini. Ako se, dakle, prihvati
glediste da postoji i peti, najneodredeniji slučaj za primjenu čl. 116,
onda je formalnopravna osnovanost Uredbe о Banovini Hrvatskoj u
tom smislu van sumnje. Treba, naime, imati u vidu da kruna nema
nikakvog ograničenja u procjeni da li su u toj mjeri „ugrožend javni
interesi“ da bi bilo potrebno primijeniti ovlašćenja iz čl. 116; ova
procjena krune ne podilijeze nikakvom pravnom mjerenju. Ali Uredba
о Banovini Hrvatskoj ima ne samo formalnopravnu već i faktičnu
opravdanost. Hi’vatsko pitanje i dotada je opterećivalo državni i dru-
štveni organizam i u odredenom smislu „ugrožavalo javne inte-
rese“ 18. Ako se prisjetimo svega onog što je naprijed rečeno о vanjsko-

11 JI. К о с т и ћ , П роисходив норме, Правна мисао, 1939, 449. i d.;

Clan 116 Ustava i njegova prim ena, 196. i d.
15 Vid. G. K u š e j , О naši državni ustavi, 105—106; П равки основ и зна­
чащ, 14; Р. Л у к и ћ , n. dj., 116.
1в U m otivaciji Uredbe о Banovini H rvatskoj rečeno je da se donosi „da
bi se obezbijedilo učešće H rvata u životu države i tim e očuvali javn i interesi“ .
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — j g g

političkom razvoju, о razvoju hrvatskog pitanja i tendencijama koje

su se ispoljavale u Hrvatskoj, onda je očito da je postojala potenci-
jalna opasnost da zbog neriješenog hrvatskog pitanja budiu dovedeni
u pitanje „javni interesi“ 17. U tom smislu može se reći da je faktička
situacija ne samo opravdiavala već i nalagala primjenu 61. 116.18 Tako
se, dakle, može reći da je Uredba о Banovina Hrvatskoj imala i for-
malnopravno i političko opravdanje.
e) Pitanje raspuštanja Skupštine Istoga diana kada je objav-
i Senata ljena Üredba о Banovini Hrvat­
skoj objavlj en je i Ukaz о raspu-
štanju Skupštine, pozivom na öl. 32 i cl. 116 Ustava. Bilo je rečeno
da će se posebnim ukazom naknäctno odlreditd kada će biti raspisani
novi izbori i sazvana Skupština. Do izbora, kao što ćemo vidjeti,
uopće nije dpšlo, pa otud ni do saziva Skupštine. Istog dana, pozivom
nä~cl. ll ö donesen je i Ukaz о ukidanju mandata svih izabranih i
imenovanih senatora. U novembra 1939. izabrani su i imenovand novi
senatori. Raspuštanje Skupštine i ukidanje mandata senatorima
imalo je prije svega političku jx>zadinu. Postavlja se, medutim, pi­
tanje pravne vaAjanosti ovih mjera, iz dlva razloga: prvo, da se sama
za sebe utvrdi pravna valjanost ovih mjera i, drugo, zato što je ovo
pitanje povezano s ratifikacijom Uredbe о Banovini Hrvatskoj i dru­
gi h mjera poduzetih na osnovu čl. 116.
Raspuštanje Skupštine bilo je normirano članom 32 i 115
Ustava.10 Tu je riječ о izričitom normiranju, za razne slučajeve, i
Bez obzira na to koliko su same form ulacije bile adekvatne, smisao je odgova-
rao duhu čl. 116. (Vid. polem iku oko ove form ulacije: JI. К о с т и ћ , П ро­
и сходив норме, 451. i d.; Једна необъективна критика правног акта спора-
зума, Дело, бр. 16, 4. I I 1940; М. В л а д и с а в љ е в и ћ , Бановина Хрват-
ска, А р х и в 1940, L V II, 130 i d . ; JI. К о с т и ћ, Једна мотивација уредбе,
П'равна мисао 1940, 173. i d.)
17 О razlozim a koji su nalagali hitnost u rješavanju hrvatskog pitanja
Jak ovljević piše: „Položaj je bio takav da se smatralo neodgodivom potrebom
sm iriti Hrvate. Poznato je, da je zastoj u javnim pregovorim a za rješenje
hrvatskog pitanja trajao nekoliko mjeseci. Možda bi taj zastoj i dulje trajao,
da se položaj u svijetu n ije počeo naglo razvijati u pravcu početka ratnih
zapletaja. N o čim je ratna opasnost postala očita, nastala je žurba i hitno se,
radilo na tome, da se nade izlazak iz situacije, koja je bila tim teža, što je
otvaranjem pregovora i javnom obaviješću о načelnoj suglasnosti potreba spo­
razuma utvrdena kao najveća državna nužda. U takvo j situaciji n ije moglo
biti odviše obazrivosti prema oktroiranom ustavu. M oralo se barem djelom ično
i*asplesti zapleteno klupko, tim više, što se osjećalo, da bi se u slučaju odga-
danja moralo pristupiti radikalnijim mjerama. A ktom od 26. kolovoza i slu-
žbeno je potvrdeno, da nema Jugoslavije bez p rivoljen ja H rvata i da je zado­
voljstvo Hrvata uvjet za njezin opstanak, nezavisnost i napredak." (I. J a-
k о V 1 j e V i ć, Tragom Hrvatske, 82.)
18 Situacija je naime nalagala rješavanje hrvatskog pitanja, a što je pri
tom došlo do prim jene 61. 116 a ne drugog rješenja (re v izije Ustava), to je
drugo pitanje.
19 Stav V I 61. 32 glasi: „K ra lj im a pravo raspustiti Narodnu Skupštinu i
narediti nove izbore. Ukaz о raspuštanju kao i ukaz о novim izborim a prema-
potpisuju svi m inistri.“ K ao što se vidi, ovd je kralju n ije postavljeno nikakvo
ograničenje u pogledu prava raspuštanja Skupštine. Clan 115 norm ira pitanje
raspuštanja Skupštine u slučaju pokretanja ustavno-revizionog postupka. U jed ­
nom i drugom slučaju postoje odredeni uslovi i pretpostavke, kao i razna
m išljenja u vezi s tim. (Vid. J. S t e f a n o v i ć , О pravu raspuštanja
parlamenta, M jesečnik 1940, 300—304; JI. К о с т и ћ , Коментар, 97—102
Д р Р. Ђ и с а л о в и ћ , Правка могућност одлагања расписаних избора и
сазива Народне скупштине, П равосуђе 1939, 234. i d.; R. Đ i s a l o v i ć ,
Raspuštanje Narodne skupšttne, isto, 321. i d., 429. i d.)
 200 ~ LJUBO BOBAN

nema spora oko prava krune da raspusti Skupštinu. Sporno je, medu­
tim, pitanje da li postoji i treći slueaj kada se može Skupština raspu-
stiti, tj. na osnovu cl. 116. Na taj način, dakle, treba razlikovati raspu-
štanje Skupštine u redovnim prilikama (na osnovu cl. 115 i 32) i u
iznimnim prilikama, na osnovu čl. 116. Ovdge nas interesira dirugi
slueaj.
О tome da li kruna može i na osnovu čl. 116 raspustiti Skupštinu
postoje dva oprečna mišljenja. Negativno mišljenje uglavnom dolazi
od' onih koji se i inače izjašnjavaju za uže tumačenje čl. 116. Za ovo
mišljenje argumenti se traže u ustavnim odredbama izvan cl. 116 i u
samom ovom članu. Već smo spomenuli da je S. Jovanović dao nega-
j tivan odgovor na pitanje о mogućnosti raspuštanja Skupštine po
čl. 116. Osnovna je njegova misao da Ustav normira odiredenu ravno-
težu izmedu krune i Narodnog predstavndštva i da ta ravnoteža ne
smije biti poremećena, kako u redovnim tako ni u vanrednim prili­
kama. Drugi argumenat on traži u samom 61. 116. Naime, već iz toga
,što se kaže da sve mjere moraju naknadno biti podnesene na octa-
Ibrenje Narodnom predstavndštvu izvlači zakljucak da se ne mogu
dirati one ustavne odredbe koje normiraju rad i organizaeiju Narod­
nog predstavništva, odnosno, prije svega ono ne može biti raspu-
šteno.20 Ovo mišljenje ddjele i neki drugi pisci.21 Prema ovom mi-
šljenju, dakle, raspuštanje Skupštine moguće je samo u smislu odre-
daba 61. 32 i 115, vodieći pri tom računa о roku u kome moraju 'biti
raspisani izbori, s obzirom na odredbe koje taj rok propisuju22, odno­
sno s obzirom na rok koji jeo dreden vremenom u kome mora biti
donesen budžet.23
Nasuprot ovom gledištu stoji mišljenje da ovlašćenje iz 61. 116
uključuje i pravo krune da raspušta Skupštinu.24 Ovo gledište ide u
skladiu sa širim tumačenjem 61. 116.25 Razlozi koji se navode za ova-
kvo mišljen'je su formalnopravni i politički. Cini se da je lakše izno-
siti politicke nego cisto formalnopravne argumente za opravdanje
ovog {mišljenja. No i formalnopravni argumenti daju se donekle
braniti.
Rekli smo da se Ukaz о raspuštanju Skupštine pozivao na 61. .32.
i 116. U smislu 61. 32 nema nikakvih teškoća, jer iz njega izlazi da
kruna može raspustiti Skupštinu kad to nađe za shodno. Naravno,
podrazumijeva se dia moraju biti raspisani izbori. Tu se onda nameće
pitanje roka u kome izbori moraju biti raspisani i Skupština sazvana.
Clan 32 u tom poglediu ndšta ne govori i, prema tome, po njemu nema
nikakvih ograničenja. Ovo pitanje je regulirano u Zakonu о izboru
) nairodnih poslanika. Medutim, kako kruna po 61. 116 ima ptavo"da

20 C. Ј о в а н о в и ћ , Члан 116 Устава, 161—164.

21 Vid. JI. К о с т и ћ , Коментар, 290; JI. К о с т и ћ, П роисходив норме,
454; R. Đ i s a l o v i ć , Raspuštanje Narodne skupštine, 437.
22 U slučaju čl. 115 on je određen, a u čl. 32 uzima se na osnovu Zakona
о izboru narodnih poslanika iz 1931, gdje se kaže da ukaz о raspuštanju mora
sadržavati i ukaz о raspisivanju novih izbora u roku od tri mjeseca i saziv
nove Skupštine u roku od četiri mjeseca.
23 Л. К о с т и ћ , П роисходив норме, 454; R. Đ i s а 1 о v i ć, Raspu-
štanje Narodne skupštine, 437—438. Vid. i str. 322—323, 326—327; upored.
P. Ђ и с а л о в и ћ , Правна могућност одлагања расписаних избора и са-
зива Народне скупштине, 238—239.
24 Upored. G. K u š e j , Kraljevska oblast, 41—42.
28 J. A n d r a s s y , koji se stavlja na gledište šireg tumačenja, čini izu-
zetak u pogledu prava raspuštanja Narodnog predstavništva. (Vid. пар. 12.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 201

podiuzima mjere neovisno od' ustavnih i zakonskih propisa, to ona na

osnovu toga može da stavi van snage i odredbu Zakona о izboru na-
rodnih poslanika koja odreduje rok u kome treba dia se raspišu iz-
'bori, pogotovo kad je riječ о zakonskoj a ne i ustavnoj odred'bi. To
je i udnjeno sa Zakonom u cjelini, koji je istog dana kada je donesen
Ukaz о raspuštanju Skupštine stavljen van snage pozivom na cl. 116.
Tako bi se, dakle, i za odugovlačenje roka za raspisivanje izbora i sa-
ziv Skupštine moglo naći formalnopravno opravdanje. Otud se Ukaz
0 raspuštanju Skupštine nije oslonio samo na cl. 32 već i čl. 116.
Argumenat koji se iz samog teksta čl. 116 izvlači za zaključak da
se Skupština ne može raspustiti ne stoji, medutim, tako čvrsto. Tu
se kaže da sve poduzete mjere moraju naknadno biti podnesene Na-
rodnom predstavništvu na odobrenje. A li ovdije nije ništa rečeno u
kom roku to mora biti udnjeno. Za ovu neodredenost moguće se
uhvatiti kao argumenat i za odlaganje izbora i saziv Skupštine. Na­
vodi se da bi Skupština mogla biti raspuštena u smislu čl. 116 samo
ako bi bilo dokaza da ona diovodi u pitanje javni red i sigumost, jer
čl. 116 to podirazumijeva kao razlog za donošenje vanrednih mjera.
Na ovo se nadovezuje tvrdnja dia ndjedna Skupština ne može pred-
stavljati opasnost za javni red i sigumost.26 Na ovo se isto tako
može odgovoriti da bi Skupština (naročito kada je riječ о odredenoj
Skupštind) mogla biti prepreka, smetnja za provodenje vanrednih
mjera koje se poduzimaju u smislu čl. 116. A li ovim se vise odlazi na
teren političke argumentacije.
Rekli smo da su politički razlozi i bili primami za raspuštanje
Skupštine. S jedne strane, ovdje je riječ bila о koncesiji datoj
Hrvatskoj seljačkoj strand27, a, s druge, ova odiluka išla je na to da
se ukloni ona Skupštdna i Senat koji su izabrani pod starim režimom,
čija je struktura bila takva da nova vlada ndje mogla računati na
suradnju Narodnog predstavnistva, već, naprotiv, na otpor.28 Tre­
balo je, diakle, obezbijediti takvu strukturu Narodnog predstavnistva
pred koje se moglo istupiti s novim pravcem u unutrašnjem uredenju
80 R. Đ i s a 1 о V i ć, Raspuštanje Narodne skupštine, 439.
27 Jedna od teškoća u toku pregovora bio je zah tjev Mačeka da Skupština,
izabrana na decembarskim izborima, i Senat budu raspušteni (vid. bilješku
202/VI). U momentu kada je knez P a vle prihvatio sporazum koji su bili po-
stigli M aček i C vetkovic,H rvatski dnevnik je pisao: „Napose je bilo svakome
jasno, da se m oraju odstraniti sve smetnje suradnji, do koje ima doći na te­
m elju toga sporazuma. Medu te smetnje spada i tobožnje narodno predstavni-
štvo, form irano m im o v o lje hrvatskog naroda. Stojadinovićeva skupština, koja
nikada n ije im ala prava predstavljati ni srpski, a kamo li hrvatski narod, ne će
se moći više održati. N jezin a je sudbina zapečaćena.“ „Predsjednik dr Maček
1 ostali hrvatski narodni prvaci nisu h tjeli ni m ogli niti jednoga časa suradivati
s tom i takvom skupštinom. Zato je jedan od zahtjeva dra Mačka bio, da se ta
skupština raspusti. Cinjenica, da je postignut sporazum, sama po sebi govori,
da je i druga strana prihvatila to stanovište, a da je ono uvaženo od ostalih
faktora.“ (H rvatski dnevnik, br. 1192, 26. V I I I 1939.)
M ilovan ović ovako objašnjava razloge za raspuštanje Senata i Skupštine:
„Oba ova tela odmah su raspuštena, a pariam ent se nikada nije ni sastao.
Pavlu i njegovom režimu ovo je dobro došlo, je r su Senat i Skupština, i onakvi
kakvi su dotle bili, im ali u svome sastavu i neku gradansku nazoviopoziciju.
Kako je ona bila sastavljena uglavnom od prozapadno orijentisanih elemenata,
postojala je mogućnost da im u sprovodenju njihovih planova vezanih za H i-
tlera i Musolinija, pravi izvesne smetnje, što je trebalo po svaku cenu otkloniti.
Raspuštanje — to je u praksi značilo ukidanje — ovakvog senata i parlamenta,
bilo im je najbolja garantija za to.“ (N. B. M i l o v a n o v i ć , n. dj., 213—214.)
28Vid. Ђ . Т а с и ћ , Општи поглед na У редбу о Бановини Хрватској,
Политика, бр. 11234, 10. IX 1939.
202 — LJUBO BOBAN

d'ržave. Zbog čega pak nije došlo do raspisivanja izbora i saziva nove
Skupštine, vidijet ćemo kasnije. Da ovo odugovlačenje saziva Skup-
štine nije bilo u skladu s dernokratskim kriterijima i zahtjevima, van
svake je sumnje. No, kao što smo rekli, bilo je elemenata kojima se
ovo odugovlačenje moglo i formalnopravno braniti.
Formalnopravno nešto drukčije se postavlja pitanje raspuštanja
Senata. Prema ustavnim odredbama, Senat se i ne može raspustiti;
on se može samo obnavljati.29 Stoga se ukaz о raspuštanju Senata
poziva samo na čl. 116. U stvari, u ukazu nije ni upotrebljen izraz
raspuštanje, nego je rečeno da se ukidiaju mandati svih izabranih i
imenovanih senatora.. U praksi se nastojalo udovoljiti ovim formal-
nim obzirima, zbog čega su u novembru 1939. bili raspisani senatski
izbori i imenovani novi članovi Senata. Time je formalno osiguran
kontinuitet Senata u smislu ustavnih odredaba. U vezi s ovim, pored
pitanja о formalnopravnoj valjanosti ovog postupka u raspuštanju
Senata, postavlja se i pitanje о legalnosti senatskih izbora. Naime,
prema Zakonu о izboru senatora, članove Senata biraju narodm za-
stupnici, pred sjednici općina i banski vijećnici. Ovaj izborni aparat
nije, medutim, bio kompletan. Raspuštanjem Narocfne skupštine ne-
dostajali su narodni poslanici kao birači senatora. A li prigovori se
mogu postavljati i drugom dijelu izbomog tijela. Naime, u vrijeme
kada su održani izbori za Senat već je bio istekao mandiat predsjedni-
cima općina i banskim vijećnicima. Tako je formalno, a u slucaju
narodnih poslanika i stvarno, nedostajalo izbomo tijelo za izbor se­
natora. Formalno se ovo nesumnjivo teško može braniti. Ovdje treba
spomenuti još i to dia Senat, ako prema ustavnim odredbama nije mo-
gäo biti raspušten, isto tako nije mogao da vrši zakonodavnu funkciju
bez Skupštine.30 To je bio slučaj i sa Senatom koji je konstituiran
poslije izbora u novembru 1939. Tako je on bio konstituiran vise radi
toga da bi se zadovoljile formalnosti ustavnih odredbi, kao i iz izvje-
snih političkih razloga.31
Cinjendca što nije bilo Narodnog predstavništva (uz okolnost da
su se ovlašćenja iz čl. 116 obilno koristila) dovodi nas pred pitanje
da li je poslije Sporazuma od) 26. augusta izvršen povraćaj odi ustavne
na apsolutnu monarhiju.32 Odgovor na to bio bi negativan. Prije bi
se moglo reći da je to bilo faktički nego formalno. Sve mjere koje su
bile poduzete bez Narodnog predistavništva (uključujući i raspuštanje
ovoga) oslanjale su se na ovlašćenje iz čl. 116. Ako se prihvati šire
tumačenje ovih ovlašćenja, onda sve ove mjere imaju u krajnjoj li-
niji formalnopravno pokiiće. Sva aktivnost krune bila je, dakle, za-
snovana na samom Ustavu; njeno ponašanje bilo je uglavnom u
skladu s ustavnim odredbama. S druge strane, Septembarski ustav i

ae Vid. JI. Костић, Коментар, 145.

80 Isto.
81 Kušej smatra da na osnovu čl. 116, ako se pretpostavlja da će iznimno
stanje du lje trajati, vlada može da se, u odsustvu Narodnog predstavništva,
oslanja na Senat ili neki širi politički forum, ali sve to ne može biti zamjena
za Narodno predstavništvo. (Г. К у ш е ј , П равни основ, 16.)
12 Im ajući u vidu da m jere poduzete na osnovu čl. 116 nisu bile podne-
sene na odobrenje Narodnom predstavništvu Culinović zaključuje: „Prem a
tome ovaj akt od 26. augusta 1939. bliži je državnom udaru, nego li re v iziji
U stava“ , a zatim nastavlja: „N o kako se pritom ipak ostalo form alno na terenu
tadašnjeg Ustava, pozivanje na čl. 116 daje osnova, da se ipak govori о re v i­
ziji.“ (F. С u 1 i n о V i ć, Državnopravna historija, 298.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 203

dalje je bio na snazi, formalno u cjelini, a stvarno u onim svojim

dijelovima koji die facto nisu stavljeni van snage mjerama podiuzetim
u vezi sa Sporazumom od 26. augusta. Tako je, dakle, Jugoslavija i
poslije ovoga ostala ustavna monarhija.

f) Pitanje ratifikacije mjera po- Spomenuto je da sve mjere

duzetih pozivom na čl. 116 pod'uzete pozivom na öl. 116,
bilo da se kose sa zakonskim ili
ustavnim odredlbama, treba da budu podnesene na odobrenje Narod -
nom predistavnistvu. U vezi s tim nameće se pitanje u kom roku ovo
mora biti uöinjeno. Na to pitanje sam öl. 116 daje neodreden odgovor.
Tu se kaže da sve mjere moraju Narodnom predstavništvu biti podne­
sene naknadno. Ova neodredenost dozyoljava razna tumačemja. Neki
smatraju da bi to trebalo svakako da ucdni ona ista vlada koja je te
mjere i podiuzela.33 Može se shvatiti i tako da se time podrazumijeva
obaveza da se mjere podnesu na odobrenje öim prestane iznimno
stanje.34 Zatim se smatra da ove mjere moraju biti podnesene Na­
rodnom predistavnistvu odmah čim ono bude sazvano, bilo u vanredni
ili redovao saziv.35 A li treba naglasiti da u krajnjoj liniji kruni pri-
pada pravo, isto tako kao što prema svom nahodenju odreduje kada
će se primijeniti öl. 116, da sama odredi kada će se ove mjere podnijeti
na suglasnost; diotle ove mjere imaju snagu koju im daje öl. 116.36
Dakle, u pogledu vremena u kome izvanredne mjere po öl. 116 moraju
biti podnesene na suglasnost nema nikakvog izriöitog i neospornog
ograniöenja.
U öl. 116 govori se о privremenim mjerama. Banovina Hrvatska
očito nije bila zamišljena kao privremeno rješenje, već s namjerom
da se ustali kao trajno rješenje. Izgledalo bi, dakle, da je Banovina
Hrvatska kao trajna mjera bila u suprotnosti sa öl. 116, koji predivida
privremene mjere. Ovo se iznosilo kao jedan od prigovora Uredbi о
Banovini Hrvatskoj.37 Medutim, ovdje treba odredliti pravo znacenje
pojma privremenost, koji se nalazi u öl. 116. Taj pojam ovdje nema
znacenje vremenskog trajanja, tj. time se ne govori о mjerama koje
bi bile privremene u smislu da traju kratko vrijeme. Ta privremenost
ovdje prvenstveno znaöi to dia je riječ о mjerama koje su privremene
zato što ih nije razmatralo Narodno predistavništvo, da je rijeö о mje­
rama koje tek treba da budtu podnesene na odobrenje; öl. 116 uopće ne
kaže koliko te mjere treba da traju; one su privremene sve dotle diok
ih ne odobri (ili odbaci) Narodno predstavništvo. Koliko će one trajati,
ovisi о tome kakav će stav prema njima zauzeti Narodno predstav-
ništvo kao i о tome kakav je sadržaj ovih mjera.38 Sve dok se ne
izjasni Narodno predstavništvo, Banovina Hrvatska imala je, u prav-
nom pogledu, provizorni karakter. Pravno se ne mogu braniti ona
mišljenja koja tvrdie da Banovina Hrvatska nije ovisila о izjašnja-
vanju Narodnog predstavništva, već da je stanje stvoreno Uredbom

88 L. K o s t i ć , Clan 116 i njegova primena, 204—205.

84 G. К u š e j, О naši državni Ustavi, 103—104.
86 С. Ј о в а н о в и ћ , Члан 116 Устава, 165.
80 Г. К у ш е ј , П равни основ, 20.
87 Vid. М. Н и к о л и ћ, П риговори Уредби о Бановини Хрватској,
Београд 1940, 5.
88 Р. Л у к и ћ , n. dj., 121.
204 — LJUBO BOBAN

о Banovini Hrvatskoj i pravno definitivno.30 S hrvatske strane, ova-

kva shvatanja rado su se isticala. Medutim, formalno je bilo moguće
daJ^aiodGo_^r^stavmstvo odbaci Uredbu о Banovini Hrvatskoj kad
mu bude podneta na suglasnost. TDruga je stvar ako se ovo pitanje
gleda s političkog gleddšta iräzm otri koliko je zapravo bilo stvarno
moguće da se ide natrag.40
Koliko će te mjere trajati pošto su pcdnete Narodnom predstav-
ništvu, to ovisi о raznim situacijama i u vezi s tim postoje razna
shvaćanja. U jednom slucaju ovisi о tome da li su te mjere podnete
Narodnom predstavništvu još u vrijeme dok traje izndmno stanje,
zatim da li je riječ о mjerama koje su bile poduzete neovisno о za-
konskim ili neovisno о ustavnim odredbama.41 A li tu se odmah po­
stavlja novo pitanje: da li one prestaju u momentu kada prestaje
vanredno stanje zbog kojeg je bio upotrebljen čl. 116 ili i dialje, po­
slije odobrenja od strane Narodnog predstavništva zadržavaju snagu
formalndh zakona. Cini se da prevladava mišljenje da ove mjere
kao zakoni ostaju i dalje na snazi kao i drugi zakoni, sve dok redov-
nim zakonodavnim putem ne budu izmijenjeni.42 Drugi je slučaj ako
su ove mjere podnete na odobrenje pošto je već prestalo izvanredno
stanje. Ovdje se može poći od) toga da su izvanredne mjere bile oprav-
dane samo dok je trajalo iznimno stanje; čim je iznimno stanje pre­
stalo, mjere koje su zbog tog stanja bile poduzete stavljaju se van
snage; one ustavne odredbe koje su bile suspendovane time bi odmah
ponovno stupile na snagu. U tom slučaju odobrenje Narodnog pred-
stavništva značilo bi samo davanje indlemniteta vladi.43 Ako se pri­
hvati gledište da odobrenje od strane Narodnog predstavndštva znači
jednovremeno i stavljanje svih izvanrednih mjera van snage, onda
se nalazimo pred) slijedećim pitanjima: izvanredno stanje bilo je
proglašeno zbog hrvatskog pitanja. Prestankom važnosti Uredbe о
Banovini Hrvatskoj u momentu kada ona bude od Narodnog predi-
stavništva odobrena značilo bi vraćanje na stanje koje je bilo povod
za upotrebu čl. 116. Teoretski, ovo bi se moglo doduše pravdati tako
što bi se kazalo da povod za primjenu čl. 116 nije bilo hrvatsko pi­
tanje kao takvo, već samo hrvatsko pitanje u jednom odredenom mo­
mentu, kada su to nalagali posebnd vanjskopolitički i unutrašnje-
politički razlozi. Medutim, praktički se to pitanje postavljalo drukčije.
Pokušaj likviddranja statusa koji je Hrvatska dobila Uredbom о Ba­
novini Hrvatskoj bio bi nesumnjivo praćen takvom političkom reak-
cijom koja bi stvorila novo izvanredno stanje. U praksd bi to ovisilo о
čitavom nizu faktora i konkretnom odnosu snaga i tendencija.

80 Takvo m išljenje zastupao je d r P. D i g o v i ć (N ovo xistavno stanje,

M jesečnik 1940, 116—117). On kaže da se za državno uredenje nakon Sporazuma
od 26. augusta m ože govoriti da je privrem eno samo u tom smislu što je Bano­
vina Hrvatska početak, prva faza u reorganizaciji države.
40 Ђ . T а с и h, Слободпа сарадња правиика, А р х и в 1940, L V II, 90.
41 Vid. JI. К о с т и ћ , Комептар, 291; upoi’ed. Г. К у ш е ј , П равки
osnov, 20.
42 Vid. P. Л у к и ћ , n. dj., 120; upored. Г. К у ш е ј , П равки основ, 20.
U teoriji inače postoje podijeljena m išljenja о tome da li uredba od nužde
poslije odobrenja od strane parlamenta i dalje zadržava karakter uredbe ( s tim
što je umjesto provizorne dobila definitivnu pravnu snagu) ili se ona time
pretvara u form alni zakon. (I. K r b e k , Sudska kontrola naredbe, 95.)
43 JI. К о с т и ћ , Коментар, 291; JI. К о с т и ћ , П роисходив норме, 451;
upored. G. K u š e j , О naši državni Ustavi, 104.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 205

Ovaj problem razrješava se ako se prethodino utvrdi da li je mo­

gu će da se na osnovu čl. 116 mogu donositi dvije vrste mjera, one koje
treba da budu privremene i one koje treba dia imaju trajni karakter.
Ova mogućnost se općenito priznaje, u jednom slucaj u posredno, a u
drugom izričito. U prvom slučaju riječ je о onim pisdma koji insisti-
raju na vremenskom ograničenju izvanrednih mjera, ali stoje na sta-
novištu dia izvanredne mjere, kad ih Narodno predistavndštvo prihvati
(ako su mu podnesene još u vrijeme dok traje izvanredno stanje)
dobiju snagu formalnih zakona i nakon prestanka izvanrednog stanja
i mijenjaju se samo redovnim zakonodavnim postupkom. Tako je
priznata mogućnost donošenja i trajnih mjera na osnovu čl. 116.44
Drugi pisci bez ograda vide mogućnost dionošenja trajnih mjera45
Vidjeli smo da se na osnovu čl. 116 mogu poduzimati mjere koje
se sukobljavaju sa zakonima i mjere koje se sukobljavaju s ustavnim
odredibama. Sada smo rekli da se mogu donositi i dvije vrste mjera
s obzirom na vrijeme njihova trajanja. S jedne strane, razlikujemo
kratkotrajne, privremene mjere, a, s druge, mjere trajnog karaktera.
Kratkotrajne mjere direktno su vezane za izvanredno stanje i pre-
staju u momentu kadia prestaje i stanje koje ih je izazvalo. Ove mjere
mogu da se kose sa zakonima i sa ustavnim odredbama. Kad prestane
izndmno stanje, prestaje i njihova važnost, te odnosni zakoni i ustavne
odredbe koje su ovim mjerama bile suspendovane automatski stu­
paju na snagu. Ako su ove mjere Narodnom predistavndstvu podnete
u vrijeme dok još traje izvanredno stanje, bilo da je riječ о mjerama
koje se sukobljavaju sa zakonima bilo onima koji se sukobljavaju sa
ustavnim odredibama, one odobrenjem Narodnog predstavništva traju
dok traje i izndmno stanje.40
S druge strane, riječ je о mjerama koje su samo u jednom smislu
vezane za iznimno stanje. One su i prije nastupa iznimnog stanja bile
aktuelne; izvanredno stanje ih je učinilo akutnim; one su donesene
na osnovu člana 116, jer se nije mogao čekati redovni postupak. Ove
mjere su privremene utoliko što nije završen postupak njihova de-
findtivnog donošenja. Ovdje se opet mogu razlikovati one mjere koje
dolaze u sukob sa zakonima i one koje se sukobljavaju sa ustavnim
odredbama. I jedne i druge odredene su da budu trajnog karaktera.
Ako je riječ о prvima, one odobrenjem Narodnog predstavništva po­
staju formalni zakoni i traju sve dotle dok se ne izmijene redlovnim
zakonodavnim postupkom. Druga je stvar kad je riječ о mjerama
koje se kose sa ustavndm odredbama, a imaju trajni karakter. Tada
je riječ о njihovom inkorporiranju u Ustav. Uredba о Banovini Hrvat­
skoj, kao što se vidi, spada upravo u one mjere koje se kose sa ustav-

11 Vid. P. Л у к и ћ , n. dj., 120—121.

Ističući da su sve m jere koje se poduzim aju na osnovu uredbi о iznimnom
stanju privrem ene, K rb ek dodaje da im a dosta prim jera da su se privrem ene
m jere pretvorile u trajne. „Naročito bi se to lako m oglo dogoditi s našim čla-
nom 116, jer ustav od god. 1931. n ije predvidao naredbe od nužde, pa se lako
može čl. 116. upotrijebiti i u tome smislu, te po njemu propisati norme, kojim a
se apriori daje trajno značenje.“ K rb ek zatim piše: „M edutim su tvorci spo­
razuma i uredbe о banovini Hrvatskoj svijesno propisali provizorno stanje
do vremena, kad će nakon punoljetstva kralja državna zajednica dobiti svoj
novi ustav, donesen pravilnom suradnjom čitavog naroda srpskoga, hrvatskoga
i slovenskoga.“ (I. K r b e k , Stvaranje novog ustavnog prava, 5.)
45 P. Л у к и ћ , n. dj., 122; Г. К у ш е ј , П'равни основ, 20; Једна не­
объективна критика правног акта споразума, Дело, бр. 16, 14. И 1940.
40 Р. Л у к и ћ, n. dj., 122, 126.
206 — LJUBO BOBAN

ndm odredbama i imaju trajan karakter.47 Hrvatsko pitanje bilo je

aktuelno i ranije. Normalno je bilo dia se ono rješavalo redovnim
ustavnorevizionim postupkom i stalna je tendencija bila da se tako
i riješi. Zbog vanjskih i unutrašnjih razloga ono je, medutim, postalo
akutno i zahtijevalo da se ubrza proces njegova rješavanja. Iako je
ono rješavano na način koji se primjenjuje u izvanrednim prilikama,
rješenje nije imalo privremend, već trajni karakter.
Pitanje je na koji način Uredba о Banovini Hrvatskoj može
biti inkorporirana u Ustav. Sta zapravo biva s Uredbom u slueaju da
je prihvati Narodno predstavništvo, kao što je to prediviđeno čla-
nom 116? Da li njeno odobravanje istovremeno znači i njeno inkor-
poriranje u Ustavu na mjesto onih odredbi koje je ona stavila van
snage? Odgovor na to pitanje je negativan. Narodino predistavništvo
koje bi bilo sazvano po prestanku izndmnog stanja i kome bi bile
na odobrenje podnete mjere poduzete pozivom na čl. 116 nije nad-
ležno za mijenjanje Ustava. Stoga i ne može da Uredbu о Banovini
Hrvatskoj inkorporira u Ustav. Odobravanje Uredbe о Banovini
Hrvatskoj znači samo davanje indemniteta vladi, što se tiče prošlosti,
i prodiužavanje važnosti Uredbe za buduće. I poslije ovog Uredba
i dalje nije dobila definitivan karakter, ona nije dobila snagu formal-
nog ustavnog propisa. Narodno predstavništvo koje podrazumijeva
čl. 116 ne može da mijenja Ustav, jer je upravo osnovno obilježje
ovog člana da i pored svih mjera koje se na osnovu njega mogu podu-
zimati neovisno о ustavnim odredibama Ustav mora formalno i dalje
ostati na snazi u svim svojim odredibama. Da bi Uredba о Banovini
Hrvatskoj bila i formalno inkorporirana u Ustav, potreban je redo-
van ustanoreviziond. postupak. Treba, naime, imati na umu da su ova-
kve mjere i inače podrazumijevale redovan ustavnorevizioni postu­
pak, ali su izuzetno bile poduzete po skraćenom postupku i njihova
privremenost se i sastoji u tome što treba da budu podvrgnute redov-
nom ustavnorevizionom postupku. Tako bi se, dakle, radilo о dvije
Skupštine. Prva bi imala zadatak da vladi da indemnitet i osnaži
Uredbu dio momenta kada ona redovnim putem bude inkorporirana
u Ustav.48 Ovako stoji stvar s formalnog gledišta, s obzirom na od­
redbe čl. 116 i čl. 115 Ustava. Ne znamo kakvo bi nam rješenje doni-
jela praksa, koja je u cjelini, s obzirom na upotrebu čl. 116 i opseg
ove upotrebe, bila originalna.
R. Lukić vidi mogućnost skraćivanja ovog postupka. On naime
rezonira ovako: Po čl. 115, koji normira redovni ustavnorevizioni po­
stupak, predvidene su dvije etape. U prvoj etapi kruna saopćava Na-
rodnom predstavndštvu svoju odluku о revizdji Ustava, raspušta Skuj>-
štinu i raspisuje izbore za novu, koja treba da rješava о pitanju re-
vizije Ustava. Zadatak je prve etape — saopćavanje odluke о reviziji
Ustava u tome, da se zvanično postavi ustavni problem i narodi о tome
obavijesti, te da se revizija Ustava ograniči na one promjene koje su
u prijedlogu predviđene. Važno je da se ta dva cilja ostvare, a nije
toliko važno na koji će se način to postići. Iz toga Lukić dolazi do
zaključka da se objavljivanje Uredbe о Banovini Hrvatskoj može
uzeti kao završetak ove pa've faze u ustavnorevizdonom postupku. Ako
47 Isto, 122—123, 126; Г. K y m e j , Правни основ, 20.
ia Vid. Ж . П е р и ћ , Југословенска савезна држава, Правна мисао
1940, 12; L. K o s t i ć , Clan 116 i njegova primena, 206; Ђ. T a e и h, С ло-
бодна сарадња правпика, 90; Г. К у ш е ј , Прав m i основ, 20—21; P. Л у к и ћ ,
n. dj., 126-127.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — m a c e k — 207

se to prihvati, onda slijedd da prva Skupština ima pravo da konačno

rješava о ustavnoj promjeni i da, prema tome, Uredbu о Banovini
Hrvatskoj inkorporira u Ustav.49 Tako bismo, dakle, u čl. 116 imali
skraćeni ustavnorevizioni postupak, vanredni postupak za reviziju
Ustava, pored redovnog koji je normiran u čl. 115.50
Konačno, da razmotrimo koje su sve mogućnosti postojale u mo­
mentu kad se izvanredne mjere podnesu na odobrenje Narodnom
predistavništvu. Pri tom bi trebalo razlikovati dia li se usvaja verzija
s dvije ih samo s jednom Skupštinom. Ovdije veću pažnju poklanjamo
prvom slucaju, za koji je, kao što smo rekli, bilo više formalnoprav-
nih razloga nego za drugi slucaj. Naj prij e govorimo о postupku pred
prvom Skupštinom, čiji je, zadatak da se izjasni о mjerama poduze-
tim pozivom na čl. 116. Možemo razlikovati tri slučaja: Narodno pred­
stavnistvo daje suglasnost na te mjere, odbija suglasnost, vanredne
mjere usvaja samo djelomično.
Prvi slučaj je najjednostavniji — kad Narodino predstavnistvo
da suglasnost na mjere poduzete u smislu čl. 116. U pogledu trajanja
ovih mjera ovisi о tome da li je ova suglasnost data u vrijeme dok
još traju izvanredne prilike ili pošto su one prestale. U svakom slu-
čaju, mjere zamišljene kao trajna rješenja dobit će snagu formalnih
zakona i trajati dok se ne izmijene. Sto se Uredbe о Banoviind Hrvat­
skoj tiče, koja nas ovdje najviše interesira, ona bi dobila snagu da
traje do njenog konačnog inkorporiranja u Ustav, do momenta kada
se о njoj bude raspravljalo pred Skupštinom ovlašćenom za ustavno-
revizioni postupak.
Složeniji je slučaj, ne samo formalnopravno već prije svega
stvarnopolitički, ako bi Narodno predstavnistvo odbilo suglasnost na
mjere poduzete po čl. 116. U tom slucaju te mjere bi prestale da važe.
Teoretski i praktično, tu se postavlja više pitanja. Prvo od tih je da И
ovo odbijanje suglasnosti znači da te mjere automatski gube snagu
ili se time vlada obavezuje da ih stavi van snage. Drugo je pitanje
da li ovo odibijanje suglasnosti vrijed'i samo za ubuduće ili i za pro-
šlost. Jasne su praktične posljedice ako bi one gubile snagu za bu-
dućnost. Međutim, postavlja se niz praktičnih pitanja u slucaju da
se stoji na gledištu da ovo odbijanje važi i za prošlost. Kakve bi kon-
zekvence u ovom slucaju trebalo da izvuče vlada, dia li ona treba da
odstupi ili samo da stavi van snage mjere na koje nije dobila sugla­
snost?51 Postavlja se dalje pitanje da li kruna u ovakvom slucaju
može dia koristi svoj povlašćeni položaj i iskoristi ponovljeno nesla­
ganje izmedu domova i koristi se suglasnošću jednog doma? Slobo­
dan Jovanović pretpostavlja suglasnost obaju domova da bi se moglo
smatrati da su izvanredne mjere dobile suglasnost Narodnog pred-
stavmštva i ne predvida mogućnost da kruna koristi ponovljeno ne­
slaganje izmedu domova, pa proizlazi dia takvu mogućnost i ne uzima
u obzir.52
Treći je slučaj kad Narodino predstavnistvo da parcijalnu sugla­
snost na izvanredne mjere. A li ovo davanje parcijalne suglasnosti
treba shvatiti u dva smisla. Prvo, tako što bi se na neke mjere dala
suglasnost, a na druge ne. Treba, dakle, shvatiti dia bi se te mjere
Л у к и h, n. dj., 127—129.
Bu Upored. M. Н и к о л и ћ , n. dj. 6—7.
61 Vid. I. K r b e k , Sudska kontrola naredbe, 96—97; L. Kostićj
Clan 116 Ustava i njegova prim ena, 205.
ва C. Ј о в а н о в и ћ , Члан 116 Устава, 165—166.
208 — LJUBO BOBAN

Narodnom predstavništvu podnijele pojedinačno, a ne kao cjelina.

Tu je moguće da se neke mjere odobre, a za druge da se otkaže sugla­
snost. Druga je, medutim, stvar, ako je riječ о pitanju da li Narodno
predstavništvo može da parcijalno odobri neku pojedinačnu mjeru.
U konkretnom slučaju da li Narodno predstavništvo može samo dje-
lomično da odobri Uredbu о Banovini Hrvatskoj i da li, prema tome,
može da je mijenja. Postoje mišljenja koja takvu mogućnost pred-
vidaju.63 U postupku koji ovd'je razmatramo to se ne čini mogućim
zbog slijediećeg: ova Skupština ndje ovlašćena da Uredbi о Banovini
Hrvatskoj da definitivnu formu, pa je, prema tome, ne može ni mije-
njati. Zadatak je prve Skupštine, kao što smo rekli, samo da Uredbu
osnažd do momenta kada se о njoj bude raspravljalo pred Skupštinom
ovlašćenom za ustavnorevizioni postupak. Ako bismo prvoj Skupštini
priznali pravo da mijenja i nadopunjuje Uredbu, onda bismo joj time
priznali ustavnorevizione kompetencije.
Kadi smo već došli do Skupštine sa ustavnorevizionim kompe-
tencijama, stvar postaje jednostavnija. Pri tom treba razlikovati opet
slučaj da li je ovoj Skupštini podnesena samo Uredba о Banovini
Hrvatskoj i njen zadatak bio da razradi pitanje daljnjeg diržavnog
preuređenja ili bi to preuredenje već prethodno bilo izvršeno i Skup-
štini podneseno na dopunu i izmjene.

2. Položai Banovine Hrvatske

Sporazum od 26. augusta imao je prije svega karakter političkog
akta, bez formaffi^zäkonske snage, bez državnopravne snage. Držav-
nopravna razrada sporazuma sadržana je u Uredbi о Banovini Hrvat­
skoj, koja je, kao što smo vidjeli, objavljena istog dana kada i Spo­
razum. Uredlftam je označen teritorij, nadilgžnost i organi-
zacija Banovine H rvatske. U nizu uredbi koje su donesene u vezi
s Uredbom о Banovini Hrvatskoj ova su pitanja detaljnije reguli-
rana.54 Pravnici iz Hrvatske koji su pisali о problematici Uredbe о
Banovini Hrvatskoj rado su naglašavali da ona ima karakter ustava
Banovine Hrvatske i u tom smislu njenu snagu uporedivali sa sna-
gom Septembarskog ustava.56 U izvjesnom smislu, ukoliko je ona
regulirala organizaciju Banovine Hrvatske, Uredba je i imala ustavni
karakter.60
ва М. Н и к о л и h, n. dj., 5—6.
61 Vid. J. A n d r a s s y , N ovo ustavno uredenje Hrvatske, 228; В л а д и -
с а в љ е в и ћ , Бановина Хрватска ,131; То. Т а с и ћ, Општи поглед на
Уредбу о Бановини Хрватској.
66 Vid. D i g o v i ć , N ovo ustavno stanje, 120; J. A n d r a s s y , N ovo
ustavno uredenje Hrvatske, 229.
00 F. C u l i n o v i ć , Državnopravna historija, 301.
Osvrčući se na Uredbu о Banovini H rvatskoj K rb ek piše: „Ustavno pravo
K ra ljevin e Jugoslavije ima, prema tome, ovog časa dva glavna form alna pravna
vrela: ustav od god. 1931. i uredbu о banovini H rvatskoj od 26. V I I I 1939, koja
je donesena na tem elju samoga toga ustava i po n jegovoj ovlasti.“ „Uredba о
banovini Hrvatskoj ne predstavlja neki detaljni i ustaljeni ustav, proračunan
na dugi niz godina, u kojemu su predviđena tem eljna načela državne organi-
zacije; ona je naprotiv samo jedan od puteva i sredstava, kojim a se ima tek
doći do takvoga definitivnoga uređenja. Slikovno izraženo, uredba о banovini
Hrvatskoj znači samo pomoćnu napravu ili skelu, s koje će se izgraditi zgrada
budućeg državnog uredenja i novoga ustava. N e radi se ovd je о zaključnoj,
već о neobično važnoj, početnoj fazi novoga preuređenja državne zajednice,
u kojoj ima Hrvatska dobiti svoj pravi položaj.“ (K r b e k, Stvaranje novog
ustavnog prava, 5—6.)
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 209

a) Teritorij Banovine Hrvatske U Sporazumu od 26. augu­

sta bio je tačno naznačen teri­
torijalni opseg Banovine Hrvatske i dalje rečeno da će se njen defi-
nitivni teritorijalni opseg odrediti prilikom konačnog preuredemja
države. U Uredbu о Banovini Hrvatskoj ušao je samo onaj diio koji
govori о momentalnom teritorijalnom opsegu. Tačno naznačeni teri­
torij predstavljao je teritorijalni elemenat državnosti Banovine Hrvat­
ske.57 Ovaj teritorij je i dalje bio sastavni dio Kraljevine Jugoslavije
i sačinjavao s njom cjelinu, kao njen integralni dio. Državni teritorij
i dalje je bio jedinstven, kako u odnosu na inostranstvo tako i u unu-
trašnjim odnosima. Državljanstvo je bilo jedinstveno, ali je za da-
vanje državljanstva bila nadležna Banovina Hrvatska , osim slučajeva
davanja državljanstva izuzetnim putem i odiuzimanja državljanstva
(tačka 2 čl. 2 Uredbe о Banovini Hrvatskoj). Postojanje jedinstvenog
trgovinskog područja i činjenica da su željeznice i pošta bile zajed-
ndčke, dokaz je о tome da je teritorij Banovine Hrvatske, i pored
izvjesne izdvojenosti i zasebnosti, ostao kao integralni dio teritorija
Kraljivne Jugoslavije.68

b) Nadležnosti i organizacija Podj ela nadleznosti izmedu

vlasti Banovine Hrvatske centralnih organa i organa Ba­
novine Hrvatske izvediena je
tako što je izvršen prenos poslova sa države na Banovinu Hrvatsku.
P ii tom je upotrebljen metod nabrajanja nadležnosti: sve ono što je
izričito nabrojeno prenosi se u nadležnost Banovine Hrvatske, dok
ostali poslovi ostaju u nad'ležnosti centralne vlasti. ’LUaadiležnost,.Ba-
п о у т е Hrvatske preneseni su poslovi: oolioprivrede. trgovine^indu-
stfije . šuma. rudnika, gj^ evin a, socijalne politike i narodnog zdravlja,
fizičkog vaspTtanija, pravde, prosvjete i unutrašnje uprave. Svi ostali
poslovi koji ovdje nisu nabrojeni ostali su u nadleznosti centralne
vlasti (vanijski poslovi, odbrana,- saobraćal—Qosta, telegraf i telefon,
financije ukoliko su zajedničke). A li od poslova којПзе prenose u
nadležnost Banovine Hrvatske izuzimaju se oni „koji su od osobitog
značaja po opće diržavne interese“ . Ovi se poslovi taksativno nabra-
jaju u 12 tačaka. Medu njima se razlikuju oni u kojima centralna
vlast ima zakonodavnu i uprvnu vlast (čl. 2 stav 3, tačka 1—7
Uredbe)59 i poslovi u kojima centralna vlast ima samo zakonodavne
kompetencije (čl. 2, stav 3, tačka 8—12 Uredbe), pri čemu u nekima
od njih ima nadležnost samo za izdavanje osnovnih načela (čl. 2,
stav 3, tačka 11—12 Uredbe).00
Pitanje kompetencija bilo je razgraničeno već u Sporazumu
Cvetković — Maček i otuda preneseno u Uredbu о Banovini Hrvat­
skoj. Razlika je samo što je u Uredbi još reöeno da „Banovina Hrvat­
ska ostaje nadležna za sve poslove, koji po sada važećim propisima
spadaju u nadiležnost banovina“ , što nije bilo rečeno u Sporazumu, а
isto tako u Uredbu nije prenesena odredba Sporaziuma da će se „de-

67 F. C u l i n o v i ć , Jugoslavija izmedu dva rata, II, 151.

68 Vid. d r S t o j a n B a j i č , Banovina Hrvatska, M isel in delo, 10/1939,
308; rß. Т а с и ћ , Општи поглед na У редбу о Бановипи Хрватској.
68 Vid. Ъ. Т а с и ћ , Садржина уредаба о пренош ењ у надлежпости па
Бановипу Хрватску, Политика, бр. 11354, 11. I 1940.
00 Vid. Ђ. Т а с и ћ , Једпо питање из Уредбе о Баповини Хрватској,
Политика, бр. 11262, 8. X 1939.

14 Sporazum Cvetković — M aček

210 — LJUBO BOBAN

finitivne kompetencije Banovine Hrvatske odrediti prilikom preure-

đenja države“ 61.
Reguliranje financijskog položaja Banovine Hrvatske pričinja-
valo je^eskoce kako zbog komplikovane tehnike oko reguliranja ovog
pitanja tako i zbog različitih gledišta jedne i druge strane. Tako je
ovo pitanje ostalo neriješeno i u Sporazumu je rečeno da „Banovini
Hrvatskoj, da bi mogla uspješno svršavati poslove svoje nadležnosti,
ima se obezbijediti posebna financijska samostalnost“ . U Uredbi se,
pošto je preneseno ono što je već rečeno u Sporazumu, s tim u vezi
kaže da se financijska samostalnost „sastoji u samostalnom pri-
kupljanju odredenih prihoda i izvršenju rashoda predviđenih budže-
tom“ . Detaljno utanačenje ovih pitanja ostavljeno je za kasnije, pa
se s tim u vezi u Uredbi kaže: „K oji će izvori, oblici i vrste prihoda
pripasti u nadležnost Banovine Hrvatske, odredit će se posebnom
uredbom.“ U meduvremenu, financijski položaj Banovine Hrvatske
bio je reguliran tako što je predvideno da se jednovremeno s preno-
som kompetencija u nadležnost Banovine Hrvatske prenesu i odgo-
varajući krediti prediviđeni u budžetu za 1939/40. Predvideno je da
se mogu odrediti i novi krediti ako ovi koji su u budžetu za 1939/40.
bili predvideni ne bi bili dovoljnd. Naknadno je ovo pitanje riješeno
tako što je određena kvota od 29%, prema broju stanovništva. Ovakvo
prelazno stanje trajalo je do 30. marta 1940, kada je donesena Uredba
о financiranju Banovine Hrvatske.
Pri odredivanju prihoda upotrebljen je tzv. teritorijalni princip:
jedan dio prihoda s područja Banovine Hrvatske ostavljen je u njenoj
nadležnosti za pokriće izdataka za autonomne poslove, dok je drugi
dio ostavljen u.nadležnosti državne zajednice za pokriće zajedničkih
izdataka. U nadležnost Banovine bili su ostavljeni svi neposredini po-
rezi, izuzev onih koji se u Uredbi izričito izuzimaju: specijalni do-
prinos za fond narodne odibrane, vojnica, porez na poslovni promet,
patrijaršijski porez kao i službenički porez onih službenika koji na
području Banovine Hrvatske vrše službu koja je ostala u nadležnosti
centralne vlasti. U nadležnosti Banovine Hrvatske ostavljeni su zatim
prihodi od taksa po zakonu о taksama i po zakonu о sudskim taksama,
osim onih taksa koje se plaćaju za poslove koji su ostali u nadležno-
sti države. Prihodi od trošarine na alkoholna pića takoder su ostali u
nadležnosti Banovine Hrvatske. Svi preostali obUci prihoda ostali su
u nadležnosti centralne vlasti. Za sve prihode koji su preneseni u
nadiležnost Banovine Hrvatske ona je imala punu administrativnu i
zakonodavnu autonomiju, tj. mogla je banovinskim zakonima mije-
njati odgovarajuće zakone, a sve prihode koji su joj ostavljeni u nad-
ležnosti sakupljala je preko vlasti tih organa. Ova autonomija ogra-
ničena je time što Uredba normira obavezu da se mora voditi računa
о jednakosti fiskalnog opterećenja na cijelom državnom području i
da se mora poštivati načelo jednakosti trgovinskog područja.02
Banovina Hji’vatska imala je z ^ o r ^ davnu^upravna i i- sudsku
оп^шошци. Zakonodavnu vlast iz njene nadležnosti, prema Spora-
01 О razgraničenju kompetencija vid. J. A n d r a s s y , N ovo ustavno
uređenje Hrvatske, 230—231; J. С т е ф а н о в и ћ , Бановине по Уредби о
Бановини Х р ва тској, Удруж ењ е Војвођана у Београду, Предавања у К у л -
турној секцији, књ. I, Београд 1940, 36. i d , ; S. В a j i č, n. dj., 308—310.
02 О Uredbi о financiranju Banovine Hrvatske vid. Narodne novine, br. 74,
2. IV 1940; d r V a l d e m a r L u n a č e k , Uredba о fin a n cira n ju Banovine
Hrvatske, M jesečnik 1940, 305—311; Jb. С. Д у к а н а ц, Уредба о финанци-
рању Баповине Хрватске од 30. марта. А р х и в 1940, L V II, 320—324.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 211

zumu i Ur еф ^хеЫ Ц о j e dtrvree- кка!j i ^ b o r z a j ednički. Oba faktora

imaju pravff zakonodavne inicijative (kralj ovo ostvaruje preko bana).
Svi zakonski tekstovi koje Izglasa Sabor treba da dobiju sankciju
kralja uz premapotpis bana. Kralj ima pravo saziva i raspuštanja
Sabora, ukazom imenuje i razrješava bana uz premapotpis odnosnog
bana. Osnovna načela za organizaciju Sabora sadiržana su u Spora­
zumu od 26. augusta i Uredbi о Banovini Hrvatskoj. Detaljnije je to
pitanje regulirano u Uredibi о izbomom redu i ustrojstvu Sabora ba­
novine Hrvatske od 14. januara 1940. Prema odredbama ove Uredbe,
Sabor je trebalo da bude organiziran na načelu parlamentarizma, po­
slanici se biraju općim, jednakim i neposrednim, tajnim glasanjem;
pravo glasa imaju samo muškarci s navršene 24 godine; mandatni
period traje tri godine; kralj ima pravo da raspusti Sabor, ali ukaz
о njegovom raspuštanju mora u isto vrijem e da sadtrži naredbu za
nove izbore u roku od) 3 mjeseca i saziv Sabora u roku od 4 mjeseca;
ukaz о raspuštanju Sabora premapotpisuje ban. Po čl. 15 stavu 4
Uredbe о Banovini Hrvatskoj, kralj je ovlašćen da do saziva Sabora
rnože donositi uredibe о predmetima iz nadležnosti Banovine Hrvat­
ske, koje se naknadno podnose Saboru na odobrenje. U vezi s tim u
stavu 5 istog člana ban je ovlašćen da donosi odgovarajuće propise
kojima će se ovakve kraljeve uredbe sprovoditi u život. Ovo je i bila
praksa, pošto Sabor nije ni bio sazvan.
Na podiručju Banovine Hrvatske postojalo je, dakle, dvojako za­
konodavstvo, autonomno banovinsko i centralno. Ovo posljednje bilo
je za one predmete iz domena zajedmičkih poslova, bilo da je riječ
bila о onim poslovima u kojima je centralnoj vlasti bilo rezervirano i
zakonodavstvo i uprava, bilo о onim kod kojih je centralnoj vlasti bilo
rezervirano samo zakonodavstvo ili izdavanje osnovnih načela, dok
je njihovo izvršavanje bilo u nadležnosti banovinskih upravnih
organa. U slučaju spora banovinskog i centralnog zakonodastva tre­
balo je da rješava specijalno predvideni Ustavni sud, koji je trebalo
da bude nadležan za ocjenu ustavnosti zakona i za sporove izmedu
Banovine Hrvatske i centralne državne vlasti.
Pitanje organizacije upravne vlasti normirano je u osnovnim li-
nijama^ ü Sporazumu i u Uredbi о Banovini Hrvatskoj, a zatim de-
taljno u Uredbi о ustrojstvu Banske vlasti od 9. septembra 1939.
Prema ovim odredbama, upravnu vlast iz nadležnosti Banovine Hrvat­
ske vrši kralj preko bana. Vrhovno upravno nadleštvo je Banska
vlast, na čijem se čelu nalazi ban. „Ban stoji na čelu Banske vlasti,
koja je vrhovni organ upravne vlasti Banovine Hrvatske.“ (Uredba о
ustrojstvu Banske vlasti.) On je odgovoran kralju i Saboru i podliježe
krivičnoj i političkoj odgovornosti. Banska vlast ddjeli se na 11 odjela
sa šefovima odjela na čelu koje postavlja ban. Odjeli se dijele na od-
sjeke i pododsjeke. Namjesto ranije Banske uprave Primorske Bano-
vin privremeno je formirana u Splitu Ispostava Banske vlasti pod
čiju ingerenciju su došli i pripojeni srezovi Dubrovnik, Travnik i Foj-
ndca. Na čelu Ispostave nalazio se povjerenik koga postavlja ban.
Upravna vlast Banovine Hrvatske ibila je potpuno nezavisna
prema centralnoj vlasti u poslovima iz nadležnosti Banovine Hrvat­
ske. Ova nezavisnost upravne vlasti vidi se već po položaju koji ima
ban, naročito kada se njegov položaj uporedi s položajem banova
drugih banovina prema Ustavu iz 1931. To se očituje i u položaju
bana prema kralju. Tako on, kao što je rečeno, premapotpisuje ukaz
о svome postavljenju kao i sve pismene akte kralj evske vlasti u pred-
14 *
212 — LJUBO BOBAN

metima iz nadleznosti Banovine Hrvatske i za to snosi odigovornost

(čl. 5 Uredbe о Banovini Hrvatskoj). U stavu 1 čl. 10 Uredbe о Bano­
vini Hrvatskoj kaže se: „Ban rješava konačno u svim pitanjima svoje
nadležnosti i protiv njegovih akata dopuštena su pravna sredstva,
pod zakonskim uslovima, samo na upravne i rediovne sudove.“ To, da­
kle, znači da je on u poslovima iz nadleznosti Banovine Hrvatske imao
položaj vrhovnog organa upravne vlasti. U poslovima iz ove nadle-
žnosti nad banom ne postoji nikakav organ centralne vlasti. Akti bana
i u slučaju kadia su prvostepeni konačni su u upravnom postupku. Ti
akti se, dakle, ne mogu napadati žalbom na viši upravni organ, jer
takav organ iznad bana i ne postoji. Pravni lijek protiv akata bana
postoji samo kod redovnog ili upravnog suda. Za slučaj da predsjed-
nik Mindstarskog savjeta, odnosno od njega ovlašćera organ, smatra
da je aktom bana ili kod drugog organa vlasti Banovine Hrvatske koji
je predmet riješio konačno povrijeden banovinski ili državni zakon
na štetu općih interesa, može podinijeti tužbu Upravnom sudiu u Za-
grebu, koji о tome rješava konačno (stav 2 čl. 11 Uredbe о Banovini
Hrvatskoj). Ako je u pitanju izvršenje poslova u kojima je centralna
vlast nadležna samo za izdavanje zakona, centralna vlast može izda-
vati Banovini Hrvatskoj uputstva za primjenu tih zakona i vršiti nadt-
zor nad njemrn organima. U takvim slučajevima banovinske vlasti
su dužne da uklone nepravilnosti koje su se pojavile u primjeni cen-
tralnog zakonodavstva.
Sudstvo Banovine Hrvatske bilo je potpuno samostalno. Uz re­
dovne sudove postojao je Upravni sud, čiji je zadatak da rješava
upravne sporove iz nadiležnosti Banovine Hrvatske, zatim Računski
sud, čiji je zadatak da vrši nadzor nad finandjskim poslovanjem Ba­
novine Hrvatske. Ni nad jednim od ovih sudova nema vise sudske
instance; osim banovinskih, nema drugih sudova, osim vojnih za vojna
krivicna djela, kao i Državni savjet u Beogradu, ali koji rjesava samo
u upravnim sporovima iz nadležnosti centralne državne vlasti. Tako
je u poglediu sudstva Banovina Hrvatska imala potpuno nezavisan
položaj. Ova nezavisnost sudova bila je, međutim, ograničena inge-
rendjama kralja. Presude i rješenja sudova izriču se i izvršavaju
u ime kralja; kraljevskim ukazima postavljaju se i unapreduju suci
Kasadonog, Apeladonog, Upravnog, Računskog sudia i oknižnih su­
dova, isto kao i dnovnici prve, druge i treće položajne grupe.63

с) Da li je Ministarski savjet U stavu 1 dana 2 Uredbe

mogao mijenjati nadležnosti о Banovini Hrvatskoj izridto
Banovine Hrvatske? su nabrojani poslovi koji se
prenose u njenu nadležnost.
U stavu 2 se kaže: „Svi ostali poslovi ostaju u nadležnosti organa
državnih vlasti na cijeloj državnoj teritoriji.“ Zatim u stavu 3 istog
dana: „Isto tako ostaju u nadležnosti dlržavnih vlasti i poslovi, koji

03 О organizaciji vlasti Banovine Hrvatske pored odgovarajućih uredbi

vid. i J. Andrassy, N ovo ustavno uredenje Hrvatske, 232—238;
J. A n d r a s s y , Sporazum s pravnog gledista: Н и к о л и ћ , n. dj., 9—10;
S. B a j i č , n. dj., 311—313; Ђ. Т а с и ћ , Општи поглед на Уредбу о Бано-
вини Хрватској; Ђ. Т а с и ћ, Судови у слож ения државама. Докле иде
аутономија Бановине Хрватске у погледу су детва, Политика, бр. 11267,
13. X 1939; А. Л а з а р е в и ћ , Уредба о Бановини Хрватској и органи-
зација заједничког судства, Бранич, X X IX , 1/1941.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 213

su od osobitog značaja za opće interese države, kao što su“ i zatim se

ovi poslovi taksativno nabrajaju u 12 tačaka. U stavu 5 član 2 potom
se kaže: „Ministarski savjet može prenositi i druge poslove sa držav-
nih vlasti i ustanova u nadiežnost Banovine Hrvatske.“ Iz ovog je,
dakle, jasno da su se nadležnosti Banovine Hrvatske mogle proširi-
vati, i u tome s formalnog gleddšta nije bilo ndkakvog spora. Drugo je,
međutim, bilo pitanje da li je Ministarski savjet mogao i sužavati
nad'ležnosti Banovine Hrvatske. U tom pogledu postoje dva oprečna
gledišta.
Od strane onih pravnih pisaca koji su branili pozicije Banovine
Hrvatske i iz tekstova nastojali što vise „iscijediti“ zastupalo se gle­
diste da sužavanje nadležnosti Banovine Hrvatske nije moguće. Pred-
stojnik Odjela za pravosude Banovine Hrvatske F. Zilie zastupao je
glediste da su u stavu 3 öl. 2 Uredbe iserpno navedene nadležnosti
organa državne vlasti i da se, prema tome, te nadležnosti ne mogu
proširivati, kao što je to slucaj sa proširivanjem nadležnosti Banovine
Hrvatske, što je izričito predvideno u stavu 5 čl. 2. On dalje smatra da
Uredba о Banovini Hrvatskoj ima karakter ustava, po kome se Ju­
goslavija pretvara u saveznu državu, a u saveznoj državi tačno su na-
vedeni poslovi koji spadaju u nadležnost savezne države i oni koji
idu u nadležnost posebndh jeddnica. Konačno, Zilie smatra da nije
označen ni organ koji bi poslove označavao kao diržavne, dok je, na-
protiv, taj organ (Ministarski savjet) odreden za slucaj prenošenja
novih nadležnosti na Banovinu Hrvatske.64 Zilićevo glediste podržao
je i Digović, koji uz one argumente koje navodi i Zilić jače naglašava
misao da je Uredba о Banovini Hrvatskoj njen ustav, pa se, prema
tome, ne može mijenjati obienim zakonodavnim putem; Ministarski sa­
vjet ne može mijenjati ustavne propise.65
Oni pak pravnici koji su branili pozicije centralne vlasti zastu­
pali su obmuto mišljenje. Tako Tasić smatra da u stavu 3 čl. 2 nisu
potpuno nabrojeni svi poslovi odi opeeg interesa, već samo oni u ko­
jima je postignuta suglasnost, a ostalo je prepušteno Ministarskom
savjetu za naknadno utanačenje. On polazi od toga da ovaj stav sadirži
samo primjere (jer, po njemu, riječi „kao što su“ treba protumačiti
kao navodenje primjera). Prema tome, ako u ovom stavu nisu na-
vedeni svi poslovi od opeeg interesa, već samo primjeri, onda Mini­
starski savjet može da utvrduje i druge primjere, koji ovdje nisu
predviđeni; Ministarski savjet može da povećava broj ovih poslova
od opeeg interesa. Drugim riječima, Ministarski savjet ima pravo ne
samo da povećava nadležnosti Banovine Hrvatske, već i da ih sužava,
povećavanjem broja poslova odi općeg interesa. Tasić dalje osporava
tvrdnje da Uredba о Banovini Hrvatskoj ima karakter ustava, jer je
riječ о privremenom aktu, koji doduše sadrži neke stvari koje sadrži
i ustav. „Taj akt bi se mogao možda nazvati, po svojoj sadržini i zna-
čenju, fragmentom ustava.“ 66
64 F. Z i l i ć , Nadležnost Banovine Hrvatske, Savremenik, X X V III, l/l,
10 - 1 2 .
05 P. D i g o v i ć , N ovo ustavno stanje, 117—120; vid. i H rvatski dnev­
nik, IG. II 1940, i 3. I l l 1940; I. J a k o v l j e v i ć , Rasprave о hrvatskoj auto-
n om iji, Savrem enik, X X V III, 1/11, 321—324.
ee Vid. Ђ. Т а с и ћ , Општи поглед на Уредбу о Баповини Хрватској;
Једно питање из У редбе о Бановини Хрватској; Једио погреш но тумачење
У редбе о Бановини Хрватској (Политика, бр. 11387, 13. II 1940); П оводом мог
чланка „Једно погрегино тумачење Уредбе о Бановипи Хрватској“ . (П оли-
214 “ LJUBO BOBAN

J. Stefanović smatra da ovakva pitanja treba rješavati prema

konkretnom slučaju.67 U novi je vrijeme ovo je pitanje diodimuo i
F. Culinović, koji о tome kaže: „Banovinska nadležnost bila je isklju-
čiva, i centralna državna vlast mogla ju je samo povećavati (st. 5
čl. 2 Uredbe о Banovini Hrvatskoj), ali ne i skučiti.“ 68

3. Državnopravne promjene и vezi sa Sporazumom

od 26. augusta

Kada se govori о državnopravnim promjenama u vezi sa Spo­

razumom od 26. augusta potrebno je imati u vidu dva slučaja: a) slu-
čaj kakav smo imali formiranjem samo Banovine Hrvatske, b) slučaj
da je do kraja bila izvedena organizacija dtržave kako je to predvi­
deno Sporazumom i na način kako je započeto formiranje Banovine
Hrvatske.
a) Naprijed smo izložili nadlležnosti koje je imala Banovina
Hrvatska u zakonodavnom, upravnom i sudskom pogledu. О tome ko­
liko je na osnovu ove autonomije Banska vlast bila suverena i koliko
je Banovina Hrvatska imala tzv. pravo samoorganizacije, postoje ra-
zna mišljenja. Đ. Tasić konstatira da je Banovina Hrvatska, u okviru
koji je bio dat Uredbom, imala pravo samoorganizacije. Po njemu, to
pravo očituje se u tome što su najviši organi Banovine Hrvatske kon-
stituirani nezavisno od' državne vlasti. Ono se očituje i u tome što
ovi organi imaju pravo da, u okviru Uredbe, izvedu uredenje Bano­
vine Hrvatske. I dalje, samo Banovina Hrvatska ima pravo nadzora
nad svojim organima, a sama se nalazi pod nadizorom državne vlasti
samo u utvrdenim granicama.60 J. Andrassy takoder govori о pravu
samoorganizacije Banovine Hrvatske.70 J. Stefanović piše: „Dok je,
kako smo napred videli, ustavna banovina (banovina po Ustavu iz
1931 — Lj. B.) vezana zakonom i u velikom obimu podložna nadzoru
države, uredbena banovina (banovina po Uredbi о Banovini Hrvat­
skoj — Lj. B.) vrši suvereno zakonodavnu funkciju vlasti na svojoj
teritoriji u stvarima svoje nadležnosti načelno isto onako kako to
čini država u stvarima svoje.“ 71 F. Culinović konstatira da je Ba­
novina Hrvatska imala zasebnu organizaciju vlasti, ali smatra da ta
vlast nije bila suverena. Imajući u vidu ingerencije kralja i izvjesno
vrhovničko pravo centralne vlasti nad Banovinom Hrvatskom on
zaključuje: „Iako je dakle Banovina Hrvatska imala svoju organiza­
ciju vlasti, ta vlast nije bila potpuno samostalna, nije bila suverena,
te se stoga ne može kazati da je tu postojao onaj organizacioni ele-
menat d'ržavnosti.“ 72 Smatrajući da je Banovina Hrvatska imala ele-
mente državnosti, ali da ipak nije bila država, on zaključuje: „Može
se medutim kazati: 1) da je Banovina Hrvatska po svojim elcmenti-

тика, бр. 11392, 18. II 1940.) М. В л а д и с а в љ е в и h (n. dj. 134) đ ijeli Та-
sićevo m išljenje da M inistarski savjet može proširivati i sužavati nadležnost'
Banovine Hrvatske.
®7 J. С т е ф а н о в и h, Баповипе по Уредби о Баповипи Хрватској,
40-43.
** F. C u l i n o v i ć , Državnopravna historija, 301.
®e Ђ. T а с и ћ, Општи поглед па У редбу о Баиовипи Хрватској.
70 Ј. A n d r a s s y , N ovo ustavno uredenje Hrvatske, 239.
С т е ф а н о в ић, Бановипе no Уредби о Баповипи Хрватској, 43.
С u 1 i п о V i с, Jugoslavija izmedu dva rata, II, 151.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — OIK

ma đržavnosti bila blizu statusu diržave, ali da ona to ipak nije bila;
2) da je ona po svome djelokrugu imala daleko veću vlast nego li ad-
ministrativno-teritorijalne oblasti unitame države ali da ona ipak
nije imala status ostalih banovina u smislu Ustava od 3. septembra
1931.; — i 3) da je po svome uredenju stajala negdje po srediini izmedu
države i administrativno-teritorijalne oblasti и drzavi.“73
Potpuno je jasno da je Banovina Hrvatska u velikoj mjeri izla-
zila iz okvira u kome su se nalazile banovine po Ustavu iz 1931. S tim
u vezi postavlja se pitanje da li je i u kolikoj meri izvršena revizija
Ustava. Riječ ovdje nije о formalno j reviziji, jer su formalno sve
odredbe Ustava i dalje ostale na snazi. Riječ je о pitanju koliko je
Ustav de facto bio revidiran. Neospomo je dia su stvaranjem Bano­
vine Hrvatske revidirane u osjetnoj mjeri neke osnovne odredibe Sep-
tembarskog ustava. Temeljne misli ovog Ustava bile su državni i na-
cionalnd unitarizam. Stvaranjem Banovine Hrvatske oba ova principa
stvarno su bila narušena.74 To tim vise ako se ima u vidu dia je Bano­
vina Hrvatska bila zamišljena samo kao početak jedne šire državne
reorganizacije, koja je trebalo da se završi donošenjem novog ustava.
j Različito se odigovara na pitanje kakav je bio državnopravni
status Banovine Hrvatske odnosno kakvo je bilo državno uredenje
Jugoslavije poslije Sporazuma od 26. augusta. Prema jednom mišlje-
nju Banovina Hrvatska imala bi status federalne jediinice._J. An-
jdrassy shvaća stanje stvoreno formiranjem Banovine Hrvatske samoy
l-Tao prSlazno i kao početak šireg državnog preuredenja, ali dod&je/
„A li sve ako bi sadašnje stanje bilo s kojega razloga potrajalo duže
vrijeme, mogli bi govoriti о federativnom uredenju.“ 75 Prema druj-
gom mišljenju, formiranjem Banovine Hrvatske samo je otvoren pup
ka složenoj državi. Kako piše M. Vladisavljević, Uredba о Banovini
Hrvatskoj „postavila je prve osnove nove^složeiie ili federalne di-
žave.“ 76 U tom smislu pisao je i Tasić: „Tako je državni razlog zaht«-
vao da se pode novim putem, putem federativnog uredenja, počinjuoi
stvaranjem Banovine Hrvatske.“ On smatra da se ne može zaustaviti
na onome što je učinjeno formiranjem Banovine Hrvatske, već se
na toj osnovi moraju formirati i druge jeddnice, srpska i slovenačka,
a eventualno i četvrta, Bosna i Hercegovina. Ako bi se ostalo samo
kod specijalnog položaja Banovine Hrvatske, onda bi to moglo biti
samo u smislu dualizma, što praktično znači konfederacije, ili da se
ona organizira kao administrativna jeddnica, što bi opet moralo da
ide u pravcu većeg sužavanja njendh kompetencija i jačeg nadzora
centralne vlasti.77 Po Slobodanu Jovanoviću, Sporazimiom od 26. au­
gusta izvršeno je гpribližavan4e3ederalizmu^ O n smatra da, ukoliko
“tJPse ostalo samo kod Banovine Hrvatske, Jugoslavija ne bi bila
uredena ni kao konfederacija ni kao federacija, već bi i dalje ostala
unitarna država, „ali Hrvateka bi u njoj imala položaj jedne izdvo-
jene oblasti s naročitim pravima (korpus separatum).“ 78 F. Culinović
konstatira da je „teško svrstati državnopravni položaj Banovine Hr-

78 F. C u l i n o v i ć , Državnopravna historija, 301—302.

T* F. C u l i n o v i ć , Državnopravna historija, 298; Jugoslavija izmedu dva
rata, II, 152.
78 J. A n d r a s s y , N ovo ustavno uredenje Hrvatske, 238; vid. D. R a-
š к о v i e , Im p e riu m Banovine Hrvatske, Pravosude, 1—2/1941, 22.
70 M. В л а д и с а в љ е в и ћ , n. dj., 131.
77 Ђ . Т а с и ћ , Споразум и федерација, Политика, бр. 11427, 24. I l l 1940.
78 С. Ј о в а н о в и ћ , Уставно питање, Српски глас, бр. 24, 25. IV 1940.
2 1 ß — LJUBO BOBAN

vatske u okvir uobičajenih pravno-teoretskih shema. Ona je imala ka-

rakteristike autonomne oblasti, ali sa specifičnim obilježjem, koja
bi se vjerojatno dalje izrazitije razvila, da to nije spriječila april-
ska agresija Osovine.“ 70 Na drugom mjestu on piše da je Uredba о
Banovini Hrvatske narušila dotadašnji centralist!čki sistem i nastav-
lja: „Ured'ba je u nj unijela elemente, koji su dosta bliski složenoj
državi. No kako Banovina Hrvatska nije imala svoje državnosti, to
KraTjevina Jugoslavija nije ni bila (od) ove Uredbe) složena država.
Ona je i dalje ostala unitama država, ali sa specifičnim svojim unu-
trašnjim uređenjem Iz toga on zakljucuje: „1) da se ne može
reći za Kraljevinu Jugoslaviju od osnutka Banovine Hrvatske, da jcj
bila centralističa država и punom smislu riječi, ali i 2) da ona nijej
bila niti složena država, nego — 3) da je to bilo — izvjesno državno
ustrojstvo na prijelazu izmedu ceritralizma i slozene države.“ 80 J'
Nesumnjivo da se ne može govoriti о složenoj državi nakon for-
miranja Banovine Hrvatske. A li nam se čini da razlog za to ne treba
tražiti prije svega u tome što Banovina Hrvatska „nije imala svoje
državnotsti“ . Ako bismo kao kriterij uzeli samo obim kompetencija
koje je imala Banovina Hrvatska, onda nam se čini da bi se u tom
slučaju moglo govoriti о jednoj formi federativnog uredenja. Sma-
tramo da pri donošenju odredenijeg zaključka na pitanje da li je Ju­
goslavija poslije formiranja Banovine Hrvatske bilarederaxdjaTkao
primamo treba uzeti čfnjemett-xla~Ttz Banovinu Hrvatsku nije bila
formirana ni jedna druga jedinica koja bi imala isti ili sličan status.
Ako federaciju shvatamo kao složenu diržavu, onda su uz Banovinu
Hrvatsku, da bi se moglo govoriti о federaciji, morale biti i druge
jedinice (a najmanje još jedna), koje bi imale iste ili slične kompe-
tencije, a zatim da budu povezane poslovima od zajedničkog interesa.
U ovom slučaju imali smo, s jedne strane, Banovinu Hrvatsku, a,
s druge, ostali dio države koji nije imao status kao i Banovina Hr­
vatska. Organi zakonodavne i upravne vlasti koji su bili zajednički u
isto vrijem e su bili i organi za ono dlržavno područje koje je bilo izvan
Banovine Hrvatske.
Zapravo i ne vidimo mnogo razloga za raspravu oko utvrdivanja
điržavnopravnog položaja Banovine Hrvatske, odnosno karaktera dr-
žavnog uredenja Jugoslavije poslije formiranja Banovine Hrvatske,
jer ovakvo stanje nije ni bilo zamišljeno kao definitivno i trajno
rješenje. Ovdje je samo bila riječ о jednoj etapi procesa koji nije
doveden do kraja; ni sama Banovina Hrvatska nije do kraja bila
konstituirana. Ovdje je, dakle, bila riječ о provizoriju u dvostrukom
smislu: što je, prvo, sve to trebalo da dobije potvrdlu od Narodnog
predstavnistva i, drugo, što je trebalo da se nastavi s reorganizacijom
države koja je trebalo da završi donošenjem novog ustava; Druga je
stvar što je ovaj proces bio usporen, odnosno prekinut. Drukčije, me-
dutim, stoji stvar ukoliko bi se sve to bilo zaustavilo na formiranju
Banovine Hrvatske i to smatralo definitivnim rješenjem.

78 F. С u 1 i n о V i ć, Jugoslavija izmedu dva rata, II, 152. U spomenulom

radu V ladisavljević, im ajući u vidu da organizacija Banovine Hrvatske nije
izvedena do kraja, piše (str. 134) da bi „bilo preuranjeno govoriti kakav je u
suštini državnopravni položaj Banovine Hrvatske. Ipak iz navedenih odredaba
о organizaciji vlasti u Banovini i njihovoj nadležnosti, daje se zaključiti da se
Banovina želi form irati kao jedna federalna jedinica, kao državica u saveznoj
državi.“
80 F. С u 1 i n о V i ć, Državnopravna historija, 302—303.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACE«! 217

, l » Za slučaj da je došlo do preuređenja države u cjelini u duhu

koji je započet formiranjem Banovine Hrvatske, odnosno kao što je
to bilo predtviđeno Sporazumom od 26. augusta, i uz pretpostavku da
se u osnovi nije išlo preko granica ovog Sporazuma, prevladava mi-
šljenje da se išlo u pravcu federacije, ali se radilo о specifičnom
slucaju federalizma, monarhijskog. ( Tasić о tome piše: „Pored za-
jedničkih funkcija, već sada je ovom Uredbom utvrden Kralj kao
faktor jedinstva. Kralj je ne samo Kralj Jugoslavija (zajednički) već
i Kralj Banovine Hrvatske, kao što će biti, kada se izvede potpuna
reorganizacija države, i Kralj ostalih banovina (najverovatnije srpske
i slovenaöke). Ovo je jedinstven slučaj u istoriji i teoretičari će imati
jednu interesantnu dliskusiju о tome je li ovo federacija ili nije. Me­
dutim u toj diskusiji nipošto ne sme da se zaboravi jedna vrlo važna
činjenica, da se sporazumom predvida da se u Ustav unese odredba
po kojoj se nadležnosti Banovine Hrvatske ne mogu ovoj oduzeti ili
smanjiti bez njenog pristanka.81 Ako postojanje jednog Kralja našoj
državnoj zajedndci umanjuje federalni karakter, ova odredba budu-
ćeg ustava povećava ga, jer nigde državice u modernim saveznim
državama nemaju takve garantije. I jedno drugo izjednačava.“ 82 U po-
gledu budućeg uredenja koje bi bilo izvedeno po uzoru na Banovinu
Hrvatsku J. Stefanović zaključuje: „Prema to me je jasno, da ko-
načno izvršenje Uredbe znači osnivanje savezne države, i to — s obzi­
rom na siroku autonomnu vlast njezinih delova — države posebnog
tipa, koja u celini ne postoji u nauci i teoriji.“ 83

81 U Sporazumu se о tom e kaže: „Opseg nadležnosti i položaj Banovine

Hrvatske bit će zagarantirani i naročitom ustavnom odredbom, koja se neće
moći m ijenjati bez pristanka ove Banovine.“
82 Ђ. Тасић, Општи поглед на У редбу о Бановипн Хрватској.
М. Konstantinović, koji je također učestvovao u izradi akata u vezi sa Spo­
razumom, izja vio je nekoliko dana nakon zaključenja Sporazuma: „Ipak, Ju­
goslavija neće biti složena država u smislu postojećih federacija, nego jedna
državna posebna form acija. Zakoni koje će donositi banovinski parlamenti va-
žiće samo ako ih odobri K ralj, kako je to predvideno Uredbom о Banovini
Hrvatskoj.“ (Политика, бр. 11224, 31. V I I I 1939.)
83 J. С т е ф а н о в и ћ , Бановине по Уредби о Баповини Хрватској, 50.
 V I I I Glava

STAV PO LITlC K IH STR A N A K A PREMA SPORAZUMU

OD 26. AUGUSTA

1. Stav građanskih političkih grupa i stranaka

a) Demokratska stranka

U okviru Demokratske stranke ispoljavala su se mišljenja о po-

trebi revizije Vidovdanskog ustava, ali ove tendencije nisu izlazile iz
okvira undtarističkog uredenja; revizija Vidovdanskog ustava trebalo
je samo da unutar unitarističkog uredenja obezbijedi odredenu sa-
moupravnu organizaciju. Nakon 6. januara demokrati su medu poli-
tičkim strankama u Srbiji najviše i najjasnije evoluirali u svojim
shvaćanjima о državnom uredenju. U programatskom pismu Lj. Da-
vidovića iz januara 1933. načelno je usvojena koncepcija složene dr-
žave. U tom pogledu iznesena su samo uopćena gledišta, bez kon-
kretiziranja osnovnih pitanja koja su se u vezi s ovim nametala. Na-
mjemo se izbjegavalo da se ta shvaćanja označe i određenim držav-
nopravnim terminom. Sudeći po načelnim gledištima koja su bila
iznesena u Davidtovićevom pismu, demokrati su bili za takvo rješenje
koje prelazi okvir unitarizma, ali isto tako ograničava i federalistički
okvir. U Davidovićevu pismu isključuje se trijalističko rješenje, za-
snovano isključivo na nacionalnoj osnovi, i kao ublažavanje razgra-
ničenja na nacionalnoj osnovi predlaže se formiranje četvrte, prelazne
jedinice, Bosne i Hercegovine.1 Osnovna gleddšta koja su bila zauzeta
u januarskom pismu ponovljena su i u rezoluciji Izvršenog odbora
Demokratske stranke, početkom 1937.2
Nakon Stojaddnovićeva pada i u toku pregovora Cvetković-Maček
demokrati su, u okviru poznatog stava Udiružene opozicije, bili protiv
procedure koju je od prvog momenta tražio Maček, tj. da se naj prije
utvrde granice i kompetencije Banovine Hrvatske. Njihovo je gledi-
šte bilo da se о tome mora raspravljati naknadno i kompleksno.
Vidjeli smo da stranke Udružene opozicije nisu iznosile svoja gledd-
šta о osnovndm pitanjima, ni zasebno ni u okviru Mačekovih nasto­
janja da se UO odredeno izjasni о njegovim zahtjevima. Iz referata
Grola na sjedmici Izvršnog odbora Demokratske stranke, u junu 1939,
u vrijeme kadia su već bili poznati osnovni principi i konture spora­
zuma između Mačeka i Cvetkovića, može se u osnovnim lindjama
vidjeti kakvo je bilo gledište demokrata na principe i proceduru rje-
šavanja hrvatskog pitanja. Osnovne misli ovog referata su slijedeće:
1 Vid. L j . В o b an , Zagrebačke punktacije, 347—348; D ržanje srbijanskih
opozicionih stranaka povodom Zagrebačkih punktacija, 19—22.
3 T. S t о j k o v , О stvaranju Bloka narodnog sporazuma, 271—272.
 sporazum cvE T K o vic — m a Ceic — 219

potrebno je da ее najprije utvrdti. redoslijed koji treba da se primje-

njuje pri rješavanju hrvatskog pitanja. Prvo što se pri tom kao lo-
gično postavlja jeste da se utvrde osnovni principi i karakter držav-
ne zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca, da se najprije postigne „jedno
osnovno saglasno shvatanje о karakteru zajednice, о tome zaš'to smo
zajedno i zašto hoćemo da ostanemo zajedno.“ U vezi s tim Grol kon­
statira da su Srbi, Hrvati i Slovenci tri narodna individiualiteta for-
mirana ,,u osobitim uslovima života kultumog i političkog.“ Ali, po­
red osjeeanja potrebe dia ,,u tom duhu organdzuje svako svoj narodni
život, Srbi, Hrvati i Slovenci shvataju današnju zajednicu и grani-
cama Jugoslavije kao prirodno odredenu njihovim životnim uslovi­
m a „etnički, geografski i politicki Jugoslavija se pokazuje kao jedna
organska celina.li
Pošto se utvrdi suglasnost u tim osnovnim načelima, utvrduje
se zatim što je u budućoj organdzaciji državnog i narodnog života
zajedničko. Iz načela о karakteru državne zajednice izvlače se mje-
rila, kriteriji za konkretnu organizaciju te državne zajednice. U vezi
s tim Grol iznosi i globalnu podjelu kompetencija, razgraničenje po-
sebnih i zajednickih poslova, ondh koji se prenose u nadležnost po-
jedinih jedinica i ondh koji ostaju u nadležnosti državne zajednice.
U zajedmičke poslove on jeoznačio: krunu, parlament, vojsku, vanj-
ske poslove, opću državnu bezbjednost, saobraćaj (željeznica i pošte),
carine, novae, zakonodavstvo u pravosudu, financije za resore koji
ostaju zajednički, dok se u nadležnost pojedinih jedinica prenosi „sva
dnevna realna sadržina života — kultuma, tehnička, privredma, soci-
jalna, javna bezbednost, i sve to sa organizacijom odredenom vlasti-
tom okvirnom zakonodavnom vlašću.“ Isto tako bi se u posebnu nad-
ležnost prenio i ndz poslova iz okvira zajedničkih poslova (tako pravo-
sude, organizacija sudstva), kao što bi se osigurala i koordinacija u
nekim poslovima koji bi bili preneseni u nadležnost pojedinih jedini­
ca, kao što je slučaj s privredom, u kojoj se ne može zamisliti ni unu-
trašnja ni vanjska raspodijela dobara bez zajedničke ekonomske po­
litike.
Treće pitanje u ovom nizu, pitanje teritorijalnog razgraničenja,
dolazi tek nakon suglasnosti о dvama prethodnim pitanjima, i ono je,
po mišljenju Grola, ako se primijend ovaj postupak, „prostije i la-
kse“ , dok je u proceduri koju su primijenili Maček i Cvetković popri-
milo prioritetno znacenje. „Očuva li se uverenje о nedeljvosti sud-
bine i dobije li ono potrvdu u shvatanju diržavne zajednice kao
organske celine, na visini svih zadataka jedne savremene države u
položaju u kakvom smo mi, teritorijalno rasporedivanje oblasti ne će
praviti pitanje“ , zaključuje Grol. Iznoseći načela za teritorijalno raz-
graničenje on kaže: „Teritorija sa homogenim ili brojno prevladnim
naseljem, kao i ono tesno saživljenje geografskim, saobraćajnim, kul-
turnim, ekonomskim pogodnostima života, samo se nameće svome
centru. Ostaće uvek nečeg jasno neizraženog, gdie se samo objektiv-
nim odmeravanjem ovih životnih uslova može reći gde što prirodmje
ide. A li tu je ondia polje za raspru, i ne će ni jedna ni druga strana
zapeti na pitanju srezova ako su saglasne u pitanju zemlje.“3

8 Izvod iz referata M. G rola na sednici Izvršnog odbora Demokratske

stranke о pitanju sporazuma, šapirografirano, m ikrofilm u Institutu društvenih
nauka; vid. G rolove članke u N o v o j rije či, br. 134, 6. V II 1939. i br. 136,
20. V I I 1939.
 220 “ LJUBO BOBAN

Poslije sjednice užeg Glavnog odbora Demokratske stranke, odr-

žane 28—29. augusta, izdato je saopćenje u kome je iznesen stav de­
mokrata prema Sporazumu od) 26 augusta. Napominjući da demo­
krati nisu „ni neposiedtno ni posredno bili upućeni u stvar“ , u saop-
ćenju se s tim u vezi kaže da „nije moglo biti ni reči о iscrpnom ra-
zmatranju i prosuđivanju dalekosežnih državnopravndh odluka toga
akta.“ U saopćenju se ne ulazi u kritiku samih odtredaba Sporazuma,
već je prije svega iznesena kritika načina na koji je on bio zaklju-
čen i načina na koji se pristupilo rješavanju hrvatskog pitanja. U pr­
vom redu se konstatira dia je Sporazum od 26. augusta protivan duhu
Sporazuma opozicije iz 1937, koji je rješavanje hrvatskog pitanja
predvidao u okviru općeg preuređenja države, „jednovremeno i ne-
razdvojno.“ S tim u vezi se Sporazumu od 26. augusta upućuju diva
\ prigovora: prvo, da je on hrvatsko pitanje izdvojio iz kompleksa op-
ćeg preuredenja, pa ni tako izdvojeno nije ga riješio u potpunosti,
već je pitanje kompetencija i teritorija i dalje ostalo otvoreno i, drugo,
ostalo je otvoreno pitanje uređenja drugih ddjelova države, kao i us-
kladivanje odnosa cjeline i ddjelova. A li pored ovih prigovora demo­
krati su Sporazum primili, kako se u saopćenju kaže, kao „svršen
ein“ , s obzirom na njegovu motivaciju da se želi obezbijediti učešće
Hrvata u dtržavnom životu, u momentu ozbiljne evropske krize. „Iz-
nad svih gledanja na metode i rezultate s kojima je taj akt izveden,“
kaže se u saopcenju demokrata, „mora ostati briga da se on takav
kakav je ne kompromituje načinom izvodenja samog tog posebnog
akta, što bi posledicama otežalo rešavanje ukupnog državnog pita­
nja.“ Da bi se moglo obezbijeddti pravilno izvodenije i tog ograničenog
Sporazuma, „prvi je uslov Slobodan izbor jednog istinskog narodnog
predstavnistva“ . Na kraju saopćenja se kaže da će demokrati ostati
„do kraja objektivni u prosuđivanju činjenica, svesni teškoća pro­
blema i opšte situacije u svetu.“ 4
Na ovo saopćenje demokrata odigovorio je Hrvatski dnevnik, koji
konstatira da je „kritika demokratske stranke miraa, premda nije u
svemu točna.“ List se slaže s primjedbama da bi bilo bolje da je ri-
ješen cijeli kompleks diržavnog preuredenja i da su granice i kompe-
tencije Banovine Hrvatske definitivno riješene. „АИ bi demokrati
isto tako morali priznati,“ nastavlja Hrvatski dnevnik, „da je bolje
išta nego ništa, da je bolje početi s rješavanjem problema nego zadr-
žavati neodrživo stanje.“ List se također slaže s rezervama Demo­
kratske stranke prema načinu na koji je Sporazum zaključen, ali do-
daje da bi ona „ipak morala priznati, da u sadašnjem času nije bilo
druge tehničke moguenosti.“ Hrvatski dnevnik odbija tvrdenje demo­
krata dia je Sporazum od 26. augusta suprotan duhu Sporazuma opozi­
cije od 8. oktobra 1937, koji je također predvidao stvaranje „novog
ustavnog stanja prije konstituante.“ On nije protivan duhu tog Spo­
razuma, kaže se dalje, već i zbog toga što i Sporazum od 26. augusta
predviđa zavođenje političkih sloboda. „Tim je sporazumom učinjen
znatan korak к rješavanju hrvatskog pitanja, ali je istodobno učinjen
znatan korak demokratizaciji javnog života.“ 5 List dalje izražava
mišljenje da Demokratska stranka ne bi „mogla izndjeti bilo kakav

4 Политика, бр. 11223, 30. V I I I 1939, saopćenje užeg G lavnog odbora De­
mokratske stranke; vid. Д ем ократ о дапагињем стању у земљи, 3.
0 K asnije ćemo vid jeti koliko je ovo tvrđen je H rvatskog dnevnika
bilo tačno.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 221

prigovor opsegu i kompetenciji banovine Hrvatske, jer znadfe i sama,

da se Hrvati ni u kojem slucaju ne bi s manjim zadovoljili. Oni uo-
stalom — što treba lojalno priznati — toga prigovora ni ne iznose, nego
prima jući taj sporazum i uredbu о banovini Hrvatskoj kao gotov čin
žele nastaviti svoj rad u slobodii, koja im ne de biti usraćena.“ Stoga
rezoluciju demokrata, piše dalje Hrvatski dnevnik, „shvaćamo više
kao izraz želje, da se sva pitanja konačno uredie nego kao prigovara-
nje jednom pozitivnom rezultatu.“ List na kraju piše da je demokra-
tima svakako teško što u posljednjoj fazi pregovora nisu bili obavješta-
vani, „ali dirukčije nije ni moglo biti, kad su se sami iskopcali“ , odigo-
vara Hrvatski dnevnik, napominjući da su demokrati u početku pre­
govora bili pozvani na suradnju, „ali nisu htjeli dati dru Mačku niti
ograničenu, točno specificiranu punomoć za pregovore.“ 0
Prva kritika sporazuma odi strane demokrata bila je, kao što je
rečeno, umjerena. Mogao se dobiti utisak da demokrati neće činiti ni-
kakve smetnje niti istupati protiv Sporazuma na nekoj široj osnovi.
Uskoro je, medutim, ovakav stav diemokrata bio izmijenjen. Ovo je
bilo uslovljeno s više razloga. Demokrati u početku nisu ni željeli da
se istrčavaju u osudi Sporazuma, dok se ne vidi na kakav će prijem
on naići. Oni su računali s tim da će se sam Sporazum u toku izvodenja
kompromitirati i da ее to dati povoljnije mogućnosti za njegovu kri-
tiku. Očekujući izbore demokrati su željeli da formuliraju svoj pro­
gram i parole za izbornu kampanju. U vodstvu stranke prevladalo je
ono mišljenje koje se zalagalo za osudu Sporazuma. Sve je ovo dovelo
do toga da su demokrati napustili svoj prvobitni stav umjerene kri-
tike i prešli u otvoreni napad na Sporazum, dajući svemu tome ka-
rakter jedne široke kampanje. Ovo je došlo do izražaja i u saopće-
nju nakon sjednice Glavnog odbora 15—16. oktobra, ne toliko po argu-
mentima, koji su se i ranije iznosili, koliko po tonu u kome je ovo
saopćenje bilo sastavljeno. Izražavajući svoje rezerve prema Spora­
zumu demokrati su u saopćenju od 29. augusta naglašavali da se nje­
gove negativne strane mogu još više pogoršati načinom njegova izvo­
denja. Zaoštravanje stava prema Sporazumu, što je uslijedilo nakon
toga, demokrati su i objašnjavali time što se to njihovo predvidanje
navodno obistinilo. Dok se po saopćenju od 29. augusta dobijao utisak
da će demokrati zadu*žati stav umjerene i korektne kritike, u saop-
ćenju od 16. oktobra rečeno je dia „demokrati, koji su na vreme uočili
ceo taj niz rdavih i zlonamerndh radnji, moraju dianas istupiti protiv
njih s najveoom odlučnošću. Zalažući se za pravo naroda da u ovim
ozbiljnim danima rukuje svojom sud'binom, oni se zalažu za zaustav-
ljanje današnjeg kobnog razvoja stvari.“ 7
saopćenju od 16. oktobra, u brošuri Demokrati о današnjem
stanju и zemlji, u kojoj su se razrađivali stavovi izneseni u saopće-
njima od 29. augusta i 16. oktobra, kao i u govorima predstavnika
Demokratske stranke naj vise su se naglašavala tri osnovna prigovora
Sporazumu: 1) Najnegativnija strana Sporazuma je u tome što je po-
krenuo teritorijalno pitanje prije nego što su utvrdena osnovna gle-
ddšta na uređenje države kao cjeline; izvršeno je izdvajanje jednog
diij ela teritorij a prije nego što je postignuta suglasnost о općern si­
stemu državnog uredenja, prije nego što je utvrđen međusobni odinos

* H rvatski dnevnik, br. 1197, 31. V I I I 1939.

7 Политика, бр. 11272, 18. X 1939, zaključci užeg G lavnog odbora Demo­
kratske stranke.
222 — LJUBO b o b a n

pojedinih jedinica i njihov odnos prema cjelini.8 2) Uz nedzvjesnost

u koju je dovediena cjelina, u neizvjesnost je dovedena i Srbija. Ostalo
je otvoreno pitanje kako će se državnopravno urediti Srbija, koja je
poslije Sporazuma ostala bez određenog dtržavnopravnog statuta.0
3) Pored neizvjesnosti u državnopravnom pogledu položaj Srbije ote-
žan je i time što je ona u ovom prelaznom razdoblju data u eksploata-
ciju samo jednoj partiji, Jugoslavenskoj radiikalnoj zajednici, partiji
bez pristalica, koja ne predstavlja srpski narod. Razvoj poslije 26. au­
gusta pokazuje tendenciju sve jačeg učvršćivanja vlasti ove stranke.
Na taj način se produžava režim od 6. januara. Tako se Srbija, u od-
nosu na druge dijelove države, nalazi u dvostruko nepovoljnom po-
ložaju, objašnjavali su demokrati. S jedne strane, u neizvjesnom dr-
žavnopravnom položaju, a, s druge, u neizvjesnosti u pogledu politič-
kih sloboda. Dok na teritorije Slovenije i Hrvatske vlada narod preko
svojih predstavnika, objašnjavali su demokrati, u Srbiji nije takav
slučaj, jer vlast u rukama drži JRZ, koja ne predstavlja narod.'"
Povodiom saopćenja Glavnog odbora Demokratske stranke od
16. oktobra u štampi je odgovorio D. Cvetković, pobijajući tvrdinje
koje su iznosili demokrati. On im je prebacivao neobjektivnost u ocje-
njivanju Sporazuma i zbog želje da pokrenu srpsko pitanje, s obraz-
loženjem da je Banovina Hrvatska umanjila prava i ugrozila intere&e
Srba i Srbije. On je demokratima prebacivao da takav stav prema
Sporazumu ne zauzimaju iz načelnih razloga, već zbog toga što nisu
uspjeli da ostvare svoje stranačke ambicije za dolazak na vlast. Cvet­
kovic je objašnjavao da su u početku pregovora demokrati bili po-
zvani na suradnju, ali su oni to odbili, tražeći da se najprije obrazuje
koncentraciona vlada, čime su htjeli najprije da osiguraju vlast.11
Na ovu Cvetkovićevu izjavu odigovorio je Davidović. On je osporavao
Cvetkovićeve tvrdnje da su demokrati tražili takvu vladavinsku kom-
binaciju koja bi im osigurala vlast, tvrdeći da demokrati nisu kao
prethodni uslov tražili obrazovanje koncentracione vlade, vec su tra-
žili da se о hrvatskom pitanju raspravlja na forumu na kome bi uče-

8 „Jer u čitavoj našoj isloriji, iz dana u kojim a su u maloj Srbiji seljaci

kao ustavotvorci pravili reforme, nema ništa ravno proizvoljnom i lakomisle-
nom načinu na koji je akt sporazuma C vetkovic—M aček sklopljen s nogu, na-
dohvat, na parče i od oka, bez jasno postavljene osnove о državnoj celini
i odnosu sastavnih jedinica prema državnoj celini.“ (Д ем ократ о данашњем
стању у земљи, 3.) „ A li to nezgrapno rešavanje narodnog i državnog problema
preseklo je razvoj širih shvatanja о zajednici kao prirodnoj celini i о potrebi
da se ta zajednica izgradi skladnim izm irenjem interesa sastavnih jedinica i ce-
line, kako bi se celina osposobiia za svoju državnu ulogu u današnjim prilikama
u svetu.“ (Isto, 8.)
“ „Citava ta preostala teritorija danas je jedina ostavljena bez državno-
pravnog poretka i bez imena i bez obeležja nacionalnog, u vremenu u kome se
sve drugo u zem lji organizuje i grupiše oko svojih centara s am bicijom nacio-
nalnom.“ Srpski se narod nalazi u velikoj neizvjesnosti. „U kojom će granicama
ostati, s kolikom skupnom snagom organizovati svoj kulturni život, i pod ka-
kvim pogodbama svoj privredni život?“ (Д ем ократ о данашњем стању у зе-
мљи, 10.) „D a teške sumnje i zla osećanja ne zahvate duboko u dušu naroda,
da ne rastroje naše društvo i ne poseju zabune danas tako opasne, poslednji je
čas da se u zem lji uspostavi određen državnopravni poredak, u kome će se u
jednom smirenom, razumno uravnoteženom odnosu jedinica i celine i uznemi-
reni srpski narod videti na svome rnestu [ . . . ] “ (K ao nap. 7.)
10 Vid. kao nap. 7; Дем ократ о дапагињем стању у земљи, 4, 7—10; П о­
литика, бр 11272, 18. X 1939, izjava Grola u vezi sa zaključcim a užeg Glavnog
odbora od 16. X 1939.
11 Политика, бр. 11273, 19. X 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — м а Се к — 223

stvovali predstavnici svih stranaka, pod predsjedništvom kneza Pa­

vla.12 A kako taj prijedllog nije primljen, stranke UO nisu mogle
diati pristanak na posao koji je trebalo dia se izvede bez njihova uče-
šća.13 U ovu polemiku između Cvetkovića i demokrata umiješao se
i Hrvatski dnevnik. Odgovarajuä. na saopćenja demokrata i radi-
kala list je pisao da je Maček bio u situaciji da bira izmedu Uredbe
о Banovini Hrvatskoj i „sterilnog konferisanja“ sa strankama UO.
Hrvatski dnevnik je same demokrate okrivljavao zbog toga što nisu
uzeli uoešća u sporazumu, ističući da su stranke UO svojim držanjem
dokazale da im nije bilo do sporazuma, već do vlasti. List piše da će
pažnja vodstva HSS biti koncentrirana prije svega na prenos kompe­
tencija na Banovinu Hrvatsku, a tek potom će HSS u veooj mjeri
moći dia se zalaže za demokratizaciju političkog života. Stoga bi, kaže
se dalje, trebalo da srbijanske opozicione stranke pomažu Mačeka
u poslu oko organiziranja Banovine Hrvatske, da bi zatim od njega
mogle dobiti podršku u demokratizaciji političkog života. Osvrćući se
na polemiku izmedu Cvetkovića i demokrata list piše da njom Hrvati
nisu diirektno tangirani, već se ona tiče Cvetkovića i demokrata.11
Kao što smo vidjeli, demokrati su u saopćenju od 29. augusta
stali na stanovište da je, radi pravilnog izvodenja Sporazuma, po­
trebno što prije raspisivanje izbora za Skupštinu. U saopćenju odi
16. oktobra ovo se gledište vise ne zastupa. U izjavi novinarima po-
četkom decembra Grol je zastupao mišljenje, povodom glasova о pred-
stojećim izborima, da je kao prethodni uslov za raspisivanje izbora
potrebno obrazovanje treće, srpske jedinice. „Ponavljam da se bez
toga ne može ići na izbore“ , izjavio je on.16 Demokrati su na taj mein
insistirali na onoj proceduri koju su dotada kritikovali. U osvrtu na
Grolovu izjavu Hrvatski dnevnik je izražavao čudenje što demoki’ati
zaziru od izbornih kuglica, jer je inaöe normalno, pisao je ovaj list,
da svaka opozicija traži što prije održavanje izbora.16 Odgovarajući
Hrvatskom dnevniku Grol je ponovio da „iza ostvarenja banovine
Hrvatske i banovine Slovenije, Srbi ne mogu ići na izbore sa znakom
pitanja о svemu što se njih tiee, predajući svoju sudbinu igri gla-
sačkih kuglica i izbornih sistema.“ Kao otežavajuće okolnosti koje
govore protiv izbora Grol je naveo „prilike i uticaje spolja i uzne-
mirenja unutra pod brigama unutrašnjim i spoljnim.“ 17 Ukoliko je
riječ bila о izborima, demokrati su insistirali na tome da općin&ki
izbori moraju biti raspisani prije skupštinskih.18
Početkom 1940. učestali su glasovi da bi uskoro moglo doći dio
raspisivanja skupštinskih izbora. Sredinom januara bila je dionesena
uredba о izboru poslanika za Sabor, poslije čega se očekivalo dono-
šenje i uredbe о izboru poslanika za Skupštinu. Izvršni odbor Demo­
kratske stranke, na sjednici 19—20. januara, razmatrao je situaciju i
odredio stav demokrata prema proteklim dogadajima, kao i postoje-
1S Vid. bilješku 77/VI.
15 Политика, бр. 11289, 4. X I 1939.
14 H rvatski dnevnik, br. 1248, 21. X 1939; br. 1263, 5. X I 1939.
16 Политика, бр. 11320, 5. X I I 1939.
18 H rvatski dnevnik, br. 1294, 6. X I I 1939.
17 Политика, бр. 11322, 7. X I I 1939.
18 „A k o su neodložni izbori za Skupštinu, neodložni su pre njih izbori
za opštine, neodložno je moralno čišćenje terena za tu veliku radnju koja
treba da dovede jedno istinski Narodno predstavništvo. U današnjim p rili­
kama jedan novi 11. decembar ne bi se mogao ponoviti bez teških posledica“ ,
izja vio je Grol suradniku Politik e ( Политика, бр. 11355, 12. I 1940).
224 “ LJUBO BOBAN

ćoj situaciji, posebno s obzirom na pitanje izbora i političkih zako­

na. Izvršni odbor „konstatovao je pogoršanje svih uslova za norma-
lizaciju prilika u zemlji.“ U saopćenju poslije ovog sastanka bilo je
rečeno, da poslije obrazovanja Cvetković-Mačekove vlade nije učinjen
ni jedian korak ka normalizaciji prilika i ni jedan korak ka obezbje-
đenju političkih sloboda; umjesto toga, donose se uredbe sa daleko-
sežnim posljedicama; ni poslije donošenja uredbe о izboru poslanika
za Sabor pitanje konačne organizaeije Banovine Hrvatske još uvijek
nije skinuto s dnevnog reda; demokrati se izjašnjavaju protiv raspi­
sivanja izboira, jer bi oni, bez prethodno izvršenih priprema, bili iz­
bori ,,na prepad“ , ne radi okupljanja, već radi daljnjeg podvajanja
narodnih snaga.10
U osvrtu na rezoluciju od 20. januara Hrvatski dnevnik je pisao
dia ona svjedoči о tolikoj slabosti Demokratske stranke da se ona mo-
rala upuštati u demagogiju. Demokratima se odgovaralo da već sa­
mim tim što se izjašnjavaju protiv izbora nemaju prava prigovarati
vladd što radd bez Skupštine. Bitni razlog što su demokrati protiv Spo­
razuma od 26. augusta Hrvatski dnevnik vidi u tome što su oni ne-
zadovoljni postojećim opsegom Banovine Hrvatske, koji bi se na os-
novu izbora mogao još i proširiti. U vezi s tim list piše da iz re-
zolucije od 20. januara „upravo suklja hegemonistički duh.“ 20 U od-
govoru Hrvatskom dnevniku od strane demokrata se isticalo da su
u Hrvatskoj stvarno izvršene promjene, dok se na drugoj strani, u
Srbiji, nije ništa izmijenilo u cijeloj hijerarhiji vlasti; demokrati su
za prethodno stvaranje treće jedinice, prije izbora, iako bi skidanjem
toga pitanja s dnevnog redia izgubili najjaču izbornu parolu, ali su
ipak zato jer ne žele da se о tome raspravlja u uslovima raspaljenih
strasti; demokrati nisu protiv izbora, već za „prirodan red stvari. —
Politički zakoni, očišćenje terena od) korumptivne vlasti, slobodni
opštinski izbori, rešenje о trećoj srpskoj jeddndci, pa izbori.“ 21
Predstavnici Demokratske stranke su kasnije u više navrata po-
navljah gleddšte da naj prije mora biti obrazovana treća jedinica, kao
uslov da se ide na izbore. Na jednom zboru demokrata, u Beogradu,
Vlajić je pored ostalog izjavio: „A li demokrati polaze od sudbonosnog
značaja koji će Skupština koja sad treba da se bira imati, i stoga je
njima stalo dia se prethodno ostvare sve političke pogodbe i čisto
zakonske i opšte pohtičke, da se pred biračko telo iznese celokupan
državni problem kakav u istini jeste i da u tu Skupštinu dodu pravi
predstavnici stvarno obaveštene i slobodno iskazane narodne volje.
Iz tih razloga demokrati su postavili zahtev: politički zakoni, efek-
tivne garantije za slobodu izbora, stavljanje Srba u ravnopravan
položaj sa Hrvatima prethodnim obezbedivanjem — omeđavanjem
srpske zemlje, kako bi se na izborima pod istim uslovima diskuto-
valo i о srpskoj jedinici kao i о hrvatskoj.“ 22 Nekoliko dana iza toga l
Grol je na konferenciji dlemokrata u Sapcu izjavio: „Mora se s dnev-
IriogaTM a skinutГlednШlЗpШ ш eГsto je srpsko_u oyoj^emI]i7;kad
r?^Tveć pošln tim putem. Ma koliko~biIF"Si^o^udindnr~^uzdiani и
ne/bi prlstali da Hrvati, kako oni kažu, suvereno reša-
19 Isto, br. 11364, 21. I 1940; ovdje je objavljen nepotpun tekst. Potpun ;
tekst objavljen je и jednom letku (m ikrofilm и Institutu društvenih пайка).
20 H rvatski dnevnik, br. 1339, 23. I 1940.
21 Политика, бр. 11367, 24. I 1940; vid. H rvatski dnevnik, br. 1341,
25. I 1940.
22 Политика, бр. 11379, 5. II 1940.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 225

vajii^arm о sebi, а о onome što je erpsko da rešava koalidja svih

teTaspre’ d ö v e ö 'le 26. avgusta. Do pre dva meseca raspra se^vodila

teoretski — pozivalo se na demokratski princip — izjašnjavanje na­
roda. Sad je ona izvedena na dstinu sa konkretnim pitanjima.“ 23
U govoru u Nišu, sredinom aprila, Grol je izjavio da bi se pitanje
treće jedinice prije izbora moralo riješiti „barem u krupnim lini-
jama.“ 24
Očekujući da bi do izbora, kako su se о tome početkom 1940. pro-
širili glasovi, ipak moglo dod, demokrati su vršili prethodne pri­
preme, programatske i tehničke. I sva njihova kritika Sporazuma u
velikoj mjeri bila je sračunata na to da se formuliraju izborne pa­
role.25
Demokrati nisu otvoreno kritikovali ni granice ni kompetencije
Banovine Hrvatske, ali je nesumnjivo da ni jedno ni drugo nije u
potpunosti odgovaralo njihovim pogledima. A li oni su se pomirili
s onim što je već bilo udnjeno i primili to kao svršen dmtNa oštru
kritiku demokrata nailazile su, medutim, tendencije da se 1 u jednom
i u drugom pitanju prede okvir koji je odreden Sporazumom odi
26. augusta. Demokratska stranka načelno je prihvatila federalističku
koncepdju, ali ovo ndje bilo u skladu s onim tendencijama kakve su
se ispoljavale na strani vodstva HSS, pa ni onim što je već bilo ostva-
reno prema Sporazumu od 26. augusta. Demokrati su izražavali boja-
zan i iznosili prigovore protiv ekstremnih shvaćanja federalističke
koncepdje, koja su dolazila do izražaja na hrvatskoj strani.20 Ovi pri-
govori u prindpu nisu bili sasvim bez osnova. Na još ved otpor kod
demokrata nailazila je pomisao na mogućnost bilo kakvog teritorijal-
nog proširenja Banovine Hrvatske na račun teritorija za koji su
oni smatrali da u cjelosti mora pripasti srpskoj jedinid. Ovo je u
stvari i bio osnovni razlog što su demokrati napustili svoje gleddšte
od 29. augusta u pogledu procedure za izvodenje Sporazuma i bili
tako aktivni u zahtjevu da se najprije obrazuje treća jedinica, prije
nego se ide na izbore. U strahu da bi velikosrpske ambicije u izvje-
snoj mjeri mogle biti dovedene u pitanje pred novim zahtjevima
s hrvatske strane, demokrati su zahtijevali da se najprije te veliko­
srpske ambicije realiziraju i osiguraju, da bi se cijelo pitanje teri-
torijalnog razgraničenja prejudiciralo.

33 Isto, br. 11391, 17. II 1940. Na konferenciji demokrata u Dragačevu,

sredinom aprila, B. M arković je izjavio: „Demokratska stranka je samo posle
26. avgusta za ob avljan je izbora vezivala ispunjenje izvesnih preduslova. To
su: politicki zakoni, slobodne opštine, i bar načelno obeleženje treće srpske
jedinice, pa da se onda ide na izbore. Jer ne može se dopustiti da se о srpskom
delu rešava kuglicama, kad je stvaranje Banovine H rvatske rešeno drugim
putem.“ (Isto, br. 11456, 22. IV 1940.)
24 Isto, br. 11449, 15. IV 1940. Karakteristično je da je težište ovog G rolo-
vog govora bilo na kritici ne toliko državnog uredenja koliko političkog si­
stema nakon Sporazuma od 26. augusta, koji je, izja vio je Grol, samo nastavak
šestojanuarskog režima.
25 U jednom pismu političkim pristalicama krajem januara 1940. kaže se:
„T i izbori, kao ni jedni do sada, imaće presudan i istorijski značaj po buduć-
nost i sudbinu naše zem lje i naročito po sudbinu nas Srba.“ U pismu se dalje
daju upute za organizacione i tehničke priprem e stranke za eventualne izbore.
(Dragi prijatelju, 25. januara 1940, m ikrofilm u Institutu društvenih nauka.)
20 Vid. M. Грол, Разговори о федерацији, Политика, бр|. 11434,
31. I I I 1940.

15 Sporazum Cvetković — M aček

226 — LJUBO BOBAN

U Sporazumu od 26. augusta bilo je rečeno dia granice Banovine

Hrvatske nisu diefinitivne. Sa strane vodstva, HSS, kao što ćemo vid-
jeti, postavljani su novi teritorijalni zahtjevi. Demokrati su, medu­
tim, smatrali, dia to podrucje pripada iskljudvo trećoj, srpskoj jedi-
nici. U rezoluciji Izvršnog odbora Demokratske stranke od 20. janu­
ara 1940. kaže se da „organizatori banovine Hrvatske — da uvećaju
zlu krv — prostiru sad zahteve na teritorij e čak i preostalog trećeg
dela, koji ne može biti drugi nego srpski, već i samom ogromnom
većinom Srba u njemu. Samo nepriznavanje Bosne i Hercegovine,
čak ni onako smanjene, kao srpske, ni Vojvodine, zaustavilo je uopšte
izvodenje preuredenja zemlje kao celine i jasno obeleženje srpskog
dela.“ 27 Obrazlažući ovo gledište Grol je u Novom Sadu, sredinom
februara 1940, pored ostalog izjavio: „U trenutku kad se vodii ra-
sprava о priznanju preostalog trećeg dela kao srpske jediinice jasno
je da je težište celog tog pitanja u Bosni i Vojvodini. Zbog Bosne je
— da ne ređamo ranije manifestacije, — došlo do Sarajevskog aten­
tata i Svetskog rata. Tu je srpski interes tako jasan da je moglo
doći u pitanje samo rdavom politikom iz Beograda i neshvatanjem
na vreme opasnosti od nepouzdanog stava onih koji su zaključivali
sporazum od 26. avgusta, kao dia bi u tome pitanju moglo biti razloga
za neke kompromise.“ 28
U skladu sa svojim pogleddma о Velikoj Srbiji demokrati su bili
protivnici svih tendencija koje su išle za tim da se na teritoriju za
koju su smatrali da pripada srpskoj jedinici formiraju i druge držav-
nopravne jedinice, konkretno govored Bosna i Hercegovina, Cma
Gora, Vojvodina i Makedonija. Ovo je isto tako bio razlog što su
požurivali formiranje treće jedinice, smatrajući da bi na taj nadn
bile zaustavljene i takve tendencije.29 Demokrati su odustali od svog
ranijeg glediišta о formiranju četvrte jedinice, Bosne i Hercegovine.30
Tendencijama za formiranjem posebnih jedinica oni su suprotstav-
ljali ideju samouprava, kojima bi trebalo da se zadovolje ambicije
pojedinih pokrajina, unutar srpske jedinice. Tako u jednoj izjavi u
Novom Sadu Grol kaže: „Medutim, u toj budućoj srpskoj jedinici, kao
i drugi krajevi, i Vojvodina će u svojoj samoupravnoj organizadji
sasvim logično dia se saobrazi složenoj strukturi u nacionalnom, ver-
skom i kultumom pogledu. Borba ranijeg takozvanog vojvodanskog
fronta bila je bazirana na opoziciji centralizmu. Medutim, kao što
vise ne može biti red о centralizmu u državnom ustrojenju koje dia-

27 K ao nap. 19.
28 „M oglo bi ih biti samo u slučaju,“ nastavlja Grol, „da su se navodili
drugi m otivi a ne isključivo nacionalni, da se govorilo о privredi, saobraćaju
i drugim životnim uslovima i sa takvom m otivacijom se tražio koji srez te po-
krajine. M oglo bi biti ispravljanja pod uslovom ako bi se 1 sa hrvatske strane
isto tako na drugim stranama kao na prim er u Južnoj Dalm aciji otstupilo od
isključivog nacionalnog m erila.“ (Политика, бр. 11387, 13. И 1940,)
28 U rezoluciji od 16. oktobra konstatira se da se u V ojvodin i stavlja u
pokret vojvodanski front, a u drugim pokrajinam a ja vlja ju se slične akcije
„k oje idu na rastrojavanje srpskog terena“ . (K a o nap. 7.)
30 „O čevidno je,“ kaže se u spomenutoj brošuri demokrata, „da se pitanje
hoće li se zem lja deliti na tri ili četiri oblasti drukčije postavlja kada je reč о
raspodeli celokupne teritorije, a drukčije iza već izdvojenih dveju državnih
jedinica. Iza izdvajanja banovine H rvatske i Slovenije, očevidno je da se
preostala oblast ne može vise posmatrati kao nerasporeden teren, bez karaktera
i obeležja, a i s pozivom na to da tu ima i pitanja pokrajinskih i manjinskih.
Jer se i jedna i druga ta pitanja rešavaju u okvirim a samoupravnim a ne
državnopravnim .“ (Дежократи о данашњем стању у земљи, 11—12.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a c e k — 227

nas treba da ima tri jedinice, isto tako i u toj trećoj jedinici neće biti
zloglasnog centralizma. Zato ne može biti razloga da se Srbi u Voj-
vodini isto kao na drugim granama ne solidarišu i u pitanju opšteg
uređenja države, i u pitanju Vojvodine kao srpske pokrajine i po
tome nedeljive od ostalih srpskih krajeva.“ 31
Prigovori koje su demokrati iznosili na Sporazum od 26. augu­
sta u većini slučajeva u načelu nisu bili bez osnova; to nisu bili ne-
dostaci Sporazuma koje su samo demokrati vidljeli. Medutim, sva ova
kritika se u krajnjoj liniji svodila na želju da se ova situadja iskoristi
za usko egoističke stranačke ciljeve, kao što je to uostalom bio slu-
čaj i kod drugih gradanskih stranaka. Koliko god je stvarno stanje
davalo razloge za prigovore koje su iznosili demokrati, ndje moguće
oteti se utisku da je Sporazum u očima demokrata bio negativan
prije svega zato što oni nisu bili ti koji su ga zaključili;32 da su de­
mokrati bili tvorci i takvog Sporazuma, oni bi s istom upomošću bra-
nili sve ono što su inače tako u porno kritikovali. Svoje gledište i svoju
kritiku Sporazuma demokrati su opravdavali neraspoloženjem koje
prema tako zaključenom Sporazumu postoji u narodu, što nije bilo
sasvim bez osnova, ali je isto tako bilo tačno i to da su upravo de­
mokrati bili ti koji su najaktivnije i sistematski stvarali takvo ra-
spoloženje u narodu. Oni su bili i najaktivniji u propagiranju pokreta
„Srbi na okup“, i uopće najaktivniji od svih stranaka u Srbiji u
kritici Sporazuma, dajući svojoj kritici karakter jedne široke kam-
panje. Prihvativši načelno federalizam, demokrati se nisu mogli po-
miriti s tim da bi on mogao dovesti u pitanje ideju velike Srbije; oni
se nikako nisu mogli razračunati sa svojim velikosrpskim ambicijama,
koje su kod njih raspirene još više u momentu kada su se i terito­
rij alne ambicije s hrvatske strane počele jače manifestirati i kada su
one postale realna opasnost za velikosrpske ambicije. I toliko ra-
zumljiv zahtjev za formiranjem i srpske jedinice pored hrvatske bio
je cd strane demokrata maksimalno korišćen u stranačke ciljeve i po-
stavljen sa velikosrpskih pozicija.
Već ranije, u okviru Demokratske stranke izdvojila se grupa oko
I. Ribara kao ljevica ove stranke. О nizu pitanja ona je došla u su-
kob s vodstvom stranke. Ovdje će se u glavnim linijama ukazati na
stav koji je ljevica Demokratske stranke zauzimala prema hrvatskom
pitanju, odnosno prema Sporazumu od 26 augusta, u čemu se ona
razilazila s vodstvom stranke.
U projektu programa Udružene opozicije, iz marta 1938, demo-
kratska ljevica je u vezi s državnim preuređenjem uzela za osnovu
Sporazum opozicionih grupa od 8. oktobra 1937, otvoreno se izjašnja-
vajući za federaciju na trijalističkoj osnovi.33 Demokratska ljevica je

31 K ao пар. 28, Демократи о дапашњем стању у зелљи, 15.

32 A kao što smo m ogli vidjeti, čak da su demokrati i pristali na takvu
proceduru, oni svejedno ne bi bili glavni tvorci sporazuma, jer je od samog
početka bilo jasno da je knez P a vle u svemu tome Udruženoj opoziciji bio spre-
man dati samo vrlo ograničenu ulogu.
83 „Rešenje hrvatskog pitanja u duhu dem okratije i načela proklam ovanih
u aktu narodnog sporazuma od 8. oktobra 1937. god., to jest: preuređenje za-
jedničke države na tem elju feredacije i priznanja nacionalne individualnosti
sva tri naroda koji sačinjavaju zajedničku državu (Srba, H rvata i Slovenaca).
Konačno će о ovom preuređenju zajedničke države odlučiti suverena i slo-
bodno izabrana (na osnovu opšteg, tajnog i jednakog prava glasa sa proporcio-
nalnim sistemom) Ustavotvorna skupština, bez m ajoriziranja.“ (D. S m i 1 j a-
n ić, Sećanje na jednu diktaturu, Beograd 1960, 146.)

15*
Й 28 — L JU B O B O B A I4

zagovarala užu koncentraciju svih političkih grupa, prevazilaženje

parti jskih okvira i slivanje stranaka u jedan jedinstveni front.34 Ova
aktivnost ljevice bila je u skladu s politikom narodnog fronta, čiji je
idejni organizator i pokretač bila KPJ.35
Već u početku pregovora, kao što smo vidjeli, došlo je do nepo-
vjerenja izmedu vodstva HSS i vodstva UO. Uvidjevši da će vodstvo
UO zauzeti negativan stav, Maček je nastojao da osigura podršku po-
jedlinih grupa, kad vee nije mogao osigurati podiršku cijele UO. U tom
smislu su bila njegova nastojanja da dobije podršku ljevice Demo­
kratske stranke. Ovo je imalo dvostruki c ilj: prvo, da se u Srbiji osi­
gura što veći broj onih koji će se zalagati za sporazum i podržavati
gledišta HSS i, drugo, da se na ovaj način ocjenjuje i vrši pritisak
na vodstvo Demokratske stranke. Tako je na inicijativu Subašića
došlo do sastanka D. Smiljanića i Mačeka. Smiljanić, koji je svoj put
u Zagreb poduzeo u dogovoru s Ribarom, obećao je Mačeku podiršku
demokratske ljevice, dok je Maček, sa svoje strane, obećao da će se
zalagati za demokratizaciju političkog života, na čemu je insistirao
Smiljanić.36
Za demokratsku ljevicu hrvatsko pitanje nije ni bilo prioritetno
i ona nije ni imala ambicija da se angažira u njegovom konkretnom
rješavanju. Njena je želja bila da se to pitanje što prije skine s dnev­
nog reda, da bi se moglo prići rješavanju drugih problema. Ona je
gajila iluzije da će Maček obezbijediti demokratizaciju političkog ži-
vota, da će obezbijediti demokratsko rješenje hrvatskog pitanja, da će
poslije rješenja hrvatskog pitanja biti stvoreni uslovi za Slobodan
politicki život. Opterećena tom iluzijom i u kontekstu svoje polemike
s vodstvom UO i posebno Demokratske stranke, demokratska ljevica
je gotovo bez rezerve podržavala Mačeka u pitanju sporazuma.
U toku pregovora Socijalni vjesnik osudivao je Udruženu opo­
ziciju zbog njenog držanja, naročito zbog toga što ona korektno ne iz-
nosi svoje glediste na hrvatsko pitanje. Pod naslovom Ako valja Ma-
čeku, valja i navna ovaj list je pisao: „Odsada stvari uzimaju sasvim
drugi pravac: ne pita se više ко je režim, а ко opozicija, sad se pita
ко je za takav i takav sporazum sa Hrvatima a ко nije. Izgleda da
ništa drugo ne deli srpske političare.“ Vodistvu Udiružene opozicije
prigovaralo se da je napustilo ono što se ranije govorilo о rješavanju
hrvatskog pitanja i da je samo očekivalo da će pomoću ovog pitanja
doći na vlast. „A u pogledu hrvatskog pitanja nisu hteli da se izjasne
dokle idu. Bojali su se da se ne istrče i da ne ponude vise ili manje
34 Vid. D. S m i 1 j a n i ć, n. dj., 164—168, Rezolucija grupe opozicione
levice, koja je donesena na konferenciji 13. novem bra 1938, u Beogradu.
35 U skladu s ovim gledištem о stvaranju jedne sveobuhvatne opozicione
platform e demokratska ljevica se zalagala da se i pitanje sporazuma postavi
na jednu širu osnovu. U svom prvom broju Socija ln i vjesnik, organ demokrat­
ske ljevice, pod naslovom N arod ni sporazum, zahtijevao je da se ideja narod­
nog sporazuma proklam ira kao ideja cjelokupne opozicije u Srbiji, „je r ta ideja
ne može biti svojina samo tri stranke, već je ona svojina celog naroda i ceo
narod ima da se za njeno ostvarenje bori“ . List sugerira i odredene organiza-
cione okvire kroz koje bi se provodila široko zasnovana akcija za narodni spo­
razum. U pojedinim m jestim a osnovali bi se odbori narodnog sporazuma, koji
bi slali svoje delegate za općinske odbore, a ovi opet za kotarske odbore. K o-
tarski odbori delegirali bi svoje predstavnike za vrhovni zem aljski odbor na­
rodnog sporazuma. K ro ž takav organizacioni aparat provodila bi se akcija na
terenu, preko zborova, predavanja i drugih form i. (D. S m i 1 j a n i ć,
n. dj., 178.)
30 Isto, 180-182.
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a c e k — 229

nego što se kotira. Tako ni Maček nije mogao znati sa eime ima da
računa, niti je UO bila u vrhovima kompaktna, jediinstvena, jaka i
sposobna dia sa svojom snagom zagarantuje ono što se nudd. UO sa
vrha je raeunala na. Mačeka i nije stvorila svoju snagu [ . . Izno-
seći gledište demokratske ljevice Socijalni vjesnik nastavlja: „Sto se
tiče Demokratske levice i Zemljoradndcke levice37, njima je sve-
jedmo ко će zaključiti sporazum. Za njih je važno da se on zaključi
i da se hrvatsko pitanje skine sa dnevnog reda kao jedna tačka nji-
hovih zahtjeva. Važna istina, ali ne i jedina [...]. Prema tome, De-
mokratska i Zemljoradnička levica, primaju sporazum onakav ka­
kav Maček zaključi i sa onim s kim ga on sprovede. — Ako valja
Mačeku, valja i nama.“ 38
Istoga dana kada je objavljen Sporazum Cvetković — Maček
objavljeno je i saopćenje demokratske ljevice, u kome se kaže: „De-
mokratska levica, diosledna nacelne svoje borbe, smatra da je po-
stignutim sporazumom izmedu Srba i Hrvata ispunjen jedan od nje-
ndh glavnih zahteva. Prema tome, Demokratska levica prima taj spo­
razum i uložiće sve svoje snage da pomogne njegovo provodenje, kao
što je ulagala sve svoje napore i žrtve da se do njega dode.“ 39 Krajem
oktobra 1939, poslije saopćenja Glavnog odbora Demokratske stranke
u kome je zaoštren stav prema Sporazumu, Ribar, Smiljandć i Plećević
izjavili su u ime ljevice da Sporazum od 26. augusta znači „prvi odlu-
čan korak sa strane Hrvata da se likvidira žalosna prošlost koja
razdvaja Srbe i Hrvate, a možda i početak jedne nove ere u zajed-
ničkom životu ova dva bratska naroda“ . Cinjendca, kaže se u izjavi,
da je većina hrvatskog seljaštva pozdravila Sporazum, „upućuje nas
da vjerujemo, da će zaključeni sporazum u istinu ostvariti narodne te-
žnje, upravljene u pravcu izgradnje hrvatske državne individualnosti,
jačanju hrvatskog i srpskog bratstva, te demokratizacije cjelokupnog
života u novoj državnoj zajedlndci“ . Sporazum će moći da doprinese
okupljanju svih demokratskih snaga u zemlji samo ako bude ostvari-
van u skladiu s težnjama širokih narodinih masa. U izjavi se dalje
istice da Sporazum ne predstavlja opasnost za srpstvo i da parola
okupljanja Srba samo odražava želje i namjere hegemonističkih kru-
gova u cilju kompromitiranija Sporazuma.40
Preana navodima Smiljanića kratko vrijeme nakon Sporazuma
Maček je, u dogovoru s Cvetkovićem, pokušavao da u vladu uvuče
predstavndke demokratske ljevice, ali о ovome nije postignut spora­
zum.41 Kako se ovo odvijalo i što je od svega ovoga tačno, nije mo-
guće utvrditi, jer ne raspolažemo i drugim izvorima koji bi о ovome
govorili.42

87 Socijalni vjesn ik često piše i u im e lje v ic e Zem ljoradničke stranke,

mada on n ije bio i njen organ, smatrajući da se njeno gledište poklapa s gle-
dištima lje v ic e Demokratske stranke. (Izja va dr Dragoljuba Jovanovića autoru,
27. V 1963.)
88 D. S m i l j a n i ć , n. dj.j 183; vid. i članak I l i dža il i bu, u kome se
vodstvo UO napada zbog toga što ne iznosi svoje gledište na rješenje hrvatskog
pitanja, a prigovara ustupcima koji se daju Mačeku. (Isto, 185.)
8* Isto, 187.
40 I. R i b a r , P o litič k i zapisi IV, 79—80.
41 D. S m i l j a n i ć , n. dj., 190—191.
12 Sm iljanić tako navodi da je u vezi s tim održan sastanak u predsjed-
ništvu vlade, kome su pored C vetkovića prisustvovali Ribar, Divac, Plećević,
D. Jovanović i dr. Medutim, Dragoljub Jovanović u izjavi autoru (27. V 1963)
tvrdi da ni na kakvom sastanku u tom smislu n ije prisustvovao.
230 — LJUBO BOBAN

U memorandum!! koji je krajem aprila 1940. bio prihvaćen na

jednom sastanku demokratske ljevice u Beogradu i upućen šefu De­
mokratske stranke Grolu zahtijeva se da Demokratska stranka na
sebe preuzme Ulogu inHcijatora za okupljanje svih demokratskih
snaga. Tu se kaže da ovaj zadatak Demokratska stranka može izvršiti
samo tako ako prizna Sporazum od 26. augusta i uzme aktivnog
učešća u nijegovu izvodenju, ako stranka uvidi da ovu koncentraciju
nije moguće ostvariti „koalicijom udesno sa reakcijom, već kroz sa-
glašavanje sa Hrvatskom seljačkom strankom i sa demokratskim stre-
mljenjima srpskih masa [ . . . ] “ , ako stranka napusti partijske kalku-
lacije i „odvažno krene u akciju za punu diemokratizaciju i federa-
tivnu organizaciju Jugoslavije [.. .]“ 43. Glavni odbor nije dao nikakav
odgovor na ovaj memorandum ljevice. Uskoro poslije toga ljevica
izdaje obavještenje u kome se ograduje od Demokratske stranke i
daje do znanja da je „od danas zasebna politička akcija“ 44.
Osim sukoba s ljevicom u pogledu ocjene Sporazuma od 26. augu­
sta, Glavni odbor Demokratske stranke došao je u sukob i s dr D. Iko-
nićem. Neslaganje Ikonica i Glavnog odbora ispoljilo se već ranije
i prije Sporazuma45, da bi poslije ovog dobilo karakter otvorenog
sukoba. U početku, odmah nakon Sporazuma, vodstvo stranke nije
ovim neslaganjima pridavalo naročiti značaj, vjerujući da će se ona
s vremenom likvidirati i da su ta neslaganja samo „nijanse u gle-
danjima na stvari“ . A kao što smo vidjeli, i sam Glavni odbor zauzeo
je u početku dosta pomirljiv stav prema Sporazumu. Pored Ikonica
Maček je nastojao dia u vladu uvuče i Dragoljuba Milovanovića Benu.
Ova nastojanja bila su sračunata na to, prvo, da se proširi politička
osnovica vlade i, drugo, da se na taj način oslabi Demokratska stranka,
koja je bila najupornija u kritici Sporazuma.
Detalji oko ovih nastojanja za uvlačenje ove dvojice u vladu
i uslovi pod' kojima je to trebalo da bude ostvareno nisu sasvim po­
znati, ali je nesumnjivo da se о takvim kombinacijama raddlo. Prema
izvorima iz Demokratske stranke, „ovi glasovi dolazili su sve češće
i to sa raznih i vrlo> sigurnih izvora, da u to vise nije moglo biti
sumnje“ . Krajem januara 1940. u kragujevačkom listu Narodni po­
kret izišao je član D. Milovanovića Bene u kome je ovaj istupio
protiv gledišta vodstva Demokratske stranke, posebno u vezi s po-
kretom za okupljanje Srba, koji je propagiralo vodstvo ove stranke.
Ovaj članak izazvao je uzbunu u vodstvu stranke i Milovanoviću je
bio upućen prijekor. Prema izjavi samog Milovanovića, kako se na­
vodi u izvorima iz Demokratske stranke, on je od Mačeka stvarno
dobijao ponudu za ulazak u vladu, koja mu je bila upućivana preko
Ikonica. О slučaju Ikonica i Milovanovića raspravljalo se na sjednici
Izvršnog odbora, 7. januara 1940, na kojoj je od njih dvojice bio
13 D. S m i l j a n i ć , n. dj., 197; upored. Политика, бр. 11466, 6. V 1940.
44 D. S m i 1 j a n i ć, n. dj., 198—199; I. R i bar, P o litič k i zapisi, IV,
154-155.
46 D r Ikonić je još sredinom 1938. sam oinicijativno poduzeo akciju za
aranžman s Mačekom. N jegova je zamisao bila da se vojska angažira u ru-
šenju Stojadinovića, poslije čega bi bila form irana neutralna vlada koja bi
sprovela slobodne izbore i pripi'emila sporazum о hrvatskom pitanju. U vezi
s ovim on se sastao s Mačekom, Vilderom , generalom Sim ovićem i generalom
B. M irkovićem . N ikakvi konkretni rezultati u ovom pogledu nisu bili po-
stignuti. (Vid. о tome: H rvatski glas, br. 11, 28. I I I 1955; izjava generala Simo-
vića autoru, 23. V I 1962; bilješka dr Ikonica od 18. I 1952. Zahvaljujem gospodi
Ikonić koja mi je omogućila uvid u ove bilješke.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 231

prisutan samo Ikonić. Na sjednici je donesen za'ključak о isključenju

Ikonića iz stranke. Slučaj Milovanovića likvidiran je tako što je on
priznao da je bio pozivan u vladu, ali je izjavio da u vladu ne bi ula-
zio bez odobrenja vodstva stranke.40 Kada su zbog priprema za pot-
pisivanje Trojnog pakta Budisavljević i Cubrilović dali ostavke u
vladi, na njihovo mjesto došli su C. Nikitović i dr Ikonić.47 Kad je
Ikonić dobio poziv od Mačeka za ulazak u vladu, kako on sam navodi,
a u istom smislu piše i general Simović, obratio se Simoviću za
savjet.48

b) Glavni odbor Radikalne stranke

I radikali su u svojim shvaćanjima о diržavnom uredenju izvukli

pouke iz negativnih rezultata koje je u ovom pogledu donio> šesto-
januarski režim. Oni su došli do jasnog uvjerenja da centralističko
uredenje ne može imati budućnost. To je bilo i rečeno u političkom
pismu Асе Stanojevića početkom 1933, nastalom povodom Zagre-
bačkih punktacija.49 Ali od triju srbijanskih opozicionih stranaka
okupljenih u Udtruženoj opozidji radikali su u shvaćanjima о držav-
nom uredenju najmanje evoluirali. Oni su se otvoreno izjasnili protiv
centralizma, ali su isto tako otvoreno i dalje zastupali unitarističku
koncepciju, suprotstavljajud centralističkoj koncepciji shvaćanje о
širokim samoupravama. Pokazujud najmanje spremnosti da se popu-
šta u onim pitanjima koja su bila prioritetna u odnosima izmedu SDK
i opozicije u Srbiji, radikali su u velikoj mjeri kodli proces usagla-
šavanja glediišta opozicije u Srbiji kao prethodnom uslovu za bliže
povezivanje sa SDK. Radikali su tako svojim stavom onemogudli da
se nakon Zagrebačkih punktadja izda zajednička izjava triju stra­
naka u Srbiji.50 Oni će se poslije ovog potpuno odvojiti od demokrata
i zemljaradnika, povezati sa Slovenskom ljudskom strankom i Jugo-

40 Saopćenje Glavnog odbora Demokratske stranke, 8. II 1940, m ikrofilm

u Institutu društvenih nauka; vid. i Политика, бр. 11386, 12. II 1940, izjava
Ikonića povodom isključenja iz stranke.
17 Upored. D. S m i l j a n i ć , n. dj., 204.
48 Ikonić je, naime, već od ran ije bio u vezi sa Sim ovićem i suradivao
u priprem am a koje su se završile vojn im pučem od 27. marta. Sim ović navodi
da je Ikoniću sugerirao ulazak u vladu da bi u njoj pučisti im ali svog čovjeka,
pošto poslije Budisavljevićeve ostavke nisu u vladi imali svog predstavnika.
Prem a Simoviću, Ikonićev ulazak u vladu bio je sračunat na to „da prati rad i
odluke vlade, da održi vezu sa dr Mačekom i mnistrima H rvatim a i da bi po-
kušao, eventualnim ponovnim izazivanjem krize vlade, da spreči potpisivanje
T rojn og pakta“ . Ikonić navodi da je S im ovićev savjet za ulazak u vladu pri-
mio, „iako teška srca“ . (Vid. о tome bilješke dr Ikonića, kao nap. 45; Sim ovi-
ćevo pismo Uredništvui V ečern jih novosti, 1. V I 1962, upućeno povodom
fedjtona N. Milovanovića, ob ja vljiva n o g u V ečern jim novostima.
Autor je 1. X 1962. dobio od gospođe Ikonić na uvid kopiju ovoga pisma.)
M ože biti tačno da se Ikonić obratio Sim oviću za savjet, ali ostaje nejasno što
Sim ović navodi о m otivima Ikonićeva ulaska u vladu, jer je poznato da on
nije dao ostavku kada je vlada donijela odluku о pristupanju Trojnom paktu,
kako bi to trebalo da slijedi prema Sim ovićevoj izjavi. Čini se da je i samom
Ikoniću lično bilo stalo mnogo do toga da ude u vladu, što potvrduju i raniji
pokušaji njegova uvlačenja u vladu, zbog čega je bio i isključen iz stranke, i da
on, prem a tome, ulazak u vladu nije prim io „teška srca“ .
49 Vid. L j. В о b a n , Zagrebačke pun kta d je, 349—350; Držanje srbijan­
skih opozicionih stranaka povodom Zagrebačkih punktacija, 28—29.
80 Vid. L j . B o b a n , D ržanje srbijanskih orpozicionih stranaka povodom
Zagrebačkih punktacija, 23—25.
232 — LJUBO BOBAN

slavenskom muslimanskom organizacijom, preuzeti s ovim dvjema

strankama vladu nakon Jevtićeva pada i iza toga obrazovati JRZ.
Nakon sukoba sa Stojaddnovićem, krajem 1935, Glavni odbor, kao što
je poznato, prilazi Udruženoj opoziciji. Radikali su i dalje pokazivali
najmanje sklonosti za evoluciju u shvaćanjima u osnovnim pitanjima
koja su dominirala u odnosima medu opozicionim grupama i u sva-
kom pogledu stvamo predstavljali desno krilo Udružene opozicije.
U Skupštinu izabranu na decembarskim izborima ušla su dva
predstavnika radikala u opoziciji, Stamenko Stošić, koji je odmah
prešao u JRZ. i L. Marković. U razdoblju nakon Stojaddnovićeva pada
do Sporazuma od 26. augusta radikali su istupali u okviru poznatog
stava Udružene opozicije kao cjeline i njihovo dlržanje u tom raz­
doblju neće se ovdje zasebno razmatrati. Spomenuli smo i Cvetkovi-
ćeva nastojanja da u vladiu uvuče predstavnike Glavnog odbora i izni-
jeli kakav je u tom pogledu bio stav Glavnog odbora. Laza Marković,
koji tada nije mogao dobiti odobrenje Glavnog odbora za ulazak u
Cvetkovićevu vladu, ušao je i bez tog odobrenja u vladu koja je bila
obrazovana 26. augusta.
Poput demokrata, nd radikali se u svojoj prvoj ocjeni Sporazuma
nisu istrčavali.51 U rezoluciji, usvojenoj na sjednici Glavnog odbora,
31. augusta, u stvari se ne ulazi u ocjenu Sporazuma i ne zauzima
definitivan stav prema njemu; više je riječ bila о izricanju nekih
konstatacija nego sistematskom osvrtu na odredbe Sporazuma. U re­
zoluciji je pored ostalog rečeno da „činjenica izražena tako jasno u
sporazuma da se njime ne rešava defindtivno hrvatsko pitanje na­
vodi na uzdržljivost od brze ocene ovog važnog akta. U ovom mo-
mentu uzdiržljivost nalaže i očekivanje načina izvođenja zaključenog
sporazuma, kao i ozbiljnost međumrodne situacije“ . U vezi s ulaskom
u vladu dra L. Markovića rečeno je da je on u vladu ušao „bez sagla-
snosti i odobrenja šefa stranke i Glavnog odbora i prema tome Na-
rodna radikalna stranka nije zastupljena u ovoj vladi“ 52.
Radikali su ovakav stav prema Sporazumu u početku zauzeli dd-
jelom i iz onih istih razloga zbog kojih su i demokrati u početku iz-
bjegavali da jasno i bez ikakvih rezervi istupe u kritici Sporazuma.
I jedni i drugi očekivali su da vide razvoj dogadaja i razvoj raspolo-
ženja, da bi tek potom mogli odredenije zauzeti svoje gledište. Ovdje
su od značaja bili i obziri prema kruni, koja je stvamo bila glavni
faktor u zaključenju Sporazuma. Stalno servilno raspoloženi prema
dvoru, radikali nisu željeli da se istrče i prije vremena izgube šanee
da ih dvor pozove na vlast. Koliko god da su imali rezerve prema
Sporazumu od 26. augusta, radikali su gajili nade da će se ipak naći
pogodna forma koja će ih dovesti na vlast i u položaj da i oni budu
faktor koji će uoestvovati u izvodenju onoga о čemu su se sporazu-
mjeli Cvetković i Maček.
61 Govoreći о stavu političkih stranaka u S rbiji prema Sporazumu od
26. augusta D. Cvetković je napisao: „Od srpskih političkih stranaka protivu
sporazuma su se izjasnile: D emokratska stranka i JNS. Radikalna stranka (krilo
A ce Stanojevića) zauzela stav pnsmat.rača7"šmRtrajuri da sporazurn ne'treba
likvidirati pre neg£Tšto se počne da se p rovo d T irT M o --rvtd e fTjegCTve poziltvne
i«^egattvnu stranu. Iz Tin razloga ona niJiTsKIjTOiTa iz~striinke d F X a zu M ar-
fcovIcapClana Giavfteg. odbora, koji je u m ojoj V ladi zauzimao položaj ministra
pravde.“ ( C v e t k o v i ć , Srpsko-hrvatsko pitanje i p u tevi sporazuma, D o­
kum enti о Jugoslaviji, sv. 3, 23.) Ova Cvetkovićeva konstatacija je samo dje-
lomično tačna i vrijed i zapravo za prvo razdoblje.
53 Политика, бр. 11227, 3. IX 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER — О ОО

Raspisivanje senatskih izbora, bez raspisivanja i skupštinskih

izbora, dialo je zgodan povod) svima koji su zauzeli negativan stav
prema Sporazumu da svojim argumentima u kritici Sporazuma do-
daju i novi argumenat, posebno zbog toga što su se protiv izbora
mogli iznositi razni formalni prigovori. Bio je to slučaj i s radika-
lima, koji su se kao i druge opozicione stranke izjasnili protiv se­
natskih izbora, održanih u novembru 1939.
Krajem novembra Glavni odibor prediao je prijavu Ministarstvu
unutrašnjih poslova za registraciju stranke. U programu koji je u
vezi s tim bio priložen rečeno je da je stranka „monarhistička i za
narodnu dinastiju Karađorđevića. Narodna radikalna stranka će bra­
niti državno jediinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, zato će zastupati je-
dinstvo diržavne teritorije i državljanstva i jedinstvo neposrednog
narodnog predstavništva kao državnog zakonodiavnog tela.“ Novi
ustav „mora počivati na principu jednog državnog suvereniteta. Na
čelu državne uprave ima da stoji vlada odgovoma diržavnom parla-
mentu“ . U vezi s državnim uredenjem dalje se kaže da „država mora
da bude tako organizovana dia u njenom okviru budu izgradene manje
i šire samoupravne jedindce, tako da u njima narod može upravljati
sam svojim lokalnim i pokrajinskim interesima“ .53 Na prijavu Glav­
nog odibora uopće nije ni odigovoreno. Od strane vlade tada se inače
isticalo da će uskoro biti doneseni novi političke zakoni koji će re-
gulirati rad političkih stranaka, pa već i u vezi s tim nije bilo po­
trebno da se zasebno razmatra slučaj Radikalne stranke.
Krajem 1939. došlo je d'o kontakta između Cvetkovića i Асе Sta-
nojevića u okviru akcije za ujedinjenje raddkala. Već iz taktičkih
razloga, u vezi s tim, radikali oko Glavnog odbora nisu u ovom razdo­
blju voddli neku veću akciju na liniji kritike Sporazuma i vladine
politike, iako se nisu propuštale prilike da se u javnim nastupima
Sporazum podvrgava kritici. Očekujući da bi ova nastojanja za ujedd-
njenje radikala mogla dati i kakve rezultate, radikali oko Glavnog od­
bora se nisu željeli odviše otvoreno eksponirati u kritici onoga što bi,
u slucaju ako dode do kakvog aranžmana s Cvetkovićem, sutra morali
braniti i sami ueestvovati u izvodenju. Kada je, međutim, postalo
jasno da Sporazum s Cvetkovićem nema nikakvih izgleda, radikali
su bili slobodniji u svome držanju i nakon toga oni se i više angaži-
raju u kritici Sporazuma i Cvetkovića.
U martu 1940. izdata je brošura u kojoj je bio iznesen stav Glav­
nog odbora prema Sporazumu odi 26. augusta. Sporazum je sadia bio
podvrgnut temeljitoj i oštrijoj kritici nego što je to bio slučaj s prvom
ocjenom koju su dali radikali, u saopćenju od 31. augusta 1939.54
U brošuri se diaje historijat pregovora i stav koji je u toku pregovora
zauzela Udružena opozicija. Zatim se iznose primjedbe na Sporazum
i posljedice koje je izazvalo njegovo izvodenje. Mačeku se prebaci-
valo što je napustio ideje Sporazuma opozicionih grupa iz 1937. i pot-
pomogao režim JRZ, protiv koga se i sam naj vise borio. Na račun

BS Isto, br. 11311, 26. X I 1939.

M N a jednom mjestu u brošuri se kaže: „Proteklo je već 6 meseci od
zaključenog sporazuma C vetković—Maček. Narodnoj Radikalnoj sti'anci ne
može se, zacelo, prebaciti da je u kritici i oceni ovoga akta prenaglila. A li sada,
posle svega što se desilo za ovo vreme, odgovornost prema zem lji nalaže joj
da jasno kaže svoje poglede о situaciji.“ (К ако je дошло до споразума? Гле-
диште Народне Радикалпе странке па садагињу п ол и т и к у ситуацију у зе -
мљи, Београд 1940, 13.)
234 — LJUBO BOBAN

JRZ se kaže da je Sporazum shvatila ne kao narodni i državni, yeć

kao partijski posao, u vlastitom stranačkom interesu. Radikali su,
kao i demokrati, isticali da je Sporazum ugrozio interese cjeline; čim
se počelo govoriti о teritorijalnom razgraničenju, počela je blijediti
ideja države, jugoslavenska državna ideja; teritorijalni ustupci raz-
buktali su hrvatski nacionalizam, koji je počeo da negira svako osje-
ćanje cjeline, što je, na drugoj strani, izazvalo razbuktavanje srpskog
nacionalizma; hrvatska i srpska državna idieja razbuktavaju se na
račun jugoslavenske državne ideje; Sporazum od 26. augusta presje-
kao je razvoj zajedničkog osjećanja i zajedničke svijesti, koja se
počela, postepeno, razvijati nakon ujedinjenja; do teških posljedica
može dovesti omedivanje jednog dijela teritorije, Banovine Hrvatske,
prije nego što je riješeno pitanje cjeline, prije nego što se reguliše
m^usobni-odnos^Kjjednüh jedinica i njihov odnos,-prema—cjelini.55
Na kraju se rezimiraT~I)~^^rodfna4ladikalna^tranka nalazi da tri-
jalističko uredenje države, u koje nas uvodi sporazum Cvetko-
vić — Maček, ne samo da je podložno opravdanoj kritici u pojedino-
stima, nego ima neizbežnu posledicu sla/bljenje dlržave i njeno onespo-
sobljenje za zaštitu interesa celine, rasparčane na tri dela. Ovaj spo­
razum je odj takve sudibonosne važnosti, da njegovo rešenje nije smelo
biti prejudidrano jednim ovakvim aktom. Za rešenje toga pitanja
ima pravog autoriteta samo Ustavotvoma Skupština, izabrana u sre-
denim političkim prilikama, u kojima bi i Srbi mogli slobodno da
biraju svoje pretstavnike. Ustavotvoma Skupština ima da donese
rešenje, na koje se budu složila većina slobodtno izabranih narodnih
pretstavnika Srba, Hrvata i Slovenaca“ ; 2) srpski se narod nije iz-
j astnio о Sporazumu od 26. augusta i „stoga ceo ovaj rad nosi obeležje
privremenosti; 3) Narodna Radikalna stranka težiće da se spora-
zumno s pretstavnicima Hrvata, izmene one odredbe sporazuma
Cvetković — Maček kojim je nepotrebno i neosnovano oslabljen polo-
žaj srpskog naroda i snaga centra države“ ; 4) Radikalna stranka sma­
tra da se „jugoslovenska državna ideja, snaga naše zajedničke države,
ne sme nidm slabiti“ , jer bezbjednost Srba, Hrvata i Slovenaca može
da osigura samo jaka Jugoslavija; 5) izražava se uvjerenje da se može
izgraditi takvo državno uredenje, ,,u kome bi se i Srbi i Hrvati i Slo-
venci mogli nesmetano razvijati u plemenskoj utakmid na svakom
polju, u materijalnom i diuhovnom životu, sa potpunim poštivanjem
prošlosti i narodnih osobina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ali ovo može
biti samo u jednoj snažnoj državi i u režimu slobode, pravde i jedna-
kosti.“ 56
Vidjeli smo da su demokrati insistirali na konstituiranju srpske
jedinice, koja bi trebalo da dobije isti status koji je imala i Banovina
Hrvatska. Ovakav stav demokrata bio je u skladu i s njihovim na-
čelnim gledanjem na državno uredenje. Mada oni nisu bili zado-
voljni onim što je u pogledu teritorija i kompetencija dobila Bano­
vina Hrvatska, smatrajud da je ovo prešlo dimenzije okvira državnog
uredenja kako su ga oni zamišljali, demokrati su se s tim pomirili i
prihvatili to rješenje kao svršen dn. Otud su i zahtijevali da se na-
stavi na toj osnovi s preuređenjem države i da se formira i treća
jedinica, za koju su se oni toliko zalagali. Glavni odbor Radikalne
85 К ако je дош ло до споразума, 10—12. D alje se iznose prigovori zbog
nedostatka političkih sloboda, zbog toga što je stari aparat vlasti ostao na
svome mjestu.
ee Isto, 15-16.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — м а с е к — 235

stranke nije pridavao takav značaj formiranju treće jedinice, kao što
je to bio slučaj s demokratima. Glavni razlog za to bio je u gledištima
radikala na državno preuredenje. Rekli smo da su oni od triju stra­
naka Udružene opozicije najmanje evoluirali u shvaćanjima о držav-
nom uređenju. Bitne promjene, bar takve koje bi od strane radikala
bile jasno i nedvosmisleno priznate, niisu nastupile ni u vezi s činje-
nicom da je bila formirana Banovina Hrvatska i u vezi s tim izvršene
takve stvarne promjene i otvorene tendencije u državnom uređenju
koje se nisu mogle smjestiti u okvire radikalskih glediišta о širokim
samoupravama. Raddkali su se nedvosmisleno izjašnjavali protiv cen-
tralizma, i ranije i nakon Sporazuma od 26. augusta, ali nisu u svo­
jim shvacanjima iznosili elemente koji bi se mogli protumačiti kao
dokaz da su oni bili spremni prihvatiti i federalističku koncepciju, bez
ozbira u kolikoj mjeri. To se može vidjeti i iz spomenutog njihovog
programa koji je u novembru 1939. bio priložen prijavi za odobrenje
stranke, kao i stavova koji su izneseni u spomenutoj brošuri radi­
kala. Tako se, dakle, s većom sigurnošću može kazati da su radikali
i poslije Sporazuma cd 26. augusta dosljedno ostali kod svog gledišta
0 širokim samoupravama, nego da su pod utjecajem formiranja Ba­
novine Hrvatske prihvatili odredenije elemente federalizma.57 Otud
oni nisu mogli ni postavljati kao glavni zadatak da se nastavi s pre-
uredenjem države onako kako je to započeto formiranjem Banovine
Hrvatske. Radikali su smatrali da i ono što je već bilo učmjeno treba
u odredenoj mjeri revidirati.58 Pogotovo su na osudu i kritike radi­
kala nailazile tendencije koje su se ispoljavale u Hrvatskoj, posebno
pokušaji da se u pogledu teritorija i kompetencija prede okvir onog
i što je već bilo utanaöeno u Sporazumu od 26. augusta.50
Preuređenje države radikali su vezivali za prethodno održavanje
izbora i rješavamje tijelog problema redovnim postupkom, u Skup-
štini. A li oni su bili protiv toga da se izbori održavaju u tom mo-
mentu, već je trebalo da budu odgodeni za povoljniju atmosferu. Kao
razlog za ovakav stav navodile su se nepovoljne medunarodne prilike
1 opasnost da se još vise raspaljuju strasti i nacionalizmi.60 Stvarno,

57 Политика, бр. 11449, 15. IV 1940, govor Trifunovića na konferenciji ra­

dikala u Sarajevu; Hrvatski dnexmik, br. 1421, 16. IV 1940, osvrt na ovaj T ri-
fu n ovićev govor.
88 Vid. str. 234, tačka 3. N a radikalskoj zabavi kod „K olarca“ , sredinom
februara 1940, M. Bobić je, pored ostalog, izjavio: „Sporazum C vetković—Maček
da se popraviti uz dobru obostranu volju sa smislom za shvatanje kako inte­
resa celine tako i posebnih jedinica, ali samo uz suradnju pravih autoriteta,
predstavnika istinskih narodnih političkih stranaka.“ (Политика, бр. 11388,
14. I I 1940.)
60 U govoru na konfex*enciji radikala u Sarajevu, konstatirajući da se
prema H rvatim a griješilo, Trifunović je dalje izja vio: „O ve greške se sad svete.
Sad se uzeo metod sasvim suprotan. Sad je nastala atmosfera rastavljanja, kida-
nja, razbijanja, tako da se ljudi ne mogu da snadu. Od onog dela van Banovine
Hrvatske, što se naziva treća jedinica, H rvati potražuju još. Zbog toga nespo-
razuma ne m ože dalje preuredenje države da se nastavi.“ „Produžim o li ovako,
zatvarajući se, i Srbi i Hrvati, u svoje nacionalizme, sve ćemo teže izlaz naći.
K ao što smo mi Srbi u poslednjoj deceniji više grešili i to priznajemo, sad greše
H rvati i to otvoreno kažemo, jer oni sad potstiču vatru pod plemenske naciona­
lizm e.“ Na strani Srba, izjavio je dalje Trifunović, stvara se osjećanje, pogre-
šno ili ne, da kod H rvata slabi osjećanje i interesovanje za cjelinu, čime se
objašnjava i to što je HSS napustila borbu za demokratizaciju političkog života
u zem lji i svu pažnju koncentrirala na Banovinu Hrvatsku. (Политика,
бр. 11449, 15. IV 1940.)
80 Vid. isto.
236 — LJUBO BOBAN

Glavni odbor Radikal ne stranke bio je protiv izbora dobrim dijelom

iz svojih stranačkih razloga. Razjedinjeni i razbijeni radikali od) iz­
bora ništa nisu mogli ni očekivati. Zato se prvenstveno isticala potreba
da se radikali prethodno ujedine i da jeddnstveno istupe na izborima.
Vezujuci preuiređenje države za izbore, a odlažući ove za povoljnije
vrijeme, radikali su tako odlagali i pitanje državnog preuredenja.
Medutim, činjenica da se u praksi išlo drugim putem, otežavala je
da radikali ostanu bez rezervi pri ovakvom gledištu.
L. Marković se još u toku pregovora izmedu Cvetkovića i Mačeka
razilazilo s Glavnim odiborom. On se zalagao za to da se Udružena
opozidja i posebno Glavni odbor Radikalne stranke uključe u proce-
duru koju su primijenili Maček i Cvetković. U toku pregovora on je
vršio i ulogu posrednika izmedu ove dvojice. Vidjeli smo da se on
zalagao za to da se Glavni odbor cdazove Cvetkovićevu pozivu za ula-
zaik u vladu.01 U vladu koja je obrazovana 26. augusta on je ušao bez
odobrenja Glavnog odbora. U vezi s tim došlo je između njega i Glav­
nog odibora do žučne polemike. Odgovarajući na saopćenje Glavnog
odbosra od 31. augusta u kom je bilo rečeno da je L. Marković u vladu
ušao bez odobrenja i da se, prema tome, ne može smatrati da je Ra-
dikalna stranka zastupljena u vladi, L. Marković je isticao da njegov
ulazak u vladu odobrava većina raddkalskih organizacija i „radikal-
skog naroda“ i osporavao tvrdnju Glavnog odbora da on u vladi ne
predstavlja Radikalnu stranku. Za zaključak Glavnog odibora izjavio
je da to predstavlja „lično mišljenje nekolicine beogradskih radi-
kalskih prvaka“ i da ono za njega „nije obavezno“ . О tom pitanju,
izjavio je on, mjerodavno je samo mišljenje šireg Glavnog odbora,
sastavljenog od' delegata iz cijele zemlje.02 Sa jednog sastanka Glav­
nog odbora, srediinom oktobra, izdato je saopćenje о sporu s L. Mar-
kovićem, u kome je pored) ostalog bilo rečeno: „Ovakav rad i postupak
g. Markovića odbor je uzeo u ocenu, a da bi se izbegla svaka zabuna
i nesporazum, Glavni odbor u saglasnosti sa šefom stranke g. A. Sta-
nojevićem saopštava: da je g. dr Lazar Marković napustio Narodnu
radikalnu stranku i Glavni odbor i da sa strankom nema vise nikakve
veze.“ 03 Na sve ovo L. Marković je odgovorio da „ova poslednja
izjava kao i one ranije pretstavljaju samo lično mišljenje nekolicine
nezadiovoljnih beogradskih radikalskih prvaka“ 04. Gornje saopćenje
Glavnog odbora tumačilo se kao isključenje L. Markovića iz Radikalne
stranke. Na ove glasove on je odgovarao da iz stranke nije isključen,
niti ga mogu isldjučrti oni koji prisvajaju pravo da u ime stranke
govore, već о cijelom sporu mjerodavno može biti samo mišljenje
predstavnika radikala iz cijele zemlje.05 Karakteristično je da saop-
ćenje Glavnog odbora i nije bilo formulirano tako kao da je riječ о
izričitom isključenju iz stranke, već tako da je L. Marković stranku
sam napustio.
I L. Marković i Glavni odbor otimali su se о autoritet Асе Sta-
nojevića i tvrdili, svako za sebe, da radd po odobrenju i u ime ovoga.

01 L. M arković je još 18. aprila 1939. bio prim ljen u audijenciju kod kneza
Pavla, ali n ije poznato zbog čega je došlo do ovne audijencije i kakav je bio
njen rezultat. (ASFRJ, Zbirka L. M arković, pozivnica za audijenciju,
18. IV 1939.)
03 Политика, бр. 11227, 3. IX 1939.
83 Isto, br. 11271, 17. X 1939.
91 Isto.
85 Isto, br. 11274, 20. X 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 237

Stanojević ее рак nije izričito eksponirao u toj polemici. Početkom

decemfora Politika je donijela napds svog dopisnika koji je tvrdio
da mu je Аса Stanojević izjavio da je L. Marković napustio politiku
stranke, prešao preko odluke Glavnog odbora, da nije slušao njegove
savjete i prekore u vezi s takvim svojim đržanjem.00 Osvrćuci se na
ovaj napis u Politici L. Markovića je izjavio da sumnja u autentič-
nost izjave, jer je Аса Stanojević nije zvanično iznio i lično potpisao.
Naprotiv, on je tvrdio da mu je Аса Stanojević izjavio kako on nije
odobrio stav Glavnog odbora prema Sporazumu niti ga sada odo-
brava. „Izricno me je upozorio da on nije protivu zaključenog spo­
razuma sa Hrvatima i da samo brine о tome dia se taj sporazum pra-
vilno izvede i da se izmirenje Srba i Hrvata konačno dovrši.“ 07 Koliko
god da je L. Marković u vladu ušao bez odobrenja Glavnog odbora,
ovome je ipak u krajnjoj liniji bilo do toga da u vladi ima predstav-
nika iz svojih redova, za slučaj da dode do prilagodavanja radikala
stvorenom stanju. Glavni odbor naročito je bio protiv ambicija L. Mar-
kovića da se prikazuje kao pravi i jedini predstavnik Radikalne
stranke i da osporava pravo Glavnom odboru da govori u ime stranke.
L. Marković se aktivno zalagao i branio Sporazum od 26. augu­
sta, što nije bio slucaj s radikalskim disidentom B. Maksimovićem,
ministrom prosvjete, koji nije ništa u javnosti učinio za odbranu ovog
Sporazuma. L. Marković se zalagao za to da se sprovede mjere za
dovršenje organizaöje Bajnovine Hrvatske u Ismislju Sporazuma i
Uredbe о Banovini Hrvatskoj, ali je zauzeo negativan stav prema
svim tendencijama da se prelazi okvir onoga što je već bilo utana-
oeno u Sporazumu od 26. augusta. Inače, u pogledu procedure za
daljnje preuredenje države, neke izjave L. Markovića mogle su se
dvosmisleno shvatiti. On je vjerojatno namjemo izbjegavao da о
ovom pitanju odredenije i otvorenije govori i bio spreman da se pri-
lagodi svakoj proceduri. Dobija se utisak da je on u tom pogledu
zastupa о uglavnom ono isto glediste koje je imao i Glavni odbor. Ni
on, dakle, nije pridavao naročito značenje pitanju obrazovanja diruge
i treće jedinice. Tumačio je da će cijelo pitanje državnog uredenja
u svakom slučaju, kakva god se procedura primijeni, doći pred Skup-
štinu, gdje о tome treba da se donese definitivno rješenje. U govoru
na konferenciji radikala u Sarajevo on je pored ostalog izjavio: „Ja
sam sa više strana čuo, pa mi je to pitanje i ovdje postavljeno zašto
se ne pristupi stvaranju druge i treće jedinice, jer kad je formirana
Banovina Hrvatska, kaže se zašto se onda ne okonča državno uređenje
stvaranjem drugih dveju jedinica!“ Zatim je nastavio: „Ništa ne stoji
na putu da se celokupno državno uredenje izvede ovim putern (tj. kao
Banovina Hrvatska — Lj. B.)f ali о tome odlučuju oni odgovomi
faktori koji su po ustavu za to ovlašćeni. Za nas ovo ne treba da bude
najvažniji problem u današnjem momentu. Izvesni ljudi tumače da-
našnju političku situaciju tako kao da p>ostoji neka opasnost za srpske
zemlje i srpske interese. Takva opasnost ne postoji, niti će postojati
docnije.“ 08
Poput Glavnog odbora, i L. Marković je bio protiv izbora u po-
stojećim uslovima. Ovo glediste bilo je formirano prije svega pod
utjecajem stranačkih razloga i interesa. On je smatrao da zbog odnosa

ио Isto, br. 11317, 2. X I I 1939.

87 Isto, br. 11318, 3. X I I 1939.
es Isto, br. 11401, 27. II 1940.
 238 — LJUBO BOBAN

među radikalskim frakcijama nije povoljno da se raspisuju izbori,

sve dok se radikali ne ujedine i organiziraju. Na jednom sastanku
radiikala u Beogradu, sredinom februara 1940, L. Marković je izjavio:
„Nama koji smo u vladi ili grupama koje su zastupljene u vladi po-
stavlja se pitanje i kaže se: ,Šta je sa budućim državndm uredenjem?1
Gospodo, na to pitanje nije teško dati odgovor. Ali, na to pitanje ima
da se da odgovor onda kada se prvo raspravi pitanje о Hrvatskoj
Banovini, kada srpske stranke budu ujedinjenje, kada Radikalna
stranka bude ujedinjena, kada Srbi budu organdzovani da mogu mirno
i hladno da izmenjuju misli, da mogu doći u položaj da otvoreno kažu
što osećaju, kada budu bili u položaju da sasvim pošteno, bez zadnjih
misli i objektivno procene i ceo sporazum sa Hrvatima i celokupne
prilike u zemlji. Mi ne smemo da idemo pri rešavanju državnih pri-
lika u raskorak. Najkrupnije državno pitanje bilo je hrvatsko pitanje.
Njegovo rešenje izvedeno je u najkritičnijem momentu. To rešenje
mi smo primili i nosili ga pred narod lojalno i pošteno. Narod treba
da se skupi i da о tome kaže svoju reč. Ja mislim da radikalski narod
ima prvui dužnost da se ujedini, da mu je prva dužnost da obnovi
svoju partijsku narodnu organizaciju, da uredi sve te manje sitne
odnose, pa onda, konsultujući Srbe iz svih krajeva naše države iz
Dalmaeije, iz Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, da u slozi sa njima
zauzme jedno gledište.“ 69
Razjedinjenost medu raddkalima postojala je i prije 1929. Šesto-
januarski režim još vise je izmrvio Radikalnu stranku. Kada je 1935.
bila osnovana JRZ, veliki broj radikala našao se okupljen u njoj. Ci-
ndlo se da će u okviru JRZ doci do okupljanja svih radikalskih gru­
pacija. A li sukob Glavnog odbora i Stojadinovića značio je skretanje
ovog procesa u suprotnom pravcu.70 Padom Stojadinovića okupljanje
radikala ponovno je postalo aktuelno iz dva razloga: 1. Dok se Sto-
jadinović nalazio na vlasti, bilo je malo izgleda da će se svi radikali
naći na jednom mjestu, jer je bilo malo izgleda da bi svi ond mogli
da se okupe u JRZ. Padom Stojadinoviea nestalo je prepreke za Glavni
cdbor da se pojavi u ulozi centra oko kojeg bi trebalo da se okupe sve
radikalske frakcije. 2. Unutar JRZ njena treća komponenta — srpski
dio — bila je najslabija zbog unutrašnjih sukoba. S druge strane, sama
koncepcija JRZ nije u ovim uslovima imala vise onakav značaj kao
prije toga. Sada se osjećala potreba da se na srpskoj strani formira
jedna jaka politička grupacija koja bi mogla da bude adekvatan
partner Hrvatskoj seljačkoj stranci, kao i političkim grupacijama Slo-
venaca i muslimana. Radikali su smatrali da ova uloga mora pripasti
njima. Ali ujedinjenje radikala bilo je aktuelno i u slučaju da onir-

oe Napom injući dalje da će on braniti Sporazum L. M arković je nastavio:

„Eto, to jedno pitanje takođe je razlog zašto ja sa m ojim prijateljim a ovako
istrajno i predano samcT gsvorim 'o^potrebTujedinjenja radikala. gospodo, ja
rieniam prava da zauzmem gledište о jednom krupnom narodnom pitanju dok
kao radikal ne cujem-^Sta-narod о tome m isli." {Политика, бр. 11388, 14. II
1940.) Još ranije, početKom novem bra 19397П. M arković je na okružnoj konfe-
renciji Radikalne stranke u Sapcu izjavio: „Izb ori će biti skorije nego što !
mnogi misle. Ja kažem da žalim što m ožda-naša-Radikalna stranka nije pri-
prem ljena za izbore; dok su H rvati, Slovenci i Muslimani jedinstveni i svi
t istupaju kao jedan, mi Srbi kritikujući sporazum stojim o pocepani i nismo /
^ spremni.“ (Isto, br. 11292, 7. X I 1939.)
70 Na zboru Narodne radikalne stranke u Rumi, sredinom novembra 1939,
Anta R adojević je izjavio: „M i, radikali, pocepani smo kao nijedna stranka.
Kod nas postoji devet frakcija.“ (Isto, br. 11305, 20. X I 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — m a Ce k — 239

ostanu u opoziciji. Na ovom mjestu se nećemo upuštati u sve Pro­

bleme i detalje ove slqzene igre za ujediinjenje radikala. Spomenut
ćemo samo nekoliko podataka.
Još u toku pregovora Cvetković — Maček govorilo se о potrebi
ujeddnjenja radikala, ali u tom pogledu nije bilo intenzivnije aktiv-
nosti. U jednom pismu stranačkim pristallcama, početkom jula 1939,
L. Marković ističe da su Slovenci, Hrvati i muslimani politički uje-
dinjen.i i nastavlja: „samo smo mi Srbi rastureni i pocepand. Sto smo
mi Srbi podieljeni u nekoliko parti ja, to nije toliko zlo, ali je nesreća
da su radikali, pristalice jedne iste stranke, danas tako pocepani
i rastureni pa nemaju snage da u državi vode prvu reč kako su ra-
nije to imali“ . „Za mene kao radiikala,“ piše dalje L. Marković, „po­
stavlja se problem, kao i za sve nas radikale, da razmislimo da li nije
došao trenutak da se ponovo ujedine svi radikali i dia se obnovi snaga
Radikalne Stranke.“ 71 Poslije Sporazuma od 26. augusta pitanje
okupljanja radikala postalo je aktuelnije, i na tome se intenzivnije
radilo na tri kolosijeka: L. Marković, D. Cvetković, Glavni odbor.
Prvi razgovori izmedu Cvetkovića i Ace Stanojevića u vezi s oku-
pljanjem radikala počeli su krajem novembra 1939, prilikom susreta
njih dtvojice. Аса Stanojević je tom prilikom iznio svoj zahtjev da se
Radikalna stranka samostalno organizira i tako organizirana dode
u koalicioni odnos s JRZ. Razgovori su biU prekinuti zbog sukoba
na terenu, u stranačkim organizacijama, naročito zbog incidenta koji
se desio na konferenciji u Novom Sadu, kadia je došlo do podvajanja
na pristalice Glavnog cxlbora i pristalice L. Markovića. U isto vrijeme
ovaj je pokrenuo svoj list Delo, što je unijelo još više smutnje medu
radikale.72
Pregovori Cvetkovića i Stanojevića nastavljeni su početkom ja­
nuara 1940, prilikom njihova susreta u Nišu.73 Cvetković je tada Aci
Stanojeviću pismeno dostavio svoje gleddšte. U vezi s ovim došlo je
do sastanka Cvetkovića i Trifunovića, pošto se ovaj prethodno sastao
sa Acom Stanojevićem. Nakon ponovnog susreta Trifunovića s Acom
Stanojevićem Cvetkoviću je pismeno dat negativan odgovor na nje­
gov prijedlog.74 Cvetković se nakon toga ponovo sastaje s Acom Sta-
nojevićem i podnosi nove prijedloge75, ali je njegov prijednog ko-
načno bio odibijen.
^ Cvetkovićevo gledište bilo je da centar za ujedinjenje svih radi­
kala ima biti JRZ. Prema njegovom planu, Jugoslavenska radikalna
zajednica promijenila bi naziv u Jugoslavenska raddkalna stranka. Na
njenom čelu nalazio bi se Аса Stanojević, dok bi Trifunović, Korošec,
Kulenović i Cvetković bili potpredsjednici, a ostali istaknuti raddkali
ušli bi u Glavni odbor. Ovako formirano vodistvo poduzelo bi akciju
za okupljanje radikala.70 Cvetković je polazio od toga dia su radikali
oko Glavnog odbora u stvari disidenti JRZ, koji su izišli iz stranke
koju su sami osnovali, i da bi, prema tome, samo trebalo dia se u nju

71 A —V II, 61 V, 29/1; Vid. i Krizm an, Dnevnik, 11—15. V II 1939, težnje

G lavnog odbora za okupljanje radikala.
72 Политика, бр. 11371, 28. I 1940, izjava M ite D im itrijeviea.
73 Cvetković je Stanojevića posjetio 8. I 1940. (Isto, br. 11353, 10. I 1940.)
7* Isto, br. 11372, 9. I 1939, izjava Trifu novića novinarim a; Isto, br. 11378,
4. II 1940.
76 Isto, br. 11382, 8. II 1940, izjava A ce Stanojevića novinarima.
78 Isto, br. 11371, 28. I 1940; br. 11378, 4. II 1940; ASFRJ, Zbirka Ja-
kovljević, pismo L. M arkovića A. Stanojeviću, 15. II 1940.
240 — LJUBO BOBAN

vrate. Govoreći о svome gledištu koje je zastupao u razgovorima s ra-

dikalima oko Glavnog odibora Cvetkovic je pred senatorima JRZ iz­
javio: „Pitanje okupljanja radikala sa naše strane shvatilo se kao po-
jačanje već postojeće formacije, da JRZ bude glavna grana i da se
ostali formiraju ujedno sa nama. U kojoj formi? Dogovorićemo se.
Ali mi smatramo da bez naše snage ovaj posao nije moguć.“ 77 Smisao
Cvetkovićevih nastojanja bio je, dakle, da za svoju vladavinsku kom-
binaciju osigura podršku radikalskih frakcija.
Gleddšte radikala oko Glavnog odbora bilo je da centar za okup-
ljanje radikala mora biti Glavni odbor. Prema ovom gledištu, Radi­
kalna stranka bi se zasebno konstituirala i tako stupila u odnos pre­
ma JRZ.78 Osvrćući se na stav Glavnog odbora Cvetkovic je u spo-
menutom govoru pred senatorima JRZ izjavio: „Medutim oni su pre-
d'lagali da prvo naprave svoju stranku. Traže da mi damo podršku.
Hoće pomoć od mene da naprave stranku. Sada smo ih ostavili da
sami naprave stranku i ja verujem da je neće napraviti.“ 79
L. Marković je ispoljio široku aktivnost u poslu na okupljanju
radikala. U sukobu s Glavnim odborom on je na terenu izgradivao
svoje organizacije. Na njegovu inicijativu sazvana je 17. decembra
1939. zemaljska konferencija radikala, na kojoj su učestvovali pred>-
stavnici radikala iz cijele zemlje koje je pozvao L. Mar ко vić. U rezo-
luciji koja je ovom prilikom usvojena odobrava se ulazak L. Marko-
vića u vladu i naglašava potreba okupljanja radikala. U vezi s ovim
bio je formiran i Akcioni odbor, kome je stavljeno u zadatak da na
ovome radi.80 L. Marković je osporavao pravo Glavnom odboru da
u ime Radikalne stranke radi na okupljanju radikala, ističući da je
za to mjerodavno samo mišljenje Асе Stanojevića. Pripisivao je sebi
u zaslugu što je došlo do kontakta izmedu Cvetkovica i Stanojevića.
U slučaju da se Аса Stanojević u pogledu ujedinjenja radikala, pisao
je svojim istaknutim pristalicama L. Marković u vrijeme pregovora
izmedu Cvetkovića i Stanojevića, opredlijeli za glediste koje zastupaju
radikali око M. Trifunovića (Glavnog odbora), „onda će posao na uje-
dinjenju radikala morati da se izvodi na drugoj osnovi, i može biti
sa jednom borbom radi uklanjanja svih onih koji smetaju tom ujedi-
njenju. To mi ne želimo, i to bi bila jedna vrlo neugodna stvar, ali
moramo i о tome da Vas obavestimo da biste Vi znali pravo stanje
stvari.“ 81
L. Marković je tvrdio da on akciju za ujedinjenje radikala vodi
u ime Radikalne stranke i u ime samog Асе Stanojevića.82 Od ovog
je on želio dobiti podršku za svoju aktivnost na okupljanju radikala.
U pismu koje je uputio Aci Stanojeviću on je odbacivao optužbe da
ovu akciju vodi protiv njega i tvrdio da on ovaj pokret samo propa-
gira, a ujedinjenjem može da rukovodi samo Аса Stanojević. Osvr-
ćući se na Cvetkovićevo gledište о ujedinjenju radikala L. Marković
piše da to nije i njegovo mišljenje i da se on u pitanju ujedinjenja
radikala smatra pristalicom onih radikala koje vodi Аса Stanojević.
L. Marković piše dalje Stanojeviću da on mora biti načisto s tim ko-

77 Политика, бр. 11436, 2. IV 1940.

78 K ao nap. 76.
7* K ao nap. 77.
su Политика, бр. 11333, 18. X II 1939; Zbirka Jakovljević, cirkularno pismo
L. M arkovića, 31. I 1940.
81 Cirkularno pismo L. Markovića, isto.
82 Политика, бр. 11388, 14. II 1940.
 SPORAZUM c v e t k o v ić — m a Ce k — 241

jem držanrju i kojoj politici može dati podršku. On smatra da se pi­

tanje ujedinjenja radikala i pitanje vlade moraju razmatrati kao dva
zasebna pitanja. Ujedinjenje radikala, piše on dialje, treba da se izvrši
„jednovremeno sa potpunim prihvatanjem zaključenog sporazuma sa
g. Cvetkovićem, i sa izvodenjem politike sporazuma i nastojanjem da
se sporazum izvede lojalno i pošteno, da se srpski narod tačno obave-
sti о smislu sporazuma, i da se u praksi pazi da državni interesi
ne budu povredeni, da Banovina Hrvatska ostane u okviru lokalne
uprave (podvukao Lj. В.), a da i Srbi budu zadovoljeni u pogledu svo­
jih posebnih srpskih interesa.“ 83
Kad su propali pregovori izmedu Cvetkovića i Асе Stanojevića
L. Marković se zalagao za ujedinjavanje radikala i mimo Glavnog od­
bora i mimo Асе Stanojevića. U vezi s tim on je D. Cvetkoviću pod-
nio jedan nacrt u kome izlaže svoje gledište о ovoj akciji. Ovaj plan
predvidao je okupljanje radikala iz JRZ, koji su se nalazili oko Cvet-
kovića, radiikala oko Bože Maksimovića (koji se inače nije izjašnjavao
0 pitanju ujedinjenja radikala) i pristalica L. Markovića. Odnos pre­
ma SLS i JMO ne bi se u načelu mijenjao i ostavilo bi se za naknadni
sporazum da li će se stranka zvati Jugoslavenska radikalna zajednica
ili Jugoslavenska radiikalna stranka.84 О svemu ovome sporazum
s Cvetkovićem nije postignut i nacrt nije bio, kao što je to bilo pred-
viđeno, podnesen Akcionom odboru za ujedinjenju radikala, koji je
bio izabran na spomenutoj zemaljskoj konferendji radiikala u de-
cembru 1939, a koji se sastao 31. marta 1940. U rezoluciji koja je
ovom prilikom usvojena ističe se da ova grupa predstavlja raspolo-
ženje Radikalne strake i da u stvari predistavlja grupu Асе Stanoje-
vića, dok se gledište užeg Glavnog odbora u Beogradu označava kao
lično gledište članova Glavnog odbora a ne Radikalne stranke. Od
Асе Stanojevića se traži da osudii držanje članova Glavnog odbora
1 prihvati glediište koje zastupa grupa oko L. Markovića.85
L. Marković je čas isticao da svoju akciju vodi u ime Асе Sta-
nojevića, čas da to radii u sporazumu s Cvetkovićem. Stvamd cilj nje­
gove akdje bio je, da medu radikalima ojača pozicije, pridobije orga-
nizacije na terenu i izvrši pripreme za preuzimanje vodeće uloge u
Radikalnoj stranci po smrti Асе Stanojevića.

с) Zeviljoradnička stranka

Unutar Zemljoradničke stranke postojala su u razdoblju nakon

6. januara razlidta gleddšta na pitanje državnog uređenja i u tom
pogledu, kao i u ostalim pitanjima stranačkog programa i politike,
postojalo je više tendencija i grupa. Federalistička misao postepeno
se sve više afirmirala. Federalistička koncepcija razlidto se shvaćala,
objašnjavala i ispoljavala u raznim nijansama, od onih koje su za-
pravo ostale na nivou samouprava, preko izvjesnih federalističkih
komponenti, do shvaćanja koja su federalističkoj organizadji države
prilazila sa više smjelosti. Karakteristično je da vodstvo Zemljorad-
ničke stranke nije nakon 6. januara zvanično istupalo sa svojim gle-
83 Zbirka Jakovljević, pismo od 15. II 1940.
84 Zbirka Jakovljević, Nacrt za u jedinjenje radikala i propratno pismo
od 23. I l l 1940. U Nacrtu se d etaljn ije iznose organizaciona i druga pitanja u
vezi s akcijom za okupljanje radikala.
88 Политика, бр. 11435, 1. IV 1940.

1G Sporazum Cvetković — M aček

242 — LJUBO B O BA N

diištima о državnom uređenju, pa ni u vezi sa Zagrebačkim punkta-

cijama, kada su to inače učinila vodistva svih opozicionih stranaka.
Cini se da su upravo unutrašnja razjedinjenost stranke i raznolika
shvatanja о ovom pitanju bili važan razlog što se ovaj program otvo­
reno nije formulirao, jer bi otvoreno pokretanje tih pitanja moglo
imati za posljeddcu još veće razjedinjavanje stranke.80 U odnosima
opozicije u Srbiji sa SDK zemljoradnici su pokazivali vise elastičnosti
nego što je to bio slučaj s radikalima i u tom pogledu oni su bliže sta-
jali uz demokrate. No zemljoradnici nisu pokazivali spremnost da u
osnovnom pitanju koje je dominiralo u odnosima SDK i opozicije u
Srbiji, pitanju državnog uredenja, zauzmu jasnije i otvorenije gledii-
šte, pa ni onoliko koliko su to činili demokrati.
U toku pregovora Cvetković — Maček vodstvo Zemljoradničke
stranke bilo je u pogledu procedure uglavnom suglasno s radikalima
i demokratima i JNS. J. Jovanović nije odobravao da UO zauzme samo
pasivno držanje i isticao potrebu da treba pokazatd vise aktivnosti
u pokušaju da se Mačeka pridobije za glediište koje su imale ove
stranke. Zasebno držanje imao je В. Cubrilović. On je više-manje bez
rezerve primao ono što su odlučivali Maček i Cvetković i smatrao da
zemljoradnici treba da podrže ono rješenje о kome se ova dvojica
sporazumiju. Vidjeli smo da je on statno nastojao na tome da UO
bude aktivnija i u početku pregovora insistirao da UO mora predu-
sresti Cvetkovića i sporazumjeti se s Mačekom. Kad) se vidjelo da
Cvetkovićeva uloga kao pregovarača ne dolazi u pitanje, Čubrilović
se zalagao za to da se UO pridruži pregovorima i prihvati proceduru
koju su primijenili Maček i Cvetković. Kod J. Jovanovića se stalno
zalagao da se zemljoradnici samostalno priključe pregovorima, ako
to neće UO kao cjelina. Već prilikom prvih kombinacija za sastav
vlade koja bi trebalo da sprovodi sporazum zemljoradnici su uzimani
u obzir.87 Vjerojatno je ovdje od' značaja bilo i mišljenje da bi ulazak
u vladu zemljoradnika bio poželjan s obzirom na to što su oni sma-
trani kao seljačka stranka i kao takva trebalo bi da u vladi uz HSS,
koja se takoder prikazivala kao seljačka stranka, figurira kao predb
stavnik seljaštva iz Srbije i Bosne. S Mačekove strane nastojavalo se
da se osigura ulazak zemljoradnika u vladu, naročito kada je postalo
jasno da će UO kao cjelina ostati po strand.
Vodstvo stranke nije niti otvoreno niti prikriveno sprečavalo
niti otvoreno podupiralo Cubrilovićevo držanje. Sva aktivnost koju
je on ispoljio u toku pregovora vodistvu bila je poznata i za nju je
on u stvari želio da dobije odobrenje i podršku stranačkog vodstva.
Vodstvo stranke je tako preko Cubrilovića pratilo cijelu situaciju
i u datim okolnostima moglo je da odredi svoje držanje: ako bi diošlo
dio rješenja protiv kojeg bi se stranka morala otvoreno izjasniti, stran­
ka se mogla ograditi od Cubrilovića, odnosno, ako bi se željelo iz
sporazuma izvući kakve koristi, preko Cubrilovica već je bio pri-
premljen teren. Iz držanja vodstva u posljednjem razdoblju prego­
vora dobijao se utisak da će se ostati po strani od vladiavinske kom-
binacije, iako se u tom smislu nisu davale kategoričke izjave. Sa
sjednice užeg Glavnog odbora, 11. jula, gdje se raspravljalo о stanju
pregovora, bila je za stranačko članstvo data informacija u kojoj je

88 Vid. L j. В о b a n, D rzanje srbijanskih opozicionih stranaka povodom

Zagrebačkih punktacija, 25—26.
*7 Vid. str. 152.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ - MACEK — 243

pared ostalog bilo rečeno: „Ako se sporazum svrši dr Maček će tra-

žiti da ga izvršuju sve stranke, narocito da u vladd učestvuju i stranke
Udružene opozicije. Mi se možemo opredeliti definitivno samo kada
budemo videli bazu ne eamo sporazuma sa Hrvatima nego i celokup-
nog režima u zemlji.“ 88
Pred zaključenje sporazuma Cubrilović se nalazio u Qslu, na za-
sjedan ju Interpariamen tarne uni je. Na Bled je došao upravo u vri­
jeme kad se formirala vlada, i tu mu je bilo saopćeno da je uzet u
kombinaciju, Nakon ovog on je izjavio novinarima da je u vladu ušao
po dogovoru s Gavrilovićem.89 „On mi je odobrio da mogu kao član
partije ući u vladu g. Cvetkovica, da bismo pomogli politiku spora­
zuma i demokratizacije zemlje“ , izjavio je Cubrilović.90 Ribar tvrdi
da je stvarne pregovore za Čubrilovićev ulazak u vladu vodio sam
Gavrilović.91 Na osnovu raspoloživih podataka takav zaključak nije
moguće pouzdano donijeti.92Prije bi se moglo reći da je Čubrilović
svojim držanjem i postupkom doveo stranačko vodstvo pred svršen
ein. Vjerojatno je da bi on u vladu ušao i u slucaju da se stranka od'
njega i ogradila, što bi opet dovelo do podvajanja i cijepanja u stran-
ci, narocito zbog naklonosti zemljoradnika u Vrbaskoj banovini za
sporazum i suradnju sa SDK. To je svakako morao biti jedan od raz­
loga što je vodstvo bilo primorano da legalizira Cubrilovićev ulazak
u vladu. Medutim, ovo očito nije bio jedini razlog, jer je vodstvo
stranke imalo i svoje račune i željelo da i pored svih ograda prihvati
priliku da dode na vlast.
Nekoliko dana po zakljuöenju sporazuma sastao se širi Glavni
odbor Saveza zemljoradnika, poslanički kandidati kao i uglednd čla-
novi stranke, gdje se raspravljalo о dtržanju prema Sporazumu od
26. augusta i pitanju ulaska Cubrilovića u vladu.93 Gavrilović je tom
prilikom pored ostalog izjavio: „Bez mogućnosti prethodnog konsul-
tovanja šireg Glavnog odbora mi smo taj sporazum prihvatili i anga-
žovali se u današnjoj vladavinskoj kombinaeiji. Sada je na vama ovde
da se sa tim saglasite.“ Kao razlog što je vodstvo stranke preko Cu-
brilovićeva ulaska u vladu prihvatilo Sporazum on je posebno navo-
dio medunarodnu situaciju. Cubrilovic je izjavio da je u vladu ušao
s Gavrilovićevim odobrenjem i da će u vladi ostati dok stranka to
bude odobravala. Na kraju konfereneije bila je usvojena rezolucija
u kojoj Glavni odbor „jednoglasno pozdravlja veliko delo sporazuma

88 A —V II, 21, 1/10. K rizm an je u Dnevnik 11—15. jula zab ilježio: „M ilan
G avrilović kaže da ne će u vladu ako i budu pozvani poslije sporazuma. P ri-
znaje da bi jedino Branko Cubrilović mogao iznevjeriti, jer da on podržaje vezu
sa Cvetkovićem .“ K ad se već očekivalo o b ja vljiva n je sporazuma Krizm an, po­
vodom razgovora s predstavnicim a UO, b ilježi (20—25. V I I I ) da je G avrilović
„n ajrad ik aln iji“ . „K a d sam mu spomenuo Branka Čubrilovića ogradio se od
n jega i da zem ljoradnici nikada ne će sudjelovati u vladi. Sumnjam mnogo u
njega.“
88 K rajem juna 1939. J. Jovanović Pižon iznenada je umro i na njegovo
m jesto za šefa stranke izabran je G avrilović.
90 Политика, бр. 11220, 27. V I I I 1939.
I. R i b a r , P o litič k i zapisi, I V, 73.
M U pismu od 9. juna 1939. Cubrilović se zalaže kod J. Jovanovića da se
G avrilović sastane sa „S arajlijom “ , što se vjerojatno odnosi na Šuteja. Do sa­
stanka je trebalo doći u SI. Brodu. Prem a zabilješci J. Jovanovića, na ovom
pismu, G avrilović je u SI. Brod otputovao 12. V I. Upored. nap. 88.
83 P rije toga. 28. augusta, došlo je u hotelu „Srpski k ra lj“ , u Beogradu,
do sastanka između Mačeka, G avrilovića, Tupanjanina i Cubrilovića. (П ол и ­
тика, бр. 11222, 29. V I I I 1939.)

16*
244 -* L JU B O В овам

i želi da se na tom sporazumu izgrađuje država i narodno blagosta-

nje. Ulazak Hrvata u vladu prima se s najvedm oduševljenjem, jer
se očekuje da će se u zajedničkoj saradnji sa njima m od ispuniti
načela zemljoradničkog pokreta i ostvariti puna demokratizacija za
celu zemlju.“ U rezoluciji se odobrava rad vodistva na čelu s Gavri-
lovićem i Cubrilovićev ulazak u vladu.94
Po svemu se vidjelo, i u vrijeme sklapanja sporazuma i kroz
kasnije držanje, da je vodstvo Zemljoradničke stranke prihvatilo Spo­
razum bez ikakvog oduševljenja. U javnosti se za Sporazum vise za-
lagao Cubrilović, ali je to vise bila njegova inicijativa nego stvar
vodstva stranke. Kad su bili uspostavljeni odnosi sa Sovjetskim Sa-
vezom Gavrilović je bio imenovan za poslanika u Moskvi. Ovo je
imalo značiti i jače vezivanje stranke uz vladu. A li zemljoradnici
stvar no za vladu nisu nikada bili čvrsto vezani. Ovaj neodilučan stav
proizlazio je kako iz neodobravan ja onog što je u pogledu teritorij a
i kompetencija dobila Banovina Hrvatska tako i iz nezadovoljstva
zemljoradnika režimom JRZ u Srbiji.95 Vodstvo stranke bilo je uklju-
čeno u akciju koja je bila u vezi s onim krugovima koji su 27. marta
1941. izvršili vojni puč. Zbog pristupanja Trojnom paktu Čubrilović
je pod pritiskom vodistva stranke dao ostavku u vladi.
U pogledu daljeg preuredenja države zapažena je bila izjava
Lazara Tupanjanina na zboru Zemljoradnieke stranke u Somboru,
srediinom februara 1940. On je, naime, izjavio: „Što se tiče daljeg
državnog9Cpreuređenja imaju odiludti kuglice. To je naša želja —
želja Zemljoradgnčke stranke i Hrvata.“ 97 Iz ovog bi, dakle, proizla-
zilo da su i zemljoradnici bili za gledište da se najprije održe izbori,
a zatim pokrene pitanje daljnjeg preiuredivanja države. Pitanje je ko­
liko je ovo bio stav vodstva stranke, a koliko je to bilo mišljenje samog
Tupanjanina, odnosno koliko je tu bilo i taktiziranja, u namjeri da
se dokaže kako se zemljoradnici zalažu za demokratizaciju političkog
života koju bi trebalo da donese raspisivanje izbora i donošenje poli-
tičkih zakona koje bi trebalo da ide zajedno s tim.
Već ranije se u Zemljoradničkoj stranci svojim posebnim gle-
dištima u nizu pitanja stranaekog programa i politike izdvojila grupa
oko Dragoljuba Jovanovića. Povodom Zagrebačkih punktadja ova
grupa se načelno izjasnila za federativnu organizadju Jugoslavije.98
Iz jednog elaborata Zadaci nove vlasti, koji je početkom 1932. izra-
dio Dragoljub Jovanović, dobija se nešto puniji uvid u to kako je ova
grupa zamišljala tu federativnu organizadju. Prema ovom, država
bi bila podiijeljena na tri „velike zemlje“ , srpsku, hrvatsku i slove-
načku. I druge velike pokrajine, ako bi to željele i plebisdtom se
izjasnile, a u dogovoru sa trima „glavnim“ zemljama, mogle bi se kon-
stituirati kao posebne „zem lje“ . Kroz cijelu zemlju bila bi izvedena
opdnska i kotarska samouprava. Svaka jedinica imala bi svoj sabor

01 Isto, br. 11228, 4. I X 1939.

65 Poslije jednog razgovora s G avrilovićem K rizm an je u D nevnik (26—30.
X I I 1939) zabilježio: „M . G avrilović mi povjerio da zem ljoradnici ne mogu
dugo da podržavaju C vetkovićevu vladu. C ubrilovićev ulazak u vladu n ije
ništa olakšao pritisak JRZ u Srbiji. G avrilović veli da ne m ože izići pred na­
rod i da nijedne skupštine n ije držao. Prestao Cubrilović da brblja. N e držim
da će zem ljoradnici žuriti iz vlade, ali neće biti ni smetnja promjenama.“
ee U originalu stoji „narodnog“ .
87 Политика, Cp. 11387, 13. II 1940.
L j . В о b a n, Zagrebačke punktacije, 350—351.
 SPORAZUM CVF.TKOVIĆ — m a c e k — 245

i zemaljsku vladu. Veća samostalnost jedinicama bila bi data u poli-

tičkim i prosvjetnim pitanjima, dok bi privredni sistem bio jače pove-
zan i pod jačom kontrolom centralne vlasti. Ovakav sistem uklju-
čivao je u sebe i federatdvne elemente i u isto vrijeme osiguravao
čvršću povezanost jediinica i obezbjedivao veću ulogu centralne vlasti
i zajedničkih poslova.09
Poslije ulaska Zemljoradničke stranke u vladu neslaganja su se
još više ispoljila. Grupa D. Jovanovića negativno je gledala na Cvet-
ković — Mačekovu vladu, ulogu i držanje koje je u njoj imala zem-
ljoradnička stranka, ali se ovo nije ticalo stava ove grupe prema sa-
mom Sporazumu ukoliko se on odnosio na hrvatsko pitanje. Zbog iz-
vjesnih obzira prema Sporazumu i vodstvu HSS D. Jovanović se nije
u prvo vrijeme otvoreno eksponirao protiv vlade. Krajem decembra
1939. ova grupa donijela je rezoludju u kojoj se pored ostalog traži
istupanje Zemljoradničke stranke iz vlade.100 Uskoro je grupa oko
D. Jovanovića donijela odluku da samostalno istupa i odvoji se od'
Saveza zemljoradnika. Poslije sastanka od 25. februara 1940, u Beo­
gradu, izdato je saopćenje u kome je pored ostalog bilo reoeno: „Ne
možemo deliti odgovornost za držanje i rad Zemljoradničke stranke,
kako u unutrašnjoj, tako i spoljnoj politid, pošto se ono teško ogrešilo
0 ideologiju zemljoradničkog pokreta i о interese srpskog seljačkog
naroda.“ 101 Malo za tim ova grupa konstituirala se kao Narodna se-
ljacka stranka, U programu stranke u vezi s državnim uredenjem bilo
je uglavnom rečeno ono što je bilo sadržano u spomenutim Zadacima
nove vlasti.102
U prvo vrijeme negativan stav prema vladi bio je zasnovän prije
svega na njenoj vanjskoj politid kao i stavu i rezultatima u vezi
s demokratizadjom politdčkog života, te u vezi s vladinom politikom
prema selu i nije se toliko ticao Banovine Hrvatske. Kako su s vre-
menom u Banovini Hrvatskoj dolazile do izražaja negativne pojave
1 tendendje, i kod ove grupe došlo je do promjene u držanju u odnosu
na Banovinu Hrvatsku, u kom smislu su bile iznošene i kritičke prim-
jedbe. U septembru 1940. bio je izdat jedan letak u kome se upućuje
kritika na vladinu vanjsku i unutrašnju politiku.103

d) Srpska radikalna stranka

Jugoslavenska radikalna zajednica od svog osndvanja programat-

ski i u praksi nastupala je kao nosilac unitarističkog uredenja i u
praksi kao nosilac centralizma, mada programatski zastupnik širokih
samouprava. S takvim programom i praksom ona je pored ostalog
imala zadatak da izolira Hrvatsku seljačku stranku i suprotstavi se
njenom programu složene države. U Sporazumu odi 26. augusta JRZ
je odstupila od svog programa i u tom smislu je donekle izmijenjena
njena uloga zaštdtnika unitaristiökog uredenja. A li JRZ ipak nije u
ovoj situaciji izgubila svoj rezon. Knez Pavle je i dalje želio da se
ova kombinadja održi i bude glavni partner' Seljačko-demokratskoj
ee L j. В о b a n, Držanje srbijanskih opozicionih stranaka povodom Z a -
grebačkih punktacija, 27—28.
100 Vid. Народна сељачка странка. О сновна начела — Програм — Ста­
тут, Београд (I I izdanje) 1940, 4. Spomenuta rezolucija donesena je 31. X II 1939.
101 Политика, бр. 11401, 27. II 1940.
102 K ao nap. 100.
103 Izja v a dr D. Jovanovića autoru, 27. V 1963.
 246 — LJUBO BOBAN

koaliciji. Time se, ali u jednom drugom smislu, ostvario ranije kne-
žev plan da se SDK približi Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici; ovaj
put je to učinjeno tako što su Mačeku učinjene bitne koncesije. JRZ
je sada bila potrebna i da bi se mogao nastaviti dotadašnji politicki
režim zasnovan na političkim zakonima šestojanuarskog režima. Ova
vladavinska kombinacija kneza Pavla je zadovoljavala jer je u njoj
bila predstavljena najjača stranka iz Slovenije, najjača stranka iz Hr­
vatske, JMO kao predstavnik muslimana, te Srbija preko srpskog
dijela JRZ, onih pristalica ove stranke koji su ostali uz Cvetkovića.
Ova, četvrta komponenta u vladi predstavljala je najslabiju njenu
komponentu. Prema njoj su se u opoziciji nalazili radikali i demo­
krati i dio pristalica same JRZ, okupljenih oko Stojadinovića. Da bi
ее ojačala ova komponenta u vladi i da bi ona mogla stabilnije da se
postavi prema svojim trima ostalim partnerima, Cvetkovićev glavni
cilj bio je da u okviru JRZ okupi radikale. Ovo je bilo tim vise aktu-
elno zbog sukoba u samom srpskom dijelu JRZ. Nekoliko dana poslije
zaključenja Sporazuma sa sjednice Predisjedništva Glavnog odbora
JRZ izdato je saopćenje u kome je bilo rečeno da ,,u novoj političkoj
situaciji Jugoslovenska radikalna zajednica ne smatra svoju misiju
završenom, već naprotiv, svesna je da na n jo j. leži jedan veliki deo
odgovornosti za dalje pravilno i uspešno sprovodenje sporazuma u
delo“ . U saopćenju se zatim upućuje apel svim pristalicama Radi­
kalne stranke za okupljanje, u okviru JRZ.104 Vidjeli smo kako se
ova akcija završila. U isto vrijeme i dalje se produbljavao sukob u
srpskom dijelu JRZ. Isto tako olabavljeni su odnosi izmedu triju
komponenti JRZ, slovenačke, muslimanske i srpske. Stav JRZ kao
cjeline prema Sporazumu neće se zasebno razmatrati, jer stvarna si­
tuacija nalaže da se to razmatra zasebno. Posebno će biti govora о
stavu SLS, JMO, dok će se od srpskog dijela JRZ zasebno, na ovom
mjestu, govoriti о stavu Stojadinovećeve grupe. Stav Cvetkovićevog
dijela JRZ neće se zasebno razmatrati, jer će se on vidjeti kroz рюИ-
tiku vlade u sprovodenju Sporazuma.
О stavu Stojadinovećeve grupe u toku pregovora za sporazum
već smo govorili. Vidjeli smo da se oko njega okupilo oko 80 posla­
nika iz decembarske Skupštine i oko 20 senatora. Ovo je i dalje ostalo
jezgro na koje se Stojadinović oslanjao u svojoj daljoj akciji protiv
nove orijentacije u unutrašnjoj politici i u svojoj akciji za formira-
nje zasebne političke stranke. U saopćenju koje je ova grupa izdala
u vezi sa Sporazumom od 26. augusta pored ostalog se na račun Spo­
razuma iznose ove primjedbe: on znači početak državnog uredenja
koje je u suprotnosti s ustavima iz 1921. i 1931, kao i načelima na
kojima je stvarana jugoslavenska država; Sporazum je u suprotnosti
s članom 116 Ustava, na osnovu koga je donesen, jer je smisao čl 116
„da čuva državno i narodno jedinstvo u slucaj evima opasnosti, a ne
da ga ruši“ ; momenat u kome je Sporazum zaključen još vise je po- V
goršao opći j3o]oža4--Z£mlje, jer je On iza’z vao'nezadovoljstvo Srba. i
j ugoslaverTsKih nасшпа!Тя13Гггтптт^^ opa<äiosti._^TAko se
išlo za tim, da se Zadovolje Hi-vatynt^e-s^ipak smpla stvarati država
u^državi 1~~time slabiti cejina“ ; novji^rvavnjaL^^edenie-izvodi-se~Tfa
’-gtetu j Ugoslavenške~~ideje i otvara se put Reparatizmn ijo v in iim ii;
teritoriialno raz^ai^ETTje^ižvr’šeno je na štetu. Srba; Hrvati su "je-
^drnTgospodari na ten t o r ijlBanovine Hrvatske. a u 'fšto v riieme imaju
104 Политика, бр. 11228, 4. IX 1939.
 SPORAZUM CVETKOVlC — MACEK — 247

polovinu vlasti na cijeloj teritoriji. „U stvari ovo nije nikakav spo­

razum već diktat srpskome narodu.“ 105
Na sastanku Stojadinoviceve grupe, 22. februara 1940, na kome
je prisustovalo oko 90 delegata ove političke orijentacije, donesena
je odiluka dia se osnuje zasebna politička stranka pod nazivom Srp­
ska radikalna stranka.106 U vezi s tim poduzete su organizacione rad-
nje na terenu, ali stranka nije bila formalno odobrena (prijava za
odobrenje predata je 25. februara), kao što to uostalom nije bio slu-
čaj ni s drugim strankama.
U programu nove stranke bilo je pored ostalog rečeno: u Spora­

f
zumu od 26. augusta „izvršen je državni udar“ , napuštena ideja dr-
žavnog i narodnog jedinstva, „a ne samo od hrvatskih, već i čisto srp-
skih krajeva stvorena država Hrvata. Ona je nazvana Banovina, ne
u smislu dotadanje administrativne jedinice, već u državno-pravnom
smislu, kao nastavak nekadanje polu-samostalne hrvatske države sa
teritorijalnim proširenjem kao nikada dotle u istoriji“ ; poslije tih
promjena onaj dio JRZ koji se nalazio oko Stojadinovića formalno
nije mogao i dalje da nosi ono isto ime koje nosi politička grupacija
Cvetković— Korošec — Kulenović. „Nametnula se sem toga i potreba,
da se rad stranke prilagodi novim političkim prilikama nastalim usled
toga, što je u Kraljevini Jugoslaviji stvorena zasebna hrvatska držav-
no-pravna oblast, dok je ostali deo Jugoslavije danas skoro potpuno
razgraden“ ; ostajući i dalje vjem i ideji državnog i narodnog jedinstva
„naša stranka u svom praktičnom politiekom radu ipak mora ići od
činjenice: da hrvatski i slovenački delovi našeg naroda bez malo u
celini svojoj odbacuju ideju narodnog jedinstva i traže takvo državno
uredenje, koje u stvari pretstavlja jedan državni savez Srba, Hrvata
i Slovenaca“ ; moguće je da su ova raspoloženja kod Slovenaca i Hr­
vata samo prolazna. „Ipak se danas oni odricu te ideje (narodnog
jedinstva — Lj. B.) i traže svoje posebno državno uredenje“ ; srpskom
narodu je novo državno uredenje nametnuto bez njegova pitanja i
pristanka; Srpska radikalna stranka neće napustiti ideje diržavnog i
narodnog jedinstva i stoga odbacuje Sporazum od 26. augusta; Jugo­
slavija je stvorena na bazi narodnog jedinstva, a prema Sporazumu
od 26. augusta „izlazi da Hrvati i Slovenci nisu jedan narod sa Srbi-
ma. Saglasno tome Hrvatima je dodeljena posebna nacionalna teri-
torija i pravo da se na njoj organizuju u svim oblicima državno-prav-
nog života: u zakonodavnoj, upravnoj i sudskoj oblasti. Od jedne i
nedeljive Kraljevine Jugoslavije postala je državna zajednica poseb-
nih narodnih individualiteta sa zasebnim državno-pravnim uređe-
njem, na federalističkoj osnovici“ ; stranka ne priznaje onu granicu
koja je povučena Sporazumom od 26. augusta, jer ona sprečava uje­
dinjenje svih Srba, i onih koji su ostali u Banovini Hrvatskoj, a stran­
ka „odilucno traži ujedinjenje svih Srba“ ; što je ova granica lišila Sr­
bi ju cijele morske obale, izuzev jednog malog nepristupačnog dijela,
što ona dijeli „srpsku“ Bosnu i Hercegovinu, „sto ona ometa nesmetan
razvitak srpskog naroda i slabi jezgro Jugoslovenstva“ ; Jugoslavija
treba da bude „sastavljena iz oblasti na osnovi potpune ravnoprav-
nosti i sa punom narodnom samoupravom“ 107.
108 Zbirka M. Stojadinović, f —37, 1. X I 1939; vid. i Pacnuc 6p. 3/39,
1. X I I 1939.
lon Isto, f —43, saopćenje Sekretarijata Srpske radikalne stranke, 23. II 1940.
107 Isto, f-66, Program Srpske radikalne stranke, predat uz prijavu za
odobrenje stranke.
248 “ LJUBO BOBAN

Sam naziv stranke pokazivao je i suštinu njene orijentacije. U

Programu se kaže da se nakon Sporazuma od 26. augusta nametnula
potreba da se Stojadinovićevoj grupi (strand) dade ime „koje joj
stvarno odigovara“ , tj. Srpska radikalna stranka. U programu se i
dalje isticala jugoslavenska orijentadja, ali je to bilo samo prividmo
i deklarativno, a stvarno je riječ bila о povlačeoj u s pozidja jugosla-
venstva u dimenzije srpstva. Napuštanje jugoslavenske orijentadje
(što je već izraženo i u nazivu stranke)108 opravdavalo se time što su
Stojadinovića napustili njegovi partneri na jugoslavenskom progra­
mu, Korošec i Spaho.109 Jugoslavenski program isticao se za neko
budiuće vrijeme, a srpstvo je bilo polazna ideološka orijentadja stranke
u datim uslovima, u „prelaznom razdoblju“ 110 „U današnje prelazno
i privremeno doba SRS smatra da je neophodno potrebno u punoj
meri zaštiti interese srpskog naroda koji su danas ugroženi.“ 111 Sto—
jaddnovećeva politička koncepcija bila je jugoslavenska dok je Jugo­
slavija mogla biti unitaristička i centralistička, a čim ovo vise nije
bilo moguće, dm je ona trebalo da obezbijedi državnopravnu ravno-
pravnost i jednak položaj nadonalnosti u Jugoslaviji, ta orijentadja
prestaje da bude jugoslavenska i postaje prije svega srpska i, još da­
lje, velikosrpska, nadonalistička.
Suradnja Stojadinovićeve grupe s drugim političkim skupina.ma
u Srbiji zamišljena je tako da ova grupa ima vodeću ulogu, upravo
da sve druge političke grupadje, odnosno njihove pristalice treba
da pridu Srpskoj raddkalnoj strand. U vrijem e kada su se očekivali
izbori isticala se spremnost na suradnju, a konkretan oblik ove su-
radnje ovisio bi о odredbama izbornog zakona.112 „Mogu samo drugi
nama da prilaze,“ kaže se u jednom pismu političkim pristalicama,
„a ne mi drugima. Manja reka uvire u veću, a ne biva obmuto. I
broj no i moralno mi smo jači od onih, koji su još 1937. godine pravili
108 Srpska radikalna stranka n ije se odricala am bicije da okuplja i pri­
stalice, jugoslavenske orijentacije, u H rvatskoj i S loven iji bilo direktnim ula-
ženjem u ovu stranku ili užom suradnjom preko zasebnih političkih stranaka.
„Radikalna stranka ima svojih hrabrih i čestitih pripadnika i vernih boraca
po celoj Jugoslaviji. Zato će Srpska Radikalna Stranka sa radošću pozdraviti
ulazak u svoje redove svih jugoslovenskih nacionalista bilo direktno, bilo pu-
tem obrazovanja svojih ogranaka pod nazivom Hrvatske ili Slovenačke R a­
dikalne stranke.“ (M. С т о ј а д и н о в и ћ , Два споразума, Београд 1940,
5—6, izjava Radoja Jankovića na jednom skupu pristalica Srpske radikalne
stranke.)
109 Isto, 6; Zbirka M. Stojadinović, f —44, bilješka bez datuma.
110 U programu se tako kaže: „Duboko uvereni da će ideja državnog i na­
rodnog jedinstva ponovo trium fovati, naša stranka smatra da dok ne dode do
povraćaja na stanje pre 26. avgusta Srbi im aju još sada odmah i bezuslovno
pravo — kada se već omeduju nacionalne teritorije — da ujedine sve srpske
oblasti i krajeve. N e po pravu plebiscita, ni po ishodu glasanja za običnu ili
U stavotvom u Skupštinu, već po svojim istorijskim naporima, po ogromnim
žrtvam a u stoletnim borbama, po pravu svoje skupo plaćene pobede i po pravu
na svoj Slobodan i nesmetan razvitak.“
111 K ao пар. 106. Na jednom mjestu u Program u kaže se da „na prvom
mestu mora da se sačuva što jače jezgi'o jugoslovenstva, a to su ujedinjenc
srpske oblasti i krajevi, koji su glavna snaga, iz kojih uvek može ponovo da
nikne jedinstvena i nedeljiva Jugoslavija, uprkos napora spoljnih neprijatelja
ili prom enljivih političkih raspoloženja kod Hrvata i Slovenaca. U tome se
ogleda bliži cilj realne političke borbe srpskog naroda i njegovih stranaka u
ovom teškom prelaznom periodu.“
112 Stojadinović inače nije želio održavanje izbora, ali se spremao za slu-
čaj da do njih ipak dode. (Vid. Zbirka M. Stojadinović, f—37, Pacnuc 6p. 3/39,
1. X I I 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 249

sporazum u Farkašiću i delili zemlju na tri naroda, a sada pokuša-

vaju da se iz sporazumaške politike izvuku kao nevini.“ 113 Ideja о
koalicijama se nije prihvaćala. „U koliko se budiu vodili razgovori
sa drugim manjim strankama (Hoderovci, raddkalni Glavni odbor)
naši razgovori moraju ići samo ka cilju, da nam oni pridu u celini
i bez uslova. Medu svima drugim srpskim strankama treba sa naše
strane sprovoditi takvu jednu prigodnu agitaciju, da njihove prista-
lice od njih otpadaju i nama prilaze.“ 114
Stojadinović je stalno gajio nadu da će ponovo doći na vlast,
vjerujući da će zbog razvoja medunarodinih odnosa i u unutrašnjoj
po’itici Jugoslavije nastati promjene koje treba da na površinu do-
vedu one snage koje su uživale vise povjerenja u Berlinu i Rimu, što
je bio slučaj sa Stojadinovićem. Zbog podrške koju je imao od strane
Njemačke i Italije Stoj adinović je predstavljao stalnu opasnost i zada-
vao brigu i knezu Pavlu i Cvetkoviću. S druge strane njegova aktiv­
nost protiv vlade i Sporazuma i medu pristalicama JRZ ometala je
Cvetkovićevu akciju za koinsolidaciju onog stranačko-političkog apa-
rata na koji se u Srbiji oslanjala vlada. Sve su ovo bili razlozi da se
Stojadinovića željelo onemogućiti i učiniti bezopasnim. U aprilu
1940. on je bio konfiniran a u martu 1941. izručeni Englezima.lir\

e) Srpski kulturni klub

uslovima razbijenosti politickih snaga u Srbiji, nediostatka

jedine politicke grupadje koia bi mogla istupati u Tme cijele~Brbije
‘Srpski kulturni klub istupao je s ambicijom da dijeluje kao snaga cfji
je zadatak da reprezentira i političku misao Srbije. Njegova uloga
prestala je da bude prije svega kulturna i postala primamo politička,
pa je otudi samo formalno i dalje bio Srpski kulturni klub, a stvarno
bio Srpski politicki klub. Njegova je ambicija bila da bude politička
sayjest-sqDstva^U njemu i uz njega našla se je prije svega intelektu-
alna elita, koja se sada latila i politicke misije. Intelektualni i idejni
pokrovitelj ove elite u njenoj novoj ulozi bio Je“ pfcdsjednik SKK
' ISlo'bodan Jovanović.116 Uz S K K našli su se sada i svi oni krugovi, sve
one „elite“ , koje su na ovaj ili onaj način bile pogodene novirn sta-
njem i koje su željele da svoje nezadovoljstvo izdiignu na nivo nacio-
nalne politike. Svi su oni na svoj način davali doprinos Srpskom kul-
tumom klubu u njegovoj novoj misiji. SK K je bio sublimacija svih
onih tendencija koje su se u Srbiji pojavile kao reakcija na Sporazum
od 26. augusta. Politicke grupacije u Srbiji koje su bile protiv Spora­
zuma, nesposobne inače da se medusobno о ma čemu slože, našle su
idtejnu vezu preko SKK.
113 Isto.
114 Isto, f—44, bilješke о propagandi i agitaciji Srpske Radikalne stranke,
bez datuma.
11B Oko stvarnih razloga i neposrednih m otiva Stojadinovićeve konfina-
cije i kasnijeg izručenja Englezim a iznosile su se različite varijacije. Fon H e­
ren je npr. izvještavao da je p o v je rljiv o saznao da je neposredan razlog za
kućni pretres koji je izvršen kod Stojadinovića bio strah kneza P a v la da ovaj
ne objavi kompromitirajuću protuhrvatsku korespondenciju, koja da mu je
prilikom pretresa oduzeta. (А —V II, m ikrofilm Bonn 1/337, telegram od
2 3 .Ј У Ш 0 .)
ficT Ж. М и л о ш e в и h, Отворено писмо господину Слободану
Јовановићу. О њ еговој одговоуности за деФетизам Сгтског гласа, Бео-
 250 - LJUBO BOBAN

Osnovna misao na kojoj je SK K gradio svoj stav i propagirao

ga preko Srpskog glasa (pokrenutog novembra 1939), bila je tvrdnja
da je Sporazum od 26. augusta ugroziojnterese srpskog naroda i Sr-
Jrije i da ga stoga treba~ödi5äciti i watitijsg_na ranije stanje llLppve-
sti borbu da se u novim uslovima spašava Srbija i srpstvo; kad se
' već moraju prlhvatiti nove polmčke koncepcije, onda~ il^pfvom rediu
treba obezbije’diti sigurnost Srbije i srpstva. Osnovna karakteristika
krifike koju je S K K iznosio na Sporazum od 26. augusta bila je da
se Sporazum ocjenjivao isključivo kao negativno djelo u kome je sve
ono što je bilo napravljeno i dogovoreno bilo samo negativno, u cje-
lini i u pojedinostima. Na udaru kritike na prvom mjestu bile su_gra-
, nice Banovine Hrvatske. U svonL_drugom broju Srpski glas je pored'^'
ostalog pisao: „Zaista, nase je mišljenje^ da ne bi služilo ničemu, ako
bi se htelo prećutati da su granice nove banovine Hrvatske izazvale
medu Strbima pravo zaprepašćenje i vrlo veliko negodovanje.“ 11*
Stelo_S£jna-&tanQ\njtu da pij dogovoru о razgraničenju mora biti u
o B ^ r /u7^t. i on ai teritorij u Hrvatskoj na kome se u vecini nalaze
I rS5b£^N^se je gledište jasno“ ,~pisacPje Srpskf~glas. ^M T'Koćem o
sporazum, ali__po o d r e đ en i m -ffrlnicipirna. B i l o et.ni čki
skimr^itcTpHvi^no^geogi’afskim. A li za celo podrucje na kome žive
Srbi i Hrvati. МГ ne mislimo njkad ostaviti ^P7.ove_sa_čisto srpskom

vinj Hrvatsko].“ NSrbima u tim krajevima treba dati prvo da se iz-

" jasne ili će ostati u Hrvatskoj jü i će se prikljudti srpskoi jedinici.118
"^Kriüka da je Sporazum nepotpun, da se ogranicio samo na Ba­
novinu Hrvatsku, da je ostalo područje ostavljeno u neodredenom i
neizvjesnom stanju i sl. nije bila bez osnova, jer je to bilo faktičko
stanje, koje uostalom nije vidio samo Srpski kulturni klub. Neospomo
je bilo i to da Srbija kod sklapanja Sporazmna^od 26. augiostajiij^
imala svog pravog predstavndka. Ovo se isticalo kao'jed'an od glavnih
-45a7fegä~zb?5f'kojih seovaj Sporazum ne priznaje.110 T^enormalno je
svakako bilo i stanje da je Hrvatska seljačka stranka ifnala dvostruku
vlast, TX^anovtnTHrvatskoj isElj učmpu^nim^poslovima koji siTbtli
^preneseniju rrjenu nadleznöst, zatim na~~ei]eIom teritoriju preko za-
\ jedni^ke_^ lad e . uslovlma~dok se još nije "izvršilo preuredenje dr-
\ zäve ovo se mje dalo ni izbjeći. Treba primijetiti da su predstavnici
HSS bili na čelu resora koji su bili zajednički. Ovakav povlašteni po-
ložaj HSS izazvao je veliko negodovanje političkih grupacija u Srb’ ji
i ovo se navodilo kao dokaz da je Sporazum od 26. augusta sklopljen
na račun srpskog naroda. U stvari, najveće negodovanje ovo je iza-
zvalo upravo kod onih krugova koji nisu navikli da dijele vlast. Okol-
nost da su se dva važna ministarstva našla u rukama predstavnika
HSS (financije, trgovina i industrija) izazvala je nezadovoljstvo kod
privrednih krugova u Srbiji, koji su se na ovaj način neposredno osje-
tdli ugroženim u svojim pozicijama. Predstavnici HSS požurili su se
117 Српски глас, бр. 2, 23. X I 1939.
118 Isto, br. 12, 1. II 1940; vid. i br. 2, 23. X I 1939, B. Ћ о p о в и h, П и -
тање држ авног уређења.
1,9 „Drugi uslov za uspeh srpsko-hrvatskog sporazuma“ , pisao je u svom
prvom broju (16. X I 1939) Srpski glas, „jeste da ne samo H rvati, nego i Srbi
budu u njemu v e m o zastupljeni“ . „Ono što je ugovarao sa g. M ačekom g. Dra-
giša Cvetković nema nikakvih obaveza za srpski narod. N i u sitnijim pitanjim a
opšteg narodnog značaja i narodne budućnosti Srbi nisu hteli da budu stav-
ljen i pred gotove činjenice, a kamo li u ovako sudbonosnim.“ ( Српски глас,
бр. 12, 1. II 1940.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a Ce k — 251

da u svojim resorima izvrše personalne promjene, kao što su inače

i u Banovini Hrvatskoj vršene veće personalne promjene, d)a bi se
uklonio stari aparat i doveo novi, pri čemu se često gubilo osjećanje
mjere. Svi oni koji su u ovom čišćenju bili zahvaćeni počeli su da viču
о nepravednom sporazumu, о ugroženosti srpstva itd.
Prigovaralo se da Sporazum nije doveo, kao što bi to trebalo
da bude, do stišavanja strasti u odnosima Srba i Hrvata.120 A li treba
isto tako reći da su Srpski kultumi klub i Srpski glas bili vrlo za-
služni za to što ne samo da nije došlo do stišavanja već je, naprotiv,
došlo do još većeg raspaljivanja strasti.
Srpski kultumi klub_u_ načelu ie bio protiv-jdiržavnoig^uređen ia
kome je temelptrđiaferTošmvan^em Banovine Hrvatske^Jer se sma-
Ня nvakvn državno uređenie ide protiv državnog i narodnog je-
dinstva. Medutim, kao neposredan zadatak isticäcTse“zahtjevHa se,
poTstörrTöbrascu, na osnovu čl. 116, za koji se inače smatralo da ne
može dati formalnopravno pokriće za Bamovinu Hrvatsku,121 osnuje
srpska jedinica.122 U treću, srpsku jedinicu trebalo je da ude cio
preostali teritorij izvan Banovine Hrvatske (i Slovenije). Nezadovolj-
stvo se isticalo već onim što je bilo ukljueeno u Banovinu Hrvatsku,
a pogotovo se nije moglo zamisliti dia bi se granice Banovine Hrvat­
ske mogle proširiti. Štaviše, kao što je rečeno, isticao se zahtjev i na
onaj teritorij u Hrvatskoj na kome se u većini nalaze Srbi. Isključi-
vala se mogućnost da bi na onorn području, na kome je prema shva-
tanju S K K imala biti formirana srpska jediinica, mogle biti formi-
rane druge zasebne jedinice. „Danas kada se sa izvesnih strana ospo­
rava srpski karakter Vojvodine, kada se traži autonomija Južne Sr­
bije (Makedonije — Lj. B.), kada se govori о zasebnoj Bosanskoj ba­
novini, danas više nego ikada je potrebno, da se svi Srbi u Kralj evini
okupe u jedan tabor, i da jedmodiušno i složno kad dode momenat
istupe na branik srpskih interesa i interesa naše zajediničke drzave“ ,
pisao je u Srpskom glasu Danilo Danić.123

120 Isto, br. 2, 23. X I 1939.

121 Isto, br. 3, 30. X I 1939.
122 „Stvorena je Hrvatska banovina, ona je dobila svoju teritoriju i uz to
široku političku autonomiju. Sada se, kaže se, zna šta je hrvatsko, šta pripada
Hrvatim a. Z ar onda Ьаб u duhu sporazuma, nije potrebno isto tako znati i šta je
srpsko, pod pretpostavkom da Slovenci znaju šta je njihovo? Potrebno je dakle
da se obeleži šta je srpsko kao što je to nedavno uradeno sa banovinom hrvat­
skom. I to je potrebno da se učini što pre, kako bi i Srbi došli u mogućnost,
sakupljeni i organizovani kao i H rvati, da kažu svoju reč.“ (Д.[анило] Д.[анић],
Jecy ли нам избори потребни данас, Српски глас, бр. 5, 14. X I I 1Q3Q ^ Srpski
glas je pisao prptiv тј$1јрг|јамДа Srbi treba da „saviju j ugoslovensku zastavu“ -.
„A li, ako mi, ipak dižem osvo3~gIaš~za_štvafan je posebne srpske jedinice to j e ____
zato,“ piše dalje ovaj list, „da, računajući sa stvarnošću doista obezbedimo" \ ^
svoj nacionalni posed makar zasad privremeno. M i smo odlučni protivnici ova- N ''
kvog sporazuma kakav je uglavljen 26. avgusta i trudićemo se da se sporazu-/ \j
m evanje Srba i H rvata izvede na pravednoj osnovi. A li dok se ne dode do dru■/ ч ^
gog boljeg rešenja, koje bi mi Srbi m ogli prim iti, mi ne možem o voditi jednü ^
politiku lirike kad drugi oko nas prim enjuju metod grabeža; m i ne možemo
pustiti da se politika jugoslovenstva pretvori u trojanskog konja. N e može se
tražiti od Srba da oni stalno prinosp žrt.ve: i daaadasniITr%üo je nesrazmernq
m nogo.^TСрпски глас, бр. 11, 23. П М о Т
------- ***"Д. [а н и л о] Д. [а н и h], У знаку покрета, Српски глас, бр. 15, 22. И
1940. „Potpuno je smešno kad se stanovnici Južne Srbije zovu sami,Makedonci‘
ili ih tako zovu drugi. Pošto nema Makedonoje, ne može biti ni Makedonaca“ ,
pisao je u istom listu H. В у л и ћ (Јужна С рбија или М акедонија, isto, br. 1,
16. X I 1939).
 252 — LJUBO b o b a n

Izbori, smatralo se u krugovima čije je mišljenje izražavao Srp-

spi glas, treba da budu sprovedetni nakon preuredenja diržave, i to
onda kada za to budu povoljni uslovi, prije svega kada u Srbiji poli­
ticke snage budu spremne da idu na izbore. „Kako se vidi,“ pisao
je Danilo Danić, „hitnost parlamentarnih izbora u sadiašnjim momen-
tima naše unutrašnje politicke situacije, nije glavni problem, niti je
to za sada tako važno pitanje kako se neprestano istice s hrvatske
strane. Hrvatski dnevnik toliko se zalaže za ovo pitanje, da mu go-
tovo posvednevno posvećuje svoje stupce. K ao glavni problem, i pre­
ma tome jedan od najvažnijih ostaje dakle organizovanjesrpske оЫа-
\stT, pa Тек kada i to bude uradenoTod naše javnosti uslobodnoj dis-
'j'Kusiji budie dobro~primlieno, tek se tada može pristupiti pripremanju
^ia^arlfim ealarпеЛтБаге^ТZaTizbore^Srbi treba da budiu organizirani
^ kao i Hrvati. „Medutim 0V 0 organizovan je~r pripremanje Srba s obzi-
- rom~TTa~stVöreno stanje prošloga leta (Sporazum od 26. augusta —
Lj. B.), zahteva ne samo organizovanje odredene oblasti za koju će
se oni u glavnom pitati i odiučivatd, nego zahteva još i diosta posla
oko njihove političke orijentacije od koje će zavisiti fizionomija bu-
dućeg parlamenta.“ 124 Pitanje konačnog državnog preuredenja rje-
šavalo bi se u Skupštini, već prema tome kako to dozvoli odnos snaga
u datom momentu, pri čemu se nije isključivalo (a stvarno zapravo
vjerovalo u to) da se još vise suzi autonomija Banovine Hrvatske, kao
i drugih jedinica koje bi bile formirane. U svom prvom broju Srpski
glas je pisao da je „prvi uslov da sporazum ne dira u državno jedin-
stvo. Ako se pre grešilo i mislilo da je svaka autonomija opasna za
državno jedinstvo, ne treba sada pasti u drugu pogrešku, pa misliti
da je svaka odbrana državnog jedinstva opasna za autonomiju. Bez
jake Jugoslavije nema ni srpske ni hrvatske slobode.“ 125 ,,§toga_se
nameće- kao potrebno uklonitl ovu privremenost“ (postojanje samo
'jedne jedinice — Lj. B.), pisao je u vezi s konačnim državnim preure-
đenjem D. Danić, „i za celokupno diržavno preuredenje konsultovati
i Srbe. V idećemo tada'djsfli^^ce to biti na bazi federalizma ili širokih
politickih autonomija, ili na kakav koji mu drago drugi samoupravni
način.“ 126 Od strane Srpskog kulturnog kluba isticalo se da se ne
istupa protiv sporazuma kao takv^g, «д т л prr>tiir ЯрАг^титя od
26. augusta. Prije bi se moglo reći da se protiv Sporazuma od 26. au-
’ gtßtaHhstupalo otvoreno, a za kakav drugi sporazum pokazivalo malo
sklonosti. Ako se već ne bi moglo vratiti na-_ranij^. stanje, težnja je.
bila da se traži i riametne rješenje koje bi ovom stanju bilo što
ЪИЙК“ *-----------------------------
12i Д. [ а н и л о ] Д. [а и и h], Jecy ли нам избори потребпи дапас, isto,
br. 5, 14. X I I 1939.
126 Isto, br. 1, 16. X I 1939.
128 „ A li pri tome ne treba izgubiti iz vida,“ piše on dalje, „da federalizam
о kome se danas mnogo govori i diskutuje, i koji se sa izvesnih strana smatra
kao spasavajući obrazac za sigurnost naše državne zajednice, ne sme da znači
otudivanje od centra sa ciljem suviše posebnog plemenskog razvoja. I federa­
lizam ima svojih stupnjeva. Oteran u krajnost on m ože da promaši i onaj cilj
koji mu se danas obićno pripisuje.“ (Д. Д а н и ћ , Провизоријум , isto, br. 21,
4. IV 1940.)
127 „ I lako je predvideti,“ pisao je Srpski glas, „da onda kada se bude
prisutpilo preuredenju Jugoslavije, H rvati će zahtevati da se ne dira u spora­
zum od 26. avgusta, kome oni pripisuju veću važnost nego i samom ustavu.
Umesto da se autonom ija Hrvatske prilagođava interesima državne celine, in-
tei*esi državne celine imaće da se podrede n jih ovoj autonomiji.“ (Isto, br. 22,
11. IV 1940.)
 sporazum cvE T K ović — m a Ce k — 253

Već prvi broj Srpskog glasa jasno je odiražavao suštinu idieo-

loške orijentacije SK K i snaga koje su se nalazile oko njega. „Došlo
je vreme da se čuje čist srpski glas“ , pisao je ovaj list. „Treba jednom
da se čuje srpski glas Slobodan od svih stranih teorija i partiskih pre-
dubedenja da bi jako Srpstvo moglo da prožme Jugoslaviju svojim
borbendm duhom i da je preda kao amanet budućim pokolenjima.
Uzmicati nećemo i ne možemo. Mi smo uvek išli i ići ćemo napred.“
„U Jugoslaviji su Srbi najbrojniji i imaju najviše državnog iskustva.
Stoga su im i ostali Jugosloveni priznali pravo ptrvenstva medu jed-
nakim. Ne osporava jući nikom pravo da se bori za to prvenstvo, mi
želimo da ga Srbi ne održavaju jedino na osnovi svoje sjajne prošlo-
sti. Hoćemo da ga zasluže svojom mudirošću i budućim radom u uje-
dinjenoj jugoslovenskoj diržavi.“ 128
Srpski kultumi klub pridružio se pozivima „Srbi na okupu!“
koji su se upućivali sa raznih strana, i čak u ovom prednjačio i svemu
ovome davao svoje obrazloženje i imao svoje zasebno mišljenje о na-
činu sprovodenja i ostvarivanja ove parole i akcije.129 S K K se zala­
gao za stvaranje jednog širokog fronta koji bi obuhvatio sve Srbe.130
Sam S K K proširio je svoju akciju osnivanjem ogranaka izvan Beo-
grada, na čemu se sada počelo intenzivnije raditi. Klub je osim pro-
svjetnog i kultumog područja želio svoju aktivnost proširiti i na
ostala područja života, i tu preuzeti ulogu organizatora i ujeddnite-
lja.131 Gledište SK K na pitanje okupljanja Srba nije se poklapalo
s ondm gledištima koja su о tome imale pohtičke stranke u Srbiji.
Dok je SK K smatrao da pokret „Srbi na okup!“ treba da bude van-
stranački, upravo nadstranaoki, da on okuplja Srbe bez obzira na
njiliovu stranačku pripadnost132, dotle su političke stranke smatrale,
svaka za sebe, da upravo njima pripada misija da vode i dovedu do
kraja pokret okupljanja Srba. Svaka od njih izbacivala je parolu
„Srbi na okup!“ i željela da novu situaciju maksimalno iskoristi za
svoje posebne stranačke ciljeve. Doduše, svaka od političkih stranaka

128 Isto, br. 1, 16. X I 1939. „Srbi ustaju zato što su svesni da su oni ne
samo glavni tvorci Jugoslavije, nego i danas glavna snaga njena, i što osećaju
da su danas lead ih niko nizašta ne pita, državi potrebniji nego ikad“ , kaže se
u jednom članku koji je potpisao S.[lobodan] M. D.[rašković], u kom e se obja-
šnjavaju razlozi za okupljanje Srba. (Isto, br. 3, 30. X I 1939.)
129 U prvom broju Srpski glas je pisao: „Od nekog vrem ena sa više
strana čuje se: ,Srbi na okup'. I m i m islim o da je okupljanje Srba potrebno,
ali ćemo odmah dodati da samo okupljanje ne bi bilo dovoljno, ako se u Srba
ne bi u isti mah probudio onaj isti duh koji je činio njihovu snagu i veličinu
u prošlosti, ona ista vera u nacionalne ideale i ona ista muška rešenost da tim
idealim a podrede sve drugo. Sto je nama danas potrebno, to je jedan nai-odni
preporod.“
130 U ovom istom smislu u kome je to propagirala Kulturno-prosvjetna za-
jednica Srba „Srpska straža“ : „S tvaran je jedinstvenog nacionalnog Srpskog
fronta u cilju povraćanja stare slave i veličine Srpskog naroda.“ (Zbirka
M. Stojadinović, f —39, Проглас od 13. IV 1940.)
181 Početkom januara 1940. u Srpskom kulturnom klubu „sastao se uži
skup pretsednika i pretstavnika naših privrednih organizaeija i svi prisutni
su p rih vatili predlog da se povede srpska privredna akcija, kojom bi imao
da rukovodi jedan Savet srpskih privrednih ustanova. K ao što postoji pri
Srpskom kulturnom klubu Savet srpskih prosvetnih ustanova tako isto se
osniva i privredni Savet.“ „S avet će se proširiti i u svoje redove prim iti naše
najuglgdqjj e pretstavnike srpske privrede.“ (Српски глас, 6p._J.Qr—18. I 1940т)—
182 P olitičke s t r ä n k e m a lje bi očuvale svoju inđiviđualnost, ali okupljanje
Srba n ajp rije treba da se ostvari na nacionalnoj osnovi, a tek potom kroz po-
254 — L J U B O bo ban

isticala je dia okupljanje Srba treba da se vrši neovlsno о stranačkoj

pripadnosti, na bazi nacionalne solidarnosti, ali je to uvijek trebalo
da bude pod vodstvom ove ili one stranke.133 A kako je više političkih
grupa za svoj račun istupalo s tom parolom, to stvamo nije u pita­
nju bilo okupljanje, već političko razbiianie.^ e žn ia SK K bila je da
se Jznad ove političke razjedinjenosti ostvaff duhovno, nacionalno
Ujedinjenje.
Pokret za okupljanje Srba imao je do odredene granice u načelu
svoje opravdanije, ukoliko je on, naime, trebalo da bude izraz zahtjeva
za nacionalnom ravnopravnošću Srba i pravom da i Srbija dobije onaj
državnopravni status koji je imala i Banovina Hrvatska. Medutim,
ovaj pokret nije svoje motive imao u težnji da se obezbijedi ravno-
pravnost pojedinih naroda, već se on rasplamsava и jnomentu kada
nestaje jednogjporetka_-u--kome-jaa£ionalna ravnopravnost nije bila
6sigurana; on niie nastao na hgzi zahtj eva zaljmvtn-r đržavni m-urede-
nj emv~već žbog toga-što se je d a n ^ ^ e ^ lT m s io ; on je nastao kao reak-
cija na težnju za posebnim položa jem H rvatske^cim nije bilo-moguće
qsigurati produžavanj^-jednoff st arg a u kome j e bila negirana naciö-
nalna individualnost i ravnopravnost, u kome su se sve' nacionalnosti
m^ale/ufopilI~TriedHQm^pate^^anöm j ugosiavenstvu”1^ što se tuma-
čilo kao jedino mogu cp» i opravdanoTj^Serrj^^izvTŠenn je~poviače-
nje u uske nacionalne, nationalističke dim&nzijePstönse^opet obj aš-,
'юцауЫо k ^~4^B5I555giice i opravdano rjesehje. Stvarni karakter
ovog pokreta najbolje se može cijeniti po njegovim nosiocima, po
onim snagama koje su u njemu prednjačile. Stvarni smisao parole za
okupljanje Srba u očima onih snaga koje su u njemu imale vodeću
ulogu bio je u težniji da se stvori širi front prema organiziranoj hrvat­
skoj buržoaziji, koja je sada postala ozbiljniji konkurent nego ranije,
s kojom se sada morala dijeliti vlast, koja više nije bila potencijalni
konkurent za vlast, već stvarni konkurent na vlasti. Treba istaći da
je sam. Sporazum nesumnjivo stvorio i objektivne razloge za prigo-
govore i nezadovoljstvo na srpskoj strani, s obzirom na njegovu par-
cijalnost; da je ekstremnost i na hrvatskoj strani stvarala povoljnu
atmosferu za nezadovoljstvo i zabrinutost na srpskoj strani, ali bi
bilo netačno svesti stvarnu suštinu pokreta za okupljanje Srba samo
na reakciju na ove nedostatke i tendencije.134 Nedostaci Sporazuma,
i to ne samo onoga što je bilo utanačeno 26. augusta, već i način kako
je on izvođen i opća politika vladie Cvetković — Maček, vanjska i uniu-
trašnja, dali su razloge za nezadovoljstvo i razočaranja u Srbiji i na
široj osnovi. Ovo je išlo u prilog politickim grupacijama i autorima
parole „Srbi na okup!“ 135 za njihovu akciju raspaljivanja naciona-

133 U jednom izlaganju о problemu okupljanja Srba V la jić je isticao da

ovo okupljanje „premaša razm ere redovnog partijskog poslovanja. Ono m ože
iznići samo kao rezultat akcije čitavog javn og m išljenja na srpskoj strani. A li
za to okupljanje neko treba da uzme inicijativu. Za taj posao ко je pre pozvan
od naše stranke, koja je kod Srba bila i ostala središnji nosilac otpora svih re-
žim a van narodne vo lje i koja se sa nikad pokolebanom odlučnošću zalagala
za rešavanje našeg državnog problem a u narodnoj vladavini i sporazumu na­
roda srpskog i naroda hrvatskog.“ (Политика, бр. 11357, 14. I 1940.)
134 Pokret za okupljanje Srba nastojao se opravdati tim e što je izvršeno
okupljanje Hrvata, pa kao nužno slijedi i okupljanje Srba. (Vid. Политика,
бр. 11375, 14. I 1940. i br. 11372, 29. I 1940, izjave B. Vlajića.) Treba, medutim,
imati u vidu da je okupljanje Hrvata bilo izvršeno pod drugim okolnostima
nego što se sada vršilo okupljanje Srba.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — m a c e k — 255

lizma i šovinizma, u težnji dia se ovi krupnd nacionalni problemi do

maksimuma iskoriste za uske stranačke ciljeve, što je opet cijelom
problemu i pokretu za okupljanje Srba davalo posebno značenje i
obilježje.

f) Jugoslavenska nacionalna stranka

Jugoslavenska nacionalna stranka već od svog postanka bila je

jedan könglomerat u kome su se nalazile pristalice Više-manje svih
ranijih političkih stranaka. Ona se na okupu mogla odiržavati samo
dotle dok je bila na vlasti. Kad je njeno mjesto preuzela nova stra-
načka kombinacija, JRZ, počeo je proces njenog naglog osipanja, pri
čemu se veći dio njenih pristalica priključio novoj stranačkoz kombi-
naciji. Dio stranke koji je ostao na okupu oko Glavnog odbora voddo
je borbu na dva fronta, protiv Stojadinovićeve vlade i JRZ, s kojom
se zapravo nije ni razlikovala u osnovndm stavovima svog stranačkog
programa, i protiv opozicionih grupa okupljenih u UO i SDK, koje
su ili stajale na programatskim pozicijama potpuno suprotnim pro­
gramu JNS (kao što je bio slučaj sa SDK) ili su se kod njih pokazivale
tendencije da se, u vecoj ili manjoj mjeri, zauzme stanovište suprotno
onome koje je zastupala JNS (kao što je bio slučaj £гГ strankama UO).
JNS se našla na istoj liniji s JRZ i vladbm u napadima na Sporazum
opozicionih grupa od 8. oktobra 1937.
Na decembarskim izborima JNS se našla pred novihi iskušenjem.
Pravile su se razne kombinacije о tome kakav stav zauzeti na izbo­
rima: uopće na njima ne učestvovati, učestvovati samostalno iU-na
drugim listama, Stojadinovićevoj ih Mačekovoj. D vije prve moguć-
nosti su odbačene i sad je trebalo birati kojem protivniku se pridru-
žiti, Mačeku ili Stojadinoviću.136 Za učešće na Mačekovoj listi zalagao
se sam šef stranke P. Zivkovic, koji je još prije raspisivanja izbora
razgovarao s predstavndcima UO о zajedničkom učešću na eventual-
nim izborima. Ovo gledište podržavali su i predstavnici JNS i^ S lo -
venije (Kramer se za to naročito zalagao), za koje je učesćei^a^opo^
zicionoj listi značilo borbu protiv njihovog glavnog protivnika u Slo-
veniji, Slovenske ljudske stranke. Za učešće na listi opoziefje založio
se i D. Jevđević kao predistavnik JNS iz Bosne, samim tim što je ovo
značilo borbu protiv glavnog protivnika u Bosni, Jugoslavenske mu-
slimanske organizaeije. Suprotno ovome bilo je gledište predstavnika
JNS iz Hrvatske (tzv. „savska grupa“ ). Za njih učešće na Mačekovoj
listi nije dolazilo u obzir, njihovo je gledište bilo ili ne učestvovati na
izborima ili, ako se već na izborima uzima učešća, biti samo protiv
Mačeka. Konačno se tako i svršilo: dok je Glavni odbor uz podršku
predstavnika iz Slovenije i Bosne učestvovao na Mačekovoj listi, pri­
stalice JNS iz Savske banovine vezale su se za Stojadinovićevu listu.
Onaj dio JNS oko Živkovića koji je učestvovao na izbornoj listi
opozicije nakon izbora i pada Stojadinovića ostao je uz Udruženu
opozieiju i zajedno s njom se postavljao prema SDK. A li da bi ona
mogla biti uzeta u obzir u eventualnim novim kombinaeijama koje
iss т ге^а Јт а ц na umu parola „Srbi na okup“ nije nova, ona postoji
još 1918. i u raznim m om entim a različito se postavljala i bila nošena sad od
ovih sad od onih političkih grupaeija, na ovoj ili onoj osnovi.
180 Ova gledišta ispoljila su se na sjednici Izvršnog odbora, u Beogradu,
14. X 1938. (Izjava A. Kovača autoru, 13. V II 1962.)
256 “ LJUBO BOBAN

bi mogle dovesti opoziciju na vlast, bilo je potrebno da se JNS pri-

lagodi Sporazumu opozidonih grupa od 8. oktobra 1937. Na to je bila
i sračunata rezolucija Izvršnog odbora JNS od 25. marta 1939. Tu je
bilo rečeno da JNS i dalje ostaje „nepokolebivo verna svojoj nacio-
nalnoj ideologiji i načelima svoga programa“ i ostaje duboko uvje-
rena da bi se još uvijek, pored svih dosadašnjih pogrešaka, moglo ,,u
duhu pravilno shvaćenog Jugoslovenskog unitarizma, uz stvarnu de-
koncentraciju državne vlasti, decentralizaciju državne uprave i naj-
širu narodnu samoupravu, bila mogla osigurati i izgraditi potpuna
jednakost i ravnopravnost Srba, Hrvata i Slovenaca i svih krajeva
Jugoslavije“ . „A li JNS,“ kaže se dalje и rezoluciji, ,,u isti čas vidi i
priznaje da velika vedna političkih faktora, koji su slobodnim na-
lodnim poverenjem pozvani da učestvuju и sredivanju države, ne
misle tako о osnovndm pitanjima našeg narodnog i diržavnog života.“
Medutim, uvjerena „da je konačna konsolidacija države, na dogledu
sudbonosnih dogadaja и Evropi, hitna i neophodna državna nužda“ ,
JNS „misli da se tom najvišem interesu diržavne сеИпе mora bez
odlaganja i dvoumljenja podrediti sve drugo“ ; s obzirom na medu-
narodnu situaciju smatra se da je postizanje sporazuma jedno odi naj-
važnijih i najhitnijih zadataka. „Zato je JNS spremna da bez rezerve
i bez skrivenih misli primi sporazum, postignut u zajednici s Krunom
koji će, kako je i u izbomom sporazumu istaknuto, ostaviti van disku-
sije bitne principe države kao što su: Monarhija, Dinastija, narodna
odibrana, integritet granica i državna celina i obezbediti gradanske
i politicke slobode i parlamentarnu vladavinu.“ Prvi zadatak spo­
razuma jeste što hitnije rješavanje hrvatskog pitanja, a „najhitnija
prethodna radnja za ovo rešenje ima biti neodiložno donošenje po-
litičkih zakona, u prvom redu izbornog zakona“ . Po kojoj proceduri
je ovaj sporazum trebalo da bude ostvaren, vidi se iz slijedećeg stava
rezolucije: „Ovo veliko delo narodnog preporoda i državnog preure­
denja može izvršiti samo vlada narodme koncemtracije, koja će, oslo-
njena na slobodno izabranu Skupštinu, pristupiti poslu svesna isto-
riske odgovornosti.“ 137 Time je, dakle, izraženo ono isto glediste koje
je imala UO kao cjelina: najprije koncentracija, izbori i naknadno
sporazum о hrvatskom pitanju.
Kad se ukazala mogucnost dolaska na vlast JNS je pokušala da
se novoj situaciji i programatski prilagodi. Medutim, deklarativno
se i dalje ostalo na starom programu i to zastupalo kao uvjerenje, a
novo glediste samo se neodredeno i dvosmisleno prihvatalo; namjerno
se ostalo na pola puta, da bi se moglo postupiti prema situaciji: uči-
niti i korak naprijed ako se ukaže prilika za dolazak na vlast ili ko­
rak nazad ako se ova šansa izgubi i dalje ostane u opozidji.
Nekoliko dana poslije Sporazuma Izvršni odibor JNS iznio je neke
primjedbe, ostavljajud Glavnom odboru da on zauzme potpunije
gledište. Izvršni odbor ističe da je u toku pregovora JNS zastupala
glediste da se hrvatsko pitanje mora rješavati kao sastavni dio općeg
državnog preuredenja, što mora biti povezano s vraćanjem političkih
sloboda. U saopćenju se kaže da Izvršni odibor „smatra, da je trebalo
bar pitanje hrvatskog teritorija definitivno okončati, jer bi ponovna
pogadanja u vezi s ovim pitanjem mogla biti od teških posledica ne
samo za sporazum nego i za narod i dtržavu“ 138. Radi razmatranja

187 A —V II, 21, 5/11.

138 Политика, бр. 11230, 6. IX 1939.
 spo razu m cvE T K o vic — m aC ek — 257

stava prema Sporazumu, 17. septembra bila je sazvana sjednica Glav­

nog odbora. Ono što je bilo izneseno u Zivkovićevu govoru i rezolu­
ciji koja je tom prilikom usvojena kretalo se u okviru poznatih pri-
govora Sporazumu od 26. augusta: stvoreno je provizomo stanje u
kome je hrvatsko pitanje izdvojeno iz kompleksa državnog preure-
denja, čime je narušen princip jednakosti i ravnopravnosti; Ustav je
u svojim bitnim odredbama stavljen van snage, a hrvatsko pitanje
nije konačno riješeno; stavljeno je na dnevni red pitanje promjene
cijelog Ustava, a izvršenje te promjene odloženo je na neodredeno
vrijeme; čl. 116 tumačen je proizvoljno, jer se na osnovu njega nisu
mogle izvršiti ovakve promjene; odredivanje kompetencija Banovine
Hrvatske izvršeno je nepotpuno i nejasno; teritorij alno razgraničenje
nije definitivno, a ono što je riješeno izvedsno je na štetu Srba;
pozdravlja se činjenica što je HSS primila odgovornost za vodenje
državnih poslova.130
Kada su bili raspisani senatski izbori JNS se glasno pridružila
prigovorima zbog nedemokraticnosti izbora, iznoseći za to poznate
argumente u vezi s ovim izborima, kao što je i inače govorila о po-
trebi demokratizacije političkog života.140 Bilo je upravo komično
kada je ovu kritiku izricala JNS, ako se ima u vidu fizionomija poli-
tičkog života u vrijeme kada se na vlasti nalazila ova stranka, koja
je sada napadala upravo one političke zakone koje je grčevito bra-
nila dok se nalazila na vlasti. Izjasnivši se protiv Sporazuma JNS je
pokušavala da na toj liniji nađe saveznike u dirugim političkim gru-
pama u Srbiji. Pocetkom februara 1940. Predsjedništvo i Politički
odbor JNS donijeli su zaključak da se Radikalnoj i Demokratskoj
stranci ponudi ßuradnja, ali |ova ponuda nije 'bdla prihvaćena.141
Neslaganje koje se manifestiralo prihkom decembarskih izbora
i dalje je nastavljeno i još vise produbljeno. Dio JNS iz Savske ba­
novine vezao je svoju sudbinu za Stojadinovića. Kao što smo vidjeli,
oni su upravo prednjačili u akciji koju je Stojadinovićeva grupa
sprovodila protiv Sporazuma u toku pregovora. Dolaskom na vlast
SDK njihova politička uloga u Hrvatskoj bila je likvidirana. Pre-
ostale su im samo nade da će se Stojadinović jednog dana povratiti
na vlast. Slovenački dio JNS na čelu s Kramerom morao se prilago-
davati novoj situaciji. Izgradnja države na novim osnovama zahtije-
vala je od njih da se drukčije orijentiraju i da svoju prakticnu poli­
tiku prilagode novim uslovima, da iz svoje j ugosla vensko-integralske
deklerativnosti predu na teren praktične borbe za što povoljnije рю-
zicije u novoj jedinici koja je trebalo da se obrazuje i da se što sigur-
nije postavi prema svom glavnom konkurentu, Slovenskoj ljudskoj
stranci. Clanak koji je uoči objavljivanja Sporazuma donijelo Jutro,
organ slovenačkog dijela JNS, jasno je pokazivao da se Kj'amer želi
prilagoditi novom stanju; zato je Sporazum bio pozdravljen i prije
nego što je objavljen.142 D. Jevđević, istupajući ispred JNS u Bosni,
nije zauzeo onakvo negativno držanje prema Spoi’azumu koje je imao
Glavni odbor oko Zivkovića, Jevđević se zalagao za to da se Spo-

189 Vid. Sednica Glavnog odbora JNS, Beograd 1939, A —V II, 22, 1/12.
110 Zbirka M. Stojadinović, f —37, JNS i izbori za Senat. Saopštenje Izvr-
šnog odbora JNS.
141 Политика, бр. 11384, 10. I I 1940; br. 11385, 11. II 1940.
“ a Jutro, br. 198, 26. V I I I 1939.
148 Vid. А —V II, 21, 5/19, Sezdeset i drugo pismo braći seljacim a; O tvo­
reno pismo princu Pavlu; 21, 5/61—62, 64—66, pisma političkim pristalicama.

17 Sporazum Cvetković — M aček

258 ~ LJUBO bo ban

razum i pored svih nedostataka primi u postojećoj situaciji kao jedino

pozitivno rješenje. Zalagao se za sprovodenje Sporazuma, ali tražeći
dia se što prije likvidira uloga JRZ.143 Ovo bi imJo za rezultat i likvi­
daciju uloge koju je u okviru JRZ imala JMO, kao glavni konkurent
političkim grupacijama Srba u Bosni.

g) Jugoslavenska muslimanska organizacija

Jugoslavenska muslimanska organizacija spada u red' onih po-

litičkih grupacija u Jugoslaviji izmedu dva rata čija je politika bila
odredivana prema datom momentu, koje su programatski zastupale
jedino a u praksi radile drugo. U toku šestojanuarskog režima, naro­
cito u vrijeme Srškićeve vlade, JMO je bila potisnuta. U tzv. Sara-
jevskim punktacijama januara 1933. JMO je istupila protiv centrali-
stičkog uredenja, postavljajući zahtjev za novim državnopravnim ure-
denjem na bazi političko-historijskih jedinica, pri čemu bi Bosna i
Hercegovina trebalo da dobije status koji bi imale i druge jedinice.144
Od) 1933. JMO stupa u bliže odnose s Glavnim odborom Radikalne
stranke i Slovenskom ljudskom strankom u želji da se na vlast dode
i u okviru institucija šestojanuarskog režima. Na petomajskim izbo­
rima Spaho je učestvovao na-opozicionoj listi, da bi odmah nakon
izbora napustio svoje partnere i ponovo se priključio radikalima i
Slovensko j ljudskoj srand. Ulaskom u JRZ i Stojadinovićevu vladiu
Spaho je napustio autonomističko glediste izneseno u Sarajevskim
punktacijama i u praksi bio jedan od stubova jerezovskog centrali-
stičkog režima. U ovom razdoblju Stojadinović je bio primoran da
u Bosni d n i koncesije Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji kao
protuuslugu za podršku njegovoj vladi. Ovakva politika izazvala je
negodovanje Srba u Bosni.146
Stojadinovićeve am bidje da i u JRZ zavede autoritativni rezim
nailazile su na protivljenje i negodovanje kodi Spahe. Učvrstivši se na
vlasti i u strand Stojadinović se prema Spahi postavljao odlučnije i
samostalnije, pokazujući sve manje volje i spremnosti da mu dni
koncesije. U isto vrijeme naišli su dogadaji koji su nagovijestili pro-
mjene i u unutrašnjoj politici, u prvom redu u odnosu prema Hrvat­
skoj seljačkoj strand. U ovoj situadji Spaho nije želio da bez re­
zerve vezuje svoju sudbinu za Stojadinovića. Kako je i Korošec pro-
mijenio držanje prema Stojadinovicu, to se i Spaho s većom sigur-
nošću mogao distandrati od ovoga. Spaho i Kulenović, kao što smo
vidjeli, učestvovali su u zavjeri koja je diovela do udaljavamja Sto-
jadinovića s vlasti.
Odnosi Spahe s Cvetkovićem bili su u prvo vrijeme dobri, jer
Cvetkovic nije dovodio u pitanje položaj koji je JMO imala u Bosni.
Ovaj odnos pomućen je odmah dm su počeli pregovori s Mačekom,
jer je Cvetković bio primoran da Mačeku dni koncesije u Bosni, što
je nailazilo na odiučni otpor Spahe. Sa svoje strane, Maček je želio
da se u zakljudvanju sporazuma iskljud svaki uticaj Spahe.140 Ovo
141 L j. Boban, Zagrebačke p u n k ta d je, 345—346.
140 Jevđević ovo razdoblje naziva razdobljem „antisrpske psihoze“ . (A —V II,
21, 4/32, Pedeset i šesto pismo prijateljim a.)
140 Vid. Zbirka J. Jovanović, pismo B. Čubrilovića о razgovoru s V. Ma-
čekom, 24. I l l 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a Ce k — 259

već zbog toga što je sporazum. trebalo da bude zaključen, na račun

interesa i pozicija JMO. S druge strane, u vodstvu HSS postojao je
prezir prema Spahl zbog nj egovog učešća u JRZ i politici zaokruža-
vanja i izolacije HSS.
Krajem juna 1939. iznenada je umro Spaho i njegovo mjesto
preuzeo je Dž. Kulenović. Sad je lakše bilo slomljeno protivljenje
JMO u vezi s koncesijama koje su u Bosni činjene Mačeku. Zajedno
s Korošcem Kulenović je pružao punu podršku Cvetkoviću u njego-
vom razračunavanju sa Stojadinovićem u okviru JRZ. Kulenović se
na ovaj način obračunavao i sa Stojadinovićevim eksponentima u Bo-
sni (B. Kujundžić i dr.)
U diskusijama od definitivnom preuređenju države pitanje Bosne
i Hercegovine imalo je posebno znacenje. Spomo je pitanje bilo da
li će se formirati tri ili četiri jedinice. Kulenovićev bezrezervni zahtjev
bio je da se Bosna i Hercegovina konstituira kao četvrta jedinica.
Početkom novembra 1939. u razgovoru s novinarima on je izjavio:
„Ja držim da je najbolje, kad bude došlo na dnevni red pitanje pre-
uredenja Države, da se stvori jedna četvrta jediinica pored triju, po­
red srpske, hrvatske i slovenačke. Ja držim da je potrebno da bude
i da postoji četvrta jedinica koja će vezivati, spajati ove tri. Jer ova
četvrta jedinica ne bi davala svojoj teritoriji samo ono plemensko ili
narodno ili narodnosno, kako se to sad kaže u Hrvatskoj, obeležje, nego
bi joj davala posebno obeležje.“ On se izjasnio protiv toga da bi Bosni
i Hercegovini bila pripojena i Crna Gora i kao najbolje rješenje sma­
trao „stare granice Bosne i Hercegovine“ . Dozvoljavao je mogućnost
da bi se izvršile manje mužne izmjene gi-anica na periferiji u korist
srpske i hrvatske jedinice.147 Vodstvo JMO nije se pomirilo s tim
da oni srezovi koji su ušli u sastav Banovine Hrvatske budu defini-
tivno odvojeni u slučaju stvaranja cetvrte jedinice. Osvrćući se na to
da kod pristalica JMO u onim srezovima koji su pripojeni Banovini
Hrvatskoj postoji negodovanje što se nije vodilo računa о njihovim
željama da budu uključeni u četvrtu jediinicu, Pravda je pisala:
„Bojazan naših pristaša i prijatelja medutim nije na mjestu. U sa-
mom tekstu sporazuma izričito se naglašava njegov privremeni ka­
rakter naročito u pogledu nove organizacije državne uprave, odnosno
razgrandčenja upravndh jedinica. Iz najnovijih izjava koje dolaze iz
Zagreba, privremenost novog razgraničenja takoder je jasno podvu-
čena. Stoga nema nikakva razloga da se smatra necim konačnim ova-
kvo državno uredenje kakvo je sankcionisano Uredbom о Banovini
Hrvatskoj [ . . . ] . Svakako definitivno razgraničenje upravnih jedi­
nica naše zemlje donijet će tek novi Ustav, koji ima nadomjestiti sa-
dašnji i koji će predstavljati konačnu riječ о ovom predmetu.“ 148
Na bazi zahtjeva za formiranjem četvrte jedinice medu musli-
manima je bila razvijena živa politička akcija. Ona je bila praćena
oštrim reagiranjem svih političkih grupa u Bosni i Hercegovini koje
su okupljale Srbe. Gledište svih ovih grupa bilo je protiv autonomije
147 Политика, бр. 11292, 7. X I 1939; Pravda, br. 29, 29. X I 1939. U vod ­
stvu JRZ ovo gledište smatralo se kao lično Kulenovićevo gledište. (Политика,
бр 11293, 8. X I 1939.)
148 Pravda, br. 25, 1. I X 1939. „Sporazumom određene granice Banovine
H rvatske su privrem ene i to je izričito naglašavano s ob je strane. Pored
Uredbe, kojom su te granice obflježene, mi imamo i odredbe, po kojim a se mogu
prekrajati granice pojedinih banovina, pa se može ovo pitanje i drukčije urediti.“
( Pravda, 6. X 1939.)

17'
260 ~ LJUBO BOBAN

Bosne i Hercegovine ili njene podijele i zahtijevalo se njeno uklju-

čivanje u srpsku jedinicu. Ovo je prouzrokovalo zaoštrene političke
odnose izmedu Srba i muslimana i dovelo u pitanje odnose u JRZ.
0 ovoj situaciji raspravljalo se i na sjednici Banovinskog odbora JRZ
za Drinsku banovinu, koja je specijalno bila sazvana radio vakve si­
tuacije. Intervenirao je sam Cvetković i zahtijevao tolerantiju s jedne
1 s druge strane, obećavajući da će se pri konačnom rješenju voditi
računa i о jednom i о drugom misljenju.149
Gotovo sve političke grupacije koje su u Bosni i Hercegovini oku-
pljale Srbe bile su nezadovoljne položajem u kome su se nalazile u
vrijeme Stojadinovića, koji je u većoj mjeri Bosnu i Hercegovinu
prepustio Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji. U vezi s padom
Stojadinovića gajile su se nade da će biti potisnuta i JMO.10u
Kulenovićeva vezanost za JRZ tokom vremena je sve više slabila.
JRZ više nije imala onaj zadatak kao u vrijeme Stojadinovica da izo-
lira Hrvatsku seljačku stranku, pa otud Kulenović vise nije Cvetko-
viću bio potreban kao Spaho Stojadinoviću. Oslanjajući se na dobre
odnose s Mačekom Cvetković nije bio primoran da pravi veće kon­
cesije Kulenoviću. JMO bi još vise izgubila ulogu u JRZ ako bi došlo
do okupljanja radikala u ovoj stranci. Zato se Kulenović prema svemu
ovome odnosio s rezervom i otvoreno diavao do znanja da se dovodi
u pitanje suradnja JMO u slučaju da nova grupatija uključivanjem
radikala oko Glavnog odbora od JRZ bude pretvorena u Jugoslaven-
sku radikalnu stranku.151 Cvetković je primijetio dia Kulenović prema
JRZ zauzima sve hladnije držanje i sugerirao Korošcu da ovo nje­
govo držanje i raspoloženje ispita. Korošec je iz razgovora s Kule-
novićem ustanovio da je on nezadovoljan i nepovjerljiv, dia se s ne-
povjerenjem odnosi prema glasovima о pretvaranju JRZ u JRS; izra-
žavao je nezađovoljstvo što je JMO zapostavljena; bio je zabrinut zbog
proširenja Banovine Hrvatske na račun Bosne i Hercegovine; nepo­
vjerljiv u vezi s glasovima о predstojećem formiranju srpske i slo-
venačke jedinice, strahujućd da će biti izigran njegov zahtjev za for-
miranjem četvrte jedinice.152

149 Narodna pravda, br. 4, 3. IV 1940.

300 Karakteristično je tako pismo koje je Jovan Popović, iz Sarajeva,
uputio J. Jovanoviću, nakon pada Stojadinovica. „A k o bude u skorom vre-
menu dolazilo do kakvih većih promena naročito do drukčijeg sastava vlade,
u koju bi eventualno ulazile opozicione stranke, m i Vam ovde svi jednodušno
izjavlju jem o želju da bi u tim budućim kom binacijam a bila otklonjena sa-
radnja opozicionih grupa sa Spahom odnosno sa Muslimanima.“ Ukoliko bi
opozicione grupe, a posebno zem ljoradnici, prihvatili suradnju sa Spahom, piše
J. Popović, „b ila bi nam u ovim krajevim a defin itivn o zatvorena vrata u selo“ .
On ističe da je većina seljaštva u Bosni glasala za opoziciju iz dva razloga.
Prvo, zato što je seljaštvo tim e glasalo p rotiv aga i begova, koji se ponovo
„na njega natresaju, a to je razbudilo njegovu staru kmetsku i klasnu m ržnju“ .
Drugi razlog zbog kojeg su seljaci glasali za opoziciju „jest njihovo nacionalno-
srpsko osjećanje, koje je uvrijeđeno kobnim političkim kom binacijam a u ovim
posljednjim godinam a“ . Popović zaključuje: „Iznoseći Vam sve ovo m ožete mi
vjero vati da govorim stvarno i istinito. Zato Vas i m olim da о ovom raspolo-
ženju naših lju di vodite računa i da prema Spahi nemate obzira.“ O vakvo gle-
dište treba nametnuti i Hrvatim a. „M uslim ane treba pustiti same da osim
Srba i Hrvata osjete da su neznatna m anjina da ne mogu značiti ništa, pa će
onda i njihovo držanje biti drukčije.“ (Zbirka J. Jovanović, pismo od
10. II 1939.)
161 Политика, бр. 11376, 2. I I 1940; br. 11378, 4. II 1940.
102 Pism o Korošca princu Pavlu, 28. I 1940, H о p t n e r, n. dj., 198—199.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 261

JMO je bila opterećena unutrašnjim sukobima još i u vrijeme

Spahe, i oni su nakon Spahine smrti u novoj politickoj situaciji još
više prošireni. Između S. Behmena i Dž. Kulenotvića postojalo je ri-
valstvo oko preuzimanja Spahina položaja. Ni poslije Kulenovićeva
dolaska na ovo mjesto rivalstvo nije prestalo. U neizvjesnosti oko
budiućeg položaja Bosne i Hercegovine u stranci se manifestirala struja
koja je vise naginjala Beogradu i druga koja je vise naginjala Za­
grebu. Za Behmena se smatralo da vise naginje Beogradu, a za Ku-
lenovića da je vise orijentiran prema Zagrebu.153 Sukob izmedu
Behmena i Kulenovića dioveo je i dio prepirke oko stranačkog organa
Pravde, koji je konačno prisvojio Behmen, dok je Kulenović pokre-
nuo novi list Narodnu pravdu.

h) Slovenska Ijudska stranka

Koroščeva politika u najvećoj mjeri je bila determinirana odino-

sima izmedu Beograda i Zagreba. U ovom sukobu Korošec se uvijek
postavljao tarno gdije je mogao da izvuče najviše koristi. Tako se i do-
godilo da je Slovenska Ijudska stranka programatski zastupala jedino
a u praksi radila drugo. Nakon atentata u Skupštini Korošec se našao
na čelu vlade, što je trebalo da mu obezbijedi položaj arbitra u su­
kobu izmedu Beograda i Zagreba. On ulazi u prvu šestojanuarsku
vladu (to je bio jedini šef jedne političke stranke koji se lično anga-
žirao u prvoj šestojanuarskoj vladi, te je, prema tome, SLS bila je-
dina stranka koja se na taj nadn preko svog šefa pridružila režimu)
da bi već u septembru 1930. dospio u opoziciju. U kontaktima vodstva
opozicionih stranaka Korošec je ispoljio znatnu aktivnost. Nakon Za-
grebačkih punktacija i SLS se pridružila općoj osudi šestojanuarskog
režima koju su u svojim izjavama iznijele opozicione grupe.
U tzv. Ljubljanskim punktacijama i nije toliko bila iznesena osuda
samog režima u cjelini koliko je u centru pažnje bio položaj Slovenije
i Slovenaca. Formulacije koje su bile upotrebljene mogle su se ra-
zlidto shvatiti, ali je bilo jasno da je izrečeno nezadovoljstvo s po-
stojećim državnopravnim položajem Slovenije i traženo stvaranje
„ravnopravnih jedinica, od kojih će jedina biti Slovenačka“ 154. Odmah
zatim, u svojim novim političkim kombinadjama, Korošec će zabo-
raviti svoje punktadje i s radikalima i JMO ispitivati mogućnosti
dolaska na vlast i u okviru postojećeg režima. Ovo se i ostvarilo, ne-
što kasnije, diolaskom ovih triju političkih grupacija na vlast i obra-
zovanjem JRZ. Korošćeva prvenstvena briga sada nije, kao u Lju­
bljanskim punktadjama, da stvara novi državnopravni položaj Slo­
venije, već da njen postojed okvir ispuni što bogatijim sadržajem.
Pred decembarske izbore i u toku ovih sloga izmedu Stojadi-
novića i Korošca bila je na izmaku. Ovo je bilo uslovljeno vedm bro-
jem razloga, i onim lične naravi i onim van toga. Korošcu nije od-
govaralo preveliko jačamje Stojadinovića u vladii i strand, jer se time
dovodio u pitanje njegov položaj i utjecaj. Neslaganja su se ispoljila
i u pogledu politike prema njemačkoj nacionalnoj manjini u Slove-
niji, gdije je Stojadinovic želio da izlazi u susret Berlinu. Za Koroščevo
15* Vid. H rvatski dnevnik, br. 1367, 20. II 1940. Vid. Политика, бр. 11396,
22. II 1940, gdje Behmen negira ovakve glasove. K ao što je poznato, K ulenović
je u vrijem e N D H bio doglavnik.
151 L j . B o b a n , Zagrebacke punktadje, 342—344.
262 — LJUBO BOBAN

držanje najpresudniji je svakako bio razvoj medunarodnih odnosa i

pogoršanje položaja Jugoslavije. Osjećao je da je potrebno pripremiti
Jugoslaviju za momente koji mogu dovesti u pitanje i njen opstanak.
Jugoslaviju je trebalo pripremiti da bude što sigurniji garant i za
opstanak Slovenije. Bez njene unutrašnje konslolidacije to nije bilo
moguće. Rješavanje hrvatskog pitanja u vezi s tim nametalo se kao
imperativ. Zato će Korošec i otkazivati Stojadinoviću vjemost u po­
litici zaokružavanja HSS i postati zagovornik tolerantnije politike i
sporazuma s ovom strankom. Kao što smo vidjeli, ova neslaganja u
toku izbora i nakon toga završila su se izlaskom Korošca iz vlade.
Oslabiti Stojadinovića unutar JRZ, odvajanjem Korošca i Spahe, bio
je najpogodniji način da se on udalji s vlasti. Ovim putem knez Pavle
je upravo i išao. Kad' je Korošec uviddo da Stojadinović vise ne uživa
povjerenje kneza Pavla i da je ovaj odlučan za sporazum HSS, on se
bez rezerve stavio u službu krune i bio glavni aranžer udaljavanja
Stojadinovića s vlasti.
Cvetković je pregovore s Mačekom voddo u svojstvu predsjed­
nika vlade i mandatora krune i sam isticao da ne pregovara u ime
JRZ. Spahi i Korošcu ovo Cvetkovićevo ogradivanje od JRZ nije bilo
po volji. Medutim, ako su pregovori formalno i vodeni tako da nisu
vodeni u ime JRZ, ne znači da na njihov tok Korošec i Spaho ndsu
imali uticaja. Da bi osigurao njehovu podršku Cvetković je morao
imati obzira prema svojim partnerima iz JRZ i vlade, prema kojima
je ovisio utoliko vise ukoliko se produbljavao njegov sukob sa Sto-
jadinovićem. Korošec je na sporazum uticao ne samo na ovaj način,
nego, nesumnjivo, i preko svojih savjeta koje je davao ddrektno knezu
Pavlu.
Iako je Korošec zagovarao sporazum i u tome pomagao kneza
Pavla, učestvovao u rušenju Stojadinovića i time otvaranju puta za
sporazum s HSS, vodstvo ove stranke s nepovjerenjem se odnosilo
prema Korošcu i zaziralo od njegova uticaja na kneza Pavla i Cvet-
kovića. Ovo je dijelom bilo iz ondh istih razloga kao i u slučaju
Spahe; Korošcu se zamjeralo zbog njegova nelojalnog držanja prema
HSS svojim učešćem u JRZ. Kako je Korošec svoju politiku gradio
na srpsko-hrvatskim oprečnostima i pri tom nastojao izvući što vise
koristi nalazeći se uvijek na strani onoga od koga je tu korist mogao
dobiti, vodstvo HSS je strahovalo da će se Korošec i ovaj put naći
na strani Beograda. Mačekovo je gleddšte zato bilo da pitanju spo­
razuma treba prići prije svega kao srpsko-hrvatskom pitanju, pri
čemu Slovenci rue treba da učestvuju u donošenju odluka iz domena
tih odnosa. Nakon jednog razgovora s Mačekom B. Cubrilović je
izvještavao J. Jovanovića da je, prema Mačekovom gledištu, „problem
Srbija i Hrvatska; sve je drugo manje važno. Dakle, jedno dualističko
shvatanje; a to je važno,“ nastavi ja Cubrilović, „prema mišljenju
dr Mačeka, on će zastupati u rješavanju našeg spora, da Srbi i Hrvati
budu glavna osovina sporazuma, a sve drugo sekundarnog — manjeg
značaja. Praktički primijenjeno ova misao znači, da bi Maček želio
da Korošec i Spaho pri rješavanju unutrašnjeg spora igraju manje
važnu ulogu. To je potrebno Vama da znate ako bi se stvorila koncen-
tracija, da ova dva političara unidu sa što manje snage i to one odilu-
čujuće snage, u budućim političkim kombinacijama.“ 156 Ovakav stav
155 Zbirka J. Jovanović, pismo od 24. I l l 1939. Prilikom jednog drugog
razgovora V. M aček je В. Cubriloviću izja vio : „D r Korošec je g a n g s te r ...“
(Isto, bilješka od 25. V 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a c e k — 263

vodstva HSS proizlazio je i iz želje da se sporazum о rješavanju

hrvatskog pitanja ne opterećuje i drugim pitanjima, što bi moglo
usporavati rješavanje ovog pitanja za koje se smatralo da je i naj-
hitnije, pogotovo zato što se smatralo da se za one zahtjeve koji su
se postavljali ne bi moglo sigurno računati na podršku Korošca.
Osvrćući se na držanje srbijanskih opozicionih stranaka u Skupštini
i njihove izjave da Slovenci ne smiju biti .prepreka za srpsko-hrvatski
sporazum, Hrvatski dnevnik je pod naslovom Uloga Slovenaca и
srpsko-hrvatskim odnosajima, pisao: „Za sporazum je potreban samo
pristanak neposredno zainteresiranih. Slovenci nisu pak neposredno
zainteresirand u pitanjima, koja se ticu srpsko-hrvatskih odnošaja.“
List zatim nastavi ja: „Slovenci, ako žele, mogu pristati i na to, da se
njihov položaj uredi na temelju sadašnjeg ustava. Oni se mogu,
ako im je pravo, zadovoljiti i većim i manjim autonomijama. To je
isključivo njihova stvar“ . Konstatirajući da je Slovenija i dotada
imala „prilicno izniman položaj“ , Hrvatski dnevnik dalje piše: „Ako
ond eventualno ne žele veće promjene, to je njihova stvar. Ako im je
pravo, oni mogu i dalje ostati u istome odnošaju, u kome se sada
nalaze [...]■ A li oni ne mogu biti smetnja za uredenje odnošaja iz­
medu Srba i Hrvata niti su pozvani na kakvo posredstvo, jer se ti
odnošaji, ako se budu uredivali sporazumno, mogu urediti samo ne-
posrednim pregovorima i dogovorima izmedu predstavnika srpskog
i hrvatskog naroda.“ 156
Slovenec je, nasuprot ovom gleddštu vodstva HSS, pisao da je
hrvatsko i srpsko pitanje u isto vrijeme i slovenačko pitanje i da na
to treba gledati kao na pitanje državnog preuredenja u cjelini.157
U toku izborne kampanje od strane SLS se naglašavala potreba za-
vodenja širokih samouprava, koje bi trebalo ostvariti što prije, ne
čekajući reviziju Ustava.158 U ovom smislu zalagali su se i poslanici
SLS u Skupštini, tražeći da se te široke samouprave zavediu još i prije
sporazuma о rješavanju hrvatskog pitanja.159
U razračunavanju koje je u JRZ nastalo između Cvetkovića i
Stojadinovića Korošec se u punoj mjeri stavio na stranu Cvetkovića
i bio ovome garancija da se može uputiti u definitivni obračun sa
Stojadinovićem. Korošec je želio da tako do kraja dovede svoje djelo
započeto obaranjem Stojadinovića. Kao što je bio aranžer Stojadino-
vićeva obaranja, on je isto tako bio i aranžer ostalih mjera koje su
dovele do izbacivanja Stojadinovića iz JRZ.160 Bilo je u svemu tome
nesumnjivo i lične osvete. S druge strane, ovim razdiorom u srpskom

,R,! Hrvatski dnevnik, br. 1030, 15. I I I 1939.

157 Slovenec, br. 37a, 14. I I 1939; br. 41a, 18. II 1939.
158 Isto, br. 12a, 15. I 1939.
150 Vid. Beleške NS, 1939, I, 114, izjava dr Jože Lavriča; 636—637, izjava
M. Kranjca.
190 U vezi sa sastankom šireg Glavnog odbora JRZ, 9. V I I 1939, kada je
donesena odluka о izbacivanju Stojadinovića iz JRZ, netko od učesnika sa-
stanka zabilježio je: „G lavn i aranžer (ali iz potaje) bio je dr. Korošec. Dragiša
je igrao ulogu onoga koga tutkaju.“ (Zbirka M. Stojadinović, f —43, 9. V I I 1939.)
Ova Koroščeva uloga n ije od strane Stojadinovića ostala nezapažena. U jednom
dokxmientu Stojadinovićeve grupe govori se о Koroščevoj odgovornosti za
m jere protiv Stojadinovića i zaključuje: „Zato G lavni odbor naše stranke kon-
statuje da se g. dr. Anton Korošec ovakvim svojim radom onemogućio u JRZ,
te prema tome da stranka nema više nikakve veze sa njim .“ (Isto, f—37, Pacnuc
6p. 1/39, Сейма бановипским и среским одборпма JP3, 19. V I I 1939.)
264 — LJUBO BOBAN

dijelu JRZ jačao je Koroščev utjecaj. Konačno, Korošec je ovu akciju

sprovodio prema željama samog kneza Pavla.161
О držanju SLS u toku sprovodenja Sporazuma bit će riječi na
drugom mjestu.

i) Crnogorski federalisti (Sekula D rljević)

Državnopravna koncepcija crnogcxrskih federalists polazila od hi-

storijskih pokrajina kao osnove za preuredenje države. Povodom de­
klaracije Cvetkovićeve vlade Zeta, organ cmogorskih federalista,
pisala je da je Mačekovo gledište о đržavnom preuredenju poznato
i da se ono zasniva na rezoluciji Seljacko-demokratske koalicije od
1. augusta 1928, u kojoj se zastupalo glediste historijskih pokra­
jina.162 List izražava uvjerenje da je ovakvo glediste imala u vidu
i Cvetkovićeva vlada prilikom formuliran ja svoje deklaracije i na-
stavlja: „Kod nas pak, u Crnoj Gori, takav isti stav koji je naglašen
u rezoluciji S.d.k. od 1. avgusta 1928. godine, prihvaćen je još mnogo
ranije i ni do danas u tome nije ma šta izmijenjeno.“ 163
Isto kao što je to u prvom momentu bio slučaj u većini i na dru­
gim stranama i Zeta je smatrala da de u postupku za rješavanje
hrvatskog pitanja biti najprije doneseni politicki zakoni. „U tome
redu,“ pisao je s tim u vezi ovaj list, „nameće se kao najnužniji i naj-
potrebniji prediuslov sloboda štampe, sloboda zbora i dogovora, a po­
tom i donošenje jednog demokratskog izbomog zakona. Jer kad se
jedan tako ozbiljan problem uzima u rešavanje, kao što je problem
državnog preuredenja, problem kojim je tangiran svaki pojedinac,
svaki kraj i pokrajina i svi narodd Jugoslovenske Zajednice, onda tu
treba čuti i znati mišljenje svakoga pojedinca, svake istorijske po-
krajine i svakoga naroda Zajednice.“ 16'1
Zelja je crnogorskih federalista bila da se pitanju državnog pre­
uredenja pride na široj osnovi, jer je samo tada moglo da bude po-
krenuto i pitanje Cme Gore. Razvoj dogadaja sveo je, medutim, pi­
tanje državnog preuredenja samo na postupak oko rješavanja hrvat-
svog pitanja. U toku pregovora između Cvetkovića i Mačeka Zeta je
pisala da iako se hrvatsko pitanje označava kao pitanje srpsko-hrvat-
skih odnosa, „toliko puta je do sada naglašeno i na srpskoj i na hrvat­
skoj strani, da se tu ne radi samo о uredenju cdmosa izmedu ova dva
bratska naroda, nego da je to samo povod i tako reći uslov za opšte

161 D r J. Ažm an piše početkom jula 1939. Stojadinoviću: „Iz razgovora sa

g. dr Korošcem zaključujem, da lično n ije p rotiv Vama, i on je u svom izve-
štaju na sednici ovdašnjeg Banovinskog odbora (Dravske banovine — L j. B.)
о Vam a lepo govorio, podvlačeći jedino, da ste izgubili najviše poverenje koje
ima danas neko drugi, a da p rotiv tog raspoloženja nema smisla da se ma šta
učini.“ (Zbirka M. Stojadinović, f —37, 8. V I I 1939.)
143 Tum ačenje M ačekova gledišta bilo je zapravo proizvoljno. Ovo gle-
dište M aček je imao u vidu kao jednu od va rija cija i, kao što smo vid jeli, pri­
likom pregovora s Cvetkovićem predložio je i ovu varijaciju. Vodstvo HSS ovoj
va rija ciji stvarno nikada n ije pridavalo neko ozb iljn ije značenje, već i zbog
toga što je to bilo rješenje na koje bi se u S rbiji najteže pristalo. O vakvo gle­
diste od strane vodstva HSS zastupalo se prvenstveno zbog toga da bi se na
svim stranama dobili saveznici.
1в* Зета, бр. 7, 19. I I 1939.
104 Isto, br. 8, 26. I I 1939.
 SPORAZUM CVETKOVlC — m a c e k — 265

državno preuređenje na bazi pune ravnopravnosti svih mdonalnih

komponenata, svih narodnih i istorijskih individualiteta koji danas
sačinjavaju našu diržavnu zajednicu“ . Trenutno se pitanje Crne Gore
ne postavlja „samo radi toga što smatramo da je naše pitanje dio
opšteg pitanja i da će se ono riješiti u opštem rješenju, želimo da to
naglasimo, da se to zna i na drugoj strani; da se baš kroz to naše
ćutanje, koje je uslovljeno i drugim okolnostima, da se problemi ne
bi pogrešno postavljali i resavali“ , da se ne bi mislilo kao da se
ranije gledište u černu promijenilo. „A kada kod nas tako stvari stoje,
kad ih mi tako shvaćamo i postavljamo, nema nikakvog razloga, a
naj manje kakve bojazni, da se tako stvari gledaju i postavljaju i sa
druge strane, i da se rješenju našeg opšteg unutrašnj eg problema pri '
stupi na bazi opšteg narodnog sporazuma, na bazi pune ravnopravno­
sti svih diijelova zajednice, medu koje ubrajamo i istorijski indivi-
dualitet Cme Gore.“ 165
Zeta je pozdravila zaključenje Sporazuma i naročito isticala da
on ne obezbjeđuje samo ravnopravnost Hrvata „već i svih ostalih
banovina i dijelova koji sačmjavaju državnu zajednicu, jer je speci-
jalnom uredibom о proširenju propdsa koji važe za Hrvatsku banovinu
na ostale banovine, omoguceno da i ostale banovine mogu da dobiju
sve one kompetencije i prava koja su data Banovini Hrvatskoj, ako
se samo u tim banovinama izrazi želja za to“ 166
Pošto je već bila formirana Banovina Hrvatska, isticala se po-
treba da se što prije izvrši formiranje i ostalih jedinica. U vezi s tim
cmogorski federalisti su postavljali zahtjev za konstituiranjem Crne
Gore kao posebne jedinice. Prema jednom gleddštu, iznesenöm'u
Zeti, na području izvan Slovenije i Banovine Hrvatske trebalo bi da
se formiraju tri jedinice: 1) Sandžak (dijelovi koji su oslobodeni 1912),
sjevem i dio predratne Srbije, dio Bosne, Srijem i Vojvodina, sa sre-
dištem u Beogradu; 2) južni dio predratne Srbije, Kosovo i drugi
dijelovi tzv. Stare Srbije (koji su oslobodeni 1912), Makedonija, sa
središtem u Nišu ih Skoplju; 3) Crna Gora u granicama poslije bal­
kanskih ratova, Primorje od Spiča do Воке, Boka s dijelovima Her­
cegovine koji nisu pripojeni Banovini Hrvatskoj, dijelovi Bosne, sa
s^redistem na Cetinju.107 Ovaj plan, dakle, nije predividao Bosnu
i Hercegovinu kao posebnu jedinicu, već njihovu diobu izmedu hrvat­
ske, srpske i cmogorske jedinice.108
Crnogorski federalisti bili su jedina isključivo cmogorska poli-
tička grupatija. Sve ostale gradanske politicke grupacije u Cmoj Gori
bile su ogranci srbijanskih političkih stranaka. U pitanju državnog
uredenja one su zastupale gledište koje su о tome imale i politicke
stranke u Srbiji, tj. gledište dia Crna Gora bude sastavni dio srpske
jedinice. Nasuprot Zeti, ovo gledište zastupala je Slobodna misao,
koja se zalagala za što hitnije formiranje srpske jedinice i uključenje
Cme Gore u nju.169

165 Isto, br. 16, 23. IV 1939.

1,0 Isto, br. 35, 3. IX 1939.
187 Isto, br. 43, 29. X 1939. Clanak je potpisao „Crnogorac“ .
1,8 V id je li smo da se Kulenović protivio eventualnom uključivanju Crne
G ore u bosansko-hercegovačku jedinicu. Vid. Obzor, br. 261, 14. X I 1939, odgo-
vor D rljevića na ovu Kulenovićevu izjavu.
188 Vid. npr. brojeve 38, 8. X 1939, 42, 5. X I 1939.
266 — LJUBO BOBAN

j) Ustaše

Radanje ustaškog pokreta vezano je za šestojanuarsku ddktaturu;

on će se razvijati na dva kolosijeka, u zemlji i u emigraciji. Za ra-
zliku od ustaškog pokreta koji se orijentirao na terorističke metode,
Hrvatska seljačka stranka opreddjelila se za politiku pasivnostUiNo
izmedu ove dvije komponente opozicione politike u Hrvatskoj uspo-
stavit će se odredena akciona suradnja, bez obzira na stvarna pro­
grama tsk a i metodska razilaženija. Povezivala ih je činjendca da su
imale zajedničkog protivnika, šestojanuarski režim. U donošenju po­
znatih Zagrebačkih punktacija učestvovao je i predstavnik Hrvatske
stranke prava, dr Budak. Punktacije su predstavljale jednu uopćenu
političku platformu na kojoj su se našle četiri opozidone grupadje
u Hrvatskoj, HSS, SDS, Hrvatska stranka prava i Hrvatska federali-
stička stranka (Trumbić). Ta platforma bila je dovoljno neodredena
da ju je svaki partner mogao tumadtd na svoj nadn.
Razdoblje od petomajskih izbora 1935. predstavlja i početak no-
vog razdoblja u odnosima HSS i ustaškog pokreta. Do petomajskih
izbora Maček je vodio politiku oštre distance prema službenom Beo­
gradu, a u praksi i prema opozidonom, zbog propalih pokušaja da
se usaglase gledišta opozidonih grupa u Srbiji i Hrvatskoj. Tako se
on u praksi našao na istoj liniji koju je ustaški pokret smatrao kao
svoj credo — odbacivanje svake suradnje s Beogradom. Od 1935. vod­
stvo HSS prelazi na teren legalne borbe d suradnje s Beogradom, prak-
tične suradnje s opozicijom i sklonosti za suradnju i nagadanja sa
službenim Beogradom. Od strane ustaškog pokreta ovo je shvaćeno
kao izdaja zajedničke političke linije na kojoj se dotada nalazio ovaj
pokret i HSS. Medutim, jednovremeno dolazi i do odiredene taktičke
suradnje. Nadme, kada je od 1935. stvorena povoljnija situacija za
organizaciono obnavljanje HSS, u nedostatku uslova za slobodno po­
liti čko djelovanje u nju su se u većoj ili rnanjoj mjeri, s većom ili
manjom distancom, slivale uglavnom sve opozicione političke gru-
pacije u Hrvatskoj za koje je HSS sada postala okvir za legalno po­
liti čko djelovanje.
U uslovima kada se kao prioritetno postavljalo nadonalno pi­
tanje, aktuelno i prije 1929, a poslije toga i akutno, u svojim pro-
gramima i političkoj praksi na prvo ga mjesto postavljaju sve opo­
zicione političke grupadje i samim tim se nalaze na istom političkom
terenu. Do odredene mjere sama praksa nalagala je suradnju svih
političkih grupacija i snaga, bez obzira na političke, društvene i kla-
sne ddferendje. Cak ako se ova suradnja i ne postavlja ni kao taktički
cilj, ona postoji već samim tim što se političke grupadje bore za isti
problem. Sve one postavljaju kao glavni d lj rješavanje nacionalnog
pitanja, i tu su jedinstvene i prema tome dovedene u uslove da i tak-
tički suraduju. Kako ga riješiti — tu su se one razilazile u svojoj stra-
tegiji. Dogodilo se tako da je Hrvatska seljačka stranka izgubila svoju
stranačku fizionomiju i stvamo se pretvorila u jedan pokret, sastav-
ljen od više komponenti; ona se pretvorila u tzv. hrvatski narodni
pokret. Hrvatska seljačka stranka, sticajem okolnosti, nalazila se na
čelu ovog pokreta, koji je, dakle, prevazišao dimenzije ranije HSS, i
uopće stranačke dimenzije. Vodstvo HSS nalazilo se predi dilemom:
povratiti se u ranije dimenzije i očuvati stranačku fizionomiju ili se
utopiti u jednom širem pokretu, u kome treba obezbijediti vodeću
ulogu. Izabrano je ovo drugo rješenje. Zeleci da se predstavi kao po-
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 267

> litički izraz cijele Hrvatske, da se u odnosu na Beograd imaju što

jaoe pozicije, vodstvo HSS prihvatilo je pod svoje organizacione forme
sve one političke komponente koje su s bilo kojih pozicija zauzimale
negativan stav prema režimu i imale isti globalni c ilj: rješenje hrvat­
skog pitanja. Nalazeći se pred prioritetnim zadatkom, nacionalnim pi-
tanjem, vodstvo HSS nije željelo da se obračunava sa stvarnim pro-
tdvničkim političkim komponentama ako su one mogle biti korišćene
u politiökoj borbi za ostvarenje prioritetnog cilja. Suradnju s fran-
kovačkim elementima diktirali su i klasni interesi vodstva HSS. Na
taj način se Hrvatska seljačka stranka opteretila ustaškim pokretom
kao jednim neugodnim partnerom. Frankovački element formirao se
u tzv. hrvatskom narodnom pokretu'~kao~Trjr,gov u dotsno. krilo. Ukoliko
se hrvatsko pitanje odugovlačilo utoliko je ovo krilo dobijalo jači
utjecaj. Njegovom jačanju pridonosio je i vanjskopolitički razvoj, oso-
bito jačanje Njemaöke i Italije, za koje je ovo krilo i vezivalo ostva-
rivanje svojih ciljeva. Djelujući u okviru HSS ono se spolja pojavlji-
valo kao njen sastavni dio, pa se otudi, spolja gledano, identificiralo
sa Hrvatskom seljačkom strankom.
Ustaški pokret nije bio jedinstven; on se sastojao od vise grupa-
/ cija, koje su se ne samo razlikovale u svojim gledištima već i medu-
sobno sukobljavale; povezivao ih je samo jedinstven cilj: nezavisna
hrvatska država. Ove grupacije razlikovale su se i u svom odnosu
prema HSS. To vrijedi kako za odnose u zemlji tako i u emigraciji.
Suradnja vodstva HSS s opozicijom u Srbiji bila je pod udarom svih
ovih grupa. Krajem jula 1938. Nezavisna Hrvatska Država je pored
ostalog pisala: „Strašno iskustvo posledmje tri godine pokazalo je da
hrvatska nacija ne može doći do željene slobode, dok na njenom čelu
stoji u Domovini šaka nesposobnjaka, ludaka i prostih varalica. Zato
je oslobodilački rad morao ki'enuti novim i teškil putem. Cilj je da
se sa narodnog vodstva uklone pokvarenjaci sa Prilaza (Mačekov stan
—Lj. B.). Hrvatski narod najpre treba osloboditi od pijavica iz vodstva
Hrvatske seljačke stranke, onda se može sa novom verom očekivati
brz i potpun obračun sa dušmanima. No dok Beograd u vodstvu
Hrvatske eeljačke stranke imade unutra samog hrvatskog naroda naj-
većeg saveznika, oslobodilačka borba ne može biti do kraja izvoje-
vana.“ 170 Na istoj liniji istupao je protiv vodstva HSS u zemlji i list
Nezavisnos't. On je optuživao Mačeka da je izdao borbu za nezavisnu
hrvatsku državu. Poslije petomajskih izbora „vodstvo sa Prilaza
br. 9“ učrnilo je „bezbrojne teške pogrješke“ 171. Sporazum opozicionih
grupa od 8. oktobra 1937. upoređivao se s Radićevom kapitulacijom

170 Nezavisna Hrvatska Država (Pitsburg), 23. V II 1938, СРВ, II, 8. V III
1938. U vrijem e kada je M aček prihvatio suradnju s opozicijom iz Srbije na
decembarskim izborima ovaj list je (20. X I 1938, СРВ, IV , januar 1939) pisao:
„N em a vise kompromisa, nema više m ilosti i žalosti nad onim mlakonjama,
koji su govoreći о slobodi i dem okratiji, о seljačkoj republici tajno kovali za-
veru sa Srbijancim a da nas H rvate još jače podjarme, pa da oni svi sednu
na ministarske stolice sa kojih će nam, sa svojim srbijanskim saveznicima,
krojiti krvavu pravdu.“ List donosi i jedan dopis iz Zagreba u kom e se govori
0 M ačekovim „tajn im “ vezam a sa Srbima i na kraju kaže: „M aček sa Prilaza
sve nekako radi kao da nepostoji oslobodilački ustaški pokret, k o ji se zakleo
na Isusovo raspeće, ЪотЪи i revolver, da će is trie b iti sve one, k o ji stoje na
putu hrvatskoj v o lji za ostvarenje nezavisne hrvatske države i k o ji se zakleo
da će smrću kažnjavati sve izdajice hrvatskog naroda. M ožda bi bolje učinio
1 za sebe i za narod da koji put pomisli na Ustaše.“
171 Nezavisnost, br. 40, 3. X I 1938.
 268 — LJUBO BOBAN

pred radikalima 1925.172 Jednako je пара dana i suradnja HSS sa sa-

mostalcima u okviru SDK.
U toku priprema za decembarske izbore u dva navrata se sastalo
nekakvo „Privremeno vodstvo hrvatskog nacionalističkog (starčevi-
ćanskog) pokreta“ i raspravljalo о stavu prema politici vodistva HSS,
posebno u vezi s izborima. Mačeku je bilo upućeno Otvoreno pismo u
kome se poziva da se izjasni za apstinenciju.173 Protiv vodstva HSS
vodena je od strane ove grupe oštra kampanja, zbog politike ovog
vodistva u cjelini i posebno zbog odluke о učešću na izborima i su-
radnje s opozicijom u Srbiji. Isticalo se da izbori nemaju nikakav zna-
čaj, jer su to samo obični izbori za „beogradsku skupstinu“ ; Mače-
kova lista označavala se „jednako jugoslavenskom“ kao i lista M. Sto-
jadinovića; glasati na izborima znači odobriti Mačekovu politiku, koja
je izdala interese hrvatskog naroda i napustila ideju nezavisne hrvat­
ske države; isto tako „mora se računati sa činjenicom, da je Ma-
ček — Jeftićeva lista pred stranim svijetom obilježena kao predßtav-
nica ideologije Moskva — Pariz. Ne treba isticati što to znači za naše
vehke i moćne susjede, koji danas odreduju sudbinu Europe.“ 174
Više-manje istim argumentima, u ime „hrvatskog nacionalističkog
vodstva“ i „hrvatske inteligencije“ , kampanju protiv politike vodstva
HSS vodio je i Hrvatski borac Joe Matošića. Gotovo sav sadržaj ovog
lista bio je posvećen napadima na vodstvo HSS.175 Na sam dan izbora
rasturan je specijalni broj ovog lista, koji je na prvoj stranici donio
fotografiju Pavelića, u vojničkoj unifarmi, s naslovom preko cijele
stranice: Poruka Poglavnika Dra Ante Pavelića Hrvatskim izbom i-
cima. Tu je bilo rečeno da je Hrvatski domobran u svom posljednjem
broju donio Pavelićevu poruku u kojoj da se napada „neizabranog
i nepriznatog“ vodu Mačeka i zaključuje da na izborima treba apsti-
nirati.170 Ovo je bilo sračunato na to dia se kod Mačekovih pristalica
izazove zabuna. Govorilo se već tada da je ova podvala Hrvatskog
borca učinjena sa znanjem Stojadinovića. N ije isključeno da je s ove
strane Hrvatski borac bio i financiran za ovu akciju.
-( U julu 1938. iz emigracije se vratio Budiak. Na njegovu povratku
radio je lično sam Stojadinović. Poshje sporazuma s Italijom, marta
1937, ustaška emigracija u Italiji bila je paralizirana. U takvim uslo­
vima, kao i iz ličnih razloga, Budak je odlučio da se povrati u zemlju
i tu nastavi svoju političku aktivnost.
Uskoro po dolasku u Zagreb Budiak se sastao s Mačekom. Kako
ovaj u jednom članku navodi, Budak je tom prihkom odobravao po­
litiku vodstva HSS. Prilikom drugog sastanka, nakon mjesec dana,
I njihova su se gledišta razišla. Maček navodi da mu je Budak tada,
septembra 1938, u Rogaškoj Slatini, rekao: „T i vidiš, da smo pred ve-
likim svjetskim sukobom. Rat je neizbježiv. Mi Hrvati ne smijemo
voditi takvu politiku, dia pri svršetku rata i opet budemo na strani
pobijedenih. I zato je sada skrajnji čas, da se jasno i otvoreno posta-
vimo na stranu Osovine.“ Maček se složio s tim da će doći uskoro do
173 Osvrćući se na ovaj sporazum Nezavisnost (br. 33, 15. X 1938) je pi-
sala: „O ve stranke koje su u vijek stajale na principu narodnog jedinstva, mogu
vedra čela izaći pred svoje izbornike i pohvaliti se da su od ,b.[ivše] HSS* dobile
onakva priznanja postojećeg stanja, kakva nitko nikad uz nikakve uvjete nije
mogao postići, osim, kako je poznato, Pašića 1925. godine.“
173 Nezavisnost, br. 40, 3. X I I 1938.
17i Isto, br. 35 (29. X 1938), 39 (26. X I 1938), 40. (3. X I I 1938).
176 Vid. br. 1 (22. X 1938), 3 (5. X I 1938), 6 (26. X I 1938), 7 (3. X I I 1938).
17e H rvatski borac, br. 9, 10. X I I 1938
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a c e k — 269

rata, ali je bio mišljenja da Osovina neće pobijediti. „Kad je to tvoje

uvjerenje tu se onda ne da ništa učiniti. Mi idemo svojim putem“ ,
odgovorio je Budak. Tako je došlo do razlaza između njega i Budaka,
objašnjava Maček.177 U saslušanju pred organima narodne vlasti
(16. maja 1947) A. Moskov je izjavio da mu je ovim sastancima s Ma-
čekom kasnije pricao sam Budak, navodeći da je prvi sastanak bio
„prilično srdačan“ , ali je „poslije drugog ili trećeg“ sastanka došlo do
razlaza, jer je Maček „dao do znanja dia će ići u Beograd, što je Bu­
dak osudivao“ 178 Slično о tome govori i sam Budak, u izjavi pred orga­
nima narodne vlasti, 26. maja 1945. О susretu s Mačekom on je izja­
vio: „Dr Maček me je vrlo ljubazno primio, no nakon nekoliko dtuljih
razgovora ja sam vidio da je on već otišao mnogo dalje od ,zagrebac-
kih punktacija’ priklanjajući se Beogradu.“ 170
Dok su se Nezavisnošt i Hrvatski borac zalagali za apstinenciju
na izborima, Budak je propagirao učešće na izborima i glasanje za
Mačekovu listu. U vezi s ovim došlo je do polemike i medusobnih
napada izmedu Budaka, s jedine strane, i Nezavisnosti i Hrvatskog
boca, s druge.180 Budakova agitacija za podržavanje Mačekove liste
išla je zajedno s napadima na politiku vodstva HSS.181 U specijalnom
broju Hi'vatskog političkog vjesnika napada se Nezavisnost i Hrvatski
borac i ističe da je Pavelić izdao nalog da se glasa za Mačekovu listu,
i pored neslaganja s politikom vodstva HSS. „Svi ćemo glasati za
listu dra Mačeka, ali time ne odobravamo njegovu politiku niti da-
jemo povjerenje vodstvu HSS.“ „Treba da svi zajedno ustanemo
protiv Stojadinovića »Naši prigovori držanju dra Mačeka,
politici HSS, karakteru i sastavu kandidatske liste, svi ti prigovori
ostaju i mi ćemo ih dalje isticati. Ipak ćemo glasati: Naše glasanje ne
znaći i odobravanje politike vodstva HSS već manifestaciju izražaja
hrvatskog naroda i protest protiv okova i tamnice, u kojoj se hrvatski
narod sada nalazi. Mi glasujemo protiv opstojanja ove države i nje-
nih igranica.“ „Izmedu vise zala treba birati najmanje.“ О politici vod­
stva HSS kaže se: „HSS je danas u duhovnom rasulu, a neminovno
će slijediiti i materijalni raspad zajedno sa potpundm otkrićem go-
lotinje, praznine i siromaštine politike njenoga vodstva. Sve se manje
vjeruje u politiku HSS, pa tako i u vezi sa izborima. Većina hrvat­
skog naroda hoće, da ,još ovaj put pokuša’ s izborima, pa će zato
i glasati. I mi ćemo glasati s narodom.“ 182

177 Maček, U o či 10. travnja, H rvatski glas, br. 13, 30. I I I 1948. Ilija Jukić
spom inje svoj razgovor s Mačekom nakon što je ovaj imao spomenuti sastanak
s Budakom. On piše da mu je M aček tada izja vio kako je Budak „tražio od
njega u ime svoje i svojih najbližih drugova da se u im e H rvatskog naroda
obrati na H itlera i proglasi da se hrvatski narod stavlja na stranu osi
B erlin — Rim u pretstojećem ratu“ . (I. J u к i ć, Neke m isli uz osamdesetu
godišnjicu predsjednika dra Vladka Mačka.)
178 А —V II, 1/4—1—I. О. 9, 39.
17в А —V II, 4/3—1, I. О. 9, 5. Prem a Mačeku, izlazi da je njegov posljednji
susret s Budakom bio u septembru u Rogaškoj Slatini. S. K vatern ik je pak
izja vio da mu je Budak pričao kako se „d va ili tri puta“ sastao s Mačekom
i išao kod njega da ga odgovori od sporazuma s Cvetkovićem . „Znam da je od
Mačeka zahtijevao da ne dozvoli diobu Bosne i Srijem a.“ (A —V II, 7/2—1, I. O. 9,
133, 7. II 1947.)
18° H rVatski borac, br. 6, 26. X I 1938; H rvatski p o litičk i vjesnik, br. 3,
novem bar 1938.
181 H rvatski dnevnik, br. 919, 25. X I 1938.
188 H rvatski p o litičk i vjesnik, br. 3, novem bar 1938,
270 — LJUBO BOBAN

Budak je Hrvatskom dnevniku poslao kiaću bilješku u kojoj se

obraća svojim pristalicama da glasaju za Mačekovu listu „usprkos
prigovora, koji se sami nameću i listi i politici, koju ona predstavlja“ .
Ova bilješka nije bila objavljena, već se Hrvatski dnevnik polemički
osvmuo na Budakovo diržanje.183 Hrvatski dnevnik se u nekoliko na-
vrata, u toku izbome kampanje i nakon izbora, polemički osvmuo na
Nezavisnost,Hrvatskog borca i Budaka.184 Oštrica polemike narocito
je bila uperema na Budakov stav. Oisvrćući se na Budakovu bilješku
da treba glasati za Mačekovu listu i pored neslaganja s politikom
HSS, Hrvatski dnevnik je pisao: „Covjek, koji drži, da ima ozbiljnih,
znatnih i opravdanih prigovora nekoj politici, ne može takvu politiku
nikako podupirati, jer bi radio protiv svojega uvjerenja. Stoga nas
je dr Mile Budak zaista začudio svojom nedosljednošću. Moramo pri­
znati da su dr Buć i drugovi mnogo dosljediniji od njega. Oni pobijaju
politiku predsjednika dra Mačka, proglasuju je čak velikim zlom, i
stoga je razumljivo, da oni ne će glasovati za listu dra Маска. Dr Mile
Budak naprotiv smatra potrebnim založiti se za glasovanje, a isto-
dtobno prigovara ne samo listi nego i politici dra Маска.“ 185
Nakon izbora nastavljeni su napadi na vodstvo HSS, predbacujući
mu da nisu ostvarena ona obećanja koja su davana u toku izbome
kampanje.180 Preko letaka i Budakovog Hrvatskog naroda vodena je
kampanja protiv ma kakvih pregovora i sporazuma s Beogradom.
Prema podacima s različitih strana, medu frankovcima se govorilo
kako treba vidjeti šta će Maček uoiniti i nagovještavala odlučna borba
protiv Mačeka ako bi došlo do zaključenja sporazuma koji bi bio
protivan njihovim gledištima. Tako, prema jednom izvještaju, kod
ustaša u Mađarskoj prevladava mišljenje da treba zauzeti „stav po-
smatrača i sačekati dalji razvoj dogadaja, kako bi se vidielo, na koji
način Beograd i Zagreb misle da nađu rešenje za sporazum“ . Sma-
tralo se da Mačeku ne treba pričinjavati teškoće „sve dotle dok se on
bude držao zahteva postavljenih od frankovaca“ . Ukoliko Maček ovaj
pmgram napusti i učini ustupke, „emigranti će se zajedno sa svojim

183 K ao nap. 181. Na saslušanju je Budak izjavio (kao nap. 170): „Sa
Mačekom sam se poslije razišao prilikom izbora 1938. g. kada sam ja poslao
H rvatskom dnevniku malu bilješku da na upite m ojih prijatelja odgovaram
da svaki H rvat mora glasovati za M ačekovu listu bez obzira na njegovu po­
litiku i kandidate. Nakon toga je uslijedio u Hrvatskom dnevniku žestok na-
padaj na mene.“
1,4 Vid. br. 910 (17. X I 1938), 919 (25. X I 1938), 933 (8. X I I 1938), 942
(15. X I I 1938).
iss Hruafsfci dnevnik, br. 919, 25. X I 1938.
18U Tako je Hrvatski borac pisao: „H rvatski sabor, slobodna Hrvatska, in-
terven cija Engleske, zah tjevi Italije, da se riješi hrvatsko pitanje, sporazum
Mačeka sa Hitlerom, spremnost M adarske vojske da pomogne Hrvate, potpuno
otcjep ljen je Hrvatske, i tko bi nabrojio sve ove ,važne i n a jp o v je rljiv ije infor-
m acije vodstva sa P rilaza1.“ „Pu tem ovih korteša poručio je ,voda‘ narodu,
da 12. prosinca neće više trebati plaćati poreza, da toga dana neće trebati ići
više ni na sud ni u srez, ni u vojsku, da će slobodno sjeći šume — a svu tu
veliku hrvatsku slobodu branit će nitko drugi nego sve evropske velesile.“
M aček i n jegovi drugovi nisu, medutim, im ali smjelosti da о svemu tome
govore na zborovima, nego je to činjeno „došaptavanjem “ . „ A što je pokazala
stvarnost? G dje je sabor, koji se je imao sastati odmah poslije izbora? G d je je
vojska evropskih velesila? M jesto svega toga čitamo u oficijaln oj engleskoj
štampi kao što je Times poruku da budemo razboriti i neka ne pravim o glu-
posti. M jesto sabora i proklam ovanja am putacije uvukoše se ugojeni čankolisci
u gospodska duplja i odlučno se ograduju od svega, što bi i malo m oglo da
ugrozi n jih ov komoditet.“ (H rvatski borac, br. 12, 31. X II 1938.)
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — m a c e k — 271

jednomišljenicima u zemlji svim silama usprotiviti stvaranju spora­

zuma koji nebi bio u skladu sa frankovačkim idejama“ .187 U istom
smislu izvještavala je i Komanda IV armijske oblasti, u izvještaju
za april 1939. Govoreći о frankovackoj aktivnosti putem letaka i
pamfleta u izvještaju se nastavlja: „Odilučnost ovih elemenata je
sada toliko velika, da oni skoro otvoreno nagovještavaju ogorčenu
borbu protiv g. dr Mačeka, ako se ostvari sporazum protivan njiho-
vim pogledima.“ 188
Sklapanje Sporazuma od 26. augusta označava početak treće
etape u odnosima HSS i ustaškog pokreta. U ovom razdoblju dolazi
do otvorenijeg distanciranja i Otvorenijeg razračunavanja. Odnos
HSS i ustaškog pokreta uopće je vrlo složen kompleks, a posebno u
razdoblju Banovine Hrvatske. Ovaj je odnos uslovljen nizom kom-
ponenti, vanjskopolitičkih i unutrašnjepolitičkih, onih unutrašnje-
stranačkih i izvan toga. Sve to det^ljno utvrditi, rasvijetliti problem
u svim aspektima i donijeti о svemu neosporne sudove predstavlja
vrlo ozbiljan i složen zadatak. Na ovom mjestu u sve te probleme se
i ne može ulaziti, ostavljajući to za zasebna razmatranja, već će sej
iznijeti samo neki podaci i konstatacije, radti globalne orijentacije.
Ovdje je, u skladu s predmetom о kome rasjSravljamo, najvažnije da
se vidi stav ustaškog pokreta prema Sporazumu, a ne toliko da se
ulazi и širi kompleks stanja odnosa HSS i ustaškog pokreta.
Sporazumu od 26. augusta postojala je и redovima hrvatskih gra-
danskih političkih grupacija dvostruka opozicija; jedna, koja je sma-
trala da je njime Hrvatska premalo dobijala i, druga, koja je Sporazum
napadiala već samim tim što je uopće sklopljen i što je uopće ostavio
Hrvatsku и jugoslavenskom okviru. U prvom slucaju riječ je о ne-
zadovoljnicima unutar same HSS, dok je и drugom slučaju riječ о či-
sto ustaškoj opoziciji. Tokom vremena, iz razloga najrazličitije pri-
rodie,г' vanjskopolitičkih, unutrašnj epolitičikih, и vezi s problemima
sprov offenja Sporazuma, ličnih razloga, pristalice ovog prvog mišlje-
nja prelaze na pozicije druge opozicione orijentacije, ustaške.
( Osnovna teza ustaške opozicije bila je da je Maček skla.panjem'P
|Sporäzuma izdiao ideju nezavisne države Hrvatske, koja je, tvrddlo
I se и ustaškoj propägändi, bila zajedničko gledlšte i HSS i ustaškog
pokreta. Ustaška agitacija i propaganda na ovoj osnovnoj tezi po-
primila je znatne razmjere,"kroz različite forme, agitacijom na terenu,
rasturanjem letaka, demonstracijama putem podmetanja eksploziva,
napaddma i fizičkim obračunavanjima, naročito prema Srbima i li-
cima jugoslavenske orijentacije. Ovdje će se ilustracije radi navesti
neki primjeri iz obimne ustaške agitacije protiv Sporazuma i vodstva
HSS.
Evo kako se и jednoj ustaškoj brošuri, izdatoj povodom godi-
šnjice Sporazuma, objašnjava historija odnosa izmedu HSS i usta-
187 A —V II, 22, 1/6, Izvod iz mesečnog izveštaja о kom itetim a: Makedon-
skom, Kosovskom i Hrvatskom, januar — mart 1939.
»<*» A —V II, 6, 19/2. U ovom smislu i M inistarstvo vanjskih poslova uputilo
je obavještenje Poslanstvu и Londonu: „M inistarstvo inostranih poslova ima
obaveštenja da će frankovački orijentisani emigranti, и koliko bi Dr. Maček
и pregovorim a о sporazumu odustao od zahteva koje oni ističu, ometati rad na
sporazumu svima sredstvima. Prem a istim obaveštenjima, и emigrantskim kru-
govim a se predviđa i obnova terorističke akcije и zem lji.“ Poslanstvu se и vezi
s tim skreće pažnja da m otri na rad i aktivnost frankovaca i о svemu obavi-
jesti i područne konzulate, te da о svim prikupljenim podacima n ajh itn ije izvje-
štava M IP . (D A S IP , LP-897, str. pov. br. 321, 13. I l l 1939.)
272 ~ LJUBO BOBAN

škog pokreta. osvrćući se na proslavu Mačekovog rođendana kaže se

da se nekad na taj dan okupljao oko Mačeka cijeli hrvatski narod;
to je bilo u vrijeme kada se Maček predstavljao kao prvoborac za ne-
zavisnu hrvatsku dtržavu. „Za taj se je cilj okupio bio Hrvatski narod
u jedinstvenu frontu. Po tom cilju postao je dr Maček predstavnik i
voda te hrvatske fronte. Bilo je to u vrijeme, kad se trpilo, stradalo,
punilo tamnice i ginulo na toj jedinstvenoj fronti, a sve u uvjerenju,
da dr Maček vodi hrvatski narod u sretnu budućnost, koja može biti
predstavljena samo u slobodnoj i nezavisnoj državi Hrvatskoj. Bilo
je to onda, kad1se vjerovalo dia i dir Maček kod kuće traži ono, na čemu
vani radi Poglavnik dr Ante Pavelić sa svojim ustašama i domobra-
nima.“ Na petomajskim izborima Maček je napravio zaokret u toj
politici. „Služe mu ti izbori samo zato, da okrene politiku i da dode
do mogućnosti, da pomalo čitavu borbu hrvatskog naroda prebaci na
unutamje preuredenje ove države i tako do stanja, da preuzme
vladu. Kad toga nebi bilo, zar bi uopće bio postavljao svoju kandi-
diatsku listu za beogradsku skupštinu? Što se hrvatskog naroda tiče
ta skupština?“ Kad je nakon petomajskih izbora pao Jeftić i na nje­
govo mjesto došao Stojadinović, „vidjelo se jasno, kamo dr Maček
jediri. Pokazali su to poznati sastanci sa Stojadinovićem i Pavlom
Karađorđevićem. Pokazale su to toliko tražene usluge, koje je već u
to doba vlada Stojadinovića činila dr Mačeku, njegovoj kancelariji i
njegovoj okolini, koje ćemo kasnije iznesti.“
U osvrtu na Sporazum od 26. augusta u brošuri se kaže: „Kako
su narodiu prikazivali taj sporazum? Govorili su kako smo dobili slo-
bodnu banovinu Hrvatsku. Gdje je ta sloboda? Zar sloboda vlada u
toj banovini? A kako je Hrvatima van te banovine? Govorili su da
ćemo imati samostalne financije. Gdje su? Govorili su, kako ćemo
imati svoju vojsku, domobrance. Gdje su? Govorili su kako ćemo
imati samostalnu žandarmeriju. Ostalo je po starome.“ 189 Bućeva
Nezavisnost pisala je u januaru 1940: „Sto je zapravo dobio g. dr. Ma-
ček za hrvatstvo i Hrvatsku ovim svojim sporazumom? Mjesto pri-
znanja i ostvarenja principa hrvatske državnosti, što se sve od njega
očekivalo i što je on narodu toliko puta obećavao, donio je on narodiu
sićušnu administrativnu (upravnu) autonomiju bez ikakve stvame ili
formalne garancije, da će se ona uzdiržati i dokle će se održati. Onaj,
tko mu je tu autonomiju dao, može mu je isto tako jednim potezom
pera i oduzeti.“ Cim prestanu razlozi zbog kojih je autonomija data,
ona će biti oduzeta.190
180 I m i čestitam o! Dr. Vladku M ačeku prigodom godišnjice sporazuma,
Zagreb 1940, 3—4.
<vC X J jednom letku kao odgovor na K rn je v ić e v napad protiv frankovaca, po­
red ostalog se kaže: „G d je je obećani Hrvatski sabor, koji bi suvereno donio
zakone i zaštitio hrvatsku sirotinju od pljačke i glada? Um jesto toga saziva
M aček u Zagrebu sastanak Jugoslavenske vlade! G d je je obećana Hrvatska
vojska, koja bi imala čuvati slobodu i prava H rvatskog naroda? Um jesto nje
im ade srpsku vojsku, iste srpske žandare iz vrem ena diktature — samo sa
.novim к а р а т а 1, iste policajce [ . . . ] , Bana solunskog dobrovoljca Šubašića,
Englesko-francuske sluge K m je v ić a , Košutića, židove Schola, cigana Cvetko-
vića, K ran jca Mačeka, pljačkaža Reberskog i td.“ (Lažeš K m jeviću , plaćeniče
masonske lo ž e ..., M ik rofilm u Institutu društvenih nauka.)
190 Nezavisnost, br. 1, 12. I 1940. U jednom letku p rotiv Mačeka povodom
hapšenja Budaka tako se kaže: „Svjetska povijest nema prim jera koji bi mogao
pokazati, da je voda jednoga cijeloga, jedinstvenoga naroda, izdao i prevario
narod. T a j tragični prim jer pokazujem o samo mi H rvati.“ (А —V II, 32. 31/1,
V eleizdajn ik na djelu.)
 sporazum c v e t k o v ič — macek — 273

Ne bi se moglo red da vodstvo HSS i Banska vlast nisu podu-

zimali mjere protiv ustaške aktivnosti191; tačnije je red da ovo razra-
čumavanje s ustaškim pokretom nije vršeno dovoljno energično i si-
stematski, u skladu s njegovom aktivnošću i opasnošću koju je on
predistavlj ao. Ovo je opet bilo uslovljeno nizom razloga. Tu treba
razlikovati, s jedne strane, to koliko je vodstvo HSS bilo odlučno za
energično razračunavanje s ustaškim pokretom, a, s druge, koliko je
za to bilo sposobno. Zaokupljeno problemima izgradnje Banovine Hr­
vatske, smatrajud da je to još uvijek najvažnije pitanje, vodertvo
HSS nije ni željelo da. se težište političke aktivnosti prenese
na ovo unutrašnje razraöunavanje. S druge strane, same organdzacije
HSS, „Hrvatska seljačka“ i „Gradanska zaštita“, organi Banske vlasti
bili su i sami opterećeni frankovačkim elementom, što je znatnim
dijelom ostalo kao posljedica one ispremiješanosti u zajediničkom
fron tu koji je postojao u razdoblju do sklapanja Sporazuma, a, osim
toga kao rezultat političke diferencijacije u samom članstvu HSS koja
se jače manifestirala nakon Sporazuma. Do maksimuma koristeći se
unutrašnjim nezadovoljstvom i oslanjajud se na vanjskopolitički raz­
voj, koji je išao u prilog frankovačkim elementima i davao im ohra-
brenja i smjelosti, franskovaeka komponenta zauzimala je sve agre-
sivnije diržanje, koje vodstvo HSS nije bilo u stanju da zaustavi i
suzbije.

k) Samostalna demokratska stranka

Već samo obrazovanje Seijačko-demokratske koalidje, novembra

1927, mada tada joS nije riječ о programatskoj preorijentaciji, znadlo
je veüki preokret u politid ove stranke, koja je dotada vodila bes-
kompromisnu borbu s Hrvatskom seljačkom strankom, s kojom je
sada uspostavila suradnju, koja će se nadalje razvijati u pravcu sve
jačeg povezivanja. Ova preorijentadja politike Samostalne demokrat­
ske stranke značila je karakterističan fenomen u političkoj historiji
„ Jugoslavije izmedu dva rata, posebno u vezi s hrvatskim pitanjem.
Cinjenica što je nakon odredenih iskustava i Samostalna demokrat­
ska stranka napustila svoje centralističko, a zatim tokom vremena
i unitarističko gledište, pokazuje da se' u hrvatskom pitanju nije ra-
rilo isključivo о hrvdtskom nadonalnom pitanju, već о pitanju polo-
žaja Hrvatske uopće, odnosno, da je centralistička i unitaristička коп- =*
серкпја doživjela osudu i na jednoj široj, a ne samo na usko hrvatskoj
nadonalnoj osnovi; činjenica da je centralizam i unitarizam napu­
stila i jedna stranka koja je okupljala Srbe i jugoslavenski orijenti-
rane Hrvate sama po sebi baca dirukdje svjetlo i na hrvatsko pi­
tanje.192
Razvoj krize poslije događaja u Skupštini doveo je Samostalnu
demokratsku stranku pred dilemu: nastaviti politiku SDK ili se vra-
titi na ranije pozidje. Nastaviti politiku SDK u ovim uslovima zna­
d lo je id i na njeno produbljavanje i približavanje programatskim
gledištima HSS. Na ovom. pitanju stranka će se podijeliti već tada,
a zatim i potpuno pošto je došlo do zavođenja šestojanuarskog režima.

181 Tako je krajem februara 1940. bio zabranjen Budakov H rvatski narod,
Budak, Buć i drugi istaknuti frankovci bili su uhapšeni, a li uskoro pušteni iz
zatvora. B ilo je i više drugih hapšenja frankovačkih elemenata.
ies Vid. P o litičk o iskustvo, 3—4/1940, 135.
 274 — LJUBO B O BA N

Dio vodistva s Pribićevićem izabrao je put SDK, dok se drugi dio vod­
stva stavio u službu šestojanuarskog režima, politike unitarizma i
ч integralnog jugoslavenstva.
Kada je bila obrazovana SDK njena politika još uvijek se kretala
u okviru Vidovdanskog ustava. U rezoluciji SDK od' 1. augusta 1928.
postavljen je zahtjev za revizijom ovog Ustava i osiguranjem u no-
vom državnom uredenju ravnopravnosti 7 historijskih polcrajina, Iz
rezolucije je bilo dovoljno jasno samo to da se ne želi postojeće dr-
žavno uredenje; na koji način je trebalo da se obezbijedi ravnoprav-
nost historijskih pokrajina, iz rezolucije nije bilo jasno. HSS je ovo
tumačila na način koji se mogao shvatiti i kao maksimalno raste-
zanje federalističkog okvira, dok je SDS ovo tumačila tako da nije
bilo posve jasno u kojoj mjeri se želi napustiti unitaristioki okvir .11’3
Vodstvo SDS, i Pribićević u emigraciji i dio vodstva u zemlji, do-
življavalo je u razdoblju nakon zavođenja šestojanuarskog režima evo-
ludju u svojim državnopravnim shvaćanjima, u pravcu federalizma.
U ovom razdoblju uglavnom se i završava proces načelnog prihva-
ćanja federalističke koncepcije, što je stvorilo uslove i za tjesniju
suradnju s HSS, u okviru SDK. Novo gledište na državno preure-
denje došlo je do izražaja na sastanku Izvršnog odbora SDS, 30. juna
1932, u Zagrebu, i zatim u Zagrebačkim punktacijama. Ove su, do-
duše, bile toliko neodredene da su se razlicito mogle objašnjavati; na-
čelno prihvaćanje federalističke koncepcije od strane SDS nije zna->
čilo i prihvaćanje državnopravnog programa onako kako ga je za-
mišljala HSS. Ovdje je izvršeno samo odredeno približavanje u gle-
diištima, a ni izdaleka ne i poistovjećivanje gledišta.194
Kako u toku šestojanuarskog režima tako i kasnije samostalni
demokrati stalno su se zalagali za približavanje SDK i opozicionih
stranaka u Srbiji, nastojeći pri tome da igraju ulogu posredmka iz­
medu HSS i opozicije u Srbiji. U vrijeme šestojanuarskog režima,
u polemici opozicionih grupa oko toga da li prioritet treba dati usa-
glašavanju gledišta о državnom preuredenju ili рак zahtjevu za po-
vratkom na stranačkopolitički život, samostalci su prihvaćli ovo dru­
go gleddšte, koje su zastupale i opozicione stranke u Srbiji, dok je
vodstvo HSS bilo protivnog gledišta. Ovakvo gledište samostalci su
zauzimali i poshje načelnog izjašnjavanja za federaciju .195
Kada je zbog razvoja medunarodne situacije, naročito poslije
anšlusa i Minhena, bilo jasno da se moraju očekivati i novi momenti
u unutrašnjoj politici, samostalci su se nalazili u nedoumici i neizvje-
snosti. Njihov put ovisio je о tome kakvo će držanje zauzeti vodstvo
HSS, a to nije još bilo dovoljno jasno.190 Samostalci su se u neizvje-
snosti našli i nakon decembarskih izbora, očekujući u kom pravcu
će se orijentirati Maček. Oni su se zalagali za nastavljanje suradnje
188 L j . В о b a n , Zagrebačke punktacije, 311—316.
194 Isto, 318-319, 341-342.
195 Isto, 321-324.
190 H. Krizm an je u Dnevnik 24. oktobra 1938. zabilježio: „Sjednica zagre-
bačkih članova I.[zvršnog] O.fdbora] SDS kod S. Budisavljevića. Razgovor о
potrebi revizije našeg položaja i orijentacije. Sumnja da se M .[aček] opredje-
lju je u totalitarnost ili u saradnju sa Pavlom ili drugačije ako se medunarodna
situacija krene protiv nas.“ О sjednici Izvršnog odbora 10. X I 1938. on je zabi-
lježio : „B rige oko onog šta će doći poslije 11/12. jednako u slucaju izbornog
uspjeha ili neuspjeha. Vanjska situacija pogoduje autorit.fativnom ] režimu.
Jeli u toj situaciji moguće rješenje unutam jih problema po strankama i demo-
kratskim metodama? Hoće li se M aček prikloniti totalitarnosti?“
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a Ce K — 275

opozidonih grupa. No za ovo nije bilo mnogo spremnosti ni na strani

vodstva HSS ni na strani vodstva Udružene opozicije .107 Ovog puta
Maček nije želio da se uoči početka rada Skupštine zauzme zajedtnicko
glediste SDK, kao što je to bio slucaj nakon petomajskih izbora, već je
zasebno sazvana sjedmica Hrvatskog narodnog zastupstva. Ovo je ud-
njeno prije svega radi töga da bi se imala što veća sloboda u zauzi-
manju stanovišta, jer je bilo jasno da samostalci ne mogu bez rezerve
odobravati sve Mačekove poteze i gledišta.
Kad su počeli konkretni razgovori izmedu Mačeka i Cvetkovica
о teritorijalnim pitanjima, Maček je tražio podršku i suglasnost od
samostalaca na svoje alternative koje je predložio Cvetkoviću. Izvr-
šni odbor SDS složio se sa sve tri spomenute alternative. Samostalci
su, kao što je rečeno, nastojali da se i Vrbaska banovina pripoji Hr­
vatskoj, da bi na taj nadn u nju bio uključen što v e d broj Srba.108
U ovom smislu, kao što smo vidjeli, bio je u maju izrađen i Budisav-
ljeviceyj)rijedilog. koji je u toku juna bio podtnesen na mišljenje vod-
stvu Udružene opozicije. „Prenos kompetencija, koje bi bile sigumo
manje, jer bi teritorij bio ved, išao bi lakše“ , pisao je kasnije Kosa-
nović u vezi s ovim prijedlogom, spominjući da ga je UO odbila jer
je tražila prethodno rašdšćavanje pitanje kompetencija.190 Povodom
Mačekovih alternativa za razgraničenje Krizman je na sastanku Izvr-
šnog odbora SDS odvojio mišljenje „i tražio da se ostane kod histo-
rijskih jedinica, jer je u tome baza politike SDK, koja ne bi mogla
’ raspravljalo о nacionalnom razgraničenju H.[rvata] i

и токи pregovora Maček je održavao kontakte sa samostalcima

i obavještavao ih, ali se sve uglavnom svodilo na to da oni naknadino
odobre ono о čemu bi se postigla suglasnost s Cvetkovicem .201 Kad
je sporazum s Cvetkovicem bio priveden kraju, Macek je о tome
preko Košutića obavijestio Vildera i Kosanovića, tražeći da se pred-
loži jedan samostalac za ulazak u vladu. Oni su predložili Budisav-
ljevića, što je 26. augusta potvrdio i Izvršni odbor SDS .202 Budisav-
ljević je u vladi imao resor narodlnog zdravlja i socijalne politike.
О držanju samostalaca u toku sprovođenja Sporazurma govorit će
se na drugom mjestu.

2. Komunistička partija Jugoslavije

Na о vom mjestu nećemo se upuštati u uopćena razmatranja о

stavu KPJ prema nadonalnom pitanju i pitanju državnog uredenja
Jugoslavije povezanog s tim. Ogranidt ćemo se samo na prikaz kon-
kretnih stavova K P povezanih s onim problemima koji su se pojav-

,e7 H. Krizm an je 14. januara 1939. zabilježio: „Sjednica IO SDS. Po-

gibelj da se politički uspjeh izborne koalicije konzumira p rije nego se sastane
Narodna Skupština — umjesto da se učvrsti i iskoristi.“
,ee H. Krizm an, Dnevnik, 16. IV 1939.
1ИВ S. К о s a n о V i Ć, Da se ne unosi zabuna, N ova rije č, br. 164, 1. II 1940.
200 K ao пар. 198. H. K rizm an inače kaže da su Srbi samostalci za priklju-
čenje Vardarske banovine i dodaje: „I meni je razgraničenje svejedno kad bi
odluka о nama ovisila i kad bi svi našu politiku vo d ili“ , ali je „ipak“ izdvojio
m išljenje u spomenutom smislu.
201 „M aček pravi sporazum sa Cvetkovićem bez dogovora sa nama“ , pri-
m jećuje Krizm an u Dnevnik, 15. V I I I 1939.
202 H. Krizm an, Dnevnik, 26. V I I I 1939.
276 “ LJUBO BOBAN

ljivali u vezi sa Sporazumom odi 26. augusta. Na konkretnim primje-

rima će se vidjeti kakav je bio njen stav prema tim pitanjima u pore-
denju s gledištima koja su prema istim pitanjima zauzamale gradan-
ske stranke.
Kadia su Seljačko-demokratska koalicija i Udiružena opozici j a
vodile borbu protiv režima JRZ, za državno preuredenje i demokra-
tizadju političkog života, KPJ je ovu borbu podržavala, stalno inici-
rajud i propagirajud u dnevnoj političkoj praksi okupljanje svih
snaga da bi se obezbijeddlo demokratsko rješenje ovih pitanja. U tom
smislu CKKPJ pozdravio je Sporazum koji je 8. oktobra 1937. bio
zaključen između opozicionih grupa kao „krupan korak napred ka
bratskom sporazumu medu svim narodima Jugoslavije na bazi ravno-
pravnosti, korak napred ka okupljanju svih demokratskih i napredt-
nih snaga u borbi za likvidaciju ostataka vojno-fašističke diiktature i
protunarodnih zakona i mera od 1918. g. na ovamo“ .203
Politika opoziciondh gradanskih stranaka, ukoliko je bila usmje-
rena na rušenje režima JRZ i otvaranje puta za demokratsko rješenje
unutrašnjih problema, podržavana je na decembarskim izborima, kao
i nakon njih. U rezoluciji CKKPJ, usvojenoj u decembru 1938, na­
kon izbora, konstatira se da su političke snage u zemlji podlijeljene
u dva tabora. Na jednoj strani nalazi se Stojadinovićeva vlada i njen
oslonac, Jugoslavenska radikalna zajednica, zatim frankovci u Hrvat­
skoj, Hodera i druge reakcioname grupadje. Na drugoj strani nalazi
se blok u kome su okupljene SDK i UO. Stojadinovićeva vlada ,,po-
kušava svim sredstvima produbiti naciomalnu neslogu medu naro­
dima Jugoslavije i ometa bratski sporazum Srba, Hrvata i ostalih na­
roda Jugoslavije“ . Takvom svojom politikom ona slabi odbrambenu
sposobnost zemlje pred fašističkom opasnošću i „postaje opasnost
za sve narode Jugoslavije“ . U uslovima kada zemlji prijeti opasnost
od agresije fasistiddh sila „osnovna zadaća Komunističke partije Ju­
goslavije u ovom je času pokrenuti i organizirati sve narode u Jugo­
slaviji u borbu za odbranu nedeljivosti i nezavisnosti zemlje protiv
nemačkih i talijanskih fašističkih agresora i njihovih pomagača“ . Da
bi se taj zadatak mogao ostvariti, nameće se kao prvo obaranje Sto-
jađinovićeve vlade ,,i stvaranje vlade nadonalne odbrane koja će
biti sposobna organizirati odbranu zemlje i pružiti fašističkim agre-
sorima nepokolebiv otpor“ . Takva vlada narodne odbrane mora se
osloniti na radničku klasu, sve demokratske i zdrave nadonalne snage,
poboljšati materijalni i kultumi život grada i sela, mora da „smesta
uspostavi demokratske slobode i bratske odnose medu narodima Ju­
goslavije na osnovi njihove nadonalne ravnopravnosti“ , da učvrsti
prijateljske odnose s balkanskim zemljama, da podržava prijateljske
veze sa svim onim zemljama koje se bore protiv njemačkog i talijan-
skog fašizma, na prvom mjestu sa Sovjetskim Savezom.
Polazed od ovog osnovnog zadatka KPJ je spremna, kaže se
dalje u rezoludji CK, da podržava borbu demokratskog bloka koji će
mod „da se suprotstavi frontu reakcije i da osigura pobedu demo-
kratije i nezavisnost zemlje samo u slučaju ako se pretvori u pravi
demokratski narodni blok priključenjem svih stranaka i organdzacija
radničke klase i seljaštva“ . KPJ će ,,i nadalje podupirati sve masovne
kampanje demokratskog bloka i drugih demokratskih organizadja“ .
U rezoludji se konstatira da su decembarski izbori pokazali nezado-
2°» proleter, br. 12, novem bar 1937.
 SPORAZUM CVETKOVIC — МЛСЕК — 277

voljstvo s „protunacionalnom i reakcionarnom politikom vladle Stoja-

dinovica“ . Rezultati ovih izbora „istovremeno otvaraju naj bolje Per­
spektive za pobedu demokratskih narodnih snaga. Na osnovi posti-
gnutih uspeha potrebno je svestrano proširiti i učvrstiti demokratski
narodni blok, aktivirati njegovu borbu kako u parlamentu tako i van
parlamenta, pokrenuti narodne mase na podupiranje njegove plat-
forme, na podupiranje zahteva radnog naroda.“ U tom smislu KPJ će
podupirati zahtjeve demokratskog bloka da se ukine postojed Ustav,
„da se sazove ustavotvoma skupština i da se ispune nacionalni za-
htevi Hrvata i drugih nacionalnosti u okviru Jugoslavije i na osnovi
ravnopravnosti svih naroda Jugoslavije. Komunistioka partija bo-
rila se i boriće se i dalje protiv velikosrpskog šovinizma, koji stvara
pogodno tlo za razomi rad agenata nemačkog i talijanskog fašizma,
koji nastoje oko komadanja Jugoslavije“ .204
Kada je umjesto Stojadinovićeve vlade došla vlada D. Cvetko-
vića, KPJ je na nju gledala u skladu sa stavom koji je bio zauzet u
spomenutoj rezoluciji. Proleter je pisao da je Cvetkovićeva vlada
„svojom protudemokratskom politikom, socijalnom reakcionamošću
i udardma prema radničkoj klasi“ ne samo nastavila stari režim, već
dovodila u pitanje i odbranu zemlje. Zbog toga ovu vladu, pisao je
Proleter, i u interesu narodne odbrane treba da zamijeni „jedna zbi-
lja narodna vlada demokratije, nacionalne sloge i ravnopravnosti, vla­
da koja će raditi na poboljšanju socijalnog položaja radnog naroda“ ,
koja će na taj način moći da postane „vlada nesalomljive narodne
odbrane.“ 205 Dogodilo se, kao što smo vidjeli, da je nosilac spora­
zuma postao upravo onaj režim protiv koga je KP, u rezoludji iz de­
cembra 1938, zagovarala mobilizadju svih političkih snaga koje su
spremne da izvedu demokratsko rješenje svih onih pitanja koja su
bila na dnevnom redu. Demokratski blok, koji je ovo rješenje trebalo
da obezbijedi, stvarno se raspao još prije nego što je sporazum i bio
zaključen. Tako je nastala i bitno nova situacija za KPJ u njenom
stavu prema suradnji s gradanskim strankama i situadja koja je
zahtijevala njenu drukčiju političku aktivnost u vezi s onim pitanjima
čija je rješenja trebalo da obezbijedi jedan demokratski sporazum.
U Tezama CKKPJ, oktobra 1939, ukazano je na dvostruku par-
djalnost Sporazuma od 26. augusta: prvo, u tome što se on ogranido
samo na hrvatsko pitanje a ne i na ostala nacionalna pitanja u JugÖrP'
slaviji i, drugo, suština i samog hrvatskog pitanja ostala je i dalje
neriješena, „seljačko pitanje, pitanje zemlje, pitanje potpune narodne
demokratije nisu skinuta sa dnevnog reda. Pitanje, da hrvatski narod
slobodno odlučuje svojom sudbinom — pa prema tome- da se danas
suprotstavi svim pokušajima uvlačenja u rat, takoder nije riješeno.“
Konstatirano je da su srpski hegemonisti u ovome Sporazumu „bili
20* A r h iv Instituta za istoriju radničkog pokreta, Beograd (A IIR P ), br. 7631.
Jednovremeno sa spremnošću da se podupire borba demokratskog bloka i u
tom smislu suraduje s vodstvim opozicionih stranaka, u rezoluciji se podvlači
odlučnost da „ K P čuva istovrem eno samu sebe kao samostalnu partiju radničke
klase, pri čemu odlučno izbegava pogreške prilagodavanja nacionalnoj i klasnoj
ideologiji buržoazije [ . . . ] “ . S tim u vezi se kritikuju pojave „nekritičkog“ od­
nosa prema HSS. „Cinjenica, da komunisti podupiru zahteve H rvatskog na­
rodnog pokreta i njegovo jedinstvo, ne znači, da ne treba k ritizirati reakcio-
narne tendencije pojedinih desnih voda M ačekove partije, njihova nastojanja,
da ovaj široki demokratski narodni pokret ograniči u uski nacionalni okvir i da -
ga tim e izoliraju od ostalih demokratskih snaga H rvatske i Jugoslavije.“
205 P roleter, br. 1, 1939.
278 — LJUBO BOBAN

prisiljeni na djelomičnu kapitulaciju“ , ali koja će im omogućiti učvr-

šćenje hegemonije nad cmogorskim i makedonskim narodom, učvr-
šćenje reakdonamog režima u Srbiji i podiuzimanje reakcionamih
mjera protiv radničkog pokreta, te mogućnost veće slobode u vanj­
skoj politici. „Iz svega izlazi da vlada Cvetković-Maček ne samo da
ne garantira mir narodima Jugoslavije, ne samo da neće rešiti sva
nadonalna pitanja i ostvariti punu narodnu demokraciju, već pret-
stavlja ogromnu opasnost za mir i za one tekovine koje su narodi
Jugoslavije a u prvom redu hrvatski narod izvojevali svojom dosa-
dašnjom borbom.“ Moguće je da razvoj poslije Sporazuma krene u
dva pravca, da Sporazum bude iskorišćen od reakdonamih snaga ili
da ove snage budu primorane na nova popuštanja. Zato se problem
Sporazuma postavlja kao pitanje „njegovog diemokratskog proširenja
i produbljenja, kao problem rušenja politike srpskih hegemonista,
politike rata i reakdje i nacionalnog ugnjetavanja.“ 206 Dakle, i po­
red) svih nedostataka Sporazuma, u njemu se gledalo i jedino pozitivno
rješenje ukoliko se ono bude kretalo u pravcu njegovog demokrat-
skog produbljavanja.207
Dogodilo se da je razvoj poslije Sporazuma krenuo negativnim,
reakcionamim pravcem. Posebno je značajno bilo to da su ovim
pravcem krenule ne samo politicke grupacije, buržoazija i kruna u
Srbiji, koje su u Sporazumu bile primorane na ustupke, već isto tako
i Hrvatska seljačka stranka, kojoj su ustupd udnjeni, a za koju se
moglo očekivati, suded po njenoj borbi iz opozicije da će obezbijediti
demokratsko sprovođenje i proširenje Sporazuma. Isto tako, reakcio­
namim tendencijama bile su zahvaćene i opozidone stranke u Srbiji.
U ovim uslovima KPJ zauzima nedvosmisleni stav prema Sporazumu,
pitanjima koje je on« pokrenuo, cjelokupnoj politici vladie i gradan-
skim političkim grupadjama. Sada se s jednakom odlučnošću tre­
balo boriti ne samo protiv srpskih hegemonista i politike vodstva gra-
đanskih stranaka u Srbiji, već i protiv politike vodistva HSS, koja
svojim držanjem ne samo da vise nije zasluživala onu podršku koju
joj je K P davala u vrijem e dok se nalazila u opozicija, već, naprotiv,
K P je protiv politike vodistva HSS morala voditi najenergičniju borbu.
Za rješenje nacionalnog pitanja borile su se najšire mase, isticalo se
od strane KP, a Sporazum od 26. augusta sklopile su srpska i hrvat­
ska buržoazija radi zaštite zajeđiničkih interesa „od mogućih revolu-
cionamih potresa“, pa se Sporazum „tako ispoljio kao prevara rad-
nih masa i ugnjeitenih naroda“ ,208 kao kompromis, neka vrsta „ne
samo pomirenja nego i saveza“ srpske i hrvatske buraoazije, podjela
vlasti medu njima .200

20e Teze C K K P J о međunarodnoj i unutrašnjoj politici, oktobar 1939,

A IIR P , br. 7599.
207 U jednom letku C K K P H iz 1940. kaže se: „Sredisnji odbor K P H u
svom listopadskom proglasu pisao je: Sporazum znači korak naprijed, ali sve
zavisi od dalje borbe hrvatskog naroda jer prijeti opasnost da se hrvatska go-
spoda sporazumiju sa srpskom hegemonističkom buržoazijom i da tako izigraju
narodne mase. Zato smo mi zah tijevali proširenje sporazuma: da se prim ijeni
na sve narode Jugoslavije, da u njemu treba da učestvuju sve narodne snage,
a u prvom redu radnička klasa je r samo tako on bi bio u istinu narodni spo-
i*azum.“ (A IIR P , br. 53.)
208 Pokušaj velike prevare naroda, Proleter, br. 1—2/1960.
209 Kom unike C K K P J povodom tri godišnjice (septembar 1940), A IIR P ,
br. 14539.
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a Ce k — 279

Sporazum, kao djelo nužde, nije zadovoljio ni jednog ni drugog

partnera, ni srpsku ni hrvatsku buržoaziju. Taj Sporazum, pisao je
tada Kardey, „nije smanjio suprotnost u reakdonarnom logoru, nego
je još više zaoštrio. Prisiljena junačkom borbom hrvatskog i ostalih
naroda Jugoslavije velikosrpska buržoazija je popustila hrvatskoj
buržoaziji, da bi u njoj našla saveznika u borbi protiv radnog naroda.
Posledica toga popuštanja hrvatskoj buržoaziji bila je drukdja nego
što su mislili velikosrpski hegemonisti. Maeek je odista podiupro ve-
likosrpske hegemoniste u njihovoj protunarodnoj borbi. A li istovre-
meno hrvatska buržoazija — ohrabrena uspehom za koji se nije ona
sama borila — pokazala je svoje imperijalističke pipke. Zatražila je
Bosnu, Vojvodinu itd. što velikosrpski hegemonisti nisu spremnd dati
iz svojih ruku, držed da je ugnjetavanje Bosne i Vojvodine stvar
Beograda a ne Zagreba. Hegemonisti su udarili u srpski šovinistički
bubanj, počeli zvati ,Srbe na okup’, jer su tobože u opasnosti pozidje
srpskog ,naroda’ .“ „I velikosrpski i hrvatski buržoaski agenti rade na
tome da raspale šovinistički hrvatsko-srpski sukob u masama. Za
svoje se pozidje uplašila i slovenačka reakdja (Korošec), koja je ra­
nije živela od služenja velikosrpskim hegemonistima u gušenju hr­
vatske osloboddlačke borbe. Opasnost su osetili i bosanski begovi, bo-
jeći se za svoje pozidje u Bosni i Hercegovini. Tako se u buržoasko-
-veleposediničkom logoru razvila zagrižljiva unutrašnja borba za te-
ritorijalnu podelu Jugoslavije i za podelu učešća u centralnoj vladi.
Ta je borba toliko zaoštrena da gospodski ,saveznid’ u vladi i opo-
zid ji traže potporu stranih imperijalista i na taj nadn i jedni i drugi
vuku narode Jugoslavije u kandže imperijalista u imperijalistički
rat .“ 210 Ustupd koji su dati hrvatskoj buržoaziji, rečeno je u rezolu­
ciji Pete zemaljske konferencije KP, dnili su se sprskoj buržoaziji
i odviše veliki, dok su oni pak hrvatskoj buržoaziji bili i odivise ma-
leni. Uslijed toga „podmukla borba sve jače izbija na javu. Nado-
nalni šovinizam raspiruje se i sa jedne i sa druge strane“ , a hrvatska
buržoazija „pokazuje iste ugnjetačke pretenzije prema drugim naro­
dima Jugoslavije kao i srpska.“ 211 Nosilac velikosrpskih tendendja
nije samo onaj dio srpske buržoazije koji se nalazi na vlasti, već isto
tako i onaj koji se nalazi u opoziciji, njen „demokratski“ dio. Udru-
žena opozicija „ne kritikuje sporazum sa stanovišta interesa radnog
naroda, nego zbog toga što joj se čini da su sporazumom premalo za-
/^jemčeni interesi velikosrpske hegemonije“ .212 Zato je sva srpska opo­
zicija spremna da suraduje na platformi „srpskog fronta“ , pod pa-
rolom „Srbi na okup“ , d ji je smisao u tome da se sačuva bar velika
Srbija, kad se već nije bilo sigumo za Hrvatsku i Sloveniju .213 Ni
demokratskoj opozidji nije, dakle, bilo do toga da se osigura demo­
kratsko sprovodenje Sporazuma. „Ne stoji tu nasuprot jedna nede-
mokratska i jedna demokratska akcija, nego se samo odigrava borba
pojedinih reakdonamih frakdja za podelu vlasti.“ 214
Iz nedostataka Sporazuma koji su se ispoljili u njegovom zaklju-
čenju, te iz reakcionarnog kursa u njegovom izvodenju, slijedili su
i zadad KPJ ukoliko se to ticalo problema povezanih sa Sporazu-
810 E. K a r d e l j , Jedinstvo reakcije p ro tiv radnog naroda, Proleter,
br. 3-4/1940.
811 K om unist, br. 1/1946, 108.
818 K ao пар. 210.
213 K om unist, br. 1/1940.
81* Kao пар. 210.
280 — LJUBO BOBAN

mom od 26. augusta. Kako je Sporazum značio samo pokretanje

hrvatskog pitanja a ne i rješavanje о položaju drugih naroda i nacio-
nalnih manjina, to je kao jedan od najvažnijih zadataka K P u njenoj
ukupnoj aktivnosti bio „stati na čelo porobljenog slovenskog, make-
donskog i crnogorskog naroda; na čelo hrvatskog naroda öija je nacio-
nalno-oslobodilacka borba dobila svoj novi suštinski oblik: borba za
socijalne zahtjeve seljaštva, za zemlju, za istinsku narodnu demokra-
tiju, za potpuno nacionalno oslobodenje,“ 215 Nasuprot „srpskom fron­
tu“ i uzajamnom frontu srpske i hrvatske buržoazije treba „da se su-
protstavi front masa na liniji borbe za autonomiju Bosne i Hercego-
vine, Vojvodine, za nacionalnu nezavisnost Makedonije i Crne Go­
re .“ 216 Kao konkretne zadatke borbe KPJ za rješavanje nacionalnog
pitanja Peta zemaljska konferencija postavila je: borbu za ravno-
pravnost i samoodredenje makedonskog naroda i očuvanje nacio-
nalne nezavisnosti, kako u odnosu na hegemonističko i eksploatator-
sko ponašanje srpske buržoazije u Makedoniji tako i u odnosu na im-
perijalističke pretemzije sa strane; borbu za ravnopravnost i samo­
odredenje crnogorskog naroda i ukazivanje na opasnosti koje proi-
zlaze iz sluganske politike vodistva cmogorskih federalista; borbu za
slobodu i ravnopravnost amautskih manjina na Kosovu, Metohiji
i Sandžaku, za slobodu i ravnopravnost nacionalnih manjina u Vojvo-
dini, kao i borbu protiv imperijalističkih pretenzija sa strane; pro­
tiv težnji srpske i hrvatske buržoazije da dijele Bosnu i Hercego-
vinu bez učešća naroda tih oblasti. „M i komunisti smatramo da narodi
Bosne i Hrcegovine treba da se sami slobodno opreddjele i nadu
rješenje za uredenje u tim oblastima putem autonomije i si.“ ; borbu
„za istinsko rješenje nacionalnog pitanja Hrvata i Slovenaca, a pro­
tiv zločinačkog dogovaranja i sporazumijevanja srpske, hrvatske i !
slovenačke buržoazije na račun radnog naroda u tim pokrajinama.“ 217
Kako Sporazum nije donio rješenje socijalnih i drugih pitanja, te nije
doveo do demokratizacije političkog života, a tim vise što se ni gra-
danska opozicija nije stvarno zalagala za rješavanje tih pitanja, zao-
kupljena prepirkama oko teritorijalne podjele, to ее pred KPJ po-
stavljao zadatak da usmjerava borbu masa i za rješavanje ovih pi­
tanja .218 Usko sa svim ovim bilo je povezano i pitanje borbe za
obrazovanje takve vlade koja će biti sposobna da osigura odbranu
zemlje .210

815 K a o nap. 208.

318 K ao nap. 213.
317 Kom unist, br. 1/1940, 117.
318 Isto, 115, i d.
219 O vd je se nismo želeli upuštati u širi prikaz uloge i aktivnosti K P J u
ovom razdoblju, već samo da ukažemo na stav koji je K P imala u vezi sa Spo­
razumom i na osnovu kojeg je odredivala svoju politiku u onim pitanjim a koja
su bila pokrenuta Sporazumom, kao i onim koja je Sporazum izostavio. Potpu-
nija ocjena vlade C vetković — Maček i prikaz uloge K P J u ovom razdoblju
dat je u m aterijalim a V zem aljske konferencije i V kongresa KPJ.
 IX Glava

SPROVOĐENJE SPORAZUMA

Vlada koja je obrazovana u smislu Sporazuma od 26. augusta

imala je trostruki zadatak: 1 ) da sprovede u život Uredbu о Bano­
vini Hrvatskoj; 2) izvrši odgovarajuoe pripreme za diržavno preure­
denje u cjelini i 3) da dianese nove političke zakone, da bi se na taj
način omogućilo sprovodenje Sporazuma, kako onog dijela koji se
ticao izgradmje Banovine Hrvatske tako i onog koji se odnosio na opće
diržavno preuredenje. Na ovom mjestu će se razmotriti kako je bio
sprovoden u djelo svaki od ovih zadataka.

1. Preuredenje države

a) Izgradnja Banovine Hrvat- Sprovodenje propisa koji su

ske se ticali organizacije Banovine
Hrvatske nailazilo je na tehničke
i na politicke teškoće. Da bi se Uredba о Banovini Hrvatskoj spro-
vela u djelo, trebalo je donijeti niz urediaba u kojima je reguliran pre-
nos kompetencija sa centralnih organa na Bansku vlast. Ovaj zada­
tak je u velikoj mjeri apsorbirao vodstvo HSS, naročito onaj njegov
dio koji se nalazio u vladi. Tako se u jednoj okružnici koju je, počet-
kom oktobra 1939, Maček uputio svim narodnim zastupnicima i predi-
sjednicima kotarskih organizacija HSS pored ostalog kaže: „Sve ovo
vrijeme nakon posljednje sjednice Hrvatskog narodnog zastupstva
(29. augusta 1939. — Lj. B.) glavna mi je briga s jedne strane prenos
vlasti s beogradske vladie na vladu Banovine Hrvatske, a s druge
strane izgradnja slobodne Hrvatske na načelima velikih Učitelja Stje-
pana i Antuna Radića. Radi toga ja dijelim svoje vrijem e s jedne
strane na rad u Beogradu, a s druge strane na rad u Zagrebu i obično
boravim jednu polovicu tjedna u Beogradu, a drugu u Zagrebu.“ Za­
tim se u okružnici nastavlja: „Posao oko prenosa vlasti razvija se na
moje potpuno zadovoljstvo. Postoji dobro razumijevanje izmedu glav-
nih političkih faktora u Beogradu i mene, te nigdje ne nailazim na
nepremostive zapreke provedbi sporazuma.“ Maček dalje piše dia je
„ne samo zadovoljan držanjem ministra-predsjednika Dragiše Cvet­
kovica i ostalih članova vlade u pitanjima prenosa vlasti na Bano­
vinu Hrvatsku, nego nailazim kod njih na dobro razumijevanje i u
obavljanju poslova, koji su zajednički cijeloj državnoj zajednici. Tu
je u prvom redu vanjska politika. Glede njezinog vodenja postoji
suglasnost između mene i glavnih političkih faktora u Beogradu. I oni
su baš kao i mi za neutralnost i neuplitamje u sadanji evropski rat.“ 1
1 Nova riječ, br. 149, 19. X 1939.
282 — L J U B O bo ban

Koliko god) je izmedu Cvetkovića i kneza Pavla, s jedne, i Ma-

čeka, s druge strane, stvamo postojalo razumijevanje, kao što ćemo
to i kasnije vidjeti, ipak sprovodenje Sporazuma nije išlo tako glatko,
kao što je Maček pisao u spomenutoj okružnici.2 Da su se u praksi
pojavljivale teškoće, vidi se i iz pisanja Hrvatskog dnevnika, koji je
nekoliko dana prije spomenu/fce okružnice pored ostalog pisao: „Jedan
ovakav sporazum, koji se mogao roditi iz duha širokogrudna, treba
širokogrudno tumačiti i primjenjivati. Bilo bi dakle vrlo nezgodno,
a moglo bi na sam sporazum destruktivno djelovati, kad bi se počelo
sitničariti i kad bi se pokušalo hrvatsku autonomiju vise stegnuti. To
bi bilo odvajanje od onoga jasnoga puta koji je obilježen sporazumom,
i ustupak onome mentalitetu, koji je preko dvadeset godina kočio
svaki napredak i normaliziranje odnošaja izmedu Srba i Hrvata. Ta­
kve tjesnogrudnosti ne smije biti ni u prvoj fazi sporazuma, koja se
očituje u prenosu kompetencija, kao što je ne smije biti ni u daljnjoj
provedbi sporazuma napose kod' donošenja izbomog zakona za Hrvat­
ski Sabor i saziva toga Sabora. Stogod diakle u sporazumu od 26. ko-
lovoza nije izričito spomenuto, da pripada zajedničkoj vladi treba pri-
pasti iskljucivo Banskoj Vlasti.“ 3 Dok se, s jedne strane, Uredba о
Banovini Hrvatskoj nastojala tumačiti što je moguće šire i što veći
obim poslova prenijeti na Bansku vlast, dotle se, s druge strane,
Uredba nastojala tumačiti što uže i za centralnu vlast zadržati što
veći opseg poslova i nadzora nad Banovinom Hrvatskom, naročito u
onim poslovima koji su bili samo djelomično zadržani u ingerenciji
centralne vlasti. Neki od takvih slučajeva navedeni su kad je bilo ri-
ječi о pravnim aspektima Sporazuma od 26. augusta. Ova natezanja
stvarala su političke probleme, kočila rad i efikasnost organa vlasti.4
Prenos poslova na Banovinu Hrvatsku stvorio je i jedan drugi prob­
lem. Naime, ovo je za posljedicu imalo veće personalne promjene,
kako u smanjivanju aparata u onim resorima čiji su se poslovi preno-

2 Do ove okružnice došlo je u vrijem e kada su se p oja vile teškoće u vezi

s m obilizacijom ljudstva i stoke na području Banovine Hrvatske, kada je stra-
nački aparat HSS bio angažiran na tom e da se ovaj otpor ukloni. M aček u
okružnici ističe da teškoće u sprovodenju Sporazuma ne dolaze od zvaničnih
faktora, ali se one p ojavlju ju s druge strane, navodeći komuniste, frankovce,
stojadinovićevce i druge veliko-Srbe.
3 H rvatski dnevnik, br. 1232, 5. X 1939.
* B ilo je u tom e i komičnih slučajeva. Karakterističan je tako slučaj koji
navodi H rvatski dnevnik. List n ajp rije piše da ni jedna vlada n ije bila u tako
teškom položaju u kom se našla vlada C vetković — M aček; u nju su se polagale
velike nade; u njenom je programu bio velik i privredni preporod, „a došle su
takve smetnje, da je više puta m orala brigu brinuti i muku mučiti kako bi nas
spasila od najveće n evo lje“ . U zrok raznim teškoćama, objašnjava H rvatski
dnevnik, djelom ično treba tražiti u nedostatku stručnjaka sposobnih da orga-
niziraju privredni život, „a djelom ično u političkom mentalitetu, koji se još
nije dovoljno promijenio. Jedna vrlo važna uredba gospodarske naravi, pošto
je već bila u vladi prihvaćena, n ije ni do danas proglašena samo zato, je r nije
riješeno pitanje, ima li se ona proglasiti i u Službenim N ovinam a (centralni
službeni organ — L j. В.) i u N arodnim Novinam a (službeni organ Banovine
Hrvatske — L j. В.). Ta naime uredba predstavlja odluku, donesenu na tem elju
sporazuma izmedu bana H rvatske i središnje vlade, što je u uredbi izričito
istaknuto. Taj je sporazum bio potreban, je r bi propisi te uredbe vrije d ili za
cijelu zajednicu, dakle i za Hrvatsku, koja je u poslovima, predvidenim u toj
uredbi, autonomna. Ništa dakle n ije logičnije, nego da se ona kao akt, ali koji
predstavlja suglasnost d viju volja, proglasi i u Službenim Novinam a i u
Narodnim N ovinam a“. ( H rvatski dnevnik, br. 1615, 27. X 1940.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 283

sili na Banovinu Hrvatsku tako i dovodenju novog aparata vlasti u

Banovini Hrvatskoj. V ed broj onih koji su bili zahvaćeni ovim pro-
mjenama našli su u redovima protivnika Sporazuma, često najagilni-
jih protivnika.
U toku vremena oni poslovi koji su po Uredbi bili dati u nadiležno-
sti Banovini Hrvatskoj preneseni su, mada su stalna natezanja i razli-
dta tumačenja i dalje, do kraja, ostala. Medutim, izgradnja Banovine
Hrvatske, prema Uredbi, nije bila privedena kraju. U prvom redu nije
bio konstituiran zakonodavni organ, Sabor.5 Tako su organizadje vla­
sti Banovine Hrvatske i sve mjere iz nadiležnosti ove imale provizorni
karakter, jer je trebalo da ih naknadno odobri Sabor. Isto tako nije bio
konstituiran ni Ustavni sud, koji je bio predividen po Uredbi о Bano­
vini Hrvatskoj. Tako stoji stvar s onim о čemu je u Sporazumu i Ure­
dbi bila postignuta definitivna suglasnost. Medutim, osnovna pitanja,
pitanje teritorija i kompetendja Banovine Hrvatske, time nisu bila
definitivno zatvorena.
Kad se uporeduje Sporazum od 26. augusta s onim koji je bio
formuliran 27. aprila, onda se najprije razlika vidi u tome što onaj
od 27. aprila nije bio ni poprimio konačnu formu, dok je ovaj od
26. augusta bio razradeniji i prilagoden za sprovodenje u život, kako
s obzirom na formulacije samog teksta Sporazuma tako i s obzirom
na ostale mjere koje su bile donesene radi njegovog sprovodenja. Od
posebnog značaja je uporedivanje odrediaba о dvama osnovnim pita­
njima, teritorijalnom opsegu Banovine Hrvatske i njenim kompeten-
cijama, onome što je i sadnjavalo suštinu spomih pitanja.
Vidjeli smo kakvi su bih početni Mačekovi teritorijalni zahtjevi,
izneseni prilikom prvih konkretnih razgovora s Cvetkovićem .6 О spa-
janju Savske i Primorske banovine i kotara Dubrovnik suglasnost je
postignuta odmah. Spor je nastao oko Mačekovih zahtjeva koji su
prelazili preko tog okvira. U prvom momentu spor je bio razriješen
tako što je odredeno da se pitanje spomih područja u Bosni i Herce-
govini, Dalmaciji, Srijemu i Vojvodini riješi plebiscitom. Naknadno
je Cvetković stavio primjedbe u poglediu područja u kome je trebalo
da se provede plebisdt, te je taj teritorij bio sužen na Bosnu i Her-
cegovinu i Srijem. Konačno je u pogledu teritorij alnog opsega Bano­
vine Hrvatske u sporazumu od 27. aprila bilo predtvideno spajanje
Savske i Primorske banovine i kotara Dubrovnik i dodana klauzula:
„Definitivni pak opseg Banovine Hrvatske odredit će se odlukom na­
roda putem glasovanja u preostalim dijelovima Bosne, Hercegovine,
te Srijema .“ 7 Ovaj sporazum je, kao što je rečeno, bio odbijen i u toku
dalj njih pregovora vršena su i dalja nagadanja oko teritorij alnog op­
sega Banovine Hrvatske. U Sporazumu od 26. augusta teritorijalno
pitanje je u odnosu na odredbe sporazuma od 27. aprila bilo riješeno
kompromisno: Maček se odrekao zahtjeva za plebiscitom, a iz spor-
nih područja u Banovinu Hrvatsku odmah su bili iz Bosne uključeni
kotarevi: Brčko, Gradačac, Travnik, Derventa i Fojnica, a iz Srijema
kotarevi Sidi i Ilok. Medutim, teritorijalno pitanje ni ovim se nije
smatralo definitivno riješenim. U Sporazumu je bila slijedeća klau­
zula: „Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit će se prilikom
preuredenja države; pri tome će se voditi računa о ekonomskim, geo-

8 K asnije će biti riječi о tom e zašto n ije došlo do saziva Sabora.

0 Vid. str. 159.
7 Vid. str. 163-4.
284 ~ LJUBO BOBAN

grafskim i političkim okolnostima. Tom prilikom izdvojit će se iz gore

navedenih srezova, koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj, općine i
sela, koja nemaju hrvatsku većinu.“
Kao što se, dakle, vidi, Maček je u Sporazumu od) 26. augusta
pristao na sužavanrje teritorijalnih zahtjeva koje je prvotno postav-
ljao, i koje je vodstvo HSS uopće postavljalo. Medutim, ovo se nije
smatralo kao definitivno rješenje, već samo kao privremeno i kompro-
misno, da bi se omogućilo postizanje jednog privremenog sporazuma.
Obim novih teritorij alnih zahtjeva ovisio je о tome kako će komčno
biti preuredena država u cjelini, da li će biti tri ili vise jeddnica. Na /
sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva, tri dana poslije objavlji-
vanja Sporazuma, Maček je objasnio da je u teritorijalnom opsegu
riječ о privremenom rješenju, jer se о definitivnom opsegu nije mogla
postići suglasnost. „Tim nije pitanje hrvatskog teritorija riješeno de­
finitivno,“ izjavio je on, „jer smo stavili u sporazum naročitu klau-
zulu, da će se definitivni opseg banovine Hrvatske ustanoviti, kad se
bude preuređivala čitava državna zajednica. A to je posve naravno.
Jer posve drukčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske,
bude И u novo preuređenoj državnoj zajednici recimo i autonomna
Vojvodina ili ne bude, drukcije bude li autonomna Bosna ili ne bude,
i t d .. . . I mi smo to pitanje ostavili otvoreno.“ 8 U ovom smislu u
kasnijim polemikama pisala je štampa HSS. Tako je početkom no­
vembra 1939. Hrvatski dnevnik pisao: „Ako dakle ne bude formirana
autonomna Bosna i Hercegovina, imat će se donijeti odluka о pripadi-
nosti onog područja koje se sada nalazi u Vrbaskoj, Drinskoj i Zet-
skoj banovini. Nesumnjivo je, dia će u tome slučaju jedan dio toga
područja pripasti Hrvatskoj. Isto je tako nesumnjivo, ako ne dode
do formiranja Vojvodine kao posebne autonomne jedinice, da će se
morati povesti računa о željama tamošnjeg hrvatskog pučanstva, koje
i po svojem nacionalnom uvjerenju i po geografskom položaju svo-
jega zavičaja ima pravo tražiti, da se poštuju i njegovi zahtjevi.“ 0
Novi teritorijalni zahtjevi obrazlagali su se i ekonomskim razlozima.
Tako je krajem januara 1940. Hrvatski dnevnik pisao da se ne može
pristati na postojeći opseg Banovine Hrvatske pod pretpostavkom
da će biti formirane samo tri jedinice i nastavlja: „A napokon neka
se ne zaboravi ni to, da banovine imaju biti jake ekonomske jedinice.
Hrvatska u svojem sadašnjem opsegu ne može trajno ostati, jer su
joj potrebni još neki krajevi za vlastitu gospodarsku izgradnju .“ 10
8 M. G l o j n a r i ć , n. dj., 348—349.
B H rvatski dnevnik, br. 1268, 10. X I 1939. U prethodnom broju H rvatski
dnevnik je pisao: „Pisanje nekih listova ostavlja dojam, kao da kod nekih po-
stoji tendencija, da se jednostavno cijelo državno područje izvan banovine
H rvatske i Dravske Banovine proglasi sastavnim dijelom banovine Srbije.
D ovoljno je medutim pogledati zem ljopisnu kartu, da se vidi, kako bi to bilo
nemoguće, nepravedno, a naravno i nedemokratski. Kod sklapanja sporazuma
od 26. kolovoza bilo je izričito istaknuto, da će se о ostalim krajevim a povesti
potrebni razgovori kad se bude radilo о organizaciji ostalih dijelova državne
zajednice. Tko je dakle protiv autonomne Bosne i Hercegovine i za form iranje
jedne srpske banovine, taj treba znati i to, da se i opseg te banovine ima odre-
diti u sporazumu s Hrvatim a, kao što je i opseg banovine H rvatske utvrden
sporazumno sa Srbima, potonji pod uvjetom da se о konačnom opsegu bano­
vin e H rvatske ima sporazumno donijeti odluka, kad dode na dnevni red re-
organizacija državne zajednice.“
10 „K a k o krajevi, na koje H rvati reflek tiraju “ , tvrdi H rvatski dnevnik,
„k tome nisu srpski, nema opravdanog razloga, koji bi govorio protiv korekture
sadašnjeg opsega H rvatske“ . (H rvatski dnevnik, br. 1346, 30. I 1940.) K rajem
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAČEK — 285

Prema tome, novi teritorijalni zahtjevi postavljani su i u slučaju kad

bi bile obrazovane posebne jedinice Bosna i Hercegovina i Vojvodina,
kao i u slučaju kadi bi ta podrucja bila uključena u srpsku jedinicu.
U prvom slueaju ti su zahtjevi bili manji, a u drugom veći. Izvršiti
tačnu rekonstrukciju tih zahtjeva i u jednom i u drugom slučaju,
ovdje nije niti potrebno niti je to potpuno moguće, jer je cijelo pi­
tanje bilo zamagljeno polemičkim raspravama. Cini se da je kao glo-
balnu poziciju vodstva HSS, u jednom i u drugom slučaju, najbolje
uzeti ono što je Maček podnio kao svoj prijedlog prilikom prvih
razgovora s Cvetkovićem .11
U pokušaju da se detaljnije uporede odredbe sporazuma od 27. ap­
rila i ovog od 26. augusta, koje su se odnosile na pitanje kompeten­
cija, kao i uopće da se ovo pitanje i nakon Sporazuma jasnije sagleda,
nailazi se na vise teškoća nego što je to slueaj s pitanjem teritorijalnog
opsega Banovine Hrvatske. U sporazumu od 27. aprila u pogledu kom­
petencija bila je rečenor „Izvršiti odmah prenos kompetencije s cen­
tralne vlasti na banovinu Hrvatsku tako, da opća nadležnost ostaje
zajedničkoj centralnoj vlasti za poslove vanjske politike, narodne od­
brane i vrhovne državne uprave; poseban položaj banovine Hrvatske
zagarantirat će se ustavnom odredbom — ugovorom.“ Kao što ее
vidi, ovdje je upotrebljen metod nabrajanja kompetencija centralne
vlasti, dok je u Sporazumu od 26. augusta upotrebljen metod nabra­
janja kompetencija Banovine Hrvatske, dok sve ostalo, van onog što
je izričito nabrojeno, ostaje u nadležnosti centralne vlasti. Medutim,
ova formulacija u sporazumu od 27. aprila nije bila ni potpuna ni ko-
načna. U svojim memoarima Maček о tom kaže: „Sto se mene tiče,
pristao sam na zajedničko vođenje vanjskih poslova i narodne od­
brane,12 ali sam rekao da će о daljim zajedmekim resorima (joint go­
vernment) imati da se rješava kasnije kada se konačni dokumenat
bude pripremao za potpisivanje. Taj uslov nije bio unijet u zapisnik,
pošto je Cvetković rekao da nema potrebna ovlašćenja da se upušta u
šta bilo pod obaveznim uslovima. On najprije treba da podnese pot-
pun izvještaj о našim razgovorima knezu Pavlu, koji je sebi pridržao
pravo konačne odluke. Stoga ništa nije bilo otkrivneno novinarima
prije nego što je Cvetković otišao da referira knezu.“ 13
Prema ovome izlazi, dakle, da formulacija sporazuma od 27. ap­
rila koja se odnosi na kompetencije Banovine Hrvatske sadržava
samo ono što je kao globalan prijedlog iznio Maöek, dok Cvetkovićevo
gledište (ako je ono izneseno) nije bilo ukljuceno u formulaeiju. I da­
lje izlazi da je i Maček predvidao da se osim spomenutih kao zajed-
nički uključe i drugi poslovi, koje je trebalo naknadlno utvrditi. Da bi
se u pogledu kompetencija detaljnije mogla pratiti razlika gledišta
izmedu dviju pregovaračkih strana, bilo bi vrlo korisno da se ima
aprila ovaj list je pisao da je „izvan svake sumnje, da će i pitanje teritorija
Hrvatske ovisiti о tome, kako će se provesti preuredenje cijele državne za­
jednice. Ekonomski i geografski momenti, da i ne govorim o о nacionalnim
momentima, traže korekturu u korist Hrvatske“ . (Isto, br. 1428, 23. IV 1940.)
11 Potrebno je napomenuti da je, kad je u pitanju bilo razgraničenje u
Bosni i Hercegovini, glavni M ačekov savjetnik bio J. Šutej i da je dio vodstva
HSS iz Bosne i H ercegovine posebno bio uporan u zahtjevim a za uključenje
što više teritorija u Banovinu Hrvatsku.
12 M aček ne spom inje da je kao zajednička bila predvidena i vrhovna
državna uprava, kao što to stoji u spomenutom tekstu sporazuma od 27. aprila,
što pretpostavlja ili čini omašku.
18 V. M a č e k , n. dj. 188—189.
286 — LJUBO BOBAN

potpundji pregled rada i da se raspolaže dokumentacijom pravnih

stručnjaka koji su radili na formuliranju sporazuma i drugih akata
u vezi s njim. Jasno je da se s Mačekove strane nastojalo za Banovinu
Hrvatsku izvud što veće ovlasti, dok se s Cvetkovićeve strane nasto­
jalo što veći obim poslova zadržati u ingerenciji centralne vlasti.
Upravo zbog razlidtih pozicija pregovaračkih strana radj na formu­
liranju i zaključemju sporazuma i tekao je tako sporo. Sasvim je si-
gurno to da je konačno bio nametnut znatno veći opseg zajedničkih
poslova nego što je to bilo glediste vodstva HSS i nego što je to bio
Mačekov prvotni stav. I pored toga što je bio nezadovoljen Cvetkovi-
ćevim pozicijama i uslovima u tom pogledu, Maček je konačno pri-
stao na sporazum, smatrajući to kao kompromisno i privremeno rje-
šenje.14 Maček tada odto nije bio zadovoljan obimom poslova koji
su u cjelini zadržani u nadležnosti centralne vlasti, zatim zbog toga
što je Banovina Hrvatska i u onim poslovima koji su bili preneseni
u njenu nadležnost na ovaj ili onaj nadn bila ograničavana. Konačno,
jedno od najvažnijih pitanja, pitanje financijskog položaja Banovine
Hrvatske ostalo je neriješeno, osim što je načelno bilo rečeno da će
se ovoj obezbijediti financijska samostalnost. Tako se dni da je Ma­
cek u pogledu kompetencija odlstupio u istoj mjeri ili još i više od'
svojih ranijih gledišta nego u slučaju teritorij alnog pitanja. I kao
sto je pitanje teritorija prema Sporazumu od 26. augusta ostalo otvo­
reno, tako je bio slučaj i s kompetencijama. Tu se naime kaže: „De-
finitivne kompetencije Banovine Hrvatske odredit će se prilikom
preuredenja države.“ I dialje: „Opseg nadležnosti i položaj Banovine
Hrvatske bit de zagarantirani narod tom ustavnom odredbom, koja
se neće mod mijenjati bez pristanka ove Banovine.“
Osvrćući se na kompetencije Banovine Hrvatske Maček je u svom
govoru na sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva, 29. augusta 1939,
izjavio: „I ta kompetencija nije još diefinitivna, i ta kompetencija će
se prigodom preuredenja potpuno urediti. Narocito nije diefinitivna
kompetencija u pogledu financija, jer ta za sada još nije odredena
točno. Hrvatska financijalna samostalnost ima se zagarantirati i bit
će zagarantirana.“ 15 Kao što je poznato, pitanje financijskog polo-
žaja Banovine Hrvatske regulirano je tek 30. marta 1940. Očito je
bilo da je svaka strana ovu finandjsku samostalnost zamišljala dru-
kčije. Uredba od) 30. marta došla je kao rezultat dugih natezanja i
kompromisa. Pišući о potrebi donošenja izbomog zakona za Sabor
Hrvatski dnevnik je sredinom novembra 1939. pisao: „Mnogo će vise
truda trebati, da se donese odiluka о financijalnoj samostalnosti Hrvat­
ske. To su pitanja kod kojih će imati vrlo važnu riječ stručnjaci, jer
će tu biti potrebno služiti se raznim statističkim podacima, da se
mognu ustanoviti takvi izvori, koji će omogućiti potpuno financijsko
funkdoniranje Hrvatske. Financijska samostalnost ima naime samo
onda smisla, ako će Hrvatska imati od nje koristi. Naša je želja da
bude što širi opseg poslova, za koje ćemo se sami brinuti i о kojima
cerno odludvati, ali je onda i sasvim normalno, da za obavljanje tih
14 M aček navodi da je početkom augusta dobio poruku od K rn jevića iz
Zeneve iz koje je mogao zaključiti da se očekuje skoro izb ijan je rata. Radi
toga je, prilikom narednog sastanka s C vetkovicem u Zidanom Mostu, požuri-
vao zaključenje sporazuma. Cvetković je, navodi dalje Maček, očevidno bio
zadovoljan ovom njegovom neočekivanom popustljivošću. R azloge mu je Maček
tek kasnije otkrio. (V. M a č e k , n. dj., 191—192.)
16 M. G l o j n a r i ć , n. dj., 349.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — m a c e k — 287

poslova tražimo i potrebna sredstva. Mi ne želimo ništa drugo do

da se pravedno i sporazumno ustanovi koliko doprinosa za zajedničke
poslove srazmerno otpada na Hrvatsku, a koliko je potrebno za njene
sopstvene potrebe, pa da se na taj način ustanovi izvor zajedničkih
i posebnih prihoda.“ 10
Kada je konaeno 30. marta bila donesena Uredba о financiranju
Banovine Hrvatske, ubrzo se pokazalo da prihodii koji su preneseni
u njenu nadležnost ne mogu zadovoljiti i potrebe. Uoči godišnjice
Sporazuma, govoreći о slabim stranama njegovim, Hrvatski dnevnik
je pisao: „Druga je slaba točka nedovoljno osiguranje prihoda bano­
vine Hrvatske. Država je za sebe osigurala takve prihode, koji se
mogu smatrati više-manje likvidnima, dok su banovini Hrvatskoj pre-
pušteni prihodi, koje je u današnjim vremenima znatnim dijelom
teško ostvariti. U normalnim vremenima možda se i ne bi toliko osje-
ćale nezgodne posljedice takve podjele prihoda, ali, danas, kada se iz-
ravni porezi u cijeloj državnoj zajednici slabije plaćaju, banovina
Hrvatska nalazi se u nezavidnom financijalnom položaju. Krajevi
izvan banovine Hrvatske za neutjerane izravne poreze nalaze kom-
penzaciju u drugim prihoddma, dok banovina Hrvatska takve kompen-
zacije nerna. A ne valja zaboravi ti, da svaka štednja na izdatcima za
zajedničke poslove, koja omogućuje financiranje posebnih poslova za
područje izvan banovine Hrvatske, ide na štetu Hrvatske, jer se tako,
na indirektan način, jedan dio njezinih podavanja ipak upotrebljava
za financiranje posebnih poslova izvanbanovinskog područja.17 To nas
još više uvjerava, da današnji položaj ne bi smio biti dugotrajan.“ 18
Nakon šestomjesečnog iskustva Hrvatski dnevnik je pisao: „Iskaz
primitaka i izdiataka Hrvatske za prvih šest mjeseci njene financijalne
samostalnosti dokazuje, da su prihodi banovine Hrvatske suviše slabi,
te da neelastičnost tih prihoda još otešćava financijalno stanje Hrvat-
ske. Država je banovini Hrvatskoj ustupila većinu neposrednih poreza
(zemljarinu, kućarinu, tečevinu, porez na rentu, društveni porez, slu-
žbenički porez i dio poreza na poslovni promet), dobar dio taksa, tro-
šarinu na alkoholna pića. Međutim sama činjenica, da su prihodi ba­
novine u prvoj polovici proračunske godine podbacili za 25%, do­
kazuje, da ta vrsta prihoda ne može osigurati njezin normalni financi-
jalni život.“ List smatra da bi u nadležnost Banovine Hrvatske trebalo
u prvom redu prenijeti prihod od poreza na poslovni promet.19 Tako
se, dakle, i poslije Uredbe о financiranju Banovine Hrvatske finan-
cijski položaj ove nije smatrao definitivno riješenim.
Vodstvo HSS smatralo je, isto tako, da treba ići na proširivanje
i produbljavamje i drugih kompetencija Banovine Hrvatske, ne samo
18 H rvatski dnevnik, br. 1270, 12. X I 1939. Početkom februara 1940. ovaj
list je pisao: „K a o što se vidi, prijelaz Jugoslavije na federaciju donosi nekoliko
važnih problema. Unutrašnja organizacija samih banovina i njihovih sabora
spada u n jih ov autonomni djelokrug, dok se pitanje financijalne nezavisnosti
ima riješiti sporazumno. Siroki djelokrug banovina traži, da one budu takoder
jake gospodarske jedinice. Stoga je razu m ljiv i zah tjev hrvatske javnosti, da
se kod konačnog preuredenja državne zajednice i ustanovljenja teritorijalne
nadležnosti pojedinih banovina povede i о tome računa te H rvatskoj omogući,
da kao jaka gospodarska jedinica obavlja svoje poslove.“ ( H rvatski dnevnik,
br. 1351, 4. II 1940.)
17 N e znam o koliko su ovi navodi H rvatskog dnevnika stvarno tačni, ali
ovo pisanje prenosimo da bi se globalno vid jelo u čemu je bio problem reguli-
ranja financijskog položaja Banovine Hrvatske.
18 H rvatski dnevnik, br. 1549, 22. V III 1940.
“ Isto, br. 1615, 27. X 1940.
288 “ LJUBO BOBAN

u pogledu njenog financijskog položaja. „Tečajem ovih sedam mje-

sed,“ pisao je krajem marta 1940. Hrvatski dnevnik, „pokazalo se, dia
centralizam u \zajedničkim poslovima fiije gjotovo ništa popustio.
Uredba о banovini Hrvatskoj predvidala je da se na banovinu Hrvat­
sku mogu prenositi i neki poslovi, koji tom uredbom na nju nisu pre-
neseni, jer su ostali u kompetendji zajedmičkih mindstarstava. Ostala
je centralizirana čak i pomorska uprava, koja se vodi iz Beograda,
iako se tu decentralizadja nameće po samoj naravi. О tome su pita­
nju već kazali svoje mišljenje i zainteresirani stručni krugovi. A ima
dtav niz drugih poslova, koji su bez stvarne državne potrebe ostali
centraliziram. Sve to pak pokazuje, da će trebati još mnogo udniti
za reorganizaciju državne zajednice .“ 20 U tom smislu pisao je Hrvat­
ski dnevnik i uod godišnjice Sporazuma: „Jednogodišnja iskustva već
su pokazala slabije strane akta od 26. kolovoza. Djelo decentralizacije
još nije u punom opsegu provedeno. A kod centralizma ne može se
ostati niti u poslovima, koji su proglašeni zajedničkim. Njega treba
napustiti čak i onda, ako ti poslovi i dalje ostanu zajednički. Da ne
spominjemo mnoštvo dirugih primjera, navest ćemo samo direkdju
pomorskog prometa, koja je bez ikakva stvama razloga ostala u kom­
petendji ministarstva prometa i koja bi svakako trebala doći u nad-
ležnost Banske Vlasti. Tu se radi о poslovima, koji po svojoj naravi
trebaju biti autonomni i koje, obzirom na njihovu povezanost s poslo­
vima, koji spadaju u nadiežnost Banske Vlasti, svakako treba prepu-
stiti nosiocu hrvatske autonomije.“ List zatim piše: „Kad bismo ula-
zili u analizu svega, što je do sada izvršeno, došli bismo do zaključka,
da sporazum od 26. kolovoza nosi obilježje polovičnosti. A polovične
mjere treba dm prije popuniti, jer inače gube svaki efekt. Polovič-
nost je zapažena i u provodenju nekih odredaba sporazuma. Tako na
primjer još ni sada nije sasvim provedena hrvatska autonomija u po­
slovima unutrašnje uprave, jer premda postoji oružnička brigada21
za banovinu Hrvatsku, ipak se ne može kazati, da je oružništvo u pu­
nom smislu podvrgnuto Banskoj Vlasti. Pa ipak je oružništvo takoder
samo jedna vrsta redarstva22 te se punoća vlasti bana Hrvatske nad
redarstvom ne da ni zamisliti bez njegove pune kompetendje nad oru-
žništvom .“ 23 Nastavljajud ova razmatranja Hrvatski dnevnik je su-
tradan pisao: „Iskreno govored, mi ni danas ne uvidamo, zašto že-
ljeznice moraju biti državne ili zašto se barem njihova uprava ne bi
povjerila banovinama. Ima država s daleko vedm prometom, u kojima
uopće nema državnih željeznica, pa promet funkdonira, bolje nego
kod) nas. Cak ni vojne vlasti nisu prikracene. Sve ide u punom redu.
A kod nas nije moguće provesti niti decentralizaciju prenosom željez-
ničke uprave na banovine, koje su ipak organi državne zajednice.“
List dalje piše „da su granice hrvatske samostalnosti danas još rela-
tivno uske i da bi trebalo raditi na cjelovitijem rješenju hrvatskog
pitanja“ . „Dopuštamo, da u tome pogledu ima i može biti raznih
smetnja, ali se ne može stajatd skrštenih ruku u odgled dnjenice, da
sve govori za to, da se ne ostane na pola puta. Prema tome je jasno,
da mi ne možemo stajati na jednome mjestu, nego da nam je potreban
razvoj i napredak.“ 24
20 Isto, br. 1404, 30. I l l 1940; vid. i br. 1428, 23. IV 1940.
21 Zandarmerijska brigada.
22 To jest policije.
23 Hrvatski dnevnik, br. 1549, 22. V I I I 1940.
2* Isto, br. 1550, 23. V I I I 1940,
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — m a c e k — 289

Na sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva, nakon zaključenja

Sporazuma, Maček je, govoreći о toku svojih pregovora s Cvetkovićem
i spominjući da je u posljednjoj fazi došlo do uključivanja u rad
pravnih stručnjaka, izjavio: „U početku smo htjeli da stvorimo defi-
nitivan sporazum, ali je bilo toliko neslaganja, te smo vidjeli, da je to
nemogruće i da bi to opet moglo dovesti do prekida našega rada. Dr-
žao sam, da je pametno i cilju shodno, da načinimo zasada barem je­
dan djelomičan sporazum, tj. ono u čemu smo se složili, da to prove-
demo odmah, a u čemu se složili nismo, da to ostavimo za kasnije.“ 25
Istoga dana, osvrćući se na Uredbu о Banovini Hrvatskoj, Hrvatski
dnevnik je pisao: „Ako se i ne može reći, da je tom uredbom defini­
tivno riješeno hrvatsko pitanje, ona ipak sadržava koncepciju ure­
denja državne zajednice Hrvata, Srba i Slovenaca, koje se znatno
razlikuje od sviju dosadašnjih koncepcija.“ „Ako u toj uredbi i nije
do kraja provedeno načelo narodnog suvereniteta, njemu su učinjeni
znatni ustupci. Uredba dakle pokazuje put, kojim treba i dalje ići.“
„Mogu se ljudi razlikovati u mišljenju, što treba biti zajedničko, a
što opet posebno, ali je nedovojbeno, da je ono, što je priznato bano­
vini Hrvatskoj, granica, ispod koje se ne može ići kod ustanovi ji-
vanja posebnih hrvatskih interesa.“ 20
Osvrćući se na polugodišnjicu Sporazuma Hrvatski dnevnik je
pisao da se ne može dati konačan sud, jer je još sve u razvoju, pre-
viranju i sukobljavanju raznih tendencija. „Kad Hrvatska dobije svoj
prirodni opseg, kada se konačno i pravedno riješi pitanje njezinih
funkcija i kada u njezin život zahvati Sabor, tek će 6e tada u punoj
mjeri osjetiti plodovi dosadašnjih borba hrvatskog naroda i sadašnjih
napora predsjednika dra Маска, da postignemo ono, što još nema-
mo.“ 27 „A li taj sporazum,“ pisao je Hrvatski dnevnik uoči godišnjice
Sporazuma, „predstavlja samo početak uređivanja odnošaja izmedu na-
ših dvaju naroda^ On dakle nipošto nije posljednja, nego tek prva ka*
rika u lancu historijskog razvoja tih odnošaja nakon prvog prosinca
1918. kada je sve bilo postavljeno na glavu .“ 28 Povodom dvogodišnjice
formiranja Cvetkovićeve vlade ovaj list je pisao: „Taj je sporazum pro­
glasen kao djelo državne nužde, i treba ga tako i protumaciti. Njime

25 M. G l o j n a r i ć , n. dj., 347—348.
K r b e k je kasnije pisao: „P r i mnogim su pitanjim a postavljena samo
načela, koja će trebati istom razraditi, tako naročito pitanje financijalne samo­
stalnosti Hrvatske. Pored ostalog došlo je do toga stanja s razloga, što je
u pregovorim a, koji su vodeni za sklapanje sporazuma, polučen do-
duše u mnogim točkama sporazum, ali je u nekim pitanjim a svaka strana
ostala na svome stajalištu i njih n ije uspjelo sporazumno riješiti. Obzirom na
teške unutarnje i vanjske prilike n ije se sa sklapanjem sporazuma m oglo dalje
zavlačiti, i bio je postulat političke mudrosti, da se prihvate one točke, u ko­
jim a je došlo do sporazuma, a da se ostavi novoj, zajedničkoj vladi, da pod
mnogo povoljn ijim političkim i psihološkim prilikam a rješava i preostala pi­
tanja.“ (Stvaranje novog ustavnog prava, 6.)
20 H rvatski dnevnik, br. 1195, 29. V I I I 1939. „Svrha je te uredbe bila lik vi-
dacija dosadašnjeg nezdravog stanja i početak uvodenja novoga, pravednijeg
i snošljivijeg poretka. Osnivanje banovine Hrvatske s njezinim djelokrugom
ima biti etapa na putu konačne i potpune izgradnje državne zajednice u kojoj
bi hrvatski narod imao zagarantirani položaj političkog naroda. Ona je samo
znak dobre volje, da se jednom počne s rješavanjem hrvatskog pitanja.“ (Isto,
br. 1276, 18. X I 1939.)
27 Isto, br. 1372, 25. II 1940. „Inače pitanje banovine Hrvatske još nije ko-
načno riješeno, je r smo mi H rvati ostvarili samo jedan dio svojih narodnih
prava.“ (Isto, br. 1410, 5. IV 1940.)
28 Isto, br. 1549, 22. V III 1940.

19 Sporazum Cvetković — M aček

290 — LJUBO BOBAN

još nije riješeno hrvatsko pitanje. Ostao je još čitav niz problema,
koje treba riješiti. Zato je taj sporazum u Hrvatskoj i primljen kao
uvcd u rješenje hrvatskog pitanja. Osim toga taj sporazum joe nije
u cijelosti provedien, jer Hrvatska ni dianas nema svojega Sabora,
pa prema tome ne može ni svoju unutrašnju organizaciju provesti
onako, kako bi je provela, kad bi taj Sabor bio sazvan.“ Last zatim
piše da se „ipak mora priznati, da su nakon sporazuma prilike u Hr­
vatskoj u mnogome pogledu krenule na bolje. Njegova je dobra strana
u tome, što prilike nisu krenule na gore i što je njime spriječeno os­
tvarenje mnogih namjera bivšeg predsjednika vlade dra Milana Sto-
jadinovića.“ 20 List piše da bitrebalo da kritičari Sporazuma stalno
da imaju na umu „da predsjednik dr Vladko Maček nije sporazumom
od 26. kolovoza zatvorio hrvatsko pitanje i da taj sporazum, kad već ne
bi predstavljao znatan prilog rješenju hrvatskog pitanja, ni u kom
slučaju ne će i ne može biti smetnja njegovom rješenju .“ 30
Tako se, dakle, od strane vodstva HSS Sporazum od 26. augusta
shvaćao kao jedna, prva, etapa u rješavanju hrvatskog pitanja. A ovo
se opet moglo shvatiti u trostrukom smislu: 1) Banovina Hrvatska
bila je samo početak, prva etapa u općem preuredenju državne za­
jednice, što je trebalo da bude okončano dionošenjem novog ustava
koji će regulirati odnose u složenoj državnoj zajednici, namjesto
Ustava iz 1931, koji je regulirao odnose u unitarističkoj državi; 2) sam
tok izvodenja Uredbe о Banovini Hrvatskoj predstavljao je jednu
etapu, koja, kao što smo vidjeli, nije bila ni završena. Uredba je samo
formalno skicirala fizionomiju Banovine Hrvatske, a sve je trebalo
da u praksi bude sprovedeno. Vidijeli smo da su se pojavljivale razne
teškoće i različita tumačenja i onih odredaba Uredibe koje su popri-
mile definitivnu formu. Poseban problem ovdije je bilo to što nije
bio konstituiran zakonodavni organ, Sabor, na čemu se narocito insi-
stiralo od strane vodstva HSS, kao što ćemo kasnije vidjeti. Prema
tome, s obzirom na to da Uredba о Banovini Hrvatskoj nije bila do
kraja sprovedena, u svakom momentu se moglo reci da je ooo što je
učinjeno samo prva etapa, dok se konačno ne izgradi fizionomija Ba­
novine Hrvatske; 3) pitanje teritorij alnog opsega i kompetencija Ba­
novine Hrvatske ni u Sporazumu ni u Uredbi nije bilo zatvoreno, pa
je ono što je definitivno formulirano predstavljalo samo prvu etapu
u odnosu na zahtjeve koji su se postavljali pri konačnom preuredenju
diržavne zajednice.
Ovaj treći slucaj, na koji se u redovima HSS prvenstveno i mi-
slilo kada se govorilo о Sporazumu kao prvoj etapi, dao je povoda

29 „Pad dra Stojadinovića svakako je za nas H rvate predstavljao značajan

uspjeh,“ piše dalje H rvatski dnevnik, „je r je dr Stojadinović dugogodišnjim
vladanjem uspio steći v rlo jake veze. Pomoću tih veza on bi bio mogao dugo
vrem ena pro voditi svoju politiku prema Hrvatim a. K ritičari sporazuma ne bi
nikada sm jeli izgubiti iz vida tu vrlo važnu činjenicu.“
80 List zatim zakljucuje: „К о pročita tekst sporazuma od 26. kolovoza
1939. i tekst uredbe о banovini Hrvatskoj od istog dana, vid jet će, da njim a još
nije riješeno ni pitanje stvarne ni prostorne nadležnosti H rvatske na onakav
način, kako H rvati zam išljaju to rješenje i kakvo bi rješenje trebalo konačno
donijeti. To će napose biti jasno onima, koji poznaju program Hrvatske seljačke
stranke i koji su pratili izjave m jerodavnih hrvatskih političkih faktora p rije
sporazuma, a napose izja v e predsjednika dra Vladka Маска. Pri tome napose
treba im ati u vidu govor predsjednika dra Mačka na sjednici hrvatskog na­
rodnog zastupstva, održanoj odmah nakon sporazuma. T e izja ve nikada nisu
bile povučene, pa su prema tome i dalje na snazi“ . (Isto, br. 1718, 8. II 1941.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a Ce k — 291

za različita tumačenja u pogledu konačndh clljeva politike vodstva

HSS. Ovo- pitanje bilo je aktuelno kako u političkoj praksi nakon Spo­
razuma tako i sada, kao problem u historiografiji. ^Дко-јв-Вanovina
Hrvatskasamo prva etapa^ oinda je, prema nekim misljenjima ko-
načni cilj vodstva HSS bio potpuno otcjepljenie i stvar anrje nezavi-
N '' sne hrvatske drzave.^Prema tome, ciljevi politike vodstva HSS bili bi
"Identični s ciljevimä"politike ustaškog pokreta; razlikovälf su se samo
! meto'di. Tako F. Culinović^piše: „üstaski elementi su jedino vrijeme“
napädali 1 vodstvo flrvatike seljačke stranke;31 [...]. Izmedu njih se
oeigledino vodila borba oko vlastiv ali u -S L iš t im političkog pitanja iz-
\r medu njih bitne razlike nije bilo; i jedni i drugi govorili su ijradili
\f za stvaraiTie~Z3sebne~ hrvatske drzave .1132 V. Terzić~kaže: „Citava po-
I litička delatnosfrUr Vlatkä~Ma^ekaT^yode Hrvatske seliäcke stranke,
bila je usmerena jedjnom cilju: izdvoiiti Hrvatskif iz sklopaJugosla-
I rVije l iz nje^stvoriti zasebnu državu. Za postizahje tog сfl ja nije bi-
rao sredstva: od pakürania 1 dogovarania sa fašistima, raznim sepa-
ratističkim i federaHstičkmT^^a n k ^ ia nngrupama, do Ecemernög
*prlkrivanija u ruho demokratizma,. Qn nije. radio da se hrvatskonäcfo-
~ nalno pitanje reši na lederalnoj osnovi u okviru zajednicke jugoslo-
Venske države, već je svirrTiüäma nastoj ao. da^rvatski narodpotpuno
odvojTod srpskog 1 ostMihTIärodaTTug^ l^ y jjfiT^IFTeorzic ide još i dalje,
1 i* tvrdk 7.Za Mäceka 1 vodstvo HSS sporazum sa vladom Dragi^TJv^-"
lrovića predstavljao je^samo .početnu-^tapu u težnjr da se stvori za-
sebhäT drzävä Hrvatska7~osloniena na sile OsovineJ!i^-
“ Ovu svöju tVTdnju Terzić ilustrira izjavama nekih ustaških fun-
kcionera, datim pred organima narodne vlasti.35 Za podatke ovakve
vrste potrebno je napomenuti: 1 ) treba imati u vidu okolnosti u ko­
jima su ove izjave date kao i motive ovakvih izjava; 2 ) nije isklju-
čeno da su se i namjemo od ostrane vodstva HSS iz taktičkih razloga
davale izvjesne izjave radi umirenja ustaških elemenata, koji su bili
u oštroj opoziciji protiv vodstva HSS nakon Sporazuma od 26. augu­
sta; 3) vodstvo i štampa HSS otvoreno su govorili da je riječ о prvoj
etapi, ne precizirajući šta treba da bude konačan cilj. U praksi se to
dogadalo tako da je svako ovo tumačio na svoj način, kako mu je
najbolje odgoVaralo, naročito ako je to bilo prilagodavano potrebama
političke agitacije; 4) i u razdoblju prije Sporazuma od strane fran-
kovaca govorilo se da Macek vodi politiku čiji su krajnji cilj evi iden-
tični s politikom ustaškog pokreta, a kada je bio zaključen Sporazum,
Maček je optuživan za izdaju te politike. U razdoblju izvjesne zajed-
ničke suradnje, prije Sporazuma, svako je na svoj način tumačio ci­
lj eve politike vodstva HSS. Sada se to ponavljalo u pogledu tuma-
čenja Sporazuma i izjava da on predstavlja samo prvu etapu.30 Vid.

81 Zapravo, sukobi su na određeni način postojali stalno, a ne samo

„neko v rije m e “ .
82 F. С u 1 i n о V i ć, Jugoslavija izm edu dva rata II, 164.
88 B. Т е р з и ћ , n. dj., 41.
81 Isto, 47.
85 Isto, 47-48.
80 Karakterističan je jedan izvještaj delegata M inistarstva inostranih po­
slova u Beču, Bankovića, početkom januara 1939. On izvještava da je iz po-
v je rljiv o g izvora saznao da je u Grac a zatim u Beč došao Perčević i sastao se
s „videnim madarskim političarem “ . Razgovaralo se navodno о madarskoj po-
moći za otcjepljen je Hrvatske. U izvještaju se zatim kaže: „P rem a jednoj Per-
čevićevoj izjavi, M adari su posle izbora konsultovali i M ačeka о zajedničkoj
saradnji na re v iziji granica i otcepljenju Hrvatske. On je međutim, lieu koje
292 — LJUBO BOBAN

jeli smo da je Maček u svojim kontaktima s Berlinern i Rimom ta-

koder govorio о nezavisnoj hrvatskoj državi, kao konačnom cilju poli­
tike HSS.
Kada donosi spomenuti zaključak о ciljevima politike vodistva
HSS Cuhnović uznatnoj mjeri oslanja na t z y ^ 4 ^ a d a k jz_ 4 edrie
strogo povjerljiv< oknlžim^rlTi^ pokretä^Vlako črniT
rezerve u pogledi^Tljenie a uLeatienostir^VrTerzić prenosT“ öd Culi no­
vi ca neke dijelove ove okružnice, kao 1 Culinovićev komentar, ali bez
onih ograda koje prema dokumentu čini Culinović.37 U spomenutoj
okružnici daju se upute kako se treba postaviti u situaeiju nakon
Sporazuma: uštampi., političkoj agitaeiji i sl.; traži se postepeno bri-
sanje svih tragftvaTonog što ^e dotada šireno pod firmom^ugoslavenr-
št^apisto tako~se tražTu svnri maniifestaojama političkog, kulfurhog
i drT^ivota-naglasavänje hrvatške posebriosti, hrvatstva umjesto ju-
goslavenslva ;J5lx>razum od 26^ augusta tumači se samo kao ргуа etapa.
Ovo se mjestimicno može shvaKTk^ö'prosirivänje^Spöräzuma, a mje-
stimično kao krajnji cilj stvaranje nezavisne hrvatske države .38
Treba primijetiti, da se pretežan dio onog što je sadržano u okru-
mu je bilo poslato, davao negativan odgovor i podvukao da bi takva zajed-
nička akcija već unapred bila osuđena na neuspeh, pošto su i Nemačka i Ita ­
lija, a takode i druge zapadne sile, p rotiv slabljenja Jugoslavije. Sa ovih razloga
M aček je izjavio da će se n jegovi planovi kretati u okviru dobijanja što širih
samoupravnih prava za Hrvatsku, priznavajući sadanje državne granice i Mo-
narhiju. Т ек kad se na taj način H rvatska potpuno od voji finansijski i pri-
vredno od Beograda, onda se može insistirati, ako to medunarodne prilike
dopuštaju i na političko otcepljenje i stvaranje hrvatske slobodne republike.
Zbog ovih razloga on se (Dr M aček) razišao i s Pavelićem , iako u osnovi vodi
istu politiku, ali koja mora čekati pogodno vreme, a ne prenagliti terorom za
koji hrvatski narod nije i k oji bi mogao stati bezbrojnih žrtava.“ (A —V II, 21,
1/23, M U P, pov. br. 6, 2. I 1929.)
37 В. Т е р з и ћ , n. dj., 48—49.
38 Okolnosti u kojim a je ova okružnica nastala u svakom slučaju su ne-
dovoljno jasne i osnovno pitanje autentičnosti ovog dokumenta ostaje i dalje
nerazjašnjeno. Tekst okružnice dostavljen je Generalštabu januara 1941. A do
nje se došlo na slijedeći način, kako о tom e piše onaj k oji ju je i dostavio:
„Jedan vrlo videni gospodin bio je u poseti svom e prijatelju, takoder videnom
gospodinu, inače istaknutom članu H. S. S. Odjednom je domaćinu došla jedna
iznenadna poseta te je ovaj zamolio svoga prijatelja da se zabavi čitanjem
knjiga dok se on povrati i tom prilikom pokazao mu je rukom na biblioteku.
K ad je domaćin otišao, ovaj gospodin prišao je biblioteci i počeo pregledavati
knjige. Odjednom je u koricam a jedne knjige naišao na p overljivu okružnicu
izdanu od vodstva H rvatskog narodnog pokreta. Prelistao je istu i pošto je
utvrdio da je ona po svome sadržaju vrlo važna, skicirao je izvod iz iste. Pošto
je još imao vremena, prve svoje izvode dopunio je daljim podacima, te se isti
mogu smatrati kao dosta tačni, a u nekim stavovim a kao potpuno tačni.“ Za-
tim se nastavlja: „P red n je se dostavlja u vezi navoda iznetog u stavu sedam
izveštaja 760/40 g.
P ojedin i vrlo korisni momenti su prošli, ali se na dogadajim a u buduće
može pratiti tačnost pojedinih navoda u priloženoj okružnici, odnosno nalaziti
objašnjenje u izjavam a ili govorim a pojedinih prvaka.
Od poslednjih dokaza sa kojim a se još raspolaže u ovom momentu može
poslužiti: govor Dr. Pernara iznet u m om izveštaju 760—40 g. na strani 3 kao
i priloženi novinski isečci uz taj izveštaj te priložena naredba. Napom injem
da novine ovim pravopisom, odnosno stilom, ranije nisu pisale.
Neverovatno, ali je tačno da se sve tačno poklapa sa radom na terenu,
izjavam a prvaka, govorima, postupeima policiskih vlasti, Zaštite, pretstavnika
vlasti Banovine Hrvatske, pretsednika pojedinih opština itd. Uopšte, svi doga-
daji na terenu slažu se sa iznetim u Okružnici.
Proveravao sam već preko mesec dana i moguenost, da je ovo jedna
falsifikovana okružnica, izdana od strane potčinjenih pretstavnika HSS, ali
za odbranu te pretpostavke nisam prikupio ni jedan podatak.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 293

žnici, govorilo i legalno, u javnosti, preko legalne stranačke štampe

i na dnige nadne. Stoga okružnica u tom dijelu ne predstavlja rii-
§ta növa.
Uzmimo u razmatranje tri pretpostavke u poglediu autora ove na-
vodne okružnice. Teško bi se moglo vjerovati da ju je kao zvanični stav
izdalo samo vodstvo HSS. Pogotovo da ju je dostavilo tako široko,
svim mjesnim organizadjama. U tom slučaj u lako bi se moglo pret-
postaviti da bi ona mogla diod u ruke drugog partnera Sporazuma,
što bi svakako moglo da ima samo nedogledme posljedice po odnose
medu partnerima Sporazuma. Ako bi se ovako delikatne upute stra-
U prilogu dostavljam original izvod kako sam i dobio i jedan prepis
istoga.“
P rim jerak ove okružnice nalazi se u A rh ivu Vojnoistorijskog instituta,
pod oznakom 22, 1/4 u popisniku 17. Generalstab je ovu okružnicu umnožio
i dostavio raznim organima. Tekst ove umnožene okružnice n ije jezički inden-
tičan s prim jerkom koji je bio dostavljen Generalštabu. O vaj prim jerak je u
svojoj knjizi Slom stare Jugoslavije, na strani 97—102, objavio prof. F. C u l i -
n о V i ć, s tim što je tekst podesio u duhu ijekavskog izgovora. P rim jerci ovako
umnožene okružnice mogu se naći u više naših arhiva. Prim jerak ovog teksta,
kucan na mašini, posjeduje i M. Jakovljević, član G lavnog odbora Radikalne
stranke. K ako je 15. ju la 1964. izja vio autoru, on je taj prim jerak dobio u v r i­
jem e p rije aprilskog sloma, kada je, dakle, i bila dostavljena Generalštabu.
A n aliziraju ći spomenutu okružnicu Culinović prema njoj čini ogradu, jer
„o va j proglas nema ni potpisa, ni datuma, a ni oznake mjesta izdanja, kao ni
pečata (što su obično nosile slične stranačke ob jave)“ . (F. Č u 1 i n о v i ć, Slom
stare Jugoslavije, 102; vid. i Jugoslavija izmedu dva rata II, 160). U stvari, ne
m ože se pouzdano ni zaključiti da li je dokument imao ili ne te elemente, jer
onaj koji je dokument dostavio, kao ni onaj koji ga je navodno prepisao, о
tom e ništa ne govori. Jedino bi se možda nešto m oglo zaključiti u pogledu
datuma. Naime, u spomenutom popratnom aktu se kaže, da je to „Izvadak iz
jedne tajne i najstrože p o v e rljiv e okružnice, što je vodstvo hrv.[atskog] na­
rodnog pokreta, odmah posle sporazuma pod nadnevkom od 28 kolovoza 1939
u pu tilo o rganizadjam a“ . P itan je je da li riječi „odmah posle sporazuma pod
’nadnevkom od 28. kolovoza 1939“ treba shvatiti tako da pisac m isli na Spo­
razum od 26. augusta i pri tome griješi za dva dana u datiranju toga Sporazuma
(tako misli F. С u 1 i n о v i ć, S lom stare Jugoslavije, 97) ili to treba shvatiti
da je okružnica upućena „pod nadnevkom od 28. kolovoza“ . U svakom slučaju,
riječ je о tome da je okružnica navodno bila upućena odmah nakon Sporazuma.
Osvrćući se na M ačekovu okružnicu od 10. oktobra 1939, u kojoj se govori
о povoljnom razvoju odnosa u sprovodenju Sporazuma, Čulinović d a lje kaže:
„N o о tom je medutim drukčije govorila jedna druga O kru in ica , koja je u isto
vrijem e kolala po Banovini H rvatskoj, a za koju se p o v je rljiv o tada govorilo
da i ona potiče iz vodstva H rvatske seljačke stranke. Ta je Okružnica bila
tajne prirode i njom e se je organizacijam a Hrvatske seljačke stranke poruči-
valo upravo protivno od onoga, što je M aček upućivao spomenutom prvom
Okružnicom (od 10. oktobra 1939.).“ „U ovoj drugoj Okružnici n ije bilo ni izri-
čite oznake, da ona potiče iz redova te stranke. Cinjenica je ipak da su krajem
1939. mnogi pristaše HSS-a u raznim m jestim a Banovine smatrali, kako i ta
Okružnica potiče od vodstva H rvatske seljačke stranke, dok su neki (navodno
upućeniji) govorili kako je ona donesena i stranačkim organizacijam a HSS-a
upućena čak i sa pristankom samog Mačeka.“ (F. C u l i n o v i ć , Jugoslavija
izmedu dva rata II, 160). M edutim, iz same okružnice i popratnog akta nemamo
nikakva dokaza da se ova okružnica širila po Banovini H rvatskoj, da su je
organizacije HSS dobijale i da se tumačila kao da dolazi od samog Mačeka.
Druge podatke za svoju tvrdnju Culinović ne navodi, pa ne m ožem o vid jeti
kako mu je poznato da se okružnica doista širila po Banovini H rvatskoj .Treba
im ati u vidu da se dosada zna samo za spomenuti izvadak, a ne i neki drugi
tekst, koji bi se označio kao doslovan prijepis okružnice. N eobično je da se
okružnica ne bi našla i na drugim mjestima, ako je ona, kao što se iz nje može
razumjeti, bila upućena svim m jesnim organizacijama. Takoder n ije poznato
na osnovu čega I. H orvat i J. Ružić tvrde da se „pouzdano vje ru je da je njegov
autor (autor dokumenta — L j. B.) osobno dr Vlatko M aček“ . (I. H o r v a t —
J. R u ž i ć, P osljed n ji m anevri, V e če rn ji list, 3. I 1963.)
294 — LJUBO boban

načkom članstvu i stvarno željele diati, onda bi to očito bilo izvedeno

na sasvim drugi način. U vrijeme kada je okružnica navodno poslata
organizacijama svi poslanici HSS nalazili su se u Zagrebu, na sjednici
Hrvatskog narodnog zastupstva i normalnije bi bilo da se ovakve
upute dadu njima, da bi ih prenijeli na mjesne organizacije .39 Ako
bi, dakle, i stvarno postojala takva uputstva, ondia bi normalnije bilo
da ona budu data ograničenom krugu, ovako u pismenoj formi. I drugi,
stvarni razlozi govore protiv toga da bi vodstvo HSS uputilo ovu
okružnicu svim organizacijama. To bi značilo da je samo vodstvo na
terenu stvaralo sebi teškoće. Smisao okružnice bio je da se u kraj-
njoj liniji Sporazum sabotira. Vodstvo HSS imalo je dovoljno briga i
zbog propaganda i akcije koju su na terenu i u organizacijama HSS
sprovodili frankovci i bilo bi neshvatljivo da i samo stvara takvo ne-
raspoloženje u organizacijama. Uostalom, bilo je i javno pisano, od
prvog dana, preko Hrvatskog dnevnika, a to je i Maček javno dao
do znanja na sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva, 29. augusta
1939, da Sporazumom hrvatsko pitanje nije u potpunosti i konačno
riješemo. U tom smislu nisu ni bile potrebne neke tajne upute. Ova
navodna povjerljiva okružnica bila je u potpunoj suprotnosti s Ma-
čekovom javnom okružnicom od 10 . oktobra. Ta okružnica nastala je
u vezi sa intenzivnom aktivnošću vodstva HSS u to vrijeme da se
medu članostvom osigura uspjesno sprovodenje mjera koje su bile
poduzete, konkretno u vezi s mobilizacijom. U vezi s ovim bile su
sazvane konferenčije kotarskih organizacija HSS na kojima su uzeli
učešće sami poslanici HSS i predstavnici užeg stranačkog vodistva.
A cjelokupna ova akcija nije bila poduzeta samo radi nekog efekta
pred drugim partnerom Sporazuma, pa dia bi zbog toga u javnosti tre­
balo raditi jedno, a slati tajna uputstva koja treba da dovedu do sa-
botiranja svega onog što vodstvo javno traži.
Može li se pretpostaviti da je ovu okružnicu uputio jedan dio
nezadovoljnog vodstva HSS, u ime stranke? Da li je u tom slučaju
to učinjeno bez znanja cijelog vodstva ili s prećutnim odobravanjem
ovoga, ali bez ozvaničenja dokumenta, kako misli Čulinović, da bi
vodstvo HSS moglo u potrebnom momentu da se ogrdi od njega ?40
Ovdije je potrebno ponoviti ono što je već rečeno: da pouzdano ne mo-
žemo tvrditi da li je dokumenat imao ili ne one elemente na kojima
insistira Culinović (mjesto izdavanja, potpis, pečat). Potrebno je pod-

88 Na kraju se naime kaže i da će detaljn ije upute dati hrvatski narodni

zastupnici.
40 Pošto konstatira da su se i medu vodstvom HSS „potkraj 1940. te po-
četkom 1941.“ širile separatističke, šovinističke i velikohrvatske t e n d e n c y Cu-
linović nastavl5a:- 7,JKad sö Ulvrdy uve ClnJeniceT onda йё иапШсеГP o d g o v o r
na pitanje: n ije li taj separatističko-šovinistički dio vodstva HSS upravo na-
m jern o objavio ovu okružnicu (bez spom enutih oznaka), da bi se na taj način
i u tadašnjim prilikam a to vodstvo moglo osloboditi svakog prigovora, da ova
okružnica zaista odavde potječe [...]. Ona je izričito protu jugoslavenska i pro-
tivna je Sporazumu C vetković — Maček. Potpis i pečat vodstva HSS na njoj
— značio bi otvoreni raskid Sporazuma od 26. augusta 1939., a to očigledno ta-
danjem vodstvu HSS ne bi konveniralo. Zar se ne bi mogla održati ovakva pret-
postavka?“ (F. С u 1 i n о v i ć, Slom stare Jugoslavije, 103.) Na drugom mjestu
on piše: „K od analize karaktera i političkog odjeka druge Okružnice, koja se
općenito pripisivala vodstvu Hrvatske seljačke stranke, n ije od presudne va-
žnosti to da li je säm Vlatko M aček sudjelovao kod njene redakcije ili ju je
odobrio (kako kaže Janko T ortić)“ i t.d. (F. С u 1 i n о v i ć, Jugoslavija izmedu
dva rata II, 164.) Čulinović, medutim, ne navodi odakle uzima ovaj podatak
da je Janko T ortić tobože izjavio da je M aček odobrio okružnicu.
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a Ce k — 295

sjetiti i na to da se protiv sklopljenog Sporazuma, kad je bio podne-

sen na formalnu ratifikaciju Hrvatskog narodnom zastupstvu, izja-
snio s&mo jedan poslanik, Lovro Sušić.41 U prvo se vrijeme, dakle, ovo
podtvajanje u vodstvu HSS u pogledu Sporazuma nije manifestiralo.
A kako iz okružnice izlazi, ona je bila upućena „odmah“ nakon Spo­
razuma. Do otvorenog rascjepa u vodstva HSS-i-odva јапја njegovog
dissnog krila do|lo^e--tek--4J--^mjem^' poslijo^dogadaja. od 27. marta
Л941. Ako bi se ova grupa u vodstvu HSS odlučila da n a ö v a jn a d n
istupa mimo vodstva, vjerojatnije je da bi to bilo izvršeno na otvo-
reniji način, otvorenim istupom protiv politike vodstva, kao što je to
učinjeno nakon 27. marta. N ije poznato da И je vodstvo HSS reagiralo,
javno ili tajno, što bi trebalo pretpostaviti u slucaju da je navodno
okružnica izdiata mimo njegova znanja i odobrenja. Dakle, i kod ove
pretpostavke javlja se niz nejasnoća i ograda, koje ne dozvoljavaju
da se ova pretpostavka smjelije primi.
Cest je slučaj bio dia su frankovci u razdoblju prije Sporazuma
izdavali razne letke s oznakom „vidio i odobrio dr V. Maček“, kao
da je riječ bila о ledma vodstva HSS. Može li se pretpostaviti da je
to bio slučaj i s ovom okružnicom? U krajnjoj liniji, ni ovu mogućnost
ne bi trebalo iskljudvati, ali se čini da to ipak nije bio slučaj. Naime,
nakon Sporazuma doslo je do otvorenog i bezrezervnog napada fran-
kovaca na pohtiku vodstva HSS i na terenu do stvarnog razračuna-
vanja s tom politikom. U ovakvim uslovima nije bilo potrebno da se
istupa pod firmom HSS, već, naprotiv, s politikom ove stranke tre­
balo se otvoreno razračunavati, razbijati organizaeije HSS i pridobi-
jati pristalice ove stranke. To je i činjeno, kako putem učestalih le-
taka tako i dnevnom političkom akeijom na terenu, u organizaci-
jama HSS.
Prema tome, za nas su još uvijek neraščišćena pitanja; 1) da li
je stvarno postajala spoma okružnica; 2) kakav je bio njen tačan sa-
držaj ;42 3) ко je njen pravi autor; 4) kome je bila upućena, kada i
s kakvim dljem. Sve dok se ova pitanja ne raščiste, smatramo da po-
zivom na ovu okružnicu nije moguee donositi nikakve iole ozbiljnije
zaključke.
Stalno i naglašeno isticanje od strane vodstva HSS da Sporazum
označava samo prvu etapu u rješavanju hrvatskog pitanja imalo je
zapravo vise razloga. 1) U prvom redu to je dolazilo otud što se stvarno
raddlo о novim zahtjevima HSS, bilo u pogledu realiziranja onoga
što je bilo jasno sadržano u Uredbi о Banovini Hrvatskoj, bilo u po­
gledu nastojanja da se propisi ove Uredbe tumače što je moguće šire
i vrši prenos i onih poslova na Banovinu Hrvatsku i u onom opsegu
za koji nije bilo potpuno jasno da se može podvesti pod formulaeije
ove Uredbe. Ovo se ispoljavalo kao jedna opea tendeneija, koja je
opet rezultirala iz toga što je vodstvo HSS smatralo da se radi ko-
načnog rješenja hrvatskog pitanja moraju preći okviri Sporazuma i
Uredbe, pa i u slucaju da se ona najšire tumadla. Tumačenja Spora­
zuma kao prve etape u ovom smislu imala su i formalno pokriće, u
sve tri nijanse koje smo ovdije naveli, u zahtjevu da se odredbe Uredt-

41 V. M a č e k , n. dj., 195.
42 U z pretpostavku da je i postojala okružnica, a čini se da je nekakav
tekst ipak morao postojati, pitanja je koliko ono čime raspolažemo odgovara
stvarnom tekstu, je r je ovdje riječ samo о „izvodu“ , čiji se podaci mogu sma-
trati samo „kao dosta tačni“ , a tek „u nekim stavovim a kao potpuno tačni“ .
296 — L.TUBO BOB AN

be potpuno sprovedu u život, da se ove odredbe što šire tumače i, ko-

načno, da se prede okvir Sporazuma i Uredibe. Za zahtjeve u smislu
prvih dviju varijacija formalnu podilogu davala je mogućnost razli-
čitog interpretiranja Uredbe, a za zahtjev u trećem smislu formalnu
podlogu davale su klauzule u Sporazumu i Uredbi da će se pitanje
granica i kompetencija riješiti prilikom konacnog preuredenja dr-
žave. 2) Ovo je naglašavano i iz razloga političke situacije u Hrvat­
skoj. Vodstvu HSS svetila se sada ona ranija politika davanja raznih
obećanja kada bude riješeno hrvatsko pitanje. Sporazum je izazvao
bezrezervno protivljenje frankovaca i razočaranje u članstvu HSS,
kome je obećavana slobodna Hrvatska. Nezadovoljstvo se javljalo
kako zbog samog državnopravnog položaja Hrvatske prema Spora­
zumu tako i zbog opće situacije u Banovini Hrvatskoj, političke,
privredne, socijalne. Frankovci su u ovoj situaciji obećavali nezavisnu
hrvatsku diržavu u kojoj će sva ta pitanja biti riješena, od đržavno-
pravnog položaja do svih osnovnih unutrašnjih problema. Vodistvo
HSS je na ovo pariralo izjavama da ono što je dobijeno Sporazumom
predstavlja samo jedan ddo, prvu etapu. Tako je, dakle, ovaj problem
bio opterećen unutrašnjim politickim razračunavanjem u samoj Ba­
novini Hrvatskoj. 3) Ovo isticanje Sporazuma kao prve etape usko
je povezano s onim što smo sad rekli. Naime, za razne unutrašnje
teškoće nastojalo se tražiti objašnjenje u ograničenoj slobodi koju
prema Sporazumu ima Banovina Hrvatska. Nastojalo se stvarati uti­
sak kako je još uvijek osnovno pitanje državnopravni položaj Bano­
vine Hrvatske, a ne unutrašnja pitanja, koja se potpuno mogu rje-
šavati samo onda kada se prvo pitanje u potpunosti riješi. Sve je ovo
bilo sračunato na to da se skreće pažnja s unutrašnjih teškoća i da
se njihovi uzroci traže izvan Banovine Hrvatske.43 4) Naglašeno isti-
canje Sporazuma samo kao prve etape valja posmatrati i u kontekstu
polemike koja je vođena između vodstva i štampe HSS i vodlstva i
štampe političkih grupacija u Srbiji. A ovo opet treba shvatiti u divo-
strukom smislu. S jedne strane, u čisto agitaciono-polemičkom smislu,
kada odi'edeni problemi već po načinu kako se о njima raspravlja iz-
bijaju na površinu i dobijaju istaknuto znacenje, vide se na povr-
šini. S druge strane, u tom smislu što je na strani vodstva HSS još
više bivala naglašena tendencija za državnopravno osamostalj ivanje
Banovine Hrvatske u uslovima kada je Sporazum naišao na negati-
van prijem u politickim grupacijama u Srbiji i kada se zbog toga sa
skepsom gledalo na mogućnost suradnje s ovim politickim grupaci­
jama, u postojećim uslovima i ubuduće. Zbog toga se željelo steći
što sigurnije pozicije i što samostalniji položaj.

43 Karakteristično je tako pisanje H rvatskog dnevnika uoči godišnjice

Sporazuma. Pošto konstatira „da su granice hrvatske samostalnosti danas još
relativno uske i da bi trebalo raditi na što cjelovitijem rješenju hrvatskog pi­
tanja“ , list zatim nastavlja: „M i smo toliko izmučeni brigama današnjega ži-
vota, zima, koja se približava, s pravom nas zabrinjuje, i široki narodni slojevi
Hrvatske traže stanovitoga oduška. Oni ga nemaju niti u svojem u saboru niti
u ekonomskom blagostanju. Naši su politički problem i samo djelom ično rije-
šeni. Ovogodišnja će žetva žitarica biti slabija, cijene kruhu su već znatno
skočile, sve je uopće poskupilo, a narodni se dohodak nije povisio. Kada narod
kraj takvog stanja stvari vidi, da se ni politički problem i ne rješavaju onom
brzinom, koja je obzirom na prilike u svijetu poželjna, n ije nikakvo čudo, da
u H rvatskoj postaje sve glasniji zahtjev, da se počne intenzivno raditi na što
intenzivnijem organiziranju našeg političkog života.“ ( H rvatski dnevnik,
br. 1550, 23. V I I I 1940.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 297

Naprijed) smo navodill neke elemente koji su dozvoljavali da se

krajnji ciljevi politike vodstva HSS mogu najšire tumačiti, sve do,
kao što smo vidijeli, zahtjeva za nezavisnom hrvatskom državom.
Ovdje ćemo pak navesti neke podatke koji korigiraju takav ekstre-
mizam u tumačenju ovih ciljeva. Naravno, primajud ih s vise ili
manje rezerve, kao što je to bio slucaj i u pogledu prve vrste po­
dataka.
Karakteristično je dia je Hrvatski dnevnik, kad god se za buduće
državno uredenje upotrebljavao određeni državnopravni pojam, to
označavao pojmom fediaralizma. „Sve će banovine,“ pisao je u jed­
nom broju ovaj list, „biti sastavni dio jedne države: Među njima ne
će biti niti carinskih granica, niti različite valute, niti razlidtih za-
konskih propisa u onom dijelu pravne materije, koja je zadržana za
državno zakonodavstvo.“ 44 „Razvoj naših unutrašnjih odnošaja ide
u pravcu federacije. Za federadju se izjasnila i Demokratska stranka
i JRZ.“ Zalažući se za to da najprije budu provedeni izbori, a ond'a
izvršeno državno preuredenje, list nastavlja: „Nema dakle fedieracije
bez slobode i demokracije. Radi toga je i potrebno najprije uvesti
slobodu i parlamentarizam, pa tek onda izgradivati cijelu državnu
zajednicu na federalističkom temelju. Tko uzmiče pred izborima,
tome nije do federacije i demokradje .“ 45 Povodom godišnjice Spora­
zuma Hrvatski dnevnik je pisao: „Najvažnija posljedica sporazuma
cd 26. kolovoza je svakako osnivanje banovine Hrvatske. Taj akt
predstavlja pobjedu hrvatskog narodnog principa i početak afirmacije
hrvatske državnopravne federativne misli.“ 40 U jednom prigodnom
govoru Maček je izjavio da je rezultat Sporazuma bio da je priznat
„barem provizomi teritorij Hrvatske“ i date „stanovite kompeten­
cije“ i na kraju izjavljuje: „Zivila federativma Hrvatska “ .47
Da spomenemo i dvije izjave predstavmka vodstva HŠŠ u to vri­
jeme, Mačekovu i Krnjevićevu, koje je donio francuski list Tribin de
nasion (Tribune des nations), sredinom aprila 1940. Osvrćud se na
neke glasove i mišljenje о potrebi obnavljanja Austro-Ugarske, Ma­
cek je to rješenje odbado i potvrdio vjemost Sporazuma od 26. au­
gusta. „Prošle godine,“ izjavio je on, „zaključen je sporazum, koji
imade veliko značenje na putu do konačnog sporazuma izmedu Srba
14 Isto, br. 1275, 17. X I 1939.
45 Isto, br. 1346, 30. I 1940.
^ S l s t o , br. 1552, 25. V I I I 1940; vid. i br. 1351, 4. II 1940.
47 Naime, na kraju jednog film a u kome je prikazana posjeta kneza Pavla
Zagrebu p oja vlju je se M aček i drži govor u kome je, pored ostalog, izneseno:
■Vpp—dvadeset godina postoji srpsko-hrvatski spor. T a se borba zaoštrila tako
däleko, da je izg!e3älö~ne samo "kocTkiice, nego i u cijelom svijetu, da je život
između Hrvata i Srba. izmedu H rvatske i Srbije u jednoj državi nemoguć.
Ä l i ja mislirn, da~To n ije s a m o c rn o 'g le d a n je ri d a b i s e f a k o i zbllo, da n ije
sudbina naroda hrvatskog i srpskog odredila, da je došao na čelo države čovjek,
koji je odmah znao shvatiti opravdanost težnja naroda hrvatskog, čovjek, koji
je znao shvatiti i to, da opstanak Jugoslavije ovisi о tome, hoće li H rvati Ju­
goslaviju ili ne će (riječ je о knezu Pavlu — L j. B.). A k o H rvati Jugoslaviju
ne će, ona opstati ne može. A da će H rvati Jugoslaviju htjeti, zato treba da u
njoj budu zadovoljni.“ M aček d a lje ističe kneževe zasluge za Sporazum i zavr-
šava kao što je spomenuto. H rvatski dnevnik popratio je ovaj M ačekov govor
slijedećim komentarom: „G ovor predsjednika dra Mačka, stvaran i sažet, ja ­
sno izražuje gledanje hrvatskog naroda na sadašnji položaj u državi i na razvoj
odnošaja izmedu Srba i H rvata u budućnosti. T aj govor, u kojem je svaka ri-
ječ dobro odmjerena, u punom osjećaju odgovornosti, spada medu najvažnije
deklai-acije predstavnika i vode hrvatskog naroda u sadašnjoj situaciji.“
(H rva tski dnevnik, br. 1376, 29. II 1940.)
 298 — LJUBO BOBAN

i Hrvata. Konacna pobjeda našeg naroda doći će onoga dana, kad se

ostvari jednakost ne samo Hrvatske i Srbije nego i svih Hrvata i
Srba. Mi se iz svega srca radujemo, što su naše težnje naišle na srda-
čan odijek kod Nj. Kr. Vis. Kneza Namjesnika Pavla. Inozemna pro­
paganda nastoji zadržati ostvarenje naših ideala, ali mi kao i naši
srodndci Srbi ne ćemo nasjesti nikakvim intrigama.“ U svojoj izjavi
K m jević je govorio о negativnom iskustvu Hrvata u Austro-Ugarskoj.
Osvrćući se na Sporazum odi 26. augusta on je izjavio: „Sporazum
od mjeseca kolovoza prošle godine predstavlja rezultat politike smi-
renja zahvaljujući nastojanjima Nj. Kr. Vis. Kneza Pavla i našeg
predsjednika dra Mačka. Naše sudjelovanje u vodstvu diržavnih po­
slova iskreno je i stvarno. Pored) našeg predsjedinika dra Mačka, koji
je potpredsjednik vlade, u vladi se nalaze 4 Hrvata. Jugoslavija mora
čuvati svoje jedinstvo i mir u okviru svojih granica, kako bi kasnije
mogla konsolidirati svoj međunarodni položaj. Hrvati su iskreni pri-
staše juigoslavenske države. Oni nikada ne će pristati da se povedu
raznim obećanjima izvan, koji se cine u cilju, da se podrije srpsko-
hrvatski sporazum, koji je stvoren, poslije tolikih riapora. To je osje-
ćanje cjelokupnog hrvatskog naroda.“ 48
Zanimljivi su utisci i podaci koje navodi u svojim izvještajima
Ulrih fon Hasel (Ulrich von Hassell), povodom svog boravka u Beo­
gradu i Zagrebu, u toku novembra 1940, gd'je je imao službeni za­
datak da ispita uslove njemačko-jugoslavenske privredne saradnje.
U izvještaju od 16. novembra on daje opća razmatranja о ekonom-
skom i unutrašnjepolitičkom položaju i vanjskoj politici. Pošto kon­
statira da je Cvetkovićev kabinet slab i nehomogen, da u njemu
„Srbi i slovenački sveštenik Korošec i hrvatski potpredsednik Maček
idu svojim sopstvenim putem“ , da su „srpski i hrvatski ministri pot­
puno uzđržljivi jedni prema drugima“ , da je „kao nikad ranije, velik
uticaj čisto srpski nastrojene generalske klike“ , fon Hasel nastavlja:
„N ajgora je duboka provalija koja deli Srbe i Hrvate. Vrlo često u
Hrvatskoj uopšte ne haju za naredenja iz Beograda. Prvi se razvijaju
sve vise i vise kao država u državi. Knez namesnik uvideo je da je
kruta nepopustljivost kralj a Aleksandra i kasnije Stojađinovića prema
Hrvatima bila opasna. On im je dao autonomiju i ima poverenje u
njihovo sadašnje vodstvo u smislu njegove vernosti Jugoslaviji i u
osnovi radi je radi s njima nego sa Srbima. To priznaju i Maček i
njegovi ljudi, i prilično su zadovoljni sa Cvetkovićem (pošto ga drže
slabićem), a h is tinski čvrsta i iskrena veza za jugoslovensku državu
^ne postoji."Zna'~se7 da jezik, geografškFpoložaj Tprivredna stmktura
prelezu za" zajednicu. A li se već sumnja u rasnu istovetnost, i u os­
novi različite kulture i činjenica da istorijski nisu nikada pripadali
jedni drugima, pojačana prepotencijom i greškama Srba, nagone oba
dela države uvek ponovo u medusobnu suprotnost. Na hrvatskoj stra­
ni takode nisu zadovoljni s granicama izmedu Srba i Hrvata. U ce-
lini uzeto, Maček kao današnji voda Hrvata saglasio se sa zajednič-

48 H rvatski dnevnik, br. 1425, 20. IV 1940. List je inače na sasvim neupad-
ljiv način prenio ove izjave. Z an im ljivo je da H rvatski dnevnik nije donio tekst
Sporazuma, kad je 26. augusta bio objavljen. Krizm an je zabilježio, da je u re-
dakciji lista odgovoreno dr Berkoviću, da će se objaviti kad se dobije autenti-
čan tekst. Na ovo K rizm an opaža da je tekst autentičan i da ga list n ije objavio
„valjd a radi uvoda, u kome se kaže da M.[aček] i C .[vetkovic] prave sporazum,
je r smatraju da je Jugoslavija najbolji jamac nezavisnosti i napretka Srba,
H rvata i Slovenaca“ . (Krizm an, Dnevnik, 28. V I I I 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — m a c e k — 299

kom diržavom, ali bez topline i čvrstine. On je, takođe, zbog ulaska u
vladu izgubio na terenu u odnosu na separatiste“ .
U vezi s vanjskopolitickim položajem fon Hasel je na svim stra-
nama zapazio strahovanje od italijanskih pretenzija i kao rezultat
toga sklonost i želju za jači oslon na Njemačku, što bi trebalo da bude
garancija pred ovim italijanekim pretenzijama.40 „U ovoj se zamr-
šenoj situaciji pogledi Srba i Hrvata upravljaju prema Nemačkoj. Što
se tiče Slovenaca, njihov voda, ministar Korošec, sada takode javno
zastupa nemački pravac, ali je u sebi sigumo neprijatelj Nemaca,
narodto zbog toga što se plaši od nemačkih aspiradja na slovenačke
oblasti. Srbi, Slovenci i Hrvati jedinstveni su u želji da Nemačka za-
štiti Jugoslaviju od italijanskog napada. Jedina energična reč Nemačke
Itahji bila bi, po njihovu mišljenju, dovoljna da spred italijanski
napadi. Može im se odgovoriti da bi to bilo moguće samo ako se Ju­
goslavija bezrezervno stavi na stranu Osovine i da je, sem toga, sada,
posle svega što se dogodilo, možda za to već suviše kasno. U stvari,
Hrvati bi u svakom slučaju gotovo jedmoglasno pretpostavili priklju-
čenje Nemačkoj, na pr. kao Slovačka, svakom povezivanju s Italijom,
i broj onih koji bi ovako rešenje voleli čak vise nego nastavljanje
veza s Beogradom takode nije malen. U oba slučaja mnogo deluje ne-
promišljeno osećanje koje se ne može smatrati trajnim.“ Ali pored
ove težnje za oslon na Njemačku, nastavlja von Hasel, „ljubav prema
Nemačkoj niti je vrlo rasprostranjena niti duboka“ . Pored razloga što
je Njemačka u savezu s Italijom ,,uz to dolazi sećanje na nemačko
zauzimanje Praga, koje je ljude veoma oneraspoložilo i udnilo nepo-
verljivijim, pre svega u Slovendji, ali i u Srbiji i Hrvatskoj, zatim
zbivanja u Rumuniji i drugi dogadaji te vrste. Takode postoji živa
zabrinutost od priviredine eksploatacije putem monopolističkog polo-
žaja Nemačke.“ 50 Malo je izgleda, piše dalje fon Hasel7 da bi itali-
janska akdja na drugoj obali Jadrana mogla donijeti kakvo trajno
smirenje. „S druge strane, današnja jugoslovenska država daleko je
od) toga da je istinski konsolidirana. Otuda je razumljivo da poli-
tičari koji jasno gledaju na stvari imaju u vidu kao idealno rešenje
jednu jugoslovensku fedierativnu državu od Slovenije, Hrvatske, Bo-
* sne, Srbije, Makedonije, uključujud i Bugarsku.“ 61
U izvještaju od 20. novembra fon Hasel iznosi svoje razgovore
s pojedinim ličnostima. „U unutrašnjepolitičkom pogledu,“ piše on

40 Neposrednija italijanska opasnost za Jugoslaviju osjećala se već na­

kon italijanske okupacije Albanije. K ra jem oktobra 1940. Ita lija je napala i
Grčku. Ova italijanska ekspanzija na Baikanu dovela je u delikatan položaj i
Jugoslaviju. U ovoj situaciji oslon se tražio u N jem ačkoj, koja bi, s jedne
strane, trebalo da osigura Jugoslaviju od italijanskih pretenzija prema njenoj
teritoriji i, s druge, da potpomogne njeno proširenje na Solun. R an ije je, kao
što smo vid jeli, vodena politika jugoslavensko-italijanskog zbliženja pred za-
jedničkom opasnošću od njem ačke ekspanzije.
150 Fon Hasel dalje piše: „K a o zaključak može se reći da Srbi, H rvati i
Slovenci nesigurno tumaraju u političkoj magli. Sve državne konstrukcije, koje
bi fantazija separatista u vezi sa ma kojom susednom državom želela da za-
misli, ne pružaju nikakvo jem stvo trajnosti. Posle svakog razdvajanja auto-
matski će se ponovo raspaliti osećanje slovenske zajednice.“
91 Na kraju ovog izvještaja fon Hasel zaključuje: „U sadašenjem položaju
može se označiti kao najjača tendencija da se politički i ekonomski osloni na
pobedničku Nemačku, da se stekne Solun s okolnim makedonskim delom (dok
bi Bugarska trebalo da dobije K avalu i Dedeagač) i da nemačkom garantijom
bude zaštićena u posedu Dalm acije,“
 300 — IjJUBO BOBAN

0 svom razgovoru s knezom Pavlom kod kog je bio pozvan na ručak,

„objašnjavao je knez s velikom živošću neophodnost da se s Hrva­
tima zaista časno sporazume. On ima poverenja u sadašnje hrvatsko
vodstvo i smatra ga sasvim vemim dfržavi. Po njemu drugi put za
očuvanje Jugoslavije ne postoji. Preporučuje mi da bi trebalo dia u
Zagrebu posetim bana i da lično steknem utisak о hrvatskom vod>-
stvu.“ U Beogradu se fon Hasel vidio s Andresom, ministrom trgo-
vine i industrije, i о razgovoru s njim pored ostalog piše: „U oblasti
unutrašnje politike on je naglasio vemost Hrvata prema državi, čije
mase u potpunosti stoje iza Mačeka i Seljačke stranke, a da samo ne-
коИко intelektualaca koketira s drugim ide jama. Preporučuje da be-
zuslovno vidim u Zagrebu Mačeka, koji je takođe za nemačku liniju,
\ a isto tako i Košutić.“ 52
U Zagrebu se fon Hasel najprije susreo s Košutićem. Ovaj je
„podrobno opisivao razvoj hrvatskog pitanja, kritikovao kralja Alek-
sandra i držanje Srba uopšte, oborio se oštćro na Stojadinovića i hva-
lio kneza namesnika, za koga kaže da je u pogledu na razumevanje
hrvatskog pitanja bela vrana u Srbiji; on takode odaje priznanje i
Cvetkoviću. Ja sam mu rekao da knez Pavle ima poverenja u Hrvate
1 njihovu vemost državi. K.[ošutić] je potvrdio poslednje, ali je jasno
pokazao tendenciju к najširoj autonomiji.“ „Tada smo došli na Ita­
liju, pri čemu je on izjavio da je bio emigrant u Italiji i potpuno
priznaje italijanske prednosti. A li politicki Italija je neprijatelj. Kaže
da se ni u kom slučaju politicki ili ekonomski ne želi ići s Italijom;
ako bi Italija napala, Hrvati bi se borili svom snagom. K.[ošutić] je
tada izašao s idejom nemačke garantije protiv Italije, na što sam ja
učinio već na drugom mestu pomenute primedbe. Košutićev je krajnji
cilj očigledno federativna Jugoslavija, uključujući i Bugarsku.“ S Ma-
čekom se fon Hasel vidio na ručku koji je priredio ban Šubašić, a
kome su prisustvovali i podban Krbek, te Košutić i Krnjević. Maček
je „zastupao hrvatsko glediste s najvećom oštrinom, apsolutno je odb
bacio Italiju i pokazao se u odnosu na Beograd u najvećoj meri skep-
tičan, pri čemu je žestoke пара de upravljao protiv srpske vojne kä­
ste, a takode i pravoslavnu crkvu označio politicki nepouzdanom.
Moje obaveštenje о stanovištu kneza Pavla primio je sa suzdržanom
saglasnošću, ali je izjavio da veruje u zajedničku državu, pre svega,
zbog geografskog položaja, jezika i sliönih ekonomskih uslova .“ 53 M i­
nistar u šestojanuanskim vladama Z. Mažuranić „na pitanje da li su
hrvatske vode verne diržavi odgovorio je 100 % potvrdno za Subašića,
u celosti takođe za Mačeka, za Košutića kaže da je promućuran, ali

B2„U spoljnopolitičkom pogledu,“ nastavlja fon Hasel, „izja vio je da je on

uvek bio prijatelj Italije, ali da se sa sadašnjom italijanskom politikom ne
može raditi. Položaj je k rajn je opasan, pre svega, zbog Soluna k oji je za Ju­
goslaviju važan izlaz na more. A k o bi Italijan i napali Jugoslaviju, ne bi m oglo
da se zam isli bolje sredstvo da se država sjedini. H rvati bi se borili p rotiv
Ita lije s najvećim ogorčenjem .“
53 О M ačekovim izjavam a fon Hasel je dalje zabilježio: „K a že da kato-
lička crkva u Hrvatskoj nema nikakav politički uticaj i ne sme ga imati, ali
relig ija bezuslovno ipak mora da se održi i da bude zaštićena. M .[aček] se izja-
snio p rotiv dem okratije i liberalizm a, za koje kaže da su likvidirani. On živo
kritikuje dosadašnju privrednu politiku Beograda, koji Hrvatsku svesno spu-
tava i zaustavlja, na pr. u kulturi duvana i vinogradarstvu. Cela država po-
čiva na seljaštvu od koga sve zavisi. Od komunizma nema nikakva straha,
je r seljak nikad n ije komunist, ali kaže da je slovensko osećanje jako, i otuda
i sim patija koja postoji pi’ema Rusiji.“
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 3 QI

da okreće leđa prema vetru i da je ranije sa svojim tastom pokazivao

ßklonost za boljševizam .“ 54
Kada se pokušava donijeti odredeniji sud о krajnjim ciljevima
politike vodstva HSS, mora se uzeti u obzir tako reći bezbroj raznih
komponenti; mora se vršiti odmjeravanja i specificiranja, uzeti u ob­
zir sve centrifugalne i centripetalne elemente i tendendje; odvojiti
ono što je bilo agitaciono od onog što je bilo stvarno programatski;
odivojiti ono što se smatralo kao maksimalno od onog na što bi se pri-
stalo u praksi i smatralo kao zadovoljavajuće rješenje. Poznato je da
vodstvo HSS nikada nije jasno formuliralo svoj program u pogledu
državnog uredenja. Ovo je opet bilo uslovljeno raznim razlozima. Pri
tom su u stvari takticki razlozi bili najvažniji. Prema partneru za pre­
govore nije se željelo izići s otvorenim kartama sve dok se ne dode
u situaciju kada se prelazi na stvarno konkretne i meritorne rasprave
i kada se zahtjevi odmjeravaju prema konkretnim uslovima. Ako se
u obzir uzrne dnjenica da zahtjevi vodstva HSS nisu bili baš tako
uski, onda postaje i razumljivo što se oni otvoreno nisu iznosili u uslo­
vima kada su politicke snage u Srbiji u prvo vrijeme bile i protiv
manjih ustupaka federalističkoj koncepciji, a kasnije samo za dosta
ograničene ustupke, i to ne sve politicke grupadje. Otvoreno izno-
šenje tih širokih zahtjeva onemogućavalo bi svaku suradnju i dovelo
do povlačenja još jače zavjese izmedu pohtičkih snaga u Srbiji i Hr­
vatskoj. Ovakvu taktiku vodstva HSS uslovljavali su i unutrašnje-
stranački razlozi. U uslovima kada se HSS našla na čelu tzv. hrvat­
skog narodnog pokreta tendendja je bila da se program formulira
tako da se nikog ne odbija, već da on bude platforma za koju se mogu
u većoj ili manjoj m jeii povezati sve političke grupacije i tendencije.
Kad se taj program pokušavao forrnulirati, onda je to najčešće bilo
u frazi: Kao neospomo priznaje se to i to, a о ostalom ćemo se dogo-
voriti. Pri ovom je ovo „neosporno“ bilo u stvari svodeno na mini­
mum. Tako su se u blizini ovog programa mogli nad i frankovci, za
koje uopće nije bilo neospornih stvari. U ovakvoj situadji vrlo je te-
ško izvršiti jednu doista vjem u rekonstrukciju programatskih stavova
HSS u osnovnim pitanjima i u svakom pojedinom razdoblju.
Bez pretenzija da damo stvarno potpunu fizionomiju ovoga pro­
grama, pokušat ćemo navesti one elemente za koje se dni da su bili
„van spora“ . Medutim, za donošenje preciznijeg suda о karakteru
državnopravnog sklopa prema koncep>dji HSS i kod pokušaja da se
sve ovo oznad adekvatnim državnopravnim terminom, potrebno je
vidjeti ne samo globalnu fizionomiju i glavne elemente, već ukupni
sklop svih elemenata u njihovoj ravnoteži. Od strane vodstva HSS,
javno, van spora se uvijek označavala dinastija, zajedničke grandee,
zatim vanjska politika. U zajedničke poslove takoder se podrazumi-
jevala i narodna odbrana, što je izridto isticano. Ovdje su, medutim,
postojale razne varijadje i davale se razlidte izjave: 1 ) zajednička
odbrana, bez ikakvih rezervi; 2) zajednička odbrana i zajednička ko-
manda, ali služenje prema teritorij alnoj pripadnosti (tj. Hrvati služe
u Hrvatskoj, na čelu se nalaze hrvatski oficiri); 3) pored zajedničkih
jedinica postojale bi i domobranske jedinice. Pitanje organizaeije voj-
ske bilo je jedno od najosjetljivijih pitanja, i kako bi to bilo konačno
uredeno prilikom definitivnog državnog preuredenja, ovisilo bi о nizu
okolnosti. Ako se i oduzme onaj taktičko-politički elemenat u za-
6* 2. A V r a m о v s к i, Izveštaji Ulricha von Hassella, 137—146.
302 “ LJUBO BOBAN

htjevu vodstva HSS u odrnosu na organizadju vojske, ostaje neospo-

ran utisak da je tu bilo i stvarnih zahtjeva; pitanje je samo koja bi se
varijadja smatrala kao najpogodnije rješenje i sa kakvim konkret­
nim konzekvencama u praksi. No ovaj zahtjev ne mora obavezno
bitno dia mijenja suštinu državnopravnog odnosa. Sve ovisi о opsegu
u kome bi ta autonomija u vojnim poslovima bila izvedena u praksi.
Dobija se utisak da je vodstvo HSS najčešće pomišljalo na jedinu
varijadju u kojoj bi postojale zasebne domobranske jedinice (teritori­
jalni princip služenja). Vjerojatnije je da je ovaj zahtjev u pitanju voj-
ske bio više uslovljavan unutrašnjepolitičkim razlozima nego pitanjem .
vanjske odbrane, koja je pretpostavljala zajedničku odbranu. Utjecaj
na vojsku, odnosno odiredena autonomija u tome, trebalo je da služi
kao garancija državnopravnog položaja Hrvatske i ravnoteža prema
pretenzijama da se ovaj položaj na ovaj ili onaj nadn okrnjuje ili do-
vodi u pitanje. Ova pretpostavka postaje još vjerojatnija kad se ima u
vidu kakvu je ulogu u staroj Jugoslaviji igrala vojska i u političkom
životu, odnosno uopće u obezbjeđenju unitarističko-centralističkog
sklopa. Kako prema Sporazumu od 26. augusta Banovina Hrvatska
nije imala nikakav poseban uticaj na vojsku, a niti je i žandarme-
rija u potpunosti bila prenesena u ingerenciju bana, to se ovaj nedo-
statak u prelaznom razdoblju odto u izvjesnoj mjeri želio nadokna-
diti preko Hrvatske seljačke i Gradanske zaštite.
Pored spomenutih zajedničkih poslova, svakako se tu podrazu-
mijevalo i jedinstveno carinsko područje, monetarni sistem, vjerojatno
u odiredenoj mjeri i poštansko-telegrafsko-1 elefonski sistem. Ostaje
nadalje pitanje u kojoj mjeri bi se u praksi izvršilo razgraničenje u
onim poslovima koji bi bili preneseni u nadležnost poeebnih jedinica, u
kojoj bi mjeri pored autonomnosti u tim poslovima bilo i izvjesne oba-
vezne opće orijentadje i usmjeravanja. A sva ta pitanja su opet pod-
ložna stalnoj dinamici i u velikoj mjeri ovise о općoj atmosferi uza-
jamnih odnosa. Sve dalje ovisi о tome kako bi bilo birano centralno
predstavničko tijelo, neposrednim biranjem na cijelom državnom te-
ritoriju ili bi se sastojalo od delegadja. Bilo je izjava koje su se mogle
shvatati u jednom i u drugom smislu, ali se dobija utisak da ovome
pitanju i nije odi strane vodstva HSS pridiavano neko narodto veliko
znacenje i da se u ovom pitanju pokazivalo više elastičnosti. Vise se
gledalo na to kakve će biti ingerencije ovog centralnog organa nego
kako će on biti sastavljen. I
U pokušaju da se odredi karakter državnopravnog sklopa u smi­
slu zahtjeva HSS prvo je, dakle pitanje da se izvrši tačna rekon-
strukcija ovih zahtjeva u njihovom ukupnom odnosu. Jednako se
problem javlja i dalje, u pokušaju da se sve to označi adiekvatnim dr-
žavnopravnim terminom. Teško je zapravo i nad dste oblike i odre-
diti gdije tačno prestaje granica jed'nog državnopravnog oblika i po-
dnje granica drugog, kada se može govoriti о maksimalnom raste-
zanju jednog oblika, njegovom dovodenju do krajnjih granica, a kad
se zapravo u tom rasponu radi о dva oblika. Ako se glavni zahtjevi
HSS uzmu kao cjelina, onda oni odto prelaze okvir klasične
federacije, koja je zapravo bila minimalni program ove stranke.
Ali ovdije nije lako govoriti ni о konferenciji.55 To već i zbog
65 U spomenutoj P rom em oriji kao uži cilj politike vodstva HSS označava
se rješenje hrvatskog pitanja u okviru Jugoslavije, na konfederativnoj osnovi,
pri čemu bi Hrvatska bila ,,sa sopstvenim parlamentom, sopstvenim zakonodav-
stvom i financijam a i imala bi s državom Jugoslavijom samo slijedeće za-
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAČEK — 3Q3

postojanja zajedničkog kralja, koji se pojavljuje kao zajednički kralj

(nosilac cjeline) i ujedino kralj svake pojedine jedinice i prema tome
kao ustavni faktor u njoj, čime se ograničava samostalnost jedinice
u odnosu na cjelinu. A konfederacija pretpostavlja potpuno suverenu
državu. Prema tome, teško je ovu situaciju izraziti jedinstvenim dr-
žavnopravnim izrazom; reklo bi se da tu ima i elemenata federacije
i konfederacije i realne unije. U ostalom, ni unutar same HSS nije
u tome bilo jedinstvenog stava. Stoga je program HSS lakše označiti
opisno, nego adekvatnim državnopravnim izrazom. A opisno on bi se
mogao formulirati: što potpunija sloboda i samostalnost u jugoslaven-
skom okviru. Valja uočiti da se pod terminima „samostalna“ , „slo-
bodna“ , „nezavisna“ Hrvatska u HSS nije podrazumijevalo isto što
i u ustaškom terminu „nezavisne hrvatske države“ . U prvom slučaj u
riječ je о težnji za što većom samostalnošću u jugoslavenskom okviru,
diok se u drugom slučaju radi о bezrezevnoj antijugoslavenskoj ori-
jentaciji. Narocito u propagandnom smislu granica se ovdjje nije uvi­
jek jasno osjećala. Otud i navodna podudarnost ciljeva HSS i usta-
škog pokreta.50 Ovakav zaključak о stavu vodistva HSS prema jugo-
slavenskoj koncepciji, izrečen ovako kategorički, vrijedi naravno, za
slucaj da se realizuju zahtjevi ove stranke. Prema tome, apriori se
nisu sasvim isključivala ni druga rješenja, u skladu s konkretnom
konstelacijom, ako bi se sasvim odlbile koncesije za jugoslavensko rje-
šenje hrvatskog pitanja.
b) Pitanje daljeg preuredenja Hrvatsko pitanje postavlja-
države lo se kao najhitniji dio općeg
kompleksa državnog preurede-
nja i stoga je ono i izdvojeno i rješavano zasebno. Pitanje općeg pre-
ređenja države poslije ovog je stvarno postalo jos aktuelnije: kad je
unitarističko-centralistička koncepcija pretrpjela slom preostajalo je
samo da se novom državnom ureženju dade potpuna fizionomija. Izu-
jedničko: dinastiju, vojsku, carinske granice, poštu, spoljnu politiku, kao i neke
državno-financijske ustanove, kao monopole, takse, poreze i td.“ O vo se u
Prom em oriji označava kao konfederativni odnos (vid. str. 42—43), iako se po
obimu zajedničkih poslova to i ne bi moglo obavezno tako shvatiti.
Karakteristična je i jedna M ačekova izjava iz 1956. U jednom intervjuu
s Bogdanom Radicom M aček se izjasnio p rotiv potpunog podvajanja Srbije
i Hrvatske. „Obzirom na to, ja bih se usudio zapitati Vas, da li mislite, da je
Vaš sporazum sa Beogradom 1939. godine bio početak fedei'acije Jugoslavije“ ,
upitao ga je Radica. N a ovo je M aček odgovorio: „U vjeren sam i danas, da je
sporazum od 1939. bio ne samo početak federaciie nego konfederaciie Jugo­
slavije i ostalog diela Balkanstfbg рбГОбТока, uključiv i BugarskiF i Albaniju.“
( H rvatski glas, br. 50-51, 25. X I I 1956.)
60 Pišući о Zagrebačkim punktacijama rekao sam da one „pretpostavljaju
f e d e ra tfv n o p re u r^ g e n je ^države. mada pö svojim form ulacijam a i a a ije ostav-~
^jaju dovoljno mogućnosti da se različito tumace". (b j. В о F a n , ZcrffreMčTce
punktačVfe, 338.) NeStoTTasnije sam olstom ~ p itan ju rekao: „O vd je je u stvari
izrečen samo jedan općenit princip za organizaciju složene države. Fonnulacija
je davala mogućnost za različita tumačenja. Neosporno je samo to da se zastupa
načelo složene države. Iz rezolucije se n ije m oglo vid jeti kakav se konkretan
oblik složene države zahtijeva. O vu je tačku rezolucije trebalo zapravo tek
razraditi. Samo ako se uzmu u obzir i drugi momenti, a ne isključivo ova
form ulacija, može se zaključiti da se pretežno m islilo na federativnu organiza­
ciju državne zajednice.“ ( Lj . B o b a n , Držanje srbijanskih orpozicionih stra­
naka povodom Zagrebačkih punktacija, 13.) Smatram da je ovo pitanje po­
trebno form ulirati s još većom opreznošću. P rvo što treba reći jeste da je svaki
od partnera koji su učestvovali u donošenju Zagrebačkih punktacija zamišljao
njihovo značenje na svoj način. Same po sebi, one i nisu izražavale nešto коп-
304 — LJUBO BOBAN

zev beznačajnih mišljenja koja su smatrala da formiranjem Banovine

Hrvatske treba zaustaviti dalje diržavno preuredenje, dia preostali te­
ritorij i dalje ostane u istome statusu i da se sve to smatra
kao definitivno rješenje, dominantno je bilo mišljenje dia s držav-
nim preuredenjem treba nastaviti. U vezi s daljim preurede-
njem postavljala su se dva glavna pitanja: prvo, od koliko je-
dinica će država biti sastavljena i, drugo, koja će se proce­
dura primijeniti, da li će se naj prije održati izbori i potom dovršiti
državno preuredenje ili obrauto. Oba pitanja bila su u stvari u naju-
žoj vezi.
U početku se većinom smatralo da naj prije treba odiržati izbore,
a potom nastaviti s preuredenjem države, bilo odmah ili kasnije. To
je, kao što smo vidjeli, u početku bilo i gledište demokrata. Uskoro
su oni, medutim, promijenili svoje gledište i kao prethodni uslov za
sprovodenje izbora postavljali zahtjev za obrazovanjem srpske jedi­
nice. Demokrati su ovo gledište medu prvima formulirali u javnosti.
Ovo je gledište prihvatio i Srpski kultumi klub, a zatim i druge poli­
ticke grupacije u Srbiji. To se isto donekle može reći i za one koji ovo
pitanje nisu toliko forsirali kao demokrati, kao što je napr. bio slučaj
s radikalima oko Glavnog odbara, dok bi to opet još manje vrijedilo
za JNS, koja je u svom unitarističkom gledištu bila još konzekventnija
od radikala. Ukoliko bi se već morale prihvatiti tendencije otvorene
u Sporazumu od 26. augusta i ako bi se moralo birati izmedu prethod-
nog raspisivanja izbora ili prethodnog obrazovanja srpske jedinice,
radikali su ipak bili za ovo posljednje rješenje.
To je što se tiče gledišta opozicionih grupa u Srbiji. Nakon Što su
u glavnim linijama na Banovinu Hrvatsku bile prenesene kompeten-
cije predvidene po Uredbi, pitanje dal j eg državnog preuredenja po-
stajalo je sve aktuelnije i u krugovima vlade. О ovim pitanjima ra­
spravljalo se kako u okviru vlade u cjelini tako i, u vise navrata, u
onom dijelu vlade izvan SDK, a i u okviru vodstva JRZ. U krugovima
JRZ prevladalo je mišljenje da treba što prije nastaviti s preurede­
njem države. Pitanje je samo bilo da li će to biti učinjeno prije ili
poslije sprovedenih izbora. Cini se da se u ovim krugovima u početku
prihvatalo1i jedno i drugo gleđište i prihvatljivom se smatrala i jedna
i druga procedura.57 Medutim, i ovdje se ubrzo iskristaliziralo mišlje-
nje da se naj prije mora izvršiti preuređenje države, a tek potom ići
na izbore .58 Mišljenja koja su se u ovim pitanjima iskristalizirala u
onom dijelu vlade izvan SDK, kao i u vladi u cjelini, nisu u početku
bila otvoreno davana u javnost. U štampi su se samo pronosili razni
glasovi i činile prognoze.50 No bilo je očito da u vladi о vim pitanjima

kretno, već samo opći princip. A k o se govori о tome što je pod njim a podra-
zu m ijevala HSS, onda bi trebalo imati u vidu ono što je gore rečeno о ciljevim a
politike ove stranke.
67 Vid. Политика, бр. 11369, 26. I 1940. List se o vd je osvrće na m išljenja
koja su se u početku p ojavljivala.
68 О pitanju izbora i d aljeg preuređenja države raspravljalo se na sjednici
predsjedništva JRZ, 2. X I 1939, kojoj su prisustvovali i svi predsjednici ba-
novinskih odbora JRZ. (Isto, br. 11288, 3. X I 1939.) О tom se pitanju zatim
raspravljalo 6. novembra na konferenciji u predsjedništvu vlade, kojoj su pri­
sustvovali članovi vlade izvan SDK. Od zem ljoradnika je prisustvovao G avri-
lović. (Isto, br. 11292, 7. X I 1939.)
e® „Prem a tome,“ pisala je sredinom novem bra Politika, „im a ozbiljnih
glasova u političkim krugovima, da treba prvo načelno utvrditi osnovne lin ije
državnog uredenja na bazi sporazuma od 26. avgusta, pa tek onda ići na izbore.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 Q5

postoje razlidta gledišta. U Srbiji se tako na istoj liniji našla većina

političkih faktora i grupacija u zahtjevu za prethodnim obrazovanjem
treće jedinice, prije izbora, ali svaka odi ovih grupacija nije tome pri-
davala podijednako znacenje i nije se podjednako za to zalagala u
javnosti.
Odgovarajući na razne glasove u štampi о rezultatima diskusije
u vladinim krugovima Hrvatski dnevnik je pisao da zapravo još ni-
šta nije diefinitivno riješeno. Iz pisanja ovoga lista ipak se jasno vi-
djelo i da se о ovim pitanjima vode u vladinim krugovima rasprave
i dia о tome postoje različita glediišta. Spominjući da još ništa nije
riješeno kojim redom će se održati izbori Hrvatski dnevnik u jednom
broju nastavlja: „Ma kako stvari stajale, sigurno je, da se sve jače
osjeća potreba reorganizacije cijele državne zajednice. Zahtjev za tom
reorganizacijom dolazi naročito sa srpske strane. Takav je zahtjev
načelno potpuno umjestan i ne može mu se prigovoriti. Radi se samo
о tome, kako bi imala izgledati ta reorganizacija. Ako bi se о njoj
postigao sporazum, koji bi zadovoljio i Hrvate i Srbe, bio bi to veliki
dobitak za državnu zajednicu i za normalizaciju odnošaja izmedu
Srba i Hrvata.“ Ukoliko bi takav Sporazum bio postignut, za suradnju
bi se mogle pridobiti i druge političke snage u Srbiji, što bi zatim
omogućilo posao na demokratizaciji političkog života, piše dalje H r­
vatski dnevnik i zaključuje: „Kako smo mi Hrvati od početka zastu-
pali tezu, da bi bilo najbolje riješiti cijeli sklop pitanja, jasno je, da
kod nas neće naići na nikakvu načenlu zapreku nastojanje, da se ci-
jela država reorganizira i da se tako razdijele brige za posebne po­
slove, a ujedine napori za uspješno obavljanje zajedničkih poslo­
va .“ 60 U jednom kasndjem broju, osvrćući se^ na diiskusiju u vladi
о polltičkim zakonima, kao i glasovima u štampi u vezi s tim, Hrvau
ski dnevnik je pisao: „U vladi se medutim ne raspravlja samo о iz-
bomom zakonu. Istodobno se vode rasprave о drugim krupnim pi­
tanjima, koje se želi po mogućnosti riješiti prije izbora. Potreba
rješenja tih pitanja naročito je isticana sa srpske strane. S te je
strane istaknuto, da bi na izbore trebalo ići tek onda, kad se posvr-
šavaju ta pitanja tako, da prilikom izbora bude čim manje otvorenih
pitanja, a novoj zajedničkoj Skupštini da se omogući dati naknadni
pristanak na sve što se do njezina sastanka bude učinilo. Kako su to
stvari delikatne naravi, samo je po sebi razumljivo, da se о njima ne
daju nikakve informacije, dok su razgovori u tečaju. Zna se tek toliko,
da su na dnevnom redu i druga politička pitanja, koja po svojoj važ-
nosti i dalekosežnosti nipošto ne zaostaju za izbornim zakonom. О tim
je pitanjima bilo već rasprave prigodom pregovora, koji su doveli do
sporazuma od 26. kolovoza, ali о njima nije mogla biti postignuta

Sve to može biti i relativno brzo.“ (Isto, br. 11304, 19. X 1939; vid. i br. 11318,
3. X I I 1939.) Prem a P o litici, „kad se govori о stvaranju treće srpske jedinice
pre izbora, tu se ne m isli na njeno potpuno organizovanje kao što je to slučaj
sa Banovinom Hrvatskom. N aprotiv, dovoljno je povući samo opšte lin ije po-
stojanja srpske treće jedinice, a sve drugo bi se im alo izvoditi docnije, posle
poslaničkih izbora, uz saradnju Narodnog pretstavništva.“ „N arodnoj skup-
štini odnosno Narodnom pretstavništvu imao bi se ostaviti posao korigo-
vanja i usklađivanja onoga što je u glavnim linijam a stvoreno. Eventualna ne-
slaganja i sukobi u Narodnom pretstavništvu ne bi m ogli dovesti u pitanje
osnovne lin ije novog poretka, niti bi se izbom a borba vodila oko pitanja, koja
su postavljena kao neprom enljiva načela nove državne organizacije i nove
državne politike.“ (Isto, br. 11321, 6. X I I 1939.)
60 H rvatski dnevnik, br. 1268, 10. X I 1939.

20 Sporazum Cvetkovlć — M aček

306 — LJUBO BOBAN

puna suglasnost. Radd toga su se pregovarači složili, da raspravu о

tome odgode za kasnije i dia ta pitanja ventiliraju u vladi. Dokle su
došli ti razgovori, to se ne zna.“ cl
Obrazovanjem Banovine Hrvatske stavljeno je kao neposredno
pitanje na dnevni red i pitanje Slovenije. Samo po sebi, ono nije pri-
činjavalo naročitih teškoća, osobito u pogledu teritorija, a u pogledu
kompetencija uzor se već imao u Banovini Hrvatskoj. A pitanje
kompetencija nije opet ni s drugog razloga predstavljalo veći problem,
jer se dni da se u Sloveniji nije insistiralo na tolikoj autonomnosti
kao što su to postojale tendendje u Hrvatskoj. Ovdje su se vise na-
glašavala pitanja privredne i kultume autonomije. Urediba о proši-
renju propisa о Banovini Hrvatskoj na ostale banovine davala je for-
malne uslove dia se počne i s konstituiran jem slovenačke banovine.
Cini se dia se pri donošenju ove Uredbe u prvom redu i imala u vidu
Slovenija, na čemu se vjerojatno insistiralo od strane slovenačkog di-
jela JRZ .02 Na jednom političkom zboru Krek je naročito ukazao na
ovu Uredbu kao garandju da je sporazum zaključen i u interesu Slo-
venije i odbijao prigovore da Slovenija ovim Sporazumom nije ništa
dobila .03
Od prvog dana od strane SLS je forsirano da ее jednovremeno
s prenosom kompetencija na Banovinu Hrvatsku vrši i prenos kompe­
tencija na slovenačku banovinu. Na sjednici Banovinskog odbora JRZ
za Draveku banovinu, pod predlsjedništvom Korošca, poetavljen je
odlučan zahtjev u tom smislu.04 Pri vladi je bila obrazovana i komi­
sija u koju su ušli Konstantinović, Krek, L. Marković, kojima je kao
stručnjak dodijeljen podban Dravske banovine dr Stanko Majcen. Za­
datak komisije bio je da iztradi odgovarajuće propise za prenos kom-
petendja .05 U isto vrijem e i u okviru SLS bile su formirane dvije
komisije, jedna političko-upravna i druga finandjska, koje je trebalo
da svoje prijedloge dostave spomenutoj vladinoj komisiji.00 Slovenec
je stalno požurivao pitanje izgrađivanja slovenačke banovine07. Stvo-
ren je bio utisak kao da se uskoro može očekivati obrazovanje slove-
načke jedinice .08 U isto vrijeme unutar Slovenije vodena je živa po-

01 Isto, br. 1303, 15. X I I 1939.

02 Jak ovljević tvrd i da ova Uredba, „koja je u posljednjem času, nakon
završetka pregovora, ubačena kao koncesija dr Korošcu za um irenje njegovih
slovenskih pristaša, ima samo pružiti tehničku mogućnost, da se preuređenje
državne zajednice provede ski’aćenom procedurom i da se ublaži oštrina pred-
vidane kam panje p rotiv političke skupine dra Korošca radi toga, što ta skupina
ni nakon tri godine sjedenja u vladi dra Stojadinovića n ije uspjela postići ono,
što je hrvatski narod postigao svojom borbom“ . (I. J a k o v l j e v i ć , Prelazni
karakter sporazuma, Savrem enik, X X V III, 1/4, 98.)
03 Slovenec, br. 196a, 29. V I I I 1939.
01 Isto, br. 211, 15. I X 1939.
05 Политика, бр. 11240, 16. IX 1939; Slovenec, br. 211, 15. I X 1939; br. 235,
13. X 1939.
00 Политика, бр. 11240, 16. I X 1939. N a pitanje novinara što misli о pre-
nosu kom petencija na slovenačku banovinu M aček je odgovorio da nema ništa
protiv toga i da je to, po njegovom mišljenju, pravedna stvar. (Isto, br. 11241,
17. IX 1939.)
07 Vid. npr. br. 237, 15. X 1939; br. 238, 17. X 1939.
08 H rvatski dnevnik (br. 1267, 9. X I 1939) je npr. pisao: „Nakon form iranja
banovine Hrvatske doći će po svoj prilici n ajp rije do form iran ja banovine S lo ­
venije, jer je njezino form iran je skopčano s najm anje poteškoća. Za form iranje
banovine S loven ije iz ja v lju je se ne samo slovenački dio JRZ, nego i slovenački
dio JNS.“
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 Q7

lemika oko pitanja na koji način treba da bude izvedena autonomija,

narodto izmedu SLS i JNS, kao i u stručnim krugovima.09 Već sa­
mim tim što se tražilo da se odmah vrši prenos kompetencija i na slo-
venačku banovinu, i SLS je, dakle, stala na gleddšte da najprije treba
izvesti državno preuredenje, a onda ići na izbore. Medutim, ni dio
kakvih praktičnih mjera za prenos kompetencija na slovenačku jedi-
nicu nije došlo. U pocetku se ovo opravdiavalo potrebom dia se s ovim
poslovima ne treba žuriti dok se ne ostvari prenos poslova na Bano­
vinu Hrvatsku.
Ova različita gledišta u vladi о proceduri daljeg državnog preu-
ređenja, čija suština zapravo nije ni bila prvenstveno proceduralna,
u prvo vrijeme više su se ispoljavala u štampi, kroz razna nagadanja
i pirognoze, dok zvaničnd faktori о ovim pitanjima u javnosti nisu
otvoreno istupali. Sredinom januara 1940. ova različita gleddšta i otvo-
reno su se, u zvaničnoj formi, ispoljila u javnosti. Tih dana bila je
potvrdena uredba о izboru poslanika za Hrvatski sabor, što je tre­
balo da znači afirmaciju gledišta vodstva HSS о potrebi da se najprije
odirže izbori. Na pitanje novinara „kako stoje stvari s ostalim banovi-
nama, njihovim daljnjim preuredenjem“ , Maček je odgovorio: „O tome
će se raspravljati kada bude sazvana skupština. Zašto prije? Proči-
tajte tekst sporazuma! Jasno je kazano, da ima narodna skupština,
koja će se izabrati, pripremiti sve za preuredenje čitave države. Onda
dolazi na ired pitanje ostalih banovina.“ 70 U isto vrijeme Krek je iz­
javio: ..Mislim da nema nikakvih prepreka jvi яр i da je došao mome- \
nat kada treba urediti pored Hrvatsk^_jedinakoprawiu Slövenaclcu )
i srpskrdeo^dfžave i uopste svel^räjeve po narodnosnim želiama .“ 71 /
Uskoro je О'ovom pitanju usIJediIo~i zvanično gledište Glavnog od­
bora JRZ. Poslije sjednice od 24. januara, pod predsjedništvom Cvet-
kovića, objavljeni su zakljucci Glavnog odbora, odi kojih je naročito
znacenje imala tačka četiri gdije je bilo rečeno: „Glavni odbor, posle
referata sekretara g. dr Kreka, detaljno je raspravljao о nacrtu izbor-
nog zakona i о izboru narodnih poslanika. Glavni odbor je ustanovio
da nacrt izbornog zakona još nije definitivno redigovan niti je prim-
ljen u Ministan&kom savetu. Ovo što imamo to je projekat izbomog
zakona. Stoga će stranka preko svojih pretstavnika u vladi učiniti sve
da se uvaže želje i primedibe koje su iznete na sednici Glavnog odbora.
U saglasnosti sa svojim demokratskim principima stranka želi dta se
izbori raspišu i obave, čim opšte političke prilike to budu dozvoljavale.
U torn cilju treba članovi naše stranke u vladi da nastojavaju da se
što pre stvore svi uslovi za dobre i svrsishodne izbore. Stranka smatra ] у/
da je neophodno potrebno pre та kakvih izbora svršiti organizadju £
i preuredenje svih delova države i državne zajednice na načelima na-

; eu Vid. raspravu A. G o s a r a , Banovina Slovenija, L ju b ljan a 1940. Go-

sai* piše da je „sporazum s H rvatim a podijelio državu u dva velik a dijela,
srpsld i hrvatski, medu kojim a je Slovenija ostala kao nekadav privjesak
srpskog dijela Jugoslavije. Prirodna posljedica te p odjele prijašnje državne
cjeline u dva dijela je, da se sada posebno nužno postavlja p itanje Slovenije
kao trećeg jednakopravnog sastavnog d ijela Jugoslavije.“ (Str. 3—4.) Prem a
njemu, položaj Sloven ije pogoršao se nakon Sporazuma, je r je smanjen njen
uticaj na centralnu vlast, a nema dovoljno uslova za autonomni razvitak.
(Str. 7.) Gosar inače pledira za to da Slovenija d obije isti položaj kakav je
imala Banovina Hrvatska.
10 H rvatski dnevnik, br. 1332, 16. I 1940.
71 Политика, бр. 11359, 16, J 1940.

20*
308 — LJUBO BOBAN

rodnog sporazuma, tako da budu svi delovi države jednakopravni i za-

dovoljni,72 (Podvukao Lj. B.) [
Ovaj zvaničnd istup Glavnog odibora JRZ unio je vrlo značajan
momenat u odnose unutar vlade, kao i uopće u politioku situaciju u
zemlji.73 Različita gledišta koja su u vladi postojala sada su se, poslije
spomenute Mačekove izjave i ovih zaključaka Glavnog odbora JRZ,
otvoreno manifestirala i u javnosti. Na zaključke Glavnog odbora
Maček je odgovorio novinarima: „Ja nisam pravio sporazum s Jugo-
slavenskom radikalnom zajednicom, nego s drugim faktorom i g. Dra-
gišom Cvetkovićem, kao predsjednikom vlade. Prema tome mišljenje
Jugoslavenske radikalne zajednice nije u tom pogledu mjerodavno.
Ja ću i dalje uložiti sve sile, da bude izborni zakon po ministarskom
vijeću donesen još ovih dana, a kad će taj zakon dobiti sankciju i biti
raspisani izbori, ne ovisi samo о meni.“ 74 Ove suprotne pozicije koje
su imali Maček i Cvetković, i njihovo javno iznošenje, prijetile su da
dode do krize u vladi. Ova situacija bila je prebrodena jednom Cvet-
kovićevom pomirljivom izjavom, koja je u stvari značila da on ne
ostaje čvrsto na zaključcima Glavnog odbora JRZ. Nakon razgovora
s Konstantinovićem, zatim s Mačekom i ponovno s Konstantinovićem,
Cvetković je izjavio novinarima: „Poznata mi je izjava g. dir Mačeka,
koju mi je on lično saopštio. Izjava je sasvim na svome mestu, jer
sporazum pretstavlja rešenje jednog važnog državnog problema i on
nikada nije bio predmet partiskih razgovora i pogadanja. Ja ću nasto-
jati kao i do sada da se on sprovodi u potpunosti i u duhu u kome je
zaključen. Jugoslovenska radikalna zajednica kao takva nije ni uče-
stvovala u pregovorima i razgovorima, već sam ja kao pretsedinik
odgovorne vlade još odmah stavio sebi u dužnost da pristupim rešenju
ovoga važnoga problema, ali je Jugoslovenska radikalna zajednica
sporazum prihvatila u potpunosti. Sto se tiče drugog dela izjave g. dr
Mačeka u pogledu donošenja izbomog zakona, u vladi postoji jedno-
dušnost о potrebi donošenja toga zakona i on će u najskorijem vre-
menu biti donet.“ 75
Hrvatski dnevnik je u nekoliko brojeva podvrgao kritici gledište
koje je bilo izneseno u zaključcima Glavnog odbora JRZ. „Taj zaklju-
čak naravno ne će ni najmanje utjecati na sporazum odi 26. kolovoza
prošle godine,“ pisao je ovaj list nakon objavljivanja zaključaka JRZ,
jer Maček nije sklopio sporazum s JRZ, ni s Cvetkovicem kao pred-
sjednikom JRZ, nego „sa sasvim drugim faktorima“ , i s Cvetkovi-
ćem kao predsjednikom vlade. „Ipak nas čudi,“ nastavlja Hrvatski
dnevnik, „kako je došao Glavni odbor JRZ do toga, da da je ovakvu
deklaraciju о izborima, kad uopće nema nikakve sigurnosti, da bi se
prije izbora mogla postići suglasnost о organizaciji i preuredenju svih
dijelova države. Poznato je naime, da о tome pitanju ima više pro-
72 Isto, br. 11368. 25. I 1940.
78 Povodom ovih zaključaka P o litik a je pisala: „P o m išljenju političkih
krugova ovi zaključci JRZ о uslovljenosti ma kakvih izbora od preuredenja
državne celine biće svakako m erodavni za pitanje mogućnosti sprovodenja
izbora, s obzirom da JRZ pretstavlja glavnu srpsku stranku u vladi. O va rezo­
lucija JRZ potvrdila je m išljenje beogradskih političkih krugova, da ne može
biti izbora pre preuredenja države i političkih priprema za izbore. T o opet
znači: ко hoće izbore, taj se mora postarati da se što pre obrazuje sipska je ­
dinica i nade širi naslon, kako bi se dobila zdrava izborna situacija.“ (Isto,
br. 11369, 26. I 1940.)
74 H rvatski dnevnik, br. 1342, 26. I 1940.
76 Политика, бр. 11369, 26, I 1940.
 spo razum cvETK oviC — m aC ek — 3Q9

tuslovnih stanovišta te da treba proudti sve prijedloge i odluku do­

nijeti sporazumno.“ Imajud u vidu spomenutu rezoludju Izvršnog
odbora Demokratske stranke od 20. januara 1940, Hrvatski dnevnik
piše da se rezolucija JRZ od nje razlikuje samo u tome što demokrati
u svojoj rezoluciji otvoreno zastupaju gledište da d je li teritorij izvan
Dravske banovine i Banovine Hrvatske pripadia srpskoj jedinici, dok
se u rezoluciji JRZ о tome ništa konkretno ne govori. „Medutim se
nikako ne možemo složiti s time, da se provedba izbora bilo za Hrvat­
ski Sabor bilo za Skupstinu veže uz tu reorganizadju. Naprotiv nam
se dni mnogo umjesnijim i opravdanijim, da se naj prije provedu
slobodni izbori, a nakon toga dia se povedu razgovori о reorganizaciji
cijele državne zajednice, jer će tada i srpski narod biti zastupan od
svojih pravih predstavnika. “ 7ß
Maček je u izjavi novinarima od 15. januara naglasio da je za­
htjev dia se izbori održe poslije preuredenja države u suprotnosti i sa
samim tekstom Sporazuma, jer о preuredenju države u cjelini može
da rješava samo Narodno predstavnistvo. „Ta je konstatacija dra
Mačka sasvim tocna“ , pisao je u vezi s tim Hrvatski dnevnik. „Prema
tome se prijedlozi i sugestije, koje se s time ne podudaraju, ne teme-
lje na sklopljenom i objelodanjenom sporazumu. Ti prijedlozi i te
sugestije stvarno sadržavaju zahtjev za reviziju sporazuma. Medutim
sporazum ima značaj dvostranog akta. On se dakle ne može mije-
njati jednostrano. Hrvati su pristali na parcijalno rješeoje hrvatskog
pitanja, jer je bilo izridto ugovoreno, da će se ostala neriješena pi­
tanja rješavati nakon izbora.“ 77 Ovaj je list pisao da Uredba о pro-
širenju propisa о Banovini Hrvatskoj na ostale banovine,78 koja je
objavljena istoga dana kada i Uredba о Banovini Hrvatskoj, „nipošto
ne znad, da se taj postupak ima provesti prije izbora. Ta je uredba
imala poslužiti kao zakonski temelj za te promjene nakon izbora, kada
bi je odobrila slobodno izabrana Skupština, i drukdje je tumačenje
moguće samo onda, ako se obje ugovorne stranke u tome tumačenju
slože.“ 79 U polemici s listom Napred, Hrvatski dnev'nik je pisao da

79 H rvatski dnevnik, br. 1342, 26. I 1940.

77 Isto, br. 1343, 27. I 1940.
78 O va Uredba predvida da se propisi о Banovini H rvatskoj mogu kralje-
vim ukazima proširiti i na ostale banovine i da se tom prilikom mogu bano­
vin e spajati i uopće m ijen jati n jih ov teritorijalni opseg. (Служ бене новине,
бр. 194, 26. V I I I 1939.) Treba im ati u vidu da su granice banovina unesene u
U stav iz 1931. i da su se, prema tome, mogle, kao ustavni propisi, m ijenjati re-
dovnim ustavno-revizionim postupkom ili, kao što vidim o, na osnovu čl. 116.
T im e je stvorena form alna mogućnost za obrazovanje novih jedinica po pri-
m jeru Banovine H rvatske i uopće omogućeno je m ijen jan je granica banovi-
nama ustanovijenim 1931.
79 H rvatski dnevnik, br. 1346, 30. I 1940. O vaj list pobija gledište koje je
zastupala Politik a (26. I 1940) — da je reorganizacija cijele državne zajednice
predvidena po Sporazumu od 26. augusta.
Polem izirajući s m išljenjim a da je spomenuta U redba donesena radi
preuređenja države i p rije izbora, Jakovljević piše da se „od jednog tehničkog
instrumenta, kojim se može poslužiti i p rije i nakon izbora, h tjelo dakle učiniti
sastavni dio sporazuma, iako о tome cijepanju i spajanju nema nikakve rele-
vantne odredbe u tekstu sporazuma od istoga dana“ . (I. J a k o v l j e v i ć ,
Prelazni karakter sporazuma, 98.) N a drugom mjestu on piše da sporazum
izmedu Cvetkovića i M ačeka „predvida reorganizadju cijele države istom na­
kon izbora. Medu ugovornim stranama bilo je dakle utanačeno, da se najprije
im aju donijeti potrebni novi politički zakoni, a napose izborni zakon, pa tek
onda, kada se provedu izbori, ima se provoditi reorganizacije cijele države.
Prem a tome i rezolucija glavnog odbora Demokratske stranke od 20. siječnja
310 — LJUBO BOBAN

„ta uredba donosi naime samo jedan načelni propis, koji će ostati na
snazi i nakon sastanka Skupštine, ako ga Skupština odobri. Prema
tome taj propis može biti primijenjen i u vrijeme zasjedanja Skup-
štine. Na tome ništa ne mijenja ni to, što se u članku 1. uredbe о pro-
sirenju propisa uredbe о banovini Hrvatskoj kaže, da se ti propisi
mogu Kraljevim uredbama proširiti i na ostale banovine. Kraljeve
uredbe mogu se naime donositi i u vrijeme zasjedanja Skupstine.“
Osvrćući se na konstataciju lista Napred da je vlada u vrijeme Spo­
razuma počela s pripremama za preuredenje države i da to sada treba
samo nastaviti, Hrvatski dnevnik odgovara: „Medutim je velika raz-
lika izmedu pripremanja preuredenja države i provedbe toga preure­
denja. Nitko pametan niti ne porioe pravo, pa ni dužnost vlade, da
priprema to preuredenje. Jedna od priprema za to preuredenje jest
i donošenje uredbe о skupštinskim izborima, po kojoj treba čim prije
postupiti. Tekst uredbe о banovini Hrvatskoj i uredbe о proširenju
propisa te uredbe na ostale banovine ne govori niti za niti protiv
teza, da se preuredenje ima provesti prije skupštinskih izbora. AU
zato cijeli duh političkog sporazuma od 26. kolovoza govori za to, da
se to preuredenje ima provesti nakon izbora“ . List zatim nastavlja:
„Kad bi se ono imalo provesti prije izbora, i to к tome tako, da se
područje zapadno od Hrvatske pretvori u slovensku a istočno od
Hrvatske u srpsku banovinu, onda bi se to provelo već 26. kolovoza.
Ali u tome slučaju ne bi imao nikakve svrhe niti načelni propis о
mijenjanju teritorij alnog opsega pojedinih banovina, jer bi se odmah
u duhu toga propisa i postupilo. Taj propis dokazuje, da će se prili­
kom preuredenja države mijenjati opseg banovina, diakle da se one
ne će u djelosti spajati“ .80
О ovom pitanju da li je vlada, koja je obrazovana na osnovu Spo­
razuma od 26. augusta, trebalo da radi na daljem preuredenju države
i da li je to formalno mogla, treba suditi na osnovu dva momenta;
prvo, na osnovu tzv. „duha sporazuma“ i, drugo, na osnovu formalnih
uslova stvorenih Uredbom о proširenju propisa о Banovini Hrvat­
skoj na ostale banovine. U samom Sporazumu ovo pitanje nije bilo
izričito regulirano. Tu je bilo rečeno da će vlada „u suglasnosti sa
mjerodavnim faktorima, pripremiti sve što je potrebno za preurede­
nje državne zajednice“ . Ovo bi se doduše prije moglo shvatiti da je
zadiatak vlade samo da izvrši odgovarajuće pripreme za dalje državno
preuredenje, a ne da i izvodi ovo preuredenje. Medutim, ovo se može
u krajnjoj liniji tumadti i tako što bi zadatak vlade bio da izvrši obra-
zovanje i drugih jedinica po uzoru na Banovinu Hrvatsku i da se sve
to naknadno podnese na odiobrenje Narodnom predstavništvu, odnosno
Ustavotvornoj skupštini, kada to treba da budie završeno donošenjem
novog ustava, kada bi riječ bila о definitivnom preuredenju države,
dok bi se prethodno preuredenje shvatilo samo kao privremeno. Kod
ovako nejasne formulacije u Sporazumu od većeg značaja je to kakav

1940. kao i rezolucija užeg izvršnog odbora od 24. siječnja 1940. stvarno pred-
stavljaju zah tjev za reviziju tog političkog sporazuma. K ad bi se tom e zahtjevu
(obrazovanje srpske jedinice p rije izbora — L j. B.) u d ovoljilo bez pristanka
Hrvata, bilo bi to kršenje jednog dvostranog političkog ugovora, koje bi moglo
imati dalekosežne posljedice. Nem a sumnje, da razlozi političkog oportuniteta
govore za to, da se čim p rije provede reorganizacija cijele države, ali isto tako
govore razlozi oportuniteta za to, da se što prije provedu slobodni izbori.“
(I. J а к о V 1 j e V i ć, T ragom Hrvatske, 82.)
80 H rvatski dnevnik, br. 1348, 1. II 1940.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAGER: — g ^ l

je bio interni dogovor među partnerima Sporazuma. Kao što smo vi-
djeli, Hrvatski dnevnik je tvrddo da je bilo „izricito ugovoreno, da će
se ostala neriješena pitanja rješavati nakon izbora“ . Cvetković u prvo
vrijeme nije ni insistirao na tome da se kao uslov za sprovodenje iz­
bora mora izvršiti preuredenje dtržave u cjelini. On je ovaj zahtjev
za trećom jedinicom postavio odlučnije kad je uvidio da na tome in-
sistira opozicija u Srbiji, naročito demokrati. Nesumnjivo je to da ne
bi bilo „u diuhu sporazuma“ ako bi se po uzoru na Banovinu Hrvat­
sku obrazovale i druge dvije banovine na preostalom teritoriju, slo-
venačka i srpska, i kad bi se to smatralo kao definitivno rješemje.
Do dtefinitivnog preuredenja 26. augusta nije ni dioslo upravo zato
što о tome nije mogla biti postignuta suglasnost. Samim tim što su
kompetencije i teritorijalni opseg Banovine Hrvatske i dalje ostali
otvoreni, ne bi moglo biti u skladu sa Sporazumom kada bi se na
preostalom teritoriju konstituirale druge dvije jedinice. Jer da se о
tome mogla postići suglasnost, ne bi bilo razloga da jednovremeno
ne budu obrazovane sve jedinice; u tom slučaju ne bi imalo smisla
da granice i kompetencije Banovine Hrvatske ostanu otvorene. Nešto
drukčije stoji stvar ako bi se i druge dvije jedinice konstituirale isto
tako s privremenim granicama i kompetencijama. Medutim, i ovdje
se odmah nameće pitanje zbog čega se jedinovremeno nisu privremeno
konstituirale sve jedinice. Očito je da se u tom smislu nije mogla
postići suglasnost i stoga je obrazovana samo Banovina Hrvatska.
Ako stvari stoje kao što je gore rečeno, onda se postavlja pita­
nje zbog čega je bila donesena Uredba о proširenju propisa о Bano­
vini Hrvatskoj na ostale banovine, čime je stvorena formalna moguć-
nost i za obrazovanje drugih jedinica u smislu Banovine Hrvatske.
Prema jednoj izjavi Kreka, ova je uredba donesena radi Slovenije .81
Prema Hrvatskom dnevniku, kao što je naprijed navedeno, ova Uredb
ba mogla se koristiti radi daljeg državnog preuredenja samo kada bi
je odobrila Skupština, pošto bi joj bila podnesena zajedno s ostalim
mjerama podiuzetim na osnovu čl. 116. Ovdje je riječ bila о čisto
formalnom momentu. Time, naime, još ne bi bilo riješeno u kojem
opsegu i s kojim kompetencijama bi se konstituirale druga i treća
jedinica; formalno je to moglo da bude i tako što bi sav preostali te­
ritorij bio uključen u dtrugu i treću jedinicu ili tako što bi prilikom
obrazovanja treće jedinice bio povećan i teritorij Banovine Hrvatske.
Uostalom, ovakve mogućnosti su formalno postojale i prije nego bi
spomenuta Uredba bila odobrena od Skupstme. A li ovdje nije ni bila
riječ о formalnom, već о suštinskom sporu, koji se sada objašnjavao
raznim formalnim ogradama i razliatom interpretacijom Sporazuma.
Tako stoji stvar što se tiče „duha sporazuma“ . Sto se рак tiče
same Uredbe о proširenju propisa о Banovini Hrvatskoj na ostale ba­
novine, tu načelno ne bi trebalo da bude spora u poglediu njene for-
malne vrijednosti; čim se načelno riješi pitanje domašaja čl. 116 rje-
81 Na zboru u Mariboru, početkom maja 1940, on je pored ostalog izjavio:
„Та Uredba je bila kao dodadatk Uredbe о banovini H rvatskoj prim ljena
upravo radi Slovenaca i Slovenije. Sada se ta U redba ne može protegnuti na
nikoga, nego baš na banovinu Sloveniju, koja je između sadanjih banovina
jedina, skoro bez graničnih sporova i na koju je, ovakvu kakva je danas, lalto
prenijeti kom petencije prve banovine, Hrvatske. Naglašavam : Kako prije
26. augusta, na taj dan, a i poslije toga odlučno smo u svakoj prigodi branili
naš program, zahtijevali samoupravu Slovenije, naglašavali njenu potrebu i
nikako u tom pogledu nismo ni za dlaku popustili.“ ( Pravda, br. 12, 10. V 1910.)
Vid. nap. 62.
 312 — LJUBO BOBAN

šava se i pitanje ove Uredbe. Kao što je na osnovu čl. 116 donesena
Uredba о Banovini Hrvatskoj, jednako formalno pokriće imala je i
Uredba о proširenju propisa о Banovini Hrvatskoj na ostale bano­
vine, donesena također pozivom na čl. 116. Kao što je izvršeno konsti-
tuiranje Banovine Hrvatske, moglo se izvršiti i konstituiran je i drugih
jedinica, za što vise nije bilo potrebno pozivanje na čl. 116, već na
Uredbu о proširenju propisa о Banovini Hrvatskoj. I kao što je pred
Skupštinu trebalo da dođe parcijalno izvršeno državno preuređenje,
formalno je postojala mogućnost da se ono i u cjelini izvede i tako
cjelovito podnese na odobrenje Narodnom predstavništvu. Kako bi,
s obzirom na formalne propise, trebalo da teče procedura preurede-
nja pred Narodmim predstavništvom, govoreno je na drugom mjestu.
Naprijed je zapravo vise govoreno о formalnim razlozima koji
su se navoddli u vezi s pitanjem procedure daljeg državnog preure-
đenja. Navest ćemo ovdje neke stvame razloge koje je Hrvatski dnev-
nik navodio radi obrazloženja stava da se držaVno preuređenje^ne
može izvrsrEi^ri^eTzbOfa. Sustina ovog stäva bila je u tome što se
*sTnaIralo da sav^teritorij 'ištočno od Banovine Hrvatske ne može biti
ukjjučen u šrpsfcrr^^in icu ^ da pitanje ‘slovenačke fedi-
’ nice ne predstavlja nikakav problem, Hrvatski dnevnik piše da „stvar
drukdje stoji s ostalim državnim teritorijem “ .82 „Kao što je osniva-
njem banovine Hrvatske u njezinom današnjem opsegu prejudiciran
minimum toga opsega, isto bi tako pretvaranjem ostalog državnog te-
ritorija izvan banovine Hrvatske i Dravske banovine u srpsku bano­
vinu imalo prejudidjalno značenje.“ List osporava tvrdnje da bi osni-
vanjem i drugih banovina bio pojačan i položaj Banovine Hrvatske.
„Nerazmjer izmedu hrvatskog i slovenskog dijela državne zajednice
s jedne strane, a srpskog dijela s druge strane bio bi očito nepriro-
dan“ , nastavlja Hrvatski dnevnik i dodaje da treba naći rješenje ko-
jim će biti zadovoljni i Srbi i Hrvati i Slovenci. „Ne može se od nas
Hrvata tražiti, da čekamo ,zgodan čas’ pa da eventualno kasnije pu-
tem redovite revizije ustava korigiramo opseg banovine Hrvatske.“
Osvrćući se na pisanje Politike da bi teritorijalne korekture izvr-
šila Ustavotvoma skupština „kada to bude moguće“ , Hrvatski dnevnik
odgovara: „Prema tome bismo mi Hrvati morali čekati, dok se ne sa-
zove ustavotvoma Skupština, a da mi sami svojom brojčanom snagom
ne bismo mogli provodrati saziv te skupstine“ .83 Uredba о proširenju
propisa о Banovini Hrvatskoj navodi dalje Hrvatski dnevnik, pred­
vida da će se prilikom preuredenja države mijenjati opseg pojedinih
banovina, da se one neće u cjelini spajati. Sporazumom je predivi-
deno da će se prilikom konačnog preuredenja iz izridto navedenih
srezova koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj izdvojiti općine i sei a
koja imaju srpsku vednu, ali odredba о privremenosti granica Bano­
vine Hrevatske ne podrazumijeva samo to izdvajanje, već i ukljud-
vanje u Banovinu Hrvatsku onih srezova о kojima nije mogla da se
postigne suglasnost. Napominjući da je s hrvatske strane stalno tra-
žena revizija Ustava i prema tome rješavanje problema u cjelini, a
82 List dalje nastavlja: „T reb a samo pogledati zem ljopisnu kartu, da se
vidi, kako Hrvatska ne može ostati u sadašnjem opsegu [...]. Apstrahujući Slo-
veniju, Jugoslavija nema značaj kružnice s jednim žarištem, nego elipse s dva
žarišta. Jedno je žarište Beograd, a drugo Zagreb. Nemoguće je krajeve, vezane
centripetalnom silom Zagreba, odvojiti od njega i sam ovoljno ih vezati uz
Beograd.“ (H rvatski dnevnik, br. 1342, 26. I 1940.)
8Я Isto, br. 1343, 27. I 1940; vid. I. J a k o v l j e v i ć , Tragom Hrvatske, 82.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 1 3

umjesto toga djošao je Sporazum od) 26. augusta kao „djelo kompro-
misa“ , list nastavlja: „Hrvati su pristali na privremeno kompromisno
rješenje hrvatskog pitanja u jednom njegovom dijelu. Prilikom ko-
načnog sporazuma imalo se to pitanje u djelosti riješiti. A ono se ne
može riješiti tako, da se provede upravo ono, što Hrvati nikako nisu
htjeli, tj. da Hrvatska ostane u svojem sadašnjem nedovoljno razvi-
jenom obliku. Dr Macek je odmah nakon sporazuma u tome smislu
davao izjave a da nije bio ni s jedne strane demantiran. To je najbolji
dokaz, da je pravilno tumačio sporazum.“ 84
Navodeći i druge razloge u odbranu gledišta vodstva HSS Hrvat­
ski dnevnik je isticao da zahtjev za formiranjem srpske jedinice prije
izbora „ima posebnu svrhu. Formiran prije izbora, taj bi teritorij po-
stao domena onih elemenata, koji bi, oslobodeni hrvatskog uticaja,
provodili izbore, kako im konvenira, i tako dali krivu sliku narodnog
raspoloženja.“ 85 „Ne možemo mi toliki broj svojih sunarodnjaka pre-
pustiti na milost i nemilost srbijanskih partizana. Ako bi se ta jedinica
formirala prije skupštinskih izbora, izgubili bi Hrvati svaki uticaj
na njezinu unutrašnju politiku te ne bi mogli spriječiti ni najveća
izboma nasilja .“ 86 Na kraju Hrvatski dnevnik zakljucuje: „Pitanje

ei Isto, br. 1348, 1. I I 1940. K rb ek je pisao da je „kraj današnjih naših unu-

tarnjih prilika, razum ljivo, zašto je problem državnog uredenja samo djelom ično
riješen. Provizornost sadanjega stanja ima svrhu, da se spremi novi ustav,
koji treba biti donesen bez m ajorizacije, uz poštivanje hrvatskog narodnog
individualiteta. Prom atrano s hrvatskog gledišta, pri tom e je najvažnije, da se
sve to ne razvija ni protiv ni m im o Hrvata, već naprotiv uz n jih ovo najaktiv-
n ije sudjelovanje, štoviše, da je u ovaj čas Hrvatska i jedini dio državne zajed­
nice, gdje se praktički provodi federativno državno uredenje i utiru putevi no-
vom e takvom e uređenju čitave državne zajednice." (I. K r b e k , Stvaranje
novog ustavnog prava, 7.)
88 H rvatski dnevnik, br. 1342, 26. I 1940.
*® „D rukcije bi bilo,“ piše d a lje list, „kad bismo im ali sigurne garancije
za poštivanje narodne volje, dakle za pravu demokraciju. N i onda se mi H rvati
ne bismo m ogli odreći stanovitih teritorija koji prirodno gravitiraju Hrvatskoj.
ali bismo zato za preostale svoje sunarodnike bili m anje zabrinuti.“ (H rvatski
dnevnik, br. 1343, 27. I 1940.) Medutim, H rvatski dnevnik ne bi se mogao po-
h valiti da je ove slobode i ovih garancija bilo i u Banovini H rvatskoj.
U jednom drugom broju ovaj list je pisao: „B ojovn ici za hitnu reorga-
nizaciju državne zajednice, i to p rije izbora, zaboravljaju takoder na još jednu
okolnost. Uredba о banovini H rvatskoj donesena je u času n ajveće vanjsko-
političke napetosti, a svrha jo j je bila smiriti H rvate i tako pojačati državu.
K ad se pak danas dolazi sa zahtjevim a, na koje H rvati ne mogu pristati, time
se radi upravo p rotiv one svrhe, k ojoj je imao služiti i sporazum od 26. kolo­
voza i uredba о banovini H rvatskoj od istog dana.“ (H rvatski dnevnik, br. 1346,
30. I 1940.) Kasnije, povodom godišnjice Sporazuma, i u vezi s ponovno nagla-
šavanim zahtjevim a tom prigodom da se do kraja izvrši državno preuredenje,
H rvatski dnevnik je pisao: „K a d je riječ о d aljn joj reorganizaciji državne za­
jednice, svakako je potrebno upozoriti na jedan momenat. P r ije osnivanja ba­
novine Hrvatske dugo se raspravljalo о načinu, kako bi se im ala provesti
prom jena u podjeli države na banovine, a da ne bude povrijeden ustav iz go­
dine 1931. Tada je pronadena form ula u članku Ј Ж . a prim jena toga članka
bila je olal&anä ne~sartlü opasnoSĆU skorogeu ropskog rata~Trego f -potrebom,
da se također H rvati privuku suradnji u državnim poslovima. K ako sa srpske,
slovenske i muslimanske strane ta suradnja već od p rije postoji, takva se
m otivacija kod osnivanja novih jedinica ne bi mogla prim ijeniti. Osnivanje
d aljn jih jedinica n ije se nametnulo onom snagom, kojom se nametnulo osni­
van je banovine Hrvatske. H rvati su, u borbi za svoj poseban položaj u Ju­
goslaviji, podnijeli brojne žrtve. Oni su, riskirajući m noge tegobe i progone,
bili zauzeli takvo držanje, da je solucija od 26. kolovoza prošle godine bila
smatrana spasonosnom m jerom , koju je država m orala prim ijen iti u interesu
svojega mira, a možda i opstanka. S otvorenom ranom hrvatskog pitanja ona
 314 ~ L JU B O BOBAN

preuredenja cijele države tako je važna stvar, da о njoj trebaju odlu-

čivati pravi i legitimni narodni predistavnid. Nikakva novinska kam-
panja i nikakve rezolucije ne će postid, dia mi Hrvati kapituliramo
i da pristanemo na jedno za nas odto nepovoljno rješenje. Sporazum
koji je potpisao dr Vladko Maček kao voda hrvatskog naroda, ima se
poštivati. Njegove revizije ne može biti bez pristanka dra Mačka.
Eventualne revizije može biti samo uz pristanak Hrvata, ali se onda
moraju uvažiti također prava, interesi i zahtjev hrvatskog naroda. Tko
možda sumnja, da bi moglo i drukdje biti, taj će imati prilike u pro-
tivno se uvjeriti .“ 87
U okviru nastojanja da se obrazuje i treća jedinica bila je for-
mirana i komisija u koju su ušli Konstantinović, Tasić i I lie, trojica
pravnih struenjaka koji su s Cvetkovićeve strane učestvovali u izradi
akata u vezi sa Sporazumom od 26. augusta. Vjerojatno je da od) ove
komisije i potječe jedan nacrt Uredbe na osnovu koje je trebalo izvr-
šiti obrazovanje banovineSrpske zemlje .88 Sasvim je sigurno to da
ovaj nacrt nije izraden u diogovoru i sporazumno s vodistvom HSS,
jer je on predvidao rješenje protiv kojeg je HSS upravo otvoreno i
istupala. Nacrt je predviđao da se u banovinu Srpske zemlje ukljud
V rb aska, Drinska, Dunavska, Morävska, ZetskaTVardarska Ьагктпа,-
~sa sjedištem \TSköplrll7~ ^ ^tcqe^^bänövrne zadrzale bi svoje hažive
~Ti središta, ali bi se^pretvorile u oblasne samouprave s obimom poslova
koje su imale dotadašnje banovine, s tim dia će se njihova „nadležnost
dopuniti i proširiti posebnim zemaljskim zakonima, prema potrebama
pojedinih oblasti“ . Spomenuti nacrt u prvom dijelu sadržava uglav-
nom one iste odredibe koje su se nalazile u Uredbi о Banovini Hrvat­
skoj, a u drugom dijelu se normira organizacija i rad samoupravnih
oblasti.80
Cini se da su spomenuti zaključci Glavnog odbora JRZ doneseni
na zalaganje i inidjativu slovenačkog dijela JRZ .00 Spomenuta je
Krek ova izjava odi 15. januara, u kojoj se založio za formiranje dru-
gih dviju jeddnica, prije raspisivanja izbora. Nakon Mačekove i Cvet-
kovićeve izjave Krek je, imajud u vidu svoju prethodnu izjavu, do-
dao: „Danas mogu dia kažem još i to, da ne mogu zamisliti ni demo-
kratizadju javnoga života bez prethodnog rešenja ovog problema
u celosti. Pri tome nije važno kojim redom dobijamo zakone, odnosno
uredbe sa zakonskom snagom, koje služe politici sporazuma i dlemo-
kratizaciji, ali je važno da ih sprovoddmo u život, d)a ih aplidramo

nije mogla poći u susret europskom ratu. U ređenje položaja srpskog i sloven-
skog naroda te muslimanske skupine nije bilo tako urgentno kao uredenje
položaja hrvatskog naroda. Stoga je i razum ljivo, da su se prve m jere odnosile
samo na H rvate i da je tu form irano ono, о čemu je postignuta suglasnost.“ List
dalje piše da u pogledu slovenačke jedinice neće biti teškoća. „N o zato se
nameće pitanje, kako provesti razgraničenje hrvatske i srpske interesne sfere
i kako odrediti opseo srpske jedinice." ( H rvatski dnevnik, br. 1558, 3. V I I I 1940.)
87 Isto, br. 1343, 27. I 1940.
88 Ovu komisiju spom inje H rvatski dnevnik (br. 1344, 28. I 1940). D. Cvet-
ković je prim jerak ovog nacrta predao 10. IX 1943. prof. d r Vasi Čubriloviću,
kod koga se i sada nalazi. Zahvaljujem prof. Čubriloviću što mi je omogućio
korišćenje ovog dokumenta.
8В' Pun tekst ovog nacrta donesen je u Prilogu, 412—418.
90 Tako H rvatski dnevnik piše: „In icija tiva za preuredenje cijele državne
zajednice potekla je od slovenačkog d ijela JRZ.“ (H rvatski dnevnik, br. 1342,
26. I 1940.) Политика (br. 11370, 27. I 1940) piše da su spomenuti zaključci do­
neseni nakon referata koji je podnio Krek.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER! — 3 J5

tako, da dajemo narodu svu mogućnost njihove srećne i korisne pri-

mene“ . On je smatrao da se izbori ne mogu sprovoditi prije izvrše-
nog državnog preuredenja, jer bi oni u jedinom dijelu zemlje bili
vodeni bez programa, bez konkretnog cilja s obzirom na aktuelne
unutrašnje probleme, što bi moglo „značiti veliku grešku i štetu za
politiku narodnog sporazuma“ . U pariament, koji bi bio izabran prije
izvršenog državnog preuredenja, došli bi zadovoljni samo predstav­
nici Hrvata, „a svi drugi bili bi u neizvesnosti kako će se rešiti pitanje
uredenja narodia i krajeva koje oni zastupaju“ , zbog čega bi takav par­
iament mogao biti ne samo nepledan već i izvor sukoba. Stoga, na-
stavio je Krek, da bi se dobio pariament koji bi bio izraz narodnog
raspoloženja i sposoban za rad, potrebno je da se izvrše prethodne
pripreme, od kojih je prethodno diržavno preuredenje najvažnije.
„Qzbiljno treba uzeti u obzir i to, da je izvodenje politike narodnog
sporazuma daljim razradivanjem našeg unutrašnjeg uredenja sada
izvodljivo. Mišljenja su, možda, podeljena samo dielomice, a uglav-
nom svi smo saglasni u tome šta se može a šta ne može. Na suprot
tome sprovodenje izbora naišlo je u sadašnjim prilikama i na druge
prigovore ne samo unutrašnje politicke prirode. Potrebno je dobro
iskoristiti ovo vreme do prilika u kojima bi bilo moguće sprovoditi
izbore bez ikakve zebnje šta će se sutra krupno dogoditi u Evropi.“ 01
Slovenec se gotovo svakodnevno zalagao za ovu proceduru i postav-
ljao zahtjev za formiranjem slovenačke jedinice. Sredinom februara
1940. u tom smislu izjasnio se i Banovinski savjet Dravske bano­
vine .02
Hrvatski dnevnik zamjerao je vodstvu SLS zbog zaključaka Glav­
nog odbora JRZ. Konstatirajući da se Kulenović ogradio od ovih za-
ključaka, list nastavlja: „Na temelju svega ovoga može se kazati, da
se slovenački dio JRZ sporazumio sa srpskim dijelom JRZ, da zatraže
preuredenje državne zajednice prije izbora. Bio je to očito taktički
potez Slovenaca. Oni su vjerojatno smatrali, dia će lakše ostvariti
autonomnu Sloveniju u sadašnjem opsegu Dravske banovine i poja-
čati svoj uticaj u zajedničkoj vladi, ako se u toj akciji povežu sa srp­
skim dijelom JRZ.“ Hrvatski dnevnik zatim nastavlja: „Mjesto da
svoje nacionalne zahtjeve postave samostalno, jer ti zahtjevi nisu ni
u kakvoj vezi sa srpsko-hrvatskim odnošajima, oni ih vežu upravo
za te odnošaje i tako se postavljaju na stranu onih, koje smatraju
jačima .“ 03 U drugom broju list je pisao da su Slovenci pogrešili ,,što
su pitanje formiranja banovine Slovenije i njezinih stvarnih kompe­
tencija povezali s formiranjem banovine Srbije i njezinih kompeten­
cija, pa tako jedan lakši problem povezali s težim problemom i na
taj način sami sebi napravili suvišnu nepriliku“ . List zaključuje: „Po
našem mišljenju trebaju Slovenci pomoći Hrvate, da se čim prije i
čim potpunije izgradi hrvatska autonomija, pa kada se taj posao
dovrši, onda treba formirati i banovinu Sloveniju te joj, ako odgo-
vom i faktori slovenske politike to traže, dati istu onu stvarnu kom-

91 Политика, бр. 11370, 27. I 1940.

92 Slovenec, br. 40, 18. II 1940.
9S List zaključuje: „K ao što smo istaknuli, odnošaji između Hrvata i Srba
tiču se samo njih. Slovenci ne mogu svojim uplitanjem zapriječiti normalen
razvoj i uredenje tih odnošaja. Izuzevši nekoliko sela, koja su naknadno priklju-
čena Dravskoj banovini, sav je ostali teritorij Dravske banovine neprijeporno
slovenski. Prem a tom e nemaju Slovenci nikakva opravdanog razloga, da se za-
m jeravaju H rvatim a.“ ( H rvatski dnevnik, br. 1350, 3. II 1940.)
 316 “ LJUBO BOBAN

petenciju i financdjalnu nezavisnost, kakvu bude posjedovala Hr­

vatska.®4
Na sjednici Glavnog odbora JRZ na kojoj su doneseni spome-
nuti zaključci Kulenović nije bio prisutan. U vezi s ovim on je izjavio
novinarima: „M oje otsustvo sa sedlnice glavnog odbora JRZ nije bilo
namemo, ali sa zaključkom glavnog odbora JRZ ja se ne slazem.
Moje stanovište u pogledu preuredenja države je poznato i sadržano
je u mojim izjavama, koje sam dao u svoje vreme о pitanju preure­
denja države. Ja sam i danas odlučno kod toga i u koliko medu nama
ne bi bilo sporazuma ja bih najviše voleo kada bi se sav narod) Bosng
i Hercegovine upitao^pa neka on glasenjem odluči da li jeHza^auto-
nomijuBosne i HercegovjmTili za niezino razdvaianje i pripoienie
lednog dela Hrvatskoj a drugog dela Srbiji. Ja sam siguran da bi
se narod u BosniT Hercegovmi~apsolutnom~vednom odilučio za sta-
novište koje ja zastupam.“ Kulenović se izjasnio za to da se najprije
sprovedu izbori a onda izvrši državno preuredenje, jer bi se tako
vidjelo raspoloženje stanovništva u Bosni i Hercegovini. A li on je do­
dao da se slaže i s preuređenjem države i prije izbora, pod uslovom
da se postigne sporazum о obrazovanju četvrte jedinice .95
Glediste samostalaca na državno preuredenje i proceduru za to
preuredenje bilo je formuTirano u jedinoj BLudkavljovićevoj izjavi na
okružnoj konferenciji SDS, u Osijeku, pocetkom novembra'1939. On
se izjasnio za trijalističko rješenje, za to da se pored) HänövinB~HrVat-
•-ske još obragujo-sktyenacka i srpska jedinica. „U konacnom pre-
uređenju države,“ izjavicT~je Budi&avljević, „lrrtä prema~sporazurrTU
da vodi računa slobodnom voljom naroda izabrana Narodna skup-
ština, tako da dode do prave narodne volje i do pravog izraza na­
rodnog.“ „M i tražimo da se što pre sprovedu izbori za Narodnu

** H rvatski dnevnik, br. 1388, 12. I l l 1940. Nešto kasnije Slovenec je pi­
sao, da se na zahtjev za form iranjem slovenačke jedinice sa srpske i hrvatske
strane odgovaralo da treba pričekati dok se riješi aktuelnije pitanje; p rije iz-
vjesnog vrem ena s hrvatske strane čuli su se glasovi da Slovenci ne postav­
lja ju pitanje svoje banovine dok se potpuno ne riješi pitanje Banovine H rvat­
ske i ne uspostavi njena financijska autonomija. (Slovenec, br. 75, 3. IV 1940.)
O dgovarajući na ovo pisanje Slovenca, H rvatski dnevnik je pisao: „ N ije sasvim
točno, da su se s hrvatske strane čuli upravo ovakvi glasovi. B ilo je samo
rečeno, da bi Slovenci trebali podupirati hrvatske zahtjeve, je r bi onda i njihov
položaj bio lakši. Slovenija bi m ogla gotovo automatski doći do istih prava
kao i Hrvatska. Sto se nas H rvata tiče, m ogla se već 26. kolovoza osnovati i
banovina Slovenija.“ (H rvatski dnevnik, br. 1410, 5. IV 1940.)
ts Политика, бр. 11376, 2. II 1940. K ak av je bio stav vodstva HSS u po­
gledu autonom ije Bosne i Hercegovine, može se uglavnom ocijeniti po jednom
uvodniku H rvatskog dnevnika, sredinom novem bra 1939. List konstatira da su
bosansko-hercegovački Srbi p rotiv autonomije Bosne i H ercegovine i dodaje da
se „m ora zaista priznati, da bi bilo vrlo teško ostvariti posebnu autonomnu
bosansko-hercegovačku jedinicu, ako bi jo j se odlučno protivili bosanski Srbi“ ,
s obzirom i na n jih ov broj i s obzirom na podršku koju bi u tom e im ali iz
Srbije. Stoga će, piše dalje H rvatski dnevnik, zahtjev muslimana za autono-
m ijom ovisiti о držanju Srba. „A k o Srbi ne pristanu na autonomiju Bosne i
H ercegovine, ne će vjerojatno preostati drugo, nego njezin teritorij, koliko nije
djelom ično priključen banovini Hrvatskoj, razd ijeliti izmedu H rvatske i Srbije
uz poštivanje vo lje i želje stanovništva pojedinih kotareva.“ (H rvatski dnev­
nik, br. 1275, 17. X I 1939.) N e vjerujući, dakle, u mogućnost form iran ja auto-
nomne Bosne i H ercegovine vodstvo HSS se u prvom redu orijentiralo na slu-
čaj njene podjele. U tom slučaju isticani su i veći teritorijalni zahtjevi. U slu-
čaju pak da bi došlo do form iranja četvrte jedinice isticani su m anji zahtjevi,
ali se n ije pom išljalo na to da bi onaj dio Bosne i H ercegovine koji je već bio
uključen u Banovinu Hrvatsku bio ustupljen četvrtoj jedinici.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAGER! — 3 ^ 7

skupštinu sa tajnim pravom glasa i zagarantovanom slobodom izraza

narodne volje. Pored tih izbora treba sprovesti i izbore za Hrvatski
sabor i ostala samoupravna tela. Kad se svi ti izbori sprovedu, spo­
razum će dobiti pravu i trajnu sadržinu. Posle toga moći će se pri-
stupiti rešavanju osnovnih socijalnih i ekonomskih problema .“ 90
U polemici oko zaključaka Glavnog odibora JRZ u javnosti su se
iskristalizirala zvanična gledišta pojedinih grupacija u vladi u vezi
s daljim preuređenjem države. О tom pitanju poslije ovog diiskusija
tako reći nije ni prestajala, ali je ona izgubila onu aktuelnost koju je
imala u prvom razdoblju; sada je već bilo jasno da postoje oprečna
gledišta koja onemogućavaju dalju reorganizaciju države. U isto vri­
jeme naišli su i vanjskopolitički dogadaji, zbog kojih su unutrašnja
pitanja gubila svoju prvotnu aktuelnost. Sa strane SLS naročito je
pitanje slovenačke jedinice pokretano poslije Uredbe о financijskoj
samostalnosti Banovine Hrvatske, kada se smatralo d)a je proces iz-
gradtnje ove Banovine završen i da više nema razloga da se odga
đaju poslovi oko prenošenja kompetencija i na slovenačku jedinicu .97
О ovome se takoder govorilo povodom godišnjice Sporazuma i ka-
snije, poslije smrti Korošca, kada je ovo pitanje pokretao Kulovec.
Jednako se i sa srpske strane pokretalo pitanje obrazovanja srpske
jedinice, ali i ovdje u znatno manjem opsegu nego što se о tome
raspravljalo u prvom razdoblju. Od strane vodstva HSS isticalo se da
pitanje daljeg državnog preuredenja, kad već о tome ne može da se
postigne suglasnost, treba da bude odgodeno.98
Kao što se iz prethodinih podataka moglo vidjeti, osnovni razlog
sto poslije formiranja Banovine Hrvatske nije nastavljeno s formira­
njem i drugih jedinica bio je spor oko razgraničenja srpske i hrvatske
jedinice. Ovaj problem dominirao je i u toku pregovora i Sporazum
od 26. augusta predstavljao je u tom pogledu jedno kompromisno
rješenje. Stav vodstva HSS u pogledu daljeg preuredenja države re-
zultirao je iz načelnog gledišta da je Sporazum od 26. augusta samo

“e Политика, бр. 11291, 6. X I 1939.

e7 Vid. Slovenec, br. 75, 3. IV 1940.
1,8 „A k o bi se postigao sporazum о unutrašnjem razgraničenju, stvar bi
bila dosta jednostavna“ , pisao je H rvatski dnevnik povodom godišnjice Spora­
zuma. „N o šta onda, ako rasprava о tome pitanju izazove nove sporove i
rasplamsa političke i nacionalne strasti do stupnja, k oji je moguć zam isliti kod
naših dvaju tako osjetljivih naroda? Da li bi takva rasprava bila korisna za
di’žavnu zajednicu u današnjem vremenu, i ne bi li to državi možda više ško-
dilo nego koristilo? Razgovarati se о tome naravno može. U politici ništa nije
nemoguće, pa prem a tome n ije isključeno ni to, da se о tome pitanju postigne
sporazum, ali taj sporazum mora biti takav, da ne će davati povoda novim
trvenjim a i još većim spoi'ovima.“ (H rvatski dnevnik, br. 1558, 31. V I I I 1940.)
Povodom C vetkovićeve izja ve u Skoplju da se zastalo s daljim preuredenjem
države, za što je razloge navodio u razvoju dogadaja u Evropi, H rvatski dnev­
n ik je pisao: „S vojom izjavom о zastoju rada na reorganizaciji državne za­
jednice predsjednik vlade je potvrdio ono, što smo mi svojedobno na ovome
mjestu napisali osvrćući se na stanovite sugestije, koje bi isle za tim, da se
već sada provede puna reorganizacija državne zajednice. M i smo istakli na-
čelnu spremnost, koja postoji na hrvatskoj strani, da se rasprave sva pitanja
i da se donese odluka, ako je moguće sporazum о njima. U pozorili smo takoder
i na štetne posljedice, koje bi m ogle nastupiti, ako bi se razvila žučna diskusija,
napose о nekim spornim i o sjetljivim pitanjima. N aglasili smo da n ije u inte­
resu sporazuma stvarati nove jazove i da je b olje neko vrijem e pričekati, dok
rješenja sazriju, nego p rije vremena započinjati jedan posao, koji bi mogao
negativno svršiti.“ ( H rvatski dnevnik, br. 1605, 17. X 1940; vid. i br. 1724,
14. II 1941.)
318 “ LJUBO BOBAN

djelomično rješenje, i što se tiče teritorij a i što se tiče kompetencija

Banovine Hrvatske. Pristanak da se nastavi s formiranjem i drugih
jedinica, bez povećanja teritorija Banovine Hrvatske, značio bi za
vodstvo HSS odustajanje od ovog načelnog gledišta. U tom momentu
pristanak na formiranje i drugih jedinica jedino se tako i postavljao;
to bi značilo ostajanje na dimenzijama Sporazuma od 26. augusta, a
koji je od strane vodstva HSS od samog početka shvaćen kao parci-
jalno rješenje. Polazed od toga da bi dalje preuredenje u tom mo­
mentu moglo biti izvršeno bez ikakvih novih koncesija u korist Ba­
novine Hrvatske, vodstvo HSS je radije radilo na tome da se ovo
ukupno preuredenje odgodi za kasnije, pa i bez obzira što nije bilo
nikakve garancije da li će ti kasniji uslovi biti povoljniji za ostvarenje
novih teritorij alnih zahtjeva. Očito se polazilo od uvjerenja da je ono
što je dobijeno 26. augusta u svakoj situaciji sigumo, a što se novih
koncesija tiče, to bi ovisilo о budućim konkretnim uslovima. Vod­
stvo HSS nije pristajalo ni na to da se formiraju i druge jedi­
nice uz ogradu da će se о diefinitivnom razgraničenju teritorija i kom­
petencijama naknadno rješavati, pred ustavotvornom skupštinom.
Ovaj stav o&to je rezultirao iz bojazni da bi ovo privremeno rješenje
imalo stvarno prejudicijalni karakter i da više ne bi postojali realni
uslovi za ostvarenje teritorijalnog programa. Vodstvu HSS trebalo
je i izvjesno vrijeme da bi se u spornim područjima pripremilo raspo-
loženje, da bi se prilikom definitivnog preuredenja, pred Skupštinom,
imalo što povoljnije pozicije u ovim spornim krajevima. Ovakav stav
vodstva HSS diktirali su i unutrašnjestranački razlozi, napose razlozi
odnosa prema frankovačkim snagama. Vodstvo HSS bilo je u Hrvat­
skoj napadano zbog kapitulacije; tim vise bi to bio slučaj da se pri-
stalo na formiranje i drugih jedinica, bez novih koncesija za Banovinu
Hrvatsku, pa i uz ogradu da je riječ о privremenom rješenju. Provi-
zorno stanje u odredenoj mjeri je i konveniralo vodstvu HSS, da bi
se tako stalno moglo isticati da će program koji je postavila HSS biti
ostvaren prilikom preuredenja države u cjelini. Polemika oko novih
teritorija i kompetencija Banovine Hrvatske i tzv. „konačnog rje-
šenja hrvatskog pitanja“ omogućavala je vodstvu HSS da se i dalje
apsorbira pažnja na terenu nacionalnog i državnopravnog programa
i tako odvraća pažnja od unutrašnjih problema Banovine Hrvatske,
socijalnih, privrednih, klasnih.
To je bila suština gledišta vodstva HSS; sve drugo su bili samo
obični formalistički razlozi. Vodstvo HSS bilo je protiv primjene
Uredbe о proširenju propisa о Banovini Hrvatskoj, prije izbora, jer
se to konkretno postavljalo tako da Banovina Hrvatska pri tom ne bi
dobila nikakve nove koncesije. Zastupalo se zato gledište da ovu
Uredbu naj prije treba da odobri Skupština i da se tek onda po njoj
postupa. Formalno uzeto, time se u suštini ništa nije mijenjalo;
Uredba je mogla biti primijenjena i u jednom i u drugom slucaju.
Sve političke grupadje u Srbiji smatrale su da je odviše već i
ono što je u pogledu teritorija prepušteno Banovini Hrvatskoj. Zato
se bez rezerve odbadvala svaka pomisao о ma kakvom teritorijalnom
proširenju Banovine Hrvatske. Zahtjevom muslimana da se formira
četvrta jedinica problem državnog preuredenja bio je još više
iskompliciran. S hrvatske strane deklarativno se prihvaćala soludja
s četvrtom jedinicom (pošto je već izvjestan dio Bosne i Hercegovine
bio uključen u Banovinu Hrvatsku), dok se sa srpske strane takva
solucija unaprijed odbacivala. Ali zahtjev muslimana za četvrtom
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAČEK — 3^9

f jedinicom nije bio osnovni problem u sporu Između Zagreba i Beo­

grada. Sporazum na račun gledišta musllmana lako bi bio postignut,
da su se ti računi međusobno mogli utanačiti.
U Srbiji se u samom pooetku nije postavljao zahtjev za neodlo-
žnim formiranjem srpske jedinice i smatralo se da poslije formiranja
Banovine Hrvatske kao prvo predstoje izbori. Uskoro, medutim, na
srpskoj strani se kao neodiložan zadatak postavio zahtjev za formi­
ranjem i srpske jedinice, ali tako da sav teritorij istoöno odi Banovine
Hrvatske mora biti konstituiran kao srpska jedlinica. Aktualizira-
nje ovog zahtjeva bilo je, pored ostalog, uslovljeno i stalnim istica-
njem s hrvatske strane da je Sporazumom od 26. augusta ostvaren
samo dio zahtjeva. Očito je da je Cvetković, čije je gledište u po-
četku bilo drukčije, ovaj zahtjev postavio već i radi toga da bi u
Srbiji umanjio opoziciju koja mu je bila suprotstavljena. On u ovom
zahtjevu nije mogao osigurati podršku cijele JRZ, već samo slove-
načkog dijela, koji je i sam forsirao glediište о prethodnom preure-
đenju države kao uslovu za raspisivanje izbora.
Suština gledišta da najprije treba izvršiti preuredenje dlržave
u cjelini a potom ići na izbore bila je u tome da se preduhitre veliko-
hrvatske tendencije" na strani vodstva HSS i osigura ostvarenje ve-
likosrpskih ambicija; sve drugo su bili samo obični formalistički
razlozi. Sa srpske strane, na taj način se željelo prejudicirati pitanje
teritorijalnog razgraničenja prema Banovini Hrvatskoj i na taj način
umanjiti realne mogućnosti da se ostvare nova potraživanja vodstva
HSS. Na ovaj način željelo se isto tako presjeći i tendencije da se for-
mira i četvrta ili eventualno i druge jediinice. Mada su se u Sporazumu
od 26. augusta mogli postavljati razumljivi prigovori, sva kampanja
protiv njega bila je u krajnjoj liniji d'iktirana ovim motivima. I da
nisu postojala strahovanja za velikosrpske ambicije, svi nedostaci
Sporazuma bili bi očito lakše primljeni.

2 . Pitanje političkih zakona

Kao što smo vidjeli, još je Cvetkovićeva vlada nagovijestila do- '
nošenje novih političkih zakona i u tom smislu dobila je odgovarajuća
ovlašćenja od Narodnog predstavništva.100 Zakoni, medutim, ndsu

/ ■ 00 T eritorijaln e pretenzije HSS nisu bile identične s frankovačkom veli-

kom Hrvatskom. U toliko ni term in „velikohrvatski“ n ije adekvatan. Medutim,
hrvatska buržoazija, koju je predstavljala HSS, pokazivala je im perijalističke
pretenzije prem a Bosni i H ercegovini i V ojvodini, kao što je to, mada ne u
potpuno istom smislu, pokazivala i srpska buržoazija. A k o se term in „velik o­
srpski“ ne upotrebljava samo u teritorijalnom smislu (velika Srbija), već i za
označavanje hegemonističkih i ugnjetačkih pretenzija srpske buržoazije, onda
term in „velikohrvatski“ , u nedostatku adekvatnijeg izraza, može, uslovno, da
se upotrebi za označavanje sličnih tendencija na strani hrvatske buržoazije.
100 U pai'agrafu 73 Financijskog zakona za 1939/40. ovlašćuje se M ini-
starski savjet da „m ože doneti uredbe sa zakonskom snagom u cilju sredivanja
i olakšanja ekonomskih prilika u zem lji kao i uopšte unapredivanja privredne
delatnosti. O ve uredbe stupaju na snagu sa danom obnarodovanja i imaju
se odmah podneti na saglasnost Nardonm pretstavništvu.
Ovlašćuje se Ministarski savet, da može na isti način doneti i uredbe sa
zakonskom snagom: о štampi, о udruženjima, zborovim a i dogovorim a i o ’
izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu u saglasnosti sa naročitim
320 — LJUBO BOBAN

bili doneseni niti su oni od strane Mačeka postavljeni kao uslov za

pregovore, što se s nekih strana očekivalo. Politicke zakone trebalo^?
je da donese vlada koja je obrazovana 26. augusta. U Sporazumu je
bilo rečeno da će vlada izvršiti formiranje Banovine Hrvatske ,,i do-
nijeti politicke zakone“ . U stavu V II Sporazuma se kaže: Vlada će
donijeti propise о štampi, о udruženjima, zborovima i dogovorima, о
izboru narodnih poslanika} kao i о drugim stvarima, ukoliko je to
potrebno za sprovodenje narodnog sporazuma.“ Istoga dana kada_4£-_^
objavljena Uredba о Banovini Hrvatskoj objavljena }e~i Uredba о рю-
litičkim zakonimarpozivom na č L U 6 . Ovom Uredbom ukinut je Za­
kon о izboru naro0»iih-poslani5a-za^Fdrodnu>kupštinu, od 10 . septem-
bra 1931, sa svim svojiitbkasnijim izmjenama i dopunama i Ministar­
ski savjet ovlašćen' da donese“ trredbu sa zakonskom snagom о izboru
poslanika za Narodnu skupstinu.,,U isto vrijeme Ministarski savjet
je ovlašćen „da uredbom sa ^zakonskom snagom izmeni Zakon о
štampi, Zakon о udruženjima, zborovima i dogovorima kao i ostale
političke zakone“ 101.
Sredinom septembra 1939. bila je donesena Uredba о ovlašćenju
Ministarskom savjetu da mijenja postoj <$ce zakone i uredbe i donosi
nove. Po ovoj Uredbi, „Ministarski savet može do sastanka Narod­
nog pretstavništva putem uredaba menjati pQstojećex zakone, uredbe,
pravilnike i ostale propise, i donositi nove, ul^^^^tQ^ahtevaju javni
interesi. Ove uredbe imaju se podneti na saglasnöst fraMKlnom pret-
stavništvu“ 102. Ova Uredba poziva se takoder na čl.^ t^ ^ Qvaj slu-
čaj još jednom potvrđuje da je čl. 116 bio vrlo Široko tumkcen.loa
Time je usvojeno gledište da se na osnovu ovlašćenja iz ovog člana
zakonski propisi mogu ne samo stvarno ignorirati već i formalno miJ
jenjati i ukidati.104 Dva su suprotna mišljenja о pravnoj valjanosti
ove Uredbe. L. Kostić, u skladu sa svojom užom interpretacijom
čl. 116, osporava pravnu valjanost ove Uredbe. On smatra da je vlada
ovim dobila veća ovlašćenja nego što ih kruna ima po ovom članu;
da je ovlašćnje vlade time postalo neograničeno.106 Njegovo je gle-
dište da ovlašćenje iz čl. 116 pripada samo kruni i da ga ona ne može
prenijeti na drugog, u ovom slučaju na vladu .100 Lukić takoder sma­
tra da se ovlašćenje iz čl. 116 ne mogu prenositi na drugoga. Samo,
smatra on, ovo ovlašćenje ne može se prenositi en bloc. U konkretnom
slučaju nije riječ о prenošenju kruninog ovlašćenja u cjelini. U slu­
caj u Uredbe о političkim zakonima ovo je ovlašćenje vladi tačno
ograničeno i odnosi se samo na političke zakone. U slučaju Uredbe

odborom Narodnog pretstavništva, koji će se odbori obrazovati na način pred-

viden u paragrafu 17. Zakona о poslovnom redu u Senatu, odnosno u Narod-
noj skupštini.“ (Beleške NS, 1939, I, 888).
101 Служ бене новине, бр. 194, 26. V I I I 1939.
102 Isto, 18. I X 1939.
108 Ђ . Т а с и ћ , ( Члан 116 Устава и уредбе у стању нуж де) smatra da
su ovim predvidene uredbe od nužde i ovu m jeru opravdava tim e što je bilo
neizvjesno kada će se sastati Skupština i Senat.
101 Im ajući u vidu ovu Uredbu Kušej piše: „O va prim ena čl. 116. Ustava
pokazuje da su nadležni ustavni organi, naime K ra ljevsk i namesnici i vlada,
smatrali da se na osnovu čl. 116 Ustava mogu propisivati privrem ene uredbe
po n u id i koje bi im ale Jorm alnu snagu zakona tako da se njim a može ukidati
i menjati, pa i novouredivati sve ono što je uredeno form alnim zakonima.“
( K y i n e j , Правни основ, 18.)
106 JI. К о с т и ћ , П роисходив норме, 453—454.
100 L. K o s t i ć , Clan 116 i щепа primena, 194-195.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACE«: — 3 2 j

od 17. septembra ovlašćenje je dato mnogo šire; predmetnog ogra-

ničenja i nema, ali postoji vremensko ogranieenje, tj. vlada se ovla-
šćenjima može služiti samo do sastanka Narodnog predstavništva,
kada i sve poduzete mjere imaju biti podnesene na suglasnost. Ovla-
šćenje za sve mjere vlada crpe iz onog ovlašćenja koja joj je dala
kruna, a ne iz samog čl. 116, kao što to čini kruna. Prema tome, za-
ključuje Lukić, nije riječ о tome da je kruna en bloc prenijela ovla-
šćenja iz čl. 116 na vladu. Stoga on, za razliku od Kostića, ne ospo­
rava pravnu valjanost Uredbe od 17. septembra.107 „Nama se cini,“
primjećuje Kušej na ovu polemiku oko toga da li se mogu prenositi
ovlašćenja iz čl. 116, „da je ceo ovaj problem izveštačen, jer ne mo-
žemo da ga razaberemo iz teksta čl. 116.“ 108
Poslije Sporazuma očekivalo se, a to je iz krugova vlade i na-
govještavano, da će uskoro biti raspisani i skupštinski izbori, ali po
novom izbomom zakonu. U jednom govoru u Skoplju, početkom
oktobra, govoreći о senatskim izborima, Cvetković je izjavio: „A li
posle izbora za Senat dolaze izbori opštinski, izbori za samouprave,
a zatim poslanički izbori. Za sve te izbore moramo biti spremni, jer se
izbori neće vise voditi kao što su se do sada vodili .“ 109 Prema poda-
cima Politike, na sastancima u predsjedništvu JRZ, kao i na sa-
stancima predstavnika stranaka u vladi, van SDK, raspravljalo se о
političkim zakonima i pitanju daljeg državnog preuredenja; u po­
gledu redoslijeda izbora formirala su se dva mišljenja: 1 ) najprije
izbori za općine, zatim za Sabor i na kraju skupštinski izbori i 2) naj­
prije skupštinski, za Sabor i na kraju općinski izbori. Prema istim
podacima, Cvetković je korigirao svoj prvotni stav i umjesto općin-
skih izjasnio se da najprije budu raspisani skupštinski izbori. „Posto
prema ovome,“ pisala je Politika, „u vladi i u vladinim krugovima
postoji puna saglasnost о pitanju izbora, izabran je komitet ministara
kome je povereno da pristupi izradi projekta zakona о izboru na­
rodnih poslanika. Isto tako, s te strane se moglo saznati da izbore
treba očekivati uskoro.“ 110 Uskoro zatim u javnost izbijaju glasovi da
se od strane JRZ traži prethodno preuredenje države kao uslov za
raspisivanje izbora .111 Politika je početkom decembra pisala da
„pitanje poslaničkih izbora nije tako aktuelno kao što je izgledalo
pre kratkog vremena“ i da pretres izbomog zakona nije povećao
aktuelnost izbora .112 U stvari, bilo je jasno da u vladi u tom pogledu
nema jedinstvenog gledišta; članovi vlade davali su izjave prema
svom vlastitom nahođenju i vlastitim gledištima. Prije ovog napisa
u Politici Cubrilović je, sredinom novembra, na jednom zboru u
Cačku izjavio: „spremili smo izborni zakon i od danas za mesec-dva
dana imaćemo tajne, neposredne, proporcionalne izbore“ 113. Slično je
kasnije, sredinom decembra, izjavio i Budisavljević, na zboru SDS
u Sarajevu: „Vlada će u najskorije vreme doneti politicke zakone koje
se obavezala da donese. Izborni zakon je skoro gotov i on će biti u
svakom pogledu bolji od svih dosadašnjih izbomih zakona. Spremaju

107 P. Л у к и ћ , n. dj., 117-118.

108 Г. К у ш е ј , П равни основ, 22.
108 Политика, бр. 11263, 9. X 1939.
110 Isto, br. 11288-11290, 11292, 3-5, 7. X I 1939.
111 Vid. H rvatski dnevnik, br. 1268, 10. X I 1939; Политика, бр. 11304,
19. X I 1939; br. 11321-11323, 6-8. X I I 1939.
112 Политика, бр. 11324, 9. X I I 1939.
113 Isto, br. 11305, 20. X I 1939.

21 Sporazum Cvetković — M aček

 322 — LJUBO BOBAN

se hitno i ostali politički zakoni, jer naša nastojanja idu za tim da

vrate narodu punu demokratiju, a državi pun demokratski život .“ 114
Sredinom januara, kao što smo vidjeli, u javnosti je otvoreno
izbio spor koji je u vladi postojao u pogledu daljeg diržavnog preure­
denja, odnosno održavanja izbora. U ovakvim uslovima izbori su iz-
gubili svoju aktuelnost. Za to su se navodili nepovoljni medunarodni
uslovi, koji ne daju povoljnu atmosferu za održavanje izbora, dok se
manje govorilo о ovim neslaganjima u pogledu procedure, što je za­
pravo bio i važniji razlog. Posao na izradi novog izbornog zakona
i dalje je nastavljen i uskoro je jedan nacrt bio objavljen. Sredinom
marta bila je objavljena Uredba о izboru poslanika za Narodmu skup-
štinu, pozivom na Uredbu о politickim zakonima, koja je donesena
26. augusta 1939.115 Medutim, objavljivanje Uredbe nije bilo u ne-
posrednoj vezi s izborima, za koje se sada smatralo da ne dolaze
u obzir. Po ovoj Uredbi cjelokupan izborni sistem, kao i politicki
život uopće, imao je za pretpostavku razvijen stranačkopolitički ži-
vot .110 Uredba о izbornom sistemu je donesena, ali su nedostajale
pretpostavke za njenu primjenu, jer prije toga nisu bili stvoreni uslovi
normalnog političkog života, ndsu doneseni propisi о organizaciji po-
litičkih stranaka, о zborovima i dogovorima, štampi i dr. Govorilo se
da se pripremaju i ove m jere .117 Na pitanje novinara šta će biti sa
zakonom о štampi, ministar pravde L. Marković izjavio je krajem
februara 1940: „Zakon о štampi je teško izrađivati u jednom rđavom
vremenu i mi bismo zato želeli da izrada toga zakona bude malo
odložena, jer danas je tako reći predratno vreme tako da je i pored
najbolje volje teško u današnjoj spoljnoj situaciji donositi jedan
potpuno nov zakon о štampi.“ 118 Kako se više ndje pomišljalo na skoro
održavanje izbora, ni novi političke zakoni nisu vise tako bili aktuelni
i svi je ostalo po starome.119
U Srbiji su bili vrlo rijetki zagovornici neodiožnog raspisivanja
izbora. Protiv raspisivanja izbora iznosili su se ovi ili oni razlozi. Gle-
^ dište svih politi čkih grupa koje su bile za izbore bilo je da se pret-
hodno ispune preduslovi za to, da se obrazuje treća jedinica, izvrši

114 Isto, br. 11333, 18. X I I 1939. K ra jem decembra Cubrilović je izjavio:
„P olitičk i zakoni su gotovi. Naročito zakon о izboru narodnih poslanika. Posle
Božića narod će im ati prilik e da ih obelodanjene prim i." (Политика,
29. X I I 1939.)
lie Narodne novine, 18. I l l 1940. О form alnopravnoj zasnovanosti ove
Uredbe, vid. Г. К у ш е ј , П равки основ; J. Ђ о р ђ е в и ћ , osvrt na ovu
K ušejevu raspravu, Правка мисао 1940, 595—596.
110 Izborni sistem zasniva se na okružnim listama, s neposrednim i taj-
nim glasanjem, nasuprot prethodnom izbornom zakonu s javn im glasanjem.
Potvrdu liste može dobiti samo ona politička grupacija koja svoje liste istakne
u najm anje 15 izbornih okruga. Izborne liste ne mogu podnositi „političke
grupe koje rade i propovedaju da se nasilnim putem izm eni ili obori postojeći
ustavni poredak, kao i one, koje rade i propovedaju rad p rotiv teritorijalne
celine države“ . (Cl. 16.) Uredba predvida obavezu partijske kandidacije, tj. svaka
lista mora biti partijski deklarirana, iz čega treba da se vid i njena politička
orijentacija i pripadnost.
117 P o litik a je pisala da je već izraden nacrt Uredbe о politčkim udru-
ženjim a (k oji su izradili Konstantinović, Ilić, Đorđević) i da će vjerojatn o biti
objavljen zajedno s uredbom о izboru poslanika. (Политика, бр. 11381,
7. II 1940.)
118 Isto, br. 11400, 26. II 1940.
118 Treba prim ijetiti da se u izvjesnoj m jeri tolerirala kritika opozicije
u štampi p rotiv vlade i da je bilo ipak više tolerantnosti nego u vrijem e Stoja-
dinovića.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 2 3

prečišćavanje aparata vlasti i tek onda da se ide na izbore. Ovo su u

isto vrijeme zapravo bile i izborne parole u slučaju da vlada ipak
raspiše izbore. Kampanja za srpsku jedinicu u velikom mjeri je i bila
vodena radi eventualnih izbora. A li nije bio posrijedi samo ovaj
proceduralni razlog. Ovaj stav bio je u velikoj mjeri diktiran polo-
žajem i Cvetkovića i opozicije, čisto unutrašnjestranačkim razlozima.
JRZ, suočena sa širokom opozicijom u Srbiji, kod činjenice da bi go-
tovo sve politicke grupacije istupale protiv nje na izborima, imala je
male izglede na eventualnim izborima. Kao tvorac Sporazuma, ona je
bila pod udarom gotovo svih političkih grupacija u Srbiji. Cvetković
je smatrao da će popraviti svoj položaj ako se prethodno izvrši obra-
zovanje srpske jedinice, što bi se pripisalo u zaslugu JRZ. Bez jednog
takvog uspjeha Cvetkovic se nije usudivao ići na izbore. Ako je on
u prvom momentu i bio za raspisivanje izbora, cd tog gledišta morao
je odustati kad se vidjelo da su sve politicke grupacije u Srbiji za-
oštrile svoj stav prema Sporazumu. Opozicione politicke grupacije
bile su pocijepane, razbijene i razjedinjene i u takvim uslovima ni-
jedna od njih ne bi radio išla na izbore. Radikalima je trebalo vre-
mena dok se ujedine da bi s više smjelosti mogli ići na izbore. De­
mokrati su svoju akciju usmjeravali na okupljanje što širih politič-
kih snaga da bi iz svega izvukli maksimalne koristi za svoju stranku.
Razbijene još u prethodinom razdoblju, nalazeći se u medusobnom
razračunavanju, sve politicke grupacije u Srbiji trebale su izvjesno
vrijeme da se organizaciono i politicki pripreme da bi mogle pri-
hvatiti izbore. Cesto se kao razlog koji govori protiv izbora iznosila
medunarodna situacija. Svakako da ovo nije bilo potpuno bez zna-
čaja i da je i to bio jedan od razloga što se tražilo neodiložno formi-
ranje i treće jedinice, ne čekajući izbore, za koje nisu povoljni uslovi.
A li u isto vrijeme se isticalo da će poslije preuredenja države izbori
biti raspisani, pa je, dakle, medunarodni faktor i dalje ostajao kao
smetnja.
Nakon Sporazuma Maček je obećavao demokratizaciju političkog
života. Prilikom dolaska u Beograd on je novinarima izjavio: „Ma-
nite riječi. Došli smo tu, da nešto i učinimo, vidim, da je sav Beograd
za sporazum Srba i Hrvata. Osim toga vidim, da od toga sporazuma
srpski narod očekuje demokratske slobode za cijelu Srbiju. Budite
uvjereni, da ću sve svoje sile uložiti, da ni srpski narod ne izide u
svom očekivanju razočaran.“ 120 Kako je glediste vodstva HSS bilo
da se najprije raspišu izbori, a onda raspravlja о daljem preuredenju
države, to su se predstavnici HSS u vladi zalagali za donošenje po-
litičkih zakona potrebnih za sprovodenje izbora. Vodstvo HSS na­
rocito je forsiralo raspisivanje izbora za Sabor. Kad su bili raspisani
senatski izbori Hrvatski dnevnik je pisao da za njih u Hrvatskoj

120 H rvatski dnevnik, br. 1195, 29. V I I I 1939. U istom broju ovaj list je
pisao: „H rvatski će politički život stalno biti obilježen težnjom za većom slo-
bodom i potpunom afirm acijom prava hrvatskog naroda. A li on će istodobno
biti obilježen i težnjom za afirm acijom prava čovjeka. T k o je samo letimično
pročitao uredbu о banovini H rvatskoj mogao se uvjeriti, da je predsjednik
dr M aček uspio postići, da u tu uredbu dodu vrlo važni propisi, k oji garanti-
raju punu političku slobodu. H rvatski će predstavnici i u zajedničkoj vladi
uložiti sve svoje sile, da se to načelo izrazi također u zakonu о izboru zajed-
ničkog predstavnistva kao i u političkim zakonima.“ N a prigovore demokrata
p rotiv Sporazuma od 26. augusta H rvatski dnevnik je odgovarao da ovaj Spo­
razum n ije u suprotnosti sa Sporazumom opozicionih grupa iz 1937, je r i on
predvida zavođenje političkih sloboda. (Isto, br. 1197, 31. V I I I 1939.)

21*
324 — LJUBO B O B A N

nema nikakvog interesovan j a121, već je pažnja okrenuta prema izbo­

rima za Sabor. Početkom oktobra 1939. ovaj list je pisao: „Zato prvi
korak nakon prenosa kompetencija, koji prenos treba da za koji dan
završi, ima biti donošenj e uredbe о izborima narodnih poslanika za
Hrvatski Sabor i raspis izbora za taj Sabor. Nema nikakvih stvarnih
i objektivnih razloga, koji bi govorili protiv raspisa tih izbora.“ 122
Uskoro je nacrt ove uredbe bio izraden i predat na odobrenje Na-
mjesništvu.123 I dok se od strane opozicije u Srbiji, zatim srpskog
i slovenačkog dijela JRZ, sve vise isticalo da izbori nisu tako aktuelni
kao u početku, od strane HSS zastupano je suprotno gledište i po-
žurivani su izbori za Sabor i Skupštinu.124 Početkom decembra 1939.
Krnjević je na sjednici organizaeije HSS za grad Zagreb izjavio:
„Naj aktuelni je je pitanje današnj eg dana pitanje izbora. Hrvatski je
narod za izbore spreman i možemo na njih ići već sutra. Medutim
ima u Beogradu političkih faktora, koji misle, da uopće nije zgodno
da se za sada, u današnjoj medunarodnoj situaciji, održavaju izbori.
Naš predsjednik opravdano zastupa stanovište, da je umjesnije u
izbore ići sada u ovakvim prilikama, u kakvim danas jesmo, nego od-
goditi izbore na neizvjesnu budućnost. Upravo današnji mir u cjelo-
kupnom našem susjedstvu nalaže nam, da upravo sada provedemo
izbore. Drukčije ne može ni biti, i ja sam siguran, da će stanovište
predsjednika dra Mačka kao i naše pobijediti.“ 125

121 „U H rvatskoj uopće nema nikakvog zanim anja za te izbore, među

ostalim i zato, je r je predložena samo jedna kandidatska lista tako, da se kan-
didati s te liste već sada mogu smatrati izabranim “, pisao je H rvatski dnevnik
uoči ovih izbora. „P o m išljenju hrvatske javnosti uopće je suvišna ustanova
Senata, a napose n ije potreban Senat, koji se sastavlja onako, kako je pred-
viđeno sadašnjim izbornim zakonom. Stoga se ne treba ni čuditi, što za ove
izbore nema u H rvatskoj upravo nikakvog interesa. M i se glede toga potpuno
slažemo s onim d ijelom srpske opozicije koja kritizira sadašnji izborni zakon
za Senat [...].“ (Isto, br. 1270, 12. X I 1939.) U jednom ranijem broju ovaj list
je s vodstva HSS skidao odgovornost za senatske izbore, pi'ebacujući opoziciji
u S rbiji zbog kritike upućene vodstvu HSS radi izbora za koje se vodstvo
ove stranke n ije zalagalo niti ih- je tražilo. „P a ipak one,“ piše na račun opozi­
cionih stranaka u S rbiji H rvatski dnevnik, „prem da im je to poznato, žele i na
nas p revaliti odgovornost za te izbore. Oni to nastoje i unatoč toga, što im je
poznato, da je raspis tih izbora bio koncesija, koju je dr M aček morao dati, da
mogne provesti ono drugo, što je za nas H rvate najvažnije, a to je organiza-
cija naše dom ovine Hrvatske.“ (Isto, br. 1248, 21. X 1939.)
122 Isto, br. 1232, 5. X 1939.
123 H. Krizm an je u D nevnik zabilježio da о ovom naertu SDS n ije ni
pitana ni obavještavana. Subašić mu je izjavio, da ni on о tome n ije bio pitan,
već je dobio gotov nacrt da ga otpremi na potpis Nam jesništvu; imao je samo
jedan dan vrem ena i unio neke ispravke. „M ačekov je plan bio,“ piše Krizm an
„da P a vle dode u Zagreb, da mu priredi svečan doček i da tom prigodom budu
raspisani izbori za hrvatski sabor. P a vle odlaže put u Zagreb radi vojničkih
ispada u K arlovcu i radi vijesti о nekoj ustaškoj akciji i ako mu ban Šubašić
u zadnjem razgovoru jam čio za sigurnost i uspjeh.“ (H. Krizm an, Dnevnik,
3-4. X I 1939.)
124 Sredinom decembra H rvatski dnevnik je pisao: „M i se H rvati u prvom
redu zanimamo za naš H rvatski Sabor i za zakon za taj sabor, koji je već izra­
den i predan na m jerodavno mjesto. A li je v e lik naš interes i za zajednički
Parlament, je r je i nakon uredbe о Banovini H rvatskoj ostalo još dosta za-
jedničkih poslova. N e m ože nam biti svejedno kakve ćemo partnere imati u
tome zajedničkom parlamentu.“ (Isto, br. 1300, 12. X I I 1939.)
125 Isto, br. 1289, 1. X I I 1939. Nešto kasnije na zboru HSS u Varaždinu
on je izja vio: „Izb ori će biti. Носе li biti sada ili malo kasnije to ne ovisi о
nama. T o ovisi о medunarodnim prilikama. A li mi sve činimo, da do njih što
prije dode“ . (Isto, br. 1306, 18. X I I 1939.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 2 5

Sredinom januara 1940. knez Pavle posjetio je Zagreb i tom

prilikom bila je objavljena Uredba о izbornom redu i ustrojstvu Sa­
bora Banovine Hrvatske.126 Na pitanje novinara, kada će biti izbori
Maček je odgovorio: „Svakako ću ja nastojati da budiu raspisani što
prije. Razumije se, da sam о tome ne odlučujem.“ Na pitanje da li će
prije biti izbori za Sabor ili za Skupštinu odgovorio je: „Ja mislim
da će biti raspisani nekako istodobno, samo što je vjerojatnije bit će
izbori za hrvatski Sabor prije, jer prema izbornom zakonu nije po-
treban tako dugi rok, da se tehnički obavi cijeli posao oko postavlja-
nja lista i cijele provedbe izbora .“ 127 Povodom objavljivanja ove
Uredbe izbila je spomenuta polemika о proceduri daljeg diržavnog
preuredenja.
Kako u vladi nije mogla da se u načelu postigne suglasnost о
raspisivanju izbora, to ni izbori za Sabor nisu bili raspisani, iako je
ovo pitanje stalno forsirano od strane vodstva HSS. Hrvatski dnevnik
pisao je о tome tako reći neprestano. Konstituiranju Sabora pridavalo
se veliko značenje u okviru nastojanja da se što prije i što potpunije
realiziraju odredbe Uredbe о Banovini Hrvatskoj i ovo je bio istaknut
elemenat u nezadovoljstvu vodstva HSS sa sprovodenjem Sporazuma.
Početkom aprila 1940. Hrvatski dnevnik je pisao: „Pitanje izbora,
jednako skupštinskih, kao i sabonskih i gradskih, spada među naj-
važnija politička pitanja. Poteškoća je sa skupštinskim izborima radri
toga, jer se sve srbijanske stranke protive izborima. Prema tome oni
imaju snositi i posljedice toga držanja. A li za saborske izbore nema
nikakvih poteškoća u Hrvatskoj, jer se oni općenito zahtijevaju. Na-
pose sada, kada je donesena uredba о financiranju Hrvatske i kada
se završava rad na prenosu ostalih poslova, mogao bi Hrvatski Sabor
raditi korisno i konstruktivno. Hrvatska javnost vrlo mnogo polaže
na saziv Hrvatskog Sabora. Dok se to ne dogodi, ona će i dalje hladno
primati sve odluke, pa i one, kojima se provodii u djelo sporazum
od 26. kolovoza. Ona traži oduška u svojem saboru, toj našoj tradi-
cionalnoj govomici, i dok se s te govomice ne čuje riječ naših na-
rodnih predßtavnika, Hrvatska će zadržati mrzovoljnu fizionomi­
ju .“ 128 Kad se već nije mogla postići suglasnost о skupštinskim izbo­
rima traženo je da se saborski izbori raspišu neovisno о tome .129 Ovaj
zahtjev, i za skupštinske i za saborske izbore, postavljen je neovisno
о nepovoljnoj medunarodnoj situaciji, što se inače isticalo kao
glavni razlog koji govori protiv raspisivanja izbora.130 U Banovini

126 Narodne novine, br. 12, 16. I 1940. Prem a Uredbi, izbori se vrše općim,
jednakim i tajnim glasanjem. Pravo glasa im aju samo muškarci, iznad 24. go­
dine. (Prem a U redbi о izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu pravo
glasa stiče se sa navršenih 21. godinu.) Uveden je cenzus nastanjenosti, od
6 mjeseci.
127 H rvatski dnevnik, br. 1332, 16. I 1940.
138 Isto, br. 1409, 4. IV 1940.
129 Početkom marta 1940. H rvatski dnevnik je pisao da je rascjepkanost
i nesloga medu srbijanskim političkim grupacijam a glavni razlog što se ne ide
na izbore i „sa srbijanske strane čak se govori, da ne treba provoditi izbore
ni za Hrvatski Sabor, dok se ne raspišu skupštinski izbori“ . „A k o se Srbijanci
ne mogu složiti,“ piše dalje ovaj list, „neka za to snose posljedice, a nemamo
ih snositi mi H rvati. M i smo politički i stranački konsolidirani. Hrvatska može
bez ikakvih poteškoća i natezanja dobiti svoje pravo predstavništvo. Zato
hrvatska javnost opravdano traži, da se bez obzira na svade medu Srbijancima
provedu izbori za H rvatski Sabor.“ (Isto, br. 1379, 3. I I I 1940.)
180 „M i zaista ni sada nismo m ogli doći do uvjerenja,“ pisao je Hrvatski
dnevnik početkom februara 1941, „da je uvodenje u život Hrvatskog Sabora i
 326 — LJUBO BO BAN

' TTryptcir^j си 19 maia 1940. bili raspisani-opcimki izbori. u okviru

nastojanja vodstva HSS da se ide na izbore; u ostalom dijelu zemlje
ovi izbori nisu bili raspisani. Sprovedeni su po starom izbomom za-
konu, javnim glasanjem. Ovi izbori su pokazali osjetno slabljenje po­
liticke uloge HSS, jačanje na njen r a č i i n ^ J j e v i r . a r s k i h i Hesničar-,
^kib-Ä»aga, kao i sukobe raznih grupa unutar same HSS, ličmTTll na-
čelne prirode.131
Vodstvo HSS iz vise razloga je insistiralo na izborima. Za skup-
štinske izbore zalagalo se da bi se na taj način prolongiralo pitanje
dalj eg državnog preuredenja. Vjerovalo se da će izbori donijeti po-
voljne rezultate u korist gledišta HSS u vezi sa spornim područjima.
Važan razlog u zahtjevu za što hitnijim sprovodenjem skupštinskih
izbora dolazio je i otud što je želja vodistva HSS bila da se što prije
pred Skupštinom osnaži Uredba о Banovini Hrvatskoj. Zeljelo se što
prije ukloniti formalni provizorij u kome se nalazila Banovina Hrvat­
ska. Smatralo se da bi se odobrenje Uredbe (i svih drugih mjera po-
duzetih pozivom na čl. 116) bez teškoća moglo dobiti od Skupštine
koja je sazvana u vrijeme kada je, vise nego ikada dotada, vladalo
uvjerenje da se vodstvu HSS moraju učmiti koncesije. S nekih strana
u Srbiji (npr. od strane Srpskog kulturnog kluba) otvoreno se isti-
calo da ono što je dogovoreno s Cvetkovicem ne obavezuje nikoga
u Srbiji. I otuda jedan od razloga za želju da se Banovina Hrvatska
što prije i formalno osigura. Saborski izbori bili su usko povezani sa
skupštinskim izborima; sa srbijanske strane (i od vlade i od opozicije)
nije se odobravalo glediste vodstva HSS da se saborski izbori mogu
raspisati i neovisno о tome da li će i kada biti raspisani skupštinski
izbori. Stoga su se već i zbog saborskih izbora forsirali i skupštinski
izbori. A saborski izbori su se forsirali opet iz vise razloga. Najvažniji *
je bio u tome što se željelo konstituirati Sabor, kao jednog od nosi-
laca zakonodavne vlasti, i na taj način ostvariti što potpuniju samo­
stalnost Banovine Hrvatske u okviru Uredbe. Bez Sabora u većoj
mjeri se ovisilo о vladi i Namjesništvu. Općinski izbori trebalo je
pak da dovedu do pročišćavanja aparata vlasti na terenu. U svim
ovim nastojanjima vodstva HSS bilo je u znatnoj mjeri i propagandno-
političke note. Moralo se voditi računa о nezadovoljstvu i prigovo-
rima, i pristalica i protivnika, što se radi bez predstavnickih organa.
Nepostojanje Sabora nastojalo se prikazati kao razlog za postojanje
unutrašnje slabosti u Banovini Hrvatskoj i tako nezadovoljstvo i pa-
žnju skretati na drugu stranu. Vodstvo HSS željelo se i prikazati kao
zaštitnik političkih sloboda, pogotovo kad se moglo operirati s tim da
se na drugim stranama ne želi demokratizacija političkog života. A da
vodstvu HSS nije bilo do stvarne demokratizacije političkog života,
pokazalo se i na drugim stranama. No činjenica je i to da se vodstvo
HSS znatno vise angažiralo u zamjenjivanju šestojanuarskih poli-
tičkih zakona nego što su to činile druge grupacije u vladi i nego što
je na tome radila opozicija.
Za što hitnije sprovodenje izbora, i prije preuredenja države,
zalagali su se i samostalni demokrati. Oni su za to imali svoje ra-

zajeđničkog parlam enta nespojivo sa sađašnjim prilikam a u svijetu, je r nas te

prilike ne smetaju i ne mogu smetati, da uspješno svršavam o svoje domaće
poslove.“ (Isto, br. 1715, 6. I I 1941.)
181 Vid. L j. B o b a n , О p o litičk im p revira n jim a na selu и B anovini
H rvatskoj, Istorija X X veka, Z b o rn ik radova II, Beograd 1961, 242—244,
259-262.
 SPORAZUM СVETKO VIĆ — MACEK — 3 2 7

čune. Vjerovali su da će izbori dovesti do slabljenja dotadašnjeg re-

žima JRZ i do slabljenja one sprege koja je bila uspostavljena izmedu
HSS i JRZ, u ponečem i na račun samostalaca. Nova riječ je tražila
da se, i pored svih prigovora koji se iznose protiv raspisivanja izbora,
izbori za Skupštinu raspišu što prije .132 Ovaj je list pisao da bez iz­
bora nema unutrašnje konsolidacije i za zimu nagovještavao izbore :133
„Sa izborima riješilo bi se u glavnom pitanje demokratizacije ostalih
dijelova države, jer ne bi moglo ostati sve ,po starom‘. Kraj toga bila
bi onda stavljena narodu jedina parola: odobrenje Sporazuma od 26.
augusta. A novi režim stajao bi na čvrstim nogama unutri i prama
vani.
Sada poslije četiri mjeseca su sve nova pitanja iskrsla!“ List ističe
da su se samostalci zalagali da se „izide pred narod u velikim forma-
cijama i sa jednostavnim parolama, na koje treba samo dati jasan od-
govor: da ili ne.
Medutim u ovo vrijeme izgleda, kao da se ide u pravcu cijepanja
a ne okupljanja, u pravcu komplikovanja a ne uprošćavanja situa­
cije .“ 134 U želji da izbori dovedu do slabljenja režima JRZ samostalci
su se zalagali za to da vlada pri|e~izbora bude proširena uvlačenjem
opozicionih stranaka u Srbiji.135 Samostalci inače od Mačeka nisu
bili obaviješteni da predstoji objavljivanje uredbe о izboru poslanika
za Sabor.136
U razdoblju nakon Sporazuma od 26. augusta nije moglo doći
do demokratizacije političkog života već i zbog toga što se ni jedna
građanska politička grupacija nije za to stvarno ni zalagala, ni one
koje su bile u vladi ni one koje su bile u opoziciji. JRZ je i bila glavni
činilac u Sporazumu upravo zato da bi se očuvao i produžio stari po-
litički režim zasnovan na zakonima iz razdoblja šestojanuarskog re-
žima. Kada ova stranka ni dotad nije izvela demokratizaciju politič-
kog života i pored ovlašćenja datih od Skupštine u nekoliko navrata
radi donošenja novih političkih zakona, nije donijela nove politicke
zakone, iluzorno je bilo očekivati da bi ona to mogla uciniti u novim
uslovima. Za kneza Pavla se kao prioritetno postavilo hrvatsko pi­
tanje, a ne demokratizacija političkog života; štaviše, smatrao je da
još manje može biti govora о političkim slobodama nego u prethod-

132 N ova riječ, br. 148, 12. X 1939.

133 Isto, br. 152, 9. X I 1939.
134 Isto, br. 161, 11. I 1940.
136 Krizm an je 20. novem bra 1939. zabilježio u Dnevnik: „Sastanak IO SDS.
Razgovori о položaju stranke poslije sporazuma. Nastojanje da se vlada spo­
razuma proširi na druge demokratske stranke. Izbori ne smiju učiniti front
JRZ pojačan sporazumom sa HSS protiv svih drugih narodnih stranaka.“ N e-
što kasnije (3—5. X I I 1939) on je zabilježio da Vilder, koji se inače zalagao za
što hitnije održavanje izbora, više ne požuruje izbore i smatra da bi n ajprije
trebalo izvršiti preuredenje države, proširiti vladu i potom ići na izbore. V ild er
je svoje gledište očito prom ijenio pod utjecajem C vetkovićevih obećanja da će
dobiti mjesto u vladi. Ova kombinacija je, medetim, propala. (Vid. i Dnevnik,
22-23. X I I 1939.)
138 Krizm an je u vrijem e ob ja vljiva n ja ove Uredbe zabilježio u Dnevnik
(14—17. I 1940) da Budisavljević vjeru je da se ide na skupštinske izbore, dok
je Krizm an bio protivnog m išljenja. B u disavljević se „svadao“ s Krizm anom
kad mu je ovaj tvrdio da će prilikom kneževa boravka biti objavljena Uredba
о izboru poslanika za Sabor. „N jem u da je m inistar Konstantinović rekao da
je tek sad došao neki novi prijedlog toga zakona od bana i da se proučava i da
još ništa n ije raspravljeno i u vladi odluceno.“
328 — LJUBO BOBAN

nom razdoblju. U tom smislu on će i odrediti zadatak JRZ i Cvet-

koviću.
Jugoslavenska radikalna zajednica mogla je na demokratizaciju
političkog života pristati samo pod pritiskom drugog partnera, Hrvat­
ske seljačke stranke. Međutim, dajući prioritet formiranju zasebnog
položaja Hrvatske ova stranka je najprije pristala na sporazum bez
prethodnog donoeenja novih političkih zakona. Više-manje je to bilo
i kasnije, nakon Sporazuma. Vodstvo HSS bilo je u prvom redu za-
okupljeno izgradnjom Banovine Hrvatske. Ono se doduše zalagalo za
donošenje političkih zakona, ali je i ovo prvenstveno bilo u vezi s pri-
oritetnim zadatkom, izgradnjom Banovine Hrvatske. I ono nastoja-
nje koje je HSS ispoljila u cilju donošenja novih političkih zakona
bilo je paralizirano suprotnim gledištima druge strane, kako grupa­
cija u vladi tako i opozicija. A i to što se HSS zalagala za donošenje
novih političkih zakona ne treba identificirati s nastojanjima za dub-
lju demokratizaciju političkog života, već se to prvenstveno svodilo
na težnje da se iziđe iz okvira političkih zakona šestojanuarskog re-
žima i da se stvore uslovi za funkcioniranje građanskih političkih
stranaka, na nivou onih uslova koji su uglavnom postojali u razdoblju
prije zavođenja šestojanuarskog režima.
Opozicija u Srbiji stalno je nakon 6 . januara davala prioritet do-
nošenju novih političkih zakona i stvaranju uslova za stranačkopoli­
ticki život. Pitanje diržavnog preuredenja dolazilo je u drugi plan.
Sada je i ona, u novim uslovima, najednom promijenila gledište. P i­
tanje državnog uređenja došlo je u prvi plan, bilo u slueaju da se tra-
žilo dalje preuredenje u smislu Banovine Hrvatske, kao što je to bio
slueaj s demokratima, bilo u slueaj u da se tražila revizija Uredbe о
Banovini Hrvatskoj i vraćanje na stanje više-manje slično ili iden-
tično prethodnom državnom uredenju, kao što je bio slučaj s radika­
lima ili JNS. Apsorbovane ovim zadatkom političke grupacije u
Srbiji stvarno su davale drugorazredno znacenje demokratizaciji poli-
tičkog života i donošenju novih političkih zakona. A i ono što se tra-
žilo svodilo se zapravo na nivo kakav je bio prije zavodenja šesto-
januarskog režima, da bi se stvorili uslovi u kojima bi gradanske po-
litičke stranke ponovo preuzele ulogu koju im je oduzeo šestojanuarski
režim; о nekoj stvamoj demokratizaciji pohtičkog života nije nd
bila riječ.
* « 3j0 d novih političkLh-gakona. kao što smo vidjeli, donesene su samo
dviie uredbe о izborima, za Sabor i Skupštinu. za koje se može reći
da predsTavfjaju 1napredak u odnosu na iste zakone šestojanuarskog
režima. Međutim, one mjere koje su bile donesene prvenstveno radi
razračunavanja s klasnim protivnikom bile su još reakeionarnije nego
u prethodnom razdoblju.
Medu ove mjere, sračunate na gušenje političke borbe radničke
klase, ukoliko je ona prvenstveno bila vodena pod utjecajem i ruko-
vodstvom KPJ, u prvom redtu spada Uгеф а .о izmeni i dopuni Zakona
o^zastiti..javne h p ^ dnoRtl i poretka u_đt^avi^ unošeniem tzv. člana
12a.137 Neposredni povod za donošenje čl. 12a bile su diemonstraeije
187 Cl. 12a glasi: „Upravno polieijske vlasti prvog stepena mogu uputiti
na boravak u koje drugo mesto lica koja remete red i mir.
P ro tiv odluke prvo-stepene vlasti dopuštena je žalba na drugostepenu
upravnu vlast u roku od 8 dana od dana saopštenja.
M inistar unutrašnjih poslova m ože po pravu nadzora poništiti svaku
odluku о upućivanju na boravak u drugo mesto.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAČEK — 3 2 9

14. decembra 1939. u Beogradu, ali je on bio rezultat općeg vladinog

kursa. U ovim demonstraci jama učešće su uzeli radnici, studenti i gra-
danstvo Beograda. Demonstracije su se odrvijale u znaku negodova-
nja prema vladdnoj unutrašnjoj i vanjskoj politid. Polidja je upotre-
bila vatreno oružje, ubila 14 demostranata i v e d broj ranila. Već
prije ovih dogadaja u Zagrebu je 3. i 10. decembra došlo do velikih
politickih demonstradja radnika. Neposredni povod ovih dogadaja
bila je zabrana radničke skupštine, koja je bila zakazana u prostori-
jama Radničke komore. Demonstradje se nisu ogranidle samo na pro­
test zbog zabrane ove skupštine već su poprimile širi politički ka-
rakter.138
Clan 12a daje upravno-policijskim organima prvog stepena ši-
roke ovlasti. Ovi organi po vlastitom nahodenju mogu da kažnjavaju
lica koja su na bilo koji način nepoćudna za režim. Po jam „remećenje
reda i mira“ mogao se proizvoljno tumadti; tako reći i nije bilo poli­
ticke aktivnosti koja po formulacijama čl. 12a nije mogla biti okva-
lifikovana kao „remećenje reda i mira“ . Upravno-policijskim orga­
nima nije bio propisan nikakav obavezan postupak za utvrdivanje
krivične odgovornosti. Odredbe ovog člana ne sadrže ni obaveznost
odredivanja vremena za koje neko lice može biti konfinirano; to je
prepušteno samovolji upravno-policijskih organa. Ovi organi imaju
i potpunu slobodu u odredivanju uslova konfinadje. Kada se imaju
u vidu neodredenosti dana 12a i politička praksa u staroj Jugosla­
viji, vidi se u kojoj mjeri su legalizirane mogućnosti za samovoljne
postupke organa vlasti protiv politickih protivnika, pa ne i samo ovih.
Mada je čl. 12a bio prije svega vladina reakdja na aktivnost KPJ i
sračunat na sprečavanje njenog utjecaj a (po ovom danu bio je otvo-
ren logor u Biled), on je jednako mogao da bude upotrebljen i protiv
svih političkih protivnika. Ova dnjenica bila je stalna prijetnja za
sve stranke i pojedince, koji su u svakom momentu mogli doći pod
udar čl. 12a. Zbog toga ga treba shvatiti i šire od namjere da bude
upotrebljen samo za gušenje političkog pokreta i utjecaja KPJ.
Clan 12a bio je proširen i na Banovinu Hrvatsku,139 ali je pored
njega za ovo područje bila donesena i Uredba о redarstvenim prekr-
šajima. Na osnovu ove Uredbe, neovisno о sudsko-kaznenom postup-
ku, mogla su se redarstveno (policijski) kazniti, novčano do 1.500 di-
nara ili 30 dana zatvora (a u izvjesnim slučajevima i dvostruko), ili
jednom i drugom kaznom, ona lica koja narušavaju-red i mir na jav-
nim mjestima, vrijedaju organe vlasti ili stvaraju neraspoloženje
Prvostepena upravna vlast mesta gde ova lica budu upućena, odrediće
im gde će stanovati pod nadzorom vlasti.“ ( Службене повине, бр. 292,
21. X I I 1939.)
Clan 12a donesen je na osnovu ovlašćenja koja je dobio M inistarski savjet
po spomenutoj Uredbi od 18. septembra 1939. Pravn a valjanost ovog člana ospo-
ravana je, s jedne strane, tim e što je osporavana pravna valjanost Uredbe na
osnovu koje je donesen, zatim tim e što se smatralo da na osnovu ove Uredbe,
i u slučaju da ona ima pravnu valjanost, to n ije bilo moguće poduzeti ovu mjeru,
zatim navodima da je čl. 12a u protivnosti s ustavnim odredbama, kao i va-
žećim odredbama K rivičn og zakona. (Vid. P. В у ч к о в и ћ , Уредба о п р и -
пудпом месту боравка н ије уставпа, Бранич 1940, 42; V. K a n t e , P olicijsk e
m ere po italijanskom zakonu о ja v n o j bezbednosti, Служ бепи гласник M u u u -
старства унутрашњих послова 1940, 265). U krajn joj lin iji sve ovisi о tome
kako se interpretira čl. 116.
188 Vid. C. Đ u r đ e v i ć , Položaj i akcije radničke klase Jugoslavije pred
II svetski rat, Beograd 1951, 88. i d.
1M Narodne novlne, br. 285, 18. X I I 1939.
330 - LJUBO BOBAN

prema vlastima i njenim organima, kao i njihovi pomagači i podstre-

kači. Takoder se nepoželjna lica mogu istjerati iz općine i kotara, na
6 mjeseci ako nisu zavičajni na tom području. Presudu donosi mje-
sna redarstvena (policijska) vlast, odnosno kotarsko i gradsko pogla-
varstvo.140 Povodom ove Uredbe Hrvatski dnevnik utješno primje-
ćuje dia „ona svakako nasi pečat naših iznimnih vremena, a mnogo
je liberalnija od propisa, koji su na snazi u nekim drugim drža-
vama.“ 141
Kad se clan 12a nije pokazao kao dovoljno efikasan i popularan,
donesene su druge mjere koje je trebalo da nadoknade svrhu ovog
člana. U okviru toga je i uredba о vojnim radnim logorima. Ldca
koja su na osnovu ove uredbe pozivana na vojnu vježbu koristila
su se samo za fizičke radove. Oni su se nalazili pod posebnim disci-
plinskim uslovima. Čuvanje logora i rukovodenje radnim jedini-
cama bilo je povjereno aktivnim i penzioniranim žandarmima.142
Tako je i na ovaj način stvorena mogućnost da se primjenjuju repre-
salije protiv političkih protivnika; svako nepoćudno lice, ukoliko je
vojni obveznik, moglo se u svako vrijeme na ovaj način izolirati.
Ova mjera bila je za vladu pogodnija od konfinacije prema 61. 12a,
jer je manje bila na udaru javnog mnijenja. Vojni radni logori popri-
mili su tako u odredenoj mjeri obilježje političkih logora.
Radnička klasa morala je voditi borbu za očuvanje i onako mini-
malnih uslova sindikalnog udruživanja i slobode vodenja tarifnih
pokreta. Zbog sve izrazitijih reakcionarnih tendencija u vladinom po-
litickom kursu pred radničku klasu postavljao se i zadatak odbrane
osnovnih demokratskih sloboda uopće. U takvim uslovima „radnici
i namještenici imaju veliku potrebu da u sadanjem momentu istaknu
svoje zahtjeve“ , jer „kod njih se rada sumnja, da se i nadalje želi
vladati po prije uvedenim metcdama, koje su koristile samo poslo-
davcima“ .143 Citava vladina politika kretala se upravo u tom pravcu
i bila sračunata na ograničavanje političkih sloboda radničke klase.
I tako radnici „kao ekonomski najslabiji iz dana u dan sve teže osje-
ćaju neposredni teret skupoće i nezaposlenosti, dok su uporedo s time
sve vise sputani u nastojanju da se odupru tom teretu i preduzmu
mjere za zaštitu svojih životnih interesa.“ 144
Mjere režima bile su sračunate na to da se onemogućava sindi-
kalna i druga politička aktivnost radničke klase ukoliko je ova aktiv­
nost bila nepoćudna za režim i klasne pozicije buržoazije. Režimski
sindikati stavljani su u privilegirani položaj, a na klasne sindikate
vršio se sve veći pritisak. U režimskim sindikatima sve vise je pre-
vladavao policijski duh. Zahvaljujući tome što su se raznim mjerama
radnička prava i politicke slobode sve više sužavali i što je time rad-
nička klasa lišavana mogućnosti samoodbrane, poslodavci su lakše
mogli da povećavaju stepen eksploatacije, kao i uopće da se tereti
prebacuju na radničku klasu.
Prve mjere režima u Banovini Hrvatskoj bile su uperene protiv
samostalnosti radničkih socijalnih ustanova. Izabrana rukovodstva

140 Isto, br. 256, 9. X I 1940.

141 H rvatski dnevnik, br. 1629, 10. X I 1940.
A IIR P , br. 18552, letak koji sadrži izvod iz uredbe Glavnog gene-
ralštaba.
148 Iz proglasa M jesnog medustrukovnog odbora U R S u Zagrebu, oktobra
1939, A IIR P , br. 16153.
lil Radnički tjed n ik 24. V 1940.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER — 3 3 J

tih ustanova se raspuštaju, a na njihovo mjesto postavljaju se kome-

sari. Tako je komesar bio postavljen u okružnim uredima u Splitu,
Osijeku, Zagrebu, Karlovcu, Sušaku i dr.146 Pri reorganizaciji radnič-
kog osiguranja, radndčkih komora i berzi rada nije se ni pitalo za mi-
šljenje radničkih sinddkata. Ova ofanziva režima na radnička prava i
radničke ustanove izazvala je aštro reagovanje u redovima radništva,
što je opet pridonosilo političkoj i klasnoj koncentraciji radmičke klase.
Pokušaji monopoliziranja sdndikalnog i političkog života radničke
klase izazvali su negodovanje ne samo u klasnim sindikatima, već i
reagovanja u članstvu režimskih sindikata. Komanda IV armijske obla­
sti izvještavala je da su „pokušaji u Hrvatskoj banovini da se sve rad^-
ničke ustanove, pa i Radinička komora predadu HRS-u,146 uveliko
trgli radničke mase.“ 147 Pritisak koji je od strane režima vršen na
radnike i radničke organizacije „bio je prvi povodi neredima kako u
Zagrebu, tako i u Sušaku i u Splitu u toku meseca decembra 1939.“ 148
Izbori za radničke povjerenike trebalo je da se održe u januaru
svake goddne. U Banovini Hrvatskoj oni su najprije odgodeni za ja-
nuar 1941, a potom ponovo do maja iste godine, a produžen mandat
radničkim povjerenicima koji su dotada bili na dužnosti.149 Odlaga-
nje izbora pravdalo se tehničkim razlozima. Medutim, stvarni razlog
bio je u strahu vodstva HSS da će ti izbori dati povoda za političku
aktivnost i strahovanje od poraza režimskih sindikata na izborima.
Na to su ukazivali i rezultati izbora za radiničke povjerendke koji su
u 1940. i 1941. cdržani u drugim dijelovima zemlje, na kojima su vla-
dini sinddkati pretrpjeli poraz.
Početkom maja 1940. u Banovini Hrvatskoj donesena je Uredba о
rješavanju radnih sporova,150 koja predistavlja samo reakcionarnu
dopunu jedne slične Stojadinovićeve uredbe iz 1937, koja je i dalje
ostala na snazi za ostalo područje, uz manje izmjene u septembru
1940. Uredba predtvida obavezan postupak mirenja. Ako mirenje
medu zainteresiranim stranama, poslodavcima i posloprimcima ne
uspije, spor se podnosi upravnoj vlasti. Dok traj^ postupak mirenja,
zabranjen je svaki štrajk. Ako mirenje ne uspije ni pred nadležnim
vlastima, obustava rada dozvoljena je samo ako se za to glasanjem
izjasni polovica radnika. Ako se većina radinika i opredijeli za
štrajk,161 upravna vlast opet ima mogućnost da štrajk razbije, na
osnovu prava upravne vlasti da u slučaju štrajka zabrani napu-
štanje rada jednom dijelu radnika, radd reda i sigumosti u poduzeću,
ako je ono od javnog interesa.
Stvarni cilj ove Uredbe bio je da se na svaki način spriječi štraj-
kački pokret. U članu 7 Uredbe određuju se poduzeća u kojima štrajk
nije diDZvoljen. U slučaju neuspjelog mirenja, u poduzećima označe-
nim u ovom članu, spor se obavezno dostavlja radnom sudu. Odluka
radmog suda ima značaj kolektivnog ugovora i protiv nje ne može
biti prigovora. Prema čl. 14 ban može propisati obavezan postupak

146 K ao nap. 143.

146 H rvatski radnički savez, koji je bio filija la HSS.
147 A —V II, 32, 1/11.
148 A —V II, 6, 2/49, izvještaj IV arm ijske oblasti, januar 1940.
149 N arordne novine, br. 16, 21. I 1941.
150 Isto, br. 101, 6. V 1940.
151 Radnici ispod 24 godine starosti nemaju pravo glasa; (ako je vise od
polovice zaposlenih ispod 24 godine, onda je donja granica 21 godina starosti)
a ovakvih je bilo 40%. (Радничке новине 14. V I 1940.)
332 ~ LJUBO BOBAN

pred radnim sudom (što, dakle, znači zabranu štrajka) i za ostala po-
duzeća, koja nisu nabrojena u čl. 7. Dok je uredba iz 1937. zabranji-
vala štrajk (u smislu čl. 7) samo u državnim, banovinskim i općin-
skim poduzećima, Uredba о rješavanju radnih sporova iz 1940. pro-
širuje se i na privatna podiuzeca. Po ranijoj uredbi, za vodenje prego­
vora i zaključivanje kolektivnog ugovora legitimnom se smatrala
svaka radnička organizacija koja je bila dozvoljena po zakonu о udru-
ženjima. Po banovinskoj uredbi, u postupak se uzimaju samo oni pri-
jedlozi koje podnose predstavnici većine. U policijskim uslovima
sindikalnog života većina je bila osigurana za režimske sindikate.
Uredba daje mogućnost poslodavcima da i u toku procedure mirenja
otpuste radnike „ako nagovara ukućane ili ostalo službeno osoblje na
neposlušnost“ . Na ovaj način se mogla spriječiti aktivnost radnika na
pripremanju štrajka, narocito aktivnost štrajkačkog odbora. Poslo-
davac može i poslije neuspjelog mirenja da isključi posloprimce (lo-
kaut) ,,u slučaju da ponašanje radnika unutar poduzeća onemogu-
ćuje redovan radi“ , a u „tom će slučaju nadležna vlast na zahtjev po-
slodavaca pružiti potrebnu zaštitu za zaposlenje novih posloprimaca“ .
Uredba daje mogućnost da radničke organizacije mogu, na diulje ili
kraće vrijeme, biti raspuštene zbog učešća u štrajku, ako je on u
protivnosti sa spomenutom Uredbom.
Komentirajući ovu Uredbu Radničke novine nazivaju je „pre-
mijom za kapitaliste“ , koja ima jediini cilj da se onemogući svaki
radnički štrajk, a jedini rezultat bit će „pojačavanje socijalne reak-
cije na celom frontu“ .152 Po svojim tendencijama, pisao je Srp i čekić,
ova Uredba je „tisuću puta gora od zloglasne uredbe Cvetković-Sto-
jadinovićeve о minimalnim nadnicama“ , što dokazuje „da današnja
vlada ne samo da je zadržala sve reakcionarne crte pređašnjih dik-
tatorskih vlada, već je mnogo gora i reakcionamija“ , jer „ovakav div-
ljački napad na sindikalne organizacije nisu smjeli da vrše ni najgori
diktatorski režimi“ . Uredba predstavlja „unikum reakcionarnih mjera
i praktičnim putem oduzimlje posljednji ostatak legalne mogućnosti
odbrane radnika.“ 163
U Banovini Hrvatskoj je u januaru 1941. u poduzećima ustanov-
ljen povjerenik za radne odnose. Povjerenik „imade pravo otpustiti
ili otkazati radni odnos svakom posloprimcu — prema postojećim za-
konskim propisima — koji se ne bude pridržavao sporazuma kolektiv­
nog ugovora, odluke radnog suda, propisa (odluka) nadiležnih vlasti
ili povjerenikovih odluka i naloga“ .154 Uveden tobož radi zaštite inte­
resa posloprimaca i radi toga da se reguliraju i stišavaju sukobi iz­
medu rada i kapitala, povjerenik za radne odnose stvarno se pretva-
rao u zaštitnika interesa poslodavaca. Prisustvo pred'stavnika vlasti
u poduzeću s ovako širokim ovlašćenjima bilo je sračunato na to da
se koči ekonomska i politička borba radničke klase.
I pored svih mjera koje je režim poduzimao radi sprečavanja
pokreta radničke klase, tarifne i štrajkačke akcije ne samo da nisu
prestajale već su dobijale novu snagu i obilježje. Proces politicke di-
ferencijacije u režimskim sindikatima, s jedne strane, i sve veća kon-
centracija radničke klase na bazi klasne solidarnosti, s druge, nisu
mogli da se zaustave. Zavodenje policijskog diuha u sindikatima, na-

182 Радничке новине 17. V 1940.

168 Srp i čekić, Zagreb 1954, 18, 19, 42.
164 Narodne novine, br. 25, 31. I 1941.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAČEK — 3 3 3

ročito gušenje svake slobode klasnih sindikata, samo je pridonijelo

još jačem klasnom povezivanju radnika. Da bi se onemogućila organi-
zirana borba radničke klase protiv vladine politike i sistema u cjelini,
da bi se zaustavljala klasna borba i onemogućio utjecaj i aktivnost
KPJ, režim se ođlučio na to da do kraja monopolizira sindikalni ži-
vot. U okviru nagovještaja о političkim i socijalnim reformama govo-
rilo se i о potrebi zavodenja jedinstvene sindikalne organizaeije (na
federativnom principu). U tom dijelu najavljivanog programa vlada
je bila najdosljednija. U kontekstu cjelokupne vladine reakeionarne
politike prema radničkoj klasi krajem decembra 1940. zabranjeni su
URS-ovi sindikati, a njihova imovina i monopol nad sindikalnim ži-
votom predati su režimskim sindikatima, Jugorasu i HRS-u, koji su
stvarno bili ekspozitura kapitala u radničkoj klasi.

3. Pitanje koncentracije

Već smo rekli da je od svih komponenti u vladi srpska kompo-

nenta bila najslabija. I kad se postavljalo pitanje koncentracije, onda
se to i odoosilo prije svega na Srbiju. Tako se pitanje postavljalo i
u vrijeme pregovora za sporazum. Tada je van spora bilo da u novu
vladavinsku kombinaeiju mora da udu Slovenska ljudska stranka i
Jugoslavenska muslimanska organizaeija,155 čime se rješava problem
Slovenije i Bosne. Ulazak SDK u vladu rješavao je problem Hrvat­
ske. U sva tri ova slučaja riječ je bila о najjačim političkim grupa-
cijama u odnosnim dijelovima zemlje. A li u Srbiji je bilo vise poli-
tičkih grupaeija — pretendenata na vlast. Stranke Udružene opo­
zicije pretendirale su na ono mjesto koje je zauzimala JRZ, pri čemu
se, dakle, mislilo na srpski dio JRZ, a ne slovenački i muslimanski.
I kad se u toku pregovora za sporazum postavljalo pitanje snaga koje
treba da učestvuju u sklapanju sporazuma, onda se to i odmosilo
uglavnom samo na to da li će na srbijanskoj strani učestvovati JRZ
ili UO. Da je iz kombinaeije i isključen srpski dio JRZ, Udružena
opozicija bi kao partnera i dalje imala njen slovenački i musliman­
ski dio. Naravno da u tom slucaju JRZ ne bi ostala u svom starom
sastavu i značaju. Kad se Maček uvjerio da knez Pavle na svaki način
insistira na JRZ, onda je on nastojao da uz ovu privuče još i Udiru-
ženu opoziciju, ukoliko ona prihvati sporazum. Vidjeli smo kako se
ovo konačno završilo. Maček će uglavnom i kasnije zauzeti ovakvo
gledište, kad se postavljao problem koncentracije nakon Sporazuma.
Pitanje koncentracije imalo je svoj unutrašnjepolitički i vanj-
skopolitički aspekt. U prvom slučaju riječ je bila о tome na koji
način da i opozicione stranke u Srbiji prihvate nastale promjene i
pređu na politiku pozitivne suradnje. U drugom slučaju riječ je bila,
s jedne strane, о tome коИко i vanj skopolitički razlozi nalažu ovu
koncentraciju s obzirom na pogoršanje položaja zemlje i stalnu opa­
snost da bude uvučena u međunarodne komplikaeije, a, s druge, ko­
liko su vanjskopolitički obziri bili razlog da se ova koncentracija
upravo izbjegava. Upravo zbog ovog dvostrukog aspekta, unutrašnje-
1БВ Slovenačkom dijelu JRZ n ije osporavana pretenzija na vladu. S mu-
slimanskim d ijelom JRZ stoji nešto drukčije. P oliticke grupaeije Srba u Bosni
i H ercegovini željele su potiskivanje JMO s vlasti, sasvim ili u što većoj m jeri.
U ovom e su one im ale podršku političkih grupaeija iz Srbije, jer je uglavnom
i riječ о istim strankama.
334 — LJUBO B O B A N

političkog i vanjskopolitičkog, pitanje koncentracije, iako zapravo

nikako nije ni bilo skidano s dmevnog reda, naročito se jače naglaša-
valo u nekoliko navrata, u vezi s medunarodndm dogadajima.
Svaka politička grupacija, u vladi i u opoziciji, gledala je na pro­
blem koncentracije sa svojih pozicija i interesa. Gotovo nije moguće
naći dvije grupacije koje su na ovo gledale na isti način i u tome bile
rukovodene istim motivima. Isto tako ni stavovi kroz cijelo vrijeme
nisu bili jednaki, već su stalno modificirani i podešavani prema kon-
kretnoj situaciji. Stoga u jednom globalnom prikazu ovog problema
nije ni moguće da se sve te nijanse izraze. No suština je više-manje
ostala nepromijenjena. Opozicione grupacije u Srbiji, i pored izvjes-
nih pokušaja, nisu mogle da prema ovom pitanju zauzmu jedinstveno
gledište; one nisu bile u stanju da vode jedinstvenu ni negativnu
ni pozitivnu politiku. Postojalo je jedno jedinstveno globalno sta-
novište, ali ono nije bilo dovoljno da ih poveže za užu suradinju. Za
vednu političkih grupacija, bar što se demokrata i radikala tiče, ka-
karakteristično je bilo: s jedne strane, želja i zahtjev za koncentraci-
jom, a, s druge, negativan stav prema Sporazumu, u ovoj ili onoj
mjeri. Osnovni problem koncentracije, ukoliko je riječ bila о unu-
trašnje-političkom aspektu, i bio je u tome što se ova dva stava nisu
mogla izmiriti.
Stav demokrata prema pitanju koncentracije odredivala su dva
momenta: uloga JRZ i pitanje treće jedinice. Oni pitanje koncentra­
cije nisu posmatrali kao problem proširenja postojeće vladavinske
kombinadje, već stvaranja nove. Osnovni problem pri tom bio je da
se likvidira uloga JRZ u Srbiji i da se preuzme njeno mjesto i što
istaknutiji položaj u novoj vladavinskoj kombinadji, a ne zadovo-
ljiti se podupiranjem postojeće. Clan Glavnog odbora Demokratske
stranke B. Marković izjavio je na konferenciji demokrata u Svilajncu,
krajem decembra 1939, pored) ostalog: „Koncentracija narodnih snaga
bio je zahtev Demokratske stranke kad su započeti službeni razgo­
vori о sporazumu. Taj zahtev nije bio prihvaćen. I danas se vidi ko-
lika je to šteta. N ije potrebno ovde izlagati kako se ta koncentradja
ima izvesti, jer je u tom pogledu gledište Demokratske stranke jasno
i poznato: koncentradja kao rezultat konsultovanja na inidjativu
najvišeg ustavnog dnioca.“ 160 Osvrćući se na gledište opozicije u Sr­
biji Jutro je pisalo: „Što se koncentradje kao takve tiče, ideju samu
zapravo nitko ne odbacuje. Samo u poglediu izvođenja mišljenja se
razlikuju. Na jednoj strani koncentracija se razumije kao proširen je
osnovice današnje vlade, na drugoj strani imaju pred očima potpuno
novu situadju. Opozicija — obe glavne srpske stranke, demokrat-
ska i radikalna, kao i JNS — u tome pogledu je solidarna. Ona je odlu-
čna da ide zajednički, i prima ideju koncentracije samo u smislu no-
voga režima. Njena teza je: demisija, konsultacija, koncentracija“ .167

160 Политика, бр. 11340, 25. X I I 1939.

167 Jutro, br. 288, 12. X I I 1939. N a konferenciji Demokratske stranke u
Dragincu, sredinom aprila 1940, B. M arković je izjavio da se u Srbiji nakon
26. augusta stvara raspoloženje koje m ože dovesti u pitanje ideju sporazuma.
„К о m isli da traži izlaz iz današnje situacije mora ozbiljno voditi računa о
ovakvom narodnom raspoloženju“ , izjavio je on i nastavio: „Zbog ovakvog
stanja stvari Demokratska stranka ne vid i izlaz u proširenju današnje vlade,
niti u nekoj prividnoj koncentraciji koja bi se izvela oko Jereze. Učešće D e­
mokratske stranke u takvoj kom binaciji bilo bi besciljno. Ono bi bilo bez kori-
sti za narod i bilo bi bez njegove saglasnosti.“ M arković je zatim izjavio:
„S obzirom na raspoloženje naroda, po dubokom uverenju Demokratske stranke,
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 3 5

Demokrati su, kao što smo vidjeli, bili gotovo najaktivniji u agi-
taciji protiv Sporazuma. Oni su kao hitan zadatak postavljali zahtjev
za obrazovanjem treće jedinice, i u ovome zapravo bili inicijatori u
javnosti. U isto vrijeme kod njih je gotovo od početka prevladalo mi-
šljenje da zbog medunarodne situacije i nije poželjno ići na izbore.
Umjesto izbora problem bi se riješio jednom koncentracijom. Utoliko
je pitanje koncentracije i bivalo aktuelnije. Ukoliko bi se ostvarila
koncentracija, onda bi lakše bilo ići i na izbore. Demokrati su svakako
bili spremni odustati od zahtjeva za trećom jedinicom u slučaju kon­
centracije, jer bi na taj način obezbijedili kontrolu nad sprovodenjem
Sporazuma, što nije mogao biti slučaj dok su se nalazili u opoziciji.
Ukoliko je pitanje koncentracije bivalo aktuelnije utoliko su i demo­
krati bili spremniji na veće koncesije. Zato su oni u krajnjoj liniji
bili spremni na to da u novoj vladavinskoj kombinaciji ostane i JRZ,
ali tako da ona vise nema istaknutu ulogu, već da se što je moguće
više potisne ustranu. U svakom slučaju, Cvetković bi morao otići s po-
ložaja predsjednika vlade.
Ističući u javnosti zahtjev za koncentracijom demokrati su i dalje
javno kritikovali Sporazum, izbjegavajući da se javno izjasne za pri­
hvatanje Sporazuma od 26. augusta u slučaju koncentracije. Kad se
iz vladinih krugova kao uslov za koncentracijom zahtjevalo priznanje
Sporazuma od 26. augusta, Grol je odgovarao da to pitanje ne bi tre­
balo pokretati, već je „danas glavno pitanje jesmo li bez rezerve
solidarni u čuvanju integriteta zemlje u njenoj celini, i gledamo li u
tome integritetu osnovni životni i opšti interes koji uslovljuje sve
druge posebne? I pitanje je ne šta ко u prilog 26. avgusta donosi, nego
što ко donosi u prilog opštem interesu, koji bar u ovom času treba
da preseče sve što je posebno, svako partisko preganjanje. Pitanje
je šta ко donosi sabiranju snaga, javnom uspokojenju, izdizanju na­
rodnog samopouzdanja. Koncentracija ne može biti ostvarena ako se
taj program bez rezerve ne usvaja kao jedino u ovom času aktuelan.
Mir unutra i mir spolja — samo to može biti program za koji se traži
saglasnost bez rezerve.“ 168 A li ako demokrati nisu htjeli u javnosti
priznati Sporazum od 26. augusta, oni bi to stvarno učinili već samim
tim što bi ušli u novu vladavinsku kombinacij u. Naravno, priznali bi
ga ne iz uvjerenja već kao nuždu.159
izlaz se im a tražiti ne u proširenju ove vlade nego u novoj kom binaciji, koju
će sav narod ili ogromna većina n jegova da prihvati. Samo u tom smislu se
m ože govoriti о koncentracionoj vladi. Narod i država i njihova odbrana traže
koncentrisanje snaga i raspoloženja. Demokratska stranka će objektivno do-
čekati svaku inicijativu u ovom pravcu. Samo u tom smislu ona je gotova
da razgovara i pregovara.“ (Политика, бр. 11456, 22. IV 1940.)
1Б8 „ I način na k oji se danas otvara diskusija о 26. avgustu neće sigurno
okrepiti ta osećanja u narodu“ , izja vio je na kraju Grol. „N ajm an je što je narod
u pravu da očekuje to je usredsredivanje svih briga о njegovoj sudbini, sabi-
ran je svih snaga, ulaganje svih vrednosti u taj jedan — za narod jedini aktu­
elan posao.“ (Политика, бр. 11495, 4. IV 1940, izjava G rola novinarima).
169 Krizm an je prilikom boravka u Beogradu, krajem decembra 1939,
razgovarao s Grolom, Vlajićem , B. M arkovićem i Trifunovićem . Prim jeću je da
je „našao mnogo b olje raspoloženje nego kod zadnjeg boravka u Beogradu.
Samo B o k a V la jic polemičan i radikalan, sav Srbin“ , ali je i on na kraju sa-
vjetovao Krizm anu da ide kod kneza Pavla. Iz razgovora s Grolom, prim jećuje
Krizm an, dobio je utisak da su parole dem okrata p rotiv Sporazuma i zahtev
za trećom jedinicom priprem ljeni samo kao izborne parole ako se bude išlo
na izbore pod JRZ. Demokrati su spremni da prim e Sporazum i garantuju nje­
govo izvodenje. „Pristaju da u novoj vladi budu zastupljeni i predstavnici JRZ.
Za predsjednika predlaže Boža M arković Slobodana Jovanovića i jam či da bi
336 — LJUBO BOBAN

Stav Glavnog odibora Radikalne stranke prema pitanju konceru-

tracije jednim ddjelom već se vidi iz njihova stava prema pitanju
ujedinjenja radikala; ujedinjenje bi se imalo izvršiti ne u okviru
JRZ, već oko Glavnog odbora. U vezi s tim njihov ulazak u vladiu ne
bi značio potpomaganje JRZ, već preuzimanje njenog mjesta. Radi­
kali su smatrali da su oni u Srbiji najpozvaniji partner Hrvatskoj se-
ljačkoj stranci. Glavni odbor bio je u krajnjoj liniji spreman da se
u novoj kombinaciji ostavi i JRZ, ali sa sporednom ulogom. Karakte-
ristično je tako jedno pismo dra Ž. Prodanovića, istaknutog vojvodan-
skog radikala, upućeno L. Markoviću, krajem septembra 1940. Nakon
razgovora s Trifunovićem u Vmjačkoj Banji Prodanović je pisao:
„Dragi gospoddne Lazo! Danas sam čitav sat raspravljao sa g. Mišom
Trifunovićem. On kao i g. Аса pre tri meseca pristaje, da ude u
koalicionu vladiu. Čak bi učinio ustupak Knezu Pavlu (za koga veli
da je svemoćan), ako bi ovaj tražio, da i Dragiša ostane u vladi. Reče
mi neka Laza proba kod Kneza — ako tamo dobro stoji — tu kombina-
ciju. Prema Grolu i P. Zivkoviću nema Gl.[avni] odbor nikakve oba­
veze, za koje veil da su neka polu-opozicija.“ 160 J
Za razliku od demokrata koji to nisu otvoreno govorili, radikali
su i javno isticali da će tražiti reviziju položaja Banovine Hrvatske,
sto je bilo u skladu i s njihovim pogledima na državno uredenje. No
podi uslovom da im se osigura vodjeće mjesto u novoj vladavinskoj
kombinaciji i oni su bili spremni da Sporazum prihvate, dakako — iz
nužde.101
Za koncentraciju se, sa svojih pozicija, zalagao i Srpski glas.
Nakon Sporazuma, pisao je ovaj list, nametnuli su se novi problemi,
koji prevazilaze okvire izvodenja Sporazuma. U prvom rediu tu je
ratna opasnost. „Nas je rat zatekao s jednom vladom koja ne ispu-
njava uslove koji se od jedne vlade traže u ratnim uslovima. Ona u
najbolju ruku uživa dovoljno poverenje Hrvata i Slovenaca, ali ne
i Srba. Srbi su u današnjoj vladi zastupljeni jednom grupom poli-
tičara za koje se ne zna da li bi dobili većimu, ako bi se sutra na-
redili izbori.“ Kako vlada kod Srba nema autoriteta, mogla bi ga
steći samo na izborima, ali je pitanje kada će do njih doći. „Ako iz­
bori iz kojih bilo razloga ne bi bili u skorom roku mogućni, onda bi
trebalo tražiti načina da se i bez njih dode do jake vlade. Kako se u
ovakvim prilikama radi u drugim zemljama, moglo bi se uraditi i kod
nas, — naime, mogla bi se obrazovati vlada narodne sloge. Ako bi
docnije bilo prilike da se izvrše izbori, takva vlada davala bi vise
jamstva nego ikoja druga, da će izbori biti slobodni, i da će buduća
Narodna skupština biti izraz prave narodne volje.“ 102
180 Prodanović dalje piše da se Trifu n ović žalio što ga D elo (organ L. M ar-
kovića) napada i da se na L. M arkovića ljuti, „a li ne toliko, da se ne biste m ogli
iz m iriti“. Na kraju piše da ga je Trifu nović „zam olio da ovo bude diskretno“ .
(Zbirka L. M arković, I, 24. I X 1940.)
161 K ra jem decembra 1940. Krizm an je о razgovorim a s B. M arkovićem,
Grolom, V lajićem i Trifu novićem zabilježio: „Iako ne m ogu prim iti i odobriti
akt od 26. augusta, ali ga stavljaju izvan diskusije, prim aju sve što su H rvati
njim e dobili, izja vlju ju se za sporazum, federaciju i tri politička individuali-
teta.“ Formula bi se lako našla ako bi postojala spremnost s kneževe i Mače-
kove strane. (H. Krizm an, Dnevnik, 27—31. X I I 1940.)
on — makar je predsjednik ,Srpskog kulturnog kluba1 založio se za provodenje
Sporazuma i da bi baš ta činjenica Sporazum u S rbiji popularizirala i utvr-
dila.“ (H. Krizm an, Dnevnik, 26—30. X I I 1939.)
192 Српски глас, бр. 6, 21. X I I 1939.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — HACEK — 3 3 7

Kad se zbog njemačkih uspjeha u Francuskoj još više pogoršala

evropska situacija pa otud i položaj Jugoslavije, Srpski glas naro-
čito je potencirao spoljni faktor kao razlog za koncentraciju i isticao
da unutrašnja pitanja, Sporazum i preuredenje države moraju ići u
drugi plan. Ovaj list više ne postavlja pitanje treće jedinice, čemu
je ranije pridavao naročito znacenje.163 Kada je 26. augusta sastav-
ljena vladia, pisao je Srpski glas, onda je ona sastavljena s obzirom
na Sporazum i za nju su tražene ličnosti koje će voditi borbu na izbo­
rima za Sporazum od 26. augusta. „Spoljasnja situacija stavila je me­
dutim, pred vladu zadatke koje ona nije predvidala, i za koje ne iz­
gleda naročito pripremljena. Ti bi zadaci iziskivali i veće tehničke
sposobnosti i vise narodnog poverenja.“ „Cvetkovićeva vlada bila je
i ostala partijska vlada. Sto nama treba, to je nacionalna vlada.“ 164
Pitanje Sporazuma ne može biti osnovni kriterij za obrazovanje kon-
centracione vlade. „Današnji sporazum je jedno rešenje koje Srbi ne
primaju. Kako zbog njegove sadržine, tako i zbog načina na koji je
donesen. Svojom sadržinom, sporazum od 26. augusta 1939. povredio
je interese Jugoslavije i Srpstva, a to je i moglo da bude samo na
taj način što je ceo posao svršen bez ikakva pripita i učešća Srba.
Ali ako su Srbi protiv sporazuma od 26. augusta 1939, oni nisu ni
protiv Hrvata ni protiv Jugoslavije. Naprotiv, kad je država u opa-
snosti, Srbi prestaju da govore о sporazumu.“ 165 „Nas Srbe ovaj i
ovakav sporazum sigurno ne zadovoljava i mi smo u više prilika kri-
tikovali i način njegova donošenja i njegov sadržaj. Danas mi to pi­
tanje ostavljamo po strani, jer su krupniji i viši interesi pred nama.
Oni, koji srpsko-hrvatskom problemu mogu dati nove izglede i nov
sadržaj.“ 166 List je svu odgovornost za pitanje koncentracije preba-
civao isključivo na Mačeka.167
Iako, dakle, ni demokrati ni radikali nisu prihvatili i odobrili
Sporazum (radikali manje nego demokrati), oni su bili spremni da
udu u novu vladavinsku kombinaciju koja bi, pored ostalog, u unu-
trašnjoj politici nastavila na bazi Sporazuma od 26. augusta. Svoje
gledište i spremnost za učešće u koncentracionoj vladi oni su pravdali
isključivo vanjskopolitičkim razlozima i interesima nacionalne poli­
tike. Pored činjenice da je van'jskopolitički faktor bio svakako od
značaja, stvarno su bila dva glavna motiva kojima su se radikali i de­
mokrati (i drugi, koji su na sličnoj liniji istupaü, kao Srpski kultumi
klub) rukovodili u svojim težnjama za koncentracionom vladom. U pr-
183 P ita n je d a ljn jeg državnog preuredenja zapravo se više n ije tako
ozbiljno ni postavljalo otkako je u januaru 1940. došlo do javne polem ike о
tom e unutar vlade i kad se vid jelo da zbog suprotnih gledišta d aljn je preure­
denje i ne dolazi ozbiljno u obzir.
181 Српски глас, бр. 28, 23. V 1940.
195 Isto, br. 29, 30. V 1940.
180 Isto, br. 30, 6. V I 1940. „Prem a tome, ako se postavi konkretno pitanje
koncentracije, smatramo da se ta koncentracija ima vršiti i nova vlada obrazo-
vati na osnovi opštih nacionalnih i državnih interesa, koji su zajednička sve-
tin ja sviju nas, a ne na bazi sporazuma od 26. avgusta koji je neuporedivo
m anje važan. Koncentracija bi imala dakle da brani državu, a ne da brani
sporazum.“ (Isto.)
187 Vid. br. 31, i3. V I 1940. U posljednjim brojevim a ovaj list je ublažio
svoju prvotnu kritiku Sporazuma, kao što se to i konstatira u uvodniku ovog
broja. O vo su nalagali u prvom redu vanjskopolitički razlozi, kad se više na-
glašavala potreba koncentracije i zbog tog se kritika Sporazuma morala ubla-
žiti. С рпски глас bio je zabranjen sredinom juna 1940. i ponovo izlazi
27. marta 1941.

22 Sporazum Cvetković — M aček

338 ~ LJUBO BOBAN

vom redu trebalo je potisnuti Cvetkovica i JRZ i preuzeti njeno mje­

sto. Drugi razlog dolazio je otud što su oni smatrali da su Cvetković
i JRZ i odviše slab partner Mačeku i da bi preko koncentracione vlade
ili kakve druge vladavinske kombinacije trebalo ostvariti protutežu
Hrvatskoj seljačkoj stranci i oslabiti joj jaku poziciju u tako slaboj
vladi kao što je bila Cvetkovićeva.108 Preko nove vladavinske kom­
binacije moglo bi se kočiti vodstvo HSS kako u zahtjevima za reali-
ziranjem utanacenih odredaba Sporazuma tako i u novim zahtjevima.
Tako bi se pitanje koncentracije na kraju krajeva svršilo s tim što
bi radikali i demokrati za nekoliko ministarskih stolica priznali sve
ono što su inače dotada tako oštro napadali. Kad im se još u toku
pregovora i nakon Sporazuma nudila ova mogućnost, oni su je odbili.
Sad su sami tražili da budu pozvani na vlast, ali sa sasvim drugim
motivima. Dok je prije u vladu trebalo da udu radi sprovodenja i
podrške Sporazumu, oni su to odbili, a sada kada je trebalo da косе
ovu politiku, sami su se nudili.
Kako su na koncentraciju gledale pojedine grupacije u vladi?
Zemljoradmci su podržavali ideju uključivanja u vladu drugih gru-
pacija u Srbiji, prije svega radikala i demokrata, i na taj način, kako
su i ove dvije stranke gledale na to pitanje, — da se ukloni ili svede
na najmanju mjeru utjecaj JRZ. L. Marković je u načelu bio za kon­
centraciju, ali pod uslovom da koncesije Glavnom odboru Radikalne
stranke ne dovedu do njegova žrtvovanja. Ulazak Glavnog odbora
u vladu doveo bi i do jačanja njegova uticaja medu radikalima na
terenu, što bi bilo protivno željama L. Markovića i težnji da se na
račun Glavnog odbora učvrsti među radikalskim organizacijama.
Prema tome, njegov konkretan stav ovisi о tome kako će se prethodno
raščistiti odnosi medu radikalskim frakcijama.
Sto se samog Cvetkovića tiče, njegov stav prema koncentraciji
rezultirao je iz njegove koncepcije о okupljanju radikala. Uvlačenje
radikala u vladu zamišljano je s njegove strane kao podupiranje po-
stojeće vladavinske kombinacije. Naravno, on je bio protiv svake
koncentracije koja bi bila izvršena na račun njega i stranke kojoj je
bio na čelu. No bio je spreman da se opozicionim strankama dadu
odredene koncesije ako se one izjasne za podupiranje Sporazuma i po-
stojeće vladavinske kombinacije. Njegova pažnja bila je cijelo vri­
jeme naročito okrenuta prema radikalima oko Glavnog odbora i bilo
mu je mnogo vise do toga da nade neki kompromis s njima nego
s demokratima ili drugim opozicionim grupacijama u Srbiji. Kad već
nije uspio da radikale uvuče u JRZ, pokušavao je stalno da ih uvuče
u vladu. U javnosti je istupao s argumentom da kao prethodni uslov
za koncentraciju mora biti priznanje Sporazuma od 26. augusta. Na
pitanje novinara, prilikom boravka u Zagrebu, da li će doći do kon­
centracije, odgovorio je: „Ja nalazim da je vlada dovoljno jaka da
može da sprovede politiku sporazuma. Važno je da i dalje postoji

108 Srpski glas je nedvosmisleno izražavao ove težnje, pišući da bi „kon-

centraGija neminovno pojačala srpski uticaj u vladi, a to bi značilo kraj onoj
hrvatskoj hegem oniji koja je posle dvadeset šestog avgusta nastala u celoj
državnoj upravi. Jer, to je jedna stvar koja se ne može d ovoljn o naglasiti:
dvadeset šesti avgust n ije samo stvorio jednu zasebnu Hrvatsku banovinu,
nego je u zajedničkoj jugoslovenskoj vlad i učinio H rvate pretežnim činiocima.
T a izuzetna situacija m ože trajati samo dotle, dok su Srbi pretstavljeni u vladi
i kvantitativno i kvalitativno slabi: čim bi se srpsko zastupništvo pojačalo,
s hegem onijom g. M ačeka bilo bi svršeno“ . ( Српски глас, бр. 31, 13. V I 1940.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 3 g

jednodušnost pogleda. Ne odbijamo nikakvu suradnju, ali pod tim

uslovom dia svi prihvate sporazum iskreno.“ 100 U tom smislu pisala
je i Samouprava, glavni organ JRZ. Pošto konstatira da su se sve
grupe koje se nalaze van vlade izjasnile protiv sporazuma, list na-
stavlja: „I koliko nam je poznato one svoj stav nisu ni do danas pro-
mendle. Prema tome, postoje isti razlozi za osustvo njihove saradnje
u Vladi narodnog sporazuma kao i pre deset meseci. Vlada narodnog
sporazuma ne može ni u kom slučaju da saraduje sa politickim stran-
kama i grupama koje su protiv tog sporazuma, a još manje sa lju-
ddma koji u današnjim prilikama unose u politiku lične momente
stavljajući ih ispred opštih interesa.“ 170
Stav kneza Pavla prema pitanju uvlačenja demokrata i radikala
u vladu bio je određivan više-manje onim istim razlozima kojima se
on rukovodio kada je još u toku pregovora za sporazum odlučio da
ovi ne mogu biti glavni nosilac sporazuma i da im može biti dodije-
ljena uloga podupiranja Cvetkovićeve vlade. Knez Pavle se lično an-
gažirao za sklapanje sporazuma, pa se lično angažirao i za njegovo
sprovodenje. Kako je smatrao da stranke Udružene opozicije mogu
biti smetnja sklapanju sporazuma, on je isto tako smatrao da one
mogu biti smetnja i njegovom sprovodenju. A držanje ovih stranaka
nakon Sporazuma davalo je još više razloga za ovakvo mišljenje.
Odlučan da se sklopljend Sporazum što lojalnije sprovodi, on se sa­
mim tim našao na Mačekovoj strani.171 Ovo utoliko više što je on
zbog Sporazuma od 26. augusta bio izložen velikom pritisku i vojnih
i političkih krugova u Srbiji i što je njegov autoritet i položaj sve
vise slabio, prvenstveno zbog ovog Sporazuma.172 I kad je bio u pita­
nju sam Sporazum, knez Pavle je bio protivan uvlačenju u vlad'u
onih političara i političkih grupa za koje je smatrao da mogu pore-
metiti harmondju njegovih odnosa s vodstvom HSS. Iako su demo­
krati i raddkali bili spremni da uz uslov dolaska na vlast prihvate
ovaj Sporazum, jasno je da ga oni ne bi izvodili s oduševljenjem, već
naprotiv. Stoga on nije želio da otvara novu vladavinsku kombinaciju
u kojoj bi radikali i demokrati, kao i druge opozicione grupacije, do-
bili preovlađujući utjecaj, kao što su to oni tražili. Novu vladuvinsku
kombinaciju on nije mogao ni otvoriti bez Mačekove suglasnosti, a
s njim opet nije želio da kvari odnose. I kao što knez Pavle nije že-
lio demokrate i radikale zbog njihovog negativnog stava prema Spo­
razumu, ovi su opet zauzimali negativnije držanje prema Sporazumu

100 Политика, бр. 11462, 1. V 1940. Nešto kasnije, na pitanje novinara on

je izjavio: „P ita n je koncentracione vlade podižu uvek isti ljudi. Ja sam u svo­
joj izjavi, koju sam dao u Zagrebu, već rekao: neka se izjasne otvoreno i jasno
za politiku sporazuma pa je onda saradnja obezbedena.“ (Isto, br. 11493, 2. V I
1940.) A pod izjašnjavanjem za Sporazum C vetković je svakako podrazum ije-
vao i izjašnjavanje za postojeću vladavinsku kombinaciju, za njeno proši-
renje a ne m ijenjanje.
170 Самоуправа, бр. 1111, 1. V I 1940.
171 I kad je u spomenutom izvještaju fon Hasel pisao da knez P a vle ima
povjeren je u vodstvo HSS „u smislu n jegove vernosti Jugoslaviji i u osnovi
radije radi s njim a nego sa Srbim a“ , onda je nesum njivo dobro pogodeno
stanje odnosa izmedu kneza P avla i Mačeka. (Vid. str. 298.)
172 Fon Hasel zapaža da je „kao nikad ranije, velik uticaj čisto srpski
nastrojene generalske klike“ i da „izvestan napredak u smislu jačanja kneza
namesnika predstavlja udaljavanje ministra vojske N edića“ i zatim konstatira:
„sam knez, mudar, državničkog duha i pun dobre volje, nije ni tako slab kao
što se opšte veruje, ali doista nema čvrste pozicije, čak ni u S rb iji“ . (Ž. A v r a ­
m o v s k i , Izveštaji U lricha von Hasselia, 139.)

22’
 340 — LJUBO BOBAN

jer ih knez Pavle nije želio uzimati u vladiavinsku kombinaciju. No

pitanje Sporazuma nije bio jedini razlog zbog kojeg je knez Pavle za­
uzeo negativan stav prema pitanju učešća u vladi i opozicionih gru­
paeija u Srbiji. Vidjet ćemo da su pri tom utjecali i vanjskopolitički
razlozi.
Iz historijata pregovora moglo se vidjeti da se Maček u samom
početku zalagao za što veće angažiranje Udružene opozicije u skla-
panju i izvodenju sporazuma. Kada to, zbog kneževa stava, kao i
držanje same opozicije, nije bilo moguće u punoj mjeri, Maček se
prvenstveno orijentirao na Cvetkovića, ali tražeći stalno da i Udru-
žena opozicija uzme učešće, ukoliko se izjasni za sporazum. Tako se
od samog početka od strane vodstva HSS otvarala mogućnost formi­
ranja jedne koncentracione vlade. Ovo gledište zadržano je i u prvo
vrijeme nakon Sporazuma.173 Samo se po sebi razumije da je vodstvu
HSS bilo do toga da u Srbiji bude što manja opozicija Sporazumu.
U prvo vrijeme opozicione stranke u Srbiji zauzele su nešto blaži
kritički stav prema Sporazumu. Pored razloga koje smo već spo-
minjali, to je bilo i zbog toga što je zaključenje Sporazuma palo u
vrijeme izbijanja rata, pa su već vanjskopolitički razlozi nalagali
da se što opreznije istupa u unutrašnjepolitičkim pitanjima. Kad se
vidjelo da su Jugoslaviju mimoišle medunarodne komphkacije, s ma­
nje rezervi se istupalo i u kritici Sporazuma. Kasnije, ukoliko su se
medunarodne prilike pogoršavale, utoliko se i ublažavala i umanji-
vala kampanja protiv Sporazuma. U prvo vrijeme, sredinom septem­
bra 1939, Hrvatski dnevnik je pisao: „Kontakt, koji drže i opozicio-
nalne stranke s predsjednikom drom Mačkom, obećaje, da će se opo­
zicija lojalno držati i da neće praviti smetnje provedbi sporazuma.
Opoziciji se mora lojalno priznati, da se našla u nezgodnom položaju,
jer je ona na srpskoj strani prva počela raditi na sporazumu, dok ga
je sklopio predsjednik vlade, koji je predstavnik druge skupine, iako
s njime nisu vodeni pregovori kao sa šefom jedne političke stranke.
Kako se medutim ne radi о nikakvim stranačkim pitanjima, nema
ozbiljnih razloga, da opozicija bude odviše rezervirana prema spo­
razumu, jer taj sporazum nije nikakav uspjeh njezine stranaöke kon-
kureneije, nego državni ein, koji mogu prihvatiti sve stranke. Prema
tome se opozicija ne treba bojati, da bi je njezina stranačka konku-
reneija mogla tući na terenu pozivajući se na postignuti sporazum,
naravno pod uvjetom, da opozicija prihvati stvoreno stanje i pruži
svoju moralnu potporu, da se taj sporazum i provede. Samo se tako
može ona pokazati doraslom sadašnjoj situaeiji i zasvjedociti, da je
na visini položaja. Sigurno je, da sporazum ima svoje nedostatke, jer
je djelo kompromisa, i da će ga kasnije trebati nadopuniti. To se
upravo s hrvatske strane isticalo. Te nedostatke osjećaju naj više
Hrvati, a Srbi ih mogu osjećati samo tohko, što još nije potpuno
riješen cijeli problem tako, da će se politički faktori morati njime
i kasnije baviti. Ali to još ne znači, da treba zabaciti ono, što je na­
kon toliko vremena postignuto.“ 174
173 O vo zapaža i Српски глас, koji piše: „P rv ih dana posle zaključenja
sporazuma hrvatski političari nisu se pokazivali protivni koncentraciji: čak je
izgledalo da su želeli uvući u vladu što više srpskih stranaka, da bi sporazum
od 26. avgusta što bolje utvrdili. Docnije kod njih je nastao preokret. N jim a se
činilo da je za njih bolje raditi na cepanju srpskih stranaka, nego na njihovom
pridobijanju.“ (Isto, br. 26, 9. V 1940.) . f / $
174 Hrvatski dnevnik,' 20. p ^ l9 3 9 . ft V
_ /Ч - ^ ^ V v\ I \
%л4л - ' V jN
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 4 J

Kad su se opozicione stranke u Srbiji bez rezervi angažirale u

kritici Sporazuma, promijenio se i stav vodstva HSS prema njihovom
učešću u eventualnoj novoj vladavinskoj kombinaciji. Zbog njihovog
negativnog stava prema Sporazumu sa skepsom se gledalo na svaku
kombinaciju u kojoj bi ove grupacije mogle dobiti utjecaja na izvo-
đenje Sporazuma. U ovakvoj situaciji došlo je do još jačeg zbliženja
izmedu Cvetkovica i Mačeka. Cvetković je Mačeku bio garancija da
će se Sporazum lojalno izvoditi. Prije svega zato što je sam Cvetko­
vic (odnosno knez Pavle) bio na to stvarno spreman. S druge strane,
Cvetkovićev autoritet i politicki oslonac u Srbiji u cjelini je bio slab.
Bez čvrstih pozicija Cvetkovic nije ni mogao da se stabilno postavi
prema Mačeku i stoga je bio stalno primoran i sklon na koncesije.
Ovakva situacija u vladi Mačeku je odgovarala; smatrao je da je
bolje raditi s Cvetkovicem, bez obzira na njegovu ograničenu po-
litičku snagu (pa otud i činjenicu da Sporazum u Srbiji nije imao
šireg oslonca), nego kao partnere imati politicke grupacije koje su
bile spremne da Sporazum prime samo iz nužde i upravo radi toga
da bi kočile politiku zasnovanu na Sporazumu od 26. augusta. I kao
što je Cvetković bio Mačeku garancija da će se Sporazum lojalno
izvoditi, tako je i Macek bio Cvetkoviću garancija da će biti osiguran
njegov položaj pred stalnim pritiskom opozicionih grupa da se Cvet­
kovic istisne. Jedan i drugi imali su ovako razloga da medusobno
čine koncesije. Na njihovoj strani našao se i knez Pavle, koji je u
kombinaciji Cvetkovic — Maček väddo najbolje rješenje.175
Kada je u proljeće 1940, u vezi s medunarodnim dogadajima,
došlo do pojačanih glasova о potrebi koncentracije, i polemike u vezi
s tim u štampi, na Grolovu izjavu da se traži sasvim nova vladavin-
ska kombinacija Hrvatski dnevnik je odgovarao: „A li ako M. Grol
misli, da bismo mi Hrvati pristali na jedan režim, koji ne bi provo-
dio sporazum od 26. kolovoza i koji bi usporavao izgradnju banovine
Hrvatske, onda mu možemo javno reći, da Hrvati ne bi sudjelovali
u takvome režimu. Mi nemamo nikakve veze s JRZ niti snosimo od-
govomost za njezinu politiku. Sto vise, mi uviđamo opravdanost či-
tavog niza prigovora, koji se stavljaju toj politici. Pa i mi smo se sa
svoje strane u nekoliko navrata ne samo desolidarizirali sa stanovitim
178 K a o što je spomenuto, knez P a v le je sredinom januara 1940. posjetio
Zagreb i tom prilikom je Mačeku učinjena koncesija ob javljivan jem Uredbe
о izboru poslanika za Sabor. M aček je laskavim riječim a kneza zaželio dobro-
došlicu: „Vaše K raljevsk o Visočanstvo odlikuju tri vrline, koje se rijetk o nađu
kod jednog čovjeka. P rv a je osjećaj pravednosti, druga mudrost, a treća hra-
brost. Vašem osjećaju pravednosti imamo zahvaliti, da ste V i možda prvi uvi-
djeli, da su zahtjevi naroda hrvatskoga opravdani. Vašoj mudrosti imamo za­
hvaliti, da ste stekli uvjerenje, da je spas K ra lje v in e Jugoslavije u zadovo-
ljen ju zahtjeva naroda hrvatskoga, a Vašoj odvažnosti imamo zahvaliti, da ste
muški presjekli gordijski čvor jednim potezom pera. Zato Vas danas hrvatski
narod očekuje raskriljenih ruku i želi na m oja usta sretan boravak.“ (Isto,
br. 1331, 15. I 1940.)
Fon Heren je izvještavao da mu je Cincar-M arković, koji je bio u pratnji
kneza Pavla, izrazio zadovoljstvo s kneževom posjetom Zagrebu. Dobar tok
posjete bit će iskorišćen ne samo unutrašnjepolitički, već i vanjskopolitički.
M aček je u izja vi italijanskoj štampi p rvi put dao do znanja da je došlo do
konsolidacije Jugoslavije. Fon Heren dodaje da je u meduvremenu od očevi-
daca dobio obavještenje da je stanovništvo kneza P avla u početku prim ilo
hladno, ali je prijem zatim bivao sve topliji. Ovom prilikom M aček i ostale
ličnosti iz vodstva HSS jasno su se izrazili da budućnost H rvatske leži u
okviru jugoslavenske državne zajednice. (A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/282, tele­
gram od 19. I 1940.)
342 — LJUBO BOBAN

člnima nego smo ih i osudili. Srpske opozicionalne stranke, ako žele,

da se prilike izvan Hrvatske promijene na njihovo zadovoljstvo, tre-
bale bi same u tom smislu nešto ozbiljno i provedivo poduzeti.“ 176
List je prebacivao opoziciji u Srbiji da želi iskoristiti opće raspolo-
ženje i želje za unutrašnjom koncentracijom, što se osjeća u svim
balkanskim zemljama, da bi na taj način osigurala jači utjecaj, a u
isto vrijeme daju se izjave koje na drugoj strani „pobuduju ili ogor-
čenje ili nepovjerenje“ 177. Hrvcttski dnevnik piše dia koncentracija
mora imati za pretpostavku zajednički cilj „ili barem srodne, ako ne
sasvim jednake poglede na način i sredistva, pomoću kojih se taj
cilj ima ostvariti“ . U protivnome, koncentracija bi mogla da bude
samo štetna, „jer bi unijela razmirice u jednome poslu, koji se inače
može s vise harmonije obaviti. Kad se kod nas govori о koncentra-
ciji, nema sumnje, da ona može nalaziti opravdanje samo u potrebi
reorganizacije državne zajednice, koja je započela osnivanjem ba-
novine Hrvatske. Osnutak banovine Hrvatske predstavlja početak
rješavanja hrvatskog pitanja. Zivotni interes državne zajednice traži,
da se ne stane na pola puta tim vise, što Hrvati insistiraju na tome,
da se započeto drjelo i dovrši. Koncentracija bi dakle dobro došla,
ako bi se mogla pomocu nje ostvariti suradnja što većeg broj a pred-
stavnika srpskog javnog mišljenja. Ako bi medu tim predstavnicima
vladale nesuglasice i ako bi koncentracija kočila zapoceti posao, onda
ona ne bi imala ndkakve svrhe, jer bi se u najkraćem vremenu ra-
zbila. Hrvati bi bili prvi, koji bi otklonili suradnju u jedtnoj vladi,
koja ne bi bila sposobna za rad u onome pravcu, kojim treba ići,
ako se želi zadovoljiti Hrvate i riješiti problem državnog uredenja.“
List primjećuje da se od strane opozicije u Srbiji daju izjave za kon-
centraciju a u isto vrijem e izjave „koje su stavljale u sumnju mo-
gućnost složnog i harmoničnog rada“ . I u postojećoj vladavinskoj
kombinaciji postoje razlozi za prigovore, „ali se takvo stanje ne može
zaoštravati utjecajem faktora koji bi išli još i dalje. Stoga će ideja
koncentracije dobiti svoju realnu vrijednost tek onda, kada srbijanski
opozicionalni prvaci dodu do pravilnije ocjene položaja kod nas i u
svijetu i kada pokažu ozbiljnu volju, a lojalno i širokogrudno sura-
duju na djelu obnove državne zajednice.“ 178
Može se bez pretjerivanja reći da su se samostalni demokrati
najviše zalagali za koncentraciju. Ovo se može razumjeti ako se vidi
kako su oni najprije primili sam Sporazum i zatim kako su gledali
na njegovo izvodenje, te kako se jedno i drugo odražavalo na njihov
položaj.
176 H rvatski dnevnik, br. 142, 16. IV 1940.
177 „Bezizgledno je očekivati,“ piše dalje H rvatski dnevnik, „da bi Hrvati
popustili od svojih posebnih interesa pod izlikom zaštite zajedničkih interesa,
jer će zaista zajednički interesi biti čuvani bez obzira na to, hoće li u njihovoj
zažtiti sudjelovati stanoviti stranački prvaci i tim e pojačati položaj svojih
stranaka ne samo u sadašnjosti nego i u budućnosti“ . (Isto, br. 1429, 24. IV 1940.)
179 List na kraju piše da Hrvati, muslimani i Slovenci im aju legalne pred-
stavnike u vlad i i „radi se dakle о tome, da i srpski narod bude predstavljen
u vladi po političarim a, k oji bi bili nesumnjivo legitim irani u njegovo ime
govoriti“ . U postojećoj vlad i nalaze se d vije srpske stranke za koje se može reći
da imaju „korjena u narodu“ , samostalci i zem ljoradnici. U z to su još u vladi
Cvetković, L. M arković i B. Maksimović, „tri političara, ugledna u Srbiji, koji
već osobno imaju atraktivnu snagu. Dragiša C vetković je predsjednik JRZ, ali
ta politička form acija, ako se apstrahira njezin slovenački i muslimanski dio,
mnogo ne znači“ . (Isto, br. 1435, 30. IV 1940; vid. i br. 1452, 18. V 1940; vid. П о­
литика, бр. 11462, 1. V 1940.)
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 4 3

Dva glavna momenta su u toku pregovora ođređivala stav samo­

stalaca: pitanje osnove na kojoj bi sporazum trebalo da bude zaklju-
čen i pitanje snaga koje bi trebalo da ga zaključe i sprovode. Samo­
stalci su bili za što veći teritorijalni opseg Banovine Hrvatske, ali,
naprotiv, bili za što uže njene kompetencije. Federalistička koncep­
cija kako su je zamišljali samostalci trebalo je da u što većoj mjeri
očuva cjelinu, pa otud i glediste da državna zajednica kao cjelina
mora dominirati nad sastavnim jedinicama. Samostalci su u pogle-
dima na državno uredenje bili bliži demokratima nego Hrvatskoj se-
ljačkoj stranci. I Banovinu Hrvatsku oni nisu primili bez rezervi,
smatrajući da je njen položaj ostvaren na račun cjeline. Ove rezerve
će biti pojaöane kasnije, kada se od strane HSS isticalo da to pred­
stavlja samo prvu etapu i kad se vidjelo da se stvarno želi još veće
osamostaljivanje Hrvatske. Samostalci su od samog početka straho-
vali da će sporazum biti ostvaren na uskoj političkoj osnovi izmedu
HSS i JRZ i da će na taj način biti očuvan i produžen postojeći re-
žim. Kako za samostalce problem državnopravnog položaja Hrvatske
nije bio u onoj mjeri aktuelan kao za HSS, to su oni više i naglašavali
problem preuredenja države u cjelini i promjenu političkog režima
u cjelini. S druge strane, kod njih su postojala strahovanja da će
sporazum izmedu JRZ i HSS ispoljiti one slabosti koje je ispoljio
i sporazum Radića s radikalima 1925, pored ostalog da će u izvjesnoj-
mjeri biti i na račun samostalaca. Sve su to bili razlozi da su se oni
toliko zalagali da sporazum bude izveden na što široj političkoj
osnovi, da dovede i do promjene političkog režima, likvidira potpuno
ili svede na što manju mjeru ulogu JRZ. Otud i njihova stalna nasto-
janja kod Udružene opozicije da se sporazumije s Mačekom. Kad je
sporazum bio zaključen i protivno željama samostalaca, i u pogledu
kompetencija Banovine Hrvatske i snaga koje su nosile sporazum,
oni su ga ipak primili, ali ne bez intimnih rezervi.17*' Na sjednici
Izvršnog odbora SDS, na kojoj je trebalo odobriti Sporazum i odrediti
predstavnika za vladu, samo je Krizman „izjavio se protiv ulaženja
u takvu političku kombinaciju sa JRZ“ . On je ovakav stav zauzeo
,,ne radi konkretne odluke, jer se na gotovim čmjenicama ništa vise
ne može izmijeniti nego radi trasiranja buduće politike i našeg utje-
caja na HSS da se ne ponovi R.[adic] R.[adikali]. Ostao osamljen, jer

179 Sredinom augusta 1939, kad je bilo već sasvim jasno da će sporazum
biti zaključen izmedu HSS i JRZ, K rizm an je zabilježio: „M acek mora nasto-
jati da ovim putem postigne uspjeh, jer mase su nestrpljive a na put katastro-
falne politike neće i ne može. Nam jesništvo je također raspoloženije za spo­
razum, ako m ože održati sistem JRZ kao glavn i instrument svoje politike. T e-
ška situacija za SDS je r mora prim iti svaki sporazum koji učini Maček i je r
je svakako dobro za sređenje države, da HSS ude u vladu i prim i odgovornost
ali politička strana sporazuma bit će slaba i nedostatna.“ On „sumnja mnogo
kako će se održati HSS u spregi sa JRZ, koja će nastojati da dobije prevlast na
cijelom drugom području izvan banovine Hrvatske. HSS to mnogo podcjenjuje,
je r su im ,Svi Srbi jednaki'. U svakom slučaju bit će daljnih borbi za demo-
kraciju i parlamentarizam.“ Krizm an piše da on ne d ijeli m išljenje „zagre-
bačkih p rijatelja k oji se odnose suviše negativno i kritički spram U O “ . „V a n j­
ske i unutarnje prilike hitno traže, da se što p rije svrši sporazum i da se HSS
dade prilika da ponese polit.[ičku] odgovornost. Z ad ovoljen je hrvatskih zahtjeva
došlo je u p rvi red ali je za budućnost velik a pogibelj da se to pravi sa C vet­
kovicem i JRZ i plaća održanjem sistema i oktroiranog ustava. B it će korak
naprijed i lakša borba ako samo HSS u ovoj vladinoj kom binaciji ne podbaci
i ako se ne ponove slabosti vladavine Pašić — Radić iz 1925.“ (H. Krizm an,
Dnevnik, 15. V I I I 1939.)
344 “ LJUBO BOBAN

interes stranke i održanje SDK traži da Srđan ude u vladu. Meni bi

m ilije bilo da je ušao Milan Kostić, jer bi nas to manje angažiralo.“ 180
Poslije Sporazuma Cvetković je želio svoj utjecaj preko JRZ
proširiti i medu Srbima u Banovini Hrvatskoj. Kako je bio bez većeg
političkog utjecaja u Srbiji, želio je da nađe oslonca među Srbima
izvan nje. U Banovini Hrvatskoj ovo mu je bilo potrebno i radi toga
da bi svojim političkim utjecajem na ovom terenu imao jedan eleme-
nat više u protuteži prema Mačeku. Srbi u Banovini Hrvatskoj bili
su okupljeni u prvom redu u JRZ i SDS. Cvetkovićeva akcija medu
pristalicama JRZ bila je u sklopu opće akcije koju je vodio protiv
Stojadinovića. No on je svoje ambicije proširio i na račun samostal-
nih demokrata, što će imati za posljedicu niz problema i komplika- .
cija. Sredinom decembra 1939. on je Mačeku uputio slijedeće pismo:
„Poslednjih dana dobio sam veći broj pisama od mojih političkih
prijatelja — Srba iz banovine Hrvatske. Svi se oni podjednako žale na
jednu istu stvar, da je vlast banovine Hrvatske prema njima jako
indiferentna pa čak i neraspoložena i da forsira Samostalnu demo-
kratsku stranku. Po tačnim obaveštenjima koje imam, pohtičke
prilike medu Srbima u banovini Hrvatskoj su sledeće:
Moji politički prijatelji koji su na položajima, pod pretnjama
samostalaca i bojeći se za svoj položaj, postaju neaktivni i po gdegod
neko prividno prilazi samos talcima. Narod medutim upućuju da se
svrsta u jedan srpski nacionalni front. Takvih pojava već ima dosta
i mnogi od viđenijih naših ljudi već su poneti ovom psihozom i preti
opasnost da svi oni tamo predu. Postavlja se odmah i pitanje, ко bi
vodio taj srpski nacionalni front? Samostalci u svakom slucaju ne,
jer se oni radi njih i njihovog terora baš i odvajaju.
Stvaranje Srpskog nacionalnog fronta u ovim prilikama mislim
da je vrlo nezgodno, jer bi se takav front vrlo lako dao zavesti od
raznih protivnika sporazuma, a smatram da to nije ni Vaš ni naš
interes.
Prema tarne iz ovoga može samo sledovati jedno: da se Vase ra-
nije gledište na rad politickih stranaka u banovini Hrvatskoj medu
srpskim elementom mora korigovati, ukoliko ste V i smatrali da su
samostalci dovoljno jaki za rad medu Srbima.
Zatim, da u ovome pravcu date i Vi jednu izjavu javnosti za
saradnju u banovini Hrvatskoj sa mojim političkim prijateljima i da
izdate nalog G. Banu i Vašim Ministrima da u ovome pravcu takode
deluju.
Ako se na ovaj način prilike u banovini Hrvatskoj medu Srbima
ne bi regulisale, onda preti opasnost da ceo pokret uzmu u ruke
ljudi koji su protiv sporazuma, jer Vi znate da grubo ponašanje i vlast
zbija i okuplja ljude protiv onih koji takvo ponašanje stvaraju. To
ste Vi imali toliko puta prilike da u Vašem političkom radu osetite.
180 Isto, 26. V I I I 1939. Sutradan je on zabilježio: „Im enovana vlada C—M.
U stvari to n ije vlada narodnog sporazuma, kako smo ga zam išljali, nego koa-
liciona vlada HSS i JRZ. Stvaranjem banovine Hrvatske i stranačkom vlasti
HSS u n joj odkupljeno produženje režim a sa oktroiranim ustavom. U p rili­
kama kakve jesu i koje još mogu doći, dobro i to. Medunarodna kriza sve teža
i pogibeljnija. Sad ćemo je bar lakše dočekati. Dobro je i to da HSS došla je-
danput na teren odgovorne i pozitivne politike. Uostalom režim oslabio ulaskom
HSS i SDS u vladu i neće moći ostvariti tendencije, koje se pokazuju ulaskom
Bože M aksim ovića i Laze M arkovića u vladu. Osim ako M .[aček] i HSS po­
sve podbace. Dok drže SD K o a liciju bit će dobro. A li uredenje i politika u ba­
novini H rvatskoj bit će ispit za ovu politiku.“
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 3 4 5

Što se tiče mojih ljudi, mogu reći bez rezerve da će oni u pot-
punosti pomagati politiku sporazuma.
Molim Vas da ovo primite kao najhitnije, jer svaki izgubljeni dan»
predstavlja ojačanje onoga drugog fronta, koji može biti opasan i
vrlo štetan.
Još jednom smatram za dužnost da Vam naglasim da su samo­
stalci sasvim podbacili i da su u nemogućnosti više da vode jednu
uspešnu akciju medu Srbima u Banovini Hrvatskoj pa da prema
tome na njih i Vi sami mnogo ne računate.
Obaveštenja koja sam dobio sa vise strana, potpuno su tačna.“ 181
Krajem decembra 1939. Cvetković se i lično angažirao u ovoj
akciji u Banovini Hrvatskoj. Tih dana on je govorio na jednom zboru
koji je bio sazvan u Ogulinu. Bio je pokrenut list (Srpska riječ, koji
kasnije mijenja naziv u Nova srpska riječ), koji je trebalo da utiče
na raspoloženje u korist Cvetkovićeve akcije i orijentacije.182 JRZ
i sam Cvetković u punoj mjeri su se angažirali u općinskim izborima
u Banovini Hrvatskoj, nastupajući protiv samostalaca.
Već i ova Cvetkovićeva aktivnost u Banovini Hrvatskoj bila je do-
voljan razlog da se samostalci zalažu za koncentraciju, koja bi tre­
balo da dovede do slabljenja uloge i pozicija JRZ. Zalažući se za
izbore, kao što smo spomenuli, samostalci su tražili da se prethodno
izvrši koncentracija. „Mi bismo želeli,“ izjavio je Kosanović na kon­
ferenciji SDS u Splitu, „da se sadanja vlada proširi i da u nju udu
sve one snage koje su bile na okupu do 11. decembra.“ 183 Nakon
jednog sastanka zagrebačkih članova Glavnog odbora SDS, Krizman
je zabilježio: „Odluceno da V. Vilder otputuje u Beograd. Vlada sve
manje pokazuje jedan odreden pravac u unutarnjoj politici i spro-
vodenju sporazuma. Pitanje JRZ u banovini Hrvatskoj. Njena likvi-
dacija preduslov sprovodenja sporazuma u Banovini Hrvatskoj a slo-
bodni izbori treba da stvore osnovicu budućeg političkog života i
preuredenja države. Kombinacije sa novom izbornom vladom, da ne
ispadne svrha izbora učvršćenje hegemonije JRZ na drugom području
a HSS u banovini Hrvatskoj.“ 184 U vezi s jednim razgovorom koji
je imao s Vilderom, pošto je propala kombinacija da ovaj ude u
vladiu185, Krizman je zapisao: „Za ovu vladu ne smije se SDS više
angažirati nego baš nastojati da se što prije konzumira. Sadašnja
vladavinska kombinacija omogućuje prevlast JRZ, stavlja u pitanje

181 Zbirka Stojadinović, f—123, 11. X I I 1939. О razgovoru koji su sredinom

novembra 1939. im ali Krizm an, V ild e r i Kosanović s banom Šubašićem K r i­
zman je zabilježio: „U razgovoru о JRZ i njenoj lik vid a ciji na području ba­
novine H rvatske povjerio nam ban Šubašić da mu je predsjednik vlade Cvetko-
vić u zadnjem razgovoru p rije nekoliko dana prigovorio da pomaže SDS.“
(H. Krizm an, Dnevnik, 18. X I 1939.)
182 A. K ovač je izja vio autoru, 13. V I I 1962, da mu je izjavio sam M i-
haldžić, ministar unutrašnjih poslova, kako mu je C vetković dao nalog da fi-
nancira ovaj list iz budžeta M inistarstva unutrašnjih poslova. M ihaldžić je
ponudio Kovaču da suraduje u ovom e listu, što je övaj i prihvatio i napisao
više članaka, bez potpisa ili s potpisom „D obrovoljac“ . . .
188 Политика, бр. 11312, 27. X I 1939.
181 H. Krizm an, Dnevnik, 3-4. X I 1939.
185 C vetković je dao obećanje Vilderu da će mu dati mjesto „m inistra
propagande“ , pa je ovaj tada bio i sklon da prihvati C vetkovićevo gledište da
se p rije izbora mora izvršitii preuredenje države. (H. Krizm an, Dnevnik,
3—5. X I I 1939.) K ako je ova mogućnost otpala, V ild e r je ispoljio veliku aktiv­
nost u Banovini H rvatskoj protiv Cvetkovića. (Vid. ASFRJ, СРВ, f —66, izvje-
štaj dopisnika za februar, mart, april i maj 1940.)
346 ~ LJUBO BOBAN

provođenje sporazuma i smirenja. Ona je po sastavu slaba, ne može

ići na izbore ni dočekati tešku međunarodnu situadju. Izbori vodeni
po njoj doveli bi do rasula, jer bi to bila utakmica stranaka sa dema-
goškim parolama о razgraničenju, srpstvu. Ići sa samom JRZ na
izbore znadlo bi učvršćenje režima JRZ i preuzimanje odgovornosti
za nj.“ 180 Do otvorenog sukoba Cvetkovica i Buđisavljevića došlo je
povodom zbora u Ogulinu. U vrijeme opdnskih izbora izmedu ove
dvojice došlo je i do polemike preko štampe.187
U vezi sa željama da u vladu budu uvučeni demokrati i radikali,
samostalci su se kod njih zalagali da promijene svoje držanje prema
Sporazumu i tako ispune uslove za koncentraciju. Krajem decembra
1939. Krizman je u vezi s tim putovao u Beograd i razgovarao
s B. Markovićem, Grolom, Gavrilovićem, Trifunovićem i Vlajićem.
Stekao je utisak da bi se našla mogućnost da demokrati i radikali
udu u vladu, pod uslovom da se ukloni Cvetkovic.188 Krizman je i u
nekoliko drugih prilika nastojao kod opozicije u Srbiji da se radi u
pravcu koncentradje i prihvatanja Sporazuma.180 U tom smislu radili
su i drugi predstavnici vodstva SDS.190 Na sjednici Izvršnog odbora
SDS, održanoj u Beogradu (što nije bilo bez značaja), početkom
septembra 1940, usvojena je rezolucija u kojoj se naglašava potreba
„okupljanja svih pozitivnih snaga u veliki pokret, koji bi, ostavljajud
po strani sve partijske okvire i obzire obuhvatio dtav državni terito­
rij sa ciljem: državna zajednica, solidiarnost u zlu i dobru iznad
svega“ 101. „Pokušaj, da se nade put“ , zabilježio je Krizman povodom
ove rezolucije. „Ako se već ne može praviti koncentradja i ,vlada
180 H. Krizm an, Dnevnik, 22—23. X I I 1939. „ I za SDS je životno pitanje,“
zabilježio je on povodom boravka u Beogradu i razgovora s predstavnicima
opozicije, „da ne učestvuje sa JRZ u vladi, koja je pobija, u prečanske srpske
mase unosi velikosrpske parole protiv sporazuma a im a svu vlast.“ (Isto,
26-30. X I I 1939.)
187 Vid. N ova riječ, br. 182, 6. V I 1940.
188 Vid. nap. 159. K ad je, p rije toga, V ild er izložio svoje m išljenje о od­
nosu prema vlad i i JRZ, K rizm an je zabilježio, da je „V ild e r uglavnom sagla-
san sa m ojim gledanjem ali prigovara beogradskoj opoziciji, da ona svaku
promjenu svojim neodređenim držanjem i protivljen jem sporazumu onemo-
gućuje. M oje m išljen je da je i tamo već sazrelo. Zato ću ići poslije Božića u
Beograd.“ (K ao пар. 186.)
189 Vid. H. Krizm an, Dnevnik, 21, 22—24. I I 1940., prilikom pogreba Da-
vidovića. On je tom prilikom zabilježio: „R azgovori sa M. Grolom, B. M arko-
vićem i Bokom V la jić u pravcu da se izm ijeni i uskladi odnos D.[nemokratske]
S.[tranke] spram akta sporazuma od 26/8. i da se udruže sve demoki'atske
snage p rotiv JR Z i režim a“ . K od Trifu novića se zalagao da G lavni odbor
odbije C vetkovićevu ponudu za u jedinjenje radikala „k ojoj svrha ojačanje JRZ
i režima. T rifu n ović tražio ovlaštenje da m ože m oje gledište isporučiti A ci
Štanojeviću da ga učvrsti u odluci odbijanja C vetkovićevog prijedloga.“ V la-
jiću je K i’izman 12. I I I 1940. pisao da dem okrati izm ijen e stav prema Spo­
razumu. (Vid. i пар. 161.)
190 U izvještaju od 1. IV 1940. dopisnik СРВ iz Zagreba piše da se „u za-
grebačkim političkim krugovim a mnogo govori о nastojanjim a SDS osobito
V ildera da dođe u što veći kontakt sa Demokratskom strankom naročito posle
smrti Lju be Davidovića. Im a izgleda da bi se SDS im ala da pretopi u Demo-
kratsku stranku. O vo se naslućuje i po tome što će ovih dana G rol sa Srdanom
Budisavljevićem šefom SDS prisustvovati kom em orativnoj sednici poč. Davido-
viću u N ovom Sadu. SDS se boji da će jednoga dana M aček preuzeti svu vlast
u svoje ruke i da na njih više neće ni računati a uvereni su i u to da im već
sada HSS na m nogim mestima u Hrvatskoj banovini mrsi račune.“ (ASFRJ,
СРВ, f-6 6 .)
191 Политика, бр. 11594, 10. I X 1940; vid. i br. 11594, 12. IX 1940, V ild e-
rova izjava povodom ove rezolucije.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER — 3 4 7

spasa‘ da se bar vodi politika spasa i koncentracije svih narodnih

snaga.“ 192
Istovremeno s nastojanjima kod opozicije u Srbiji samostalci su
nastojali i kod Mačeka da se otvori mogućnost za promjenu vlada-
vinske kombinacije. Maček se našao u situaciji kada je morao voditi
računa i imati obzira i prema samostalcima i prema Cvetkoviću.
Povodom Cvetkovićeva ogulinskog zbora samostalci su planirali mjere
koje bi trebalo da budu ne samo odgovor na ovu akciju nego i koje
imaju „za cilj promjenu vlade“ . Budisavljević, Vilder i Kosanović
sastali su se u vezi s tim u Kupincu s Mačekom. „Budisavljević dosta
skeptičan poslije razgovora s Mačekom, koji da nije voljan napustiti
Cvetkovića“ , zabilježio je Krizman.193 Prilikom boravka u Beogradu
/povodom Davidovićeve sahrane Krizman, Budisavljević, Vilder i Ko-
sanović sastali su se s Mačekom. „Izložili neodirživost sadanje situa­
cije sa JRZ i Cvetkovićem, koji pomaže kampanju protiv sporazuma.
Maček pomalo uviđa neodrživost saradnje samo sa JRZ ali je protiv
odlučnih poteza jer želi izbore i rješenje pitanja financijske samo­
stalnosti banovine Hrvatske. On bi htio da svi udu u vladu sa Cvet-
kovićem na čelu i da se ide na izbore.“ 194
Kada je početkom maja 1940. bila zakazana sjednica Izvršnog
odbora u vezi s pripremama za općinske izbore, Maček je to uzeo
kao zgodnu priliku da se nešto kaže u odbranu samostalaca i uvjeri
ih kako se nalazi na njihovoj strani.195 Kao Mačekov izaslananik go­
vorio je Košutić, koji je pored ostalog izjavio da je Seljačko-demo-
kratska koalicija „fundament politike Hrvatske. Hrvatska može uži-
vati punu svoju slobodu, može uživati red, može postići pravilan
napredak samo onda i samo toliko, koliko postoji tjesnija suradnja
između stranaka koja predstavlja i Hrvate i Srbe. Narocito vi, dragi
prijatelji samostalni demokrate, imate zadaću da izdržite napada je
sa mnogo strana i da ih izdržite s onih strana sa kojih bi to naj manje
trebalo da dolazi i u časovima, koji su za to najnepodiesniji. Vi ste
izvršili jedan povijesni zadatak.“ „Politika narodnog sporazuma zove
se dru.gim riječima Seljačko Demokratska Koalicija. Opstanak Se-
ljačko Demokratske Koalicije, prevedeno na jezik Europe, znači
opstanak Jugoslavije. Zato kolikogod nam nije bilo milo da vidimo
te napadaje na samostalne demokrate [...] ipak nam je dirago, da
vidimo te napadaje na Samostalnu Demokratsku Stranku, jer tako
imamo pouzdano mjerilo za prosudivanje, tko je zapravo za spora­
zum, a tko nije.“ „Da nije bilo Seljačko Demokratske Koalicije, ne bi
bilo Jugoslavije i ne bi bilo Seljačko Demokratske Koalicije, dia nije
bilo Samostalne Demokratske Stranke.“ 196
192 H. Krizm an, Dnevnik, 1-3. I X 1940.
198 Isto, 30—31. X I I 1939. Cetrnaestog januara 1940. Krizm an je zapisao:
„Sjednica IO SDS. Rasprava о odnosu prema JRZ, što je zapravo odnos prema
režimu. Ništa n ije izvršeno od onog što smo dogovorili 3. p. mj. kao reakcija
na ogulinski istup Cvetkovica.“
194 Isto, 22—24. II 1940. Krizm an dodaje da su razgovarali i sa Sutejom i
Smoljanom. „O ni uvidaju potrebu prom jene odnosa ali sami bez uticaja.“
198 Još p rije toga Hrvatski dnevnik je napadao Srpsku rije č zbog njenih
napada na samostalce i propagiranje oslona na Beograd. „T aj neumjesni i
neopravdani p rigovor samostalnim dem okratim a jasno pokazuje da ovaj list
želi zastupati centrifugalne težnje Srba iz Hrvatske.“ (H rvatski dnevnik,
br. 1353, 6. II 1940.)
i°e H rva tski dnevnik, br. 1438, 3. V 1940. K rizm an prim jećuje da se ovim
Košutićevim govorom „prvi put jasno i odredeno sa strane HSS iz ja v lju je za
politku SD K ", ali da je „praksa druga“ . (H. Krizm an, Dnevnik, 1. V 1940.)
348 — LJUBO BOBAN

Kad je u vezi s općinskim izborima došlo do otvorenog sukoba

s Cvetkovićem Budisavljević je ovo želio iskoristiti da bi izazvao
krizu vlade i na taj način pokrenuo njenu rekonstrukciju, ali je od
toga morao odustati kada je vidio da su i knez Pavle i Maček protiv
toga. Knez Pavle, kome se Budisavljević obraćao, navodio je protiv
rekonstrukcije vlade i koncentracije vanjskopolitičke i unutrašnje-
političke razloge. Zbog unutrašnjepolitičkih razloga koncentracija je
„nemoguća radi negativnog stava srb.[ijanske] opozicije prema aktu
sporazuma od 26. augusta 1939“ 107. .Mačekovo diržanje bilo je uslov-
ljeno njegovim poznatim razlozima. „On zadovoljan s Cvetkovićem,
sve drugo misli dia je gore“ , zabilježio je tada Krizman.108 Maček se
„u razgovoru s Vilderom i Kosanovićem pokazao umoran i neraspolo-
žen. Veli da bi najradije bio u lojalnoj opoziciji“ . Krizman s tim u
vezi primjećuje da Mačekova „nepolitička narav izbjegava političke
zadaće. Najlakše mu je u sadašnjoj kombinaciji. Sa Cvetkovićem je
samo trgovima i pogadanje a nije politika.“ 190 „Maček neće da ruši
Cvetkovića, jer s njim najlakše izlazi na kraj, i neće da napušta vla-
davinsku kombinaciju sa JRZ, jer je ono drugo nepoznanica, teže mu.
Držanje opozicije daje mu i suviše razloga dia saradmju s njom od-
klanja.“ 200
Unutar užeg stranačkog vodstva SDS ispoljila su se razna gle-
ddšta oko suradnje s HSS i daljnjim ostankom u vladi. Ovo posljednje
dovodilo se opet u vezu s vanjskim i unutrašnjim razlozima. Pri
svemu ovome bilo je i načelnih i ličnih motiva. Sredinom juna 1940.
Krizman je zabilježio da je imao „neugodne razgovore sa Vilderom,
koji teško napada Budisavljevića. Vildier protivan dia istupamo iz
vlade, hoće samo da izgura Budisavljevića.“201 Na konferenciji pred-
sjedništva SDS (Budisavljević, Vilder, Kosanović, Gašparac i K ri­
zman) vodeni su „ozbiljni razgovori, koji pokazuju da nema medu-
sobnog povjerenja i jedinstvenog gledanja na poslove i sudbinu
stranke. Vilder i Kosanović optužuju Budisavljevića i dalje radi
neaktivnosti i propuštene situacije kod sukoba sa Cvetkovićem radi
općinskih izbora u Hrvatskoj“ . Krizman dodaje da je „njihova poli­
tika i suviše licna“ i da se dirukčije i ne može kod sprege izmedu HSS
i JRZ. Na konferenciji se raspravljalo о problemu rekonstrukcije
vlade i о općim politickim promjenama, naročito s obzirom na vanj-
skopolitičke momente. „Vilder protivno meni drži da možemo sudje-
lovati u svim promjenama, koje će vanjski dogadaji izazvati u umu-
tamjoj politici“ , za pisao je Krizman.202 Odnosi u vodstvu u pogledu
197 H. Krizm an, Dnevnik, 15. V I 1940. Krizm an prim jećuje da „Prin c Pavle
teško napušta sadanju kombinaciju, je r JRZ nije stranka nego režim i njegov
instrument“ .
188 „ A baš je obrnuto,“ smatra Krizman, „je r produženje režim a JRZ upro-
paštava sporazum i slabi državu.“
188 H. Krizm an, Dnevnik, 6—7. V I 1940.
800 Isto, 15. V I 1940.
201 Isto. . .
203 V ild er je predlagao da se SDS ujedini sa JNS, Demokratskom i Zem ljo-
radničkom strankom. „P recjen ju je naše mogućnosti u državnoj politici i vla-
davinskoj kom binaciji a potcjenjuje ulogu SDS u idejnom pravcu i u buduć-
nosti“ , kom entira Krizm an i dodaje: „Teški utisak vanjskih dogadaja о kojima
na kraju sve ovisi.“ (Isto, 10. V I 1940.) K ada je krajem septembra 1940. Ma-
ček sazvao konferenciju poslanika SD K „Vilder, koji je dosada zastupao bez-
uslovnu suradnju sa M ačekom i HSS, sada ima rezerve i sumnje, da idu za
cijepanjem države i predlaže da na konferenciji istupimo politički u smislu
zaključaka zadnje sjednice IO SDS u Beogradu“ , da se podvuče politička lin ija
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 4 g

Budisavljevićeve aktivnosti u vladi i uopće njegovom ostanku u vladi

zaoštrili su se narocito krajem 1940. i početkom 1941. Iz razgovora
s Vilderom i R. Đermanovićem Krizman je saznao da su „oni pro-
tivni da Srdan ostane dalje u vladi. Optužuju ga radi pomanjkanja
pol.[itičkog] interesa i aktivnosti“ , na što Krizman dodaje svoj stav:
„Nepravedni prigovori, jer u ovakvoj vladavinskoj kombinaciji i kraj
Mačekovog podržavanja Cvetkovica nitko ne bi mogao više učiniti.“ 203
Iz razgovora s Budisavljevićem Krizman je doznao da je „on umoran
i htio bi kod rekonstrukcije vlade da se povuče. Ja sam tome pro­
tivan. Istup predsjednika stranke iz vlade mora imati politicki ra­
zlog i tumačenje. I on nije da stranka istupi iz vlade i da se kida
SDK i ako drži da je nemoguća saradnja sa Cvetkovićem i da Maček
neće da vodi koalicionu politiku.“ Budisavljević je bio „uvjeren da
je položaj Cvetkovica čvrst i da u unutamjoj politici nema promjene“ .
Budisavljević je u razgovoru s Krizmanom pristao „da odgodi svoju
odluku do našeg skorog razgovora u Beogradu u načelu i načelno
pristao, da se kod rekonstrukcije otvara politiöko pitanje i cijeli
odnos spram JRZ i HSS. Ja sam [da] ostane i da se za sad prede preko
svega jer ništa svršiti ne možemo a kidati se neće.“ 204 Krajem fe ­
bruara 1941. Krizman je ponovo zabilježio da se upućuju „optužbe
protiv Budisavljevića radi premalo političke aktivnosti. Ima slaboća
ali u ovoj vladavinskoj kombinaciji i ovakvoj vanjskoj i unutamjoj
situaciji ne bi ni drugi kao član vlade mogao nešto vise i bolje uči-
niti. Budisavljevićeva pasivnost čini bar dobar dojam u opozicionim
krugovima Srbije.“206
Sprega izmedu Mačeka i Cvetkovića i koncesije koje je Maček
ovome činio bili su razlog za sve veće nepovjerenje izmedu Mačeka i
samostalaca. A li ovo je zapravo bio samo jedan od elemenata koji je
u ovo vrijeme odredivao odnose u SDK.200 Ovo nepovjerenje i Ma-
čekova želja da vodi računa i о samostalcima i о Cvetkoviću, kao i
želja da se iz sukoba JRZ i SDS izvuku koristi, manifestirali su se i u
vezi s pitanjem podbana. Za podbana je bio imenovan sveučilišni
profesor I. Krbek. Samostalci su tražili da podban bude njihov pred­
stavnik. Cvetković pak nije želio da to bude samostalac, već je tra-
državne cjeline i politike SDK. Krizm an prim jećuje da V ild er „p retjeru je da­
nas u jednom sutra u drugom pravcu“ . (Isto, 27—28. I X 1940.) N a konferenciji
je govor io Sava Kosanović i „naglasio potrebu, da se srpsko hrvatski sporazum
sprovede ide j no i praktično u banovini H rvatskoj i da sav rad banske vlasti
vodi u pravcu politike SD K što do sada n ije bilo. Nakon toga govora ustao
M aček i rekao da usvaja svaku riječ koju kazao Kosanović i pozvao odjelne
predstojnike da tako u svome radu u vijek od sada postupaju. P o slije ove izjave
M ačekove bio suvišan svaki naš daljn ji govor. I V ild er bio zadovoljan.“ (Isto.)
203 Isto, 21. X I I 1940.
201 Isto, 23. X I I 1940. Put u Beograd i razgovori s predstavnicim a opozi­
cije uslijedili su nekoliko dana kasnije (vid. пар. 161).
206 Krizm an prim jećuje da se on protivi B udisavljevićevoj ostavci, „je r
još nema ni personalnog rješenja za taj slučaj a i situacija n ije sazrela za
izmjenu odnosa HSS i JRZ. Nisu me slušali kad sam se protivio da bude Bu-
d isavljević i šef stranke i ministar. Sve sam teškoće i slaboće predvidio ali
sada se radi о većim stvarim a i odlukama. V ild e ro v temperament kvari i truje
sve odnose. Kosanović putuje u Beograd i v e li da će mu savjetovati da putuje
u inozemstvo.“ (Isto, 27. II 1941.) V ild er je uskoro i otputovao u London.
208 Problem i odnosa u SD K u ovo vrijem e mnogo su širi. Tu dolazi pro­
blem tendencija kod HSS za što većim osam ostaljivanjem Banovine Hrvatske,
odnos prema frankovcim a i njihov sve veći uticaj, totalitarne tendencije kod
HSS i zanem arivanje da se о svim pitanjim a radi u dogovoru sa samostal­
cima itd. U ovaj se kompleks ovd je ne možemo upuštati.
 350 — LJUBO BOBAN

žio „ ,neutralnog‘ Srbina na strani JRZ.“207 Maček je, kako je zabi-

lježio Krizman, „tome protivan, ali se ne zalaže ni za kandidata
SDS“ 208. О pitanju podbana Budisavljević je autoru izjavio: „Za vri­
jeme vlade Cvetković — Maček stalno sam kod Mačeka pokretao pi­
tanje da se na mjesto podbana postavi clan Samostalne demokratske
stranke. On je stalno obecavao da će se pitanje podbana riješiti prema
prijedlogu samostalaca. Prilikom jednog razgovora sa Knezom
Pavlom, u januaru 1941.209 na njegovo pitanje kako stvari stoje u
Hrvatskoj, odgovorio sam, da u odnosu spram Srba stoje vrlo rdavo,
jer se stalno vodi sa strane upravnih vlasti jedna protusrpska politika.
Spomenuo sam mu da Samostalna demokratska stranka stalno traži
od Hrvatske seljačke stranke, odnosno dr Mačeka da za podbna bude
postavljen Srbin samostalac. Maček to obećava ali do sada ne izvr-
šava. Zato molim Kneza da on to pitanje pokrene kod Cvetkovića.“ 210
„Mačeku se ne žuri,“ zabilježio je Krizman, „našao je formulu
da pristaje na sve kako će se nagoditi Budisavljević i Cvetković.“ 211
Desetog diecembra 1940. Cvetković je u Beograd pozvao sveučiličnog
profesora dr J. Stefanovića i predložio mu da preuzme mjesto pod­
bana. Ovaj je to odbio, navodeći kao razloge nepovoljnu političku
atmosferu u Hrvatskoj.212 Kad mu je Cvetković spomenuo Stefano-
vića, Budisavljević je to odbio i tražio da bude imenovan samostalac,
Svetozar Ivković, advokat u Zagrebu, ili M. Vujičić, advokat u
Karlovcu.213 Konačno je ovo pitanje skinuto s dnevnog reda imeno­
van jem samostalca Ivkovića, sredinom februara 1941.
Iz prethodnog se vidi da, kada je riječ о Budisavljevićevoj ostavci
u vladi povodom odluke о pristupanju Trojnom paktu, ne treba za­
pravo potpuno zanemariti ni d jeli kompleks drugih pitanja.
Muslimanski dio JRZ, kao što smo spomenuli, sve hladnije se
odnosio prema Cvetkoviću i JRZ uopće. Za to je bilo više razloga, po-
čev od Cvetkovićevih nastojanja da u JRZ uvuče radikale i mijenja
naziv same stranke, do političke situacije koja je vladala u Bosni
i Hercegovini i strahovanja da se neće ostvariti zahtjev za autono-
mijom Bosne i Hercegovine. No, i pored svih tih rezervi Kulenović
je branio postojeću vladavinsku kombinaciju. Za njega je osnovno
bilo da ga nova vladavinska kombinacija ne dovede u još nepovoljniji
položaj. U tom smislu je njegov organ Narodna pravda tražila da kao
uslov za koncentraciju mora biti priznanje Sporazuma od 26. augu­
sta. Koncentracija je moguća, pisao je ovaj list, samo ako se odiože

208 Isto. U jednom razgovoru s Jevđevićem , V ild er i Kosanović „žalili su se

na Dr. M ačeka da im ne izlazi u susret, da ih m altretira a naročito po pitanju
podbana i u vezi sa rekonstrukcijom vlade. K ažu: nismo očekivali da je ovaj
Nišlija, palanački političar, uspeo ovako da kapacitira vodu hrvatskog naroda
i pretsednika naše koalicije. Prosto ga je korumpirao i to sitnim stvarima:
šalje mu niško jagnje, balon vina, pršute i tom e slično, a ovaj se sav raspilavi
na tu pažnju. Ovako dalje ne m ože da ide i mi ćemo da se povučemo iz Vlade.
Uopšte su se vrlo rdavo izražavali о Dr. M ačeku“ . (Zbirka M. Stojadinović,
f —39, bilješka bez datuma.)
209 Iz Krizm anova se Dnevnika vidi da je B u disavljević u decembru 1940.
„pitanje podbana iznio pred kneza P a vla “ . (H. Krizm an, Dnevnik, 23. X I I 1940.)
2,0 Izja va dr S. Budisavljevića autoru, od 12. II 1963.
811 K rizm an prim jećuje da je i sa stanovišta hrvatske autonomije ne-
: - obično da M aček priznaje utjecaj predsjednika vlade na pitanje podbana.
(K ao nap. 209.)
212 Izja v a dr J. Stefanovića autoru, 18. II 1963.
113 K ao nap. 210.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — g g j

spoma unutrašnja pitanja, misleći pri tome na dal j no državno pre­

uredenje. „A li kad bi se i složili u tome, da se odlože sva ta pitanja,
ne bi se mogli složiti u pripravama za rješenje svih tih pitanja. Jer
ako već treba odložiti rješenja koja se nameću, ne smije se napustiti
ni ono, što je jedna vlada dužna da učini: da pripravi rješenja, koja će
se u pogodnom času morati provesti“ . List piše da su različiti motivi
onih koji se zalažu za koncentraciju. Jedni misle da bi vanjski i unu-
trašnji položaj zemlje bio bolji i spremni su da za to nešto i partijski
žrtvuju. Kod drugih je riječ о tome da na taj način žele, koristeći se
položajem na vlasti, očuvati svoju stranku od propasti. Treći pak
žele da izmijene politički kurs u zemlji i svojim učešćem na vlasti
učine besplodnom politiku Sporazuma.214 Narodna pravda smatra
da je vjerojatno glavni razlog što do koncentracije nije došlo upravo
to što opozicione stranke nisu dale pristanak na Sporazum od
26. augusta.216
Posve jasno se ne može vidjeti kakav je u pogledu koncentracije
bio u svakom momentu stav slovenačkog dijela JRZ. U prvo vrijeme
SLS se povezala uz Cvetkovića u zahtjevu da se izvrši obrazovanje
i drugih dviju jedinica. Kad se vidjelo u čemu su teškoće ovoga pi­
tanja i kad su naišli nepovoljni medunarodm dogadaji, ni pitanje
slovenačke jedinice nije vise bilo tako aktuelno kao u početku. Kad
se sada pod utjecajem vanjskih događaja više počelo govoriti о po-
trebi koncentracije, pitanje daljnjeg državnog preuredenja se više
nije ni postavljalo; koncentraciona vlada ne bi imala zadatak da vrši
obrazovanje novih jedinica. A što se od strane SLS i dalje u štampi
postavljalo pitanje slovenačke jedinice, bilo je to više iz unutrašnje-
stranačkih razloga nego iz uvjerenja da neposredno predstoji ostva-
renje ovog zadatka.
U vladii od 26. augusta od SLS nalazio se M. Krek, kao ministar
gradevina. Kada je u julu 1940. B. Maksimović dao ostavku na polo-
žaj ministra prosvjete, njegovo mjesto preuzeo je Korošec. Lako se
može pretpostaviti da je ovo bila želja kneza Pavla i da je Korošec
svoje držanje u vladi odmjeravao prema kneževim gledištima. Tako
je to, vjerojatno, bilo i s obzirom na problem rekonstrukcije vlade.
Kad je decembra 1940. umro Korošec, otvorio se problem predstav-
ništva SLS u vladi. Vodstvo ove stranke zahtijevalo je da se i dalje
zadirže dva mjesta u vladi, s tim što bi Kulovec dobio mjesto pot-
predsjednika, na što je on reflektirao i tražio „ne s obzirom na snagu
svoje politicke stranke, već kao Slovenac, jer je ovo država Srba,
Hrvata i Slovenaca“ . Cvetković je bio protiv toga da SLS i dalje
zadrži dva mjesta, kao i protiv toga da se za Kulovca otvori mjesto
potpredsjednika. Odigovorio je da je u vrijeme kada je Korošec postao
ministar prosvjete u vladi ostao i Krek na traženje samog Korošca,
da mu ovaj kao ministar bez portfelja pomaže u poslu, s obzirom na
loše zdravstveno stranje; čim bi Korošec napustio ovaj resor, ostao bi
status quo ante, tj. SLS bi imala samo jedmo mjesto. Kulovcu je
Cvetković nudio Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja,
na što je ovaj odgovori da bi u tom slučaju dali drugog kandidata, dok
bi on' primio samo potpredsjednički položaj. Cvetković je potom pod
odredenim uslovima pristao na dva mjesta, ali je i dalje otklanjao
otvaranje dirugog potpredsjedničkog položaja; složio se s tim da uz

211 Narodna pravda, br. 10, 15. V 1940.

816 Isto, br. 13, 5. V I 1940.
352 — LJUBO BOBAN

Kulovca u Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja bude

još jedan predstavnik SLS, konkretno Krek, ako bi se о tome složili i
ostali predstavnici u vladi. Rezervu u pogledu dva mjesta Cvetkovic
je iznio zbog toga što su Budisavljević, Kulenović i zemljoradnici
tražili da i njihove stranke dobiju još po jedno mjesto, ako i SLS
dobije dva mjesta, što je Cvetković odbio. Kulovec je na kraju odgo­
vorio da će, ako se njegov prijedilog ne prihvati, dati jednog kandi­
data za Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja.210 Ko-
načno se svršilo tako što je Krek postao ministar prosvjete, a Kulovec
ministar bez portfelja.
Rekli smo već da pitanje koncentracije nije bilo uslovljeno samo
stavom opozidonih grupacija prema Sporazumu od 26. augusta već
i vanjskopolitičkim momentima, koji su zapravo ovom pitanju i da-
vali takvu aktuelnost. S jedne strane, smatralo se da vanjskopolitički
razlozi nalažu koncentraciju, a, s druge, da vanjskopolitički momenti
govore protiv uvlačenja opozidonih stranaka u vladu.
Njemački uspjesi u Francuskoj i pad Francuske izazvali su u
štampi, a još vise u internim raspravama i kombinacijama političkih
krugova u Jugoslaviji, žive rasprave na koji nadn treba izvud kon-
zekvence iz ovih dogadaja, na koji nadn i u kolikoj mjeri Jugoslavija
treba da se unutrašnjepolitički i vanjskopolitički prilagodi ovim uslo­
vima. U krugovima koji su priželjkivali pobjedu Njemačke ovi uspjesi
u Francuskoj smatrali su se kao dokaz konačne njemačke pobjede,
dok se u drugim krugovima pojačavalo strahovanje da bi konačna
pobjeda stvarno mogla biti na njemačkoj strani. U štampi je, kao što
smo spominjali, došlo do raširenih glasova о potrebi rekonstrukcije
vlade. Na postojeću vladiu vršio se pritisak sa svih strana, iz spora-
zumaških i protusporazumaških, iz pronjemačkih i protunjemačkih
krugova. Svako na svoj nadn zamišljao je rekonstrukdju, koncen­
traciju, promjenu vlade. Pritisak s Budisavljevićeve strane i pokušaj
da se provocira promjena vlade dolazio je u ovom momentu zbog
spora JRZ i SDS. Sasvim s desne strane dolazile su tendencije d ji
je smisao bio da se Jugoslavija u što većoj mjeri prilagodi novoj si-
tuadji i približi Osovini, unutrašnjepolitički, zavođenjem elemenata
korporativnog uređenja, i vanjskopolitički — jasnom orijentadjom na
Njemačku. U ovom smislu govorilo se i о ulasku Stojadinovića u ka-
kvu novu vladavinsku kombinaciju.217 S druge strane, glasovi i pri-
210 Z birka M. Stojadinovića, f —39, Inform acija, razgovori sa Dr Kulovcem ,
bez datuma, vjerojatn o C vetkovićeva zabilejška. I fon Heren potvrduje da je
Kulovec tražio m jesto potpredsjednika, kao i to da JMO traži još jedno m je­
sto. On je očekivao izlazak iz vlade L. M arkovića i povjeravan je Ministarstva
prosvjete Budisavljeviću. (A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/926, 14. I 1941.)
817 Fon Heren je izvještavao da je saznao da slijedi interna rekonstruk-
cija vlade, ali da se u vid u imaju i šire prom jene, čak i uvlačenje Stojadino-
vića, i predlaže da njem ačka štampa piše u ovom smislu. (A —V II, m ikrofilm ,
Bonn 1/363, telegram od 12. V I 1940.) Vid. B. П о п о в и ћ , T р ојни пакт и
мартовски догађаји 1941. (Политика 9. I l l 1961), gdje donosi jedan dokument
nepoznate provenijencije, koji je augusta 1940. dostavljen njemačkom m ini­
starstvu vanjskih poslova i u kome se pored ostalog kaže: „V elik e pobede
Osovine izazvale su u Jugoslaviji snažno dejstvo. To ovde dolazi do izražaja
da Jugoslavija u ovoj situaciji mora voditi računa о potpunoj promeni kursa
svoje politike. Za čudo je da ovo saznanje vlada u krugovim a koji stoje van
vlade jače nego u samoj vladi. Delomično je razlog za ovo da su krugovi koji
stoje van vlade naklonjeni kritikovanju vlade i tome da joj sada prebacuju
kako joj nedostaje in icijativa da svoju politiku uskladi sa novom situacijom.
Prem a m išljenju ovih krugova, ta in icijativa treba s jedne strane da dovede do
potpune promene vlade, a s druge strane da se dode do potpuno jasnog stava
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 5 3

tisak о potrebi promjene vlade dolazili su i od demokrata i radikala,

Srpskog kulturnog kluba i dr., ali ovdje se ne vidi jasno kakva se
konkretna orijentadja tražila i kakva nova i konkretna rješenja bi
ova kombinadja donijela, posebno u vanjskoj politid.
Cvetković u ovim prilikama lavira izmedu raznih tendendja,"7
odmjeravajud unutrašnjepolitičke i vanjskopolitičke razloge i mo-
mente. I sam daje izjave koje bi trebalo da se shvate kao želja za
prilagodavanjem Osovini vanjskopolitički i navješćuje ekonomske i
sodjalne reforme za koje bi se koristilo iskustvo korporativnog si-
stema; jedno i drugo trebalo je zapravo da posluži kao kamuflaža za
produženje s dotadašnjom politikom i s istim političkim snagama.
U situadji kada se našao pod pritiskom sa svih strana Cvetković je
/imao sigumu podršku Mačeka i kneza Pavla. Maček je iskljudvao
svaku promjenu koja bi dovodila u pitanje Sporazum, bez obzira na
snage koje bi trebalo da učestvuju u ovoj vladavinskoj kombinadji
i bez obzira na karakter političkog režima koji bi ove promjene tre­
balo da donesu.218 Osim razloga unutrašnje pohtike (sprovodenje Spo­
razuma), knez Pavle je protiv koncentradje bio upravo zbog ovih
njemačkih uspjeha i prema tome veće ovisnosti položaja Jugoslavije
prema silama Osovine. Budisavljeviću je odgovorio „da se ne može
id ka koncentradji, jer bi to Njemačka i Italija shvatile kao nešto
upereno protiv njih“ 219. No knez Pavle je u isto vrijeme bio i protiv
one druge tendencije — da se na vlast dovedu grupe i ličnosti koje
su zagovarale jasnu orijentadju prema Osovini.220 A spoljni razlozi
su ovaj problem upravo u ovom smislu i postavljali, ne da li će se
dovesti antinjemačke, već da li će se dovesti pronjemačke snage.
I ako bi se radilo о novoj vladavinskoj kombinadji, onda je spoljna
situacija nalagala da se na vlast dovedu ličnosti koje bi znadle prila-^7
gođavanje unutrašnje i vanjske politike obzirima prema Njemačkoj,
a ne da se dovedu političke grupadje koje bi trebalo da znače pro-
tivnu orijentadju.
U ovo vrijem e izvršene su divije promjene u vladi. Iz vlade je
izišao J. Tomić, ministar fizičkog vaspitanja, zbog sukoba u vezi
s opdnskim izborima.221 Kad se očekivalo da će dod do ove interne
promjene u vladi fon Heren je izvještavao da će se promjene ogra-
nidti samo na rješavanje spora u vezi s opdnskim izborima i da se

jugoslovenske spoljne politike u smislu Osovine, odnosno Nemačke. Usled

heterogenog sastava vlade Cvetkovića, ona n ije još jasno ispoljila ovo sa-
znanje.“
218 U spomenutom dokumentu koji donosi V. Popović na jednom mjestu
se kaže: „Napokon, ima teškoća za sprovodenje jednog man je-više unitaristič-
kog režim a u opoziciji hrvatskih političara i dr Mačeka koji, radi sačuvanja
svoje samostalnosti, odbacuje svaki totalitarni režim, pošto bi on ponovo doveo
do privilegisanog položaja Beograda“ .
210 H. Krizm an, Dnevnik, 6—7. V I 1940. S tim u vezi Krizm an je, nakon
jednog razgovora s Budisavljevićem , prim ijetio: „P oraz Francuske i uspjesi
N jem ačke bacaju sjenu na unutarnju i vanjsku politiku. Demokratski politički
i privredni poredak dolaze u pitanje.“ (Isto, 15. V I 1940.)
220 B. П о п о в и ћ , (n. dj., Политика 8—9. I I I 1961) navodi podatke prema
kojim a je C vetković vodio razgovore s dr Korenićem , vodom Jugoslavenske
akcije, о ulasku predstavnika ove grupacije u vladu, radi kam uflaže prema
Berlinu, gd je je trebalo ostaviti utisak da se želi prilagodavanje Osovini.
221 Ovako spom inje u svom telegram u fon Heren. N e znamo u kom smislu
zbog općinskih izbora, da li je to bilo na lin iji sukoba sa SDS ili zbog toga
što su izbori uopće bili sprovedeni. (A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/372, telegram
od 21. V I 1940.)

23 Sporazu m Cvetković — M aček

354 — LJUBO BOBAN

čini da je Cvetkovieu uspjelo, koristeći se dobrim odnosima s Mače-

kom, još jednom, „nažalost“ , izbjeći promjenu vlade i stvaranje
jednog kabineta koji bi u vanjskopolitičkom pogledu bio manje dvo-
uman.222 Na Tomićevo mjesto došao je Lj. Pantić, raniji generalni
konzul u Diseldorfu, za koga fon Heren kaže da je naklonjen Nje-
mačkoj. Cvetkoviću je uspjelo, izvještavao je fon Heren, da kneza
Pavla uvjeri kako je njegova vlada vanjskopolitički podnošljiva a
unutrašnjepolitički nužna. To rješenje je, nastavlja on, u suprotnosti
s mišljenjem političkih krugova da je za Jugoslaviju krajnje vrijeme
da svoju vanjsku i unutrašnju politiku prilagodi Osovini, za što
Cvetkovićeva vlada, zbog svoje unutrašnje slabosti i sukoba Cvetko-
vić — Stojadinović, nije sposabna.223 Druga promjena bio je dolazak
Korošca na mjesto ministra B. Maksimovića. Fon Heren konstatira
da je ovo u politickim krugovima u Srbiji izazvalo opće iznenadenje,
jer se Maksimović spominjao kao mogući nasljednik Cvetkovića. Sa
zvanične strane prošireno je tumačenje da je Korošec došao na to
mjesto, jer je prosvjetom trebalo da rukovodd jedna konzervativna
licnost. Fon Heren smatra da se ne može pretpostaviti da je Cvetko-
vić želio u vladi jednu ovakvu jaku i opasnu ličnost i da preostaje,
prema tome, da je Koroščevo imenovanje bila kneževa želja, bilo
zato što je on svome savjetodavcu želio obezbijediti mjesto i glas u
kabinetu, bilo zato što je on time želio dati odgovor na interes koji
su sile Osovine pokazivale za Stojadinovića, čiji je protivnik Koro-
šec. Fon Heren zaključuje da se svakako može očekivati da će Koro-
šec svoju aktivnost u vladi brižljivo prilagoddti postojećoj situaciji,
ali njegovo imenovanje neće u sadašnjem momentu koristiti prestižu
Osovine. Zato on predllaže da se u njemačkoj štampi jasno stavi do
znanja da imenovanjem Korošca nije uklonjen dosadašnji nedostatak
jasnoće u politici Jugoslavije.224
S ovim, medutim, nije s dnevnog reda bilo skinuto pitanje pro­
mjena u vladi koje bi trebalo da znače prilagodavanje Njemaökoj.
Ni knez Pavle ni vlada nisu u tome imali definitivan i čvrst stav.
Iz vladdnih krugova i izvan toga pronosili su se različiti, često pro-
turječni glasovi. Iz Krizmanova Dnevnika vidi se da je, povodom go-
dišnjice Sporazuma i promjena koje su se očekivale u vanjskoj i unu-
trašnjoj politici, riječ bila i о kombinaciji da predsjednik vlade bude
Cincar-Marković.225 Ovo potvrduje i jedan fon Herenov izvještaj.
Sredinom septembra 1940. on je izvještavao da su iz najuže Koro-
ščeve okoline potvrdeni glasovi da Korošec svoj ostanak u vladi na-
mjerava povezati s tim da se njegove mjere prema Jevrejima i ma-
sondma prihvate od vlade kao cjeline. Ako bi Korošec otišao s položaja
ministra prosvjete, došlo bi do promjene vlade s tim što bi novu vladiu
sastavio on ili Cincar-Marković, ako Korošec ne bi bio prihvatljiv
za Njemačku. Pored svih prigovora na Korošca, zaključuje u vezi
s tim fon Heren, sada bi njegov dolazak odgovarao Njemačkoj, jer je
on jedini, u uslovima kada se s Mačekove strane isključuje dolazak
Stojadinović, da iz ubjedenja vodi borbu protiv Jevreja, masona i

222 Isto, 1/362, telegram od 12. V I 1940.

223 K ao пар. 221.
224 А —V II, m ikrofilm , Bonn 1/391, telegram od 30. V I 1940.
225 K rizm an naime piše da M aček još podržava C vetkovića i da u vladi
Cincar-M arkovića „ne bi mogao biti podpredsjednik a sam se neće prihvatiti
predsjedništva. I do sada mu je previše. Dolazi na ideju da se povuče iz vlade
i da bude hrvatski ban.“ (H. Krizm an, Dnevnik, 26. V I I I 1940.)
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAČEK — 351^

komunista. On bi u prilagođavanju situaciji i oslonu na Osovinu vidio

najbolju garanciju, pa bi zato vodio politiku u interesu Osovine. Zato
njemačka štampa ne treba da piše ništa što bi se moglo shvatiti kao
negativan stav prema mogućnosti eventualnog Koroščeva diolaska na
čelo nove vladie.226
Otkako je došlo do italijanske agresije na Grčku pogoršao se i
strategijski položaj Jugoslavije. Pred ovom opasnošću naginjalo se
tome da se zaštita traži od Njemačke. Ova je pak sa svoje strane
zahtijevala odredenije deklariranje Jugoslavije u njenoj politici
prema Osovini. Krajem 1940. i početkom 1941. počinje intenzivni
njemački pritisak da Jugoslavija otvoreno pristupi Trojnom paktu.
U ovim uslovima ponovo se nametao problem promjena u vladi zbog
vanjskopolitičkih razloga. Pri tom su se pojavili i problemi neovisno
od spoljnih dogadaja. Kao što smo vidjeli, trebalo je dia se regulira
položaj SLS nakon Korošceve smrti. Pronosili su se glasovi da će
doći i do većih promjena. Hrvatski dnevnik je na to odgovarao da je
s obzirom na upražnjena mjesta u vladi, kao i zbog obrazovanja Mi-
nistarstva opskrbe i prehrane, „razumljivo, da se sadašnja vlada na­
lazi pred rekonstrukcijom. Bit će dakle u vladi osobnih promjena, ali
ne mnogo. Sam politički pravac ostaje i dalje nepromijenjen. Politika
sporazuma nastavit će se, jer se učvrstilo uvjerenje, da je ona jedino
zdrava i sposobna dati državi snagu unutra i prema vani. Od kako
je rat prenesen na Sredozemlje, a dljelomično i na Balkan, ta je poli­
tika potrebnija nego ikad.“ 227 Govorilo se i о tome da de biti osnovano
Ministarstvo narodne kulture, u čiju bi nadležnost prešli poslovi Mi-
nistarstva za fizički odgoj i poslovi propagande.228 Ovim je trebalo
da se stvori jedna institucija po uzoru na Njemačku. Na čelo novog Mi-
nistarstva opskrbe došao je M. Protić (JRZ).229 Zatim je uslijedio izla-
zak iz vlade L. Markovića, ministra pravde, čije je mjesto preuzeo
Konstantinović. Cini se da je ovaj njegov istup iz vlade bio u vezi
s tim što je Cvetković nastojao da se sporazumije s radikalima oko
Glavnog odibora, pri čemu se ulazak Protića u vladu ßmatrao kao ko­
rak ka približavanju Glavnom odboru Radikalne stranke, čemu se

220 A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/434—435, telegram od 16. I X 1940. Zan im ljiv
je i izvještaj dopisnika СРВ iz Zagreba, ali dokaze za podatke koji se iznose
nismo našli i na drugim stranama. U izvještaju za oktobar 1940. se, naime,
lcaže: „U Zagrebu se govori da je prilikom svoga boravka ovde Korošec nudio
Mačeku stvaranje jedne nove koalicije i obrazovanje vlade k ojoj bi na čelu
bio Maček. Saznaje se da M aček ovo n ije prihvatio i da je о svemu ovome
obavestio Cvetkovića. U dobro obaveštenim zagrebačkim krugovim a tvrdi se
da K n ez ne želi da stvara novu situaciju i želi da se koalicija Cvetkovic — M a­
cek i nadalje održi, uz eventualno uvodenje u vladu i ostalih političkih grupa
kako bi se dobila vlada širokih razm era od pretstavnika sviju političkih
frakcija u Jugoslaviji. Tako bar tvrde zagrebački lcrugovi koji se pretstavljaju
kao odlično obavešteni.
P regovori koje je Korošeš vodio u Zagrebu dali su povoda raznim kom-
binacijam a i pretpostavkama. Jedno je tačno da je Korošec u Zagrebu imao
više razgovora i sastanaka pa da je razgovarao i sa vodom frn k o va ca , dr Bu-
fi^knrn i vodom druge grupe frankovaca dr Bućom.“ (ASFRJ, СРВ, f —66, okto­
bar 1940.)
227 H rvatski dnevnik, br. 1699, 21. I 1941.
228 Isto.
229 Prem a fon Herenovu izvještaju, u ovo vrijem e je na Cvetkovića vršen
pritisak iz „liberaln ih “ krugova u vladi da se Konstantinoviću, ministru bez
portfelja, p ovjeri resor M inistarstva unutrašnjih poslova, koji je ostao upra-
žnjen poslije odlaska Mihaldžića. (А —V II, m ikrofilm , Bonn 1/939, telegram od
25. I 1941.)

23*
356 — LJUBO BOBAN

L. Marković suprotstavljao.280 Cvetkovnć se u to vrijeme sastao i

s Acom Stanojevićem u vezi s nastojanjima da se s Glavnim odborom
postigne sporazum о ulasku u vladu. U štampi su se pronosili glasovi
da su ovi pregovori propali zbog toga što nije postignut sporazum о
broju resora koje bi preuzeli radikali. Hrvatski dnevnik je u vezi
s tim pisao: „Kad bi ove informacije bile točne, cijeli problem gubio
bi na ozbiljnosti i ne bi nas mnogo zanimao“ , čime se htjelo reći da su
po srijedi bila suštinska pitanja a ne broj resora.231 Prema jednom
njemačkom izvještaju, Cvetković se, u okviru svojih nastojanja za
sastav koncentracione vlade, sastao i s članom Glavnog odbora M. Ko-
sićem. On je Kosiću govorio о potrebi okupljanja svih snaga, jer
Jugoslavija neće moći cijelo vrijeme ostati po strani u ratu. Može se
očekivati da će pobijediti zapadne zemlje i da Jugoslavija na to mora
biti spremna. Ponuden mu je resor saobraćaja, a kad je to odbio,
onda financija. Kosić je odbio i izjavio da mora razgovarati s Acom
Stanojevićem.232 Uskoro zatim došla je poznata kriza vlade zbog
odiluke о potpisivanju Trojnog pakta.

4. Vlada generala Simovića i Sporazum od 26. augusta

Dogadaji od 27. marta postavili su Mačeka pred dva krupna pro­

blema: prvo, kako će se krugovi koji su ovim došli na površinu odno-
siti prema Sporazumu od 26. augusta i, drugo, kako će se poslije
ovoga razvijati jugoslavensko-njemački odnosi. Prvo pitanje name-

se odreda izjasnije protiv Sporazuma od 26. augusta. od demokrat#

preko radikala i JJNS dio Srpskog 'kiultumog kluba i voinih krugova.
TorsuTSllelme gru pacij e s kojima se cijelo Vrijem e poshje Sporazuma
nije moglo naći načina za izmirenje i lojalnu suradnju; to je, kao što
smo vidjeli, bio glavni unutrašnjepolitički razlog zbog kojeg se nije
moglo naći rješenje za koncentraciju svih političkih grupaeija u
vladi. Dogadaji od 27. marta doveli su na povrsinu one političke snage
i vojne krugove koji su prema prethodnoj vladavinskoj kombinaciji
bili u opoziciji ne samo zbog njene vanjskopolitičke već i njene unu-
trašnjepohtičke orijentacije. U svim ovim krugovima postojalo je du-
boko nezadovoljstvo prema samom knezu Pavlu, koga se smatralo i
najodgovomijim za sve unutrašnje promjene. I sama unutrašnja si-

230 Isto, 1/848—849, Sicherheitspolizei, izvještaj od 12. II 1941.

231 List dalje piše da Sporazum od 26. augusta „im ade karakter državno-
pravne nagodbe ili ugovora, na kojem počiva ustavni poredak naše državne
zajednice Jugoslavije“ i da vlada koja je form irana 26. augusta predstavlja
koncentraciju svih onih k oji su za taj Sporazum. „Ostali su samo oni, koji su
se sami isključili od posla bilo zbog negativnog stava prem a principu narodnog
sporazuma, kao poim enice stranka t.zv. narodnog jedinstva generala Živkovića
ili t.zv. udružena opozicija, koja n ije htjela ni pristupiti konkretnom rješavanju
hrvatskog pitanja dok n ije predana vlada u njezine ruke.“ (H rvatski dnevnik,
br. 1736, 26. I I 1941.)
232 A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/882—884, Sicherheitspolizei, izvještaj od
14. I l l 1941. U izvještaju se dodaje da je ovo m išljenje о konačnoj pobjedi za­
padnih zem alja izneseno i u jednom izvještaju Generalštaba knezu Pavlu.
U jednom ranijem izvještaju spominju se glasovi da će iz vlade biti udaljeni
Pantić i Vulović, što bi trebalo da znači početak akcije za uklanjanje N je -
mačkoj naklonjenih ličnosti. Spominje se dolazak an glofila Rajakovića. O vi
planovi za koncentraciju, kaže se u izvještaju, dokaz su da se pri pregrupi-
ranju ne želi izići u susret njemačkim interesima. (K ao nap. 230.)
 SPORAZUM CVETKOVIČ — MAČEK — 3 5 7

tuacija bila je stalan razlog da su ovi, a naročito vojni krugovi, pri-

željkivali mogućnost uklanjanja kneza Pavla i zaustavljanja onog
kursa u unutrašnjoj politici koji je otvoren Sporazumom od 26. augu­
sta. U tom smislu govori i jedan fon Herenov izvještaj iz oktobra
1940. godine, u kome on kaže: „Ponovo kruže price о planovima srbi-
janskih generala da pučem uvedu vojnu diktaturu, ukoliko to bude
potrebno da smijene princa namjesnika mladim kralj em, što karakte-
rizira duboko nezadovoljstvo u vojsci i srbijanskim krugovima
uopće s postojecom jugoslavenskom situacijom. Namjesnička pomir-
ljiva politika u odnosu na Hrvate smatra se da slabi i dovodd u opa­
snost jedinstvo države.“ 233 Van svake je sumnje to da se stav onih
političkih krugova koje je u vladu doveo pučistički prevrat ne svodi
samo na njihov revolt zbog pristupanja Trojnom paktu, vec je on7
determindran i unutarašnjepolitičkim i vanjskopolitickim elementima.
No i pored svih rezervi koje su ovi krugovi imali prema Sporazumu
od 26. augusta, ovaj Sporazum se nije dovodio u pitanje; čak su se
davala obećanja da će se on i proširiti. Već i sam momenat u kome
su ovi krugovi došli na vlast nije dozvoljavao pomisao da se ma šta
učini protiv ovog Sporazuma. A li bi bilo pogrešno zaključiti da su se
ovi krugovi definitivno pomirili s nastalim promjenama i da su ih
primili iskreno.
Dok je problem Sporazuma lako skinut s dnevnog reda, neupore-
ddvo teži bio je vanjskopolitički aspekt promjena koje je donio puč od
27. marta. Ovdje se pitanje nije postavljalo samo tako kakav će stav
zauzeti nova vladavinska kombinacija, već prije svega kakav će stav
zauzeti Njemačka. Osnovno je pitanje bilo: da li vojni puč znači ili
ne rat s Njemackom. Kad se Maček u prethodnoj vladi opredijelio

2SS U izvještaju se dalje kaže: „P ostoji također zabrinutost zbog slabljenja

jugoslavenskog političkog i vojn og položaja u vezi novog rumunjskog kursa,
zbog bugarskih, a posebno talijanskih nam jera u odnosu prema M akedoniji.
Siroko je razvijen o m išljenje da se ova opasnost može savladati samo sna-
žnom politikom za koju nisu sposobni ni nam jesnik ni predsjednik vlade —
C vetković; uspostavljanje vojne diktature i dovodenje kralja, k oji je već na-
vršio 18 godina [?], p rije odredenog roka, izvjesni vo jn i krugovi smatraju kao
n ajb olji izlaz iz postojeće situacije.“ (D r М. В u 1 a j i ć, Lista ju ći dokum ente
diplom atskih arhiva, Borba, 22. I X 1961.)
23i U okviru ovog rada ne možemo se upuštati u historijat pristupanja
Jugoslavije T rojn om paktu, razloge k oji su to uslovili, stavove pojedinih gru­
pacija i m otive kojim a su se pri tom e rukovodile. Ograničavamo se samo na
neke napomene u vezi sa stavom Mačeka.
U prvo vrijem e i sam M aček se kolebao da se opredijeli za T ro jn i pakt.
K ad je Cvetković, uoči sjednice Krunskog savjeta, 6. I l l 1941, iznio misao, u
čemu su ga podržali Konstantinović i Sutej, da se pred njemačkom opasnošću
za Grčku s ovom treba povezati i otvoriti zajednički front, M aček je odgovo­
rio: „Ja nisam m išljenja da mi moramo ulaziti u rat zbog nemačkog napada
na Grčku. M i možemo sačuvati svoju nezavisnost i u slučaju nemačkog napada
na susednu G r č k u „ Da se dobro razumemo. M i ne možemo pristupiti Trojnom
paktu. T o je jedno. Drugo, mi ćemo se braniti ako budemo napadnuti. A li, ako
ne pristajem na T rojn i pakt, ja ne pristajem ni da se pridružimo protivnoj
(u originalu stoji protivničkoj — L j. B.) strani.“ (B. П о п о в и ћ , n. dj., П о­
литика, 6. I l l 1961.) K ad je knez P a v le prenio svoje razgovore s H itlerom i
zah tjeve ovoga da Jugoslavija bezuslovno mora pristupiti Trojnom paktu, Ma-
ček je u tom stavu pružio knezu Pavlu punu podršku. (Isto, 8, 11, 12. I l l 1961.)
Sutej je nastojao kod Mačeka da ga odgovori od izjašnjavanja za T rojn i
pakt. Dr S. Budisavljević je u vezi s tim izjavio autoru: „Za 19. m arta bila je
zakazana konferencija, na koju je K n ez P a vle pozvao Cvetkovića, nekoliko
članova vlade, ministra dvora i drugu dvojicu namjesnika. Dan p rije toga
358 “ LJUBO BOBAN

za Trojni pakt, on je čvrsto stajao na tim pozicijama.234 Taj isti stav

on će zauzeti i u novoj situaciji.
Kad su se 27. marta rano izjutra u Glavnom generalštabu saku-
pili predstavnici političkih stranaka, prešlo se na raspravu о obrazo-
vanju nove vlade. Usvojeno je načelo da svaka politička stranka de-
legira po dva predstavnika. Prihvaćen je Simovićev prijedlog da u
vladi ostanu ministri HSS, SLS i JMO, u istim resorima. Budisavlje-
vić je dobio zadatak da razgovara s ministrima ovih triju stranaka,
koji su bili dovedeni u Glavni generalštab.235 Sutej je u ime ministara
HSS dao pristanak za ulazak u vladu, ali je tražio vezu s Mačekom
da od njega za to dobije odobrenje.236 Sutej je telefonom pozvao Ma-

otišao sam ministru Suteju u M inistarstvo financija, da saznam njegov stav

prema pitanju pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu. Preko njega želio sam
da doznam i stav dra M ačeka i ostalih ministara HSS. Dr Sutej mi je izjavio,
da on i n jegovi p rija telji u vladi, članovi HSS nisu za to, da Jugoslavija pri­
stupi Trojnom paktu, nego da ostane na svojoj dosadašnjoj politici. D alje mi
je rekao, da sutra ujutro dolazi M aček iz Zagreba, da će ga on dočekati na
stanici i da će predložiti da M aček takav stav zauzme na konferenciji, sazvanoj
po Knezu Pavlu. Sutradan p rije podne pitao sam dr Suteja, kako je M aček pri-
m io n jegov prijedlog, a on mi je odgovorio, da je M aček prihvatio njegovo
m išljenje. Poslije održane konferencije kod P a vla opet sam se obratio upitom
na Suteja, kako je stvar tekla i da li je M aček na konferenciji zastupao gle­
diste, da Jugoslavija ne treba da pristupi T rojn om paktu. Dr Sutej mi je odgo­
vorio da je dr M aček na konferenciji kod K neza Pavla izjavio, da će on i m i­
nistri HSS u sjednici vlade, kad se о tome bude donosila odluka, glasati za
pristup Jugoslavije Trojnom paktu. Obrazložio je to činjenicom, da n ije htio,
kada je vidio, da su svi Srbi, učesnici konferencije za potpisivanje pakta, da
dode do razm im oilaženja izmedu predstavnika Srba i predstavnika Hrvata.
Dvadesetog marta p rije podne pozvao me dr M aček telefonom , da dodem
к njemu u pet sati poslije podne u predsjedništvo vlade na razgovor. Odmah
na početku razgovora kazao mi je dr Maček, da je njemu poznat m oj stav,
kao i stav samostalnih demokrata u pitanju pristupanja Jugoslavije Trojnom
paktu. On ne želi na mene utjecati, da bih ja kao predsjednik stranke izm ije-
nio svoj stav. On samo želi, da m i objasni, zašto će on i n jegovi ministri HSS
glasati za pakt. Danas je H itler svemoćan i jak i mi treba da se savijem o i da
učinimo sve što možemo da ne bi došlo do H itlerovog napada na Jugoslaviju.
A pri tom e je istakao, da je spoljnopolitička orijentacija HSS prijateljstvo sa
Francuskom i Velikom Britanijom . Medutim, doći će vrijem e, kad će H itler i
nacistička N jem ačka biti slabi, a mi ćemo se kroz to vrijem e vojnički još bolje
spremiti, pa ćemo u tom momentu i mi stati na stranu onih koji se bore p rotiv
Hitlera. Ja sam opet M ačeka upozorio, da je to suviše simplicističko gledanje
na jedan krupni nacionalni problem i da smatram da je takav stav pogrešan.
Razgovor je trajao čitav sat.“ (Izja v a dr S. Budisavljevića autoru, od
13. II 1963.)
Dr J. Sutej je autoru о tom e izjavio: „Devetnaestog marta 1941. dočekao
sam dr Mačeka na željezničkoj stanici u Beogradu. T og dana trebalo je da on
prisustvuje sjednici Krunskog vijeća gdje se raspravljalo о pristupanju Jugo­
slavije Trojn om paktu. Zajedno smo otišli u hotel „B ristol“ . U razgovoru sam
mu saopćio da sam protiv potpisivanja pakta. Rekao sam mu: ,Predsjedniče,
sva je Srbija p rotiv pakta. Nem oj da na nas H rvate pada odium zbog toga. T i se
nemoj eksponirati za to.‘ N a sjednici Krunskog vijeća dr M aček je naročito
insistirao na m išljenju odgovornih vojnih faktora da li je Jugoslavija vojnički
spremna da se vojnički suprotstavi napadu Njem ačke. Na ta pitanja dat je
negativen odgovor. To je bio jedan od najvažnijih razloga da se dr Maček
konačno odlučio za prihvaćanje pakta. Sutradan, na sjednici vlade dr M aček
je u im e svih H rvata članova vlade dao izjavu da se prihvaća potpisi­
vanja pakta.
Svoj razgovor sa dr Mačekom u hotelu „B ristol“ saopćio sam n ajprije
dr Konstantinoviću, a zatim dr Budisavljeviću i Savici Kosanoviću.“ (Izja va
dr J. Suteja od 23. II 1963.)
288 A —V II, memoari generala D. Simovića, II dio, str. 82—83.
280 Izjava dr S. B udisavljevića autoru, 15. II 1963.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER — 3 5 g

čeka (27. marta око 6 časova izjutra), koji se nalazio u Zagrebu i oba-
vijestio ga о promjenama i о Simovićevu zahtjevu da ministri HSS
udü u novu vladu. Maček mu je odgovorio da ne može donijeti odluku
dok se ne savjetuje sa svojim politickim suradnicima. Pozvao je od-
mah Krnjevića i Košutića. U to je došao i šef zagrebačke policije i oba-
vijestio da se dvorski vlak s knezom Pavlom nalazi na zagrebačkoj
željezničkoj stanici na putu za Brežice (Slovenija) i prenio kneževu
poruku dia ga Maček posjeti u Brežicama. Maček je, zajedno s Krnje-
vićem i Košutićem, požurio na željezndčku stanicu, gdje se već nala­
zio knezu Pavlu da se general Nedeljković uhapsi i da Pavle, u svoj-
odmah s knezom Pavlom i obavijestio ga о promjenama koje su na-
stale u Beogradu. Otuda su otišli u Banske dvore, na konferenciju,
kojoj su prisustvovali knez Pavle, Maček, Subašić, Krnjević i Košu-
tić, dok je general Nedeljković čekao u predsobljUj^MačeJjJe predlo-
žio knezu Pavlu da se general-Nedeljk^nejuhapsi i da Pavle, u svoj-
■'štvu vrlrovrag komandanta, imenuje A._ Marica, NedeTjkovicevog po-
• mOcnika, za komandanta IV armijske oblasti i_da. se poduzme akdja
protiv1pučista.^IKne^rPavle^ je ovo odbio, upozorivši da se u rukama
4 pučista nalaze njegova žena i djeca i da mu je jedina želja da otpu-
tuje u Grčku.237 Dok je još trajala konferencija u Banskim dtvorima,
uspostavljena je telefonska veza izmedu Mačeka i generala Simo-
vića.238 Ovaj je objasnio Mačeku da su sve stranke ušle u vladu
i molio ga da i on, kao potpredsjednik, ude u vladu s ostalim mini-
strima HSS. Prema Mačeku, Simović je izjavio da nova vlada ne samo
sto piiznaje Sporazum od 26. augusta nego da će se udovoljiti i novim
zahtjevima za proširenjem autonomije. Maček je nakon oklijevanja
odobrio ulazak ostalih ministara HSS, a za sebe rezervirao pravo da
čeka i vidi kako će se razvijati situacija.239 Simović je naix>čito insi-
stirao na Mačekovu ulasku u vladu, objašnjavajući mu da bi njegovo
odsustvo moglo ostaviti utisak kao da je puč uperen protiv Sporazuma
i Hrvata.240 Već je bilo obja^ljeno da je Maček potpredsjednik nove
vlade. ^ u
General Wiedeljković dobio je nalog da dvorski vlak vrati u Beo­
grad. Knez Pavle je u Zemun stigao istog dana navečer. Zajedno
s njim došao je i ban Šubašić, koga je Maček uputio da izvidd situaciju
u Beogradu. On je navečer prisustvovao sjednici Ministarskog sa-
vjeta. Ministareki savjet konstatirao je da se položaj Banovine Hrvät-
•^ske-prema Sporazumu od 26. augusta „ni u koliko nije promenio“.
Subašić je iznio „razloge svog dolaska i stav~Dr. Mačeka, kome je
uvek pred očima briga za državu zajedno sa hrvatskim narodom“ 241.
Istog dana njemački konzul iz Zagreba obavijestio je о razgovorima
u Banskim dvorima, nejasnoj situaciji i posljednjim vijestima da mi­
nistri HSS ostaju u vladd, dok je Mačekov ulazak dubiozan. On javlja

237 V. M а č e k, n. dj., 216-217.

238 Pi’ema V. M a č e k u (n. dj., 218), njega je pozvao Simović. Simovic
piše, da je M aček tražio vezu sa J. Sutejom i, pošto je Šutej već bio otišao, javio
se on. M aček je Nedeljkoviću odgovorio da on neće razgovarati sa Simovićem
Već sa Sutejom. K ad mu je objašnjeno da je Sutej otišao, pristao je da razgo­
vara sa Simovićem. (K ao пар. 235, str. 85.)
239 V. M a č e k , n. dj., 218.
240 K ao пар. 235, str. 85.
241 F. C u l i n o v i ć , Slorn stare Jugoslavije, 158, zapisnik sa sjednice
vlade od 27. I I I 1941. u 22 časa.
360 - LJUBO BOBAN

o Košutićevoj izjavi da će stanovište HSS prema novoi vladi biti u

oviftnosii-OLfitavii Т^^јстпаоке^^^
Sutradan, 28. marta rano prije podne, kod Mačeka je došao inže-
njer Derfler (Dörfler), s kojim se od ranije poznavao, koji je jednom
ranije bio primljen i od kneza Pavla. О razgovoru s Mačekom Der­
fler je izvijestio: Maček, kao i knez Pavle, bio je potpuno iznenaden
događajima u Beogradu. Ministri HSS doznali su za svoje imenovanje
u vrijeme dok su bili uhapšeni u Glavnom generalštabu. Maček još
nije prihvatio položaj potpredsjednika vlade. On je ubijeden da će se
Krek i Kulovec, s kojima se postupilo kao i s ministrima HSS, pri-
ključiti postupku Hrvata. Maček računa da u sadašnjim okolnostima
može doći do ratnog konflikta. Za taj slučaj on je mišljenja da na-
stupanje ne treba izvršiti preko Hrvatske, koja bi u tom slucaju
mnogo pretrpjela, već u pravcu Drine. Hrvati i Slovenci bili bi pro-
tiy toga г!я italijaniske-trupe umarširaju u Jugoslaviju. U tom odba-
dvanju Italijana Hrvati i Slovenci jedfnstveni su sa Srbima. Maček
bi dao prednost jednom mirnom rješenju pred ratnim rješenjem.
Tada bi se moglo dod do demobilizacije i raditi na podizanju poljo-
privrede i trgovine, što je sada postalo prijeko nužno. On smatra da
će sada postavljena vlada kroz nekoliko sedmica morati otići. Ako on
sa hrvatskim ministrima ude u kabinet, mogli bi oni da potpomognu
da kabinet ode. Maček bi, naravno, u tom slučaju insistirao da kabi­
net prizna pristup Jugoslavije Trojnom paktu. Ako pak Hrvati ne bi
suradivali, tada, po Mačekovu mišljenju, uopće ne bi bilo moguće
formirati jednu neutralnu vladu. Tada bi se moglo računati da bi za
Hrvate nastalo stanje slično onome prije Sporazuma od 26. augusta.
Derfler je putovao u Njemačku da bi prenio Mačekovu molbu
da njemačka vlada da informacije prema kojima bi se on mogao rav-
nati kod svog dosad još nezauzetog stava prema dogadajima u Beo­
gradu. Derfler se 30. marta vraćao u Jugoslaviju da bi о svome putu
izvijestio Mačeka.243
Istoga dana (28. marta) fon Heren je izvijestio iz Beograda:

Po nalogu hrvatskog vođe Mačeka, koji se od prevrata vise nije

vraćao u Beograd, saopćili su mi danas ban Hrvatske Šubašić, koji
ovdje vodi pregovore u Mačekovo ime oko ostanka Hrvata u vladi
i hrvatski ministar finandja Sutej slijedeće:
Hrvatski ministri bili su u nod 26. marta kada su mladi avi-
jatičarski oficiri, u sporazumu sa srbijanskim stranačkim vodama
incenirali vojni puč, uhapšeni i dovedeni u Ministarstvo vojske gdje
je od njih zatražeiio da uđu u novi kabinet. Poslije telefonskog raz­
govora s Mačekom odazvali su se oni privremeno toj želji da bi spri-
jed li da ne dode do čega goreg, ali još nema konačnog pristanka nji-
hovog partijskog šefa a ovaj ostaje zavisan od jasnog zadržavanja
dosadašnje vanjske politike od strane sadašnje vlade prije svega od
nedvosmislenog priznanja obaveza iz Trojnog pakta. Mačeku je stalo

344 A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/157-158, izvještaj od 27. I l l 1941, prim ljen
u 21,15 časova.
348 Isto, 1/1032—1034, izvještaj nekog Hajnburga (Heinburg), Berlin,
29. I l l 1941.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — g ß j

dio toga da nam stavi do znanja da on neće uzeti učešća u izmjeni ju­
goslavenske vanjske politike. On vjeruje da će moći da se probije
(sa svojim shvaćanjima — Lj. B.) u kabinetu, ali nas moli da imamo
malo strpljenja dok se ne savladaju suprotne tendencije u kabinetu.

II

Iz razgovora s Hrvatima vidjelo se da su oni veoma zabrinuti

zbog ozbiljnosti situacije i da žarko žele da se izbjegne konflikt
s nama. Oni se ovdje osjećaju skoro kao zarobljenici i racunaju s tom
mogućnošću da će oni vojni krugovi koji stoje iza puča pokušati da
hrvatski otpor slome silom. Predsjednik vlade ih smatra razboritim,
a ministar vojni nasuprot tome kao opasne.

III

Hrvatski državni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova malo-

čas mi je saopćio da je medu mjerodavnim članovima kabineta sada
preovladalo shvaćanje da punovažnost i obaveznost jugoslavenskog
pristupanja Trojnom paktu ne dolazi u pitanje. A li se s obzirom na
raspoloženje naroda u Srbiji zazire od toga da se ovo već sada javno
prizna.“ 244
Osvrćući se na nastale promjene, Hrvatski dnevnik od 29. III je
pisao da Mačekovo prisustvo u Zagrebu djeluje na „samopouzdanje
zagrebačkog gradanstva“ i nastavlja: „Znalo se, da je on poslao u
Beograd kao svojega izaslanika bana Hrvatske dra Ivana Subašića
sa zadaćom, da se obavijesti о novom položaju i da ga о svemu izvije-
sti, nakon čega će se predsjednik odlučiti, hoće li ili ne će ući i u ovu
vladu.“ „Predsjednik će, pošto ocijeni sve momente, donijeti odluku,
što će učiniti u novoj situaciji. Momentano pitanje njegova osobnog
ulaska u novu vladu, kako se čini, nije hitno, jer se prema vijestima
iz Beograda ne radi ni о kakvim promjenama u državnopravnom po-
ložaju Hrvatske, a, kao što je poznato, upravo je formiranje toga po-
ložaja bilo razlog, zašto je predsjednik dr Macek bio pristao da ude
u vladu.“ „Predsjednik dr Maček naravno sa živim interesom prati
razvoj nove situacije ostajući i dalje dosljedan svojem dubokom uvje-
renju, da je politika časnog mira sa susjedima i izgradnje zajedničkog
života Srba, Hrvata i Slovenaca na temelju poštivanja njihove indi-
vidualnosti, jednakosti i ravnopravnosti jeddno sredstvo, koje može
dati potrebnu snagu Jugoslaviji i osposobljavati je da izvrši svoju
misiju u ovom dijelu Europe. Nova vlada, zauzeta prvim poslovima,
koji su joj se nametnuli, još nije došla u priliku da se deklarira о svo­
jim pogledima na naše unutrašnje politicke probleme. Ne radi se
samo о pojedinačnom mišljenju sadašnjih članova vlade, nego i о
gleddštu vlade kao cjeline. Izjave novih ministara, koje su davali, dok
su bili u opoziciji, mogu, ali ne moraju biti mjerodavne za njihovo
sadanje i buduće držanje. Svakako činjenica, da su svi Hrvati, koji su
bili članovi stare vlade, imenovani ministrima i u novoj vladi, ovla-

Isto, 2/168—169, telegram od 29. I I I 1941, br. 301 od 28. III, dospio u
Berlin u 4,05 časova. U izjavi autoru, 14. V I I 1964, Sutej tvrdi da u to vrijem e
n ije uopće imao nikakav razgovor s fon Herenom. [?]
362 “ LJUBO BOBAN

šćuje na pretpostavku, da se vodilo računa о važnosti, dia i Hrvati

budu zastupani u novoj vladi, i to upravo oni Hrvati, koji mogu pru-
žiti svoju suradnju na već postavljenim temeljima politike spora­
zuma. Isto tako je važno i potrebno znati, kako novi režim gleda i na
razne druge probleme, koji pred nama iskrsavaju. Ovi su časovi jed-
nako sudbonosni i za Hrvate i za Srbe i za Slovence, pa je stoga ra-
zumljivo, da smo i mi Hrvati živo zainteresirani za dalji razvoj pri-
lika. Sudeći po odluci upravnika grada Beograda, kojom on zabra-
njuje daljne manifestacije u Beogradu, čini se, da je novoj vladi mno­
go stalo do toga, da se život u prijestolnom gradu normalizira. Vanj-
ski politicki položaj traži, da se sve odluke donose nakon zrela promi-
šljanja i da se ne učini i ne propusti ništa, što bi kasnije trebalo po-
žaliti.“ 246
U toku svog boravka u Beogradu Šubašić je bio u stalnom kon-
taktu s ministrima HSS, održao veze s Mačekom, sastao se s ministrom
vanjskih poslova Ninčićem i ministrom vojske generalom Ilićem. Rano
izjutra 29. marta povratio se u Zagreb.240 Prema jednom njemačkom
izvještaju iz Zagreba od toga dana, Šubašić se vratio iz Beograda
s negativnim utiscima. Izjavio je da se država vise ne može održati.
Između Mačeka, Subašića. Km jevića i Košutića održavaju se savje-
'tovanja. Postignuta je suglasnost da se samo tada radi sa Beogradom
ako se' pi'izna- Trojni pakTTSporaz^n~iz-j1^3#r^7 Prema izjavi samog'
Subasića, međutim, ne'izlazi da se on vratio s negativnim utiscima,
kao što se kaže u spomenutom izvještaju. Istoga dana Subašić je vodio
slijedeći telefonski razgovor sa Sutejom u Beogradu:
,,B.[an]: Ti si još tu, u ministarstvu. Kako je prošao budžet?248
Ja sam govorio[,] predavao moj budžet pet sati pred' dr Mačekom,
Košutićem, Krnjevićem. Stari je zadovoljan. I ja sam stao na gledi­
ste da treba Stari da ide u Beograd.
Sta, kad? (iznenadeno) pita dr S.[utej].
B: Pa nastojim i mislim da ide u Beograd, a kad, videćemo!
U toku idućeg tjedna.
Dr Š -j: Slušaj, ovde je situacija vrlo mucna radi toga, što mi
nemamo stava i odgovora.
B: Kakav odgovor, otkuda? S-j: Ti znaš.
В: Ja sam došao otuda i hladlno sam rasudio i ne znam kako će
se stvari na severu razvijati. Imam sve izveštaje DNB249 i iz Vilhelm-
štrase. Ja imam veze sa tamo, i ovde sam uverio — i ja sam umirio
Zagreb. Trebalo bi da se to vidi. G. Simović treba da d'ode u Zragreb,
pa da vidi! Divno. Spremljeno je sve tu: naša Zaštita. Ja treba tebi
to da kažem, kao Juri S-ju, i s tim ja hoću da operiram. Sutra ću na-
staviti, i što se toga tiče, možeš biti miran i stvarno je tako!

248 List zaključuje: „Svijesni smo, da je и sadašnjoj vladi provedena

koncentracija svih srpskih stranaka, koje su se našle zajedno и ovim ozbiljnim
vremenima. M i H rvati imamo [.. . ] već od prije provedenu koncentraciju svih
narodnih redova. Složni i jedinstveni, m i ćemo i ovaj put potvrditi svoj poli-
tički razbor i zdravi narodni instinkt. Do kraja ćemo izvršiti svoju dužnost i
pokazati se dostojnim one slobode i ortoga položaja, za koji smo se godinama
borili. U historijskom vrem enu m i ćemo dokazati, da smo na visini svoje
dužnosti.“ (H rvatski dnevnik, br. 1767, 29. I I I 1941.)
246 Isto, br. 1768, 30. I I I 1941. i br. 1767, 29. I I I 1941.
247 A —V II, m ikrofilm , Bonn 2/190—191, izvještaj od 29. I I I 1941. U 19,25
časova.
848 O vd je se radi о alegoričnom izražavanju.
249 Njem ačka novinska agencija.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — g g g

S-j: Dobro, dobro. — Zdravo! (U glasu: izvesna uzdržljivost)“ .250

Prema jednom njemačkom izvještaju od istog dana navečer, Ko-
šutić je izjavio da Maček još nije zauzeo stav prema vladi. Očekuje
dolazak ministara HSS da mu podmesu izvještaj, pretpostavljajući
da će oni moći otputovati iz Beograda. Maček je konstatirao da je Nje-
mačka priznala pučističku vladu, pošto su njemački predstavnici
prisustvovali crkvenim svečanostima u Beogradu.251
Po Subašivevu povratku iz Beograda, sutradan, 30. marta, u Beo­
grad je otputovao Košutić. Trebalo je da se sastane i s njemačkim
poslanikom fon Herenom.252 Kako piše Maček, Košutićev zadatak bio
je da pregovara sa Simovićem о pitanju proširenja autonomije Bano­
vine Hrvatske, specijalno о prenosu žandarmerije u punu nadležnost
bana. Njegov je zadatak dalje bio da ispita kakve su mogućnosti da se
izbjegne rat.263 Tog dana Hrvdtski dnevnik je pisao da se „za sada
samo raspolaže s izjavom predsjednika vlade, da i novi režim želi
ostati u miru i prijateljstvu sa susjedima. Novi režim, što je i samo
po sebi razumljivo, zauzet je u prvom redu problemima vanjske poli­
tike, koji se danas nalazi u središtu općeg interesa. On je u tome po­
gledu već dao jedno izjašnjenje, koje upućuje na to, da se i taj režim
susreće s delikatnošću vanjskog političkog položaja, iako će se novi
režim morati baviti takoder obavljanjem redovnih poslova, on će
ipak prvenstveno biti zauzet poslovima vanjske politike. Njemu se
pruža prilika, da na tome sektoru pokusa postići rezultate, korisne
za zemlju, pošto je okupljanjem sviju srpskih stranaka postigao jednu
realizaciju na liniji srpskog stranačkog života.“ 254
Košutić se 31. marta sastao sa Simovićem i izložio mu Mačekove
uslove. О tome se u jednom njemačkom dokumentu kaže:
„Prema vijestima S.[sicherheits] D.[iensta] uputio je Maček, na
hitan zahtjev beogradske vlade, dra Košutića u Beograd. Maček je
postavio slijedeće uslove u slucaju svoga ulaska u vladu:
1. Priznanje Trojnog pakta.
2. Staviti kralja pod starateljstvo, kao u Rumuniji, u kome bi
morao sjediti jedan Srbin i jedan Hrvat (i to sam dr Maček). Kralj bi
u takvoj situaciji bio samo reprezentativna ličnost a vlast bi se na­
lazila u rukama regenata.
3. Isključenje vojske i crkve iz politike. Maček pređ'laže za mi­
ni stra vojske Dušana Trifunovića koji mu je zajamčio da će očistiti
vojsku od neodgovornih elemenata. Trifunović je Srbin ali prijatelj
Hrvata. Sam Maček smatra da se u Beogradu već razboritije misli i da
bi se radije danas spustio durbin no sutra. On moli Njemačku, ako
ova pretpostavlja mimo rješenje, da ga potpomogne u gomjim tač-
kama. Maček tada garantuje da će u Jugoslaviji ponovo da nastupi
potpuni mir. Cak su i [neke] važne vojne ličnosti uvidjele bezumnost
sadašnjeg stanja. Na pitanje konfinenta, šta će Maček raditi ako bi
beogradiski krugovi ipak uspjeli, Maček je izjavio da će tada Njemačka
imati riječ. On bi se sam smjesta ob ratio Njemačkoj zvanično za za-
štitu i u tome bi se slucaju postarao za red i mir u Hrvatskoj. Ku-

280 A —V II, 26A, 3/46, 29. I I I 1941, u 21,40 do 21,46 časova. O va j razgovor
uhvatila je prislušna služba.
281 Kao nap. 247, podaci od 29. I I I 1941, u 22,20 časova.
252 A —V II, m ikrofilm , Bonn 2/205, telegram konzula Frojnda, iz Zagreba,
31. I I I 1941.
258 V. M a č e k , n. dj., 219.
281 H rvatski dnevnik, br. 1768, 30. I I I 1941.
364 — LJUBO BOBAN

lovec se u tom pogledu potpuno slaže s Mačekom. Maček je izjavio,

govoreći о razvoju sadašnje krize, dia je Simović izvršio državnd udar
iz egoističndh i sebičnih osnova. Knez namjesnik Pavle bi mogao još
da spase situaciju kada ne bi iz porodičnih razloga vise volio da bježi.
Danas Simović više ne gospodari situacijom. S jedne strane vrše pri­
tisak mladd šovinisti u civilu i uniformi, a sa druge strane pozivaju
mnogi političari i vojne ličnosti na razboritost i priznanje Trojnog
pakta.“ 255
Istoga dana njemački konzul u Zagrebu Frojnd izvijestio je о
Mačekovoj izjavi da je vlada u Beogradu spremna da stupi u kon­
takt s Njemačkom.256
Vjerojatno je da su Mačekovi uslovi Simoviću glasili slično kao
što se navodi u spomenutom izvještaju. Simović u svojim memoarima
ništa ne govori da mu je Maček upućivao kakve uslove. On samo kaže
da je „u cilju obaveštenja о situaciji u Beogradu, о stabilnosti nove
vlade i položaju ministara Hrvata“ Maček uputio u Beograd Šučašića
i u dva navrata Košutića.257 Košutić se u Zagreb vratio 31. marta i
Mačeku podnio izvještaj. Maček piše da se Košutić vratio s povoljnim
vijestima što se tiče vladine spremnosti da se poveća autonomija Ba-
novine Hrvatske, ali je donio nepovoljne vijesti u pogledu mogućno-
sti da se očuva mir.258

266 A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/1067—1068, telegram Južnonjemačkog insti-

tuta u Gracu M inistarstvu vanjskih poslova 1. I V 1941, u 15,20 časova.
266 Isto, 2/226, telegram od 1. IV 1941.
257 K ao пар. 235, str. 85. General Sim ović je u izja v i autoru, kad je izri-
čito upozoren na uslove kao što ih donosi spomenuti njem ački dokumenat, od­
govorio: „S ve je to naknadno izmišljeno. Košutić je došao u Beograd i posetio
me po nalogu D r M ačeka pre dolaslca istog da položi zakletvu. Košutić se inte-
resovao poglavito о statusu Hrvatske banovine, da li de ostati kao do tada
prema zaključenom sporazumu i bio je zadovoljan razgovorom sa mnom.
Posle dolaska u Beograd i položene zakletve, D r M aček mi je napomenuo
0 eventualnom postavljanju novog Namesništva mladom K ralju, napominjući
1 imena izvesnih osoba. A li ja sam mu odgovorio: da je sad dockan, da je K ra lj
proglašen punoletnim i da vlada to ne bi m ogla da sprovede protiv K ra ljeve
volje. О tome, kao i о ostalim gore navedenim uslovima, n ije vise bilo go-
vora.“ „M aček je u Beograd ustvari došao na m oju ree.“ (Izja va od 23. V I
1962.) Iz izja v e se, dakle, v id i da su ti uslovi ipak bili postavljani, samo što
ih Sim ović želi drukčije da kvalificira, a ne kao uslove. On ništa ne spominje
u pogledu T rojn og pakta.
Dr Sutej je autoru о tome izjavio: „D r M aček je preko dr Subašića a za­
tim preko ing. A. Košutića ispitivao stav nove vlad e prem a sporazumu od
26. augusta 1939, kao i u vezi sa stavom prema T rojn om paktu. O vd je se nije
radilo о nekim uslovim a vladi, već о inform acijam a о stavu vlade prema spo­
menutom pitanju. Takoder je bilo riječi i о tome da se uz kralja postave
trojica političara koji bi uz kralja rješavali о pitanjim a iz nadležnosti Krune.
Sim ović je na sva pitanja dao pozitivan odgovor“ . (Izja v a od 23. II 1963.) M e ­
dutim, o vd je n ije bila riječ samo о ispitivanju stava već u isto vrijem e i о
uslovima.
258 V. M a č e k , n. dj., 219. О Košutićevu razgovoru sa Sim ovićem dr Bu-
disavljević je autoru izja vio: kad je Košutić došao u Beograd pozvao je Bu-
disavljevića i obavijestio ga da mora ići kod Sim ovića i pitati ga specijalno
kako se odnosi prem a Sporazumu od 26. augusta. B u disavljević je о tome
telefonom obavijestio Sim ovića i zajedno s Košutićem otišao u Sim ovićev ka-
binet. „P o že lji ing. Košutića ja sam zajedno s n jim otišao kod generala Si-
movića. Košutić je saopćio generalu Simoviću da ga šalje dr M aček da zatraži
objašnjenja о stavu nove vlade prema sporazumu Cvetković — Maček. U toku
razgovora n ije bilo govora о Trojnom paktu. N a pitanje Košutićevo general
Sim ović je odgovorio, da se on od svoje mladosti interesirao za Hrvate, da
je poštivao hrvatski narod, a za vrijem e dok je bio delegat Srpske vrhovne
komande pri Narodnom vijeću u Zagrebu da je imao prilik e još bolje upo-
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — g g g

Spomenuli smo da je Maček preko inženjera Derflera tražio in-

formacije od) njemacke vlade kakav se stav zauzima prema pučistič-
koj vladd, da bi mogao odrediti svoje držanje. Takve je informacije
on tražio i dirugim kanalima. U vezi s ovim Ribentrop je Konzulatu
u Zagrebu 31. marta dostavio slijedeće uputstvo:
„Molimo da saopćite dru Mačeku na način koji Vam bude izgle-
dao podesan ali koji ipak mora biti strogo povjerljivog karaktera, u
odgovor na njegove zahtjeve, koji su nam stigli različitim putevima,
a kojima je tražio naše mišljenje, slijedeće:
Neodložno odvraćamo njega i ostale hrvatske vode da u ma kom
obliku surađuju s današnjom beogradskom vladom. Naravno da da-
vanje ovakvog savjeta s naše strane valja da ostane u najstrožoj dis-
kreciji. Ako bi postupio po našem savjetu, željeli bismo da ostanemo
s njim u vezi koju i on sa svoje strane mora obezbijediti određiva-
njem podesnih posrednika.“ 259
Sutradan, 1. aprila, Konzulatu u Zagrebu stigla je u ime Riben-
tropa slijedeća depeša:
„Gospodin ministar vanjskih poslova Rajha moli da mu se stalno
podnose telegrafski izvještaji о daljem razvoju situacije. Svaku zna-
čajniju novost treba obratnom poštom javiti ovamo. Za nas je od oso-
bite važnosti da na najhitniji način budemo obaviješteni о odlukama
hrvatskih voda i da uvijek znamo gdje se oni nalaze (na pr. putova-
nja u Beograd). Ukoliko raspolažete pouzdanim konfidentima za pri-
kupljanje takvih vijesti, s njima treba stalno biti u kontaktu.
Odavde polaze danas radi uspostavljanja dodira s mjerodavnim
hrvatskim ličnostima tamo i navratit će i do Vas gospodin Malletke iz
nadleštva rajhslajtera Rozenberga kao i SS-štandertenfirer Vezen-
majer (Veesenmayer). Obojica imaju uputstvo da tamo djeluju u smi­
slu telegrama koji Vam je jučer stigao.260 Ministar vanjskih poslova
Raiha Vas moli da na podesan način stavite do znanja hrvatskim lič-
nostima koje dolaze u obzir da gospodina Vezenmajera treba smatrati
povjerljivom ličnošću gospodina ministra vanjskih poslova Rajha.“ 261
Konzulat u Zagrebu obavijestio je Mačeka u smislu Ribentropo-
vog telegrama od 31. marta. Konzul Frojnd izvijestio je о tome 1. ap­
rila: „Maček obaviješten preko suradnika Generalnog konzulata slod-
no upustvu.262 On je saopćio da je beogradiskoj vladi, preko potpred-
znati H rvate i da je nakon toga n jegovo poštovanje prema H rvatim a još više
poraslo. General Sim ović je vrlo srdačno iznio te svoje misli, da je njegova
izjava vrlo im presionirala ing. Košutića. Što se tiče sporazuma C vetković — Ma^
ček on ovaj sporazum prihvata. K ad smo izišli od generala Sim ovića prve ri-
ječi ing. Košutića bile su: ,Ovo je sjajan covjek'.“ (Izja v a od 15. I I 1963.)
260 A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/1086, Berlin, 1. IV 1941. Pod ovim datumom
je obaviješteno njemačko poslanstvo u Beogradu da je „ju čer“ dostavljeno to
uputstvo Konzulatu u Zagrebu. Za Poslanstvo u Beogradu dodato je ovo: ,,Po-
što je prem a raportu tamošnjeg vojn og atašea M aček jučer stigao u Beograd,
m olim o Vas ako se to obavještenje pokaže kao tačno, da V i sa svoje strane
M ačeka na podesan način obavijestite о gom jem .“
260 Odnosi se na spomenuti Ribentropov telegram.
261 A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/1085, Berlin 1. IV 1941.
282 Ovo je vjerojatno učinjeno preko M itelham era (M ittelham m er), koga
M aček spom inje kao dopisniku DNB. On kaže da mu je ovaj prenio savjet „da
se drži na odstojanju od Beograda“ . (V. M a č e k , n. dj., 220.) E. Bauer spo­
m in je svoj razgovor s M itelham erom , koga označava kao atašea za štampu
Konzulata u Zagrebu. Prem a izja v i koju je M itelham er dao Baueru, njega je
29. ili 30. marta nazvao Košutić i odveo ga do Mačeka. O vaj ga je upitao da
li postoji mogućnost da se i m im o službenog puta upita Berlin kakav će stav
vlada Rajha zauzeti prema Sim ovićevoj vladi; on se još n ije odlučio da li će
300 — LJUBO BOBAN

sjedinika Seljačke stranke koji je upućen u Beograd, postavio slijedeće

uslove:
Priznanje Trojnog pakta i sprovodenje u duhu ugovora; postavlja-
nje dvojice saregenta umjesto kralj a od kojih jedan Hrvat, odstu-
panje ministra vojske i povlačenje vojnih krugova iz kakve bilo po­
litike. Maček smatra da bi demisija hrvatskih ministara bila taktički
necjelishodna. On bi, u sadašnjoj situaciji, u načelu bio protiv stu-
panja u vladu. On će to udniti samo ako se time može izbjeći rat.
Maček uvjerava da će dati mu savjet čuvati u najstrožoj tajnosti. Za
čovjeka koji će održavati vezu odredio je Košutića. S Derflerom ne-
mam još nikakve veze.“ 203
Prvog aprila odiržana je sjedinica vodstva HSS u Banskim dvo-
rima. Tada je odlučeno da će Maček ući u vladu. No, on to nije učinio
odmah. U Beograd je poslao Suteja, Smoljama i Košutića da о tome
obavijeste Simovića, a svoj dolazak odgodio.204 Na ovom sastanku ck>-
nesen je i zaključak da će, u slučaju da vlada bude morala id u emi-
graciju, Maček podnijeti ostaku a njegovo mjesto preuzeti Krnje-
vić.206 Sutradan od konzula Frojnda primljen je telegram: „Kao re­
zultat današnjih razgovora saopdo je Maček posredniku, da Košutić
putuje za Beograd da bi dobio garanciju о prihvaćanju postavljenih
uslova kojima je on dodao i zahtjev da se Njemačkoj pruži zadovo-
ljenje .Pozdravni telegram maršalu Rajha Geringu njemu dokazuje
[da postoji] volja za popuštanjem.
Pošto uslovi budu prihvaćeni i on će otputovati za Beograd. On
smatra da će tamo modi bolje da posluži i interesima njemaćkog
КајНаГСп još uvijek uživa bezuslovno pov j erenje~hr vatskih sei j aka
a vjePtrje čak i da i medu srpskim seljacima ima veće povjerenje nego
mnogi srpski ministar. Zatim namjerava da iz Beograda po nalogu
vlade otputuje u Berlin. Kada bi sada pošao za Berlin bila bi to
otvorena uvreda prema Beogradu. A da uputi predstavnika za Nje-
mačku, to vise ne dozvoljava sadašnja mobilizacija. Prema njegovim
obavještenjima predsjednik vlade je već očitao lekciju nekim mla-
dim oficirima koji su uzeli učešća u puču. Vlada oštro istupa protiv
komunista.
Maček je dodao da Idn (Eden), nasuprot izvještaju njemačkog
radia, ndje u Beogradu i da su mu odande dali mig da ne dolazi.
Iz Mačekovih izjava vidi se da nema jednog odlučnog stava.
Njegovi napori usmjereni su, kako se čini, podjednako na održanje
mira s Njemačkom i na dalji opstanak Jugoslavije“ 200 Frojnd je istoga

u vladu ući ili ne. M itelham er je nakon 36 časova preko svojih veza dobio
odgov o r da Njem ačka navodno želi autonomiju Hrvatske u ok viru Jugoslavije^
i želi z^naTTlcakavslav prema- tome zauzima KTacek. M itelham er je tražio da
konzul Frojnd saopći ovaj odgovor Mačeku, ali je ovaj to odbio i tražio od
Berlina ovlašćenje da M itelham er i jedan drugi član Konzulata, K op (Kopp),
mogu voditi pregovore s Mačekom ; poslije ovog je došao Ribentropov telegram
kojim se ovo odobrava. N avodim o ovaj podatak ne ulazeći u to koliko je on u
pojedinostim a i cjelini tačan. (E. B a u e r , D r M aček i N jem ačka u oči po-
stanja N D H , H rvatski glas, br. 6, 5. IV 1952.)
2es A —V II, m ikrofilm , Bonn 1/1059, telegram od 1. IV 1941, prim ljen u
12,20 časova.
20i V. M a č e k , n. dj., 220. M aček navodi da je ova odluka donesena po­
slije konferiranja sa Sutejom, K rn jevićem i Košutićem. Prem a Hrvatskom
dnevniku (br. 1771, 2. IV 1941) sjednici su prisustvovali Maček, Šubašić, K rn je -
vić, Košutić, Sutej, Smoljan i Andi’es.
286 V. M a č e k , n. dj., 220; izjava dr Suteja autoru, 23. II 1963.
289 A —V II, Bonn 2/231, telegram od 2. IV 1941, prispio u 8,00 časova.
 SPORAZUM CVETKOVIČ — MACEK — 3 g у

dana navečer uputio telegram u kome je bilo rečeno: „Maček mi

poručio preko meni lično poznatog konfidenta da se poslije jučera-
šnjih savjetovanja odlučio za prekld sa Beogradom. Jučerašnje upu-
ćivanje Košutića s ministrom Andresom, Sutejom i Smoljanom za
Beograd služi samo da se cüobije u vremenu. Možda će, u istom cilju,
ići za Beograd još i Kmjević, generalni sekretar Seljačke stranke.
Ovaj [Krnjević] kao i ban su suglasni s njime u procjeni situacije.“ 207
207 Isto, 2/256, telegram od 2. I V 1941, prispio u 21,15 časova.
U vezi s ovim događajim a navodim o i slijedeći dokumenat: „O kritičnim
dogadajim a nekoliko dana p rije odlaska podpredsjednika jugoslovenske vlade
g. D.[r] Vlatka Mačka u Beograd, k o ji je usljedio dne 3. travn ja 1941 u noći
i о traženju vojničke pomoći od strane Njem ačkog Reicfta^neposrecinom vezom
g. Josipa Prpića a posredovanjem g. Janka Vernića učinjen je u svrhu točnog
u stanorljenja činjenica sljedeći

z a p i s n i k .

Dana 2. travn ja 1941 pozvan je oko 9,30 sati od strane g. Josipa Prpića
g. Janko Vernić na jedan hitan i važan razgovor. Tom prilikom saopćio je
g. Josip Prpić g. Janku Verniću, da je g. Dr. Vlatko M aček noćio radi svoje
b olje sigum osti u njegovom stanu Zagreb Jurjevska ul. 29. od 1. na 2. travnja
0. g. Ujedno saopćio je g. Josip Prpić g. Janku Verniću izravnu poruku za Ge-
neralnog Konzula Njem ačkog Reicha u Zagrebu g. Dr. Freundta, koju neka
.g, V ernić najhitnije dostavi. Sadržaj ove poruke bijaše sljedeći:
( ' L p U koliko bi vo jn e vlasti nenadano i nasilno spriječile, da g. Dr. V latko Maček
— i dalje vrši slobodno funkcije kao voda hrvatskog naroda, što bi nemi-
novno dovelo do teškog krvoprolića ne samo u Zagrebu, već i u krajevim a,
koje obitavaju Hrvati, m oli g. Dr. M aček Njem ački Reich za što bržu
vojničku intervenciju.
2.) A k o nastupi slučaj pod 1 voljan je sav hrvatski narod, organiziran i disci-
pliniran u stranci oduprijeti se silom oružja p rotiv svakog takvog nasilja,
a li kako n ije naoružan, m oli se N jem ački Reich, da najbržim načinom
ustupi na odredena m jesta cca^2Q.0Q0^pušaka s jTiunieijom.-
3.) g. Dr. V latko M aček garantira V la d i N jem ackog Reicha za sve svoje uže
političke saradnike, da su isti istog n jegovog m išljenja za stvorenu odluku.
4.) U koliko bi Generalni Konzul g. Dr. Freundt držao za potrebno ovu poruku
provjeriti, poručuje g. Dr. V latk o Maček, da to može odmah putem svojih
organa izravno kod njega dati učiniti.
Ovu gornju poruku saopćio je g. Janko Vernić istoga dana oko 12 sati
osobno povjereniku njem ačkog Konzula g. Haefneru, te je povrh toga
oko 14 sati ponovio tu poruku izravno njem ačkom generalnom konzulu
g. Dr. Freundtu, koji je tom prilikom zamolio za sadržaj proglasa
g. Dr. V latka M ačeka na hrvatski narod a koji proglas bi aeroplani nje-
mačke vojske bacali narodu do znanja.
Dana 3. travn ja 1941 oko 13 sati saopćio je isti p ovjeren ik njem ačkog
konzulata g. Janku Verniću sljedeću poruku za Dr. Vlatka Маска:
1.) akcija njem ačke vlade naprama Jugoslaviji je u toku bilo sa ili bez
g. Dr. Vlatka Mačka.
2.) g. Dr. Vlatko M aček neka se što p rije skloni na sigurno m jesto pa neka
to javi, pa će se od toga časa smatrati pomoć njemačke vojske kao za-
tražena.
K ako g. Janku Verniću n ije bilo moguće odmah tu važnu poruku osobno
izručiti g. Dr. Vlatku Mačku, pošao je isti automobilom odmah u stan g. Jo­
sipa Prpića i zatražio od njega, da ga odmah privede g. Dr. Vlatku Mačku radi
osobnog izručenja te poruke. Oko 13,25 sati uputila su se oba gospodina u
stan Dr. Маска, P rilaz br. 9. Pred stanom rekao je g. Josip Prpić g. J. V em iću
neka pode za 10 minuta iza njega u stan Dr. Mačka. P rije izm aka tog vremena
izašao je g. J. Prpić iz stana i pošavši nešto podalje izjavio je g. J. Verniću, da
je nemoguće da bude prim ljen po Dr. Mačku, jer je cjela kuća iznutra zapo-
sjednuta po vojn oj policiji i da su dva časnika vojske kod Dr. Mačka, pa je
stoga prisustvo g. Janka Vernića neprovedivo. Na pitanje g. Janka V em ića da
li je g. Josip Prpić sam gornju poruku g. Dr. Mačku isporučio, n ije g. J. Vernić
p
368 ~ LJUBO BOBAN

Drugog aprila Košutić je prisustvovao sjednici vlade. Otpravnik

poslova njemačkog Poslanstva tog dana je izvijestio: „Kabinet je
večeras zasjedao uz učešće potpredsjednika Hrvatske seljačke stranke
Košutića. Poslije dvočasovnog savjetovanja izdat je jedan prazan
komunike i sjednica odložena za 3. april.
Sa srpske strane pokušava se izazvati utisak da ubrzo predstoji
sporazum, a i Hrvatski dnevnik će objaviti uvodni članak u kome će
biti naglašeno da se pod novom vladom ništa nije izmijenilo u srpsko-
-hrvatskim odnosima. S druge strane Maček je umio da dosada iz-
bjegne jasnije zauzimanje stava prema Simovićevoj vladi, nije po-
ložio zakletvu i oeigledno igra na dobijanje vremena.
Košutić se noćas vratio za Zagreb.“ 208
Trećeg aprila konzul Frojnd je izvijestio da je u Zagreb stigao
Vezenmajer.269 Ovaj je bio spedjalni izaslanik fon Ribentropa. Nje­
gov dolazak u Zagreb bio je u vezi s Ribentropovim telegramom od
31. marta i telegramom od 1. aprila, u kome se najavljuje dolazak
Vezenmajera i Maletkea u Zagreb.270 Maletke je takoder u to vrijeme

dobio pozitivan odgovor, jer je g. J. Prpić obitavanje u blizini stana smatrao

vrlo nezgodnim i brzo se je od g. J. V ernića oprostio spomenuvši, da je sve
prekasno.
Sve ovo saopćio je g. Janko Vernić istom povjereniku njem. konzula već
oko 14.45 sati istoga dana.
Zaključeno, ispravno pronadeno i potpisano.
Zagreb, dne 17. travn ja 1941 godine.
Janko V em ić, v. r.
Josip Prpić, v.r.“
Dokument je, navodno, naden u zgradi N jem ačkog poslanstva, u Zagrebu,
kada je u tu zgradu poslije rata bio smješten Čehoslovački konzulat. Doku-
menat je Fikreta Butić, asistent u Institutu za historiju radničkog pokreta, u
Zagrebu, dobila iz Praga. Zahvaljujem joj što m i ga je stavila na raspolaganje.
Bez nam jere da se dokazuje koliko je ovaj dokumenat tačan u cjelini i po-
jedinostim a i da se izreče kategorički sud о njemu, upozoravamo samo na neke
okolnosti koje treba im ati u vidu u pokušaju utvrdivanja autentičnosti ovoga
dokumen ta i istinitosti podataka koje sadrži: 1. N a sjednici vodstva HSS 1. aprila
donesena je odluka о M ačekovu ulasku u Sim ovićevu vladu. N avečer toga dana
Sutej, Košutić i Sm oljan otputovali su u Beograd, kojom prilikom je trebalo
da se Sim ovića obavijesti о M ačekovoj odluci. Tada je, dakle, bilo m alo ra­
zloga za pretpostavku da bi Sim ović mogao onemogućiti Mačeka u vršenju
dužnosti. 2. N ije poznato da je Mačeka u to vrijem e ometala i okružavala
vojska pa da bi, kao što se navodi u dokumentu, prisustvo vojske bio razlog
da V ernić ne može doći u kontakt s Mačekom. Za M ačekovu sigurnost u tim
danima brinula se Zaštita i policija, podredena banu. 3. Ukoliko bi se M aček
odlučio na ovakvu ponudu Njem ačkoj, vjero ja tn ije je da bi za tu m isiju odre-
dio autoritativniju ličnost iz svoje okoline. 4. K od Mačeka je 3. aprila došao
M aletke s ponudom za otcjepljenje Hrvatske. Nem a podataka da je M aček
tom prilikom s n jim razgovarao u smislu spomenutog zapisnika. 5. N e treba
zanem ariti da je spomenuti zapisnik navodno sastavljen 17. aprila, dakle poslije
proglašenja NDH, prema tome po naknadnom pričanju Vernića i Prpića, ili
nekog trećeg. N ije isključeno da je tada postojao interes da se eventualni do­
gadaji oko M ačeka i uloga i „zasluga“ pojedinaca drukčije prokaže. 6. N e treba
a priori ni isklju čivati kakav sličan M ačekov korak radi taktiziranja prema
Nijem cim a, i radi svake eventualnosti.
2,8 Isto, 2/19. Telegram je datiran sa 3. IV 1941. i dospio 3. IV 1941. u
5,05 časova. Prem a tome, trebalo bi da datum otprem e bude 2. a ne 3. aprila,
jer se kaže da je „večeras“ održana sjednica i odgodena za 3. april. Prem a
H rvatskom dnevniku (br. 1772, 3. IV 1941) trebalo je da Košutić iz Beograda
otputuje 2. IV navečer.
2e* Isto, 2/28, telegram od 3. IV 1941, prispio u 15,04 časova.
*T0 Vid. str. 365.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — HACEK — g g g

stigao u Zagreb.271 Poslije razgovora koje je Maletke 3. aprila imao

s Mačekom konzul Frojnd je izvijestio:
„Za ministra vanjskih poslova Rajha
Maletke je imao danas u podme razgovor s Mačekom. Ovaj je
izjavio:
1) On kategorički odbacuje svaku diskusiju о nezavisnoj Velikoj
Hrvatskoj.
2) Srpsku dobru volju ponovo će potvrditi izjašnjenje za
Trojni pakt.
3) Maček je svjestan da Jugoslavija mora da pruži zadovoljenje
njemačkom Rajhu.
4) Maček hoće, ako je Berlin suglasan, da ponudi srpskoj vladd
da se on lično primi pregovora s njemačkim Rajhom oko ponovnog
izjašnjenja za Trojni pakt i sprovodenje dovoljne zadovoljštine.
5) Pored kralja, čija je važost praktično isključena, treba da
stupe još 2 ličnosti s isključivom vlašću.
6) Ideja о odvajanju Slovenije ne može biti uzeta u diskusiju.
Isto tako i njena podjela.
Maček je zauzeo potpuno negativan stav prema svim prigovo-
rima i pokušajima ubjeđivanja od strane Maletkea. On vjeruje u
svoju misiju za održanje mira i moli za obavještenje da li je Berlin
suglasan s njegovom spremnošću da sam, kao što je navedeno, po-
vede pregovore.
Maček je očigledno ponosit i ponijet navodnim uspjehom svoje
politike. A li nije bio u stanju da da kakvu bilo ubjedljivu izjavu о mo-
gućnostima praktičnog sprovodenja u Beogradu.
Bitni sadiržaj Mačekove malo čas date izjave štampi glasi:
,Ja sam kršćanin i sjećam se Kristovih riječi: Blaženi oni koji
grade jer će se nazvati sinovima Božjim. Osjećanje odgovomosti prema
narodu koji mi već 9 godina poklanja svoje povjerenje, nalaže mi da
sve pokušam kako bih tome narodu spasio mir, to najveće dobro čo-
vječanstva.
Duboko sam uvjeren da su i današnji vodi Srbije isto tako iskreni
kao što sam ja sam.
■ Svjestan sam da ćemo uprkos svih teškoća u posljednje vrijeme
zajedničkim radom očuvati mir a teškoće koje nastaju lakše podnijeti.
Osim toga je obezbijedeno da prava koja je Hrvatska stekla kroz tu
suradnju budiu ne samo očuvana i učvršćena već i produbljena.’
Vezenmajerov razgovor s radikalno-nacionalističkim krugovima
pokazao je da oni odbijaju Mačeka i da ga nedvosmisleno karaktirišu
kao izdajnika, mada do ovog trenutka prethodna činjenica još nije
bila poznata. Radikalni nacionalisti pak ponovo naglašavaju da su nji-
hovi redovi znatno desetkovani hapšenjima, bjegstvima i pozivanjem
u vojsku. Pošto je uz to naoružanje potpuno nedovoljno, aktivno istu-
panje nije moguće. U ulasku Nijemaca vide jedino rješenje.
MoHm da mi se obratnom poštom dostavi uputstvo, pošto je Ma-
ček spreman da svoju izjavu u Beogradu о svom ličnom istupanju
za vodenje pregovora s Rajhom učini zavisnom od držanja njemačke
vlade.
Opća mobilizacija teče svojim tokom.

271 Prem a V. Hagenu, Rozenberg je M aletkea poslao u Zagreb poslije

dogovora s H itlerom da se Mačeku upute ponude njemačke vlade. (W. H a ­
g e n , n. dj., 231.)

24 Sporazum Cvetković — M aček

370 — LJUBO BOBAN

Maletke moli da se rezultati njegovog razgovora s Mačekom sa-

opće i rajhslajteru Rozenbergu.“ 272
Maček je 4. aprila ujutro doputovao u Beogradi. Tog dana Hrvat­
ski dnevnik je pisao: „Danas je, nakon dugotrainog konferiranja,
predsjednik dr Vladko Maček odludo primiti ponudeno mu mjesto
prvog potpredsjednika vlade. Do te je odluke došlo nakon izvještaja,
koje su mu podnijeli ban Hrvatske dr Ivan Šubašić, potpredsjednik
HSS ing. August Košutić i hrvatski ministri, te nakon poruke pred-
sjedmika vlade Dušan T. Simovića i ministra vanjskih poslova
dr Momdla Ninčića. Dr Vladko Maček primio je takoder niz pisama
od istaknutih srbijanskih i slovenskih političara.273 Na temelju toga,
kako je rekao u izjavi, koju je danas dao novinarima, stekao je uvje-
renje, da su sadašnji prvaci Srbije i srpskoga naroda isto tako is-
kreni za mir kao i on“ . „Ovako motivirana odluka dra Vladka Mačka
ovlašćuje na zaključak, da će on u novoj vladi aktivno raditi na tome
da se uspostave dobri odnošaji s našim susjedima, koji su posljednjih
diana pomućeni.“ „Nakon odluke predsjednika dra Mačka imala bi
se prodstiti vanjskopolitička atmosfera. Njegova odluka znad poče-
tak snažne inicijative jedne veoma ugledne političke ličnosti, da se
učini sve, što je moguće, za mir u ovome dijelu Europe.“ 274 Sutradan,
osvrćući se na jedan članak Politike, Hrvatski dnevnik je pisao:
„A li u vezi s time moramo i mi red, da nismo ni časa sumnjali u to,
dia Beograd n e ć e u ovim kritičmm časovima ni pokušati da promijeni
sadašnji status banovine Hrvatske na njezinu štetu. Znali smo, da
je predsjednik vlade Dušan T. Simović već na prvoj sjednici vlade
izjavio, dia u Hrvatskoj ne će biti ni osobnih ni stvamih promjena.
Prema tome i zadržavnje dra Vladka Mačka u Zagrebu nakon te sjed-
nice vlade nije imalo svoj uzrok u tome, što bi on računao, da će sa-
dašnja vlada uspostaviti stanje prije 26. kolovoza i poništiti one dr-
žavne akte, kojima je ureden današnji položaj banovine Hrvatske.
Razlozi zašto je dr Vladko Maček i nakon toga još ostajao u Za­
grebu i vijećao sa svojim najužim suradnidma, sasvim su drugi
Dr Vladko Maček je raspravljao i razmišljao о tome, što bi mogao
udniti, da spasi mir u ovome dijelu Europe, da tako poštedi svoj hr­
vatski narod, a time i srski i slovenski od ratnih strahota i nesreće.
Pošto je saslušao razne izvještaje i primio razne poruke, on se odludo
na to, da pode u Beograd i prihvati se jednog velikog zadatka.“ 273
Kad se sastao sa Simovićem, Maček se najprije interesirao kakvi
su izgledi da se s Njemačkom izbjegne rat. Simović ga je üvjeravao
da takva mogucnost postoji, smatrajud da ni Italijani u tom momentu
272 A —V II, m ikrofilm , Bonn 2/259—260, telegram br. 33 od 3. IV 1941,
prispio 4. IV 1941. u 2,05 časova. Upored. V. M a č e k , n. dj., 220. E. Bauer,
koji se inače polem ički odnosi prema M ačekovoj tvrdn ji da mu je Njem ačka
ponudila nezavisnu hrvatsku državu „na tanjuru“ , pozivajući se na usmene
izja ve M itelham era (ovd je izlazi kao da su M itelham er i K op vod ili pregovore
s M ačekom ; vid. пар. 267), piše: „Dr M aček je и tim razgovorimima zastupao
stanovište, da bi se sukob izmedu Berlina i Beograda trebao riešiti bez krvi,
ujedno je bio protiv svakog ciepanja Jugoslavije, a za autonomiju Hrvatske
и okviru bivše Banovine Hrvatske s većim ovlastima, korekturom и Bosni
(osobito kod Vrbaske Banom ne) i posebnim Ministarstvom za Hrvatsku и C en ­
tralnoj vladi.“ (K ao пар. 262.)
279 Ing. M. Jakovljević je izjavio autoru, 20. V I 1964, da je 2. IV posjetio
Mačeka u Zagrebu i donio mu pismo L. Markovića, u kome je ovaj m olio da
doputuje u Beograd i prihvati ponudeno m jesto u vladi.
274 Hrvatski dnevnik, br. 1773, 4. IV 1941.
275 Isto, br. 1774, 5. IV 1941.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 3 7 J
I ------—-- -- —'

ne žele rat izmedu Osovine i Jugoslavije, strahujući da bi njihove

pozicije u Albaniji bile dovedene u pitanje prije nego bi im stigla
njemačka pomoć. Maček se, međutim, uvjerio da su izgledi za izbje-
gavanje rata s Njemačkom vrlo minimalni. Petog aprila otpravnik
poslova njemačkog poslanstva, Fajne, izvijestio je slijedeć о razgo­
voru koji je otpravnik poslova slovačkog poslanstva tog dana izjutra
imao s Mačekom: „Slovački otpravnik poslova koji je Mačeku lično
blizak govorio je jutros s njim i saopćava mi о tome:
U Mačekovoj okolini vlada duboka utučenost. Kada je otprav­
nik poslova stupio u predisoblje pozdravili su ga riječima: ,Vi ste nas
prevarili!<
Sam Maček izgleda jutros slomljeni starac. On je samo s mukom
mogao da govori i svoje misli je izražavao vise gestovima no riječima.
Osnovna tendencija izlaganja bila je: Ne mogu da nađem rješenje.
Maček se još grčevito drži za nejasne nade ali ni sam vise ne vjeruje
da je rat moguće izbjeći. A na to je bio usmjeren čitav njegov napor,
jer po njegovom shvaćanju rat dovodi do raspada države. Da sada
sasvim okrene kormilo (dio teksta nečitljiv — Lj. В.) Maček ne može
da se odlud, jer se plaši da bi Srbi tada odmah napali Hrvatsku.
Kada bi mogao, on bi naj radi je još danas otputovao za Zagreb. No to
zavisi od srpskog odobrenja koje je, po mišljenju Mačekove okoline,
nevjerojatno. Srbi nisu čak dopustili ni da se Subašić, koji je vodio
pregovore i na čije se izlagnje Maček oddučio na put u Beograd, po-
zave ovamo iz Zagreba, već su to odbili iz razloga tehničkih teškoća
u željezničkom saobračaju. Zaključak: Mačekova politika i sam Ma-
ček doživjeli su slom.
Na srpskoj strani je glavni predstavnik bezobzime politike na-
silja major Knežević koji je inscenirao i državni udar od 27. marta.
To mi je potvrdeno s druge pouzdane strane uz dodatak: K.[nežević]
je tada htio stvar okončati u krvi, u čemu ga je naročito spriječio
sadašnji potpredsjednik Jovanovic.“ 276
Maček je već u prvim kontaktima sa Simovićem, preko Šubašića
i Košutića, pokrenuo pitanje stava vlade prema Sporazumu od 26. au­
gusta 1939, kao i pitanju proširenja kompetencija Banovine Hr­
vatske.277 Od Simovića je dobio pozitivan odgovor na jedno i drugo
pitanje vee u telefonskom razgovoru 27. marta ujutro. Prilikom Ma-
čekova odilaska u Beograd, 3. aprila, s njim je otputovao i ban Šu-
bašić, u vezi s realizacijom onih obećanja koja su dobijena od Simo-
vića. Rezultat ovoga bilo je desetak novih uredaba, od kojih su se
neke odnosile na pitanje kompetencija Banovine Hrvatske i funkci-
oniranje Banske vlasti. Tako su nakon Mačekova i Šubašićeva puta
u Beograd bile objavljene slijedeoe uredbe: 1. Uredba о povraćaju
prava i poništenju osuda zbog političkih kažnjivih djela; 2. Uredba
о Banovinskom sudu za zaštitu diržave; 3. Uredba о oružništvu (žan-
darmeriji) banovine Hrvatske; 4. Uredba о ovlaštenju Bana banovine
Hrvatske da naredbenim putem propisuje odredibe о oružništvu ba­
novine Hrvatske; 5. Uredba о razgraničenju posala Ministarstva unu-
trašnjih poslova i banovine Hrvatske; 6. Uredba о ovlašćenju Bana
banovine Hrvatske za reguliranje pitanja javne sigumosti, mira i po-
retka; 7. Uredba о izmjeni Uredbe о ustrojstvu Banske vlasti od
9. rujna 1939. godine; 8. Uredba о dopuni Uredbe о službenim odno-

270 A —V II, m ikrofilm , Bonn 2/356—357.

277 Vid. str. 362-364.

24*
372 — LJUBO BOBAN

Sima banovinskih službenika od 12. listopada 1939; 9. Uredba о bla-

gajničkim zapisima banovine Hrvatske; 10. Uredba о valorizaciji ne-
kretnina, strojeva i ostalih investicija društava obvezanih na javno
polaganje računa, kod kojih je vlasnikom dionica u natpolovičnoj
vedni Povlašćeno hrvatsko industrij sko-trgovačko d. d. u Zagrebu, a
koja imaju svoje sjedište na području banovine Hrvatske.278
Prema Uredbi о razgraničenju posala Ministarstva unutrašnjih
poslova i banovine Hrvatske, a u smislu člana 2 stava 1 Uredbe о
Banovini Hrvatskoj, ova je na svom području nadležna za poslove iz
resora Ministarstva unutrašnjih poslova, ako ovi poslovi nisu zadržani
u nadležnosti centralne vlasti. Sva policijska vlast na području Ba­
novine Hrvatske potdnjena je banu. Poslove policijske službe koji
se moraju nužno koordinirati (vodenje kriminalne evidencije ukoliko
je potrebno da se ona vodi za djelu zemlju, saobraćaj s vlastima stra-
nih država u poslovima koji se moraju voditi iz jedinog centra, da-
vanje potrebnih podataka svim polidjskim vlastima i izdavanje opdh
načela za obavljanje policijske službe, narodto obavještajne) vodd za
d jelo državno područje Ministarstvo unutrašnjih poslova, samo ili
preko svojih posebnih organa. Ova Uredba nadalje regulira nadležno-
sti Banovine Hrvatske u stvarima državljanstva.279 Po Uredbi о oru-
žništvu (žandarmeriji) banovine Hrvatske, oružništvo je organ bana
i potdnjeno mu je u svemu, osim postavljenja, unapredenja i penzio-
ndranja žandarmerijskih ofidra, što se vrši u sporazumu s Ministar-
stvom vojske i mornarice.280 Stol sedmorice u Zagrebu, prema Uredbi
о Banovinskom sudu za zaštitu države, vrši funkciju Banovinskog
suda za zaštitu države na području Banovine Hrvatske. U smislu ove
Uredbe Stol sedmorice u Zagrebu u svojstvu Banovinskog suda za
zaštitu države preuzeo je za podirucje Banovine Hrvatske one poslove
koji su bili u nadležnosti Suda za zaštitu države, ustanovljenog u
smislu Zakona о zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi od
6. januara 1929. Uredba regulira nadn konstituiranja i funkcioni-
ranja Banovinskog suda za zaštitu države.281 Uredba о ovlašćenju
Bana banovine Hrvatske za reguliranje pitanja javne sigurnosti i po­
retka u državi ovlašćuje bana da naredibama sa zakonskom snagom
regulira ona pitanja koja se odnose na javnu sigurnost, mir i pore-
dak. Ovlašćenje vrijedd tri mjeseca od dana objavljivanja Uredbe.282
Po Uredbi о povraćaju prava i poništenju osuda zbog političkih ka-
žnjivih djela, nadležni okružni sud može oglasiti dostojndm da vrše
sva izgubljena prava ona lica koja su do 26. augusta 1939. osudena
zbog političkih kažnjivih djela, osim kažnjivog djela propagande ko-
munizma.283
Osvrćud se na spomenute uredbe Hrvatski dnevnik je pisao:
„Donošenje ovih uredaba izvršeno je u političkoj situadji, koja se ne
može oznadti kao laka, što je najbolji dokaz, da sa stanovišta diržav-
nih interesa ni prije, u mnogo normalnijim vremenima, nije bilo ra-

878 Narodne novine, br. 79, 7. IV 1941; br. 80, 8. IV 1941.

378 Isto, br. 79, 7. IV 1941. Vid. Prilog, 424-425.
280 Isto, br. 79, 7. IV 1941. Vid. Prilog, 435-426.
281 Isto, br. 79, 7. IV 1941. Vid. Prilog, 427-428.
282 Isto, br. 79, 7. IV 1941. Vid. P rilog 428. Nakon njemačkog napada na
Jugoslaviju M inistarski savjet je ovlastio bana da na području banovine H rvat­
ske obavlja u im e vlade „sve hitne državne civiln e poslove“ . (Narodne novine,
br. 82, 10. IV 1941. Vid. Prilog, 430.)
288 Narodne novine, br. 79, 7. IV 1941. Vid. Prilog, 429.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 7 3

zloga, da se stvar ,voza‘. Mi smo ne jedanput u svojim razmatranjima

о načinu, kako se provodi politika sporazuma, upozoravali, da i u
državnom interesu treba više voditi računa о Hrvtatima i zadovoljenju
mjihovih potreba. Donošenje ovih uredaba u novoj situaciji ima ne­
sumnjivo svrhu pokazati, da novo stanje nije upereno protiv Hrvata,
nego da će se naprotiv u buduće još vise voditi računa о našoj narod-
noj individualnosti i о našem autonomnom životu. Nema sumnje, da
će nakon ovih uredaba slijediiti i daljnja djela, koja će biti inspi-
rirana istom željom. Bilo bi bolje, da su ova pitanja već prije bila
riješena, jer bi se bilo uštedjelo dragocjeno vrijeme, no ipak je do­
bro, što Hrvatska ulazi u novu situaciju s jasnije formuliranim kom-
petencijama i dosljednije izraženim državnopravnim položajem. Do-
nošenje ovih uredaba ostat će zabilježeno kao odraz sadašnjeg poli-
tičkog položaja, koji je nama Hrvatima pružio mogućnost, da po-
novno afirmiramo svoje pravo na Slobodan narodni život. Svi jest о
tome pravu ostat će kod nas trajno živa, i sva snaga duhovno ujedi-
njenog hrvatskog naroda služit će učvršćenju i organiziranju toga
slobodnog života. Ulazeći u novi politički položaj kao gospodari u
svojem unutamjem političkom životu, mi ćemo imati još više mo­
gu ćnosti da radimo u skladu sa svojim narodnim interesima“ .284
Na sjednici vlade koja je održana 7. aprila u Sevojnu Maček je
tražio da u vladu bude primljen J. Krnjević, kao ministar bez portfe-
lja, koji će ga zaetupati kad) on bude odsutan.285 U stvari, ovo je
bilo u okviru sprovođenja onoga zaključka koji je donesen na sjed­
nici vodstva HSS 1. aprila, da će Maček, u slučaju da vlada bude išla
u emigraciju, ostati u zemlji, dok će u vladi njegovo mjesto preuzeti
Krnjević. Poslije sjednice od 7. aprila Maček je u Banji Koviljači
obavijestio Simovića da se vraća u Zagreb. Ovaj je nastojao da ga
svakako zadrži, a kad) u tome nije uspio, zamolio ga je da se u Zvor-
niku sastane sa kralj em. Ministru dvora Simović je javio da se Ma-
čeka nastoji odvratiti od povratka u Zagreb.286
Maček se u Kupinec vratio 8. aprila prij^ p o d n e . Istog dana
poslije podne posjetiü su gaTu Kupincu Košutić, K m jević i ban Su-
bašić. Navečer je preko radi ja dao slijedeću izjavu: „Hrvatski narode!
Braćo i sestre! Vratio sam se u vašu sredinu pa vam tim povodom
velim ovo: Stigla nas je najveća nesreća, što jedan narod može stići,
a to je rat. To zlo može se ublažiti samo na taj način, da budemo
složni i disciplinirani. Slušali ste me dio sada u svima teškim ča-
sovima, pa sam siguran, da ćete to činiti i odsada.
Ja ću medu vama ostati i dijeliti s vama kao i do sada sve do­
bro i zlo.
Razumije se, da ću u svakom pojedinom slučaju na uobičajen
način davati upute bilo putem naših organizacija bilo putem po-
sebnih izaslandka, koji će biti ili narodni zastupnici ili drugi opće
poznati prvaci stranke.
U ovom času tražim od vas puni red i disciplinu na svakom mje-
stu, bili kod kuće ili u vojsci.
Završavam našim starim pozdravom:
,Vjera u Boga i seljačka sloga!‘ “ 287
2S* H rvatski dnevnik, br. 1775, 6. IV 1941.
-8S F. С u l i n o v i e , Slom stare Jugoslavije, 194, zapisnik sa sjednice
vlad e od 7. IV 1941.
280 Izja va generala Sim ovića autoru, 23. V I 1962; V. M a č e k , n. dj., 226.
287 H rvatski dnevnik, br. 1778, 9. IV 1941.
3 7 4 — LJUBO BOBAN

Pošto je 10. aprila preko radi ja S. Kvaternik proglasio Nezavisnu

Državu Hrvatsku, pročitana je i Mačekova izjava, data na zahtjev
Kvatemika i Vezenmajera. Prema Hrvatskom dnevniku izjava glasi:
„Hrvatski narode!
Poslanik Slavko Kvaternik, voda nacionalističkog pokreta u ze-
mlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cje-
lokupnom historijskom i etnografskom podiručju Hrvatske, te je pre-
uzeo vlast.
Pozivam sav hrvatski narod da se novoj vlasti pokorava, pozi-
vam sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima[,] sve kotar-
ske odbornike, općinske načelnike i odbornike i t.d., dia iskreno su-
raduju s novom narodnom vladom.“ 288
Dogadaji od 27. marta i pitanje daljnje orijentacije u vezi s tim
izazvali su suprotna mišljenja i podvajanja u vodstvu HSS. Danas
о tome još ne možemo dobiti detaljniju sliku. Vidi se da su postojala
suprotna mišljenja oko toga da li da se ulazi ili ne u pučističku vladu.
Prema jednom njemačkom izvještaju od 29. marta, oko 20 poslanika
HSS289, Tortić i senatori Pernar i Košutić poduzeh su korake kod
Mačeka u cilju osnivanja hrvatskog jediinstvenog fronita uz suradnju
„Mladohrvata“ . Oni su, kako se u izvještaju kaže, rezervirani i sma-
traju da je odlučujuće jedino umarširanje njemačkih trupa.290 Pri-
tisak na Mačeka da ne ulazi u Simovićevu vladu dolazio je i od' strane
ustaša. S. Kvaternik spominje da je imao kontakte s nekim predstav-
nicima HSS i preko njih u nekoliko navrata slao poruke Mačeku da
ne ide u Simovićevu vladu, ali na ove poruke nije dobijao odgovor.
0 upućivanju poruka Mačeku u ovom smislu raspravljalo se na sa-
stancima kojima je prisustvovao i Vezenmajer291 Grupa oko Tortića
potpuno se orijentirala na suradnju s ustašama. Dva predstavnika
HSS, Tortić i Lamešić, zajednički su potpisali jednu rezoluciju s usta-
šama, koja je bila upućena fon Ribentropu, kao njihovo zajedničko
gledište. Od predstavnika ustaškog pokreta rezoluciju su potpisali
Bulat, Kvaternik i Lorković. Jedan od potpisnika ove rezolucije,
E. Bulat, piše о tome slijedeće: jedne veceri Kvaternik je na sastanku
jedne ustaške grupe, u kući izvjesnog odvjetničkog pisara, pročitao
jednu deklaraciju (memorandum) koja bi trebalo dia bude upućena
njemačkom Rajhu, radi dobijanja podrške za stvaranje nezavisne
hrvatske države. Kvaternik je saopćio da ,,s Mačekom nema ništa,
ali se je od njega odvojila jedna grupa zastupnika s Tortićem na čelu,
1oni će s nama. Rat bi mogao buknuti svaki čas. Mora se, stoga, sasta-

288 Isto, br. 1781, na Uskrs 1941. Po proglašenju N D H ustaše su u H rva t­

skom dnevniku, organu HSS, postavili povjerenika koji je odmah postavio no­
vog glavnog urednika. H rvatski dnevnik donio je M ačekovu izjavu kao da je
ona tako doslovno glasila. H rvatski narod, ustaški list, samo ju je parafrazirao:
„U svom proglasu dr. Maček konstatirao je, da je današnjim danom g. Slavko
K vatern ik proglasio nezavisnu Hrvatsku državu sa svojim historijskim grani-
cama. P oziva sve pristaše HSS da se pokoravaju vlastima. Ujedno je pozvao
sve kotarske predstojnike i činovnike, koji su u službi, da lojalno i. iskreno
suraduju s novim vlastima.“ ( H rvatski narod, 10. IV 1941.)
280 Tzv. Hrvatsko narodno zastupstvo sastojalo se tada od oko 85 posla­
nika, u koji broj se uračunavaju i oni koji u svojim srezovim a na decembar­
skim izborim a dobili većinu, iako form alno nisu bili izabrani, s obzirom na
odredbe izbornog zakona.
290 A - V I I , m ikrofilm , Bonn 2/190, 30. I I I 1941.
291 A —V II, I.O. 9, 6/2—1, izjava od 23. X 1946, str. 7; isto, 7/2—1, izjava
od 7. I I 1947, str. 30.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER — 3 7 5
I

viti jedan proglas na hrvatski narod s pozivom na ustanak i uspo-

stavu Hrvatske Države.“ Kvatemik je stavio u zadatak Bulatu i Ža-
niću da, svaki zasebno, sastave proglas. О ovome se raspravljalo na­
kon dva dana. „Ponešto u nebntnim stvarima skraćeni memorandum
spremljen je za potpis. Potpisuju ga petorica. Dvojica od strane HSS,
i to Janko Tortić i dr Marko Lamešić (kasnije veliki župan Velike
župe Prigorje) i trojica sa strane nacionalista: Slavko Kvaternik,
dr M. Lorković i ja. Dumandžić forsira mene kao predstavnika Dal-
macije. Potpisivanje memoranduma teklo je ovako: Kada su ga potpi-
sali spomenuti predstavnici HSS, ja sam ga odnio dru Mladenu Lor-
koviću negdje u pravcu Maksimira, gdje se je Mladieni bio sklonio.
Pročitao ga je i podpisao, pohvalivši mu sadržaj i oblik. Iza toga
odlazim na ugovoreni sastanak u gostionu Vranešić potkraj Jelačiće-
vog trga. Prisutno je pet osoba. Od Nijemaca je tu Vezenmajer i još
jedan gospodin. Nekoliko naših čuvalo je stražu oko gostione. Pot-
pisali smo original na hrvatskom jeziku“ .292 U biografiji dra Eide Bu-
lata, poslanika NDH u Rumuniji, piše: „Uoči beogradskog prevrata
dr. Edo Bulat našao se slueajno u Zagrebu, gdje je bio u dnevnom
dod'iru s današnjim vojskovodom Kvaternikom i mindstrom Duman-
džićem. Tu sastavlja proglas protiv dira Mačeka, koji je odlučio poći
u Beograd. Dva dana prije početka rata supotpisuje poznatu notu
petorice (potpisnici su bili vojskovoda Kvatemik, dr. Mladen Lorko-
vić, dr. Lamešić, Tortić i dr. Bulat), kojim se poziva Führera da za-
štiti Hrvatsku od balkanskih pustolova.“ 293
Proklamaciju koju su potpisala spomenuta petorica Vezenmajer
je 5. aprila dostavio Berlinu.294 Ona je sadržavala proglašenje neza-
visne hrvatske države i molbu Njemačkoj da u ovome pruži podršku
i zaštitu.295 Sama proklamacija stilizirana je tako da se može shvatiti

292 E. B u l a t , Deseti travanj, Hrvatska misao, Buenos A ires 1957, sv. 22,
str. 11-15.
283 Hrvatski narod, br. 165, 29. V I I 1941.
294 N a kraju telegram a V ezenm ajer ne navodi izričito potpisnike spome-
nute proklam acije već dodaje da slijede imena potpisnika opunomoćenih od
skupštine na kojoj je proklam acija navodno donesena, a koja su imena na-
vedena u prethodnom telegramu. (A —V II, m ikrofilm , Bonn 2/302, 5. IV 1941,
prim ljen u 17,59 časova.) U prethodnom telegram u (isto, 2/298, prim ljen 5. IV
1941 u 14,40 časova) V ezenm ajer spominje da će proklam aciju potpisati Lor-
ković, Dumandžić , Tortić, Košak, Debelić, Lamešić. Iz naprednavedenih poda­
taka vidi se da svi ovi nisu potpisali tekst spomenute proklam acije.
B. Т е р з и ћ (n. dj., 154) na jednom mjestu piše: „Pošto su Vezenm ajer
i Frojnd depešom dostaviti nemačkoj vladi rezoluciju H rvatske seljačke stranke
(koju su u im e skupštine potpisali opunomoćeni zastupnici), и k ojoj se ova
stranka nedelju dana pre početka aprilskog rata deklarisala za komadanje Ju­
goslavije i stvaranje samostalne hrvatske države, pod okriljem Nemaca (pod-
vukao V. Т.), ministar inostranih poslova Rajha, fon Ribentrop, je svojim
obavještajnim organima u Zagrebu poslao sledeću depešu.“ Zatim T erzić citira
telegram koji je fon Ribentrop još 31. marta poslao Konzulatu u Zagrebu, kao
odgovor na M ačekovo interesovanje kakav je stav B erlina prem a Sim ovićevoj
vladi (vid. str. 365 ovoga rada). Spomenuti telegram fon Ribentrop se, dakle,
ne odnosi na proklamaciju od 31. marta, je r je ona Berlinu dostavljena 5. aprila,
a spomenuti fon Ribentropov telegram je od 31. marta.
295 U proklam aciji se tako kaže:
„Jugoslavija je prestala da postoji.
Ponovo će se stvoriti slobodna drzava Hrvatska u svojim istorijskim gra-
nicama, uključujući tu Prekom urje, Medumurje, Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu
i H ercegovinu i hrvatski dio Vojvodine.
Do donošenja novog ustava izvršnu državnu vlast vršiće nova hrvatska
vlada sa sedištem u Zagrebu.
376 — LJUBO BOBAN

kao da je donesena na jednoj široj skupštini, a potpisali je opuno-

moćnici skupštine. Kao što se prema Bulatu vidd, rezolucija ndje bila
donesena na kakvom širem sastanku. Može biti da je tih dana bilo i
širih sastanaka predstavnika HSS i da su se tom prilikom manifesti-
rala suprotna mišljenja u pogledu odnosa prema Simovićevoj vladi
i daljem opstanku Hrvatske u okviru Jugoslavije, ali nema dokaza
da je kakva rezolucija u tom smislu prihvaćena. Spomenut je izvje-
štaj о grupi oko 20 poslanika, koja je od Mačeka tražila formiranje
„jeddnstvenog hrvatskog fronta“ . Među njima se spominju Košutić i
Pemar, ali oni nisu slijeddli Tortića i Lamešića, pa se grupa koju
spominje ovaj izvještaj ne može identificirati s Tortićevom grupom.
No, i bez obzira na ovaj podatak, koji u vezi s postankom spomenute
proklamacije donosi Bulat i Hrvatski narod, te sam Vezenmajer, i na
osnovi drugih momenata može se zaključiti da ona ne predstvalja
glediste Mačeka i većine vodstva HSS, kako tvrdi Terzić.296 Prokla-
macija govori sasvim suprotno od stvamog Mačekova držanja.207
Vezenmajer je proklamaciju, kao što je rečeno, dostavio Berlinu
5. aprila. Ona, medutim, nosi datum 31. marta. Iz Vezenmajerovih
telegrama se vidi da je ona stvarno potpisana 5. aprila. Da li je možda
riječ о tome da je ona bila koncipirana 31. marta i da su se tek 5. aprila
na nju stavili svi potpisi? Ili se možda na taj naöin željela iskori-
stiti atmosfera koja je vladala na kakvom eventualnom širem sa­
stanku koji bi možda bio održan 31. marta? Možda je i samom Ve-
zenmajeru, iz bolo kojih razloga, bilo do toga da se stavi taj datum?
Slično je možda i s onim uvodnim dijelom proklamacije u kome se
kaže da je proklamacija donesena na jednom širem sastanku pred-
stavndka političkog, kulturnog i privrednog života u Hrvatskoj? Na
taj način bi proklamacija trebalo da ima veći autoritet? Ndje li možda

Hrvatski predstavnici dostavljaju ovu rezoluciju ministru inostranih po­

slova Nem ačkog R ajh a i m ole ga da novu državu Hrvatsku prizna kako Rajh,
tako i ostale sile Osovine.
H rvatski poslanici, u im e celog hrvatskog naroda, m ole vladu Nem ačkog
Rajha da za obezbedenje samostalne državne H rvatske ovoj odmah pruži po-
moć i zaštitu.“ (В. Т е р з и ћ , n. dj., 52.)
“ ®V. Terzić, naime, piše: „N a inicijativu dr. Mačeka, vodstvo HSS, spora-
zumno sa ustašama, sazvalo je za 31. m arta 1941. konferenciju preko 60 na­
rodnih poslanika HSS, koja je održana u prostorijam a Gospodarske sloge u
Zagrebu. Na ovoj konferenciji, kojoj su prisustvovali ustaški prvaci u zem lji i
pretstavnici vlasti banovine Hrvatske, doneta je odluka da se od sila Osovine
traži da priznaju samostalnu hrvatsku državu.“ (В. Т е р з и ћ , n. dj., 51.)
Sličnu interpretaciju ove rezulucije donio je p rije T erzića V. P o p o v i ć
(M aček и m artovskim dogadajima 1941, Borba, 17. I I 1961) i dijelom prenio
F. C u l i n o v i ć (Jugoslavija izmedu dva rata, II, 165—168).
297 Osvrćući se na Sporazum od 26. augusta 1939. Terzić tvrdi: „Za Ma-
čeka i vodstvo HSS sporazum sa vladom Dragiše C vetkovica pretstavljao je
samo početnu etapu u težnji da se stvori zasebna država Hrvatska, oslonjena
na sile Osovine.“ (B. Т е р з и ћ , n. dj., 47.) Ova tvrd n ja za njega je polazna
tačka i u interpretaciji M ačekova držanja nakon 27. m arta 1941. U M ačekovu
držanju ovih dana T erzić nastoji naći potvrdu za ove svoje teze. Medutim,
ako je M ačekova težnja bila da se stvori nezavisna hrvatska država oslonjena
na sile Osovine, može se pretpostaviti da bi on tu priliku nastojao i iskoristiti
kada mu je s njem ačke strane nudeno proglašenje nezavisne hrvatske države.
Pripisujući Mačeku spomenutu rezoluciju od 31. m arta Terzić, u stvari, tvrdi
da je Maček, odnosno vodstvo HSS, već izvršio proklam iranje nezavisne hrvat­
ske države. A k o je to učinjeno, onda ostaje nejasno zašto bi M aček 3. aprila
odbio ponude s njem ačke strane preko M aletkea, i zašto bi onda ulazio u Si-
m ovićevu vladu?
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAČEK — 3 7 7

ovakva proklamacija trebalo da služi Nijemcima kao izgovor za inter-

venciju u Jugoslaviji?
Nismo imali namjeru da о svim pitanjima nakon prevrata od
27. marta detaljnije raspravljamo, ostavljajući sve to za zasebna i
detaljnija razmatranja. Važna su bila, u skladu s predmetom о kome
se ovdje raspravlja, dva pitanja: kako se nakon prevrata od 27. marta
postavljalo pitanje Sporazuma od 26. augusta 1939. i kako je u tom
razdoblju Maček gledao na opstanak Jugoslavije. Ograničili smo se
uglavnom samo na to da prezentiramo dokumentaciju koja se na ta
dva pitanja odnosi. Navedena dokumentacija je, čini se, dovoljna
da se na ta dva pitanja dobije odredeniji odgovor; stoga detaljne
analize nisu ni bile potrebne. Mačekovo držanje nakon njemačkog
napada na Jugoslaviju i u momentu proglašenja NDH diktirano je
drugim okolnostima i motivima nego u razdoblju prije toga i samim
tim predstavlja problematiku koja izlazi iz okvira ovoga rada. Stoga
se p_t©me u ovom okviru neće detaljnije ni raspravljati.
\ / Kad se sudi о posljedicama Mačekova oklijevanja da ude u Si- 4
movićevu vladu, onda tome, s obzirom na njemaČki napad na Jugo­
slaviju, treba dati pravo znaoenje. Van spora je to, a to je i faktološki
poznato, da Mačekovo držanje prema Simovićevoj vladi nije imalo
nikakvog utjecaja na odluku Njemacke da li će ili ne napasti Ju­
goslaviju; ovaj napad uslijedio bi bez obzira na to kakav stav će prema
Simovićevoj vladi zauzeti Maček. Za Njemačku je bilo od neupore-
divo većeg značaja da Maček u vladu nije ušao ili da se odazvao
njemačkim ponudama da proglasi nezavisnu hrvatsku diržavu. ,Na-
stojanja Berlina da se pridobije Maček upravo su bila u vezi s čvrslo
donesenom odlukom da se Jugoslavija likvidira. Trebalo je tražiti
pogodne ličnosti i snage na koje bi se moglo osloniti. Maček je Nje-
mačkoj bio potreban iz dva razloga: 1) radi toga što se smatralo da bi
oslon na HSS bio najbolja garancija za održanje reda u Hrvatskoj i
2) zato što je njemačka želja bila da se preko Mačeka predusretnu
Pavelić i Italija. Pavelić zato što je bilo jasno da ustaše predstavljaju
slabiju političku snagu nego HSS i zato Sto ]e Favelić bio italijanski
kandidat, a Italija zato što je Njemačka željela da osigura dominaciju
na tom području. Rukovodena stalnim obzirima prema italijanskim
interesima u Hrvatskoj i prepuštajući ovu u italijansku interesnu
sferu, Njemačka nije izgradila, kao Italija u Paveliću, pogodnu ličnost
(i politicke snage) na koje bi se u potrebnom momentu mogla osloniti.
Kad je puč od 27. marta naveo Njemačku na odluku da likvidira Ju­
goslaviju, ona je bila primorana da na brzinu traži pogodnu ličnost
u Hrvatskoj. Kad se nije uspjelo pridobiti Mačeka, onda se i Nje-
mačka orijentirala na ustaše. Njemačkoj je Mačekovo držanje ko-
ristilo tako što se zbog njegove oportunističke i kapitulantske politike
moglo računati i na manji otpor u Hrvatskoj*^
Kakva je rješenja mogla donijeti Simoviceva vlada u unutra-
šnjoj i vanjskoj politici? U odnosu na Sporazum od 26. augusta mo­
glo se uglavnom ići u dva pravca: priznanje ovoga Sporazuma ili vra-
ćanje na situaciju prije njega, na jedan autoritativni režim, u kom
smislu su takoder postojale stalne tendencije, upravo u vojnim kru­
govima. Delikatan vanjskopolitički položaj nije dozvoljavao pomisao
da bi se Sporazum od 26. augusta mogao likvidirati djelomicno ili u
cjelini i objektivno se kao jedino rješenje nametalo njegovo prizna­
nje. Glavni razlog Mačekova odugovlačenja da otputuje u Beograd
nije bio stav vlade prema Sporazumu, već pitanje odnosa s Njemač-
 378 - LJUBO BOBAN

ikom. Medutim, Maček je bio u zabludi ukoliko je smatrao da ključ

ovog problema leži u Beogradu, u stavu Simovićeve vlade, a ne u
Berlinu. S razlogom se može postaviti pitanje da li bi Maček bio otpu-
tovao u Beograd da je bio siguran da predstoji neizbježan sukob
в Njemačkom. Kakvi su bili izgledi Simovićeve vlade da izbjegne rat?
Odmah treba reći: ndkakvi. Ibipsemajud pohodi na Istok Njemačka je
nastojala da-na-boku riieši pitanie Jugoslavi ieTN 1en оТШТ^ЫсГТё'ИкУ!-
4 diran time što joj je ultimativno nametnut Trojni pakt s izvjesnim
koncesijama. Smatralo se <da je tako problem Jugoslavije riješen do
daljega. Kad je došlo do puča od 27. marta u Berlinu su odbačeni svi
obziri prema Jugoslaviji i to uzeto kao dobrodašao razlog da se likvi-
ddra jedna nesigurna i nepouzdana tačka. U Berlinu u tom pogledu ni
za trenutaik nije bilo oklijevanja. Jasno je bilo da Berlin neće
pristati na jednu takvu vladu čiji je program bila antinjemačka ori-
jentadja. Zato su bila iluzoma očekivanja da bi Berlin mogao nad
kakav kompromis sa Simovićevom vladom. Zato, ovako gledano,
puč od 27. marta imao je rezona samo tako ako se bilo spremno na
rat s Njemačkom. Računanja da bi se rat mogao izbjed, bila su ilu-
zorna. Položaj iz opozidje drukdje je izgledao nego s vlasti. Kad su
političari koje je pudstički prevrat doveo na vlast preuzeli odgovor-
nost, brzo su mijenijali svoja gledišta. Duh 27. marta bio je izražen
u paroli: „Bolje rat nego pakt.“ Ali ovoj paroli vjerne su ostale samo
mase. I to je bio jedan vid 27. marta, onaj koji mu i daje suštinu. Ali
vodstva političkih grupadja obrnula su ovu parolu i kao rukovodeće
načelo uzeli: „Bolje pakt nego rat.“ Svi pokušaji Simovićeve vlade
da stvori oslonac koji bi joj omogudo da može prihvatiti rat razbili
su se о one iste probleme i teškoće pred kojima se našla i prethodna
vlada kada je takve kombinacije pravila. I kad se rat sve manje že-
ljelo i uvidalo da su uslovi za to veoma nepovoljni, težište se pre-
nijelo na to da se nade izmirenje s Njemačkom. Ovakve izjave, da-
\ vane prvog momenta iz razumljive potrebe taktiziranja, sve vise su
postajale uvjerenje. I nema nikakve sumnje u to da je vlada bila
^spremna prihvatiti Trojni pakt kao najsretniji izlaz iz situacije u ko-
\ joj se našla. A li ovo vrijedi ne samo za one političke grupacije koje
v\eu i u prethodnoj vladi prihvatale Trojni pakt već i za one koje su
г došle kao reakcija na potpisivanje Pakta. Ne bi bila tačna tvrdnja
kao da je Simovićeva vlada pristajala na prihvatanje Trojnog pakta
smo zato jer joj je to kao uslov postavljao Maček (i Kulovec, koji je
zauzimao isto gledište). Ovo je postalo dominantno uvjerenje d jele
vlade. Tako se na kraju ova vlada vratila na pozidje prethodne vlade,
ali bez mogućnosti da bira izmedu rata i pakta. Mase, dja je parola
bila „Bolje rat nego pakt“ , ponijele su teret nove situacije i ostale
u zemlji, da se bore, dok su građanski političari, d je je načelo postalo
„Bolje pakt nego rat“ napustili zemlju. Dvadeset sedmi mart od sa-
, mog početka imao je ova dva kolosijeka.
I tako su one gradanske političke snage koje j e j ia površinu do-
_ veo vo4mImič_Qd~~2T marts' bife~ pnmöraneldalpnhvate i Sporazum
" 'pd 26. augusta i Trojni pakt, iäko su bile protivne i jednom i dru-
göm aktu, kod svako^ problema na svoj nadn. Njima je uspjelo da
fiadu komproims s Mačekom u pogledu Sporazuma od 26. augusta,
ali im nije uspjelo da nadu kompromis s Berlinom u pogledu Trojnog
pakta. Uzrod razbijanja Jugoslavije bili su mnogobrojni, ali nepo-
sredni uzrok bio je u dnjenid da je Jugoslavija bila stavljena pred
, rat kada se ni politicki ni vojnički nije mogla održati.
 Zaključak

Već u načinu i okolnostima pod kojima je nastala zajednicka

država jugoslavenskih naroda očitovao se znatan utjecaj velikih sila,
i uopće međunarodne konstelacije na kraju prvog svjetskog rata.
Geopolitički položaj Jugoslavije, posebno u uslovima nakon prvog
svjetskog rata, bio je razlog više što su se na njenom teritoriju su-
kobljavali interesi, politicki, privredni i strateški, velikih sila, pa
otud ondia i veliki utjecaj medunarodne konstelacije i politike velikih
sila kako na medunarodmi položaj Jugoslavije tako i na unutrašnje
odnose u njoj. Utjecaj medunarodnog faktora na unutrašnji razvoj
u Jugoslaviji bio je pojačan narodto i time što je ona od samog po-
četka bila opterećena zaoštrenim unutrašnjim suprotnostima, praće-
nim nesposobnošću političkih snagaTda ove proturječnosti razrješa-
vaju vlastitim snagama i odnosima, stvarajud tako otvorene moguć-
nosti za miješamja sa strane, pa čak i izridto radeći u tom pravcu.
I oni koji su bili na vlasti i oni koji su se nalazili u opozidji tražili su
u vanjskopolitičkom razvoju oslonac za svoje koncepcije i pozicije.
Kalkuladje s vanjskopolitičkim faktorima izražavale su se u razndm
formama i s razlidtim spedfičnim težinama, kod razlidtih faktora
službene i opozidone politike. U kolikoj mjeri će se međunarodni
razvoj odraziti na unutrašnje odnose u Jugoslaviji, ovisilo je о općem
stanju međunarodnih odnosa, a posebno onih koji su neposrednije
tangirali položaj Jugoslavije, kao i о intenzitetu i karakteru unutra-
šnjih suprotnosti u njoj. Međunarodni je faktor narodto aktuelan
postao u drugoj polovini tridesetih godina, kada je on vršio presudni
utjecaj na međunarodni i unutrašnji pložaj Jugoslavije. I tako se
dogoddlo ono što je bilo najmanje normalno očekivati: unutrašnji od-
nosi, a posebno pitanje državnog preuredenja, postali su najaktuelniji
upravo u momentu kada je vanjskopolitička situacija zahtijevala
maksimalnu unutrašnju koncentradju. Pitanje državnog preuredenja
došlo je u svoju najakutniju fazu u momentu kada je to bilo najne-
povoljnije za položaj Jugoslavije na medunarodnom planu.
Unitarističko-centralističke snage imale su do_ početka 30-ih go-
dina'bodršku zapadndh zemalia. V. Britanrje i Francuske, a narocito
oVe'^sljedhje7 Kako je od) sredine_3Q-ih go3ina pocela preoxijenta-
cija vanjske politike Jugoslavije s ovih dviju zemalja na.Njemačku i
Italiju, to su V. Britanija i Francuska postepeno gubile onu ulogu
‘ koju su imale dotada, na Balkanu u cjelini i u Jugoslaviji posebno.
I Njemačka i Italija, svaka iz svog razloga, bile su zainteresirane za
stabilizaciju jednog autoritativnog režima u Jugoslaviji, kao što je
bio Stojađinovićev. One će za odredeno vri-jeme bi.t.i zainteresirane
_za^jodB^an4e--Jugoslav§e. Prijateljski odnosi s vladom i dvorom mb-
rali su za posljedicu imati uskradvanje svake podrške opozidji, u
prvom redu onoj koja je radii a na razbijanju Jugoslavije, kao i onoj
koja je tražila promjenu režima u njoj. Stojaddnovićeva politika pre-
orijentacije na Njemačku i Italiju uslovljena je nizom razloga, pri
čemu je bio značajan i ovaj unutrašnjepolitički. Oslonom na Nje-
mačku i Italiju on se mogao stabilndje postavljati prema svakoj opo­
zid ji u zemlji.
Kako su vladajud faktori u svom unitarističko-centralističkom
programu bili orijentirani na podršku u inostranstvu i u vanjskoj
situadji tražili oslonac za sprovodenje svoje politike tako su se i one
snage koje su tražile državno preuredenje orijentirale takoder na tra-
380 — LJUBO BOBAN

ženje podrške u inostranstvu, na liniji korišćenja medunarodnog

razvoja radi jačanja svojih pozicija prema vladajudm faktorima. Tako
su unutrašnji problem! Jugoslavije, prije svega pitanje državnog ure­
denja, poprimali na odredeni način i u odredenoj mjeri medunarodni
karakter, pa su otud stalno i ovisili о medunarodlnom razvoju, u
raznim razdobljima u razlidtoj mjeri. Opozicione snage u Hrvatskoj
očekivale su od medunarodnog razvoja lakše ostvarenje svojih ciljeva.
Jedini su očekivali da će medunarodni razvoj dovesti do razbijanja
Jugoslavije. To su bili ustaški elementi. Drugi su očekivali da će
medunarodna situacija primorati Beograd na popuštanje. To je bila
Hrvatska seljačka stranka.
Vodstvo HSS nalazilo se na vanjskopolitičkom planu u izolaciji.
Iako se iz Londona i Pariza u vrijeme zaoštravanja medunarodnih
ođnosa željela konsolidadja Jugoslavije, prije svega rješenje srpsko-
-hrvatskih odnosa, ipak u tom pogledu vodstvo HSS nije moglo dobiti
otvoreniju podršku s ove strane. Francuska i V. Britanija nisu ni bile
u takvom položaju da bi mogle vršiti pritisak za rješavanje hrvatskog
pitanja. Zvanični faktori ovih zemalja nisu u tome ni željeli podu-
zimati ništa što bi moglo poremetiti njihove odnose s vladom u Beo­
gradu. Sve se svodilo na savjete prije svega kruni da se ovo pitanje
riješi. Njemačka i Italija su zbog svojih odredenih trenutnih interesa
bile na strani zvaničnog Beograda. U ovim uslovima vodstvo HSS
pokušavalo je na više nadna da razbije izolaciju u kojoj se nalazilo,
da bi se na taj način oslabile pozidje zvaničnog Beograda i primo-
ralo ga na koncesije. Jedan od tih nadna bila su stalna nastojanja da
se koristi antagonizam dvaju suprotnih tabora, zapadnih demokradja
i totalitamih sila. Oba ova tabora željela su da se učvrste u Jugosla­
viji i dobiju je pod svoju kontrolu. A kako je medunarodni položaj
Jugoslavije ovisio u velikoj mjeri о njenoj unutrašnjoj situadji, to
se svaki od ovih tabora za tu situaciju interesirao, svaki na svoj na-
dn: zapadne zemlje radi toga što su željele konsolidadju Jugoslavije
i njeno osposobljavanje za otpor totalitarnim silama, a sile Osovine
zbog toga što su u unutrašnjoj situadji vidjele dovoljno mogućnosti
da se Beograd stalno ucjenjuje, kao i da se ova unutrašnja situacija 1
u povoljnom momentu iskoristi za lakše razbijanje Jugoslavije. Vod- '
stvo_HSS istnpalo je f? arg-uim^frmri da unutrašnja konsolidacfja~Tn=~
“goslavije nije moguća bez riešavania hrvatskog pitanja. Zato
je; ob]asnjavakTse, interes svakog da pomogne~rješavarije ovoga
pitanja, jer će u protivnom Jugoslavija, nekonsolidirana zbog hrvat-^
skog pitanja, morati dod u ovisnost о drugom taboru. U ovom smislu
su i bila stalna isticanja vodstva HSS da hrvatsko pitanje već ima
medunarodni karakter, a postoji stalna opasnost da ono poprimi i
ozbiljnije značenje kao medunarodni problem. Kada se ima u vidu
stvarni odnos snaga u Evropi u to vrijeme, onda su ova isticanja
da će se hrvatsko pitanje postaviti kao medunarodno pitanje, osim
što su bila sračunata na unutrašnju upotrebu, bila prije svega opo-
mene zapadnim demokracijama da podupiru rješavanje hrvatskog pi­
tanja, ukoliko ne žele da ono bude postavljeno kao medunarodni pro­
blem, a to bi praktično značilo pred Njemačku i Itahju.
Drugi nadn na koji je vodstvo HSS željelo razbiti izolaciju odno-
sio se samo na jedan tabor, sile Osovine. Pažnja je na ovu stranu
bila okrenuta zbog tri glavna razloga: 1. Njemačka i Italija svojim
strategijskim i političkim položajem realno su bile u većoj moguć-
nosti nego V. Britanija i Francuska da utječu na položaj Jugoslavije,
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACE:«; — 3 g ^

pa otud i na razvoj odnosa u vezi s hrvatskim pitanjem. One su svo-

jom ekspanzijom i politikom revizije medunarodnog stanja stvorenog
poslije prvog svjetskog rata i bile one koje su dovodile u pitanje
opstanak Jugoslavije, pa prema tome i bile ona glavna prijeteća opa­
snost koja je mogla natjerati Beograd na koncesije opoziciji u zemlji.
Prema tome, kad se govori о utjecaju medunarodnog razvoj a na
hrvatsko pitanje, onda se to u prvom redu i odnosi na onaj utjecaj
koji je rezultirao iz jačanja sila Osovine i posljedica koje su iz toga
dolazile. Time se pretežno i objašnjava ono pojačano interesovanje
vodstva HSS za držanje Njemačke i Italije u odnosu na položaj Ju­
goslavije i posebno, s tim u vezi, u odnosu na hrvatsko pitanje. 2. Sto-
jadinović je i pridavao naročiti značaj izolaciji HSS upravo s ove
strane, jer je otud i dolazila najveća opasnost ako bi vodstvo HSS
dobilo podiršku. I sve dok je Stojadinović mogao obezbjeđivati podr-
šku s ove strane, vodstvo HSS na podršku nije moglo računati. Dok
su Njemačka i Italija bile zainteresirane za održanje Jugoslavije i
posebno za održanje autoritativnog i unitarističkog režima u njoj,
vodstvo HSS nije moglo računati na podršku sila Osovine za rješa-
vanje hrvatskog pitanja ni u okviru Jugoslavije ni van toga, kroz
kakvu eventualnu separatističku akciju. 3. U odnosima Italije i Nje-
mačke postojao je anitagonizam oko Jugoslavije i posebno oko Hrvat­
ske, koji se lako mogao zapaziti. U svojoj taktici vodstvo HSS nasto­
jalo je da ovaj antagonizam koristi, da dobije podršku bar jednog
partnera Osovine, ako ne može obojice, gledajući u isto vrijeme u
ovom antagonizmu izvjesnu sigumost za položaj Hrvatske.
Malo je bilo izgleda da bi se od Berlina mogla dobiti podirška za
rješavanje hrvatskog pitanja u okviru Jugoslavije. Za Berlin nije ni
bilo bitnih razloga koji bi ga navodili na to da se zalaže za ovakvo
rješenje. Njemačka je mogla imati interesa za rješenje srpsko-hrvat-
skog spora u trenucima dok je i sama željela održanje Jugoslavije
zbog vlastitih interesa, ali se to ni u tim momentima nije realiziralo
kroz kakva nastojanja ili sugestije Berlina u tom smislu, jer se time
nije željelo remetiti odnose s via dom u Beogradu. Stav Njemačke
bio je da će se unutrašnje suprotnosti u Jugoslaviji riješiti najlakše
tako ako se ona jače veže uz Osovinu. Njemačka se na drugoj osnovi
mogla zalagati za rješenje hrvatskog pitanja samo ukoliko bi bili
dovedeni u pitanje njeni odnosi s Beogradom. A u tom slučaju bi se
išlo na radikalnija rješenja, a ne na potpomaganje jugoslavenskog
rješenja hrvatskog pitanja, kao što je to kasnije iskustvo i pokazalo.
Nešto drukčije stoji stvar s Italijom. Ovoj je u odredenim momen­
tima vise nego Njemačkoj odgovarao sporazum izmedu Zagreba i
Beograda zbog strahovanja da bi se vodstvo HSS moglo obratiti Nje-
mačkoj ako se ne postigne jugoslavensko rješenje hrvatskog pitanja.
U ovom smislu su u nekim momentima dolazile i nenametljive su­
gestije Beogradu. Ako je vodstvo HSS željelo razbiti izolaciju u ko­
joj se nalazilo na međunarodnom planu i izazvati pažnju sila Osovine
za hrvatsko pitanje, onda se moralo dolaziti s takvim prijedlozima
za koje bi se ove zemlje iz svojih vlastitih razloga mogle zainteresi-
rati; Maček nije mogao zainteresirati Rim i Berlin za prijedloge od
kojih ove ne bi imale vlasti te koristi. U ovom svjetlu prvenstveno
i treba gledati na prijedloge koje je Maček činio Berlinu i Rimu.
Karakteristično je npr. ono što se podnosi Rimu preko Karnelutija,
krajem 1938. i kasnije. U tim prijedlozima bile su sadržane tri vari-
jacije: 1) italijanska pomoć za rješavanje hrvatskog pitanja u Jugo-
382 — LJUBO BOBAN

slaviji;(_2) nezavisna hrvatska država; jö) rješen-^e koje bi dovelo do

odredenih veza s Italijom. N a ovaj načm bilo je moguće dia se uoča-
^aJiFst^rni itallJabskiTnteresi prema Hrvatskoj i da se prate inten-
cije italijanske politike, što je opet omogućavalo određenije zaključke,
kako u odnosu na Beograd tako i u odnosu na sile Osovine. Tamo gdje
je Rim imao najviše interesa, u trećem slučaju, i želio se angažirati,
pošto se u prvim momentima savjetovalo prvo rješenje, a treće pri-
hvaćeno kad je Rim preispitivao svoju politiku prema Beogradu.^
Mačekova aktivnost u Berlinu i Rimu bila je sastavni dio šire
aktivnosti vodstva HSS na medunarodnom planu, sastavni dio aktiv­
nosti da se razbije podrška koju je u odnosu na hrvatsko pitanje na
medunarodnom planu imao zvandčni Beograd, a po svome opsegu ova
aktivnost u Rimu i Berlinu bila je rezultat težišta interesovanja za
držanje Njemačke i Italije kao rezultat činjenice da su ove dvije ze­
mlje bile u položaju koji je njihovom držanju određivao i najveće
značenje. Vodstvu HSS bilo je očigledno da dok se ne razbije izolacija
prema Njemačkoj i Itali ji, dok se iz Rima i Berlina ne može računati
na podršku, značilo da su oni zainteresirani za protežiranje Beo­
grada, a to je opet značilo da postoje manji izgledi da Beograd mi­
jenja svoju politiku u hrvatskom pitanju. I čim je Cano prihvatio
Mačekove ponude na liniji otcjepljenja Hrvatske, značilo je da je
Rim promijenio svoj raniji stav u pogledu odrzanja Jugoslavije, pa,
pggma tome, i iT pc^fedu^cdrskeicajxrjeTa hrvatskomyitanju pružao
beogradu. A ovo je u isto vnjem e bio signal Maceku da se dustancira
prema Rimu i odlučno orijentira na sporazum s Beogradiom pred za-
jedniökom opasnošću i za Hrvatsku i za Jugoslaviju u cjelini.
Tako je, dakle, aktivnost vodstva HSS na medunarodnom planu,
a posebno u odnosu na Njemačku i Italiju, imala za cilj da se prati
vanjskopoliticka konstelacija koja tangira položaj Jugoslavije, i po­
sebno Hrvatske, da se razbije izolacija u koju je vodstvo HSS bilo
dovedeno na vanjskopolitičkom planu, da se na taj način steknu po-
voljnije pozicije prema vladi i kruni, kao i uopće da se analiziraju
svi elementi koji su bili relevantni za stav i položaj vodstva HSS
prema Beogradu; da se analizira koliko će i kako medunarodna si­
tuacija utjecati na držanje Beograda prema hrvatskom pitanju, od­
nosno koliko medunarodna situacija omogućava da se zauzme odluč-
niji stav prema Beogradu, odnosno koliko ona nalaže da se zauzme
kompromisnije držanje. Iz kontakta s Berlinom i Rimom mogli su se
također izvlačiti i zaključci о njihovu stavu prema ustaškoj emigraciji
i njenim planovima о dtolasku na vlast uz podršku fašističkih sila.
Tako posmatrana, ova je aktivnost bila u okvirima političko-
-ddplomatskih akcija koje su trebalo da vodstvu HSS omoguće
što jasniju situaciju i što povoljnije pozicije u pregovorima s Be-
ogradom oko rješavanja hrvatskog pitanja u jugoslavenskom okvi­
ru. Ovakav se zaključak, medutim, ne bi bez rezerve mogao
protegnuti i na slučaj da je Beograd odbio kompromis s opozi­
cijom u Hrvatskoj. Kako bi se medunarodna situacija u tom slučaju
konkretno odrazila na unutrašnje odnose u Jugoslaviji i s tim u vezi
na njen medunarodni položaj, teško je određenije reći. Pitanje je
kakve bi konkretne konzekvence u tom slučaju izvuklo vodstvo HSS,
odnosno, kako bi u tom slučaju i do koje mjere i dalje uspjela ova
stranka da održi pozicije glavnog činioca opozicione politike u Hrvat­
skoj, koliko bi njeno držanje u uslovima daljeg zaoštravanja oko
hrvatskog pitanja otvaralo vrata jačem intenziviranju drugih ten-
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MAČEK — 3 3 3

dencija u Hrvatskoj. Naime, Hrvatska seljačka stranka, kao tadia

glavni nosilac hrvatskog pitanja, bila je u situaciji, zbog medunarod­
nih i unutrašnjih odnosa, da mora učiniti odlučan korak na liniji rje-
šavanja hrvatskog pitanja, u ovom ili onom pravcu. Svako drugo ne-
odlučno držanje moglo je u tadašnjoj situaciji imati za posljedicu
prelaženje političkog razvoja u Hrvatskoj preko stranačkih okvira
HSS. Ovako posmatrano, aktivnost vodstva HSS na medunarodnom
planu trebalo je da obezbijedi rezervnu poziciju ovoj stranci u slu­
caju da se ne postigne kompromisno rješenje s Beogradom, da se
stvara rezerva i ispituje situaciju koja može dovesti do razbijanja
Jugoslavije, zbog hrvatskog pitanja ili i van toga.
Nedovoljno zaštićene od strane zapadnih demokracija, uslijed
slabljenja njihovih pozicija na Baikanu, buržoazije balkanskih ze­
malja su u osovinskim silama, ma koliko u njima sagledavale opa­
snost, vidjele u isto vrijeme zaštitnika svojih klasnih pozicija i
opstanka vlasti buržoazije, pred perspektivom širenja komunističkog
utjecaja, što se naročito moglo očekivati kao rezultat svjetskog rata.
I kad se potpunije sagledavaju motivi vanjskopolitičke aktivnosti
vodstva HSS prema Njemačkoj i Italiji, onda i ovaj elemenat ne­
sumnjivo treba imati u vidiu.
Laviranje izmedu zapadnih demokracija i totalitamih sila bilo je
glavno obilježje jugoslavenske vanjske politike od sredine 30-ih go ­
dina. Ukoliko se ravnoteža na medunarodnom planu pomjerala u ko-
rist totalitamih sila, utoliko se sužavao manevarski prostor za ovo
laviranje, a zvanični faktori Beograda dovodili su Jugoslaviju u po-
ložaj koji ju je primoravao da čini sve veće koncesije Osovini. Nje-
mačka i Italija u ulozi žandarma koji bi čuvao autoritativni rezim u
Jugoslaviji i njen opstanak i same su u toj ulozi predstavljale sve
veću opasnost. Stalni uspjesi ovih zemalja davali su im snage da
postavljaju zahtjeve na svim stranama, da se šire u svim pravcima.
Tako su nove zahtjeve postavljale i Jugoslaviji. Da ibi i dalje bile
zainteresirane za njen opstanak, zahtijevale su njeno jače vezivanje
za politiku Osovine. Da bi se i dalje s Njemačkom i Italijom moglo
računati kao s faktorom za održanje autoritativnog režima u Jugosla­
viji i imati garancije da s te strane neće biti doveden u pitanje sam
opstanak Jugoslavije, trebalo je još više produbiti veze s njima.
Hrvatsko pitanje bilo je za Osovinu vrlo pogodnä~Tacka-na kojojnse—
ВеоеикГШбЕШГЗГаЈпо ucienuvati. U ovakvo] situacip, u odnösu na
I N jemačku i ltalriu.^ bila su mopuća-uglavnom dva rješenja: jače se
vezati za Osovinu i nastaviti dotadašnii kurs u hrvatskom pitänju
ili' zadržati~Drema~ Osovini što~veću distancu i~Titesiti hrvatsko x>i-
tanje, da bi se tako prema Osovim^noglcnzauzeti što stabilnij e ~držaF4
j~nje. Prvom rjesenju naginjao je btojadmoyic, za drugo rje^T
j'senje opredi jeliok n ez'T ’avle. Dok se u prethodnom razdoblju u me-
dünarodnim odnosima 1 u laviranju izmedu zapadnih demokracija
i totalitamih sila nalazilo uporište za održanje autoritativnog unita-
rističko-centralističkog režima i uopće za ravnotežu unutrašnjih od­
nosa, nova međunarodna situacija, posebno drukčiji stav i novi
zahtjevi osovinskih sila prema Jugoslaviji, nije više pružala takve
garancije, vec, naprotiv, otvoreno se postavilo pitanje da li će se u
predstojećim medunarodnim odnosima ovaj sistem uopće moći odtr-
žati ili će se on pretvoriti u onaj glavni razlog koji može dovesti u
pitanje sam opstanak Jugoslavije. To je, van svake sumnje, i bio
najglavniji motiv, koji je utjecao na kneza Pavla da otvori novi kurs
384 — LJUBO B O B A N

u hrvatskom pitanju. On je, međutim, uspio da nade kompromis u

hrvatskom pitanju, ali ne i da održi distancu prema Osovini.
Kao što su vanjskopolitički razlozi djelovali na Beograd da otvori
novi kurs u hrvatskom pitanju tako je iz vanjskopolitičkih razloga i
vodstvo HSS bilo spremno na kompromis s Beogradom. Pred opa-
snošću za opstanak ne samo Jugoslavije u cjelind već i Hrvatske u vezi
s tim Maček je pristao i na parcijalno zadovoljenje onih maksimal-
nih zahtjeva koje je dotada isticalo vodstvo ove stranke. Dajući prio­
ritet jugoslavenskom rješenju hrvatskog pitanja vodstvo HSS bilo
je zainteresirano za stabilizaciju i održanje Jugoslavije, već samim
tim što se to predstavljalo kao najbolje rješenje i za Hrvatsku da se
prebrode iskušenja koja je donosio svjetski rat. Sklonost vodstva
HSS na kompromis zbog vanjskopolitičke situacije bila je uslovijena
nizom razloga. Zbog nemogućnosti da se unutrašnjim snagama iznude
koncesije od Beograda (što se dotada u praksi pokazalo), vodstvo HSS
pridavalo je posebnu važnost spoljnom faktoru koji bi u tom pravcu
mogao presudno djelovati na Beograd. U vrijeme sklapanja spora­
zuma vodstvo HSS nalazilo se u proturječnoj situacijus jedne strane,
rukovodeno željom da se na svaki način izbjegne rat i stoga riješeno
da se s Beogradom postigne makar parcijalno rješenje, a, s druge,
polazeći od toga da je spoljna opasnost glavnd razlog koji tjera Beo­
grad na konsesije, prije svega nastojalo je da do maksimuma iskori-
stitd vanjskopolitičke teškoće Beograda, gubedi pri tome iz vida
stvarno znacenje onog osnovnog pitanja — kako da se izbjegne rat,
odnosno da se Jugoslavija što efikasnije konsolidira i za slueaj ako
u rat ipak bude uvučena, koje pitanje je, dakle, i bilo jedno od glav-
ndh razloga da je vodistvo HSS bilo spremno na reduciranje svojih
dotadašnjih zahtjeva. Uostalom, i Beograd je pri tom istupao s istim
motivima i istom računicom — smatrao je da spoljna situacija isto
tako primorava vodstvo HSS na kompromis, kao i njega. Ostvarenje
makar i djelomičnih rezultata smatrano je od vodstva HSS tim zna-
čajnijim jer bi se time stvorila osnova s koje bi se lakše, pod po-
voljnijim okolnostima, moglo postaviti nove zahtjeve. Vodstvo HSS
željelo je doći s određenim pozicijama na vlast i na taj način imati
udjela u odredivanju vanjskopolitičkog položaja Jugoslavije, i time
predusresti da se nametnu rješenja koja za njega ne bi bila pri­
hvati jiva. Konačno, ublažavanjem suprotnosti s glavnim konkuren-
tom, srpskom buržoazijom, HSS je sticala povoljndje pozicije za obra-
čun s politickim i klasnim protivnicima u Hrvatskoj. Zbog svega
toga je Maček odustao od svoga dotada stalno isticanog načela „sve
i od jednom“ i pristao na etapno ostvarenje programa HSS.
Kada se utvrduju faktori koji su doveli do Sporazuma od
26. augusta 1939. neadekvatno bi bilo striktno ih dijeliti na unutra-
šnjepolitičke i vanjskopolitičke. Te faktore, naime, treba posmatrati
u njihovoj medusobnoj uslovljenosti i jedinstvenosti. Naravno da je
suština problema prije svega unutrašnjepolitička. Presudan utjecaj
vanjskopolitičkog razvoj a očituje se u tome što su zbog meduna-
rodne konstelacije i unutrašnje suprotnosti dobile novi karakter i novi
intenzitet. Medunarodna situacija poremetila je onu ravnotežu koja
je dotada postojala u unutrašnjim odnosima i suprotnostima. U tom
smislu je vanjskopolitički razvoj i oddgrao prioritetnu ulogu u kom-
pleksu faktora koji su doveli do Sporazuma od 26. augusta 1939.
Ravnoteža unutrašnjih snaga bila je poremećena prvenstveno na
štetu Beograda. Unutrašnje suprotnosti, aktuelne i u prethodnom
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 3 3 5

razdoblju i razvoju, dobile su u novoj medunarodnoj situaciji novi

intensdtet, bilo da je riječ bila о nadonalnim ili klasnim suprotno-
stima, dovedeći u novim okolnostima u pitanje i sam opstanak Ju­
goslavije i vlasti buržoazije u njoj. A ovo je bio razlog, i za srpsku
i za hrvatsku buržoaziju, vladu i dvor, vodstva gradanskih stranaka,
da budu skloni kompromisnom rješenju medusobnog antagonizma.
Koliko su ova strahovanja buržoazije bila realna, potvrduje kasniji
razvoj čiji je rezultat najprije bio razbijanje Jugoslavije a zatim i bur-
žoaskog poretka u njoj, te njena obnova na novim društvenopolitič-
kim i državnopravnim stavovima.
Sporazumu od) 26. augusta gotovo najviše se prigovaralo zbog
njegove parcijalnosti, zbog toga što se ogranido na hrvatsko pitanje,
pa i tu samo djelomično, dok je pitanje državnog preuredenja u cje-
lind i dalje ostalo aktuelno, čak aktuelnije, upravo zbog samog Spo­
razuma odj 26. augusta. Ovakva parcijalnost Sporazuma najvećim di­
jelom bila je rezultat onih spedfičnih okolnosti i motiva koji su dje-
lovali da je do njega tada uopće i došlo. A kad se sve ove okolnosti
i motivi pobliže ispitaju, onda se nameće neosporan zaključak da je
sam Sporazum bio nužan kompromis, podjednako za oba njegova
partnera, nužda koju je nametnula i omogudla medunarodna konste-
lacija oko Jugoslavije. Ma koliko da je ovaj Sporazum predstavljao
odraz i rezultat negativnog iskustva sa unitarističkocentralističkom
praksom, ma koliko da je on bio kondenzadja dotadašnjeg kontinuiteta
na liniji afirmacije novih državnopravnih koncepdja koje su se nalazi-
le u sukobu s dotadašnjom praksom, ma koliko da je on znado zahvat u
Probleme koji su aktuelni bili odi samog stvaranja Jugoslavije, ostaje
nesumnjiva dnjenica da do njega u tom momentu i uz sudjelovanje
upravo onih snaga koje su ga u Srbiji nosile, i sa takvim njegovim
rezultatima, sigurno ne Ы došln da medunarodna konsteladia oko
.Tiigrvglavijpi nijp t-якп presudnu ulogu. QkolnostT^od^kojima
j^aoSporazum a došlo i motivi iz kojih je bicTsklopljen odredili su
i prindpe na kojima je bio sklopljen i nadn kako je izvoden. Ci-
njenica da je i hrvatska i srpska buržoazija prišla sporazumu kao
nužnom dnu ublažavanja medusobnog antagonizma i dovela je prije
svega do toga da su i postignuta rješenja išla u prilog klasnih i nado-
nalnih pozidja ovih dviju buržoazija, bez neke stvarne koristi za ši-
roke mase, koje su i nosile svu težinu borbe za nacionalnu ravno-
pravnost. Postignuta rješenja nisu išla u korist nacionalne ravno-
pravosti masa, već prije svega u korist „nacionalne ravnopravnosti“
buržoazija.
Kad je Macek prilazio sklapanju sporazuma pokazalo se da je
ograničen izbor partnera u Srbiji, na osnovama na kojima je spora­
zum nudilo vodstvo HSS. Dok je šestojanuarski režim u Hrvatskoj
doveo do okupljanja opozidonih snaga na široj osnovi i stvaranju
jednog šireg opozidonog fronta, jedinstvenog ukoliko je riječ bila о
otporu unitarističko-centralističkom režimu, dotle su se politicke
snage u Srbiji nakon 6 . januara još više drobile. U Srbiji se nije iz-
gradila jedna politička snaga koja bi svojim utjecaiem mogla doista~~
reprezenLiratT~Srbi 3u i l ^ a~bt~tstovremeno usvojila državnopravne
^koHĆendje koje bi joi omogudle sporazaunilevanne sa HSS. Pojedline
*sfranke Udružene opozidje predstavlj ale su samo ostatke nekada-
šnjih političkih stranaka. Pojedinačno nisu predtstavljale neku zna-
čajniju snagu, a udružene zajedno nisu znadle umnožavanje snaga,
zbog heterogendh nazora i medusobnog antagonizma. Ironija Spora-
25 Sporazum Cvetković — M aček
 386 ~ LJUBO B O B A N

zmna od 26. augusta bila je u tome što je njegov nosilac na srpskoj

strani bila одИйска grupacija koja se niie mogla smatratiJegitimnim
predstavnik^n~§rM]e 7 niti je bila ubij eđeni'nosilac onog državno-
praVog^'programa kome je put otvoren Sporazumom čiji je ona bila
nosilac. Jugoslavenska radikalna zajednica se od nosioca unitari-
stičko-centralističkog sistema preko noći pretvorila u realizatora fe-
deralističkih koncepcija. Ovo ubjedljivo pokazuje koliko je Sporazum
od 26.’ augusta bio djelo nužde, a ne juv^erenia^ A već ovo bilo je
dovoljno da on ispolJT'sve one negativnosti koje su se u praksi i mani-
festirale.
\ U gotovo svim političkim grupacijama u Srbiii bilo je stvoreno-
^yjerenje da se zbog~Trie<funarodne situacije na svaki način mora naći
^ Kompromis s opoziuijoni u Hi valskoj. Samo^do nivoa ovog saznanja
'može se recFcta je Sporaztmi od 26r~augusta djelo pretežne većine po-
litičkih grupacija u Srbiji i većine srbijanske buržoazije. Manji dio
političkih snaga, uglavnom onih oko Stojadinovića, otvoreno se su-
protstavljao sklapanju sporazuma, naročito onda kad je bilo oči-
gledno na kojim će osnovama on biti zaključen. Na kraju, kada je
Sporazum bio sklopljen i u toku njegova izvodenja, ostao je mali dio
političkih snaga u Srbiji koji se suglasio s nastalim promjenama i
tendencijama koje je Sporazum otvorio. GlavnLstup Sporazuma, u
njegovoj predhistoriji, sklapanju i realizaciji, bio je knez Pavle, koji
se u ovoj politici oslanjao na uži krug političkih i vojnih ličnosti. Opo-
zicioni stav ostalog dijela političkih snaga u Srbiji bio je zasnovan
na raznim nivoima: jedni su bili protiv svakog sporazuma, drugi
protiv ma kakvih koncesija koje bi dovele u pitanje unitaristički
sistem, treća protiv Sporazuma od 26. augusta, četvrti samo protiv
njegovih pojedinih odredaba. A svima je bilo zajedno to što su u
krajnjoj liniji ipak bili intimno zadovoljni što je nekakav kompromis
sa HSS naden i tako izbjegnuta gora rješenja.
Stranke Udružene opozicije, otkako su nakon 6 . januara dolazile
u bliži odinos sa Seljačko-demokratskom koalicijom, davale su prio­
ritet povratku na stranačkopolitički život, sukobljavajući se u tome
sa SDK, prije svega s HSS, koja je davala prioritet doržavnopravnim
pitanjima. Opozicione stranke u Srbiji dolazile su sve vise do uvje­
renja da je nemoguće ostvarenje njihova programa povratka na
stranačkopolitički život sve dok pitanje državnog uredenja bude tako
aktuelno.Stoga ce mu i one pridavati sve veći značaj, аИ smatrajući
to pitanje drugostepenim, bar u proceduralnom smislu. U vrijeme
sklapanja sporazuma medunarodna situacija istakla je državno-
pravna pitanja na prvo mjesto. Tako su stranke Udiružene opozicije
dovedene u situaciju da svu pažnju poklone pitanjima koja su za
njih dolazila na drugo mjesto (bar u proceduralnom smislu), iako se
problem zapravo nije svodio prije svega na proceduralnu stranu. One
su se prvenstveno borile za rješenja koja će im donijeti mogućnosti
za slobodniji stranački život (što bi im opet omogućilo da u politič-
kom životu preuzmu ono mjesto koje su dotada zauzimale političke
grupacije stvarane odozgo), a sada su bile dovedene u situaciju da
se izjašnjavaju о rješenjima koja treba Seljačko-demokratskoj koali-
ciji da donesu garancije u državnopravnom pogledu. I dok je vodstvo
HSS smatralo da je medunarodna situacija onaj najbitniji faktor
koji će natjerati Beograd na koncesije, pa prema tome taj faktor
nastojalo i maksimalno eksploatirati, dotle je Udružena opozicija
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK —

smatrala da medunarodna situacija nije povoljna za proceduru koju

je ona zastupala, a ne suglašavajući se s procedurom koju je tražila
HSS, stvarno tražila odgađanje meritornih pitanja, što je opet zna-
čilo njihovo odgadanje za vrijeme kada neće djelovati oni faktori
koji su po mišljenju HSS bili presudni da Beograd pristane na kon­
cesije. Posebno je pri tome pitanje koliko bi vodstvo HSS bilo u sta-
riju da, zbog političkog raspoloženja u Hrvatskoj, prihvati rješenje
koje je prediagala UO. Maček je naišao na oštru opoziciju u Hrvatskoj
i kod državnopravnih garancija koje su bile dobivene Uredbom о Ba­
novini Hrvatskoj, a opozicija bi nesumnjivo dobila i drukdje razmjere
da se HSS angažirala u vladavinskoj kombinaciji, koja Hrvatskoj ne
bi donijela sigumije državnopravne garandje, na što se stvarno svo-
dio stav vodstva stranaka Udružene opozidje. Ako su stranke UO u
toku pregovora oko sporazuma nešto i otstupile od svog prvotnog
stava, u smislu izvjesnog prilagodavanja proceduri koju je predla-
gala SDK, onda je to bilo udnjeno prvenstveno zbog saznanja da je
ovo jedini put za sporazum sa SDK, i da će se Maček na ovoj liniji
vezati uz kneza Pavla i Cvetkovića.
Pri ocjeni držanja stranaka Udružene opozicije treba imati u
vidu i dnjenicu da knez Pavle nije ni želio neko značajnije učešće
ovih stranaka u sklapanju sporazuma. Najviše što im je s ove strane
nudeno bilo je da podržavaju politiku koju je koncipirao knez Pavle.
To je, pored nesuglasnosti sa procedurom za postizanje sporazuma о
hrvatskom pitanju, bio dirugi važan momenat koji je doveo do re-
zerviranosti Udružene opozicije. Ako bi UO i prevladala rezerviranost
u pogledu procedure i prihvatila gledište SDK, druga prepreka na­
lazila se u sukobu onoga što je SDK tražila i onoga što je UO bila
spremna da prihvati. Stranke Udružene opozicije bile su upravo one
gradanske grupacije u Srbiji kod kojih je misao о novom državnom
uredenju na bazi složene države uhvatila najviše korijena, u razli-
dtoj mjeri kod svake od njih. A kad je situadja nalagala da se Se-
ljačko-demokratskoj koaliciji pruže koncesije koje su prelazile okvire
državnopravnih shvaćanja stranaka Udružene opozicije, onda su
stranke UO izbjegavala da se angažiraju u rješavanjima koja su pre-
lazila ove okvire. Situacija je od stranaka Udružene opozicije zahti-
jevala da se angažiraju u mjeri koja je bila veća od koristi koje bi
one za sebe uspjele dobiti. Polazed od toga da bi rješenja mogla biti
samo provizorna i prolazna, stranke UO nisu se htjele za njih vezi-
vati, pogotovo zato što im nisu donosila maksimalne koristi — pre-
uzimanje pozicija vlasti. Stranke UO nisu ništa udnile da bi sprije-
čile sporazum, ali su se mnogo trudile da bi do maksimuma iskori-
stile njegove negativne strane i posljedice. I kad im nije donosio
koristi u svojim „pozitivnim“ stranama, trudile su se da ga stranački
maksimalno eksploatiraju u njegovim „negativnim“ stranama, nasto-
je d da mu tih negativnih strana pripišu što vise. Tako se stranke
Udružene opozicije u toj situaciji nisu mogle izdid, što je, uostalom,
bila karakteristika i drugih gradanskih stranaka, iznad svojih usko-
stranačkih interesa i pozicija.
U gradanskim političkim grupadjama u Srbiji nakon Spora­
zuma jasnćTše ocrtavala drža^opravnaTdnemaTimitaristička Jugosla­
vija ili Velika Srbija u~sTözenoJJjjgoslavijl^U cjelmilizeto, one snage
koje sü. zastupale unitarističko-centrahstička gledišta sve više su se
sužavale u praksi koju je nametnula nova situadja. Tako se proši-
388 “ LJUBO B O BAN

rivao tabor onih koji su napuštali centralizam i unitarizam, bilo iz

nužde ili iz uvjerenja. Utoliko se u drugom taboru manifestiralo
vise nijansi. S jedne strane su one politicke snage, koje su napustile
ceriträlizam, ali ne i unitarizam, bilo da je riječ bila о snagama koje
su takav stav izgradile u svojoj opozicionoj borbi (uglavnom radikali
oko Glavnog odbora), ili onima s vlasti koje su takva rješenja pri-
hvaćale kao nuždu koju je nametnuo Sporazum od 26. augusta, koji
je označavao slom centralističkog sistema. A li sve ove nijanse ostaju
u okviru unitame države. S druge strane su one gradanske politicke
grupacije kod kojih se nesto jasnije nazirala koncepcija složene
države, na feil^alističkoj osnovi. Ovo u prvom redu vrijedi za JDe-
mokratsku strankiT7te~Savez zemljoradnika, mada se to ne proteže
na te sü'ankenT^jelini) kođ^lroje se ova kocepcija iskristalizirala u
toku njenog opozicionog života, mada još uvijek ne u formi odlučni-
j.eg koraka u federalizam. Posebno obilježje imalo je mišljenje koje
se sve jasnije ocrtavalo u redovima Srpske radikalne stranke oko Sto-
jadinovića, nakon njegova pada s vlasti. Ovd'je se sve izrazitije sagle-
davalo napuštanje prvenstvene brige о širem jugoslavenskom okviru,
napuštanje jugoslavenstva i sve izrazitije naglašavanje uskosrpskog
gledišta, s konzekvencama koje su dovodile u pitanje pretpostavke
opstanka Jugoslavije kao zajedničke države jugoslavenskih naroda.
Za sve nijanse državnopravnih koncepcija gradanskih grupacija
u Srbiji (koje zapravo nije moguće dijeliti prema strankama, jer su
unutar svake stranke postojala razna shvaćanja) karakteristično je
da su u svojim praktičnim aplikacijama vodile očuvanju primata
Srbije u okviru Jugoslavije, bilo dia je riječ bila о unitarističkoj Ju­
goslaviji (u raznim ndjansama), bilo о složenoj Jugoslaviji (u raznim
nijansama). U slučaju složene Jugoslavije ovo se ispoljavalo već u
teritorijalnom opsegu koji bi trebalo da dobije Srbija. I one gradanske
političke _grupaei^e—koje-^sj,! i zrazitije^evj3luiiale^rema^_koncepcij i
složerfe držav e fnpr^dетокгаШ . kao uslov su postavli ale obrazovanj e
velike Srbije, koja hi, osim.same Srbije, uključivala Makedoniju, Cmu
GorU. Vojvodinu. Bosnu i Hercegovinu. JNa ovom teritorij alnom pro-
gramu bile su uglavnom sugTasnlTsve gradanske politicke grupacije
u Srbiji, bez obzira koliko su odstupale od unitarizma, bez obzira
na to koliko su se i same angažirale za nova državnopravna rješenja
ili su im to nametnule praksa i tendencije koje je otvorio Sporazum
odi 26. augusta. Kao što je konstituiranje Jugoslavije na unitarističko-
-centralističkoj osnovi imalo svoje probleme, rađalo proturječnosti,
sukobe i antagonizme, tako je i pokušaj gradanskih snaga da se spro-
vede federalistička koncepcija donio niz problema, sukoba, proturječ-
nosti i antagonizama. Tendiencije da se u ime i kroz nužne pretpo­
stavke održanja cjeline ipak očuva, u većoj ili manjoj mjeri, povla-
šteni polažaj Srbije, bilo u okviru unitarističkog sistema ili kroz
Veliku Srbiju u okviru složene Jugoslavije, imale su za posljedicu
pojačavanje negativnih tendencija na drugoj strani. Kad se uz sve
ove opće probleme imaju u vidu i sve one negativne tendencije ko­
jima je bio popraćen Sporazum u Srbiji, koje su prelazile i u izra-
zite manifestacije nacionalističko-šovinističke reakcije, onda se di­
jelom nalazi objašnjenje (što ne znači i opravdianje) i za negativne
manifestacije u političkom životu Banovine Hrvatske. Nadn na koji
su gradanske politicke grupacije u Srbiji reagirale na Sporazum od
26. augusta i problemi preuredenja države u cjelini izazvali su re-
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 0 g g

zerviranost i nepovjerenje na hrvatskoj strani. Sve je to slabilo snagu

moralnih pretpostavki zajedničke države jugoslavenskih naroda. Ko­
liko su te pretpostavke i ozbiljno bile ugrožene, pokazala je 1941. go­
dina i politika gradanskih stranaka i toku drugog svjetskog rata, sa
svim posljedicama koje su iskusili jugoslavenski narodi.
Ц Ј а novinlJHrvatskoj uočljivo se_os jećala-akti vnost- klerofaši- (
-^tičkih ј frankovačko-separatističkih elemenata, glavnog oslonca ita-

pogddövala je medunarodna situacija. Povoljno tlo stvarala im je i i

unutrašnja situacija u Jugoslaviji i posebno u Banovini Hrvatskoj.
I sama opterećena ovim elementima, u stranci i aparatu vlasti, Hrvat­
ska seljačka stranka nije imala snage ni odlučnosti da se s njima
obračunava, naročito ne u onoj mjeri u kojoj su ti elementi pred-
stavljali stvarnu opasnost. Glavna pažnja HSS bila je okrenuta prema
Beogradu, službenom (da bi se ostvarilo što vise u procesu realizacije
Sporazuma) i opozicionom (u polemici oko Sporazuma i srpsko-hrvat-
skih odnosa uopće). U Banovini iHrvatskoj težište borbe bilo je
usmjereno protiv djelatnosti i akcije KP. I one mjere koje su podu-
zimane protiv frankovaeko-separatističkih i klerofašističkih eleme­
nata bile su polovične i neodlučne. U atmosferi polemike s Beogradom
i daljnjeg zadiržavanja i podstrekivanja pažnje masa na problemu
državnopravnog položaja Hrvatske i srpsko-hrvatskih odnosa, vod­
stvu HSS nije ni bilo mnogo do toga da se jače angažira na paralizi-
ranju antijugoslavenske i antisrpske aktivnosti frankovaca. Atmo-
sfera u Srbiji nakon Sporazuma bila je elemenat vise koji je podgri-
javao djelatnost ovih elemenata u Banovini Hrvatskoj. Antijugosla-
venska i antisrpska djelatnost frankovaca pobudivala je bojazni i ne-
povjerenje i kod gradanskih grupaeija i kod širih masa u Srbiji. Od
protivnika Sporazuma ove su se pojave još vise uvećavale i uzimale
kao opravdanje za antisporazumaški stav i aktivnost. Tendencije u
političkom životu u Banovini Hrvatskoj, naročito ukoliko su bile na-
cionalističkog i šovinističkog sadržaja, bile su jedan od elemenata
koji je uslovljavao rezerviranost i nepovjerenje u Srbiji prema Hrvat­
skoj, kao što su uostalom slične tendencije u Srbiji izazivale slična
raspoloženja rezerviranosti i nepovjerenja u Hrvatskoj prema Srbiji.
Tako se stvarao krug uzročno-posljedičnih pojava, čije su posljedice
bile sve fatalnije za jedinstvo jugoslavenskih naroda.
Zvaničan državnopravna politika vodstva HSS nakon Sporazuma
izazivala je nepovjerenje na srpskoj strani, kao što je i obilno ko-
rišćena od protivnika Sporazuma, na liniji dokazivanja nužnosti uni-
tarističko-centralističkog uredenja, kao jedine garancije opstanka Ju- ,
goslavije. yodstvo HSS od samog početka je Sporazum tretiralo_kao- ('
prvu etapu^kao parejjaino ostvarenie~5V0^1h zaMleva/ a da^se pri tom 1
•nikad nije jasno formuhralo sto predistavlja. završnu etapu, cjeloviti
prograhTT ciljeve~stranke. Ovakva nejasno određena potraživanja \
izazivala su otpor i nepovjerenje kod onih politickih snaga u Srbiji
koje su bile protivne ma kakvim novim koncesijama (a neke i protiv
onih koncesija koje su već bile udnjene), a kod drugih su radala
sumnju ih služila kao dokaz problematične vjemosti HSS Jugoslaviji.
Osjećanje da je Sporazum izazvan vanjskopolitičkom opasnošću
izazvalo je u Hrvatskoj nepovjerenje u pogledu njegove čvrstoće i
budućnosti, a kod vodstva HSS želju da se situacija što vise iskoristi.
U atmosferi u kojoj su se nejasno sagledavale perspektive novog
390 — LJUBO B O B A N

kursa u unutrašnjoj politici, u kojoj se osjećala stalna bojazan i za

one pozicije koje je dobila Hrvatska, kod vodstva HSS bila je na-
glašena želja da se stvore što sigurnije garancije, što čvršće pozicije,
da bi se moglo obezbijediti ono što je već dobiveno i osigurati ostva­
renje novih zahtjeva. U trci za što povoljnijim pozicijama i što si-
gurnijim garancijama gubili su se kriteriji, slabilo osjećanje za cje-
linu. Izvjesne tendencije na srbijanskoj strani željelo se predusresti
rješenjima čija se suština nije mnogo razlikovala od onog što se že-
Ijelo predusresti. Tako su se tendsncija Velike Srbi je željele predoi-
sresti time što bi se stvorila što veca Hrvatska. I jedno i drugo išlo
je na štetu drugih jugoslavenskih naroda koji su i sami tražili ravno-
pravan nacionalni i državnopravni položaj u Jugoslaviji. Ovo gubljenje
osjećanja za cjelinu koje se ispoljavalo u Hrvatskoj, kao i one tenden­
cije u Srbiji da se kroz naglašavanje interesa cjeline na svaki način
osiguraju povlaštene pozicije za Srbiju jednako su, u svakom slučaju
na svoj način, ugrožavali pretpostavke razvoja i opstanka Jugoslavije.
Slovenačka buržoazija se nakon 1918. polarizirala na dvije glavne
grupacije. Jednu je sačinjavala buržoazija oko lib eralпр Rtranke,
koja se opredijelila unj^arističko^c^ntralistički i na toj osnovi usla' u
suradnju sa velikosrpskom buržoazijom. Taj oslon na velikosrpsku
buržoaziju i bio je onaj glavni faktor iz koga je ovaj dio slovenačke
buržoazije crpio svoju snagu. Drugi dio slovenačke buržoazije, oko
Slovenske ljudske stranke, programatski je zauzeo anticentralističke
i donekle antiunitarističke pozicije, tražeći autonoman položaj za
Sloveniju u okviru novostvorene zajedničke države. No ona je ovim
svojim programatskim pozicijama ostala vjerna samo deklarativno,
teoretski. Uvjerivši se da postoje mali izgledi da se ostvari maksi-
malni program, SLS u praksi sprovodi oportunističku politiku, koja
bi joj na lakši način ostvarila bar jedan dio zahtjeva. Tako se ona
svojim učešćem u unitarističko-centralističkim i nedemokratskim
vladavinskim kombinacijama srozala na pozicije Liberalne stranke,
doduše uvijek uz jedinu programatsku deklarativnu rezervu. SLS se
deklarativno na1azi1a_jTa strani antiunitarističkih snaga, a u~~pr5ksi-
j^ ^ a la jB a k e ie m r n o IjIIo ^ ^ ^ o v a r ^ š e n j^ T 'jacanja pozicija hege-
ffi^ s tič k ih snaga i stavils T s e jir n ]^ ^ a
JIrvata. I dok se u nekim trenucima nalazilo u prividnoj opozicijT i
dok je bilo na vlasti, vodstvo SLS bilo je spremno da se stavi na
raspoloženje dinastiji i da je pomaže u teškim situacijama. Tako se
ono brzo preorijentiralo i stavilo na raspolaganje knezu Pavlu, kad
je on otvorio novi kurs u hrvatskom pitanju. Sam Korošec pružio je
knezu Pavlu odlučnu podršku u obračunu sa Stojadinovićem. Vodstvo
SLS postalo je važan oslonac za sprovodenje one politike koja je
značila negaciju onih rješenja na kojima se SLS dotada angažirala
u praksi, na vlasti, u okviru JRZ. Ovim je vodstvo SLS još jednom
potvrdilo svoju spremnost da se stavlja na raspoloženje dinastiji. Ali
su na ovakvo njegovo opredjeljenje djelovali i drugi momenti. Pored
onih razloga koji su dolazili iz unutrašnjih odnosa i suprotnosti u
JRZ, najbitniji je ovdje bio zaključak i samog vodstva SLS — .da u
novoj situaciji nije više moguće voditi dotadašnju politiku zaokru-
žavanja Hrvata, jer takva politika u novoj situaciji dovodi u pitanje
i sam opstanak Jugoslavije. U interesu konsolidacije Jugoslavije i nje-
nog opstanka, a što je opet bilo u interesu i same Slovenije i pozicija
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — o q i

SLS u njoj, vodstvo SLS pružilo je knezu Pavlu odlučnu podršku u

sprovođenju nove politike.
Slovenačka buržoazija morala je u novoj situaciji, u novoj ulozi
i politici, podnijeti određenu „žrtvu“ . Za njeno unitaristiöko-centra-
lističko krilo ovo je dolazilo već samim tim što su njene državnopravne
pozicije Sporazumom od 26. augusta doživjele krah, što je imalo i
praktične posljedice za njene nosioce. Ovaj dio slovenačke buržoazije
došao je u situaciju dia stvara nova i programatska i praktična rje-
šenja i prvenstveno se orijentira na borbu sa svojim konkurentom,
Slovenskom ljudskom strankom, za pozicije u autonomnoj Sloveniji,
koja je bila na viddku. Ublažavanje antagonizma izmedu srpske i

Ona je izgubila onu ulogu koju je imala u jugoslavenskim

razmjerama i centralnim državnim organima, a da u isto vrijeme
nije uspjela da obezbijedd autonomnu Slovenju i svoje pozicije u njoj.
Stoga je buržoazija SLS imala dovoljno razloga da bude nezadovoljna
novostvorenom situacijom, ali da je u isto vrijeme intimno priznaje
kao nužnu. U ovakvoj situaciji ona je kompenzaciju našla u jačem
aktiviziranju svog deklarativnog antiunitarističkog programa, tražeći
realizaciju državnopravne autonomije Slovenije. Ovaj se program
počeo naglašavati već i prije Sporazuma, prije i u toku decembarskih
izbora 1938, kad je već bilo jasno da će buđućnost donijeti nova rje-
šenja, u kojima SLS neće vise moći igrati u praksi onu ulogu koju je
imala u okviru dotadašnje politike.
Sličan neskladi izmedu programatskih ciljeva i praktične politike
koji postoji kodi SLS bio je karakterističan i za Jugoslavensku musli-
mansku organizaciju. Vodstvo ove stranke polazilo je od uvjerenja
da pozicije u Bosni i Hercegovini može osigurati najbolje ako se na­
lazi na vlasti. Stoga je bilo spremno da se angažira u svakoj vlada­
vinskoj kombinaciji koja će mu te pozicije osigurati. Na toj liniji je
i učešće ove stranke u politici zaokruženja Hrvata, kao i podrška
knezu Pavlu u novoj politici. A kad je bio postignut kompromis iz­
medu srpske i hrvatske buržoazije, za vladavinske krugove u Beo­
gradu podrška JMO izgubila je ono svoje ranije značenje u okviru
politike zaokružavanja Hrvata. Stoga je i JMO bila primorana da
svoju politiku podešava prema nastalim promjenama u Jugoslaviji
i zasndva je na drugim perspektivama. Stoga i ona, poput SLS, akti-
vira svoju rezervnu antiunitarističku parolu, koju je i dotad, samo
dteklarativno, zastupala. A li njen program nije ovisio samo nd prije
svega о njoj, već о cdnosima izmedu Zagreba i Beograda, koji su se
razvijali na račun pozicija JMO. Stoga se JMO i rastrojila na liniji
opredtelienia za autonomiiu Bosne i 'Hercegovine, te izmedu Beograda
i Zagreba.
< DHrazovanjem Banovine Hrvatske postavljeno je u svoj svojoj
složenosti i pitanje preuredenja države u cjelind. Na toj liniji vodila
se polemika, kristalizirala mišljenja, vodeni pregovori, stvarand za-
ključci i si., ali je realno bilo malo izgleda da će se u toj situaciji
poduzeti nešto ozbiljnije u daljnjem preuredenju države. Parcijalno
rješenje koje je dionio Sporazum od 26. augusta bilo je rezultat opreč-
nih gledišta oko definitivnog preuredenja države, pa je stoga bilo
očigledino da, dok se ta oprečna gledišta ne prevazidu, neće biti mo-
guće uciniti nove ozbiljnije korake na liniji daljnjeg državnog pre-
392 ~ LJUBO B O B A N

uredenja. Banovina Hrvatska nije bila rezultat saznanja da je po­

trebno početi s preuredenjem države, koliko rezultat saznanja da je
nemoguće dalje odlagati rješenje hrvatskog pitanja. Knez Pavle je
i ranije i tada odlučno bio protiv revizije Ustava, ali je iz nužde bio
spreman da se Hrvatskoj seljačkoj stranci učine maksimalne konce­
sije u okviru Septembarskog ustava. Za njega je bilo osnovno da na
taj način lokaUzira glavno žarište, hrvatsko pitanje, a sve druge da
odgodi za vrijeme kada ne budu djelovali oni faktori koji su ga prije
svega i prisilili da se otpočne s državnim preuredenjem. I pored
toga što je vidio malo izgleda za sporazum о daljnjem preuredenju
države, Cvetković je ovo pitanje ipak postavio na prvo mjesto, radi
očuvanja vlastitih pozicija, koje su bile ozbiljno ugrožene nezadovolj-
stvom što nije došlo do obrazovanja i srpske jedinice. U tome je dje-
lovao na istoj liniji sa SLS. Cvetkovićeva koncepcija treće jedinice
zasnivala se na onim pretpostavkama zbog kojih nije ni uspio postići
definitivni sporazum s Mačekom, što uostalom nije ni bio Cvetkovićev
prvenstveni zadatak. Pitanje treće jedinice Cvetković je, dakle, isticao
prije svega iz propagandno-političkih motiva. Ni opozicija u Srbiji
nije vjarovala u realnost obrazovanja treće jedinice u onom obliku
u kojem ju je zamišljala. A li je ovaj problem ipak postavila na prvo
mjesto, jer je u tome vidjela najbolji način da, u polemic! sa reži-
mom, izgraduje svoje pozicije.
Vodstvo HSS iz vise razloga nije bilo zainteresirano za daljnje
državno preuredenje u tom momentu. Ono je na to bilo spremno samo
uz uslov da se zadovolje svi osnovni zahtjevi koje je postavljala ova
stranka, kako u teritorijalnom pogledu tako i u pogledu kompeten­
cija Hrvatske. A kako to nije bilo moguće zbog protivljenja druge
strane, i u službenim faktorima i kod opozicije, to vodstvo HSS nije
ni željelo da se poduzimaju daljnji koraci radi obrazovanja drugih
jedinica. Kako je u momentu sklapanja sporazuma vodstvo HSS bilo
protiv rješenja koje ne bi dovelo do zadovoljenja svih zahtjeva, to se
u tom smislu kretao i njegov stav u vezi daljnjeg državnog preurede­
nja, a sklopljen Sporazum smatrao samo kao dio ostvarenih zahtjeva.
Za HSS bilo je osnovano da se što bolje učvrste pozicije u okviru
Uredbe о Banovini Hrvatskoj i da se s tih pozicija pregovara kada na
dnevnom redu bude definitivno preuredenje države, koje bi moralo
dovesti do proširenja pozicija Banovine Hrvatske. Bilo je vise razloga
zbog kojih je, iz načelnih i taktičkih pobuda, provizorno stanje od-
govaralo vodstvu HSS, kako s obzirom na Beograd, radi mogućnosti
da se definitivni zahtjevi postave u najpovoljnijem momentu i prema
konkretnoj situaciji, tako i sobzirom na situaciju u Banovini Hrvat­
skoj, u polemici s opozicijom i radi pravdanja teškoće Banovine Hr­
vatske.
Pitanje obrazovanja slovenačke jedinice, mada samo po sebi nije
bilo toliko složeno, nije moglo da se izdvoji iz opće problematike pre­
uredenja države. SLS je ovaj cilj željela postići uz suradnju s Cvetko-
vićem, u okviru vlade i JRZ. T4me je pitanje Slovenije još vise bilo
vezano za obrazovanje srpske jedinice, što je i bilo osnovno težište
problema definitivnog preuredenja. Vodstvo SLS, iako se brzo uvje-
rilo da se neće realizirati planovi za obrazovanje slovenačke jedinice
sve dok se ne razriješe osnovna sporna pitanja, i dalje je taj zahtjev
dnevno isticalo, u velikoj mjeri u težnji da se ne gube pozicije u sa-
moj Sloveniji, koje su bile ugrožene i time što Sporazum od 26. au-
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — g g g

gusta, u kome je učestvovala i SLS, nije donio konkretne rezultate za

Sloveniju. Od ostalih teritorija glavni problem predstavljale su Bosna
i Hercegovina, koje su ujedno bile i osnovni problem na putu defini-
tivnog preuredenja države, predstavljajući (zajedno sa Vojvodinom)
teren na kome su se sukobljavale osnovne suprotnosti oko razgraniče-
nja srpske i hrvatske jedinice. U cjelini uzeto, u općem sklopu držav-
nog preuredenja, pitanje teritorijalnog razgraničenja imalo je prven-
stvenu ulogu i bilo mnogo složenije nego pitanje razgraničenja kom­
petencija, koje je, u odnosu na teritorijalno pitanje, imalo drugora-
zredni značaj.
Tako je, dakle, bilo malo realnih izgleda da se definitivno izvede
preuredenje države u fazi kada je i iz razloga zbog kojih je obrazovana
Banovina Hrvatska, madia je nakon Sporazuma ovo pitanje postav-
ljeno mnogo oštrije nego ranije. Sporazum je imao da riješi ona pita­
nja koja se više nisu mogla odlagati, a ostala, koja nisu imala tako
akutan karakter, trebalo je ostaviti za kasnije, za vrijeme kada se
neće rješavati prvenstveno iz razloga zbog kojih je bila obrazovana
Banovina Hrvatska. U svjetlu ovakvog karaktera i ovakvih zadataka
Sporazuma od 26. augusta pitanje daljenjeg državnog preuredenja
stvarno nije ni imalo onakvo znacenje u torn momentu kako se to
inače na površini manifestiralo. Utoliko je i bilo malo izgleda za nje­
govo realiziranje u vrijeme i povezano sa Sporazumom о obrazovanju
Banovine Hrvatske.
Kao što je Sporazum od 26. augusta bio sklopljen na uskoj poli-
tičkoj osnovi tako je na uskoj političkoj podiršci bio i izvođen; šta-
više, politička podloga na koju se oslanjala politika sporovodenja Spo­
razuma stalno se sužavala, zbog konstantnog porasta nezadovoljstva
masa, ne tohko zbog samog Sporazuma u užem smislu koliko zbog
cjelokupne unutrašnje i vanj ske politike novog režima. Izvjesni po-
kušaj pridobijanja dijelova i pojedinaca iz opozicionih stranaka nisu
dali rezultate. Maček je bio protiv svake koncentracije političkih
grupa u vladi ukoliko bi to donijelo teškoće za što pundje realiziranje
Uredbe о Banovini Hrvatskoj. Stoga je on u Cvetkoviću vidio najbo-
ljeg partnera, uz puno povjerenje i podršku kneza Pavla. Opoäcij a
u Srbiji, koja je inače odbila da učestvuje u sklapanju* i~öHobrenju
^Sporazur^^ je'sprenniusL darpod određenirn uvjefimaruče-
stvuje u njegovom sprovodenju. Kad je već Sporazum od 26. augu­
sta morala primiti kao gotov čin, željela se naći na vlasti da bi tako
što vise neutralizirala pozicije koje je zadobila HSS, smatrajući da
je Cvetković i odviše slab partner ovoj stranci u vladi. Opozicija je
dolaskom na vlast isto tako željela da utječe na odredivanje vanjsko-
političke orijentacije Jugoslavije. A li u ovom pitanju kod opozicionih
grupä nije bilo jednake odlučnosti i spremnosti da se izvede daleko-
sežniji obrat u vanjskoj politici. To se najbolje pokazalo kada su na­
kon vojnog prevrata od 27. marta ove grupe došle na vlast. U cjelini
uzeto, opozicione grupacije u Srbiji u krajnjoj liniji bile su ipak in-
timno zadovoljne što su drugi faktori bili nosioci jedne nepopulame
unutrašnje i vanjske politike, koju su i same dijelom smatrale nuž-
nom da bi u isto vrijeme na kritici takve politike gradile svoje pozi­
cije. Knez Pavle bio je protiv uvlačenja opozicije na vlast ukoliko bi
ovo moglo imati vanjskopolitičke reperkusije. Vlada Cvetković-Maček L
i knez Pavle su, istina, taktizirali prema Osovini i nastojali što je Г
više moguće izbjeći koncesije Njemačkoj i Italiji, ali to ni u jednom j
 394 ~ W -u B o . bo ban

momentu nije bilo na liniji ozbiljnije spremnosti da se izvrši od'lucno

ogradivanje prema Osovini. Ta politika svodila se na to da se željelo
što vise odgoditi puna kapitulacija pred Osovinom, a ne na odlučnost
da se ta kapitulacija bezrezervno odbaci. Knez Pavle i Maček našli su
seu tome na istoj liniji. Stoga su i u unutrašnjoj politici bili protiv svih
rješenja koja bi bila u suprotnosti sa ovom osnovnom linijom. Tako je
>olitika sprovodena Spntraziima bila _prožimana i povezana s poli-
tikom Jm p^la^^pred-^ašisti^dm silama, da bi svoju punU potvrdu

- • Д јz konstatadju da je Sporazum od 26. augusta sklopljen u prvom

redu radi toga da se~JugosTavna^konsolidira pred vanjskom^opas’no-J,
šću nadovezuje se pitSnje kakav'je u tom pogledu'bio stvarnif efekat ^
Sporazuma? Ako bi se ovaj efekat mjerio samo činjenicom da je do
razbijanja Jugoslavije ipak došlo, i ako se još uz to imaju u vidu sve
popratne pojave, onda bi se nametnuo zaključak da_u .torn pogledu
Sporazum-пЈЦ-Јтао pczitivno djelovanie koie mu je Ы1г> namrijenjeno.
Medutim, takav generalni zaključak samo je prividno tačan. Pozi-
tivna strana ovog Sporazuma u tom smislu ogleda se u tome što je on
känalizirao opozlcionu politiku HSS u jugoslavenski okvir. Nakon.
Sporazuma vodistvo HSS ne okreće se vise Rimu i Berlinu radifinter- _
vend ja u rješavanju hrvatskog pitanja, kao što je to bio slučaj ranije.
Sporazum je bio shvaćen kao prva etapa, ali ne tako što bi se ko-
načne d l j eve željelo ostvariti u ratuwJÜpravo želja da se rat izbjegne
ili što vise odgodi i bio je jedan od najvažnijih razloga što je Maček
dosljedno bio na liniji koncesija Njemačkoj i Italiji. Ostvarivši odre-
đene pozicije vodstvo HSS bilo je zainteresirano za održanje Jugo-
sigvije 3 već i stoga da bi se te pozicije na najbolji nadn osigurale.
<Uvjerenje da će se Jugoslavija i buržoaski poredak u njoj najbolje
osigurati ako se unaprijedi kapitulira pred fašističkim silama dovelo je
■Mačeka do toga da je bin bezrezervni pristalica Trojnog paktaTkada
.. ie morao birati izmedu rata i preventivne kapituladie~T7re?T~ fašistic-
kim silama .(Ost aj ući dosljedno na toj "liniji, on je (^ e d io T t^ v o je đ r^
'ž a n j^ u događajima nakon 27. marta. I dok je prije mogao da bira
izmedu Pakta i rata, sada je taj izbor bio nemoguć, iz prostog razloga
što je Hitler nametnuo drugo rješenje, rat, za koji Maček ndje bio
spreman ni ranije ni sada. Ne želed razbijanje Jugoslavije, pa stoga r )
ne želeći ni da se nade u ulozi inidjatora njena razbijanja, i ne želeći
da ciljeve svoje politike otvoreno veže za Njemačku i Italiju, Maček
je odbio ponude za proglašenje nezavisne hrvatske države pod okri-
ljem Osovine. I kad Jugoslaviju i Banovinu Hrvatsku u njoj nije bilo
moguće očuvati kroz preventivnu kapitulaciju pred Osovinom, Maček
se za nju vise nije angažirao i obezglavljeno se prepustio dogada-
jima, ne braned ne samo Jugoslaviju nego ni Hrvatsku. Maček je bio
protiv vezivanja politike HSS za fašističke sile, ali je u isto vrijeme
bio protiv otpora, za kapitulaciju pred agresorima. Kapitulacija izra-
žena u Trojnom paktu, kome je Maček bio bezrezervno odan, bila je
samo uvod u ovu potpunu kapitulaciju pred fašističkim agresorima.
Takvim držanjem i otvorenom podrškom ustaškoj vlasti u momentu
proglašenja kvislinške NDH Maček je ustaškom režimu i okupatoru
objektivno pružio uslugu koja im je bila odi dragocjene važnosti.
Cinjenica je, dakle, da Jugoslavija ndje bila razbijena zbog hrvat­
skog pitanja. U tom smislu bi se moglo govoriti о pozitivnom drjelo-
vanju Sporazuma od 26. augusta. Raspad Jugoslavije uslijedio je u
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 39 5

ratu koji je bio nametnut, u uslovima neuporedive vojničke nadmoć-

' TTOstt^fašističkih agresora. Vojnički slom Jugoslaviie u takvim uslovi­
ma bio je neminovan i sam po sebi nije direktna posljedica onih su-
protnosti kojima je bila opterecena Jugoslavija./Medutim, u kratko-
trajnom aprilskom ratu, u drobljenju Jugoslavije pod udarcima faši-
stičke soldateske, manifestirale su se sve one suprotnosti, društvene,
nacionalne, klasne, kojima je bila opterećena gradanska Jugoslavija.
Aprilski rat je pokazao ne samo to dia je Jugoslavija bila vojnički
inferiorna pred fašističkim agresorima već i to da su najozbüjnije
ugroženi temelji i pretpostavke na kojima je ona egzistirala. A to je
imalo dalekosežnije posledice nego sam vojnički slom. Držanje gra­
danskih stranaka, a i širih masa, u tim dogadajima pokazalo je dia je
ideja zajedničke države ozbiljno dovedena u pitanje. A li ovo je bila
sämo kulminacija onih suprotnosti kojima je Jugoslavija bila optere­
cena već od svog postank^r'lColebanje gradanskih stranaka na osnov-
nom problemu ideje zafedničke države osjećalo se već i ranije, na-
rocito krajem 30-ih godina. A to vrijedi više-manje za većinu gra­
danskih stranaka, bez obzira na to gdje je bilo težište njihova djelo-
■vanja i bez obzira da li su bile na liniji unitarizma ili federalizma.
Utohko je vojnički slom Jugoslavije 1941. bio u isto vrijem e i slom
društvenih i državnih temelja gradanske Jugoslavije. U procesu mo­
raine diezintegracije koja je sve više ugrožavala gradanski^Jugosla-
viju Sporazum od 26. augusta bio je samo još jedna etapa.-On^e na
površinu iznio sve suprotnosti, prije svega nacionalnih odnosa, i poten-
cirao ih u atmosferi i na način koji je još vise ove suprotnosti pro-
dubljavao, stvarajući atmosferu u kojoj su se oslobadale, narastale
i djelovale nacionalističko-šovinističke snage i strasti, sa sve pogub-
nijim posljedicama za ideju zajedničke diržave i medusobne suradnje
jugoslavenskih naroda. Sporazum od 26. augusta nije u pyom smi- !
_.slu odigrao onu ulogu kQ:Ta^mu^i^№^nmYili€n-iena.-iDn--ie uspio da
unutrašnie suprotnosti stiša do te mi ere da iniciiativa za razbijanje^
j^gr>gtflAnj^ dode iz nie same, ah te suprotnosti nije uklonio do te
mjere da se predusretne njihovo negativno djelovanje u~ uslovima
la d a ie opstanak Jugoslaviie т а к dovedien ц
Cinjenica da je pridomo zaostravänju atmosfere u medunacional-
nim odnosima bila je samo jedna od negativnih posljedica Sporazuma.
Njegova negativna strana se dalje očituje u tome što je u svome iz-
vodenju bio vezan za potčinjavanje Jugoslavije fašističkim silama,
sa najgorom perspektivom koja se spremala jugoßlavenskim naro-
dima. S tim je u vezi i reakcionarni kurs u unutrašnjoj politici na
liniji gušenja progresivnih i antifašističkih snaga i tendencija.
U prvim ocjenama Sporazuma od 26. augusta KPJ je vidjela mo-
gućnost razvoja i jačanja pozitivnih tendencija koje je sam po sebi
ovaj Sporazum otvarao. Ocjenjujući to kao prvi korak ka razbijanju
hegemonističkog sistema KPJ je ukazivala na potrebu da se taj si­
stem razbije do kraja i da ее pozitivne tendencije Sporazuma prošire
i na druge narode Jugoslavije. Medutim, ubrzo se pokazalo da Spora­
zum od njegovih aktera nije bio prvenstveno tako zamišljen, već da
je, on, zbog okolnosti u kojima je do njega došlo, bio sklopljen iz dru­
gih motiva i imao druge ciljeve. Pokazalo se da su i hrvatska i srpska
buržoazija (pa i ona koja u Sporazumu nije učestvovala, ali ga ipak
na svoj način odobravala) sklopile kompromis da bi se mogle sigur-
nije postaviti u opasnostima koje su nailazile za Jugoslaviju i bur-
396 — LJUBO BOBAN

žoaski poredak u njoj. Srpska buržoazlja stupila je u kompromis da

bi koliko je to u novoj situaciji bilo moguće vise ipak očuvala hege-
monističke pozicije, ako ne vise toliko u odnosu na Hrvatsku, a ondia
u odnosu na ostali dio države. I dok je srpska buržoazija sklopila spo­
razum da bi očuvala pozicije, hrvatska je to učinila dia bi pozicije
stekla. U ocjenama K P ukazivalo se nadalje na činjenicu da je hrvat­
ska buržoazija rješavala hrvatsko nacionalno pitanje u svoju korist,
da se borba hrvatskog naroda završila tako što je hrvatska buržoazija
stekla pozicije na račun srpske buržoazije, dok najšire mase od toga
nisu imale koristi, osim d'ržavnopravnog okvira u kome su se našle
pred istim problemima kao i prije:' Sve jasnije se sagledavalo da Spo­
razum nije bio na antifaštičkoj liniji i da ne vodi osiguranju zemlje
pred fašističkom opasnošću; da njime nije riješeno nacionalno pi­
tanje, ne samo u širem smislu, u okviru cijele Jugoslavije, već ni
ukoliko se to odnosilo na samo hrvatsko pitanje; da Sporazum ne vodi
vraćanju i produbljavanju demokratskih sloboda, već, naprotiv, još
reakcionarnijem proširenju šestojanuarskih zakona i metoda; da ne
vodi rješavanju ekonomskih i socijalnih problema širokih masa. A to
su bila ona osnovna pitanja na kojima je K P u tom razdoblju gra-
dila svoju političku ulogu u masama. U redovima K P ubrzo se iskri-
staliziralo uvjerenje da Sporazum od 26. augusta znači prije svega
koncentraciju buržoazije radi osiguranja pozicija koje su bile ugro-
žene vanjskim i unutrašnjim razvojem. Stoga je jednako aktuelna
bila borba protiv i srpske i hrvatske buržoazije, kao zajedničkog no-
sioca jednog nediemokratskog režima sa njegovim unutrašnjepolitič-
kim i vanjskopolitičkim konzekvencama.
Prilozi

SP O R A Z U M OD 8. O K T O B R A 1937.

Hrvatska Seljačka Stranka i Samostalna Demokratska Stranka, udružene

u Seljačko-Demokratsku koaliciju, te Narodna Radikalna Stranka, Demokratska
Stranka i Zem ljoradnicka Stranka, utvrdile su slijedeći sporazum:
I. Stojeći na principu dem okracije smatramo narodni suverenitet sto-
žerom svake državne organizacije, i narod izvorom svake javn e vlasti.
II. U stav od 28. lipn ja 1921. god. donesen je bez Hrvata. U stav od 3. sep-
tembra 1931. nema moraine vrijednosti, je r je u protivnosti s osnovnim demo-
kratskim načelima, a donesen je ne samo bez H rvata i p rotiv Hrvata, nego i
bez Srba i protiv Srba. Vlada, koja se tem elji na jednostrano donesenom ustavu
i koja se oslanja na jedan tobožnji parlamenat, nema nikakvog autoriteta ni
medu H rvatim a ni medu Srbima.
III. Saglasni smo, da je neophodno, da se uvede novi ustavni poredak,
k oji bi bio zasnovan na nečelima narodne vladavine, a ostvario bi se kao za-
jedničko djelo Srba, H rvata i Slovenaca.
IV . Naše stranke, svijesne da zastupaju i srpski narod i hrvatski narod,
stoje na stanovištu, da je nastao k rajn ji čas, da se jedanput za u vijek prekine
sa svim a nedemokratskim sistemima i režim im a; da se omogući i H rvatim a
i Srbim a i Slovencima, da sporazumno organiziraju svoju državnu zajednicu,
na podjednako zadovoljstvo i Srba, i Hrvata, i Slovenaca.
-^ V . Jedini ispravni put к tom e cilju jeste, da na državnu upravu dode
jedna narodna vlada, sastavljena iz predstavnika svih političkih stranaka, koje
stvam o im aju korjena u narodu. O vakva vlada, u zajednici sa Krunom, imala
bi na dan stupanja na upravu:
1 . Da proglasi privrem eni osnovni zakon Jugoslavije, kojim se u isto
vrijem e ukida ustav od 3. septembra 1931. god. O vaj osnovni zakon sadržavat
će bitne principe države, koji su izvan spora, i važit će do stupanja na snagu
novog ustava. U osnovni zakon bit će unesene slijedeće odredbe: da je Jugo­
slavija nasljedna, ustavna i parlamentarna m onarhija; da u Jugoslaviji vlada
kralj P etar II. iz Dinastije K aradordeve; da do punoljetstva K ra ljeva K ra lje v -
sku vlast vrši Nam jesništvo; da su građanske i političke slobode zaštićene; da
je ujamčen parlamentarni sistem vlad avin e i da će Ustavotvorna skupstina
donijeti ustav odlukom takve većine u kojoj će biti v ecina Srba, većina Hrvata
il većina Slovenaca narodnih zastupnika Ustavotvorne~ skupštine!
2. Da istoga dana proglasi pravičan i demokratski iz b o rn rre d i raspiše
izbore za Ustavotvornu skupštinu. V lada mora ostvariti sve garancije, da će
izbori za Ustavotvornu skupštinu biti provedeni slobodno, kako bi prava na­
rodna v o lja došla do punog izražaja.
V lada će biti odgovorna pred U stavotvom om skupštinom po načelima
parlamentarizma.
V I. Navedene stranke, u duhu ove suglasnosti, stvaraju jedan blok radi
zajedničke borbe za ostvarenje i provedbu političkog i državnog programa,
sadržanog u ovom sporazumu.

Z a g r e b — B e o g r a d , 8. listopada 1937.

Dr. V ladko M aček А са Stanojević

A dam Prib ićević L j. M. D avidović
Jov. M. Jovanović1
1 T rlum f misli narodnog sporazuma, Z ag re b 1938, 43— 45.
398 — LJUBO B O B A N

R E Z O L U C IJ A OD 15. A U G U S T A 1938.

Stojeći neodstupno na načelu dem okracije i narodnog suvereniteta, pred­

stavnici Bloka Sporazuma p ozdravljaju akt od 8. oktobra 1937. godine kao hi-
storijsko djelo, koje otvara novo doba u odnosima izmedu Srba i Hrvata.
O vaj sporazum donesen slobodnom voljom Srba i Hrvata, zajam čuje u punoj
m jeri gradanske i političke slobode i sistem parlamentarne vladavine, kao i to,
da se novo državno uredenje u ustavotvornoj skupštini ne maže donijeti bez
suglasnosti većine Srba, većine H rvata i većine Slovenaca.
R azvoj dogadaja kod nas i oko nas u svijetu daje nam za pravo i potvr-
duje neophodnost ovog sporazuma.
Država Srba, H rvata i Slovenaca stvorena je vlastitim snagama i žrtvama
uz pomoć velikih zapadnih dem okracija i na osnovu principa, k oji su progla-
šeni za konačni cilj svjetskog rata: slobode, dem okracije i socijalne pravde, i
to na osnovu prava narodnog samoodredenja.
Prem a tome imao je biti narodni suverenitet izvorom državne organiza­
eije i svake javn e vlasti.
To medutim do danas n ije ostvareno, nego se postupalo p rotiv tih te-
m eljnih demokratskih principa. Za to su dokaz dosadašnji osnovni zakoni, od
kojih je prvi, ustav od 1921. godine, donesen bez Hrvata, a drugi, ustav od
1931. godine, i bez Srba i bez Hrvata, kako je to utvrdeno aktom narodnog
sporazuma od 8. oktobra 1937. godine.
U ustavu od 3. septembra 1931. godine čak je što vise i otvoreno naglašeno,
da vlada ne nosi nikakvu odgovornost pred Narodnim predstavništvom.
U borbi naroda p rotiv nametnute i neodgovorne vladavine prom ijenilo
se od 6. januara 1929. god. nekoliko režima, i to samo u svrhu, da bi se izm ije-
nile m etode principa apsolutističke vladavine, koji je princip m edutim ostao
kroz čitavo vrijem e neprom ijenjen.
Tako je došla prije tri godine na državnu upravu vlada, kojoj je na celu
dr. M ilan Stojadinović. Т а je vlada u svojim prvim deklaracijam a objavila,
da je postavljena radi lik vid acije apsolutizma, radi prelaza na demokratski
režim kao i radi stvaranja preduvjeta za sporazum s hrvatskim narodom. Od
svih obećanja n ije se ostvarilo ništa.
Za svoje opravdanje vlastodršci su postavili tvrdnju, da srpski narod
tobože ne će sporazum sa hrvatskim narodom.
K ad su ipak sve stranke, koje predstavljaju srpski narod, uza sve zapreke
vlasti, sklopile sporazum od 8 . oktobra 1937. g. koji je i sa strane H rvata izvan
diskusije stavio monarhiju i dinastiju, trebalo je očekivati, da će vlastodršci
jed va dočekati takav narodni sporazum. Um jesto toga vidim o, da se vlada
postavila na čelo svih onih, koji su sebi uzeli za zadaću, da što duže podrža-
vaju diktatorski nasilnički režim od 6. januara 1929. god., koji je potpuno oteo
ličnu slobodu čovjeka, slobodu govora i zbora, slobodu štampe i sva druga
tem eljna prava čovjeka i naroda; i koji je uveo besprimjernu financijsku
pljačku i rasipanje narodne im ovine bez kontrole, kako je to već izneseno u
izjavam a vode hrvatskog naroda i šefova Udružene opozicije.
U ovakvom stanju žive i pod ovakvom vladavinom trpe i H rvati i Srbi
danas, kada su prilike oko nas i u cijelom svijetu takve, da mogu prom ijeniti
postojeći poredak u Europi i da svaki čas može izbiti jedan takav medunarodni
sukob, koji svim a neposredno prijeti.
U takvom sukobu posve je jasno, da dogadaji ne će ostaviti nikoga po
strani, pa ni nas.
Svi m ali narodi imaju i imat će da brane svoj opstanak i svoju slobodu.
I zato je opasnost, da nas ti dogadaji ne zateknu u ovom stanju neriješenih
odnosa izmedu Srba i Hrvata, je r država ne će raspolagati snagom, koja joj
je potrebna.
Jedino u narodnom režimu i jedino u složnom zalaganju i Srba i H rvata
di’žava može naći i moralnu i političku i vojničku snagu, dovoljnu, da odoli
kušnjama, koje odasvud navaljuju.
Srpski narod je kroz vjek o ve dokazao, da zna braniti svoj opstanak i svoju
slobodu p rotiv svakoga, pa i p rotiv onih, koji su ga h tjeli istrijebiti, te je
mnoge strane svoje historije ispunio besprim jernim žrtvama.
Hrvatski narod znao je u stoljetnim borbama očuvati svoju narodnu i
političku individualnost i obraniti se od svih pokušaja uništenja, ropstva ili
podredenosti, te je preko trinaest vjek o va znao očuvati i svoj politički teritorij
i svoj narodni utjecaj na moi*u.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MAGER — 3 9 g

Kada su ova dva naroda, svaki za sebe u raznim vrem enim a i u nejedna-
koj borbi, pokazali toliko životne snage, jasno je, da oni zajedno mogu imati
dovoljno snage, da u svakom slučaju protiv svakoga brane i obrane svoju slo-
bodu i svoju samostalnost.
Potrebno je stoga, da se odstrane sve zapreke, koje sprečavaju slobodnu
organizaciju naroda u slozi, u jednoj uredenoj i zadovoljnoj državnoj za-
jednici.
Zato pozivam o sve Srbe i Hrvate, da zbiju svoje redove, te da se jednom
odlučnom, ustrajnom i nepokolebljivom borbom ukloni ova nenarodna i na-
metnuta vladavina. Tom borbom p rotiv svih smetnja i zapreka dokazati ćemo
svim protivnicim a narodnog sporazuma pravu istinsku volju Srba i Hrvata,
da odstranivši nametnuti ustav od 3. septembra 1931. godine u slobodno izabra-
noj ustavotvornoj skupštini svojom zajedničkom voljom ostvare potpuni n a­
rodni sporazum.
Samo zajednička v o lja i puna solidarnost i Srba i H rvata jam stvo su bolje
budućnosti naše državne zajednice.2

R E Z O L U C IJ A H R V A T S K O G N A R O D N O G ZASTU PSTVA
OD 15. J A N U A R A 1939.

Hrvatsko narodno zaa.t upst,VQ__kao jedino legitim no predstavništvo hrvat­

skog naroda, izab ran q_dne 11. prosimca 1938. a sastalo se danas dne 15. si-
ječnja 1939. u glavnom gradu Zagrebu ~na~~vfjećanje pod predsjedanjem svog
predsjednika Dra V ladka Маска. Nakon saslušanja izvještaja narodnih za­
stupnika raspravljena je svestrano politička situacija, pa je H rvatsko narodno
zastupstvo došlo do slijedećih konstatacija i zaključaka:
Svjetski rat dovršen je priznanjem principa prava narodnog samoodre-
đe'nja svim narodima. Hrvatski narod ali osim prava narodnog samoodredenja
priznatog principijelno svima narodima ima ioš 1_^уо4е—Jipvatsko državno
^pravo, ko je mu se je i prije svjetskog rata u vijek de jure priznavalo i kojega
se mkad n ije odrekao. To je pravo da bude gospodar sam na svojem teritoriju.
Medutim se prevarom i silom prešlo potpuno preko gore navedenog
prava hrvatskog naroda. Posljedica toga je već 20. godišnja borba hrvatskog
(naroda za oživotvoren je toga prava, u čemu je nailazio na stalni otpor ne
samo nametnute državne vlasti nego i ostalih srpskih političkih faktora.
P rva faza te borbe zavi’šena je umorstvom hrvatskih narodnih zastupnika
u beogradskoj narodnoj skupštini dne 20 lipnja 1928. Medu umorenim bio je
i sam Voda i U čitelj hrvatskog naroda Stjepan Radić.
K ad se vidjelo, da to sve ne može slomiti v o lje hrvatskog naroda za slo-
bodu, uveden je apsolutizam dne 6 . siječnja 1929. Taj apsolutizam tra je i danas
jedino s tom razlikom, što hoće apsolutističku golotinju pokriti i suviše pro-
zirnim velom parlamentarizma.
M edutim je i si-pski narod — najprije u tzv. prečanskim krajevim a, a za­
tim i u S rbiji — uvidio, da je život u državnoj zajednici sa hrvatskim narodom
moguć samo onda, ako se u toj zajednici hrvatskom narodu zagarantira potpuna
sloboda i potpuna ravnopravnost s narodom srpskim.
Vlastodršci umjesto da objeručke prihvate ovu zgodu, da se najteži pro­
blem Jugoslavije riješi na zadovoljstvo H rvata i Srba, a time na korist i spas
državne zajednice, poduzim lju sve da produlje hegem oniju nad hrvatskim
narodom i protiv v o lje samoga srpskog naroda.
Raspisani su zbog toga izbori od 11. prosinca 1938. po takvom zakonu,
za koji je tadanji i sadanji predsjednik vlade godine 1935. izjavio u svom slu-
žbenom izvještaju, da je taj zakon predao izbore u ruke policije. Dokazima je
utvrdeno, da su ti izbori bili provedeni terorom i obmanom i korupcijom i
falsifikatim a. U slijed toga se ona većina, koju je proglasio glavni birački odbor
u Beogradu dne 10. siječnja 1939. ne može smatrati narodnim predstavništvom.
Ovako sastavljeno narodno predstavništvo nije drugo nego d aljn ji pokušaj, da
se nametnuta apsolutistička vladavina pokrije nekim plaštem parlamentarizma
i tako, da se što dulje održi na vlasti. Dosljedno tomu hrvatsko narodno za­
stupstvo odbija svaku suradnju sa takovim tobožnjim predstavništvom.
Hrvatsko narodno zastupstvo ne m ože priznati zakonitom nikakvu na-
metnutu i hrvatskom narodu tudu vladu, koja n ije odgovorna hrvatskom narodu.
Hrvatsko narodno zastupstvo proglašuje ništetnim i za hrvatski narod neobve-
! Isto, 18—20.
400 - LJUBO B O BA N

zatnim sve ugovore i sve oboveze, koje hrvatskom narodu neodgovom e vlade
sklapaju i preuzim aju tobože i u ime hrvatskog naroda.
H rvatski je narod dao mnogo dokaza, da želi politička pitanja rješavati
m irolju bivim načinom makar i uz n ajveće žrtve. A li je prirodno i razum ljivo,
da prosvjećeni narod ne može bez kraja i m irno podnositi, da mu se osporava
pravo na opstanak i slobodu, te da mu se silom uskraćuje pravo, da sam odredi
svoju sudbinu u slobodnoj zajednici slobodnih naroda.
H rvatski je narod i na svim izborima, kao i u svim drugim manifestaci-
jam a svog narodnog života stalno naglašavao svoje neutrnjivo pravo na samo-
odredenje, pa to čini i ovom zgodom preko svog legitim nog narodnog pred­
stavnistva.
Hrvatsko narodno zastupstvo vršeći svoju dužnost, upozorava sve odgo-
vorne faktore kako ove državne zajednice, tako i svih evropskih država, na­
rocito velevlasti, na neodrživost i opasnost današnjeg stanja. Princip pravde
i slobode traži, a savjest i dužnost nalaže, da se и interesu mira poduzmu
m jere koje će osigurati provedbu prava samoodredenja hrvatskog naroda.
H rvatski se narod nada, da ne će biti prisiljen poći putem nužne obrane
u svojoj opravdanoj težnji, da živ i u pravednom miru, koji mu se uskraćuje.
U protivnom slučaju hrvatsko narodno zastupstvo u ime hrvatskog naroda
otklanja odgovornost za dogadaje, koji bi bez n jegove k rivn je m ogli nastupiti
u ovom dijelu Evrope.
Hrvatsko narodno zastupstvo daje svom predsjedniku i vodi hrvatskog
naroda Dru Vladku Mačku neograničeno p ovjeren je i posve slobodne ruke, da
u^im e n jeg ovo poduzme sve potrebno, da se pravo samoodredenja hrvatskog
naroda ostvari.a

D E K L A R A C IJ A C V E T K O V lC E V E V L A D E
(16. II 1939)

Gospodo narodni poslanici, K raljevska vlada, kojoj imam čast da pret-

sedavam, obrazovana je najvišim povei*enjem K raljevskog Namesništva. Ona
je došla sa jednom specijalnom m isijom : da pristupi konsolidovanju i sredi-
vanju naših unutrašnjih prilika, da priprem i i pristupi rešenju onih problema,
koji ovu konsolidaciju uslovljavaju i da preko toga prikupi sve narodne snage,
koje su se do sada uzaludno u međusobnom trvenju trošile, pa da ih preko
trajnog unutrašnjeg mira upotrebi na izgradivanje one državne politike, koja
obezbeduje puno spokojstvo u zem lji, ekonomsko i privredno blagostanje,
bezbednost i m ir na granicama.
Na tome putu jedno od glavnih pitanje je nesumnjivo sredivanje odnosa
u pogledim a koji već dvadeset godina postoje kod braće H rvata na osnovne
problem e naše državne politike.
Stojeći na principu da medu nama m oraju biti stvoreni stalni, b olji i
čvršći odnosi u pogledu sudelovanja u državnom životu na bazi pune jedna-
kosti i ravnopravnosti vodeći pri tome računa о važnim momentima naše isto-
rijske prošlosti, K raljevska vlada smatra da sporazum sa H rvatim a kao hrvat­
sko pitanje mora biti njena jasna i odlučna politika. Prem a tome već prethodni
radovi na ovom e velikom putu m oraju biti takvog karaktera, da odlučno ostave
na stranu sve metode prošlosti, koje su ovaj najvažniji, državni, unutrašnji
problem raznim taktiziranjim a u daljavali od njegovog pravog rešenja. K ra lje v ­
ska vlada veru je da se ovim putem može stvoriti solidna baza za jednu novu
orijentaciju naše unutrašnje politike.
K ra ljevsk a vlada želi da u atm osferi uzajamnog bratskog razum evanja i
trpeljivosti pristupimo rešenju ovog istorijskog zadatka. A li, baš zbog n jegove
zamašnosti i delikatnosti treba da smo svi svesni da autoritet države, javn i i
socijalni poredak, imovna bezbednost i red u adm inistraciji imaju biti u potpu-
nosti sačuvani.
U svojoj privrednoj i finansijskoj politici K raljevsk a vlada će pokloniti
najpotpuniju pažnju da se racionalno i planski osiguraju n ajp ovoljn iji uslovi,
m aterijalni, tehnički i psihološki za što b olji privredni napredak zem lje, s te-
žnjom da postepeno diferenciranje naše radinosti i b olje iskorišćenje naših
mogućnosti doprinese opštem podizanju narodnog blagostanja i privredne ne-
zavisnosti.

5 T. Jančiković, Hrvati na izborim a 11. proslnca 1938, Z ag re b 1939, 64.

 SPORAZUM CVETKOVlĆ - MACE!«! — ^Q-j.

Neotstupno stojeći na stanovištu da je budžetska ravnoteža osnov i tem elj

dobrih državnih finansija, K raljevsk a vlada će pri tom voditi računa о plate-
žnoj moći naroda i о pravilnom rasporedu javnih tereta. Ponaosob, pak, poklo-
niće se pažnja javnom kreditu u zem lji i na strani, poboljšanju uslova za
^azvitak nacionalne štednje i osigurati stabilnost našeg novca.
U spoljno-političkom pogledu K raljevsk a vlada nastaviće dosadašnju
ak.ivnost sa istim naporima i u istom pravcu, u cilju održanja mira i spoljno-
političkog snaženja naše zem lje.
K ra lje v in i Jugoslaviji uspelo je, za poslednjih četiri i po godine K ra-
ljevskog Namesništva, blagodareći svojoj istrajnoj i konstruktivnoj politici, da
sa velikim silama kao i sa svima susednim državama uspostavi b liže i prija-
teljske odnose. P ozitivn i rezultati k oji su zabeleženi poslednjih godina doka-
zuju da su putevi, koje je spoljna politika Jugoslavije sebi odredila u cilju
medunarodnih sporazumevanja, bili tačni. Stoga u teškim medunarodnim po-
litičkim vrem enim a bilo jo j je uvek moguće držati se pravca, koji je pokazao
da danas K ra ljevin a Jugoslavija stoji sa svima zem ljam a u dobrim i uredenim
odnosima.
Zadaci naše spoljne politike biće i nadalje: b rižljivo čuvati sva stečena
prijateljstva i sve dobre odnose negovati i izgradivati ih u n ajboljem smislu.
K raljevsk a vlada je uverena da će za ovakav svoj program im ati i javno
m njenje i veru naroda i potporu ovoga Doma, koji su neophodno potrebni za
uspeh dobre državne politike i da će radeći predano u ovom e pravcu opravdati
visoko poverenje K raljevskog Nam esništva.4

IZ V O D IZ C V E T K O V IC E V E IZ J A V E U S K U P S T IN I
10. M A R T A 1939. G O D INE

H rvatsko pitanje — D eklaracija K raljevsk e vlade jasno je obrazložila novu

orijentaciju naše unutrašnje politike: odlučno i brzo pristupiti rešavanju svega
onoga, što danas obuhvata pojam Hrvatskog pitanja. K raljevska vlada poklanja
ovom problemu svoju naročitu pažnju. Ovo je jedan od izvanredno važnih
problem a i njegovom rešavanju im a se pristupiti u punoj ozbiljnosti i punoj
iskrenosti. Ovo je jedan problem, koji se ne može rešiti jednim potezom pera,
a ne m ože se rešiti ni jednostranim aktom, već samo putem zajedničkog poli-
tičkog dogovora.
A nalizujući sadažnje stanje u kome se i ovö važno pitanje nalazi, m i mo-
žemo, a m islim da se s tim slažu i naša braća H rvati, pre svega konstatovati
da je u prvom redu potrebno stvoriti bolje medusobne odnose i veće poverenje.
Grube greške, učinjene usled pogrešnog shvatanja ovoga problema, moraju
se ispravljati.
O vo ispravljanje ima se izvršiti što pre. Ono ima da osigura da se stvori
puna prijateljska atmosfera u kojoj će se pregovori moći mnogo lakše voditi
i sa mnogo većim izgledim a na uspeh.
T im e ulazimo u samu suštinu problema. Tu hoću da prim etim da se sa
izvesne strane čuju zam erke upućene Vladinoj D eklaraciji da n ije postavila
osnove na kojim a će rešiti hrvatsko pitanje. Medutim, za poslednjih nekoliko
meseci sve političke organizaeije u zem lji, sve istaknute politicke ličnosti i svi
nadležni činioci izjasnili su se, da se hrvatsko pitanje mora rešiti u jednom
iskrenom, lojalnom i poštenom sporazumu svih zainteresovanih strana.
B ilo bi sasvim neuputno već ovde sada o b ja vljiva ti granice tog budućeg,
željenog sporazuma. One će se pokazati same sobom, kada se bude pristupilo
razgovorim a i pregovorim a izmedu m erodavnih činilaca.
Im a stvari koje su izvan diskusije, ima stvari koje mogu biti predmet
diskusija. Ovde n ije sada mesto, a ni momenat, da ukazujemo na sve detalje;
to će biti učinjeno u pravo vreme. G lavno je da vam mogu m irno reći, a ja vas
m olim da to prim ite sa poverenjem , v i a i cela zem lja, da će K raljevsk a vlada,
ne sužavajući granice ovih razgovora, svim a snagama nastojati da se sva
pitanja, koja tangiraju rešenje ovog problema, izvedu na čistinu i da se pojm ovi
i interesi svakoga jasno opredele.
K ada je reč о sporazumu, onda svakako ne može biti reči о diktovanju
jedne volje. O vaj preduslov m oraju pošteno i lojalno ispuniti obe pregovaračke
strane.
4 Stenografske beleške Narodne skupStine, B eograd 1939, I, 76.

2G Sporazum Cvetković — M aček

 402 — LJUBO b o b a n

Važno je za sve nas, da se jednom za svagda odbace sve predrasude iz

prošlosti, da se računa sa stvarnim činjenicama i da se radi iskreno, odlučno
i brzo. Razum mora da vlada nad osećanjima.
A k o su izvesni k rajevi naše dom ovine (bez n jih ove k rivice i volje), u pro-
šlosti geografski i kulturno bili podvojeni, u takvom e životu ra zvija li i svoj po-
sebni narodni individualitet, pa se posle 20 godina zajedničkog života i danas
tako osećaju, onda treba računati sa tim činjenicam a i tražiti takvo rešenje,
koje će u okviru ove države realizovati njihove poglede i omogućiti normalan
i zajednički život.
Rešenje u svakom slučaju mora biti takvo da H rvatim a stvori i formalnu
i stvarnu ravnopravnost u granicama ove državne zajednice, koju oni ni jednim
svojim političkim aktom nisu porekli. Samo tako možemo učvrstiti Jugoslaviju,
njenu unutrašnju snagu a preko toga i njenu otpornost i prestiž u medunarod­
nom životu.
A k o se do ovakvog shvatanja i rezultata, posle 20 godina našeg zajednič-
kog života ne dode, moralnu odgovornost pred narodom i istorijom nosiće oni
koji svojim uskim i jednostranim shvatanjem onemoguće ovo velik o delo kon-
solidacije i unutrašnjeg mira.
P o litič k i zakoni — Vladinoj D eklaraciji zamera se najzad i to, da ništa
ne govori о načinu i vrem enu donošenja političkih zakona. Medutim, mi smo
u D eklaraciji jasno i odlučno rekli, da se im a prekinuti sa metodama iz pro-
šlosti i da politika realnog shvatanja ima da zameni politiku taktiziranja i po-
litičkog nadmudrivanja.
M nogo je bilo vladinih deklaracija u prošlosti, koje su, izmedu ostaloga,
naglašavale i donošenje političkih zakona, pa se ipak i pored svih obećanja
ostalo po starom a zakoni nikad nisu donošeni.
K raljevsk a vlada smatra da se nova orientacija naše unutrašnje politike
ne može zam isliti bez novih političkih zakona k oji bi om ogućili norm alizovanje
našeg političkog života.5

R E Z O L U C IJ A H R V A T S K O G N A R O D N O G Z A S T U P S T V A
OD 8. V 1939.
Hrvatsko narodno zastupstvo sastalo se danas, dne 8. svibnja 1939. na
izvanredno vijećan je u Zagrebu, te je nakon saslušanja izvještaja svog pred­
sjednika dra V ladka M ačka i nakon svestrane rasprave о političkom položaju
uštanovilo ovo:
Opće političke prilike u Europi upućivale su naročito u poslednje doba
na to, da se hrvatsko pitanje riješi čim p rije i po mogućnosti izravno izmedu
zainteresiranih naroda, t.j. naroda hrvatskog i naroda srpskog.
Hrvatsko narodno zastupstvo sa zadovoljstvom konstatira, da su velike
eurovske države svojim prijateljskim držanjem olakšale razgovore legitim nog
predstavnika hrvatskog naroda s vladajućim faktorim a kraljevin e Jugoslavije.
S još većim zadovoljstvom konstatira nadalje, da i cijeli srpski narod hoće i
\ traži sporazum s narodom hrvatskim.
Sto "ünatoc najbolje volje predstavnika hrvatskog naroda i unatoč napred
istaknutog držanja srpskog naroda, te prijateljskog stava vanjskih faktora,
ipak sve do danas nije došlo do sporazuma, Hrvatsko narodno zastupstvo tu
činjenicu sa žaljenjem konstatira i ističe, da krivica ne leži na strani vodstva
hrvatskog naroda.
Hrvatsko narodno zastupstvo imajući u vidu, da je hrvatski narod ne-
pravedno i bez svoje k rivn je i protiv svoje v o lje isključen od svake meduna-
rodne suradnje, upozorava da je organizacija pravednog m ira u srednjoj i
jugoistočnoj Europi nemoguća, dok se ne ispune zahtjevi hrvatskog naroda te
dok se hrvatskom narodu ne omogući ravnopravno sudjelovanje u medunarod-
noj suradnji, radi čuvanja trajnih interesa hrvatskog naroda i preuzimanja
.odgovornosti pri rješavanju medunarodnih pitanja.
/'"^^-Đ ržavarSrba^ Hrvata i Slovenaca poslijeratna je tvorevina, koja je stvo­
rena predpostavkom, da to bude državna zajednica, koja će svim svojim
trim narodima daü mogućnost samostalnog narodnog života i razvoja, i koja
/__ d e -u -e v e jim T ’ i’aJTlEäma gufantirati slobodu i pravednost. O va držaVna zajed­
nica, sada zvana Jugoslavija, nije ni do danas ispunila tih predpostavki.
Hrvatsko narodno zastupstvo stoga savezno sa svojim odlukama od 15. si-
1 ječnja 1939. donosi ovaj zaključak:
' -- :-----------
5 Isto, 627—628.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 4 Q£j

Odobrava se u cijelosti sav rad i postupak predsjednika dra Vladka Mačka,

^ ! te ga hrvatsko narodno zastupstvo ujedno ovlašćuje,, da u im e njegovo prema v
daljnjem držanju srpskog naroda i prem a političkoj situaciji u Europi donese
potrebne odluke i poduzme sve akcije u unutainjoj i vanjskoj politici, koje će
Hrvatsko narodno zastupstvo zajedno sa cijelim hrvatskim narodom slijediti
j i provesti držeći se principa, da je opstanak i sloboda hrvatskog naroda
iznad svega.®

S P O R A Z U M C V E T K O V IĆ -M A C E K

Sm atrajući da je Jugoslavija n ajbolji jem ac nezavisnosti i napretka Srba,*

H rvata i Slovenaca; u cilju što pouzdanijeg i potpunijeg očuvanja javnih inte- |
resa, Pretsednik kraljevske vlade Dragiša C vetković i Pretsednik Hrvatske
seljačke stranke i Seljačke demokratske koalicije Dr. Vlatko Maček, prilazeći
rešavanju hrvatskog pitanja posle dužih većanja, složili su se u sledećem:
I Potrebno je obrazovati zajedničku vladu. O va vlada će po pristanku
m erodavnih faktora, a na osnovu člana 116 Ustava, izvršiti obrazovanje bano­
vin e Hrvatske, na nju sa države preneti odgovarajuće nadležnosti i doneti po-
litičke zakone. Ona će, u saglasnosti sa m erodavnim faktorima, pripi*emiti ßve
što je potrebno za preuredenje državne zajednice.
>> II Savska i Prim orska banovina, kao i srezovi Dubrovnik, Sid, Ilok,
Brčko [Derventa], Gradačac, T ravn ik i Fojnica, spojiće se u jednu jedinicu
koja će se zvati Banovina Hrvatska.
D efin itivn i opseg Banovine Hrvatske odrediće se prilikom preuredenja
države; pri tome će se voditi računa о ekonomskim, geografskim i politickim
stima.
prilikom izdvojiće se iz gore navedenih srezova, koji su pripojeni
vin i Hrvatskoj, opštine i sela, koja nemaju hrvatsku većinu.
I I I U novim jedinicam a kao i u državi biće obezbedena ravnopravnost
Srba, H rvata i Slovenaca, kao i jednako postupanje u pogledu n jih ovog učešća
u vršenju javn e službe. Isto tako biće obezbedena ravnopravnost usvojenih i
priznatih veroispovesti. Ustavom će se zajem čiti jednaka osnovna gradanska
i politička prava.
IV Preneće se u nadležnost Banovine Hrvatske poslovi poljoprivrede,
trgovine i industrije, šuma i rudnika, gradevina, socijalne politike, narodnog
zdravlja, fizičkog vaspitanja, pravde, prosvete i unutrašnje uprave;
Svi ostali poslovi ostaju u nadležnosti državne vlasti na celoj državnoj
teritoriji.
Isto tako ostaju u nadležnosti državne vlasti i poslovi koji su od osobitog
značaja po opšte državne interese, kao što su: staranje о državnoj bezbednosti,
suzbijanje antidržavne i razorne propagande, vršenje policijske obaveštajne
službe i osiguranje javnog reda i m ira; za davanje državljanstva nadležna je
Banovina osim državljanstva izuzetnim putem i oduzimanja d ržavljan stva;
rudarsko zakonodavstvo i državna rudarska preduzeća. P ri davanju ru-
darskih koncesija koje interesuju narodnu odbranu postupiće Banovina spo- •
razumno sa vojnom upravom. A ko ne bi došlo do sporazuma, odlučuje M in i-
starski savet.°a
izgradnja i održavanje državnih saobraćajnih sredstava i ostalih državnih
objekata;
poslovi vera;
medunarodni pravni saobraćaj, s tim da se pravna pomoć u vanparničkim
stvarim a vrši direktno preko sudova; spoljna trgovina, kao i trgovina izmedu
banovina i ostalih delova države (jedinstvo carinskog i trgovinskog područja);
zakonodavstvo о merama i tegovima, о zaštiti industrijske svoj ine, о poslovima
privatnog osiguranja i osiguravajućim društvima;
menično pravo, čekovno pravo, trgovačko pravo, stečajno pravo, obliga-
ciono pravo, pomorsko pravo, autorsko pravo;
propisivanje kazni za povredu propisa о predm etim a iz nadležnosti države;
postavljanje putem zakona opštih načela prosvetne politike, kao i osnovnih
načela о lokalnim samoupravama;
opšta načela radničkog prava i osiguranja, kao i opšta načela vod-
nog prava.

‘ M. G l o j n a r i ć , B o rba Hrvata, Z a g re b 1948, 311— 312.

*a Ovaj stav je pogrešno naveden kao kom petencija B an ovin e Hrvatske, a ne cen­
tralne vlasti.

I
404 — LJUBO B O BA N

U cilju osiguranja narodne odbrane obezbediće se vojn oj upravi potreban

uticaj u oblasti proizvodnje i saobraćaja.
Vlada će pristupiti i prenošenju nadležnosti sa države na Banovinu
Hrvatsku odmah posle obrazovanja te Banovine.
Banovini Hrvatskoj, da bi mogla uspešno svršavati poslove svoje nadle-
žnosti, ima se obezbediti potrebna finansiska samostalnost.
D efin itivn e kom petencije Banovine H rvatske odrediće se prilikom pre­
uredenja države.
V Zakonodavnu vlast u stvarim a iz nadležnosti Banovine Hrvatske
f vrše K ra lj i Sabor zajednički.

Sabor sastavljaju zastupnici, koje narod slobodno bira opštim, jednakim,

neposrednim i tajnim glasanjem, sä pretstavnistvonr m anjlnar
U pravn u vlast u” stvarim a iz nadležnosti Banovine H rvatske vrši K ra lj
preko Bafia.
Bana Banovine Hrvatske im enuje i razrešava K ralj.
Ban je odgovoran K ra lju i Saboru.
Svaki pismehi čin K ra ljevsk e vlasti u poslovima Banovine Hrvatske
premapotpisuje Ban i snosi odgovornost za isti.
Sudsku vlast u Banovini H rvatskoj vrše sudovi. N jih o ve presude i re-
šenja izriču se i izvršuju .u im e 'K ra lja , na osnovu zakona.
D ržavi se obezbeduje nadzor nad izrvršenjem Ustava i državnih zakona
od strane banovinskih vlasti.
Za rešenje sporova nadležnosti izmedu države i Banovine i za ocenu
ustavnosti zakona osnovaće se Ustavni sud.
V I Opseg nadležnosti i položaj Banovine Hrvatske bice zagarantovani i
naročitom ustavnom odredbom, koja se neće moći m enjati bez pristanka ove
Banovine.
V I I Vlada će doneti nove propise о štampi, о udruženjima, zborovim a i
dogovorim a, о izboru narodnih poslanika, kao i о drugim stvarima, u koliko
je to potrebno za sprovodenje narodnog sporazuma.7
7 Политика, бр. 11220, 27. V I I I 1939. V id i str. 298, napom ena 48.

U IM E
N JEG O VO G V E L IČ A N S T V A
P E T R A II
po m ilosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J A J U G O S LA V IJE
K R A L J E V S K I N A M E S N IC I

N a predlog Ministarskog saveta i na osnovu čl. 116 Ustava, a da bi se

obezbedilo učešće H rvata u životu države i tim e očuvali javn i interesi, pro-
pisuju ovu

UREDBU
о B anovini H rvatskoj

Obrazovanje Banovine Hrvatske

01(7 ^
Savska i Prim orska banovina, kao i srezovi Dubrovnik, Sid, Ilok, Br-čko,
Gradačđc, Derventa, T ravn ik i Fojnica spajaju se u jednu banovinu pod ime-
nörft Banovina Hrvatska. Sedište Banovine Hrvatske je u Zagrebu.

II

Prenošenje nadležnosti na Banovinu Hrvatsku

Cl. 2
(1) U nadležnost Banovine Hrvatske prenose se poslovi: poljoprivrede,
trgovine, industrije, šuma, rudnika, gradevina, socijalne politike i narodnoga
zdravlja, fizičkoga vaspitanja, pravde, prosvete i unutrašnje uprave. Banovina
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 4 g g

Hrvatska ostaje nadležna za sve poslove koji po sada važećim propisima spa-
daju u nadležnost banovina.
(2) Svi ostali poslovi ostaju u nadležnosti organa državnih vlasti na celoj
državnoj teritoriji.
(3) Isto tako ostaju u nadležnosti državnih vlasti i poslovi k oji su od oso-
bitog značaja po opšte interese države, kao što su:
1. — Staranje о državnoj bezbednosti, suzbijanje antidržavne i razorne
propagande, vršenje policijske obaveštajne službe i osiguranja javnog reda
i m ira;
2. — D ržavljanstvo; za da van je državljanstva nadležna je Banovina, osim
davanja državljanstva izuzetnim putem i oduzimanja državljanstva;
3. — Rudarsko zakonodavstvo i državna rudarska preduzeća. P r i davanju
rudarskih koncesija koje interesuju narodnu odbranu, postupaće Banovina spo-
razumno sa vojnom upravom. A k o ne bi došlo do sporazuma odlučuje M in i­
starski savet;
4. — Izgradnja i održavanje državnih saobraćajnih sredstava i ostalih
državnih objekata;
5. — Poslovi vera;
6 . — Međunarodni pravni saobraćaj, s tim da se pravna pomoć u van-
parničnim stvarima vrši direktno preko sudova;
7. — Spoljna trgovina kao i trgovina izmedu Banovine i ostalih delova
D ržave (jedinstvo carinskog i trgovinskog područja);
8 . — Zakonodavstvo о merama i tegovima, о zaštiti industrijske svojine,
0 poslovima privatnog osiguranja i osiguravajućim društvima;
9. — Menično pravo, čekovno pravo, trgovačko pravo, stečajno pravo,
obligaciono pravo, pomorsko pravo, autorsko pravo;
10. — Propisivanje kazni za povredu propisa о predm etim a iz nadležnosti
Države;
11. — Postavljanje putem zakona osnovnih načela prosvetne politike, kao
1 osnovnih načela о lokalnim samoupravama;
12. — Opšta načela radničkog prava i osiguranja, kao i opšta načela vod-
nog prava;
(4) U cilju osiguranja narodne odbrane obezbediće se vojn oj upravi po-
treban uticaj u oblasti proizvodnje i saobraćaja;
(5) Ministarski savet može prenositi i druge poslove sa državnih vlasti i
ustanova u nadležnost Banovine Hrvatske.

Cl. 3

(1) Banovini Hrvatskoj, da bi m ogla uspešno svršavati poslove svoje

nadležnosti, ima se obezbediti potrebna finansijska samostalnost. Ona se sa-
stoji u samostalnom prikupljanju određenih prihoda i izvršenju rashoda pred-
videnih budžetom Banovine.
(2) K o ji će izvori, oblici i vrste prihoda pripasti u nadležnost Banovine
Hrvatske, odrediće se posebnom Uredbom.
(3) Isto tako posebnim uredbama rešiće se i pitanje pripadnosti i podele
državnih fondova, im ovine i dugova.
(4) Sa prenosom poslova iz nadležnosti D ržave u nadležnost Banovine
preneće se u nadležnost Banovine i odgovarajući krediti, predvideni u držav-
nom budžetu za 1939/40. godinu
(5) Za izvršenje ovako prenetih kredita pripada Banu potpuno naredbo-
davno pravo.
(6) Ukoliko predvideni krediti u državnom budžetu za 1939/40. godinu
za Banovinu Hrvatsku ne budu dovoljni, odobravaće se naknadni krediti.

III

Organizacija vlasti u В аnоvini H r v a ts к о j

Cl. 4
(1) Zakonodavnu vlast u stvarim a iz nadležnosti Banovine H rvatske vrše
K ra lj i Šabor zajednički.
(2) Upravnu vlast u stvarim a iz nadležnosti Banovine H rvatske vrši
K ra lj preko Bana.
406 - LJUBO BOBAN

(3) Sudsku vlast u Banovini Hrvatskoj vrše sudovi. N jih ove presude i re-
šenja izriču se i izvršuju u ime K ra lja na osnovu zakona.

CI. 5

Svaki pismeni čin K raljevsk e vlasti u stvarim a iz nađležnosti Banovine

Hrvatske prem apotpisuje Ban i snosi odgovornost za isti.

CI. 6

(1) Sabor sastavljaju zastupnici, koje narod slobodno bira opštim, jedna-
kim, neposrednim i tajnim glasanjem, sa pretstavništvom manjina.
(2) P r v i izborni red, ustrojstvo i poslovnik Sabora propisaće se K ra ljevom
Uredbom. Izborni red i ustrojstvo Sabora mogu se m enjati banovinskim zako-
nom, a poslovnik rezolucijom Sabora.
(3) Narodni zastupnici uživaju imunitetsko pravo.

CI. 7

(1) Sabor se saziva K ra ljevim Ukazom i zaseda u Zagrebu.

(2) K ra lj ima pravo da raspusti Sabor, ali Ukaz о raspuštanju mora
sadržavati naredbu za nove izbore i za novi saziv Saboi'a. Ukaz о raspuštanju
Sabora premapotpisuje Ban.

CI. 8
(1) K ra lj imenuje i razrešava Bana ukazom, koji premapotpisuje novo-
imenovani Ban.
(2) P re stupanja na dužnost Ban polaže zakletvu na vernost K ra lju i po-
štovanje zakonitosti.

CI. 9

(1) Do donošenja banovinskog zakona о krivičnoj odgovornosti Bana,

shodno će se prim enjivati propisi о Ministarskoj odgovornosti, s tim da Bana
umesto Narodne skupštine optužuje Sabor, a sudi mu poseban Banovinski sud,
koji sačinjavaju tri većnika Stola sedmorice O deljen ja A, i tri sudije Upravnog
suda u Zagrebu, pod pretsedništvom pretsednika Stola sedmorice O deljenja A.
Pom enute članove i potrebne zamenike biraju dotična tela svake godine.
(2) Za štete, koje Ban učini gradanima nezakonitim vršenjem službe od-
govara Banovina a Ban Banovini.

Cl. 10
(1) Ban rešava konačno u svim pitanjim a svoje nadležnosti i protiv nje-
govih akata dopuštena su pravna sredstva, pod zakonskim uslovima, samo na
upravne i redovne sudove.
(2) Sve odluke о službenim odnosima banovinskih službenika donosi Ban.
To važi i za službenike koji su na državnom budžetu a vrše poslove iz nadle-
žnosti Banovine. Sudije Kasacionog suda. Apelacionih sudova, Upravnog suda,
Računskog suda i Okružnih sudova, kao i činovnici prve, druge i treće polo-
žajne grupe, postavljaju se i unapreduju K ra lje v im Ukazom.
(3) Celokupna policijska služba na čitavom području Banovine potči-
njena je Banu.

Cl. 11
(1) Adm inistrativne sporove u stvarim a iz nadležnosti Banovine Hrvatske
rešava U pravni sud u Zagrebu konačno. N a Upi’avni sud u Zagrebu prelaze, u
pogledu istih stvari, sve one nadležnosti D ržavnog saveta, koje su mu odredene
posebnim propisima.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 4 Q7

(2) Pretsednik Ministarskog saveta, odnosno od njega ovlašćeni organ,

može podneti u zakonskom roku tužbu na U pravni sud u Zagrebu, kad smatra,
da je aktom Bana ili koje druge vlasti Banovine, koja je predmet rešila konačno,
povređen državni ili banovinski zakon na štetu opštih državnih interesa.
(3) Računsku kontrolu u svim stvarim a iz nadležnosti Banovine Hrvatske
vrši samostalno i konačno posebni Računski sud.

Cl. 12
Ustrojstvo Vlasti Banovine, reorganizacija Upravnog suda i ustrojstvo ra-
čunske kontrole propisaće se K ra lje v im uredbama, koje će se podneti na oza-
okonjenje Saboru, čim se on sastane.

IV

Upravni sud i nadzor

Cl. 13

(1) Za ocenu ustavnosti zakona i sporove о nadležnosti izmedu Države

i Banovine H rvatske nadležan je Ustavni sud.
(2) Ustrojstvo i postupak ovoga Suda propisaće se K ra ljevo m uredbom.

Cl. 14

U onim stvarima u kojim a je Država nadležna samo za donošenje zakona

može centralna vlast izdavati opšta uputstva Banovini za primenu tih za­
kona. U cilju nadzora nad izvršenjem tih zakona od strane banovinskih organa
može centralna vlast slati svoje organe Vlasti Banovine, a s njenim pristankom
i nižim vlastima. Banovinske vlasti dužne su na zahtev centralne vlasti uklo-
niti nepravilnosti učinjene u prim eni državnih zakona. U slučaju neslaganja
m ože kako Država tako i Banovina zatražiti rešenje Ustavnog suda.

Završne odredbe

Cl. 15

(1) Ovlašćuje se Ministarski savet da odmah donese potrebne propise i

preduzme sve potrebne m ere za izvršenje ove uredbe.
(2) One odredbe za izvršenje ove uredbe kojim a se m enjaju i ukidaju
postojeći zakoni, doneće se K ra lje v im uredbama.
(3) Ostaju na snazi svi postojeći propisi dok se nadležnim putem ne
izmene.
(4) Do dana sastanka Sabora K ra lj može izdavati uredbe о predm etim a iz
nadležnosti Banovine Hrvatske. O ve se uredbe imaju naknadno podneti na
saglasnost Saboru.
(5) Ovlašćuje se Ban da naredbama odredi sve što je potrebno za sprovo-
denje uredaba donetih po prethodnim stavovim a ovoga člana.

Cl. 16

Ova uredba dobija obaveznu snagu danom obnarodovanja u „Službenim

novinam a“ .

26 avgusta 1939 godine

Brdo8
8 С луж бен е новине, бр. 194, 26. V I I I 1939; Narodne N ovin e, br. 196, 30. vm 1939.
408 — LJUBO B O B A N

U IM E
N JEG O VO G V E L IČ A N S T V A
P E T R A II
po m ilosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J A JU G O S LA V IJE
K R A L J E V S K I N A M E S N IC I

N a predlog M inistra unutrašnjih poslova a po saslušanju Ministarskog

saveta, na osnovu člana 116 Ustava propisuju ovu

U RED BU
о političkim, zakonima

Clan 1

Ukida se Zakon о izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu od

10 septembra 1931 godine, sa svim a njegovim docnijim izmenama i dopunama.
O vlašćuje se Ministarski savet da donese Uredbu sa zakonskom snagom
0 izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu.

Clan 2

Ovlašćuje se Ministarski savet da naredbama sa zakonskom snagom

izmeni Zakon о štampi, Zakon о udruženjima, zborovim a i dogovorim a kao
1 ostale političke zakone.

Clan 3

O va Uredba dobija obaveznu snagu danom obnarodovanja u „Službenim

novinama.“

26 avgusta 1919 godine

Brdo®

U IM E
N JE G O VO G V E L lC A N S T V A
P E T R A II
po m ilosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J A J U G O S LA V IJE
K R A L J E V S K I N A M E S N IC I

Na predlog Ministarskog saveta, na osnovu člana 116 Ustava, propisuju ovu

UREDBU
о prenošenju propisa U redbe о banovini Hrvatskoj na ostale banovine

Clan 1

Propisi Uredbe о banovini H rvatskoj od 26 avgusta 1939 godine mogu se

K ra lje v im uredbama proširiti i na ostale banovine.
Tom prilikom mogu se banovine spajati, kao što se i uopšte n jih ov teri-
torijalni obim može menjati.

Clan 2

O va Uredba dobija obaveznu snagu danom obnarodovanja u „Službenim

novinam a.“

26 avgusta 1939 godine

Brdo10
9 Isto.
,e Isto.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK —

U IM E
N JEG O VO G V E L IČ A N S T V A
K R A L J A P E T R A II
po m ilosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J A JU G O S LA V IJE
K R A L J E V S K I N A M E S N IC I

Na predlog Pretsednika M inistarskog saveta i M inistra unutrašnjih poslova

a po saslušanju Ministarskog saveta na osnovu člana 116 Ustava rešili su i re-
šavaju:
Mandati svih sadašnjih senatora od K ra lja imenovanih i biranih, kao i
njihovih zamenika prestaju danom obnarodovanja ovog ukaza.
Izbori senatora izvršiće se u celoj K ra lje v in i po propisima Zakona о izboru
senatora.
K ra ljevim ukazom odrediće se dan izbora i dan saziva Senata.
Pretsednik M inistarskog saveta i M inistar unutrašnjih poslova neka
izvrše ovaj ukaz.
26 avgusta 1939 godine
Brdo11

U im e N jegovog Veličanstva Petra II, po milosti B ožjoj i v o lji narodnoj

K ra lja Jugoslavije, K ra lje v i namesnici, na predlog m inistra unutrašnjih po­
slova, a po saslušanju M inistarskog saveta, na osnovu člana 32 i 116 Ustava,
rešili su i rešavaju:
Narodna skupština izabrana na dan 11 decembra 1938 godine raspušta se.
K ra lje v im ukazom odrediće se naknadno kada će se izvršiti izbori narod­
nih poslanika u celoj K ra ljevin i za novu četverogodišnju periodu.
Istim ukazom odrediće se i saziv novoizabrane Narodne skupštine.
Ministar unutrašnjih poslova neka izvrši ovaj ukaz.
26 avgusta 1939 godine
Brdo13

M A C E K O V G O V O R N A SJED N IC I H R V A T S K O G N A R O D N O G
Z A S T U P S T V A , 29. V I I I 1939.

Gospodo narodni zastupnici!

Sazvao sam vas za danas, da vam položim račun о svomu radu, odkada
smo se zadnji put vid jeli. V i znate svi, da smo se posljednji put bili sastali
pod dosta tmurnim obzorjem. Sporazum, koji je u glavnim crtama bio zaklju-
čen samo izmedu mene i predsjednika vlade Dragiše Cvetkovića, n ije bio
odobren, i izgledalo je, da ćemo mi H rvati tražiti druge puteve, što nam, pri-
znajem, ne bi bilo lako.
K asnije su se prilike ipak prom ijenile u toliko, da je sastavljena posebna
anketa stručnjaka, koji su nastojali to djelo sporazuma staviti u formulu,
koja će biti prih vatljiva i za nas i za Srbe. U početku smo h tjeli da stvorim o
definitivan sporazum, ali je bilo toliko neslaganja, te smo vid jeli, da je to
bilo nemoguće i da bi opet m oglo dovesti do prekida najega rada.
Držao sam, da je pametno i cilju shodno, da načinimo zasada barem je­
dan djelom ičan sporazum, t.j. ono u čemu smo se složili, da to provedemo
odmah, a u čemu se složili nismo, da to ostavimo za kasnije.
K od sporazum ijevanja i uopće kod odredivanja položaja hrvatskog na­
roda u državnoj zajednici Jugoslaviji od važnosti su d v ije stvari: prva je stvar
hrvatski narodni teritorij.__
-----S^CTSKPnarod In o n T k a o bitnu oznaku svoga bivstva imati svoj narodni
teritorij. Zato je bila meni prva misao, da osiguram hrvatski narodni teritorij,
koji ima da i nosi ono ime, što mu pripada, a to je im e Hrvatska.
M i se nismo m ogli niti u teritoriju složiti i zato smo u sporazumu uzeli
savsku i primorsku banovinu, te priključiti к tome teritoriju grad i kotär Du­
brovnik, hrvatske kotare iz Bosne Travnik, Fojnicu, Brčko, Gradačac, Der*
ventu, a iz Slavonije Ilok i Sid.
Tim n ije pitanje hrvatskog teritorija riješeno definitivno, je r smo stavili
u sporazum naročitu klauzulu, da će se definitivni obseg banovine Hrvatske
11 Narodne N ovin e, br. 201, 5. IX 1939.
11 Политика, бр. 11220, 27. v n i 1939.
 410 — LJUBO BOBAN

ustanoviti, kad se bude preuređivala čitava državna zajednica. A to je posve

naravno. Jer posve druKčije će izgledati dotični teritorij banovine Hrvatske,
bude li u novo preuređenoj državnoj zajednici recimo i autonomna V ojvod in a
ili ne bude, drukčije bude li i autonomna Bosna i l f n e budö” f t . d . .. .
■* П т smo lo pitanje ostaviu otvorenol ' " -------------
Drugo što je važno jest, da norod mora imati na svome područiu vla st
_u svojoj ruci. I što se tiče te vlasti, to mogu reći, da smo mi H rvati "gotovo
"potpuno göspodari u svojoj domovini, koja se zove Hrvatska. U kompetenciju
banovine H rvatske prenosit će se sada brzim tempom, a za to treba da se po-
brinu H rvati, koji su u zajedničkom ministarstvu, — svi poslovi osim poslova
vanjskih, vojske, željeznice i pošta, te nekih drugih manjih sitnica.
I ta kom petencija nije još definitivna, i ta kompetencija će se prigodom
preuredenja potpuno urediti. Naročito n ije definitivna kompetencija u pogledu
financija, jer ta za sada još nije određena točno. Hrvatska financijalna samo-
stalnost ima se zagarantirati i bit će zagarantirana.
Jedino još nismo na čistu, koji prihodi treba da služe banovini Hrvatskoj,
a koji prihodi treba da služe državnoj zajednici. No, kad smo prošli ovim putem
naprijed, ja sam uvjeren da i tu ne će biti težih poteškoća. A li. važno je za nas
o vo, da smo ovaj put opet, nakon d vadeset godina, prv i v~put postayili svo.fif
____ it na tgmel^e-hrVatskog^državnog prava. To~^ie~hrvatsko državno pravo
označeno i u ovim činjenirmrra:
Označeno je u tome, što hrvatskog bana, ne samo da ne imenuje zajed-
nički m inistar-predsjednik, nego ga i ne predlaže. Im enuje ga kralj sam
saslušavši sada hrvatske političare, a kad bude sazvan hrvatski sabor, onda
predsjednika hrvatskog sabora. I samo im enovanje bana hrvatskoga ne prema-
potpisuje niko drugi, nego ban sam kao znak, da ne ovisi ni о kome, nego о
kralju i hrvatskom e narodu.
Gospodo narodni zastupnici! Osim toga ispunit će se prema postignutom
sporazumu, a i prema Uredbi, koja je već izdana, u najskorije vrijem e želja
čitavog hrvatskog naroda, da će biti sazvan hrvatski sabor.
Razum ije se, da ćemo u najskorije vrijem e donijeti zakon о izborim a
i provesti za taj sabor izbore. P rv i ukaz о izbornom redu za hrvatski sabor
donijet će kralj uz pi'emapotpis bana naredbenim putem, a kasnije će biti sabor
sam kompetentan, da odredi izborni red i svoj poslovnik.
A sada, gospodo narodni zastupnici, dozvolite, da vam predstavim hrvat­
skog bana dra Ivana Subašića, koji je imenovan hrvatskim banom na način,
kako nisu banovi bili imenovani ne samo zadnjih 20 godina, nego možda i
zadnjih iOO godina, jer je odista imenovan samo povjerenjem naroda hrvat­
skoga i povjerenjem kralja i ničijim drugim.
Predlažem , da se sjednica sada prekine i da bana odvedemo u banske
dvore, a pi'ije toga će ban dati jednu izja vu .18

U IM E
Njegovog Veličanstva
P E T R A II
po milosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J A JU G O S L A V IJ E
K R A L J E V S K I N A M J E S N IC I

Na prijedlog Bana banovine Hrvatske, a na osnovu člana 12 Uredbe о ba­

novini Hrvatskoj, propisuju ovu

UREDBU
о ustrojstvu Banske Vlasti

Clan 1.

Upravnu vlast u stvarima iz nadležnosti banovine Hrvatske vrši K ra lj

preko Bana. Ban stoji na čelu Banske Vlasti, koja je vrhovni organ upravne
vlasti banovine Hrvatske.
Upravna vlast u banovini H rvatskoj vrši se po Ustavu, Uredbi о banovini
Hrvatskoj i ostalim propisima.
Ban je odgovoran K ralju i Saboru.
15 M. G 1 о j n a r i ć, n. dj. 347—350.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 4 ц

Clan 2.

Podban je najviši stručni i pomoćni organ Bana, kao i n jegov zakonski

zamjenik. Podban mora imati svršeni pravni fakultet. On je činovnik I polo-
žajne grupe.

Clan 3.
Banska Vlast je podijeljena na jedanaest odjela, i to:
1 . za! unutarnje poslove;
2. za prosvjetu;
3. za pravosude;
4. za seljačko gospodarstvo;
5. za šumarstvo;
6. za rudarstvo;
7. za obrt, industriju i trgovinu;
8 za tehničke radove;
9. za socijalnu politiku;
10. za narodno zdravlje;
1 1 . za financijske poslove.

Osim ovih odjela postoji i Pretsjednički ured sa kabinetom Bana.

Ovlašćuje se Ban da naredbama propisuje djelokrug pojedinih odjela,
kada budu odlukama nadležnih državnih vlasti prenijeti na banovinu Hrvatsku
poslovi predvideni u Uredbi о banovini Hrvatskoj.
Ovlašćuje se Ban da naredbama obrazuje savjete i ustanove kao po-
moćne organe Banske Vlasti.

Clan 4.
O d jeli se d ijele na otsjeke i podotsjeke. N jih ov broj i djelokrug odredit
će se Banskom naredbom. Na isti način uredit će se i unutrašnje poslovanje
Banske Vlasti.
Ban može naredbama stvarati pomoćne službe.

Clan 5.
N a čelo pojedinih odjela Ban odreduje jednog od činovnika Banovine
kao starješinu. Tako odredeni činovnik rukovodi poslovim a odjela i stoji pod
Banom.
Ban odreduje raspored i djelokrug i ostalih službenika pri Banskoj Vlasti
vodeći računa о njihovoj stručnosti.
O dluke iz nadležnosti Banske Vlasti donose se potpisom Bana ili u n je­
govo ime.

Završne i prelazne odredbe

Clan 6.
O vlašćuje se Ban da naredbom odredi novo teritorijalno razgraničenje
privrednih i profesionalnih komora i drugih sličnih tijela u koliko je postalo
nužno uslijed stvaranja banovine Hrvatske.

Clan 7.
Srezovi Sid, Ilok, Brčko, Gradačac i Derventa spadaju neposredno pod Ban-
sku V last u Zagrebu.
U svrhu lik vidacije bivše K ra ljevsk e banske uprave u Splitu, za njeno
područje kao i za srezove Dubrovnik, Fojnica i Travnik, ustanovljava se pri-
vrem eno Ispostava Banske Vlasti u Splitu.
Na čelo Ispostave u Splitu odreduje Ban P ovjeren ika iz reda svojih či-
novnika.
Banskom naredbom odredit će se djelokrug Ispostave u Splitu, kao i pro-
pisati njeno unutarnje uredenje i poslovanje. Ban može prenositi odredene
poslove iz dosadašnje nadležnosti u nadležnost Banske Vlasti, a po potrebi do~
d je ljiv a ti Ispostavi nove poslove.
412 ~ LJUBO B O B A N

Clan 8.
J
O vlašćuje se Ban da preduzme sve što je potrebno za sprovodenje pred
njih odredaba.

Clan 9.

O va Uredba dobija obaveznu snagu danom obnarodovanja u „Narodnim

N ovinam a“ u Zagrebu.

9 septembra 1939
Beograd.1*
11 Narodne N ovin e, br. 204, 11. IX 1939.

U IM E
Njegovg Veličanstva
P E T R A II
po milosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J A JU G O S LA V IJE
K R A L J E V S K I N A M E S N IC I

na predlog Ministarskog saveta, a na osnovu člana 116 Ustava propi-

suju ovu

UREDBU
о izmenama postojećih propisa i donošenja novih

Clan 1

Ministarski savet može do sastanka Narodnog pretstavništva putem na-

redaba m enjati postojeće zakone, i donositi nove, u koliko to zahtevaju javni
interesi.
O ve uredbe imaju se podneti na saglasnost Narodnom pretstavništvu.

Clan 2

Ova Uredba stupa ga snagu danom obnarodovanja u „Službenim novi­

nama“ .

M.S. br. 1118

16 septembra 1939 godine
u Beogradu16
15 С луж беп е новине, бр. 215, 21. IX 1939; Narodne N ovin e, br. 212, 20. IX 1939.

NACR T UREDBE
KO JO M JE V L A D A S P O R A Z U M A IM A L A D A IZ V R S l O R G A N IZ A C IJ U
S R PS K E ZEM LJE

------ - • O B R A Z O V A N JE SR PSK E ZEM LJE

....................... I
Cl. 1
* Banovine Vrbaska, Drinska,Dunavska, Moravska, Zetska i Vardarska spa-
jaju se u jedno pod zajedničkim imenom Srpske zem lje, čije je sedište u
Skoplju.
Qßsadaänje banovine se pretvaraju u oblasti, zadržavajući svoje nazive
i svoja sedišta. ~~----------—— ------------~ —
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 4^ 3

II

Prenošenje nadležnosti na Srpske zem lje

Cl. 2

U nadležnost Srpske zem lje prenose se poslovi: poljoprivrede, trgovine,

industrije, šuma, rudnika, gradevina, socijalne politike i narodnog zdravlja,
fizičkog vaspitanja, pravde, prosvete i unutrašnje uprave.
Svi ostali poslovi ostaju u nadležnosti organa državnih vlasti na celoj
državnoj teritoriji.
Isto tako ostaju u nadležnosti državnih vlasti i poslovi koji su od osobitog
značaja po opšte interese države kao što su:
1) Staranje о državnoj bezbednosti, suzbijanje antidržavne i razorne pro-
pagande, vršenje policijske obavještajne službe i osiguranje javnog reda i m ira;
2) državljanstvo; za davanje državljanstva nadležna je Srpska zem lja, osim
davanja državljanstva izuzetnim putem ili oduzim anje državljanstva;
3) rudarsko zakonodavstvo i državna rudarska preduzeća. P ri davanju
rudarskih koncesija koje interesuju narodnu odbranu, postupaće Srpska zem lja
sporazumno sa vojnom upravom. A k o ne bi došlo do sporazuma odlučuje M i-
nistarski savet;
4) izgradnja i održavanje državnih saobraćajnih sredstava i državnih
objekata;
5) poslovi vera;
6) medunarodni pravni saobraćaj, s tim da se pravna pomoć u vanpar-
ničnim stvarim a vrši neposredno preko sudova;
7) spoljna trgovina kao i trgovina izmedu Srpske zem lje i ostalih delova
države (jedinstvo carinskog i trgovinskog područja);
8) zakonodavno о merama i tegovima, о zaštiti industriske svojine, о po-
slovim a privatnog osiguranja i osiguravajućim društvima;
9) menično pravo, čekovno pravo, trgovačko pravo, stečajno pravo, obli-
gaciono pravo, pomorsko pravo, autorsko pravo;
10) propisivanje kazni za povredu propisa о predm etim a iz nadležnosti
države;
11) postavljanje putem zakona osnovnih načela prosvetne politike, kao
i osnovnih načela о lokalnim samoupravama;
12) opšta načela radničkog prava i osiguranja, kao i opšta načela vod-
nog prava.
U cilju osiguranja narodne odbrane obezbediće se vojn oj upravi potreban
uticaj u oblasti proizvodnje i saobraćaja.
M inistarski savet može prenositi druge poslove sa državnih vlasti i usta­
nova na nadležnost Srpske zemlje.

Cl. 3

Srpskim zem ljam a da bi m ogle uspešno svršavati poslove svoje nadležno-

sti, ima se obezbediti potrebna finansiska samostalnost. Ona se sastoji u samo-
stalnom prikupljanju odredenih prihoda i izvršenju rashoda predvidenih budže-
tom Srpske zem lje.
K o ji će izvori, oblici i vrste prihoda pripasti u nadležnost Srpske zem lje
odrediće se posebnom uredbom.
Isto tako posebnim uredbama rešiće se i pitanje pripadnosti i podele držav-
nih fondova, im ovine i dugova.
Sa prenosom po slova iz nadležnosti države u nadležnost Srpske zem lje
preneće se u njihovu nadležnost odgovarajući krediti predvideni u državnom
budžetu za 1940/41 godinu. Za izvršenje ovako prenetih kredita pripada Ze-
m aljskom savetu potpuno naredbodavno pravo.
U koliko predvideni krediti u državnom budžetu za 1940/41 za Srpske
zem lje ne budu dovoljni odobravaće se naknadni krediti.
414 - LJUBO B O B A N

III

O rganizacija vlasti Srpske zem lje

Cl. 4

^ c^ Z a k op od a vn u vlast u stvarima_Ja_JiadležnDSii_Srpske zem lje vrše K ra lj

j Sabor "ž rtTOnički.
Upravnu vlast u stvarima iz nadležnosti Srpske zem lje vrši K ra lj preko
Zem aljskog saveta.
Sudsku vlast Srpske zem lje vrše sudovi. N jih o ve presude i rešenja izriču
se i izvršuju u im e K ra lja na osnovu zakona.

Cl. 5

Svaki pismeni čin K raljevsk e vlasti u stvarima iz nadležnosti Srpske

zem lje premapotpisuju nadležni zem aljski m inistri i snose odgovornost za isti.

Cl. 6
Sabor sastavljaju zem aljski poslanici, koji narod slobodno bira opštim,
jednakim, neposrednim i tajnim glasanjem, sa pretstavništvom manjina.
P r v i izborni red, ustrojstvo i poslovnik sabora propisaće se na predlog
Zem aljskog saveta K raljevom uredbom. Izborni red i ustrojstvo sabora mogu
se m enjati zem aljskim zakonom, a poslovnik rezolucijom Sabora.
Zem aljski poslanici uživaju imunitetsko pravo.

C l. 7

Sabor sastavljaju zem aljski poslanici, koje narod slobodno bira opštim,
staje u tekstu — L j. B.).
K ra lj ima pravo da raspusti Sabor, ali ukaz о raspuštanju mora sadrža-
vati naredbu za nove izbore u roku od najviše tri meseca i za novi saziv sa­
bora u roku od najduže četiri meseca. Ukaz о raspuštanju Sabora prem apot­
pisuju pretsednik i ministri Zem aljskog saveta.

Cl. 8

K ra lj im enuje i razrešava zem aljske m inistre ukazom, koji premapotpisuje

novi pretsednik Zem aljskog saveta.
P re stupanja na dužnost zem aljski M inistri polažu zakletvu na vernost
K ra lju i poštovanje zakonitosti.
Zem aljski m inistri su odgovorni K ralju i Saboru.

C l. 9

Do donošenja zem aljskog zakona о krivičnoj odgovom osti zem aljskih m i­

nistara, shodno će se prim enjivati propisi о ministarskoj odgovornosti koji
važe u državi, s tim da zem aljske ministre umesto Narodne skupštine optu-
žuju Sabor, a sudi im poseban Zem aljski sud, k oji sačinjavaju trojica kasacio-
nih sudija i trojica članova Vrhovnog upravnog suda, pod pretsedništvom pret-
sednika Kasacionog suda u Beogradu. Pom enute članove i potrebne zamenike
biraju pomenuta tela svake godine.
Za štete koje zem aljski m inistri učine gradanima nezakonitim vršenjem
službe, odgovaraju Srpske zem lje, a zem aljski m inistri Srpskim zemljama.

Cl. 10

Zem aljski ministri rešavaju konačno u svim pitanjim a svoje nadležnosti

i protivu njihovih akata dopuštena su pravna sredstva, pod zakonskim uslo­
vima, samo na upravne i redovne sudove.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 4 ^ 5

Sve odluke о službenim odnosima zem aljskih službenika donosi nadležni

zem aljski ministar. T o važi i za službenike koji su na državnom budžetu a vrše
poslove iz nadležnosti Srpske zem lje. Sudije Kasacionog suda, apelacionih su-
dova, Vrhovnog zem aljskog upravnog suda, upravnih sudova, računskog suda
i okružnih sudova, kao i činovnici prve, druge i treće položajne grupe postav­
lja ju se i unapreduju K ra lje v im ukazom.
Celokupna policiska služba na čitavom području Srpske zem lje potčinjena
je nadležnom zemaljskom ministru.

C l. 11

Adm inistrativne poslove po stvarim a iz nadležnosti Srpske zem lje re-

šavaju upi'avni sudovi i Vrhovni upravni sud konačno. U adm inistrativnim
sporovim a nastalim usled primene državnih zakona kao i u onim adm inistra­
tivnim sporovima koji se ja vlja ju u vršenju nadležnosti prenetih sa državne
na zem aljske organe moguća je žalba odnosno tužba na D ržavni savet u
Beogradu.
Pretsednik Ministarskog saveta, odnosno od njega ovlašćeni organ, može
podneti u zakonskom roku tužbu na V rhovni zem aljski upravni sud ili na
upravne sudove, kad smatra da je aktom zemaljskih ministara ili koje druge
vlasti Srpskih zemalja, koja je predm et radila konačno, povreden državni ili
zem aljski zakon na štetu državnih opštih interesa.
Računsku kontrolu u svima stvarim a iz nadležnosti Srpske zem lje vrši
samostalno i konačno Vrhovni računski sud.

Cl. 12
U strojstvo vlasti Srpske zem lje, reorganizacija upravnog sudstva i ustroj-
stvo računske kontrole propisaće se K ra lje v im uredbama, koje će se podneti
na ozakonjenje Saboru čim se on sastane.

IV

Oblasti i n jih o v o uredenje

Cl. 13

Oblasti su _npravnp i Rflniaupravne jedinice.

Ü~TTafflS2nöstoblasti d o la z e s v T pöslövi iz~banovinskog delokruga. Ova
nadležnost će se dopuniti i proširiti posebnim zem aljskim zakonima, prema
potrebama pojedinih oblasti.

Cl. 14

Organi oblasti su oblasna skupština i oblasni odbor.

Politicki pretstavnik zemaljskog Saveta u oblasti je V elik i župan, koji
se postavlja K ra ljevim ukazom na predlog Pretsednika Zem aljskog saveta.

Cl. 15

Oblasna skupština se bira na tri godine slobodnim, opštim, jednakim,

neposrednim i tajnim glasanjem, sa pretstavništvom manjina. Oblasni poslanik
mora biti nastanjen na području oblasti.
Oblasna skupština bira svoje časništvo koje je sastavljeno od pretsednika,
dva potpretsednika i tri sekretara.
Oblasna skupština propisuje sama svoj poslovnik.

Cl. 16

Oblasna skupština donosi uredbe po svim pitanjim a iz oblasne nadle-

žnosti, kao i uredbe о ustrojstvu i poslovanju samoupravnih vlasti, zavoda i
ustanova. Ona donosi svake godine oblasni budžet i odobrava ugovore о zaj-
416 — LJUBO BOBAN

movima, о pripravljanju, otuđenju i razmeni nekretnih i pokretnih imovina

oblasnih, kao i sve druge akte raspolaganja koji se na nju odnose.
Oblasna skupština da je svoj pristanak za postavljenje oblasnih činovnika;
a li ona može to pravo preneti na oblasni odbor za pojedine kategorije nižih
činovnika.

Cl. 17

Oblasni odbor je izvršni organ oblasti. On se sastoji od pretsednika, naj-

m anje četiri a najviše šest članova. Odbor bira oblasna skupština na ceo pe­
riod; pretsednika odbora skupština bira iz svoje sredine.
Državni, zemaljski, oblasni i opštinski činovnici ne mogu biti članovi
odbora.

Cl. 18

Pretsednik i svaki clan odbora nalazi se na čelu jedne grane samoupravnih

poslova i njom e upravlja. N a koliko će se i kakvih grana podeliti samoupravni
poslovi, px’opisuje oblasna skupština svojom uredbom.
Oblasni odbor i'ešava po svima pitanjim a opšteg karaktera i о svima
važnim predmetima pojedinih grana. On može rešavati ako je prisutno vise
od polovine broja ukupno članova odbora. Odluke se donose apsolutnom ve-
ćinom glasova prisutnih članova. U slucaju pravne podele glasova uzima se
da je usvojen onaj predlog za k oji je glasao pretsednik.
Pretsednik da je opšta uputstva za rad svih grana oblasne administracije.
Oblasni odbor sam propisuje svoj poslovnik.

Cl. 19

Oblasni odbor izdaje privrem ene uredbe u svim a predm etim a osim bu-
džeta u hitnim slučajevim a kad oblasna skupština n ije na okupu; ove se uredbe
im aju naknadno podneti na prvom sastanku oblasnoj skupštini na odobrenje.
Oblasni odbor zaključuje pravne poslove koji se tiču oblasti i zastupa
oblast pred sudom i adm inistrativnim vlastima.

Cl. 20

Oblasni odbor podnosi oblasnoj skupštini godišnji izveštaj о svom radu

i о radu svih samoupravnih ustanova. Pretsednik oblasnog odbora dužan je od-
govoriti na sva pitanja članova skupštine, koja se tiču samoupravnih poslova.
Oblasna skupština m ože izraziti svoje m išljenje о radu pretsednika i
članova odbora po samoupravnim poslovima.

Cl. 21

Proglašavanje oblasnih uredbi vrši veliki župan najdalje do 14 dana od

kako je pretsedništvo oblasne skupštine njih dostavilo.
A ko velik i župan nade da uredba n ije osnovana na Ustavu i zakonima
on će u navedenom roku sa primedbama dostaviti Vrhovnom zemaljskom
upravnom sudu na odluku i о tome izvestiti nadležnog zem aljskog ministra.
A k o sud utvrdi da uredba n ije osnovana na Ustavu i zakonu, uredba se neće
oglašavati i obnarodovati.
V rhovni zem aljski upravni sud je dužan da donese odluku po uredbi u
roku od mesec dana; ako je u tom roku ne donese uredba postaje izvršna i
velik i župan je dužan da je proglasi i obnaroduje.

Cl. 22

Oblasna skupština ima pravo da optuži bilo ceo oblasni odbor bilo po­
jedine članove za njihova službena dela.
 SPORAZUM CVETKOVIĆ — MACEK — 4^-7

Clanovi oblasnog odbora odnosno ceo oblasni odbor odgovaraju:

1) za neizvršenje uredaba, rešenja i drugih odluka oblasne skupštine;
2) za povredu zakonskih propisa i za štetu učinjenu oblasti;
3) za dela kažnjiva po opštem K rivičnom zakoniku;
4) za dela pod 1 i 2 sudi redovni sud a za dela pod 3 nadležni re-
dovni sud.
Clanovi oblasnog odbora mogu biti optuženi za vrem e trajan ja svoje
službe, tako i za 3 godine posle svog otstupanja.

Spor o v i о nadležnosti, nadzor i saradnja

Cl. 23

Za ocenu ustavnosti zakona i sporove о nadležnosti između države i

Srpske zem lje, kao i izmedu ove poslednje i banovina nadležan je Ustavni sud
u Beogradu. (Cl. 13 uredbe о banovini Hrvatskoj.)

Cl. 24

U onim stvarim a u kojima je država nadležna samo za donošenje zakona

može centralna vlast davati opšta uputstva za primenu tih zakona. U cilju
nadzora nad izvršenjem tih zakona od strane zemaljskih organa m ože centralna
vlast slati svoje organe vlasti zem aljskoj, a s njenim pristankom i nižim vla ­
stima. Zem aljske vlasti su dužne na zahtev centralne vlasti ukloniti nepravil-
nosti učinjene u prim eni državnih zakona. U slučaju neslaganja m ože kako
država tako i Srpska zem lja zatražiti rešenje Ustavnog suda.

Cl. 25

Zem aljska vlada preko vellkog župana vrši nadzor nad radom oblasnih
samoupravnih vlasti.
V elik i župan ima pravo zadržati od izvršenja svaku odluku koja bi bila
nezakonita.

Cl. 26

Zapisnik svake sednice oblasne skupštine čim bude pročitan i odobren

u skupštini dostavlja se u overenom prepisu velikom županu.
V elik i župan može u roku od osam dana zadržati odluku oblasne skup-
štine osim oblasnih uredaba, za koje je propisan postupak u 61. (tekst nedo-
staje — L j. B.) ove uredbe.
Oblasni odbor može protiv rešenja velikog župana u roku od 15 dana
pošto mu ono bude dostavljeno izjaviti žalbu Vrhovnom zem aljskom sudu.
A k o sud ne donese i'ešenje najdalje u roku od mesec dana od dana pri-
jema, odluka postaje izvršna.
Odluka postaje izvršna i onda. ako velik i župan u roku od osam dana
po prijem u zapisnika izvesti oblasni odbor, da nema nameru zadržati od izvr-
šenja odluku skupštine ili čim pređe 24 sata po isteku toga roka.

Cl. 27

V elik i župan može prisustvovati sednicama oblasnog odbora i u svako

vrem e uzeti reč ne prekidajući člana odbora, ali ne učestvuje u donošenju
odluka о samoupravnim poslovima.
V elik i župan može odluku odbora zadržati u roku od osam dana po pri­
jemu zapisnika odborove sednice. Za dalji postupak važi isto što je u čl. 21
predvideno za odluke oblasne skupštine.

27 Sporazum Cvetković — M aček

418 — LJUBO BOBAN

C l. 28

A k o samoupravne vlasti ne budu posle poziva velikog župana vršile one

upravne poslove, koji su im posebnim zakonima naročito stavljeni u dužnost,
nadzorna vlast može ih na račun oblasti sama izvršiti.

C l. 29

Zem aljske vlasti u oblasti i oblasne vlasti obavezne su na medusobnu

pravnu pomoć u svom zakonitom delokrugu.
Isto tako v e lik i župan m ože zatražiti m išljenje od oblasnog odbora u vrše-
nju upravnih poslova kao što on ima prava dati svoje m išljenje i ponuditi
svoju saradnju oblasnim organima u stvarima samouprave.

C l. 30

V elik i župan podneće oblasnoj skupštini svake godine izveštaj о stanju

opšte adm inistracije oblasti. On je dužan dati zatražena obaveštenja о unutra-
šnjoj zem aljskoj upravi u oblasti, ukoliko se ona dodiruje sa oblasnom samo-
upravom, ali se о tome u skupštini ne vodi pretres niti se donose odluke.

C l. 31

Oblasti se mogu slobodno udruživati da bi zajedničkim sredstvima obav-

lja le zajedničke tehničke, ekonomske i ostale poslove. U tu svrhu one mogu
ustanovljavati zajedničke organe koji odredene poslove samostalno izvršuju.
Odluke о stupanju u zajedničke poslove ili istupanje iz njih, kao i odluke
о ustanovljenju zajedničkih organa donose oblasne skupštine. Za ove odluke
važi isti postupak nadzora velikih župana koji je predviden za donošenje obla-
snih uredaba.

C l. 32

Ovlašćuje se Ministarski savet da odmah donese potrebne propise i pre-

duzme sve potrebne m ere za izvršenje ove uredbe.
One odredbe za izvršenje ove uredbe kojim a se m enjaju i ukidaju posto-
jeći zakoni, doneće se K ra ljevim uredbama.
Ostaju na snazi svi postojeći propisi dok se nadležnim putem ne izmene.
Do dana sastanka Sabora K ra lj može izdavati uredbe о predmetima iz
nadležnosti Srpske zemlje. Ove se uredbe im aju naknadno podneti na saglasnost
Saboru.
Ovlašćuje se Zem aljski ministarski savet da naredbama odredi sve što je
potrebno za sprovodenje uredaba donetih po prethodnim stavovim a ovog člana.

C l. 33

Ova uredba dobija obaveznu snagu danom obnarodovanja u „Službenim

novinam a“ .1®

U IM E
N JEG O VO G V E L IC A N S T V A
P E T R A II
po m ilosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J A J U G O S LA V IJE
K R A L J E V S K I N A M E S N IC I

Na prijed log Ministarskog savjeta na osnovu stava 1 i 2 člana 3 i stava 2

člana 2 Uredbe о banovini H rvatskoj propisuju ovu
 SPOHAZUM CVETKOVIC — MAGER —

UREDBU
о fin anciranju banovine Hrvatske

Clan 1

Prelaze u nadležnost banovine H rvatske počev od 1 travn ja 1940. godine,

u smislu stava 1 i 2 čl. 3 Uredbe о banovini Hrvatskoj slijedeći izvori prihoda
na njenom području:
a) svi neposredni porezi, izuzev službenički porez i doprinos uz isti koji
se naplaćuje od lica u službi države i od državnih penzionera, doprinos fondu
Narodne obrane, vojnica, porez na poslovni promet (opći i skupni) i patrijaršij-
ski porez;
b) takse po zakonu о taksama za sve poslove iz nadležnosti banovine
H rvatske; takse po zakonu о sudskim taksama, izuzev takse za sporove pred
U pravnim sudom u Zagrebu po predm etim a iz nadležnosti države; takse po za­
konu о naplati taksa i naknada za pregled pam ih kotlova, i u opće sve ostale
takse po svim drugim zakonima ukoliko su u pitanju poslovi iz nadležnosti
banovine Hrvatske. Vozarinska taksa (po T. br. 101 zakona о taksama) koju
naplaćuju državne željeznice i ostala državna prevozna poduzeća, kao i sve
druge takse za poslove iz nadležnosti države, pripadaju državi;
V) trošarine na alkoholna pića.

Clan 2

Izuzetno od propisa 61. 44, posljednji stav, i čl. 75 zakona о neposrednim

porezima, kod poreskih obveznika tečevine i društvenog poreza, koji posluju
na podrucju banovine H rvatske i na ostalom području države, smatrat će se
i jedno i drugo poslovanje posebnim poreskim predmetom.
K ra ljevo m uredbom na saglasan prijedlog M inistra finansija i Bana ba­
novine Hi’vatske propisat će se načini utvrdivanja poreske osnovice i poreza
i za jedno i za drugo područje.

Clan 3

Od 1 travnja 1940 godine banovini Hrvatskoj pripadaju svi prihodi od

izvora koji se na nju prenose po 1 čl. ove uredbe. G lavne poreske k n jige imaju
se s ovim datumom zaključiti poslije čega će se utvrditi iznos dugovanih po­
reza do tog dana. Naplatu ovako utvrdenog duga vršit će poreske uprave i one
će naplaćene iznose predavati mjesečno državnoj blagajni.
Bliža uputstva za sprovodenje ove odredbe propisat će M inistar finansija
u sporazumu sa Banom.

Clan 4

Banovina Hrvatska prikupljć: će prihode navedene u čl. 1 ove uredbe i

raspolagati njim a prema banovinskom budžetu, koji se donosi kao banovin-
ski zakon.
Prilikom donošenja državnih ili banovinskih zakona о visini poreskih i
drugih opterećenja pazit će se da se održi jednakost fiskalnog opterećenja gra-
dana na cijeloj državnoj teritoriji i jedinstvo trgova6kog podrućja.

Clan 5

Poreske uprave na te rito riji banovine Hrvatske postaju banovinska nad-

leštva.
P ri poreskim upravama M inistar finansija postavit će referente za državne
prihode. O vi državni organi vodit će uz saradnju organa poreskih uprava
službu po prihodima koji pripadaju državi. Banovinski ćinovnici u poreskim
upravama dužni su da obavljaju poslove u vezi sa pribiranjem državnih
prihoda.
Uredbom Ministra finansija, u saglasnosti sa M inistarskim savjetom i Ba­
nom banovine Hrvatske, propisat će se bliže odredbe о odnosima i saradnji
državnih i banovinskih službenika u poreskim upravama.

27*
420 — LJUBO BOBAN

Clan 6

Katastarske uprave na teritoriji banovine H rvatske postaju banovinska

nadleštva.
Zakonodavstvo о katastarskom premjeru ostaje u nadležnosti države.

C la n 7

Od finansijskih direkcija u Zagrebu i Splitu, koje postaju banovinska

nadleštva, izd vojit će se otsjeci i organi s odgovarajućim predmetima, arhivom
i ostalim što je potrebno za vodenje onih poslova finansijskih direkcija, koje
ostaju u nadležnosti države.
Od tih organa obrazovat će se državni finansijski inspektorat u Zagrebu,
kao drugostepena državna finansijska vlast na području banovine Hrvatske.
B liže odredbe о djelokrugu rada i nadležnosti državnog finansijskog in-
spektorata propisat će se uredbom M inistra finansija u saglasnosti s Ministar-
skim savjetom.

C la n 8

Organi finansijske kontrole na području banovine H rvatske su zajednički

državni i banovinski organi. Oni vrše poslove svoje nadležnosti za državu i ba­
novinu. Rashodi finansijske kontrole padaju na teret banovinskog i državnog
budžeta.
Zvaničnike finansijske kontrole postavlja Ban; on donosi sve odluke о nji-
hovim službenim odnosima. Odluke о postavljanju činovničkih pripravnika
i činovnika finansijske kontrole kao i ostale odluke о njihovim službenim od­
nosima donosi Ban u saglasnosti sa Ministrom finansija. Sve odluke koje se
odnose na organizaciju finansijske kontrole na području banovine Hrvatske,
na službenike, n jih ov rad i odgovornost kao i na sve ostalo u vezi s finansij-
skom kontrolom donosit će sporazumno nadležni organi države i banovine.
Svi organi finansijske kontrole podredeni su u pogledu sveukupne službe
u vezi s naplatom državnih prihoda na području banovine H rvatske državnom
finansijskom inspektoratu u Zagrebu, a odjelnom predstojniku za financije u
pogledu sveukupne službe ы vezi sa naplatom banovinskih prihoda.
K azne za disciplinske prestupe u smislu § 25 uredbe о prim anju u službu,
rasporedu zvanja, novčanim prinadležnostima i disciplinskoj odgovom osti slu-
žbenika finansijske kontrole od 10 septembra 1932 godine izriče naročiti disci-
plinski sud koji odreduje odjel za financije Banske Vlasti i državni financijski
inspektorat.

C la n 9

Isplate invalida i penzija državnim penzionerima koji stanuju na pod-

ručju banovine Hrvatske vršit će u prenesenom djelokrugu banovinski finan­
cijski organi sredsvima koja će im dostavljati M inistar financija.

C la n 10

Organi državne i banovinske financijske uprave dužni su u interesu

državnih i banovinskih financija saradivati na svim a poslovim a (davati oba-
vještenja, stavljati na raspoloženje sva dokumenta, vršit na zah tjev posebne
radnje iz svoje nadležnosti i t d.) i u službenom radu uzajamno se pomagati.

C la n 11

Ministar financija ima pravo kontrole rada banovinskih organa po po­

slovima, koje ovi obavljaju za državu. On vrši tu kontrolu preko državnog fi-
nancijskog inspektorata u Zagrebu i odjeljen ja za vrhovnu kontrolu.
On može u tim poslovim a davati banovinskim organima potrebna uput-
stva i obavezna tumačenja.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 4 2 1

Clan 12

O va uredba stupa na snagu danom obnarodovanja u „Službenim novi-

nama“ .

M.s. br. 475

30. marta 1940. godine
U Beogradu.11

Za dosije: H.S.S.
Izvod iz p overljivog Uputa 22 jänuara 1941 god.
kojeg je izdala HSS.

Jedan v rlo videni gospodin bio je u poseti svom e prijatelju, takoder vi-
denom gospodinu, inače istaknutom članu H.S.S.
Odjednom je domaćinu došla jedna, Jznenadna poseta te je ovaj zamolio
svoga prijatelja da se zabavi čitanjem knjiga dok se on povrati i tom prilikom
pokazao mu je rukom na biblioteku.
K ad je domaćin otišao, ovaj gospodin prišao je biblioteci i počeo pregle-
davati knjige. Odjednom je u koricama jedne knjige naišao na poverljivu
okružnicu izdanu od vodstva Hrvatskog narodnog pokreta. Prelistao je istu i
pošto je utvrdio da je ona po svome^sadržaju v rlo važna, skicirao je izvod iz
isjte. Pošto je još imao vremena, prve "svoje izvode dopunio je daljim podacima,
te se isti mogu smatrati kao dosta tačni, a u nekim stavovim a kao pot-
^jjuno tačni.
Predn je se dostavlja u vezi navoda iznetog u stavu sedmom izveštaja
760/40 g.*
Pojedin i vrlo korisni momenti su prošli, ali se sa događajim a u buduće
može pratiti tačnost pojedinih navoda u priloženoj Okružnici, odnosno nalaziti
objašnjenja u izjavam a ili govorim a pojedinih prvaka.
Od poslednjih dokaza sa kojim a se još raspolaže u ovom momentu može
poslužiti: govor Dr. Pernara iznet u mom izveštaju 766/40 g. na strani 3 kao i
priloženi novinski isečci uz taj izveštaj, te priložena naredba. N apom injem da
novine ovim pravopisom, odnosno stilom, ran ije nisu pisale.
N everovatno, ali je tačno da se sve tačno poklapa sa radom na terenu,
izjavam a prvaka, govorima, postupcima policijski vlasti Zaštite, pretstavnika
vlasti Banovine Hrvatske, pretsednika pojedinih opština itd. itd. Uopšte, svi
dogadaji na terenu slažu se sa iznetim u Okružnici.
Proveravao sam već preko mesec dana i mogućnost, da je ovo jedna falsi-
fikovana okružnica, izdana od strane potčinjenih protivnika HSS, a li za od-
branu te pretpostavke nisam prikupio nijedan podatak.
U prilogu dostavljam original izvod kako sam i dobio i jedan prepis
istoga.
r - (

IZ V A D A K

Iz jedne tajne i najstrože p o v e rljiv c ukruinice, &to ju je vodstvo hrv. narodnog

pokreta, odmah poslije sporazuma nadnevkom od 28 kolgvoza 1939 ицџ ^
I tilo
I organizacijama.

E da sklapanje „sporazuma“ i n ik pretstavnika hrv. narodnog seljačkog

pokreta u beogradsku vladu ne une: redovim a hrv. narodnog pokf*eta, upu-
ćujemo niže navedene upute, koje vaki, da na najzgodniji i najum jesniji
način saopći pristašama.
Dužnost je' svakoga pojedinog nutog člana hrv. narodnog pokreta, da
u svakoj prigodi rastumači prist a- rave ciljeve „porazuma“ .
Treba da svaki clan hrvatsko: odnog pokreta u vijek drži pred očima,
da su sredstva i načini borbe hrv og narodnog vodstva upriličeni uvijek
prema tome, da se što man j im žrtvam a i potresima postignu što moguće veći
pozitivni rezultati.
H rvatski seljački narodni pok; za razliku od ostalih hrvatskih narodnih
pokreta i van dom ovine; neće, da ’ ci hrvatski narod u borbe, koje bi mogle
da mu naškode i da stave u pogibelj postignuće hrvatskih narodnih konačnih
17 С луж беп е новине, бр. 75, 1. IV 1940; Narodne N ovin e, br. 74, 2. I V 1940; vid.
Narodne N ovin e, br. 81, 9. I V 1941.
 422 — LJUBO B O B A N

ciljeva, k o ji jesu i ostaju uvijelc isti i neprom enjeni, t.j. puna Sloboda i državna
JJezavisnost.^ — — ---------------- ------------------ “ 7 '—*~~
* Hrv. seljački narodni pokret teži i nastoji, da iskorišćavajući svaku si-
tuaciju postigne što veći uspjeh i baš je zato, i sklopljen „sporazum“ kao zgodno
sredstvo i oružje borbe hrv. narodnog' seljačkog pokreta.
N eka stogaTsvakome bude jasno, da „sporazumom“ vodstvo hrv. narodnog
seljačkog pokreta nije se odreklo postignuća krajn jih c iljeva hrvatskog naroda.
Prem a pristašama treba to u v ije k 'i pošeBno naglašavati.
Pod tim pretpostavkama sada se mora i ima da radi i postupa ovako:
I. ..Sporazumom“ su postiguta dva važna eil ja pokreta i baš:
^ a ^ S lo m lje n a je državna cjelina, država je razdiljenjena na dva podrueja.
Biti ce zadatak hrv. vodstva, da~ovu razdiobu sve to više i jače razvija.
Zato, u svim našim izjavam a, govorim a i člancima, pa i u razgovorim a,
nećemo upotrebljavati oznaku „Jugoslavija“ , nego „državna zajednica“ .
O vim e hoćemo da kažemo i naglasujemor da je država sastavljena od
više dijelova.
G ovoriti ćemo i pisati о „Narodim a državne zajednice“ , čime hoćemo
da naglasujemo da ima više naroda. Tim e naglasujemo posebnost hrvatskog
narodaу
V b)/Postignuto je, da su i beogradski faktori, — mislimo tu na Vladu i
K n eza^äm j^in TR S r — Qtstupili od pojm a narodnog jedinstva, što je vrlo važno,
je r ie tim e izgubljeno öpravdanie za post.oiania—iedRe-drzayin
% Drusen ie Time sam tem eli Jugoslaviie a to je važno!
'k £Г1 tome su'nas izvjesni krugovi beogradski pomogH, dio srpske inteli-i
\ geneije a i srpsko-pravoslavna.jerkya. Öni su već počeli da ističu posebno srp-\
s tv o r cime'suTonT nama olakšali borbu p rotiv jugoslavenstva, Kao n ajveceg na-
seg neprijatelja. r
Trebati će zbog toga, da se čuvam o napadanja na srpstvo, dok ćemo -voditi
nesmiljenu akciju protiv j ugosfavenstva~TT~našo j štampi, u izjavam a itd. itd.
Ističim o u vijek „hrvatski“ narod i „srpski“ i „slovenski“ . Tim e laskamo naj-
većoj slovenskoj stranci Dra. Korošca i golacam o javno m njenje u Srbiji.
II. „Sporazum om “ smo postigüT da šu nä§I pouzdanići kao „hrvatski mi-
nistri“ ušli u centralnu vladu.
Treba da se oni uvijek, u štampi u našim izjavam a i govorim a, konse-
kventno n azivlju ..hrvatski ministri“ , jer se tim e ističe n jih ov položaj.
P ostigli smo tim e: a) sudjelbvanje u vladanju, dakle uticaj u vladanju;
b) kontrolu vladanja tj. saznanje о odlukama vlasti i c) kontrolu prihoda sa
pravom da iskorišćujemo prihode za ciljeve hrvatskog narodnog pokreta.
Na taj način je beogradska centralna vlast jako oslabljena, i bez obzira na
umanjeno područje njenoga uticaja posebnim položajem H rvatske^ Sudielova-
. nie hrvatskih ministara u toj vladi činimo u vijek o visnim о daljniTh- ustupeima
na štetu države.
P ri svakoj zgodnoj prilici hrvatski m inistri zaprijetiti će ostavkom i time
izvojštiti d a ljn je ustupke hrvatskoj posebnosti.
Jer, vlada je od njih ovisna, bez njihova sudjelovanja nema vlade! Taj
položaj daje hrvatskim ministrima ključ, koji im otvara sve i omogućuje izvan­
redno iskorišćavanje svih prigoda.
III. K n eza Nam jesnika držim o u našoj vlasti. Pred njim e smo u vijek na
oko ponizni i vijern i, ali u suštini, on je igračka u našim rukama! Laskanjem
n jegovim „visokim kulturnim vrlinam a“ odličnog državnika evi'opskog kova i
„umnog dalekovidnog političara, koji je uvidio opravdanost hrvatskih narodnih
zahtjeva“ , m i ćemo u vijek moći da ga upotrebimo za naše ciljeve. On zna da
ga Srbi ne vole; za nas povoljno. Stoga naša štampa treba da 0 njem u najbolje
piše, da ga h vali i da mu laska, dok о K ra lju neka se vrlo malo piše. U vijek
isticati Namjesnika, a K ra lja stavljati u pozadinu.
|(pez Nam jesnik je neiskren i podmukao, ali vrlo pristupačan laskanju
i sugeriranju da bi trebalo da on ostane na vodstvu državne zajednice. Isticati
da ga H rvati poštuju i cijene.
Ona dva druga Nam jesnika nisu važna, n jih ova je uloga potpuno podredna
i m i se na njih ne treba da osvrćemo. Ako ih spominjemo u našoj štampi, spo-
menućemo ih suho i kratko. Oni su zadovoljni, da u miru uživaju slasti i ko­
risti visokog položaja. I oni su pristupačni sugeriranju, da bi Nam jesništvo
trebalo da ostane na vodstvu državne zajednice i kašnje.
IV. Neka se naši pristaše nikako ne smućuju izjavam a koje će naši m i­
nistri ili i sam pretsjednik davati u Beogradu.
 SPORAZUM CVETKOVIC — MACEK — 4 2 З

To je sve samo formalno, bez značenja, zavaravanje. A li zato, svaka de

takova izjava biti odmah ovd je korigirana službenim izjavam a ovlaštenih
pretstavnika hrvatskog narodnog seljackog pokreta, koja će tačno izkazivati
stanovište hrvatskog narodnog vodstva. - —f
Postojati de s toga opreka izmedu izjava ministara i pretsjednika i iz ja v a '
vodstva, ali to samo vanjski i samo dok su oni u Beogradu.
V. U našoj štampi, u našim razgovorim a i u našim izjavam a treba i po­
slije sporazuma nastaviti udaranjem p rotiv beogradske hegemonije, treba na-
glašavati zlodjela diktatorskih režima, treba napadati sve one, k oji ne shvacaju
da je svakoj akciji i id eji narodnog i državnog jedinstva za u vijek odzvonilo,
treba tražiti d aljn je izgrađivanje autonomije i naglašavati nezadovoljstvo sa
jK)stignutin[L_„§porazumom“ , treba se u vijek žaliti da se spörazoTTT'ne vrši 1 ne
stavlja п djelo itd.
Na taj način hrvatski m inistri i pretsjednik moci de da se u vijek pri-
kazuju pred centralnom vladom i pred Knezom Namjesnikom, tražeći nove
ustupke i nova prava za Hrvatsku, pozivajuci se na potrebu, da se nezado­
voljstvo naroda ukloni, navodno u interesu državne zajednice i zbog izgradi-
vanja boljih odnosa izmedu Hrvata i Srba!
V I. Treba izbjegavati upotrebu rijeci„banovina Hrvatska“ , a naprotiv
treba se što više služiti samo oznakom „Hrvatska“ , „Hrvatska vlada“ itd.
Treba da se u vijek piše i govori о odnosima Hrvata, „hrvatskog naroda“
i „H rvatske“ prema drugim narodima i državama.
Treba u vijek „H rvatsku“ , „hrvatski narod“ i „H rvate“ isticati kao faktor
medunarodne politike, nezavisno od državne zajednice.
Uopće, u takvim člancima i govorim a neće se ni spom injati drž&vna za-
jednica, a pogotovo ne „Jugoslavija“ !
V II. Treba nastojati da se svoju posebnost dobije u športu, da se dobije
svoj ured za štampu, svoj radio, treba nastojati da se u svakoj prigodi pred
vanjskim svijetom istupa kao pretstavnik „H rvatske“ ili „hrvatskoga naroda".
I naši hrvatski m inistri nastojati de da svoju posebnu pripadnost hrvat­
skom narodu uvuku prikladno u n jih ove službene izjave. Tu de oni nastojati
da naglase i posebnost „H rvatske“ ili „hrvatskog naroda uopce“ .
V III. Treba da se sve ustanove, društva, kulturni zavodi itd. oznaduju
u vijek kao „hi~vatski“ . Isticanje hrvatstva uvijek i na svakom mjestu i u sva­
koj prigodi uopde.
Treba lučiti strogo hrvatske pisce od srpskih, a* hrvatsku literaturu od
srpske, hrvatsku povijest od srpske itd. itd.
U kratko, uvijek rastavljati i d ijeliti. Dobro de nam doci i izvjesna na­
stojanja dijeljen ja jezika. N eka se i to pokuša.
IX . Biti de zadatak naših m jerodavnih faktora, da malo po m alo ukla-
njaju i uklone sve znake državnog jedinstva.
U „sporazumu“ nema spomena ni о hi'vatskoj zastavi ni о hrvatskom
grbu, ali baš zato otvoren je i omoguden put da se to „via facti“ UVEDE. Pri
tome nas centralna vlada nece ometati, je r ne može da ometa. Z a p rijetiti demo
istupanjem iz vlade i gotovo je!
X . Treba sistematski da se u ne sve riječi, svi nazivi, sve oznake, do-
sada upotrebljavane po srpskom au.
Zato treba uspostaviti i opo1 vesti hrvatske nazive dinovnika. Uputiti
treba štampu da se kloni srpski1 iziva uopde.
Nase novine treba da dona i vijesti iz hrvatskih krajeva i to odijelito
od vijesti iz ostalih dijelova dr/; jednice. O ve vijesti treba donositi skupa
sa vijestim a iz inostranstva.
X I. Trebat de da malo po r našim pouzdanim osobama iz hrvatskog
narodnog i seljackog pokreta ■ mo razna dinovnička mjesta kao što i
m jesta privatnih poduzeca, dru; ustanova.
P ri tome treba se posluži avanjem pređašnjih lica, napadajudi ih
kao „izdajnike hrvatskog narod ieno.
Treba dobiti u svoje ruke rstvo. Doduše je „sporazumom“ politidko
redarstvo ostavljeno državnoj ici, ali to ne smeta da se „via fa c ti“ do­
bije nadzor redarstva.
D iranje u oružništvo i voj: je teško, je r su Srbi tu vrlo osjetljivi,
pak bi to izazvalo reakciju. To ba na drugi nacin potkopati. N eka se pri
tome upotrebe prokušane metod- austrijskog vremena. Posebno treba pažnju
posvetiti, da naši pristaše vojni lijecnici zauzmu važne položaje u vojnim
ustanovama. Po njim a demo slabiti vojsku i rušiti disciplinu u njoj. Svakako
treba da organiziramo našu snagu Imamo Zaštitu. N ju treba dalje razvijati i
424 — LJUBO bo ban

jačati po selima i gradovima. N ju ćemo pretstavljati kao pomoćnicu pri čuvanju

reda i mira. Treba nastojati da vlasti dobiju povjeren je u Zaštitu. Ona će na taj
način doći do saznanja vojn e organizacije. A li nju treba budno čuvati od uti-
caja srpske vojske. N jeno organizovanje treba da se l'avna po metodama biv-
šeg hrvatskog domobranstva, isti nazivi, iste oznake, zapovijedi itd. Posebno
pak paziti na duh Zaštite, kao i isticati duh hrvatskog narodnog pokreta za
posebne hrvatske narodne ciljeve.
X I I Naši pristaše m oraju otsada da u vi'šenju svoje službe sudjeluju ra­
znim paradama državne zajednice.
Neka to ne zavede naše pristaše ni najmanje. Oni će pri tome tako
postupati, da bude širokim narodnim slojevim a v id ljivo , da oni to cine jer
moraju, ali ne iz svoje volje. P ri takovim svečanostima nastojat će se, da se
broj pretstavnika svede na najmanje, a oni će se ograničiti na pasivnu prisut-
nost. Treba da se izbjegne svako m anifestiranje i prema tome neće se izdavati
ni proglasi ni pozivi na sudjelovanje.
Treba malo po malo učiniti da nestane proslave „V idovdana“ . Proslavu
K ra ljeva dana treba u priličiti kao čisto službenu, bez sudjelovanja naroda, a
tako isto, ali još u jačoj m jeri, treba sužavati opseg proslave 1 prosinca.
Organizacijam a kao npr. Sokolu lcada prireduje svoje proslave za to,
treba praviti smetnje, osobito ih treba spriječiti da svoje proslave vrše javno.
X III. Treba uvijek isticati da je stanje „sporazuma" samo prvi stupanj,
prvi korak za postignuće daljnjih i viših ciljeva.
Zato neka se u vijek govori i spominje „slobodna i nezavisna Hrvatska“ ,
„Samostalna H rvatska“ itd. Neka se uvijek govori i piše о „hrvatskim intere­
sima“ , „hrvatskim narodnim pravim a“ , „hrvatskoj državnosti“ itd. Narodne
mase neka su budne uvijek. N jim a treba uvijek spom injati „hrvatsko narodno
zastupstvo“ , „hrvatske narodne zastupnike“ , „H rvatski Sabor“ , koji da će do-
našati samostalne odluke itd. itd.
X IV . Protivnike u vije žestoko napadati. Prikazivati ih kao nosioce ko-
rupcije, oštećivanja hrvatskih interesa, kao krvnike hrvatskog naroda, kao iz-
dajnike kojim a da će suditi narodni sud itd. itd. Treba om alovažavati njihova
djela, ne spom injati njihovu štampu, izlagati ih poruzi itd.
X V . Držeći se gornjih uputa, mi ćemo izrabiti svaku konjunkturu za svoje
ciljeve. Medunarodna situacija ide nam u prilog. Ruši se sistem Versaillesa, а
Jugoslavija je tvorevina tog sistema. Naše će vodstvo balansirati izmedu oso­
vine i demokratije. fm am o ljude za jedno i za drugo. G lavno je da se ruši
...Jugnslavi ja, -P ri to m e 'nas u veTike pömaze katolicita crKva's'J& dne^ürane, a
medunarodni komunizam s druge strane. Oni su nam — barem za sada —
saveznici. Treba stoga, da izdižem o katoličanstvo kao nešto našega od vijekova.
Treba da prikazujem o katoličanstvo kao glavni branič hrvatstva. Na pravo-
slavlje kao što i na bizantisku kulturu treba navaljivati i isticati, da su to spe-
cijalne srpske odlike.
Ovih se Uputa treba strogo pridržavati, a neka pozvani protumače ove
Upute na zgodan način pristašama hrvatskog seljačkog pokreta. Treba ih
držati kao strogo p o verljive i tajne. Zato odgovaraju vode mjesnih organizacija.
Upute pak detaljne daće im hrvatski narodni zastupnici.
Naprijed, svi za SLO BO D U I N E Z A V IS N U H R V A T S K U ! V jera u Boga
i seljačka sloga!18

MI
P E T A R II
Po m ilosti B ožjoj i vo lji narodnoj
K R A L J JU G O S LA V IJE

Na prijedolg Ministarskog savjeta, a na osnovu st. 2 čl. 15 Uredbe о ba­

novini Hrvatskoj propisujemo ovu

: UREDBU
о razgraničenju posala M inistarstva unutrašnjih poslova i banovine Hrvatske.

Clan 1.
Banovina Hrvatska nadležna je na svom području, u smislu st. 1 čl. 2
Uredbe о banovini Hrvatskoj, za poslove iz resora M inistarstva unutrašnjih
poslova, ukoliko oni nisu zadržani za državu.
18 Vid. str 292— 295.
 SPO RAZUM CVETKOVIC — M AGER — 425

Clan 2.

Cjelokupna policijska služba na čitavom području banovine H rvatske pot-

činjena je banu.
M inistarstvo unutrašnjih poslova samo, ili preko posebnog organa, vodi
za područje čitave države one poslove policijske službe, koji se nužno moraju
koordinirati. Tu zadaću polučuje Ministarstvo unutrašnjih poslova odnosno
njegovo posebno nadleštvo:
a) vodenjem krim inalne evidencije, ukoliko je potrebno da se na jednom
mjestu skupe i za čitavu državu vodi takva evidencija;
b) općenjem sa vlastim a stranih država u stvarima, gdje se takvo općenje
nužno mora vršiti s jednog mjesta i
c) davanjem potrebnih podataka svim policijskim vlastima, kao i izda-
vanjem općih načela za vršenje policijske službe, naročito u pogledu zajed-
ničke obavještajne službe.
Opća načela pod toč. с) izdaju se putem Banske Vlasti i ona su obavezna
za sve policijske vlasti Banovine, ako ih Banska Vlast prihvati.
Da bi se omogućilo vršenje u stavu 2 nabrojene službe dužne su sve po­
licijske Vlasti banovine Hrvatske, i to u pravilu preko Banske Vlasti, davati
potrebna obavještenja centralnoj državnoj policijskoj vlasti.

Clan 3.

Banovina Hrvatska nadležna je u stvarima državljanstva, izuzim ajući da-

vanje državljanstva izuzetnim putem po § 14 Zakona о državljanstvu i odu-
zim anje državljanstva po §-u 32, 33 i 34 ovog Zakona.
О prirodenju izuzetnim putem donosi odluku M inistar unutrašnjih poslova
po odluci Ministarskog savjeta, a za lica sa područja banovine H rvatske po
saslušanju bana banovine Hrvatske. Odluke о oduzimanju državljanstva po
§-u 32, 33 i 34 Z.D. donosi M inistar unutrašnjih poslova po saslušanju bana
banovine Hrvatske, kad se radi о licima, koja imaju zavičajno pravo (članstvo
općine) na području banovine Hrvatske.
Kad Banska Vlast donosi odluku о gubitku državljanstva po §-u 28 Z.D.,
ima о tome izvijestiti M inistarstvo unutrašnjih poslova.

Cl. 4.
Statistički ured u Zagrebu potpada pod Bansku Vlast time, da će po­
trebne podatke dostavljati općoj državnoj statistici.

Clan 5.

Ova Uredba stupa na snagu dam proglašenja u „Službenim N ovinam a“ .

5. travnja 1941.
Beograd1®

JVII
P E T A R II
Po m ilosti Bo; v o lji narodnoj
K R A L J J1 )S L A V IJ E

Na predlog Ministarskog savei л osnovu čl. 15 st. 2 Uredbe о bano­

vin i Hrvatskoj propisujemo ovu

UREDBU
о oružništvu (žandai ji) banovine Hrvatske.

Clan 1.

U smislu cl. 10 st. 3 Uredbe banovini Hrvatskoj osniva se posebno

oružništvo banovine Hrvatske, kojo < preuzeti celokupnu žandarmerijsku slu-
žbu na području Banovine.
11 Narodne N ovin e, br. 79, 7. IV 1941.
426 — bJUBO BO BAN

Clan 2.

Oružništvo je organ Bana za vršenje policijske službe, te mu je u svemu

potčinjeno, izuzev postavljanja, unapređenja i penzionisanja oružničkih oficira,
koja se vrše u sporazumu s M inistrom vojske i mornarice. Ta se saglasnost ima
naznačiti u svakoj odnosnoj odluci.

Clan 3.

C itava im ovina kojom raspolaže odnosno upravlja žandannerija na pod-

ručju banovine Hrvatske, prelazi u vlasništvo Banovine.
Ovlašćuje se M inistar financija da u sporazumu s Banom banovine H rvat­
ske prenese odgovarajuće kredite, predvidene za žandarmeriju u važećem
državnom proračunu, na banovinu Hrvatsku.
Za iduću proračunsku godinu predvideće se krediti za oružništvo u pro-
računu banovine Hrvatske, a jednovrem eno će se na Banovinu prenijeti odgo-
varajući državni prihodi srazmerno sadašnjem brojnom stanju žandarm erije na
području Banovine.
Ban banovine Hrvatske i M inistar unutrašnjih poslova sporazumno će
srazmerno podeliti im ovinu postojećeg žandarm erijskog potpornog fonda, a
Ban banovine Hrvatske i M inistar financija podeliće sporazumno srazmerno
žandarm erijski ekonomski fond.

Clan 4.

Ova Uredba dobiva obaveznu snagu danom obnarodovanja u „Službenim

novinam a“ .

5. aprila 1941.
B eograd20

MI
P E T A R II
Po milosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J J U G O S LA V IJE

Na prijedlog Bana banovine Hrvatske, a na osnovu 61. 15 st. 4 Uredbe о

banovini H rvatskoj propisujemo ovu

UREDBU
о ovlaštenju Bana banovine Hrvatske da naredbenim putem propisuje odredbe
о oružništvu banovine Hrvatske.

Clan 1.

Ovlašćuje se Bana banovine Hrvatske, da naredbama sa zakonskom sna­

gom propisuje sve potrebne odredbe о oružništvu banovine Hrvatske.

Clan 2.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u „Narodnim Novinam a“ .

5. travnja 1941
Beograd

Ban banovine H rvatske: Petar, v. r.

Dr. Ivan Subašić, v. r.*1

*• Isto.
11Isto.
 SPO RAZUM CVETKOVIC — M ACEK — 427

MI
P E T A R II
po milosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J JU G O S LA V IJE

na prijedlog Bana banovine H rvatske a na tem elju čl. 15 st. 4 Uredbe о

banovini Hrvatskoj propisujemo

UREDBU
о Banovinskom sudu za zaštitu države.

Clan 1.

Stol sedmorice u Zagrebu vrši funkciju Banovinskog suda za zaštitu države

na cijelom području banovine Hrvatske.
Stol sedmorice kao Banovinski sud za zaštitu države nadležan je za cijeli
kazneni postupak о kažnjivim djelim a iz paragrafa 91. do 98., 100., 102. do 115.,
191. i 307. K rivičn og zakonika od 27. siječnja 1929. godine i о kažnjavim djelim a
iz čl. 1., 2., 3., 13., 17. i 18. Zakona о zaštiti javne sigurnosti i poretka u državi
od 6. siječnja 1929. godine s n jegovim izmjenama i dopunama od 1. ožujka
1929. godine kao i о svima k ažn jivim djelim a, koja su s ovim a u vezi ili u sti-
caju, ako državni nadodvjetnik ne predloži, da se pojedine sudske radnje ili
d ijelo vi kaznenoga postupka p ovjere kojemu okružnom ili sreskom sudu ili
ako Stol sedmorice kao Banovinski sud za zaštitu države na p rijedlog državnoga
nadodvjetnika ne ustupi cijelu kaznenu stvar okružnom sudu, koji bi inače
za to bio nadležan.

Clan 2.

Početkom svake godine im enovat će Ban banovine H rvatske kod Stola

sedmorice u Zagrebu posebno vijeće. koje će vršiti poslove Banovinskog suda
za zaštitu države, a koje se sastoji iz predsjednika Stola sedm orice i šest
sudaca Stola sedmorice i četiri zamjenika. Predsjednika Stola sedm orice za-
m jen ju je po rangu najstariji sudac Stola sedmorice.

Clan 3.

Ban banovine Hrvatske m ože ш prijedlog predsjednika Stola sedmorice

kao Banovinskog suda za zaštitu dr ave odrediti ovom e sudu za vršen je poslova
istražnoga suca potreban broj sud, sudova prvoga stepena.

'an 4.

D ržavni nadodvjetnik u Za^ vrši sve poslove državnoga tužioca kod

Stola sedmorice kao Banovinskop :i za zaštitu države.

an 5.

Okružni sud u Zagrebu pr pritvorenike (istražne zatvorenike) Stola

sedmorice kao Banovinskog sud
potrebnom snabdijevanju prem
pritvorenika i na način, na koji
U slučaju potrebe Ban bai
za sm ještanje pritvorenika (istr
vinskog suda za zaštitu države
snabdijevanja u tim prostorijam;
zaštitu države u svojim pritvorim a i na
pisima, koji vrijed e u pogledu njegovih
a tim propisima s njim a postupa.
ne Hrvatske odredit će i druge prostorije
zatvorenika) Stola sedmorice kao Bano­
u kom slučaju će odrediti i način njihova
428 ~ LJUDO boban

Clan 6.

Za postupak pred Stolom sedmorice kao Banovinskim sudom za zaštitu

države shodno vrijed e propisi Zakona о sudskom krivičnom postupku od 16. ve-
ljače 1929. godine kao i propisi paragrafa 19. do 63. Zakona о državnom sudu za
zaštitu države od 24. listopada 1930. bi\ 103.660—„ Z “—572 (Službene novine od
5. studenoga 1930. br. 2 5 4 -L X X X V III).

Clan 7.

Propisi ove Uredbe vrijed e i za kažnjiva djela učinjena p rije njezina stu­
panja na snagu, ako о tim djelim a n ije sud prvoga stepena još izrekao presudu.

Clan 8.

Ovlašćuje se Ban banovine Hrvatske, da prema ukazanoj potrebi izda na-

redbu za izvršenje ove Uredbe kao i za dalje potrebne izm jene i dopune Zako-
nika о sudskom krivičnom postupku radi n jegove prim jene kod Stola sedmorice
kao Banovinskog suda za zaštitu države.

Clan 9.

Ova Uredba dobiva obaveznu snagu na dan objave u „Narodnim N o vi­

nama“ . Od toga dana prestaju vrijed iti propisi, u koliko su protivni odredbama
ove Uredbe.

5. travnja 1941.
Beograd

Ban banovine Hrvatske: Petar, v. r.

Dr. Ivan Subašić, v. r.22

MI
P E T A R II
Po milosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J JU G O S LA V IJE

Na prijedlog Bana banovine Hrvatske, a na osnovu čl. 15 st. 4 Uredbe о

banovini Hrvatskoj propisujemo ovu

UREDBU
о ovlašćenju Bana banovine Hrvatske za reguliranje pitanja javne sigurnosti,
m ira i poretka.

■ - Clan 1.

Ovlašćuje se Ban banovine Hrvatske, da naredbama sa zakonskom sna­

gom regulira sva pitanja, koja su u vezi sa javnom sigurnosti, m irom i po-
retkom. Ova ovlaštenja vrijed e za vrijem e od tri mjeseca računajući od dana
objave ove Uredbe.
„ O va Uredba stupa na snagu danom objave u „Narodnim N ovinam a“ .

5. travnja 1941.
Beograd

Ban banovine Hrvatske: * Petar, v. r.

Dr. Ivan Subašić, v. r.2*

*• Isto.
13Isto.
 SPO RAZUM CVETKOVIC — M AČEK — 4 29

MI
P E T A R II
po milosti B ožjoj i v o lji narodnoj
K R A L J JU G O S LA V IJE

na p rijedlog Bana banovine Hrvatske a na tem elju čl. 15 st. 4 Uredbe о

banovini H rvatskoj propisujemo ovu

UREDBU
о povraćaju prava i poništenju osuda zbog p o litick ih kažnjivih dejla.

Clan 1.

Sve osudenike, koji su sudeni do dana 26. kolovoza 1939. godine od bilo
kojega suda zbog političkih kažnjivih djela, izuzevši kažnjivo djelo propa-
gande komunizma iz čl. 1. t. 2. Zakona о zaštiti javn e bezbjednosti i poretka
u državi, može nadležni okružni sud oglasiti dostojnima da vrše izgubljena
prava pomenuta u §-u 47. br. 3. K rivičn oga zakonika kao i da mogu sticati
ostala izgubljena prava pomenuta u §-u 47. br. 1. i 2. K rivičn oga zakonika,
bez obzira na to, da li je protekao rok od tri godine predviden u §-u 90. K ri-
vičnoga zakonika, kao i bez obzira na to, da li su se ovi osudenici za vrijem e
izdržavanja kazne dobro vladali.
Izrečene osude zbog tih djela proti ovim osudenicima mogu se poništiti
za budućnost sa svima njihovim zakonskim posljedicama, bez obzira na to,
da li je protekao rok predviden u §-u 90. K rivičnoga zakonika, kao i bez obzira
na to, da li su te osobe osudene zbog političkih kažnjivih djela jedamput ili
više puta.
Ovlašćuje se ban banovine Hrvatske, da u slučaju sumnje daje obvezatno
tumačenje, da li se radi о političkom kažnjivom djelu u smislu ove Uredbe.

Clan 2.
Ova Uredba obuhvaća sve osobe, koje su u vrijem e, kad je političko ka-
žn jivo djelo učinjeno, im ale svoje prebivalište ili boravište ili zavičajnost na
sadašnjem području banovine Hrvatske.

Clan 3.

Za postupak po ovoj Uredbi nađležan je okružni sud, u čijem području

osuđenik živi ili se bavi, a ako se taj sud nalazi izvan banovine Hrvatske,
nadležan je okružni sud prebivališta ili boravišta osudenikova na sadašnjem
području banovine H rvatske u v i.ieme, kad je političko kažnjivo djelo
učinjeno.
Na postupak imaju se shodi rim ijeniti paragrafi 476. do 485. Zakona
о sudskom krivičnom postupku.

an 4.

Ovlašćuje se Ban banovine iske da izdaje autentična tumačenja ove

Uredbe.

( lan 5.

Ova Uredba stupa na sna; nom objave u „Narodnim N ovinam a“ , u

Zagrebu.

5. travnja 1941.
Beograd
Ban banovine Hrvatske: Petar, v. r.
Dr. Ivan Subašić, v. r.24
84 isto.
430 ~ LJUBO B O B A N

OVLAŠĆENJE
Banu banovine H rvatske

M inistarski Savet Vas ovlašćuje, da u im e K raljevsk e Vlade obavljate sve

hitne državne civiln e poslove na području banovine Hrvatske. Potrebna sred-
stva stavljat će se Banu na raspoloženje uz naknadni obračun kod filija le
Narodne banke u Zagrebu i Splitu.

Pov. 1 Br. 20,U

9. travn ja 1941. Za Ministarski Savet
M inistar unutrašnjih poslova
Dr. Srđan B u disavljević v.r.
M inistar financija
Dr. J. Sutej, v. r.2e

15 Narodne N ovln e, br. 82, 10. IV 1941.

 R E G IS T A R L i C N I H I M E N A
A С
A ćim ović M ilan — 57—61, 65, 66, 67,
86, 87.
Andrassy Juraj — 193, 197, 200, 208,
210, 212, 214, 215.
Andres Ivan — 300, 366, 367.
A n đelin ović В. Grga — 45, 78, 135,
142.
A n tić M ilan - 25, 31, 76, 77, 80, 82,
85, 87, 117, 144, 178.
A ttolico Bernardo — 97, 110, 111.
A vra m ović Branko — 132.
A vram ovski Živko — 5, 31, 86, 91,
96, 98, 99, 101, 301, 339.
Ažm an J. — 264.
В -168, 170, 173-175, 177-193, 201,
B ajič Stojan - 209, 210, 212.
Banković, službenik M IP -a — 291.
Banjanin Jovan — 135, 142, 144, 148.
Bauer Ernest — 365, 366, 370.
Behmen Mahmud — 156.
Behmen Š efkija — 261.
Berković Josip — 298.
Besarabić Nikola — 59, 73.
Bešlić N ikola - 142.
B iber Dušan — 118, 119.
Boban Ljubo - 19, 37, 39, 41, 43, 4!
106, 108, 111, 112, 114, 171, 172, 21Л
231, 242, 244, 245, 258, 261, 274, 303.
326.
Bobić M iloš - 22, 135, 235.
Bom belles Josip — 85, 112, 113. 11
169, 170, 172, 179, 180.
Bonnet Georges — 104.
B rugere Raymond — 87.
Buć Stjepan — 270, 272, 273, 355.
Budak M ile - 85, 268, 269, 270, 2
273, 355.
B udisavljević Srđan — 78, 185.
187, 231, 274, 275, 316, 321, 327, 3
346, 347, 348, 349, 350, 352,
357, 358, 364, 430.
B ulajić M ilan — 357.
Bulat Edo - 347, 375, 376.
Butić Fikreta — 368.
Butler P. R. — 104.
Campbell - 103, 112, 113, 157.
Carnelutti Am adeo — 42, 43, 113, 114,
Chamberlain N e v ille — 103, 147.
118, 169, 171, 172, 179, 180, 381.
Churchill Winston — 191.
Ciano Galeazzo — 32, 33, 34, 36, 39,
41-44, 50-51, 57, 59, 80-81, 83, 85-
87, 90, 93, 94-97, 99-100, 107-114,
116, 118, 146, 169-172, 179-180, 382.
Cincar-M arković Aleksandar — 31,
35, 82, 87, 90, 92-98, 104, 120, 167,
170, 341, 354.
Csaky Istvan — 170.
Cvetković Dragiša — 3—5, 35, 45, 55,
57, 59-61, 75, 79-81, 84-86, 88-90,
92, 105, 115, 119-137, 139-154, 156
209, 218-219, 222-224, 229, 232-236,
239-247, 249, 250, 254, 258-260,
262-264, 269, 272, 275, 277-278, 280
-283, 285-286, 289, 291, 294, 298,
300, 307-309, 311, 314, 317, 319, 321,
323, 326-328, 332, 335-336, 337-
357, 364-365, 376, 387, 392-393, 400
-401, 403, 409.
С
Cubrilović Branko — 135, 141, 144,
151, 173-177, 186, 188, 190, 231, 242
-244, 258, 262, 321, 322.
Cubrilović Vaso — 314.
Culinović Ferdo — 4, 10, 53, 197, 202,
208-209, 214-216, 291-294, 359, 373,
376.
Cvrkić V ojko — 182.
С
Corović V ladim ir — 250.
D
Danić Danilo — 251—252.
Davidović Ljubom ir — 15—17, 23, 46,
53, 80, 218, 222, 346-347, 397.
Debelić Šim e — 375.
432 "* REGISTAR
Devčić K rešim ir — 127.
D igović Petar — 204, 208, 213.
D im itrijević M ita — 239.
Dinić Tanasije — 57.
Divac N. — 229.
D örfler - 360, 365-366.
Drašković Slobodan — 253.
D rljević Sekula — 15, 264—265.
Dukanac Lju bom ir — 210.
Dumandžić Jozo — 375.
Đ
Đermanović Rajko — 349.
Đisalović R. - 199, 200-201.
Đorđević Jovan — 322.
Đurđević Čedom ir — 329.
E Indelli M ario — 90, 188.
Eden Anthony — 366.
F
Feine, njemački diplomata — 371.
Filipančić L j. — 188.
Fotić Konstantin — 87.
Freundt, njemački konzil u Zagrebu
- 39, 139, 169, 363-369, 375.
G
Gašparac Juraj — 348.
G avrilović M ilan — 74, 78, 135, 138,
141-144, 148, 151-152, 154, 175-176,
186, 243-244, 304, 346.
Glojnarić M irko - 76, 140, 145, 151,
158-160, 163-165, 167-168, 284, 286,
289, 403, 410.
Göring H ennann - 81, 92-93, 99, 109,
170, 192, 366.
Gosar Andrej — 307.
Grba M. — 129.
Grol M ilan - 78, 135, 141—142, 144,
152, 187, 218-219, 222-226, 230, 335
-336, 341, 346.
H
Hächa Emil — 153.
Hadžić Stevan — 10.
Haefner, njem ački diplodata — 367.
Hagen W alter - 118, 369.
H alifax Edward W. - 102-103, 112
-113.
Harison, novinar — 189.
Hassell Ulrich - 85-86, 298-301, 339.
Heeren Viktor - 32, 47, 50, 54-59, 66.
72-73, 75, 81, 84, 90-91, 93, 96, 98.
108, 126, 132, 165-166, 249, 341, 352
-355, 357, 360-361, 363.
Heinburg, njem ački diplomata — 360.
H im m ler Heinrich — 172.
H itler A d o lf — 31-32, 39-40, 71, 86,
94, 96-97, 99-100, 107, 110, 117-118,
147, 169, 181, 186, 192, 201, 269-270,
357-358, 369, 394.
Hodera Svetislav — 47, 276.
Hoptner B. Jacob — 5, 58—59, 75, 86
-87, 112, 114, 151, 189, 260.
H orvat I. — 293.
Hribovschek, njemački diplomata —
70, 73, 76.
Hristić Boško — 32—35, 39, 51.
I
Ikonić Dragom ir — 230—231.
Ilić Bogoljub — 74, 362.
Ilić M ih ajlo - 188, 314, 322.
Ilić Vlada — 75, 154.
Ivančević — 54.
Ivk ović Svetozar — 350.
J
Jakovljević Ilija — 123, 129, 196—197,
199, 213, 306, 309-310, 312.
Jakovljević M ilan — 6, 178, 239—241,
293, 370.
Jančiković Tom o — 52, 64, 400.
Janković Dura — 51, 133, 182.
Janković Radoje — 248.
Jevđević Dobrosav — 255, 257—258.
350.
Jevtić Bogoljub — 18—20, 22, 53, 81,
87, 135, 142, 144, 148, 152, 232, 268,
272.
Joksimović Ugln — 182.
Jovanović Dragoljub — 229, 244—245.
Jovanović Jovan Pižon — 6, 27, 35,
45-46, 53, 58, 67, 74, 76-78, 82, 87,
116-117, 135, 137-144, 146, 148-154,
157, 159, 161, 163, 173-177, 186, 188,
242-243, 258, 260, 262, 397.
Jovanović Slobodan — 74, 194—195,
200, 203, 207, 215, 249, 335, 371.
Jukić Ilija - 72, 77 111, 115, 146, 157
-158, 269.
К
Kante V. - 329.
Karađorđević Aleksandar — 11, 16,
107, 298, 300.
Karađorđević Olga — 88.
K arađorđević P a vle — 18—22, 25—27,
31, 35, 45-47, 51, 56-58, 60-62, 72
-78, 80-88, 90-93, 95-97, 99, 102-
ЮЗ, 112-118, 120-122, 130-131, 133,
135-144, 146, 148, 150-159, 165-167,
169, 171, 174-179, 181-182, 186, 189
193, 201, 223, 227, 236, 245-246, 249,

260, 262, 264, 272, 274, 282, 285, 297
-298, 300, 324-325, 327, 333, 335-
336, 339-341, 348, 350, 353-354, 356
-360, 364, 383, 386-387, 390-394.
K arađorđević Petar — 24, 186, 397,
404, 408, 409-410, 412, 418, 424-429.
K ard elj Edvard — 279.
Kecm anović Dušan — 65.
Knežević, m ajor — 371.
K o jić D ragom ir — 18.
K okanović Čeda — 79.
Kom nenović M irko — 22.
Konstantinović M ih ajlo — 188, 217,
306, 308, 314, 322, 355, 357-358.
Kopp, njem ački diplomata — 366 , 370 .
K orenić Juraj — 353.
Korošec Anton — 10—11, 19—21, 25,
49-51, 53, 56-60, 62-63, 65, 75, 7 9 -
80, 85, 88, 120, 131-132, 141, 159,
176, 179, 185, 239, 247-248, 258-264,
279, 298-299, 306, 317, 354-355, 390,
422.
Kosanović Sava — 65, 142, 144 , 160 -
162, 174, 185-187, 275, 345 , 347 -
350, 358.
Kosić M irko — 356.
Kostić Laza - 193, 195-196, 198 - 200 ,
202-204, 206-207, 320-321.
Kostić M ilan - 135, 173, 344.
Košak Vladim ir — 375.
Košutić August — 68, 70—73, 76 , 78 ,
115, 117, 145-146, 149-152, 157 - 159 ,
162, 167-168, 173, 186-187, 190 , 272,
275, 300, 347, 359-360, 362 - 366 , 368 ,
370-371, 373-374, 376.
Kotur Đura — 181.
K ovač A n te — 54, 255, 345.
Kožul M arko — 59—60.
K ram er A lb ert — 50, 135, 142, 1 14.
152, 173-175, 255, 257.
Kranjec M. — 263.
K rbek Ivo - 188, 194-196, 204
207-208, 289, 300, 313, 349.
K rek Miha — 58, 79—80, 85, 15(
-307, 311, 314-115, 3 5 1 -3 5 2
Krizm an Hinko — 25 —26 , 45 ,
64, 68, 77-78, 87, 123, 139 , 146
-152, 156, 159-161, 1 64-165
185-187, 239, 243-244, 275,
327, 335-336, 343, 345-351, 353
K rn jević Juraj — 36, 43, 72, 7
189, 272, 297-298, 300, 324, 3
366-367, 373.
Kujundžić Bogoljub — 79—8U,
K ulenović D žafer — 79—80, 1! 19,
247, 258-261, 265, 315-316, 3 <
K ulovec Fran — 317, 351—35: 360,
363, 378.
Kušej Gorazd — 193, 196—lytf, 2 0 0 ,
202-206, 320-322.
K vatern ik Slavko — 118, 269, 374—
375.
R E G IS T A R — 433
L
Lamešić M arko — 374—376.
Lavrić Joža — 263.
Lazarević A. — 212.
Lorković M laden — 374—375.
Lukić Radom ir - 194, 197-198, 203-
207, 320-321.
Lunaček Valdem ar — 210.
Lj
Ljotić D im itrije — 47—48, 53.
M
Mackensen Hans Georg — 93, 97, 110.
Maček V latko - 3-6, 11, 13, 18, 2 1 -
27, 36-39, 41-48, 50-54, 56, 59-60,
62-78, 80-81, 83, 85-86, 88-89, 93,
101-127, 129-130, 135-154, 156-181,
184-193, 201, 209, 218-219, 221-224,
228-236, 239, 242-243, 245-246, 250,
254-255, 258-260, 262, 264, 266-272,
274-275, 277-286, 289, 291-295,
297-298, 300, 303, 306-309, 314, 320,
323-324, 327, 333, 336-341, 343-344,
346-350, 353-371, 373-378, 381 382,
384-385, 387, 392-394, 397, 399, 400,
402-403, 409.
M ajcen Stanko — 306.
M aksim ović Boža — 48, 53, 179, 190,
237, 241, 342, 344, 351, 354.
Malletke, njem ački diplomata — 365,
368-370, 376.
M arie August — 359.
M arinković V ojisla v — 18.
M arković Boža — 74, 78, 135, 141, 148,
152, 175, 189, 225, 334-335, 344, 346.
M arković Đorđe — 122.
M arković Lazar — 6, 134—135, 152,
177-179, 190, 232, 236-241, 306, 322,
33^ 338, 342, 344, 352, 355-356, 370.
Matošić Joe — 268.
M aurović — 194—195.
Mažuranić Ž elim ir — 60, 300.
M eraviglia — 118.
M eštrović Ivan — 85.
M ih ajlović Ilija — 135, 148—149.
M ihaldžić Stanoje — 63, 67—73, 75—
76, 123, 140-141, 177, 190, 345, 355.
M ikašinović Đuro — 132.
M ilanović V lad im ir — 102, 104.
M iletić K rsta - 78, 141, 144, 148, 152,
175-176.
M ilošević M iloš — 249.
M ilovanović Dragoljub Bena — 230—
231.
M ilovanović M ilan — 18.
M ilovanović Nikola — 5, 80, 118, 146—
146, 150-152, 180, 182, 189, 192, 201,
231.
M iljuš Branko — 128.
M irković B orivoje — 230.
434 ~ R E G IS T A R
M ittelham m er, njemački diplomata —
365-366, 370.
M oškov A n te — 269.
Mussolini Benito — 34, 39, 42, 71, 81,
90, 92-93, 95-97, 99-100, 109-110,
112-113, 147, 170, 172, 179, 201.
N
N edeljković, general — 359.
Nedić M ilan - 57, 74, 120, 339.
Neuhausen Franz — 57—58.
N ikitović Caslav — 231.
N ikolić M om ir - 203, 207-208, 212.
Ninčić M om čilo — 78, 135, 141—142,
144, 148-149, 175-176, 362, 370.
P 25-26, 31-41, 44-75, 77-93, 95, 9 8 -
Pantić Ljubom ir — 142, 354, 356.
Pašić Nikola — 9, 268, 343.
Paunković Đ. — 154.
P avelić A n te — 118, 170, 180, 268—2
269, 272, 292, 377.
Peleš Branko — 176.
P erčević Ivan — 291.
Perić 2ivojin — 206.
Pernar Ivan — 60, 72—73, 78, 292, 374,
376, 421.
Plećević Ceda — 229.
Popović Jovan — 260.
Popović V ojin — 352—353, 357, 376.
Potem kin V. P. - 34, 100.
P ribićević Adam — 397.
P ribićević Svetozar — 9—10, 162, 274.
Prodanović Ž ivko — 336.
Protić M ilan — 355.
Prpić Josip — 367—368.
R 345, 359-364, 366, 370-371, 373, 410,
Radica Bogdan -? 303.
Radić Antun — 281.
Radić Stjepan - 9-10, 267, 281, 343,
399.
R adojević A n ta — 178—179, 238.
R ajaković M ilo je — 356.
Rašković D. — 215.
Reberski Josip — 272.
Ribar Ivan — 4, 48, 54, 227—229, 243.
Ribbentrop Joachim — 94—97, 99, 107,
110, 111, 172, 365-366, 368, 374-375.
Roosevelt Franklin D. — 107.
Rosenberg — 369.
Ružić J. — 293.
Ružić V ik tor — 120, 142.
S Tortić Janko - 294, 374-376.
Sarković — 39.
Schol Žiga — 272.
Schuschnigg — 34.
Seton-Watson H. - 46, 55, 81, 84.
Sim ović Dušan — 74, 82, 87, 166, 230—
231, 356, 358-359, 362-366, 368, 370-
371, 373-378.
Sincler A. — 115.
S irovi — 153.
Sm iljanić Dragoslav — 227—131.
Sm oljan Bariša — 347, 366—368.
Snoj Franc — 79—80.
Spaho M ehmed - 19-21, 25, 51, 59,
79-80, 85, 120, 122, 131-132, 141,
159, 166, 177, 195, 248, 258-262.
Srškić M ilan — 18, 258.
Stanković Đura — 182—183.
Stanković Radenko — 154.
Stanojević А са — 15, 46, 53, 69, 178,
231-233, 236-237, 239-241, 336, 346,
256, 397.
Stefanović Jovan — 199, 210, 214, 217,
350.
Stojadinović M ilan — 5—6, 18, 20—23,
99, 103, 105-107, 112, 114, 120, 122-
124, 131-133, 135, 139, 153, 158, 166-
167, 177-178, 180-185, 190-191, 201,
218, 230, 232, 238, 246-249, 253-255,
257-264, 268-269, 272, 276-277, 290,
298, 300, 306, 322, 331-332, 344-345,
350, 352, 354, 379, 381, 383, 386, 388,
390, 398.
S tojiljk ović R. — 135.
Stojkov Todor — 19, 24, 218.
Stošić Stamenko — 232.
Stražičić, novinar — 46.
Subotić Ivan - 103-104, 189, 191.
Sušić L ovro — 295.
S
Subašić Ivan - 25-26, 76-78, 80, 85,
117, 139-140, 146, 163, 165, 174, 176-
177, 186-188, 190, 228, 272, 300, 324,
426, 428, 429.
Sutej Juraj - 43, 48, 60, 65, 75, 78, 80,
116, 135, 140-143, 167, 174, 178, 187-
189, 243, 285, 347, 357-364, 366-268.
430.
T
Tasić Đorđe - 188, 194, 196, 201, 204,
206, 208-209, 212-215, 217, 314, 320.
T erzić V elim ir - 5, 107, 191, 291-292,
375-376.
T elek i P a l — 170.
Tiso Jozef — 118.
Tom ić Jevrem — 353—354.
T rifu n ović Dušan — 363.
T rifu n ović Miloš - 78, 87, 135, 141-
142, 144-145, 148, 152-154, 162-163,
174-176, 178-179, 235, 239-240,
335-336, 346.
Trum bić A n te — 266.
Tupanjanin Lazar — 244.
 R E G IS T A R — 435

Tupanjanin M iloš — 27, 76, 78—80, Vujičić M. — 350.

116, 127, 134-135, 141-144, 146, 148, Vulić N. — 251.
151-152, 174-175, 243. V ulović V elisla v — 356.

U W

Uzunović Nikola — 18. W eizsäcker Ernst — 108, 110—111.

V Z

Vansittart Robert — 103—104. Zečević Ilija — 65.

Veesenm ayer Edmund — 365, 368—
369, 374-376.
Vernić Janko — 367—368.
V ild er Većeslav — 46, 78, 142, 160—
162, 174, 186-187, 230, 275, 327,
345_350.
V ladisavljević M. — 199, 208, 214—
216.
V la jić Božidar - 76, 78, 135, 139-144,
148, 152, 175-176, 187, 224, 254,
335-336, 346.
Vučković R. — 329.
Zoričić M ilovan — 75.
Zubak Aleksandar — 72, 78.
Ž
Zanić M ilovan — 375.
Zilić Frane — 213.
Z ivković Petar - 18, 48, 52, 87, 141,
151, 255, 257, 356.
Zugić Tripko - 45, 54, 75, 80, 134.
 SADR2AJ

Predgovor ........................................................................................................... 3
U v o d ................................................................................................ . . . 9

G lava I

V A N J S K O P O L IT IC K I P O L O Z A J J U G O S LA V IJE P R IJE O B R A Z O V A ­
N J A C V E T K O V IC E V E V L A D E .........................................................29

1. Vanjskopolitička orijentacija Stojadinovićeve vlade . . . . 29

2. A ktivnosti vodstva Hrvatske seljačke stranke radi dobijanja
podrške iz in o s tra n s tv a ................................! ............................... 36

Glava II

U N U T R A S N J E P O L IT lC K I R A Z V O J DO O B R A Z O V A N J A C V E T K O V I­
CEVE V L A D E ........................................................................................ 45

1. Izbori od 11. decembra 1938............................................................... ...... 45

2. Stojadinovićev kurs nakon decembarskih i z b o r a ......................... 56
3. D ržanje vodstva Hrvatske seljačke stranke nakon decembarskih
izbora ...............................................................................................63
4. Pad S t o j a d i n o v i ć a ............................................................................79

Glava I I I

V A N J S K O P O L IT IC K I P O L O Z Ä J J U G O S LA V IJE U VR IJE M E C V E T K O ­
V IC E V E V L A D E .................................................................................. 90
1. D ržanje vlade prema Njem ačkoj i I t a l i j i ................................90
2. Držanje vlade prema V. B ritaniji i F r a n c u s k o j ......................... 100

Glava IV

M A C E K O V E A K C IJ E U IN O S T R A N S T V U DO P O C E T K A PR E G O V O R A
S C V E T K O V lC E M ............................................................................105

1. Stav B e r l i n a ........................................................................................ 106

2. M ačekovi pregovori s C a n o m .........................................................I l l
3. A k cija u Londonu i Parizu i .........................................................115

Glava V

P R O G R A M C V E T K O V IC E V E V L A D E U H R V A T S K O M P IT A N J U I
S T A V V O D S T V A HSS P R E M A V L A D I ......................................120

1. Sastav i karakter C vetkovićeve v l a d e ......................................120

2. V ladina deklaracija ..................................................................... 121
3. S lav vodstva HSS prema vladinoj d e k l a r a c i j i ......................... 122
4. C vetkovićeva izjava u Skupštini 10. m a r t a ................................127
5. Stav vodstva HSS prema vladi nakon C vetkovićeve izjave od
10. marta ........................................................................................ 129
6. Položaj C vetkovićeve vlade u S k u p š t i n i ......................................131
7. Odnos SDK, UO i JNS nakon Stojadinovićeva pada . . . . 135
Glava V I

OD P O C E T K A PR E G O V O R A DO Z A K L J U C E N J A S P O R A Z U M A OD
26. A U G U S T A 1 9 3 9 . ................................................................................ 139

1. Maček uslovno prihvaća pregovore s Cvetkovicem . . . 139

2. Kontakti vodstva HSS s UO i JNS uoči M ačekova susreta s
C vetkovicem .................................................................................. 140
3. P rv i razgovori između Mačeka i C v e t k o v i c a ......................... 145
4. Odnosi SDK, UO i JNS nakon M ačekova susreta sa Cvetkovicem 148
- £.• Razlozi zbog kojih knez P a vle nije želio oslon na Udruženu
opoziciju .................................................. 153
tffr Drugi susret Cvetkovica i M a č e k a ............................................ 158
7. Maček ponovo nastoji dobiti suglasnost UO i JNS . . . 160
8. Sporazum od 27. a p r i l a ............................................................... 163
cJJ. Nam jesništvo odbija sporazum od 27. a p r i l a ......................... 164
10. Sjednica Hrvatskog narodnog z a s t u p s t v a ...................................... 167
11. Maček nastavlja pregovore s C a n o m ...................................... 169
12. Odnosi SDK, UO i JNS nakon odbijanja sporazuma od 27. aprila 173
13. P riprem e za obnavljanje pregovora izmedu Mačeka i Cvetkovica 176
14. Pokušaji Cvetkovica da proširi v l a d u ......................................177
15. Maček prekida pregovore s C a n o m ............................................ 179
_16. A k cija Stojadinovićeve grupe protiv sporazuma . 180
17. Inicijativa samostalnih demokrata za sporazum SDK, UO i JNS 185
18. Nastavak pregovora izmedu Mačeka i Cvetkovica i zaključenje
Sporazuma od 26. augusta 1939............................................................. 188
19. Velika Britanija i Francuska, Njem ačka i Italija i Sporazumom
od 26. a u g u s t a .................................................................................. 190

Glava V I I

P R A V N I A S P E K T I S P O R A Z U M A C V E T K O V IC - M A C E K . . . . 193

1. Problem i u vezi člana 116 Ustava od 3. IX 1931................................193

a) Redovni revizioni postupak po Ustavu iz 1931......................... 193
b) Mogućnost faktične prom jene ustava i van redovnog revizio-
nog p o s t u p k a ............................................................................193
c) Clan 116. Ustava iz 1931............................................................... 194
d) Da li je postojala situacija koja je opravdavala primjenu
ei. ii6 ? . . ............................................................... 198
e) Pitanje raspušlanja Skupštine i S e n a t a ................................199
f) Pitanje ratifikacije m jera poduzetih pozivom na čl. 116. . 203

2. Položaj Banovine Hr\ < k e .........................................................208

a) Teritorij Banovine 111v a t s k e ...................................................209
b) Nadležnost i organi/ ija vlasti Banovine Hrvatske . . . 209
c) Da li je Ministarski iet mogao m ijenjati nadležnosti Bano­
vine Hrvatske? ............................................................... 212

3. Državnopravne prom u vezi sa Sporazumom od 26. augusta 214

Glava VI I I

STAV P O L IT lC K IH S T R A N PR E M A S P O R A Z U M U OD 26. A U ­
G USTA . . . ............................................................... 218
Stav gradanskih pnli ih grupa i s t r a n a k a ............................... *
a) Demokratska stran ............................................................... 218
b) G lavni odbor Ra - ilne s t r a n k e ............................................ 231
c) Zem ljoradnička si n k a ............................................................... 241
d) Srpska radikalna s t r a n k a .........................................................245
e) Srpski kulturni k l u b ..................................................................... 249
f) Jugoslavenska nacionalna s t r a n k a ............................................ 255
g) Jugoslavenska muslimanska o r g a n i z a c i j a ................................258
h) Slovenska ljudska s t r a n k a .........................................................261
 i) Crnogorski fe d e ra lis t (Sekula D r l j e v i ć ) ................................264
j) Ustaše .........................................................................................266
к) Samostalna demokratska s t r a n k a ............................................ 273

2. Kom unistička partija J u g o s l a v i j e ...................................................275

Glava I X

SPRO VO Đ ENJE S P O R A Z U M A ......................................................................281

1. Preuredenje d r ž a v e ............................................................................281
a) Izgradnja Banovine H r v a t s k e ...................................................281
b) P itan je daljnjeg državnog p r e u r e d e n ja ...................................... 303
2. Pitanje političkih z a k o n a ............................................................... 319
3. P itanje k o n c e n t r a c i j e ......................................................................333
4. Vlada generala Sim ovića i Sporazum od 26. augusta . . . 356

Z a k l j u č a k ..................................................................................................... 379
Prilozi .................................................................................................................. 397
Regißtar ličnih i m e n a .................................................................................. 431
Stampa šiamparsko preduzeće „Kultura“,