Professional Documents
Culture Documents
Sigurnost Stanovništva U Lokalnoj Zajednici
Sigurnost Stanovništva U Lokalnoj Zajednici
SIGURNOST STANOVNIŠTVA U
LOKALNOJ ZAJEDNICI
AUTORICA: NINA KARAĐINOVIĆ
UVOD
U lokalnoj zajednici, sigurnost se može posmatrati sa više aspeka-
ta. Imajući u vidu sve faktore koji utječu na sigurnost, ovaj aspekt
života u lokalnoj zajednici bi se trebao tumačiti široko, obuhvata-
jući sva pitanja koja utječu na sigurnost stanovnica i stanovnika i
njihove imovine. Naime, sigurnost ne podrazumijeva samo odsust-
vo kriminaliteta, već i drugih ponašanja i događaja koji narušavaju
sigurnost zajednice i ljudi, kao i osjećaj sigurnosti.
Ova politika sigurnosti na lokalnom nivou adresira, u skladu sa gore
pomenutim širokim tumačenjem koncepta, ona pitanja koja po svo-
joj prirodi utječu na stvarnu i percipiranu sigurnost individue i zajed-
nice. Sigurnost se posmatra iz prizme kriminaliteta i kršenja javnog
reda i mira, opasnosti od mina i lakog naoružanja, rizika od sao-
braćajnih nezgoda i nesreća, opasnosti od prirodnih nepogoda, te
pasa lutalica. Također, sigurnost se analizira iz perspektive različitih
kategorija stanovništva, imajući u vidu sociodemografske karakter-
istike pojedinih grupa, te njihov eventualni manjinski status po bilo
kojoj osnovi. Naročita pažnja se posvećuje analizi na koji način po-
jedini sigurnosni rizici i izazovi utječu na muškarce i žene, čime se
nastoji osigurati rodno osjetljivi pristup i u provedbi politike.
Lokalna politika sigurnosti ima za cilj da adresira sigurnosne potre-
be svih, ili barem većine stanovnica i stanovnika lokalnih zajednica
u Bosni i Hercegovini (BiH), bez diskriminacije. Ova politika je suš-
tinski solidarna i izbjegava rješenja koja bi mogla pogodovati samo
privilegiranim kategorijama stanovništva. Sigurnost bi trebalo biti
pravo svih, a ne privilegija pojedinaca.
Za sigurnost lokalne zajednice su odgovorni organi lokalne
samouprave. Bez obzira na kompleksnost ustavnog uređenja BiH,
1
te slojevite nadležnosti različitih nivoa vlasti, nema dvojbe da sama
blizina stanovništva i lokalnih vlasti govori o njihovoj prirodnoj i
međusobnoj upućenosti jednih na druge. Naime, iako organi lo-
kalne samouprave nisu, prema ustavnim rješenjima, formalno na-
dležni za sva pitanja sigurnosti, oni ipak imaju dokazane konkretne
i praktične instrumente za upravljanje sigurnošću na nivou lokalne
zajednice.
Ovi kapaciteti se prvenstveno ogledaju u budžetima organa loka-
lne samouprave i ustanovama koje su uspostavljene i djeluju na lo-
kalnom nivou. Međutim, još veći resurs organa lokalne samouprave
u dostizanju željenog stepena sigurnosti u lokalnoj zajednici je
samo stanovništvo i njegove organizacije, te formalne i neformalne
civilne mreže. Ova lokalna politika sigurnosti naročito naglašava
sinergijsko djelovanje organa vlasti, javnih ustanova i stanovništva
na zajedničkim pitanjima.
Iz ovog razloga se promoviraju i posebni modeli saradnje i zajed-
ničkog rada. Kao suštinski socijalna i demokratska, ova politika
insistira na demokratskom sazrijevanju stanovnica i stanovnika
BiH, njihovu ličnu angažiranost i uključenost u procese identifici-
ranja problema i donošenja odluka za rješavanje tih problema, te
podjelu odgovornosti kao vrijednosti koja je svojstvena modernim
demokratskim društvima.
1. SIGURNOSNA PITANJA U LOKALNIM ZAJEDNICAMA
Ova politika ima za cilj da ukaže da ključna sigurnosna pitanja sa
kojima se susreću lokalne zajednice u BiH, a koja su identificirana
kvantitativnim i kvalitativnim analizama relevantnih institucija. Pri
tome, neophodno je napomenuti da identificirani sigurnosni iza-
zovi nisu neophodno jednaki u svim lokalnim zajednicama, naroči-
to imajući u vidu njihovu veličinu, geografski položaj, te ruralni ili
urbani karakter.
Kriminalitet i javni red i mir
Prema Informaciji o stanju sigurnosti za period januar-decembar
2015., koju objavljuje Federalna uprava policije, najveći broj kriv-
ičnih djela je počinjeno u Kantonu Sarajevo i Tuzlanskom kantonu,
a za njima slijede Zeničko-dobojski kanton i Unsko-sanski kan-
ton. Među licima koja su identificirana kao počinioci krivičnih dje-
la, oko 40 procenata se bilježe kao povratnici u činjenju krivičnih
djela (23 procenta u Republici Srpskoj), a oko 3,7 procenata su
2
maloljetnici (3,5 procenta u RS).
8) Dostupno na http://www.klix.ba/vijesti/bih/na-podrucju-kantona-sarajevo-evidentira-
no-153-djece-u-skitnji-i-prosjacenju/160131041
9 Ministarstvo unutrašnjih poslova RS (2016).
10 Agencija za statistiku BiH (2015) Maloljetni počinioci krivičnih djela u BiH, 2014. Dostup-
no na http://www.bhas.ba/saopstenja/2015/KRIM_MAL_2014_bos.pdf.
11 Karađinović, N. (2015) Analiza primjene alternativnih mjera i post-institucionalne podrške
za maloljetnike u BiH. UNICEF, nije objavljeno.
12 Studija početnog stanja provedbe UN Rezolucije 1325 „Žene, mir i sigurnost“ na
lokalnom nivou - Pilot općine: Stari Grad, Sarajevo, Grad Mostar i Istočna Ilidža. UNWOMEN, nije
objavljeno.
5
Posjedovanje oružja i kontaminiranost minama
Poseban sigurnosni izazov u lokalnim zajednicama je rizik od tzv.
oružanog nasilja. Ova vrsta nasilja je široko definirana, a podra-
zumijeva dostupnost oružja i minsko-eksplozivnih sredstava kao
instrumenata nasilja. Pri tome se, u kontekstu lokalne zajednice,
fokus ne stavlja toliko na upravljanje viškovima naoružanja i trgov-
inu oružjem, što se adresira politikama na višim nivoima vlasti, već
na posjedovanju oružja i opasnosti od mina.
Posjedovanje oružja od strane stanovništva predstavlja neposre-
dan rizik za sigurnost zajednice, bez obzira da li se radilo o za-
konitom ili nezakonitom posjedovanju oružja. Prema riječima ek-
sperata, 700,000 građana u BiH posjeduje oružje.13 Nisu rijetki
slučajevi slučajne upotrebe zakonitog oružja sa fatalnim posljedica-
ma, naročito u slučaju djece i maloljetnika. Također, službena lica,
koja posjeduju oružje po službenoj dužnosti, se ponekad pojavljuju
kao učionici nasilja, protiv članova porodice ili drugih individua. S
druge strane, nelegalno oružje, koje je zaostalo iz ratnog perioda
u BiH, predstavlja poseban rizik nasilja. Prema izvještaju MUP RS,
u 2015. godine je registriran 581 prekršaj od strane 522 lica po Za-
konu o oružju.14
Prema jednom istraživanju, koje je, između ostalih izvora, prove-
deno i među predstavnicima organa lokalne samouprave u BiH,
ističu se stavovi da djeca lako mogu biti izložena oružju, ako ga
posjeduju njihovi roditelji, te da je primarna dužnost roditelja da
podižu svjesnost o opasnosti oružja kod djece. Prema istraživanju,
većina ljudi (do 70 procenata) smatra da je u njihovim zajednicama
prisutno previše legalnog i nelegalnog oružja, te da su najveći ra-
zlozi za to lična nesigurnost, kriminalne aktivnosti, strah od budućih
konflikata, te tradicija i nizak stepen povjerenja u policijske snage.15
12
• Provesti infrastrukturne projekte radi upravljanja vodama na
osnovu procjene ugroženosti od poplava;
• Budžetski podržati rad vatrogasnih jedinica i osnažiti njihove
kapacitete putem nabavke materijalnih sredstava i edukaci-
je pripadnika;
• Upoznati građanke i građane sa obavezama prema civilnoj
zaštiti, provesti reevidenciju pripadnika civilne zaštite i os-
nažiti kapacitete službi civilne zaštite putem nabavke ma-
terijalnih sredstava i edukacije pripadnika;
• Provesti programe udomljavanja pasa lutalica i podržati sk-
loništa za pse na određeni period azila;
• Provesti projekte radi osiguranja zaštite parkova od pasa lu-
talica;
• Unaprijediti uličnu rasvjetu i infrastrukturu radi smanjenja
rizika od povreda i viktimizacije stanovništva.
13