Nebojša Milić

AFORIZUMI

Podgorica, 2011
 Nebojša Milić
AFORIZUMI

Slog
Desa Radonjić

Dizajn korica i prelom

Draško Krivokapić

Lektura i korektura
Draško Krivokapić

Izdavač
Autor

Štampa i povez
Grafokarton – Prijepolje

Tiraž
300
 Poruka čitaocu

Ovom knjigom želim vam predstaviti moj

pokušaj, to jest eksperiment u pisanju ove vrste
pisanog slova.
Smisao za humor koji ljudi posjeduju je dar od
Boga, i možemo ga uzeti iz života kao reflex za
njegovo olakšanje. Kažem to, jer nam život
sve više liči na lavirint u kojem se prepliću i
sudaraju ozbiljne, odnosno sumorne boje
stvarnosti.
Zato vam prilažem ovaj rukopis sa nadom i
željom da vas nekoliko trenutaka razvedri.

Autor
Odnosi žene i muškarca
Prevela ga je žednog preko vode, a kad je voda
presušila iskopnio je.

Prezrivost je često imenica ženskog roda.

Bavila se njenim motivima a otkrila je svoje.

Dječji plač ispratio je brigom a ženin sumnjom.

Dok se dugo kolebala, priliku je iskoristila

druga ostavivši joj godine da svodi rezultat.

Tražio je cio život priliku za sebe: uvijek bi mu

je neko drugi uzeo.

3|
Zagori li ručak – šamar, to isto sjutra – svaki
damar.

Mislila je da je mnogi traže, pa ostade sama –

ne lezi vraže.

Kad nestane djevičnjak, uzmi matičnjak.

Zaboravljaju da upotrijebe jezik oni koji ga

zloupotrebljavaju.

Ako je brak cijena naivnosti opasuljimo se

kroz mutnu kašu.

Kad je lud kamen starosti znamo svaki trud

dođe uzalud.

4|
Temperament joj je kao tempera – za svaku
stvar mi zakera.

Što će brakovima ugovor kad se sporazumno

rastavljaju.

Kad god se vodi sevdahom uzdah ide za

uzdahom.

Draga ga živcira: dok se šminka komunicira.

Bila je sujetna pa mu osujeti budućnost.

Sve me žene podsjećaju na tebe ženo.

Kraljice imaju plaže, a kraljevi blamaže.

5|
Lakoću postojanja zamijeni tegoba opstajanja.

Trebâ treba tetrijeba.

6|
Međuljudski odnosi
8|
Gradio je sebi ime u svijetu koji nema
svoje ime.

Na brizi su mu bili drugi a sebe je

prepustio njihovoj nebrizi.

Držali su sirotu pa su ih držali za

sumanute.

Koliko je zorâ prevario toliko je večeri

predrijemao.

Spavajte sa vašom djecom bez bojazni o

prehladi.

9|
Kad mu u glavi zaigraju damari, poslije
mu sleduju šamari.

Svojima ne bješe radovanje jer mu

neznanje bješe imanje.

Ako ti rđa odaje počasti stidjećeš se

pred vrlinom.

Šališ li se često s drugima, budi

spreman da primiš smijeh kad to nećeš.

Kad ti život pokaže zube, pokazuj ih i ti

drugima.

10 |
Zadužila je komšiluk pažnjom, sad joj
vraćaju – ispraćaju je u vječni dom.

Sebe nije upoznao jer je stalno ’ponirao’

u duše drugih.

Zlovoljan sin ocu za izbjegavanje.

Ako si stalno bio za druge sjeti se sebe.

Dragi i mili i veseli i čili, sjetni i tužni:

ostavljeni i ružni.

Ređao je argumente, ali su ga slušale

blente.

11 |
Ona je kolekcionar spletki, samo još
sebi da podvali.

Ne trebaju modni kreatori kad cijene

određuju gnjavatori.

Neka što dime odžaci, no zašto dime

rođaci.

Ne trebaju nam konji: samarimo jedni

druge.

Oprostiše proste riječi zbog složenih ih

nasložiše.

12 |
Ubiti boga u skotu vratiti ga pasjem
životu.

Prisvojili su ga jer je živio s njihovim

mislima.

Brat brata u jagmu.

Kum je postao dugme otkad ga kume za

novac.

Čajanke prestadoše biti uobičajanke, a

žurke nisu više zurke.

13 |
Udaramo u bah – siju nam strah
novinarske patke i laži kratke.

Njih moleban ne koleba.

Veni, vidi, vici: venemo kad vidimo u

čemu je vic.

Neka te ne ispuni brigama što ti sude o

knjigama.

Misli na humanizam ne zamjeri za

aforizam.

14 |
Socijalne teme
16 |
Kad tuđa ruka češe svrab biva i udar po
novčaniku.

Kad su drumovi drugovi plaču rala i

plugovi.

Zakon mu bješe u pesnicama pa je

podlegao zakonu.

Kad proljeće kasni, kasniće i jesen, a

kad plata kasni džaba se rani.

Ako vršite nad nama eksperimente

uspjelo vam je da nas još vidite žive.

17 |
Poete, vaš rod je proglašen ludim
blagodareći umovima bez pravca.

Male ribe u trbusima velikih, a sitne

duše gutaju „krupne“ ljude.

Voće imamo na mrtvoj prirodi jer nam

inflacija jede budžet.

Kad ćariš drugome na štetu spremi se

da vratiš s kamatom.

Kad plivamo u moru problema nijedan

pojas ne smatramo važećim.

18 |
Radnici u kovnici novca primali su
bonove kao nadoknadu. Preveli su ih
žedne preko vode.

Izgubivši pasoš bješe osuđen da boravi

u svojoj zemlji.

Ako i jesmo poput cvijeća, ne dajmo

drugima da nas beru.

Vrijedna služba – dobra družba, mala

plata – gledaj vrata.

Mnogi su golje skorojevići, a skorojevići

mnogi su golje.

19 |
Ide li voda na usta kod praznog kotla,
kad bijeda kulja kao iz grotla?

Sunce tone u more a život nam tone u

morê.

Ako su intelektualci nezavisni, obični

građani zavise od njih.

Tvornica bez tvorova – baština bez

korova?

Društvo koje ide pomamnim hodom niti

vidi cilj niti ishod.

20 |
Život nam se uze lijući krokodilske
suze.

Zašto zamjera Vladi narod koji se na nju

kladi?

Ruka ruku mije, šesti prst se krije.

Narodu su sve čistiji zubi.

Osoba bez životnog stila – spopala je

mračna sila.

Društvo se savija pod teretom svojih

poroka.

21 |
Za neoprezne je kazna – kasica prazna.

Birtija bez nikotina, džep bez džeparca.

U svim slojevima društva nađe se neka

uštva.

Zagrijte stolicu vi čiji će rad zaladiti.

Zaludu gospoda u duši kad je sofra bez

načina.

Kad se daje, kreće se sa centra, a kad se

uzima ide se do centra.

22 |
U tuđini bezavičajnost, u domovini
otuđenost.

Od zle jeđe je ozlojeđenost.

Mi sa duhovnim nasladama a oni sa

astronomskim naknadama.

Kad istina presahne laž prevagne.

D.O.O. dole – oj dodole

Tolkovali su nam snove dok ih je bilo.

23 |
Stežu nam se koraci jer su mali pomaci.

Galopiraju cijene od mijene do mijene.

Do sljedećih kaćuna nasitićemo se

računa.

Leb i sol će svirati krvnim grupama.

Šanse su nam kâ šansone – sve rijeđe.

Oni imaju Jelisejska polja, a naša polja

prorokuju oskudicu.

Vjesnici proljeća najavljuju olakšanje

džepovima.
24 |
Voda je poskupjela, a vazduh
osiromašio.

Na poslu bješe opušteno, sad je više

otpušteno.

Studeni je mjesec u kojem studenti

pokreću društvo.

25 |
26 |
Navike
28 |
Urečica joj je bila poštapalica a
poštapala se riječju pa štapom.

Vino mu je veselilo srce ali i razdiralo

misli.

Uzdaj se u se pa ćeš imati duse.

Ako obmanu prati podvala gdje je

istisnuta istina.

Starost mu bješe pakost jer je mladost

pretvorio u žalost.

29 |
Što zaradi to potroši pa su njegovi
štedljivi na pohvali.

Kad mi crne misli naviru od mene bježe

drugi.

Kad riječi idu same mogu se desiti

zavrzlame.

Kad je davanje uz negodovanje

zahvalnost preraste u banalnost.

Oko sebe kineski zid a u srcu boravi

kamen.

Zadrigneš li u salo, života ti je malo.

30 |
Kad talente rasipaš u kafani čuče se o
tvojoj gluposti.

Opijao se kao majka, pa rekoše da liči

ujčevini.

U mladosti protiv pravila, u starosti po

pravilu.

Štenac slavlje, kenjac zdravlje.

Oj mladosti čudno si oruđe: Malo svoje

a najviše tuđe.

Ne traže slavu ali koriste travu, trave im

vrate – život im skrate.
31 |
Objasni mi zašto pišem pa ću ti
posvetiti knjigu.

Kad mu nešto ide na živce, on stavi put

pod nogama.

Strava – koliko je glava puna nus

pojava.

Sklon sam cisti, broj sam na listi,

dijagnoza kao boza.

Baulja kao posred ulja mazne po koju –

kao bubreg u loju.

32 |
Mladost ka vepar, a starost ka vjetar.

Bore fiksira ko nema eliksira.

Temperament kao tempera, riječi kao

testera.

Dok su pili i jeli – bezbeli sad jedu i piju

– haramiju.

Ima čudan dosije svud gluposti posije.

Isprala je mozak TV sapunicama.

33 |
Loša sinteza jela – loša analiza krvi.

Kumovao je zabludi pa mu svatovi

bijahu nebuloze.

Ronac djelo zaprasi.

Nanos – navrat – u srcu razvrat.

Nesoj sijao soju, prisjelo mu u prisoji.

Osamostalih se misaono ali u navikama

ostadoh zavisan.

34 |
Pređemo li na travu dignućemo glavu.

Kad se zaveže tečnost trenuci su

vječnost.

Knjige su postale sitne a TV serije bitne.

Zgužvanim licima ne treba pegla nego

puna tegla.

Ono, ja to pjevam – onomatopeja.

Ne umri paski kao Haski.

35 |
Ne prođe fino ko voli vino, a rakija se
često iskija.

Liječi se akupunkturom, a bode

nekulturom.

Fine manire šaljemo na odmor i

bolovanje.

36 |
Javni život
38 |
Ubili su ga prirodnom smrću.

Palanka ogovara, grad kleveće a država

ruši.

Stekavši uslove za poslanika tražio je

parlament koji bi ga primio.

Dok čamci trunu u ustajaloj vodi,

brodovi plove ka biranim lukama.

Sebe nije upoznao jer je stalno ’ponirao’

u duše drugih.

Kad se izuste tajne, nisu više tako bajne.

39 |
Smijehom pokriva zla osjećanja a
prevarom obećanja.

Ako je privreda kičma države od čega

žive beskičmene države?

Život krene natraške kad se trijebe ljudi

umjesto vaške.

Nemamo um koji bi detektovao sve laži.

Zaludu nam ćudi kad su „gore“ ćudljivi i

koristoljubivi.

40 |
Zbog ustajalih parola treba pustiti svjež
vazduh u parlament.

Slavimo umove koji zakrčiše drumove.

Dobiju zatvor kad zapostave stolicu.

Prestrojava novac iz banke u banku.

Pruži bruku pomirenja.

Dosta nam je gorčine, čine nam to iz

gordosti.

41 |
Ova spodoba vam je podobna a
sposobni su vam nepodesni.

Cilj im je opravdalo sredstvo da bi im

sredstva prevršila mjeru.

Ključeve raja su oteli pokretači pakla.

Solarnu energiju koče oblaci pohlepe.

Zvoni zvonce – zamrsiše nam konce.

Bodler je prorekao cvijetove zla koji

niču na poljima pravâ.

42 |
Korupcija kao umjetnost nad
umjetnošću.

Šeks na eks, a Sanader bez nade.

Medijsko ćutanje je bešćutno.

Mostovi spajaju obale, a bosove spajaju

podvale.

Novinarske patke presijavaju se u svim

bojama.

43 |
44 |
Iz života
46 |
Kad život napada pogibeljnim
startovima a sudija ne svira još faul, ne
bunim se, čekam kraj.

Proljeće pjesma, ljeto veselje, jesen

ostvarenje, a zima tuga.

Slabo kuži – sebe ruži, dobro pamti –

sebi vrati.

Bez pô muke – puno bruke, s mnogo

truda čine te luda.

Ko polazi od trača – umjesto vijenca

biće mu drača.

47 |
Upijaš li utiske kao sunđer, prosipaćeš
bisere kao vodu.

Uvijek se pazio lošeg društva pa je za

sebe postao zao.

Vatreni navijač je ostao bez vatre kad je

tim počeo da gubi, sledio se.

Na čiji račun da se šalim kad je vrag

odnio šalu?

Kojem vjetru ćeš podignuti jedra zavisi

od tebe.

48 |
I mjesec je poblijedio otkad nas ovakve
gleda.

Ograđujemo se od lošeg ali je u nama

ograda prema dobru.

Zašto iskaču iz kože ako je njuz skaj.

Iako je šest nesavršen broj ošestili su

nas savršeno.

Ako je svijet poludio zašto aludira na

ludake?

49 |
Ptice lete, puzavice pužu, krave za
mužu, nije za priču dužu.

Kipe li kipe – koji mare za principe.

Sjajna munja nebom lunja udar groma
pokraj doma.

Bio je arheolog – kopao je po tuđim

životima.

Dio ličnosti upotrebljava za dobit a dio

da izgubi sebe.

Na glavi puter, u srcu kompjuter.

50 |
Nit’ zora rudi, nit’ suton rumeni, niti
oblaci daju kišu.

Sad se životinje čude zalasku ljudskog

uma.

Male su šanse onima koji propuštaju

prilike.

Galopiraju kočije hada tamo gdje

bezumlje vlada.

Pamet pokrenuta rđavom vatrom

razbacuje iskre na sve strane.

51 |
Alhemičari bi produžili život da su
hemičari obogatili laboratoriju.

Položiću račun sebi i kad nemam da

platim.

Prve volje ishitreno posljednje –

bezvoljno.

Život kâ drama, sudbina kâ zavrzlama.

Lipsao kao stipsa bez smisla i suvisla.

Oprao je rukavice misleći da su ruke

čiste. Ako je dobro što je teško, kako je
zlo ono što je lako.

52 |
Govore nam slutnje da nam sljeduju
šutnje.

Promijenite frekvenciju prije no što vas

zavedu u evidenciju.

Humanite pa u manite.

Vaga se slabije trza jer je ishrana brza.

O vratu amajlija, u džepu luka, a

sudbina mu je ipak bruka.

Kvalitet – komina dobila preko domina.

53 |
Kad bi samô trubaduri trubili.

Petparačke priče vrijede pet centi.

54 |
 Biografija

Nebojša Milić rođen je u Titogradu 1961. godine,

od oca Veljka i majke Olge.

Završio je gimnaziju. Živi i radi u Podgorici.

Objavio je romane „Rosa na sljezu“ (Podgorica,

2010.) i „ Kiše po bršljanu“ (Podgorica, 2011.), kao
i knjigu poezije “Paučina” (Podgorica, 2011.)

Ovo je njegova četvrta knjiga.