Professional Documents
Culture Documents
MAT Br. 330 - Jul 2022
MAT Br. 330 - Jul 2022
Jul 2022.
Aktuelnosti:
Kako se region bori sa realnim padom zarada?
Izdavači
EKONOMSKI INSTITUT, BEOGRAD
PRIVREDNA KOMORA SRBIJE
Urednik
IVAN NIKOLIĆ
Autori
GORDANA VUKOTIĆ–COTIČ • VESNA SIMONOVIĆ
• MILADIN KOVAČEVIĆ • IVAN NIKOLIĆ
• KATARINA STANČIĆ • STOJAN STAMENKOVIĆ • ISIDORA JOVANDIĆ
• PETAR KOROVIĆ • DUŠKO BUMBIĆ
SADRŽAJ:
PRIVREDA U FOKUSU
Prognoze...................................................................................................................................................
KONJUNKTURNI BAROMETAR................................................................................................................
ANALIZE
Kada se privredna aktivnost meri dinamikom Nosilac ovog porasta je eksploatacija ruda
industrijske proizvodnje, maj je doneo metala, koja je u petomesečnom periodu
iznenađujuće visok međugodišnji porast i međugodišnje utrostručena, a u samom maju je
ukupne industrijske proizvodnje i, posebno, porast izneo 71%).
proizvodnje prerađivačke industrije. Među
RUDARSTVO 2001-2022.
faktorima su: novonastali visoki porasti indeksi, prosek 2021=100
nestašice, pre svega energenata na svetskom 70 ELEKTRIČNA ENERGIJA, GAS, PARA originalna serija
ELEKTRIČNA ENERGIJA, GAS, PARA desezonirana serija
105
PRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA, desezonirana serija
90
Treba pogledati kompletan pregled pozitivnih i
85
80
negativnih doprinosa pojedinih oblasti,
75 obračunatih u procentnim poenima, ukupnoj
70
65
međugodišnjoj promeni prerađivačke industrije.
jan.14
maj.14
jul.14
sep.14
nov.14
maj.15
maj.18
mar.14
jan.15
jul.15
sep.15
nov.15
mar.15
jan.16
maj.16
mar.16
jul.16
sep.16
nov.16
jan.17
maj.17
mar.17
jul.17
sep.17
nov.17
jan.18
jul.18
sep.18
nov.18
mar.18
jan.19
maj.19
jul.19
sep.19
nov.19
mar.19
jan.20
maj.20
jul.20
sep.20
nov.20
maj.21
mar.20
jan.21
jul.21
sep.21
nov.21
maj.22
mar.21
jan.22
mar.22
130
originalna serija
desezonirana serija kojima je međugodišnji porast izneo 52%, u
trend-ciklus
125
120
martu je međugodišnji rast uvoza smanjen na
115
44%, u aprilu na 38%; u maju ponovo dolazi do
110
95
bila niža i oscilirala je između 24% (u aprilu) i 29%
90
i 30% (u januaru), da bi u maju skočila na 42%.
85
okt.18
feb.19
okt.19
feb.20
feb.21
okt.21
feb.22
jan.15
mar.15
jul.15
okt.15
feb.16
okt.16
feb.17
apr.15
maj.15
jun.15
jan.16
mar.16
jul.16
apr.16
maj.16
jun.16
jan.17
mar.17
jul.17
okt.17
feb.18
apr.17
maj.17
jun.17
jan.18
mar.18
apr.18
maj.18
jun.18
jul.18
jan.19
mar.19
apr.19
maj.19
jun.19
jul.19
jan.20
mar.20
jul.20
okt.20
apr.20
maj.20
jun.20
jan.21
mar.21
apr.21
maj.21
jun.21
jul.21
jan.22
mar.22
apr.22
maj.22
avg.15
sep.15
nov.15
dec.15
avg.16
sep.16
nov.16
dec.16
avg.17
sep.17
nov.17
dec.17
avg.18
sep.18
nov.18
dec.18
avg.19
sep.19
nov.19
dec.19
avg.20
sep.20
nov.20
dec.20
avg.21
sep.21
nov.21
dec.21
2018.godine. 1700
1600
1500
1400
1300
1200
mar.17
maj.17
avg.17
sep.17
dec.17
avg.18
sep.18
dec.18
avg.19
sep.19
dec.19
maj.20
avg.20
sep.20
dec.20
maj.21
avg.21
sep.21
dec.21
maj.22
jul.17
jan.18
mar.18
maj.18
jul.18
jan.19
mar.19
maj.19
jul.19
jan.20
mar.20
jul.20
jan.21
mar.21
feb.17
apr.17
jun.17
apr.22
okt.17
nov.17
feb.18
apr.18
jun.18
okt.18
nov.18
feb.19
apr.19
jun.19
okt.19
nov.19
feb.20
apr.20
jun.20
apr.21
jul.21
jan.22
mar.22
okt.20
nov.20
feb.21
jun.21
okt.21
nov.21
feb.22
1
Što se tiče tražnje građana za efektivnim stranim uslove da i menjačnice budu blagovremeno
novcem, u aprilu 2022. godine situacija se smirila i snabdevene. Pored toga, NBS je naložila bankama da
vratila u normalne i uobičajene tokove. Smirivanju ni u jednom trenutku ne sme biti prekida snabdevanja
situacije doprinele su pravovremene reakcije NBS koja menjačnica gotovinom, kako bi menjačnice brzo i
je u aprilu, u uslovima nezapamćene, bezrazložne i efikasno mogle da odgovore na pojačanu tražnju
panične tražnje građana za efektivnim stranim građana. Tim povodom NBS je pojačala i kontrolu rada
novcem, pojačano i bez odlaganja snabdevala banke menjača.
potrebnim količinama strane gotovine, što je stvorilo
prethodne godine, primanja budžeta realno su odnosu na isti period prethodne godine. Ovakav
veća za 13,5%. Posmatrano po vrstama primanja, rezultat posledica je većeg realnog rasta izdataka
međugodišnji realni rast zabeležen je kod svih budžeta (15,4%) u odnosu na realni rast primanja
vrsta budžetskih prihoda, sa izuzetkom primanja budžeta (9,5%). U posmatranom periodu, realni
po osnovu donacija i ostalih poreskih prihoda koja rast zabeležen je kod skoro svih kategorija
su imale negativnu stopu rasta od 56,1% i -11,2%, primanja, imajući u vidu da su jedino primanja po
respektivno. Najznačajniji realni rast registrovali osnovu donacija, neporeskih prihoda i ostalih
su primanja po osnovu poreza na dobit preduzeća poreskih prihoda imala negativnu realnu stopu
(40,8%), poreza na dodatu vrednost (12,5%), i rasta (-69,2%, -9,7% i -6,8%, respektivno).
akciza (7,9%). U okviru izdataka budžeta, realnom Najznačajniji doprinos rastu primanja budžeta
rastu su najznačajnije doprineli kapitalni izdaci, imala su primanja po osnovu poreza na dodatu
izdaci za nabavku finansijske imovine i rashodi za vrednost, poreza na dobit preduzeća i carina
kupovinu roba i usluga, sa stopama od 233,1%, (17,8%, 20,9% i 26,5%, respektivno). Realnom
1500,2% i 26,9%, respektivno, dok je realni pad rastu izdataka budžeta najznačajnije su doprineli
zabeležen kod izdataka za subvencije, transfera rast kapitalnih izdataka sa stopom rasta od 59,4%,
organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja, ostalih tekućih rashoda sa stopom rasta od
ostalih tekućih rashoda i izdvajanja za socijalnu 148,4% i transfera organizacijama obaveznog
zaštitu iz budžeta (-69,3%, -40,4%, -33,5% i -3,2%, socijalnog osiguranja sa stopom rasta od 10,7%,
respektivno). dok je realni pad od -15,0% zabeležen jedino kod
izdataka za subvencije.
Ukupna primanja budžeta u aprilu 2022. godine
iznosila su 136 389,0 mil. RSD, što je za 3 191,0
mil. RSD više u odnosu na prethodni mesec.
Primanja budžeta su, u odnosu na mart, realno 4.(b) Promet robe u trgovini na malo
veća za 0,9%. Takvom kretanju doprineli su rast
primanja od poreza na dobit preduzeća, poreza Vrednost ukupnog prometa u maju
na dohodak građana, akciza i poreza na dodatu međugodišnje je povećana za 19,7%, ili 5,1%
vrednost, sa stopama rasta od 13,4%, 7,4%, 4,1% realno. Kumulaivni porast vrednosti za pet meseci
i 0,4%, respektivno. Realni pad u odnosu na mart iznosi 22,3%, odnosno 8,9% realno.
registrovan je kod primanja po osnovu donacija (- U tom okviru najviše je, i nominalno (37,9%) i
46,4%), carina (-11,3%), ostalih poreskih prihoda realno (14,2%), porastao promet motornih goriva,
(-11,0%), i neporeskih prihoda (-8,2%). Ukupni u kome je i porast cena (20,8%) bio najveći.
izdaci budžeta u aprilu 2022. godine iznosili su Međugodišnje povećanje vrednosti prometa
142 034,5 mil. RSD, što je za 10 361,1 mil. RSD motornih goriva u samom maju iznelo je 31,9%,
manje u odnosu na prethodni mesec. Izdaci realno povećanje je 7,1%. Na taj način, to je sektor
budžeta realno su manji za 8,2%, čemu je najviše sa najvećim nominalnim i realnim povećanjem
doprinelo smanjenje izdataka za subvencije (- prometa i cena u maju i u celom periodu januar-
69,2%), rashoda po osnovu otplate kamata (- maj.
67,4%) i rashoda za kupovinu roba i usluga (-
Na drugom mestu po nominalnom i realnom rastu
15,1%). Ublažavanju realnog pada izdataka
prometa u celom petomesečnom periodu nalazi
budžeta najznačajnije je doprinelo povećanje
se promet neprehrambenih proizvoda osim
kapitalnih izdataka (29,5%), transfera
motornih goriva; rast vrednosti u pet meseci
organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja
izneo je 20,8% (13,4% realno). Ovaj sektor ostao
(32,2%) i nabavka finansijske imovine (244,4%).
je na drugom mestu po realnom porastu od 6% i
U prva četiri meseca ove godine, u budžetu u maju (porast cena u ovom sektoru bio je
Republike ostvaren je deficit od 77 712,0 mil. RSD, najmanji, iznevši u maju 8,6%), ali su cene hrane
što je za 37 484,4 mil. RSD lošiji fiskalni rezultat u rasle brže (14,4%), pa je promet hrane u maju
povećao vrednost za 18,4%, iako realni porast Medijalna neto zarada za april 2022. godine
iznosi samo 3,5%. iznosila je 55 267 dinara, što znači da je 50%
zaposlenih ostvarilo zaradu do navedenog
Ako se dinamika tekuće prati putem realnih
iznosa.
desezoniranih podataka i trend-ciklusa, videće se
160 650
da je u februaru prevaziđen zastoj u rastu iz Prosečna neto zarada u Republici Srbiji
prethodna dva meseca: posle desezoniranog 150
600
feb.17
jul.17
feb.18
jul.18
feb.19
jul.19
feb.20
jun.20
jul.20
feb.21
jun.21
jul.21
feb.22
mar.17
maj.17
jun.17
okt.17
maj.18
okt.19
okt.20
avg.17
nov.17
jun.18
okt.18
avg.18
nov.18
avg.19
nov.19
mar.20
maj.20
avg.20
nov.20
maj.21
okt.21
dec.20
mar.21
avg.21
nov.21
dec.21
mar.22
sep.17
dec.17
mar.18
sep.18
dec.18
mar.19
maj.19
jun.19
sep.19
dec.19
sep.20
sep.21
jan.17
jan.18
jan.19
jan.20
jan.21
jan.22
apr.17
apr.18
apr.19
apr.20
apr.21
apr.22
PROMET ROBE U TRGOVINI NA MALO 2005-2022.
STALNE CENE, Ø2021=100
120 110
originalna serija
110
desezonirana serija
100
90
Prosečne zarade u decembru 2020. bile su
trend-ciklus
100
80
70
podignute na 562 evra i to je bio njihov do tada
90
60
najviši nivo. U 2021. vrednost prosečne zarade
jan.16
jan.17
jan.18
jan.19
jan.20
jan.21
jan.22
maj.16
sep.16
maj.17
sep.17
maj.18
sep.18
maj.19
sep.19
maj.20
sep.20
maj.21
sep.21
maj.22
80
iznela je u septembru 555 evra, u oktobru je
70
ponovo dostigla nivo od 562 evra; u novembru je
60
50
dostignut novi maksimalni iznos: 588 evra. U
40
decembru je usledio skok na 635 evra! Januarska
30 (604), februarska (600) i martovska (595) zarada
jan.05
maj.05
maj.06
sep.05
jan.06
sep.06
jan.07
maj.07
maj.09
maj.11
sep.07
jan.08
maj.08
sep.08
jan.09
sep.09
jan.10
maj.10
sep.10
jan.11
sep.11
jan.12
maj.12
maj.14
maj.16
sep.12
jan.13
maj.13
sep.13
jan.14
sep.14
jan.15
maj.15
sep.15
jan.16
sep.16
jan.17
maj.17
maj.19
maj.21
sep.17
jan.18
maj.18
sep.18
jan.19
sep.19
jan.20
maj.20
sep.20
jan.21
sep.21
jan.22
maj.22
2
U cilju izračunavanja prosečnih zarada, Republički po isteku izveštajnog meseca, a prosečna zarada
zavod za statistiku preuzima podatke iz evidencije predstavlja obračunatu zaradu za izveštajni mesec.
Poreske uprave, koji se prikupljaju putem elektronske 3
Autor priloga o inflaciji je Gordana Vukotić-Cotič.
prijave za porez po odbitku (PPP-PD). Podaci o
prosečnim zaradama su, po pravilu, dostupni 55 dana
Mesečna inflacija je smanjena u maju 2022.
isključivo pod dejstvom privremenih faktora jer
je, pri nepromenjenoj njenoj baznoj
komponenti, smanjena njena nebazna
komponenta. Na mesečnom nivou je u aprilu i
maju 2022. zabeležena bazna inflacija4 od po
1,0%, te nebazna inflacija5 od 1,9% i 1,4%. Pritom
je usporenje rasta cena prehrambenih proizvoda,
usled usporenja rasta cena neprerađene hrane, u
maju 2022. bilo glavni uzročnik smanjenja
nebazne inflacije u tom mesecu. Na mesečnom
nivou su prehrambeni proizvodi poskupeli za Međugodišnja inflacija je, s druge strane,
2,7% u aprilu, a za 1,2% u maju 2022. Istovremeno povećana u maju 2022. u istoj meri pod
je neprerađena hrana, nakon poskupljenja od dejstvom stalnih kao i pod dejstvom privremenih
5,6% u aprilu, pojeftinila za 0,6% u maju 2022. faktora jer je povećanje njene bazne
komponente bilo jednako povećanju njene
nebazne komponente. Na međugodišnjem nivou
je u aprilu i maju 2022. registrovana bazna
inflacija od 5,5% i 6,3%, te nebazna inflacija od
13,1% i 13,9%. Tako su i bazna i nebazna inflacija
povećane na međugodišnjem nivou za 0,8
procentnih poena u maju 2022. Pritom je
ubrzanje rasta cena neprehrambenih proizvoda
bez energije, alkoholnih pića i cigareta bilo
značajnije za povećanje međugodišnje bazne
4 5
Reč je o baznoj inflaciji u najužem smislu, koja Reč je o nebaznoj inflaciji u najširem smislu, koja
odražava dugoročnu tendenciju opšteg rasta cena jer odražava kratkoročnu tendenciju opšteg rasta cena jer
ne sadrži rast nijedne kategorije cena koja je podložna sadrži rast svih kategorija cena koje su podložne
velikim kratkoročnim oscilacijama usled šokova velikim kratkoročnim oscilacijama usled šokova
ponude i koja, otuda, ukazuje na intenzitet stalnih ponude i koja, otuda, ukazuje na intenzitet
promena cena. Bazna inflacija u najužem smislu ne privremenih promena cena. Nebazna inflacija u
obuhvata rast cena: energije, prehrambenih proizvoda najširem smislu obuhvata rast cena: 1. energije, 2.
(hrane i bezalkoholnih pića), alkoholnih pića niti prehrambenih proizvoda (hrane i bezalkoholnih pića),
cigareta. Ona, stoga, obuhvata: 1. rast cena i 3. alkoholnih pića i cigareta. Stavke koje ulaze u
neprehrambenih proizvoda bez energije, alkoholnih obračun nebazne inflacije u najširem smislu čine
pića i cigareta; i 2. rast cena usluga. Stavke koje ulaze 53,88% potrošačke korpe u 2022. godini.
u obračun bazne inflacije u najužem smislu čine
46,12% potrošačke korpe u 2022. godini.
inflacije u maju 2022. nego ubrzanje rasta cena međugodišnji rast cena bio u granicama cilja, a
usluga. Uz to je ubrzanje rasta cena energije bilo međugodišnji rast njihovih cena je ubrzan. Učešće
značajnije za povećanje međugodišnje nebazne ovih stavki je smanjeno od 13,23% u aprilu na
inflacije u maju 2022. nego ubrzanje rasta kako 10,17% u maju 2022, a međugodišnji rast njihovih
cena prehrambenih proizvoda tako i cena cena je ubrzan od 3,1% u aprilu na 3,5% u maju
alkoholnih pića i cigareta. Na međugodišnjem 2022. Treće, u maju 2022. je ne samo povećano
nivou u aprilu i maju 2022. neprehrambeni učešće stavki čiji je međugodišnji rast cena bio
proizvodi bez energije, alkoholnih pića i cigareta iznad gornje granice cilja nego je i ubrzan
poskupeli su za 5,5% i 6,3%, a energija je međugodišnji rast njihovih cena. Učešće ovih
poskupela za 10,7% i 12,6%. stavki je povećano od 63,62% u aprilu na 64,41%
u maju 2022, a međugodišnji rast njihovih cena je
ubrzan od 15,0% u aprilu na 16,4% u maju 2022.
U zaključku, međugodišnja inflacija je povećana u
maju 2022. usled promena u prvoj i trećoj grupi,
tj. u grupama u kojima je međugodišnji rast cena
bio ispod donje ili iznad gornje granice cilja6.
6 7
Opšti međugodišnji indeksi cena za april i maj 2022. Poređenje inflacije u Evropskoj uniji zasniva se na
od 109,6% i 110,4% mogu da se rastave na sledeće jedinstvenom konceptu: harmonizovanom indeksu
činioce: potrošačkih cena. Zato se za Srbiju – umesto
109,6=0,2315x98,7+0,1323x103,1+0,6362x115,0 nacionalnog koncepta: indeksa potrošačkih cena – u
obzir mora uzeti harmonizovani indeks potrošačkih
=22,8+13,6+73,2
cena, koji Republički zavod za statistiku
110,4=0,2542x98,0+0,1017x103,5+0,6441x116,4 eksperimentalno obračunava od januara 2013.
=24,9+10,5+75,0 8
Podaci su preuzeti sa sajta Evrostata.
AKTUELNOSTI U EKONOMSKOJ POLITICI9
Dinamika nominalnih zarada u EU nije pratila stanje na tržištu rada. Prema podacima EUROSTAT-a, stopa
nezaposlenosti u evrozoni je već ispod prirodne stope nezaposlenosti, a stopa slobodnih radnih mesta je
na istorijskom maksimumu. Uprkos tome, rast bruto plata u nominalnom iznosu ostao je skroman (u
poslednjem tromesečju 2021. zabeležen je međugodišnji rast nominalnih zarada od samo 1,5%, dok je u
prvom tromesečju ove godine rast zarada veći za 3%, ali je to delom posledica i isplata jednokratnih
bonusa).
Istovremeno, to jeste i svojevrsni paradoks, jer često čujemo kako je prekomerna tražnja krivac za trenutni
inflacioni šok, dok njena ključna komponenta (što zarade jesu) zapravo godinama stagnira ili skromno
raste. Kako je godišnja stopa inflacije u mnogim zemljama u dvocifrenoj zoni i premašuje rast nominalnih
zarada ove godine, realne zarade zaposlenih sada se i obziljnije tanje.
Ovo je trebala da bude godina u kojoj će evropske plate značajnije rasti u realnom smsilu. Međutim, zbog
akumuliranih pandemijskih rizika pojačanih geopolitičkim izazovima Ruske agresije na Ukrajinu izgledi
ostaju nepovoljni. Rast zarada će ostati prigušen. Sve veći troškovni pritisci, rizici od racionalizacije
potrošnje energije i obustave proizvodnje sužavaju prostor za njihov osetniji porast, uprkos rastućem
tržištu rada i potrebi da se radnici zaštite od veće inflacije. Pri tome, čini se da su i sindikati svesni ovih
okolnosti pa se opredeljuju više za sigurnost posla umesto za veće plate.
Problemi se osećaju i širom našeg regiona. Realne plate su u aprilu ove godine u odnosu na april 2021.
bile biže za oko 4,6% u Sloveniji, za 2,7% u Hrvatskoj, za 2,1% u Rumuniji i za 2,8% u BiH. U Sloveniji je
pritisak na standard zaposlenih od početka godine najozbiljniji, premda je za prva četiri meseca ove godine
međugodišnji realni pad zarada dostigao već 6%.
U regionu, kod Srbije, S.Makedonije, Mađarske i Crna Gore tempo rasta nominalnih prosečnih zarada i
dalje je iznad inflacije.
9
Autor: Ivan Nikolić
10
kolumna pod nazivom: "Inflation as a Political Power Play Gone Wrong", od 28. juna, link:
https://www.businessamlive.com/inflation-as-a-political-power-play-gone-wrong/
Zemlje regiona kod kojih je već zabeležen pad realnih neto Zemlje regiona kod kojih je rast realnih neto zarada u
zarada u 2022. (međugodišnji indeksi) 2022. još u pozitivnoj zoni (međugodišnji indeksi)
Što se tiče Srbije, u poređenju sa istim mesecom prethodne godine, prosečne neto zarade za april 2022.
godine realno su bile veće za 2,6%. Ipak, ovaj rezultat potiče isključivo od dobro plaćenih zaposlenih u
privatnom sektoru. Redukcija realnih zarada bez poreza i doprinosa u javnom sektoru u aprilu je 3,2%, dok
su zarade u javnim državnih preduzećima u odnosu na april prošle godine bile realno niže čak za 10,5%.
Naime, u Mađarskoj je krajem prošle godine, u predizbornoj atmosferi, vlada Viktora Orbana donela
nekoliko mera u cilju ublažavanja negativnih efekata sve veće inflacje. Tako je od 1. januara 2022.
mininalna mesečna neto zarada uvećana za 19,5%, sa 167,4 hilj forinti na 200 hiljada forinti (u tom
trenutku to je vredelo 555 evra, ali početkom jula 2022. zarada je svedena opet na 500 evra, zbog snažne
deprecijacije forinte!?), dok je minimalna zarada za kvalifikovane radnike sa 219 hiljada uvećana na 260
hiljada forinti. Rast minimalnih plata skopčan je sa obimnim poreskim olakšicama, te se ukupna vrednost
ovih fiskalnim stimulativnim mera procenjuje čak na oko 15 odsto bruto domaćeg proizvoda Mađarske.
Na prethodnom grafikonu može se videti da su mere dale najveći efekat u februaru, kada su,
međugodišnje posmatrano, realni zarade zabeležile stopu rasta od čak 21,7% (to je mesec i sa
jednokratnim, sezonskim isplatama regresa i bonusa za prethodnu godinu). Već u martu međugodišnja
stopa rasta realnih zarada pada na 8,3%, a u aprilu na 5,2%. Napomenuli smo da je deprecijacija forinte
do jula gotovo prepolovila nominalno povećanje plata mereno u evrima. Postoje rizici da dalji rast
potrošačkih cena već u narednim mesecima gotovo u potpunosti poništiti efekat ove reforme. Inflatorni
uticaj značajnog rasta troškova rada u Mađarskoj bio je evidentan već početkom 2022. iz dinamičnog rasta
cena premda je inflacija bila značajno iznad evropskog proseka i proseka okruženja.
Crna Gora je još jedna zemlja u regionu gde su neto plate u ovoj godini znatno više nego prethodne. Već
u januaru 2022. u odnosu na prethodni mesec prosečna neto plata je zabeležila rast od 27,7% (i rast od
čak 29,4% u odnosu na januar 2021. godine). U maju ove godine prosečna neto plata iznosila je 710 evra
- u odnosu na isti mesec prethodne godine to je za čak 34% više.
Promene potiču od reformi koje Crnoj Gori sprovodi od ove godine, u cilju povećanja životnog standarda,
rasta zaposlenosti i smanjivanja "sive ekonomije". Set mera generisao je povećanje minimalne zarade sa
250 evra na 450 evra, smanjenje troškova za poslodavce kroz niže poresko opterećenje na rad i uvođenje
progresivnog oporezivanja. Neoporezivi deo zarade kreće se do 700 evra, a porez na zarade preko 1.000
evra povećan je sa devet na 15 posto. Država se odrekla dela prihoda u korist zaposlenih i poslodavaca
stvarajući na taj način povoljniji ambijent za poslovanje, za otvaranje novih radnih mesta i proširenje
poreske osnovice.
Činjenica da je u prvih pet meseci ove godine zabeležen ozbiljan rast formalne zaposlenosti, od nekih 23%
u odnosu na isti period prethodne godine. Rast zaposlenosti za sada daje polivalentne efekte, koji traže
još vremena za ocenu ispravnosti donetih mera. Naime, sumarno posmatrano prihodi od poreza na
dohodak fizičkih lica i doprinosa za OOSO (PIO plus zdravstveno osiguranje) u prvih pet meseci ove godine
iznosili su tek 181 milion evra (dok je plan bio 200 miliona evra, premda je za prvih pet meseci 2021.
realizacija po tom osnovu bila 220 miliona evra). Pri većoj formalnoj zaposlenosti od 23% ove godine,
budžet je, dakle, prihodovao nominalno čak za 18% manje novca.
Broj zaposlenih sada značajno premašuje broj penzionera. Prvi put u novijoj istoriji Crne Gore u maju 2022.
na jednog penziorena dolazila su dva zaposlena (u maju prošle godine taj odnos je bio 1:1,6). Transferi PiO
fondu iz budžeta su za sada niži nego što se očekivalo, što je dobro. Oni su vrednosno na istom nivou kao
i lane, odnosno za 5,9% niži nego što je to budžetom planirano.
Ali, nove fiskalne mere pogoršale su relativan standard penzionera u korist zaposlenih, jer je značajno
redukovan udeo penzija u prosečnoj zaradi. U periodu januar-maj ove godine udeo prosečne penzije u
prosečnoj neto zaradi iznosio je oko 44%, što je za 11 procentnih poena niže nego u istom periodu 2021.
U ovom trenutku nije ponznato šta se dešava sa crnogorskim zdravstvenim sistemom i kakav je efekat
manjih doprinosa za zdravsteno osiguranja. Ipak, ukupno uzevrši, usled izuzetne naplate indirektnih
poreza (PDV-a i akciza) budžetski deficit Crne Gore za prvih pet meseci 2022. bio je niži za 126,3 miliona
evra, ili za 77,5% u odnosu na isti period prošle godine. Jednim delom ovako dobar rezulat potiče i iz šire
poreske osnovice i smanjenja sive ekonomije čemu je svakako doprinela i pomenuta poreska reforma.
ANALIZA 1
Kontrola cena u borbi protiv inflacije - da ili ne?
Autori: Miladin Kovačević, Katarina Stančić
Inflacija u Americi je u maju 2022. dostigla međugodišnji rast od 8,6% (posle 8,3% u aprilu), što je njena
najviša vrednost zabeležena u poslednjih 40 godina. Kategorije potrošačke korpe koje su najviše poskupele
su energenti (34,6%, a u okviru njih goriva za motorna vozila poskupela su za 49,1%), hrana (8,6%), avio
karte (37,8%) polovni automobili i kamioni (16,1%) i novi automobili (12,6%). Bazna inflacija (iz čijeg
obračuna su isključeni hrana i energenti) je nešto niža, ali i dalje visoka i iznosi 6%.
Situacija se već poredi sa „Karterovom erom“ kada je inflacija u periodu od 48 meseci – od njegove
inauguracije u januaru 1977. pa do Reganove inauguracije u januaru 1981. iznosila u proseku
međugodišnje oko 10,4%. Osvrćući se na taj period, cene su ustvari počele da rastu sredinom šezdesetih
godina prošlog veka, kao reakcija na velike troškove finansiranja rata u Vijetnamu. Predsednik Nikson je
uveo zamrzavanje pojedinih cenovnih kategorija, što nije donelo dugoročne rezultate, a istu praksu je
nastavio i predsednik Ford sredinom sedamdesetih. Inflacija je uporno opstajala sve dok tadašnji šef Fed-
a, Pol Voker, 1980. godine nije uveo radikalne restrikcije u monetarnu politiku, čime je američka
ekonomija (očekivano) uvedena u recesiju, ali je inflacija suzbijena. Voker je dotadašnju politiku jeftinog
novca preokrenuo u politiku skupog novca, na taj način što je podigao kamatne stope na 21% u 1980. i
1981. godini. Nezaposlenost se duplirala, a dolar deprecirao, i morale su proći dve recesione epizode (od
jula 1981. do novembra 1982.) da bi se američka ekonomija konačno staiblizovala a inflacija opala na 5%
tek u oktobru 1982. Istovremeno, Fed je smanjio kamatne stope na 9%, a nezaposlenost se spustila sa
11% u 1982. na 8% u 1983. Ovaj kratak osvrt na lekcije o inflaciji može poslužiti kao tema za razmišljanje
o tome da li je i danas, kada ceo svet prolazi kroz inflaciju, moguće postupiti slično. I pre svega, za
razmatranje da li je opravdano uvoditi naizgled najdelotvorniju meru – kontolu cena.
„Inflacija je uvek i svugde monetarni fenomen“. Ova čuvena izjava Miltona Fridmana iz 1963. ima
višeslojno značenje. Pre svega, u svom trivijalnom smislu, ona ukazuje na značaj viška novca u ekonomiji
(čija ponuda raste brže od rsta BDP-a), koji posledično gubi svoju vrednost i vrši pritiske na rast cena i sa
tog aspekta inflacija je zaista samo monetarni fenomen. Može se ići i u dublju analizu, razmatrajući
kvantitativnu teoriju novca i njenu jednakost MV=PY (gde je M ponuda novca, V brzina novca u opticaju,
P nivo cena, a Y realni BDP). Ako se V i Y tretiraju kao konstante, budući da se ne menjaju brzo i
nepredvidivo, jasno je da promena M utiče na P. Dakle ako se krene od prepostavki o vrednostima Y i V,
onda se može izvesti pouzdana računica o tome koliko će rast novčane mase uticati na rast cena.
Konkretno, u Americi je M2 agregat (koji obuhvata M1= novac uopticaju, keš i kartice uz dodate depozite
– kratkoročne i po viđenju) od decembra 2019. pa do januara 2021. porastao za 26,7%11, dok je
istovremeno brzina novca u opticaju smanjena za 21%, budući da se tokom pandemije nije moglo putovati
i trošiti novac na uobičajene načine. U istom periodu BDP je opao za 0,9%. Dakle, količina novca u opticaju
rasla je brže od BDP-a u ovom periodu ali i od 2009. godine, kada je započet program kvantitativnih
olakšica, stvarajući veliki inflatorni potencijal. Fed je tek u novembru 2021. počeo da smanjuje količinu
upumpavanja novca preko kvantitativnih olakšica, a u martu 2022. da podiže kamatne stope – najpre za
0,25 procentnih poena (p.p.), a zatim za 0,5 p.p. u maju posle čega je usledilo povećanje u junu u iznosu
11
https://www.hoover.org/research/inflation-true-and-false
0,75 p.p., što je najveći rast od 1994. Referentna kamatna stopa trenutno iznosi 1,75% a procene su da bi
do kraja godine mogla da dostigne i 4%. Cilj je da se preko smanjene ponude novca u opticaju deluje na
suzbijanje inflacije. Istovremeno, tokom 2021. godine tražnja je dodatno ojačana paketom fiskalnih mera
pomoći ekonomiji i stanovništvu (American Rescue Plan), što je sigurno imalo ulogu u kreiranju inflatornih
pritisaka.
Da li je pandemija pravi izazivač inflacije? Komentarišući inflaciju i njene uzročnike12, Lari Samers, bivši
ministar finansija i jedan od najuglednijih američkih ekonomista, tvrdi da je u Americi trenutno prisutna
„klasična situacija pregrevanja ekonomije“ što najbolje pokazuju signali na tržištu rada: nestašice radne
snage u skoro svim sektorima i radnici koji masovno napuštaju poslove zbog velike ponude radnih mesta.
Potražnja za radnom snagom je definitivno veća od njene ponude, što je dovelo do rasta zarada. Naime,
budući da su u boljem položaju od poslodavaca, jer mogu da biraju poslove, radnici su i u boljoj
pregovaračkoj poziciji kad su zarade i ostali uslovi rada u pitanju. Više zarade znače i veću agregatnu
tražnju, odnosno dovode do inflatornih pritisaka, budući da je ponuda robe i usluga dalje ograničena (ili
je konstantna u nekim sektorima) zbog problema u lancima snabdevanja – od automobilske industrije pa
do energenata oko kojih postoji ogromna tenzija zbog sukoba u Ukrajini. Dakle, jaka tražnja premašila je
ograničenu ponudu, što je rezultiralo inflacijom. Iako se inflacija vezuje za otvaranje ekonomija nakon
restrikcija za vreme pandemije, nije izvesno da li je pandemija izazvala inflaciju ili je to bio jak fiskalno-
monetarni stimulans u 2021. godini. Naime, Samers tvrdi da iako je američki budžet bio u deficitu za oko
50 milijardi na mesečnom nivou, fiskalni stimulans koji je usledio kao sanacija posledica pandemije iznosio
je između 150 i 200 milijardi dolara mesečno, što više od tri puta prevazilazi postojeći deficit. Nema dileme
da je on ubrzao inflaciju, naročito ako se uzme u obzir i konstelacija ostalih događaja – ekonomija se počela
otvarati, ljudi su se vratili na posao i pojavile su sve mogućnosti za trošenje novca koje su bile potisnute
za vreme pandemije. Samers tvrdi da je povećanje kamatnih stopa koje Fed sprovodi nedovoljno za
suzbijanje inflacije i da je neophodno minimum nekoliko procentnih poena povećanja da bi se inflacija
osetno smanjila. Jer dokle god su kamatne stope niže od stope inflacije –tj. realno negativne –inflatorni
pritsici neće posustajati.
Međutim, inflacija nije samo ekonomski već i psihološki fenomen. Ona podriva veru u instiucije, stvara
nesigurnost u ljudima, pesimizam u vezi budućnosti, razočarenje i socijalne nemire. Sve se to preliva u
inflatorna očekivanja jer i potrošači i proizvođači se „utrkuju“ sa inflacijom – prvi sa željom da potroše
novac dok se nije obezvredio, a drugi da izbegnu prodaju robe ispod cene troškova pa s tim ciljem unapred
podižu cene.
Da li kontrola cena pomaže? U avgustu 1971. predsednik Nikson je objavio zamrzavanje plata, cena i renti
na 90 dana, kao odgovor na visoku inflaciju. I zaista, u periodu od oko 1,5 godine inflacija je sa 6% spala
na 3%. Međutim, čim su restrikcije počele da popuštaju, cene su ponovo započele nekontolisan rast, nakon
čege je Nikson zaveo još strožu kontrolu određenih cenovnih kategorija. U januaru 1974., zbog velikog
rasta cena goriva uvedeno je čak i ograničenje brzine vožnje na 55 milja na sat, koje je trajalo sve do 1987.
Ekonomska teorija nas uči da cene imaju ulogu alokacije ograničenih resursa na najefikaniji način, tj. ka
onima koji su najspremniji da plate za njih. Cene su pokazatelj fundamentalnih ekonomskih fenomena, tj.
ponude i tražnje. Ponuda reflektuje troškove proizvodnje, a tražnja preferencije potrošača. Kao takve, one
12
https://news.harvard.edu/gazette/story/2022/02/pandemic-only-partly-to-blame-for-record-inflation-says-
lawrence-summers/
predstavljaju nezamenjiv signal koji pokazuje koliko kupci neku robu vrednuju i na taj način usmeravaju
proizvodnju ka onim dobrima koja su profitabilna. Na primer, cene polovnih automobila u Americi su u
konstatntnom rastu od maja 2020. zbog smanjenje ponude novih automobila, izazvane zastojima u
snabdevanju i nestašicom poluprovodnika. Kupci su pronašli supstitut u polovnim automobilima, međutim
i njihovi vlasnici su u velikoj meri obustavili prodaju, zbog neizvesnosti oko proizvodnje novih automobila.
Tako da se ponuda smanjila, a tražnja porasla jer su potencijalni kupci postali spremniji da plate polovne
automobile više nego uobičajeno. Došlo je do ekspanzije njhovih cena, koja je još uvek prisutna, jer se
problemi sa snabdevanjem automobilske industrije još nisu rešili.
Mešanje države u tržišne procese deformiše ove signale i stvara tržišne neravnoteže koje vode u pogrešnu,
netržišnu alokaciju ograničenih dobara i usluga. Naime, ako država ograniči rast pojedinih cena, tj. definiše
njihov maksimalan nivo, dolazi do rasta tražnje jer kupci žele više robe po toj (tržišno niskoj) ceni, dok na
strani ponude ne postoji motivacija da se roba prodaje tako jeftino, tako da se ona smanjuje. Zbog ove
neusklađenosti najpre dolazi do nestašica. Zatim, budući da je ponuda ograničena, prodavci dobijaju
priliku da prodaju robu samo određenim kupcima ili da jednostavno ograniče količinu koju svako može da
kupi. U normalnim uslovima prodavac ne bira kupca, već prodaje robu svakome ko je spreman da plati, ali
budući da kod kontrole cena tražnja premašuje cenu, prodavac može da bira i favorizuje određene kupce.
Dolazi i do pojave crnog tržišta jer određeni kupci nude više novca za robu koja im treba, ali ta transakcija
se može obaviti samo ilegalno. Ili, da bi bili što manje oštećeni, proizvođači menjaju sastav proizvoda na
štetu njegovog kvaliteta. Normalna, zdrava konkurencija postaje zamenjena raznim drugim oblicima
nadmetanja – najčešće političkog, jer firme pokušavaju da utiču na odluke države ne bi li što više
profitirale. Javljaju se razni oblici evazije i neefikasnosti, rast birokratskih troškova jer država mora da
angažuje dodatni korpus kontrolora koji će da prati sprovođenje njenih odluka, a inflacija ostaje da tinja
ispod površine i pojavljuje se čim se uklone mere kontrole.
Američki ekonomista Harold Demsetz uporedio je kontrolu cena radi suzbijanja inflacije sa lomljenjem
termometra koji pokazuje neželjenu temperaturu. I kao što cene neće na silu biti smanjene, tako ni
uništavanje termometra neće dovesti do promene temperature. Naprotiv, ne samo da kontrola cena neće
ukloniti i zamaskirati dragocene tržišne signale, već će i pogoršati situaciju stvarajući nestašice, crno tržište
i druge probleme.
Debata se ponovo otvara. Većina današnjih ekonomista odbacuje ideju kontrole cena13. Međutim, pažnju
javnosti su izazvali i oni koji imaju nešto umereniji stav i tvrde da je nedopustivo meriti rezultate Karterove
i Niksonove politike iz sedamdesetih, perioda u kojem su dominirali nepovoljni ekonomski uslovi – kraj ere
zlatnog standarda i neizvesnost u vezi s tim, kao i arapski naftni embargo. Džejms Gelbrejt sa Univerziteta
u Teksasu (ekonomista leve orijentacije) tvrdi da je kontrola cena „odlična, zapostavljena ideja“, a Izabela
Veber, ekonomista sa univerziteta u Masačusetsu tvrdi da je kontrola cena posle Drugog svetskog rata
uklonjena prebrzo, što je dovelo do inflacije14. Ona navodi da je trenutna inflacija samo deo profitnog
13
U tekstu Njujork tajmsa od 13.1.2022. navodi se da je u istraživanju Poslovne škole u Čikagu 61% anketiranih
ekonomista izjavilo da bi kontrola vcena slična onoj iz sedamdesetih godina u Americi bila pogrešan potez bez uspeha
u suzbijanju inflacije. Ostali su izjavili da bi možda u kratkom roku inflacija bila suzbijena, ali bi se pojavili drugi
problemi – nestašice i sl. Izvor: https://www.nytimes.com/2022/01/13/business/economy/inflation-price-
controls.html . Čak i levo orijentisan ekonomista, Pol Krugman, istupa izričito protiv kontrole cena:
https://twitter.com/paulkrugman/status/1476551672902164480
14
https://www.theguardian.com/business/commentisfree/2021/dec/29/inflation-price-controls-time-we-use-it
mehanizma i da bi privremena kontrola cena usporila inflatornu spiralu i „kupila vreme“ dok se lanci
snabdevanja ne oporave. Zbog ovih izjava ona je etiketirana kao „Nikson sa levice“ i „autsajder čija je
ekspertiza ograničena na kinesku ekonomiju“15. Međutim zagovornici privremene kontrole cena smatraju
da taj potez može biti adekvatan pod uslovom da se mere racionalno i precizno definišu i oblikuju prema
određenim situacijama i proizvodima, budući da je današnja ekonomska situacija različita u odnosu na
onu iz sedamdesetih. Niksonov model morao bi biti modifikovan, bolje targetiran i prilagođen današnjici
sa ciljem da se zaštite najugroženije kategorije stanovništva i spreči bogaćenje izazvano špekulativnim
potezima i višestrukim podizanjem cena pravdano nestašicama. Navodi se da kontrola cena ima smisla u
uslovima monopola i monopsona, ili u uslovima odsustva tržišnih mehanizama, kada cene ne predstavljaju
više tržišne signale. Hju Rokof, američki ekonomista, ističe da je čak i Fridman zagovarao privremenu
kontrolu cena radi suzbijanja inflatornih očekivanja u periodima dezinflacije16.
Svetska banka u kratkoj studiji od 24. maja 2022.17 ističe da kontrola cena u određenim uslovima može
imati efekta – kada se želi sprečiti nagli rast cena osnovnih životnih namirnica i goriva i kada je potrebno
suzbiti inflatorna očekivanja. Mere treba da budu pažljivo dizajnirane, vremenski ograničene i primenjene
samo na proizvode koji imaju veliko učešće u potrošačkoj korpi domaćinstava. Budući da ograničavanjem
cena neminovno dolazi do nestašica, država bi taj problem mogla da reši subvencionisanjem proizvođača
za iznos razlike u ceni, što predstavlja ogroman izdatak i pretvara problem kontrole cena u problem javne
potrošnje. Interesantna je i studija slučaja kontrole cena energenata u Mongoliji, od decembra 2020. pa
do marta 2021. U tom periodu je cena uglja snižena za 75% kao mera podrške najugroženijim
domaćinstvima u vremenu restrikcija kretanja zbog epidemije korona virusa. Ova mera jeste donela
kratkotrajni pad inflacije, ali je s druge strane kreirala efekat niske baze za sledeću godinu, kada su se cene
vratile na tržišni nivo i inflacija ponovo pojavila. Mongolija je sprovodila i ranije kontrolu cena, u periodu
od 2012. do 2016. radi suzbijanja inflatornih pritisaka, ali su se ove mere odrazile u vidu značajnih
makroekonomskih troškova i neravnoteža. Naime, da bi se obezbedila nesmetana proizvodnja po niskim
(kontrolisanim) cenama, država je u tom periodu omogućila proizvođačima jeftine kredite u iznosu od
5,3% BDP-a. Usledio je rapidan rast kredita (za 60% na godišnjem nivou) i tražnja za uvoznom robom zbog
čega je nacionalna valuta deprecirala za 79% u periodu između 2013. i 2016. godine, a devizne rezerve
smanjene sa 4,1 milijardi dolara u 2012. na 1,3 milijardi u 2016. godini. Inflacija je spala sa 15% u 2012. na
8% sredinom 2013., da bi u 2014. ponovo dostigla vrh od 15% kao reakcija na ogroman rast tražnje.
Dakle, kontrola cena može biti primenjena uz ogroman oprez i radi sprečavanja kratkotrajnih cenovnih
fluktuacija. Imajući u vidu da inflacija najviše pogađa siromašna domaćinstva, Svetska banka predlaže
alternativnu meru – njihovo direktno subvencionisanje u vidu keš transfera, budući da kontrola cena
obuhvata neselektivno celokupno stanovništvo, pa i ono najbogatije, i u tom smislu je u pitanju regresivna
mera. Međutim, iako politički nepopularne i ekonomski bolne, najdelotvornije mere su ipak one koje se
odnose na monetarnu i fiskalnu sferu i baziraju se na restrikcijama tražnje u svakom obliku. Za sada vodeće
centralne banke sa oklevanjem sprovode monetarno stezanje – kao što je rečeno, Fed je podigao
referentnu kamatnu stopu za 50 baznih poena na 1%, a ECB (gde je inflacija u maju 2022. iznosila 8,1%)
planira prvo povećanje u poslednjih 11 godina u julu i to za 25 baznih poena (sa sadašnjih -0,50 na -0,25%).
15
https://jacobin.com/2022/02/price-controls-supply-chain-economic-policy-free-market-inflation
16
https://www.amazon.com/Drastic-Measures-Controls-Economic-Twentieth/dp/052124496X
17
https://documents.worldbank.org/en/publication/documents-
reports/documentdetail/099305005242213626/idu07fa7a81307124043c40a3bf0615115439fa4
Ipak, na osnovu američkog iskustva iz sedamdesetih godina, jedino precizne fiskalne i monetarne mere
mogu doneti trajne rezultate u suzbijanju inflacije, pa makar one vodile i kroz recesivnu epizodu.