Dr. sc. Stjepan Staničić, izv. prof.

Razvoj profesije stručnih suradnika u Hrvatskoj

Stručni suradnici su specijalizirani stručnjaci koji u predškolskoj ustanovi, školi ili

učeničkom domu nose razvojnu pedagošku djelatnost. Najčešće djeluju kao tim
stručnjaka različitih profila kao što su školski pedagog, školski psiholog, rehabilitator
(stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila), školski socijalni djelatnik, logoped,
surdopedagog, tiflopedagog i dr.

Temeljna uloga stručnih suradnika jest anticipirati, poticati, usmjeravati razvoj i

unapređivati cjelokupnu odgojno-obrazovnu djelatnost ustanove, uvažavajući spoznaje
relevantnih znanosti. Razvoj i unapređivanje ostvaruju interdisciplinskim pristupom i
timskim radom sa svim subjektima, a uz pomoć pojedinaca i tijela u svojoj ustanovi i
izvan nje te funkcijama kao što su: planiranje, programiranje, organiziranje,
koordiniranje, informiranje, usmjeravanje, savjetovanje, usavršavanje, istraživanje,
analiziranje, vrednovanje i dr. Ove se funkcije u operativnim programima diferenciraju
na brojne razvojne pedagoške poslove.

Analitičari profesija smatraju kako je uvođenje stručnih suradnika u odgojne i

obrazovne ustanove posljedica pojačanih vanjskih zahtjeva na koje su škole reagirale
svrhovitijom podjelom rada radi profesionalizacije odgojno-obrazovnih uloga. Razvoj
struka kao školskih disciplina (predmeta), na jednoj strani, i razvoj društvenih i
humanističkih znanosti kao ishodišta odgojno-obrazovnog procesa, na drugoj strani,
uvjetovali su kvantitativni i kvalitativni razvoj pedagoškog potencijala. Razvoj kreće s
jednim općim učiteljem za cjelokupni nastavni program - na početku prošlog st., preko
ekspanzije predmetnih učitelja pedesetih, do masovnije pojave stručnjaka
specijaliziranih za unapređivanje pedagoškog rada škole – sedamdesetih godina 20.
stoljeća.

Pojava stručnih suradnika u hrvatskoj školskoj praksi zabilježena je prije više od 50

godina. Tijekom desetljeća njihova djelovanja mogu se prepoznati razvojne faze i neka
karakteristična obilježja.

Osmišljavanje (1950-te godine). Prvi stručni suradnik u našoj školi zapošljava se 1954.
godine. Bio je to psiholog, a 1959. godine i prvi školski pedagog. Kako još nije
sankcionirana njihova uloga i utvrđen službeni program rada – ovo razdoblje
karakterizira traganje za stručnim identitetom te određenjem uloge pedagoga i psihologa
u školskoj praksi.
Legalizacija (1960-te godine). Početkom 1960-ih godina objavljuju se prvi stručni
članci o svrsi i području rada pedagoga i psihologa, te objedinjavanju njihova napora na
unapređivanju nastave. Godine 1964. zakonom se uređuje djelatnost pedagoga u
osnovnoj školi. Potencira se uloga pedagoga i psihologa u rješavanju odgojnih
problema, ujednačavanju razrednih odjela, unapređivanju nastave, brizi za
profesionalno savjetovanje i orijentaciju učenika te stručnom usavršavanju nastavnika.
Objavljena je studija “Svetovalno delo in šola” (Pediček, F. 1967.) - teorijska osnova
profesija stručnih suradnika u nas. Krajem 1960-tih funkcionalno se definiraju
operativni programi i organizacijski modeli djelovanja stručnih suradnika,
osuvremenjuju se programi njihova obrazovanja i usavršavanja te donose prvi službeni
programi rada.

Afirmacija (1970-te godine). Nakon manje-više stihijskog razvoja, uslijedila je

kvantitativna i kvalitativna ekspanzija stručnih suradnika kao rezultat nastojanja
vodećih nacionalnih prosvjetnih ustanova riješenih, pojačanim stručnim pedagoškim
radom, omogućiti razvoj obrazovnih ustanova, a posebno unapređivanje odgojno-
obrazovnog procesa. Počinje se ostvarivati integracija djece s teškoćama u razvoju u
redovne škole, a potom i intenzivnije uvođenje stručnih suradnika defektologa.
Intenzivno se konceptualizira i operacionalizira pedagoški rad stručnih suradnika
osobito u srednjim školama. Školski su pedagozi dobili i svoj prvi vodič za praktično
djelovanje: Metodiku rada školskog pedagoga (Jurić, V, 1977.), u kojem se napušta
shvaćanje pedagoga kao kontrolora pedagoškog rada te pomak prema orijentaciji na
suradnju sa subjektima odgojno-obrazovnog procesa na ostvarenju zajedničkog cilja.

Stabilizacija (1980-te godine). Godine 1980. Zakonom o odgoju i osnovnom

obrazovanju utvrđena je obveza škola da se ekipiraju stručnim suradnicima. Ova je
nastojanja učvrstio Zakon o usmjerenom obrazovanju 1982. godine što je obvezao
srednje škole uspostaviti razvojnu pedagošku službu. Objavljena je prva cjelovita
bibliografija radova o stručnim suradnicima (Silov, M. i Staničić, S. 1986.) kojom se
daje poticaj daljnjem proučavanju djelatnosti stručnih suradnika; provedeno je više
opsežnih empirijskih istraživanja i objavljeno više stručnih i znanstvenih radova na
temu razvojnog pedagoškog rada. Afirmira se školski knjižničar kao voditelj
multimedijskog središta škole, a pojavljuju se i prvi socijalni pedagozi za rad s djecom s
teškoćama u ponašanju. Sve se intenzivnije uvode stručni suradnici u predškolske
ustanove. Objavljena je službena Koncepcije razvojne pedagoške službe (Prosvjetni
savjet Hrvatske, 1986.) gdje su izložena ključna pitanja ostvarivanja razvojne
pedagoške djelatnosti u školama kao i specifičnosti djelovanja razvojne pedagoške
službe u pojedinim dijelovima sustava (predškolskom, osnovnom i srednjem).

Deprofesionalizacija (1990-te godine). Početkom 1990-ih godina održano je više

stručnih skupova Zavoda za školstvo i Hrvatskog-pedagoško književnog zbora, na
kojima je argumentiran doprinos stručnih suradnika našoj odgojno-obrazovnoj praksi.
Na Saboru hrvatskih pedagoga odlučeno je raditi na novoj koncepciji rada stručnih
suradnika (HPKZ, 1996.). Međutim, prosvjetna uprava postupno deprofesionalizira
stručni rad. Zahvatima u pravnoj regulativi reducirani su normativi broja i kriteriji
stručnosti za postavljanje stručnih suradnika u školama, omogućena je supstitucija
pedagoga psihologom i obrnuto, pa i zapošljavanje na mjesto školskog pedagoga u
srednjoj školi bilo kojeg profesora s pet godina staža u prosvjeti (1996.)
Reafirmacija (2000-te godine). Raste svijest o potrebi jačanja stručnog pristupa analizi
i unapređivanju odgojno-obrazovne prakse. Svjedoče o tome poticaji afirmaciji rada
stručnih suradnika što dolaze iz sfere prosvjetne politike i struke - od Prosvjetnog vijeća
Hrvatske (2002.) do Sabora hrvatskih pedagoga (2003.). U okviru Koncepcije promjena
hrvatskog školstva izrađena je i Koncepcija razvojne djelatnosti stručnih suradnika.
Tijekom 2003. godine na inicijativu Ministarstva prosvjete i sporta škole su znatnije
ekipirane stručnim suradnicima i podržani su kriteriji prema kojima bi svaka škola
trebala učenicima osigurati pomoć kvalificiranih stručnih suradnika. Novi Zakon o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008.) potvrđuje ulogu stručnih
suradnika u sustavu, a Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i
obrazovanja (2008.) i Državni pedagoški standard srednjoškolskog sustava odgoja i
obrazovanja (2008.) postavljaju zavidne standarde zapošljavanja stručnih suradnika u
odnosu na broj učenika i veličinu škole (doduše naknadna izmjena srednjoškolskog
standarda, 2010. odgađa primjernu).

***
Uz pojedine slabosti što su pratile uključivanje stručnih suradnika u odgojno-obrazovne
ustanove, potvrđen je njihov pozitivan utjecaj i doprinos podizanju kvalitete pedagoške
prakse. Opća je ocjena kako je pedagoška situacija bolja, stvaralaštvo zamjetnije, a
profesionalnost na višoj razini u obrazovnim ustanovama koje imaju stručne suradnike.
Posebno se to odnosi na učinkovito planiranje i programiranje rada, suvremenija
didaktička rješenja, skrb za uvođenje nastavnika u rad i njihovo usavršavanje, pomoć
djeci s posebnim potrebama, savjetodavnu i terapijsku pomoć učenicima, istraživanje
pedagoških fenomena u školi, kompetentno nalaženje rješenja za razvojne potrebe
učenika i škole, profesionalno uvođenje pedagoških inovacija i dr. Ukratko: razina
kvalitete ostvarivanja odgojno-obrazovnih zadaća škole znatno je porasla uvođenjem
stručnih suradnika. Oni su postali operativna jezgra stručnoga rada u pedagoškim
ustanovama iz koje potječu gotovo sve inicijative usmjerene unapređivanju,
ostvarivanju inovacija, praćenju i istraživanju, vrednovanju rezultata i predlaganju
mjera za poboljšanje pedagoškog procesa.

Važnost stručnih suradnika za unapređivanje odgojno-obrazovne prakse ukazuje na

potrebu stalne i sustavne brige za poboljšanje njihova rada. Doprinos je moguće
ostvariti u području obrazovanja i profesionalnog razvoja. Potrebno je optimizirati
uvjete njihova rada, ekipirati škole, proširiti oblike i sadržaje stručnog usavršavanja,
obogatiti instrumente, a osobito ukinuti propise što vode deprofesionalizaciji rada
stručnih suradnika. Budući se rad stručnih suradnika temelji na suradnji, potrebno je
educirati ravnatelje, učitelje/nastavnike, odgajatelje i druge pedagoške djelatnike za
timski pristup razvoju pedagoškog procesa. Znatnije valja unaprijediti sustav podrške
stručnim suradnicima, a svaku buduću aktivnost na unapređivanju njihova rada temeljiti
na rezultatima empirijskih istraživanja.

Literatura
Drandić, Boris (gl. ur.) (2011.) Pravno-pedagoški priručnik. Zagreb: Znamen.
Jurić, Vladimir (1977.) Metodika rada školskog pedagoga. Zagreb: Pedagoško-književni zbor.
Koncepcije razvojne pedagoške službe (1986.) Zagreb: Prosvjetni savjet Hrvatske.
Mušanović, Marko (2000.) Teorijska polazišta razvojne pedagoške djelatnosti. U: Pedagozi i
stručni suradnici u inovacijskom vrtiću i školi. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, 19-28.
Pediček, Franc (1967.) Svetovalo delo in šola. Ljubljana: Cankarjeva založba.
Resman, Metod (2000.) Savjetodavni rad u vrtiću i školi. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni
zbor.
Rozmarić, Antun (1989.) Unapređivanje razvojno-pedagoške službe u osnovnoj školi. Zagreb:
Školska knjiga.
Silov, Mile (1987.) Stručno-pedagoška služba i razvojna djelatnost. Život i škola (Osijek), 36:19-
29, br. 1,
Silov, Milan i Staničić, Stjepan (1986.) Stručni suradnici u organizacijama udruženog rada
odgoja i obrazovanja - odabrana bibliografija. Zagreb: Zajednica osnovnih škola Hrvatske.
Staničić, Stjepan (1989.) Razvojno-pedagoška djelatnost u školi. Zagreb: Zavod za prosvjetno-
pedagošku službu SR Hrvatske.
Staničić, Stjepan (1997.) Prema novoj koncepciji razvojno-pedagoške djelatnosti škole. Zagreb:
Hrvatski pedagoško-književni zbor.