Giovanni Boccacio

Giovanni Boccacio talijanski je pisac koji je

svoja djela pisao u doba renesanse i koji je
ostao zapamćen ka trubadur,književnik
svjetskoga glasa te veliki umjetnik.
Rodio se 16.lipnja 1313.godine u Parizu u
nezakonitoj vazi trgovca iz Firence Boccacia i
francuske plemkinje.
Njegov otac Boccacio de Chelina vjenčao se s
Margheritom del Mardoli nakon čega ga je
odveo u Firencu gdje je planirao da nastavi
njegov posao vezan uz trgovinu.Iz tog razloga
poslao ga je 1325. godine na školovanje u
Napulj kako bi dobio sva znanja vezana za
trgovinu i bankarstvo,prošlo je 6 godina koliko
je nagovarao oca da mu financira studiranje
kanonskog prava.
Unatoč njegovim početnim željama Giovanni
je počeo sve više vjerovati kako je stvoren za
pjesnika,pa se tako polako počeo sve više
baviti pjesmama. Odbija očev prijedlog za
 školovanjem, napušta studij prava te uživa u
mondenom i kulturnom životu, a sve više ga
zanima i umjetnost. Zaljubi se u Mariju
Akvinsku, nezakonitu kćer kralja Roberta.U
isto vrijeme počinje se baviti književnošću te
tako iznevjeri sva očeva očekivanja.Života u
Napulju ostavio je velik utjecaj na Boccaccia
kada se mogao osjetiti utjecaj dvora s kojim je
Giovanni bio povezan, zahvaljujući najviše
vezama koje je njegov otac imao s poznatom
kućom Bardi koja se bavila financijama.
1340. godine otac mu je doživio financijski
slom,a to znači i kraj njegova lagodnog života
jer ga otac više nije mogao financirati. Morao
se vratiti u Firencu gdje je odmah kada je
stigao stupio u diplomatsku službu.Za cijelo
vrijeme rada, nije se prestao baviti niti
književnošću te postaje priznati i ugledni
književnik. Tridesetih godina 14.stoljeća
Giovanni je postao otac dvoje vanbračne
 djece,a deset godina kasnije još jednog
djeteta.
Prva njegova djela nastala su u Firenci, a to su:
pustolovno-ljubavni roman u prozi „Filocolo“ i
romani u stihovima „Teseida“ i „Filostrato“
Inspiraciju za djela dobio je zahvaljujući ženi
koju je kasnije u svojim pjesmama nazvao
Fiammetta. Objavio je spjevove „Ninfale
fiesolano“,“Ninfale d Ameto“ , ljubavni roman
„Elegija gospe Fiammette“ i brojna znanstvena
djela na latinskom jeziku.Također, njegovo
oduševljenje Danteom je bilo golemo pa je
odlučio napisati njegovu biografiju i komentar
na 17 pjevanja „Božanstvene komedije“
Sredinom stoljeća u Italiji se pojavila kuga od
koje je umro i njegov otac.To ga je potaklo da
napiše djelo „Dekameron“ po kojem je postao
najviše poznat. „Dekameron“ je zbirka od čak
stotinu novela,a one su prožete humanizmom
i optimizmom.U posljednjoj fazi stvaranja
Giovanni Boccacio se posvetio pisanju djela na
 latinskom jeziku kada se mogao osjetiti duh
humanizma. Tada je više djelovao kao učenjak
nego kao umjetnik.Napisao je anegdotske
zbirke „De claris mulieribus“ i „De casibus
virorum illustrium“. Objavio je i knjige „De
genealogiis deorum gentilium“ gdje se antička
mitologija objašnjava u
simboličkom,povijesnom i moralnom
smislu.Kroz njegova djela moglo se osjetiti
divljenje prema Danteu, a tome idu u prilog i
prvih sedamnaest pjevanja iz djela koji se
odnosi na pakao.
1362. godine proživljavao je duhovnu krizu te
čak razmišljao i o tome da se odrekne
pisanja.Sve češće je razmišljao o smrti te se
povukao u sebe. Umro je 1375.godine u
Certaldu.

KRAJ.