Riad Cardakovic I5

Lektira:“ Aulularia“
Tit Makcije Plaut

Biljeska o piscu:
Tit Makcije Plaut je bio najveći pisac komedija u rimskoj književnosti. Rimska
komedija postala je i razvila se po uzoru na novu atičku komediju, koja je
cvjetala u 4. i 3. stoljeću prije Krista. Bio je najpoznatiji pisac rimske komedije.
Ta rimska komedija, nastala po uzoru na grčke originale i smještena u grčko
okruženje, nazvana je palijata prema odjeći koju su na sceni nosili glumci koja
se zvala pallium. Plaut je rođen oko 254. pr. Kr. u gradu Sarsini u Umbriji,
najvjerojatnije u prilično siromašnoj porodici. Najprije je radio kao radnik na
pozornici u Rimu, a zatim je dosta putovao i trgovao, ali u trgovini nije imao
sreće. Kao siromašan vratio se u Rim i tu zarađivao za život radeći u mlinu. Tu
je napisao tri komedije koje je publika dobro primila, pa je, ohrabren tim
uspjehom, napustio mlin i potpuno se predao poeziji, na kojoj je radio sve do
svoje smrti 184. pr. Kr. Rimski pisac Aul Gelije iz 2. stoljeća poslije Krista
prenosi nam sljedeći epitaf koji je navodno bio postavljen na Plautovom grobu,
ali koji ipak nije autentičan:
Postquam est mortem aptus Plautus, Comoedia luget,
scaena est deserta, ac dein Risus Ludus Iocusque,
et numeri innumeri simul omnes conlacrimarunt.
Otkad je Plauta odnijela smrt, komedija tužna
postade, scena je prazna, a Smijeh i Igra i Šala,
stihovi bezbrojni plakati stadoše svi k'o jedan.

Sto se tice njegovih djela pripisivalo mu je se oko 130 komedija od kojih je 21

izvorno. One su sve zajedno nazvane Fabulae Varinianae, od kojih je u
potpunosti sacuvano 20, a ta jedna zvana Vidularia samo djelimicno. Plaut svoj
uspjeh kod neobrazovane rimske publike duguje najviše svojoj slobodnoj i živoj
obradi grčkihpisaca, koje je po volji mijenjao, pojednostavljivao i kombinirao,
uz unošenje drugih elemenata čiji je cilj bio da se komadi dopadnu savremenoj
rimskoj publici. Plautove su komedije bile veoma cijenjene u doba kasne
Rimske Republike i ranog Carstva, ali su se kasnije malo čitale jer im je jezik
bio previše arhaičan. Plaut je ponovo otkriven i mnogo čitan u doba renesanse,
pa je poslužio kao uzor i za neke Shakespearove komedije. Najpoznatije
Plautove komedije su bile: Amfitrion, Aulularia, Bakhinde, Zarobljenici,
Menehmi, Avet, Hvalisavi vojnik, Lazljivac, Konopac i Magarci.

Drustvenohistorijski kontekst:
U ovo doba su do izrazaja dosle velike pobune i borbe staleza. Drustvo je bilo
jako raslojeno sa velikim odstupanjem izmedju siromasnih i bogatih. A u njemu
siromasi nisu imali skoro nikakva prava. Senatori su vladali drustvom, sljedeci
su bili konjanici odnosno vojnici, a na samom dnu drustvenog staleza su bili
plebejci. Nakon punskih ratova zaostrile su se drustvene suprotnosti, a mase
seljaka koji su ostali bez posjeda doselile su u Rim. Sto dovodi do socijalne,
ekonomske i politicke nestabilnosti.

Pravac kojem djelo pripada:

Ovo djelo pripada Arhajskom dobu rimske književnosti. U ovom periodu rimska
dramska književnost doživjela je svoj procvat. Najvecu popularnost je stekla
komedija. Rimska komedija nastala je na grčkim temeljima, a najveći utjecaj na
nju imala je nova atička komedija. Istaknuti trojac tog razdoblja atičke komedije
su Menandar, Filemon i Difil. U njoj su opsceni kostimi stare atičke komedije
zamijenjeni suvremenom odjećom, a maske su se zadržale i standardizirale. U
novoj atičkoj komediji prisutni su stalni i tipizirani likovi poput lika starca, roba,
slobodnjaka, vojnika, parazita i kuhara. U okviru rimske komedije prisutna su
dva tipa komedije, a to su palijata ( fabula palliata) i togata (fabula togata).

Izbor iz knjizevne kritike: https://zir.nsk.hr/islandora/object/hrstud:1305/preview

 „Eukliona se ne može olako nazvati zlom osobom. Naime, on je zapravo žrtva
svojih naslijeđenih osobina te on u nekim situacijama reagira pretjerano naglo i
ishitreno. Primjerice, on je zbog stalno prisutnog straha prekomjereno
nepovjerljiv prema ljudima i samim tim on ishitreno donosi zaključke kako bi ga
netko svaki čas mogao pokrasti, a to ujedno rezultira i njegovim grubim
ponašanjem prema osobama u njegovoj okolini.“ Slazem se u potpunosti sa
ovom kritikom, jer on zaista jeste dobar covjek, kojeg je pokvarilo bogatstvo.
Citati koji su upotpunili moju kritiku:
„Iskopat cu ti, oci, huljo, Boga mi, da za mnom ne uhodaris svud po kuci!
Mene pred njom hvata strah, iz potaje ce me odjednom zateci i uci u trag mojem
zlatu skrivenom!
Dok mene nema, ne dam da se u moj dom ko bilo pusta!“- Euklion
„Pa taj starac tvrdji od i od kamena! On vodu, kad se pere, zali proliti! Ni gladi,
da ga molis, ne bi dobio!“ – Strobil
„Ti, vjero, mene znas, a i ja tebe znam, al ne mjenjaj ime, kad ti predam to! Pazi,
vjero, nikom da ne odas tajnu zlata mog!“ -Euklion
„Sam sebe sam, dusu i zivot mrcvario, da se sad drugi vesele mom zlu i mojem
gubitku“ -Euklion

Moja kritika:
Kad je pisao Aulurariju Plaut je nastojao da usreci i nasmoje sire drustvene
mase, a sam nacin izrazavanja u djelu uz obilje psovki i pogrdnih rijeci govori
nam da se radi o obicnoj i neobrazovanoj svjetini. Svoju komediju je zasnovao
na nesporazumima likova koji su ustvari pricali o istoj stvari dok je publika
jedina imala uvid u cijelu situaciju. Sve to vodi nizu komicnih situacija koje
doprinose zivahnoj radnji koja ne ostavlja prostora dosadi. Tema price se svodi
na cestu i nimalo pohvalnu ljudsku osobinu, a to je skrtost. Plaut u liku Eukliona
razvija njegovo nepovjerenje i strah prema ljudima dovodeci njegovo stanje do
paranoje. Pri tom lik gubi na svim drugim ljudskim osobinama i vrijednostima.
Zlato je postalo smisao njegova postojanja, cak i dobrobit njegovih najblizih
podredjena je jednom i jedinom cilju a to je sacuvati cup. Pa ipak nam na
pocetku Plaut kroz prolog Kucnog boga Lara opravdava Eukliona iznoseci nam
cinjenicu kao zakljucak da je eto sve to naslijedio od svojih predaka. Postavlja
se pitanje da li se na taj nacin moze opravdati surovost, bolesna nepovjerljivost,
zanemarivanje kceri i kako on kaze:“ Mrcvarenje duse i zivota“, da bi se
sacuvalo njegovo blago. Pa opet bez karikiranja lika Eukliona citava prica bi
izgubila na komicnosti koju drugi likovi ne bi mogli nadoknaditi i u potpunosti
iznijeti. Svi drugi su tu samo da bi parirali njegovoj ludisti i isticali njegovu
skrtost, koja je uz nepovjerljivost glavni pokretac radnje. Ono sto se meni
iskreno dopalo jeste da nem Plaut kroz smijeh u stvari prenio veliku pouku a to
je da materijalno dobro cesto iskvari ljude i postaje opsesija koja kontrolise i
nase zivote i nase postupke. Bogatstvo otkriva siromahovo pravo lice i odredjuje
vrijednost njegovog karaktera i prioritete koje je ju zivotu postavio. DA li kroz
zivot mozemo krociti skruseno i jedva necujno poput Fedre prepustajuci se
sudbini i Bogu, ili poput Likonida pokajnickim putem ispravljati svoje greske.
Mozda cak nastojati poput Megadora mijenjati drustvene navike i potraziti u
„tudjoj basti cvijet“, opravdati se kao Euklion nasljedjem svojih predaka… Ko
zna. Jedno je sigurno da je sve lakse spoznati i ciniti uz dozu zabave i mozda
prenijeti i po neku anticku mudrost u savremeno doba.