OSMANSKO CARSTVO

o sultan posjedovao svu zemlju i podanike unutar Carstva. Sultan je posjedovao apsolutnu
moć te su sva prava proizlazila iz njegove volje. Kada su u pitanju podanici, to je značilo
da je jedino sultan imao moć nekoga učiniti dijelom stanovništva koje nije moralo plaćati
poreze (askeri), kao i obratno
o Sultanovo vlasništvo nad zemljom smrću sultana prestajala
važiti sva prava koja je on nekome ustupio na zemlji, novi sultan je tada morao ponovno
potvrditi npr. timare koje su spahije ili administrativni službenici dobivali kao naknadu
o Spahije su sačinjavale osmansko redovno konjaništvo, koje je kao plaću za svoju službu
dobivale timare – nenasljedne zemljišne posjede dijeljene od osvojenih zemalja
o biti dijelom raje u Osmanskom Carstvu značilo je plaćati porez. Stoga i ne čudi što jedna
od točaka dobrog funkcioniranja države kaže kako je raja ta koja proizvodi bogatstvo,
kojim potom raspolaže sloj koji nije imao takvo opterećenje, askeri (MUSLIMANI)
o Kako bi mogla nesmetano proizvoditi bogatstvo, raju je trebalo držati zadovoljnom
pravednom vladavinom –naravno, kao vrhovni autoritet sultan je bio odgovoran i za taj
segment
o veliki vezir – druga moć države
o carski divan – izvršna vlast

EUROPA
o Prva velika staleška skupina je plemstvo. Ono čini svega 1-2 % ukupne populacije, ali su
zbog svojih dominijalnih i patrimonijalnih prava privilegirani u ekonomskom smislu te
političkim i crkvenim službama pa zato čine vrh hijerarhijske organizacije.
o Građanstvo je društveni stalež koji se počinje stvarati razvitkom gradova za vrijeme
humanizma i renesanse, a svoj vrhunac doživljava u vrijeme francuske revolucije kada
buržoazija postaje nositelj državnog suvereniteta. Iz toga se može zaključiti da je rani
novi vijek bilo vrijeme razvitka i uspona građanstva. Ipak, treba napomenuti da
građanstvo nije bilo homogeno po svom sastavu. U  građanstvo se u ranom novom vijeku
svrstavaju: patricijat i veletrgovci, gradsko plemstvo, svećenstvo, obrtnici i trgovci,
akademske profesije (liječnici, pravnici, umjetnici), žitelji grada bez građanskog prava
(npr. sluge, nadničari, siromasi, šegrti, doseljenici) i marginalne skupine. Naravno, svi
oni nemaju ista prava i uvjete života što bi značilo da ne dijele istu kulturu.
o Seljaštvu pripada najveći postotak stanovništva, čak 70 – 80%. To je staleška skupina
koja zbog poljodjelstva i dalje čini osnovicu gospodarstva. Unatoč geografskim
različitostima, seljaštvu diljem Europe zajednička je teritorijalna seljačka organizacija i
socijalna organizacija porodice. U njoj je objedinjena proizvodnja i potrošnja te je
karakterizira slaba podjela rada.
o Smatram da upravo selo i porodica uz ekonomsku, pravnu i političku ovisnost o
feudalnom i zemaljskom vladaru čine okosnicu pučke kulture. Po meni, pučka kultura
seljaštva najbolji je pokazatelj ekonomskih, socijalnih i pravnih uvjeta države, istinski
duh pučke kulture sadržan je u komunalizmu seljačke zajednice.