POHVALE KNJIZI

Ovaj jecLnstveni praktičan vodič nadarenog znanstvenika i strastvenog učitelja

pokazuje nam - korak po korak - kako da prijeđemo granice poznatog i upu­
stimo se u izvanredan novi život.
Tony Robbins, autor svjetskog
bestselera Unshakeable

Već sam odavno obožavateljica rada đr. Joea Dispense. U ovoj ćete knjizi
saznati kako se točno osloboditi ograničenja svoje prošlosti - među kojima su
i zdravstveni izazovi - i, gotovo doslovno, stvoriti novo tijelo, novi um i novi
život. To su uzbudljive informacije koje mijenjaju život, a usto su nevjerojatno
praktične.
Dr. Christiane Northrup, autorica svjetskih
bestselera Žensko tijelo, ženska mudrost,
Boginje ne stare i Neka jivot budejednostavan

Dr. Joe Dispenza je liječnik, znanstvenik i suvremeni mistik.... Jednostavnim

je, izravnim i razumljivim stilom u jednom djelu isprepleo otkrića kvantne
znanosti, koja imaju moć promjene paradigme, i duboka učenja čijem su svla­
davanju mudraci prošlih vremena posvećivali čitav život —te nam pokazao
kako da postignemo čudesno.
Iz predgovora Gregga Bradena,
autor svjetskih bestselera
Human by Design i Bosanska matrica

Ova knjiga zamisao o ostvarenju svog punog potencijala uzdiže na novu, ludu
razinu. Kombinirajući svoje široke uvide utemeljene na pokusima i zadivljuju­
ćim slučajevima, uzbudljivom znanstvenom istraživanju i vježbama koje nje­
govi učenici koriste kako bi postigli sve od iscjeljivanja tijela do dramatičnih
promjena u svom životu, Joe Dispenza stvorio je fantastičan praktičan priruč­
nik za ljudsko tijelo i mozak 21. stoljeća. On je čovjek s misijom i iako je ideja
o postizanju natprirodnog i čudesnog VELIKO obećanje, ova knjiga daje alat
za njegovo ostvarenje.
Cheryl Richardson, autorica bestselera
Take Timefo r Your I Jfe
U ovoj provokativnoj, fascinantnoj knjizi clr. Joe Dispenza pokazuje da smo
toliko mnogo više od pukog linearnog uma. Kao suvereni vodič, dr. Dispenza
vodi svoje čitatelje dalje od uobičajene svjesnosti do razumijevanja krajnjeg
kvantnog polja svjesnosti koje se prostire onkraj osjetila i onkraj prostora i vre­
mena. Preporučujem ovu knjigu svima koji žele istražiti izvanrednu prirodu
svjesnosti i iscjeljivanja.
Dr. Judith Orloff, autorica knjige
The TLmpath's Survival Guide

Dr. Joe Dispenza posvećen je jednoj misiji: pomoći svima nama da odbacimo
ograničenja sadašnjosti i prihvatimo multidimenzionalan život kakav nam pri­
pada rođenjem. Potkrjepljujući naoko jednostavne prakse snažnim znanstve­
nim dokazima, dr. foe dokazuje da je natprirodno ustvari naša prava priroda
- i leži nam spremno nadohvat ruke. Zavežite pojaseve. Pročitajte ovu knjigu,
usvojite izvanredne tehnike koje vam nudi i pripremite se na ludu vožnju u
svoje neograničene sposobnosti.
Lynne McTaggart, autorica svjetskih
bestselera Polje, The Intention Experiment
i The Power o f Eight

Pročitala sam puno toga, ali knjiga dr. Dispenze ispunila me strahopoštova­
njem. To je nova zadivljujuća medicina. Revolucija u liječenju spregom uma i
tijela. Bravo!
Dr. Mona Lisa Schulz, autorica bestselera
Heal Your Mind i A ll Is Well

Fantastično! Ako ste ikada željeli vjerovati u čuda, ali ste trebali znanost da
potkrijepi vaše nade, ovo je knjiga za vas. Dr. Joe nudi izvanredne uvide i
moćne lucidne upute koje vam korak po korak pokazuju kako živjeti čudesno.
Dr. David R. Hamilton, autor bestselera
How YourMind Can Heal Your Bod)1
OS T V AR I SVOJE
NEOGRANIČENE
SPOSOBNOSTI
Kako obični ljudi postižu čudesno
 Biblioteka Makronova
Naslov originala
becom ing Supernatural: How Common People A re Doing the Uncommon
Prvi put objavio Hay House Inc. USA, 2017.
Internetski radio nakladničke kuće Hay House možete slušati na adresi
www.hayhouseradio.com
Copyright ©Joe Dispenza, 2017.
Hrvatsko izdanje copyright © Planetopija 2017.
Prijevod Aleksandra Barlović
Lektura Marina Novak
Urednica Nataša Ozmec
Korektura Ivan Marenić
Naslovnica Jasmina Dupalo
Grafičko oblikovanje Ermego, Zagreb
Tisak Kerschoffset d.o.o., Zagreb
Za nakladnika Marina Kralj Vidačak
Nakladnik Planetopija, Zagreb
listopad 2017.
Ilustracije John Dispenza • Prikazi na str. 210, 211, 213 i 344 i na str. 22 umetka u boji:
'-ljubaznošću HeartMath Institutea • Fotografija na str. 301: uz dopuštenje Simona
Baconniera et al.,“Calcitc microcrystals in the pineal gland of the human brain: First
physical and chemical studies,” Bioelectromagnetics 23, no. 7 (listopad 2002): 488—495. •
Fotografija na str. 321: © Steve Alexander • Prikazi na str. 1, 5, 6, 23 i 24 umetka u boji:
ljubaznošću Dr. Konstantina Korotkova
Sva prava pridržava nakladnik. Nijedan dio ove knjige ne smije se upotrijebiti niti repro­
ducirati na bilo koji način bez pisanog dopuštenja, osim u slučaju kratkih navoda u kriti­
kama ili ocjenjivačkim člancima. Za sve obavijesti možete se obratiti nakladniku.
VAŽNO:
Informacije iznesene u ovoj knjizi nisu zamjena za stručni liječnički savjet —uvijek se
konzultirajte sa svojim liječnikom. Svaku informaciju iz ove knjige čitatelj primjenjuje na
vlastitu odgovornost. Ni autor ni izdavač ne snose odgovornost za bilo kakvu posljedicu
nastalu primjenom informacija iz ove knjige ili zbog nezatražene medicinske pomoći.
Bilješka autora: Iako sc sve priče polaznika mojih radionica o iscjeljenju istinite, u knjizi
su izmijenjeni njihova imena i određeni specifični detalji, kako bi se zaštitila njihova
privatnost.

ISBN 978-953-257-373-2

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u

Zagrebu pod brojem 000975728.
 Dr. Joe Dispenza

OSTVARI SVOJE
NEOGRANIČENE
SPOSOBNOSTI
Kako obični ljudi postižu čudesno

Zagreb, 2017.
 P osvećen o m om bratu Joh n u ,
k oji j e u vijek bio istin sk i m istik
 Sadržaj

Predgovor 11

Uvod
Priprema za ostvarivanje svojih
neograničenih sp o so b n o sti.......................... 17
Prvo poglavlje
Otvaranje vrata koja vode prema čudesnom 32
Drugo poglavlje
Sadašnji tre n u ta k ............................................. 60
Treće poglavlje
Uviđanje potencijala u kvantnom polju . . . 96
Četvrto poglavlje
Blagoslivljanje energetskih centara............120
Peto poglavlje
Usklađivanje tijela s novim u m o m ............148
Šesto poglavlje
Slučajevi: živi primjeri istine.......................... 178
Sedmo poglavlje
Inteligencija s r c a ........................................... 190
Osmo poglavlje
Mentalni filmovi / K aleid o sk o p ................. 215
Deveto poglavlje
Meditacija u hodu........................................... 243
Deseto poglavlje
Slučajevi: stvarne priče 252

9
Jedanaesto poglavlje
Prostor-vrijeme i vrijem e-prostor....................257
Dvanaesto poglavlje
E p ifiz a ............................................................. 293
Trinaesto poglavlje
Projekt koherencija: Stvaranje
boljeg svijeta.................................................... 326
Četrnaesto poglavlje
Prikazi slučajeva: To se može dogoditi
i vam a................................................................346
Pogovor
Biti m ir ............................................................. 356

Kolorni umetak I-XXIV između 256. i 257. stranice

Z ahvale...................................................................................362
B ilješke......................................................................... ... . 366
K a z a lo ...................................................................................373
O a u to ru ............................................................................... 378
 Predgovor

Tijekom ljudske povijesti uvijek je bilo priča o običnim ljudima koje su

određena iskustva katapultirala preko granica onoga što se smatralo
mogućim. Od višestoljetnog životnog vijeka Li Ching-Yuena, majstora
borilačkih vještina čiji je 256 godina dug život s četrnaest supruga i više
od dvije stotine djece započeo 1677. godine, a završio tek 1933., do spon­
tanog ozdravljenja od mnogih bolesti, koja dokumentira Institut za
noetičke znanosti te 3500 zapisa iz više od osam stotina časopisa na dva­
deset jezika, dokazi jasno govore kako nismo ono što su nam u prošlosti
govorili da jesmo te da smo čak i više od onoga što smo si dopustili
zamišljati.
Kako prihvaćanje proširenog ljudskog potencijala uzima maha u sre­
dišnjoj struji, više se ne pitamo: „Sto je moguće u našem životu?", nego
se pitamo: „Kako da to učinimo? Kako da probudimo svoj izvanredni
potencijal u svakodnevnom životu?" Odgovor na ta pitanja čini temelj
ove knjige.
Dr. Joe Dispenza je liječnik, znanstvenik i suvremeni mistik. Ujedno
povezuje informacije i viziju koja se proteže dalje od granica jedne znan­
stvene discipline. Joe crpi iz različitih polja čvrsto osnovane znanosti
poput epigenetike, molekularne biologije, neurokardiologije i kvantne
fizike, prelazeći tradicionalne granice koje su u prošlosti razdvajale znan­
stveno razmišljanje i ljudsko iskustvo. Na taj način otvara vrata odvažne
nove paradigme samoosnaživanja —načina razmišljanja i življenja uteme­
ljenog na onome što osjećamo kao moguće u svojem životu, ali i onome

ii
što prihvaćamo kao znanstvenu činjenicu. Ta nova granica ostvarenog
potencijala redefinira potpuno sposobno ljudsko biće. I ta granica nudi
obećanje svima —od domaćica, studenata i kvalificiranih radnika, pa sve
do znanstvenika, inženjera i zdravstvenih stručnjaka.
Toliko široko zanimanje proizlazi iz činjenice da se Joeov današnji
rad podudara s dokazanim modelom koji su učitelji stoljećima uspješno
primjenjivali sa svojim učenicima. Zamisao tog modela je jednostavna —
kad doživimo izravno iskustvo većeg potencijala, to nas oslobađa i omo­
gućuje nam prihvatiti taj potencijal u svakodnevnom životu. Knjiga koju
držite u rukama prvi je priručnik koji čini upravo to: korak po korak
vodi nas putem prema ostvarivanju našega najvišeg potencijala u tijelu,
zdravlju, odnosima i životnoj svrsi te nam omogućuje prelaziti taj put
vlastitim tempom.
Na stijenama jedne spilje na tibetanskoj visoravni vidio sam kako je
jedan od slavnih jogičkih učitelja prošlih vremena primjenjivao isti
model ne bi li svoje učenike oslobodio ograničenih vjerovanja.
Ostavština njegova učenja i danas je prisutna, sačuvana na tamošnjoj sti­
jeni koja je tom učitelju prije osam stoljeća bila dom i učionica.

***

U proljeće 199S. godine predvodio sam skupno hodočašće u gorje

zapadnog Tibeta. Put nas je vodio ravno u osamljenu spilju Ujetsuna
Milarepe, pjesnika, mistika i jogija iz jedanaestog stoljeća, koji je u svoje
vrijeme bio poznat jednostavno kao Milarepa.
Za tog legendarnog jogija prvi sam put doznao još kao učenik sikhi-
stičkog m istika koji je osamdesetih godina postao moj učitelj joge.
Godinama sam proučavao misterij Milarepina života —kako je potekao
iz povlaštene obitelji, ali je odlučio odreći se svjetovne imovine, brutalne
i tragične okolnosti u kojima je u masovnom nasilju izgubio obitelj i
voljene osobe tc kako su njegova osveta i posljedična patnja dovele do
povlačenja na visoke Himalaje, gdje je kao predani jogi otkrio svoj izni­
man potencijal. Želio sam vidjeti mjesto na kojem se Milarepa usproti­
vio zakonima fizike kako bi sebi i svojim učenicima dokazao da nas u

12
životu sputavaju samo granice naših vlastitih vjerovanja. Nakon devet­
naest dana putovanja dobio sam priliku za to.
Nakon prilagodbe na jednoznamenkasti stupanj vlage u zraku i
boravak na više od 4500 metara nadmorske visine, našao sam se na mje­
stu na kojem je Milarepa osam stotina godina ranije stajao pred svojim
učenicima. Lice mi je bilo samo nekoliko centimetara udaljeno od stije­
ne spilje dok sam zurio u neriješeni misterij koji suvremeni znanstvenici
nisu uspjeli objasniti niti ponoviti. Milarepa je na tom mjestu položio
otvoreni dlan na stijenu u visini ramena te ga nastavio utiskivati u stije­
nu pred sobom, kao da taj kamen ne postoji! Kamen je pod njegovim
dlanom postao mekan i podatan, uzmičući pred njegovim pritiskom.
Rezultat je bio savršeni otisak njegova lijevog dlana u stijeni, kako bi ga
vidjeli njegovi tadašnji učenici, ali i oni u sljedećim stoljećima.
Svjetiljkama smo osvjetljivali stijene spilje i opažali druge otiske dlana,
koji su jasno otkrivali da je Milarepa tu demonstraciju izveo više puta.
Kad sam otvorio dlan i smjestio ga u otisak, osjetio sam kako su
moji prsti sjeli u kalup jogijevih, u položaj koji je njegova ruka zauzela
osam stoljeća ranije. Poklapanje je bilo toliko savršeno da je iz mojega
uma začas nestala svaka sumnja u autentičnost otiska. Taj je osjećaj u
meni izazvao poniznost i istodobno me nadahnuo. Moje su se misli
odmah okrenule samom Milarepi. Zanimalo me je što se događalo s
njim kad se usredotočio na stijenu. Sto je mislio? Ili, možda još važnije,
što je osjećao? Kako je pogazio fizikalne „zakone" koji nam govore da
dlan i stijena ne mogu istodobno zauzimati isti prostor?
Moj tibetanski vodič odgovorio je na moje pitanje prije no što sam
ga postavio, kao da mi čita misli. „Gesheova meditacija [meditacija slav­
nog učitelja] poučava da je on dio stijene, da rije odvojen od nje. Stijena
ga ne može sputati. Prema gesheu, ova spilja predstavlja mjesto doživlja­
ja, a ne granicu. Na ovom je mjestu slobodan i može se kretati kao da
stijena ne postoji." Riječi mojega vodiča bile su m i savršeno razumljive.
Kad su Milarepini učenici vidjeli kako njihov učitelj ostvaruje ono za što
su tradicionalna vjerovanja govorila da nije moguće, suočili su se s istom
dvojbom s kojom se svatko od nas suočava kad odluči osloboditi se
ograničavajućih vjerovanja.

13
 Dvojba jc sljedeća: obitelj, prijatelji i tadašnje društvo svijet su pro­
matrali u kontekstu granica i ograničenja. To je obuhvaćalo vjerovanje
da je stijena spilje granica za ljudsko tijelo. A li, kad je Milarepa utisnuo
dlan u stijenu, svojim je učenicima dokazao da postoje iznimke takvim
,,zakonima“. Ironija je u tome da su oba viđenja svijeta potpuno točna.
Svako ovisi o načinu na koji biramo razmišljati o sebi u određenom
trenutku.
Kad sam stavio dlan u otisak koji je jogi prije mnogo vremena osta­
vio svojim učenicima, zapitao sam se: jesmo li u našem današnjem živo­
tu sputani istim ograničavajućim vjerovanjima koja su Milarepini učenici
doživljavali u svoje vrijeme? I, ako jesmo, kako možemo probuditi moć
za prevladavanje vlastitih ograničavajućih vjerovanja?
Kad je nešto u životu istinito, ustanovio sam, ta se istina očituje na
mnogo načina. Zbog toga ne iznenađuje da znanstvena dokumentacija
iz Joeove učionice upućuje na isti zaključak koji su Milarepa i mistici tije­
kom stoljeća izvodili u prošlosti —univerzum ,,jest“ takav kakav jest,
naša tijela ,,jesu“ takva kakva jesu, a okolnosti našega života takve su
kakve jesu zbog same svjesnosti i načina na koji razmišljamo o sebi u
svojem svijetu. Priču o Milarepi ispripovijedao sam kako bih ilustrirao
to naizgled univerzalno načelo.
Ključ učenja tog jogija jest sljedeći: kad sami doživimo ili kod druge
osobe vidimo nešto što smo nekoć smatrali nemogućim, u svojim smo
vjerovanjima oslobođeni i omogućeno nam je prekoračiti ta ograničenja
u svojem životu. A upravo je to razlog zbog kojega knjiga koju držite u
ruci može promijeniti vaš život. Pokazat će vam kako da prihvatite svoj
san o budućnosti kao svoju sadašnju stvarnost, tako da vaše tijelo povje­
ruje da se to događa ,,sada“, i doznat ćete kako možete pokrenuti kaska­
du emocionalnih i fizioloških procesa koji će odraziti vašu novu stvar­
nost. Neuroni u vašem mozgu, senzorni neuriti u vašem srcu i kemija
vašega tijela uskladit će se kako bi odrazili nov način razmišljanja, a
kvantne mogućnosti života reorganizirat će se kako bi neželjene okolno­
sti vaše prošlosti zamijenile novim okolnostima koje ste prihvatili kao
sadašnjost.
I u tome je moć ove knjige.

14
 Joe Dispenza jednostavnim je, izravnim i razumljivim stilom u jed­
nom djelu isprepleo otkrića kvantne znanosti, koja imaju moć promjene
paradigme, i duboka učenja čijem su svladavanju mudraci prošlih vreme­
na posvećivali čitav život — te nam pokazao kako da postignemo
čudesno.

C rcgg Braden
autor bestselera N ew York. Timesa
Bosanska m atrica i H uman by Design

15
 Uvod

Priprema za ostvarivanje svojih

neograničenih sposobnosti

Svjestan sam da je pisanje ove knjige rizik za mene i za moj ugled. Na

ovom svijetu postoje ljudi —uključujući neke u znanstvenoj zajednici —-
koji bi moj rad mogli nazvati pseudoznanošću, osobito nakon objavljiva­
nja ove knjige. Nekoć sam se previše brinuo zbog mišljenja tih kritičara.
Na početku karijere uvijek sam pisao imajući na umu skeptike, nastojeći
postići njihovo odobravanje. Na određenoj razini smatrao sam važnim
da me prihvate u tu zajednicu. A li, dok sam jednoga dana u Londonu
stajao pred publikom i dok je žena koja je držala mikrofon pripovijedala
priču o tome kako je pobijedila svoju bolest - kako je ozdravila primje­
njujući prakse o kojima pišem u ovoj knjizi - doživio sam otkrivenje.
Postalo mi je vrlo jasno da se ni ja ni moj rad nećemo sviđati skepti­
cima i krutim znanstvenicima koji se drže svojih uvjerenja o tome što je
moguće. Kad sam to spoznao, shvatio sam da sam protratio mnogo svo­
je životne energije. Više nisam želio tu osobitu kulturu, a niti to da one
koji proučavaju normalno i prirodno uvjeravam u ljudski potencijal.
Silno me je uzbuđivalo sve ono što nije normalno i želio sam proučavati
natprirodno. Bilo mi je posve jasno da bih trebao napustiti svoja jalova
nastojanja da zajednicu uvjerim u bilo što te da bih energiju umjesto toga
trebao usmjeriti drugom dijelu populacije koji vjeruje u mogućnost i želi
slušati ono što imam za reći.
Osjetio sam veliko olakšanje kad sam potpuno prihvatio tu misao i
napustio sve pokušaje da postignem nešto u tom svijetu. Dok sam

17
 slušao onu dragu ženu u Londonu, koja nije bila ni redovnica ni časna
sestra, ni pripadnica akademskih krugova ni znanstvenica, znao sam da,
pripovijedanjem vlastite priče pred publikom, drugima pomaže da vide
određeni dio sebe u njoj. Oni koji su čuli njezinu priču tada su mogli
povjerovati da to i sami mogu postići. U ovom trenutku života prihva­
ćam da ljudi o meni govore što žele - a nedvojbeno je da imam mane -
ali sada više nego ikada znam da dajem doprinos ljudskim životima.
Govorim to s najdubljom poniznošću. Godinama sam se trudio pojed­
nostaviti složene znanstvene informacije kako bi ih ljudi mogli primije­
niti u svom životu.
Štoviše, moj istraživački tim, moje osoblje i ja u protekle četiri godi­
ne načinili smo velike korake u nastojanju da znanstveno izmjerimo,
zabilježimo i analiziramo te promjene ljudske biologije kako bismo svije­
tu dokazali da obični ljudi ostvaruju ono što nije uobičajeno. Ova knjiga
ne govori samo o ozdravljenju, iako obuhvaća priče o ljudima koji su
ostvarili velike promjene svojega zdravstvenog stanja i izliječili se od
bolesti, te nudi i alate koji su vam potrebni kako biste to i sami postigli.
Ta postignuća postaju prilično uobičajena u zajednici naših učenika.
Sadržaj koji je pred vama živi izvan konvencija, a većina ga ljudi najčešće
ne vidi ili ne razumije. Sadržaj ove knjige temelji se na razvoju učenja i
praksi koje su kulminirale sposobnošću naših učenika da zarone dublje
u mistično. I, dakako, nadam se da će svijet znanosti povezati sa svije­
tom misticizma.
Ovu sam knjigu napisao kako bili ono što sam oduvijek smatrao
mogućim podignuo na višu razinu razumijevanja. Želio sam svijetu
dokazati da smo sposobni sami sebi stvoriti bolji život —da nismo line­
arna bića koja žive linearnim životom, nego da smo dimenzionalna bića
koja žive dimenzionalnim životom. Nadam se da će vam ova knjiga
pomoći shvatiti da već posjedujete svu anatomiju, kemiju i fiziologiju
potrebnu da postanete čudesno biće, koje je latentno u vama i čeka da
bude probuđeno i aktivirano.
U prošlosti sam oklijevao govoriti o tom području stvarnosti ;er
sam se plašio da bi moglo podijeliti publiku prema osobnim vjerovanji­
ma pojedinaca. Međutim, dugo sam želio napisati ovu knjigu. Tijekom
godina doživio sam iznimno bogata mistična iskustva koja su me

18
zauvijek promijenila. Ti unutarnji događaji oblikovali su ono što danas
jesam. Želim vas upoznati s tim svijetom dimenzija te izložiti neka od
mjerenja koja smo izveli i istraživanja koja smo obavili u sklopu naših
naprednih radionica diljem svijeta. Na tim radionicama počeo sam pri­
kupljati podatke o našim učenicima jer smo svjedočili velikim promje­
nama njihova zdravstvenog stanja, a znao sam i to da kroz meditacije
mijenjaju svoju biologiju —u stvarnom vremenu.
Posjedujemo tisuće i tisuće snimki mozga koje dokazuju da te pro­
mjene nisu tek zamišljene u njihovu umu, nego da su se doista dogodile
u njihovu mozgu. Nekoliko učenika koje smo podvrgnuli mjerenjima
ostvarili su te promjene za četiri dana (koliko traju naše napredne radio­
nice). Znanstveni timovi koje sam okupio snimah su mozgove primje­
njujući kvantitativnu elektroeneefalografiju (EEG) prije i nakon radioni­
ce, ali su i tijekom meditacija i praksi obavljali mjerenja u stvarnom
vremenu. Promjene me nisu samo zadivile, nego i šokirale —bile su
dramatične.
Funkcioniranje mozga naših učenika u većoj je mjeri sinkronizirano
i usklađeno nakon sudjelovanja u naprednim radionicama diljem svijeta.
Veći red u njihovu živčanom sustavu pomaže im steći vrlo jasnu sliku
budućnosti koju žele stvoriti, a tu su namjeru sposobni zadržati neovi­
sno o uvjetima njihova vanjskog okruženja. A kad mozak funkcionira
ispravno, i osoba funkcionira ispravno. Iznijet ću znanstvene podatke koji
pokazuju koliko se mozak naših učenika poboljšao u samo nekoliko
dana —što znači da i vi to možete učiniti sa svojim mozgom.
Potkraj 2013. godine počelo se događati nešto zagonetno. Počeli
smo opažati snimke mozga koje su zbunjivale istraživače i neuroznan-
stvenike koji su dolazili na naša događanja kako bi proučavah moj rad.
Velika količina energije u mozgu, koju smo bilježili dok je polaznik prak­
ticirao određene meditacije, do tada još nije zabilježena. Pa ipak, mi smo
neprestano bilježili te izvanredne nalaze.
Naši sudionici u razgovoru su nam otkrili da je njihovo subjektivno
iskustvo tijekom meditacije bilo vrlo stvarno i mistično te da je duboko
promijenilo njihovo viđenje svijeta ili dramatično poboljšalo njihovo
zdravlje. U tim trenucima znao sam da ti sudionici u svojem unutarnjem
svijetu meditacije doživljavaju transcendentalna iskustva koja su stvarnija

19
od svega što su ikada doživjeli u vanjskom svijetu. A m i smo objektivno
bilježili ta subjektivna iskustva.
To je sada za nas postalo nova normala i, na temelju određenih
pokazatelja i znakova koje opažamo već godinama, zapravo često može­
mo predvidjeti kad će doći do tih visokih amplituda energije u mozgu.
Na ovim stranicama želim demistificirati interdimenzijski doživljaj, ali i
iznijeti znanstvene, kemijske i biološke temelje organa, sustava i neuro-
transmitera koji ga omogućuju. Nadam se da će vam te informacije pru­
žiti upute za postizanje takvih iskustava.
Zapanjujuće promjene zabilježili smo i u varijabilnosti srčane fre­
kvencije. To je trenutak u kojem znamo da učenik otvara srce i održava
uzvišene emocije kao što su zahvalnost, nadahnuće, radost, dobrota,
uvažavanje i suosjećanje, koje potiču koherentno kucanje srca —ritmič­
no, uređeno i uravnoteženo. Znamo da promjena čovjekovih bioloških
procesa iz življenja u prošlosti u življenje u budućnosti iziskuje jasnu
namjeru (koherentan mozak) i uzvišenu emociju (koherentno srce).
Doima se da ta kombinacija uma i tijela —misli i osjećaja —utječe i na
materiju. I tako stvaramo stvarnost.
Dakle, ako ćete uistinu vjerovati u budućnost koju zamišljate svim
srcem, pobrinimo se da vaše srce bude otvoreno i potpuno aktivirano.
Zašto se uz praksu i kvantitativne povratne informacije ne bismo izvje-
štili u tome i učinili to svojom vještinom?
Stoga smo uspostavili suradnju s Institutom HeartMath (HMI),
skupinom oštroumnih istraživača sa sjedištem u Boulder Crccku u
Kaliforniji, koji su nam pomogli mjeriti reakcije tisuća sudionika. Želimo
da naši učenici razviju sposobnost reguliranja unutarnjeg stanja, neovi­
sno o uvjetima u vanjskom okruženju, te da uspiju razaznati kad uspo­
stavljaju srčanu koherenciju, a kad to ne čine. Drugim riječima, kad mje­
rimo te unutarnje promjene, osobi možemo reći da je uspostavila
uravnoteženiji obrazac rada srca, da sjajno napreduje te da bi trebala
nastaviti činiti upravo ono što čini. Ili joj možemo reći da ne ostvaruje
biološke promjene te joj dati odgovarajuće upute i pružiti nekoliko
mogućnosti za usavršavanje u tom procesu. To je svrha povratnih infor­
macija — dati nam do znanja kad postupamo ispravno i kad to ne
činimo.

20
 Kad promijenimo određeni osjećaj ili misao u sebi, promjene može­
mo opaziti u vanjskom svijetu, a kad primijetimo da smo to učinili
ispravno, obratit ćemo pozornost na to što smo učinili i ponavljat ćemo
taj postupak. Tako uspostavljamo konstruktivnu naviku. Pokazujući
kako drugi ostvaruju te uspjehe, želim vam otkriti koliko možete biti
moćni.
Naši učenici znaju utjecati na svoj autonomni živčani sustav —sustav
koji održava zdravlje i ravnotežu tako što se automatski brine za sve naše
tjelesne funkcije dok m i živimo ostvarujući svoju slobodnu volju. Taj
podsvjesni sustav održava naše zdravlje i daje život našem tijelu. Kad
znamo pristupiti tom sustavu, ne samo da možemo poboljšati svoje
zdravlje, nego i neželjena samoograničavajuća ponašanja, vjerovanja i
navike pretvoriti u one plodonosnije. Iznijet ću podatke koje već godi­
nama prikupljamo.
Svoje učenike poučavamo da njihovo srce uslijed uspostavljanja srča­
ne koherencije stvara mjerljivo magnetsko polje koje se širi izvan njihova
tijela. To magnetsko polje je energija, ta energija je frekvencija, a svaka
frekvencija nosi informaciju. Informacija sadržana u toj frekvenciji može
biti namjera ili misao koja može utjecati na srce druge osobe na drugoj
lokaciji, tako što će ga uvesti u koherenciju i ravnotežu. Iznijet ću dokaze
koji govore da skupina ljudi koja sjedi u sobi može utjecati na ljude koji
sjede malo dalje u istoj prostoriji te istodobno uvesti njihova srca u kohe­
renciju. Ti dokazi jasno otkrivaju da nas povezuje nevidljivo polje svje­
tlosti i informacija, koje utječe na nas i na druge.
Zamislite što se, s obzirom na tu informaciju, može dogoditi ako svi
to istodobno učinimo kako bismo promijenili svijet. Upravo to nastoji­
mo učiniti kao zajednica pojedinaca koji žarko žele dati pozitivan dopri­
nos budućnosti Zemlje te ljudi i drugih oblika života koji je nastanjuju.
Stvorili smo Projekt Koherencija, u sklopu kojega se tisuće ljudi sastaju u
isto doba dana kako bi povisili frekvenciju ovog planeta i svih koji na
njemu žive. Zvuči nemoguće? Nipošto. Više od 23 stručno recenziranih
članaka te više od 50 projekata uspostavljanja mira pokazuju da takvi
događaji mogu smanjiti učestalost nasilja, ratovanja, zločina i prometnih
nesreća te istodobno povećati gospodarski rast'. Zelja m i je pokazati

21
znanstvene temelje načina na koje možete pridonijeti mijenjanju ovog
svijeta.
Tijekom naših radionica mjerili smo energiju u prostoriji te proma­
trali kako se ona mijenja kad zajednica od 550 do 1500 ljudi zajedno
povisuje svoju energiju te uspostavlja srčanu i moždanu koherenciju.
Mnogo puta opazili smo velike promjene. Premda znanstvena zajednica
u Sjedinjenim Američkim Državama nije odobrila instrument kojim
obavljamo ta mjerenja, uvažen je u drugim zemljama, uključujući Rusiju.
Kako bilo, čudesno smo iznenađeni količinom energije koju su određe­
ne skupine sposobne iskazati.
Procjenjujemo i nevidljivo polje životne energije koje okružuje tijela
tisuća naših učenika kako bismo ustanovili jesu li oni sposobni povećati
svoje svjetlosno polje. Naposljetku, sve u našem materijalnom univerzu­
mu neprestano emitira svjetlost i informacije —uključujući vas. Dok živi­
te u modusu preživljavanja, pod teretom hormona stresa (kao što je
adrenalin), crpite energiju iz tog nevidljivog polja te je pretvarate u kemij­
ske procese - i zbog toga se polje oko vašeg tijela smanjuje. Otkrili smo
vrlo naprednu opremu kojom je moguće izmjeriti emisiju fotona (svjetlo­
snih čestica) kako bi se ustanovilo da li osoba oko sebe pojačava polje
svjetlosti ili ga oslabljuje.
Kad se emitira više svjetlosti, energije je više - a time i života. Ako
osoba posjeduje manje svjetlosti i informacija oko svojega tijela, tada je
osoba u većoj mjeri materija pa stoga emitira manje životne energije.
Opsežna istraživanja dokazuju da stanice tijela i razni sustavi ne komu­
niciraju samo kemijskim interakcijama koje su nam poznate, nego i
poljem koherentne energije (svjetlosti) koje nosi poruke (informacije) pa
okruženje u stanici i oko nje daje upute drugim stanicama i biološkim
sustavima2. Mjerili smo količinu životne energije koju tijela naših učeni­
ka emitiraju uslijed unutarnjih promjena ostvarenih tijekom naših medi­
tacija i želim vam pokazati koje promjene ostvaruju u samo četiri dana
ili manje.
I druga središta vašega tijela, osim srca, također su pod nadzorom
autonomnog živčanog sustava - nazivam ih energetskim središtima. Svako
ima svoju frekvenciju, svoju namjeru ili svijest, svoje žlijezde, svoje hor­
mone, svoju kemiju, svoj individualan, maleni mozak, pa stoga i svoj

22
jedinstveni um. Na ta središta možete utjecati kako bi funkcionirala
uravnoteženije i uskladenijc. A li, da biste u tome uspjeli, najprije morate
naučiti mijenjati svoje moždane valove kako biste ušli u taj podsvjestan
operacijski sustav. Zapravo, presudan je prelazak iz beta moždanih valo­
va (u kojima misleći mozak neprestano analizira te mnogo pozornosti
posvećuje vanjskom svijetu) u alfa moždane valove (koji govore da više
pozornosti posvećujete unutarnjem svijetu). Svjesnim usporavanjem vla­
stitih moždanih valova možete lakše programirati autonomni živčani
sustav. Učenici koji su izvodili moje razne meditacijske prakse, tijekom
godina su naučili mijenjati vlastite moždane valove, a usto i izoštravati
vrstu usredotočenosti koja je potrebna da bi se prisutnost održala dovolj­
no dugo za postizanje mjerljivih rezultata. Otkrili smo instrument kojim
je moguće mjeriti te promjene pa ću opisati i neka od tih istraživanja.
Mjerili smo i nekoliko različitih bioloških markera vezanih uz pro­
mjenu genske ekspresije (procesa poznatog kao ostvarivanje epigenet-
skih promjena). U ovoj knjizi doznat ćete da zapravo niste uvjetovani
svojim genima te da je genska ekspresija promjenjiva —kad počnete dru­
gačije misliti, postupati i osjećati. Tijekom naših događanja polaznici na
četiri do pet dana napuštaju svoj poznati život kako bi vrijeme provodili
u okruženju koje ih ne podsjeća na to tko misle da jesu. Odvajaju se od
ljudi koje poznaju, od stvari koje posjeduju, od automatskih ponašanja
koja ostvaruju u svojem svakodnevnom životu te od mjesta na koja
rutinski odlaze, i počinju mijenjati svoje unutarnje stanje primjenjujući
četiri različite vrste meditacije —meditaciju u hodu, u sjedećem, stojećem
i ležećem položaju. U svakoj od tih vrsta meditacije uče postajati netko
drugi.
Znamo da je to istina jer naša istraživanja otkrivaju velike promjene
u genskoj ekspresiji naših učenika, koji su nas potom izvijestili o velikim
promjenama svojega zdravstvenog stanja. Kad nekome pokažemo mjer­
ljive rezultate koji dokazuju da su samo mislima uistinu promijenili neu-
rotransmitere, hormone, gene, bjelančevine i enzime, ta je osoba spo­
sobna u većoj mjeri opravdati svoj trud te samoj sebi dokazati da se
doista mijenja.
U ovoj knjizi predstavit ću vam te zamisli, objasniti procese i opisati
znanost na kojoj se temelji ono što radimo te predstaviti naš cilj s

23
mnogo prilično podrobnih informacija. A li, ne brinite: određene osnov­
ne koncepte razmotrit ću u različitim poglavljima. Činim to namjerno,
kako bih vas podsjetio na ono što ste naučili, u nastojanju da stvorimo
opsežniji model razumijevanja u ovome trenutku. Sadržaj koji iznosim
na mjestima bi mogao biti izazovan. Budući da publiku već godinama
poučavam svemu tome, znam da može biti zahtjevan. Ponavljat ću i
podsjećati vas na ono što ste naučili kako se ne biste morah vraćati u
potrazi za informacijama, iako uvijek možete ponovno pročitati prijašnja
poglavlja, ako osjećate potrebu za time. Dakako, sve ove informacije pri­
premit će vas za vašu osobnu preobrazbu. Sto bolje shvatite te koncepte,
to ćete se lakše predati meditacijama na završetku većine poglavlja, kori­
steći ih kao sredstvo za postizanje osobnog iskustva.

Što je u ovoj knjizi?

U prvom poglavlju pripovijedam tri priče koje će vam objasniti što
znači posta ti nalrprirodan i ostvarili svoje neograničene sposobnosti. U prvoj priči
upoznat ćete Annu, koja je oboljela od nekoliko težih bolesti zbog trau­
me koja ju je držala zarobljenom u prošlosti. Emocije stresa aktivirale su
njezine gene, a odgovarajući hormoni stvorili su prilično izazovna zdrav­
stvena stanja. Priča je vrlo teška. Namjerno sam je izabrao i iznio sve
pojedinosti jer sam želio dokazati da imate moć promijeniti situaciju,
bez obzira na to koliko je teška - kao što je to učinila ta zadivljujuća
žena. Primijenila je mnoge od meditacija u ovoj knjizi kako bi promije­
nila svoju osobnost i iscijelila se. Smatram je živim primjerom istine. Ali,
ona nije jedina koja je nastavila svakodnevno nadmašivati samu sebe do
te mjere da je postala netko drugi. Samo je jedna od svih sudionika koji
su učinili isto - a ako su oni to mogli, možete i vi.
U ovom poglavlju iznosim i dvije osobne priče —iskustva koja su me
promijenila na vrlo dubokoj razini. Ova knjiga govori o mističnom, jed­
nako kao i o ozdravljenju te o stvaranju novih mogućnosti u našem
životu. Ove priče iznosim zato što vas želim pripremiti za ono što je
moguće kad napustimo ovo područje prostor-vrijeme (njutnovski svijet
o kojem smo u srednjoj školi učili na satovima fizike) i aktiviramo svoju
epifizu kako bismo ušli u područje vrijeme-prostor (kvantni svijet).

24
Mnogi naši učenici doživjeli su slična mistična i interdimenzijska isku­
stva, koja su se doimala stvarnima kao i ova materijalna stvarnost.
Budući da se druga polovica ove knjige bavi fizikom, neuroznano-
šću, neuroendokrinologijom i čak genetikom tog procesa, nadam se da
će te priče pobuditi vašu radoznalost te djelovati kao zagonetke koje će
otvoriti vaš um za ono što je moguće. Vaše buduće vi —vi koje već
postoji u vječnom sadašnjem trenutku - zapravo se obraća vašem pozna­
tijem jastvu koje čita ovu knjigu. A to buduće vi u većoj je mjeri ispunje­
no ljubavlju, razvijenije je, svjesnije, prisutnije, ljubaznije, veselije, pozor­
nije, upornije, povezanije, čudesnije i potpunije. To je osoba koja čeka da
promijenite svoju energiju kako biste je svakodnevno usklađivali s njezi­
nom te pronašli to buduće jastvo - koje zapravo postoji u vječnom
sadašnjem trenutku.
D rugo poglavlje obrađuje jednu od mojih omiljenih tema. Napisao
sam ga kako biste potpuno shvatili što znači biti u sadašnjem trenutku.
Budući da svi potencijali u petoj dimenziji, poznatoj kao kvantno (ili
jedinstveno) polje postoje u vječnom sadašnjem trenutku, jedini način
da stvorite novi život, iscijelite svoje tijelo ili promijenite svoju predvid­
ljivu budućnost jest izaći iz samoga sebe.
Taj divan trenutak - kojeg smo opazili na tisućama snimki mozga —
događa se kad osoba napokon napusti sjećanie na samoga sebe i zamije­
ni ga nečim većim. Mnogi ljudi najveći dio života provedu nesvjesno
birajući redovito živjeti istu rutinu ili automatski uljepšavaju svoju proš­
lost, pa se svakoga dana osjećaju isto. Zbog toga programiraju svoj
mozak i tijelo za postojanje u predvidljivoj budućnosti ili u poznatoj
prošlosti te nikada ne žive u sadašnjem trenutku. Postizanje tog cilja izi­
skuje praksu, ali je uvijek vrijedno truda. Da biste konačno stigli u pre­
divnu slatkoću velikodušnog sadašnjeg trenutka, morat ćete primijeniti
volju jaču od svih vaših automatskih programa —ali ja ću vas poticati na
svakom koraku tog puta.
Drugo poglavlje započinje osnovnim pregledom nekoliko znanstve­
nih načela kako bismo uspostavili opću terminologiju za razvijanje
modela razumijevanja u cijeloj knjizi. Iznijet ću ih prilično jednostavno.
Razmatranje moždanih funkcija (odnosno uma), živčanih stanica i mre­
ža, različitih dijelova živčanog sustava, kemikalija, emocija i stresa,

25
moždanih valova, pozornosti i energije te još nekoliko drugih tema,
potrebno je kako biste stigli onamo kamo želite stići. Moram uspostaviti
jezik kako bih objasnio zašto činimo to što činimo prije no što vas pou­
čim činiti to u meditacijama koje ćete nalaziti u čitavoj knjizi. Ako želite
konkretnijc, podrobnije informacije, pozivam vas da pročitate bilo koju
od mojih knjiga (uključujući Stvorite n ovoja i Placebo ste vi).
T reće poglavlje uvod je u kvantni svijet —u petu dimenziju. Želim
da shvatite kako postoji nevidljivo polje energije i informacija, koje je
izvan ovog trodimenzionalnog područja prostora i vremena - i da mu
možemo pristupiti. Zapravo, kad ste u sadašnjem trenutku i kad uđete u
to područje, koje postoji s one strane vaših osjetila, spremni ste stvoriti
željenu stvarnost. Ako ste sposobni u potpunosti isključiti pozornost
koju posvećujete svojem tijelu, ljudima u svojem životu, stvarima koje
posjedujete, mjestima na koja odlazite i čak samom vremenu, doslovce
ćete zaboraviti svoj identitet, koji je nastajao uslijed življenja u tijelu, u
ovom prostoru i vremenu.
U tom trenutku kao čista svijest ulazite u područje zvano kvantno
polje - koje postoji onkraj ovog prostora i vremena. Na to nematerijalno
mjesto ne možete stići sa svojim problemima, svojim imenom, svojim
rasporedima i rutinama, sa svojom boli ili svojim emocijama. U to pod­
ručje ne možete ući kao netko —morate ući kao ne-tijelo. Zapravo, kad
naučite svjesno prelaziti iz poznatog (materijalnog fizičkog svijeta) u
nepoznato (nematerijalni svijet mogućnosti) i ondje vam postane ugod­
no, sposobni ste mijenjati svoju energiju i usklađivati je s frekvencijom
bilo kojeg potencijala u kvantnom polju, koji već postoji u njemu.
(Upozorenje: ondje zapravo postoje sve potencijalne budućnosti pa
možete stvoriti što god želite.) Kad se vaša energija vibracijski uskladi s
energijom potencijala koji izaberete u jedinstvenom polju, privući ćete to
iskustvo. Objasnit ću vam kako sve to funkcionira.
Treće poglavlje završava kratkim opisom meditacije koju sam osmi­
slio kako bih vam pomogao doživjeti kvantno područje. Svako sljedeće
poučno poglavlje također će završiti kratkim opisom određene meditaci­
je. Ako želite slijediti moje smjernice, možete kupiti CD ili s moje web-
stranice d rjo ed isp en za.co m preuzeti audio snimku bilo koje od tih
meditacija. Dakako, bilo koju od meditacija iz ove knjige možete

26
pokušati izvesti sami, ne slušajući snimku. Zbog toga sam sastavio
besplatne podrobne opise koraka svih tih meditacija, koji su dostupni na
mojoj web-stranici drjoedispenza.com/bsnmeditations.
Ako samostalno meditirate, predlažem vam da pritom slušate glaz­
bu. Najbolja je glazba bez vokala, a osobno najviše volim onu polaganu,
koja uvodi u stanje transa. Najbolje je koristiti glazbu koja zaustavlja raz­
mišljanje i ne budi sjećanja. Na mojoj web-stranici pronaći ćete popis
glazbe koju preporučujem.
U četvrtom poglavlju upoznajem vas s jednom od najpopularnijih
meditacija u našoj zajednici. Nazvali smo je Blagoslivljanje energetskih
središta. Svako je središte pod nadzorom autonomnog živčanog sustava.
Iznijet ću znanstvene temelje načina na koje možete u meditaciji progra­
mirati ta središta za zdravlje i za najviše dobro. Ako ste izvodili moje
uvodne meditacije u sklopu kojih ste pozornost posvećivali različitim
dijelovima svojega tijela i prostoru oko svojega tijela, želim da znate
kako je sva vaša obuka bila potrebna zbog ove meditacije. Ta praksa
pomogla vam je izoštriti vještinu usredotočenu pozornosti i promjene
moždanih valova kako biste ušli u operacijski sustav autonomnog živča­
nog sustava. Operacijskom sustavu ondje možete dati odgovarajuće upu­
te da vas iscijeli, uravnoteži vaše zdravlje te poboljša vašu energiju, ali i
vaš život u cjelini.
U petom poglavlju upoznajem vas s disanjem koje primjenjujemo
na početku mnogih meditacija. To disanje omogućuje vam promijeniti
vašu energiju, potaknuti strujanje električne struje kroz vaše tijelo te oko
vas stvoriti snažnije elektromagnetsko polje. Kao što ću objasniti, najve­
ći dio čovjekove energije pohranjen je u tijelu jer je čovjek tijekom godi­
na razmišljanja, postupanja i osjećanja na isti način pretvorio svoje tijelo
u um. la j proces - povezan sa življenjem u modusu preživljavanja —
uzrokuje ukorjenjivanje najvećeg dijela kreativne energije u tijelu. Stoga
moramo posjedovati način da izvučemo tu energiju iz tijela i vratimo je
u mozak, gdje će biti na raspolaganju za svrhu uzvišeniju od pukog
preživljavanja.
Upoznat ću vas s fiziologijom disanja kako biste mu pridružili više
namjere kad se počnete oslobađati prošlosti. Kad počnete oslobađati
svu tu energiju i vraćati je mozgu, naučit ćete obnavljati svoje tijelo u

27
skladu s novim umom. Pokazat ću vam kako svoje tijelo možete emoci­
onalno poučiti živjeti u stvarnosti budućnost-sadašnjost. umjesto u stvar­
nosti prošlost-sadašnjost, u kojoj provodimo najveći dio vremena.
Znanost nam govori da okruženje daje signale genima. Budući da su
emocije kemijski završni produkti iskustava u okruženju, kad u svojim
meditacijama prihvatite uzvišene emocije, nećete samo povisiti energiju
svojega tijela, nego ćete i novim genima početi slati nove signale - p rije
okruženja.
Dobre priče ne mogu se usporediti ni sa čime. U šestom poglavlju
iznosim nekoliko primjera polaznika radionica koji su uložili velik trud
u meditacije iz prethodnih poglavlja. Ti slučajevi trebali bi poslužiti kao
primjeri koji će vam pomoći potpuno shvatiti sadržaj koji sam do sada
iznio. Većina ljudi o kojima ćete čitati nimalo se ne razlikuje od vas —-
posrijedi su obični ljudi koji su postigli neuobičajeno —čudesno. Ove
priče iznosim i kako bih vam pomogao poistovjetiti se s tim ljudima.
Kad se u vama pojavi misao A ko oni to mogu, tnogu ija, prirodno ćete više
vjerovati u sebe. Našoj zajednici uvijek govorim: „Kad odlučite samome
sebi dokazati koliko ste zapravo moćni, niti ne znate kome ćete u buduć­
nosti pomoći.“ Ovi ljudi dokazuju da je to moguće i za vas.
U sedmom poglavlju opisujem što znači uspostaviti srčanu kohe-
renciju. Kao i kod koherencije mozga, srce funkcionira jednako organi­
zirano kad smo uistinu prisutni, kad smo sposobni održati uzvišena
emocionalna stanja i kad se osjećamo dovoljno sigurno da bismo se pot­
puno otvorili mogućnostima. Mozak m isli, ali srce ptia. Srce je središte
jednosti, potpunosti i svijesti jedinstva. U njemu se sastaju suprotnosti,
predstavljajući jedinstvo polariteta. Shvatite to središte kao svoju vezu s
jedinstvenim poijem. Kad ga aktivirate, prelazite iz sebičnih u nesebična
stanja. Kad ste sposobni održavati unutarnja stanja neovisna o uvjetima
u vanjskom okruženju, vladate svojim okruženjem. Vještina održavanja
otvorenosti srca iziskuje praksu, a ako je postignete, vaše će srce kucati
dulje.
Osmo poglavlje otkriva još jednu omiljenu aktivnost na našim
naprednim radionicama: kombiniranje kaleidoskopa s video materijali­
ma nazvanim Mentalni filmovi (Mind Movies), kojim naši učenici prika­
zuju svoju budućnost. Kaleidoskop koristimo za izazivanje transa jer

28
smo u transu sugcstibilniji za informacije. Sugestibilnost je vaša sposob­
nost prihvaćanja, vjerovanja i predavanja informacijama bez ikakvog
analiziranja. Ako to činite pravilno, doista možete programirati svoj
podsvjesni um. Stoga je logično da mijenjanjem moždanih valova pomo­
ću kaleidoskopa pri čemu su vam oči u meditaciji otvorene, a ne zatvo­
rene - možete prigušiti analitički um kako biste otvorili vrata između
svjesnog i podsvjesnog uma.
A kad nakon toga uslijedi budućnost u obliku Mentalnog filma —s
prizorima u kojima vidite sebe ili slike željene budućnosti - vi se zapra­
vo programirate za tu novu budućnost. Mnogi naši učenici stvorili su
čudesan novi život i nove mogućnosti kad su odvojili vrijeme da načine
svoj Mentalni film, koji su potom gledali s kaleidoskopom. Neki učenici
rade već na svojem trećem Mentalnom filmu, jer se sve iz njihova prva
dva filma već dogodilo!
U devetom poglavlju predstavljam meditaciju u hodu. Ova medita­
cija obuhvaća stajanje i hodanje. Osobno je smatram vrlo vrijednim oru­
đem koje nam pomaže doslovce zakoračiti u našu budućnost. Mnogo
puta možemo doživjeti čudesnu meditaciju u sjedećem položaju i pove­
zati se s nečim većim od sebe, ali kad otvorimo oči i vratimo se svojim
osjetilima, ponovno ulazimo u stanje nesvjesnosti i vraćamo se nizu
nesvjesnih programa, emocionalnih reakcija i automatskih stavova.
Osmislio sam ovu meditaciju jer želim da naša zajednica bude sposobna
utjelovljivati energiju svoje budućnosti - i činiti to otvorenim očima jed­
nako kao i zatvorenim. S vremenom i praksom mogli biste prirodno
početi razmišljati kao bogata osoba, postupati kao neograničeno biće i
osjećati ekspanzivnu radost zato što ste uspostavili krugove i uvjetovali
svoje tijelo da postane tom osobom.
Deseto poglavlje iznosi još jedan niz slučajeva kako biste svoju
razinu razumijevanja povezali s alegorijom. Ove fascinantne priče
pomoći će vam povezati točkice kako biste čuli informacije iz drugog
kuta gledanja i čitali o ljudima koji su to osobno doživjeli. Nadam se da
će vas one nadahnuti na to da vlastitoj praksi pristupate s više uvjerenja,
sigurnosti i povjerenja, kako biste sami doživjeli istinu.
Jedanaesto poglavlje otvara vaš um za ono što je moguće u inter-
dimenzionalnom svijetu s one strane osjetila. U tihim trenucima često

29
otplovim u mistično — što je jedna od mojih omiljenih tema. Volim
transcendentalna iskustva, koja su toliko jasna i stvarna da se više ne
mogu vratiti u prijašnje stanje, jer znam previše. Tijekom tih unutarnjih
događaja razina svijesti i energije toliko je visoka da po povratku osjeti­
lima i svojoj osobnosti često spontano pomislim: Sve sam pogrešno shvatio.
To sve način je na koji stvarnost uistinu jest, a ne kako sam uvjetovan
poimati je.
U ovom poglavlju vodim vas na putovanje iz ovog područja prostor-
vrijcme - u kojem je prostor vječan, a vrijeme doživljavamo krećući se
kroz prostor —u područje vrijeme-prostor —u kojem je vrijeme vječno, a
prostor (ili prostore, tj. različite dimenzije) doživljavamo krećući se kroz
vrijeme. To će dovesti u pitanje vaše shvaćanje prirode stvarnosti. Mogu
vas samo uputiti da se strpite i shvatit ćete. Možda ćete ovaj dio morati
pročitati nekoliko puta kako biste ga potpuno shvatili, ali dok ćete prou­
čavati ovaj sadržaj i promišljati o njemu, samo promišljanje će u vašem
mozgu stvarati krugove koji će vas pripremati za to iskustvo.
Kad prekoračite svoje veze s ovim materijalnim svijetom i nađete se
u jedinstvenom polju —prepunom beskonačnih mogućnosti - biološki
sustavi pretvorit će tu energiju, koja je s one strane vibracije materije, u
slike u mozgu. Na tom mjestu na scenu stupa epifiza, tema dvanaestog
poglavlja. Zamislite svoju epifizu - malenu žlijezdu u središnjem, straž­
njem dijelu vašega mozga - kao antenu koja frekvencije i informacije
može pretvoriti u žive slike. Kad aktivirate svoju epifizu, doživljavat ćete
potpuno osjetilna iskustva be^ svojih osjetila. Zatvorenih očiju, taj unutar­
nji događaj vašem će umu biti stvarniji od bilo kojeg vanjskog iskustva
koje ste doživjeli. Drugim riječima, da biste se potpuno izgubili u unu­
tarnjem iskustvu, ono mora biti toliko stvarno da budete ondje. Kad se to
dogodi, ta malena žlijezda pretvara melatonin u vrlo moćne metabolite
koji uzrokuju takvo iskustvo. Proučit ćemo svojstva te žlijezde, a tada
ćete je naučiti aktivirati.
T rinaesto poglavlje upoznaje vas s jednim od naših najnovijih
nastojanja: s Projektom Koherencija. Kad smo vidjeli rezultate mjerenja
mnogih učenika koji su ušli u srčanu koherenciju u isto vrijeme istoga
dana, u sklopu iste meditacije, znali smo da nelokalno (energetski, a ne
fizički) utječu jedni na druge. Energija koju su em itirali u obliku

30
uzvišenih emocija nosila je njihovu namjeru da se najveće dobro dogodi
svima u prostoriji. Zamislite da mnoštvo ljudi podiže svoju energiju, a
potom joj pridaje namjeru obogaćivanja života, iscjeljivanja tijela te
ostvarivanja snova i budućnosti - tada u našem životu mistično postaje
uobičajeno.
Kad smo vidjeli kako su naši učenici uspjeli otvoriti srca drugih,
znali smo da je vrijeme za početak globalnih meditacija kako bismo
pomogli promijeniti svijet. Tisuće i tisuće ljudi sa svih strana svijeta pri­
družile su se i sudjelovale u mijenjanju i iscjeljivanju ovog planeta i ljudi
na njemu. Naposljetku, ne činimo li ovo kako bismo svijet učinili
boljim? Iznijet ću znanstvena saznanja koja otkrivaju kako sve to funkci­
onira - doista znanstvena. Objavljeno je dovoljno stručne.) recenziranih
studija moći projekata mirovnih okupljanja da bi dokazale njihovu djelo­
tvornost, pa zašto tada ne bismo stvarali povijest umjesto da je samo
proučavamo?
Knjiga završava četrn aestim poglavljem , u kojem opisujem prilič­
no nevjerojatne slučajeve zapanjujućih mističnih iskustava ljudi koji su se
bavili svime ovime. Ponavljam: iznosim ih kako biste uvidjeli da i sami
možete doživjeti i najmističnije pustolovine, ako na tome radite.
D akle, recite mi: jeste li spremni ostvariti svoje neograničene
sposobnosti?

31
 Prvo poglavlje

Otvaranje vrata koja vode

prema čudesnom

Dok se proljeće bližilo kraju, a ljeto nudilo svoje prve nagovještaje, ono
što se u lipnju 2007. godine isprva doimalo kao tipično nedjeljno poslije­
podne, za Annu Willems postalo je sve samo ne tipično.
Staklena vrata, koja su iz dnevne sobe vodila u vrt, bila su širom
otvorena, a tanke, bijele zavjese lagano su lepršale na povjetarcu dok su
u kuću dopirali mirisi iz vrta. Sunčeve zrake jarko su blještale posvuda
oko Anne, koja ;e bila ugodno opuštena. Dok je zbor ptica vani cvrku-
tao i trilirao, Anna je u daljini čula i melodiju dječjeg smijeha te veselo
prskanje sa susjedova bazena. Annin dvanaestogodišnji sin ležao je na
kauču i čitao knjigu, a jedanaestogodišnju kćer čula je kako pjeva igrajući
se, u sobi točno iznad nje.
Psihoterapeutkinja Anna bila je ravnateljica i članica odbora jedne
velike psihijatrijske ustanove u Amsterdamu, čiji je ukupan godišnji pro­
fit premašivao 10 milijuna eura. Vikendom je često čitala stručnu litera­
turu, a toga je dana sjedila u svojem crvenom kožnom naslonjaču te
čitala članak u jednom časopisu. Nije mogla znati da će se ono što se
nekome tko bi toga dana provirio u njezinu dnevnu sobu moglo doimati
kao savršeni svijet, za nekoliko minuta pretvoriti u noćnu moru.
Bila je pomalo rastresena i opazila je da njezina pozornost nije pot­
puno usredotočena na sadržaj koji je namjeravala proučiti. Odložila je
časopis i zastala :e se odjednom ponovno zapitala kamo je otišao njezin

32
suprug. Izašao je iz kuće rano tog jutra, dok se ona tuširala. Jednostavno
je nestao ne rekavši kamo ide. Djeca su joj rekla da ih je otac pozdravio i
oboje čvrsto zagrlio prije odlaska. Anna ga je mnogo puta pokušala
nazvati na mobitel, ali joj on nije uzvraćao pozive. Pokušala je još jed­
nom - nije se javio. Nešto je doista bilo čudno.
U 15:30 oglasilo se zvono na vratima, a kad ih je Anna otvorila,
pred njima jc ugledala dva policajca.
„Jeste li vi gospođa Willems?“ upitao je jedan od njih. Kad je potvr­
dila, policajci su je upitali smiju li ući i razgovarati s njom. Ona ih je
pustila u kuću, zabrinuta i pomalo zbunjena. Tada su joj priopćili vijest:
njezin je suprug ranije ujutro skočio s jedne od najviših zgrada u središtu
grada. Pad je, nimalo iznenađujuće, bio smrtonosan. Anna i njezino
dvoje djece sjedili su šokirani i u nevjerici.
Anna je na trenutak prestala disati, a kad je naglo udahnula, počela
je nekontrolirano drhtati. Trenutak se doimao zaustavljenim. Dok su
njezina djeca sjedila paralizirana u šoku, Anna se zbog njih trudila sakri­
ti svoju bol i potresenost. Intenzivna bol odjednom joj je sijevnula kroz
glavu, a istodobno je osjetila duboku, muklu bol u trbuhu. Vrat i ramena
trenutačno su joj se ukočili dok je njezin um mahnito jurio od misli do
misli. Preplavili su je hormoni stresa. Anna je bila u modusu
preživljavanja.

Kako hormoni stresa preuzimaju glavnu riječ

Sa znanstvenog stajališta, življenje u stresu je življenje u stanju preživlja­
vanja. Kad opazimo stresne okolnosti koje nam na određen način zapri­
jete (i kojima ne možemo predvidjeti ishod ili utjecati na njega), uključuje
se primitivan živčani sustav zvan simpatički živčani sustav, u sklopu
kojeg tijelo pokreće golemu količinu energije u odgovoru na izvor stresa.
Gledano sa stajališta fiziologije, tijelo automatski poseže u sredstva koja
će mu biti potrebna da izađe nakraj s trenutačnom opasnošću.
Zjenice se prošire kako bismo bolje vidjeli; srčana frekvencija i disa­
nje ubrzavaju kako bismo mogli trčati, boriti se ili sakriti; u krvotok se
oslobađa više glukoze kako bi našim stanicama na raspolaganju bilo više
energije, a krvotok se preusmjerava prema ekstremitetima, podalje od

33
unutarnjih organa, kako bismo sc po potrebi mogli brzo kretati. Rad
imunološkog sustava isprva se pojača, a potom oslabi kad adrenalin i
kortizol preplave mišiće, omogućujući navalu energije za bijeg ili obranu
od izvora stresa. Krvotok se preusmjerava od racionalnog frontalnog
korteksa prema primozgu pa smo manje sposobni razmišljati kreativno i
umjesto toga se više oslanjamo na instinkt trenutačne reakcije.
U Anninu slučaju, strašna vijest o suprugovu samoubojstvu naglo je
dovela njezin mozak i tijelo u takvo stanje preživljavanja. Svi organizmi
kratkoročno mogu podnijeti nepovoljne uvjete boreći se, skrivajući ili
bježeći od izvora stresa koji im prijeti. Svi smo ustrojeni za izlaženje
nakraj s kratkotrajnim valovima stresa. Kad taj događaj završi, tijelo se
za nekoliko sati normalno vraća u ravnotežu, povisuje svoju razinu ener­
gije i obnavlja svoje presudne izvore. A li, ako stres ne završi za nekoliko
sati, tijelo se ne vrati u ravnotežu. Zapravo, ni jedan organizam u prirodi
ne može dulje vrijeme živjeti u kriznom stanju.
Ljudska su uića, zbog svojega većeg mozga, sposobna razmišljati o
svojim problemima, ponovno proživljavati prošle događaje ili čak pred­
viđati najgore moguće situacije u budućnosti te na taj način samim raz­
mišljanjem pokrenuti kaskadu kemikalija stresa. Samim razmišljanjem o
previše poznatoj prošlosti ili pokušajima upravljanja nepredvidljivom
budućnošću možemo poremetiti normalnu fiziologiju svojega mozga i
tijela.
Anna je u mislima svakodnevno ponovno proživljavala taj događaj.
Nije bila svjesna da njezino djelo ne poznaje razliku između izvornog
događaja koji je izazvao reakciju stresa i sjećanja na taj dogactaj, koje je
neprestano iznova izazivalo iste emocije kao i stvarno iskustvo. Anna je
u svojem mozgu i tijelu pokretala iste kemijske procese kao da se taj
događaj neprestano ponavlja. Zbog toga je njezin mozak neprestano
uklapao taj događaj u njezinu banku sjećanja, a njezino je tijelo emocio­
nalno proživljavalo iste kemikalije iz prošlosti najmanje stotinu puta sva­
koga dana. Opetovanim prisjećanjem tog iskustva nesvjesno je sidri'a
svoj mozak i tijelo u prošlosti.
Emocije su kemijske posljedice (ili povratne informacije) prošlih
iskustava. Kako naša osjetila bilježe informacije koje pristižu iz okruže­
nja, skupine neurona organiziraju se u mreže. Kad se utvrde u obrazac,

34
mozak stvara kemikaliju koja se zatim šalje tijelom. Tu kemikaliju nazi­
vamo emocijom. Događaja se prisjećamo bolje ako se možemo prisjetiti
kako smo se u njima osjećali. Sto je emocionalni kvocijent bilo kojeg
događaja veći - dobar ili loš - to je veća promjena naše unutarnje kemi­
je. Kad u sebi opazimo veliku promjenu, mozak se usredotočuje na ono­
ga ili na ono što uzrokuje tu promjenu u nama —i bilježi vanjsko isku­
stvo. To se naziva pamćenjem.
Stoga sjećanje na određeni događaj može postati neurološki utisnuto
u mozak i taj prizor ostaje zaustavljen u vremenu u našoj sivoj tvari, kao
što se dogodilo Anni. Kombinacija različitih ljudi ili objekata u određe­
nom trenutku i na određenom mjestu, vezana uz to stresno iskustvo,
urezuje se u našu neuralnu arhitekturu kao holografska slika. Na taj
način stvaramo dugoročno pamćenje. Stoga to iskustvo postaje utisnuto
u neuralne krugove, a emocija se pohranjuje u tijelu —i tako naša proš­
lost postaje naša biologija. Drugim riječima, kad doživimo traumatičan
događaj, skloni smo neurološki misliti u krugovima tog iskustva i kemij­
ski osjećati u granicama emocija vezanih uz taj događaj pa naše stanje u
cijelosti - naše razmišljanje i naši osjećaji - postaje biološki zaglavljeno u
prošlosti.
Kao što možete zamisliti, Anna je osjećala bujicu negativnih emocija:
silnu tugu, bol, viktim iziranost, žalost, krivnju, sram, očaj, gnjev,
mržnju, frustraciju, zamjeranje, šok, strah, tjeskobu, zabrinutost, pre­
plavljenost osjećajima, patnju, beznadnost, nemoć, izoliranost, usamlje­
nost, ncvjericu i iznevjerenost. A ni jedna od tih emocija nije se brzo
rasplinula. Dok je Anna analizirala svoj život u okviru emocija iz proš­
losti, patila je sve više i više. Budući da nije mogla misliti bolje nego ona­
ko kako se neprestano osjećala i budući da su emocije zapisi prošlosti,
razmišljala je u prošlosti - i iz dana u dan osjećala se sve gore. Kao psi­
hoterapeutkinja mogla je racionalno i intelektualno shvatiti što joj se
događa, ali svi ti uvidi nisu se mogli probiti kroz njezinu patnju.
Ljudi u njezinu životu počeli su s njom postupati kao s osobom koja
je izgubila supruga i to je postalo njezin novi identitet. Svoja sjećanja i
osjećaje povezivala je s razlogom zbog kojeg je bila u tom stanju. Kad ju
je bilo tko upitao zašto se osjeća toliko loše, ispripovijedala bi priču o
tom samoubojstvu —i svaki put iznova proživljavala bol, muku i patnju.

35
Cijelo vrijeme uporno je aktivirala iste krugove u svojem mozgu te
ponovno izazivala iste emocije, odvodeći svoj mozak i tijelo sve dalje u
prošlost. Svakoga dana mislila je, postupala i osjećala kao da je prošlost i
dalje živa. A budući da naše razmišljanje, naše ponašanje i naši osjećaji
čine našu osobnost, Anninu osobnost u potpunosti je stvarala prošlost.
S biološkog stajališta, Anna se doslovce nije mogla pomaknuti dalje od
onoga što se dogodilo jer je opetovano pripovijedala priču o suprugovu
samoubojstvu.

Početak silazne spirale

Anna više nije mogla raditi i morala je privremeno napustiti posao. U
tom razdoblju otkrila je da je njezin suprug, iako uspješan odvjetnik,
stvorio financijske probleme. Bila je prisiljena otplatiti velike dugove za
koje do tada nije niti znala —a nije imala novca za to. Nije neobično da
se emocionalni, psihološki i mentalni stres počeo gomilati.
Annin um vrtio se u krug, neprestano preplavljen pitanjima: Kako ću
skrbiti zp našu djecu? Kako ćemo svi u budućnosti izaći nakraj s ovom traumom i
kako će to utjecali na n aš jivot? Zašto j e m oj suprug otišao ne pozdravivši se sa
mnom? Kakoj e moguće da nisam znala d a je toliko nesretan? jesa m li podbacila kao
supruga? Kako me mogao ostavili s dvoje djece i kako ću ih sama podizati?
Tada su se u njezine misli uvukle osude: N je se smio ubiti i ostaviti me u
ovom financijskom kaosu! Prava kukavica! Kako se usudio ostaviti djecu bez oca?
N je čak n i napisao poruku, ni djeci ni meni. M r^jm ga je r nije ostavio ni poruku.
B aš j e g a d jer m e ostavio i prisilio da sama podižem djecu. J e li m u palo na pam et
kako bi to moglo upecati na nas? Sve te misli nosile su jak emocionalni
naboj, koji je također negativno utjecao na njezino tijelo.
Devet mjeseci poslije, 21. ožujka 2008. godine, A nna se probudila
paralizirana od struka naniže. Za nekoliko sati ležala je u bolničkom
krevetu, pokraj invalidskih kolica, s dijagnozom neuritisa - upale peri­
fernog živčanog sustava. Liječnici ni nakon nekoliko pretraga nisu uspje­
li pronaći strukturalni uzrok tog problema pa su rekli Anni kako jc zaci­
jelo posrijedi autoimuno stanje. Njezin imunološki sustav napadao je
živčani sustav u donjem dijelu njezine kralježnice te razgrađivao zaštitni
sloj koji oblaže živce i uzrokuje paralizu obje noge. Nije bila sposobna

36
zadržati urin, teško je kontrolirala crijeva i nije osjećala noge i stopala
niti motorički upravljala njima.
Kad se živčani sustav „borba ili bijeg“ uključi i ostane uključen zbog
kroničnog stresa, tijelo koristi sve zalihe energije kako bi izlazilo nakraj s
neprestanom prijetnjom koju opaža u vanjskom okruženju. Stoga mu u
njegovu unutarnjem okruženju ne preostaje energije za rast i popravlja­
nje, što narušava imunološki sustav. Zbog ponavljanja unutarnjeg suko­
ba, Annin je imunološki sustav napadao njezino tijelo. Naposljetku je
fizički očitovala bol i patnju koju je emocionalno osjećala u umu.
Ukratko, Anna nije mogla pokrenuti svoje tijelo jer nije nastavila sa živo­
tom —bila je zaglavila u prošlosti.
Liječnici su je sljedećih šest tjedana liječili ogromnim dozama intra­
venoznog deksametazona i drugih kortikosteroida kako bi ublažili upa­
lu. Zbog dodatnog stresa i vrste lijekova koje je uzimala —i koji mogu
dodatno oslabjeti imunološki sustav —došlo je i do agresivne bakterijske
infekcije zbog koje su joj liječnici davali ogromne doze antibiotika. Anna
je nakon dva mjeseca otpuštena iz bolnice, a kretala se uz pomoć hodali-
ce i štaka. I dalje nije osjećala lijevu nogu te joj je bilo vrlo teško stajati.
Nije mogla normalno hodati. Iako je bolje upravljala svojim crijevima, i
dalje nije uspijevala zadržati urin. Kao što možete zamisliti, ta nova situ­
acija pojačavala je njezinu ionako visoku razinu stresa. Suprug joj se
ubio, nije bila osobito sposobna raditi kako bi uzdržavala sebe i djecu,
bila je u teškoj financijskoj krizi i više od dva mjeseca živjela je u bolnici,
paralizirana. Njezina se majka morala doseliti k njoj kako bi joj
pomagala.
Anna je bila emocionalno, mentalno i fizički slomljena, i premda je
imala najbolje liječnike te je uzimala najnovije lijekove u uglednoj bolnici,
njezino se stanje nije poboljšavalo. Dvije godine nakon suprugove smrti,
2009. godine, dijagnosticirana joj je klinička depresija —pa je počela uzi­
mati još više lijekova. Zbog toga je njezino raspoloženje znatno variralo:
od gnjeva i tuge, boli i patnje, pa sve do bespomoćnosti, frustracije, stra­
ha i mržnje. Budući da su te emocije utjecale na njezine postupke, njezi­
no je ponašanje postalo pomalo iracionalno. Isprva se svađala s gotovo
svima oko sebe, osim sa svojom djecom. No tada se počela sukobljavati
s mlađom kćeri.

37
Mračna noć duše
U međuvremenu su se počeli pojavljivati m nogi drugi problemi pa je
Annino putovanje postalo još bolnije. Na sluznici u njezinim ustim a
počele su se pojavljivati velike ulceracijc koje su se širile u gornji dio jed­
njaka uslijed druge autoimune bolesti zvane erozivni lihen planus.
Liječila ju je kortikosteroidnim preparatima koje je nanosila na sluznicu
usta, uz dodatne lijekove. Ti novi lijekovi zaustavili su stvaranje sline.
Nije mogla jesti krutu hranu pa je izgubila apetit. Živjela je sa sve tri
vrste stresa - fizičkim, kemijskim i emocionalnim.
Godine 2010. zatekla se u disfunkcionalnoj vezi s muškarcem koji je
nju i njezinu djecu traumatizirao verbalnim zlostavljanjem, igrama moći
i neprestanim prijetnjama. Izgubila je sav novac, posao i osjećaj sigurno­
sti. K ad jc izgubila kuću, morala se useliti k partneru zlostavljaču.
Razina stresa i dalje je rasla. Ulceracije su se počele širiti na druge sluzni­
ce, uključujući vaginu, anus te dublje niz jednjak. Njezin se imunološki
sustav potpuno urušio pa je tada bolovala od nekoliko kožnih bolesti,
alergija na hranu i problema s tjelesnom težinom. Potom su se pojavili
problemi s gutanjem i žgaravica, za koje su joj liječnici propisali još
lijekova.
U listopadu je kod kuće uspostavila malu psihoterapijsku praksu. Tri
puta tjedno uspijevala jc izvoditi samo dvije seanse ujutro, nakon što su
joj djeca otišla u školu. Poslijepodne je bila toliko umorna i bolesna da je
ležala u krevetu sve dok joj se djeca ne bi vratila iz škole. Trudila se biti
im na raspolaganju koliko jc god mogla, ali nije im ala energije i nije se
osjećala dovoljno dobro da bi otišla od kuće. Nije se viđala gotovo ni s
kim. D ruštveni život za nju nije postojao.
Sve okolnosti u njezinu tijelu i njezinu životu neprestano su je pod­
sjećale na to koliko je situacija loša. Na sve i svakoga reagirala je auto­
matski. Razmišljala je kaotično i nije se mogla usredotočiti. U njoj nije
bilo vitalnosti ni životne energije. Kad se naprezala, njezina srčana fre­
kvencija često jc premašivala 200 otkucaja u minuti. Neprestano se zno­
jila i ostajala bez daha te je redovito osjećala jaku bol u prsima.
Proživljavala je svoju najmračniju noć duše. Odjednom jc shvatila
zašto se njezin suprug ubio. M islila je da više ne može nastaviti živjeti pa

38
 je i sama počela razmišljati o samoubojstvu. M islila je: N e mo%e biti gore no
što već je s t. ..
A tada je postalo još gore. U siječnju 2011. godine njezin medicinski
tim pronašao je tumor nedaleko od ulaza u njezin želudac i dijagnostici­
rao joj rak jednjaka. Ta je vijest, dakako, znatno povisila njezinu razinu
stresa. Liječnici su joj predložili intenzivnu kuru kemoterapije. Nitko je
nije pitao za emocionalni i mentalni stres; liječili su samo fizičke simpto­
me. A li, Annin odgovor stresa m aksimalno se pojačao i nije ga bilo
moguće isključiti.
Zapanjujuće je da se to može dogoditi mnogim ljudima. Zbog šoka
ili traume u životu, ljudi nikada ne napuste emocije koje prate te doživ­
ljaje pa se njihovo zdravlje i njihov život slome. A ko smatrate da je ovi­
snost nešto što ne možete zaustaviti, tada objektivno izgleda kao da ljudi
poput Anne postanu ovisni o emocijama stresa koje ih čine bolesnima.
Navala adrenalina i drugi hormoni stresa pobuđuju njihov mozak i tijelo
pružajući im val energije'. S vremenom postanu ovisni o valu tih kemij­
skih tvari —a potom ljude i okolnosti svojega života koriste za potvrđi­
vanje svoje ovisnosti o toj emociji, samo zato da bi nastavili osjećati to
pobuđeno stanje. A nna je stresne uvjete svojega života koristila za
ponovno stvaranje tog vala energije te je nesvjesno postala emocionalno
ovisna o životu koji je mrzila. Znanost nam govori da takav kroničan,
dugoročni stres aktivira genetske čimbenike koji stvaraju bolest. Dakle,
ako je Anna uključivala odgovor stresa razmišljajući o svojim problemi­
ma i o svojoj prošlosti, njezine su je misli činile bolesnom. A budući da
su hormoni stresa toliko moćni, postala je ovisna o vlastitim mislima,
zbog kojih se osjećala vrlo loše.
Anna je pristala na kemoterapiju, ali je nakon prve primjene doživje­
la emocionalni i m entalni slom. Jednog poslijepodneva, nakon što su
njezina djeca otišla u školu, Anna se u suzama srušila na pod. Napokon
je dosegnula dno. Shvatila je da neće dugo poživjeti ako nastavi na taj
način, a djecu ostaviti bez oba roditelja.
Počela jc moliti za pomoć. U srcu jc znala da se nešto mora promije­
niti. U potpunoj iskrenosti i predaji zamolila je za smjernice, za potporu,
za izlaz, obećavajući da će, ako njezine molitve budu uslišane, do kraja
života biti zahvalna te pomagati drugim a da to postignu..

39
Annina prekretnica
Izbor promjene postao je njezin cilj. Najprije je odlučila prestati sa svim
terapijama i lijekovima za svoje razne bolesti, iako je nastavila uzimati
antidepresive. Liječnicima i medicinskim sestrama nije rekla da se ne
vraća na terapije. Jednostavno više nije došla. Nitko je nije nazvao kako
bi upitao za razlog. Nazvao ju je samo obiteljski liječnik kako bi izrazio
zabrinutost.
Dok je Anna toga hladnog dana u veljači 2011. godine na podu pla­
kala tražeći pomoć, čvrsto je odlučila promijeniti sebe i svoj život, a
amplituda te odluke nosila je razinu energije zbog koje je njezino tijelo
odgovorilo na njezine misli. Ta odluka o promjeni dala joj je snagu da
unajmi kuću za sebe i djecu te se udalji od negativne veze u kojoj je bila.
Taj trenutak kao da ju je iznova definirao. Znala je da mora početi
ispočetka.
Upoznao sam je mjesec dana poslije toga. Jedna od nekoliko prijate­
ljica koje su joj preostale rezervirala je mjesto za nju na mojem predava­
nju u petak navečer. Prijateljica joj je ponudila i da ostane na cijeloj dvod­
nevnoj vikend radionici, ako joj se to večernje predavanje svidi. Anna je
pristala poći. Kad sam je prvi put vidio, sjedila je u prepunoj konferen-
cijskoj dvorani, s lijeve strane vanjskog prolaza, a njezine su štake bile
naslonjene na zid nedaleko od nje.
Te sam večeri, kao i inače, govorio o tome kako naše misli i osjećaji
utječu na naše tijelo i naš život. Govorio sam o tome kako kemikalije
stresa stvaraju bolest. Dotaknuo sam neuroplastičnost, psihoneuroimu-
nologiju, epigenetiku, neuroendokrinologiju i čak kvantnu fiziku. Na
drugim mjestima u ovoj knjizi podrobnije ću razmotriti sve to, ali za
sada je dovoljno reći da najnovija istraživanja u tim granama znanosti
upućuju na moć mogućnosti. A nna je, ispunjena nadahnućem, te večeri
pomislila: A ko sam stvorila svoj sadašnji šjvot, uk ljučujući svoju paralizu,
depresiju, oslabljen imunološki sustav, ulceracije i čak rak, m ojda sve to mogu rastvo­
riti ,r istom strašću kojom sam to i stvorila. I, uz to moćno novo shvaćanje,
Anna je odlučila iscijeliti samu sebe.
Neposredno nakon te prve vikend radionice počela je meditirati dva
puta dnevno. Dakako, isprva joj je bilo teško sjediti i meditirati. U sebi je

40
nosila mnogo sumnje koju je morala prevladati, a nekih dana nije se
osjećala dobro, mentalno i fizički —ali je ipak meditirala. U sebi je nosila
i mnogo straha. Kad ju je obiteljski liječnik nazvao kako bi ustanovio
kako je, jer je prestala s terapijama i uzimanjem lijekova, rekao joj je da jc
naivna i glupa, da će joj se stanje pogoršati i da će uskoro umrijeti.
Zamislite sjećanje na to kako vam autoritet izgovara te riječi! No, Anna
je unatoč tome meditirala svakoga dana i počela je prekoračivati svoje
strahove. Cesto je bila zaokupljena financijskim opterećenjima, potreba­
ma svoje djece i različitim fizičkim ograničenjima, ali te okolnosti nikad
nije koristila kao opravdanje da ne obavlja svoj unutarnji posao. Te je
godine čak pohađala još četiri moje radionice.
Ušavši u unutarnji svijet i promijenivši svoje nesvjesne misli, auto­
matske navike i refleksna emocionalna stanja —koja je um reži la u svo­
jem mozgu i emocionalno uvjetovala u svojem tijelu —bila je u većoj
mjeri posvećena vjeri u novu budućnost nego vjeri u istu, poznatu proš­
lost. Svoje je meditacije, kombinaciju čiste namjere i uzvišene emocije,
koristila za promjenu svojega stanja biološkog življenja u istoj prošlosti u
stanje življenja u novoj budućnosti.
Anna ni jednoga dana nije željela iz meditacije ustati kao ista osoba
koja je sjela u nju; odlučila je da neće završiti sve dok njezino cjelokupno
stanje ne bude zaljubljeno u život. Sa stajališta materijalista koji, dakako,
stvarnost definira osjetilima, Anna nije imala dovoljno dobar razlog da
bude zaljubljena u život; bila je u depresiji, udovica i samohrana majka u
financijskom dugu te bez stvarnog posla, bolovala je od raka, paralize i
ulceracija sluznica, živjela je u jadnim uvjetima bez partnera i bez ener­
gije za skrb o djeci. Ali, u meditacijama je naučila da svoje tijelo može
emocionalno poučiti kako će se osjećati u budućnosti p rije stvarnog isku­
stva. Njezino tijelo, kao nesvjestan um, nije poznavalo razliku između
stvarnog događaja te onog koji je zamišljala i emocionalno prihvaćala.
Zahvaljujući razumijevanju epigenetike, znala jc da uzvišene emocije lju­
bavi, radosti, zahvalnosti, nadahnuća, suosjećanja i slobode mogu nove
gene potaknuti na proizvodnju zdravih bjelančevina koje će utjecati na
strukturu i funkciju njezina tijela. U potpunosti je shvatila o čemu se
radi: ako kemikalije stresa, koje cirkuliraju njezinim tijelom, uključuju
nezdrave gene, tada može, potpuno prihvaćajući te uzvišene emocije sa

41
strašću jačom od stresnih emocija, aktivirati nove gene —i promijeniti
svoje zdravlje.
Godinu dana njezino se zdravlje nije mnogo mijenjalo. Ali, ustrajala
je u meditacijama. Zapravo, izvodila je sve meditacije koje sam osmislio
za polaznike radionica. Znala je da je nekoliko godina stvarala svoje tre­
nutačne zdravstvene okolnosti i da će joj biti potrebno neko vrijeme da
stvori nešto novo. Stoga je ustrajala u svojem radu nastojeći postali toli­
ko svjesna svojih nesvjesnih misli, ponašanja i emocija da ne dopusti da
se pokraj njezine svijesti provuče bilo što od onoga što ne želi. Nakon te
prve godine opazila je da se polako počinje osjećati bolje, mentalno i
emocionalno. Oslobađala se navike bivanja onime što je bila i umjesto
toga je osmišljala posve novo jastvo.
Anna je na mojim radionicama naučila da svoj autonomni živčani
sustav mora vratiti u stanje ravnoteže jer taj sustav upravlja svim auto­
matskim funkcijama koje se odvijaju izvan svjesnosti mozga - proba­
vom, apsorpcijom, razinom šećera u krvi, tjelesnom temperaturom, izlu­
čivanjem hormona, srčanom frekvencijom i tako dalje. Jedini način na
koji je mogla ući u taj operacijski sustav te utjecati na autonomni živčani
sustav bilo je redovito mijenjanje unutarnjeg stanja.
Stoga je svaku meditaciju započinjala Blagoslivljanjem energetskih
središta. Tim specifičnim područjima tijela upravlja autonomni živčani
sustav. Kao što sam spomenuo u uvodu, svako središte ima svoju energi­
ju ili frekvenciju (koja emitira specifične informacije ili im a vlastitu svi­
jest), svoje žlijezde, svoje hormone, svoje kemijske procese, svoj indivi­
dualni, mini-mozak, pa stoga i svoj um. Svako je središte pod utjecajem
podsvjesnog uma, koji je ispod našega mislećeg mozga. i\.nna je naučila j
mijenjati moždane valove kako bi mogla ući u operacijski sustav auto- i
nomnog živčanog sustava (smještenog u srednjem mozgu) i reprogrami- j
rati svako središte kako bi radilo skladnije. Svakoga je dana usredotoče­
no i s entuzijazmom usmjeravala pozornost svakom području svojega
tijela, ali i prostoru oko svakog središta, blagoslivljajući ga boljim zdrav­
ljem i većim dobrom. Polako, ali sigurno, počela je utjecati na svoje
zdravlje reprogramirajući svoj autonomni živčani sustav i vraćajući ga u
stanje ravnoteže.

42
 Naučila je i specifičnu tehniku disanja, koju poučavam u sklopu
našega rada i kojoj je svrha osloboditi svu emocionalnu energiju koja se
u tijelu pohranjuje ako neprestano razmišljamo i osjećamo se na isti
način. Neprestanim razmišljanjem o istome Anna je stvarala iste osjeća­
je, a potom je osjećanjem tih istih, poznatih emocija nastavila misliti iste,
odgovarajuće misli. Naučila je da su prošle emocije pohranjene u njezinu
tijelu, ali jc tom tehnikom disanja mogla oslobađati tu pohranjenu ener­
giju i oslobađati se prošlosti. Stoga je svakoga dana prakticirala disanje,
intenzitetom koji je nadjačao njezinu ovisnost o emocijama prošlosti, i
izvodila ga sve vještije. Kad je naučila pokretati tu pohranjenu energiju
u svojem tijelu, naučila je i uvjetovati svoje tijelo u skladu s novim nači­
nom razmišljanja prihvaćajući buduće emocije srca p rije no što se ta
budućnost dogodila.
Budući da je Anna proučavala i model epigenetike koji poučavam u
sklopu naših radionica i predavanja, naučila je da geni ne stvaraju sami
bolest nego im okruženje signalizira stvaranje bolesti. Anna je shvatila -
ako su njezine emocije kemijske posljedice iskustava u njezinu okruženju
i ako je svakoga dana živjela u skladu s istim emocijama iz prošlosti -
birala jc i usmjeravala iste gene koji su uzrokovali njezino loše zdravstve­
no stanje. Da je umjesto toga proživljavala emocije svojega budućeg
života prihvaćajući ih prije no što se to iskustvo doista dogodi, mogla je
promijeniti gensku ekspresiju i potaknuti svoje tijelo na biološko usklađi­
vanje s novom budućnošću.
Anna je izvodila još jednu meditaciju koja je obuhvaćala usredotoče-
nje na središte u prsnom košu, aktivirajući autonomni živčani sustav tim
uzvišenim stanjima kako bi uspostavila te dulje vrijeme održavala vrlo
učinkovit oblik srčane frekvencije koji nazivamo koherentnom srčanom
frekvencijom (i koju ću podrobnije objasniti na drugom mjestu u ovoj
knjizi). Naučila jc da, kad osjeća zamjeranje, nestrpljivost, frustraciju,
gnjev i mržnju, ta stanja izazivaju odgovor stresa te uzrokuju nekoheren-
tno i neskladno kucanje srca. Anna je na mojim radionicama naučila da
će, kad uspije održati to novo stanje usredotočeno na srce, kao što je bila
navikla redovito osjećati sve one negativne emocije, s vremenom postati
sposobna potpunije i dublje osjećati te nove emocjc. Dakako, morala je
uložiti povelik trud kako bi gnjev, strah, depresiju i zamjeranje

43
zamijenila radošću, ljubavlju, zahvalnošću i slobodom —ali, nikada nije
odustala. Znala je da će te uzvišene emocije osloboditi više od tisuću
različitih kemikalija koje će popraviti i obnoviti njezino tijelo... i usredo­
točila se na njih.
Prakticirala je i meditaciju u hodu, koju sam osmislio i u sklopu koje
je svakoga dana hodala kao svoje novo jastvo. Umjesto da sjedne i medi­
tira zatvorenih očiju, meditacije je započinjala stojeći, također zatvore­
nih očiju. U stojećem položaju ulazila je u meditativno stanje za koje je
znala da će promijeniti njezino dotadašnje stanje, a potom bi, i dalje u
tom novom stanju, otvorila oči i, ostajući u stanju meditativnosti, hodala
kao svoje buduće jastvo. Na taj je način redovito utjelovljivala novu navi­
ku razmišljanja, ponašanja i osjećanja. Ono što je stvarala, uskoro će
postati njezina nova osobnost. Nije željela ponovno ući u nesvjesno sta­
nje i vratiti se svojemu starom jastvu.
Zahvaljujući svom tom radu, Anna je vidjela da su se njezini misaoni
obrasci promijenili. Više nije na isti način aktivirala iste krugove u moz- j
gu pa su ti krugovi prestali zajednički okidati i počeli su se razdvajati.
Zbog toga je prestala razmišljati na stare načine. Emocionalno je počela
osjećati nagovještaje zahvalnosti i užitka prvi put nakon nekoliko godi­
na. Svakoga dana u meditacijama je ovladavala određenim aspektom
svojega tijela i uma. Smirila se i postala mnogo manje ovisna o em ocija-!
ma izvedenima iz hormona stresa. Čak je počela ponovno osjećati Iju-
bav. I nastavila je - prevladavajući svaki dan na putu postajanja drugom
osobom.

Anna postaje nova osoba

U svibnju 2012. godine pohađala je jednu od mojih četverodnevnih pro­
gresivnih radionica u državi New York. Trećega dana, tijekom posljed­
nje od četiri meditacije, potpuno se predala i napokon prepustila. Prvi
put otkako je počela meditirati osjetila je da lebdi u beskonačnom mrač­
nom prostoru, svjesna da je svjesna sebe. Pošla je dalje od sjećanja o
tome tko je i postala je čista svijest, potpuno slobodna od tijela, poveza­
nosti s materijalnim svijetom i linearnog vremena. Osjećala se toliko slo­
bodnom da više nije marila za svoje zdravstveno stanje. Osjećala se

44
toliko neograničenom da se nije mogla poistovjetiti sa svojim trenutač­
nim identitetom. Osjećala se toliko uznesenom da više nije bila poveza­
na sa svojom prošlošću.
U tom stanju nije imala probleme, svoju je bol ostavila za sobom i
prvi je put bila uistinu slobodna. Nije bila svoje ime, svoj rod, svoja
bolest, svoja kultura ili svoja profesija - bila je onkraj prostora i vreme­
na. Bila je povezana s poljem informacija zvanim kvantno polje, u koje­
mu postoje sve mogućnosti. Odjednom se vidjela u posve novoj buduć­
nosti; kako stoji na golemoj pozornici, drži mikrofon i obraća se gomili
pripovijedajući cijelu priču o svojem ozdravljenju. Taj prizor nije zamiš­
ljala niti vizualizirala. Osjećala se kao da je primila informaciju, kao da
je nakratko vidjela sebe kao potpuno drugačiju ženu u novoj stvarnosti.
Unutarnji svijet doimao joj se mnogo stvarnijim od vanjskog svijeta i
doživljavala je potpuno osjetilno iskustvo ne koristeći osjetila.
Čim je Anna u meditaciji doživjela taj novi život, u njezino je tijelo
ušao val radosti i svjetlosti te je osjetila olakšanje na dubokoj, duhovnoj
razini. Osjećala je da je nešto ili netko više, mnogo uzvišenije od svojeg
fizičkog tijela. U tom stanju intenzivne radosti osjetila je toliko odušev­
ljenje i toliko golemu zahvalnost da je prasnula u smijeh. I u tom trenut­
ku znala je da će biti dobro. Od tada pa nadalje razvijala je toliko mnogo
povjerenja, radosti, ljubavi i zahvalnosti da su joj meditacije postajale sve
lakše i u njih je počela ponirati mnogo dublje.
Kad je Anna izašla iz svoje prošlosti, osjetila je kako ta nova energija
još više otvara njezino srce. Umjesto da svoje meditacije doživljava kao
nešto što mora svakodnevno činiti, počela im se veseliti. To je postalo
njezin način života obavljanje tog unutarnjeg rada prešlo joj je u navi­
ku. Energija i vitalnost su joj se vratile. Prestala je uzimati antidepresive.
Njezini su se misaoni obrasci potpuno promijenili i njezini su osjećaji
bili drugačiji. Osjećala se kao da je u novom stanju bivanja pa su se i nje­
zini postupci drastično promijeniti. Annino zdravlje i život te su se godi­
ne znatno poboljšali.
Sljedeće godine pohađala je još nekoliko događanja. Održavajući
vezu s našim radom, Anna je počela razvijati odnose sa sve više ljudi u
našoj zajednici i počela je primati sve više potpore na svojem putu
povratka u zdravlje. Kao i mnogim našim učenicima, katkad joj je bilo

45
teško suzdržati se od povratka u stare programe i stare obrasce razmiš­
ljanja, osjećanja i postupanja, nakon što bi se s radionice vratila kući. Ali,
unatoč tome, i dalje je svakodnevno meditirala.
U rujnu 2013. godine liječnici su je podvrgnuli vrlo temeljitom pre­
gledu koji je obuhvaćao mnoge pretrage. Godinu i devet mjeseci nakon
postavljanja dijagnoze raka te šest godina nakon suprugova samouboj­
stva, Anna je bila potpuno iscijcljcna od raka, a tumor na jednjaku je
nestao. Pretrage krvi nisu otkrile markere raka. Sluznice njezina jednja­
ka, vagine i anusa potpuno su zacijelile. Preostalo je samo nekoliko
manjih problema: sluznica u njezinim ustima još je bila blago crvena,
iako nije bilo ulceracija, a zbog lijekova koje je uzimala za ulceracije nije
izlučivala slinu.
Anna je postala nova osoba —nova, zdrava osoba. Bolest je postoja­
la samo u staroj osobnosti. Drugačijim razmišljanjem, ponašanjem i
osjećanjem Anna je stvorila novo jastvo. Na određen način, ponovno se
rodila u isti život.
U prosincu 2313. godine Anna je na naše događanje u Barceloni
došla s prijateljicom koja ju je upoznala s mojim radom. Nakon što je
čula kako pripovijedam o iznimnom ozdravljenju drugog učenika iz
naše zajednice, odlučila je kako je vrijeme da svoju priču podijeli sa
mnom. Sve je zapisala i pismo dala mojoj osobnoj pomoćnici. Kao i u
mnogim pismima koja dobivam od učenika, prva rečenica glasila je:
„Nećete vjerovati." Kad sam pročitao što je napisala, sutradan sam je
zamolio da dođe na pozornicu i svoju priču ispripovijeda publici. 1 tako
je ona, godinu i pol nakon vizije koju je imala tijekom meditacije u New
Yorku (za koju nisam znao), stajala na pozornici te pred publikom govo­
rila o tome kako se iscijelila.
Nakon događaja u Barceloni bila je nadahnuta da još više radi na
svojim ustima. Otprilike šest mjeseci poslije držao sam predavanje u
Londonu i Anna je bila ondje. Podrobno sam govorio o epigenetici.
Anni je odjednom sinulo. Iscijelila sam se od svih onih bolesti, uključujući rak,
pomislila je. Trebala bih biti sposobna signalizirati genu k oji će potak nuti lučenje
sline u m ojim ustima. Nekoliko mjeseci poslije, tijekom druge radionice
2014. godine, Anna je odjednom osjetila kako joj se usta pune slinom.

46
Njezine sluznice i proizvodnja sline od tada su normalne. Ulceracije se
nisu vratile.
Danas je Anna zdrava, sretna, stabilna osoba, vrlo oštroumna i
bistra. Duhovno se toliko razvila da u meditacijama ponire vrlo duboko,
a doživjela je i mnoga mistična iskustva. Njezin je život pun stvaranja,
ljubavi i radosti. Postala je jedna od mojih instruktorica za poslovne kli­
jente pa organizacije i tvrtke redovito poučava ovom radu. Godine 2016.
osnovala je uspješnu psihijatrijsku ustanovu u kojoj zapošljava više od
dvadeset psihoterapeuta i praktičara. Financijski je neovisna i zarađuje
dovoljno da živi imućno. Putuje svijetom, posjećuje lijepa mjesta i sastaje
se s vrlo nadahnjujućim ljudima. Ima partnera koji je pun ljubavi i rado­
sti te nove prijatelje i kvalitetne odnose s novim ljudima koji uvažavaju
nju i njezinu djecu.
Kad je upitate o njezinim zdravstvenim problemima, reći će vam da
su ti izazovi najbolje što joj se u životu dogodilo. Razmislite o tome: što
ako bi se pokazalo da je ono najgore što vam se u životu dogodilo zapra­
vo ono najbolje? Anna mi često govori kako voli svoj sadašnji život, a ja
uvijek odgovorim: „Dakako da ga volite; stvarali ste ga svakodnevno,
tako što iz meditacije niste ustajali sve dok niste bili zaljubljeni u taj
život. Stoga sada imate priliku voljeti taj život." Anna je uslijed svoje
preobrazbe zapravo postala natprirodna, čudesna. Prevladala je svoj iden­
titet, koji je bio povezan s njezinom prošlošću i doslovce je stvorila
novu, zdravu budućnost —a njezina je biologija odgovorila na nov način
razmišljanja. Anna je sada živi primjer istine i mogućnosti. A ako se ona
iscijelila, i vi to možete.

Mističnost
Iscjeljivanje različitih fizičkih bolesti može biti vrlo dojmljiva dobrobit
ovoga rada, ali nije jedina. Budući da ova knjiga govori i o mističnom,
želim otvoriti vaš um za područje stvarnosti koje će biti jednako preo-
bražajno kao i iscjeljivanje, ali koje funkcionira na dubljoj i drugačijoj
razini. Postajanje natprirodnim i ostvarivanje svojih neograničenih spo­
sobnosti može obuhvaćati prihvaćanje šire svijesti o sebi i o tome tko
jeste u ovom svijetu - ali i u drugim svjetovima. Iznijet ću nekoliko

47
priča iz vlastitog života koje govore o tome, kako bih točno ilustrirao što
želim reći te vam pokazao što je moguće i za vas.
Jedne kišne zimske večeri na pacifičkom sjeverozapadu, dok sam
nakon vrlo napornog dana sjedio na svojem kauču, slušao sam kako gra­
ne visokih jela ispred mojega prozora filtriraju nalete vjetra kroz krošnje.
Moja su djeca bila u krevetu, u dubokom snu, a ja sam napokon imao
trenutak za sebe. Kad sam se udobno smjestio, počeo sam razmatrati
sve što sutradan moram obaviti. Do trenutka kad sam završio svoj men­
talni popis, bio sam previše iscrpljen da bih razmišljao pa sam nekoliko
minuta samt) mirno sjedio, a um mi je bio prazan. Gledajući kako sjene
plamena iz kamina trepere i plešu na zidovima, počeo sam ulaziti u
trans. Moje je tijelo bilo umorno, ali je moj um bio bistar. Više nisam
razmišljao niti analizirao; samo sam zurio u prazno, bivajući u sadaš­
njem trenutku.
Kako se moje tijelo sve više opuštalo, polako i svjesno dopuštao
sam mu zaspati, ali sam um držao svjesnim i budnim. Nisam dopuštao
da se moja pozornost usredotoči na bilo koji objekt u sobi nego sam
otvorio fokus. Bila je to igra koju sam često igrao sa samim sobom. Ta
m i se praksa sviđala jer sam, s vremena na vrijeme, ako bi se sve složilo,
doživljavao vrlo duboka transcendentalna iskustva. Bilo je to kao da su
se otvorila svojevrsna vrata negdje između budnosti, spavanja i normal­
nog sanjanja, a ja sam kliznuo u vrlo jasan mistični trenutak. Podsjetio
sam se da ne bih trebao ništa očekivati nego samo ostati otvoren. Bilo je
potrebno mnogo strpljenja da se suzdržim od požurivanja tog iskustva,
od frustracije ili pokušaja da potaknem kakav događaj, ali sam uspio
polako kliznuti u taj drugi svijet.
Toga dana završio sam članak o epifizi. Nakon što sam nekoliko
mjeseci istraživao sve čudesne derivate melatonina, koje to malo alkemij-
sko središte ima u ponudi, bio sam presretan zbog povezivanja znan­
stvenog svijeta i svijeta duha. Moj je um tjednima bio zaokupljen razmiš­
ljanjem o ulozi metabolita epifize kao moguće veze s m ističnim
iskustvima koja većina starih kultura zna izazvati, kao što su šamanske
vizije američkih Indijanaca, hinduistička iskustva sctmadhija i drugi slični
obredi koji obuhvaćaju izmijenjena stanja svijesti. Neki koncepti, koji su
godinama „visjeli u zraku“, napokon su se posložili i moja su mi otkrića

48
donijela osjećaj potpunosti. Mislio sam da sam korak bliže razumijeva­
nju mosta prema višim dimenzijama prostora i vremena.
Sve informacije koje sam doznao uvele su me u dublju svijest o tome
što je moguće za ljudska bića. Pa ipak, i dalje sam bio radoznao i želio
sam naučiti više —dovoljno radoznao da pomaknem svoju svijest na
mjesto na kojem se u mojoj glavi nalazila epifiza. Opušteno sam pomi­
slio, obraćajući se toj žlijezdi: Gdje si ^apravo?
Kad sam pozornost usredotočio na mjesto koje epifiza zauzima u
mom mozgu i dok sam tonuo u tamu, u umu mi se odjednom, niotkuda,
pojavila živa slika moje epifizc kao trodimenzionalne okrugle kvržice.
Usta su joj bila širom otvorena u grču i ispuštala je mliječno-bijelu tvar.
Šokirala me je intenzivnost te holografske slike, ali sam bio previše opu­
šten da bih se uzbudio ili reagirao pa sam se jednostavno predao i pro­
matrao. Bilo je vrlo stvarno. Znao sam da je to što vidim pred sobom
moja vlastita, majušna epifiza.
U sljedećem trenutku preda mnom se pojavio golemi sat. Bio je to
jedan od onih starinskih satova na lancu, a vizija je bila nevjerojatno
jasna. Čim sam usredotočio pozornost na njega, primio sam vrlo jasnu
informaciju. Odjednom sam %nao da vrijeme koje sam smatrao linearnim
- s jasno određenom prošlošću, sadašnjošću i budućnošću —nije način
na koji svijet doista funkcionira. Umjesto toga, shvatio sam da se sve
zapravo događa u vječnom sadašnjem trenutku. U toj beskonačnoj koli­
čini vremena postoji beskonačno mnogo svemira, dimenzija ili mogućih
stvarnosti koje možemo doživjeti.
Ako se događa samo jedan vječni trenutak, tada je logično da u ovoj
inkarnaciji nemamo prošlost, a kamoli prošle živote. Ali, svaku prošlost
i budućnost, vidio sam kao da gledam starinski film s beskonačno mno­
go kadrova - koji ne predstavljaju pojedinačne trenutke, nego prozore
neograničenih mogućnosti koje postoje kao kostur i nastavljaju se u
beskonačnost u svim smjerovima. Bilo je to kao ča gledam u dva ogle­
dala koje su jedno nasuprot drugome i vidim beskonačne svemire ili
dimenzije odražene u oba smjera. Ali, da biste shvatili što sam vidio,
zamislite da su te beskonačne dimenzije iznad vas i ispod vas, ispred vas
i iza vas, s vaše lijeve i s vaše desne strane. I svaka od tih neograničenih

49
mogućnosti već j e postojala. Znao sam da ću, ako usredotočim svoju
pozornost na bilo koju od tih mogućnosti, doživjeti tu stvarnost.
Shvatio sam i to da nisam odvojen ni od čega. Osjećao sam jedin­
stvo sa svime, sa svima, sa svakim mjestom i sa svakim vremenom. To
mogu opisati samo kao najpoznatiji nepoznat osjećaj koji sam u životu
doživio.
Uskoro sam slivaiio da vidim cpilizu, koja služi kao dimenzijski saL,
a kad ga aktiviramo, možemo ući u bilo koje vrijeme. Kad sam vidio
kako se kazaljke sata pomiču naprijed ili natrag, shvatio sam da, kao u
vremeplova podešenog na bilo koje vrijeme, postoji i stvarnost ili dimen­
zija koju je moguće doživjeti u tom prostoru. Ta čudesna vizija pokazi­
vala mi je da epifiza, kao kozmička antena, ima mogućnost povezivanja
s informacijama koje su onkraj naših fizičkih osjetila te da nas može
povezati s drugim stvarnostima koje već postoje u vječnom trenutku.
Iako su se informacije koje sam primio doimale bezgraničnima, riječima
nije moguće potpuno opisati magnitudu tog iskustva.

Istodobno doživljavanje prošlog i budućeg jastva

Kad su se kazaljke sata pomaknule unatrag, u određeno prošlo vrijeme,
pojavila se određena dimenzija prostora i vremena. Odmah sam se
našao u stvarnosti koja se odnosila na mene —iako se, začudno, taj tre­
nutak prošlosti i dalje odvijao u sadašnjem trenutku koji sam doživljavao
sjedeći na kauču u svojoj dnevnoj sobi. Potom sam postao svjestan da
sam u fizičkom prostoru u tom specifičnom vremenu. Promatrao sam
sebe kao malo dijete —dok sam istodobno doživljavao odraslog sebe na
kauču. Mojoj dječjoj inačici bilo je oko sedam godina i bila je u stanju
vrlo visoke tjelesne temperature. Sjetio sam se koliko sam u toj dobi
volio vrućice jer sam mogao poći duboko u unutarnji svijet te doživljava­
ti apstraktne snove i vizije koje se često pojavljuju s delirijem izazvanim
visokom temperaturom. U tom specifičnom trenutku bio sam u svojoj
sobi, u krevetu, pokriven preko nosa, a moja je majka upravo bila izašla
iz sobe. Bio sam sretan jer sam sam.
Čim je zatvorila vrata, nekako sam instinktivno znao učiniti ono što
sam upravo bio radio u svojoj dnevnoj sobi kao odrasla osoba

50
- kontinuirano opuštati tijelo i ostati negdje između sna i budnosti, svje­
stan onoga što se pojavi. Do tog trenutka u svojem sadašnjem životu bio
sam potpuno zaboravio na to iskustvo iz djetinjstva, ali kad sam ponov­
no proživio taj trenutak, vidio sam se usred lucidnog svjesnog sna, shva­
ćajući moguće stvarnosti kao kvadrate na šahovskoj ploči.
Dok sam promatrao sebe kao tog dječaka, bio sam duboko dirnut
onime što je pokušavao shvatiti i zapitao sam se kako je u toj dobi uspi­
jevao pojmiti toliko složene koncepte. Dok sam gledao tog dječačića,
preplavila me je ljubav prema njemu - a čim sam prihvatio tu emociju,
nekako sam osjetio istodobnu povezanost s tom točkom u vremenu i
onom koju sam doživljavao kao svoje sadašnje vrijeme u državi
Washington. Posve sam jasno znao da se ono što sam činio u prošlosti i
ono što sam činio u tom trenutku događa u isto vrijeme te da su ti tre­
nuci značajno povezani. U tom djeliću sekunde ljubav koju sam kao svo­
je sadašnje jastvo osjećao prema tom dječačiću vukla ga je prema buduć­
nosti koju sam tada živio.
A tada je iskustvo postalo još čudnije. Taj se prizor rasplinuo i
ponovno sc pojavio sat. Postao sam svjestan da se kazaljke sata mogu
pomaknuti i prema naprijed, ispunjen čuđenjem te bez imalo strepnje ili
straha jednostavno sam gledao kako se sat pomiče naprijed u vremenu. I
za tren sam stajao bos u svojem dvorištu u Washingtonu, jedne hladne
noći. Teško je objasniti koje je vrijeme bilo jer je to bila ista noć u kojoj
sam bio u svojoj dnevnoj sobi, ali onaj ja koji je bio vani, u tom je trenut­
ku bio iz budućnosti. Riječi su i na ovom mjestu ograničene, ali to isku­
stvo mogu objasniti samo kao uvid da se buduća osobnost zvana Joe
Dispenza znatno promijenila. Bio sam mnogo razvijeniji i osjećao sam
se sjajno —zapravo, euforično.
Bio sam vrlo svjestan —ili, točnije, kao ta osoba vrlo sam svjestan.
Pojmom svjestan podrazumijevam nadsvijest, kao da su sva moja osjeti­
la pojačana stotinu posto. Sve što sam vidio, dodirnuo, osjetio, onjušio,
okusio i čuo bilo je pojačano. Moja su osjetila bila toliko izoštrena da
sam bio jasno svjestan svega oko sebe te usredotočen na to, želeći pot­
puno doživjeti taj trenutak. A budući da se moja svjesnost toliko drastič­
no proširila, proširila se i moja svijest, a time i moja energija. Zbog

51
osjećaja tolike ispunjenosti tom intenzivnom energijom bio sam svjesniji
svega što sam istodobno osjećao.
Taj osjećaj mogu opisati samo kao dosljednu, stabilnu i iznimno ure­
đenu energiju. Nije bila nimalo nalik kemijskim emocijama koje normal­
no osjećamo kao ljudska bića. Zapravo, u tom trenutku znao sam da
nisam sposoban osjećati te normalne ljudske emocije. Razvio sam se
dalje od njih. Međutim, osjećao sam ljubav, iako uzvišeni oblik ljubavi,
koji nije bio kemijski, nego clektričan. Osjećao sam se gotovo kao da
gorim, kao da sam strastveno zaljubljen u život. Bio sam nevjerojatno
čist oblik ljubavi.
1 usred zime hodao sam po svojem dvorištu bos i bez jakne —ali
sam bio toliko svjestan osjećaja hladnoće da mi je zapravo bio snažno
ugodan. Nisam imao mišljenje o tome koliko je ledeno tlo pod mojim
nogama; jednostavno sam uživao u tome što moja stopala dodiruju
smrznutu travu na tlu i osjećao sam se vrlo povezano s tim osjećajem i s
travom. Shvatio sam da bih, da se bavim tipičnim mislima i sudovima
koje bih normalno imao o hladnoći, uspostavio polaritet, podijelivši
energiju koju sam osjećao. Da sam je prosudio, izgubio bih osjećaj pot­
punosti. Čudesan osjećaj energije koji sam doživljavao u svojem tijelu bio
je mnogo uzvišeniji od uvjeta u mojem okruženju (hladnoća). I stoga
sam lako, sa žarom, prihvatio hladnoću. To je jednostavno bio život!
Zapravo, bilo mi je toliko ugodno da sam poželio da taj trenutak ne
završi. Želio sam da traje zauvijek.
Sa snagom i znanjem hodao sam kao ta naprednija inačica samoga
sebe. Osjećao sam se vrlo moćno i m im o, ali ipak preplavljeno radošću
zbog postojanja i ljubavlju prema životu. Prolazeći vrtom, namjerno sam
se popeo na goleme bazaltne stupove koji su bili položeni po duljini i
naslagani jedan na drugog, kako bi činili stepenice na kojima se moglo
sjediti oko ložišta. Sviđalo mi se hodati bosih nogu po tim golemim
komadima kamena. Uvažavao sam njihovu veličanstvenost. Nastavio
sam hodati i prišao fontani koju sam sam napravio pa sam se nasmiješio
prisjetivši se kako smo moj brat i ja stvorili tu divotu.
Odjednom sam ugledao sitnu ženu u sjajnoj bijeloj odjeći. Nije bila
mnogo viša od pola metra i stajala je malo iza vodoskoka, s još jednom
ženom normalne veličine, koja je bila slično odjevena te jednako blistava

52
i puna svjetlosti. Druga žena stajala je u pozadini i promatrala, naizgled
u funkciji zaštitnice sitne žene.
Kad sam pogledao malenu ženu, ona se okrenula prema meni i
zagledala se u moje oči. Osjetio sam još snažniju energiju ljubavi, kao da
mi je ona šalje. Čak i kao ta razvijenija inačica sebe shvatio sam da nika­
da do tada nisam osjetio takvo što. Osjećaji potpunosti i ljubavi ekspo­
nencijalno su se pojačali i pomislio sam: A jme, %arp o sto jijo s vise ljubavi od
one koju sam osjećao p rije nekoliko trenutaka? Ta ljubav nije bila nimalo
romantična. Bila je više energija koja ushićuje i elektrizira, i budila se u
meni. Znao sam da ona potvrđuje kako u meni doista postoji još više
ljubavi koju mogu iskusiti. Znao sam i da je razvijenija od mene. Kad
sam osjetio elektricitet, on me potaknuo da pogledam prema kuhinj­
skom prozoru pa sam se istog trena sjetio zašto sam ondje.
Okrenuo sam se i pogledao u kuhinju, gdje je moje sadašnje jastvo
bilo zaokupljeno pranjem posuđa nekoliko sati prije no što sam pošao
sjesti na kauč i opustiti se. Nasmiješio sam se iz dvorišta. Osjetio sam sil­
nu ljubav prema njemu. Vidio sam njegovu revnost, njegovu borbu, nje­
govu strast, njegovu ljubav, vidio sam kako je njegov um bio zaokupljen
neprestanim nastojanjem da smisleno poveže koncepte, kao i uvijek, a,
između ostaloga, vidio sam dio njegove budućnosti. Bio sam ponosan
na njega, poput velikog roditelja, i osjećao sam samo divljenje prema
onome tko je bio u tom trenutku. Osjećajući kako se ta intenzivna ener­
gija pojačava u meni dok ga promatram, vidio sam kako je odjednom
prestao prati posuđe i pogledao kroz prozor te promotrio dvorište.
1 dalje kao svoje buduće jastvo, uspio sam se prisjetiti trenutka svo­
jeg sadašnjeg jastva pa sam shvatio da sam doista zastao i u tom trcnut-
ku pogledao van jer sam u prsima spontano osjetio ljubav, i osjetio sam
da me netko gleda, ili da je netko vani. Sjetio sam se i kako sam se,
perući jednu čašu, nagnuo naprijed kako bi mi bliještanjc svjetlosti na
staklu što manje smetalo i nekoliko minuta sam gledao u tamu prije no
što sam se ponovno usredotočio na posuđe preostalo u sudoperu. Moje
buduće jastvo mojemu je sadašnjem jastvu činilo ono što je ona divna,
sjajna žena nekoliko trenutaka prije učinila meni. Tada sam shvatio zašto
je ondje.

53
 I, ponovno, kao da gledam dijete iz prijašnjeg prizora, ljubav koju je
moje buduće jastvo osjećalo prema mojem sadašnjem jastvu nekako me
je povezala s mojim budućim jastvom. Moje buduće jastvo došlo je
pozvati moje sadašnje jastvo u tu budućnost i znao sam da je ljubav
omogućila tu vezu. Razvijena inačica mene snažno je osjećala znanje.
Paradoks je u tome da sam sve to ja, u istom trenutku. Zapravo, broj
mojih jastava je beskonačan —ne postoji samo jedno ja u prošlosti, jedno
u sadašnjosti i jedno u budućnosti. U području beskonačnosti mnogo je
više mojih mogućih jastava i ne postoji samo jedna beskonačnost, nego
mnoge. A sve se to događa u vječnom sada.
Kad sam se vratio u fizičku stvarnost kakvu poznajemo, na kauču,
stvarnost koja je bila blijeda u usporedbi sa svijetom druge dimenzije u
kojem sam upravo bio, moja prva pomisao bila je: A jm e! M oje viđenje stvar-\
nosti vrlo j e ograničeno! To bogato unutarnje iskustvo pružilo mi je takav
osjećaj jasnoće i razumijevanja da su moja vjerovanja —odnosno, ono što
sam smatrao da znam o životu, Bogu, sebi, vremenu, prostoru i o tome
što je uopće moguće doživjeti u ovom beskonačnom području - bila
vrlo ograničena, a do tog trenutka nisam bio toga svjestan. Znao sam da
sam bio poput djeteta koje slabo shvaća magnitudu ovoga što nazivamo
stvarnošću. Prvi put u životu shvatio sam, bez straha ili tjeskobe, što
znači izraz ,,nepoznato“. 1 znao sam da više nikada neću biti ista osoba.
Uvjeren sam da možete zamisliti da, kad se takvo što dogodi i kad
to pokušate objasniti svojoj obitelji ili prijateljima, vaša priča može iza­
zvati sumnje o kakvim kemijskim poremećajima u vašem mozgu.
Oklijevao sam govoriti bilo kome o tom događaju jer nisam niti znao
kojim bih ga riječima opisao, a i nisam želio ureći ga pa da se više ne
dogodi. Mjesecima sam bio veoma zaokupljen razmatranjem cijelog pro­
cesa za koji sam smatrao da je možda stvorio to iskustvo. Bio sam zbu­
njen u pogledu koncepta vremena i nisam mogao prestati razmišljati o
tome. Osim promjene paradigme o vječnom trenutku vremena, otkrio
sam još nešto. Kad sam se nakon tog transcendentalnog događaja vratio
u svijet triju dimenzija, shvatio sam da se čitavo iskustvo odvilo u dese­
tak minuta. Upravo sam bio proživio dva opsežna doživljaja i odvijanje
tog iskustva trebalo je trajati mnogo dulje. To rastezanje vremena dodat­
no je pojačavalo moje zanimanje i želju da više energije posvetim

54
istraživanju onoga što mi sc dogodilo. Nadao sam se da ću, kad shvatim
više, biti sposoban ponoviti to iskustvo.
Danima nakon te važne večeri središte mojih prsa bilo je električno
na isti način na koji sam ih osjetio kad je ona lijepa, malena žena aktivi­
rala nešto u meni. Neprestano sam mislio: Kako j e m oguće da j e la j osjećaj i
dalje u m eni ako se ništa stvarno nije dogodilo? Kad sam usmjerio pozornost
središtu svojih prsa, opazio sam da se taj osjećaj pojačava. Razumljivo je
da u tom razdoblju nisam bio osobito zainteresiran za društvene interak­
cije jer su me ljudi u okolnostima vanjskog svijeta odvraćali od osjećaja u
mojem unutarnjem svijetu pa bi taj osobiti osjećaj slabio. S vremenom je
potpuno izblijedio, ali nikad nisam prestao razmišljati o ideji da se uvijek
može doživjeti više ljubavi te da energija koju sam prihvatio u tom
području i dalje živi u meni. Želio sam je ponovno aktivirati, ali nisam
znao kako.
Iako sam pokušavao ponovno doživjeti to iskustvo, dugo se ništa
nije događalo. Sada uviđam da je očekivanje istog ishoda u kombinaciji s
frustracijom zbog neuspješnih pokušaja da to potaknem najgori mogući
put za stvaranje sljedećeg mističnog iskustva (ili, zapravo, bilo čega).
Izgubio sam se u svojoj osobnoj analizi, u pokušajima da ustanovim
kako se to dogodilo i kako mogu postići da se to ponovno dogodi.
Odlučio sam dodati nekoliko novih pristupa. Umjesto da navečer poku­
šavam ponovno doživjeti to iskustvo, odlučio sam buditi se rano ujutro i
meditirati. Budući da je razina melatonina najviša između 1:00 i 4:00 sata
u noći, a mistični kemijski metaboliti melatonina su supstrati odgovorni
za stvaranje lucidnog događaja, odlučio sam s unutarnjim radom započi­
njati svakog jutra u četiri sata.
Prije no što otkrijem što se tada dogodilo, molim vas da imate na
umu kako je to bilo neuobičajeno teško razdoblje u mojem životu.
Pokušavao sam odlučiti isplati li mi se nastaviti poučavati. Nakon nastu­
pa u dokumentarnom filmu K oji k. ... uopće gnam ol? iz 2004. godine, raz­
mišljao sam o tome da se povučem iz javnog života i nestanem u onom
jednostavnijem. Doimalo mi se mnogo lakšim jednostavno otići.

55
Življenje prošle inkarnacije u sadašnjem trenutku
Jednog jutra, otprilike sat i pol nakon što sam započeo meditaciju u sje-
dećem položaju, napokon sam legao. Stavio sam nekoliko jastuka ispod
koljena kako ne bih prebrzo zaspao, jer mi to omogućava ostati između
stanja budnosti i sna. Kad sam legao, jednostavno sam usredotočio
pozornost na mjesto koje u mojoj glavi zauzima epifiza. Ali, taj put
nisam pokušavao postići bilo što nego sam sve satno otpustio i samome
sebi rekao: Sto bilo da bilo... To su očito bile čarobne riječi. Sada znam
što to znači. Predao sam se, sklonio se s puta, odustao od bilo kakvog
specifičnog ishoda i jednostavno se otvorio za mogućnosti.
U sljedećem trenutku doživio sam samoga sebe kao krupnog muš­
karca u vrlo vrućem dijelu svijeta, za koji se doimalo da se nalazi u
području koje danas nazivamo Grčkom ili Turskom. Teren je bio stjeno- j
vit, tlo suho, a među kamenim građevinama nalik onim iz grčko-rim-
skih vremena bili su raštrkani mali šatori od tkanina jarkih boja. Na sebi
sam imao jedan komad odjeće, tuniku od grubog platna koja je s mojih
ramena padala do sredine bedara, a oko pasa mi je bilo svezano debelo
uže, poput pojasa. Ramena su mi bila široka, a ruke i noge mišićave. Bio
sam filozof te dugogodišnji sljedbenik karizmatičnog pokreta.
Istodobno sam bio jastvo u tom iskustvu i moje sadašnje jastvo, koje
me je promatralo u tom vremenu i prostoru. 1 tada sam bio mnogo svje­
sniji nego što je normalno —bio sam nadsvjestan. Sva moja osjetila bila
su pojačana i bio sam vrlo svjestan svega. Osjećao sam poznati mošusni
miris svojega tijela i okus znoja koji mi se cijedio niz lice. Volio sam taj
okus. Osjećao sam se uzemljeno u tjelesnosti i snazi svojega tijela. Bio
sam svjestan duboke boli u desnom ramenu, ali ta bol nije potpuno zao­
kupljala moju pozornost. Vidio sam vedrinu modrog neba, raskoš zele­
nih stabala i planine, kao da su sve boje pojačane. Čuo sam galebove u
daljini i znao sam da sam blizu velike vode.
Bio sam na svojevrsnom hodočašću. Putovao sam zemljom pouča­
vajući filozofiju koju sam cijeloga života proučavao i živio u skladu s
njom. Bio sam pod starateljstvom glavnog učitelja kojega sam veoma
volio zbog skrbi, strpljivosti i mudrosti koju mi je godinam a pružao.
Došlo je vrijeme da budem iniciran i pronosim poruku kako bih umove

56
i srca pa i same kulture potaknuo na promjenu. Znao sam da je poruka
koju sam širio bila suprotna tadašnjim vjerovanjima te da će mi se vlada
i vjerski redovi suprotstavljati.
Glavna poruka filozofije koju sam proučavao trebala je osloboditi
ljude od življenja u bilo kojoj vrsti obveze prema „nečemu ili nekome"
izvan njih. Ujedno je trebala nadahnuti pojedince na življenje kodeksa
načela koja će im omogućiti živjeti ispunjenijim i smislenijim životom.
Bio sam gorljiv u tom idealizmu i svakodnevno sam se trudio živjeti u
skladu s tim učenjima. Dakako, poruka je poricala potrebu za religijom
te za bilo kakvim oslanjanjem na vlast i trebala je osloboditi ljude osob­
ne boli i patnje.
Kad je taj prizor oživio, upravo sam bio završio govor pred gomi­
lom u selu s relativno mnogo stanovnika. Skup se upravo bio razilazio
kad se nekoliko ljudi odjednom probilo kroz gomilu kako bi me uhitili.
Uhvatili su me prije no što sam i pokušao pobjeći. Znao sam da su
dobro isplanirali svoju strategiju. Da su se kretali uokolo dok sam govo­
rio, opazio bih ih. Izabrali su najpogodniji trenutak.
Predao sam se bez otpora, a oni su me odveli u zatvorsku ćeliju u
kojoj su me ostavili samog. Bio sam zaključan u maloj kamenoj izbi s
uskim prorezima umjesto prozora i sjedio sam ondje svjestan svoje sud­
bine. Nisam se nikako mogao pripremiti za ono što je slijedilo. Za dva
dana odveli su me u središte grada, gdje su se okupile stotine ljudi -
mnogi od njih slušali su moj govor samo nekoliko dana ranije. A li, tada
su željno iščekivali priliku da gledaju moje suđenje a potom mučenje.
Skinuli su me do malih platnenih gaća i potom svezali za veliku
vodoravnu kamenu ploču, na čijim su kutevima bili veliki urezi za pro­
vlačenje užeta. Na kraju užadi bili su metalni okovi koje su mi pričvrstili
na zapešća i gležnjeve. I tada je počelo. Čovjek koji je stajao s moje lijeve
strane počeo je pomicati polugu koja je ploču polako podizala iz vodo­
ravnog u više okomit položaj. Kako se kamena ploča podizala, užad je
sve jače zatezala i rastezala moje udove u četiri smjera.
Kad se ploča nagnula na otprilike 45 stupnjeva, započela je istinska
bol. Netko, tko se doimao kao sudac, viknuo je pitajući me hoću li nasta­
viti poučavati svoju filozofiju. Nisam podignuo pogled niti odgovorio.
On je tada zapovjedio čovjeku da nastavi pomicati polugu. U

57
određenom trenutku začuo sam zvukove i puckctanje, koji su m i govori
li da se moja kralježnica pomiče i iščašuje na određenim mjestima. Kao
promatrač tog prizora gledao sam izraz svojega lica dok se bol pojačava­
la. Osjećao sam se kao da gledam u ogledalo i vidim sebe —postao sam
posve svjestan da sam to na ploči ja.
Metalni okovi oko mojih zapešća i gležnjeva tada su mi zaderali
kožu i oštar metal me je zapekao. Krvario sam. Jedno rame mi se iščaši­
lo pa sam naglo udahnuo i zastenjao od boli. Tijelo mi se grčilo i treslo
dok sam se pokušao oduprijeti trganju udova čvrstim stezanjem mišića u
otporu. Prepuštanje bi bilo nepodnošljivo. Sudac je odjednom ponovno
viknuo pitajući me hoću li nastaviti poučavati.
Pomislio sam: P ristat ću prestati poučavati, a k ad to ja vn o m učenje ^avrši,
jednostavno ću ponovno početi. Zaključio sam da je to ispravan odgovor.
Llgodit ću sucu i zaustaviti bol (i svoju smrt), što će mi omogućiti da
nastavim sa svojom misijom. Polako sam odmahnuo glavom, bez riječi.
Tada je sudac zatražio da izgovorim ne, ali ja nisam želio progovori­
ti. On je tada brzo pokazao mučitelju s moje lijeve strane neka još jače
pomakne polugu. Gledao sam tog čovjeka dok je okretao mehanizam s
jasnom namjerom da me ozlijedi. Vidio sam mu lice, a dok smo se gle­
dali u oči, ja kao promatrač istog sam trena prepoznao tu osobu kao
nekoga u trenutačnom životu koji živim kao Joe Dispenza: posrijedi je
ista osoba u drugačijem tijelu. Nešto je u meni sjelo na svoje mjesto dok
sam promatrao taj prizor. Shvatio sam da taj mučitelj i dalje muči druge
—uključujući mene —u mojoj trenutačnoj inkarnaciji i shvatio sam ulogu
te osobe u mojem životu. Bio je to čudno poznat osjećaj znanja i sve je
bilo savršeno logično.
Kad je ploča ubrzala prema gore, donji dio mojih leđa je zapucketao
i moje je tijelo počelo gubiti nadzor. Taj me je trenutak slomio. Plakao
sam od boli koja me je zaslijepila, ali sam osjećao i kako duboka tuga
preplavljuje moje biće. Kad je teret teškog kamena oslobođen, ploča je
brzo pala natrag u vodoravni položaj. Ležao sam i nekontrolirano drh­
tao u tišini. Tada su me odvukli natrag u onu malu zatvorsku ćeliju, u
kojoj sam sklupčan ležao u kutu. Tri dana nisam mogao zaustaviti blje­
skove sjećanja na mučenje.

58
 Bio sam toliko ponižen da više nisam mogao držati govore. Sama
pomisao na povratak mojoj misiji u mojem je tijelu izazivala toliko
instinktivan odgovor da sam prestao čak i razmišljati o tome. Jedne su
me večeri pustili i ja sam ncopazice nestao, glave pognute u sramu. Više
nikada nisam bio sposoban pogledati nekome u oči. Osjećao sam se kao
da sam podbacio u svojoj misiji. Ostatak života proveo sam u jednoj
spilji pokraj mora, hvatajući ribu pomoću zamki i živeći u tišini, kao
pustinjak.
Dok sam svjedočio muci tog jadnika i njegovu izboru da se sakrije
od svijeta, shvatio sam da je to poruka za mene. Znao sam da u sadaš­
njem životu ne mogu ponovno nestati i sakriti se od svijeta te da moja
duša želi da uvidim kako moram nastaviti sa svojim radom. Morao sam
se potruditi zauzeti se za poruku i više se nikada ne povući od nevolje.
Shvatio sam i to da uopće nisam podbacio - dao sam sve od sebe. Znao
sam da onaj mladi filozof i dalje živi u vječnom sadašnjem trenutku kao
mnoštvo mojih mogućih jastava te da svoju budućnost, i njegovu, mogu
promijeniti tako što se više nikada neću plašiti živjeti za istinu, umjesto
da umrem zbog nje.
Svatko od nas ima mnogo mogućih inkarnacija koje postoje u vječ­
nom sadašnjem trenutku i čekaju da budu otkrivene. Kad se misterij
jastva otkrije, možemo uvidjeti da nismo linearna bića koja žive linearan
život, nego da smo dimcnzionalna bića koja žive dimenzionalne živote.
Ljepota beskonačnih mogućnosti koje nas čekaju jest u tome da te
budućnosti možemo promijeniti samo promjenom samoga sebe u sadaš­
njem beskonačnom trenutku.

59
 Drugo poglavlje

Sadašnji trenutak

Ako želite doživjeti natprirodno u svojem životu - iscjeljujući svoje tije­

lo, stvarajući nove mogućnosti koje prije niste mogli niti zamisliti te
doživljavajući transcendentalna, mistična iskustva —najprije morate ovla­
dati konceptom sadašnjeg trenutka: vječnim sadašnjim trenutkom. U
posljednje vrijeme mnogo se govori o prisutnosti ili o bivanju u sadaš
njem trenutku, lako većina ljudi u osnovi razumije što to znači (ne raz­
mišljati o budućnosti ili živjeti u prošlosti), želim vam ponuditi potpuno
drugačije shvaćanje tog koncepta. Ono će iziskivati izlazak iz fizičkog
svijeta - uključujući vaše tijelo, vaš identitet i vaše okruženje - te čak iz
samog vremena. Tako mogućnost pretvarate u stvarnost.
Naposljetku, ako ne prekoračite ono za što se smatrate i način na
koji ste uvjetovani vjerovati da svijet funkcionira, nije moguće stvoriti
novi život ili novu sudbinu. Stoga se doista morate sami sebi skloniti s
puta, uzdignuti se iznad sjećanja na sebe kao na identitet i dopustiti da
nešto veće od vas, nešto mistično, preuzme nadzor. U ovom poglavlju
objasnit ću kako to funkcionira.
Najprije razmotrimo kako funkcionira mozak. Aktiviranje bilo
kojeg neurološkog tkiva u mozgu ili u tijelu stvara um. Stoga je um, s
neuroznanstvenog gledišta, mozak na djelu. Primjerice, posjedujete spe­
cifičan um za upravljanje automobilom. I drugi um za tuširanje. Te dru­
gačiji um za pjevanje pjesme ili za slušanje glazbe. Za izvođenje svake od:
tih složenih funkcija koristite specifičnu razinu uma jer ste svaki od tih

60
zadataka vjerojatno obavili tisuću puta pa se vaš mozak uključuje na vrlo
specifičan način kad god izvodite koji od njih.
Kad je vaš mozak u akciji u vrijeme dok upravljate automobilom,
zapravo koristite specifičan slijed, obrazac i kombinaciju neuroloških
mreža. Te neurološke mreže zapravo su skupine neurona koje surađuju
kao zajednica - poput automatskog softverskog programa ili makropro-
grama —zato što ste to već mnogo puta ponovili. Drugim riječima, neu­
roni koji zajedno okidaju obavljajući određeni zadatak, postaju čvršće
povezani1. Kad svjesno izaberete obaviti zadatak upravljanja svojim auto­
mobilom, mogli bismo reći da automatski birate te neurone u svojem
mozgu te ih upućujete uključiti se kako bi stvorili određenu razinu uma.
Vaš je um uglavnom proizvod prošlosti. Oblikovan je da postane
živim zapisom svega što ste naučili i doživjeli do ovog trenutka svojega
života. Sa stajališta neuroznanosti, učenje se događa kad se neuroni u
vašem mozgu okupe stvarajući tisuće sinaptičkih veza, koje se potom
sastaju u složene, trodimenzionalne neurološke mreže. Zamislite učenje
kao nadogradnju svojega mozga. Kad pozornost posvetite određenom
znanju ili informaciji i shvatite je, ta interakcija s okruženjem ostavlja
biološke tragove u vašem mozgu. Kad doživite nešto novo, vaša osjetila
neurološki pišu tu priču u vašem mozgu i tada se sastaje još više neuro­
na kako bi stvorili još bogatije veze te dodatno nadogradili vaš mozak.
Iskustva ne samo što razvijaju vaše moždane krugove nego i stvara­
ju emocije. Emocije zamislite kao kemijske ostatke prošlih iskustava —ili
kao kemijske povratne informacije. Sto je emocionalni kvocijent određe­
nog događaja u vašem životu veći, to će trag tog događaja u vašem moz­
gu biti trajniji; tako nastaje dugoročno pamćenje. Dakle, ako učiti znači
uspostavljati nove veze u mozgu, pamćenje je održavanje tih veza. Sto
više ponavljate određenu misao, izbor, ponašanje, doživljaj ili emociju, to
više ti neuroni zajednički okidaju i povezuju se, što će, naposljetku, bolje
održavati dugoročan odnos.
Iz Annine priče u prethodnom poglavlju doznali ste da većina vaših
iskustava potječe iz vaše interakcije s vašim vanjskim okruženjem.
Budući da se vaša osjetila povezuju s vanjskim okruženjem i neurološki
bilježe priču u vašem mozgu, dok doživljavate nešto što u vama budi
intenzivne emocije - loše ili dobre - taj trenutak postaje neurološki

61
utisnut u vaš mozak kao sjećanje. Stoga, kad određeno iskustvo kemijski
promijeni vaše uobičajene osjećaje i pojača vašu pozornost prema ono­
me što ih je izazvalo, specifičnu osobu ili stvar povezat ćete s trenutkom
i s mjestom na kojem se vaše tijelo nalazi. Interakcijama s vanjskim svije­
tom stvarate emocije. Moglo bi se sa sigurnošću reći da prošlost postoji
samo u vašem mozgu —i tijelu.

Kako vaša prošlost postaje vaša budućnost

Razmotrimo podrobnije što se biokemijski događa u vašem tijelu dok
mislite određenu misao ili osjećate određenu emociju. Dok mislite odre­
đenu misao (ili se bavite sjećanjem), u vašem mozgu počinje biokemijska
reakcija uslijed koje mozak oslobađa određene kemijske signale. Tako
nematerijalne misli doslovce postaju materija - postaju kemijski glasnici.
Zbog tih kemijskih signala vaše se tijelo osjeća u skladu s vašim misli­
ma. Kad primijetite da se osjećate na određen način, stvarate nove misli
jednake vašim osjećajima, a potom vaš mozak izlučuje još kemikalija
kako biste se osjećali tako kako ste razmišljali.
Primjerice, ako pomislite misao straha, počnete osjećati strah. Čim
osjetite strah, ta emocija potiče vas misliti još više misli straha, a te misli
zatim potaknu oslobactanje još više kemikalija u mozgu i tijelu, zbog
kojih i dalje osjećate strah. 1 tako ste uhvaćeni u krugu u kojem misli
stvaraju osjećaje, a osjećaji potiču misli. Ako su misli vokabular mozga,
osjećaji vokabular tijela, a ciklus vašeg razmišljanja i osjećaja vaše stanje
bivanja tada je vaše stanje bivanja u cijelosti u prošlosti.
Ako mislite stalno iste misli, u vašem se mozgu neprestano iznova
povezuju isti krugovi i tako utvrđujete iste obrasce. Zbog toga vaš
mozak postaje tvorevina vašeg razmišljanja u prošlosti i s vremenom
vam postaje lakše automatski razmišljati na isti način. Istodobno, kako
opetovano osjećate iste emocije —jer, kao što sam upravo rekao, emocije
su vokabular tijela i kemijski ostatak prošlih iskustava —svoje tijelo veže-
te uz prošlost.
Razmotrimo stoga što to za vas znači u svakodnevnom životu. S
obzirom na to da su, kao što ste upravo doznali, vaši osjećaji i emocije
kemijski završni produkti prošlih događaja, čim se ujutro probudite i

62
potražite poznati osjećaj zvan ,,ja“, svoj dan započinjete u prošlosti.
Dakle, kad počnete razmišljati o svojim problemima, ti problemi -
povezani sa sjećanjima na prošla iskustva s različitim ljudima ili stvarima
u određenim trenucima ili na određenim mjestima —stvaraju poznate
osjećaje kao što su nezadovoljstvo, uzaludnost, tuga, bol, žalost, tjesko­
ba, zabrinutost, frustracija, bezvrijednost ili krivnja. Ako su te emocije
pokretači vaših misli, a niste sposobni misliti bolje od onoga kako se
osjećate, tada također razmišljate u prošlosti. A ako te poznate emocije
utječu na izbore koje ćete toga dana donijeti, ponašanja koja ćete iskazati
ili iskustva koja ćete si stvoriti, doimat ćete se predvidljivo —i vaš će
život ostati isti.
Recimo sada da ste po buđenju isključili budilicu pa, ležeći u kreve­
tu, pregledavate svoj račun na Facebooku, Instagramu, WhatsAppu i
Twitteru, a nakon toga poruke, e-mailove i potom vijesti. (Tako se doista
prisjećate tko jeste jer ponovno potvrđujete svoju osobnost i povezujete
se sa svojom prošlom-sadašnjom osobnom stvarnošću.) Zatim odlazite
u kupaonicu. Obavljate nuždu, peretc zube, tuširate se, odijevate i odla­
zite u kuhinju. Popijete malo kave i doručkujcte. Možda gledate vijesti ili
ponovno gledate e-mailove. Svakoga dana ponavljate istu rutinu.
Tada se istim putem vozite na posao, a kad stignete, ostvarujete
interakcije sa suradnicima koje ste vidjeli i jučer. Dan provodite obavlja­
jući gotovo iste zadatke kao i jučer. Možda biste čak mogli na iste izazo­
ve na poslu reagirati istim emocijama. Zatim se nakon posla vozite kući;
možda svratile u isiu prodavaonicu te kupite hranu koju volite i koju uvi­
jek jedete. Za večeru kuhate istu hranu i u isto vrijeme gledate isti televi­
zijski program, sjedeći na istom mjestu u svojoj dnevnoj sobi. Potom se
pripremate za spavanje jednako kao i uvijek — operete zube (desnom
rukom, počevši od gornje desne strane usta), liježete na istu stranu kre­
veta, možda malo čitate i tada tonete u san.
Ako nastavite ponavljati istu rutinu, prijeći će vam u naviku. Navika
je nepotreban niz automatskih, nesvjesnih m isli, ponašanja i emocija
koje stječete uslijed čestog ponavljanja. To u osnovi znači da vaše tijelo
postupa automatski, ostvarujući niz programa, i s vremenom vaše tijelo
postaje vaš um. Tu ste rutinu ponovili toliko mnogo puta da vaše tijelo
automatski zna obaviti određene zadatke bolje nego vaš mozak ili vaš

63
svjesni um. Jednostavno uključite automatsko upravljanje i uđete u
nesvjesno stanje, što znači da ćete se sljedećeg jutra probuditi i u osnovi
ponoviti isto. Vaše vas tijelo na vrlo stvaran način vuče u istu predvidlji­
vu budućnost na temelju onoga što ste opetovano radili u poznatoj proš­
losti. M islit ćete iste misli i potom donositi iste odluke koje vode istim
ponašanjima, koja uzrokuju ista iskustva, a ta iskustva izazivaju iste emo­
cije. S vremenom u mozgu stvorite niz utvrđenih neuroloških mreža i
emocionalno ste uvjetovali svoje tijelo za življenje u prošlosti - a ta proš­
lost postaje vaša budućnost.
Kad biste promatrali raspored svojega dana, počevši od jutarnjeg
buđenja do odlaska na spavanje, mogli biste uzeti jučerašnji ili današnji
raspored (svoju prošlost) i smjestiti ga u prostor rezerviran za sutra
(budućnost) jer ćete sutra —i prekosutra, i tako dalje —u osnovi ponoviti
ono što ste činili danas. Dakle, ako nastavite s istom rutinom kao i jučer,
logično je da će vaše sutra biti vrlo slične.) vašem današnjem danu. Vaša
je budućnost obična repriza vaše prošlosti. To je zato što vaše jučer stva­
ra vaše sutra.
Razmotrimo crtež 2.1. Svaka okomita crta predstavlja istu misao
koja vodi istom izvoru, koji pak pokreće automatsko ponašanje, a to
automatsko ponašanje stvara poznato iskustvo koje rađa poznatim osje­
ćajem ili emocijom. Ako nastavite ponavljati isti slijed, s vremenom će se
svi ti individualni koraci stopiti u jedan automatski program. Tako gubi­
te slobodnu volju i prihvaćate programiranost. Strelica A predstavlja
nepoznato iskustvo koje se događa negdje između vašeg putovanja na
posao, znajući da ćete ponovno zakasniti, i pokušaja da putem svratite u
kemijsku čistionicu.
Mogli bismo reći da su vaš um i vaše tijelo u poznatom - u istoj
predvidljivoj budućnosti utemeljenoj na onome što ste činili u istoj
poznatoj prošlosti - a u toj poznatoj, izvjesnoj budućnosti nema prosto­
ra za nepoznato. Zapravo, kad bi se dogodilo nešto novo, kad bi se u
tom trenutku vašega života odvilo nešto novo što bi promijenilo isti,
predvidljivi raspored vašega dana, to remećenje rutine vjerojatno bi vas
uzrujalo. Vjerojatno biste ga smatrali gnjavažom, problemom i krajnje
nepraktičnim događajem. Mogli biste reći: „Možeš li radije doći sutra?
Trenutačno mi nije zgocl no.“

64
 Činjenica je da u predvidljivom životu nema mjesta za nepoznato.
Ali, predvidljivost nije način na koji nepoznato funkcionira. Nepoznato
jc nepoznato, neizvjesno —ali je i u-^budljivo jer se događa na načine koje
ne možete očekivati niti predvidjeti. Stoga dopustite da vas upitam: koli­
ko je u vašem rutinskom, predvidljivom životu prostora za nepoznato?
Ako ostajete u poznatom —svakoga dana ponavljate isti slijed misle­
ći iste misli, donoseći iste odluke, iskazujući iste programirane navike,
ponavljajući ista iskustva koja utiskuju iste mreže neurona u iste obrasce i
potvrđuju isti, poznati osjećaj zvan vi - neprestano iznova ponavljate
istu razinu uma. S vremenom vaš mozak postane automatski programi­
ran da ostvaruje bilo koji od tih sljedova sve lakše i sa sve manje napora.
Kako se svi ti individualni koraci stapaju u jedan potpuni korak,
mišljenje poznate misli o određenom doživljaju nekoga ili nečega na
određenom mjestu u određeno vrijeme automatski će izazvati

65
iščekivanje osjećaja tog doživljaja. Ako ste sposobni predvidjeti osjećaj
bilo kojeg iskustva, i dalje ste u poznatom. Primjerice, pomisao na sasta­
nak s istim timom ljudi s kojim već godinama surađujete može vas auto­
matski potaknuti na oživljavanje emocije koju ćete na tom budućem
događaju osjećati. Ako ste sposobni predvidjeti osjećaj tog budućeg
događaja - zato što ste ga u prošlosti doživjeli dovoljno puta da vam je
poznat —vjerojatno ćete ponovno stvoriti isto. T, dakako, u pravu ste.
Ali, to je zato što ste vi isti. Jednako tako, ako ste u automatskom pro­
gramu i ne možete predvidjeti osjećaj određenog iskustva u svojem živo­
tu, vjerojatno ćete oklijevati iskusiti ga.
Potrebno je razmotriti još jedan aspekt razmišljanja i osjećanja kako
bismo stekli cjelokupnu predodžbu o tome što se događa ako nepresta­
no živite u istom stanju bivanja. Ta petlja razmišljanja-osjećanja stvara i
mjerljivo elektromagnetsko polje koje okružuje naše fizičko tijelo.
Zapravo, naše tijelo neprestano emitira svjetlost, energiju ili frekvencije
koje nose specifičnu poruku, informaciju ili namjeru. (Usput, kad kažem
„svjetlost'4, ne govorim samo o svjetlosti koju vidimo, nego i o svim
spektrima svjetlosti - uključujući rendgenske zrake, valove mobitela i
mikrovalove.) Jednako tako primamo i važne informacije koje se prono­
se na različitim frekvencijama. Stoga uvijek šaljemo i primamo elektro­
magnetsku energiju.
Evo kako to funkcionira. Dok mislimo određenu misao, mreže neu­
rona koje okidaju u našem mozgu stvaraju električne naboje. Kad te misli
ujedno izazovu kemijsku reakciju koja budi određeni osjećaj ili emociju,
ali i kad poznati osjećaj ili emocija uzrokuju naše misli, ti osjećaji stvara­
ju magnetske naboje. Potom se stapaju s mislima koje stvaraju električne
naboje i specifično elektromagnetsko polje jednako vašem stanju
bivanja2.
Emocije shvatite kao energiju u kretanju. Kad u sobu uđe netko tko
proživljava jaku emociju, njegova energija često je vrlo očita (uz govor
tijela). Svi smo osjetili energiju druge osobe i njezinu namjeru dok je bila
gnjevna ili vrlo frustrirana. Osjetili smo je zato što je ta osoba emitirala
jak signal energije koji je nosio specifičnu informaciju. Isto vrijedi za vrlo
seksualnu osobu, osobu koja pati, ili osobu čija je energija mirna, puna
ljubavi; sve te energije moguće je primiti i osjetiti. Kao što biste mogli

66
očekivati, različite emocije stvaraju različite frekvencije. F rekvencije k re ­
ativnih, uzvišenih emocija kao što su ljubav, radost i zahvalnost, m n o g o
su više nego emocije stresa kao što su strah i gnjev jer nose drugačiju
razinu svjesne namjere i energije. (Pogledajte crtež 2 .2 , koji p red o ču je
neke od različitih frekvencija povezanih s različitim em o cio n aln im sta­
njima.) Više o tom konceptu čitat ćete na drugom m jestu u o vo j knjizi.
Dakle, ako iz dana u dan ponavljamo prošlost, m isleći iste m isli i
osjećajući iste emocije, neprestano iznova odašiljem o isto elek trom ag n et­
sko polje —šaljući istu energiju s istom porukom . Sa stajališta energije i
informacije to znači da ista energija naše prošlosti i dalje nosi istu in fo r­
maciju, koja potom i dalje stvara istu budućnost. Stoga je naša energija u
osnovi jednaka našoj prošlosti. Promjena vlastite energije jed ini je način

67
da promijenimo svoj život — promjena elektromagnetskog polja koje
neprestano odašiljemo. Drugim riječima, da bismo promijenili svoje sta­
nje bivanja, moramo promijeniti svoje misli i osjećaje.
Ako je žarište vaše pozornosti ujedno žarište vaše energije (o tom
važnom konceptu čitat ćete kasnije u ovom poglavlju), tada su vaša
pozornost i vaša energija u prošlosti čim pozornost usmjerite poznatoj
emociji. Ako su te poznate emocije povezane sa sjećanjem na određeni
prošli događaj vezan uz određenu osobu ili predmet na određenome
mjestu i u određeno vrijeme, vaša pozornost i vaša energija također su u

68
prošlosti. Zbog toga svoju energiju izlijevate iz sadašnjeg trenutka u svo­
ju prošlost. Jednako tako, ako počnete razmišljati o svim ljudima s koji­
ma se morate sastati, o svemu što morate učiniti i o svim mjestima na
koja morate poći u određeno doba dana, svoju pozornost i energiju slije­
vate u predvidljivu poznatu budućnost. Promotrite sliku 2.3, koja to
ilustrira.
Sva vaša energija tada je potpuno isprepletena s tim poznatim isku­
stvima u tom specifičnom vremenskom slijedu. Vaša energija ponovno
stvara isto, a vaše tijelo slijedi vaš um prema istim događajima u istoj
stvarnosti. Vaša se energija preusmjerava iz sadašnjeg trenutka u prošlost
i u budućnost. Zbog toga vam preostaje vrlo malo energije za stvaranje
nepoznatog iskustva u novoj vremenskoj crti.
Na crtežu 2.3 opažate i kako je elektromagnetska energija koju oda-
šiljete vibracijski usklađena sa svime što vam je poznato. Dakle, kad
započnete svoj dan i pojavi se misao o zahodu, hodate prema zahodu.
Potom se pojavi misao o tuširanju i vi se zatječete pod tušem te podeša­
vate temperaturu vode. Pojavi se misao o aparatu za kavu i vi projicirate
svoju pozornost i energiju na aparat za kavu, a dok automatski hodate
prema kuhinji kako biste si pripremili jutarnju šalicu kave, vaše tijelo
ponovno slijedi vaš um. A ako to ponavljate već dvadeset i dvije godine,
vaše će tijelo sve to lako izvesti. Vaše tijelo uvijek slijedi vaš um —ah u
ovom slučaju opetovano je slijedilo vaš um prema poznatome. To je zato
što je ondje vaša pozornost - a time i vaša energija.
Dakle, dopustite da vas upitam: bi li bilo ikako moguće da vaše tije­
lo počne slijediti vaš um u nepoznato? Ako bi, uviđate da biste trebali pro­
mijeniti žarište svoje pozornosti, što bi prouzročilo promjenu vaše ener­
gije, a promjena vaše energije zahtijevala bi promjenu načina razmišljanja
i osjećanja dovoljno dugo da se dogodi nešto novo. Iako to može zvučati
nevjerojatno, doista je moguće. Logično je da, kao što je vaše tijelo slije­
dilo vaš um do svakog poznatog iskustva u vašem životu (kao što je apa­
rat za kavu svakoga jutra), ako biste svoju pozornost i energiju počeli
usmjeravati nepoznatom, vaše bi tijelo moglo slijediti vaš um u nepoznato
- u novo iskustvo u vašoj budućnosti.

69
Pripremanje uma i tijela za novu budućnost
Ako poznajete mo; rad, znate da sam zaljubljen u koncept mentalnog
uvježbavanja. Zapanjen sam time koliko samo mislima možemo promi­
jeniti mozak, ali i tijelo. Razmislite o tome na trenutak. Ako pozornost
usredotočite specifičnim slikama u svojem umu i postanete vrlo prisut­
ni, uz slijed ponavljanih misli i osjećaja, vaš mozak i tijelo neće opažati
razliku između onoga što se dogada u vanjskom svijetu i onoga što se
događa u vašem unutarnjem svijetu. Stoga, kad ste potpuno zaokupljeni
i usredotočeni, unutarnji svijet mašte doimat će vam se kao iskustvo u
vanjskom svijetu —a vaša će se biologija promijeniti u skladu s time. To
znači da možete postići da vaš mozak i tijelo izgledaju kao da se određe­
no fizičko iskustvo već dogodilo be% stvarnog doživljaja. Ono čemu
posvećujete mentalnu pozornost i ono što neprestano uvježbavate ne
samo što postaje ono tko jeste s biološkog stajališta, nego i određuje vašu
budućnost.
Slijedi dobar primjer. Istraživački tim s Harvarda izabrao je dobro­
voljce koji nikada do tada nisu svirali klavir i podijelio ih u dvije skupi­
ne. Jedna je tijekom pet dana po dva sata dnevno vježbala jednostavnu
vježbu s pet prstiju. Druga skupina činila je isto, ali samo zamišljajući da
sjedi za klavirom - bez fizičkog pomicanja prstiju. Snimke mozga, nači­
njene prije i poslije pokusa, pokazale su da su obje skupine stvorile zapa­
njujuće mnogo novih neuralnih krugova i novog neurološkog programi­
ranja u području mozga koji upravlja pokretima prstiju, iako je jedna
skupina to činila samo u mislima1.
Razmislite o tome. Mozak ljudi koji su mentalno uvježbavali taj
postupak izgledao je kao da se to iskustvo doista dogodilo —iako nisu ni
prstom maknuli. Ako biste ih nakon pet dana mentalnog uvježbavanja
posjeli za klavir, mnogi od njih bili bi sposobni prilično dobro odsvirati
vježbu koju su uvježbavali iako nikada do tada nisu niti dotaknuli tipke.
Svakodnevnim mentalnim zamišljanjcm te aktivnosti instalirali su neu­
rološki hardware pripremajući se za to iskustvo. Pozornošću i namjerom
opetovano su ostvarivali okidanje i povezivanje tih moždanih krugova i
taj hardware je s vremenom postao automatski softverski program u nji­
hovu mozgu pa im je sljedeći put bilo lakše to učiniti. Dakle, ako bi

70
nakon pet dana mentalne prakse počeli svirati, njihovo ponašanje lako
bi se uskladilo s njihovim svjesnim namjerama jer su mozak prethodno
pripremili za to iskustvo. Eto koliko um može biti moćan, kad ga
poučimo.
Slična istraživanja otkrivaju iste rezultate s vježbanjem mišića. U
sklopu pionirskog istraživanja obavljenog na Klinici u Clevelandu, deset
ispitanika u dobi između dvadeset i trideset i pet godina zamišljalo je da
steže biceps što jače može, a činili su to dvanaest tjedana, pet puta tjed­
no. Istraživači su svaki drugi tjedan snimali električnu aktivnost njihova
mozga tijekom tih seansi te mjerili njihovu mišićnu snagu. Ispitanici su
do kraja istraživanja povećali snagu svojih bicepsa za 13,5 posto iako ih
uopće nisu koristili. To postignuće zadržali su tri mjeseca po završetku
seansi mentalnog vježbanja'.
U nešto novije vrijeme istraživački tim znanstvenika sa Sveučilišta
Teksasa u San Antoniu, K linike u Clevelandu i Istraživačkog centra
Zaklade Kessler u West Orangcu u N ew Jerseyju, zamolio je ispitanike
da vizualiziraju kako stežu svoje mišiće pregibače lakta. Pritom im je
rečeno da bi dvanaest tjedana, u seansama od po petnaest minuta pet
dana u tjednu, trebali potica ti mišić na što jače stezanje —što je njihovoj
snažnoj mentalnoj energiji dodavalo čvrstu namjeru. Jedna skupina ispi­
tanika poučena je koristiti takozvano vanjsko vizualiziranjc ih vizualizi-
ranje u trećem licu, odnosno zamišljati da izvode tu vježbu i promatraju
se u prizoru svojega uma, odvojeno od iskustva (kao da gledaju svoju
snimku). Drugoj skupini rečeno je neka koristi vizualiziranjc u prvom
licu te zamišlja da njihovo tijelo, kakvo je bilo u tom trenutku, u stvar­
nom vremenu, izvodi tu vježbu, što ju je činilo neposrednijom i reali­
stičnijom. Treća, kontrolna skupina nije izvodila ništa. U skupini koja je
primjenjivala vanjsko vizualiziranje (kao i u kontrolnoj skupini) nije
zabilježena veća promjena, ah je skupina koja je primjenjivala unutarnje
vizualiziranje povećala snagu za 10,8 posto5.
Drugi tim istraživača sa Sveučilišta Ohija otišao je toliko daleko da
su zapešća dvadeset i devet dobrovoljaca na mjesec dana omotali sadre­
nim zavojem, kako ih ne bi mogli pomicati čak ni nehotice. Pola skupine
prakticiralo je vježbe mentalnog zamišljanja jedanaest minuta dnevno,
pet dana u tjednu, zamišljajući da stežu mišiće imobiliziranog zapešća

71
iako su zapravo potpuno mirni. Druga polovica, kontrolna skupina, nije
činila ništa. Na kraju mjeseca, kad su svi zavoji skinuti, mišići skupine
koja je izvodila vizualizaciju bili su dvostruko jači od mišića pripadnika
kontrolne skupine6.
Svako od ova tri istraživanja mišića pokazuje kako mentalno uvjež­
bavanje ne mijenja samo mozak, nego samom mišlju može promijeniti i
tijelo. Drugim riječima, zbog mentalnog uvježbavanja ponašanja te redo­
vitog svjesnog razmatranja te aktivnosti, tijela ispitanika izgledala su kao
da su fizički izvodili tu aktivnost —iako oni nisu izvodili vježbe. Oni
koji su intenzivnosti mentalnog vizualiziranja dodali i emocionalnu
komponentu maksimalno snažnog izvođenja vježbe, učinili su to isku­
stvo još stvarnijim i rezultati su bili izraženiji.
U istraživanju sviranja klavira, mozgovi ispitanika izgledali su kao
da se iskustvo koje su zamišljali već dogodilo jer su pripremili svoj
mozak za tu budućnost. Slično tomu, ispitanici iz studija stezanja mišića
promijenili su svoje tijelo, koje je izgledalo kao da su već doživjeli tu
stvarnost —tako što su mentalno uvježbavali tu aktivnost samo u misli­
ma. Uviđate zašto, kad se ujutro probudite i počnete razmišljati o ljudi­
ma s kojima se morate sastati, mjestima na koja morate poći i zadacima
koje morate obaviti u svojem pretrpanom rasporedu (to je mentalno
uvježbavanje), a potom dodate intenzivnu emociju poput patnje, nezado­
voljstva ili frustracije, kao dobrovoljci koji su poticali svoje mišiće pregi-
bače lakta na stezanje iako ih uopće nisu pomicali, uvjetujete svoj mozak
i tijelo da izgledaju kao da se ta budućnost već dogodila. Budući da isku­
stvo obogaćuje mozak i stvara emociju koja daje signal tijelu, kad nepre­
stano stvarate unutarnje iskustvo koje je stvarno kao i bilo koje vanjsko
iskustvo, s vremenom ćete promijeniti svoj mozak i tijelo - kao što bi to
učinilo bilo koje drugo iskustvo.
Zapravo, kad se probudite i počnete razmišljati o svojem danu, to
neurološki, biološki, kemijski i čak genetski (što ću objasniti u nastavku)
izgleda kao da se taj dan za vas već dogodio. 1, zapravo jest. Kad doista
započnete s dnevnim aktivnostima, kao u opisanim pokusima, vaše će
se tijelo prirodno i automatski ponašati u skladu s vašim svjesnim ili
nesvjesnim namjerama. Ako godinama neprestano činite isto, lakše i
brže aktivirate te krugove - kao i ostatak svoje biologije. To je zato što

72
svakoga dana mentalno pripremate svoju biologiju, ali i ponavljate ista
fizička ponašanja kako biste dodatno utvrdili ta iskustva u mozgu i u
tijelu. I zapravo vam iz dana u dan postaje lakše potonuti u nesvjesno
bivanje jer neprestano iznova mentalno i tjelesno potvrđujete iste navike
- uspostavljajući naviku ponašanja po navici.

Ostvarivanje genetskih promjena

Nekoć smo m islili da geni stvaraju bolesti te da smo prepušteni na
milost i nemilost svojoj DNK. Dakle, ako su mnogi članovi nečije obite­
lji umrli od srčane bolesti, pretpostavljali smo da su njegovi izgledi za
obolijevanje od srčane bolesti prilično veliki. A li, zahvaljujući znanosti
epigenetike, sada znamo da bolest ne uzrokuju geni nego okruženje koje
programira naše gene za stvaranje bolesti - i to ne samo vanjsko okruže­
nje izvan našega tijela (primjerice, dim cigareta ili pesticidi), nego i unu­
tarnje okruženje u tijelu: okruženje oko naših stanica.
Sto podrazumijevam pod okruženjem u tijelu? Kao što sam već
rekao, emocije su kemijske povratne informacije, završni produkti naših
iskustava u vanjskom okruženju. Stoga, dok reagiramo na situaciju u
svojem vanjskom okruženju, koja izaziva određenu emociju, posljedični
unutarnji kemijski procesi mogu našim genim a signalizirati neka se
uključe (uzlazna regulacija ili poticanje pojačane ekspresije gena) ili
isključe (silazna regulacija ili poticanje smanjenja ekspresije gena). Sam gen
fizički se ne mijenja —mijenja se ekspresija gena, a ta ekspresija gena je
najvažnija jer utječe na naše zdravije i na naš život. Stoga, primjerice,
iako netko može imati genetsku predispoziciju za određenu bolest, ako
njegovi geni nastave izražavati zdravlje umjesto te bolesti, ta osoba neće
podleći toj bolesti i ostat će zdrava.
Zamislite tijelo kao fino usklađen instrument koji proizvodi bjelan­
čevine. Svaka naša stanica (osim crvenih krvnih zrnaca) stvara bjelanče­
vine koje su odgovorne za fizičku strukturu tijela i za fiziološko funkci­
oniranje. Primjerice, stanice m išića stvaraju specifične bjelančevine
zvane aktin i miozin, a stanice kože proizvode bjelančevine kolagen i
elastin. Imunološke stanice proizvode antitijela, stanice štitne žlijezde
proizvode tiroksin, a stanice koštane srži proizvode hemoglobin. Neke

73
od stanica našega oka proizvode keratin, a stanice gušterače proizvode
enzime kao što su proteaza, lipaza i amilaza. U tijelu ne postoji ni jedan
organ ili sustav koji se ne oslanja na bjelančevine ili ih ne proizvodi.
Bjelančevine su presudan dio našega imunološkog sustava, probave, sta­
ničnog popravljanja te koštane i mišićne strukture - dio su svega. Stoga
je ekspresija bjelančevina na vrlo stvaran način zapravo ekspresija života
i očituje se u zdravlju tijela.
Da bi stanica proizvela bjelančevinu, potrebna je ekspresija gena. To
je posao gena - omogućavanje proizvodnje bjelančevina. Kad signal iz
okruženja izvan stanice stigne do stanične membrane, tu kemijsku tvar
prima receptor s vanjske strane stanice, a potom stiže u DNK u stanici.
Gen tada stvara novu bjelančevinu jednaku tom signalu. Dakle, ako se
informacija koja dolazi iz vanjskog okruženja stanice ne promijeni, gen i
dalje stvara istu bjelančevinu pa tijelo ostaje isto. S vremenom dolazi do
silazne regulacije gena; gen isključuje svoju zdravu ekspresiju bjelančevi­
na ili se s vremenom iscrpi, kao da izrađujete presliku preslikane presli­
ke, pa dolazi do ekspresije bjelančevina drugačije kvalitete.
Uzlaznu i silaznu regulaciju gena uzrokuje različito klasificiranje
podražaja. Primjerice, gene ovisne o iskustvu aktiviramo radeći nešto
novo ili usvajajući nove informacije. Ti su geni odgovorni za proces usli­
jed kojeg matične stanice primaju upute o diferencijaciji, pretvarajući se
u onu vrstu stanice koja je tijelu u tom trenutku potrebna da bi nadomje­
stilo oštećene stanice. Gene ovisne o bihevioralnom stanju aktiviramo
kad smo u stanju jakog stresa ili pobuđenosti, ili u drugim stanjima svi­
jesti, kao što je sanjanje. Te gene možete shvatiti kao temelj povezanosti
uma i tijela jer omogućuju vezu između naših misli i stanica, omoguću­
jući nam đa na svoje tjelesno zdravlje utječemo različitim ponašanjima
(kao što su meditacija, molitva ili društveni obredi). Kad se geni izmije­
ne na taj način, katkad za nekoliko minuta, ti izmijenjeni geni mogu se
prenijeti sljedećem naraštaju.
Dakle, kad promijenite svoje emocije, možete promijeniti ekspresiju
svojih gena (neke uključiti, a neke isključiti) jer svojoj DNK šaljete nov
kemijski signal, a DNK tada vašim genima može naložiti proizvodnju
drugačijih bjelančevina —u uzlaznoj ili silaznoj regulaciji, kako bi stvori­
la različite nove sastavnice koje mogu prom ijeniti strukturu i

74
funkcioniranje tijela. Primjerice, ako je vaš imunološki sustav predugo
podvrgnut emocijama stresa i ako su aktivirani određeni geni upale ili
bolesd, vi možete uključiti nove gene rasta i obnavljanja te isključiti stare
gene odgovorne za bolest. A ti epigenetski izmijenjeni geni istodobno će
početi slijediti nove upute, stvarati nove bjelančevine i programirati tije­
lo za rast, obnavljanje i iscjeljivanje. Tako možete uspješno promijeniti
svoje tijelo u skladu s novim umom.
Dakle, kao što ste pročitali u ovom poglavlju, to znači da, ako iz
dana u dan živite s istim emocijama, vaše tijelo vjeruje da je u istim uvje­
tima. Ti osjećaji potiču vas donositi iste izbore, zbog kojih iskazujete iste
navike koje potom stvaraju ista iskustva, a ta iskustva ponovno bude iste
emocije. Zahvaljujući tim automatskim, programiranim navikama, vaše
stanice neprestano su izložene istom kemijskom okruženju (izvan vašega
tijela, u vašem okruženju, ali i izvan vaših stanica, u vašem tijelu). Ti
kemijski procesi na isti način signaliziraju istim genima —pa stoga zagla­
vite jer, ako vi ostajete isti, i vaša genetska ekspresija ostaje ista. 1 tako ste na
putu prema određenoj genetskoj sudbini, jer iz okruženja ne pristižu
nove informacije.
Ali, što ako se okolnosti vašega života poboljšaju? Ne bi li to trebalo
promijeniti i kemijsko okruženje vaših stanica? Da, to se događa, ali ne
uvijek. Ako ste godinama uvjetovali svoje tijelo za takav ciklus razmiš­
ljanja i osjećanja, a potom ste osjećali i razmišljali nesvjesni toga, uvjeto­
vali ste svoje tijelo za ovisnost o tim emocijama. Stoga jednostavne pro­
mjene vanjskog okruženja, primjerice, tako što ćete pronaći novi posao,
neće nužno prekinuti ovisnost, kao što ni osoba ovisna o drogama neće
biti sposobna zaustaviti žudnju samim dobitkom na lutriji ili preselje­
njem na Havaje. Zbog petlje razmišljanje-osjećaji većina se ljudi prije ili
kasnije - nakon što iskustvo prestane biti novo —vrati svojem osnov­
nom emocionalnom stanju, a tijelo povjeruje da je u istom, starom isku­
stvu koje je stvorilo iste, stare emocije.
Dakle, ako ste na svojem starom radnom mjestu bili nezadovoljni,
ali ste uspjeli dobiti novi posao, mogli biste biti sretni nekoliko tjedana,
ili čak nekoliko mjeseci. A li, ako ste godinama uvjetovali svoje tijelo za
ovisnost o nezadovoljstvu, naposljetku ćete se vratiti toj staroj emociji
jer će vaše tijelo žudjeti za njezinom kemikalijom. Vaše vanjsko

75
okruženje možda se promijenilo, ali će vaše tijelo uvijek vise vjerovati
svojoj unutarnjoj kemiji nego svojim vanjskim uvjetima pa stoga ostaje
emocionalno zaključano u vašem starom stanju bivanja te i dalje ostaje
ovisno o tim starim emocijama. To je samo još jedan način da kažemo
kako i dalje živite u prošlosti. A budući da se ta unutarnja kemija nije
promijenila, vi ne možete promijeniti ekspresiju svojih gena kako biste
ih potaknuli na stvaranje novih bjelančevina s ciljem poboljšavanja
strukture ili funkcioniranja vašega tijela, pa se vaše zdravlje ili vaš život
ne mijenjaju. Zato kažem da morate razmišljati bolje no što se osjećate
ako želite ostvariti stvarne, trajne promjene.
U sklopu turneje napredne radionice u Tacomi u Washingtonu, u
zimi 2016. godine, moj tim i ja obavili smo istraživanje učinka uzvišenih
emocija na imunološku funkciju uzimajući uzorak sline 117 ispitanika na
početku radionice te četiri dana nakon završetka radionice. Mjerili smo
imunoglobulin A (IgA), bjelančevinski marker snage imunološkog
sustava.
IgA je nevjerojatno moćna tvar, jedna od osnovnih bjelančevina
odgovornih za zdravu imunološku funkciju i za unutarnji obrambeni
sustav. Neprestano se bori s najezdom bakterija, virusa, gljivica i drugih
organizama koji ulaze u unutarnje okruženje tijela ili žive u njemu.
Toliko je moćna da je bolja od bilo kojeg cjepiva protiv gripe ili sredstva
za jačanje imuniteta koje biste mogli uzeti; kad se aktivira, čini osnovni
unutarnji sustav obrane u ljudskom tijelu. Kad razina stresa (a time i
razina hormona stresa kao što je kortizol) poraste, to snižava razinu IgA
i na taj način u imunološkom sustavu narušava ekspresiju gena koji stva­
ra tu bjelančevinu te uzrokuje silaznu regulaciju.
Tijekom naše četverodnevne radionice zam olili smo sudionike
našeg istraživanja da tri puta dnevno uđu u stanje uzvišenih emocija kao
što su ljubav, radost, nadahnuće ili zahvalnost te da ga održavaju devet
do deset minuta. Zanimalo nas je bismo li povišenjem svojih emocija
mogli pojačati svoj imunološki sustav. Drugim riječima, bi li naši učenici
mogli postići uzlaznu regulaciju gena za IgA samom promjenom svojega
emocionalnog stanja?
Rezultati su nas zapanjili. Prosječna razina IgA porasla je za 49,5
posto. Normalan raspon za IgA je između 37 i 87 m iligrama po decilitru

76
(mg/dL), ali smo u nekih ljudi po završetku radionice zabilježili više od
100 mg/dL7. Naši ispitanici iskazali su značajne, mjerljive epigenetske
promjene iako u svojem vanjskom okruženju nisu doživjeli važnija isku­
stva. Nakon samo nekoliko dana ulaženja u stanja povišenih emocija nji­
hovo je tijelo počelo vjerovati da su u novom okruženju pa je bilo spo­
sobno signalizirati novim genima i promijeniti gensku ekspresiju (u
ovom slučaju bjelančevinsku ekspresiju im unološkog sustava).
(Pogledajte crtež 2.4.)

Crtež 2.4 Praksom održavanja uzvišenih emocija i mijenjanja naše energije, doslovce
možemo ostvariti uzlaznu regulaciju novih gena koji će stvarati nove, zdrave
bjelančevine za jačanje našega unutarnjeg obrambenog sustava. Kad ublažimo emocije
preživljavanja i potrebu za vanjskim sustavom zaštite, ostvarujemo silaznu regulaciju
gena za proizvodnju hormona stresa. (SigA na gornjem crtežu označava salivarni
imunoglobulin A; k ortizol predstavlja hormone stresa. Oba su mjerena u slini.)

To znači da vam za iscjeljenje možda nije potrebna ljekarna ih egzo-

gena tvar —u sebi imate moć da za nekoliko dana postignete uzlaznu
regulaciju gena koji proizvode IgA. Nešto jednostavno poput ulaženja u
uzvišeno stanje radosti, ljubavi, nadahnuća ili zahvalnosti na pet ili deset
minuta dnevno može izazvati važne epigenetske promjene vašega zdrav­
lja i tijela.

77
Energija teče za pozornošću
Budući da je odredište vaše pozornosti ujedno odredište vaše energije)
kad se ujutro probudite te pozornost i energiju odmah počnete usmjera­
vati svim ljudima s kojima se toga dana morate sastati, mjestima na koja
morate poći i svemu što morate obaviti u trodimenzionalnom svijetu,
vaša energija postaje razlomljena. Sva vaša kreativna energija otječe od
vas, kao što je vidljivo na crtežu 2.5, prema svemu što se u vanjskom
svijetu nadmeće za vašu pozornost - vašem mobitelu, prijenosnom raču­
nalu, bankovnom računu, kući, poslu, suradnicima, supružniku, djeci,
neprijateljima, kućnim ljubimcima, vašim bolestima i tako dalje.
Promotrite crtež 2.5. Očito je da su pozornost i energija većine ljudi
usmjereni vanjskom, materijalnom svijetu. Stoga se moramo zapitati:
koliko vam u vašem unutarnjem svijetu misli i osjećaja preostaje energije
za stvaranje nove stvarnosti?
Razmislite na trenutak o tome kako je sve to, svi ti ljudi i sve stvari
kojim posvećujete toliko mnogo pozornosti, zapravo poznato u vašem
životu jer ste to već doživjeli. Kao što sam već spomenuo u ovom
poglavlju, u svojem mozgu imate neurološku mrežu za svaki od tih ele­
menata. Budući da su uklopljeni u vaš mozak, opažate ih, a time i doživ­
ljavate, iz svoje prošlosti. A što ih više doživljavate, to njihovi ncuralni
krugovi postaju u većoj mjeri automatski i bogatiji jer rcdundancija razli­
čitih iskustava nastavlja sastavljati i pročišćavati sve više krugova. To je
učinak iskustva; iskustvo obogaćuje mozak. Stoga imate posebnu neuro­
lošku mrežu vezanu uz svojeg šefa, posebnu za novac, za svojeg partne­
ra, za svoju djecu, za svoju financijsku situaciju, za svoju kuću, i neuro­
loške mreže za sve svoje stvari u fizičkom svijetu, jer ste sve te ljude ili
stvari doživjeli u različitim trenucima i na različitim mjestima.
Kad je vaša pozornost, a time i vaša energija, podijeljena izmeetu tih
objekata, ljudi, problema i pitanja vanjskoga svijeta, ne preostaje vam
energije koju biste uložili u svoj unutarnji svijet misli i osjećaja. Stoga
vam ne preostaje energije za stvaranje nečega novog. Zašto? Zato što
vaše misli i vaši osjećaji doslovce stvaraju vašu osobnu stvarnost. Dakle,
ako mislite i osjećate jednako svemu što poznajete (što vam je poznato),
neprestano potvrđujete isti život. Zapravo, mogli bismo reći da vaša

78
 Crtež 2.5 Svaka osoba, objekt, stvar, mjesto ili situacija u našoj poznatoj fizičkoj
stvarnosti ima pridruženu neurološku mrežu u mozgu, ali i emocionalnu komponentu,
jer smo doživjeli sve to. Na taj način naša energija postaje vezana uz našu stvarnost
prošlost-sadašnjost. Dakle, kad pozornost usmjerite svim tim elementima, vaša energija
otječe od vas pa u vašem unutarnjem svijetu misli i osjećaja ostaje vrlo malo energije za
stvaranje nečega novog u vašem životu.

Ako pogledate povećane dijelove crteža na kojima se dva ovala sijeku, to predstavlja
način na koji koristimo različite elemente u našem vanjskom svijetu kako bismo utvrdili
svoju emocionalnu ovisnost. Prijatelje možete koristiti za utvrđivanje ovisnosti o patnji,
a neprijatelje za utvrđivanje ovisnosti o mržnji. Stoga se postavlja pitanje:
Koliko biste svoje kreativne energije mogli koristiti sgt stvaranje nove sudbine?

79
osobnost više ne stvara vašu osobnu stvarnost nego vaša osobna stvar­
nost stvara vašu osobnost. Vaše vanjsko okruženje upravlja vašim misli­
ma i osjećajima. Vaš unutarnji svijet misli i osjećaja biološki se poklapa s
vašim vanjskim svijetom, stvarnošću prošlost-sadašnjost koju čine ljudi i
objekti u određenim trenucima i na određenim mjestima. Svoj život
neprestano održavate istim jer svoju pozornost (misli) i svoju energiju
(osjećaji) održavate istima.
I naposljetku, ako vaše misli i osjećaji odašilju elektromagnetski pot­
pis koji utječe na svako područje vašega života, odašiljete istu elektroma­
gnetsku energiju i vaš se život ne mijenja. Mogli bismo reći da je vaša
energija jednaka svemu u vašoj stvarnosti prošlost-sadašnjost - a vi
ponovno stvarate prošlost. A li, to nije jedino ograničenje. Kad svu svoju
pozornost usmjerite vanjskom svijetu i neprestano na isti način reagirate
na iste uvjete —u stanju kroničnog stresa zbog kojeg je mozak nepresta­
no u stanju pobuđenosti —vaš unutarnji svijet postaje neuravnotežen i
vaš mozak postaje neučinkovit. A tada postajete manje učinkoviti u stva­
ranju bilo čega. Drugim riječima, postajete žrtva svojega života umjesto
da budete njegov stvaratelj.

Življenje u skladu s hormonima stresa

Razmotrimo podrobnije kako postajemo ovisni o svojim negativnim
emocijama —ili, točnije, o onome što nazivamo hormonima stresa. Čim
reagiramo na bilo koji uvjet u vanjskom svijetu koji nam se doima prije­
tećim, neovisno o tome je li prijetnja stvarna ili zamišljena, naše tijelo
oslobađa hormone stresa kako bi u odgovoru na tu prijetnju mobilizira­
lo goleme količine energije. Kad se to dogodi, ravnoteža tijela je naruše­
na - upravo to je stres. To je prirodan i zdrav odgovor jer se u prošlosti
kemijski koktel adrenalina, kortizola i sličnih hormona oslobađao kad
smo bili suočeni s kakvom opasnošću u vanjskom svijetu. Primjerice,
možda nas je gonio grabežljivac pa smo morali odlučiti hoćemo li se
boriti, pobjeći ili sakriti.
U modusu preživljavanja automatski postajemo materijalisti i stvar­
nost definiramo svojim osjetilima; onime što vidimo, čujemo, njušimo,
osjećamo i kušamo. Ujedno sužavamo svoje žarište i svu pozornost

80
posvećujemo materiji —svojemu tijelu koje postoji u određenom prosto­
ru i u određenom trenutku. Zbog hormona stresa, svu pozornost posve­
ćujemo vanjskom svijetu jer ondje vreba opasnost. Dakako, u vrijeme
prvih ljudi taj je odgovor bio dobar. Bio je adaptivan. Održavao nas je
na životu. A kad smo usredotočili pozornost na uzrok i kad je opasnost
prošla, razine svih hormona stresa ponovno su se uravnotežile.
Ali, u suvremeno doba to više nije tako. Nakon samo jednog tele­
fonskog poziva ili e-maila od šefa ili člana obitelji, koji u nama izazove
jaku emocionalnu reakciju kao što su gnjev, frustracija, strah, tjeskoba,
tuga, krivnja, patnja ili sram, uključujemo primitivan živčani sustav
„borba ili bijeg“ pa reagiramo kao da nas goni grabežljivac. Isti kemijski
procesi nastavljaju se jer se doima da vanjska prijetnja ne nestaje.
Činjenica je da mnogi od nas najveći dio vremena provode u tom stanju
pobuđenosti. Postalo je kronično. Živimo kao da grabežljivac nije vani,
u divljini, povremeno nam pokazujući zube, nego kao da živi u našoj
spilji - primjerice, toksičan kolega čiji je radni stol pokraj našega.
Takav kroničan odgovor stresa nije adaptivan nego je maladaptivan.
Ako živimo u modusu preživljavanja pa hormoni stresa, kao što su adre­
nalin i kortizol, neprestano struje našim tijelom, ostajemo u stanju viso­
ke pripravnosti umjesto da se vratimo u ravnotežu. Kao u Anninu isku­
stvu u prvom poglavlju, ako se ta neravnoteža dugoročno održava,
vjerojatno smo na putu prema bolesti jer dugoročan stres uzrokuje sila­
znu regulaciju zdrave ekspresije gena. U osnovi, naše se tijelo toliko
navikne na taj val kemikalija da postaje ovisno o njima. Zapravo, počinje
žudjeti za njima.
U tom modusu naš mozak postaje pretjerano pozoran i pobuđen
dok pokušavamo predvidjeti, kontrolirati te silom postizati ishode u
nastojanju da povećamo svoje izglede za preživljavanje. A što više to
činimo, to ovisnost postaje jača i to više vjerujemo da jesm o svoje tijelo,
vezani uz svoj identitet i svoje okruženje, te da živimo u linearnom vre­
menu. To je zato što tomu posvećujemo svu svoju pozornost.
Dok živite u tom modusu preživljavanja te, kao i osoba koju ste
vidjeli na crtežu 2.5., pozornost morate neprestano usmjeravati poslu,
vijestima, svojem bivšem supružniku, svojim prijateljima, svojim e-mai-
lovima, Facebooku i Twitteru, vrlo brzo aktivirate svaku od tih različitih

81
neuroloških mreža. Ako s vremenom nastavite tako postupati, čin uobi­
čajenog sužavanja žarišta i preusmjeravanja pozornosti segmentira vaš
mozak, koji tada više ne radi usklađeno. A kad se to dogodi, svoj mozak
poučavate okidati u neusklađenom, inkoherentnom obrascu, zbog kojeg
mozak radi vrlo neučinkovito. Različite neuralne mreže okidaju bez
reda, poput oluje s munjama, i vaš mozak ne radi sinkronizirano. Učinak
je sličan skupini bubnjara koji istodobno udaraju po svojim bubnjevima,
ali neusklađeno i bez imalo ritma. O konceptima kohcrencije i inkohe-
rencije mnogo više ćemo govoriti u jednom od sljedećih poglavlja, ali za
sada je dovoljno da znate da, ako je vaš mozak inkoherentan, i vi posta­
jete inkoherentni. Ako vaš mozak ne radi optimalno, ni vi ne radite
optimalno.
Za svaku osobu, stvar ili mjesto iz vanjskoga svijeta, koje ste za živo­
ta iskusili i koje vam je poznato, imate određenu emociju, jer su emocije
—koje su energija u kretanju —kemijski ostatak iskustva. A ako uglav­
nom živite pod utjecajem tih adiktivnih hormona stresa, mogli biste
svojega šefa upotrijebiti za potvrđivanje svoje ovisnosti o osuđivanju.
Kolege biste mogli koristiti za potvrđivanje svoje ovisnosti o nadmeta­
nju. Svoje prijatelje mogli biste koristiti za potvrđivanje svoje ovisnosti o
patnji. Svoje neprijatelje mogli biste koristiti za potvrđivanje svoje ovi­
snosti o mržnji, svoje roditelje za potvrđivanje svoje ovisnosti o krivnji,
svoj fe e d na Facebooku za potvrđivanje svoje ovisnosti o nesigurnosti,
vijesti za potvrđivanje svoje ovisnosti o gnjevu, svojeg bivšeg supružni­
ka za potvrđivanje svoje ovisnosti o zamjeranju i svoj odnos prema nov­
cu za potvrđivanje svoje ovisnosti o nedostatku.
To znači da su vaše emocije —vaša energija —isprepletene, pa čak i
povezane, sa svakom osobom, mjestom ili stvari koju doživite u svojoj
poznatoj stvarnosti. A to znači da vam ne preostaje energije za stvaranje
novog posla, nove veze, nove financijske situacije, novog života ili čak
netom iscijeljenog tijela. Drugim riječima, ako vaše misli i vaši osjećaji
određuju frekvenciju i informacije koje odašiljete u svoje energetsko
polje, koje znatno utječe na vaš život, i ako je sva vaša pozornost (a time
i sva vaša energija) vezana u vašem vanjskom svijetu ljudi, objekata, stva­
ri, mjesta i vremena, u unutarnjem vam svijetu nije preostalo energije za
misli i osjećaje. Dakle, što je jača emocija o kojoj ste ovisni, to ćete više

82
pozornosti posvećivati toj osobi, objektu, mjestu ili okolnostima u svo­
jem vanjskom svijetu - i na to trošiti najveći dio svoje kreativne energije
te osjećati i razmišljati u skladu sa svime što poznajete. Dok ste ovisni o
ljudima i stvarima koji vam uzrokuju probleme, teško je razmišljati na
nove načine. Na taj se način odričete svoje moći i pogrešno upravljate
svojom energijom. Ako promotrite crtež 2.5, opazit ćete nekoliko pri­
mjera koji ilustriraju kako uspostavljamo energetske veze sa svim ele­
mentima u svojem vanjskom svijetu.
Pogledajte crtež 2.6. Na desnoj strani dijagrama vidite dva atoma
povezana nevidljivim energetskim poljem. Ti atomi dijele informacije.
To je energija koja ih povezuje. Na lijevoj strani dijagrama vidite dvoje
ljudi koji dijele iskustvo zamjeranja i također su povezani nevidljivim
energetskim poljem, koje ih drži energetski povezanima. Zapravo, oni
dijele istu energiju pa stoga i iste informacije.

Crtež 2.6 Poput dva atoma koji se povežu u molekulu —te potom dijele energiju i
informacije —kad dvoje ljudi dijele emocije i energiju te komuniciraju iste misli i
informacije, također postaju povezani. I atomi i ljudi povezani su nevidljivim
energetskim poljem koje održava njihovu vezu. Ako razdvajanje dvaju atoma iziskxtje
energiju, energija i svjesnost potrebne su i za to da se naša pozornost odvoji od ljudi i
uvjeta u našem životu kojima smo davali mnogo svoje kreativne energije.

83
 Razdvajanje dvaju atoma iziskuje energiju. Jednako tako, ako su vaša
pozornost i vaša energija vezane uz iste ljude, mjesta i stvari u vanjskom,
fizičkom svijetu, razumljivo je da će raskidanje tih veza u meditaciji izi­
skivati energiju i trud. Stoga se postavlja pitanje: koliko je vaše kreativne
energije vezano u krivnji, mržnji, zamjeranju, osjećaju nedostatka ili stra­
hu? Istina je da biste svu tu energiju mogli koristiti za ponovno stvaranje
nove sudbine.
Da biste to učinili, morat ćete otići dalje od svega toga u vanjskom
svijetu tako što ćete povući svoju pozornost od toga. Zato meditaciju
koristimo kao model za promjenu svojega unutarnjeg stanja. To nam
omogućuje osloboditi se svojih veza sa svima, sa svakim, sa svim stvari­
ma i sa svakim trenutkom, dovoljno dugo da uđemo u unutarnji svijet.
Kad povučete svoja pozornost od svega što vam je poznato u vanjskom
svijetu, svoju energiju pozivate natrag i raskidate veze sa stvarnošću
prošlost-sadašnjost (koja je ostajala ista). Morat ćete prijeći iz stanja biva­
nja u određenom tijelu u stanje bez tijela —što znači da morate povući
pozornost od svojega tijela, svoje boli i svoje gladi. Morat ćete prijeći iz
stanja u kojem ste netko, u stanje u kojem ste nitko (povući svoju pozor­
nost od svojega identiteta partnera, roditelja i zaposlenika). Morat ćete
prijeći put od usredotočenja pozornosti na nešto do usredotočenja
pozornosti ni na što (potpuno zaboravljajući svoj mobitel, svoje c-mailo-
ve i šalicu kave) te od bivanja negdje do bivanja nigdje (prekoračivanja
svih misli o stolcu na kojem meditirate ili o tome kamo ćete poslije poći)
i od bivanja u linearnom vremenu do bivanja ondje gdje vrijeme ne
postoji (bez sjećanja koja bi vas ometala i bez misli o budućnosti).
Ne kažem da su vaš mobitel, vaše prijenosno računalo, vaš automo­
bil ili vaš bankovni račun loši, ali ako ste previše vezani uz to i ako to
zaokuplja vašu pozornost toliko da ne možete prestati misliti na te stvari
(zbog jakih emocija koje povezujete s njima), te stvari posjeduju vas. A tada
ne možete stvoriti nešto novo. Jedini način da to učinite jest da naučite
pozivati svu tu fragmentiranu energiju natrag tako što ćete prevladati
emocije preživljavanja o kojima ste postali ovisni i koje svu vašu energiju
drže vezanom u vašoj stvarnosti prošlost-sadašnjost. Kad povučete svo­
ju pozornost od svih tih vanjskih elemenata, počinjete oslabljivati svoje
energetske i emocionalne veze s tim stvarima te napokon počinjete

84
oslobađati dovoljno energije za stvaranje nove budućnosti. To će iziski­
vati svjesnost o tome kamo ste nesvjesno usmjeravali svoju energiju, a,
kao i razdvajanje dvaju atoma, svjesno raskidanje tih veza iziskivat će
određenu energiju.
Ljudi mi na radionicama neprestano prilaze i govore da im je raču­
nalni disk zakazao, da im je netko ukrao automobil ili da su izgubili
posao pa više nemaju novca. Kad mi kažu da su izgubili nekoga ili nešto,
znate li što im uvijek kažem? „Odlično! Pogledajte koliko vam je sada
ostalo energije za stvaranje nove suđbine!“ Usput, ako dobro obavite taj
posao i svoju energiju uspijete povući natrag, isprva ćete vjerojatno osje­
ćati nelagodu, čak i blagu kaotičnost. Pripremite se jer se određena pod­
ručja vašega života mogu raspasti. Ali, ne brinite. To se treba dogoditi
jer raskidate energetske veze između sebe i svoje iste prošle stvarnosti.
Otpast će sve što više nije vibracijski usklađeno s vama i s vašom buduć­
nošću. Dopustite to. Nemojte pokušavati sastaviti svoj stari život jer ćete
biti previše zaokupljeni novom sudbinom koju prizivate.
Slijedi sjajan primjer. Moj prijatelj, potpredsjednik jednog sveučilišta,
došao je na sastanak odbora otprilike tri tjedna nakon što je počeo
meditirati. Bio je jezgra tog sveučilišta. Studenti i nastavno osoblje su ga
voljeli. Ušao je na taj sastanak odbora i sjeo —a oni su ga otpustili. Stoga
me je nazvao i rekao: „Hej, ne znam funkcionira li ovaj mcditacijski pro­
ces. Odbor me je upravo otpustio. Ne bi li mi se zbog meditacije trebale
događati sjajne stvari?“
,,Slušaj“, rekao sam mu. „Nemoj se uhvatiti za emocije preživljava­
nja jer ćeš tada biti u prošlosti. Umjesto toga drži se za sadašnji trenutak
i stvaraj iz njcga.“ Za dva tjedna zaljubio se u ženu kojom se nakon
nekog vremena oženio. Uskoro je primio ponudu za još bolje radno mje­
sto potpredsjednika mnogo većeg i boljeg sveučilišta, koju je zahvalno
prihvatio.
Godinu dana poslije ponovno me je nazvao kako bi mi rekao da ga
škola koja ga je bila otpustila sada zove da se vrati na mjesto predsjedni­
ka. Stoga nikada ne znate što vam je univerzum namijenio dok vaša sta­
ra stvarnost otpada, a nova se počinje otvarati. Jedino u što vas mogu
uvjeriti jest sljedeće: nepoznato me nikada nije iznevjerilo.

85
Povlačenje vlastite energije
Da biste se isključili iz vanjskoga svijeta, morate naučiti mijenjati svoje
moždane valove. Razmotrimo stoga na trenutak frekvencije moždanih
valova. Dok ste budni i svjesni, uglavnom ste u beta rasponu frekvencija
moždanih valova. Beta se mjeri frekvencijama niskog, srednjeg i visokog
raspona. Beta niskog raspona je opušteno stanje u kojem ne opažate pri­
jetnju u vanjskom svijetu, ali ste i dalje svjesni svojega tijela u prostoru i
vremenu. To je stanje u kojem ste dok čitate, dok ste usredotočeni na
svoju kćer u prijateljskom razgovoru ili dok slušate predavanje. Beta
srednjeg raspona je nešto pobuđenije stanje - primjerice, dok ste u sku­
pini ljudi i prvi se put svima predstavljate. Pozorniji ste, ali niste pod
previše jakim stresom ili potpuno neuravnoteženi. Betu srednjeg raspo­
na smatrajte dobrim stresom. Beta visokog raspona je stanje u kojem ste
dok ste uznemireni hormonima stresa. Posrijedi su moždani valovi koje
iskazujete uz bilo koju od emocija preživljavanja, uključujući gnjev, strah,
uznemirenost, patnju, tugu, tjeskobu, frustraciju ili čak depresiju. Beta
visokog raspona može biti više nego tri puta viša od bete niskog raspona
te dva puta viša od bete srednjeg raspona.
Iako najveći dio vremena budnosti provodite u moždanim valovima
beta frekvencije, tijekom dana zaranjate i u moždane valove alfa frekven­
cije. Alfa moždane valove iskazujete kad ste opušteni, smireni, kreativni
i čak intuitivni —kad više ne razmišljate i ne analizirate, nego umjesto
toga sanjarite ili maštate, kao u stanju transa. A.ko beta moždani valovi
govore da najveći dio svoje pozornosti posvećujete vanjskom svijetu,
alfa moždani valovi govore da više svoje pozornosti posvećujete svojem
unutarnjem svijetu.
Moždani valovi theta frekvencije pojavljuju se u prijelaznom stadiju,
dok je vaš um još budan, ali tijelo tone u san. Ta frekvencija povezana je
i s dubokim stanjima meditacije. Moždani valovi delta frekvencije najče­
šće se pojavljuju tijekom dubokog, okrjepljujućeg sna. Međutim, moj
istraživački tim i ja u posljednje četiri godine sreli smo nekoliko polazni­
ka koji su sposobni ući u stanje vrlo dubokih delta valova u meditaciji.
Njihovo je tijelo u dubokom snu, ah ne sanjaju, a snimke otkrivaju da
mozak proccsira vrlo visoke amplitude energije. Zbog toga govore o

86
dubokim mističnim iskustvima jednosti, o osjećaju povezanosti sa sva­
kim i sa svime u univerzumu. (Ovo ću dodatno razmotriti u sljedećem
poglavlju, opisujući neka od naših istraživanja.) Pogledajte crtež 2.7, koji
uspoređuje različita stanja moždanih valova.
Gama frekvencija moždanih valova upućuje na ono što nazivam
nadsvjesnim stanjem. Ta energija visoke frekvencije prisutna je dok je
mozak pobuđen kakvim unutarnjim događajem (jedan od najuobičajeni­
jih primjera jest meditacija, kad su vam oči zatvorene i kad ponirete u
unutarnji svijet), umjesto događaja izvan vašega tijela. Gama moždane
valove dodatno ćemo razmotriti u jednom od sljedećih poglavlja.
Jedan od najvećih izazova s kojim se ljudi suočavaju tijekom medita­
cije jest isključivanje iz bete visokog raspona (i čak srednjeg) te poniranje
u alfa i potom theta frekvencije moždanih valova. No, to je presudno
važno jer, kad osoba uspori svoje moždane valove do tih drugih fre­
kvencija, više ne posvećuje pozornost vanjskom svijetu te svemu što joj
odvraća pozornost i na što je navikla razmišljati pod stresom. A budući
da ne analizira i ne strategizira, nastojeći pripremiti se za najgori mogući
scenarij u svojoj budućnosti utemeljenoj na strašnim sjećanjima na proš­
lost, osoba ima mogućnost postati prisutna —postojati samo u sadaš­
njem trenutku.
Ne bi li bilo divno u meditaciji isključiti vezu sa svim elementima
vanjskog okruženja, iskoračiti iz svojega tijela, svojih strahova i svojega
rasporeda te zaboraviti poznatu prošlost i predvidljivu budućnost? Ako
to izvedete ispravno, ćak ćete izgubiti pojam o vremenu. Kad u medita­
ciji prevladate automatsko razmišljanje, svoje emocije i svoje navike,
događa se upravo to: napuštate svoje tijelo, svoje okruženje i vrijeme.
Oslabljujete energetske spone sa stvarnošću prošlost-sadašnjost i zatječe-
te se u sadašnjem trenutku. Samo u sadašnjem trenutku možete povući
svoju energiju natrag.
To iziskuje određeni trud (iako s praksom postaje lakše) jer najveći
dio vremena živite s hormonima stresa. Razmotrimo stoga što se doga­
đa kad u meditaciji niste u sadašnjem trenutku, kako biste znali kako iza­
ći nakraj s time kad se dogodi. Razumijevanje ove vještine je važno jer
- ako možete iskoračiti iz svojih stresova, svojih problema i svoje boli -
sposobni ste stvoriti novu budućnost u kojoj to ne postoji.

87
 Recimo stoga da sjedite u meditaciji i misli vam počnu lutati. Navikli
ste tako razmišljati jer već godinama razmišljate na isti način te svoju
pozornost posvećujete istim ljudima i stvarima u isto vrijeme i na istom
mjestu. T automatski ste iz dana u dan prihvaćali iste osjećaje samo kako
biste ponovno potvrdili istu osobnost koja je povezana s vašom istom
osobnom stvarnošću — opetovano uvjetujući svoje tijelo u prošlosti.
Jedina je razlika sada u tome što su vam oči zatvorene jer pokušavate
meditirati.

88
 Dok sjedite zatvorenih očiju, svoju šeficu ne vidite fizički. Ali, vaše
tijelo želi osjećati taj gnjev jer, kad god je vidite u budnom životu -
pedeset puta dnevno, pet dana u tjednu —po navici osjećate ogorčenost
ili agresivnost. Slično tome, kad dobijete njezin e-mail (što se dogodi
najmanje deset puta dnevno), nesvjesno vam se događa ista emocionalna
reakcija na nju, pa je vaše tijelo naviklo imati potrebu za njom kako bi
utvrdilo svoju ovisnost o gnjevu. Tijelo želi osjećati emocije o kojima je
ovisno i žudi za poznatim kemikalijama, poput ovisnika koji žudi za
drogom. Želi osjećati onaj poznati gnjev na šeficu, jer niste dobili pro­
maknuće, ili želi osuđivati kolegu, koji uvijek traži od vas da ga opravda­
vate. Potom počnete razmišljati o drugim kolegama koji vas uzrujavaju i
o drugim razlozima da budete ljuti na šeficu. Sjedite i pokušavate medi­
tirati, ali vas vaše tijelo zasipa svime i svačime. Čini to zato što želi
kemijsko zadovoljenje poznatim emocijama koje normalno osjećate tije­
kom dana, dok su vam oči otvorene.
Cim opazite što se događa —da svoju pozornost posvećujete toj
emociji - postajete svjesni da svoju energiju ulažete u prošlost (jer su
emocije zapisi o prošlosti), pa zastajete i vraćate se u sadašnji trenutak te
pozornost i energiju počinjete povlačiti iz prošlosti. Ali, uskoro ponovno
počnete osjećati frustriranost i zamjeranje pa shvatite što radite.
Prisjećate se da vaše tijelo pokušava osjetiti te emocije kako bi utvrdilo
svoju ovisnost o tim kemikalijama te da vaš mozak uvode u beta valove
visokog raspona —pa prestanete. Kad god prestanete, kad umirite tijelo i
vratite se u sadašnji trenutak, tijelu govorite da ono više nije um —vi
ste um.
Ali, tada u vaš um počnu pristizati misli o ljudima s kojima se mora­
te sastati, o mjestima na koja morate poći i o svemu što toga dana mora­
te učiniti. Pitate se je li vaša šefica već odgovorila na onaj c-mail i sjetite
se da niste sestri uzvratili poziv. A toga se dana odvozi i smeće pa se sje­
tite da ga morate iznijeti. 1 odjednom postajete svjesni da predviđanjem
tih budućih scenarija ulažete svoju pozornost i svoju energiju u istu,
poznatu stvarnost. Stoga stanete, vratite se sadašnjem trenutku i još jed­
nom povučete svoju energiju iz te predvidljive, poznate budućnosti te
stvarate prostor za nepoznato u svojem životu.

89
 Pogledajte crtež 2.8. Na njemu vidite kako, kad se nađete na ono®
ugodnom mjestu velikodušnog sadašnjeg trenutka, vaša energija (prika­
zana strelicama) više ne odlazi od vas u prošlost ili u budućnost, kao što
odlazi na crtežu 2.3. Sada je povlačite iz poznate prošlosti i predvidljive
budućnosti. Više ne aktivirate iste krugove na isti način te ne regulirate
iste gene i ne signalizirate im na isti način, osjećajući iste emocije. Ako
nastavite s tim procesom, neprestano pozivate svu svoju energiju natrag,
tako što raskidate energetske veze koje su vas držale povezanima sa
stvarnošću prošlost-sadašnjost. To se događa zato što svoju pozornost i
energiju povlačite iz svojega vanjskog svijeta i posvećujete ih svojem
unutarnjem svijetu te jačate svoje elektromagnetsko polje, koje okružuje
vaše tijelo. Tako vam je na raspolaganju energija koju možete upotrijebiti
za stvaranje nečega novog.

Crtež 2.8 Kad povučete pozornost sa svoje stvarnosti prošlost-sadašnjost ili sa svoje
predvidljive budućnosti, uzimate svoju energiju natrag i jačate svoje elektromagnetsko
polje. Tada vam je na raspolaganju energija za iscjeljivanje samoga sebe ili za stvaranje
novih iskustava u vlastitom životu.

90
 Vaša pozornost, nimalo iznenađujuće, ponovno počne lutati. Vi i
dalje sjedite u meditaciji, vaše je tijelo sve više uzrujano i nestrpljivo jer
želi nešto raditi. Naposljetku, programirali ste ga da svakoga dana ustaje
i slijedi istu rutinu. Tijelo želi prestati meditirati, otvoriti oči i vidjeti
nekoga. Želi čuti nešto na televiziji ili telefonom razgovarati s nekime.
Draže mu je kušati doručak, nego sjediti ne radeći ništa. Željelo bi njušiti
pripremu kave, kao i svakog jutra. I rado bi osjetilo nešto poput tuširanja
toplom vodom prije no što započne dan.
Tijelo želi osjetilima doživljavati fizičku stvarnost kako bi prihvatilo
određenu emociju, ali vama je cilj stvoriti stvarnost od svijeta koji je
onkraj vaših osjetila pa ga ne definira vaše tijelo kao um, nego vi kao um.
Stoga, kad postanete svjesni tog programa, nastavljate smirivati svoje
tijelo u sadašnjem trenutku. Tijelo se ponovno pokušava vratiti u pozna­
tu prošlost zato što se želi baviti predvidljivom budućnošću, ali ga vi i
dalje smirujete. Kad god prevladate te automatske navike, vaša volja
postaje jača od programa. Nastavljajući smirivati svoje tijelo u sadašnjem
trenutku, poput poučavanja psa sjedenju, usklađujete svoje tijelo s novim
umom. Kad god postanete svjesni svojeg programa i nastojite biti u
sadašnjem trenutku, izričete da je vaša volja jača od vašeg programa. A
ako nastavite vraćati svoju pozornost (a time i svoju energiju) u sadašnji
trenutak te opažati kad ste prisutni, a kad niste, vaše će se tijelo prije ili
kasnije predati. Taj proces opetovanog vraćanja sadašnjem trenutku, kad
god postanete svjesni da ste ga izgubili, počinje raskidati energetske veze
s vašom poznatom stvarnošću. A kad se vratite u sadašnji trenutak,
zapravo prekoračujete svoj identitet u fizičkom svijetu i ostvarujete se u
kvantnom polju (što ću podrobnije objasniti u sljedećem poglavlju).
Posljednja bitka najteži je dio svakog rata. To znači da, kad vaše tije­
lo u funkciji uma bijesni pa pomislite da dalje ne možete, kad želi da sta­
nete i vratite se svijetu osjetila, vi ustrajete. Uistinu zakoračujete u nepo­
znato - i prije ili poslije počet ćete raskidati emocionalnu ovisnost u sebi.
Kad prekoračite svoju krivnju, patnju, strah, frustraciju, zamjeranje i
osjećaj bezvrijednosti, oslobađate um okova tih navika i emocija koje vas
drže usidrenima u prošlosti - i tako oslobađate energiju koja vam se tada
vraća. Kad tijelo oslobodi svu tu pohranjenu emocionalnu energiju, više
ne preuzima funkciju uma. Uviđate da se s druge strane vašega straha

91
nalazi hrabrost, tla jc s druge strane osjećaja nedostatka osjećaj potpuno­
sti, a onkraj sumnje prebiva znanje. Kad zakoračite u nepoznato i preda­
te svoj gnjev ili mržnju, otkrivate ljubav i suosjećanje. Posrijedi je ista
energija; samo je bila pohranjena u tijelu, a sada vam je na raspolaganju
za oblikovanje nove sudbine.
Stoga, kad naučite nadilaziti samoga sebe - ili sjećanje na sebe te na
svoj život —raskidate vezu sa svakom stvari, svakom osobom, svakim
mjestom i svakim trenutkom koji vas drži povezanima s vašom stvarno­
šću prošlost-sadašnjost. A kad napokon prevladate svoj gnjev ili frustri-
ranost pa oslobodite energiju koja je bila zarobljena u prošlosti, možete
je povući natrag. Kad oslobodite svu kreativnu energiju koja je bila veza­
na u tim emocijama preživljavanja - u vama i posvuda oko vas - oko
svojega tijela gradite vlastito, osobno energetsko polje.
U sklopu naših naprednih radionica zapravo smo mjerili taj učinak
povlačenja energije. Imamo stručnjake koji rade s vrlo osjetljivim uređa­
jem zvanim uređaj za vizualizaciju oslobađanja plina (GDV) s posebno
konstruiranim senzorom (zvanim antena Sputnik), koji je konstruirao
dr. Konstantin Korotkov. Taj uređaj mjeri ambijent elektromagnetskog
polja u prostoru u kojem se odvijaju radionice ne bismo li vidjeli kako
se energija mijenja s odmicanjcm radionice. Prvoga dana nekih radioni­
ca opažamo da energija u prostoriji slabi. To se događa zato što, kad
počnemo meditirati, polaznici moraju nadići sami sebe raskidajući ener­
getske veze sa svakime i sa svime u poznatoj stvarnosti pa energiju
povlače k sebi. Vuku energiju iz šireg polja pa polje u prostoriji slabi jer
sudionici počinju jačati energiju oko svojeg tijela - i tako im je na raspo­
laganju energija za stvaranje nove sudbine. Dakako, kad cijela skupina
prvoga dana nadiđe sebe, napokon ojačaju vlastito svjetlosno polje, a
kako njihova energija iz dana u dan nastavi jačati, počinju pridonositi
energiji u prostoriji. Zbog toga napokon opažamo i jačanje energije u
prostoriji. Da biste vidjeli kako to izgleda, u umetku u boji potražite pri­
kaze 1A i 1B.
Jedan način povećavanja izgleda za uspješnu meditaciju jest uzeti si
dovoljno vremena kako vam pozornost ne bi odvraćali pokušaji da
požurite proživjeti to iskustvo. Primjerice, osobno si za meditaciju
uzmem dva sata. Ne moram si svaki put uzeti dva sata, ali se do sada već

92
poznajem dovoljno dobro da znam da ću, budem li imao samo sat vre­
mena, govoriti samome sebi kako nemam dovoljno vremena. S druge
strane, ako imam dva sata, mogu se opustiti znajući da imam dovoljno
vremena da pronađem sadašnji trenutak. Katkad prilično brzo uđem u
ugodu sadašnjeg trenutka, a katkad moram i do sat vremena raditi na
vraćanju uma i tijela u sadašnji trenutak.
Prilično sam zaokupljen poslom. Katkad se vratim kući na tri dana,
između radionica ili događanja, pa se ujutro probudim i odmah pomi­
slim na tri sastanka s različitim članovima osoblja, koje sam isplanirao
za taj dan, pa mentalno uvježbavam ono o čemu moram govoriti. Potom
razmišljam o e-malovima koje moram napisati prije no što krenem na te
sastanke. Zatim razmišljam o letu koji je preda mnom tog poslijepodne­
va. Pa mentalno bilježim telefonske razgovore koje moram obaviti
putem do zračne luke. Jasno vam je što želim reći.
Kad se to dogodi i kad razmišljam o istim ljudima s kojima se
moram sastati, o istim mjestima na koja moram poći i o istim zadacima
koje moram obaviti, čitavo sam vrijeme u svojoj poznatoj stvarnosti;
uviđam da pripremam svoj mozak i tijelo, koji će zbog toga izgledati kao
da se ta budućnost već dogodila. Postajem svjestan da je moja pozornost
u poznatoj budućnosti pa prestajem očekivati poznato i vraćam se sadaš­
njem trenutku. Tako počinjem isključivati i raskidati te neuralne veze.
Tada bih se mogao malo prepustiti emocijama te postati nestrpljiv i
pomalo frustriran razmišljajući o nečemu što se dogodilo dan ranije.
Budući da su emocije zapisi o prošlosti, a odredište moje pozornosti jest
odredište moje energije, postajem svjestan da svoju energiju ulažem u
prošlost. Tada hormoni stresa mogu uzbuditi moj mozak i moje tijelo
koje se raspali u moždanim valovima bete visokog raspona, pa ga
moram ponovno smiriti i vratiti u sadašnji trenutak. Tada više ne aktivi­
ram i ne povezujem iste krugove u svojem mozgu te povlačim svoju
energiju iz prošlosti.
A ako sam svjestan istih misli, koje su povezane s istim, poznatim
osjećajima, kad se zaustavim i prestanem se tako osjećati više ne uvjetu­
jem svoje tijelo za prošlost i ne signaliziram istim genima na iste načine.
A ako su emocije završni produkti doživljaja u okruženju i ako okruže­
nje šalje signale tom genu, tada s prestankom osjećanja istih emocija više

93
ne biram iste gene i ne upućujem ih činiti isto. To ne utječe samo na
zdravlje mojega tijela, nego se ono više ne priprema za bivanje u istoj
budućnosti, utemeljenoj na življenju u prošlosti. Stoga zaustavljanjem tih
poznatih osjećaja mijenjam genetski program svojega tijela. A budući da
hormoni dugoročnog stresa uzrokuju silaznu regulaciju ekspresije zdra­
vih gena i stvaraju bolest, kad god se uspijem zaustaviti u trenutku osje­
ćanja bilo koje od tih emocija vezanih uz stres, više ne uvjetujem svoje
tijelo za održavanje ovisnosti o emocijama stresa.
Ako to učinim pravilno - prevladavajući poznate misli i emocije
poznate budućnosti —tada ta predvidljiva budućnost energetski, neuro­
loški, biološki, kemijski, hormonski i genetski više ne postoji (kao ni
poznata prošlost kojom sam je potvrđivao). Ako više ne aktiviram i ne
povezujem iste, stare neuralne mreže (tako što više ne razmišljam o sje­
ćanjima na ljude ili na stvari u određenim trenucima i na određenim
mjestima) te se nastavim vraćati u sadašnji trenutak, povlačim svoju
energiju. Razmotrite crtež 2.9 i uvidjet ćete kako se taj proces odvija.

Crtež 2.9 Kad ste u predivnoj slatkoći velikodušnog sadašnjeg trenutka, vaša poznata
prošlost i vaša predvidljiva budućnost više nc postoje pa ste spremni stvoriti nove
mogućnosti u svojem životu.

94
 Sada sam u ugodi velikodušnog sadašnjeg trenutka i na raspolaganju
mi je energija za stvaranje. Ojačao sam energetsko polje koje okružuje
moje tijelo. Kad god sam se trudio - katkad satima —nadići samoga
sebe i stići na ono mjesto zvano vječno sada, i kad sam uistinu postigao
proboj, uvijek sam pomislio isto: Itekako se isplatilo.

95
 Treće poglavlje

Uviđanje potencijala u kvantnom polju

Nije lako iskoračiti iz svog tijela, okruženja i vremena —ali se isplati jer,
kad se isključimo iz trodimenzionalne stvarnosti, ulazimo u potpuno
drugu stvarnost zvanu kvantno polje, područje beskonačnih mogućno­
sti. Pokušaj opisivanja te stvarnosti je izazovan jer je ta stvarnost druga­
čija od svega što poznajemo u fizičkom univerzumu. Pravila njutnovske
fizike, način na koji smo navikli misliti da svijet funkcionira, jednostav­
no ne vrijede.
Kvantno (ili jedinstveno) polje je nevidljivo polje energije i informa­
cija - ili bismo ga mogli nazvati poljem inteligencije ili svijesti - koje
postoji onkraj prostora i vremena. U njemu nema ničega fizičkog ili
materijalnog. Ono je onkraj svega što možete pojmiti osjetilima. To
jedinstveno polje energije i informacija upravlja svim zakonima prirode.
Znanstvenici rade na kvantifikaciji tog procesa kako bismo ga mogli
bolje shvatiti pa neprestano otkrivaju sve više.
Na temelju svojega znanja i iskustva vjerujem da postoji samoorga-
nizirajuća inteligencija koja je energija koja promatra i uređuje sve uni­
verzume i galaksije. Ljudi mi katkad govore kako se ta zamisao doima
pomalo neznanstvenom. Uvijek im odgovaram istim pitanjem: „Sto se
dogodi nakon eksplozije, red ili nered?“ Oni uvijek odgovaraju da se
dogodi nered. Tada ih pitam: „Zašto je onda nakon velikog praska, koji
je bio najveća eksplozija, nastalo toliko mnogo reda?“ Određena inteli­
gencija zacijelo organizira energiju i materiju u oblik te ujedinjuje sve sile

96
prirode kako bi stvorila takvo rcmek-djelo. Ta inteligencija, ta energija,
zapravo je kvantno ili jedinstveno polje.
Kako biste donekle stekli dojam o tome kakvo je to polje, zamislite
da se sa Zemlje uklone svi ljudi i sva tijela, sve životinje, biljke i fizički
objekti bilo prirodni ili čovjekove tvorevine - svi kontinenti, oceani i
čak sama Zemlja. Potom zamislite da možete ukloniti sve planete, mje­
sece i zvijezde našega Sunčevog sustava, uključujući Sunce. Zatim zami­
slite da uklonite sve druge sunčeve sustave u našoj galaksiji, a tada sve
galaksije u svemiru. Nema zraka, a nema ni svjetlosti koju biste mogli
vidjeti očima. Postoji samo apsolutna tama, praznina, polje nulte točke.
To je važno upamtiti jer, kad se kao svijest u sadašnjem trenutku otvori­
te u jedinstvenom polju, naći ćete se u beskonačnom crnom prostoru u
kojemu nema ničega fizičkog.
Sada zamislite da ondje ne samo da ne vidite ništa, nego ste i u to
područje ušli bez fizičkog tijela pa nemate vid kojim biste vidjeli —a
nemate ni sposobnost čuti, osjetiti, onjušiti ili okusiti. Nemate nijedno
osjetilo. U kvantnom polju možete postojati jedino kao svjesnost. Ili,
bolje rečeno, to područje možete iskusiti samo svjesnošću —a ne svojim
osjetilima. A budući da svijest jest svjesnost, a svjesnost je obraćanje
pozornosti i opažanje, kad iskoračite iz svijeta osjetila, kad pozornost
usredotočite na energiju kvantnog polja —vaša svijest se povezuje s višim
razinama frekvencije i informacija.
Pa ipak, koliko god to može zvučati čudno, kvantno polje nije pra­
zno. To beskonačno polje ispunjeno je frekvencijom ili energijom. A sva­
ka frekvencija nosi informacije. Stoga kvantno polje zamislite ispunje­
nim beskonačnim količinama energije koja vibrira onkraj fizičkog svijeta
materije i onkraj vaših osjetila - kao nevidljive valove energije koji su
nam na raspolaganju za korištenje u stvaranju. Sto točno možemo stvo­
riti sa svom tom energijom koja plovi u beskonačnom moru potencijala?
To ovisi o nama jer, ukratko, kvantno je polje stanje u kojem postoje sve
mogućnosti. 1, kao što sam upravo rekao, kad se nađemo u kvantnom uni­
verzumu, postojimo samo kao svjesnost ili kao svijest točnije, kao svje­
snost koja obraća pozornost ili promatra polje beskonačnih mogućnosti,
koje postoje u još višoj svijesti te na još višoj razini energije.

97
 Kad u taj beskonačan, golem prostor uđete kao svjesnost, ondje
nema tijela, ljudi, objekata, mjesta ni vremena. Umjesto toga, beskonač­
ne nepoznate mogućnosti postoje kao energija. Dakle, ako se zateknete
u mislima o onome što je poznato u vašem životu, vratili ste se u trodi­
menzionalnu stvarnost prostora i vremena. Ali, ako u tami nepoznatog
uspijete ostati dovoljno dugo, to će vas pripremiti za stvaranje nepozna­
tog u vlastitom životu. Dok sam vas u prethodnom poglavlju poučavao
vratiti se u sadašnji trenutak, govorio sam kako biste trebali prestati raz­
mišljati o predvidljivoj budućnosti ili se prisjećati poznate prošlosti te
jednostavno ući u taj vječan, golemi prostor kao svjesnost - više ne
posvećivati pozornost nikomu i ničemu materijalnom u ovoj trodimen­
zionalnoj stvarnosti, kao što je vaše tijelo, ljudi u vašem životu, stvari
koje posjedujete, mjesta na koja odlazite i samo vrijeme. Ako to učinite
pravilno, samo ste svjesnost. Tako stižete u tu stvarnost.
Vratimo se sada malo unatrag i razmotrimo kako su znanstvenici
otkrili kvantni svemir, što se dogodilo kad su počeli proučavati suba-
tomski svijet. Ustanovili su da se atomi sastavnice svega u fizičkom
svemiru - sastoje od jezgre okružene širokim poljem u kojemu se nalazi
jedan ili više elektrona. To je polje toliko veliko u usporedbi s malenim
elektronima da se doima da je 99,999999999999 posto prazan prostor.
Ali, kao što ste upravo pročitali, taj prostor zapravo nije prazan; sastoji
se od različitih energetskih frekvencija koje čine nevidljivo, međusobno
povezano polje informacija. Stoga je sve u našem poznatom univerzu­
mu, iako naizgled čvrsto, zapravo 99,999999999999 posto energija ili
informacija1. Štoviše, najveći dio svemira sastoji se od tog ,,praznog“
prostora; materija e beskonačno mala sastavnica u odnosu na golemi
prostor nefizičkog.
Istraživači su uskoro otkrili da se elektroni koji se kreću u tom gole­
mom polju ponašaju potpuno nepredvidljivo —doima se da na njih ne
djeluju zakoni koji upravljaju materijom u našem većem svemiru. U jed­
nom trenutku su ovdje, a u sljedećem ih nema —tako da nije moguće
predvidjeti gdje će se i kada pojaviti. To je zato što, kao što su istraživači
naposljetku otkrili, elektroni istodobno postoje u beskonačno mnogo
mogućnosti ili vjerojatnosti. Tek kad promatrač usredotoči pozornost na
određenu lokaciju, nevidljivo polje energije i informacija kolabira u

98
česticu koju poznajemo kao elektron. To se naziva kolapsom valne funkcije
ili kvantnim događajem. Ali, čim promatrač pogleda u drugom smjeru, tj.
kad više ne promatra elektron i ne razmišlja o toj subatomskoj tvari,
elektron ponovno nestaje u energiji. Drugim riječima, ta čestica fizičke
tvari (elektron) ne može postojati dok je nc pogledamo - dok joj ne
posvetimo pozornost. A čim mu više nc posvećujemo pozornost, elek­
tron se vraća u energiju (zapravo, u energetsku frekvenciju koju znan­
stvenici nazivaju valom) i u mogućnost. Um i materija na taj su način
povezani u kvantnom polju. (Usput, kao što mi, kao subjektivna svijest,
promatranjem dovodimo elektron u vidljivi oblik, tako postoji objektiv­
na univerzalna svijest koja neprestano promatra sve nas i našu trodi­
menzionalnu stvarnost te također uspostavlja red i oblik.)
Dakle, to za vas znači sljedeće: ako svoj život svakoga dana proma­
trate s iste razine uma, predviđajući budućnost utemeljenu na svojoj
prošlosti, beskonačna polja energije kolabirate u iste energetske obrasce
informacija koje čine vaš život. Primjerice, ako se probudite i pomislite:
Gdjeje moja bol?, poznata bol uskoro se pojavljuje jer je očekujete.
Zamislite što bi se umjesto toga dogodilo kad biste bili sposobni
povući svoju pozornost iz fizičkog svijeta i okruženja. Kao što ste
doznali u prethodnom poglavlju, kad povučete svoju pozornost od tijela,
bez tijela ste —pa više nemate pristup osjetilima (koja vam tada niti ne
koriste). Kad povučete svoju pozornost od ljudi u svojem životu, posta­
jete nitko pa više nemare identitet kao roditelj, partner, brat ili sestra,
prijatelj ili čak kao pripadnik određene profesije, vjerske skupine, politič­
ke stranke ili nacionalnosti. Nemate rasu, rod, seksualnu orijentaciju i
dob. Kad povučete pozornost od objekata i mjesta u fizičkom okruže­
nju, u ničemu ste i nigdje. T, naposljetku, ako povučete svoju pozornost
od linearnog vremena (koje sadrži prošlost i budućnost), više niste u vre­
menu - nalazite se u sadašnjem trenutku, u kojem postoje sve mogućno­
sti u kvantnom polju. Budući da se više ne poistovjećujete s fizičkim svi­
jetom i niste povezani s njime, više ne pokušavate materijom utjecati na
materiju - nadišli ste materiju i poistovjećivanje s tijelom u prostoru i
vremenu. Na vrlo stvaran način nalazite se u bezgraničnoj tami jedin­
stvenog polja u kojoj ne postoji ništa materijalno. To je izravan učinak

99
dosljednog nastojanja vraćanja u sadašnji trenutak, koji sam opisao u
prethodnom poglavlju.
Čim se to dogodi, svoju pozornost i energiju pružate u nepoznato
polje onkraj materije, u kojem postoje sve mogućnosti - u polju u kojem
su samo nevidljive frekvencije koje nose informacije ili svijest. A, baš kao
i znanstvenici koji su odvratili pozornost od elektrona te ustanovili da se
on vratio u energiju i mogućnost, ako povučete pozornost sa svojega
života ili iskoračite iz sjećanja na njega, vaš bi se život trebao pretvoriti u
mogućnost. Naposljetku, ako ste usredotočeni na nepoznato, stvarate
mogućnost. Sto dulje uspijete kao svijest ostati u tom polju beskonačnih
mogućnosti - svjesni da ste svjesni u tom beskonačnom crnom prostoru
- ne usmjeravajući pozornost tijelu, stvarima ili ljudima, mjestima i vre­
menu, što dulje ulažete svoju energiju u nepoznato, to ćete više stvarati
nova iskustva ili nove mogućnosti u svojem životu. To je zakon.

Promjene mozga
Kad prođete kroz vrata kvantnog polja, onamo ne možete ući kao net­
ko. Morate ući kao nitko - samo kao svjesnost ili svijest, kao misao ili
mogućnost, ostavljajući sve drugo u fizičkom svijetu i živeći samo u
sadašnjem trenutku. A, kao što sam rekao u prethodnom poglavlju, taj
proces iziskuje raskidanje kemijske ovisnosti (barem privremeno) o istim
emocijama koje su pokretale vaše razmišljanje, pa se više nećete osjećati
isto i moći ćete prestati posvećivati pozornost trodimenzionalnom svije­
tu materije (čestica) te je umjesto toga posvetiti energiji ili mogućnosti
(val). S obzirom na sve to, vjerojatno se nećete iznenaditi kad doznate da
takvo iskustvo ostvaruje prilično velike promjene u vašem mozgu.
Prije svega, budući da sebe doživljavate izvan fizičkog svijeta, što
znači da ne predviđate vanjsku opasnost, vaš misleći mozak —neokor-
teks, sjedište svjesnog uma - usporava, postaje manje pobuđen i u većoj
mjeri funkcionira na više holistički način. Već smo razmotrili kako živ­
ljenje pod utjecajem hormona stresa uzrokuje vrlo neuređen, nedoslje­
dan obrazac moždanih valova (što znači da naše tijelo ne može učinko­
vito funkcionirati), jer pokušavamo kontrolirati i predvidjeti sve u
svojem životu. Postajemo pretjerano usredotočeni, preusmjeravamo

100
pozornost s neke osobe na neku stvar ili mjesto u određenom trenutku
- aktivirajući razne neurološke mreže dodijeljene svakoj od tih
poznatosti.
Kad kliznemo u sadašnji trenutak i postanemo svjesni tog besko­
načnog polja informacija —te vječne praznine —u kojem ne postoji ništa
fizičko, te kad više ne analiziramo i ne mislimo ni o kojem tijelu, ni o
kojoj Stvari, mjestu ili vremenu, više ne aktiviramo te različite odjeljke
neuralnih mreža u svojem mozgu. A kad preusmjerimo svijest s uske
usredotočenosti na materiju (objekte, ljude, mjesta, svoje tijelo i vrijeme)
u svojem vanjskom okruženju te umjesto toga proširimo svoje žarište
kako bismo postali svjesni golemosti beskonačne tame, usmjeravajući
pozornost ničemu, prostoru, energiji i informacijama, naš se mozak
počinje mijenjati. Različiti odjeljci, koji su nekoć bili podijeljeni, počinju
se povezivati te kreću prema koherentnom stanju cjelokupnog mozga.
Različite neuralne zajednice otvaraju se i stvaraju šire zajednice.
Sinkroniziraju se, organiziraju i integriraju. A što se u m ozgu sinkronizira,
počinje se povezivati. Kad vaš mozak postane koherentan, vi postajete kohe­
rentni. Kad u njemu zavlada red, u vama zavlada red; kad mozak funkci­
onira dobro, vi funkcionirate dobro. Ukratko, kad mozak funkcionira na
više holistički način, vi se osjećate cjelovitije. Drugim riječima, kad se
kao svjesnost počnete povezivati s jedinstvenim poljem (ili kad ga posta­
nete svjesni posvećujući mu pozornost), vaša biologija postaje cjelovitija i
povezanija jer je jedinstveno polje po definiciji energija koja ujedinjuje.
Da biste jasnije uvidjeli razliku između inkohercncije i koherencije,
razmotrite crtež 3.1. Kao što vidite, kad su moždani valovi koherentni,
fazno su usklađeni; i tada se kreste (visoke točke) i doline (niske točke)
poklapaju. Budući da su koherentni moždani valovi uređeniji, ujedno su
i moćniji - mogli bismo reći da govore istim jezikom, slijede isti ritam,
plešu isti ples i dijele istu frekvenciju pa im je stoga lakše komunicirati.
Doslovce su na istoj valnoj duljini. S druge strane, kad su moždani valo­
vi inkoherentni, elektrokemijske poruke ili signali koje šalju različitim
dijelovima mozga i tijela zbrkani su i nasumični pa tijelo tada ne može
funkcionirati uravnoteženo i optimalno.

101
 RAZLIKA IZMEĐU KOHERENTNIH I
INKOHERENTNIH MOŽDANIH VALOVA

Crtež 3.1 Kad povučemo pozornost iz materijalnog svijeta i počnemo širiti svoje žarište
na područje nepoznatoga te ostanemo u sadašnjem trenutku, mozak radi koherentno.
Kad je mozak koherentan, radi u više holističkom stanju, a vi se osjećate potpunije.
Kad je mozak pobuđen zbog hormona stresa pa nam je žarište suženo i pozornost
nam je usmjerena prema ljudima, objektima, stvarima i mjestima u našem poznatom
vanjskom svijetu, mozak reagira inkoherentno. Kad je vaš mozak tako neuravnotežen,
bit ćete u većoj mjeri rascjepkani, neusredotočeni i živjet ćete u dvojnosti
te razdvojenosti.

D ruga promjena koja se u mozgu događa kad uđemo u kvantno

polje jest usporavanje moždanih valova - iz beta valova u koherentne
alfa i theta moždane valove (pogledajte crtež 3.2). To je važno zato što,
kad usporimo svoje moždane valove, naša svijest izlazi iz mislećeg

102
neokorteksa i ulazi u srednji (limbički) mozak tc se ondje povezuje s
autonomnim živčanim sustavom —podsvjesnim operacijskim sustavom
tijela. To je dio živčanog sustava koji je zadužen za probavljanje hrane,
izlučivanje hormona, reguliranje tjelesne temperature, kontrolu razine
šećera u krvi, održavanje rada srca, stvaranje antitijela koja se bore pro­
tiv infekcija, popravljanje oštećenih stanica i mnogo drugih funkcija
našega tijela za koje znanstvenici smatraju da na njih ne možemo svje­
sno utjecati. U osnovi, autonomni živčani sustav održava vas na životu.
Njegov je glavni zadatak uspostavljanje reda i homeostaze, što u ravno te-
zuje mozak, a time i tijelo. Sto se dulje uspijemo zadržati u sadašnjem
trenutku bez tijela, kao nitko, ništa, nigdje i izvan vremena, to mozak
postaje integriraniji i koherentniji. Tada autonomni živčani sustav poči­
nje iscjcljivati tijelo - jer se naša svijest stapa s njegovom sviješću.

TOK SVIJESTI USLIJED PROMJENA

MOŽDANIH VALOVA

Crtež 3.2 Kad usporite svoje moždane valove te u manjoj mjeri postanete svjesni svojega
tijela, okruženja i vremena, svijest izlazi iz neokorteksa i odlazi prema limbičkom mozgu
—sjedištu vašega autonomnog živčanog sustava (predstavljenog tamnim strelicama
koje pokazuju prema sredini mozga).
Istodobno, kad se ta dva sustava sastanu, autonomni živčani sustav —čiji je zadatak
stvarati ravnotežu —uspostavlja koherenciju u neokorteksu, sjedištu vašega mislećeg uma
(koji je predstavljen svjetlijim strelicama usmjerenim prema rubu mozga).

103
 Drugim riječima, kad ste u sadašnjem trenutku, sami se sebi sklanjate
s puta. Kad postanete čista svijest, čista svjesnost, i kad svoje moždane
valove promijenite iz beta u alfa te čak u theta valove, autonomni živča­
ni sustav - koji zna iscijeliti vaše tijelo mnogo bolje nego vaša svijest -
ulazi u igru i napokon ima mogućnost počistiti kuću. Tako se uspostav­
lja kohcrencija mozga, ali i srca.
Ako pogledate prikaze 3A-3C u umetku u boji, vidjet ćete tri različite
snimke mozga. Slika 3A prikazuje snimku mozga osobe koja je u nor­
malnom stanju beta moždanih valova. Prikaz 3B sniman je dok je polaz­
nik radionice imao otvoren fokus i prikazuje koherentne, sinkronizirane
alfa moždane valove. Slika 3C predstavlja stanje dubljih moždanih valo­
va sinkronizirane thete.
Ako u tom stanju više ne potvrđujete poznato svoj isti život - i
umjesto toga nastavite ulagati energiju u nepoznato (kao što biste pola­
gali novac na bankovni račun), sposobni ste u svojem životu stvoriti
nove, nepoznate mogućnosti. Kao što se materijalni elektron proširi
natrag u nematerijalnu energiju kvantnog polja kad ga znanstvenici pre­
stanu promatrati, tako će se i vaša bol, rutinski život i vaši problemi, kad
ih više ne budete promatrali, vratiti natrag u energiju - u beskonačno
mnogo mogućnosti, u čisti potencijal. Tek kad ste uistinu prisutni na
tom moćnom mjestu onkraj ovog prostora i vremena —na mjestu s kojeg
proizlazi sve materijalno - možete početi uspostavljati istinsku
promjenu.
Godine 2016., u sklopu četverodnevne napredne radionice u
Tacomi u Washingtonu, obavili smo istraživanje ne bismo li pokazali
kako to zapravo funkcionira. Hlektroencefalografom smo mjerili mož­
dane valove 117 polaznika radionice2. EEG mjerenja obavljali smo prije i
poslije radionice. Zanimalo nas je možemo li zabilježiti promjene u dva
različita mjerenja moždane funkcije. Najprije smo mjerili koliko je vre­
mena ispitanicima potrebno da postignu meditativno stanje, definirano
sposobnošću mozga da održi alfa moždane valove barem petnaest
sekundi. Ustanovili smo da su sudionici do kraja četverodnevne radioni­
ce bili sposobni 20 posto brže postići meditativno stanje.
Drugo mjerenje bilo je ustanovljavanje odnosa između delta možda­
nih valova (povezanih s ulaženjem u dublje razine podsvjesnog uma) i

104
beta valova visokog raspona (koji su najčešće povezani s visokim razina­
ma stresa). U tjeskobnih ljudi u pravilu se bilježi visoka razina bete viso­
kog raspona te niža razina delta moždanih frekvencija. Zanimalo nas je
bi li meditacija — točnije, uspješna praksa ulaženja u kvantno polje u
kojem smo bez tijela, nitko, ništa, nigdje i izvan vremena —mogla pove­
ćati te vrijednosti, a tako je doista i bilo. Sudionici su snizili razinu bete
visokog raspona (što govori da su osjećali manje stresa) za prosječnih
124 posto te povisili razinu delta moždanih valova (koji upućuju na jači
osjećaj jednosti u meditaciji) za prosječnih 149 posto. Razina moždanih
valova visokog beta raspona smanjila se u odnosu na razinu delta valova
za 62 posto —i sve se to dogodilo za samo četiri dana. Pogledajte crtež
3.3 kako biste vidjeli te rezultate. Opazit ćete da su neke promjene koje
smo izmjerili premašile 100 posto, što govori da su ti sudionici bili spo­
sobni relativno brzo postići neuobičajeno veliko poboljšanje. A to je pri­
lično čudesno!

NAŠE ISTRAŽIVANJE PROMJENA

U MOZGU, TACOMA, WA

• Brzina postizanja stabilnog alfa stanja..........^ 18%

• Omjer delta i beta moždanih valova............62%
• Moždani valovi visoke bete.............................124%
• Delta moždani valovi....................................... 149%

Crtež 3.3 Promjene aktivnosti moždanih valova u sklopu naše napredne radionice
u Tacomi, WA, u siječnju 2016. godine.

Promjena vaše energije:

kombiniranje jasne namjere i uzvišenih emocija
Kad se nađete u slatkoj ugodi velikodušnog sadašnjeg trenutka, u kojem
sve mogućnosti postoje u kvantnom polju, na koji način možete jedan ili
više tih potencijala, tih nematerijalnih mogućnosti, pretvoriti u stvarnost
u trodimenzionalnom svijetu materije? Dva su uvjeta za to: jasna namje­
ra i uzvišena emocija. Vaša jasna namjera upravo je to - morate imati

105
jasnu predodžbu o tome što želite stvoriti, učiniti je što podrobnijom i
opisati je do pojedinosti. Recimo da želite poći na sjajan odmor. Kamo
želite poći? Kako želite onamo stići? S kim e želite ići ili koga ondje želi­
te upoznati? Kakav smještaj želite? Sto ondje želite raditi ili vidjeti? Koju
hranu želite jesti? Sto želite piti? K akvu ćete garderobu ponijeti? Sto ćete
kupiti i ponijeti kući? Shvaćate što želim reći. Ustanovite pojedinosti -
neka bude što stvarnije jer ćete svim tim uvjetima dodijeliti po jedno
slovo kao simbol mogućnosti. Kao što ste pročitali u prethodnom
poglavlju, te misli, koje čine vašu namjeru, zapravo su elek trični naboj koji
šaljete u jedinstveno polje.
Potom tu namjeru morate povezati s uzvišenom emocijom poput
ljubavi, zahvalnosti, nadahnuća, radosti, uzbuđenja, udivljcnja ili divlje­
nja. Morate se povezati s osjećajem koji očekujete doživjeti kad ostvarite
svoju namjeru, a tada osjetiti tu emociju p rije iskustva. Ta uzvišena emo­
cija (koja nosi višu energiju) zapravo je m agnetski naboj koji odašiljete u
polje. A, kao što ste pročitali, kad električni naboj (svoju namjeru) pove-
žete s m agnetskim nabojem (uzvišena emocija), stvarate elektromagnet­
ski potpis koji je jednak vašem stanju bivanja.
Drugi način da opišem te uzvišene emocije jest nazvati ih emocijama
srca. Kad osjećamo emocije koje sam upravo nabrojio, najčešće opažamo
da nam se srce počne nadimati. To je zato što naša energija odlazi u to
područje i zbog toga osjećamo te divne, uzvišene osjećaje koji nose
namjeru davanja, brižnosti, njegovanja, povjerenja, stvaranja, poveziva­
nja, osjećaja sigurnosti, služenja i zahvalnosti. Za razliku od emocija stre­
sa (koje smo razmotrili u prethodnom poglavlju), koje crpe iz nevidlji­
vog polja energije i inform acija koje okružuje tijelo, emocije srca
pridonose energetskom polju tijela. Zapravo, energija koja nastane kad se
srce otvori uzrokuje veću uređenost i koherentnost srca, kao i mozga, pa
srce stvara mjerljivo magnetsko polje3. Taj nas čin povezuje s jedinstve­
nim poljem. A kad namjeru (električni naboj) povežemo s energijom
(magnetski naboj), stvaramo novo elektromagnetsko polje. Budući da je
energija frekvencija, a sva frekvencija nosi informacije, uzvišena energija
nosi vašu misao ili namjeru.
Upamtite: ti potencijali u kvantnom polju postoje samo kao elektro­
m agnetske frekvencije (frekvencije s inform acijam a), koje još niste

106
 sposobni pojmiti osjetilima, kao materiju. Stoga je logično da će novi
elektromagnetski signal koji odašiljete privući te elektromagnetske fre­
kvencije iz polja, koje su u skladu s njime. D rugim riječima, kad se vaša
energija vibracijski poklapa s bilo kojim potencijalom koji već postoji u
jedinstvenom polju, počinjete privlačiti to novo iskustvo. Ono će doći k
vama kad postanete vorteks za svoju budućnost. Stoga ne morate nastoja­
ti ostvariti ono što želite te ne morate nikam o poći kako biste to dobili
(to bi bila promjena materije materijom). Morate postati čista svijest (bez
tijela, nitko, ništa, nigdje, izvan vremena) te promijeniti svoju energiju -
elektromagnetski signal koji odašiljete - i tada ćete privući to buduće
iskustvo (pretvarajući energiju u materiju). Doslovce ćete se povezati s
energijom nove budućnosti, a tada će promatrač (jedinstveno polje) pro­
matrati vas kako promatrate novu sudbinu te vas podržati u stvaranju.
Pogledajte crtež 3.4.
Prije no što nastavimo želim se malo vratiti kako bih istaknuo koli­
ko su uzvišene emocije važne za funkcioniranje ove jednadžbe.
Naposljetku, kad odlučite u kvantnom polju promatrati budućnost koju
želite stvoriti, ako to činite kao žrtva, kao osoba koja pati, koja se osjeća
ograničeno ili nesretno, vaša energija neće biti u skladu s onime što
namjeravate stvoriti pa nećete uspjeti prizvati tu novu budućnost. To je
prošlost. Možete im ati jasnu namjeru i stoga vaš um može biti u buduć­
nosti, jer ste sposobni zam isliti ono što želite, ali ako osjećate bilo koju
od lih poznatih, ograničenih emocija, vaše tijelo i dalje vjeruje da je u
istim, starim, ograničenim iskustvima.
Kao što ste doznali u prethodnom poglavlju, emocija je energija u
kretanju, a uzvišene emocije nose višu frekvenciju nego emocije preživ­
ljavanja. Dakle, ako želite ostvariti promjenu, morate to učiniti s razine
energije koja je iznad osjećaja krivnje, iznad boli, straha, gnjeva, srama i
osjećaja bezvrijednosti. Zapravo, ni jedna niskovibracijska energija koju
osjećate ne može nositi misao o vašoj budućnosti iz snova. Nosit će
samo razinu svijesti jednaku tim ograničenim emocijama. Stoga, ako
želite stvoriti nešto neograničeno, trebali biste se osjećati neograničeno.
Ako želite stvoriti slobodu, trebali biste se osjećati slobodno. A ako se
uistinu želite iscijeliti, trebali biste uzdignuti svoju energiju do stanja cje­
lovitosti. Sto je emocija koju osjećate uzvišenija, to više energije

107
odašiljcte i to ćete jače utjecati na materijalni svijet materije. A što je vaša
energija jača, to će ostvarenje vaše želje iziskivati manje vremena.
U tom se procesu opuštate i dopuštate da viši um - svijest jedinstve­
nog polja —organizira događaj koji je ispravan za vas. Zapravo se sami
sebi sklanjate s puta. Potom se možete iznenaditi nepoznatom iskustvu
koje se doima kao da je došlo „iz vedra neba“, zato što ste ga stvorili
ondje gdje mjesto ne postoji. Nešto se pojavilo ni iz čega jer ste vi to
stvorili ondje gdje r.ema ničega. I može se dogoditi začas ako to stvorite
u području onkraj linearnog vremena - u kvantnom polju.

SVE MOGUĆNOSTI U KVANTNOM POLJU POSTOJE U

SADAŠNJEM TRENUTKU KAO ELEKTROMAGNETSKI
POTENCIJALI

Crtež 3.4 Kad smo u sadašnjem trenutku, beskonačne mogućnosti postoje u kvantnom
polju kao elektromagnetske frekvencije. Kad čistu namjeru povezete s uzvišenim
emocijama, u polje odašiljete posve nov energetski potpis. Kad je vaša energija
vibracijski usklađena s energijom tog potencijala, što ste dulje svjesni te energije,
to ćete više privući to iskustvo.
Svako slovo predstavlja drugačiji potencijal: V je nova veza. P je novi posao.
T je teškoća koja se rješava u vašem životu. M je mistično iskustvo. G jc genijalan um.
Z je zdravlje. 0 je obilje. A' je nova mogućnost.

108
 Francuski istraživač dr. Rene Peoc’h moć namjere dokazao je uz
pomoć netom izlegnutih pilića’. Kad se pilići izlegu, u pravilu sc stisnu
uz majku, povežu se s njom i svuda je slijede. Ali, ako majka nije uz njih
kad se izlegu, stisnu se uz prvi pokretan objekt na koji naiđu. Primjerice,
ako pile najprije vidi ljudsko biće, slijedit će ga uokolo na isti način kao
što bi slijedilo majku kvočku. Peoc’h je za svoje istraživanje osmislio
poseban generator nasumičnih događaja: kompjutoriziranog robota koji
će se nasumice okretati krećući se u prostoru, skrećući desno 50 posto
vremena i lijevo 50 posto vremena. Najprije je, u kontrolnoj inačici, zabi­
lježio kretanje robota u prostoru u kojem nije bilo pilića. Ustanovio je da
robot s vremenom prešao cijeli prostor, podjednako lijevu i desnu stra­
nu. Zatim je Peoc’h stavio netom izlegnute piliće uz robota. Oni su se,
kao što se očekivalo, stisnuli uz robota kao da im je majka i slijedili su ga
po prostoru. Nakon što su se pilići vezali uz robota, premjestio ih je iz
tog prostora u kavez s jedne strane, iz kojega su mogli vidjeti robota, ali
se nisu mogli kretati prema njemu.
Ono što je uslijedilo bilo je zapanjujuće - namjera pilića da budu bli­
zu onoga što su smatrali majkom (u tom slučaju, robota) zapravo je utje­
cala na nasumično kretanje robota. Robot se više nije kretao po čitavom
prostoru nego je ostajao u polovici bližoj pilićima. (Pogledajte crtež 3.5)
Ako namjere pilića mogu utjecati na kretanje kompjutoriziranog robota,
zamislite što vi možete postići privlačeći svoju budućnost.
U tom jedinstvenom polju zapravo postajete svjesni onoga što već
postoji i oživljujete to svojom pozornošću i namjerom. U njemu možete
biti genij. Možete živjeti u obilju. Možete biti zdravi. Možete biti bogati.
Možete doživjeti mistično iskustvo. Možete stvoriti novi posao. Možete
razriješiti problem u svojem životu.
Upamtite: sve te mogućnosti postoje kao elektromagnetski potenci­
jali u kvantnom polju - osjetilima ih ne možete doživjeti jer ne postoje u
ovom prostoru i vremenu. Postoje samo kao frekvencije ili energije koje
nose informacije, s kojima je potrebno povezati se te ih promatranjem
dovesti u ovaj prostor i vrijeme - a da biste to izveli kako valja, morat
ćete se svojom energijom i namjerom povezati s tom informacijom i
energijom.

109
 PUT GENERATORA NASUMIČNIH DOGAĐAJA
U POKUSIMA RENEA PEOC’HA

Crtež 3.5 Ilustracija rezultata pokusa Renća Pcoc’ha s pilićima. Pravokutnik A označava
kretanje generatora nasumičnih događaja kad je kavez prazan. Pravokutnik B prikazuje
kretanje generatora nasumičnih događaja kad su pilići u kavezu desno od njegova
područja. Ako namjere pilića mogu utjecati na generator nasumičnih događaja tako
da se najveći dio vremena kreće prema njima, zamislite što vi možete postići privlačeći
novu budućnost.

To možemo shvatiti i na sljedeći način: ako ste sjedinjeni sa sviješću

i energijom svih, svakoga, svega, svakog mjesta i svakog vremena u gole­
mom jedinstvenom polju potencijala, tada je promatranje određenog
potencijala u kvantnom polju kao da u fizičkom svijetu postanete svjesni
vlastite ruke - već ste povezani s njome; ruka već postoji. Povezivanje s
energijom vaše budućnosti i hotimično promatranje tog potencijala u
kvantnom polju tada uzrokuje kolaps beskonačnih polja energije u česti­
ce zvane kvantni događaji, a to postaje iskustvo koje se može očitovati u
vašem fizičkom, trodimenzionalnom svijetu.

110
 A kad tada ustanete iz meditacije, iako ste ponovno u trodimenzio­
nalnom svijetu materije, već ste doživjeli uzvišenu emociju koju ste pred­
vidjeli prije iskustva pa nemate drugog izbora doli ustati kao da se vaša
namjera već očitovala, ili kao da je vaša molitva već uslišana. Osjećate se
prisno povezanim sa svojom novom budućnošću, znajući da će se ostva­
riti na načine koje ne možete predvidjeti (jer, ako ih možete predvidjeti,
to vam je. poznato). Stoga ustajete kao novo jastvo —koje se osjeća više
kao energija nego kao materija.
Ali, morate ostati svjesni jer, čim zaboravite i počnete se uzrujavati
pitajući se kad će se to dogoditi ili kako će se dogoditi, vraćate se u staro
jastvo - osjećate se više kao materija (čestica), a manje kao energija (val).
A tada ćete početi osjećati iste, stare, poznate emocije (s istom nižom
energijom), koje utječu na vaše iste, stare misli i tada nemate drugog
izbora doli ostati zarobljeni u prošlosti. Mogli bismo reći da se isključuje­
te iz energije svoje budućnosti čim osjetite poznatu energiju emocija svo­
je prošlosti.
Ako umjesto toga razvijete sposobnost povezivanja s tim potencija­
lom koji neprestano birate i upoznajete ga, bit ćete sposobni povezati se
s njime ne samo u meditaciji, nego i dok u banci stojite u redu. Bit ćete
sposobni povezati se s njime dok u prometnoj gužvi sjedite u automobi­
lu. Možete to učiniti dok se brijete, dok kuhate i dok šećete. Možete to
ponavljati otvorenih očiju, kao što to činite dok su vam oči zatvorene u
meditaciji. Samo imajte na umu: kad god se u sadašnjem trenutku pove­
zete s energijom svoje budućnosti, privlačite je k sebi.
A ako to činite dovoljno često i ispravno, promijenit ćete svoju bio­
logiju iz stvarnosti prošlost-sadašnjost u stvarnost budućnost-sadašnjost.
Točnije, neurološki ćete promijeniti svoj mozak i pretvoriti ga iz zabilješ-
ke prošlosti u prikaz budućnosti. Istodobno, dok ćete svoje tijelo emoci­
onalno poučavati kako će tu budućnost osjećati u sadašnjem trenutku,
izmijenit ćete ga tom novom, uzvišenom emocijom. Bit ćete sposobni
signalizirati novim genima na nove načine i promijenit ćete svoje tijelo
kako bi izgledalo kao da se budućnost, koju ste izabrali jasnom namje­
rom, već dogodila. To znači da počinjete biološki nositi svoju
budućnost.

ni
Jace ulazi u kvantni svijet
Kad je moj najstariji sin jace završio studij, zaposlio se u jednoj velikoj
tvrtki u Santa Barbari, koja je proizvodila sofisticirane fotografske apa­
rate za vojsku. Po isteku ugovora preselio sc u San Diego kako bi radio
za jednu mladu tvrtku. No, nakon nekog se vremena razočarao upravom
te ju je odlučio napustiti i putovati. Budući da surfa na velikim valovima,
domislio je složen plan sedmomjesečnog obilaska Indonezije, Australije i
Novog Zelanda. Spakirao je daske za surfanje i otišao te se zabavio kao
nikada do tada. Šest mjeseci poslije nazvao me je s Novog Zelanda i
rekao: „Tata, slušaj, moram početi razmišljati što ću raditi kad se vratim
u stvaran svijet. Želim stvoriti novi posao, bolji od prijašnjeg, ali želim
to učiniti drugačije. Mnogo sam naučio dok sam bio slobodan/'
„U redu", odgovorio sam. „U kvantnom polju zacijelo postoji poten­
cijal s kojim se možeš povezati i koji je povezan s tvojim novim radnim
mjestom. Uzmi komad papira i napiši slovo ‘P’ na njemu te crtaj vijugave
crtice oko njega, koji će predstavljati elektromagnetsko polje." (Budite
strpljivi jer ćete i sami raditi nešto slično u meditaciji na kraju ovog
poglavlja.) Kad je to učinio, rekao sam: „To ‘P’ je simbol koji predstavlja
mogućnost —tvoju jasnu namjeru o poslu koji želiš. Ali, sada moramo
steći vrlo jasnu predodžbu o tome kakav točno posao želiš pa napišimo
što ti je važno na tom radnom mjestu. Želim da sc sjetiš uvjeta onoga
što slovo ‘P’, koje označava novi posao, znači za tebe. Ispod ‘P’ napiši
riječ namjera i navedi pojedinosti koje želiš na svojem novom radnom
mjestu. Možeš napisati sve što želiš, osim kada ili kako će se to
dogoditi."
„Želim imati mogućnost raditi s bilo kojeg mjesta u svijetu", rekao
mi je, ,,i želim zarađivati koliko sam zarađivao na prošlom radnom mje­
stu, ili više. Želim imati neovisan ugovor za šest mjeseci do godinu dana
i moram voljeti svoj posao."
„Dobro, još nešto?", upitao sam.
„Da, želim biti sam sebi šef i predvoditi svoj tim", rekao je.
„U redu, sad imaš jasnu namjeru", odgovorio sam mu. „Možeš li to
slovo ‘P’, kad god pomisliš na njega, povezati sa značenjem koje si mu
upravo pridao, sa svim pojedinostima koje želiš?" Rekao je da može.

112
 Tada sam ga zamolio da pomisli kako ćc se osjećati kad se to dogo­
di. Rekao sam mu: „Pokraj svojih podnamjera, koje si ispisao kako bi
stekao jasnu predodžbu o svojem novom radnom mjestu, ili ispod njih,
napiši: ‘Uzvišene emocije —energija moje budućnosti’. Hajdemo ih sada
navesti jednu po jednu. Koje su to emocije?“
„Sposoban, zaljubljen u život, slobodan i zahvalan“, rekao mi je
navodeći uzvišene emocije koje će upotrijebiti za privlačenje svojega rad­
nog mjesta. Preostalo mu je samo posložiti sve to. Pogledajte crtež 3.6
kako biste vidjeli što je Jace učinio.
„Sad imaš mnogo vremena. Ne radiš mnogo toga osim surfanja i
opuštanja na odmoru“, rekao sam mu. „Stoga bi trebao lako stvoriti svo­
ju budućnost. Hoćeš li se obvezati učiniti što je potrebno da u polje sva­
kodnevno odašilješ novi potpis?“ Pristao je.
Tada sam s njim razmotrio koncept nalaženja sadašnjeg trenutka,
uravnoteženja i podizanja vlastite energije, kako bi ta energija mogla
nositi njegovu namjeru za budućnost. „Jednostavno zamišljaj taj simbol
dok isijavaš tu energiju u prostor onkraj svojega tijela u prostoru“, uputio
sam ga, „kao da si našao radijsku postaju i primaš frekvenciju koja nosi
tu informaciju. Sto dulje tvoja svijest ostane u toj energiji ili što si dulje
svjestan energije svoje budućnosti, to je veća vjerojatnost da ćeš privući
to iskustvo. Stoga se svakodnevno povezuj s energijom svoje budućno­
sti. I, upamti, što god pošalješ u jedinstveno polje, čini tvoj pokus sa
sudbinom. Kad se tvoja energija uskladi s energijom tog potencijala, pro­
naći će te. Dakle, Jace, možeš li ostati u Lom stanju?“
,,Da“, odgovorio je.
,,A tada, nakon što neko vrijeme provedeš u tom novom stanju biva­
nja, razmišljaj o tome što ćeš raditi na novom radnom mjestu“, nastavio
sam. „Koje ćeš izbore donijeti? Sto ćeš napraviti? Koja te iskustva čekaju
i kako ćeš se osjećati u njima? Želim da u sadašnjem trenutku živiš tu
buduću stvarnost. Jednostavno se prisjećaj svoje budućnosti iz toga
novog stanja.“ Ljudi su skloni svakoga dana opsesivno razmišljati o ono­
me najgorem što im se može dogoditi, a ja sam svojega sina zamolio da
umjesto toga opsesivno razmišlja o divotama koje se mogu dogoditi kad
ga njegov novi posao pronađe. „Razmišljaj o svem vremenu za surfanje,
koje ćeš imati, o tome kako možeš nastaviti putovati, o timu s kojim ćeš

113
raditi, o njihovim vrlinama i o novcu koji možeš uštedjeti za novu kuću
ili novi automobil", ohrabrio sam ga. „Svakodnevno se nabavljaj tim ide­
jama." Poput pijanista i vježbača o kojima ste čitali u prethodnom
poglavlju, Jace je trebao pripremiti mozak i tijelo da izgledaju kao da se
željena budućnost već dogodila.
„A budući da je odredište tvoje pozornosti ujedno odredište tvoje
energije", nastavio sam, „želim da svoju pozornost i energiju uložiš u tu
novu budućnost. I kao što tvoje tijelo svakoga jutra slijedi tvoj um pod
tuš —u poznato —ako nastaviš s ovim procesom, tvoje će tijelo slijediti
tvoj um u nepoznato." Jace je pristao svakodnevno meditirati.
Mjesec dana poslije, vratio se, i čim je sletio u Los Angeles, poslao
mi je poruku pitajući: „Hej, tata, u A m erici sam. Možemo li
razgovarati?"

Crtež 3.6 Ovako jc moj sin Jace stvorio svoj novi posao. P je simbol koji predstavlja
potencijal novog iskustva. S lijeve strane, ispod naslova N amjera, zapisao je specifične
uvjete vrste posla koju bi želio. S desne strane, ispod naslova Uzvišena em ocija , zapisao je
specifične emocije koje će osjećati kad se to iskustvo dogodi. Kombinirajući ta dva
elementa, svakodnevno je mijenjao svoju energiju kako bi privukao taj novi posao.

114
 Uh, pomislio sam. E to ga. Stoga sam ga nazvao i upitao kako je.
„Odlično", rekao je Jace. „A li sam nekako ostao bez novca. Nc
znam što ću."
Otac u meni poželio je reći: „Ne brini, sine. Posudit ću ti nešto nov­
ca dok ponovno nc staneš na noge", ali učitelj u meni je prevladao i
odgovorio: „To je super jer ćeš sada doista morati stvarati. Sad si u nepo­
znatom. Javi mi kako napreduješ/' I prekinuo sam razgovor. Osjetio sam
njegovu nelagodu, ali poznajem svojega sina pa sam znao da ćc se usre­
dotočiti i obaviti posao.
Budući da mu je već doista bilo zagustilo, morao se ozbiljno potru­
diti. Odvezao se u Santa Barbaru u posjet cimerima sa studija pa su
zajedno otišli četiri dana daskati na snijegu kao što zajedno odlaze
svake godine. Kad je četverodnevni vikend završio, Jace je prije povrat­
ka kući svratio u Santa Barbaru te ušao u jednu prodavaonicu opreme za
surfanje. Tada je ugledao najboljeg dizajnera peraja za daske za surfanje
na svijetu, koji je slučajno bio ondje.
Počeli su razgovarati i dizajner je uskoro rekao Jaceu: „Tražim inže­
njera koji će dizajnirati peraje. Zajedno ćemo ostvariti revoluciju u toj
djelatnosti. Potreban mi je na šest mjeseci do godinu dana, i može raditi
samostalno - što god želi. Zanima me samo to da mi naposljetku ponu­
di proizvod visoke kvalitete."
Znate kako priča završava. Jace je dobio posao s ugovorom na godi­
nu dana, koji može produljiti u bilo kojem trenutku. Sad zarađuje više
nego na prijašnjem radnom mjestu. Zbog strasti prema surfanju voli
svoju novu karijeru. Katkad m i pošalje poruku: „Ne mogu vjerovati da
mi plaćaju da dođem i radim ovo." Sam je sebi šef, može raditi odakle
god želi i može surfati kako bi isprobavao sve peraje. Zaljubljen je u
život. Nije morao poslati životopis, nije morao nazvati niti pisati e-mail,
i nije morao doći na razgovor ili ispuniti prijavnicu. Iskustvo je pronašlo
njega.
Kad smo bez tijela, nitko, ništa, nigdje, izvan vremena, povlačimo
svoju pozornost od svega što nam odvraća pozornost u vanjskom svijetu
i što nam onemogućuje prisutnost u jedinstvenom polju inteligencije
koje je u nama i posvuda oko nas. Okrećemo se unutra i prisutni smo u
svijesti koja je uvijek prisutna u nama. Čim se uskladimo s tom

115
sveprisutnom sviješću, kao da smo pogledali ravno u ogledalo, odakle
nas ona gleda. I ogledalo napokon može odraziti ono što mu pokažemo
da želimo. Sto se dulje zadržimo na tom mjestu u kojem nema ničega
materijalnog te mu posvetimo svoju pozornost i energiju, to smo bliže
jedinstvenom polju. A kad se nađemo pred oltarom beskonačnih poten­
cijala, kad promijenimo svoju energiju, mijenjamo svoj život.
Dok se krećemo prema nepoznatom i vjerujemo u to —bez vraćanja
svjesnosti u materijalni svijet osjetila i u trodimenzionalnu stvarnost -
doživljavamo više jednosti i cjelovitosti. Taj proces počinje ispunjavati
naš osjećaj nedostatka, osjećaj razdvojenosti, našu dualnost, našu bolest i
naše rascjepkane osobnosti. Naša biologija postaje cjelovitija jer /^/posta­
jemo cjelovitiji.
Naposljetku, kad smo potpuni, nedostatak jednostavno ne postoji.
Ništa ne može nedostajati. U toj točki jednostavno promatramo ono što
već postoji u kvantnom polju svih mogućnosti ili potencijala te oživljuje-
mo to svojom pozornošću i svojom energijom.
Dakle, sad vas moram pitati: koje iskustvo u kvantnom polju čeka
da pronađe vas}

Priprema za povezivanje
Ova meditacija iziskuje malo prethodne pripreme. Prije svega, želim da
razmislite o potencijalnom iskustvu koje želite. Sjetite se da, poput elek­
trona prije no što kolabira u materiju, to iskustvo već postoji kao energija
ili frekvencija u kvantnom polju. To je energija s kojom ćete se povezati.
Neki od naših učenika samim su povezivanjem s potencijalom snizili
svoju razinu kolesterola. Neki su snizili razinu svojih markera karcino­
ma. Neki su postigli nestanak svojih tumora. Drugi su stvorili novo rad­
no mjesto, potpuno besplatno ljetovanje, nove, zdrave veze, više novca,
duboko mistična iskustva i čak dobitne listiće lutrije. Vjerujte mi, moj
tim i ja vidjeli smo sve. Stoga, samo naprijed, zakoračite u nepoznato!
Kad odredite novo iskustvo koje želite stvoriti, dodijelite mu veliko
slovo i potom ga zapišite na komad papira. To slovo shvatite kao simbol
koji predstavlja tu specifičnu mogućnost u vašem životu. Postavljanje
tog simbola na papir, umjesto da samo razmišljate o njemu, važno je jer

116
čin pisanja utvrđuje da to želite. Potom nacrtajte dvije valovite crte oko
njega, koje će predstavljati elektromagnetsko polje koje biste trebali stvo­
riti oko svojega tijela kako biste se uskladili s tim potencijalom u kvan­
tnom polju.
Zatim tom slovu pridružite određeno značenje, kako bi vaša namje­
ra postala još jasnija. Sjetite se specifičnih pojedinosti onoga što želite i
navedite najmanje četiri. (Jedino što ne želim da navedete jest bilo kakvo
spominjanje vremenskog okvira.) Primjerice, ako je vaša namjera sjajan
posao, vas popis mogao bi izgledati ovako:

• zarađivanje 50 000 dolara godišnje više nego što sada zarađujem

• predvođenje vlastitog tima sjajnih stručnjaka
• putovanje svijetom uz velikodušan račun za pokrivanje troškova
• izvrsno zdravstveno osiguranje i odlične dioničke opcije
• davanje doprinosa svijetu

Potom na isti komad papira zapišite emocije koje ćete osjećati kad se
taj zamišljeni potencijal dogodi. Mogli biste zapisati:

• osjećaj moći
• neograničenost
• sloboda
• udivljenjc
• zaljubljenost u život
• radost
• dostojnost

Što god to bilo za vas, zapišite. A ako mislite da ne znate kako ćete
se osjećati jer to još niste doživjeli, pokušajte navesti zahvalnost —to vrlo
dobro funkcionira. Zahvalnost je moćna emocija za primjenu u manife-
stiranju jer je u pravilu osjećamo nakon što nešto primimo. Stoga emoci­
onalni potpis zahvalnosti znači da se to već dogodilo. Dok ste zahvalni
ili osjećate da nešto cijenite, u najboljem ste stanju za primanje. Kad pri­
hvatite zahvalnost, vaše tijelo će, kao nesvjestan um, povjerovati da se u
sadašnjem trenutku već nalazi u toj budućoj stvarnosti.

117
 Različite emocije koje ste naveli zapravo su energija koja će nosi;
vašu namjeru. Taj proces nije intelektualan, nego instinktivan. Morate
doista osjetiti te emocije. Morate poučiti svoje tijelo kako će se u buduć­
nosti osjećati prije no što se ta budućnost dogodi - i morate to učiniti u
sadašnjem trenutku.
Sad ste spremni za meditaciju. Na web-stranici drjoedispenza.com
možete kupiti CD ili učitati mp3 format meditacije Povezivanje s novim
potencijalim a te slijediti moje smjernice, ili možete odlučiti samostalno
izvesti tu meditaciju.

Meditacija povezivanja s vlastitom budućnošću

Započnite tako što ćete pozornost usmjeriti različitim dijelovima svoje­
ga tijela, ali i prostoru oko njih. (U sljedećem poglavlju doznat ćete više
0 tome, te zašto je to važno, ali za sada je dovoljno da znate kako usre-
dotočenjc na prostor oko tijela pomaže promijeniti vaše moždane valove
te vas odvesti iz obrasca inkoherentnih moždanih valova u obrazac
koherentnih alfa i theta moždanih valova.) Postanite svjesni beskonač­
nog, golemog prostora daleko iza vaših očiju u tom vječnom, mračnom
prostoru, prostoru u sredini vaše glave, prostoru između stražnjeg dijela
grla i stražnjeg dijela glave, a potom iza svoje glave u prostoru. Potom
postanite svjesni prostora u sredini svojega grla, prostora iza svojega grla
1 oko vrata, prostora u središtu svojega prsnog koša, prostora oko svoje­
ga tijela, prostora iza svojega pupka i naposljetku prostora oko svojih
kukova, u toj beskonačnoj crnoj praznini. Uzmite si vrijeme za svaki od
tih prostora i osjetite ga, postanite ga svjesni i ostanite prisutni s njime.
Postanite svjesni golemosti prostora koju soba u kojoj se nalazite
zauzima u prostoru i potom proširite svoju svjesnost na golemost pro­
stora s onu stranu te sobe u prostoru te naposljetku na golemost prosto­
ra koju sam prostor zauzima u prostoru.
Vrijeme je da povučete pozornost od svojega tijela, okruženja i vre­
mena te da postanete nitko, ništa, nigdje i izvan vremena, da postanete
čista svijest, da se kao svjesnost otvorite u tom beskonačnom, crnom
prostoru i beskonačnom polju, u kojem postoje sve mogućnosti. Ako
vam nešto odvrati pozornost, jednostavno se vratite u sadašnji trenutak

118
 (kao što smo razmotrili u prethodnom poglavlju). Nastavite se otvarati u
taj nematerijalni prostor tako što ćete mu i dalje posvećivati pozornost.
Zamislite potencijal koji već postoji u kvantnom polju i s kojim se
želite povezati tako što ćete se prisjetiti svojega slova. Osjetite energiju
tog budućeg potencijala —u sebi i posvuda oko sebe —te se povežite sa
svojom budućnošću. Kad to učinite, ući ćete u novo stanje bivanja te u
polje odašiljati posve nov elektromagnetski potpis. Kad je vaša energija
vibracijski usklađena s tim potencijalom, taj novi dogactaj pronaći će vas
- vi ne morate učiniti ništa. U ovome želim biti posve jasan. Možda će
biti potrebno više meditacija da se vaša buduća mogućnost ostvari. To
može biti tjedan dana, mjesec dana ili čak dulje. Presudno je nastaviti s
time sve dok se ne dogodi.
Kad ste u tom novom stanju bivanja, u kojem odašiljete nov elektro­
magnetski potpis, prisjetite se svoje budućnosti prije no što se ona dogo­
di i počnite, živeći u toj budućnosti, mentalno uvježbavati kako ćete se u
njoj osjećati.
Predajte svoju tvorevinu višem umu, sijući sjemenku u beskonač­
nom polju mogućnosti - i jednostavno je pustite! I, naposljetku, blago­
slovite svoje tijelo novim umom. Blagoslovite svoj život, blagoslovite
svoje izazove, blagoslovite svoju dušu, blagoslovite svoju prošlost i bla­
goslovite svoju budućnost. Blagoslovite božansko načelo u sebi te otvo­
rite srce i zahvalite za novi život prije no što se on manifestira.
Polako vratite svijest natrag u sobu i, kad ste spremni, otvorite oči.
Ustanite iz meditacije kao da se vaša budućnost već dogodila —te dopu­
stite da sinkroniciteti i nove mogućnosti pronađu vas.

119
 Četvrto poglavlje

Blagoslivljanje energetskih centara

Mnogo smo govorili o svjetlosti i informacijama, ili o energiji i svijesti.

Sad jc vrijeme da zadrcm malo dublje u te koncepte da lakše objasnim
kako funkcionira sljedeća meditacija. Kao što već shvaćate, sve u našem
poznatom svemiru sastoji se od svjetlosti i informacija ili od energije i
svijesti, ili ih odašilje - što je drugi način da opišemo elektromagnetsku
energiju. Zapravo, ti su elementi toliko tijesno isprepleteni da ih nije
moguće razdvojiti. Osvrnite se uokolo. Čak i ako ne vidite ništa osim
materije - objekata, stvari, ljudi ili mjesta —postoji i more beskonačnih
nevidljivih frekvencija koje nose specifične zapovijedi i upute. To znači
da ne samo što se vaše tijelo sastoji od svjetlosti i informacija, od energije
i svijesti, nego i da se, kao svjesno biće s tijelom, sastojite od gravitacijski
uređene svjetlosti prepune informacija, koja neprestano odašilje i prima
različite frekvencije, koje nose različite signale, poput radija ili mobitela.
Dakako, sve frekvencije nose informacije. Zamislite na trenutak
radiovalove. Radiovalovi prolaze kroz sobu u kojoj u ovom trenutku sje­
dite. Ako biste uključili radio, mogli biste ga povezati sa specifičnom
valnom duljinom ili signalom, a tada bi maleni pretvornik u radiju pri­
mio taj signal i pretvorio ga u zvuk koji biste mogli čuti i razumjeti kao
svoju omiljenu pjesmu, vijesti ili pak reklamu. To što ne vidite radiovalo­
ve u zraku ne znači da ih nema, i da neprestano ne nose jasno definirane
informacije na specifičnoj frekvenciji. Ako samo malo promijenite fre­
kvenciju i povezete se s drugom postajom, na toj valnoj duljini pristići će
drugačija poruka.

120
 Promotrite crtež 4.1A., koji otkriva čitav spektar svjetlosti te poka­
zuje sve elektromagnetske frekvencije za koje znamo. Spektar vidljive
svjedosti —u kojem opažamo različite raspone boja prisutne u svijetu u
kojem živimo - čini manje od jedan posto svih postojećih frekvencija
svjetlosti. To znači da većinu frekvencija nismo sposobni opaziti pa sto­
ga najveći dio naše stvarnosti nije moguće doživjeti osjetilima. Stoga je
isdna da smo, osim sposobnosti opažanja svjetlosti koju objekti ili stvari
apsorbiraju ih reflektiraju, sposobni opaziti vrlo mali spektar stvarnosti.
Na raspolaganju nam je još mnogo drugih informacija osim onoga što
možemo vidjeti fizičkim očima. Sjetite se da, govoreći o svjetlosti., govo­
rim o svoj svjetlosti, što uključuje čitav spektar elektromagnetskih fre­
kvencija —vidljivih i nevidljivih —a ne samo vidljivu svjetlost.
Primjerice, iako rendgenske valove ne vidimo, oni ipak postoje.
Znamo to jer kao ljudska bića imamo sposobnost stvaranja rendgenskih
valova, ali i njihova mjerenja. Zapravo, u spektru rendgenske svjetlosti
postoji beskonačno mnogo frekvencija. Rendgenske su zrake brža fre­
kvencija nego vidljiva svjetlost koju opažamo pa stoga imaju više energi­
je (zato što, također, što je frekvencija brža, to je njezina energija veća).
Materija je sama po sebi najgušća frekvencija jer je najsporija - najzgu-
snutiji oblik svjetlosti i informacija.

svjetlost

Crtež 4.1 A Ovo je prikaz čitavog spektra elektromagnetskih frekvencija od polja nulte
točke preko sve sporijih frekvencija do materije. Kako energija jača (ili frekvencija ubrzava),
valna duljina se smanjuje. Kako energija slabi (ili frekvencija usporava), valna duljina se
povećava. Na sredini je označena vidljiva svjetlost, jedini dio spektra stvarnosti koji opažamo.

121
 FREKVENCIJA I VALNA DULJINA

H e rtz (Hz) - fre kv e n c ija je 5 c ik lu sa u se k u n d i

Crtež 4.1 B Ovdje vidimo odnos frekvencije i valne duljine. Broj ciklusa u potpunom valu
- predstavljen između slova a i b, b i c i tako dalje —jedna je valna duljina. Prostor između
dviju okomitih strelica koje pokazuju prema dolje predstavlja vremenski interval od jedne
sekunde. U ovom slučaju, budući da imamo pet potpunih valova u jednoj sekundi, rekli
bismo da jc frekvencija pet ciklusa u sekundi, ili 5 Hz.

ODNOS IZMEĐU FREKVENCIJE

I VALNE DULJINE

Crtež 4.1 C
S povišenjem frekvencije, valna se duljina smanjuje.
Sa snižavanjem frekvencije, valna se duljina povećava.

Razmotrite crtež 4.1B. Prijeđite pogledom po vodoravnoj crti koja

prolazi kroz brjegove i doline valova, počevši od slova A do slova B i
potom C. Kad god stignete na sljedeće slovo, napravili ste puni krug,
Što se naziva valnom duljinom. Stoga je udaljenost između slova A i slo­
va B jedna valna duljina. Frekvencija vala govori o broju valnih duljina
ili ciklusa u sekundi, a mjeri se hcrtzima (Hz). Stoga, što je frekvencija

122
vala brža, to jc njegova valna duljina manja. Vrijedi i suprotno —što je
frekvencija sporija, to je valna duljina veća. Primjerice, svjetlost u ultra-
crvenom rasponu frekvencija ima sporiju frekvenciju nego svjetlost u
ultraljubičastom rasponu frekvencija pa su valne duljine infracrvene svje­
tlosti dulje, a valne duljine ultraljubičaste svjetlosti sporije. Slijedi još
jedan primjer, ovaj put iz vidljivog spektra svjetlosti: crvena boja ima
sporiju frekvenciju (450 ciklusa u sekundi) nego plava boja (oko 650
ciklusa u sekundi). Stoga je valna duljina crvene boje veća od valne dulji­
ne plave boje.
Ljudi su u prošlosti nekoliko puta pokušali fotografirati i izmjeriti
svjetlost. Istaknuti je primjer Kirlianova fotografija, koju je 1939. godine
načinio ruski električar i izumitelj amater Semjon Davidovič Kirlian.
Kirlian je primijenio svoju tehniku te je uspio snimiti elektromagnetsko
polje koje okružuje žive i nežive objekte. Ustanovio je da, ako na metal­
nu ploču stavi list fotografskog filma, na film postavi objekt i potom na
ploču primijeni struju visokog napona, na filmu će se pojaviti slika elek­
tričnog pražnjenja između objekta i ploče, slična sjajnoj svjetlosnoj silueti
oko onoga što je fotografirano.
Kirlian je u sklopu jednoga od svojih mnogih pokusa navodno foto­
grafirao dva naizgled jednaka lista, od kojih je jedan potjecao od zdrave,
a drugi od bolesne biljke. Fotografija lista zdrave biljke pokazivala je
jako polje svjetlosti, dok je druga prikazivala mnogo slabiji sjaj pa je
Kirlian zaključio kako bi se ta fotografska tehnika mogla koristiti za
procjenu zdravlja. Iako današnji znanstvenici raspravljaju o korisnosti
Kirlianove fotografije kao dijagnostičkog oruđa, ona se i dalje istražuje.
Novije događanje u tom području potječe od njemačkog biofizičara
dt. Fritz-Alberta Poppa, koji je više od tri desetljeća proučavao biofoto-
ne, malene čestice svjetlosti niskog intenziteta koje se nalaze u svim
živim bićima i emitiraju se iz njih. Popp je 1996. godine osnovao
Međunarodni institut za biofiziku, mrežu istraživačkih laboratorija iz
više od dvanaest zemalja širom svijeta, koji proučavaju biofotone. Popp i
njegovi kolege istraživači iz Instituta vjeruju da informacije u tim svje­
tlosnim česticama, koje su pohranjene u DNK, iznimno uspješno komu­
niciraju sa stanicama organizma te na taj način imaju presudnu ulogu u
reguliranju funkcioniranja organizma1. Biofotone je moguće registrirati

123
vrlo osjetljivom kamerom konstruiranom za mjerenje njihove emisije:
što je emisija jača i što je svjetlosno polje intenzivnije i koherentnije, to je
bolja komunikacija između stanica i to je organizam zdraviji.
Naše stanice komuniciraju razmjenjujući važne informacije, preno­
šene na različitim frekvencijama svjetlosti, kako bi održavale život i
zdravlje. Popp je otkrio da vrijedi i suprotno: ako stanica ne emitira
dovoljno organizirane i koherentne elektromagnetske energije, postaje
nezdrava; nije sposobna dobro dijeliti informacije s drugim stanicama, a
bez te razmjene ne raspolaže onime što joj je potrebno. Stoga je mehani­
cistička inačica unutarnjeg ustroja stanice, o kojoj smo u školi učili na
satovima biologije, zastarjela. Nabijene molekule koje se međusobno pri­
vlače i odbijaju nisu odgovorne za način funkcioniranja stanica. Tim
molekulama zapravo upravlja životna sila elektromagnetske energije koju
stanica emitira i prima. To vitalističko viđenje podržava istinu o tome
tko jesmo.
Sve to zapravo znači da smo doslovce svjetlosna bića koja isijavaju
vrlo vitalnu životnu silu i očituju stvarno svjetlosno polje oko svojega
tijela —ukupnost svake stanice očituje vitalno svjetlosno polje i pridono­
si mu, a to polje nosi poruku. Stoga bi se moglo reći da, što više stvar­
nost određujemo svojim osjetilima te što više živimo kao materijalisd
ponajprije usredotočeni na fizičko (a stoga i što više aktiviramo odgovor
stresa), to više možemo propuštati vrijedne informacije. Jer, što više
sužavamo svoje žarište na materiju, objekte, stvari, ljude i mjesta u svo­
jem vanjskom svijetu, to smo manje sposobni osjetili frekvencije koje
nisu vidljive golim okom. A ako ih nismo svjesni, za nas ne postoje.
Kao što ste već pročitali i, nadam se, počeli i sami doživljavati uz
meditaciju iz prethodnog poglavlja, moguće je povezati se s određenim
frekvencijama oko sebe, kao što radijski prijamnih možete podesiti na
107.3. Kad zatvorite oči i mirno sjedite te uklonite vanjsko okruženje
(šum koji vam inače onemogućuje osjetiti druge frekvencije), možete
uvježbati primati jasan signal te informacije iz njega. Ako to ponavljate,
povezujete se s novom razinom svjetlosti i informacija, koju možete
koristiti za utjecanje na materiju. A kad to učinite, vaše tijelo doživljava
sintropiju (pojačani red) umjesto entropije (nered, fizički slom i kaos).
Kad uspijete umiriti svoj analitički, misleći um te se spremnije povezati

124
s tim uteđenijim informacijama, vaše tijelo automatski odgovara proce­
siranjem ove nove struje svijesti i energije te na taj način postaje učinko­
vitije, koherentnije i zdravije.

Konvergentno i divergentno žarište

Na početku meditacije iz prethodnog poglavlja uputio sam vas da usre­
dotočite pozornost na različite dijelove svojega tijela, ali i na prostor oko
đh dijelova. Sada želim dublje razmotriti razlog zbog kojeg vas u gotovo
svim meditacijama upućujem na to. Kad to činite, izoštravate svoju spo­
sobnost ovladavanja dvama različitim načinima na koje se vaš mozak
može usredotočiti: primjenu konvergentnog i divergentnog žarišta.
Konvergentno žarište je usredotočeno ili usko žarište na određenom
objektu —na bilo čemu što posjeduje materiju. Takvo žarište iskazujete u
mojim meditacijama kad pozornost usmjerite specifičnom mjestu u svo­
jem tijelu. Istu vrstu žarišta primjenjujete kad pozornost posvećujete
objektima u svojem okruženju. U pravilu, kad odlučite uzeti čašu, nazva­
ti nekoga ili mu poslati poruku, ili svezati cipelu, primjenjujete usko žari­
šte. Najveći dio vremena u uskom žarištu provodite usredotočeni na
objekte ili stvari (materija) te na ljude ili mjesta u vanjskom svijetu —
uglavnom na ono što imaju tri dimenzije.
Sjećate li se razmatranja življenja u modusu preživljavanja, uz hor­
mone stresa koji neprestano struje našim tijelom i pomažu nam održava­
ti spremnost za borbu ili bijeg? Kad smo u tom stanju, naše je žarište jo š
više suženo jer vrlo usredotočeno posvećivanje oozornosti vanjskom,
materijalnom svijetu postaje vrlo važno. Zapravo, postajemo materijalisti
koji stvarnost definiraju svojim osjetilima. Različiti odjeljci mozga, koji
normalno rade u zajednici, počinju se dijeliti i više ne komuniciraju učin­
kovito —te ne rade glatko, u stanju koherencije (uređenosti). Tada su u
inkoherentnom stanju i niz kralježnicu šalju inkoherentne poruke razli­
čitim dijelovima tijela. To smo mnogo puta ustanovili mjereći moždane
valove.
Kao što sam već rekao, kad je vaš mozak inkoherentan, vi ste inko-
herentni. A kad vaš mozak ne funkcionira ispravno, vi ne funkcionirate
ispravno. To je kao da vaš mozak i tijelo umjesto lijepe simfonije

125
proizvode kakofoniju. A zbog tog neuravnoteženog, nekoherentnog sta­
nja pokušavate kontrolirati ili silom postići određene ishode u svojem
životu. Pokušavate predvidjeti budućnost koja jc utemeljena na prošlosti
i dijelom to činite tako što više pozornosti posvećujete vanjskom svijetu
objekata i stvari nego unutarnjem svijetu misli i osjećaja. Drugim riječi­
ma, ostajete u uskom, konvergentnom žarištu —neprestano iznova opse-
sivno razmišljate o istome. To je učinak stresa. SLres vas potiče opsesiv-
no razmišljati o problemima kako biste se pripremili za najgori mogući
scenarij, utemeljen na vašim sjećanjima. Pripremanje za najgori ishod
pruža vam bolje izglede za preživljavanje jer, što god se dogodilo, vi ste
spremni.
Međutim, kad promijenite svoju pozornost, napustite to usko žarište
te prihvatite ono otvorenije i šire, kao što ćete učiniti u ovoj meditaciji,
možete postati svjesni prostora, a time i svjetlosti i energije oko svojega
tijela u prostoru. To se naziva divergentnim žarištem. Od usredotočeno­
sti na nešto prelazite na usredotočenost ni na što - na val (energija) umje-
vSto na česticu (materija). Stvarnost je čestica i val; materija i energija.
Dakle, kad prakticirate usko žarište kako biste pozornost usredotočili na
različite dijelove tijela —uvažavajući česticu —a potom proširite žarište
kako biste osjetili prostor oko tih dijelova tijela u prostoru - uvažavajući
val - vaš mozak ulazi u koherentnije, uravnoteženije stanje.

Ulazak u podsvjesni um
Dr. Les Fehmi, direktor Centra za biofeedback Princeton u Princetonu,
New Jersey, sedamdesetih je godina prošlog stoljeća otkrio kako ta pro­
mjena pozornosti iz uskog u široko žarište mijenja moždane valove.
Fehmi, pionir istraživanja pozornosti i biofecdbacka, pokušavao jc pro­
naći metodu poučavanja ljudi kojom bi oni beta moždane valove (svje­
sno razmišljanje) promijenili u alfa valove (opušteno i kreativno stanje).
Ustanovio je kako je najdjelotvorniji način za ostvarenje te promjene
upućivanje ljudi da postanu svjesni prostora ili ništavila —prihvaćajući
ono što je nazvao širokim žarištem2. Budistička tradicija tu metodu
meditacije primjenjuje već tisućama godina. Kad proširite svoje žarište i

126
osjećate informacije umjesto materije, vaši moždani valovi usporavaju s
bete na alfu. To je logično jer, dok osjećate, ne razmišljate.
Kad vaš misleći mozak - neokorteks - uspori, sposobni ste preko­
račiti analitički um (zvan i kritički um), koji razdvaja svjesni od podsvje­
snog uma (pogledajte crtež 4.2) Sada ste sposobni ući u sjedište opera­
cijskog sustava svojega tijela —autonomni živčani sustav, o kojem ste
čitali u prethodnom poglavlju — i vaš mozak može raditi na više
holistički način.

PREKORAČENJE
ANALITIČKOG UMA

Crtež 4.2 Jedan od glavnih ciljeva meditacije jest nadići analitički um. Analitički um
razdvaja svjestan um od podsvjesnog. Kad usporite, svoje moždane valove, izlazite iz
svjesnog uma i mislećeg mozga, obilazite analitički um i ulazite u operacijski sustav
podsvjesnog uma, u kojem se nalaze svi automatski programi i nesvjesne navike.

U sklopu meditacije Blagoslivljanja energetskih središta, kojoj ću vas

poučiti na drugom mjestu u ovom poglavlju, usmjeravat ćete pozornost
svakom energetskom središtu tijela (koja se u starim istočnoindijskim
vedskim tekstovima nazivaju i čakrama - odnosno, kotačima) i potom
ćete proširiti žarište. Budući da je odredište vaše pozornosti ujedno
odredište vaše energije, dok ćete posvećivati pozornost svakom središtu
i dok će vaša energija strujati kroz njih, svako od tih individualnih sredi­
šta bit će aktivirano.

127
 Primjerice, nije tajna da, ako se vaš um i mozak bave seksualnim
fantazijama, kad energija stigne u to središte vašega tijela, ono će se akti­
virati na vrlo specifičan način, a tada će organi, tkiva, kemijske tvari,
hormoni i živčano tkivo odgovoriti. Ako ste gladni i razmišljate o tome
što ćete jesti, nije slučajno da će se vaši probavni sokovi početi izlučivati,
počet ćete stvarati slinu, a vaše tijelo će se pripremati za iskustvo konzu­
miranja večere jer energija aktivira to područje. Ako razmišljate o
mogućnosti da se istresete na šefa ili da se posvađate s kćeri, izlučujete
adrenalin i prije stvarnog sučeljavanja. U svakom od tih slučajeva misao
koju mislite postaje iskustvo. To ću podrobnije objasniti u nastavku, kad
ćemo razmatrati pojedinačna energetska središta, ali sada je dovoljno da
znate kako se to događa zato što svako središte izlučuje vlastitu kemij­
sku, hormonsku ekspresiju, koja potom aktivira organe, tkiva i stanice
svakog područja.
Zamislite stoga što bi se počelo događati ako biste bili sposobni u
meditaciji usporiti svoje moždane valove te ući u operacijski sustav sva­
kog od tih središta posvećujući pozornost prostoru oko njih i šireći svoje
žarište. Svako od tih središta tada bi postalo uredenije i koherentnije, što
bi neuronima signaliziralo da stvore novu razinu uma te da aktiviraju
organe, tkiva i stanice tog područja, stvarajući hormone i kemijske gla­
snike svakog središta. A ako biste to opetovano činili, s vremenom biste
počeli osjećati stvarnu, fizičku promjenu.
U zajednici učenika koji obavljaju taj rad, neki su se iscijelili od kro­
nične infekcije mokraćnog mjehura, problema s prostatom, impotencije,
divertikulitisa, Crohnove bolesti, alergija i preosjetljivosti na hranu kao
što je celijakija, tumora jajnika, povišenih jetrenih enzima, želučanog
refluksa, srčanih palpitacija, aritmija, astme, plućnih bolesti, problema s
kralježnicom, bolesti štitnjače, raka grla, boli u vratu, kronične migrene,
glavobolja, tumora na mozgu —i drugoga. U ljudi koji su izvodili ovu
meditaciju opazili smo svakojaka poboljšanja, katkad čak i nakon što su
je prvi put izveli. Ta dramatična iscjeljenja bila su moguća jer su medi-
tanti bili sposobni epigenetski promijeniti ekspresiju svoje DNK, uklju­
čiti neke gene, a druge isključiti, te promijeniti način na koji ti geni izvo­
de ekspresiju bjelančevina u njihovu fizičkom tijelu (kao što ste naučili u
drugom poglavlju).

128
Kako funkcioniraju energetska središta vašega tijela
Sada ćemo podrobnije razmotriti svako energetsko središte tijela, ali naj­
prije želim bolje objasniti kako funkcioniraju. Svako od njih zamislite
kao pojedinačno informacijsko središte. Svako ima svoju specifičnu
energiju koja nosi odgovarajuću razinu svijesti, vlastitu emisiju svjetlosti
koja izražava vrlo specifičnu informaciju, ili vlastitu frekvenciju koja nosi
određenu poruku. Svako im a i svoje žlijezde, svoje jedinstvene hormo­
ne, svoju kemiju i svoje individualne spletove neurona. Te pojedinačne
skupine neuroloških mreža shvatite kao mini-mozgove. A ako svako od
tih središta ima svoj individualni mozak, tada svako ima i svoj individu­
alni um. (Pogledajte crtež 4.3., koji otkriva lokaciju svakog središta, ali i
anatomiju i fiziologiju povezanu s njima.)

ENERGETSKA SREDIŠTA

Crtež 4.3 Svako energetsko središte vašega tijela ima svoj biološki ustroj.
Svako ima svoje žlijezde, hormone, kemikalije te individualni mini-mozak
(splet neurona) pa stoga i vlastiti um.

129
 Kao što ste doznali u drugom poglavlju, kad svijest aktivira neuro­
loško tkivo, stvara um. Um je mozak na djelu pa ako svako od tih ener­
getskih središta ima svoj splet neurona, tada svako ima i svoj individual­
ni um - ili, bolje rečeno, svako središte razmišlja na svoj način. Um
aktivira energija s uputom i namjerom, svjesnom namjerom. Aktivacija
tih središta potiče aktivaciju hormona, tkiva, kemijskih tvari i staničnih
funkcija —i odašilje energiju.
Primjerice, kad energija aktivira vaše prvo središte (sjedište vaših
reproduktivnih žlijezda), njegov um ima vrlo specifičan cilj i namjeru.
Ako se kao svjesno biće bavite kakvom mišlju ili fantazijom —usput, to
je svijest koja djeluje na neurološko tkivo —vaše tijelo uskoro se počne
fiziološki mijenjati, a stoga se mijenja i vaša energija. Vaše tijelo iz odgo­
varajućih žlijezda izlučuje kemikalije i hormone kako bi vas emocional­
no pripremilo za spolni odnos. Tada u tom središtu imate više energije,
koja oslobađa svoju specifičnu frekvenciju s porukom o namjeri.
Ta energija, koja nosi svjesnu namjeru, aktivira reproduktivni centar,
a um u mozgu utječe na um u tijelu na razini individualnog živčanog
spleta. Taj um, smješten u tom specifičnom dijelu tijela, funkcijom mini-
mozga kroz autonomni živčani sustav djeluje na podsvjesnu razinu. Nad
time nemate svjestan nadzor. Mogli bismo reći da tijelo slijedi um kad
mini-mozak u tom energetskom središtu aktivira s njim povezane žlijez­
de, koje tada aktiviraju odgovarajuće hormone, a hormoni signaliziraju
odgovarajućim kemijskim tvarima neka promijene emocionalno stanje i
fiziologiju tijela. Vi tada odašiljete vrlo jasnu energiju koja nosi specifič­
nu uputu iz tog središta. Svi smo osjetili takvu energiju od kakve izrazito
seksualne osobe. Kad se energija pokrene kroz to neurološko tkivo ili
splet neurona, stvara um na toj razini pa to središte po aktiviranju ima
svoj um.
Drugo središte također ima svoj um. A kad aktiviramo njegov mini-
mozak, pa stoga i njegov um, vjerujemo svojem instinktu —i u tom sre­
dištu odvija se isti slijed dogactaja koji smo upravo upoznali u prvom
energetskom središtu, ali s drugačijim odgovarajućim neurokrugovima,
hormonima, kemijskim tvarima, emocijama, energijom i informacijama.
Zapravo, to se područje naziva drugi mogak, zbog stotina milijuna neuro­
na i neuralnih veza u njemu (više no što ih je u kralježničnoj moždini ili

130
u perifernom živčanom sustavu). Štoviše, 95 posto serotonina, hormona
ugode, u vašem se tijelu ne nalazi u mozgu, nego u crijevima’. Stoga je
vjerovanje instinktima iz vlastite utrobe zapravo doslovno. To je gotovo
kao da naše tijelo, i to moždano središte, mogu prevladati nad našim
analitičkim, racionalnim, mislećim mozgom i umom.
Što je s vašim srčanim središtem? Što se događa kad se ravnate pre­
ma srcu? Kao i prva dva središta, to četvrto središte nalazi se na sredini
prsa, ima svoju frekvenciju i informacije, svoje hormone, svoje kemijske
tvari, svoje emocije i svoj mini-mozak, koji crpi iz okolnog polja energija
i informacija. A kad se ravnate prema srcu, skloni ste biti brižniji, ljuba­
zniji, nadahnutiji, ncsebičniji, suosjećajniji, velikodušniji, zahvalniji, sklo­
niji vjerovati i strpljiviji. Kad taj mini-mozak primi tu informaciju, šalje
upute i poruke organima i tkivima smještenima u tom dijelu tijela, a vi
tada odašiljetc energiju ljubavi iz tog specifičnog informacijskog središta.
Razmotrimo podrobnije svako od tih energetskih središta. Neka se
donekle preklapaju u funkcijama, ali, ako posjedujete imalo znanja o tije­
lu, ona su uglavnom sama po sebi razumljiva. Po potrebi možete još jed­
nom promotriti crtež 4.3.

Bolje upoznavanje energetskih središta

Prvo energetsko središte upravlja područjem vaših spolnih organa, uključuju­
ći perineum, dno zdjelice, žlijezde povezane s vaginom ili penisom, pro­
statu, ako ste muškarac, mokraćni mjehur, donji dio crijeva i anus. Ovo
energetsko središte povezano je s reprodukcijom i prokreacijom, s elimi­
nacijom, seksualnošću i seksualnim identitetom. Hormoni estrogen i
progesteron u žena, te testosteron u muškaraca, povezani su s njime.
Ovo energetsko središte povezano je i s donjim mezenferijskim živča­
nim spletom.
U tom se prvom središtu nalazi golema količina kreativne energije.
Zamislite koliko se energije upotrijebi za stvaranje života i omogućava­
nje razvoja djeteta. Kad je to središte uravnoteženo, vaša kreativna ener­
gija teče lako i uzemljeni ste u svojem seksualnom identitetu.
Drugo energetsko središte nalazi se iza i malo isDod pupka. Upravlja jaj­
nicima, maternicom, debelim crijevom, gušteračom i donjim dijelom

131
 leđa. Vezano je uz konzumaciju, probavu, eliminaciju i razgradnju hrane
u energiju —uključujući probavne enzime i sokove, ali i enzime i hormo­
ne koji uravnotežuju vašu razinu šećera u krvi. Ovo središte povezano je
i s gornjim mezenterijskim živčanim spletom.
Drugo energetsko središte povezano je i s društvenim mrežama i
strukturama, odnosima, sustavima potpore, obitelji, kulturom te među­
ljudskim odnosima. Zamislite ga kao središte za zadržavanje ili puštanje
—za konzumiranje ili eliminiranje. Kad je to središte uravnoteženo, osje­
ćate se sigurno u svojem okruženju i u svijetu.
Treće energetsko središte nalazi se u trbušnoj šupljini. Upravlja želucem,
tankim crijevom, slezenom, jetrom, žučnim mjehurom, nadbubrežnim
žlijezdama i bubrezima. S njime su povezani hormoni adrenalin i kor-
tizol, hormoni bubrega i tvari kao što su renin i angiotenzin, eritropoe-
tin te svi jetreni enzimi, kao i želučani enzimi poput pepsina, tripsina,
kimotripsina i klorovodične kiseline. Ovo energetsko središte povezano
je i sa solarnim pleksusom, koji se još naziva celijačni splet.
Ovo središte povezano je s našom voljom, moći, samovažnošću,
-nadzorom, motivacijom, agresivnošću i dominacijom. To je središte
natjecateljske akcije i osobne moći, samopoštovanja i usmjerene namjere.
Kad je treće središte uravnoteženo, svoju volju i svoju motivaciju koristi­
te za prevladavanje okruženja i uvjeta u vlastitom životu. Za razliku od
drugog središta, ovo središte se prirodno aktivira kad opazite da vaše
okruženje nije sigurno ili predvidljivo pa se morate zaštititi te se pobri­
nuti za svoje pleme i za sebe. Treće središte aktivno je i kad nešto želite i
morate upotrijebiti svoje tijelo kako biste to dobili.
Četvrto energetsko središte nalazi se u prostoru iza prsne kosti. Upravlja
srcem, plućima i prsnom žlijezdom (glavna imunološka žlijezda, poznata
i kao „vrelo mladosti“). Hormoni povezani s ovim središtem su hormon
rasta, ali i kaskada 1400 različitih kemijskih tvari koje putem prsne žli­
jezde (odgovorne za rast, popravljanje i regeneraciju tijela) stimuliraju
zdravlje imunološkog sustava. Živčani splet pod upravom ovog središta
je srčani splet4.
Prva tri središta usredotočena su na preživljavanje i odražavaju našu
životinjsku prirodu ili našu ljudskost. No, u ovom četvrtom energet­
skom središtu prelazimo iz sebičnosti u nesebičnost. Ovo je središte

132
povezano s emocijama ljubavi i brižnosti, njegovanja, suosjećanja,
zahvalnosti, uvažavanja, ljubaznosti, nadahnuća, potpunosti i povjerenja.
Odatle potječe naša božanska priroda. Četvrto je središte sjedište duše.
Kad je četvrto središte uravnoteženo, stalo nam je do drugih te želimo
surađivati za najviše dobro zajednice. Osjećamo istinsku ljubav prema
životu. Osjećamo se potpuno i zadovoljni smo onime tko jesmo.
Peto energetsko srediste nalazi sc u sredini grla. Upravlja štitnjačom,
doštitnim žlijezdama, žlijezdama slinovnicama i tkivom vrata. Hormoni
povezani s ovim središtem su hormoni štitnjače T3 i T4 (tiroksin), tvari
doŠtitnih žlijezda, koje upravljaju metabolizmom tijela i razinom kalcija
u krvi. Živčani splet pod upravom ovog središta je tiroidni splet.
Ovo je središte povezano s izražavanjem ljubavi koju ste osjetili u
četvrtom središtu, ali i s govorenjem vlastite istine te osobnim utvrđiva­
njem vlastite stvarnosti jezikom i zvukom. Kad je peto središte uravno­
teženo, izražavate svoju trenutačnu istinu, što obuhvaća izražavanje lju­
bavi. Toliko ste zadovoljni sobom i životom da jednostavno morate
dijeliti svoje misli i osjećaje s drugima.
Šesto energetsko središte nalazi se u prostoru između stražnjeg dijela grla
i stražnjeg dijela glave (ako vam je to preteško zamisliti, zamislite ga kao
središte svojega mozga blago pomaknutom prema stražnjem dijelu gla­
ve). Upravlja epifizom, svetom žlijezdom. Neki ljudi epifizu nazivaju tre­
ćim okom, ali osobno je nazivam prvim okom. Povezana je s vratima u
više dimenzije i s promjenom percepcije kako biste vidjeli s onu stranu
vela, ili kako biste stvarnost doživljavali nelinearno.
Kad je ovo središte otvoreno, nalik je radijskoj anteni pomoću koje
se možete povezati s višim frekvencijama izvan dosega pet osjetila. U
njemu se budi alkemičar u vama. Kpifizi sam posvetio čitavo poglavlje u
ovoj knjizi, ali za sada znajte da ova žlijezda izlučuje hormone poput
serotonina i melatonina (ali i neke druge sjajne metabolite), koji su odgo­
vorni za eirkadijane ritmove osjećaja budnosti uslijed vidljive svjetlosti
tijekom dana i pospanosti uslijed noćne tame. Zapravo, epifiza je osjetlji­
va na sve elektromagnetske frekvencije osim vidljive svjetlosti pa može
proizvesti odgovarajuće kemijske derivate melatonina, koji mijenjaju vaše
viđenje stvarnosti. Kad je ova žlijezda u ravnoteži, vaš mozak radi jasno.

133
Bistri ste, svjesniji svojega unutarnjeg i vanjskog svijeta te i/ dana u dan
vidite i opažate sve više.
Sedmo energetsko središte nalazi se u sredini vaše glave i obuhvaća hipo­
fizu. Ova žlijezda naziva se glavnom jer uspostavlja i održava sklad u
silaznoj kaskadi iz ovog središta vašega mozga u epifizu, štitnjaču, prsnu
žlijezdu, nadbubrežne žlijezde, gušteraču i sve do spolnih žlijezda. U
ovom središtu tijela doživljavate svoj najviši izraz božanskosti. Iz njega
potječe vaša božanska priroda, najviša razina vaše svijesti. Kad je ova
žlijezda u ravnoteži, iv i ste u ravnoteži sa svime.
Osmo energetsko središte nalazi se oko 40 centimetara iznad glave pa je
jedino energetsko središte koje nije povezano ni s jednim dijelom fizič­
kog tijela. Egipćani su ga nazivali Ka. Ovo središte predstavlja vašu
povezanost sa svemirom, s univerzumom, s cjelinom. Kad se aktivira,
osjećate se dostojnim prim ati - a to vas otvara za uvide, otkrivenja,
duboko razumijevanje te za kreativno učitavanjc frekvencija i informaci­
ja koje u vaše fizičko tijelo i mozak ne pristižu iz sjećanja pohranjenih u
vašem živčanom sustavu, nego iz svemira, univerzuma, jedinstvenog
polja, ili kako god želite nazvati moć koja je iznad našega pojedinačnog
jastva. Kroz to središte pristupamo podacima i pamćenju kvantnog
polja.

Razvijanje naše energije

Sada kad sam podrobno opisao svako središte, razmotrimo dinamičnije
kako ta središta mogu funkcionirati. Naše tijelo nedvojbeno je stvoreno
za korištenje energije u svim opisanim središtima. Ah, što se događa kad
svoju energiju ne koristimo samo za preživljavanje? Sto se događa kad
umjesto oslobađanja svoje energije prema van (s ciljem prokreacije, pro-
bavljanja hrane, bježanja od opasnosti i tako dalje) počnemo dio te ener­
gije dosljedno razvijati uzlazno, iz jednog središta u drugo, pojačavajući
njezinu frekvenciju?
Evo kako bi to izgledalo: počinjemo usmjeravanjem svoje kreativne
energije iz prvog središta. Kad se osjećamo dovoljno sigurno i zaštićeno
da bismo stvarali, ta se kreativna energija razvija, uspinje se i teče u dru­
go središte. Kad smo prisiljeni prevladati kakvo ograničenje ili kakav

134
uvjet u okruženju, možemo korisno upotrijebiti kreativnu energiju, koja
će tada poteći u treće središte - sjedište naše volje i moći.
Kad uspješno nadiđemo teškoće u svojem životu, koje su nas izazi­
vale da rastemo i prevladamo tekškoće, imamo mogućnost osjećati se
potpunije, slobodnije i zadovoljnije te smo sposobni osjećati istinsku lju­
bav prema sebi i drugima jer energija teče kroz četvrto središte i aktivira
ga. Kad se to dogodi, želimo izraziti svoju sadašnju istinu —što smo
naučili, ili ljubav i potpunost koju osjećamo - i to energiji omogućuje
proći kroz peto središte te ga aktivirati. Nakon toga, kad razvoj energije
aktivira šesto središte, u mozgu se otvaraju latentna područja pa se veo
iluzije podiže i mi opažamo širi raspon stvarnosti no što smo prije vidje­
li. Tada se počinjemo osjećati prosvijetljeno, tijelo ulazi u veći sklad i
ravnotežu, a naše vanjsko okruženje (uključujući svijet prirode koji nas
okružuje) također ulazi u veći sklad i ravnotežu jer se energija uspinje
aktivirajući sedmo središte. Kad osjetimo tu prosvijetljenu energiju,
počinjemo se uistinu osjećati dostojno i energija se napokon može uzdi­
gnuti kako bi aktivirala osmo središte, u kojem primamo plodove svoje­
ga truda —vizije, snove, uvide, ostvarenja želja i znanje koje ne potječe iz
našega uma ili tijela kao sjećanje, nego potječe od više moći u nama i
oko nas. Taj kontinuirani tok energije u razvoju, od prvog do osmog sre­
dišta, ilustriran je na crtežu 4.4A.
To je osobni razvoj koji se događa kad energija teče dosljedno - ide­
al. Međutim, prečesto se događa da događaji u našem životu i način na
koji reagiramo na njih uzrokuju zaglavljivanje naše energije, koja tada ne
teče u upravo opisanom veličanstvenom obrascu. Mjesta na kojim ener­
gija zaglavi u vašem tijelu energetska su središta povezana s pitanjima
kojima ste zaokupljeni. Na crtežu 4.4B možete vidjeti što se događa kad
energija zaglavi i ne može teći u viša središta.
Primjerice, ako je osoba seksualno zlostavljana ili su je od djetinjstva
poučavali da seks smatra lošim, njezina energija može ostati zaglavljena
u prvom središtu, povezanom sa seksualnošću, i zbog toga može doći
do problema s pristupom kreativnosti. S druge strane, ako je osoba spo­
sobna pristupiti svojoj kreativnoj energiji, ali se ne osjeća dovoljno sigur­
no da bi svoju kreativnost koristila u svijetu (umjesto da se osjeća žrtvom
svojih društvenih i međuljudskih odnosa), ili ako je traumatizirana,

135
odnosno, na neki drugi način iznevjerena, tu energiju može zadržavati u
drugom središtu. Takva osoba vjerojatno bi osjećala prekomjernu kriv­
nju, sram, patnju, nisko samopoštovanjc ili strah. Dakle, ako osoba
može podignuti energiju do trećeg središta, ali je suočena s problemima
vezanima uz ego te sc osjeća previše važno, samoživo, sklono kontroli­
ranju, dominantno, gnjevno, pretjerano sklono nadmetanju i ogorčeno,
energija tada zaglavi u trećem središtu pa su mogući problemi s kontro­
lom ili motivacijom. Ako osoba ne može otvoriti srce te osjetiti ljubav i
povjerenje, ako se plaši izraziti ljubav ili svoje istinske osjećaje, energija
također može zastati u četvrtom i petom središtu.

TOK KREATIVNE
ENERGIJE U TIJELU

Crtež 4.4A Kad razvijemo svoju kreativnu energiju, možemo je podignuti iz prvog
središta sve do mozga i dalje. Svako energetsko središte ima svoju individualnu
frekvenciju, koja pak nosi svoju individualnu namjeru.

136
 Iako energija može zastati u bilo kojem od energetskih središta, naj­
češće zaglavi u prva tri. A kad zaglavi, ne može se razvijati i teći u opisa­
noj neprekinutoj struji, koja aktivira viša energetska središta, u kojima
smo zaljubljeni u život i želimo mu uzvraćati. Pokretanje toka tog kruga,
onako kako bi trebao teći, cijeli jc smisao meditacije Blagoslivljanja ener­
getskih središta — blagoslivljamo svako od tih središta kako bismo
ponovno pokrenuli zaglavljenu energiju.

KAKO ENERGIJA ZAGLAVI

Crtež 4.4B Kad energija zaglavi negdje u tijelu, ona ne može teći u viša središta,
budući da su emocije energija, te emocije zaglave u različitim energetskim središtima
pa se ne možemo razvijati.

137
Kada crpimo iz našeg energetskog polja
Kao što smo već razmotrili, naše je tijelo okruženo nevidljivim poljim
elektromagnetske energije koja uvijek nose svjesnu namjeru ili uput
Kad aktiviramo svako od tih sedam energetskih središta, mogli bisnv
reći da izražavamo energije iz njih. Jednostavno rečeno, kad kao svjesna
bića aktiviramo specifičnu energiju u svakom pojedinačnom središtu,
stimuliramo s njim povezane neurološke spletove kako bi proizvodili
razinu uma koja će tada aktivirati odgovarajuće žlijezde, tkiva, hormone
i kemijske tvari u svakom središtu. Kad je svako jedinstveno središte
uključeno, tijelo emitira energiju koja u sebi nosi specifičnu informaciju
ili namjeru.
Međutim, ako nastavimo živjeti u modusu preživljavanja i ako smo
pretjerano seksualni, pretjerano konzumiramo ili osjećamo prejak stres
zbog življenja u prva tri središta, crpimo energiju iz tog nevidljivog polja
koje nosi informacije i okružuje naše tijelo, i pretvaramo je u kemijske
procese. Ponavljanje tog procesa s vremenom uzrokuje smanjivanje polja
oko tijela. (Pogledajte crtež 4.5.) Tako oslabljujemo svoju svjetlost pa
nema energije koja bi nosila svjesnu namjeru te se kretala kroz ta sredi­
šta kako bi u svakom od njih stvorila odgovarajući um. Svoje energetsko
polje zapravo crpimo kao izvor. Ta ograničena razina uma sa svojom
ograničenom količinom energije u svakom središtu odašilje ograničeni
signal okolnim stanicama, tkivima, organima i sustavima tijela. To može
oslabjeti signal te sniziti frekvenciju energije koja tijelu donosi važne
informacije. Dakle, snižavanje frekvencije signala stvara bolest. Mogli
bismo reći da je, s energetskog stajališta, svaka bolest zapravo spuštanje
frekvencije i inkoherentna poruka.
Sjećate li se kako sam rekao da se donja tri energetska središta tijela
bave preživljavanjem pa stoga predstavljaju našu sebičnu prirodu? Ta su
središta usredotočena na korištenje moći, agresivnosti, sile ili nadmeta­
nja kako bismo preživjeli u uvjetima svojega okruženja dovoljno dugo
da konzumiramo hranu i nahranimo se, a potom da se usredotočimo na
prokreaciju i održimo vrstu (za razliku od gornjih pet središta, koja pred­
stavljaju našu nesebičnu prirodu i više su usredotočena na altruistične
misli i emocije). Priroda je ta tri središta učinila vrlo ugodnima kako

138
bismo se bavili aktivnostima povezanima s njime te s onime što one
predstavljaju. Seks (prvo središte) i konzumiranje hrane (drugo središte)
prilično su ugodni, kao i povezivanje s drugima te komuniciranje (tako­
đer drugo središte). Osobna moć (treće središte) može biti opojna, uklju­
čujući uspjeh prevladavanja prepreka, postizanje onoga što želimo, nad­
metanje i pobjeđivanje, preživljavanje u određenom okruženju i
prisiljavanje samoga sebe na kretanje.

ŽIVLJENJE U STANJU PREŽIVLJAVANJA

P re živ lja v a n je u p rva

n o rm a ln o sv je tlo sn o p o lje o sla b lje n o sv je tlo sn o p o lje

Crtež 4.5 Prva tri središta potrošači su energije. Ako ih pretjerano koristimo, neprestano
crpimo energiju iz nevidljivog energetskog petlja i pretvaramo je u kemijske procese.
Polje oko našeg tijela počinje se smanjivati.

Stoga uviđate zašto neki ljudi mogu biti skloni pretjerano koristiti
jedno ili više od prva tri središta te na taj način više konzumirati iz polja
vitalne energije i informacija, koje okružuje tijelo. Primjerice, pretjerano
seksualna osoba crpi dodatnu energiju iz polja energije koje okružuje
prvo središte. Osoba zaglavljena u osjećaju srama ili krivnje, koja se osje­
ća žrtvom, zadržava emocije iz prošlosti i neprestano pati, zapravo pre­
tjerano crpi energiju iz energetskog polja oko drugog središta i stoga je
zadržava u njemu. Osoba koja je pretjerano sklona nadziranju ili je pod

139
prejakim stresom crpi dodatnu energiju iz polja oko trećeg središta. Kad
se naša svijest ne razvija, ne razvija se ni naša energija.

Subatomska razina
Sve ovo započinje na kvantnoj razini - stoga razmotrimo kako se to
događa. Promotrite crtež 4.6. Ako uzmete dva atoma, od kojih svaki ima
svoju jezgru, i povežctc ih kako bi činili molekulu, preklapanje dvaju
krugova na mjestu njihova povezivanja je mjesto na kojem dijele svjetlost
i informacije. A budući da dijele informacije, dijele sličnu energiju koja
im a osobitu frekvenciju. Nevidljivo energetsko polje drži ih povezanima
u molekulu. Kad se ti atomi povežu kako bi stvorili molekulu i razmije­
nili informacije, oni imaju drugačija fizička svojstva i karakteristike, kao
što su, primjerice, različita gustoća, različita točka vrelišta i različita
atomska masa —no to su imali dok su bili razdvojeni. Važno je napome­
nuti da je nevidljivo polje energije, koje okružuje materiju, ono što mole­
kuli daje njezina specifična svojstva, ali i održava njezin oblik i struktu­
ru. Molekule se ne bi mogle povezati bez dijeljenja informacija i energije.
Ako dodate još jedan atom, stvarate novu, drugačiju molekulu koja
također ima drugačija fizička svojstva i karakteristike te drugačiju atom­
sku strukturu. A ako nastavite dodavati atome, stvarate kemijsku tvar, a
oko nje se nalazi nevidljivo polje energije koje održava njezin fizički
oblik i daje joj život. Te atomske sile stvarne su i mjerljive.
Ako uzmete dovoljno kem ikalija i povežete ih, u konačnici ćete
stvoriti stanicu, a ta stanica također ima nevidljivo energetsko polje koje
je okružuje i daje joj život. Ta se stanica zapravo hrani različitim fre­
kvencijama svjetlosti. Molekule i pozitivan ili negativan energetski naboj
nisu ono što je upućuje da čini ono što čini. Prema novom polju biologi­
je zvanom kvantna informacijska biologija, upute joj daju biofotoni, koje
smo već razmotrili, te njihovi obrasci svjetlosti i frekvencija. Što je stani­
ca zdravija, to su koherentniji biofotoni koje emitira. Ako se sjećate iz
onoga što ste do sada doznali, koherencija je uređeni izraz frekvencije.
Razmjena informacija (putem elektromagnetskih frekvencija svjetlosti)
između stanice i tog polja energije oko nje odvija se brže od brzine svje­
tlosti, što znači da se događa na kvantnoj razini’.

140
 OD ENERGIJE DO MATERIJE
m o le k u la k e m ika lija

Crtež 4.6 Kad se atomi povežu te podijele energiju i informacije, oni stvaraju molekule.
Molekula je okružena nevidljivim svjetlosnim poljem, koje se sastoji od energije i
informacija, što joj daje fizikalna svojstva koja je drže na okupu. Kad joj se pridruži još
atoma, ona postaje složenija i čini kemikaliju, koja je također okružena
nevidljivim svjetlosnim poljem koje se sastoji od energije i informacija
te joj daje fizikalna svojstva koja je drže na okupu.
Kad sc kemikaliji pridruži još atoma, ona postaje složenija i može stvoriti stanicu.
Stanica je okružena svojim specifičnim nevidljivim poljem energije i informacija, koje joj
pruža upute za funkcioniranje. Skupina udruženih stanica postaje tkivo, okruženo
poljem energije i informacija koje stanicama omogućuje skladno funkcionirati.
Združena tkiva postaju organ, okružen poljem energije i informacija
koje mu omogućuje funkcionirati na zdrav način.
Organi se udružuju stvarajući sustav, također sa specifičnim nevidljivim poljem
svjetlosti koje ga okružuje te mu pruža fizikalna svojstva kako bi funkcionirao kao
cjelina. 1, naposljetku, sustavi se udružuju u tijelo. Tijelo je okruženo svjetlosnim
poljem koje sadrži energiju i informacije te mu pruža fizikalna svojstva
koja ga drže na okupu i daju mu upute za život.

141
 Nadalje, ako povezete skupinu stanica, stvarate tkivo, a to tkivo ima
nevidljivo energetsko polje ujcdinjujuće koherentne frekvencije i energije
zbog koje sve te pojedinačne stanice skladno surađuju i funkcioniraju
kao zajednica. Ako uzmete to tkivo i razvijete ga za više specijalizirane
funkcije, stvarate organ, a organ također ima nevidljivo polje elektroma­
gnetske energije. Taj organ doslovce prima informacije iz tog nevidljivog
energetskog polja. Zapravo, u tom polju postoji sjećanje tog organa.
Zapanjujuće je kako to može utjecati na pacijente koji se podvrgnu
transplantaciji. Vjerojatno je najpoznatiji primjer priča koju je Claire
Sylvia ispričala u svojoj knjizi Promjena srca, gdje je opisala svoja iskustva
nakon transplantacije srca i pluća 1988. godine6. U to vrijeme znala je
samo da njezini novi organi potječu od osamnaestogodišnjeg donora
koji je preminuo u motociklističkoj nesreći. Ta četrdesetsedmogodišnja
profesionalna plesačica i koreografkinja počela je nakon transplantacije
osjećati žudnju za pilećim kroketima, pomfritom, pivom, zelenim papri­
kama i Snickers čokoladicama, iako prije nije voljela ništa od toga.
Promijenila se i njezina osobnost - postala je asertivnija, samopouzdani-
ja. Kći tinejdžerica čak ju je zadirkivala da je počela hodati kao muška­
rac. Kad je Claire napokon pronašla obitelj donora, otkrila je da je hra­
na, za kojom je žudjela nakon transplantacije, tom mladiću doista bila
omiljena. Ta važna informacija bila je pohranjena u svjetlosnom polju
organa.
Najdramatičnija priča koja to ilustrira govori o osmogodišnjoj dje­
vojčici koja je nakon transplantacije srca desetogodišnje djevojčice počela
doživljavati žive noćne more o tome kako je netko ubija7. Donorica je
doista ubijena, a počinitelj nije uhvaćen. Majka je djevojčicu odvela psi­
hijatru, koji je bio uvjeren da djevojčica sanja događaje koji su se doista
dogodili. Kontaktirali su policiju, koja je otvorila istragu utemeljenu na
djevojčičinom iskazu o ubojstvu, uključujući informacije o vremenu i
mjestu zločina, oružju, fizičkim karakteristikama zločinca i odjeći koju
je imao na sebi. Ubojica je identificiran, uhićen i osuđen.
Stoga su u ovim slučajevima informacije iz energetskog polja oko
transplantiranog organa nakon transplantacije promijenile izražavanje
energetskog polja osobe —njegova drugačija svjetlost i drugačije infor­
macije pomiješale su se s pacijentovim postojećim energetskim poljem.

142
Primatelj može te informacije registrirati kao sjećanje u energetskom
polju, što utječe na njegovo tijelo i na njegov um. Energija, koja sadrži
specifičnu informaciju, utječe na materiju.
Kad potom povežete organe, stvarate sustav - kao što su mišićno-
koštani, krvožilni, probavni, reproduktivni, endokrini, limfni, živčani i
imunološki sustav. Ti sustavi funkcioniraju povlačenjem informacija iz
svojega nevidljivog polja energije i svijesti, koje ih okružuje. A kad sasta­
vite sve sustave, stvarate tijelo koje je također okruženo nevidljivim elek­
tromagnetskim poljem energije, a to elektromagnetsko polje svjetlosti je
ono tko uistinu jesmo.
Vratimo se hormonima stresa. Kao što sam već spomenuo, kad ste
u modusu preživljavanja i crpite previše energije iz tog nevidljivog ener­
getskog polja kako biste je pretvorili u kemijske procese u svojem tijelu
- bez obzira na to jeste li previše usredotočeni na seks, previše jedete,
trpite previše stresa ili sve to odjednom —to energetsko polje oko vašeg
tijela slabi. To znači da tijelo nije okruženo dovoljnom količinom energi­
je ili svjetlosti da bi materija primala pravilne upute o homeostazi, rastu i
popravljanju. Kad se to dogodi, ta individualna središta više ne primaju,
procesiraju i izražavaju energiju te više ne proizvode zdrav neurološki
um koji bi slao potrebne signale odgovarajućim dijelovima tijela do kojih
dopire njihov neurološki utjecaj. Budući da ta energija sa svjesnom
namjerom, koja se kreće kroz neurološka tkiva ili ih aktivira, stvara um,
energetska središta slabije izražavaju um koji regulira stanice, tkiva, orga­
ne i sustave tijela jer nema energije koja bi strujala kroz njih. Tijelo poči­
nje funkcionirati više kao materija bez primjerene koherentne energije
svjetlosti i informacija. Ti mini-mozgovi postaju inkoherentni, baš kao
što naš mozak postaje inkoherentan.
Osim toga, kad je mozak inkoherentan i razdijeljen zbog hormona
stresa, šalje vrlo inkoherentnu poruku —poput šuma na radiju —niz sre­
dišnji živčani sustav do svakog spleta neurona koji je vezan uz komuni­
kaciju s tijelom. A kad ti mini-mozgovi primaju inkoherentne poruke,
šalju inkoherentne poruke organima, tkivima i stanicama svakog dijela
tijela povezanog s kojim od tih središta. To utječe na hormonsku ekspre­
siju i provodljivost živaca koji sežu u različite organe, tkiva i stanice tije­
la, a ta inkoherencija počinje stvarati bolest ili neravnotežu. Kad ti

143
individualni mozgovi postanu inkoherentni, svako odgovarajuće pod­
ručje tijela postaje inkoherentno. A kad ti dijelovi ne rade dobro, ni mi
ne radimo dobro.

Pojačavanje energije
Kad u sklopu meditacije Blagoslivljanja energetskih središta naučite
posvećivati pozornost svakom od tih središta i postajati svjesni prostora
oko njih, u svakom od tih malih mozgova uspostavljate koherenciju jed­
nako kao što je uspostavljate u velikom mozgu između svojih ušiju. A
kad uvažite česticu (materiju) usredotočivši pozornost na svoj perineum
(za prvo središte), na prostor iza pupka (za drugo središte), u trbušnu
šupljinu (za treće središte) ili na sredinu svojih prsa (četvrto središte) i
tako dalje, sidrite svoju pozornost u tom središtu. A odredište vaše
pozornosti je odredište vaše energije.
Potom ćete pozornost posvetiti prostoru oko svakog središta i proši­
riti svoje žarište za njega - povezujući se s energijom oko njega. Pritom
je vrlo važno da uđete u stanje uzvišenih emocija kao što su ljubav,
zahvalnost ili radost. Kao što znate iz prethodnih poglavlja, to je važno
zato što je uzvišena emocija energija, a što dulje zadržite to prošireno
žarište iz stanja uzvišene emocije, to ćete u većoj mjeri graditi vrlo kohe­
rentno polje vrlo visoke frekvencije oko tog središta u svojem tijelu.
Kad stvorite to koherentno polje oko određenog središta, ono ima
koherentnu energiju kojom može primati ispravne upute. Atomi, mole­
kule i kemikalije koje čine stanice, tkiva, organe i sustave tijela crpit će iz
novog polja svjetlosti i informacija, a koherentnija energija nosit će svje­
sniju poruku, dajući upute svakom središtu tijela. Tijelo će tada početi
odgovarati na novi um. Kad se predate i uđete u sadašnji trenutak te
shvatite da je odredište vaše pozornosti ujedno odredište vaše energije,
možete stvoriti novo polje svjetlosti i informacija te povisiti frekvenciju
signala. A ta svjesna misao usmjerava energiju kroz svako središte, kako
bi u tom individualnom mozgu stvorila novi um. Kako svako središte
crpi iz novog polja frekvencija i informacija, tijelo ponovno kreće prema
ravnoteži ili homeostazi. A u tom novom stanju postajete više energija, a

144
manje materija, više val, a manje čestica. Što je emocija uzvišenija, to
više energije stvarate i to je mogućnost dramatične promjene veća.
Ako, s druge strane, ostanete zaglavljeni u emocijama zabrinutosti,
straha, tjeskobe, frustracije, gnjeva, nepovjerenja i tako dalje, oko svojega
tijela nemate tu energiju, tu informaciju i tu svjetlost. Kad frekvencija,
svjetlost i energija uspore te postanu inkoherentnije u svakom središtu,
postajete više materija i manje energija, toliko da vaše tijelo počne oboli­
jevati. To je svrha ove meditacije: ubrzati frekvenciju kako bi povela
nižu, neuređenu frekvenciju natrag u kohcrcnciju i uređenost, te povisiti
frekvenciju materije ili materiju uskladiti s novim, koherentnijim umom.
Ali, sjetite se da to ne možete postići silom. Ne možete jednostavno
odlučiti i silom postići da se to dogodi. To ne možete postići trudom,
nadanjem i željom jer to ne možete učiniti svojim svjesnim umom.
Morate ući u svoj podsvjesni um jer se ondje nalazi operacijski sustav —
autonomni živčani sustav koji upravlja funkcioniranjem tih središta i koji
ih nadzire.
Morate izaći iz beta obrasca moždanih valova jer vas beta drži u
vašem svjesnom umu, odvojenom od podsvijesti ili autonomnog živča­
nog sustava, koji zapravo upravlja svime. Što dulje potonete u meditaciji
- iz beta u alfa, a potom u theta moždane valove (stanje polubudnosti i
polusna, dublja meditacija) — to je vaša frekvencija sporija i to bolje
možete pristupiti operacijskom sustavu. Stoga je u meditaciji
Blagoslivljanja energetskih središta vaš zadatak usporiti svoje moždane
valove te uzvišenu emociju povezati s namjerom blagoslivljanja svakog
pojedinog energetskog središta za najveće dobro - oživjeti ih ljubavlju -
a potom se predati i dopustiti da vaš autonomni živčani sustav preuzme
nadzor jer taj sustav to već zna učiniti bez pomoći vašega svjesnog uma.
Ne mislite, ne vizualizirate i ne analizirate. Činite nešto što se isprva
može doimati mnogo težim: šijete sjemenku informacija i otpuštate,
omogućujući joj da primi upute i energiju te ih iskoristi za uspostavljanje
više reda i ravnoteže u vašem tijelu.
Mjerili smo koliko naši učenici mogu uspješno koristiti ovu medita­
ciju za pojačavanje energije u svakom energetskom središtu te za posti­
zanje ravnoteže među njima. Koristili smo se uređajem za vizualizaciju
oslobađanja plina o kojem ste čitali u prethodnom poglavlju, kako bismo

145
mjerili energetsko polje polaznika prije i nakon meditacije BlagosHfjanja
energetskih središta. GDV tehnologija obuhvaća specijaliziranu kameru
za snimanje ispitanikova prsta, dok se slaba (i potpuno bezbolna) elek­
trična struja primjenjuje na vrh njegova prsta kraće od jedne milisekun-
de. Tijelo na tu struju odgovara oslobađanjem elektronskog oblaka koji
se sastoji od fotona. lako taj oblak nije vidljiv golim okom, moguće ga je
snimiti GDV kamerom te ga pretvoriti u digitalnu računalnu datoteku.
Potom softverski program Bio-Well koristi te podatke za stvaranje slike,
poput one koju vidite na prikazu 4 u umetku u boji.
Slika 4 prikazuje koliko su ispitanikova energetska središta uravno­
težena (ili neuravnotežena), prije i nakon iste meditacije. Bio-Well pro­
gram na temelju istih podataka, dobivenih GDV uređajem, procjenjuje
frekvenciju svakog energetskog središta te ih uspoređuje s normalnim
vrijednostima. Uravnotežena energetska središta bila bi savršeno porav­
nana, dok se kod neuravnoteženih središta opaža pomaknutost od sredi­
šta. Veličina kruga koji predstavlja svako energetsko središte pokazuje je
li njegova energija slabija od prosjeka, prosječna ili jača, te koliko. Lijeva
strana svakog primjera na slici 4 prikazuje mjerenja ispitanikovih ener­
getskih središta prije meditacije, dok desna strana prikazuje mjerenja
nakon meditacije.
Sada razmotrite sliku 5. Lijeva strana prikazuje mjerenja energetskog
polja oko čitavog tijela istog polaznika prije meditacije, dok desna strana
prikazuje mjerenje polja oko tijela nakon meditacije.
GDV uređajem mjerili smo i način na koji ova meditacija (kao i bilo
koja od drugih meditacija u ovoj knjizi) pojačava energetsko polje oko
čitavog tijela. Kao što ćete uskoro pročitati u uputama, na početku ove
meditacije opetovano vas upućujem da usredotočite pozornost ne samo
na različite dijelove tijela, nego i na prostor oko tih dijelova vašega tijela
- a potom, na kraju meditacije, na prostor oko čitavog tijela. Kao što ste
doznali, odredište vaše pozornosti ujedno je i odredište vaše energije pa
će vaša energija, ako se usredotočite na taj prostor, prirodno poteći u
njega. Na taj način svojom pozornošću, svjesnošću i energijom gradite i
pojačavate polje svjetlosti i informacija koje okružuje vaše tijelo. Tako
uspostavljate red i sintropiju, umjesto nereda i entropije. Postajete više

146
koherentna energija, a manje materija —i imate svoje vlastito, pojačano
polje svjetlosti i informacija, iz kojega možete crpiti kako biste stvarali.

Meditacija Blagoslivljanja energetskih središta

Ova meditacija postala je jedna od najpopularnijih među našim učenici­
ma te je urodila mnogim zadivljujućim natprirodnim rezultatima. Kao i
u prethodnom poglavlju, pružit ću vam osnovne upute kako biste, ako
odlučite samostalno izvesti ovu meditaciju, znali kako to valja učiniti.
Započnite tako što ćete pozornost usredotočiti na prvo energetsko
središte, a potom je proširite na prostor oko tog središta. Kad uspijete
osjetiti prostor oko tog središta, blagoslovite središte za najviše dobro, a
tada se povežite s uzvišenim emocijama —kao što su ljubav, zahvalnost
ili radost —kako biste povisili energiju tog središta, ali i uspostavili kohe­
rentno energetsko polje.
Učinite to za svako od sedam energetskih središta tijela, a kad sti­
gnete do osmog, mjesta oko 40 centimetara iznad vaše glave, blagoslovi­
te to središte zahvalnošću ili uvažavanjem jer je zahvalnost najviše stanje
primanja. Ovo središte tada će početi otvarati vrata važnim informacija­
ma iz kvantnog polja.
Sada proširite žarište i usredotočite pozornost na elektromagnetsko
polje oko čitavog tijela, stvarajući novo polje energije. Kad vaše tijelo
počne crpiti energiju iz tog novog elektromagnetskog polja, postajete
više svjetlost, više energija, a manje materija —i povisujete frekvenciju
svojega tijela.
Upamtite: ako želite stvoriti neograničeno, morate se osjećati neo­
graničeno. Ako se želite veličanstveno iscijeliti, morate se osjećati veli­
čanstveno. Posegnite za uzvišenom emocijom i održite je do kraja
meditacije.
Kad blagoslovite svako energetsko središte, ostanite ležati još najma­
nje petnaest minuta. Opustite se, predajte i dopustite da vaš autonomni
živčani sustav primi zapovijedi i sve te informadie integrira u vaše tijelo.
 Peto poglavlje

Usklađivanje tijela s novim umom

U ovom poglavlju razmotrit ćemo tehniku disanja koju primjenjujemo

prije početka mnogih naših meditacija. Ovdje ću je podrobno objasniti
jer je razumijevanje načina na koji ta tehnika funkcionira presudno za
sposobnost istinske promjene energije te oslobađanje tijela od prošlosti.
Kao što ćete uvidjeti, odgovarajuća primjena daha jedan je od uvjeta za
postizanje natprirodnosti. Da biste ostvarili sve dobrobiti ove tehnike,
znanje o tome što ćete raditi i kako ćete to raditi služit će kao temelj tog
iskustva pa će vam olakšati izvođenje - da i ne spominjem veću djelo­
tvornost tehnike. Kad shvatite fiziološku osnovu na kojoj ova tehnika
disanja funkcionira, bit ćete sposobni toj aktivnosti pridružiti značenje,
pridati joj više namierc, izvesti je pravilno te iskusiti sve dobrobiti kori­
štenja daha za izvlačenje uma iz tijela, a potom za usklađivanje tijela s
novim umom.
Prije no što započnemo, želim razmotriti petlju razmišljanje-osjećaji,
koju sam opisao u drugom poglavlju, jer su ti koncepti presudni za medi­
taciju iz ovog poglavlja. Kao što ćete se prisjetiti, misli uzrokuju bioke­
mijske reakcije u vašem mozgu, koje oslobađaju kemijske signale, a tijelo
se zbog tih kemijskih signala osjeća upravo onako kako ste trenutak prije
razmišljali. Ti vas osjećaji potiču stvarati nove misli zbog kojih se osjeća­
te jednako kao što ste upravo razmišljali. Stoga vaše misli uzrokuju vaše
osjećaje, a vaši osjećaji uzrokuju vaše misli i ta petlja naposljetku u vašem
mozgu utvrđuje iste obrasce, koji usklađuju vaše tijelo s prošlošću. A
budući da su emocije zapis o prošlim iskustvim a, ako ne možete

148
razmišljati bolje od onoga kako se osjećate, ta petlja razmišljanje-osjećaji
drži vas usidrenima u vašoj prošlosti te uspostavlja stalno stanje bivanja.
Tako tijelo postaje um - ili način na koji vaše misli, s vremenom uprav­
ljaju vama, a vaši vas osjećaji posjeduju.
Dakle, kad vaše tijelo postane um te emocije, doslovce j e u prošlosti.
A budući da je vaše tijelo podsvjesni um, toliko je objektivno da ne
poznaje razliku između iskustva u vašem životu, koje stvara tu emociju, i
emocije koju stvarate isključivo mišlju. Kad se zaplctcte u tu petlju raz-
mišljanja-osjećaja, tijelo vjeruje da proživljava isto iskustvo, 24 sata dnev­
no, 7 dana tjedno, 365 dana godišnje. Tijelo vjeruje da je u istom proš­
lom iskustvu jer za njega em ocija doslovceje s t iskustvo.
Recimo da za sobom imate nekoliko teških iskustava koja su vas
emocionalno obilježila te da nikad niste nadišli strah, ogorčenost, fru­
straciju i zamjeranje koje su ta iskustva izazvala. Stoga, kad god u vanj­
skom okruženju doživite nešto što je na odreeten način slično onomu što
se već dogodilo, to vas iskustvo izazove te osjećate iste emocije koje ste
osjećali u vrijeme tog prvog događaja. Kad osjetite istu emociju koju ste
osjetili prije trideset godina, kad se to dogodilo, posve je moguće da ćete
se ponašati na isti način na koji ste se ponašali tada jer te emocije pokre­
ću vaše svjesne ili nesvjesne misli i ponašanja. Sada su vam te emocije
postale toliko poznate da vjerujete kako zapravo jeste ta emocija.
Ako nastavite misliti, postupati i osjećati ne mijenjajući ništa na sebi,
do srednjih tridesetih bit ćete uglavnom upamćen niz automatskih misli,
refleksnih emocionalnih reakcija, nesvjesnih navika i ponašanja, pod
svjesnih vjerovanja i opažanja te rutinskih, poznatih stavova1. Zapravo,
95 posto onoga tko jesmo kao odrasle osobe toliko je utvrđeno ponav­
ljanjem da je tijelo programirano biti um pa ono vodi glavnu riječ, a ne
svjestan um. To znači da je samo 5 posto onoga tko jesmo svjesno, a
preostalih 95 posto je podsvjestan program tijelo-um. Dakle, da bismo u
svojem životu stvorili nešto znatno drugačije, moramo pronaći način da
izvučemo um iz tijela i promijenimo svoje stanje bivanja, a upravo je to
cilj meditacije kojoj ću vas poučiti na kraju ovog poglavlja.

149
Kako se energija pohranjuje u tijelu
Razmotrimo sada kako ta petlja razmišljanje-osjcćaji funkcionira u
odnosu na energetska središta tijela, a osobito na prva tri, koja su sredi­
šta preživljavanja i u kojima ona uzrokuje najviše problema. To je zato
što misli i osjećaji u većine ljudi aktiviraju ta energetska središta. Kao što
ćete se sjetiti iz prethodnog poglavlja, svako energetsko središte ima svo­
ju individualnu energiju, informacije, žlijezde, hormone, kemijske proce­
se i neurokrugove, te svoj individualni mini-mozak ih um (svako od njih
razmišlja na svoj način). Ti mini-mozgovi postaju programirani u tijelu
kako bi podsvjesno funkcionirali kroz autonomni živčani sustav. Na taj
način svako središte ima svoju energiju i odgovarajuću razinu svijesti te
je svako od njih povezano sa specifičnim, odgovarajućim emocijama.
Dakle, recimo da pomislite misao poput: M oj s e f j e nepravedan. Crtež
5.1 ilustrira kako mišljenje te misli uključuje određenu neurološku mrežu
u vašem mozgu. Tada pomislite drugu misao: Potplaćen sam, i uključujete
drugu neurološku mrežu. Pa pomislite: Previše radim, i utrka je započela.
Budući da je um mozak na djelu, ako nastavite misliti slične misli, aktivi­
rat ćete dovoljno mreža neurona, koji će zajedno okidati - u specifičnom
slijedu, obrascu i kombinaciji —da stvorite određenu razinu uma, koja
tada stvara vaše unutarnje očitovanje ili sliku u frontalnom režnju moz­
ga. Ondje svoje unutarnje misli možete učiniti stvarnijima od vanjskog
okruženja. U ovom slučaju, vidite sebe kao gnjevnu osobu. Ako tu zami­
sao, taj koncept ili tu predodžbu prihvatite bez analize, povjerujete u nju
i predate joj se, ncurotransmiteri - kemijski glasnici koji nose informacije
između neurona u vašem umu i stvaraju tu razinu uma —počinju utjecati
na neuropeptide, kemijske glasnike koje stvara autonomni živčani sustav
u limbičkom mozgu. Zamislite neuropeptide kao molekule emocija. Ti
neuropeptidi signaliziraju hormonskim centrima, a u ovom slučaju
uključuju nadbubrežne žlijezde u trećem energetskom središtu. Kad
nadbubrežne žlijezde oslobode svoje hormone, osjećate se prilično Ijuti-
to. I kroz treće energetsko središte odašiljete specifičan energetski pot­
pis koji zapravo nosi poruku: „Pošalji mi još jedan razlog da se osjećam
ovako kako se već osjećam —pošalji mi još jedan razlog da se osjećam

150
gnjevno/' Kad se ovo središte aktivira, ono stvara specifičnu frekvenciju
koja nosi određenu poruku.
Vaš mozak nadzire vaše kemijsko stanje, a čim osjetite gnjev, mislit
će još odgovarajućih misli, usklađenih s vašim osjećajima. M oj š e f j e pravi
gad! Trebao bih dati otk asj K akav idiot %a volanom ! Kolega m i j e ukrao ideju!
Upravu sam, a svi su drugi u krivu. Na taj način neprestano iznova aktivira­
te i povezujete iste krugove, a ako ih dovoljno aktivirate, nastavljate proi­
zvoditi istu razinu uma. To utvrđuje vaš identitet s istom predodžbom u
frontalnom režnju. A tada limbički mozak stvori još istih neuropeptida,
koji zatim signaliziraju istim hormonima iz trećeg energetskog središta,
a vi ste još gnjevniji i frustriraniji - što vas tada potiče misliti još istih,

Crtež 5.1 Ovaj crtež prikazuje kako energiju u obliku emocija pohranjujemo u trećem
središtu jer smo se zapleti u specifičnu petlju razmišljanja i osjećaja.

151
odgovarajućih misli. Taj se ciklus može nastaviti desetljećima, neovisno
o tome je li to što mislite opravdano ili nije, a redundancija tog ciklusa
tada utvrdi mozak u određenom obrascu (u ovom slučaju u obrascu
gnjeva) te tijelo opetovano emocionalno usklađuje s prošlošću.
Tijelo postaje um gnjeva pa gnjev više nije u umu koji je u vašem
mozgu (u onih 5 posto razmišljanja koje je svjesno), nego postaje emoci­
ja gnjeva pohranjena kao energija u tijelo-umu, u onih 95 posto vašega
uma koje je podsvjesno. Budući da je podsvjesno, niste svjesni da to
radite, ali se upravo to događa. Stoga se sve te emocije, koje su izvorno
nastale iz misli (jer sve misli imaju odgovarajuću energiju), pohranjuju u
tijelu kao energija zaglavljena u trećem središtu, u solarnom pleksusu.
Ta pohranjena energija ima odgovarajući biološki učinak - u ovom
slučaju to može biti adrenalni umor, probavne tegobe, problemi s bubre­
zima ili oslabljen imunološki sustav, a da i ne spominjem druge psihološke
učinke kao što su naprasitost, nestrpljivost, frustracija ili nesnošljivost.
Tijekom godina stvarate iste misli koje signaliziraju rađanje istih osjećaja
te nastavljate utvrđivati svoj mozak u taj vrlo ograničen obrazac —tako na
isti način i dalje mijenjate tijelo, pretvarajući ga u um gnjeva. Na taj se
način golema količina vaše kreativne energije pohranjuje u tijelu kao gnjev,
ogorčenost, frustracija, nesnošljivost, nestrpljivost, nadzor ili mržnja.
Što ako biste, umjesto da se osjećate gnjevno, počeli misliti misli
zbog kojih se osjećate viktim iziranim a ili krivim a? Život je previše
težak! I.oš sam roditelj. Nisam trebao biti toliko grub. Jesam li pogrije­
šio? Ako promotrite crtež 5.2, uvidjet ćete da se događa isto: mišljenje
tih misli uključuje drugačiju mrežu neurona u vašem mozgu. Ako akti­
virate i povežete dovoljno tih mreža, stvarate drugačiju razinu uma, a
mozak oblikuje vašu unutarnju sliku koja potvrđuje vaš identitet (u ovom
slučaju, kao krivca). Počinjete misliti: Bog će m e kasniti. N itko me ne voli.
Bezvrijedan sam. Ako te misli o krivnji prihvatite bez analize, povjerujete
u njih i predate im se, neurotransmiteri koji aktiviraju neuralnc mreže u
vašem mozgu taj put utječu na drugačiju mješavinu neuropeptida (neu-
ropeptida koji su jednaki mislima o krivnji), a tada ti neuropeptidi signa­
liziraju drugačijem hormonskom središtu - u ovom slučaju, drugom sre­
dištu. I kako s vremenom ponavljate istu petlju razmišljanja i osjećaja,
osjećaja i razmišljanja, energiju ćete početi pohranjivati u drugom

152
središtu. To počinje izazivati biološki učinak: budući da se u svojoj utro­
bi osjećate krivima, mogli biste početi osjećati mučninu, ili biste mogli
trpjeti bol u tom dijelu tijela —zajedno s emocijama kao što su patnja,
nezadovoljstvo ili čak tuga.
Ako se tijekom vremena nastavite osjećati krivima, tada zapravo
mislite još misli o krivnji koje aktiviraju i povezuju neurone koji šalju
signal za proizvodnju još neuropeptida, a neuropeptidi potiču daljnje
oslobađanje hormona u drugom središtu. Kad se to dogodi, nastavljate
uvjetovati svoje tijelo da postane um krivnje i patnje te u drugom sredi­
štu pohranjujete sve više energije u obliku emocija. Ujedno nastavljate
odašiljati specifičan energetski potpis koji nosi specifičnu informaciju
kroz drugo energetsko središte u energetsko polje vašega tijela.

Crtež 5.2 Ovaj crtež prikazuje kako energiju u obliku emocija pohranjujemo u drugom
središtu jer smo se zapleli u drugačiju petlju razmišljanja i osjećaja.

153
 Sada pretpostavimo da počnete misliti posve drugačije misli. Što se
događa ako se upustite u seksualne fantazije o nekome? Tada uključujete
drugačiju mrežu neurona u svojem mozgu i proizvodite različitu razinu
uma. I, kao i prije, ako aktivirate i povezete dovoljno tih mreža u fron­
talnom režnju svojega mozga, dobit ćete drugačiju unutarnju predodžbu.
A kad misao ili predodžba kojoj posvećujete pozornost postanu stvarniji
od vašega vanjskog svijeta, u tom trenutku misao doslovce postaje isku­
stvo, a konačni produkt tog iskustva jest odgovarajući osjećaj.
Vaše tijelo se uzbudi. To je središte aktivirano specifičnom energi­
jom koja nosi specifičnu poruku ili namjeru, a poruka ili namjera tada
aktivira individualni pleksus neurona u tom središtu kako bi stvorila
specifičan um, koji potom signalizira genima u odgovarajućim žlijezda­
ma da proizvode kemijske tvari i hormone istovjetne tim mislima. Sada
ste uvjereni da ste najveći pastuh ili najveća zavodnica u univerzumu. A
ako tu misao ili predodžbu o sebi prihvatite bez analize, povjerujete u
nju i predate joj se, ti ncurotransmiteri u mozgu počet će utjecati na dru­
gačiju mješavinu neuropeptida u limbičkom mozgu. Signalizirat će proi­
zvodnju hormona u prvom središtu, programirajući autonomni živčani
sustav da pripremi to središte za aktivaciju. Mislim da vrlo dobro pozna­
jete biološke učinke onoga što slijedi.
Zbog ovih bioloških reakcija osjećat, ćete se na određen način i
mislit ćete još odgovarajućih misli jednakih tom osjećaju. Ali, sada ener­
giju pohranjujete u prvom središtu i odašiljete vibracijski potpis koji nosi
specifičnu poruku od tog središta u energetsko polje vašega tijela. Vaš
mozak nadzire kako se osjećate pa ćete stvarati još više odgovarajućih
misli —i ciklus se nastavlja. Tako tijelo odgovara na um i u konačnici
postaje um.
Sada shvaćate kako vaše misli uvjetuju vaše tijelo da postane umom
emocije koju proživljavate te kako, kad se to dogodi, pohranjujete više
energije u odgovarajuće energetsko središte za tu emociju. Većina te
energije pohranjuje sc u središtu povezanom s emocijama koje ste opeto­
vano proživljavali.
Ako ste previše pohotni, previše usredotočeni na seks ili previše
zaokupljeni željom da vas drugi shvate kao seksualno poželjnu osobu,
vaša je energija zaglavila u tom prvom središtu. Ako doživljavate previše

154
krivnje, tuge, straha, depresije, srama, bezvrijednosti, niskog samopošto­
vanja, patnje i boli, vaša energija zaglavit će u drugom središtu. A ako
imate problem s gnjevom, agresivnoŠću, frustracijom, nadzorom, osuđi-
vanjem ili samovažnošću, energija vam je zaglavila u trećem središtu.
(Nadam se da ste do sada već izveli meditaciju Blagoslivljanja energet­
skih središta te da ste počeli doživljavati kako se energija u svakom sre­
dištu može razviti iz jednog središta u sljedeće te s podizanjem povisiva-
ti svoju frekvenciju.)
Tijelo s vremenom postane um te emocije, a kad se ta energija kao
emocija pohrani (točnije, kad zaglavi) u jednom ili više nižih energetskih
središta, tijelo je doslovce u prošlosti. To znači da više ne raspolažete ener­
gijom potrebnom za stvaranje nove sudbine. Kad se to dogodi, vaše tije­
lo postaje više materija, a manje energija jer, kao što ste pročitali, prva tri
središta (utemeljena na emocijama preživljavanja) smanjuju vitalno ener­
getsko polje oko tijela.
Da ne bi bilo zabune, ne govorim da se ne biste trebali upuštati u
seksualni odnos, uživati u hrani ili čak osjećati stres. Želim reći: kad
niste u ravnoteži, to je zato što ta prva tri središta nisu u ravnoteži. A
zamislite kad bi sva tri središta preživljavanja istodobno bila pretjerano
podražena —lako je uvidjeti kako bi energija vašega tijela s vremenom
oslabjela. Kad se to dogodi, ne preostaje vam mnogo energije za rast,
popravljanje, iscjeljivanje, stvaranje ili čak samo za povratak u
ravnotežu.
Jednako tako, mnogi ljudi koji se osjećaju neuravnoteženo mogu se
povući iz svojega života te ograničiti količinu hrane koju konzumiraju.
Ako tijelo probavlja manje hrane, na raspolaganju mu je više energije za
uravnoteženje. Mogu se i neko vrijeme suzdržavati od seksualnog odno­
sa kako bi tijelu omogućili oporavak. Tijekom povlačenja napustit će i
neprestanu stimulaciju koju inače primaju u svojem okruženju, uključu­
jući prijatelje, djecu, kolege, dogovore i rasporede, posao, računalo, dom
i mobitel. Tijelu to pomaže ne reagirati (svjesno ili nesvjesno) na sve te
poznate elemente u njihovu vanjskom svijetu, koje povezuju s mislima i
emocionalnim sjećanjima iz prošlosti.
Tehnika disanja kojoj ću vas poučiti omogućuje vam da oslobodite tu
zaglavljenu energiju pohranjenu u prva tri središta, kako bi slobodno tekla

155
u mozak - odakle je potekla. A kad dahom oslobodite te emocije, ta ener­
gija ostaje vam na raspolaganju za više ciljeve. Između ostaloga, imat ćete
više energije da se iscijelite, da stvorite drugačiji život, da manifestirate
veće bogatstvo ili da doživite mistično iskustvo. Emocije koje su pohra­
njene u tijelu kao energija bit će pretvorene u drugačiju vrstu energije koja
nosi drugačiju poruku kroz uzvišene emocije nadahnuća, slobode, bezu­
vjetne ljubavi i zahvalnosti. Posrijedi je ista energija; samo je zaključana u
tijelu. Dah je način da se um izvede iz tijela. Svoje tijelo koristit ćete kao
instrument svijesti za podizanje vlastite energije —za pretvaranje emocija
preživljavanja u kreativne emocije. Kad svoje tijelo oslobodite lanaca
prošlosti i oslobodite svu tu energiju, na raspolaganju će vam biti energija
za ostvarivanje čudesnog - za postizanje natpr i rodnosti.

Tijelo kao magnet

Zamislite magnet dok gledate crtež 3.5. Dakako, m agneti su polarizira­
ni. Svaki ima sjeverni i južni pol; jedan kraj ima pozitivan, a drugi nega­
tivan naboj. Polaritet između krajeva m agneta razlog je zbog kojeg
magnet stvara elektromagnetsko polje. Sto je jači polaritet između dvaju
polova, to će magnet stvoriti veće elektromagnetsko polje. To elektro­
magnetsko polje ne vidite, ali ono postoji - i moguće ga je izmjeriti.
Snaga elektromagnetskog polja magneta može utjecati čak i na mate­
riju. Ako biste uzeli sitne strugotine metala i stavili ih na komad papira,
pokrili ih drugim komadom papira te tada stavili m agnet na drugi papir,
metalne strugotine rasporedile bi se unutar elektromagnetskog polja
magneta. Elektromagnetsko polje magneta dovoljno je jako da utječe na
materijalnu stvarnost - iako frekvencija tog polja postoji izvan dosega
naših osjetila. To je ilustrirano crtežom 5.4.
Zemlja je magnet. A, kao i svaki drugi magnet, im a sjeverni i južni
pol, kao i elektromagnetsko polje koje je okružuje. Iako je to polje samo
po sebi nevidljivo, svima nam je poznat čudesan način na koji je moguće
uvjeriti se u njegovo postojanje; Zemljino elektromagnetsko polje odvra­
ća Sunčeve fotone, a tijekom Sunčeve eksplozije ili koroninih izbačaja
mase, to polje odvraća bilijune tona fotona izbačenih prema Zemlji u
pulsirajućem, šarenom fenomenu poznatom kao polarna svjetlost.

156
 Crtež 5.3 Magnet jc okružen mjerljivim nevidljivim elektromagnetskim poljem.
Što je jači polaritet između sjevernog i južnog pola, to više struje prolazi kroz magnet
i to je elektromagnetsko polje veće.

KAKO ENERGIJA UTJEČE NA MATERIJU

Metalne strugotine raspoređene djelovanjem

elektromagnetskog polja

Crtež 5.4 Elektromagnetsko polje magneta rasporedit će metalne strugotine

ispod njega u obrazac njegova polja.
157
 Vaše tijelo također je magnet. Stare kulture (osobito azijske) znale su
to tisućama godina. Vaš je sjeverni pol vaš um i vaš mozak, a južni je pol
vaše tijelo ispod kralježnice. Kad živite pod hormonima stresa (u emoci­
jama preživljavanja) ili kad pretjerano koristite druga dva energetska sre­
dišta preživljavanja, neprestano crpite energiju iz tog nevidljivog polja; a
ako se to događa redovito (kao što se događa ako deset, dvadeset, tride­
set ili četrdeset godina živimo u modusu preživljavanja), vaše tijelo
postaje više nalik komadu običnog metala umjesto magneta jer kroz nje­
ga ne struji električni naboj koji bi stvarao to okolno polje elektroma­
gnetske energije. A budući da prva tri središta konzumiraju energetsko
polje koje okružuje tijelo, logično je da, ako oko tijela nema energetskog

Crtež 5.5 Ako energija leće kroz tijelo, kao i u slučaju magneta, tijelo jc okruženo
mjerljivim elektromagnetskim poljem. Ako živimo u stanju preživljavanja i crpimo iz
nevidljivog polja energije oko tijela, smanjujemo njegovo elektromagnetsko polje. Osini
toga, ako je energija zaglavljena u prva tri središta jer smo se zapleli u petlju razmišljanja i
osjećaja, kroz tijelo teče manje struje i elektromagnetsko polje je manje.

158
polja, to oslabljuje polarni naboj koji u pravilu teče kroz tijelo. Umjesto
da se ta energija oslobodi u nabijenom polju, ona se pohranjuje u tijelu,
odnosno, u prva tri središta, u potpunosti vezana za preživljavanje.
Postajemo više materija, a manje energija —više čestica, a manje val -
kao što možete vidjeti na crtežu 5.5. Tijelo postaje inertan komad mate­
rije bez naboja, bez električne struje ili elektromagnetskog polja.
Međutim, dah nam omogućuje pokrenuti svu tu pohranjenu energi­
ju, potaknuti njezino strujanje kroz tijelo te ponovno uspostaviti elektro­
magnetsko polje oko sebe kako bismo tu energiju mogli koristiti i za
druge ciljeve osim preživljavanja. Razmotrimo kako je naše tijelo kon­
struirano da bismo shvatili zašto je to moguće.
Promotrite crtež 5.6. Podno kralježnice imate kost zvanu sakrum,
koja izgleda kao naopačke okrenuti trokut s platoom na vrhu. Na tu rav­
nu površinu oslanja se kralježnični stup, koji se proteže sve do lubanje.

MOZAK I KRALJEŽNIČNA MOŽDINA

U KOŠTANOM SUSTAVU

Crtež 5.6 Vaš sakrum, kralježnični stup i lubanja čine koštanu strukturu koja štiti
najosjetljiviji sustav u vašem tijelu: središnji živčani sustav, koji upravlja svim drugim
sustavima i koordinira ih.

159
U tom zatvorenom sustavu nalazi se središnji živčani sustav, koji se
sastoji od mozga i kralježnične moždine. Kralježnična moždina zapravo
je produžetak mozga. Lubanja i kralježnični stup štite taj krajnje osjetljiv
sustav.
Središnji živčani sustav jedan jc od najvažnijih sustava vašega tijela
jer kontrolira i koordinira druge sustave u tijelu. Bez pomoći središnjeg
živčanog sustava nc biste mogli probavljati hranu, prazniti mjehur ili
pokretati tijelo, a vaše srce ne bi moglo kucati. Bez živčanog sustava ne
biste mogli niti trepnuti. Stoga živčani sustav možete shvatiti kao elek­
trične vodove koji omogućuju funkcioniranje stroja vašega tijela.
U tom zatvorenom sustavu nalazi se cerebrospinalna tekućina, koja
se filtrira iz krvi u mozgu. Ta tekućina oplakuje mozak i kralježničnu
moždinu te jc odgovorna za otpornost središnjeg živčanog sustava. Štiti
mozak i kralježničnu moždinu od traume te teče raznim rijekama i pute-
vima koji prenose hranjive tvari i kemikalije u različite dijelove živčanog
sustava u čitavom tijelu. Ova tekućina po svojoj prirodi djeluje kao vodič
za pojačavanje električnog naboja u živčanom sustavu.
Vratimo se sakrumu. Kad god udahnete, kost sakruma malo se
pomakne unatrag, a kad izdahnete, malo se pomakne prema naprijed.
Taj je pokret iznimno suptilan - previše suptilan da biste ga opazili čak i
ako biste pokušali. Ali, događa se. A dok udišetc, šavovi na vašoj lubanji
(spojevi među individualnim pločama lubanje, koje su povezane kako
djelići slagalice, što lubanji daje određenu mjeru fleksibilnosti) blago se
rastvaraju te se ponovno zatvaraju dok izdišete2. Ponavljam da je to vrlo
suptilno. Ne možete to osjetiti.
Pokreti vašega sakruma naprijed-natrag, dok polako udišetc i izdiše­
te, zajedno s otvaranjem i zatvaranjem šavova na lubanji, održavaju valu
tekućini tog zatvorenog sustava te polako podižu cerebrospinalnu teku­
ćinu vašom kralježnicom, sve do mozga, prolazeći kroz četiri komore
zvane cerebralni akvedukti ili ventrikuli. Ako biste označili jednu mole­
kulu ccrebrospinalne tekućine te je slijedili od donjeg dijela kralježnice
sve do mozga, a potom ponovno natrag do sakruma, ustanovili biste
kako je potrebno dvanaest sati da se taj krug dovrši3. Stoga zapravo svoj
mozak ispirete dva puta dnevno. Na crtežu 5.7 možete vidjeti kako to
izgleda.

160
 KRETANJE CEREBROSPINALNE TEKUĆINE

Crtež 5.7 Dok udišete, vaš se sakrum blago pomiče unatrag, a spojevi vaše lubanje se
razdvoje. Dok izdišete, sakrum se blago pomiče prema naprijed, a spojevi se zatvore.
To prirodno kretanje disanja polako pokreće val cerebrospinalne tekućine
kralježničnom moždinom te kroz mozak.

Dakle, razmislite o tome što bi se dogodilo ako biste stegnuli unu­

tarnje mišiće perineuma (dna zdjelice, mišiće koje koristite kod snošaja i
eliminacije), zadržali ih u tom položaju i potom stegnuli mišiće donjeg
dijela trbuha, zadržali ih u tom položaju te isto učinili s mišićima gor­
njeg dijela trbuha. Ako biste nastavili stezati i kontrahirati mišiće prva tri
energetska središta stežući mišiće trupa, tekućina u vašem središnjem
živčanom sustavu bi se podigla, kao što je vidljivo na crtežu 5.8.
Cerebrospinalnu tekućinu u svojem središnjem živčanom sustavu podi­
zali biste uz kralježnicu. Kad god biste stegnuli mišiće tih središta, poti­
snuli biste tekućinu prema gore.
Sada zamislite da pozornost usmjerite svojem tjemenu. Odredište
vaše pozornosti je odredište vaše energije pa će tjeme, ako ste pozornost
usmjerili prema njemu, postati odredište kretanja vaše energije. Potom
zamislite da polako, ujednačeno udišete kroz nos te pritom stišćete i
zadržavate mišiće perineuma, pa mišiće donjeg dijela trbuha i tada miši­
će gornjeg dijela trbuha - te cijelo vrijeme slijedite svoj dah uz

161
 STEZANJE UNUTARNJIH MIŠIĆA S CILJEM
PODIZANJA CEREBROSPINALNE
TEKUĆINE PREMA MOZGU

Crtež 5.8 Dok stežete unutarnje mišiće donjeg dijela tijela te istodobno polako,
ujednačeno udišete kroz nos, usmjeravajući pozornost vrhu glave, ubrzavate kretanje
cerebrospinalne tekućine prema mozgu i počinjete stvarati struju kroz svoje tijelo,
uz središnju os kralježnice.

kralježnicu, kroz prsni koš, grlo i mozak sve do Ljemena. Zamislite da

po stizanju na tjeme zadržite dah, i dalje stežući mišiće. Cerebrospinalnu
tekućinu povukli biste sve do mozga.
To je važno jer se cerebrospinalna tekućina sastoji od bjelančevina i
soli u otopini, a čim se bjelančevine i soli rastope u otopini, postaju nabi­
jene. Ako uzmete električki nabijenu molekulu i ubrzate je - kao što
biste to učinili kad biste podignuli tu molekulu uz kralježnicu —stvarate
polje induktivnosti. Posrijedi je nevidljivo polje elektromagnetske energi­
je koje se kružno kreće u smjeru kretanja električki nabijenih molekula.
Sto više električki nabijenih molekula ubrzate, to će induktivno polje biti
veće. Na crtežu 5.9 možete vidjeti kako izgleda polje induktivnosti.

162
 POLJE INDUKTIVNOSTI

Crtež 5.9 Cerebrospinalna tekućina sastoji se od električki nabijenih molekula. Kad

ubrzate električki nabijene molekule u jednom smjeru, uz kralježnicu, stvarate polje
induktivnosti koje se kreće u smjeru električki nabijenih molekula.

Zamislite kralježničnu moždinu kao optički kabel koji djeluje kao

dvosmjerna cesta te istodobno prenosi komunikacije iz tijela u mozak te
iz mozga u tijelo. Važne se informacije svake sekunde prenose iz vašega
mozga u tijelo (kao što je želja da se prijeđe na drugu stranu sobe ili da
se osoba počeše). Istodobno se mnogo informacija iz tijela kraljcžnič-
nom moždinom prenosi mozgu (kao što je znanje o tome gdje je vaše
tijelo u prostoru ili signal da ste gladni). Kad ubrzate te nabijene mole­
kule u jednom smjeru, uz kralježnicu, nastalo induktivno polje preokre­
nut će struju informacija, tako da od vašega mozga teče kroz tijelo, a
tada će povući energiju iz tri donja središta uz. kralježnicu, do mozga.
Promotrite crtež 5.10A kako biste vidjeli na koji način to funkcionira.

163
 Stvorili ste polje elektromagnetske energije koje je trodimenzional­
no, a dok se kreće, ta energija stvara torzijsko polje ili polje torusa.
(Pogledajte crtež 5.11.) Uzgred, oblik tog elektromagnetskog polja pozna­
ti je obrazac univerzuma; taj obrazac očit je u obliku jabuke, kao i u obli­
ku crne rupe u udaljenoj galaksiji.

164
 Crtež 5.11 Od jabuka do crnih rupa, oblik torusa čest jc obrazac stvaranja u prirodi.

Sada shvaćate da izvođenjem ove tehnike počinjete vrlo intenzivno

uzburkavati svu pohranjenu energiju. A ako je izvodite pravilno te ako je
izvedete dovoljno puta, probudit ćete usnulog zmaja.

Podizanje energije do mozga

Kad se ta energija aktivira, uključuje se simpatički živčani sustav (pod­
sustav vašega autonomnog živčanog sustava koji pobuđuje mozak i tijelo
uslijed kakve prijetnje u vanjskom okruženju) pa se energija počinje
podizati iz donja tri energetska središta prema mozgu. Ali, umjesto da se
tijelo uzbudi zbog kakvog uvjeta u vanjskom okruženju, simpatički živ­
čani sustav aktivirate iznutra, entuzijastičnim radom uz pomoć daha.
Kad se simpatički živčani sustav počne povezivati s parasimpatičkim
živčanim sustavom (drugi podskup vašega autonomnog živčanog susta­
va koji opušta vaš mozak i tijelo, primjerice, nakon obilnog obroka), to jc
kao da je energija, koja putuje iz donjih središta, cjakulirana u mozak.
Kad ta energija stigne do mozga, otvaraju se takozvana vrata talamusa i
dopušteno joj je ući u mozak.
Kad ta energija, koja je isprva bila pohranjena u tjelesnim središtima,
uđe u mozak, u njemu se uspostavlja obrazac gama moždanih valova.
(Bilježimo da mnogi učenici tijekom izvođenja ove tehnike disanja stvara­
ju gama moždane valove.) Gama moždani valovi — koje nazivam

165
nadsviješću —nisu osobiti samo po tome što proizvode više energije nego
svi drugi moždani valovi, nego i zato što ta energija potječe iz tijela, umje­
sto da se oslobodi u reakciji na podražaj iz okruženja, iz vanjskog svijeta.
S druge strane, beta moždani valovi visokog raspona nastaju dok
tijelo oslobađa hormone stresa, omogućujući vam da postanete iznimno
pozorni na opasnost u vašem okruženju. U beta stanju, vanjski se svijet
doima stvarnijim od vašega unutarnjeg svijeta. Gama moždani valovi
izazivaju sličnu pobuđenost mozga - koja potom uzrokuje osjećaj povi­
šene svjesnosti, svijesti, pozornosti i energije, povezanosti s kreativnijim,
transcendentalnijim ili mističnijim iskustvima —no razlika je u tome što
u stanju gam a valova ono što se događa u unutarnjem svijetu postaje
mnogo stvarnije od mnogih iskustava koja ste doživjeli u vanjskom svi­
jetu. Promotrite crtež 5.12 i zapazite koliko su beta i gama moždani
valovi slični.

Crtež 5.12 Uslijed oslobađanja energije pohranjene u prva tri energetska središta mozak
postaje pobuđen i ulazi u gama stanje moždanih valova. Kad se to dogodi, mozak na
putu prema gama rasponu može ući u visoke beta moždane valove. Visoki beta valovi u
pravilu nastaju uslijed pobuđenosti mozga stimulacijom iz vanjskog okruženja,
koja nas potiče da usmjerimo pozornost uzroku.
Gama moždani valovi u pravilu nastaju uslijed stimulacije iz našega unutarnjeg
okruženja, zbog čega pozornost posvećujemo onome što se događa u unutarnjem
svijetu našega uma. Ova usporedba pokazuje koliko su obrasci visokih beta i gama
moždanih valova slični, iako su gama frekvencije brže.

166
 Mnogi naši učenici koji izvode ovu tehniku disanja stvaraju mnogo
moždanih valova u rasponu visoke bete na putu u gama raspon (možda­
ni valovi najviše frekvencije) ili jednostavno ostaju u tim stanjima visoke
bete. Opažamo da bivanje na najvišim razinama bete također možda
ukazuje na to da osoba svojem unutarnjem svijetu posvećuje više pozor­
nosti nego vanjskom. Osim što po izvođenju ove tehnike opažamo više
energije u mozgu, opetovano opažamo i veću moždanu koherenriju.
Razmotrimo prikaz 6A i 6B u umetku u boji. Vidjet ćete prikaz dva
polaznika koja su uspješno izvela ovu tehniku disanja. Njihovi beta
moždani valovi vrlo visoke frekvencije prelaze u gama moždane valove.
Opazite veliku amplitudu gam a valova. Sto su amplitude veće, to je
energija u mozgu jača. Ovi polaznici pokazuju 160 do 260 standardnih
devijacija iznad tipičnih gama moždanih valova. Kako biste shvatili o
čemu se radi, 3 standardne devijacije iznad normalne obično se već sma­
traju visokim. Prikaz 6A (4) svjedoči o većoj moždanoj kohercnciji
nakon disanja. Crveni dijelovi mozga otkrivaju iznimno veliku moždanu
koherenciju u svim mjerenim stanjima moždanih valova.
Izvodeći ovu moćnu tehniku disanja podižete energiju koja je bila
pohranjena u niža tri središta —energiju koju koristite za orgazam i za
začeće, te onu koju koristite za probavijanje obroka ili za bijeg od grabe-
žljivca - i umjesto da je oslobađate u kemijske procese, podignut ćete je
uz kralježnicu, kao što biste povukli tekućinu kroz slamku, te je oslobo­
diti u mozak.
Zapravo, uz kralježnički stup proteže se cijev energije ili svjetlosti
zvane prana (pogledajte crtež 5.13). Riječ prana potječe iz sanskrta, a
označava „životnu silu“. Jogiji već tisućama godina znaju za tu cijev, koja
nije fizička, nego energetska struktura. Ta se cijev smatra eteričnom
zbog električnih informacija u kralježnici, koje se neprestano kreću kroz
nju. Sto više energije prolazi kroz fizičku kralježnicu, to je više u toj cije­
vi nastaje u obliku svjetlosti. A što se u toj cijevi stvori više energije, to je
se više kreće kralježnicom i to je ekspresija života bolja. Dok ljude pou­
čavam ovoj meditaciji, katkad m i kažu: „Zapravo ne osjećam cijev pra-
ne.“ Pa, zapravo ne osjećate ni svoje lijevo uho sve dok pozornost ne
usredotočite na njega, zar ne? Dakle, kad vas uputim stegnuti mišiće i

167
povući tu energiju prema gore, povući ćete je kroz kralježnicu te uz kra.
Iježničnu moždinu stvoriti moćniju cijev prane4.

CIJEV PRANE
Svjetlosna cijev nastala uslijed kretanja energije
uz kralježničnu moždinu te niz nju

Crtež 5.13 Cijev prane je cijev oci svjetlosti ili energije, koja predstavlja kretanje životne
sile u/, kralježničnu moždinu te niz nju. Sto se više energije kreće kralježnicom, to je
polje cijevi prane jače. Što se manje energije kreće kralježnicom, to je prana slabija i stoga
se djelu isporučuje manje životne sile.

Na ovom mjestu važno je dodati da disanje u sklopu ove vježbe nije

pasivno —posrijedi je iznimno aktivan, entuzijastičan proces. Pokretanje
te pohranjene energije koja je bila pohranjena godinama i godinama, a
možda čak i desetljećima —iziskuje namjeru i volju. Da biste razvili svoje
ograničene emocije preživljavanja, kao što alkemičar pretvara nepleme­
nite metale u zlato, samoograničavajuće emocije kao što su gnjev, fru­
stracija, krivnja, patnja, tuga i strah pretvarate u uzvišene emocije kao
što su ljubav, zahvalnost i radost. Među drugim uzvišenim emocijama
koje biste mogli oživjeti tu su još i nadahnuće, uzbuđenje, entuzijazam,

168
opčinjenost, uđivljenjc, zadivljenost, uvažavanje, dobrota, obilje, suosje­
ćanje, moć, plemenitost, čast, nepobjedivost, beskompromisna volja,
snaga i sloboda - da i ne spominjem samu božanskost, nadahnutost
duhom, povjerenje u nepoznato, u mistično ili u iscjelitelja u vama.
Imajte na umu da razvijanje ove energije iziskuje razinu intenzivno­
sti koja je veća od tijela kao uma, a veća je i od vaše ovisnosti o bilo
kojoj emociji preživljavanja. Morate biti nadahnuti da postanete više
energija nego materija - morate koristiti svoje tijelo kao instrument svije­
sti kako biste podigli svoju energiju. Stoga nemojte dopustiti da vaše tije­
lo bude vaš um. Imajte na umu da oslobađate svoju zaglavljenu energiju,
da krivnju, patnju, gnjev ili agresivnost pretvarate u čistu energiju, a kad
tijelo oslobodi tu energiju, i vi se oslobađate, zbog čega ćete se osjećati
presretno, zaljubljeno u život te nadahnuto za življenje.
Kad u sklopu ove meditacije podignete energiju uz kralježnicu, slije­
dit ćete svoj dah sve do tjemena. Kad stigne onamo, zadržite dah, i dalje
stežući mišiće perineuma i trbuha. Na taj način pojačavate pritisak u
kralježničnoj moždini i u kralježničnom stupu. Posrijedi je pritisak, zvan
intratekalni tlak, u zatvorenom sustavu. To je isti pritisak koji ostvarite
kad udahnete i podignete nešto teško - upirete u svoju utrobu. A li, u
sklopu ove vježbe disanja, vrlo ćete specifično usmjeravati taj pritisak —
svu tu energiju i svu spinalnu tekućinu uz kralježnicu te u mozak.
Kad ta tekućina pod tlakom stigne do stražnjeg dijela vašega mož­
danog debla, odjednom joj se niža moždana središta poput moždanog
debla, malog mozga i limbičkog mozga otvaraju kroz skupinu jezgri zva­
nih retikularna formacija. Energija tada prolazi kroz vrata talamusa do
samog talamusa (dijela mozga koji prenosi signale od osjctilnih recepto-
ra) smještenog u srednjem mozgu, koji služi kao razvodna kutija. Sva ta
pohranjena energija tada odlazi ravno u središte višeg mozga, neokor-
teks. Tada se počnu pojavljivati gama valovi. Kad energija stigne do tala­
musa, usmjerava se i u epifizu i tada se događa nešto čudesno. Ta žlijez­
da oslobađa vrlo moćne eliksire, a jedan od njih umrtvljuje analitički i
misleći mozak.
Pogledajte crtež 5.14 —talamus, retikularnu formaciju, vrata talamu­
sa i trenutak kad energija stiže do viših moždanih središta.

169
 Crtež 5.14 Kad sc vrata talamusa otvore, mnogo kreativne energije, koja je bila
pohranjena u tijelu, prolazi kroz retikularni aktivacijski sustav i do talamusa i do epifize.
Tada se ta energija prenosi neokorteksu i nastaju gama moždani valovi.

Više o epiflzi čitat ćete u jednom od sljedećih poglavlja, ali za sada

znajte: kad do toga dođe, to je nalik orgazmu u glavi. Posrijedi je vrlo
moćna energija zvana podizanje kundalini. Osobno ne volim koristiti tu
riječ jer može podsjetili na mišljenja ili vjerovanja iz ograničenog shvaća­
nja te energije, koja neke ljude mogu odvratiti od ove vježbe disanja, ali
želim da shvatite kako je to energija koju budite takvim disanjem.
Ako pogledate prikaz 6B(4) u umetku u boji, opazit ćete da je pod­
ručje koje okružuje epifizu prilično aktivno u učenika koja stvara gama
valove. Pogledajte plave strelice. Crveno područje označava aktivaciju
energije u epifizi, kao i u području limbičkog mozga povezanog sa snaž­
nim emocijama i formiranjem novih sjećanja. Slika 6B(5) je trodimenzi­
onalni prikaz mozga istog učenika. Ponavljam, u području epifize opaža
se velika količina energije koja dolazi iz unutrašnjosti mozga.

170
Prihvaćanje uzvišenih emocija
Upravo ste pročitali kako vježba disanja iz ovog poglavlja izvlači um iz
tijela oslobađajući energiju pohranjenu u prva tri središta - središta pre­
življavanja. Kad to učinite, vrijeme je da uskladite svoje tijelo s novim
umom, što je drugi dio meditacije koji obuhvaća postizanje uzvišenih
emocionalnih stanja.
Na ovom mjestu želim pojasniti zašto je prihvaćanje uzvišenih emo­
cija toliko moćno. Kao što ste doznali iz naše rasprave o genima u dru­
gom poglavlju, znamo da okruženje šalje signale genima, a ne obrnuto.
Ako je određena emocija konačni produkt određenog iskustva u okruže­
nju, ta emocija uključuje ili isključuje gensku ekspresiju.
Kad u ovoj meditaciji prihvatite uzvišene emocije, zapravo svojim
genima šaljete signale prije okruženja. Tijelo ne poznaje razliku između
emocije izazvane iskustvom koje doživljavate u vanjskom okruženju te
one izazvane iskustvom koje u sebi stvarate prihvaćajući tu novu, uzvi­
šenu emociju. Stoga, kad prihvatite tu uzvišenu emociju i mislite misli
koje su uzvišenije od samoograničavajućih misli koje vas drže zaglavlje­
nima u prošlosti, vaše tijelo počinje se kemijski pripremati za budućnost
(jer misli da se ta budućnost događa u sadašnjem trenutku). Drugim rije­
čima, ako ovu meditaciju dovoljno puta pravilno izvedete, tijelo odgova­
ra kao da se ozdravljenje, ili bilo koji uvjet koji ostvarujete u vanjskom
okruženju, već dogodilo.
Uzvišene emocije imaju višu (i bržu) frekvenciju nego niže emocije
kao što su krivnja, strah, ljubomora i gnjev. A budući da sve frekvencije
nose informacije, kad promijenimo frekvenciju, mijenjamo i svoju ener­
giju. Ta nova energija tada može nositi novu informaciju —novu svijest,
niz namjera ili misli. Sto je emocija uzvišenija, to je frekvencija brža, i
što se više osjećate kao energija umjesto kao materija, - to vam energija
postaje dostupnija za stvaranje koherentnijeg energetskog polja, za uda­
ljavanje od bolesti te za približavanje zdravlju (ili, zapravo, za signalizira-
nje bilo kojem genu). S druge strane, ako su vaše emocije samoograniča-
vajuće, frekvencija im je niža, a vi se osjećate više kao materija nego kao
energija —i tada je potrebno više vremena da ostvarite promjenu u svo­
jem životu.

171
 Slijedi primjer: ako vas je u određenom trenutku prošlosti šokirao,
iznevjerio ili traumatizirao kakav dogadaj s visokim emocionalnim
nabojem, koji vam jc ostavio osjećaj boli, tuge ili straha, to je iskustvo
vjerojatno na mnogo načina utisnuto u vašu biologiju. Moguće je i da
geni koji su aktivirani tim iskustvom onemogućuju ozdravljenje vašega
tijela. Dakle, da biste promijenili svoje tijelo i uveli ga u novu gensku
ekspresiju, unutarnja emocija koju stvarate mora biti uzvišenija od emo­
cije toga prošlog iskustva. Energija vašeg osjećaja moći ili amplituda
vašeg nadahnuća mora biti veća od vaše boli ili tuge. Tako mijenjate
unutarnje okruženje tijela, koje je vanjsko okruženje stanice; gene za
zdravlje moguće je podvrgnuti uzlaznoj regulaciji, a gene za bolest
moguće je podvrgnuti silaznoj regulaciji. Sto je emocija jača, to glasnije
kucate na svoja genetska vrata i to jače signalizirate genima neka promi­
jene strukturu i funkcioniranje vašega tijela. Tako to djeluje.
To zapravo možemo dokazati jer smo 2017. godine u sklopu jedne
od naših naprednih radionica u Tampi mjerili gensku ekspresiju nasu-
mično izabrane skupine od trideset polaznika5. Rezultati su otkrili da su
naši učenici, mijenjajući svoja unutarnja stanja, tijekom četverodnevne
radionice uspjeli značajno promijeniti ekspresiju osam gena. Vjerojatnost
slučajnosti takvih rezultata je jedan prema dvadeset - a to je prag važno­
sti koji statističari u pravilu koriste. Funkcije ovih gena su dalekosežne.
Sudjeluju u neurogenezi, rastu novih neurona uslijed novih iskustava i
učenja; štite tijelo od različitih utjecaja koji u pravilu uzrokuju starenje
stanica; reguliraju stanično popravljanje, uključujući sposobnost premje­
štanja matičnih stanica na mjesta na kojima su potrebne kako bi popra­
vile oštećeno ili ostarjelo tkivo; jačaju stanične strukture, osobito cito-
skelet (okvir krutih molekula koji našim stanicam a daje oblik);
eliminiraju slobodne radikale i tako smanjuju oksidativni stres (povezan
sa starenjem i mnogim težim bolestima); uz to tijelu pomažu identificira­
ti i eliminirati kancerozne stanice te na taj način obuzdavaju rast kance-
roznih tumora. Aktiviranje gena za neurogenezu bilo je osobito važno
jer, dok su naši učenici bili u meditaciji, bili su toliko prisutni u svojem
unutarnjem svijetu mašte da je njihov mozak najčešće vjerovao kako se
doista nalaze u tom događaju. U donjoj tablici možete pročitati što svaki
od tih gena čini te zašto je važan za naše zdravlje.

172
 R e g u lira o k sid a tiv n u ra vn o te žu u sta n ic a m a , p o m a že sm a n jiti
ko lič in u slo b o d n ih ra d ika la ko ji u zro k u ju o ksid a tiv n i stre s
CHAC1 (n a ju n iv e rza ln iji u zro k sta re n ja ). P o m a že n a sta n ku i o p tim a ln o m
ra stu n e u ra ln ih sta n ic a .

P o m a že za c je ljiv a n ju ra n a , ra zv o ju ko stiju i o b n a v lja n ju h rska v ic e te

CTGF d ru g o g v e ziv n o g tkiva . S m a n je n a e ksp re sija p o ve za na je s ra ko m i

a u to im u n im b o le stim a , kao s t o je fib ro m ija lg ija .

P o m a že o b n a v lja n ju i isc je ljiv a n ju sta n ic a , u klju č u ju ć i re g u lira n je

m a tič n ih sta n ic a (n e d ife re n c ira n ih ili „ p ra zn ih " sta n ic a ko je se
TUFT1
m o g u p re tv o riti u v rstu tkiva koja je tije lu p o tre b n a u to m tre nutku).
S u d je lu je u p ro c e su m in e ro liza c ije zu b n e c a kline .

V a ža n za zd ra v o tkivo p o ste ljic e i fu n k c iju štitn ja č e (su d je lu je u

p ro izv o d n ji h o rm o n a T3). Po m a že re g u lira ti m e ta b o liza m
DI02 sm a n ju ju ć i in z u lin sk u re ziste n c iju te na ta j na č in sm a n ju je u č e sta lo st
m e ta b o lič ke b o le sti, a m o žd a u b la ža v a žu d n je i o visn o st. P o m a že i
re g u la c iji ra sp o lo že n ja , a o so b ito d e p re sije .

S p rje č a v a tu m o re , p o m a že id e n tific ira ti i e lim in ira ti ka n c e ro zn e

C5orf66-AS1
sta n ic e .

Po ve za n sa zd ra v o m sta n ič n o m stru k tu ro m . U z to i sp rje č a v a ra zv o j

KRT24 o d re đ e n ih v rsta ka n c e ro zn ih sta n ic a , u klju č u ju ć i o ne ko je n a la zim o
kod ra ka d e b e lo g c rije v a .

Sp rje č a v a ra st tu m o ra , o so b ito o n ih ko ji p rid o n o se ra ku sk v a m o zn ih

ALS2CL
sta n ic a , v rsti ra ka kože.

Sta n ic a m a p o m a že o rg a n izira ti m o le k u le koje im d a ju č vrstu

stru k tu ru . U je d n o p o m a že ra stu n e u ra ln ih sta n ica te sp rje č a v a ra st
RND1
o d re đ e n ih vrsta sta n ic a ra ka (kao što su one ko je n a la zim o kod
ra ka g rla i ra ka dojke).

Crtež 5.15. O vo su specifični geni promijenjeni u četiri clatta na našoj Naprednoj

radionici u Tampi, u Floridi, 2017.

Ako su naši učenici stvaranjem uzvišenih emocija za samo nekoliko

dana promijenili ekspresiju svojih gena, zamislite što možete postići
nakon nekoliko tjedana prakticiranja ove meditacije. Budete li primjenji­
vali ovu tehniku disanja za oslobađanje poznatih emocija pohranjenih u
tijelu nakon mnogih godina razmišljanja i osjećanja na isti način, a
potom svakodnevno emocionalno uvježbavali nova stanja, te će neogra­
ničene emocije uz praksu postati nova normala za vas. Vaš će mozak
misliti drugačije misli, jednake onim uzvišenim emocijama. I, naposljet­
ku, kad počnete prihvaćati te neograničene emocije umjesto istih, starih

173
emocija, kad shvatite da šaljete signale novim genima i stvarate nove bje­
lančevine odgovorne za promjenu strukture i funkcioniranja vašega tije­
la, onomu što radite možete pridružiti više smisla. To vodi boljoj namje­
ri, koja stvara još bolji ishod.
Znanstvena je činjenica da koristimo otprilike 1,5 posto svoje
DNK. Ostalo se naziva otpadnom DNK. Prema biološkom načelu
obdarenosti, priroda nikada ne trati nešto što neće upotrijebili. Drugim
riječima, ako otpadna DNK postoji, za to zacijelo postoji razlog - u
suprotnom bi je priroda u svojoj beskonačnoj mudrosti evolucijski elimi­
nirala (jer univerzalni zakon kaže da gubim o ono što ne koristimo). Stoga
svoje gene zamislite kao knjižnicu potencijala. Beskonačno je mnogo
genskih varijacija koje je moguće izraziti u tim latentnim genima. Ti geni
čekaju da ih aktivirate. Postoje geni za neograničen, genijalan um, za
dugovječnost, za besmrtnost, za beskompromisnu volju, za sposobnost
iscjeljivanja drugih, za mistična iskustva, za obnavljanje tkiva i organa, za
aktiviranje hormona mladosti, kako biste im ali više energije i vitalnosti,
za postizanje natprirodnog, između ostalog.
Vašoj mašti i kreativnosti sve je to jednako. Kad bilo kojem od tih
gena pošaljete signal prije no što ga pošalje okruženje, vaše će tijelo izra­
ziti veći potencijal ekspresijom novih gena za stvaranje novih bjelančevi­
na koje omogućuju uzvišeniju ekspresiju života. Stoga, kad vas uputim
da osjetite određene uzvišene emocije dok ćete usklađivati tijelo s novim
umom, znajte da s prihvaćanjem svake od tih emocija kucate na svoja
genetska vrata. Stoga vas pozivam da se predate tom procesu i potpuno
se zaokupite tim iskustvom.

Usklađivanje tijela s novim umom

Prije no što započnemo formalnu meditaciju, izvest ćemo nekoliko
pokusnih seansi. One se temelje na nekoliko pojedinačnih pouka kako
biste učili korak po korak. Kad svladate svaki korak za sebe, možemo ih
sastaviti. Stoga započnimo tako što ćete sjesti na stolac, uspravnih leđa,
te oba stopala staviti na pod, ili sjesti na pod u položaj lotosa (prekriže­
nih nogu), s jastukom ispod stražnjice. Ruke stavite u krilo, neprekriže-
ne, i zatvorite oči.

174
 Kad ste spremni započeti, podignite perineum, dno zdjelice - miši­
će koje koristite kod snošaja i eliminacije. Pritom ne zadržavajte dah —
dišite normalno. Stisnite mišiće što čvršće možete i zadržite pet sekundi;
potom ih opustite. Ponovite i zadržite jednako dugo. Ponovite i treći
put, zadržavajući oko pet sekundi te ponovno opustite. Trebali biste ste­
ći svjestan nadzor nad tim mišićima jer ćete ih koristiti na drugačiji
način.
Zatim stegnite iste mišiće perineuma, a istodobno i mišiće donjeg
dijela trbuha. Podignite i uvucite donji dio trbuha, stežući prva dva sre­
dišta. Zadržite pet sekundi i opustite. Ponovno podignite i uvucite iste
mišiće te stegnite. Ponovno zadržite pet sekundi i opustite. Ponovite još
jednom. Pritom ne zaboravite disati - ne zadržavajte dah.
Sada stisnite mišiće perineuma te istodobno mišiće donjeg dijela
trbuha, ali i mišiće gornjeg dijela trbuha. Tako stišćete čitav trup —prva
tri energetska središta. Pet sekundi zadržite sve te mišiće stisnutima i
tada ih opustite. Ponovite, ovaj put malo više uvlačeći mišiće. Zadržite
pet sekundi i opustite. Ponovite još jednom, a dok stišćete i zadržavate
mišiće, pokušajte ih stisnuti još malo jače te podignuti još malo više.
Zadržite neko vrijeme i tada opustite.
Budući da iskustvo stvara neurološke mreže u vašem mozgu, izvo­
đenjem svakog koraka i nastavljanjem na prethodni korak u svoj mozak
instalirate neurološki hardware u pripremi za iskustvo. Upućujem vas
koristiti mišiće koje možda već godinama koristite, ah na drugačiji način.
Taj postupak počet će musti ta središta te oslobađati energiju koja je
godinama pohranjena u vašem tijelu.
Sada ćete to promijeniti. Stavite prst na tjeme te utisnite nokat na
sredinu vlasišta kako biste upamtili gdje je ta točka kad odmaknete prst.
Sjetite se da je odredište vaše pozornosti ujedno odredište vaše energije
pa je ta točka vaša meta. Ponovno spustite ruke u krilo te polako, ujed­
načeno udahnite kroz nos, ali j o š nemojte stezati mišiće. Samo slijedite dah
od perineuma kroz donji dio trbuha, gornji dio trbuha, središte prsnog
koša, grlo i mozak, sve do tjemena i one točke na kojoj ste držali prst.
Kad stignete do tjemena, zadržite dah i držite pozornost na tjemenu te
dopustite da vaša energija slijedi svijest. Zadržite oko deset sekundi i
tada opustite.

175
 Ponovno stavite prst na tjeme i maknite ga te provjerite osjećate li tu
točku i bez prsta. Spustite ruke na bedra. Još jednom udahnite bez ste­
zanja mišića. Ovaj put udišite kroz nos, zamišljajući da povlačite energiju
uz onu cijev —kao da vučete tekućinu kroz slamku —sve do tjemena.
Kad stignete do tjemena, zadržite dah otprilike jednako kao i prošli put
te dopustite da energija slijedi vašu svijest - a tada se opustite.
Sad je vrijeme da sve povezete. Kad sljedeći put udahnete kroz nos,
istodobno podignite ; uvucite mišiće. Započnite stezanjem mišića peri-
neuma, pa mišića donjeg dijela trbuha, a istodobno stegnite mišiće gor­
njeg dijela trbuha. Dok stišćete mišiće svakog središta uz namjeru
podizanja sve energije pohranjene u donjem dijelu tijela u mozak - slije­
dite svoj dah kroz svako od ta tri središta. Držeći mišiće prva tri središta
stisnutima, podignite dah kroz prsni koš (četvrto središte), a tada kroz
grlo (peto središte) i mozak (šesto središte). Povucite ga sve do tjemena,
zadržite pozornost ondje te zadržite dah dok stišćete mišiće trupa.
Zadržite oko deset sekundi i opustite izdišući. Ponovite najmanje dva
puta, stežući mišiće prva tri središta dok podižete dah uz kralježnicu,
kroz svako energetsko središte, sve do vrha glave. Potom neko vrijeme
zadržite dah i napokon se opustite izdišući.
Upamtite da, dok to činite, svoje tijelo koristite kao instrument svi­
jesti pa bi vaša namjera u potpunosti trebala biti izvlačenje uma iz tijela.
Pritom oslobađate energiju koja je bila zaglavljena u tri donja središta i
podižete je do viših središta, u kojima je možete koristiti za iscjeljivanje
tijela ili za stvaranje nečega novog, umjesto za puko preživljavanje.
Prakticiranje ove vježbe mnogo puta, kako biste upoznali njezine
korake, bit će vrlo korisno prije no što započnete s nekoliko drugih
meditacija iz ove knjige. Budite strpljivi sa sobom; kao i uvijek kada
nešto prvi put učite, postupak je potrebno ponoviti mnogo puta prije no
što njime uistinu ovladate. Na početku vam može biti čudno jer morate
uskladiti postupke tijela s namjerom uma. Međutim, ako ćete dovoljno
često prakticirati ovu tehniku, s vremenom ćete uspjeti uskladiti sve ove
korake u jedan pokret.
Svjestan sam da postoji mnogo različitih tehnika disanja i vjerojatno
ste u prošlosti bili uspješni s nekom od njih. No, čak i u tom slučaju, pre­
poručujem vam iskušati ovu, čak i ako već imate drugu koja vam je

176
omiljena jer, ako učinite nešto novo, imat ćete novo iskustvo. Ako nasta­
vite činiti isto, stvarat ćete isto iskustvo. A ako ne učinite ništa, nećete
dobiti ništa. Da, ova tehnika iziskuje ulaganje istinskog truda, ali kad
steknete vještinu, ustanovit ćete da se isplatilo, itekako.
Sad ste spremni započeti s formalnom meditacijom. Ako kupite moj
CD R econditioning the b od y to a N ew M ind (Usklađivanje tijela s novim
umom), ili audiodownload sa stranice drjoedispenza.com , ustanovit
ćete da snimka obuhvaća pjesmu koju sam posebno izabrao kako bi vas
nadahnula na podizanje energije. Dok je slušate, glazbu shvaćajte kao
kretanje energije. Ako meditaciju izvodite sami, vježbajte disanje slušaju­
ći neku nadahnjujuću glazbu u trajanju između četiri i sedam minuta.
Potom proširite žarište i usredotočujte pozornost na različite dijelove
tijela, ali i na prostor oko tih dijelova tijela. Zatim se kao čista svijest
otvorite u jedinstvenom polju, ostajući u velikodušnom sadašnjem tre­
nutku i postajući nitko, ništa, bez tijela, nigdje i izvan vremena.
Sada je vrijeme da razvijete nekoliko uzvišenih emocija jednu po
jednu te da emocionalno uvježbate svaku od njih. Upamtite: što su vaši
osjećaji jači, to je jača uzlazna regulacija vaših gena. Blagoslovite svoje
tijelo, blagoslovite svoj život, blagoslovite svoju dušu, blagoslovite svoju
budućnost, ali i svoju prošlost, blagoslovite izazove u svojem životu i
blagoslovite inteligenciju u sebi, koja vam daje život. Završite zahvaljiva-
njem za novi život, prije no što se on ostvario.

177
 Šesto poglavlje

Slučajevi: živi primjeri istine

Tijekom godina ustanovio sam da priče služe važnoj svrsi: utvrđuju

informacije na praktičan način. Ako slušamo o nečijem iskustvu, ono za
nas postaje stvarnije. Ako smo sposobni poistovjetiti se s izazovima i
trijum fim a koje je osoba doživjela na putu iz jednog stanja svijesti u
drugo, počinjemo vjerovati da se slična iskustva mogu dogoditi i nama.
Osim toga, ideje iz učenja u pričama postaju manje filozofske a više
osobne.
Slučajevi o kojima ćete čitati govore o ljudima koji su primijenili
informacije koje ste upravo doznali u prethodnim poglavljima. Najprije
su te koncepte shvatili kao intelektualno znanje u svojem umu, potom
su ga prim ijenili te iskusili u tijelu i naposljetku su ga pretvorili u
mudrost u svojoj duši. Da bi postigli takve natprirodne promjene, mora­
li su ovladati određenim aspektom ili ograničenjem u sebi - a ako su oni
to mogli, možete i vi.

Ginny iscjeljuje kroničnu bol u leđima i nozi

Devetog prosinca 2013. godine Ginny je vozila autocestom u Las Vegasu
kad ju je netko udario straga, iako je zakočila, udarac je pogurnuo njezin
automobil na automobil ispred nje, uzrokujući dvostruki sudar. Ginny je
odmah osjetila žarenje u donjem dijelu leđa, a bol je sijevnula u njezinu
desnu nogu. Kad je hitna pomoć stigla, Ginny je svoju bol opisala kao
umjerenu, ali se tijekom sljedećih nekoliko dana bol pojačavala, sve dok
nije postala neprestana i jaka. Najviše ju je boljelo u donjem, slabinskom

178
dijelu kralježnice, a bol je bila prouzročena hernijom dvaju diskova (L4 i
L5). Osjećala je i bol koja je sijevala niz desnu nogu, u stopalo.
Ginny je tri puta tjedno odlazila kiropraktičaru, ali se bol pogorša­
vala. Potom je posjetila liječnika za tretman boli, koji joj je propisao lije­
kove za opuštanje mišića, Neurotontin (lijek protiv boli živca) i Mobic
(nesteroidni protuupalni lijek). Bol je i nakon devet mjeseci bila jaka pa je
Ginny primala injekcije u leđa. Ni injekcije nisu pomogle.
Zbog toga joj je bilo teško hodati, a vožnja je bila gotovo nemoguća.
Bilo joj je teško i spavati pa je tijekom noći uspijevala odspavati samo po
četiri ili pet sati. Neprestana bol u donjem dijelu leđa pogoršavala se dok
je sjedila, ako bi nešto podignula ili ako je dulje vrijeme stajala. Katkad
je mogla sjediti samo po dvadeset minuta. Zbog svega toga najveći dio
vremena provodila je u krevetu, u kojem je bila sposobna postići blago
olakšanje dok je ležala na desnom boku, savijenih koljena.
Ginny nije bila sposobna brinuti se za svoje dvoje djece, stare tri i
pet godina, a nije bila sposobna niti raditi kao prije. Ovisila je o supru­
gu, koji ju je vozio, jer sama to više nije mogla. Sve to prouzročilo je
ozbiljne financijske probleme i emocionalni stres za cijelu obitelj. Ginny
je podlegla depresiji te je postala gnjevna na život, lako je na mojoj radi­
onici prvi put bila prije nesreće, tako da je već otprije meditirala, nakon
nesreće prestala je redovito meditirati jer je bol bila prejaka pa je rekla
kako nije bila sposobna sjediti niti se usredotočiti.
Nakon dvije godine liječnik joj je predložio kirurški zahvat kako bi
se popravili diskovi u stanju hernije. Rekao je da, ako to ne pomogne,
Ginny može razmisliti o dodatnoj operaciji, uključujući spinalnu fuziju.
Odlučila je podvrgnuti se prvom zahvatu.
Suprug ju je u međuvremenu nagovorio na pohađanje još jednoga
od mojih naprednih seminara u Seattleu, koji je počinjao samo tjedan
dana prije njezine zakazane operacije. Iako je Ginny bilo teško sjediti
tijekom leta, izdržala je. Bila je sretna jer jc na seminaru vidjela stare pri­
jatelje i upoznala nove, ali je ujedno bila tužna i frustrirana jer nije uspi­
jevala osjetiti entuzijazam koji su svi drugi osjećali. Željela je samo uzeti
tablete protiv bolova i poći u krevet. Kad je prve večeri bila na odlasku,
njezina dobra prijateljica Lilly, prepuna suosjećanja i nade, uvjereno je
rekla: „Ginny, sutra ćeš se iscijeliti —upravo ovdje!“

179
 Sljedećeg dana započeli smo u šest sati ujutro. Ginnv je odlučila ne
uzeti teške lijekove kako bi bila prisutna na meditacijama i uživala u tom
iskustvu. Nažalost, bol joj je znatno otežavala usredotočenje tijekom
prve meditacije pa se zapitala je li pogriješila odlučivši pohađati taj
seminar.
No, tijekom druge meditacije, nakon doručka, situacija se znatno
promijenila. Ginnv je odlučila predati se i odustati od svojih prosudbi.
Meditacija je započela kao i uobičajeno, vježbom disanja kojom se tijelo
izvlači iz uma. Polaznike radionice sam uputio da se usredotoče na dvije
ih tri negativne emocije ih ograničena aspekta svoje osobnosti. Uputio
sam ih da podignu svu energiju pohranjenu u prva tri središta, iz donjeg
dijela kralježnice sve do mozga, i naposljetku da je oslobode kroz tjeme.
Ginnv je isprva odlučila raditi sa svojim gnjevom, za koji je smatrala
da pridonosi zadržavanju tijela u stanju tolike boli. Tijekom meditacije
osjetila je kako joj se energija podiže uz kralježnicu, a zatim je osjetila
kako intenzivna energija napušta njezino tijelo kroz potiljak. Drugo s
čime je izabrala raditi bila je njezina bol. Dok je radila s dahom i pokre­
tala najveći dio svoje energije vezanu uz bol, iz tijela u mozak, osjetila je
istu energiju koju je osjetila i dok je radila s gnjevom, iako je taj put vidje­
la kako joj je boja postala jarka, s primjesama ljubičaste. Odjednom je
osjetila kako je energija usporila i oslabjela. Glazba se promijenila i
počeo je glavni dio meditacije. Ginnv se osjećala potpuno opušteno.
Oslobodila je tu energiju iz svojega tijela.
Skupinu sam upućivao da osjete različite dijelove tijela u prostoru te
da osjete prostor oko tijela, kao i inače. A tada sam ih poveo u besko­
načno taman prostor, koji je kvantno polje. Uputio sam ih da budu bez
tijela, nitko, ništa, nigdje i izvan vremena, da postanu čista svijest - da
postanu svjesnima da su svjesni u tom beskonačnom prostoru. Ginny je
isprva, dok sam izgovarao upute, jasno osjećala da pluta. Preplavili su je
intenzivan m ir i bezuvjetna ljubav te je izgubila pojam o vremenu i pro­
storu. Uopće nije osjećala svoje fizičko tijelo, kao ni bol. Pa ipak, bila je
potpuno prisutna pa je čula moje upute i slijedila ih.
„Takvo što još nisam doživjela", rekla mi je poslije. „Bilo je toliko
duboko da mi je teško opisati to riječima. Moja su osjetila bila pojačana i
osjećala sam se povezanom sa svakim, sa svima, sa svime, sa svakim

180
mjestom i sa svakim vremenom. Bila sam dio cjeline, a cjelina je bila dio
mene. Bez razdvojenosti.”
Ginny je izašla iz svojega tijela, svojega okruženja i vremena.
Njezina se svijest povezala sa sviješću jedinstvenog polja (za koje je rekla
da ondje postoji samo potpunost i nema razdvojenosti). Stigla je u slat­
koću velikodušnog sadašnjeg trenutka, a njezin autonomni živčani
sustav ušao je u igru i izveo iscjeljenje.
Na našim naprednim radionicam a polaznici nakon svake m edita­
cije leže i predaju se kako bi autonomnom živčanom sustavu dopustili
da preuzme nadzor i program ira njihovo tijelo. Kad sam po završetku
meditacije sve zamolio da se vrate u tijelo, Ginny se iznenadila ustano­
vivši da uopće nije osjetila bol kad je ustala s poda —a inače joj je bila
potrebna pomoć za ustajanje. Počela je hodati bez šepanja, ravnih
leđa.
Razišli smo se za ručak, ali Ginny nije bilo do jela, pa čak ni do pre­
tjeranog razgovora. I dalje je bila preplavljena iskustvom meditacije.
Nakon dvije godine gotovo neprestane boli osjećala se silno slobodno
bez nje. Počela je plakati od sreće i zbunjenosti. Potražila je svoje dvije
prijateljice kako bi im priopćila dobru vijest, a jedna je od njih bila Lily
(koja je večer prije bila posve uvjerena da će se Ginny iscijeliti). One su
je potaknule da iskuša pokrete za koje nije bila sposobna dok je trpjela
bol - a ona ih je sve izvela potpuno bezbolno. Kako se dan nastavio,
njezina bol nije se vraćala, a ona se i dalje osjećala povezanom sa svima i
sa svime. Te je večeri nazvala supruga, koji joj je rekao da je nekako %nao
da će se ona na toj radionici na uspjeti iscijeliti. Uživala je u sjajnoj večeri
s prijateljicama, a kad je legla u krevet, nije uzela lijek protiv bolova ni
lijek za opuštanje mišića. Prvi put nakon nekoliko godina spavala je čita­
vu noć i probudila se puna energije. Sutradan sam predvodio meditaciju
u hodu (o kojoj ćete čitati u ovoj knjizi te ćete je imati priliku iskušati).
Ginny je bila sposobna hodati uspravno, bez boli ili teškoća. Nije
potrebno reći da je otkazala operaciju i više ne osjeća bol.

181
Daniel rješava problem elektromagnetske hiperosjetljivosti
Daniel je prije otprilike pet godina bio „sumanuti izraelski poduzetnik
pod stresom" (njegovim riječima) u srednjim dvadesetim, koji se svakod­
nevno prisiljavao „neprestano raditi punom parom" kako bi stvorio
uspješan posao. Biio je uobičajeno da radi šezdeset sati tjedno. Dok je
jednoga dana bjesnio razgovarajući telefonom te iz sveg glasa vikao na
klijenta, osjetio jc kako je nešto puknulo u desnoj strani njegove glave te
je potom izgubio svijest. Kad je došao k svijesti, nije znao što se dogodi­
lo ni koliko je dugo bio bez svijesti, ali je trpio najgoru glavobolju u živo­
tu. Nadao se da će odmor pomoći, ali nije.
Njegova se bol, zagonetno, eksponencijalno pojačavala kad god je
bio blizu nečemu što je emitiralo elektromagnetske frekvencije, uključu­
jući mobitele, prijenosna računala, video displeje, mikrofone, kamere,
wi-fi mreže i odašiljače mobilne telefonije. Ako se netko nedaleko od
njega javio na mobitel, Danici je to osjetio. Nikada do tada nije doživio
takvo što —zapravo, prethodno je radio u području informatike i nikada
nije osjećao nepovoljne posljedice boravka u blizini elektroničke opreme
bilo koje vrste.
Daniel jc posjetio nekoliko liječnika i specijalista, ali ni jedan od njih
nije uspio otkriti što nije u redu s njim. Podvrgnuo se opsežnim pretra-
gama krvi, snimanju mozga i pregledima, ali svi nalazi bili su negativni.
Neki liječnici nisu mu vjerovali i čak su mu pristupali podrugljivo te su
kolutali očima kao da Daniel izmišlja svoje simptome. Neki su mn htjeli
propisati antidepresive, ali ih on nije htio. Govorili su mu da je njegova
bol u potpunosti „u njegovoj glavi" (što je, dakako, i bila, ah ne onako
kako su liječnici mislili).
Tada je Daniel počeo posjećivati holističke liječnike koji su posum­
njali na rijetko stanje zvano elektromagnetska hiperosjetljivost (EHS).
lako je postojanje tog stanja još prijeporno u medicinskoj zajednici,
Svjetska zdravstvena organizacija ga priznaje1. Mehanizam elektroma­
gnetske preosjetljivosti ostaje nepoznat, ali kad uzmete u obzir da je
mozak 78 posto voda te da voda koja sadrži minerale (poput onih koji
su uobičajeni u tijelu, uključujući kalcij i magnezij) provodi električnu
struju, uviđate da prirodan elektromagnetski naboj u osjetljivih ljudi

182
nekako može biti pojačan u blizini onoga što signalizira i emitira elek­
tromagnetsko zračenje.
Kao i mnogi drugi ljudi s HHS-om, Daniel je osim glavobolja osje­
ćao i kroničnu bol te umor. I nakon dvanaest sati sna budio se iscrpljen.
Jedan od holističkih liječnika preporučio mu je uzimanje četrdeset doda­
taka prehrani dnevno kako bi suzbio te negativne posljedice, ali dodaci
nisu pomogli. 1 dalje je gotovo neprestano bio u agoniji. Uskoro je
morao zatvoriti svoju tvrtku. Zadužio se i izgubio sve što je stekao mar­
ljivim radom. Naposljetku je prijavio bankrot i morao se doseliti k majci.
„Zapravo sam se povukao od života", rekao mi je. „Bio sam zombi
jer nisam mogao razmišljati, nisam se mogao usredotočiti, nisam mogao
ništa. Sto god sam učinio, nije pomoglo, a kad god sam se imalo pribli­
žio stvarnom svijetu, započela bi jaka glavobolja." Zapravo, Daniel mi je
rekao da bi se njegova glavobolja, ako bi se našao blizu nečega što je
emitiralo signal, pojačala tisuću puta - toliko da bi se emocionalno sla­
mao. Najveći dio vremena provodio je sklupčan na krevetu u svojoj
malenoj sobi u majčinoj kući, plačući od boli. „Tratio sam život", rekao
je. „Gledao sam kako se svi moji prijatelji žene, kako im se rađaju djeca,
kako dobivaju promaknuće, kupuju kuću —sve." Kad je počeo osjećati
suicidalni poriv, prijatelji i članovi obitelji potaknuli su ga da pokuša pro­
naći nešto što će pomoći.
Zbog kroničnog umora, depresije i jake boli Daniel je dnevno imao
energije za samo oko pola sata pa je to vrijeme počeo koristiti tražeći
nešto što bi moglo pomoći njegovu stanju. Tri godine nakon što su se
simptomi pojavili pročitao je moju knjigu Placebo ste vi.
„Nešto je sjelo na svoje mjesto", rekao mi je kad sam ga upoznao na
radionici koju sam nedavno održao. „Znao sam da je to rješenje." Stoga
je počeo izvoditi meditaciju Promjene vjerovanja i opažanja, o kojoj
govorim u toj knjizi. Vrlo postupno, s vremenom, osjećao je da je bol
malo oslabjela pa je nastavio meditirati. Nakon nekog vremena otkrio je
meditaciju Blagoslivljanja energetskih središta pa je započeo s njom.
„Kad sam je prvi put izveo", rekao m i je, „dogodilo se nešto što
nisam znao objasniti." Rekao je kako se, stigavši u šesto središte, osjećao
kao da se u njegovoj glavi odvija predstava. Vidio je različita područja
svojega mozga koja su bila isključena, ali su odjednom počela svijetliti i

183
međusobno komunicirati. A tada je iz njegova tjemena izbila golema
zraka nečega što je opisao kao „ljubeću svjetlost“. Njegovo unutarnje
iskustvo u tom je trenutku bilo stvarnije od sjećanja na prošlo iskustvo,
koje je zapravo i stvaralo bol.
Daniel je od tada počeo opažati veliku promjenu. Nakon meditacije,
deset minuta uopće ne bi osjećao bol. Razdoblja bez boli bila su sve
dulja, a nekoliko mjeseci poslije bio je potpuno slobodan od boli. Tada je
došao na zamisao da bi meditacije trebao upotrijebiti za promjenu svoje­
ga unutarnjeg stanja dok je izložen elektromagnetskim poljima koja ga
čine bolesnim. Stoga je počeo meditirati pred svojim mobitelom i prije­
nosnim računalom. Isprva je bilo bolno, ali, kao i prije, nakon meditacije
nije osjećao bol, a zatim su razdoblja bez boli bila sve dulja.
Danici je naposljetku bio spreman za još jedan veliki korak. Unajmio
je radni stol u jednom dijeljenom uredu i odlučio samo sjediti ondje te
meditirati, okružen wi-fi mrežom, računalima, mikrovalovima i svakoja­
kim elektromagnetskim frekvencijama. Iako mu je prvih nekoliko tjeda­
na bilo teško, ustanovio je da mu je s vremenom sve lakše. Nakon nekog
vremena u tom je okruženju bezbolno meditirao pet sati dnevno.
Naposljetku su njegove glavobolje jednostavno nestale - kao i njegova
kronična bol te umor.
Danas se Daniel smatra potpuno iscijeljenim. Vratio se na posao i
izvukao se iz dugova. A evo što je još zanimljivije: Daniel radi samo sat
do sat i pol dnevno, ali zarađuje više no što je zarađivao dok je bio pod
stresom i dok je pokušavao silom postići da njegov život funkcionira
onako kako je želio. Doista uživa u životu.

Jennifer, u bolesti i u zdravlju

Jennifer je liječnik prije pet godina dijagnosticirao nekoliko novih bole­
sti, uz brojne druge zdravstvene probleme koje je već trpjela. Njezine
dijagnoze obuhvaćale su nekoliko autoimunih poremećaja (lupus erythe­
matosus i Sjogrenov sindrom sa sicca kompleksom), nekoliko gastrointe-
stinalnih poremećaja (celijakija, intolcrancija salicilata te intolerancija lak-
toze), kroničnu astmu, bolest bubrega, artritis i vrtoglavicu toliko jaku da
je često izazivala povraćanje.

184
 Svaki dan bio je mukotrpan. Bilo joj je teško čak i oprati zube jer
nije imala dovoljno snage da ruku duže vrijeme drži podignutom.
Partner Jim često ju je morao češljati. Kad je Jim bio na poslovnom
putu, što je bilo često, Jennifer je nakon posla morala odspavati kako bi
imala dovoljno snage za kuhanje večere.
„Najteže mi je padalo to što sam se osjećala kao strašno loša majka
jer sa svojim sinovima nisam mogla raditi ništa —i to mi je slamalo srce“,
rekla mi je. „Najveći dio vikenda morala sam spavati samo kako bih u
ponedjeljak ujutro bila sposobna ustati te otići na posao. Sve sretne slike
objavljene na Facebooku tijekom vikenda snimljene su u otprilike sat
vremena.“
Jennifer je do tada težila samo 49 kilograma i jedva je hodala zbog
artritisa te jakih oteklina u gležnjevima i koljenima. Zbog boli i artritisa,
desnom rukom više nije mogla otvarati posude ili rezati povrće. Katkad
je ležala u krevetu i udarala rukama u noćni ormarić kako bi zaustavila
bol. Tijelo joj je neprestano bilo u stanju akutne upale, a čak su i specija­
listi koje je posjetila rekli kako za nju više ne mogu učiniti ništa te da
mora naučiti živjeti sa svim svojim stanjima kako najbolje može. Plašila
se da joj je možda preostalo još samo nekoliko godina života, iako to
nikada nikome nije priznala. Ona je možda bila spremna odustati, ali
Jim nije.
Jim je svake večeri gutao knjige u potrazi za alternativnim rješenji­
ma te je Jennifer opetovano poticao da ustraje. A tada je pronašao knji­
gu Placebo sle vi i u njoj čitao o ženi sa sličnim stanjem, koja se uspjela
iscijeliti. Jennifer i Jim složili su se da mora poći na radionicu.
Dva mjeseca poslije, u lipnju 2014. godine, Jennifer je pohađala
vikend radionicu u Sydncyju u Australiji. Počela se osjećati malo bolje pa
se prijavila za naprednu radionicu u Meksiku. Nažalost, u vrijeme kad je
trebala otputovati na radionicu, u bubregu joj je nastao kamenac pro­
mjera 8,5 milimetara pa joj liječnici nisu dopustili putovati zrakoplovom.
Stoga nije otputovala, ali je nastavila meditirati (svakoga dana ustajući u
4:50), a kad sam sljedeće godine održao naprednu radionicu u Australiji,
pohađali su je i ona i njezin suprug.
„Sjećam se da sam se prve večeri jedva popela stepenicama u našu
sobu, što je za mene bilo normalno^, rekla je. „Ali, do kraja radionice

185
hodala sam kao zdrava osoba i nisam morala koristiti lijek za astmu.
Dan prije odlaska Jim mi je rekao da izgledam toliko dobro da bih tre­
bala kušati normalnu hranu. Kušala sam je sa zebnjom —i negativnih
posljedica nije bilo! Ni boli, ni astme, ni grčeva, ni glavobolje - ničega!
Mislim da je to bila najboljap isg a koju sam u životu pojela.“
Jennifer je u meditacijama doista davala sve od sebe. Opetovano se
povezivala s potencijalom zdravlja te je osjećala obilje energije u čitavom
tijelu, koja joj je mogla trajati cijeli dan. Kad sam u meditaciji uputio
polaznike radionice da žive iz tog novog stanja bivanja, ona je zamišljala
kako njezina stopala udaraju u tlo te je čula sebe kako diše dok radosno
trči. Do kraja meditacije plakala je od sreće. Naposljetku je potaknula
svoje tijelo da zaboravi kako osjeća bolest, kako bolest izgleda, kako zvu­
či i kakvog je okusa, podižući svoju energiju, mijenjajući svoju frekvenci­
ju, usklađujući tijelo s novim umom i signalizirajući novim genima neka
poprave njezino tijelo.
„Sada jedem normalnu hranu“, kaže, ,,a lijek za astmu nisam upotri­
jebila od lipnja 2015. godine. Mogu hodati do šesnaest kilometara dnev­
no te podignuti dvadeset kilograma. Vježbam, i cilj mi je istrčati polu-
maraton, što ću uskoro učiniti."

Felicia pobjeđuje jak ekcem

Felicia je povremeno patila od ekcema i kožnih infekcija, još otkako su
joj bila tri mjeseca. Kratkoročno olakšanje postignuto strogom dijetom i
režimom lijekova (krema, steroida, antihistaminika, antifungalnih lijeko­
va, antibiotika i tako dalje) nikada nisu dugo sprječavali ponovnu pojavu
bolesti.
Felicia, tridesetčetverogodišnja liječnica iz Ujedinjenog Kraljevstva,
godine 2016. ustanovila je da je ograničenja njezine profesije sve više
sputavaju u životu. Nakon desetljeća kliničke prakse, u sklopu koje je
primila više od 70 000 pacijenata, počela je osjećati frustraciju i nepove­
zanost kakve je viđala kod svojih pacijenata. U potrazi za znanstveno
utemeljenim rješenjima koja bi je u većoj mjeri zadovoljila, naišla je na
moj rad. Zaintrigirana mogućnošću te željna alternativnih ideja i rješenja
utemeljenih na dokazima, prijavila se za vikend radionicu.

186
 „Taj mi je događaj promijenio život“, rekla je. „Dao mi je oruđe za
ponovnu procjenu i ažuriranje mojih prijašnjih ograničenih vjerovanja o
sebi, ali i o tome za što je naše tijelo uistinu sposobno.44 Tehnika disanja
bila joj je osobito zanimljiva. „Moram priznati44, dodala je, „da sam bila
pomalo skeptična i suzdržana - nisam si dopuštala potpuno se predati
tom procesu.44
Sljedećih mjeseci nastavila je svakodnevno meditirati. Stanje njezine
kože se poboljšalo i uspješno je ostvarila novu vezu u svojem životu. To
ju je nadah nulo pa je potražila nove načine da promijeni smjer u svojoj
medicinskoj praksi te da prihvati više holistički pristup. A li, na njezino
veliko razočaranje, sva tijela koja se bave osiguravanjem od medicinske
odgovornosti odbila su osigurati bilo koji od nekonvencionalnih pristu­
pa. Felicia se osjećala zarobljeno, a u prosincu 2016. godine njezin se
ekcem vratio zajedno s infekcijom kože.
No, unatoč tome, nastavila je meditirati i čak se prijavila za napred­
nu radionicu te se pripremala stvarajući svoj mentalni film (moćno oru­
đe za manifestiranje različitih stvari koje želite, o čemu ćete čitati u jed­
nom od sljedećih poglavlja). Imala je vrlo jasne namjere za svoju
budućnost, koje su obuhvaćale prizore zdrave kože, ali i sliku mikrofona
na pozornici, sa sljedećom afirmacijom: „Nadahnjujem druge neustraši­
vo govoreći svoju istinu.44
Prvoga dana napredne radionice izvodili smo tehniku disanja za
aktiviranje epifize, a Felicia je taj put odlučila ne se suzdržavati te se pot­
puno predati procesu. „Opazila sam da se moje disanje ubrzalo44, prisjeća
se. „Silna energija počela je jačati u mojem grlu. Pojačavala se do te mje­
re da sam osjećala kao da će mi se grlo zatvoriti. Uplašila sam se, promi­
jenila položaj te se vratila u svoje staro stanje bivanja, i do kraja medita­
cije ostala u njemu.44
Fcl ičiji su sutradan, prije posljednje meditacije, na glavu stavili opre­
mu za snimanje mozga. Razmišljala je o tome kako je to sjajna prilika da
iskusi tu novu razinu informacije. Osjećajući se zaglavljeno u profesiji
koja propovijeda ograničenost, pomislila je: Što ako bih mogla dokazati i
skepticima, kao i onima koji vjeruju, koliko smo zapravo neograničeni? S
tom je mišlju poželjela primijeniti dah kako bi se povezala s jedinstvenim

187
poljem - s uzvišenom emocijom čiste slobode i oslobađanja - što god se
dogodilo.
Kad je meditacija započela, Felicia se otvorila mogućnosti i nepo­
znatom. Uskoro je primijetila da je njezino disanje ubrzalo, a silna ener­
gija počela je jačati u njezinu grlu. Kad god su se osjeti pojačali, ona nije
dopustila da je svladaju, kao što je učinila dan prije, nego je ostala prisut­
na u tom procesu. Vratila je tijelo u sadašnji trenutak, ne obazirući se na
ono što joj je odvraćalo pozornost, te svu energiju i svjesnost usmjerila
povezivanju s tim poljem, s istinom i s ljubavlju. Njezino se tijelo uporno
opiralo, ali nakon što je ona opetovano prevladala unutarnje teškoće,
naposljetku se predalo.
„Nakon toga doživjela sam ushićujuću eksploziju energije u mozgu i
trenutačnu povezanost sa sviješću ljubavi u sebi i posvuda oko sebe“,
rekla je. „Bila je to nedvojbena spoznaja, prepoznavanje čiste ljubavi, a s
tim je došla i najjača radost koju sam u životu doživjela. Osjećala sam se
kao da sam se vratila kući. Osjećala sam duboku jednost. Čitavo vrijeme
bila sam potpuno svjesna svih svojih vanjskih osjetila. Čula sam svoje
čudno disanje te kako znanstvenici iza mene govore o „napadaju".
Kao liječnica se, normalno, mogla zabrinuti zbog te pomalo uzne­
mirujuće izjave, ali je u tom trenutku shvatila da prvi put doživljava
apsolutnu istinu i slobodu. Nekoliko sati nakon meditacije osjećala se
pomalo ošamućeno, ali Fizički laganije nego prije.
Sljedećih nekoliko dana počela je opažati kako iz nje izviru neustra­
šivost i razigranost. Doživjela je i niz sinkronicitcta —uključujući mani-
festiranje prizora iz njezina mentalnog film a, u kojem na pozornici
govori u mikrofon. A ja sam je, ne znajući za taj prizor iz njezina men­
talnog filma, pozvao na pozornicu kako bi govorila o svojem iskustvu.
Tek kad se vratila kući, shvatila je da je ekcem više ne muči.
„Pogledala sam svoju kožu i opazila da je sav osip, koji sam imala
samo nekoliko dana prije, potpuno nestao", rekla je. (Pogledajte prikaz
7D u umetku u boji. Prve slike snimljene su prije događaja. Drugi niz
slika snimljen je sutradan, nakon događaja. Njezin ekcem je nestao.)
Felicia i dalje ne uzima lijekove, a koža joj je zdrava. Život joj se
odvija na nove, uzbudljive i iznenađujuće načine.

188
 Silno sam zahvalna za spoznaju da smo neograničeni", rekla mi je.
aintite moje riječi; ako to može nekoć tvrdokorna liječnica iznimno
Ejona analiziranju, onda svi to mogu."

189
 S e d m o p oglavlje

Inteligencija srca

Otkako su naši ljudski preci počeli urezivati svoje priče na zidove spilja i
kamene ploče, srce se, kao konac u igli vremena, pojavljuje kao simbol
zdravlja, mudrosti, intuicije, vodstva i više inteligencije. Stari Egipćani,
koji su ga nazivali ieb, vjerovali su da je srce, a ne mozak, središte života i
izvor ljudske mudrosti. Mezopotamci i Grci vjerovali su da je srce sredi­
šte duše. No, Grci su ga smatrali neovisnim izvorom topline u tijelu, a
Mezopotamci su vjerovali da je srce dio Sunčeve topline. Čak su žrtvo­
vali ljude te im vadili srce, koje je još kucalo, kako bi ga prinijeli bogu
Sunca. Rimljani su srce smatrali najživotvornijim vitalnim organom u
tijelu.
U sedamnaestom stoljeću, tijekom prvih godina znanstvene revolu­
cije, francuski filozof Renć Dcscartcs tvrdio jc da su um i tijelo dvije
korjenito različite tvari. Zbog njegova mehanicističkog viđenja univerzu­
ma, ljudi su srce počeli smatrati iznimnim strojem. Mehanizam srca kao
fizičke pumpe počeo je zasjenjivati njegovu prirodu čovjekove spone s
unutarnjom inteligencijom. Srce je uslijed znanstvenih istraživanja pola­
ko izgubilo značenje naše veze s osjećajima, emocijama i našim višim
jastvom. Tek smo, zahvaljujući novoj znanosti posljednjih nekoliko
desetljeća, počeli miriti, razumijevati te uviđati istinsku važnost srca kao
stroja koji stvara elektromagnetsko polje i kao naše veze s jedinstvenim
poljem.
Znamo da srce, osim očite uloge održavanja života, nije samo mišić­
na pumpa koja pokreće krv kroz naše tijelo, nego je i organ sposoban

190
utjecati na osjećaje i emocije. Srce je osjetilni organ koji vodi našu spo­
sobnost donošenja odluka, ali i naše shvaćanje sebe te svojeg mjesta u
svijetu. Ono je simbol koji nadilazi vrijeme, mjesto i kulturu. Općenito
se smatra da, ako smo povezani s unutarnjim znanjem srca, možemo
crpiti njegovu mudrost kao izvor ljubavi i višeg vodstva.
Možda se pitate zašto, od svih organa u tijelu (kao što su slezena,
jetra ili bubrezi) samo srce ima inteligenciju. Od 2013. godine ulažemo
mnogo truda u mjerenje i kvantifikaciju koherencije i transformacije,
postupke presudne za razumijevanje uloge srca. Gotovo svi uviđaju da
nas uzvišeni osjećaji srca povezuju sa sviješću ljubavi, suosjećanja,
zahvalnosti, radosti, jedinstva, prihvaćanja i nesebičnosti. To su osjećaji
koji nas ispunjavaju te nas čine potpunima i povezanima, dok osjećaji
stresa razdvajaju zajednice te crpe našu životnu energiju. Problem je u
tome što se ti uzvišeni osjećaji srca pojavljuju slučajno —ovisno o neče­
mu u vanjskom okruženju —a ne kao nešto što sami možemo po volji
izazvati.
Nesumnjivo je izazov održavati mentalnu i emocionalnu ravnotežu
u današnjoj ubrzanoj kulturi koja je ispunjena stresom, koja je usredoto­
čena na produktivnost te koja neprestano žuri završiti posao, a gubitak
te ravnoteže može imati ozbiljne posljedice po naše zdravlje. Primjerice,
na početku dvadesetog stoljeća gotovo nitko nije umirao od srčane bole­
sti, ali jc ona danas vodeći uzrok smrti u muškaraca i žena. Na srčanu se
bolest samo u Sjedinjenim Am eričkim Državama svake godine potroši
oko 207 milijardi dolara, za zdravstvenu skrb, lijekove i gubitak produk­
tivnosti1. Stres je jedan od glavnih čimbenika koji pridonose srčanoj
bolesti, što doseže razinu epidemije. Srećom, postoji lijek. Istraživanjem i
proučavanjem mnogih aspekata srčane koherencije ustanovili smo da
možemo regulirati svoja unutarnja stanja neovisno o uvjetima u našem
vanjskom okruženju. Kao i kod razvijanja vještine, svjesno uspostavlja­
nje srčane koherencije iziskuje znanje, trud i praksu.
Za naše razumijevanje srca presudna je bila suradnja s Institutom
HeartMath, u kojem se obavlja pionirski, prijelomno važan posao.
Institut HeartMath neprofitna je, istraživačka i edukacijska organizacija
kojoj je cilj bolje razumijevanje koherencije srca i mozga. Institut je od
1991. godine istražio i razvio pouzdana, znanstveno utemeljena oruđa

191
koja ljudima pomažu uspostaviti vezu između srca i uma, ali i produbiti
vezu sa srcima drugih. Njihova je misija pomagati ljudima da uravnoteže
fizički, mentalni i emocionalni sustav prema intuitivnim smjernicama
srca.
Temelj našeg partnerstva je zajedničko vjerovanje da je novu buduć­
nost moguće stvoriti ako povežemo jasnu namjeru (koherentan mozak)
s uzvišenom emocijom (koherentno srce). Istraživanja Instituta dokazala
su da kombiniranjem namjere ili misli (koje, kao što ste pročitali, djeluju
kao električni naboj) s osjećajem ili emocijom (koji, kao što također već
znate, djeluju kao magnetski naboj), možemo promijeniti svoju biološku
energiju — a kad promijenimo svoju energiju, mijenjamo svoj život,
jedinstvo tih dvaju elemenata rađa mjerljivim učincima na materiju, uda-
ljujući našu biologiju od življenja u poznatoj prošlosti prema življenju u
novoj budućnosti. Na našim radionicama širom svijeta učenike poučava­
mo održavanju tih uzvišenih stanja bivanja kako bi prestali živjeti kao
žrtve okolnosti, ljuljajući se od jedne emocije do druge, te kako bi počeli
živjeti kao stvaratelji svoje stvarnosti. Uslijed tog procesa uspostavljamo
novo stanje bivanja — ili novu osobnost, koja stvara novu osobnu
stvarnost.
Proteklih nekoliko godina jedan od ciljeva našega partnerstva s
Institutom HeartMath bilo je poučavanje naših učenika hotimičnoj
regulaciji i održavanju nečega zvanog srčana koherencija. Srčana kohe-
rencija, nalik ujednačenom bubnjanju bubnja, odnosi se na fiziološko
funkcioniranje srca, zbog kojega ono kuca dosljedno, ritmično i ujedna­
čeno (suprotno tome, stanje u kojem srce ne radi ujednačeno naziva se
srčanom inkohcrcncijom). Kad smo u srčanoj koherenciji, sposobni smo
pristupiti „inteligenciji srca“, koju Institut definira na sljedeći način:

Tijek svijesti i uvida koji doživljavamo kad se um i emocije

dovedu u ravnotežu i koherenciju procesom koji smo sami
pokrenuli. Taj oblik inteligencije doživljava se izravno, a posrije­
di je intuitivno znanje koje se očituje u mislima i emocijama bla­
gotvornima za nas i za druge2.

192
 Kao što ćete otkriti u ovom poglavlju, dobrobiti srčane koherencije
su brojne, uključujući snižavanje krvnog tlaka, poboljšavanje živčanog
sustava, hormonske ravnoteže i funkcioniranja mozga. Kad održavate
uzvišena emocionalna stanja neovisno o uvjetima u vanjskom okruže­
nju, stječete pristup intuiciji visoke razine, koja omogućuje bolje razumi­
jevanje sebe i drugih, a uz to pomaže spriječiti stresne obrasce u vašem
životu, povećava mentalnu jasnoću te omogućuje bolje donošenje odlu­
ka3. Uz istraživačka saznanja Instituta HeartMath, naši podaci uvjerljivo
govore da održavanje emocija srca potiče zdraviju ekspresiju gena4.
Srčana kohcrencija započinje ujednačenim, koherentnim kucanjem
srca uslijed njegovanja, prakticiranja i održavanja uzvišenih emocija;
među tim emocijama su zahvalnost, uvažavanje, nadahnuće, sloboda,
dobrota, nesebičnost, suosjećanje, ljubav i radost. Dobrobiti koherentnog
ritma osjećaju se u svim sustavima tijela. Mnogi od nas svjesno ili
nesvjesno svakodnevno prakticiraju osjećaje nezadovoljstva, gnjeva ili
straha. Zašto umjesto toga ne bismo prakticirali uspostavljanje i održa­
vanje stanja radosti, ljubavi i altruizma? Ne bi li to naposljetku usposta­
vilo novo unutarnje ustrojstvo, koje bi urodilo općim zdravljem i
srećom?

Most srca
Kao što ste pročitali u poglavlju o blagoslivijanju energetskih središta,
srce, smješteno iza prsne kosti, četvrti je energetski centar. Ono je naš
most prema višim razinama svjesnosti i energije, ali i središte u kojem
započinje naša božanskost. Srce je sjecište naših donjih triju energetskih
središta (povezanih sa zemaljskim tijelom) i gornjih triju energetskih sre­
dišta (povezanih s višim jastvom). Služi nam kao veza s jedinstvenim
poljem te predstavlja jedinstvo dvojnosti ili polarnosti. U njemu se raz­
dvojenost, podjela i polarizirana energija sjedinjuju kako bi postale jedno
- suprotnosti se sjedinjuju kao jin i jang, dobro i loše, pozitivno i nega­
tivno, muško i žensko, prošlost i budućnost.
Kad vaše srce postane koherentno, vaš živčani sustav odgovara
pojačavajući energiju mozga, kreativnost i intuiciju, što pozitivno djeluje
na gotovo sve organe tijela. Srce i mozak tada surađuju, a vi se osjećate

193
potpunije, povezanije i zadovoljnije —ne samo u svojem tijelu, nego i sa
svime te sa svakime. Kad ste u stanju usredotočenom na srce, osjećate
potpunost koja poništava sve moguće osjećaje oskudice i nedostatka. Iz
toga kreativnog stanja potpunosti i jednosti u vašem se životu počinje
događati čarolija jer više ne stvarate iz dvojnosti ili razdvojenosti - više
ne čekate da vam netko izvana olakša unutarnje osjećaje nedostatka, pra­
znine ili razdvojenosti. Umjesto toga sve bolje upoznajete svoje novo,
idealno jastvo te stvarate nova iskustva sebe. Ako svoje središte srca pra­
vilno aktivirate dovoljno puta tijekom kreativnog procesa svakoga dana,
s vremenom ćete jače osjećati kao da se vaša budućnost već dogodila.
Kako biste mogli oskudijevati ili osjećati nedostatak ako se osjećate
potpuno?
Ako prva tri središta odražavaju našu životinjsku prirodu i temelje
se na polarnosti, suorotnostima, nadmetanju, potrebi i nedostatku, u
četvrtom središtu započinje naše putovanje prema božanskoj prirodi. Iz
tog središta srca mijenjamo svoj um i energiju iz življenja u sebičnim sta­
njima u življenje u nesebičnim stanjima, a tada osjećamo slabiji utjecaj
razdvojenosti ili dvojnosti te smo skloniji donositi odluke za najveće
dobro sviju.
Svi smo u određenom trenutku života osjetili svijest srčanog sredi­
šta. Ta je energija povezana s ispunjenošću i stanjem u kojem smo u
miru sa samim sobom te sa svojim okruženjem. Kad prihvatimo osjeća­
je vezane uz srce —osjećaje koji nas potiču davati, njegovati, služiti, skr­
biti, pomagati, opraštati, voljeti, imati povjerenja i tako dalje - ne može­
mo ne osjećati se ispunjeno, potpuno i cjelovito. Vjerujem da je to naša
ljudska priroda.

Homeostaza, koherencija i otpornost

Kao što ste doznali, autonomni živčani sustav, nevoljni dio živčanog
sustava, dijeli se na dva podsustava: simpatički i parasimpatički živčani
sustav. Kao što znate, kad je simpatički živčani sustav uključen, regulira
nesvjesne postupke i odgovore tijela, kao što su ubrzano disanje, ubrzan
rad srca, pojačano znojenje, širenje zjenica i tako dalje. Njegova je osnov­
na funkcija stimuliranje odgovora „borba ili bijeg“, kad nam prijeti

194
stvarna ili zamišljena opasnost. Ovaj sustav štiti nas u vanjskom okruže­
nju. Parasimpatički ž.ivčani sustav upotpunjuje simpatički živčani sustav,
obavljajući potpuno suprotne funkcije. Njegova je uloga čuvati energiju,
opuštati tijelo i usporavati funkcije simpatičkog sustava koje troše mno­
go energije. Parasimpatički sustav održava naše unutarnje okruženje.
Ako biste autonomni živčani sustav zamislili kao automobil, parasimpa­
tički sustav bio bi kočnica, a simpatički sustav bio bi gas. Obje grane
autonomnog živčanog sustava neprestano prenose poruke između srca i
mozga; zapravo, srce i mozak međusobno su povezani živcima više nego
bilo koji drugi sustav u tijelu5. Ta dva sustava, simpatički i parasimpatič­
ki, uvijek rade na održavanju stanja homeostaze u tijelu (relativne ravno­
teže između svih sustava).
Kad je tijelo u stanju homeostaze, u pravilu se osjećamo opušteno i
sigurno u svojem trenutačnom okruženju. Iz tog stanja homeostaze, u
kojem svi sustavi tijela rade usklađeno i uz minimalno traćenje energije,
možemo hotimice utjecati na živčani sustav kako bismo uspostavili
kohercnciju. Da bismo osjetih te emocije koherenđle, živčane veze izme­
đu srca i mozga moraju funkcionirati optimalno, uravnoteženo i uskla­
đeno. Kad srce kuca toliko ujednačeno i koherentno, uvodi autonomni
živčani sustav u koherenciju, što poboljšava funkcioniranje našega moz­
ga jer se osjećamo kreativnije, usredotočenije, racionalnije, svjesnije i
otvorenije za učenje.
Kao što znate, suprotnost kohcrcnciji jc inkohcrcncija. Kad srce
kuca inkoherentno, osjećamo se neuravnoteženo, napeto, tjeskobno i
neusredotočeno. Budući da je tijelo u modusu preživljavanja, funkcioni­
ramo u većoj mjeri s animalističke, primitivne perspektive nego iz viših
emocija usredotočenih na srce, svojstvenih našoj uzvišenoj ljudskosti i
božanskosti. Inkohcrcnciju uzrokuje stres, koji je odgovor tijela i uma na
remećenje i uznemirivanje našega vanjskog okruženja. Ako parasimpa­
tički živčani sustav najbolje funkcionira dok se osjećamo sigurno, sim­
patički živčani sustav uglavnom se aktivira kad se ne osjećamo sigurno.
Stres koji doživljavamo kad se ne osjećamo sigurno nije nužno vezan uz
sam događaj, nego je posljedica nekontroliranih emocionalnih reakcija
na taj događaj.

195
 Tijelo u stanju homeostaze možete zamisliti kao sofisticiran, fino
podešen stroj, ali kad emocije poput zamjeranja, gnjeva, ljubomore,
nestrpljivosti i ogorčenosti ustraju, tada je naša unutarnja ravnoteža
poremećena. Ako se sjetite nedavnog trenutka u kojem ste osjetili stres,
vjerojatno ste ga osjećali pomalo kao neujednačen ritam. (Ispostavlja se
da srce čini upravo to —kuca neujednačeno.) Tijelo u stanju kroničnog
stresa mukotrpno nastoji održati homeostazu pa možemo početi patiti
od mnogih simptoma povezanih sa stresom. Taj neprestani stres crpi iz
nevidljivog energetskog polja oko našega tijela te oslabljuje našu vitalnu
životnu silu, ostavljajući malo vremena i energije za popravljanje ili
obnavljanje. Zbog oslanjanja tijela na hormone stresa uhvaćeni smo u
adiktivnu petlju u kojoj inkoherenciju i kaos počinjemo osjećati kao nor­
malne, ali po koju cijenu?
Dugoročni učinci stresa mogu biti katastrofalni. Prema istraživanju
srčanih bolesnika obavljenom na Klinici Mayo, psihološki stres bio je
najveći čimbenik predviđanja budućih problema sa srcem, uključujući
srčanu smrt, zastoj rada srca i srčani udar6. Mnogi ljudi upravo zbog živ­
ljenja u stanju kroničnog stresa nisu svjesni da žive pod stresom sve dok
se nc dogodi nešto poput srčanog udara. Stoga je logično da će srce, ako
dulje vrijeme kuca inkoherentno, ne radi usklađeno i ujednačeno, prije ili
kasnije zatajiti.
Za našu sposobnost izlaženja nakraj sa stresom presudna je takozva­
na otpornost, koju Institut HeartMath definira kao „sposobnost da se
pripremimo, oporavimo ili prilagodimo kad se suočimo sa stresom,
nevoljom, traumom ili izazovom'*. Otpornost i upravljanje emocijama
presudno su važni za mnoge fiziološke procese koji sudjeluju u regulaciji
energije, za brzinu koiom će se tijelo oporaviti nakon odgovora stresa te
za našu sposobnost da održavamo zdravlje i homeostazu.

Varijabilnost srčane frekvencije:

komunikacija između srca i mozga
Uvjerili su nas da mozak vlada našom biologijom. Iako je to djelomično
točno, srce je autoritmičan organ, što znači da samo kucanje proizlazi iz
srca, a ne iz mozga. Primjerice, poznato je da je, u različitih vrsta, srce

1%
moguće izvaditi iz tijela te ga staviti u otopinu soli zvanu Ringerova oto­
pina, u kojoj će ono dulje vrijeme nastaviti kucati —neovisno o neurološ­
koj povezanosti s mozgom. Srce fetusa počinje kucati prije no što se
mozak uopće formira (otprilike tri tjedna nakon začeća), a električna
aktivnost mozga započinje tek oko petog ili šestog tjedna3. To dokazuje
da srce može inicirati komunikaciju sa središnjim živčanim sustavom.
Drugi čimbenik koji srce čini jedinstvenim jest činjenica da ono
sadrži živce obje grane autonomnog živčanog sustava, što znači da svaka
promjena u parasimpatičkom i simpatičkom živčanom sustavu utječe na
rad srca iz otkucaja u otkucaj. To je važno zato što, neovisno o tome
jesmo li toga svjesni ili nismo, svaka emocija koju iskusimo utječe na
ritam našega srca, a prenosi se izravno kroz središnji živčani sustav. Srce,
limbički mozak i autonomni živčani sustav stoga su u vrlo tijesnom
odnosu jer ravnoteža ili neravnoteža jednog utječe na druge. (Uzgred,
napominjem da se limbički mozak - sjedište autonomnog živčanog
sustava - naziva i emocionalnim mozgom, pa kad promijenite svoje
emocije, utječete i na svoje autonomne funkcije.) U današnje vrijeme
znanost može uz 75-postotnu točnost ustanoviti što netko osjeća samim
promatranjem otkucaja srca primjenom analize varijabilnosti srčane fre­
kvencije. Varijabilnost srčane frekvencije je fiziološki fenomen koji mjeri
okolišne i psihološke izazove odražene u varijaciji intervala između otku­
caja srca (odatle izraz varijabilnost). Varijabilnost srčane frekvencije može,
između ostaloga, otkrivati fleksibilnost našega srca i živčanog sustava
(koja odražava naše zdravlje i kondiciju) —ali i koliko dobro uravnotežu-
jemo svoj mentalni i emocionalni život10. Proučavajući srčane ritmove
mjerene varijabilnošću srčane frekvencije, znanstvenici mogu otkriti
obrasce koji produbljuju naše razumijevanje načina na koji ljudi procesi-
raju emocije te učinke osjećaja i emocija na naše zdravlje. Stoga daljnje
istraživanje varijabilnosti srčane frekvencije nudi jedinstveni uvid u
komunikaciju izmeetu srca, mozga i emocija".
Mnoga istraživanja otkrivaju da nas umjerena razina varijabilnosti
čini sposobnijima za prilagodbu životnim izazovima12. Ali, niska razina
varijabilnosti srčane frekvencije jak je i neovisan čimbenik koji upućuje
na buduće zdravstvene probleme, uključujući sve uzroke smrtnosti13.
Niska varijabilnost srčane frekvencije povezuje se i s brojnim bolestima.

197
 Tijelo u stanju homeostaze možete zamisliti kao sofisticiran, fino
podešen stroj, ali kad emocije poput zamjeranja, gnjeva, ljubomore,
nestrpljivosti i ogorčenosti ustraju, tada je naša unutarnja ravnoteža
poremećena. Ako se sjetite nedavnog trenutka u kojem ste osjetili stres,
vjerojatno ste ga osjećali pomalo kao neujednačen ritam. (Ispostavlja se
da srce čini upravo to —kuca neujednačeno.) Tijelo u stanju kroničnog
stresa mukotrpno nastoji održati homeostazu pa možemo početi patiti
od mnogih simptoma povezanih sa stresom. Taj neprestani stres crpi iz
nevidljivog energetskog polja oko našega tijela te oslabljuje našu vitalnu
životnu silu, ostavljajući malo vremena i energije za popravljanje ili
obnavljanje. Zbog oslanjanja tijela na hormone stresa uhvaćeni smo u
adiktivnu petlju u kojoj inkoherenciju i kaos počinjemo osjećati kao nor­
malne, ali po koju cijenu?
Dugoročni učinci stresa mogu biti katastrofalni. Prema istraživanju
srčanih bolesnika obavljenom na K linici Mayo, psihološki stres bio je
najveći čimbenik predviđanja budućih problema sa srcem, uključujući
srčanu smrt, zastoj rada srca i srčani udar6. Mnogi ljudi upravo zbog živ­
ljenja u stanju kroničnog stresa nisu svjesni da žive pod stresom sve dok
se ne dogodi nešto poput srčanog udara. Stoga je logično da će srce, ako
dulje vrijeme kuca inkoherentno, ne radi usklađeno i ujednačeno, prije ili
kasnije zatajiti.
Za našu sposobnost izlaženja nakraj sa stresom presudna je takozva­
na otpornost, koju Institut HeartMath definira kao „sposobnost da se
pripremimo, oporavimo ili prilagodimo kad se suočimo sa stresom,
nevoljom, traumom ili izazovom4'7. Otpornost i upravljanje emocijama
presudno su važni za mnoge fiziološke procese koji sudjeluju u regulaciji
energije, za brzinu kojom će se tijelo oporaviti nakon odgovora stresa te
za našu sposobnost da održavamo zdravlje i homeostazu.

Varijabilnost srčane frekvencije:

komunikacija između srca i mozga
Uvjerili su nas da mozak vlada našom biologijom. Tako je to djelomično
točno, srce je autoritmičan organ, što znači da samo kucanje proizlazi iz
srca, a ne iz mozga. Primjerice, poznato je da je, u različitih vrsta, srce

196
moguće izvaditi iz tijela te ga staviti u otopinu soli zvanu Ringerova oto­
pina, u kojoj će ono dulje vrijeme nastaviti kucati - neovisno o neurološ­
koj povezanosti s mozgom. Srce fetusa počinje kucati prije no što se
mozak uopće formira (otprilike tri tjedna nakon začeća), a električna
aktivnost mozga započinje tek oko petog ili šestog tjedna8. To dokazuje
da srce može inicirati komunikaciju sa središnjim živčanim sustavom.
Drugi čimbenik koji srce čini jedinstvenim jest činjenica da ono
sadrži živce obje grane autonomnog živčanog sustava, što znači da svaka
promjena u parasimpatičkom i simpatičkom živčanom sustavu utječe na
rad srca iz otkucaja u otkucaj. To je važno zato što, neovisno o tome
jesmo li toga svjesni ili nismo, svaka emocija koju iskusimo utječe na
ritam našega srca, a prenosi se izravno kroz središnji živčani sustav. Srce,
limbički mozak i autonomni živčani sustav stoga su u vrlo tijesnom
odnosa jer ravnoteža ili neravnoteža jednog utječe na druge. (Uzgred,
napominjem da se limbički mozak — sjedište autonomnog živčanog
sustava - naziva i emocionalnim mozgom, pa kad promijenite svoje
emocije, utječete i na svoje autonomne funkcije.) U današnje vrijeme
znanost može uz 75-postotnu točnost ustanoviti što netko osjeća samim
promatranjem otkucaja srca primjenom analize varijabilnosti srčane fre­
kvencije. Varijabilnost srčane frekvencije je fiziološki fenomen koji mjeri
okolišne i psihološke izazove odražene u varijaciji intervala između otku­
caja srca (odatle izraz varijabilnost). Varijabilnost srčane frekvencije može,
između ostaloga, otkrivati fleksibilnost našega srca i živčanog sustava
(koja odražava naše zdravlje i kondiciju) —ali i koliko dobro uravnotežu-
jemo svoj mentalni i emocionalni život10. Proučavajući srčane ritmove
mjerene varijabilnošću srčane frekvencije, znanstvenici mogu otkriti
obrasce koji produbljuju naše razumijevanje načina na koji ljudi procesi-
raju emocije te učinke osjećaja i emocija na naše zdravlje. Stoga daljnje
istraživanje varijabilnosti srčane frekvencije nudi jedinstveni uvid u
komunikaciju između srca, mozga i emocija11.
Mnoga istraživanja otkrivaju da nas umjerena razina varijabilnosti
čini sposobnijima za prilagodbu životnim izazovima12. Ali, niska razina
varijabilnosti srčane frekvencije jak je i neovisan čimbenik koji upućuje
na buduće zdravstvene probleme, uključujući sve uzroke smrtnosti1’.
Niska varijabilnost srčane frekvencije povezuje se i s brojnim bolestima.

197
Dok smo mladi, varijabilnost je veća, ali se sa starenjem ona smanjuje.
Obrasci varijabilnosti srčane frekvencije toliko su dosljedni da, kad
znanstvenik pogleda nalaz mjerenja varijabilnosti srčane frekvencije, u
pravilu može procijeniti dob ispitanika te pogriješiti za najviše dvije
godine.
Ujednačeno kucanje srca godinama se smatralo znakom dobrog
zdravlja, čak i dok spavamo. Istraživači iz Instituta HeartMath tijekom
godina su otkrili informacije kodirane u tim intervalima između otkuca­
ja, promatrajući na nalazima prostor između otkucaja, a ne vrhove pove­
zane sa samim otkucajima. To je pomalo slično Morseovoj abecedi, kod
koje poruku shvaćamo na temelju intervala između transmisija14. U slu­
čaju našeg srca, intervali između njegovih otkucaja složene su transmisije
koje se koriste za prenošenje poruka između mozga i tijela.
Istraživači Instituta HeartMath devedesetih godina dvadesetog sto­
ljeća otkrili su da, kad su ljudi usredotočeni na svoje srce i pritom bude u
sebi uzvišene emocije kao što su uvažavanje, radost, zahvalnost i suosje­
ćanje, te je osjećaje moguće opaziti kao koherentne obrasce u srčanim
ritmovima. Suprotno je vrijedilo za stresne osjećaje, koji su uzrokovali
inkoherenciju, neujednačenost i nepravilnost srčanih ritmova. To otkriće
povezalo je emocionalna stanja s obrascima varijabilnosti srčane fre­
kvencije (pogledajte crtež 7.1)15. Istraživači su opazili i to da su srčana
frekvencija (broj otkucaja u minuti) te srčani ritam dva zasebna biološka
odgovora. Primjerice, osoba može imati visoku srčanu frekvenciju, ali
održavati stanje koherencije; stoga je ustanovljeno da srčani ritmovi
mogu uspostaviti koherentna unutarnja stanja.
Kad je naša varijabilnost srčane frekvencije u obrascu srčane kohe­
rencije, ona odražava pojačanu sinkroniziranost i usklađenost dviju gra­
na autonomnog živčanog sustava, ali i aktivnosti u našim višim možda­
nim centrima. Mnogo onoga što smo naučili iz zapadnjačke medicine
uvjerilo nas je da autonomnim živčanim sustavom svojega tijela (primje­
rice, srčanom frekvencijom i krvnim tlakom) ne možemo upravljati jer
su te funkcije izvan područja svjesnog uma, da i ne spominjem razdvaja­
nje na voljni i nevoljni živčani sustav. Međutim, danas znamo da ne
morate biti jogi ili mistik da biste bili sposobni vladati takvim vještina­
ma. Morate samo biti natprirodni, a to je moguće naučiti. To je jedan od

198
razloga zbog kojih varijabilnost srčane frekvencije poučava važnosti
srčane koherencije ne samo za pojedince, nego i za vojsku, policiju, ško­
le, sportaše te druge visokofunkcionalne pojedince —kako bi ljudi mogli
u situacijama jakog stresa održavati jasnoću, sposobnost donošenja odlu­
ka i pribranost.

OBRASCI SRČANIH RITMOVA

Crtež 7.1 Za ovaj grafikon zahvaljujemo Institutu HeartMath. Gornji dio prikazuje
inkoherentne srčane ritmove nastale uslijed osjećanja emocija kao što su zamjeranje,
nestrpljivost i frustracija. Donji grafikon prikazuje koherentne srčane ritmove koji su
posljedica osjećanja emocija kao što su zahvalnost, uvažavanje i dobrota.

199
Dobrobiti srčane koherencije
Kad odlučimo razviti i doživljavati uzvišene emocije te kad njihov kohe­
rentan signal stigne u mozak, ako je amplituda signala dovoljno jaka, u
tijelo se oslobađaju kemikalije koje odgovaraju tim osjećajima i emocija­
ma. To nazivamo osjećajem, a zbog takvih pozitivnih emocija osjećamo
se laganije i slobodnije - drugim riječima, energija našeg cjelokupnog
stanja se povisuje. Ako u sigurnom okruženju pojačano osjećate zado­
voljstvo, energija tog osjećaja pokreće kaskadu najmanje 1400 biokemij­
skih promjena u tijelu, koje promiču rast i obnavljanje16. Umjesto da crpi­
mo iz nevidljivog energetskog polja oko svojega tijela kako bismo
energiju pretvorili u kemijske procese, sada pojačavamo i širimo to polje,
što uzrokuje novu ekspresiju kemijskih procesa, koja odražava tu pro­
mjenu energije. Kako? Ako su prva tri energetska središta tijela potroša­
či energije dok smo neuravnoteženi, srce je središte koje pojačava energi­
ju, a kad usredotočite pozornost na njega kako biste uspostavili i
održavali uzvišene emocije, ta koherentna energija uzrokuje kucanje srca
nalik bubnjanju. To koherentno, ritmično kucanje stvara mjerljivo
magnetsko polje oko vašega srca, a time i oko vašega tijela. Kao što usre­
dotočeno bubnjanje proizvodi mjerljiv zvučni val, što je koherentni
ritam srca jači, to vaše polje postaje šire.
S druge strane, dok osjećate povrijeđenost, gnjev, stres, ljubomoru,
bijes, poriv na nadmetanje ili frustraciju, signal koji srce šalje mozgu
postaje inkoherentan i to potiče oslobađanje oko 1200 kemikalija u tije­
lo, tvari koje su u skladu s tim osjećajima17. To kemijsko onečišćenje traje
između 90 sekundi i dvije minute. Stresni osjećaji kratkoročno nisu
škodljivi; naprotiv, ako se razriješe, poboljšavaju vašu otpornost.
Međutim, dugoročni učinci nerazriješenih emocija preživljavanja cijelo
tijelo uvode u stanje inkohercncije, čineći vas ranjivima na zdravstvene
izazove povezane sa stresom. Te emocije preživljavanja crpe iz polja oko
vašeg tijela, zbog čega se osjećate razdvojeno i materijalistički jer najveći
dio svojega žarišta i pozornosti posvećujete materiji, svojemu tijelu,
okruženju, vremenu i, dakako, izvoru svojih problema.
Među najvažnijim otkrićima Instituta HeartMath jest spoznaja da
ono što osjećamo iz minute u minutu, iz sekunde u sekundu, utječe na

200
srce te da su naši osjećaji i emocije najvažniji aspekt oslobađanja „inteli­
gencije srca“. Budući da su osjećaji i emocije energije koje emitiraju moć­
no magnetsko polje, što su uzvišeni osjećaji jači, to je jače magnetsko
polje. Zapravo, srce stvara najjače magnetsko polje u tijelu —pet tisuća
puta jače od polja koje stvara mozak'15.
Stavite prst na zapešće i osjetite svoj puls. Taj je puls val energije
zvan val krvnog tlaka, a putuje čitavim tijelom te utječe na sve, uključu­
jući funkciju mozga. Ne samo što magnetski puls srca odjekuje u svakoj
stanici tijela, nego i oko vašega tijela stvara polje koje je osjetljivim detek­
torom, zvanim magnetometar, moguće izmjeriti i do dva i pol ili tri
metra dalje19. Kad aktivirate srce prizivajući uzvišene emocije, tu energiju
ne samo što odašiljete u svaku stanicu, nego te osjećaje šaljete i u pro­
stor. To je područje u kojem srce izlazi iz područja biologije te ulazi u
područje fizike.
Koristeći elektroeneefalografe, znanstvenici Instituta HeartMath
otkrili su da se, kad srce uđe u stanje koherencije, moždani valovi uskla­
de s ritmom srca na frekvenciji od 0,10 Hz, ali i da se sinkroniziranost
između srca i mozga povećava kad je ispitanik u stanju koherencije srca.
Dokazano je da je koherentna frekvencija od 0,10 Hz stanje optimalne
izvedbe povezano s pojačanim pristupom dubljoj intuiciji i unutarnjem
vodstvu. Kad analitički um više ne smeta, osoba može krenuti niz lje­
stvicu svijesti, od alfa do theta i delta moždanih valova —u stanje u
kojem se u tijelu odvijaju funkcije obnavljanja. Uzgred, učenici nam
često govore o dubokim ili mističnim iskustvima u dubokoj delti, oko
0,9 do 0,10 Hz (0,9 Hz je samo stoti dio ciklusa po sekundi dalje od
navodne optimalne koherencije) dok im je srce u vrlo koherentnom sta­
nju. Međutim, amplituda energije koju srce proizvodi pojačava razinu
energije u mozgu, a u nekim slučajevima više od 50 do 300 puta od nor­
malne razine, ili još više.
Dokazi u prilog koherenciji srca i mozga proizašli su i iz niza pokusa
koje su obavili dr. Garv Schwartz i njegovi kolege sa Sveučilišta Arizona.
Oni su u svojim pokusima opazili neobjašnjivu komunikaciju između
srca i mozga, koja nije imala smisla u neurološkim ili drugim utvrđenim
komunikacijskim putevima. To je otkriće potvrdilo činjenicu da se ener­
getske interakcije između srca i mozga odvijaju u elektromagnetskom

201
polju20. Oba primjera upućuju na činjenicu da, kad pozornost usredoto­
čimo na srce i emocije, kucanje srca djeluje kao pojačalo. To povećava
sinkroniziranost između našega srca i mozga te uspostavlja koherenciju
ne samo u fizičkim organima, nego i u elektromagnetskom polju oko
tijela.
Vrijedi napomenuti i to da se neposredno iza prsne kosti nalazi mala
žlijezda zvana timus, koja je u tijesnoj vezi sa središtem srca. Timus, kao
jedan od glavnih organa imunološkog sustava, ostvaruje važnu ulogu u
poticanju proizvodnje limfocita, koji tijelo brane od patogena kao što su
bakterije i virusi. Timus optimalno funkcionira do početka puberteta,
ali se sa starenjem počne smanjivati zbog prirodnog smanjenja proizvod­
nje ljudskog hormona rasta.
Kao i s mnogim vitalnim organima, timus je također sklon negativ­
nim učincima dugoročnog stresa. Ako dulje vrijeme živimo u kriznom
modusu i oslabljujemo svoje energetsko polje, sva naša energija usmjere­
na je prema van kako bi nas štitila od vanjskih prijetnji, pa nam preostaje
malo energije koja bi nas štitila od unutarnjih prijetnji. To naposljetku
prouzroči disfunkciju imunološkog sustava. Stoga je logično da bi, kad
energija aktivira središte srca, pokrećući parasimpatički živčani sustav s
ciljem rasta i popravljanja, timus također trebao postati aktivan, jer i nje­
mu dodajemo energiju. Stoga bi i žlijezda timus trebala primati dobrobiti
prakse održavanja kohcrencijc u tijelu, pomažući potpori opće vitalnosti
našega imunološkog sustava i dugoročnog zdravlja.
U ovoj knjizi već sam pisao i o utjecaju koherencije srca na imuno-
globulin A: kad su naši učenici, u mojim neovisnim istraživanjima, bili
sposobni osjetiti te održati zahvalnost i druge uzvišene emocije ukupno
petnaest do dvadeset minuta dnevno, četiri dana za redom, energija tih
emocija slala je signale genima imunoloških stanica potičući ih na proi­
zvodnju bjelančevine zvane imunoglobulin A. To veliko povećanje imu-
noglobulina A savršeni je primjer jednoga od mnogih pozitivnih lanča­
nih učinaka koherencije srca.
Sve ovo svodi se na zaključak da kvaliteta našega srčanog ritma utje­
če na naše opće zdravlje. Ako naše srce skladno kuca, njegova učinkovi­
tost ublažuje stres drugih sustava tijela, maksimalno pojačava našu ener­
giju te stvara stanja u kojima mentalno, emocionalno i fizički optimalno

202
živimo. Ako su naši srčani ritmovi neskladni, vrijedi suprotno. Zbog te
inkoherencije na raspolaganju nam je manje energije /.a iscjeljivanje i
održavanje zdravlja te za dugoročne projekte jačanja, jer uznemiruje naše
unutarnje stanje te pojačano opterećuje srce i druge organe21. Primjerice,
srčani udar i srčana bolest događaju se ako je tijelo dulje vrijeme bilo
pod stresom. Međutim, ako svjesno biramo uzvišene emocije i manje se
usredotočujemo na nesklad a više na zahvalnost, naše tijelo odgovara
pozitivno i uživamo bolje zdravlje.
Kad sljedeći put upotrijebite uzvišenu emociju za povezivanje s vla­
stitom budućnošću te za prihvaćanje tih osjećaja prije no što se određeni
događaj odvio - te osjećate zahvalnost jer se već dogodio - znajte da je
najgore što vam se može dogoditi početak iscjeljivanja.

Učinci kroničnog stresa

Dok živimo u stanju neprestanog stresa, naše srčano središte postaje
inkoherentno, a to guši našu sposobnost stvaranja. Mozak u odgovoru
na kaotične ritmove srca postaje vrlo dezintegriran i inkoherentan, a ta
inkoherencija odražava se u dvjema granam a autonomnog živčanog
sustava. Ako je parasimpatički živčani sustav kočnica, a simpatički
sustav je gas, kad su oni suprotstavljeni, vaše tijelo prima poruku sličnu
stiskanju gasa dok stišćete i kočnicu. Nije potrebno mnogo znanja o
automobilima da biste shvatili posljedice tih dviju suprotstavljenih sila -
izližemo kočnice i opterećujemo pogonski sustav, dok otpor trati energi­
ju te umanjuje učinkovitost goriva. Ta navika stresa naposljetku toliko
iscrpi tijelo da mu oduzme sposobnost popravljanja i održavanja zdrav­
lja, iscrpljujući našu vitalnost i otpornost.
Ako se otpornost temelji na uspješnom upravljanju energijom, pod
utjecajem kroničnog stresa mogli biste se osjećati potpuno iscrpljeno,
loše ili možda bolesno. Sto postajemo ovisniji o tim stanjima stresa, to je
manja vjerojatnost da ćemo otvoriti srce, ući u njega i svjesno uspostaviti
koherenciju.
Dobar je primjer iskustvo koje sam doživio kod kuće, u ruralnom
području države Washington. Jedne večeri u studenom vratio sam se
kući s posla, parkirao automobil kao i uvijek, te stazom dugom oko

203
trideset i pet metara krenuo prema kući. Bio je mrkli mrak. Nešto manje
od trideset metara dalje od mojih ulaznih vrata, s moje desne strane,
začuo sam zloslutno rezanje, koje je dopiralo iza vrlo velikog kamenja.
Odmah sam suzio žarište na materiju (na određenu stvar) i pomislio: Što
to vreba u tami? Počeo sam pretraživati svoj um, a potom i okruženje
želeći identificirati poznatosti iz moje banke sjećanja kako bih predvidio
svoju budućnost. /<? li to modela k oji od mojih pasa? zapitao sam se. Počeo
sam ih zvati, ah odgovora nije bilo. Kad sam načinio još nekoliko kora­
ka, rezanje je postalo glasnije.
Nisam morao misliti o pokretanju energije u svojem tijelu: dlačice
na potiljku naježile su mi se, moje srce je ubrzalo, kao i disanje, a osjetila
su mi postala izoštrena u pripremi za borbu ih bijeg. Izvadio sam mobi­
tel te uključio baterjsku svjetiljku kako bih suzio žarište na moguću pri­
jetnju, ali i dalje nisam vidio što proizvodi zvuk. Režanje se nastavilo iz
tame. Polako sam krenuo unatrag i naposljetku pobjegao u staju, gdje su
moji radnici pripremali konje za noćenje. Uzeli smo puške i baterijske
svjetiljke te se vratili do onog mjesta upravo kad su jedna puma i njezin
mladunac pobjegli kroz grmlje.
Iz ove priče vjerojatno možete zaključiti kako takva, visoko stresna
situacija nije trenutak za otvaranje srca i povjerenje u nepoznato. To nije
vrijeme da pozornost povučemo od stvari u vanjskom, materijalnom svi­
jetu i usredotočimo se na novu mogućnost u svojem umu. To je vrijeme
da pobjegnemo, sakrijemo se ili se borimo. A li, ako ste neprestano u sta­
nju „borba ili bijcg“ - čak i ako u grmlju nema pume —bit ćete manje
skloni zatvoriti oči tc poći u unutarnji svijet jer pozornost morate držati
na prijetnji koju opažate u vanjskom svijetu. U vaš živčani sustav ne
može ući nova informacija, tj. ona koja nije jednaka emocijama koje
doživljavate ili koja nije vezana uz njih pa svoje tijelo ne možete progra­
mirati za novu sudbinu.

204
„Srčani mozak"
Pionirski rad j. Andrewa Armoura, dr. med., 1991. godine dokazao je da
srce doslovce ima svoj um. Posjeduje čak 40 000 neurona, odnosno živ­
čani sustav koji funkcionira neovisno o mozgu. Taj sustav u stručnim se
krugovima naziva intrinzični živčani sustav srca, a poznatiji je kao „srča­
ni mozak“22. Ovo otkriće bilo je toliko golemo da je stvorilo novo polje
znanosti zvano neurokardiologija.

Crtež 7.2 Kad srce uđe u koherenciju, ponaša se kao pojačalo te aferentnim živčanim
putcvima šalje koherentne informacije ravno u talamus, koji sinkronizira ncokorteks
i centre za preživljavanje.

Srce i mozak povezani su eferentnim (silaznim) i aferentnim (uzla­

znim) putevima; međutim, 90 posto poveznih živčanih vlakana uspinje
se iz srca u mozak23. Armour je otkrio da ti izravni, aferentni neuralni
putevi neprestano provode signale i informacije koje ostvaruju

205
interakciju s aktivnošću viših kognitivnih i emocionalnih središta mozga
te jc modificiraju24. Ti signali iz srca prema mozgu prolaze kroz živac
vagus te nastavljaju ravno do talamusa (koji sinkronizira aktivnosti kor-
teksa kao što su mišljenje, opažanje i razumijevanje jezika), a potom u
frontalne režnjeve (odgovorne za motoričke funkcije i rješavanje proble­
ma) pa zatim u amigdalu, središte vezano uz preživljavanje (koje signali­
zira emocionalno pamćenje). Stanice jezgre amigđale čak se usklađuju s
kucanjem srca25. (Pogledajte crtež 7.2.) To znači da, ako jc vaše središte
srca otvoreno, vaša moždana središta vezana uz preživljavanje su obuz­
dana. Stoga jc moguće da, što ste više usredotočeni na srce, to je manja
vjerojatnost da ćete reagirati na stresove u svojem životu. Vrijedi i
suprotno; što je manje energije u vašem središtu srca, to je veća vjerojat­
nost da živite u modusu preživljavanja.
Ovo nam govori da naši osjećaji i srčani ritmovi utječu na naša emo­
cionalna sjećanja te na naše odgovore pa stres i tjeskoba mogu aktivirati
obrasce moždanih valova usklađene s navikom tjeskobe iz prošlosti. S
druge strane, poput računala koje povezuje obrasce, uzvišene emocije
srca mogu prouzročiti koherenciju obrazaca moždanih valova pa ako
prizivate osjećaje svoje budućnosti stvarajući uzvišena stanja, vaš mozak
počinje stvarati neuralne mreže za te buduće emocije ili za tu novu sud­
binu. Armourovo otkriće aferentnih neuralnih puteva iz srca u mozak
dokazuje da srce neovisno procesira emocije, izravno odgovara na okru­
ženje i regulira svoje ritmove - ne primajući informacije iz mozga. To je
zato što srce i autonomni živčani sustav uvijek surađuju. Vrijedi napome­
nuti i to da živci koji omogućuju tu komunikaciju ujedno srcu omoguću­
ju osjećati, pamtiti, regulirati se te donositi odluke o kontroli nad sobom
neovisno o živčanom sustavu26.
Jednostavnim riječima, emocije i osjećaji koji potječu iz srca imaju
važnu ulogu u načinu na koji razmišljamo, procesiramo informacije,
osjećamo i razumijemo svijet te svoje mjesto u njemu27. Kad je srce akti­
virano, djeluje kao pojačalo koje pokreće mozak, pojačava njegovu aktiv­
nost te uspostavlja ravnotežu, red i koherenciju u čitavom tijelu.

206
Življenje iz srca
Kao što sam već rekao, svaka misao koju pomislite rađa odgovarajućim
kemijskim spojevima jednakim toj misli, a kemijski spojevi stvaraju
emociju. Stoga ste podložni samo mislima koje su jednake vašem emoci­
onalnom stanju. Sada znamo da su polaznici naših radionica usredotoče­
ni na srce i osjećaju više potpunosti i jednosti kada su manje odvojeni od
svojih snova. Dok osjećaju zahvalnost, obilje, slobodu ili ljubav, sve te
emocije primaju odgovarajuće misli. Emocije usredotočene na srce otva­
raju vrata podsvjesnog uma kako biste svoj autonomni živčani sustav
mogli programirati u skladu s mislima o vašoj novoj budućnosti. Znamo
i to da, ako žive u osjećaju straha ih nedostatka, ah pokušavaju misliti da
su bogati, ne uspijevaju stvoriti mjerljiv učinak jer se promjena može
dogoditi samo onda kad su misli u skladu s emocionalnim stanjem tijela.
Mogu misliti pozitivno koliko god žele, ah bez odgovarajućeg osjećaja ili
emocije jednake toj misli, ostatak tijela ne može osjetiti niti shvatiti tu
poruku.
Dakle, ako ponavljate afirmaciju N eustrašiv sam sve dok ne poplavite,
ali zapravo osjećate strah, misao N eustrašiv sam prolazi pokraj moždanog
debla, što znači da tijelu i autonomnom živčanom sustavu ne signalizira­
te novu, specifičnu sudbinu. Osjećaj stvara emocionalni naboj (energiju)
kako bi stimulirao vaš autonomni živčani sustav za drugačiju sudbinu.
Ako osjećaj izostaje, vaš mozak i vaše tijelo ostaju nepovezani - kao i
misao o zdravlju te osjećaj zdravlja —pa ne možete utjeloviti to stanje
bivanja.
Tek kad promijenite svoju energiju, možete stvoriti dosljedniji uči­
nak. Ako svakodnevno održavate te uzvišene emocije, vaše će tijelo, u
svojoj prirođenoj inteligenciji, početi ostvarivati odgovarajuće genetske
promjene na način koji sam već opisao. To je zato što tijelo vjeruje da
emocija koju prihvaćate potječe od doživljaja u vašem okruženju. Dakle,
kad otvorite središte srca, kad vježbate osjećati tu emociju prije no što se
doživljaj dogodi i povežete je s jasnom namjerom, tijelo odgovara kao da
je u budućem doživljaju. Koherencija srca i uma tada na više načina utje­
če na kemiju i energiju vašega tijela.

207
 Ako koherencija između srca i uma može proizaći iz srca, a njihova
sinkronizacija uzrokuje optimalnu izvedbu i zdravlje, trebali biste sva­
kodnevno odvajati vrijeme za usredotočenje na aktivaciju središta srca.
Ako svjesno izaberete osjećati uzvišene emocije srca umjesto da čekate
da ih netko drugi izazove, postajete ono tko biste uistinu trebali biti -
osoba čija moć potječe iz srca. Ako živite iz srca, prirodno birate ljubav
te je spontano iskazujete suosjećanjem i skrbi za sebe, druge i planet
Zemlju. Zahvaljujući našem partnerstvu s Institutom HeartMath naši su
učenici pokazali da uz praksu doista možemo stvarati, regulirati i održa­
vati uzvišene osjećaje i emocije - neovisno o događajima u vanjskom
svijetu.
U sklopu naših radionica širom svijeta, praksom reguliranja srčanih
ritmova s ciljem održavanja uzvišenih emocija, svoje učenike poučava­
mo uspostavljati koherenciju srca i uma, a potom njihove sposobnosti
mjerimo monitorima varijabilnosti srčane frekvencije. Tijekom vođenih
meditacija, zamolimo polaznike da se predaju osjećajima zahvalnosti,
radosti i ljubavi te potičemo svakodnevnu praksu uz našu formalnu pou­
ku jer, kad osoba odluči prakticirati sjedenje u koherenciji, to postaje
navika. Nadam se da će naši polaznici, uz dovoljno prakse, stare mental­
ne scenarije osjećaja bezvrijednosti, straha ili nesigurnosti uspjeti zamije­
niti uzvišenijim stanjima bivanja te se duboko zaljubiti u svoj život.
Mnogi od njih dokazali su da je uistinu moguće ostvariti pozitivne,
mjerljive i opipljive rezultate jednostavnom promjenom paradigme vla­
stitih misli i osjećaja. Ti predani pojedinci vraćaju se kući, gdje se pozi­
tivni učinci koje su ostvarili u vlastitom životu šire te pozitivno utječu
na njihove obitelji i zajednice, neprestano šireći svoj vibracijski utjecaj
sklada i koherencije kroz svijet.
Ako opetovano prakticiramo reguliranje povišenih emocionalnih
stanja, neprestani osjećaj uzvišenih emocija s vremenom uspostavlja
novu emocionalnu osnovu. Ta osnova tada počinje kontinuirano potica­
ti novi niz misli, jednakih povišenim osjećajima. Skup tih novih misli
uspostavlja novu razinu uma, koja tada rađa više odgovarajućih emocija
jednakih tim mislima, nastavljajući održavati tu osnovu. Kad se dogodi
ta povratna sprega između srca (tijela) i uma (mozga), nalazite se u posve
novom stanju bivanja —u svijesti neograničenog uma, u energiji duboke

208
ljubavi i zahvalnosti. Ponavljanjem tog procesa popravljate svoje tijelo,
preustrojavate svoj mozak i rekonfigurirate svoju biologiju u skladu s
novim stanjem bivanja. Tada prirodno, automatski i redovito odašiljete
drugačiji elektromagnetski potpis energije u polje. To je ono tko jeste, ili
ono tko ste postali.
Kroz leću inkoherentnih emocija moguće je napisati nebrojene povi­
jesne knjige. Bez obzira na to je li rezultat Shakespeareova tragedija,
genocid ili svjetski rat, emocije preživljavanja kao što su optuživanje,
mržnja, bijes, natjecateljski poriv i želja za osvetom urodile su nebroje­
nim, nepotrebnim nizovima boli, patnje, tlačenja i smrti. Ljudi zbog tih
rezultata žive u suprotstavljenosti i sukobu, umjesto u m iru i skladu.
Ovo je trenutak u kojem možemo prekinuti taj ciklus. Ovaj je trenutak
prijeloman u priči o čovječanstvu jer se prastara mudrost i suvremena
znanost sastaju kako bi nam pružile tehnologiju i znanstveno razumije­
vanje potrebno ne samo da bismo naučili učinkovitije i uspješnije uprav­
ljati svojim emocijama, nego i što to znači za naše zdravlje, odnose, razi­
nu energije te za osoban i kolektivan razvoj. Za to nije potrebno
pomaknuti planine, nego samo promijeniti svoje unutarnje stanje biva­
nja. To nam omogućuje promijeniti način na koji postupamo jedni s
drugima, zamjenjujući stresne situacije pozitivnim iskustvima koja nam
daju energiju, ispunjavaju naš duh te nam ostavljaju osjećaj potpunosti,
povezanosti i jednosti. Mozak može m islili, ali kad svoje srce pretvorite u
instrument opažanja, ono ^na.

Primjeri s naših radionica

Primjer kako koherencija srca stvara kohcrenciju mozga pronaći ćete na
prikazima BA i 8B u umetku u boji. Prva slika prikazuje relativno nor­
malne niske uzorke beta moždanih valova prije no što osoba počne
uspostavljati koherenciju srca. Druga slika prikazuje veliku promjenu
koja se događa kad osoba uđe u koherenciju srca samo nekoliko sekunda
nakon toga. To je zato što srce djeluje kao pojačalo te potiče mozak na
stvaranje vrlo koherentnih, sinkroniziranih alfa moždanih valova.
Na crtežu 7.3 u nastavku možete vidjeti analizu varijabilnosti srčane
frekvencije jedne naše učenice, očitane na naprednoj radionici. Ta žena

209
proživljava prilično sjajan dan. Ova tablica prikazuje dvije meditacije,
jednu ujutro i jednu neposredno prije ručka, a svaki kvadratić predstavlja
pet minuta vremena. Mjesto na kojem prva crvena strelica pokazuje ude­
sno trenutak je u kojem je ušla (i održala) srčanu koherenciju. Tijekom
naše meditacije u šest sati ujutro to je stanje održala dulje od 50 minuta.
Mjesto na kojem druga strelica pokazuje udesno trenutak je u kojem je
ponovno ušla u srčanu koherenciju i održala je 38 minuta tijekom medi­
tacije neposredno prije ručka. Očito je da razvija tu vještinu.
U sljedećoj meditaciji kasnije tog poslijepodneva ponovno ulazi u
srčanu koherenciju i održava je gotovo 45 minuta. Međutim, ovaj je
nalaz začudan zbog onoga što se dogodilo kasnije te večeri, oko osam
sati (pogledajte drugu strelicu koja pokazuje udesno). Budući da tada
nismo meditirali, naknadno smo je upitali što je doživjela.
Rekla nam je da se priprem ala za spavanje kad je odjednom osjetila
kako ju je preplavio osjećaj ljubavi. Bio je toliko jak da je morala leći i
predati mu se. Njezino je srce spontano ušlo u stanje koherencije pa je
sat i deset minuta ležala na krevetu osjećajući se duboko zaljubljeno u
vlastiti život. Održala je autonomnu promjenu u svojem autonomnom
živčanom sustavu. Zadnja strelica prikazuje trenutak u kojem je rekla da
se prevrnula na bok i zaspala. To nije loš način da se dan privede kraju,
zar ne?

150 -
U

•M-

Crtež 7.4 Primjer triju učenika koji su 45 minuta održavali emocije srca

211
 Stoga razmislite o sljedećem: znate koliko je lako gajiti misao straha
ili tjeskobe o budućem događaju koji se nije dogodio —i u umu opetova­
no emocionalno prihvaćati taj izmišljeni ishod? I znate da, ako određe­
noj energiji pridajete više energije, to više razmišljate o drugim mogućim
ishodima pa vas te misli naposljetku dovedu u najgori mogući scenarij?
Te misli pokretane su emocijama. Svoje ste tijelo uvjetovali biti umom
straha i tjeskobe. Ako se to nastavi dulje vrijeme, mogli biste doživjeti
napadaj panike - autonomnu, spontanu funkciju tijela koju vaš svjestan
um ne može držati pod nadzorom.
Ali, što ako, umjesto poučavanja tijela da bude um straha i tjeskobe,
doživite kontinuiranu uzvišenu emociju pa svoje tijelo poučite biti
umom ljubavi i kohcrencije? Umjesto da strahujete i užasavate se moguć­
nosti ponavljanja napadaja panike, osjećali biste uzbuetenje i veselili se
mogućnosti autonomneg napadaja ljubavi.
Na crtežu 7.4 još su tri primjera učenika koji su sposobni dulje vrije­
me održati koherenciju srca. Ako pogledate pažljivije, opazit ćete da nji­
hova srca najmanje 45 minuta odgovaraju na dosljedno stanje uzvišenih
emocija odnosno, da njihovo tijelo odgovara na novi um. Rekao bih
da je to prilično natprirodno.
Crteži 7.5A i 7.5B otkrivaju dva primjera ljudi s vrlo slabom varija­
bilnošću srčane frekvencije, označenom slovom A u njihovu prirodnom
stanju budnosti. Promotrite promjene varijabilnosti srčane frekvencije
uslijed prakse koherencije srca, koju prikazuju strelice B. Čak i ako je
posrijedi samo pet ih deset minuta, ti ljudi mijenjaju svoju biologiju.

Meditacija srčane koherencije

Ova meditacija temelji se na tehnici Heart Lock-In, koju je osmislio
Institut HcartMath. Zatvorite oči, dopustite tijelu da se opusti i usredo­
točite pozornost na srce. Počnite udisati i izdisati iz središta srca te
nastavite sve polaganije i sve dublje. Kad vam um odluta, vratite pozor­
nost i svjesnost prsnom košu, srcu i disanju.
Zatim, i dalje usredotočeni na četvrto središte, oživite neke od uzvi­
šenih emocija te i dalje dišite iz središta srca. Kad te emocije srca osjetite
u području prsa, pošaljite tu energiju iz svojega tijela i povežite je sa

212
svojom namjerom. Nastavite odašiljati tu energiju i namjeru posvuda
oko sebe. Započnite s deset minuta i pokušajte svakoga dana produljiva­
ti vrijeme prakse.

Ovi crteži prikazuju dva učenika s vrlo slabom varijabilnošću srčane frekvencije (na koju
pokazuju crne strelice okrenute prema gore). Međutim, ako pogledate između dviju sivih
strelica, opazit ćete značajnu promjenu u pogledu otvaranja srca. Čak i ako je posrijedi
samo osam do petnaest minuta, te osobe mijenjaju svoju fiziologiju.
213
 Kad nakon nekog vremena uvidite kako je osjećati te uzvišene emo­
cije u tijelu, možete cijeli dan meditirati otvorenih očiju (više o tome
doznat ćete u devetom poglavlju, u opisu meditacije u hodu). Mogli biste
si čak podesiti podsjetnik na telefonu, da vas na to podsjeća četiri puta
dnevno, a kad se oglasi, odvojite minutu ili dvije kako biste osjećali te
uzvišene emocije.

214
 Osmo poglavlje

Mentalni filmovi / Kaleidoskop

Jedne subote navečer u Orlandu na Floridi upravo sam bio završio jedno
uvodno predavanje. Dok sam se sljedećeg jutra pakirao pripremajući se
za poslijepodnevni let kući, uključio sam televizor kako bih čuo najnovi­
je vijesti o političkoj situaciji u Sjedinjenim Američkim Državama. Bilo
je to u jeku predsjedničkih izbora 2016. godine, a budući da sam pret­
hodna tri tjedna izbivao iz zemlje, zanimalo me što se događalo za mog
izbivanja. Brzo sam mijenjao kanale tražeći informativnu postaju, odlo­
žio daljinski upravljač i, napola obraćajući pozornost programu, nastavio
s pakiranjem. Odjednom je počela reklama koja mi je privukla pozor­
nost te sam istoga trena shvatio kako nas televizijski programi
programiraju.
Reklama je započela noćnim prizorom u domu jednog para. Kamera
zumira na kuću, a na zaslonu se pojavljuju riječi „14. noć s herpesom
zosterom". S pojavljivanjem kadra unutrašnjosti započinje blaga, ah zlo­
slutna glazba, dok stariji muškarac u podnožju svojega kreveta stenjc od
boli. U sobu ulazi njegova zabrinuta supruga i pita ga kako je. „Boli",
odgovara starac. U donjem desnom kutu pojavljuju se riječi „glumački
prikaz", ispisane sitnim slovima i gotovo jednake boje kao i pozadina.
Supruga mu prilazi s očajnim izrazom lica i polako podiže suprugo­
vu košulju, otkrivajući goleme, crvene kraste, koje mu prekrivaju više od
polovice donjeg dijela leđa. Prizor je šokantan, groteskan i užasavajuć,
sličan, ni manje ni više, nego velikoj opeklini trećeg stupnja. Tijekom
trideset i jedne godine prakse pregledao sam stotine ljudi oboljelih od
herpesa zostera, ali nikada nisam vidio ništa toliko intenzivno kao te

215
umjetno stvorene kraste u reklami. Odmah sam shvatio da je svrha tog
prikaza izazvati jak emocionalan odgovor u gledatelja —jer ga je u meni
nedvojbeno izazvao.
Kad opazite osip na leđima tog čovjeka, reklama je ostvarila cilj pri­
vlačenja vaše pozornosti. Budući da je prikaz osipa toliko šokantan,
mijenja vaše osjećaje, koje ste osjećali nekoliko trenutaka prije stanja u
koje ste ušli gledajući tu reklamu. Čim ta reklama znatno promijeni vaše
unutarnje emocionalno stanje, počinjete više pozornosti i svjesnosti
usmjeravati izvoru te uznemirenosti, koji je u vašem vanjskom okruže­
nju. Sto je jača emocija koju uzrokuje (podražaj), to mu posvećujete više
pozornosti (odgovor). Ta veza podražaja i odgovora, ili uvjetovanje,
način je stvaranja dugoročnih, ili asocijativnih sjećanja.
Ovaj proces uvjetovanja započinje povezivanjem određenog simbo­
la ili predodžbe s promjenom emocionalnog stanja —kombinacijom koja
otvara vrata između svjesnog i podsvjesnog uma. U slučaju opisane
reklame, nakon što su potpuno privukli vašu pozornost (i započeli pro­
ces programiranja), ne možete suspregnuti zanimanje za to što će rekla­
ma tada reći. Reklama se nastavlja tako što ozbiljan muški glas kaže:
„Ako ste ikada bolovali od vodenih kozica, virus herpesa zostera je u
vama. Vaš imunološki sustav s godinama slabi te gubi sposobnost obuz-
davanja virusa herpesa zostcra.“ To je prvi trenutak u kojem se u reklami
primjenjuje emocionalno brenđiranjc, što pobuđuje pitanja o etičnosti,
jer se publici govori da imunološki sustav s godinama slabi. Potom vidi­
mo starca u kupaonici, kako se gleda u ogledalu. Izgleda zabrinuto, slo­
mljeno i poraženo.
Prizor se mijenja pa vidimo njegovu suprugu kako telefonira u kuhi­
nji. „Jednostavno ga ne mogu gledati takvog", kaže.
Zatim vidimo muškarca kako zgrčen leži, drži dlan na čelu i trza se
od boli. Narator tad iznosi izravnu sugestiju, potvrđenu istim riječima
koje se pojavljuju na zaslonu: „Jedan od troje ljudi tijekom života oboljet
će od herpesa zostera." Narator nastavlja dok iste riječi ostaju na zaslonu.
„Osip herpesa zostera može trajati do trideset dana."
Potom vidimo njegovu suprugu, kako molećivo govori izravno u
kameru: „Da barem mogu kako pomoći."

216
 Ponovno vidimo starca zgrčenog u boli, a na zaslonu se pojavljuju
sljedeće riječi: „Jedan od petero ljudi oboljelih od herpesa zostera patit
će od dugotrajne boli ž i v a c a Ove riječi ostaju na zaslonu do kraja nara­
cije, koja kaže: „Neki ljudi oboljeli od herpesa zostera pate od boli živaca
koja može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Nemojte čeka-
d da netko koga volite oboli od herpesa zostera. O riziku razgovarajte sa
svojim liječnikom ili ljekarnikom.'4
Promotrimo podrobnije što se ovom reklamom pokušava postići.
Najprije vas uvodi u emocionalno stanje mijenjajući vaše osjećaje. Kad
vam privuče pozornost, odmah postajete otvoreniji i podložniji sugesti­
jama informacija koje slijede. Sada kad ste skloniji prihvatiti te informa­
cije, povjerovati u njih i predati im se (bez analiziranja), a usto se osjeća­
te uplašeno, viktimizirano, ranjivo, zabrinuto, šokirano, slabo, umorno
ili vas nešto boli, podložniji ste informacijama koje su jednake tim emo­
cijama. Mogli biste se početi pitati može li se ta bolest dogoditi vama.
U različitim trenucima reklame na zaslonu se pojavljuju određene
„činjenice", koje možete pročitati. To služi kao utvrđivanje programira­
nja. Osim toga, dok je misleći mozak usredotočen na čitanje tih riječi,
sadržaj naracije prolazi pokraj svjesnog uma i ulazi u podsvjesni um.
Podsvijest poput audiorekordera bilježi čitav scenarij te stvara unutarnji
program.
Nadalje, narator je izravnom, doslovnom sugestijom u vas usadio
strah sugerirajući da u sebi već nosite virus herpesa zostera te da vaš
imunološki sustav zbog prirodnog procesa starenja više nije dovoljno jak
da bi se obračunao s tim virusom. To uključuje emocionalni dio vašega
mozga (sjedište autonomnog živčanog sustava), dopuštajući programira­
nje. Kad sugestija stigne do vašeg autonomnog živčanog sustava, neupit­
no prihvaća zapovjedi i zaokuplja se ostvarivanjem kemijskih promjena
u vašem tijelu koje će odgovarati tim doslovnim sugestijama. Drugim
riječima, vaše tijelo bit će podsvjesno i automatski programirano za osla-
bljivanje vaše imunološke funkcije. Dakle, izloženi ste riziku i bolje je ne
čekati da oholite. Učinak reklame seže i malo dalje: ako ste ikada bolova­
li od vodenih kozica pa uz to još i „pomislite" da je vaš imunološki
sustav slab zbog vaše dobi, zaključit ćete kako je još važnije da spriječite
herpes zoster kako biste bili još više motivirani kupiti reklamirani lijek.

217
 Ako bolujete od herpesa zostera i gledate ovu reklamu pa uvidite da
vaše stanje nije ozbiljno kao glumčevo, mogli biste pomisliti: Trebao bih
tineli taj lijek kako se moje stanje ne bi pogoršalo. lS!e želim navršiti poput njega.
Ako ne bolujete od herpesa zostera, po završetku reklame ipak biste se
mogli zapitati: jesam li u te dvije trećine populacije koja nije u opasnosti? Ili sam u
onoj trećini koja će oboljeli? Ako pomislite: N adam se da nisam u toj trećini\to
znači da vjerujete kako možda postoje izgledi da ste podložni i ranjivi,
zbog čega nesvjesno mislite da već bolujete od te bolesti.
Znate li što je naiapsurdnije u toj reklami? Lijek čak ni ne spominju,
što znači da ne moraju otkriti njegove nuspojave. Budući da je ta rekla­
ma pobudila moju radoznalost, prekinuo sam pakiranje i na internetu
potražio drugu reklamu iste farmaceutske tvrtke. Zanimalo me koji lijek
nude za ublažavanje intenzivnosti glumčevih prenaglašenih, umjetno
načinjenih krasta. Nakon kratke pretrage pronašao sam nekoliko sličnih
reklam a s istom temom i riječima, ali s neznatnim varijacijama.
Međutim, sve su imale zajedničku značajku: svrha im je bila privući vašu
pozornost.
U sljedećoj reklami koju sam pogledao jedna je žena plivala u baze­
nu sa zaštitnim naočalama na očima. Sve je bilo crno-bijelo. Za razliku
od prethodne reklame, naratorica (koja govori ženskim glasom s autori­
tarnim britanskim naglaskom) je s t virus herpesa zostera, a naracija potje­
če iz ženine glave:
„Dojmljivo, Linda. Dob te nije usporila, ali tvoj imunitet s godina­
ma slabi, povećavajući rizik od mene —virusa herpesa zostera. Vrebam u
tebi otkako si bolovala od vodenih kozica. U bilo kojem trenutku mogu
se ponovno pojaviti u obliku bolnih mjehurića.“ Potom se prizor naglo
mijenja, a nakon crno-bijelog pojavljuje se slika u boji: muškarac koji
podiže košulju i otkriva najgori osip herpesa zostera koji ste u životu
vidjeli. Ni ta groteskna lezija od mjehurića ne može ne privući pozor­
nost. Prizor u boji jednako je brzo zamijenjen crno-bijelim prizorom
plivačice.
Reklama se nastavlja na sličan način te po sličnoj formuli kao i pret­
hodna: najprije izložiti zapanjujuću izjavu ili šokantnu predodžbu koja će
promijeniti emocionalno stanje gledatelja, a potom ga uslijed te promje­
ne emocionalnog stanja učiniti podložnijim sugestijama informacija te

218
naposljetku primijeniti autosugestiju kako bi se zapitali boluju li već od
herpesa zostera. Ova reklama ujedno implicira da, iako ste možda zdra­
vi, vježbate i vodite brigu o sebi, ipak možete postati žrtva virusa, što
sugerira da nitko nije imun. Riječi na zaslonu ponovno utvrđuju tu poru­
ku: „Jedan od troje ljudi tijekom života oboli od mene. Linda, hoćeš li to
bid ti?“ Ako ste se na bilo koji način poistovjetili s tom ženom, taj se
glas obraća izravno vama.
Ton reklame tada se mijenja jer muški narator počinje govoriti
samopouzdanim, bezbrižnim tonom bez prizvuka zabrinutosti ili stra­
ha. Glas sa sličnim britanskim naglaskom kaže: ,,I zato je Linda kupila
mene - lije k X.“ Prizor je i dalje crno-bijeli, osim ženina kupaćeg kosti­
ma, kape za plivanje i naziva lijeka, koji se pojavljuje na zaslonu, ispisan
velikim, profinjenim slovima. Naziv tog lijeka tada je utisnut u vaš
mozak na još jednoj razini. Reklama je još jednom uspostavila vezu
između vašega zdravlja i sigurnosti s jedne, te lijeka koji će vas zaštititi s
druge strane. Na zaslonu se pojavljuje slogan dok ga narator naglas čita,
navodeći da lijek pomaže „ojačati vaš imunološki sustav u borbi protiv
herpesa zostera. Pomažem da se zaštiti od tebe, herpese zosteru.“
Na kraju reklame narator kaže: „Lijek X koristi se za sprječavanje
herpesa zostera u osoba starijih od pedeset godina. Ne preporučuje se
uzimati ga za liječenje herpesa zostera i ne pomaže svima.“ I pazite sad:
„Ovaj lijek ne biste trebali uzim ati ako vam je imunološki sustav
oslabljen."
Sto? Vratimo se unatrag. Evo u čemu je ironija: upravo su vam rekli
da vaš imunološki sustav s godinama slabi pa ste izloženi većem riziku
od herpesa zostera. Lijek bi trebao ojačati vaš imunološki sustav, ali ga vi
ne biste trebali uzimati ako vam je imunološki sustav oslabljen. Slijedi
dvojba: ako ipak odlučite uzeti taj lijek, vjerujete da je moćniji od vašega
možda oslabljenog imunološkog sustava. Programiranje je uspjelo.
Lukavi, iako nimalo etični oglašivači svjesni su da ova poruka zbu­
njuje vaš svjesni um i dezorijentira ga. Međutim, vaš podsvjesni um isto­
dobno programiraju idejom da vam je imunološki sustav slab, da je taj
virus vjerojatno već u vama te da su izgledi obolijevanja od herpesa
zostera veliki, čak i ako ste zdravi. Osim toga, govori vam se da ćete bez
tog lijeka vjerojatno patiti —iako nema jamstava da će herpes zoster lako

219
nestati — ali da on ipak možda neće pomoći ako vam je imunološki
sustav slab.
Na kraju stižu nuspojave (koje nisu nuspojave nego izravne pojave):
„Osip nalik herpesu zosteru, crvenilo, bol, svrbež, oticanje, tvrde kvrži­
ce, toplina, podljevi ili otečenost na mjestu injekcije i glavobolja.
Razgovarajte s liječnikom ako namjeravate biti u blizini novorođenčadi,
trudnica ili ljudi s oslabljenim imunološkim sustavom jer cjepivo sadrži
oslabljenu inačicu virusa vodenih kozica pa biste ih mogli zaraziti.41
Dakle! Zapitao sam se na kojem planetu živim. Ovakvo programi­
ranje potiče vas da se zapitate imamo li doista slobodnu volju ili svi
donosimo odluke na temelju onoga što smo uvjetovani smatrati rješe­
njem, bez obzira na to je li posrijedi određena vrsta piva, šampona ili
regeneratora, najnoviji pametni telefon ili tableta koja vam možda hoće,
a možda neće pružiti olakšanje od virusa herpesa zostera, kojeg možda
imate, a možda nemate. Reklame se najčešće obraćaju osjećaju nedostat­
ka i razdvojenosti, podsjećajući vas željeti ono što nemate, žudjeti za oni­
me što vam je potrebno da biste se uklopili u društvenu svijest ili zadovo­
ljavati osjećaj praznine ili usamljenosti. 1, dakako, u ovom slučaju, ako ste
bolesni ili se osjećate bolesno, oglašivač ima rješenje za vaše simptome.
U posljednjoj potrazi pronašao sam reklamu s istom temom: glumac
sedamnaest dana dramatično pati, uz šokantno pokazivanje goleme lezi-
je i riječi na zaslonu, koje utječu na misli gledatelja dok utvrđuju isti sadr­
žaj. Kao i druge reklame, i ova otvoreno obavještava gledatelje da se taj
lijek ne koristi za liječenje herpesa zostera, ali se naočit muškarac na kra­
ju smiješi i izjavljuje: „M islim da ću pokušati.44 A ja se pitam zašto je
spreman pokušati ako već sedamnaest dana boluje od herpesa zostera,
osobito ako taj lijek nc liječi tu bolest. Sad sam doista zbunjen.
Prije mnogo godina u sklopu školovanja naučio sam da je hipnoza
dezorijentacija inhibitornih procesa svjesnog uma pri čemu se analitički
um zaobilazi kako bi osoba postala vrlo podložna sugestijama i informa­
cijama u podsvjesnom umu. Dok je svjesni um aktivan i zaokupljen
pokušajem shvaćanja, podsvjesni um nekritički prihvaća sve. Ako ljude
uspijete dezorijentirati informacijama (ili, u današnjem svijetu, dezinfor­
macijama), šokom ih zbunjenošću, otvorili ste vrata programiranju njiho­
va podsvjesnog uma.

220
 U ovom poglavlju ustanovit ćemo kako naučiti činiti suprotno te
pozitivno reprogramirati negativno programiranje kojim smo uvjetovani
najveći dio života.

Tri uma u jednom mozgu:

svjestan, podsvjestan i analitički um
Do sada već znate da kad promijenite svoje moždane valove iz bete u
alfu usporavate neokorteks (analitički, misleći mozak). Kad vaši možda­
ni valovi uspore, napuštate područje svjesnog uma i ulazite u područje
podsvjesnog uma. Stoga bismo mogli reći da, ako ste donekle svjesni
svoje misli, ali se njome ne bavite aktivno, vaša svijest izlazi iz mislećeg
neokorteksa te ulazi u srednji mozak —poznat i kao podsvijest, sjedište
autonomnog živčanog sustava - i mali mozak.
Ako ste ikada vidjeli nekoga potpuno zaokupljenog televizijskim
programom, toliko da vas nije čuo kad ste mu se obratili, moguće je da
je ta osoba proživljavala alfa stanje moždanih valova - stanje u kojem
smo iznimno sugestibilni, podložni informacijama. Sugestibilnost je
sposobnost prihvaćanja, vjerovanja i predavanja informacijama bez nji­
hova analiziranja. Gledatelj je u tom stanju toliko zaokupljen, toliko
usredotočen na ono što gleda da se doima kao da je u transu i nepomi­
čan. Za njega ne postoji ništa osim objekta njegove pozornosti.
Ako ta osoba ne analizira informaciju kojoj je izložena, vjerojatno će
je prihvatiti, povjerovati u nju i/ili joj se predati, zato što izostaje anali­
tički filter. Stoga je logično da, što ste sugestibilniji, to ste manje analitič­
ni. Vrijedi i suprotno: što ste analitičniji, to ste manje sugestibilni, odno­
sno, podložni informacijama; stoga je manje vjerojatno da će vaš mozak
biti u alfa stanju moždanih valova ili u stanju transa. Promotrite crtež
8.1 kako biste shvatili odnos između sugestibilnosti, analitičkog uma,
transa i moždanih valova.
Autori reklama koje sam opisao potpuno razumiju da je osobu naj­
lakše programirati za željeni postupak tako što ćete je uvesti u alfa stanje
moždanih valova, kako ne bi analizirala ponuđenu informaciju. Kad se
reklama ponavlja, ili se neprestano iznova emitira slična reklama s istom
porukom, taj će program prije ili kasnije ući u podsvijest gledatelja. Sto

221
Crtež 8.1Kad vaš mozak uspori i kad prekoračite svoj analitički um, mozak ulazi u trans
pa ste pođložniji informacijama. Vrijedi i suprotno. Kad vaši moždani valovi ubrzaju,
postajete više analitični, mozak izlazi iz transa i manje ste podložni informacijama.
Sugcstibilnost, odnosno, podložnost informacijama, vaša jc sposobnost da prihvatite
informacije, povjerujete u njih i predate im sc bez analiziranja.

smo više izloženi određenom podražaju (u ovom slučaju, reklami), to je

naš programirani odgovor u većoj mjeri automatski. Naposljetku, kad
smo nesvjesno upamtili podražaj pa je odgovor automatski, svjestan um
više ne mora razmišljati o ulaznim informacijama ili ih analizirati.
Podsvjestan um u međuvremenu mapira tu informaciju, bilježi je i
pohranjuje kao glasovnu ili video snimku. Kad je informacija mapirana
u vašem mozgu, svako sljedeće izlaganje toj reklami utvrđuje iste neural-
ne mreže te isti program, misao i vjerovanje. Tada ta informacija ne
samo što može utjecati na vaše zdravlje, nego vam može i pružiti rješe­
nje problema koji reklama zapravo stvara.
Sugestibilnost povećavaju i druge situacije među kojim su šok, trau­
ma ili jaka emocionalna reakcija. Primjerice, kad su ljudi zapanjeni ili
izloženi emocionalno intenzivnim situacijama, uobičajeno je da mozak
ulazi u izmijenjeno stanje. Kad mozak zastane zbog senzorne preoptere-
ćenosti, kao u prometnoj nesreći, osoba ulazi u sugestibilno stanje. U
teškim slučajevima predaje se šoku, ukoči se i postane obamrla, a spo­
sobnost razmišljanja je narušena. Stoga, kad je osoba izložena agresiv­
nom osipu, te slike (u kombinaciji s odgovarajućom glazbom i naraci­
jom, s ciljem stvaranja zloslutnog i mračnog ozračja) u njoj izazovu

222
mučninu, a vrata podsvjesnog uma otvaraju se pa je osobu lako
programirati.
Ako se sjećate, podsvjestan um nalazi se točno ispod svjesnog uma.
Limbički je mozak sjedište podsvijesti i autonomnog živčanog sustava,
koji upravlja svim automatskim biološkim funkcijama, koje se odvijaju iz
trenutka u trenutak. Kad je misao programirana, poput sluge koji izvrša­
va gospodareve zapovjedi, autonomni živčani sustav izvršava ono što ta
misao zahtijeva.
Ako vam netko ustrajno ponavlja da vaš imunološki sustav s godi­
nama slabi te da će od herpesa zostera oboljeti jedan od troje ljudi koji
su bolovali od vodenih kozica, to iskustvo s jakim emocionalnim nabo­
jem dopušta da ta poruka prođe pokraj vašega mislcćeg, analitičkog
uma. Vaš autonomni živčani sustav u odgovoru na tu informaciju slijedi
njezine zapovjedi i doista može početi oslabljivati vaš unutarnji obram­
beni sustav.
Da bi se ulaganje u ovu reklamu oglašivačima doista isplatilo, najbo­
lje je da se ona emitira kasno navečer, kad smo najpodložniji programi­
ranju. Zašto? Zato što se razina melatonina povisuje u odgovoru na
tamu, a melatonin uzrokuje usporavanje naših moždanih valova u pri­
premi za spavanje i sanjanjc. Budući da naši moždani valovi navečer pre­
laze iz alfa u theta i delta stanje, ljudi su manje analitični, a prozor njiho­
ve podsvijesti se otvara. Kad nas dnevna svjetlost ujutro probudi i naš
mozak počne proizvoditi serotonin, događa se suprotan proces: naši
moždani valovi prelaze iz delta u theta te alfa stanje (u kojem je naša
podsvijest ponovno otvorena za programiranje) i naposljetku u beta
stanje.
Dakle, ako ste oglašivač i svjesni ste da većina ljudi nije svjesna kako
podsvjesno programiranje funkcionira, zašto ne biste osmislili niz rekla­
ma za kasno večernje emitiranje, s vašom željenom porukom, naglasili
ih savršenom količinom straha i zabrinutosti kako biste privukli pozor­
nost gledatelja i potom nastavili programirati njihov autonomni živčani
sustav nalažući mu da prima zapovjedi neposredno prije spavanja?
Dobro opće pravilo: na televiziji ili na internetu ne gledajte ništa što
ne želite doživjeti i ne sudjelujte ni u kojem obliku zabave koji ne želite
doživjeti —ne samo prije spavanja, nego i inače.

223
Kaleidoskop: opčinjeni u transu
Godinama sam razmišljao o tome kako smo svi programirani za samo-
ograničavajuća vjerovanja; odnosno, vjerujemo da nam je potrebno
nešto izvana kako bismo promijenili svoje unutarnje osjećaje. To je,
naposljetku, smisao reklama —neprestana ovisnost o vanjskim izvorima
i konzumacija tih vanjskih izvora u nastojanju da budemo sretni ili se
osjećamo bolje. To vjerovanje, koje nas podsjeća na našu odvojenost od
potpunosti, neprestano nam se nameće kroz medije, televizijski pro­
gram, reklame, vijesti, videoigre, web-stranicc, a katkad čak i kroz glaz­
bu. Strategija je zapravo jednostavna: ako ljude možete zadržati u osjeća­
jima nedostatka, straha, gnjeva, suprotstavljanja, predrasuda, boli, tuge i
tjeskobe, oni ostaju ovisni o nekome izvana, tko će ih osloboditi tih
osjećaja. Ako ostanete u neprestanom stanju zaposlenosti te ste vječno
zaokupljeni emocijama preživljavanja, zapravo nikada nemate moguć­
nost vjerovati u sebe.
Ali, što ako je moguće poništiti i ispraviti tu programiranost kako
biste njegovali neograničena vjerovanja o sebi i o svojem životu? Upravo
to već nekoliko godina radimo na našim naprednim radionicama, kori­
steći dva jednostavna oruđa, a jednim od njih djeca se već dugo igraju -
kaleidoskopom. Drugačije je samo to što ga mi koristimo na tehnološki
napredan način kako bismo izazvali trans.
Do ovog trenutka u trans i alfa te theta stanja moždanih valova ula­
zili smo zatvorenih očiju, u meditaciji. Ali, ako uspijemo otvorenih očiju
postići stanja alfa i theta moždanih valova te se hotimice izložiti infor­
macijama o svojim životnim snovima i ciljevima, možemo se reprogra­
mirati za natprirodna stanja, umjesto nesvjesnih stanja koja svakodnev­
no doživljavamo. Ali, zašto kaleidoskop?
Mistično je već godinama moja osnovna strast. Kad god doživim
koje od tih dubokih i superlucidnih iskustava, ona u meni ostavljaju traj­
ne promjene koje produbljuju moje razumijevanje samoga sebe i moju
povezanost s misterijem života. Kad doživite mistično iskustvo i prvi
put provirite iza vela, više se ne možete vratiti prijašnjem načinu života,
a sa svakim sljedećim mističnim iskustvom sve se više približavate izvo­
ru, potpunosti, jednosti i nedjeljivom jedinstvenom polju. Dobra je vijest

224
to da mistična iskustva više nisu rezervirana za ljude poput Tereze
Avilske, Franje Asiškog ili budističkog redovnika koji meditira već četr­
deset godina. Svaka osoba sposobna je ući u odnos s mističnim, doživje­
ti ga i pristupiti mu.
Dok proživljavam mistično iskustvo, ono mi se doima stvarnijim od
bilo čega što sam u životu upoznao te gubim pojam o prostoru i vreme­
nu. Neposredno prije no što mc ponese, često u mislima (a katkad i u
vanjskom svijetu) vidim kružne, geometrijske obrasce od svjetlosti i
energije. Znaju izgledati kao mandale, ali nisu statični; ti stacionarni
valovi interfcrirajućih frekvencija doimaju se poput fraktalnih obrazaca.
Mogu ih opisati samo kao žive, pokretne, promjenjive obrasce koji se
vječno pretvaraju u složenije obrasce, u kombinaciji s drugim
obrascima.
Ti obrasci izgledaju poput onoga što vidite dok gledate u kaleido­
skop, ali nisu dvodimenzionalni, nego trodimenzionalni. Kad ugledam
te božanske geometrijske obrasce i usredotočim se na njih, oni se promi­
jene, a ja u tom trenutku —dok moj mozak taj obrazac informacija pre­
tvara u žive slike - znam da mi slijedi upečatljivo mistično iskustvo.
Zato smo moj tim i ja željeli stvoriti kaleidoskopski prikaz za moje uče­
nike - nadajući se da ćemo izazvati tu vrstu iskustava. Ali, nismo uspjeli
pronaći snimke kaleidoskopa. Sve medijske datoteke s temom fraktalne
geometrije u to su vrijeme bile računalno izvedene, a ja sam želio stvoriti
realističniji prikaz. Nakon mnogo potrage moj tim i ja pronašli smo obi­
telj koja izrađuje kaleidoskope već tri naraštaja pa smo kupili jedan od
njihovih najboljih proizvoda.
Potom smo unajmili RED kameru, koju proizvodi vodeći proizvo­
đač profesionalnih digitalnih kinematografskih kamera, najčešće kori­
štenih u holivudskim filmovima. Na kameru smo postavili leću koja se
pričvršćuje na kraj optičkog vlakna, koje smo potom umetnuli u kalei­
doskop. Kad smo smjestili kameru u kaleidoskop, na rotacijski kraj
postavili smo motor kako bi se unutarnji kristali i ulja kaleidoskopa kre­
tali ujednačeno, u dosljednim prijelazima. U studiju u Seattleu, u državi
Washington, satima smo snimali lijepe slike i boje na crnoj pozadini.
Crna predstavlja odsutnost svega fizičkog (mjesto na kojem postajemo

225
nitko, ništa, nigdje i izvan vremena). To je beskonačan crni prostor ili
praznina o kojoj ste čitali u trećem poglavlju.
Tijekom tih nekoliko dana snimanja, sa svakom rotacijom gravitacija
je uzrokovala padanje i ubrzavanje kristala i ulja pa je tehničar morao
obaviti zamoran posao pregledavanja svake sekunde snimke, kadar po
kadar, kako bi prijelazi bili glatki. Ako ne bi bili ujednačeni, to bi značilo
mogućnost prekidanja usredotočenosti ili transa gledatelja. Bili su nam
potrebni mjeseci da pročistimo snimku i svedemo je na jednosatni
video, koji koristimo u sklopu naših naprednih radionica. I, naposljetku,
naš je daroviti skladatelj Frank Pisciotti skladao prateću glazbu. Željeli
smo da naši učenici budu kontinuirano opčinjavani lijepom simetrijom i
promjenom geometrijskih oblika.

Mind Movie: filmski prikaz vaše budućnosti

Svaki polaznik naše napredne radionice dobiva zabavan i jednostavan
program zvan Mind Movie, za izradu filma o svojem budućem jastvu i
životu. To koristimo u kombinaciji sa snimkom kaleidoskopa. Ovisno o
tome što učenik želi stvoriti u svojem životu, film koji izradi izlaže ga
slikama, specifičnim pisanim sugestijama te informacijama kojima je
svrha pomoći im stvoriti novo jastvo —kao što vam reklama s temom
herpesa zostera pomaže čitati s naratorom. Teme filma kreću se u raspo­
nu od ozdravljenja do jačanja imunološkog sustava, stvaranja novog rad­
nog mjesta, manifestiranja novih mogućnosti, putovanja svijetom, pri­
vlačenja obilja, nalaženja novog životnog partnera, doživljavanja
mističnih iskustava i drugoga. Svrha im je podsjetiti učenike da mogu
ostvariti svoje snove, postići nešto neuobičajeno te postati natprirodni.
Ciljevi te personalizirane medijske prezentacije obuhvaćaju:123

1. pomaganje učenicima da stvore jasnu namjeru onoga što žele

ostvariti u svojoj budućnosti
2. programiranje njihova podsvjesnog, ali i nesvjesnog uma za tu
novu budućnost
3. promjena njihova mozga i tijela tako da biološki izgledaju kao da
se ta budućnost već dogodila

226
 4. opetovano povezivanje tih slika i predodžbi s glazbom kako bi se
u mozgu stvorili novi neuralni putevi i kako bi se tijelo emocio­
nalno uskladilo s novim umom.

Mind Movie tehnologiju osnovali su Natalie i Glen Ledwell, poslov­

ni partneri iz Australije. Oni nisu samo osnivači, nego i uzori mogućno­
sti ove tehnologije. Njihovo putovanje započelo je 2007. godine, kad im
je prijatelj pokazao film o svojem životu, koji je sam načinio. Nakon
nekog vremena predstavio im je ideju osnivanja tvrtke utemeljene na
onome što će postati program Mind Movie. Pokretanje tvrtke iziskivalo
je stvaranje web-stranice za distribuciju tog programa, kako bi ljude
širom svijeta mogli poučavati samostalnom stvaranju filmova. Ali, već
su imali četiri posla koje su obavljali, a o internetu ili elektroničkoj trgo­
vini nisu znali ništa. Glen je jedva znao uključiti računalo, a Natalie nije
bila niti čula za YouTube. Međutim, prepoznali su da Mind Movie ima
potencijal postati vrlo moćnim oruđem koje će ljudima pomagati jačati
vjerovanje da u svojem životu mogu stvoriti željene rezultate.
Imajući to na umu, odlučili su na YouTubeu objaviti video o moći
Mind Movie filmova. Gledatelje su na kraju filma potaknuli da posjete
njihovu web-stranicu, na kojoj su mogli naučiti izraditi vlastiti film.
Nakon što su Natalie i Glen primili nebrojene e-mailove od klijena­
ta koji su im pisali kako su mentalni filmovi promijenili njihov život,
odlučili su potpuno se posvetiti Lome. Otputovali su u Sjedinjene
Američke Države, pohađali seminar internetskog marketinga, pridružili
se skupini Marketing Mastermind i počeli planirati globalno lansiranje
Mind Moviea. No, kad su stigli u Sjedinjene Američke Države, bili su
gotovo potpuno ispraznili svoj bankovni račun pa im nije preostalo nov­
ca za plaćanje usluga potrebnih za pokretanje tog posla. To je značilo da
moraju sami naučiti, svladati i primijeniti sve potrebno za lansiranje.
Mjesecima su po dvanaest sati dnevno radili u svojem uredu - pozna­
tom i kao njihova spavaća soba. Na taj su način izašli toliko daleko iz
svoje zone udobnosti da više nisu niti znali što je zona udobnosti. Bih su
suočeni sa svakodnevnim tehničkim, poslovnim i osobnim izazovima,
ali su u svojem arsenalu imah jedno tajno oružje - vlastiti mentalni film.

227
 Natalie i Glen u svojem su mentalnom filmu definirali koliko kupa­
ca žele privući i tko će ti kupci biti. Opisali su poštovanje koje im iskazu­
ju kolege iz njihove djelatnosti te su planirali što će činiti kad njihov
posao uspije, primjerice, u kojim će restoranima jesti te kamo će odlaziti
na obiteljski odmor. I, naposljetku, željeli su postići prodaju vrijednu
milijun dolara. {Zašto ne bismo visoko ciljali?, pomislili su. Njihovi marke­
tinški prijatelji izvodili su milijunska lansiranja, iako s programima vri­
jednima pet tisuća dolara.) Svoj mentalni film gledali su više puta dnev­
no kako bi se opustili te ostali usredotočeni i nadahnuti, iako se doimalo
da sve u njihovoj tadašnjoj stvarnosti radi protiv njih. Ali, znali su da će
sav njihov trud, rizik i svi njihovi snovi kulminirati na dan njihova glo­
balnog lansiranja. Cilj jc bio na vidiku - a tada se dogodilo nezamislivo.
Lansiranje je bilo planirano za rujan 200S. godine i poklopilo se s
globalnom financijskom krizom. Financijske institucije širom svijeta
suočavale su se s kataklizmičnim gubicima, a obitelji i pojedinci gubili su
ušteđevinu, imovinu i izvor prihoda, u najgorem padu nakon Velike
depresije. Glen i Natalie u međuvremenu su se suočili s vlastitim finan­
cijskim teškoćama. Do lansiranja posla, na kreditnim su karticama nago­
m ilali đug od 120 000 dolara. Ako posao propadne, izgubit će sve -
dom, automobile i ulaganja - te se naći pod teretom neplativog duga.
Ujutro na dan lansiranja njihov sustav isporuke e-mailova nije radio
zbog predviđenog održavanja, za što oni nisu znali, pa ni jedan kupac
nije primio e-mail potvrde kupnje. Do ručka su prim ili tisuće pritužbi, a
dogodio se i problem s njihovom internetskom bankom (koja im je htje­
la zamrznuti račun zbog neuobičajene aktivnosti). Međutim, do večeri je
za njima bio najupečatljiviji dan u njihovu životu.
U prvom satu prvoga dana dosegnuli su 100 000 dolara, a do kraja
dana 288 000 dolara. Glen i Natalie naposljetku su zaradili 700 000
dolara na temelju programa vrijednog 97 dolara, bez primjene tehnike
povećanja prodaje. Ali, priči tu nije kraj.
Dakako, Glen i Natalie bili su oduševljeni svojim postignućem, ali
su se suočili s još jednim golemim izazovom. Zbog promjenjive i nesi­
gurne financijske klime u to doba, banka im je zamrznula račun pa nisu
mogli do novca. To je značilo da partnerima nisu mogli platiti proviziju,
kao ni 120 000 dolara koje su dugovali vjerovnicima, a nisu mogli

228
isplatiti ni udio u dobiti ljudima koji su im pomogli pokrenuti posao. Sve
je ovisilo o odmrzavanju sredstava. 1 naposljetku su, nakon šest mjeseci
ustrajanja u svojoj viziji te gledanja mentalnog filma, dobili pristup nov­
cu i oslobodili se financijskog tereta koji ih je zamalo doveo u bankrot.
Ali, na ovom mjestu priča postaje doista dobra.
Dok se svijet još ekonomski oporavljao, vrijednost američkog dolara
u odnosu na australski i dalje je bila mnogo veća pa su, zahvaljujući teča­
ju, dobili dodatnih 250 000 dolara kad su novac prebacili natrag u
Australiju. S time i s provizijama koje su dobili u zamjenu za promicanje
partncrskih programa, Glen i Natalie doista su ostvarili svoj cilj od m ili­
jun dolara.
Ogroman dio svojeg uspjeha —koji je bio potpuna suprotnost ono­
mu što su svi drugi na svijetu doživljavali - pripisuju činjenici da su se
svakoga dana usredotočivali na svoj mentalni film.
Premda je to sjajan primjer potencijala mentalnih filmova i premda
su mogućnosti za stvaranje vašega mentalnog filma beskonačne, proces
je gotovo jednak. Učenici najprije izaberu svoju pjesmu —koja im neće
dosaditi. Potom biraju prizore i/ili videa sebe ili budućeg dogactaja te ih
redaju kako bi ispripovijedali priču o svojoj budućnosti. Naposljetku ih
zamolimo da domisle specifične riječi, izraze ili afirmacije koje će dodati
prizorima te ih postaviti na njih. Kao što televizijske reklame programi­
raju ljude da budu žrtve ili da osjećaju potrebu ili nedostatak, mentalni
filmovi učenike mogu programirati da budu neograničeni u životu koji
su sposobni stvoriti.
Naši učenici na naprednim radionicama gledaju video kaleidoskopa
prije gledanja svojega mentalnog filma jer im to pomaže inducirati te
održati alfa i theta stanja transa uz otvorene oči, što otvara vrata između
svjesnog i podsvjesnog uma. Tijekom čitave meditacije, dok su u alfa ili
theta stanju moždanih valova, podložniji su vlastitom procesu reprogra­
miranja. To je važno zato što veća sugestibilnost pri gledanju mentalnog
filma smanjuje vjerojatnost da će postati analitični ili neprestano misliti:
Kako će se to dogoditi?, To nije m oguće! ih P rošlip u t se nije dogodilo, ^ašto bi se sada
dogodilo?
Dok kaleidoskop uvodi učenike u trans kako bi otvorili podsvijest
za programiranje, mentalni je film taj novi program. Mentalni filmovi

229
programiraju podsvjesni um naših učenika jednako kao što nas progra­
miraju televizijske reklame, ali na pozitivniji, neograničen i konstrukti­
van način. Kad utišamo misli svojega mozga, svjestan um više ne anali­
zira ulazne informacije. Zbog toga se informacija kojoj smo izloženi u
tom stanju izravno kodira u podsvijest. U podsvjesni um snimamo novi
program, kao da snimamo nešto što će se naknadno automatski
reproducirati.
Mnoga su istraživanja tijekom godina dokumentirala odnos desne i
lijeve polutke neokorteksa. Danas znamo da desna polutka procesira
prostorno, nelinearno, apstraktno i kreativno razmišljanje, dok lijeva
procesira logično, racionalno, linearno, metodičko i matematičko razmi­
šljanje. Međutim, najnovija istraživanja upućuju i na zaključak da desna
moždana polutka procesira kognitivne novosti, a lijeva procesira kogni­
tivnu rutinu1. To znači da je kad učimo nešto novo aktivnija desna polut­
ka, a kad novonaučeno postane rutina, pohranjuje se u lijevoj polutki.
Većina ljudi funkcionira iz lijeve moždane polutke jer su programi­
rani za automatske navike i programe koje su upamtili. Zato se jezik
pohranjuje u lijevoj polutki - posrijedi je rutina. Desnu polutku možete
shvatiti kao nepoznat teritorij, a lijevu kao teritorij poznatoga. Stoga je
logično da će desna polutka biti romantična, kreativna i nelinearna, dok
će lijeva biti metodična, logična i strukturirana. Taj dvojni proces vidjeli
smo dok smo snimke mozga svojih učenika promatrali u stvarnom
vremenu.
Budući da tok geometrijskih fraktalnih obrazaca u obrascima nije
sličan nikome, ničemu, nigdje i nikada, njihova je svrha zaobići mreže
percepcije i asocijativne centre u mozgu, koji se odnose na poznate ljude,
stvari, predmete, mjesta i vremena. Njihovi stari geometrijski obrasci
odražavaju ponavljajuće fraktalne obrasce koje nalazimo posvuda u pri­
rodi i stoga aktiviraju niže moždane centre. Zbog toga ne možete pogle­
dati u kaleidoskop i vidjeti svoju tetu, bicikl koji ste imali u šestom razre­
du ili kuću u kojoj ste odrasli - zato što ne aktivirate asocijativne centre
povezane s pamćenjem koje je ponajviše smješteno u lijevoj moždanoj
polutki. Kad prestanete misliti i analizirati te počnete ulaziti u alfa ili
theta obrasce moždanih valova, više aktivnosti događa se u desnoj
polutki. Ako lijeva polutka radi s onime što je poznato, a desna radi s

230
nepoznatim, kad se aktivnost vaše desne polutke poveća, otvoreniji ste
za stvaranje nečega nepoznatog i novog.
Prikazi 9A(1) i 913(2) u umetku u boji pokazuju snimke mozga dvaju
učenika u koherentnom alfa i koherentnom theta stanju moždanih valo­
va. Prikaz 9A(3) prikazuje snimku cijelog mozga drugog učenika koji
gleda kaleidoskop. Prikaz 9A(4) prikazuje snimku mozga učenika koji
gleda kaleidoskop; desna strana njegova mozga je aktivnija, dok je u
transu zaokupljen novošću tog iskustva.
Kad u sklopu naših naprednih radionica emitiramo snimku kaleido­
skopa, činimo to u mračnoj prostoriji kako bi se razina melatonina povi­
sila te kako bi pojačala promjene moždanih valova. Polaznike zamolim
da se opuste te da svjesno uspore disanje. Kad disanje uspori, usporavaju
i moždani valovi; prelaze iz beta u alfa stanje. Potom ih zamolim da
opuštaju tijelo te da uđu u što jaču vezu s njim. Želim ih uvesti u stanje
negdje između polubudnosti i polusna, u kojem su najpođložniji sugesti­
jama, što dodatno priprema njihov mozak za prihvaćanje programa nji­
hova mentalnog filma.
Kao što kasne večernje reklame utječu na ljude jer proizvodnja
melatonina (u pripremi za okrjepljujući san) uzrokuje slabljenje pozorno­
sti, želim da razina melatonina u polaznika naših radionica bude poviše­
na, a mozak u stanju alfa valova, kako bi bili potpuno otvoreni za infor­
macije i mogućnosti iz njihova mentalnog filma.

Glazbena podloga vašega budućeg života

Glazba može prizvati sjećanje na specifično vrijeme i mjesto u našem
životu. Zbog toga je zabavljač Dick Clark rekao: „Glazba je glazbena
podloga vašega života". Čim započne čarobno nostalgična pjesma, vaš
mozak počinje se prisjećati prizora određenih mjesta i ljudi, a te vas slike
povezuju s iskustvom drugačijih ljudi i događaja. Neurološki govoreći,
pjesma djeluje kao vanjski znak koji potiče okidanje specifične skupine
neuralnih mreža u vašem mozgu. Uslijed asocijacije vidite mentalne pri­
zore zaustavljene u vremenu. To nazivamo asocijativnim pamćenjem.
Ako u sjećanju izazvanom tom pjesmom pođete dalje i doista ga
osjetite, uđete u njega te možda čak zapjevate i zaplešetc, mogli biste

231
opaziti da kroz vaše tijelo struje odgovarajuće emocije povezane s vašim
sjećanjima. Neovisno o tome je li to sjećanje vezano uz vašu prvu ljubav,
proljetne praznike na četvrtoj godini fakulteta ili ono što ste osjećali pri­
je no što ste izašli na teren uoči najvažnije utakmice u svom životu, sva­
ko od tih sjećanja čvrsto je povezano s osjećajima i emocijama. Ako
emociju osjetite dovoljno duboko, povezuje vas s energijom vaše prošlo­
sti, a što je emocionalni odgovor jači, to je sjećanje važnije. U trenutku
kad osjetite i doživite to sjećanje, ono oživljuje vašu prošlost te se u
mislima trenutačno vraćate u to iskustvo. Vaše tijelo izlazi iz stanja miro­
vanja, kao i u prošlosti, pa osjećate emocije svoje prošlosti te reproduci­
rate razinu uma jednaku tom sjećanju. Vaše stanje bivanja u tom je tre­
nutku potpuno u prošlosti.
Dugoročna sjećanja jača su kad je amplituda emocija povezanih s
događajem visoka. Međutim, pozitivnost ili negativnost dugoročnog sje­
ćanja nimalo ne utječu na to kako ga um procesira. Primjerice, sjećanja
na traumu, iznevjerenost i šokantan događaj sa sobom nose jednako
snažne emocije, koje su negativne umjesto radosne. Kad se prisjetimo i
ponovno proživimo bol, strah, gnjev, tugu i intenzivnost emocija pove­
zanih s tim traumatičnim događajima, naše se unutarnje kemijsko stanje
promijeni. Zbog toga posvećujemo više pozornosti onomu tko ili što je
iz našega vanjskog okruženja izazvalo izvorne emocije.
Sto, dakle, ako biste mogli stvoriti film svoje budućnosti i povezati
ga s pjesmom koja vas toliko motivira i nadahnjuje da vas izvodi iz
stanja mirovanja, mijenja vaše stanje bivanja te vas povezuje s energijom
vaših budućih sjećanja? Ako je glazba glazbena podloga vašega života, a
određene pjesme mogu vas vratiti u prošlost, ne biste li na isti način
mogli oživjeti i svoju budućnost?
Na ovom mjestu u priču ulaze mentalni filmovi. Svrhovitim povezi­
vanjem vrlo upečatljivih i dirljivih prizora iz vaše budućnosti, dodava­
njem riječi i izraza kojima ćete potvrditi sadržaj, njihovim kombinira­
njem s uzvišenim emocijama te glazbom koja nadahnjuje, stvarate
dugoročna sjećanja koja izvode vašu biologiju iz prošlosti i uvode je u
budućnost. Drugim riječima, predodžbe izazivaju osjećaje povezane s
iskustvima koja želite doživjeti u svojoj budućnosti. To može obuhvaćati
predodžbe kuće u kojoj želite živjeti, odmora na koji želite poći, nove

232
m .. . v ................... ..
karijere, slobode izražavanja, iscijcljcnog odnosa ili djela, interdimenzij-
skih iskustava i tako dalje. To su samo neke od beskonačnih mogućnosti
koje postoje u vašoj budućoj vremenskoj crti. Dok gledate svoj mentalni
film, povezujete se s osjećajima i emocijama svoje budućnosti —a što su
emocije koje osjećate uzvišenije, to više pozornosti posvećujete slikama
koje su ih stvorile. Sada stvarate dugoročna sjećanja na svoju budućnost
- i oživljujete je. Čarobna, interdimenzijska sastavnica te budućnosti jest
vaša pjesma, jer osjećaji povezani s vašom pjesmom mijenjaju vašu ener­
giju u skladu s onime kako ćete se osjećati kad se ta budućnost odvije.
Zato je najbolje izabrati glazbu koja je nadahnjujuća, motivirajuća ili
odražava težnju.
Potom mentalnom filmu dodajete riječi afirmacije ili znanja koje vas
podsjećaju tko ste te što vjerujete o svojoj budućnosti. Mogli biste po
želji čak dodati vremensku crtu. Evo nekoliko primjera:

• Otvaraju mi se vrata dimenzija kako bih mogao iskusiti mistično.

• Moje tijelo svakodnevno ozdravljuje.
• Moje riječi su zakon.
• Svakodnevno se osjećam duboko voljeno.
• Bogatstvo mi pritječe.
• Sve moje potrebe uvijek su zadovoljene.
• Moje je tijelo iz dana u dan sve mlade.
• Božansko se svakoga dana očituje u mojem životu.
• Moj životni partner ravnopravan je sa mnom i poučava me
primjerom.
• Sinkroniciteti mi se neprestano događaju.
• iz dana u dan osjećam se sve potpunije.
• Moj imunološki sustav iz dana u dan sve je jači.
• U svojem životu odvažno predvodim.
• Neograničeni sam genij.
• Uvijek sam svjestan moći u sebi i posvuda oko sebe.
• Vjerujem u sebe.
• Prihvaćam nepoznato.
• Duh odgovara kad ga zazovem.

233
 Ako pomislite na svoj omiljeni video ili prizor iz svojega omiljenog
mjuzikla, vjerojatno znate sve riječi pjesme, kao i slike koje odgovaraju
svakom tonu, taktu, melodiji i harmoniji. Moć te kombinacije vjerojatno
oživljuje vrijeme i mjesto u vašem životu na kojem su boravili određeni
ljudi, osjećaji, emocije i iskustva. Upravo je to ono što činite svojim men­
talnim filmovima; ali se ne prisjećate prošlosti, nego stvarate sjećanja na
budućnost. Ako ste svoju pjesmu čuli dovoljno puta dok ste promatrali
prizore svoje budućnosti, nije li moguće da biste, čuvši tu pjesmu i bez
gledanja svojega mentalnog filma, automatski vidjeli te prizore nove
budućnosti, kao što ste se vratili u prošlost? Uz praksu ne samo što osje­
ćate emocije koje vas povezuju sa sjećanjima na vašu budućnost, nego se
i vaša biologija usklađuje s njom.
Već znate zašto se to događa: ako je vaše tijelo nesvjestan um i ne
poznaje razliku između iskustva koje izaziva emociju i emocije koju iza­
zivate samo mišlju, vaše tijelo u sadašnjem trenutku počinje vjerovati da
živi u toj budućoj stvarnosti. Budući da okruženje šalje signale genima, a
emocije su posljedice iskustava u okruženju, prihvaćanjem emocija odre­
đenog događaja prije stvarnog iskustva počinjete mijenjati svoje tijelo te
ga u sadašnjem trenutku biološki usklađivati sa svojom budućnošću. Svi
geni proizvode bjelančevine, a bjelančevine su odgovorne za strukturu i
funkciju vašega tijela, pa se ono počinje biološki mijenjati ne bi li izgle­
dalo kao vaša budućnost koja se već događa.

Sastavljanje svih elemenata

Sto ako biste skupinu ljudi pozvali da se na četiri ili pet dana povuku iz
svojega života, te što ako biste iz njihova vanjskog okruženja uklonili
neprestanu stimulaciju koja bi ih podsjećala na to tko smatraju da jesu
kao osobnost? Ako biste ih na dovoljno dugo vrijeme odvojili od ljudi
koje poznaju, mjesta na koja odlaze i svega što svakodnevno čine u isto
vrijeme, sjetili bi se tko uistinu jesu: neograničena ljudska bića. I ako
biste ih prvi dan ili dva poučavali uspostavljati više koherencije srca i
mozga —a oni bi svakodnevno opetovano prakticirali održavanje tih sta­
nja - logično je da bi prije ili kasnije počeli uspješnije otvarati svoje srce
te postizati učinkovitiji rad mozga. Zapravo, bili bi više usredotočeni na

234
viziju nove budućnosti, bez odvraćanja pozornosti, a istodobno bi lakše
osjećali emocije te nove budućnosti. Kad bi uspostavili bolju koherenciju
mozga i srca, uspostavili bi i bolju koherenciju svojega energetskog polja,
a to bi stvorilo jasniji elektromagnetski potpis.
S kontinuiranim radom na prevladavanju samoga sebe, svojega tije­
la, okruženja i vremena —usporavanjem te mijenjanjem moždanih valo­
va, ulaženjem u jedinstveno polje i nadilaženjem trodimenzionalnog
okruženja —bilo bi im sve lakše i sve poznatije aktivirati središte srca te
stvarati. Nakon što bi vježbali iskoračivati iz tijela, emocija, navika, boli,
bolesti, identiteta, ograničenih vjerovanja, analitičkog uma i nesvjesnih
programa, do uvođenja prakse mentalnih filmova, bili bi spremni apsor­
birati više informacija jednakih onomu tko postaju, što bi povećalo nji­
hovu sposobnost povezivanja s vlastitom budućnošću. Tako koristimo
mentalne filmove u sklopu naših radionica.
Mentalni film možete shvatiti kao suvremeniju inačicu tzv. mape
želja (oruđa koje se koristilo za pojašnjavanje specifičnih životnih ciljeva,
usredotočenje na njih i njihovo održavanje), samo što mentalni film nije
statičan, nego dinamičan. Ako se koristi s kaleidoskopom, ova je tehno­
logija sjajno oruđe koje će vam pomoći ostvariti vašu budućnost njezi­
nim opetovanim doživljavanjem. To je ujedno sjajan način da steknetc
jasan uvid u to što želite ostvariti u svojem životu - i da se svakodnevno
podsjećate što vam budućnost donosi. To se naziva namjerom.
Budući da je tehnologija mentalnih filmova multifunkcionalna,
moguće ju je koristiti na različite načine i u različitim kontekstima. Ne
samo što ju je moguće koristiti za uspostavljanje odnosa te za postizanje
bogatstva, zdravlja, karijere i drugih materijalnih ciljeva, nego se koristi i
s djecom te s tinejdžerima, kako bi im se pomoglo stvoriti viziju buduć­
nosti zbog koje će osjećati da imaju određeni nadzor nad svojim živo­
tom. Mnogi mladi ljudi u današnje su vrijeme preopterećeni mahnitim
tempom, pritiskom i zahtjevima društvenih medija te suvremenog druš­
tva. Samoubojstvo je vodeći uzrok smrti tinejdžera u Sjedinjenim
Američkim Državama pa osnivači tvrtke Mind Movie primjenjuju tu
tehnologiju u školama, kako bi tinejdžerima pomogli vizualizirati sjajni­
ju, specifičnu budućnost.

235
 Mentalni filmovi koriste sc i u poslovnom okruženju, za učvršćiva­
nje odnosa među djelatnicima te za stvaranje vizije. Poduzetnici taj pro­
gram koriste za razvijanje posla, osmišljanje izjava o misiji, strategizira-
nje te za izradu poslovnih planova. Zamislite tim motiviranih ljudi koji
ne samo što čitaju i intelektualno procesiraju izjavu o misiji, nego i vizu-
aliziraju njezino ostvarenje u dinamičnom, vizualnom formatu - prije
no što se ona ostvari.
Integrativno iscjeljivanje još je jedno područje u kojem praktičari
primjenjuju ovu tehnologiju, kako bi pacijentima pomogli vizualizirati
najzdraviju inačicu sebe, što pomaže njihovu procesu ozdravljenja te ih
drži usredotočenima na zadatak svakodnevnog održavanja novog načina
života. To obuhvaća terapiju ovisnosti i ustanove za liječenje, koje paci­
jentima pomažu steći jasnu predodžbu o tome što žele postići u sljedećoj
fazi svojega ozdravljenja. Ljudima pogođenima generacijskom nezapo­
slenošću, mentalni filmovi pomažu pronaći novi posao ili karijeru te
živjeti produktivno i u većoj mjeri usredotočeno na budućnost; i to ne
samo zbog sebe, nego i zbog obitelji.
Kao što vidite, ova tehnologija nudi beskonačno mnogo mogućno­
sti primjene. Bez obzira na to kake.) se primijeni, moć mentalnih filmova
krije se u tome što oni ljudima omogućuju stvoriti novu stvarnost pod­
sjećajući ih na dnevne izbore koje moraju donositi, na nova ponašanja
koja moraju iskazati te na osjećaje s kojima žele živjeti. Kad podsvjesno
programirate te osjećaje i ponašanja, sposobni ste osloboditi se ovisnosti
o starim navikama i o poznatom načinu života te ovisnosti o nesvjesnim
reakcijama. Samo o vama ovisi koliko kreativni želite biti u sastavljanju
vlastite budućnosti.
Tako je svako vrijeme dobro za gledanje svojega mentalnog filma,
predlažem da ga gledate čim se ujutro probudite te navečer neposredno
prije spavanja, jer ste tada najpodložniji sugestijama. Ako ga pogledate
čim se probudite, dan započinjete pozitivno, usredotočeni na ono što
želite postići toga dana, ali i u budućnosti. Ako ga gledate navečer, prije
spavanja, vaš podsvjestan um može ga razmatrati dok spavate, uskladiti
vaše tijelo i um s vašom budućnošću te iznaći rješenja koja vaš autono­
mni živčani sustav može ostvariti dok spavate. Zapravo, možete ga gle­
dati kad god vam je potrebna motivacija ili kad imate potrebu donijeti

236
drugačiji izbor. Najvažnije je paziti da ste potpuno prisutni dok ga
gledate.
Otkako smo počeli primjenjivati mentalne filmove, vidio sam kako
naši polaznici preseljavaju u novi dom i čuo priče o prodaji kuća koje su
godinama bile na tržištu. Vidio sam kako se mogućnosti za odlazak na
odmor pojavljuju same od sebe i svjedočio sam uspostavljanju novih
veza naizgled niotkuda. Slušao sam nebrojena svjedočanstva o obilju,
slobodi, novoj karijeri, novom automobilu, ozdravljenjima svih vrsta,
rješenju nepodnošljivih teškoća i, dakako, dubokim mističnim iskustvi­
ma koja su trajno promijenila one koji su ih doživjeli. A li, to nije čarolija
ni čarobnjaštvo. Posrijedi je jednostavno učenje o tome kako postati
svjestan stvaratelj —kako učiti usklađivati se s vlastitom sudbinom.
Svoj mentalni film zamislite kao uključivanje radara za praćenje vla­
stite budućnosti. Kako ćete tu budućnost opetovano posjećivati u svo­
jem srcu i umu, sve misli, izbori, postupci, iskustva i emocije koje doži­
vite između svoje sadašnje i svoje buduće stvarnosti postaju korekcije
puta koje vas dovode do cilja. Sto svoju budućnost više održavate na
životu namjerom, pozornošću, energijom i ljubavlju, to će se ona više
početi pokazivati kao nova stvarnost, jer se svoje budućnosti prisjećate
jednako kao što to činite s prošlošću. Stoga je vaš zadatak kontinuirano
se zaljubljivati u tu viziju budućnosti, održavati energiju i ne dopustiti da
vas okolnosti (okruženje), programirani stavovi, poznati negativni osje­
ćaji ili nesvjesne navike odvrate od vaših ciljeva.
Djelotvornost ove tehnologije počiva na tome što stvarnost, percipi­
ramo na temelju obrasca prepoznavanja —veza između neuralnih mreža
našega mozga te između predmeta, ljudi i mjesta u našem vanjskom
okruženju. Primjerice, kad vidite nekoga koga poznajete, ncuralnc mreže
u vašem mozgu trenutačno oživljavaju sjećanja i iskustva s tom osobom.
S druge strane, ako netko nije uklopljen u vaš mozak, vjerojatno ga
nećete prepoznati. Ako vaš mozak ne posjeduje hardware (poznatost pre­
dodžbi, misli i emocija iz mentalnog filma) prije no što se vaša buduć­
nost odvije —ako u svojem mozgu nemate potrebnu neuralnu strukturu
- kako biste prepoznali svojeg novog partnera, svoj novi posao, svoju
novu kuću ili svoje novo tijelo? (Zamislite to ovako: dokument
Microsoft Worda ne možete otvoriti na Mac računalu ako nemate

237
instaliran program Microsoft Word.) Ako ne možete osjetiti emocije i
stvoriti energiju svoje buduće stvarnosti, kad vas to buduće nepoznato
iskustvo pronađe, možda ga nećete prepoznati ili mu vjerovati. To je
zato što vaša energija i emocionalno stanje nisu u skladu s tim iskustvom
pa biste umjesto uvjerenosti ili znanja mogli osjećati strah ili
nesigurnost.
Mnogi od mojih naprednih učenika rekli su mi da su na svojem tre­
ćem, četvrtom ili čak petom mentalnom filmu, jer se sve iz prethodnih
već ostvarilo. Uvijek osjećam divljenje i poniznost kad čujem priče o
tome kako su se njihove kreacije ostvarile. Koliko god njihove manife­
stacije bile različite, jedno im je zajedničko: svoje su tijelo poučili slijediti
um prema određenoj, ciljanoj budućnosti. To je logično jer, ako ste ula­
gali vrijeme u učenje, pamćenje i uspostavljanje neuralnih veza svoje
budućnosti, to je bilo odredište vaše pozornosti. A, kao što do sada već
znate, odredište vaše pozornosti je odredište vaše energije.
Promotrite prikaz 10 u umetku u boji. Posrijedi je primjer aktivnosti
učenikova mozga dok gleda vlastiti mentalni film. U njegovu je mozgu
silno mnogo energije jer se potpuno uživio u to iskustvo.

Korak dalje: uvođenje treće dimenzije

Postoji još jedan način na koji koristimo Mind Movie tehnologiju u sklo­
pu našega rada. Kad naši učenici neurološki mapiraju svoju prezentaciju,
zamolim ih da u svojem mentalnom filmu izaberu prizor i uđu na odre­
đeno mjesto u određeno vrijeme te u meditaciji trodimenzionalno proži­
ve taj prizor. Možda ste primijetili da u učenjima ne koristim riječ „vizu-
alizirati“. Vizualizacija u pravilu podrazum ijeva samo mentalno
promatranje nečega pa se to doima kao plošna, dvodimenzionalna slika.
Primjerice, ako vizualizirate sliku automobila, stvorit ćete sliku automo­
bila. Želim da umjesto toga sve u tom prizoru doživite koristeći svih pet
osjetila, kako biste osjećali da je posrijedi stvarno, trodimenzionalno
iskustvo.
Mnogi ljudi koji su se upoznali s mojim radom pitali su se zašto toli­
ko mnogo vremena posvećujem osvješćivanju „prostora" koji tijelo zau­
zima u prostoru te usmjeravanju pozornosti prostoru oko tijela i

238
prostoru koji soba zauzima u prostoru. Osim koherentnih promjena koje
te upute ostvaruju u mozgu, sve je to obuka za svjesnu aktivnost povezi­
vanja mentalnog filma s kaleidoskopom u meditaciji.
Kad učenik započne s procesom uvođenja treće dimenzije, upućuje­
mo ga da uđe u taj prizor kao svjesnost prije no što u svojem umu vidi
bilo što. Kad započne, želim da postane svjestan da je u tom prizoru
samo kao svijest. To znači da nije tijelo i da ne posjeduje osjetila.
Započinje kao svjesnost u praznini prostora, kao da nije sposoban vidje­
ti, čuti, osjetiti, okusiti ili onjušiti ništa.
Kad postane svjestan da je svjesnost, zamolim ga da izabere prizor
iz svojega mentalnog filma. To potiče mozak prirodno početi dodavati
osjetilne informacije, što je početak uvođenja treće dimenzije u mentalni
prizor. Potom ga se uputi da počne osjećati što mu je s desne strane, s
lijeve, iznad i ispod njega. To osjećanje prizor ispunjava trodimenzional­
nim strukturama, oblicima i prostorom. Kako učenik proširuje svoju
svjesnost za sve drugo što je u prizoru, njegova osjetila počinju angaži­
rati druga osjetila, dodatno ispunjavajući prizor drugim oblicima, struk­
turama, zaobljenjima, teksturama, mirisima, prizorima, osjećajima i pro­
storom. Naposljetku, kad prizor oživi u njegovu umu, učenik počinje
boraviti u tijelu u budućem prostoru i vremenu —ne u tijelu koje ondje
sjedi na stolcu i meditira, nego u fizičkom tijelu njegove budućnosti.
Upućuje ga se da osjeti svoje ruke, noge, trup, mišiće i tako dalje, sve
dok ne postane sposoban osjećati čitavo tijelo u tom prizoru. Tada je
spreman kretati se po tom prizoru i iskusiti tu stvarnost.
Prema mojoj teoriji, kad učenik istodobno aktivira dovoljno ncural-
nih mreža dodijeljenih objektima, stvarima i ljudima na specifičnom
mjestu i u specifičnom vremenu, povećava se njegova sposobnost doživ­
ljavanja punog, holografskog, uvjerljivog iskustva. To je zato što se, kad
učenik postane prisutan i uđe u potpuno dimenzionalan prizor, veliki
dio mozga aktivira, uključujući neuralnu strukturu koja je dodijeljena
osjetilnom (osjećaj) i motoričkom (pokret) aspektu njegova tijela, ali i
propriocepciji (svjesnosti o položaju tijela) svoga tijela u prostoru. I tada
zatvorenih očiju u sadašnjem trenutku doživljava stvarno, osjetilno isku­
stvo budućnosti.

239
 Pogledajte prikaz 11 u umetku u boji. On prikazuje snimku mozga
učenice potpuno zaokupljene naizgled stvarnim prizorom iz mentalnog
filma. L’ njezinu je mozgu prilično mnogo energije dok se bavi dimenzi-
onalizacijom tog prizora. Taj je trenutak opisala kao potpuno virtualno
osjetilno iskustvo. Snimka objektivno kvantificira njezin subjektivni
doživljaj.
Mnogi naši učenici rekli su kako su njihovi doživljaji u meditaciji bili
stvarniji od bilo kojeg prošlog doživljaja u vanjskom svijetu. Njihova su
osjetila izoštrena bez vanjskih podražaja koji bi ih pobudili, dok su oni
samo zatvorenih očiju sjedili na stolcu. Mnogi su rekli kako su u svojem
lucidnom iskustvu osjetili određene mirise poput kolonjske vode, mirisa
specifičnog cvijeća, kao što su jasmin i gardenija, ili poznati miris kože u
novom automobilu u kojem su sjedili. Cuo sam i kako govore o specifič­
nim sjećanjima poput dlaka na licu jer se nisu obrijali, vjetra koji im je
nosio kosu ili osjećaja da im je tijelo ispunjeno jakom energijom. Učenici
su svjedočili i o specifičnim zvukovima koje su sasvim jasno čuli, poput
zvonjave crkvenih zvona iz crkve nedaleko od mjesta na kojem su se
odmarali ili laveža psa dok su bili u svojem novom domu. Nekoliko uče­
nika reklo je i to da su vidjeli nevjerojatno jasne i žive boje ili su osjećali
pojačane okuse poput okusa kokosa, čokolade i cimeta. Kombinacija
svih različitih osjetila stvorila je novo iskustvo.
Naših pet osjetila uključuje nas u vanjsku stvarnost. Kad doživljava­
mo novo iskustvo, sve što vidimo, čujemo, njušimo, kušamo i osjećamo
u pravilu se šalje mozgu kroz tih pet osjetilnih puteva. Kad sve te osje-
tilne informacije stignu u mozak, skupine neurona počinju se organizi­
rati u mreže. Cim se neuroni poredaju, limbički mozak stvara kemikaliju
zvanu emocija. Budući da iskustvo obogaćuje mozak i stvara emociju
koja šalje signale novim genima u tijelu, u bogatom osjctilnom trenutku
polaznikova unutarnjeg doživljaja — bez korištenja vanjskih osjetila -
mozak i tijelo mijenjaju se kako bi izgledali kao da se ta budućnost već
dogodila. Nije li to učinak iskustva? Volim čuti kako mi osoba, koja je
upravo izašla iz takvog doživljaja, kaže: „Ne razumijete, bila sam ondje!
Znam da će se to dogoditi jer se već dogodilo i već sam to doživjela!“
To je zato što se to iskustvo doista već dogodilo.

240
 Kad u tom polju svijesti i energije bez tijela potpuno doživimo odre­
đenu stvarnost, energija tog novog iskustva služi kao predložak za fizič­
ku stvarnost. Sto više energije ulažete u svoju budućnost te što više
doživljavate i emocionalno prihvaćate tu budućnost prije no što se dogo­
dila, to u većoj mjeri ostavljate energetski otisak u toj budućoj stvarnosti.
Daljnjim usmjeravanjem pozornosti i energije toj stvarnosti sve se dulje
zaljubljujete u nju, a budući da ljubav sve povezuje, vi se povezujete s
tom budućnošću i privlačite je.
Više informacija o Mind Movie tehnologiji ili kaleidoskopu potražite
na mojoj web-stranici drjoedispenza.com /m indm ovies ih d rjoedis-
penza.com / kaleidoscope.

Meditacija s kaleidoskopom i mentalnim filmom

Na našim naprednim radionicama učenike upućujemo da stvore mental­
ni film prije no što dođu na naša događanja, kako bi ga tijekom medita­
cije mogli povezati sa snimkom kaleidoskopa. Započinjemo usredotočc-
njem na središte srca, što ste naučili u sedmom poglavlju, usidrimo se u
tim uzvišenim emocijama na nekoliko minuta i odašiljemo tu energiju
izvan tijela, u prostor. Potom ih uvedemo u sljedeću meditaciju.
Uđite u sadašnji trenutak, a kad postignete to stanje, otvorite oči i
zagledajte se u kaleidoskop. Kad uđete u trans, prijeđite na svoj mentalni
film. Kaleidoskopu posvetite otprilike osam m inuti, potom osam minu­
ta gledajte svoj mentalni film, a tada ponovite ciklus. Kad svoj mentalni
film pogledate dovoljno puta da možete predvidjeti sljedeći prizor, neu­
rološki ste ga mapirali. S vremenom ćete različite dijelove izabrane pje­
sme povezivati s različitim prizorima svojega mentalnog filma.
I, naposljetku, sedam minuta gledajte kaleidoskop slušajući glazbu iz
svojega mentalnog filma. Dok u transu gledate kaleidoskop i slušate svo­
ju pjesmu, vaš se mozak asocijativno automatski prisjeća različitih prizo­
ra iz vašega mentalnog filma. Zbog toga biološki još bolje pamtite svoju
budućnost —uslijed automatskog i opetovanog okidanja te povezivanja
neuralnih mreža. Tada je vaš mozak programiran da izgleda kao da se
nova budućnost već dogodila, a emocije šalju signale novim genima,

241
upućujući ih biološki promijeniti vaše tijelo u pripremi za vašu novu
budućnost.
Mjesec dana svakodnevno gledajte kaleidoskop u kombinaciji sa svo­
jim mentalnim filmom ili barem pokušajte mentalni film gledati dva
puta dnevno - čim se probudite i neposredno prije spavanja. Mogli biste
čak voditi dnevnik svih čudesno neočekivanih pustolovina te sretnih
događaja koje doživljavate kasnije ćete, gledajući unatrag, shvatiti da su
to bile točke na karti koja vas vodi prema ostvarenju te budućnosti.
Razmislite o tome da načinite nekoliko mentalnih filmova —primjerice,
jedan za zdravlje i dobrobit, a drugi za ljubav, odnose i bogatstvo.

242
 D e v e to p o g la v lje

Meditacija u hodu

Većina duhovnih tradicija obuhvaća četiri meditacijska položaja, a na

našim naprednim radionicama prakticiramo sva četiri. To su sjedeći
položaj, za koji se nadam da ga svladavate, stojeći položaj i hod, koji se
kombiniraju u meditacijama koje ćete naučiti u ovom poglavlju, tc ležeći
položaj. Iako svaki položaj im a svoju svrhu, mjesto i vrijeme, svaki se
nastavlja na prethodni kako bi nam pomogao održavati i regulirati unu­
tarnje stanje - bez obzira na to što se događa u našem vanjskom
okruženju.
Ali, zašto je važno povezati meditaciju u sjedećem položaju s medi­
tacijom u stojećem položaju i u hodu? Iako je meditiranje po buđenju
idealan način da započnete jutro, ako ne možete održavati tu energiju i
svjesnost tijekom čitavog dana, vjerojatno ćete se vratiti u nesvjesne pro­
grame koji godinama upravljaju vašim životom.
Primjerice, recimo da ste upravo završili s meditacijom u sjedećem
položaju. Kad otvorite oči, vjerojatno se osjećate življe, budnije, bistrije,
moćnije i spremno započeti dan. Možda osjećate da vam je srce otvore­
no, prošireno i povezano, ili ste možda upravo prevladali određeni
aspekt svoje osobnosti, promijenili svoju energiju i emocionalno prihva­
tili novu budućnost. Ah, najčešće se vraćate u svoje nesvjesne programe,
a sav posao koji ste upravo obavili s ciljem postizanja uzvišenog unutar­
njeg stanja rasplinjava se u beskonačan popis zadataka: pripremanje ruč­
ka i otpravljanje djece u školu, žuran odlazak na posao, bijes na osobu
koja vam je na cesti oduzela prednost, javljanje na pozive i odgovaranje
na e-mailove, žuran odlazak na preglede na koje ste naručeni i tako dalje.

243
Drugim riječima, više niste u kreativnom stanju jer ste se upravo vratili
uobičajenim programima i emocijama preživljavanja, koje pripadaju
vašoj prošlosti. Kad se to dogodi, odvajate se od energije svoje budućno­
sti i zapravo napuštate energiju koju ste stvorili dok ste sjedili u medita­
ciji - odnosno, niste je ponijeli sa sobom u dan. Energetski ste se vratili
u svoju prošlost.
Budući da to i sam činim, počeo sam razmišljati o tome na koji bi
način naši učenici mogli ponijeti tu energiju sa sobom i utjelovljivati je
tijekom dana. Zato sam osmislio meditaciju koja obuhvaća stajanje i hod
- kako biste, kad postanete stručnjak za podizanje svoje energije ili fre­
kvencije te za njezine.) povezivanje s jasnom vizijom, im ali praksu koja
vam omogućuje da tijekom cijelog dana održite tu povišenu energiju,
kako bi ona s vremenom postala vaše prirodno stanje bivanja. Svrha
ovog poglavlja jest pomoći vam u tome.

Koraci ulaska u vlastitu budućnost

Već ste naučili da se najveći dio dana ponašate nesvjesno, ne obraćajući
pozornost na ono što radite te na razloge koji tome prethode. Primjerice,
možda se ne sjećate vožnje na posao jer ste se bavili mislima o svađi
koju ste doživjeli nekoliko dana prije, ili ste možda bili usredotočeni na
to kako ćete odgovoriti na partnerovu gnjevnu poruku. Možda ste isto­
dobno ostvarivali tri programa - pisanje poruke, razgovaranje i čitanje
e-mailova. Možda niste svjesni svojih nervoznih tikova ili njihovih uzro­
ka, svojega držanja te činjenice da ga drugi tumače kao stidljivost, ili
kako vaš govor, izrazi lica i energija koju donosite u prostoriju utječu na
vaše kolege. Ti nesvjesni programi i ponašanja dogactaju se zato što je
tijelo postalo um, a kombinacija tih nesvjesnih programa čini ono što
jeste. Do sada već znate da, kad tijelo postane um, više ne živite u sadaš­
njem trenutku —pa stoga više niste u kreativnom stanju, što znači da
svoje ciljeve, snove i vizije držite podalje od sebe.
M eđutim , osvješćivanjem tih nesvjesnih ponašanja i programa
možete aktivno raditi na odašiljanju novog elektromagnetskog potpisa
koji je u skladu s vašom budućnošću —a što više odašiljete taj elektroma­
gnetski potpis u polje, to ćete prije postati taj potpis i on će postati vi.

244
Kad se vaša energija vibracijski uskladi s tim budućim potencijalom koji
već postoji u kvantnom polju, taj će budući događaj pronaći vas —ili, još
bolje, vaše će tijelo biti privučeno u novu stvarnost. Postat ćete magnet
za novu sudbinu, koja će se manifestirati kao nepoznato, novo iskustvo.
Zamislite na trenutak svoju buduću stvarnost kao da već postoji,
kao da u kvantnom polju vibrira u obliku nematerijalizirane energije.
Zamislite svoju budućnost kao vibraciju koja potječe od upravo udarene
viljuške za ugactanje. Zvuk koji emitira zapravo je vibracija koja putuje
na određenoj frekvenciji. Ako i vi postojite kao viljuška za ugađanje, kad
promijenite svoju energiju kako bi bila u rezonanciji s harmonijom te
kvantne mogućnosti vaše budućnosti, povezujete se s tom frekvencijom
i usklađujete se s njome. Sto ste dulje sposobni održati i usklađivati svoju
energiju s tom frekvencijom, to ćete više vibrirati na istoj harmoniji
energije. Tada ste povezani s tom budućom stvarnošću jer funkcionirate
na istoj frekvenciji ili vibraciji. Sto su frekvencije bliže u prostoru i vre­
menu, to više utječu jedna na drugu, sve dok se ne usklade u jednoj fre­
kvenciji. To je trenutak u kojem vas vaša budućnost pronalazi. Na taj
način stvarate nove stvarnosti.
Stoga je logično da ste vi i vaša buduča stvarnost u disonanci i inko-
herenciji čim se vaša energija promijeni jer osjećate niže emocije preživ­
ljavanja. Više niste usklađeni s frekvencijom te mogućnosti i zbog toga
niste usklađeni ni s budućnošću koju pokušavate stvoriti. Ako niste spo­
sobni odustati od te reakcije jer ste u vlasti ovisnosti o tim emocijama,
jednostavno ćete i dalje stvarati istu stvarnost, jer vaša energija vibrira u
skladu sa stvarnošću na koju reagirate.
U trećem poglavlju naučili ste da sve mogućnosti postoje u vječnom
sada te da, kad iskoračite iz svojeg identiteta tijela povezanog s ljudima,
objektima, mjestima i vremenom, postajete čista svijest. Bez tijela ste,
nitko, ništa, nigdje, izvan vremena. U tom uzvišenom trenutku nadilazi­
te fizičko područje materije te ulazite u kvantno polje informacija i ener­
gije. Sada kad ste napustili svoje veze s ovom fizičkom stvarnošću, stva­
rate iz jedinstvenog polja; stoga stvarate s razine energije koja je iznad
materije. Naši učenici to uglavnom prakticiraju sjedeći. Svrha meditacije
u stojećem položaju i u hodu jest učiniti vas svjesnijima sadašnjeg trenut­
ka, pomoći vam održati i podržati uzvišena stanja tijekom dana, učiniti

245
vas povezanijima s com budućnošću dok su vam oči otvorene te vam
pomoći doslovce zakoračiti u vašu novu budućnost.
Kad počnete prakticirati meditaciju u hodu, najbolje je pronaći tiho
mjesto u prirodi, kako vam pozornost ne bi lutala. Sto je oko vas manje
ljudi i aktivnosti, to će vam biti lakše zadržati usredotočenost. Kad s
vremenom razvijete tu vještinu, moći ćete je prakticirati i u trgovačkom
ceiiLtu, u šetnji sa psom ili na nekom drugom javnom mjestu.
Meditacija u stojećem položaju i meditacija u hodu u mnogočemu su
slične meditaciji u sjedećem položaju. Započinjete stojeći mirno, zatvo­
renih očiju, usredotočeni na srce, usporavajući disanje te udišući i izdišu­
ći iz tog središta. Kad se osjećate usredotočeno na srce, kao i u meditaci­
ji u sjedećem položaju, počinjete njegovati uzvišene emocije koje vas
povezuju s vašom budućnošću.
Kad osjetite da ste potpuno uzemljeni u tim uzvišenim emocijama,
na nekoliko minuta proširite žarište i šaljite tu energiju izvan svojega tije­
la, sve dok je ne budete osjećali u sebi i oko sebe. Potom energiji tih
uzvišenih emocija dodajte namjeru o tome što želite za dan koji je pred
vama ili za budućnost, bilo to manifestiranje sinkroniciteta, plemenito
življenje, davanje korisnog doprinosa svijetu, stvaranje novog posla ili
veze ili nešto drugo. Tada u polje odašiljete nov elektromagnetski pot­
pis. Jedina razlika je u tome što ne sjedite zatvorenih očiju, odašiljući
uzvišene emocije prožete ljubavlju, nego stojite zatvorenih očiju, kako
biste, kad ih otvorite i počnete hodati, bili sposobni utjelovljivati tu uzvi­
šenu energiju.
I dalje stojeći zatvorenih očiju i proširenog žarišta, povucite pozor­
nost iz vanjskog svijeta i vaši će moždani valovi usporiti iz beta stanje u
alfa stanje. To uzrokuje utišavanje misli, analizu i klepetanja u vašem
umu te izaziva stanje transa, što vas čini podložnijima sugestijama. Kao
što ste doznali u prethodnom poglavlju, što dulje ostanete u tom stanju
transa, to se manje opirete novim informacijama koje ulaze u vaš pod­
svjesni um. Kad ste u uzvišenom emocionalnom stanju koje je u skladu
s vašom budućnošću, skloniji ste prihvatiti hotimične misli jednake tim
emocijama, vjerovati u njih i predati im se. To znači da misli, vizije, slike
i predodžbe koje vaš um stvara mogu proći pokraj analitičkog uma, a vi

246
možete programirati autonomni živčani sustav za stvaranje biologije
vaše nove budućnosti.
Budući da ste energiju svoje nove budućnosti stvorili dok ste stajali
zatvorenih očiju, vrijeme je da ih otvorite i počnete hodati. Ne gledajte
nikoga i ne usmjeravajte pozornost objektima ili stvarima, ili bilo čemu
što vas okružuje. Jednostavno održavajte široko žarište. Usredotočite
pogled na obzorje i ostanite u transu. Sto ste dulje u transu, to je manja
vjerojatnost da ćete razmišljati na stare, poznate načine. Vaš će se um u
međuvremenu povezivati sa slikama vaše nove budućnosti, umjesto da
ponavlja programe iz prošlosti. Sada ste spremni ući u svoju budućnost
kao netko drugi.
Budući da hodate kao svoje buduće jastvo, postali ste svjesni kako
vaše sadašnje jastvo uvijek hoda nesvjesno. Vrijeme je da promijenite
korak, tempo, držanje, disanje i pokrete. Mogli biste se smiješiti umjesto
da zurite u prazno. Možda ćete morati zamišljati kako je hodati kao
bogata osoba, tako što ćete oponašati neku drugu bogatu osobu. Mogli
biste se držati kao hrabra osoba kojoj se divite, hodati u uzvišenoj ener­
giji svojega budućeg zdravog tijela ili kao osoba otvorenog srca, puna lju­
bavi te sklona prihvaćanju. Zapravo, svjesno utjelovljujete osobu kojom
ste oduvijek sanjali biti, ali hodate kao da je vaše buduće jastvo impera­
tiv. Primjerice, mogli biste zamisliti da je već prošla godina ili dvije, a vi
već imate sve što želite. Najvažnije je da sada utjelovite tu buduću osobu.
Ako već jeste taj identitet, više ne morate željeti postati ta osoba jer se to
već dogodilo —već utjelovljujete kvalitete svoje budućnosti. Jednostavno
razmišljate, postupate i osjećate svoje buduće jastvo.
Kad počnete vježbati hodanje na drugačiji način te svakodnevno
nastavite s tom praksom, uspostavit ćete naviku hodanja kao bogata
osoba, naviku razmišljanja kao zdrava osoba, naviku stajanja kao samo­
pouzdana osoba, i naviku osjećanja kao da ste slobodna, neograničena,
zahvalna osoba (zahvalnost znači da se to već dogodilo), umjesto da
budete poražena, iscrpljena osoba pod stresom. Sto više to prakticirate,
to će vam taj novi način bivanja više prelaziti u naviku, a te nove navike
postat će vaši novi automatski obrasci razmišljanja, ponašanja i emocija.
Kad počnete prirodno osjećati i utjelovljivati te uzvišene emocije, one će
živjeti u vama i naposljetku ćete postati osoba koja želite biti.

247
Pripremanje mozga za buduća sjećanja
Meditacija u hodu ujedno stvara sjećanja na ono što sc u linearnom vre­
menu još nije dogodilo. Kad zatvorenih očiju pobudite uzvišene osjećaje
i pošaljete tu energiju izvan polja svojega tijela, a tada otvorite oči i poč­
nete hodati vodeći se za srcem (osjećajući one uzvišene emocije i otvore­
nim očima), što ćete više osjećati te emocije, to ćete više pozornosti
posvećivati slikama, predodžbama i mislima koje stvaraju vaše osjećaje.
Taj proces prirodno poboljšava vaše neuralne krugove, stvarajući novo
unutarnje iskustvo. Iskustvo obogaćuje mozak i stvara sjećanja. A vaš
mozak sada više ne živi u prošlosti, nego živi u budućnosti. Sto više
ispravno utjelovljujete svoje uzvišene emocije, to će vaš mozak i tijelo
više izgledati kao da se to buduće iskustvo već dogodilo. To znači da se
zapravo prisjećate svoje budućnosti. Ostajanje u transu važno je jer, kad
uskladite svoje tijelo sa svojom budućnošću te kad promijenite svoj unu­
tarnji svijet, stvarate dugoročna sjećanja. Budući da je odredište vaše
pozornosti ujedno odredište vaše energije, dok zamišljate, utjelovljujete i
osjećate svoju budućnost, mogli biste čak i mentalno oživljavati bljesko­
ve svojega mentalnog filma. Ti prizori na taj će način postati energetski i
biološki prikazi vaše budućnosti. Osjećanjem emocija vlastite budućnosti
(u sadašnjem trenutku) i kombiniranjem tih emocija s namjerom ostva­
rujete dva cilja: uspostavljate nove krugove kako bi vaš mozak svjesno
stvorio put prema toj budućnosti te stvarate kemikalije za taj budući
događaj, koje na nove načine šalju signale novim genima i tako potiču
vaše tijelo da se pripremi za novu sudbinu.
Sjetite se da ova meditacija nije usredotočena na ono što ćete u živo­
tu dobiti, nego na ono tko ćete postati - ili tko postajete. Ako pokušava­
te ,,postići“ bogatstvo, uspjeh, zdravlje ili novu vezu, i dalje ste uvjetova­
ni razmišljati da morate nešto postići. A li, činjenica je da, što više postajete
ta osoba, to će sc stvarnost više oblikovati i prilagođavati vašem novom
stanju bivanja. Taj proces svjesnog postajanja pomaže vam održati uskla­
đenost s drugačijom sudbinom. Sto više prakticirate meditaciju u hodu
te hodate kao svoje buduće jastvo, to biste više trebali biti sposobni
otvorenih očiju promijeniti svoje stanje bivanja, kao što ste to činili
zatvorenih očiju. Kad to izvedetc dovoljno puta, ne samo što ćete

248
tijekom dana nositi tu energiju sa sobom, nego ćete je i utjelovljivati.
Zbog tog ponavljanja bit ćete svjesniji tijekom cijelog dana i uskoro ćete
se početi automatski ponašati drugačije, razmišljati drugačije i osjećati se
drugačije. To je program iranje nove osobnosti za novu osobnu
stvarnost.
A s vremenom, tko zna? Mogli biste ustanoviti da prirodno hodate
kao sretna osoba; da se ponašate kao hrabar i suosjećajan vođa; da raz­
mišljate kao plemenit, moćan genij; da se osjećate kao ugledan i bogat
poduzetnik. Usred dana mogli biste postati svjesni da je bol nestala iz
vašega tijela jer se osjećate vrlo potpuno, neograničeno i zaljubljeno u
život. Ono što ste radili preraslo je u naviku bivanja osobom koja želite
postati. To je zato što ste uspostavili te krugove i latentnim genima
signalizirali da razmišljaju, postupaju i osjećaju se na nov način. Biološki
ste postali ta osoba.
Uspostavljanje svjesnosti i utjelovijivanje toga budućeg jastva može
se dogoditi mnogo puta tijekom dana. Zamislite da čekate prijateljicu
koja kasni i, umjesto da se osjećate frustrirano i da vam to smeta, vi stva­
rate energiju svoje budućnosti. Dok čekate u prometnoj gužvi, ne posta­
jete nestrpljivi i gnjevni, nego otvorenih očiju vježbate usklađivanje s
energijom svoje budućnosti. Zamislite da, dok u prodavaonici stojite u
redu pred blagajnom i osuđujete nekoga zbog onoga što kupuje, preu­
smjerite svoje misli prema osjećaju nevjerojatne zahvalnosti za svoj novi
život. Zamislite da, dok hodate parkiralištem prema svojem automobilu
ili stazom prema poštanskom sandučiću, spontano osjećate moć zbog
razmišljanja o svojem novom životu. Tada ćete početi prihvaćati misli
jednake tom emocionalnom stanju, vjerovati u njih i predavati im se, a
kad se predate tim mislima, vaše će tijelo proizvoditi kemikalije jednake
tom emocionalnom stanju. Tako počinjete programirati svoj autonomni
živčani sustav za drugačiju sudbinu, a što više to prakticirate, to je manja
vjerojatnost da ćete se vratiti u stanje automatskog postupanja i izaći iz
sadašnjeg trenutka.

249
Meditacija u hodu
Započnite tako što ćete pronaći mimo mjesto u prirodi. Isključite se iz
vanjskog okruženja i usidrite se u sadašnjem trenutku, tako što ćete
zatvoriti oči. Postanite svjesni svojega srčanog središta, u kojem se duša i
srce spajaju s jedinstvenim poljem, i u njega dovedite uzvišene emocije
kao što su zahvalnost, radost, nadahnuće, suosjećanje, ljubav i slične
emocije. Da biste svim srcem vjerovali u svoju novu budućnost, bolje je
da ono bude otvoreno i aktivirano.
Usredotočite pozornost na srce, dopuštajući da vaš dah ulazi u to
središte i izlazi iz njega —sve sporije, sve dublje i sve opuštenije - otprili­
ke dvije minute. Ponovno dvije do tri minute budite uzvišene emocije u
svojem srcu. Šaljite tu energiju u prostor koji okružuje vaše tijelo u
prostoru i ostanite prisutni s tom energijom. Uskladite se s energijom
svoje budućnosti.
Nakon nekoliko minuta u svojem umu stvorite jasnu namjeru. Mogli
biste izabrati reprezentativni simbol koji vas povezuje s tom energijom
vaše budućnosti, kao što ste naučili u trećem poglavlju. Promijenite svo­
je stanje osjećajima tih uzvišenih emocija i usredotočite se na odašiljanje
toga novog elektromagnetskog potpisa u polje. Ostanite u tom stanju
dvije do tri minute.
Zatim otvorite oči i, ne gledajući ništa i nikoga, proširite žarište te
zadržite svjesnost na prostoru oko svojega tijela u prostoru, održavajući
stanje transa. Počnite hodati otvorenih očiju, i dalje u transu. Sa svakim
korakom utjelovljujte tu novu energiju —tu novu frekvenciju onoga što
stvarate u svojoj budućnosti. Kad ponesete tu energiju sa sobom i održa­
vate je tijekom dana, hodajući kao svoje novo jastvo, aktivirate iste neu­
rološke mreže i stvarate istu razinu uma kao i kad meditirate zatvorenih
očiju.
Zatim se sjetite svoje budućnosti. Dopustite da se pojave predodžbe,
osjećajte ih i utjelovljujte. Prihvatite ih. Postanite te predodžbe. Nastavite
hodati otprilike deset minuta, a tada stanite kako biste se ponovno
uskladili. Još jednom zatvorite oči i povisite svoju energiju. Ostanite pri­
sutni s njom pet do deset minuta. Sljedećih deset minuta ponovno
hodajte, otvorenih očiju i u transu, s namjerom i svrhom, kao svoje

250
buduće jastvo. Sa svakim korakom koji prijeđete utjelovljujući tu energi­
ju, približavate se svojoj sudbini, a ona se približava vama.
Ovaj ciklus izvedite dva puta. Kad završite s drugim izvođenjem,
još jednom mirno stanite, potpuno usredotočeni na to kako se osjećate s
otvorenim četvrtim energetskim središtem. Ovu mogućnost možete
iskoristiti da afirmirate tko jeste na temelju onoga kako se osjećate.
Primjerice, ako se osjećate neograničeno, možete doslovce potvrditi:
„Neograničen sam.“ Tada stavite ruku na svoje prelijepo srce i budite
voljni osjetiti se dovoljno vrijednima i dostojnima primanja onoga što ste
stvorili. Povisite svoju energiju do njezina vrhunca te osjetite zahvalnost
i uvažavanje.
Zatim uvažite ono božansko u vama —energiju koja vas pokreće i
koja svemu daje život. Zahvalite za novi život prije no što se ostvario.
Uvažavajući moć u sebi, zamolite da vaš život bude ispunjen neočekiva­
nim divotama, sinkronicitetima i podudarnostima koje bude životnu
radost. Isijavajte svoju ljubav dok ljubavlju udahnjujete život svojem
novom životu.

251
 Deseto poglavlje

Slučajevi: stvarne priče

U sljedećim opisima slučajeva upoznat ćete ljude poput vas, koji su u

svojem životu pretrpanom obvezama pronašli vremena da stvore novu
budućnost. Svakodnevno su se definirali vizijom te budućnosti, umjesto
da to čine sjećanjima na prošlost. Mogli bismo reći da su bili više zalju­
bljeni u svoju budućnost nego u svoju prošlost. Svakodnevan rad i pre­
tvaranje praksi iz prethodna tri poglavlja u vještinu doveli su ih do nat-
prirodnosti. Obratite pažnju na to koliko su to pojednostavili.

Tim dobiva ključ svoje budućnosti

Na jednoj naprednoj radionici u Seattleu, koja se kao i obično poklopila
s Noći vještica, zamolili smo polaznike da se prve večeri odjenu kao
svoje buduće jastvo. Tim se odjenuo kao natprirodni svami. Oduvijek je
želio biti svami, prihvatio je taj način života i u mladoj dobi napustio je
svoj rodni grad u Connecticutu kako bi učio u ašramu. Sudionici su na
početku tog događanja od naše tvrtke dobili dar - ključ, koji je simboli­
zirao otključavanje potencijala budućeg jastva svakog sudionika.
Tim je do tada već pohađao nekoliko naprednih radionica. Kad je
prvi put sastavljao mentalni film, u jedan prizor umetnuo je sliku zlatnih
i srebrnih novčića. Godinama je nastojao predati emociju straha, ali je u
određenom trenutku shvatio da strah proizlazi iz osjećaja nedostojnosti
pa su novčići bili simbol dostojnosti.
„Svu žele bogatstvo41, rekao mi je. „A li, ja sam bio na duhovnom
putu, usredotočen na jogu i na sve što ide uz to, pa sam mislio da moram
biti siromašan i prihvatiti siromaštvo ako doista želim živjeti svoju

252
 filozofiju. Stoga zlatni i srebrni novčići nisu predstavljali samo bogat­
a o , nego i dostojnost primanja.”
Tim je u Seattleu svojem mentalnom filmu dodao prizore kako bi
razvio svoju viziju. Kao još jedan simbol dostojnosti upotrijebio je kine­
ski znak sa značenjem „bogatstvo”, ali, kako nikada nije želio novac,
ispod tog simbola smjestio je riječ affluence (engl., „pritjecanje, obilje”;
prim, prev.) Ta mu se riječ više sviđala jer, kad je pronašao njezinu defi­
niciju, ustanovio je da njezin latinski korijen znači „teći prema”. N e bi li
bilo sjajno, pomislio je, kad bi sve što felim teklo prem a m eni?
lako je Tim vrlo sklon analiziranju, nakon kontinuiranog gledanja
svojega mentalnog filma u kombinaciji s kaleidoskopom, ustanovio je da
je sposoban brzo zaobići analitički um te ući u podsvjestan um, u opera­
cijski sustav, kako bi programirao svoju budućnost.
Kad je tijekom radionice došlo vrijeme da određenom prizoru iz
svojega mentalnog filma doda treću dimenziju, doživio je važno isku­
stvo. Počeo je osjećati radost, a potom silno gorljivu ljubav prema živo­
tu, gotovo kao osjećaj gorenja u srcu. Rekao je đa se osjećao kao da bi
mogao zapaliti svijet. A tada sam tijekom meditacije rekao polaznicima
kako je vrijeme da se otvore i prime. Tim je rekao kako je energija u tom
trenutku počela ulaziti u njegovo tijelo.
„Ne znam odakle je došla”, rekao mi je. „Ali, bilo je kao da je netko
otvorio slavinu. Istog sam se trena uspravio. Energija je ušla kroz moje
tjeme i potom izašla kroz šake. Dlanovi su m i bili okrenuti prema dolje,
ali ih je energija, bez moje svjesne kontrole, podignula i okrenula.
Izgubio sam pojam o vremenu i prostoru, nisam znao gdje sam, ali sam
do kraja te meditacije bio u ekstatičnom, ushićenom stanju. Nekako sam
znao da će sve biti drugačije i da više nisam ista osoba.”
Kad je energija ušla u Tima, smatrao je da mu je ona donijela poru­
ku o dostojnosti, jer se nakon toga potpuno promijenio.
„Uvjeren sam da je nova informacija, koja je pristigla u moje tijelo,
izmijenila moju DNK i izbrisala staro jastvo, jer ta osobnost više ne
postoji”, rekao je. Kad se vratio kući u Phoenix, gdje je imao prodavao­
nicu futona, u ponedjeljak ujutro normalno je došao na posao. U četvr­
tak je u prodavaonicu došla žena koja je nekoliko godina ranije kupila
futon od njega. Tada su postali prijatelji je svakih nekoliko tjedana

253
svratila pročavrljati s njim. Tada je bila u mirovini, a toga je dana došla
reći Timu kako je upravo završila svoju oporuku. Željela je da Tim bude
njezin izvršitelj. Tim se osjetio počašćeno i zahvalio joj.
„Evo je“, rekla je i stavila oporuku na pult, a uz nju i ključ. „Pročitaj je.“
Tim je letimično pročitao dokument i ustanovio da nije samo izvrši­
telj, nego i da mu ostavlja zlatne i srebrne novčiće vrijedne 110 000 dola­
ra. Ključ koji je stavila na pult bio je ključ njezina sefa, u kojem je držala
novčiće (što je, dakako, bilo u skladu s prizorom iz Timova mentalnog
filma). Tim se istog trena sjetio „ključa njegove budućnosti4', koji je
dobio na naprednoj radionici u Seattleu. Eto što je dostojnost!

Sarah ne može dodirnuti tlo

Na Praznik rada 2016. godine, Sarah je teško ozlijedila leđa dok je poku­
šavala spriječiti udarac pet tona teškog broda u pristanište. Sedam tjeda­
na patila je izdržavajući fizikalnu terapiju, uzimala koktel lijekova te
nebrojeno mnogo puta odlazila kiropraktičaru. Budući da joj ništa nije
pomagalo, liječnici su zakazali operaciju. Ali, ona je prije toga odlučila
pohađati naprednu radionicu u Cancunu.
S obzirom na to da je trpjela jaku bol, njezin je sin predložio da
ponese invalidska kolica. Ona je odlučila da ih ipak ne uzme, a kad je
stigla u hotel, od boli se srušila na pod. Poslije je ušla u bazen, a kad je
pokušala izaći, započeli su jaki grčeva.
Sari moj rad nije bio novost pa je u Cancun došla sa svojim medita-
cijskim jastučićem i mentalnim filmom. U tom je filmu bila zdrava, jaka
i ponovno sposobna trčati. Bila je sposobna igrati košarku sa sinom i
lacrosse s kćeri. Kad god se vidjela kako vježba jogu u zraku (aerialjoga),
prihvatila je radost za koju je znala da će je osjetiti ako će doista biti spo­
sobna za to, a kad je čula pjesmu iz svojega mentalnog filma, njezina se
energija povisila.
Prvih nekoliko dana, dok je u sklopu tehnike disanja stezala mišiće
trupa i podizala energiju uz kralježnicu, osjećala je kako joj ishijatični
živac pulsira. Imala je osjećaj kao da njime prolazi topla električna struja.
Istodobno je imala namjeru koja se odnosi na to da je ta energija iscjelju­
juću svjetlost koja se uspinje njezinom kralježnicom.

254
 Trećega dana, jutro je započela tražeći na internetu sliku žene koja
vježba jogu u zraku. Tu je sliku cijeli dan nosila u mislima. Poslijepodne
$u polaznici radionice radili s kaleidoskopom i mentalnim filmovima.
Kad su ušli u kvantno polje, uputio sam ih da određenom prizoru iz
svojeg mentalnog filma dodaju treću dimenziju. Po završetku meditacije
trebali su legnuti na pod - ali, Sarah mi je poslije rekla kako nije mogla
pronaći pod. Posezala je sve niže tražeći ga, ali poda više nije bilo. I tada
se našla u drugoj dimenziji, u punom, živom osjetilnom iskustvu - ali
bez osjetila.
Proživljavala je budući prizor iz svojega mentalnog filma. U njezinu
mozgu uključilo se dovoljno krugova da bi njezino unutarnje iskustvo
bilo stvarno kao i svako vanjsko iskustvo koje je ikada doživjela. Taj pri­
zor nije vizualizirala —bila je u njemu, živjela ga je.
„Shvatila sam da sam u drugoj stvarnosti, u drugačijem vremenu i
prostoru - bila sam u svojoj budućnosti", objasnila je. ,,I doista sam vjež­
bala jogu u zraku. Visjela sam naglavačke i poda nije bilo. Posezala sam
za njime, ali sam se samo ljuljala naglavačke s prelijepog, crvenog svile­
nog šala. Osjećala sam slobodu od svoje boli. Slobodno sam se ljuljala u
prostoru.“ Naposljetku je legla, a niz obraze su joj tekle suze radosnice.
Kad je izašla iz te meditacije, sva je njezina bol nestala.
„Znala sam da sam iscijeljcna", rekla je. „Moć uma zadivila me je i
osjećala sam silnu zahvalnost. I dalje ostvarujem prizore iz svojega men­
talnog filma —zapravo, moj mentalni film ne uspijeva držati korak s
mojim životom."

Terry korača u novu budućnost

Terry je u rujnu 2016. godine, prakticirajući meditaciju u hodu duž preli­
jepe australske Sunčane obale, doživjela upečatljivo iskustvo. Kad je pot­
kraj meditacije stala prije zadnjeg dijela, osjećala se povezanom, uzdi­
gnutom i ekspanzivnom. Prema mojim uputama, otvorila se polju s
namjerom da bude dostojna svojega budućeg života. Bez upozorenja,
osjetila je kako je električni naboj kroz tjeme ušao u njezino tijelo i nasta­
vio teći u njezino srce. Dok je energija strujala ostatkom njezina tijela,

255
nadirući kroz bedra i slijevajući se u stopala, noge su joj počele nezau­
stavljivo drhtati.
„To mogu opisati samo kao intenzivno drhtanje iznutra“, rekla mi
je, „ali jc posrijedi bila snaga energije kakvu moje tijelo još nije iskusilo.
Mislila sam da ću pasti. U tom trenutku izgubila sam svjestan nadzor
nad donjim dijelom tijela.“ Briznula jc u nezaustavljiv plač, a s tim oslo­
bađanjem njezin um i tijelo počeli su otpuštati. Doimalo se da vrijeme
stoji. Terry je shvaćala da njezino tijelo oslobađa nerazriješene emocije
koje je čitav život gomilala. Struja je i dalje tekla kroz nju, a Terry je osje­
ćala kako goleme količine guste, tamne tvari otpadaju s njezina tijela.
„Vjerujem da je to bila trauma, ne samo iz ovog života, nego i iz
prošlih11, prisjetila se. „Bila je to trauma, jer je moj otac zamalo umro u
pokušaju samoubojstva kad mi jc bilo osam godina, što je bacilo sjenu
na moje tijelo onemogućujući mi dopustiti si primati bezuvjetnu ljubav."
Osjećala je kako se sva njezina ograničavajuća vjerovanja - od kojih je
mnoga stekla uslijed dubokog emocionalnog uvjetovanja i tućlih nesvjes­
nih vjerovanja —jednostavno rasplinjavaju.
„Otpalo je sve što nije bilo u skladu s onime tko uistinu jesam",
rekla je Terry. „Osjetila sam istinsko oslobođenje, nešto za čime je moja
duša dugo žudjela. U tom sam trenutku znala da me je moja duša odvela
na onu plažu, upravo u tom trenutku, sa svim onim ljudima, kako bih
obavila taj važan posao."
Pala je na koljena, jer je kroz nju tekla silna količina ljubavi. Klečeći
na pijesku i osjećajući poniznost pred tom moći, uvidjela je kako je svaka
odluka koju jc do tog trenutka donijela bila potrebna da bi stigla u taj
intenzivni trenutak. Tada je uvidjela tko jc bila proteklih godinu dana,
dok je dosljedno birala svakodnevno meditirati i čitavo se vrijeme zalju­
bljivati u sebe. Znala je da jc njezino buduće jastvo u tom trenutku zvalo
njezino prošlo jastvo da doživi to iskustvo duboke ljubavi.
Kad se Terry vratila u trodimenzionalnu stvarnost svojih osjetila,
osjetila jc dubok mir i jednost sa svime oko sebe. Rekla je kako se
ponovno duboko povezala sa svojim fizičkim, mentalnim, emocional­
nim i duhovnim jastvom te da se već dugo nije osjećala toliko „svojom".
„To me je iskustvo podsjetilo da sam aspekt božanske energije, kao i
svi drugi", rekla je, „te dajesa m dostojna primati je."

256
Kad učenici na nekim od naših naprednih radionica raskinu energetske veze sa svakime i
sa svime u svojoj stvarnosti prošlost-sadašnjost, crpe iz okolnog polja kako bi ojačali
vlastito, individualno elektromagnetsko polje. Kad se to dogodi, energija u prostoriji
može oslabjeti. Oba prikaza pokazuju tu pojavu tijekom dvije napredne radionice u
Australiji, 2015. i 2016. godine. Crvena crta polazna je vrijednost u srijedu —dan prije
početka događanja, dok u prostoriji nema nikoga. Plava crta prikazuje četvrtak - prvi
puni dan. Očito je da je energija u prostoriji blago oslabjela. Zelena crta prikazuje petak —
drugi dan. Opažate da energija u prostoriji nastavlja rasti nakon što su učenici u petak
ostvarili proboj. Tada više ne crpe energiju iz polja, nego mu je daju.
1
 Oba kruga na prvoj slid prikazuju pogled odozgo na osobu koja ima F.F.G kacigu na
glavi. Glava je okrenuta prema naprijed pa nos pokazuje prema vrhu stranice, a uši su sa
strane. Bijeli kružići predstavljaju različite odjeljke mozga, u kojima možemo mjeriti
moždane valove u tim specifičnim područjima. Na lijevoj strani vidite kako su strelice
savršeno poredane, prikazujući valove u fazi. To je koherencija. Na desnoj strani vidite da
moždani valovi nisu u fazi, a vrhovi i doline strelica nisu usklađeni. To je inkoherencija.

Budući da ću vam na sljedećim stranicama pokazati različite snimke mozga, želim vas
upoznati s time kako mjerimo kohcrenciju i inkoherenciju. Pogledajte drugi niz slika.
Ako je u mozgu mnogo plave boje, to znači da je koherencija slaba (hipokoherencija) te
da različita područja mozga međusobno manje komuniciraju. Ako je mnogo crvene boje,
to znači da je koherencija jaka (hiperkoherencija) te da različita područja jače
komuniciraju. Ako nema plave ni crvene, posrijedi je normalna ili prosječna koherencija.

II
III
Pogledajte svaku tanku okomitu plavu crtu na gornjim grafikonima i slijedite je do dna.
Vidjet ćete da predstavljaju intervale od jedne sekunde. Svaka od devetnaest vodoravnih
valovitih crta povezana jc s različitim odjeljcima mozga koji su mjereni —na prednjem
dijelu, na obje strane, na gornjem te na stražnjem dijelu mozga. Ako brojite cikluse (od
vrha jednog vala do vrha drugog) između dviju plavih okomitih crta, znat ćete koji su
moždani valovi u svakom individualnom području mozga. Tako ustanovljujemo beta,
alfa, theta, delta ih gama valove. Ako imate potrebu ponovno promotriti različite
frekvencije moždanih valova, promotrite sliku 2.7.

Kad iz uskog žarišta prijeđete u široko i kad povučete pozornost s materije (određene
stvari) te je usmjerite prostoru ih energiji (ničemu), vaši moždani valovi mijenjaju se iz.
beta u alfa ili u theta valove. Prvi grafikon prikazuje mozak u beta valovima, zaokupljen
normalnim razmišljanjem. Drugi grafikon prikazuje osobu koja je u koherentnim
globalnim alfa moždanim valovima. Opazite koliko su svi dijelovi mozga lijepo
sinkronizirani kad osoba proširi žarište. Plava strelica, koja upućuje na vrhove, pokazuje
kako je čitav mozak koherentan u alfa moždanim valovima od 12 ciklusa u sekundi.
Treći grafikon prikazuje osobu u koherentnim theta moždanim valovima. Plava strelica,
koja također upućuje na vrhove, pokazuje da je čitav mozak sinkroniziran u otprilike 7
ciklusa u sekundi, što je theta raspon moždanih valova.

IV
 Slike na lijevoj strani prikazuju GDV mjerenja energetskih središta učenika prije početka napredne radionice. Slike na desnoj strani
prikazuju promjene samo nekoliko dana poslije, nakon meditacije Blagoslivljanja energetskih središta. Opazite razliku u veličini i položaju
svakog središta.
 PROMJENE CJELOKUPNE ENERGIJE PRIJE I POSLIJE
NAPREDNE RADIONICE

Slike na lijevoj strani prikazuju određena GDV mjerenja energije učenika prije početka
napredne radionice. Slike na desnoj strani prikazuju promjene njihove vitalne energije
nekoliko dana nakon radionice.

VT
UČENIK ULAZI U STANJE GAMA MOŽDANIH VALOVA USLIJED
VJEŽBE DISANJA

VII
 Prikazi 6A (1), 6A (2) i 6A (3) pokazuju učenika koji ulazi u gama stanje moždanih
valova uslijed vježbe disanja, prolazeći kroz raspon visoke bete. Mozak mu je vrlo
pobuđen energijom. Kad se to dogodi (istaknuto plavom strelicom), vidljiva je očita
promjena frekvencije u mozgu. Zatim pogledajte prikaz 6A (4). Mnogo crvene boje znači
mnogo energije u mozgu, dok plava boja označava vrlo malo energije. Dakle, crvena
strelica koja pokazuje potpuno crveni krug znači da je posrijedi golema količina energije
u stanju visoke bete, dok mozak ulazi u gama stanje. Korišteni softivare ne bilježi gama
valove, ali iz drugih vrijednosti u gornjim grafikonima znamo da količina energije u
mozgu u potpuno crvenom krugu odražava gamu jednako kao i visoku betu. Plave
strelice koje upućuju na red s natpisom Koherencija otkrivaju intenzivnu komunikaciju
uz jaku energiju u svim mjerenim moždanim frekvencijama.
Vili
DRUGI UČENIK ULAZI U STANJE GAMA MOŽDANIH VALOVA
USLIJED VJEŽBE DISANJA

IX
Na ovim grafikonima opažate slične prijelaze. Plava strelica na donjem dijelu prikaza 6B
(2) prikazuje trenutak u kojem mozak prelazi iz visoke betc u gamu. Prikaz 6B (3)
pokazuje da je energija u mozgu 260 standardnih devijacija iznad normalne vrijednosti.
Sve što je više od tri standardne devijacije smatra se natprirodnim.

X
 SNIMKE KOJE PRIKAZUJU AKTIVIRANO PODRUČJE
OKO EPIFIZE

Crveno područje mozga koje pokazuju plave strelice na prikazu 6B (4) područje je koje
okružuje epifizu, ali i područje zvano Brođmannovo područje 30, povezano s jakim
emocijama te stvaranjem novih sjećanja. Naš tim taj obrazac opetovano opaža u tim
područjima mozga kad učenici stvaraju gama moždane valove. Prikaz 613 (5)
trodimenzionalna je slika mozga istog učenika odozdo, na kojoj je vidljivo da velika
količina energije pristiže iz limbičkog mozga.

XI
SNIMKE FELICIJINA MOZGA
X III
 FELICIJIN SLUČAJ, NASTAVAK

Prikazi od 7A (1) do 7A (5) pokazuju prijelaz Felicijina mozga iz normalne u visoku betu
prije ulaska u gama stanje visoke energije. (Plava strelica pokazuje prijelaz.) U gama
stanju energija je 190 standardnih devijacija iznad normalne vrijednosti, dok se Felicia
povezuje s jedinstvenim poljem. Područje epifize snažno je aktivirano, kao i dio mozga
koji proccsira jake emocije, što je vidljivo na prikazu 7B. Na prikazu 7C vidljiv je donji
dio mozga. Crveno područje otkriva da energija u gama stanju potječe iz limbičkog
mozga. Na prikazu 7D vidljive su promjene Felicijine kožne bolesti dan nakon što je
primila biološko poboljšanje iz jedinstvenog polja.

X IV
 SRČANA I MOŽDANA KOHERENCIJA

Prva snimka predstavlja mjerenje mozga prije no što je osoba aktivirala središte srca.
Mozak je u dominantnoj frekvenciji nesinkroniziranih beta moždanih valova, što govori
da je zaokupljen nečime te da je rastresen. Druga snimka prikazuje isti mozak otprilike
deset sekundi poslije, kad je osoba ušla u kohcrcnciju srca. Cijeli mozak ulazi u
koherentno alfa stanje moždanih valova.

XV
 KOHERENTNI ALFA I THETA MOŽDANI VALOVI USLIJED
GLEDANJA U KALEIDOSKOP

Prikaz 9A (1) snimka je mozga učenika koji je u koherentnim alfa moždanim valovima dok
gleda u kaleidoskop. Prikaz 9A (2) ilustrira osobu u stanjima koherentnih theta moždanih
valova, koja u transu gleda u kaleidoskop. Prikaz 9A (3) trodimenzionalna je slika mozga
(potpuno crvenog) drugog učenika, koja govori da je gotovo čitav mozak u theta stanju.
 PROMJENE AKTIVNOSTI MOZGA USLIJED GLEDANJA
U KALEIDOSKOP

Crv eni oval na desnoj strani otkriva da je mozak u stanju theta valova. Prikaz 9A (4)
snimka jc mozga učenika na drugačijim frekvencijama moždanih valova dok gleda u
kaleidoskop. Crvena i narančasta područja, označena plavim strelicama s desne strane
svakog mozga, prikazuju jaku aktivnost u deka, theta, alfa i beta moždanim valovima.

X V II
II LAX

JAKA ENERGIJA U MOZGU USLIJED GLEDANJA MENTALNOG FILMA

AKTIVNOST m o z g a u s l ij e d u v o đ e n j a t r e ć e d im e n z ij e u
PRIZOR IZ MENTALNOG FILMA

Prikaz 11B

Kad je ova osoba u meditaciji uvela treću dimenziju u svoj mentalni film, rekla je da je
doživjela potpuno osjctilno iskustvo bez korištenja osjetila. Na prikazu 11A vidimo
njezin mozak u koherentnom stanju visoke bete i game. Energija u njezinu mozgu
otprilike je 230 standardnih devijacija iznad normalne vrijednosti. Crvena strelica na
prikazu 1113 pokazuje veću količinu energije u visokoj bed u trenutku prijelaza u gamu.
Plava strelica pokazuje veliku koherenciju u mozgu. Važno je napomenuti da ona ne
može prisiliti svoj mozak na to. To iskustvo joj se događa.
X IX
 p r o m j e n e u m o z g u p r ij e i p o s l ij e m e d it a c ij e u hodu

Prikaz 12A polazno je mjerenje osobe s normalnim beta i alfa moždanim valovima prije
meditacije u hodu. Ako pogledate njezin mozak nakon meditacije, na prikazu 12B,
snimljen sat i dvadeset minuta poslije, vidljivo je da je uvela svoj mozak u gama stanje
visoke energije.

XX
 STACIONARNI VALOVI INFORMACIJA

Fraktalni obrasci u obliku složenih geometrijskih konfiguracija stacionarni su valovi

frekvencija i informacija koje mozak može dešifrirati te pretvoriti u vrlo upečatljive slike.
Iako su ove slike dvođimenzionalne, pružaju uvid u to kako se obrasci pojavljuju.

XXI
 KORELACIJA IZMEĐU SOLARNE AKTIVNOSTI
I LJUDSKIH DOGAĐAJA

Od 1749. do 1926. godine Aleksandar Ciževski uspoređivao je godišnji broj važnih

političkih i društvenih događaja s pojačanom solarnom aktivnošću. Plave crte na
grafikonu prikazuju Sunčeve baklje, a crvene prikazuju ljudsku ekscitabilnost. Opazite da
je svaka solarna aktivnost povezana s intenzivnijim ljudskim događanjima.

XXI I
USPOREDBE ENERGIJE ČITAVOG DANA SRIJEDA, ČETVRTAK,
PETAK, SUBOTA TACOMA, WASHINGTON, 2016.

USPOREDBE EN ERG IJE ČITAVOG DANA SRIJED A , Č ETV RTA K,

PETAK, SU BO TA C A REFREE, A RIZO N A , 2015.

Prikazi 15A i 15B otkrivaju pojačanje kolektivne energije u prostoriji tijekom tri dana
naših naprednih radionica. Prvi red, označen crvenom bojom, naša je polazna vrijednost
i pokazuje energiju u prostoriji prije početka događanja u srijedu. Kad pogledate crvenu,
plavu, zelenu i smeđu crtu (svaka boja predstavlja drugi dan), opažate da energija
ujednačeno jača iz dana u dan.

X X III
 USPOREDBE ENERGIJE JUTARNJIH MEDITACIJA SRIJEDA,
ČETVRTAK, PETAK, SUBOTA CANCUN, MEKSIKO, 2014.

i m |Sh OM V trn ^ C rtv n U*«IM Ml< | M ] U ttu v t* U u « MH

I (R S > * » , U * M j VM W ff C i w U r e « K l I JJ3B i C«VM r '’•"‘•J £»><*• I I « « S ' t

" ' ' ■ i. ■ i. ^ccrauMfftrtiiiiiriHMa *

Prikaz 15C

USPOREDBE ENERGIJE SVAKE JUTARNJE MEDITACIJE SRIJEDA,

ČETVRTAK, PETAK, SUBOTA, NEDJELJA MUNCHEN, NJEMAČKA, 2016.

Za prikaze 15C i 15D vrijedi ista legenda boja; međutim, ova mjerenja odražavaju
specifične vremenske intervale tijekom jutarnjih meditacija svakoga dana. Prikaz 15D
obuhvaća dodatnu zelenu crtu jer smo energiju u prostoriji mjerili tijekom meditacije na
epifizu u četiri sata ujutro. Kao što vidite, energija je tog jutra bila vrlo jaka.
X X IV
 J e d a n a e s t o p o g lav lje

Prostor-vrijeme i vrijeme-prostor

Živimo u trodimenzionalnom univerzumu (uni- znači ,,jedan“) u kojem

se sve Što postoji sastoji od ljudi, objekata, mjesta i vremena. Posrijedi je
uglavnom dimenzija čestica i materije. Sve to osjetilima doživljavamo
kao oblik, strukturu, masu i gustoću. Primjerice, ako pred vas stavim
kocku leda, vaš mobitel ili pitu od jabuka, ni jedan od tih objekata ne
biste mogli iskusiti bez osjetila; vaša osjetila rađaju vašim doživljajem fizič­
ke stvarnosti.
lako kocka leda, mobitel i pita od jabuka imaju visinu, širinu i dubi­
nu, za vas postoje samo zato što ih vidite, čujete, kušate, njušite i osjećate
opipom. Ako biste izgubili svojih pet osjetila ili bi sva ona istodobno
bila isključena, te fizičke objekte ne biste mogli doživjeti jer ne biste im a­
li svjesnost o njima; za vas doslovce ne bi postojali, jer ih u ovoj trodim en­
zionalnoj stvarnosti ne možete doživjeti bez osjetila —ili možete?
Prema astrofizici, u ovom području triju dimenzija — u poznatom
univerzumu (nazovimo ga stvarnošću prostor-vrijeme) —postoji besko­
načno mnogo prostora. Razmislite o tome na trenutak. S m alog mjesta
na kojem sjedimo zagledani u svemir dok gledamo noćno nebo, vidimo
samo djelić svemira. Doima nam se beskonačnim, ali je beskonačno čak
i veće od toga. D rugim riječima, u području prostor-vrijeme prostor j e vje­
čan —nema kraja i nastavlja se u vječnost. Ali, što je s vremenom?
Vrijeme u pravilu doživljavamo pomičući svoje tijelo kroz prostor.
Primjerice, moglo bi vam biti potrebno pet minuta da odložite ovu knji­
gu, pođete u kuhinju, natočite si čašu vode i vratite se. To se događa
zato što misao, nastala u vašem umu, stvara viziju onoga što ste

257
namjeravali učiniti u kuhinji; djelovali ste na temelju te misli i stoga ste
doživjeli vrijeme krećući se kroz prostor od jedne točke do druge.
Prije no što ste ušli u kuhinju i dok ste sjedili u naslonjaču, kad ste
postali svjesni kuhinje u odnosu na mjesto na kojem ste sjedili, doživjeli
ste razdvojenost dviju točaka svijesti: mjesta na kojem ste sjedili i kuhi­
nje. Da biste zatvorili jaz između tih dviju točaka svijesti, pomaknuli ste
svoje tijelo kroz prostor.; a to je iziskivalo određeno vrijeme. Stoga je logič­
no, što je veći prostor ili udaljenost između dviju točaka, to je više vre­
mena potrebno da stignete od jedne točke do druge. S druge strane, što
je veća brzina kojom prelazite put između tih dviju točaka, to vam je
potrebno manje vremena.
To mjerenje vremena potrebnog da objekt prođe kroz prostor temelj
je njutnovske fizike (ili klasične mehanike). Ako u njutnovskom svijetu
poznajemo određena svojstva objekta, kao što su sila, ubrzanje, smjer,
brzina i udaljenost koju će objekt prijeći, možemo izvesti predviđanja
utemeljena na vremenu; dakle, njutnovska fizika temelji se na poznato-
stima i na predvidljivim ishodima. Stoga kažemo da, kad su dvije točke
svijesti razdvojene, kao kad se krećete od jedne točke svijesti do druge,
kolabirate prostor. Zbog kolabiranja prostora doživljavate vrijeme. Pogledajte
crtež 11.1 kako biste bolje shvatili odnos između prostora i vremena u
našem trodimenzionalnom svijetu.

Crtež 11.1 Kretanjem kroz prostor, od jedne točke svijesti do druge, doživljavamo
vrijeme. Kad u našem trodimenzionalnom svijetu kolabiramo prostor, stvaramo vrijeme.

258
 Slijedi još jedan primjer: ako pišem ovu knjigu i želim završiti ovo
poglavlje, to će iziskivati određeno vrijeme. Možda neću morati mnogo
pomicati svoje tijelo kroz prostor, ali ipak doživljavam vrijeme. Zašto?
Zato što ovo gdje sam trenutačno u pisanju ovog poglavlja predstavlja
jednu točku svijesti, a završavanje poglavlja predstavlja drugu.
Završavanje ovog poglavlja predstavlja budući trenutak, a prostor izme­
đu - zatvaranje jaza između tih dviju točaka svijesti - jest doživljaj vre­
mena. Ako ponovno pogledate crtež 11.1, bolje ćete shvatiti vrijeme.
Da bih ostvario željeni cilj stizanja na završetak poglavlja, moram
opetovano činiti ,,nešto“. Stoga moram koristiti osjetila kako bih ostva­
rivao interakciju i kretao se kroz okruženje uz niz koordiniranih ponaša­
nja - a to također iziskuje vrijeme. Ako prestanem pisati i činim nešto
drugo, kao što je gledanje film a, bit će m i potrebno više vremena da
dosegnem svoj željeni rezultat. Dakle, da bih ostvario svoj cilj završava­
nja ovog poglavlja, moram dosljedno usklađivati svoje postupke sa svo­
jim namjerama.
Budući da u ovom materijalnom svijetu triju dimenzija osjetila kori­
stimo za navigaciju kroz prostor, najveći dio pozornosti posvećujemo
fizičkim stvarima kao što su ljudi, objekti i mjesta. Sve se to sastoji od
materije i sve je lokalizirano (što znači da zauzima određeni položaj u
prostoru i vremenu). Sve to predstavlja točke svijesti iz kojih doživljava­
mo razdvojenost. Primjerice, kad gledate svojeg najboljeg prijatelja koji
sjedi s druge strane stola ih gledate svoj automobil parkiran na prilazu,
opažate prostor između sebe i svojeg prijatelja ili automobila. Zbog toga
se osjećate odvojeno od njih. Vi ste ovdje, a vaš prijatelj ili automobil su
ondje. Jednako tako, ako imate snove i ciljeve, vaša lokacija u sadašnjem
trenutku i mjesto na kojem vaši snovi postoje kao stvarnost u vašoj
budućnosti, također stvaraju iskustvo razdvojenosti. Stoga se može reći:

1. Da bismo se kretali kroz ovu trodim enzionalnu stvarnost,

potrebna su nam osjetila.
2. Što više koristimo osjetila za definiranje svoje stvarnosti, to više
doživljavamo razdvojenost.
3. Budući da je najveći dio ove trodimenzionalne stvarnosti uteme­
ljen na osjetilim a, prostor i vrijem e stvaraju doživljaj

259
 razdvojenosti od svakoga, svake stvari, svakog mjesta i svakog
tijela u svakom vremenu.
4. Sve materijalno zauzima jedan položaj u prostoru i vremenu. To
se u fizici naziva lokalnošću.

U ovom poglavlju istražit ćemo i usporediti dva modela stvarnosti:

prostor-vrijeme i vrijeme-prostor. Prustor-vrijeme je fizički, njutnovski
svijet utemeljen na poznatostima, predvidljivim ishodima, materiji i tro­
dimenzionalnom univerzumu u kojem živimo (i koji se sastoji od besko­
načnog prostora). Vrijeme-prostor je nefizički, kvantni svijet - obrnuta
stvarnost utemeljena na nepoznatostima, beskonačnim mogućnostima,
energiji i multidimenzijskom multiverzumu u kojem također živimo (i
koji se sastoji od beskonačnog vremena).
Postavit ću izazov vašem shvaćanju i opažanju prirode stvarnosti jer,
da biste doživjeli misterij jastva kao dimenzijskog bića, bit će vam
potrebne upute za stizanje na to odredište.

Stres i posljedice življenja u neprestanom

stanju preživljavanja
Budući da osjetilima promatramo i određujemo svoju fizičku stvarnost,
identificiramo se kao tijelo koje živi u prostoru i vremenu, ali ipak odvo­
jeno od okruženja. Naš se identitet tijekom cijelog života razvija u našu
osobnost kroz različite interakcije koje u određenim trenucima i na
određenim mjestima ostvarujemo s ljudim a, stvarima i objektima.
Kvaliteta tih interakcija s vanjskim okruženjem stvara trajna sjećanja, a
ta sjećanja oblikuju ono tko postajemo. Taj proces nazivamo iskustvom, a
životno iskustvo oblikuje ono tko jesmo. A, kao što znate, najveći dio
osobnosti temelji se na prošlosti.
Kao što ste naučili u osmom poglavlju, materijalni objekti, stvari,
ljudi i mjesta koja svakodnevno opažamo, našem se mozgu pokazuju
kao obrasci, a prepoznavanje tih obrazaca naziva se sjećanjem. Ako
jastvo nastaje iz sjećanja na prošla iskustva, tada se sjećanja temelje na
poznatostima; dakle, većina našeg trodimenzionalnog svijeta temelji se
na poznatostima. To je odredište pozornosti većine ljudi. Kad uskladite

260
 sve materijalno u svojem vanjskom svijetu sa sjećanjima na svoja prošla
iskustva, prepoznajete ih kao poznata. Fizičku stvarnost usklađujete s
nizom neuroloških mreža u svojem mozgu. To se naziva obrascem pre­
poznavanja, a posrijedi je proces uslijed kojega većina ljudi opaža svoju
stvarnost kroz leću prošlosti.
Stoga bismo mogli reći da smo materijalisti koji ne samo što žive u
ovoj dimenziji, nego su i njezini robovi te su njome ograničeni - zato
što se definiramo kao tijelo koje živi u određenom okruženju, u određe­
nom vremenu, a naše je žarište više na materiji a manje na energiji. S
kvantnog stajališta, pozornost držimo usredotočenom na fizičkoj čestici,
umjesto na nematerijalnom valu mogućnosti. Tako postajemo uronjeni u
ovu trodimenzionalnu stvarnost.
Kad u priču uđe i stres, naše tijelo počinje crpiti iz nevidljivog elek­
tromagnetskog polja energije koje nas okružuje kako bi stvaralo kemij­
ske spojeve. Sto je stres učestaliji, intenzivniji i dugotrajniji, to tijelo kon­
zumira više energije. Sama priroda tih kemijskih tvari pojačava naša
osjetila i potiče nas da više pozornosti posvećujemo materiji i poznato-
stima. Kad se to vitalno polje energije oko našega tijela smanji, osjećamo
se više kao materija, a manje kao energija. Zapravo, kad naša frekvencija
uspori, tijelo postaje gušće jer nam ponestaje energije.
Kao što smo razmotrili, to je u redu u slučaju kratkotrajne opasno­
sti, krize ili u slučaju da grabežljivac vreba iza ugla —zapravo, odgovor
„borba ili bijeg“ temelj je naše evolucije. Kemikalije stresa u tom stanju
izoštravaju naša osjetila i sužavaju naše žarište na onu materiju u našem
okruženju koja predstavlja potencijalnu opasnost. Kad se to dogodi, naš
neokorteks - dio našega mozga koji sudjeluje u osjetilnom opažanju,
motoričkim zapovijedima, prostornom razmišljanju i jeziku - okida i
ulazi u pobuđeno stanje. To, radi cilja preživljavanja, sužava naše žarište
na naše tijelo i vanjske prijetnje pa postajemo zaokupljeni vremenom
između trenutka opažene prijetnje i trenutka stizanja u fizičku sigurnost
- a jedno i drugo su točke svijesti. Sto više doživljavamo stres, to više
osjećamo razdvojenost.
Kao što ste pročitali u drugom poglavlju, dugoročni učinak življenja
u modusu preživljavanja jeto da počinjemo živjeti s tim kemikalijama
stresa i postajemo ovisni o njima. Što smo ovisniji, to više vjerujemo da

261
smo svoje tijelo, koje je lokalno - odnosno, koje živi na određenom mje­
stu u prostoru te zauzima određeni položaj u linearnom vremenu.
Rezultat je manično, mahnito stanje u kojem neprestano premještamo
pozornost s ove osobe na onaj problem, onu stvar ili ono mjesto u svo­
jem okruženju. Evolucijska značajka koja nas je nekoć štitila, sada nam
škodi, pa neprestano živimo u stanju visoke pripravnosti, opsjednuti vre­
menom. Budući da svoje vanjsko okruženje doživljavamo kao nesigur­
no, posvećujemo mu svu svoju pozornost.
Naš vanjski svijet tada se doima stvarnijim od unutarnjeg i stoga
smo ovisni o nekome ili nečemu u vanjskom okruženju; a što dulje živi­
mo u tom stanju, to naš mozak više ulazi u stanje visokih beta valova.
A, kao što do sada već znate, dulje trajanje visokih beta moždanih valo­
va uzrokuje bol, tjeskobu, zabrinutost, strah, gnjev, frustraciju, osuđiva-
nje, nestrpljivost, agresivnost i nadmetanje. Zbog toga naš mozak posta­
je inkoherentan —kao i mi.
Kad smo u vlasti emocija preživljavanja, potrebno nam je da uvjeti u
našem vanjskom svijetu (naši problemi s različitim ljudima, financijske
teškoće, strah od terorizma, prijezir prema vlastitom poslu) potvrde našu
ovisnost o tim emocijama. Zbog te emocionalne ovisnosti postajemo
zaokupljeni onim e za što smatramo da možda uzrokuje probleme u
našem okruženju - bio to ,,netko“ ili ,,nešto“ —i gen preživljavanja se
uključuje. Tada živimo u proročanstvu koje se samo ispunjava.
Ako znate da je odredište vaše pozornosti odredište vaše energije,
znate i to da, što je emocionalna reakcija na određeni uzrok jača, to ćete
svu svoju pozornost dosljednije posvećivati određenoj osobi, stvari ili
problemu u vanjskom svijetu. Tada poveliki dio moći predajete nekome
ili nečemu. Sva vaša pozornost i energija usidrene su u tom trodimenzio­
nalnom području materijalnog, a vaše emocionalno stanje neprestano
vas potiče da potvrđujete svoju trenutačnu stvarnost. Možete postati
emocionalno vezani uz stvarnost koju doista želite promijeniti. Takvo
pogrešno upravljanje vlastitom energijom održava vas u robovanju svije­
tu poznatosti, u kojem budućnost pokušavate predvidjeti na temelju
prošlosti; nadalje, kad ste u stanju preživljavanja, nepoznato ih nepred­
vidljivo je zastrašujuće. Dakle, da biste uistinu ostvarili promjene u

262
 svojem životu, morate zakoračiti u nepoznato —a ako to ne učinite, ništa
se neće promijeniti.

Mjutnovska trodimenzionalna stvarnost prostor-vrijeme:

življenje kao netko s nečime, negdje i nekada
Ako su osjećaji i emocije zapisi prošlosti, a ti osjećaji pokreću vaše utvr­
đene misli i ponašanje, i dalje ćete ponavljati svoju prošlost te stoga
1 postati predvidljivi. Tada ste čvrsto uklopljeni u njutnovski svijet, jer se
njutnovska fizika temelji na predvidljivim ishodima. Sto više živite u
! stresu, to ste više samo materija koja pokušava utjecati na materiju -
materija koja se pokušava boriti, silom postizati, manipulirati, predviđa­
ti, kontrolirati i nadmetati se za ishode. Zbog toga će sve što želite pro­
mijeniti, manifestirati ili na što želite utjecati iziskivati mnogo vremena,
jer, u ovoj stvarnosti prostor-vrijeme morate pomicati svoje fizičko tijelo
kroz prostor kako biste stvorili željene ishode.
Sto više živite u modusu preživljavanja i svoju stvarnost definirate
osjetilima, to više doživljavate razdvojenost od nove budućnosti.
Udaljenost između točke na kojoj se trenutačno nalazite, kao jedna točka
svijesti, i točke na kojoj želite biti, vrlo je velika - a da ne spominjem
vašu neprestanu opsjednutost tim e kako će se to dogoditi, na temelju
toga kako mislite i predviđate da bi se trebalo dogoditi. A li, ako predviđate,
vaše razmišljanje temelji se na poznatome, pa nema mjesta za nepoznato
ili za novu mogućnost u vašem životu.
Primjerice, ako pokušavate kupiti kuću, trebali biste uštedjeti za
polog, pronaći kuću, dobiti kredit, dati ponudu, nadmašiti druge kupce i
potom trideset godina vući svoje tijelo na posao i s posla (kroz prostor)
u nastojanju da je otplatite. Sastajanje tih dviju točaka u svijesti - zamisli
o kupnji kuće i posjedovanja kuće s otplaćenom hipotekom - iziskivat će
vrijeme. Slično tome, ako želite novu vezu, mogli biste otvoriti internet,
napraviti profil, pregledati nebrojeno mnogo drugih profila, sastaviti
popis ljudi kojima ćete se javiti, uspostaviti kontakt sa svakim od njih te
naposljetku s mnogima od njih i izaći, u nadi da ćete pronaći nekoga tko
će pobuditi vaše zanimanje. Ako želite novi posao, mogli biste odvojiti

263
vrijeme za sastavljanje životopisa, potražiti slobodna radna mjesta i poći
na razgovore.
Tim procesima zajedničko je to da iziskuju vrijeme, koje vi doživljava­
te kao linearno. Mogli biste dobiti ono što želite, ali što više vremena
živite u modusu preživljavanja, to će biti potrebno više vremena za
ostvarenje cilja, zato što ste materija koja pokušava utjecati na materiju te
zato što opažate očitu odvojenost u prostoru i vremenu između onoga
gdje jeste i onoga gdje želite biti.
Stoga se možemo složiti da u ovoj trodimenzionalnoj stvarnosti, u
vašem doživljaju vremena, očito postoje prošlost, sadašnjost i budućnost.
Budući da živite u linearnom vremenu, doživljavate i odvojenost od vre­
mena, jer se prošlost, sadašnjost i budućnost doimaju kao zasebni trenuci
u vremenu; vi ste ovdje, a vaša budućnost je ondje. Crtež 11.2 grafički
dočarava kako prošlost, sadašnjost i budućnost postoje kao zasebni,
nepovezani trenuci.
Kao što sam već rekao, zahvaljujući njutnovskoj fizici, shvatili smo
prirodne zakone sile, ubrzanja i materije, koji su nam omogućili da pred­
viđamo ishode. Ako nam je poznat opći smjer, uz brzinu i rotaciju
objekta koji putuje kroz prostor, najčešće možemo predvidjeti gdje će on
završiti te koliko će mu vremena za to biti potrebno. Zato možemo zra­
koplovom putovati iz N ew Yorka u Los Angeles, predvidjeti koliko će
nam vremena biti potrebno da onamo stignemo i znati gdje će zrako­
plov sletjeti.

LINEARNO VRIJEME KOJE OBUHVAĆA

PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST

<l l l l l l l l l l l l l l l l + l l l l l l l l l l l l l l l l >
p ro šlo st sa d a šn jo st b u d u ć n o st

Vrijeme kao zasebni trenuci

Crtež 11.2 U našoj trodimenzionalnoj stvarnosti, prošlost, sadašnjost i budućnost

postoje kao linearni, zasebni, razdvojeni trenuci u vremenu.

264
 U području njutnovske fizike i ovog trodim enzionalnog svijeta u
kojem živimo, mnogi od nas najveći dio života provode usredotočeni na
vanjski svijet, u nastojanju da postanemo netko, da imamo tijelo, da
posjedujemo stvari, da idemo nekamo te da doživimo nešto u nekom
vremenu. Ako nemamo ono što želimo, doživljavamo nedostatak; a
nedostatak i razdvojenost potiču nas živjeti u stanju dvojnosti i polam osti.
Prirodno je da želimo ono što nemamo; zapravo, na taj način stvaramo.
Kad doživljavamo razdvojenost od svojih budućih želja, mislimo i sanja­
mo o onome što želimo, a tada u linearnom vremenu izvodim o niz
postupaka kako bismo to dobili.
Primjerice, ako smo uvijek pod financijskim stresom, želim o novac;
ako smo bolesni, želimo zdravlje; ako se osjećamo usamljeno, želimo
vezu ili društvo. Zbog tog doživljaja dvojnosti i razdvojenosti potaknuti
smo stvarati i tako se prirodno razvijamo te napredujemo prema svojim
snovima. A li, ako smo m aterija usredotočena na m ateriju, koja pokušava
utjecati na m ateriju, postići novac, zdravlje, ljubav i tako dalje, to će, kao
što smo već ustanovili, iziskivati prilične.) mnogo vremena i energije.
Kad napokon postignemo ono čemu smo težih, em ocija koju osjeća­
mo zbog ostvarenja naše kreacije (ili sastajanja onih dviju točaka svijesti)
zadovoljava prijašnji osjećaj nedostatka. Kad se pojavi novi posao, osje­
ćamo se sigurno; kad se pojavi nova veza, osjećamo ljubav i radost; kad
ozdravimo, osjećamo se potpunije. Ako živimo u tom stanju, tada čeka­
mo da ,,nešto“ ili ,,netko“ izvana promijeni naš unutarnji osjećaj. Kad
osjetimo olakšanje jer više ne osjećamo nedostatak, jer prihvaćamo emo­
ciju povezanu s manifestacijom vanjskog događaja, pozornost uvelike
posvećujemo onome tko ili što je uzrok olakšanja. Taj uzrok i posljedica
stvaraju novo sjećanje, a mi se u određenoj mjeri razvijamo.
Kad se nešto što želimo u našem svijetu ne događa ili se doim a da
ostvarenje traje predugo, doživljavamo j o š veći nedostatak jer se osjećamo
jo š ra^dvojenije od onoga što pokušavamo stvoriti. Tada naše emocionalno
stanje nedostatka, frustriranosti, nestrpljivosti i razdvojenosti drži naše
snove na udaljenosti te dodatno povećava vrijeme koje će biti potrebno
da se naš željeni ishod ostvari.

265
Od tijela do bestjelesnosti, od nekoga do nikoga, od
nečega do ničega, od negdje do nigdje i od određenog
vremena u područje izvan vremena
Ako su njutnovski zakoni vanjski izraz fizikalnih, materijalnih zakona
prostora-vrcmena - dimenzije u kojoj je više prostora nego vremena -
mogli bismo reći da su kvantni zakoni na određeni način obrnuti.
Kvantno je unutarnji izraz zakona prirode: nevidljivo polje informacija i
energije koje sjedinjuje sve materijalno. To nematerijalno polje organizira
i povezuje sve zakone prirode te njima upravlja. Posrijedi je dimenzija u
kojoj je vremena više nego prostora; drugim riječima, dimenzija u kojoj
je vrijem e vječno.
Kao što ste doznali u drugom i trećem poglavlju, kad pozornost
povučemo od ljudi, mjesta, stvari i objekata u vanjskom svijetu - tj. kad
je više ne usmjeravamo svojem tijelu i kad prestajemo razmišljati o vre­
menu i o rasporedima - ostajemo bez tijela te postajemo nitko, ništa,

266
nigdje i izvan vremena. Činimo to u procesu odvajanja od svojega tijela,
identiteta, roda, bolesti, imena, problema, osobnih veza, boli, prošlosti i
tako dalje. To znači iskoračiti iz jastva: prijeći put od svijesti jastva s tije­
lom do svijesti jastva bez tijela; od svijesti nekoga do svijesti nikoga; od
svijesti o nečemu do svijesti ni o čemu; od negdje do nigdje; od bivanja u
određenom vremenu do bivanja izvan vremena (pogledajte crtež 11.3).
Promotrite i crtež 11.4.
Kad uđemo u stanje proširenog žarišta i počnemo predavati sve
aspekte sebe, udaljavamo se od vanjskog svijeta ljudi, stvari, mjesta, ras­
poreda, popisa zadataka i tako dalje, te pozornost usmjeravamo

267
unutarnjem svijetu energije, vibracije, frekvencije i svijesti. Naša istraži­
vanja pokazuju da, kad povučemo pozornost od objekata i materije te
umjesto toga proširimo žarište za energiju i informacije, različiti dijelovi
mozga skladno surađuju.
Kad to pravilno izvedemo, naše se srce počinje otvarati; kuca
ritmičnije i stoga postaje koherentnije. Kad srce uđe u stanje koherencije,
i mozak ulazi u to stanje; a kako nam identitet više ne smeta - što znači
da smo iskoračili iz tijela, iz određenog mjesta u našem poznatom okru­
ženju te iz vremena - zbog uklanjanja svega toga ulazimo u alfa i potom
u theta obrazac moždanih valova te se povezujemo s autonomnim živ­
čanim sustavom. Kad se autonomni živčani sustav aktivira, zadatak mu
je ponovno uspostaviti red i ravnotežu, što uspostavlja koherenciju i pot­
punost u našem srcu, mozgu, tijelu i energetskom polju. Ta kohcrencija
tada se odražava u svim aspektima naše biologije.
U tom stanju počinjemo se povezivati s kvantnim (ili jedinstvenim)
poljem.

Od iluzije razdvojenosti do stvarnosti jednosti

Ako njutnovska fizika objašnjava fizikalne zakone prirode i svemira u
velikim razmjerima - utjecaj gravitacijske sile Sunca na planete, brzinu
kojom jabuka pada sa stabla i tako dalje - kvantna fizika bavi se temelj­
nom prirodom stvari u najmanjim razmjerima, kao što su atomske i
subatomske čestice. Njutnovski zakoni fizikalne su konstante prirorie pa
je njutnovski svijet objektivan svijet mjerljivosti i predvidljivih ishoda.
Međutim, kvantni zakoni bave se nepredvidljivim i nevidljivim -
svijetom energije, valova, frekvencije, informacija, svijesti i svih spektara
svjetlosti. Ovim svijetom upravlja nevidljiva konstanta - jedno polje
informacija zvano jedinstveno polje. Njutnovski svijet možemo shvatiti
kao svijet objektivnog - u kojem su um i materija razdvojeni —a kvantni
svijet kao svijet subjektivnog - u kojem su um i materija sjedinjeni ener­
gijom, ili, još bolje, u kojem su um i materija toliko povezani da ih nije
moguće razdvojiti. U kvantnom ili jedinstvenom polju nema razdvoje­
nosti između dviju točaka svijesti. To je područje jednosti, ili područje
jedinstva svijesti.

268
 Dok je u našoj trodimenzionalnoj stvarnosti prostor beskonačan, u
kvantnom svijetu beskonačno jc vrijeme. Ako je vrijeme beskonačno i
vječno, više nije linearno —što znači da nema razdvajanja na prošlost i
budućnost. Ako nema prošlosti ni budućnosti, sve se događa upravo
sada, u ovom vječnom sadašnjem trenutku. Budući da je u toj stvarnosti
vrijeme-prostor vrijem e beskonačno, s kretanjem kroz vrijeme doživljava­
mo prostor (ili prostore).
Kad se u materijalnom svijetu stvari krećemo kroz prostor, doživlja­
vamo vrijeme - pa ipak, u nematerijalnom, kvantnom svijetu energije i
frekvencije vrijedi obrnuto:

• ako u svijetu prostor-vrijeme povećamo ili smanjimo brzinu

kojom prelazimo put od točke A do točke B, mijenja se vrijeme
potrebno za prelaženje tog puta.
• ako u svijetu vrijeme-prostor povećamo ili smanjimo brzinu fre­
kvencije ili vibracije energije, možemo prelaziti iz jednog prostora u
drugi ili iz jedne dimenzije u drugu.

Kad kolabiramo prostor, doživljavamo vrijeme u materijalnoj stvar­

nosti. Kad kolabiramo vrijeme, doživljavamo prostore ili dimenzije u
nematerijalnoj stvarnosti. Svaka od tih individualnih frekvencija nosi
informaciju —ili razinu svijesti koju doživljavamo kao različite stvarno­
sti, kad ih postanemo svjesni. Na crtežu 11.5 možete vidjeti da s kreta­
njem kroz vrijeme doživljavate različite dimenzije u vječnom sadašnjem
trenutku.
U stvarnosti prostor-vrijeme okruženje doživljavate tijelom, osjetili­
ma i vremenom. Vrijeme se doima linearnim jer ste odvojeni od objeka­
ta, stvari, ljudi i mjesta —kao i od prošlosti i budućnosti. Međutim, u
stvarnosti vrijeme-prostor to područje doživljavate svojom svjesnošću -
kao svijest, a ne kao tijelo s osjetilima. To područje postoji onkraj vaših
osjetila. U njega ulazite kad ste potpuno u sadašnjem trenutku pa ne
postoje ni prošlost ni budućnost nego samo jedno dugo sada. Budući da
je vaša svjesnost izvan područja materije, jer ste svu pozornost povukli
od nje, možete postati svjesni različitih frekvencija koje nose informaci­
je, a te vam frekvencije omogućuju pristup različitim nepoznatim
dimenzijama.

269
 Crtež 11.5 U kvantnom svijetu, u kojem je vrijeme vječno, sve se događa u vječnom
sadašnjem trenutku. Dok se krećete kroz vrijeme, doživljavate druge prostore, druge
dimenzije, druge razine, druge stvarnosti i beskonačne mogućnosti. Kao da stojite
između dva ogledala i gledate u oba smjera —sebe u beskonačnim dimenzijama - te
kocke predstavljaju beskonačno mnogo vaših mogućih jastava, koja žive u
sadašnjem trenutku.

Dakle, ako ste u području iznad osjetila te kao svijest ulazite u ener­
giju jedinstvenog polja, možete iskusiti m noge moguće dimenzijske
stvarnosti. (Znam da je ovo povelik zalogaj koji nije moguće progutati
odjednom pa budite strpljivi. Ako ste zbunjeni, to znači da ćete naučiti
nešto novo.)
Kad kažem da krećući se kroz vrijeme doživljavate prostor ili pro­
store, m islim na sve m oguće dimenzije i sve m oguće stvarnosti. Stoga bismo
mogli reći da u stvarnosti vrijeme-prostor svi mogući prostori ili dimen­
zije postoje u beskonačnom vremenu. To je jedinstveno polje: područje
mogućnosti, nepoznatoga i novih potencijalnih stvarnosti koje postoje u
beskonačnom vremenu - koje je svako vrijeme.

270
 Sagledajmo to na drugačiji način. Svi ljudi koje poznajem uvijek
govore da žele ili trebaju više vremena kako bi nešto postigli. Kad biste
imali više vremena, mogli biste stvoriti više iskustava, obaviti više zada­
taka i stoga postići više. To bi značilo da bi bilo moguće ostvariti više
mogućnosti te da biste mogli živjeti više života.
Zamislite sada da je vrijeme beskonačno (jer prošlost i budućnost
više ne postoje pa vrijeme stoji), a v i im ate svo vrijeme koje vam je
potrebno. Ne biste li se složili da biste mogli doživjeti beskonačno mno­
go mogućih iskustava pa stoga živjeti mnoge živote? Dakle, mogli bismo
reći da bi vam na raspolaganju bilo beskonačno mnogo iskustava prim je­
rnih vašoj mašti. D rugim riječima:

• ako je vrijeme vječno, u tom beskonačnom vremenu može posto­

jati više prostora;
• ako nastavimo protezati vrijeme ili ga stvarati više, logično je da u
njega možemo smjestiti više prostora;
• ako je vrijeme beskonačno, tada u njega možemo smjestiti besko­
načno mnogo prostora —beskonačno mnogo mogućnosti, poten­
cijalnih stvarnosti, dimenzija i iskustava.

U kvantnom polju nema razdvajanja prošlosti ili budućnosti jer sve

što jesi postoji u vječnom sada, ili u vječnom sadašnjem trenutku. Ako
sve što je s t postoji u jedinstvenom ili povezanom kvantnom polju, tada
njegove beskonačne frekvencije sadrže informacije o svakom tijelu, sva­
kome, svakoj stvari, posvuda i u svakom vremenu. Kad se vaša svijest
počne stapati sa sviješću i energijom jedinstvenog polja, prijeći ćete put
od svijesti o određenom tijelu do svijesti nijednog tijela te svijesti o svim
tijelima; od svijesti o nekome do svijesti o nikome te svijesti o svakome:
od svijesti o nečemu do svijesti ni o čemu te svijesti o svemu; od svijesti
o određenom mjestu do svijesti o nigdje te svijesti posvuda; i od svijesti
o bivanju u određenom vremenu do svijesti o bivanju izvan vremena te
svijesti o bivanju u svakom vremenu. (Promotrite crtež 11.6.)

271
 Crtež 11.6 Kad se vaša svijest stopi s jedinstvenim poljem te kad uđete dublje u
nju, postat ćete svjesni svakog tijela, svakoga, svega, posvuda i u svakom vremenu.
U tom području nema razdvojenosti između dvije točke svijesti, što znači da
postoji samojednost.

Atom: činjenice i izmišljotine

Da biste lakše shvatili kako je kvantno polje ustrojeno, potrebno je
ponovno razmotriti mogućnosti koje postoje u atomu. Kad materiju sve-
demo na najmanju jedinicu mjere, dobivamo atom, a atom vibrira na
vrlo visokoj frekvenciji. Ako bismo ga mogli oguliti kao naranču, opazili
bismo jezgru i subatomske čestice kao što su protoni, neutroni i elektro­
ni, ali bismo ustanovili da je atom zapravo 99,999999999999 posto
prazan prostor, ili energija, kao što ste već pročitali.
Pogledajte crtež 11.7. Na lijevoj strani vidite klasičan model atoma
kojem su nas poučavali u osnovnoj školi, no taj je model zastario.
Elektroni se zapravo ne kreću u fiksnim rotacijama oko jezgre, kao pla­
neti koji kruže oko Sunca. Kao što vidite na desnoj strani, prostor oko
jezgre više je nalik nevidljivom polju, ili oblaku informacija - a kao što
znamo, sve informacije sastoje se od svjetlosti, frekvencije i energije.
Evo primjera da biste lakše shvatili koliko su te subatomske čestice

272
malene: ako bismo jezgru atoma povećali do veličine Volkswagen Bube,
veličina elektrona bila bi jednaka veličini graška. Prostor u kojem bi
elektron mogao postojati pokrivao bi 135 kvadratnih kilometara - što je
dvostruko veće od Kube.

Crtež 11.7 Klasičan model atoma s elektronima koji u orbiti kruže oko središnje jezgre
zastario je. Elektroni postoje kao valovi vjerojatnosti u nevidljivom oblaku energije oko
jezgre. Stoga je atom uglavnom nematerijalna energija s vrlo malo materije.

Prema Heisenbergovom načelu neodređenosti, nikada ne znamo

gdje će se elektron pojaviti u elektronskom oblaku, ali ni i% čega proizlazi
nešto. Zato je kvantna fizika toliko uzbudljiva i nepredvidljiva: elektron
nije uvijek fizička materija; zapravo postoji kao energija ili vjerojatnost
vala. Pojavljuje se samo uslijed prom atračeva čina prom atranja. Kad se pojavi
promatrač (um) i potraži ga, taj čin promatranja (usmjerena energija)
uzrokuje kolaps sve potencijalne energije u elektron (materiju); tako se iz
područja beskonačnih mogućnosti (nepoznato) on očituje u poznato.
Postaje lokaliziran u prostoru i vremenu. Kad ga promatrač više ne pro­
matra, elektron se vraća u mogućnost - to je valna funkcija. Drugim
riječima, vraća se u energiju i mogućnost, postaje nelokalan. U području
kvantnoga, um i materija su nedjeljivi. Dakle, ako je njutnovska fizika
svijet predvidljivog, kvantno područje je svijet nepredvidljivog.

273
 Kad u meditaciji zatvorimo oči i otvorimo žarište za beskonačan
prostor, upravo to činimo. Više svoje pozornosti posvećujemo energiji,
prostoru, informacijama i mogućnostima, nego materiji. Postajemo
manje svjesni materijalnog područja te svjesniji nematerijalnog područja.
Ulažemo svoju energiju u nepredvidljivo i nepoznato te povlačimo
pozornost i energiju iz predvidljivog i poznatog. Kad god to učinimo,
razvijamo dublje razumijevanje jedinstvenog polja.

Crtež 11.8 Sažetak prostor-vremena u našem trodimenzionalnom njutnovskom svijetu

i mosta koji nam omogućuje da kao svijest uđemo u područje vrijeme-prostor u
našem oeterodimenzionalnom kvantnom svijetu.

274
 Prije no što nastavimo, ponovimo nakratko što smo upravo naučili,
promotrite crtež 11.8. Trodimenzionalan njutnovski svijet sastoji se od
objekata, ljudi, mjesta, materije, čestica i vremena (uglavnom, od većine
imenica te svega što poznajemo u svojem vanjskom svijetu), a u tom je
svijetu prostora više nego vremena. Kao tijelo, svoja osjetila koristimo za
definiranje beskonačnog prostora u kojem živimo - univerzuma oblika,
strukture, dimenzije i gustoće. To je područje poznatog i predvidljivog.

Crtež 11.? Sažetak vrijeme-prostora pctcroclimenzionalne stvarnosti kvantnog svijeta

275
 Budući da materijalni univerzum doživljavamo osjetilima, osjetila
nam pružaju informacije koje se u mozgu očituju kao obrasci, a mi ih
prepoznajemo kao strukture, pa stvari u našem vanjskom svijetu uslijed
tog procesa postaju poznate. Uslijed tog procesa ujedno postajemo odre­
đeno tijelo, netko, s određenim stvarima, na određenom mjestu u odre­
đenom vremenu. I naposljetku, budući da univerzum doživljavamo osje­
tilim a, doživljavamo razdvojenost; stoga je to područje dvojnosti i
polarnosti.
Razmotrimo sada crtež 11.9. Ako je njutnovski svijet materijalan svi­
jet definiran osjetilima, u kvantnom svijetu vrijedi suprotno. To je nema­
terijalan svijet definiran izostankom osjetila; drugim riječima, u njemu nema
ničega utemeljenog na osjetilima i u njemu nema materije. Dok se njut­
novski svijet temelji na predvidljivim poznatostima kao što su materija,
čestice, ljudi, mjesta, stvari, objekti i vrijeme, ovo je nepredvidljiva
dimenzija sastavljena od svjetlosti, frekvencije, informacija, vibracija,
energije i svijesti.
Ako je naš trodimenzionalni svijet dimenzija materije u kojoj je pro­
stora više nego vremena, kvantni je svijet dimenzija antim aterije —mjesto
na kojem je vremena više nego prostora. Budući da je vremena više nego
prostora, sve mogućnosti postoje u vječnom sadašnjem trenutku. Dok je
trodimenzionalni svijet naš univerzum, odnosno, jedna stvarnost, kvan­
tni je svijet multiverzum, odnosno, mnoge stvarnosti. Ako se stvarnost
prostor-vrijeme temelji na razdvojenosti, nematerijalan kvantni svijet, ili
jedinstveno polje, temelji se na jednosti, povezanosti, potpunosti i jedin­
stvu (nelokalnost).
Da bismo prešli iz našeg poznatog (trodimenzionalnog) univerzuma
prostor-vrijeme —univerzuma koji se sastoji od materije i u kojem doživ­
ljavamo dvojnost i polarnost —u nepoznati (petcrodimenzionalni) multi­
verzum - u kojem nema materije, ali umjesto nje postoje svjetlost, infor­
macije, frekvencije, vibracije, energija i svijcsL —moramo prijeći određeni
most. Taj je most brzina svjetlosti. Kad postanemo čista svijest, bez tije­
la, nitko, ništa, nigdje i izvan vremena, prelazimo prag iz materije u
energiju.
Kad je Rinstein uveo jednadžbu E = mc2 u svoju teoriju posebne
relativnosti, prvi je put u povijesti znanosti s matematičkog stajališta

276
dokazao da su energija i materija u odnosu. Brzina svjetlosti pretvara
materiju u energiju - a to znači da bilo što materijalno, što putuje brže
od svjetlosti, napušta našu trodimenzionalnu stvarnost i pretvara se u
nematerijalnu energiju. Drugim riječima, u trodimenzionalnom svijetu
brzina svjetlosti je prag do kojeg materija - ili bilo što fizičko —zadržava
oblik. Ni jedna ,,stvar“ ne može putovati brže od svjetlosti, čak ni infor­
macija. Sve što putuje od jedne točke do druge, a putuje sporije od svje­
tlosti, iziskivat će vrijeme. Dakle, četvrta dimenzija je vrijeme. Vrijeme je
veza koja povezuje trodimenzionalni svijet s peterod imenzion a 1n i m svi­
jetom i dalje. Ako nešto putuje brže od svjetlosti, ne postoji ni vrijeme ni
razdvojenost između dviju točaka svijesti jer svaka materijalna ,,stvar“
postaje energija. Tako prelazite iz tri dimenzije u pet dimenzija, iz uni­
verzuma u multiverzum, iz ove dimenzije u sve dimenzije.
Iznijet ću primjer kako bih pojednostavio tu složenu ideju. Francuski
fizičar A lain Aspect obavio je početkom osamdesetih godina dvadese­
tog stoljeća slavne kvantnofizičke pokuse zvane Bellovi eksperimenti1.
Znanstvenici su u sklopu tog istraživanja spregnuli dva fotona, uzroku­
jući njihovo povezivanje. Potom su ih odaslali u suprotnim smjerovima,
stvarajući udaljenost i prostor među njima. Kad su utjecali na jedan
foton i učinili da on nestane, u istom trenutku nestao je i drugi. Taj
pokus bio je temeljno istraživanje u prijelomnom otkriću kvantne fizike
jer je dokazao da Einsteinova teorija relativnosti nije potpuno točna.
Aspectov pokus dokazao je da onkraj trodimenzionalnog prostora i
vremena postoji jedinstveno polje informacija koje povezuje svu materi­
ju. Da one dvije čestice svjetlosti nisu bile povezane određenim nevidlji­
vim poljem energije, bilo bi potrebno određeno vrijeme da informacija
prijeđe put oci jedne lokalizirane točke u vremenu do druge. Prema
Einsteinovoj teoriji, ako jedna čestica nestane, druga bi trebala nestati
trenutak poslije —osim ako ne bi u istom trenutku zauzimale isti prostor.
Gak i ako bi drugi foton utjecaj primio milisekundu poslije, vrijeme bi,
zbog prostorne razdvojenosti, imalo ulogu u prenošenju te informacije.
To bi ponovno potvrdilo da je brzina svjetlosti granica ove fizičke stvar­
nosti te da je sve materijalno - dakle, sve što ovdje postoji - razdvojeno.
Budući da su dvije čestice nestale u istom trenutku, to je dokazalo
da je sva materija - tijela, ljudi, stvari, objekti, mjesta - a čak i vrijeme,

277
povezano frekvencijama te informacijama u području onkraj trodimen­
zionalne stvarnosti i vremena. Svaka ,,stvar“ onkraj materijalnog nalazi
se u sjedinjenom stanju jednosti. Informacija je nelokalno prenesena
između ona dva fotona. Budući da dvije točke svijesti u peterodimenzio-
nalnoj stvarnosti nisu razdvojene, linearno vrijeme ne postoji. Postoji
samo svo vrijeme (sva vremena).
Mistični kvantni fizičar David Bohm nazvao je područje kvantnog
implicitnim redom u kojem je sve povezano. Eksplicitni red nazvao je
materijalnim područjem razdvojenosti2. Ako ponovno pogledate crteže
11.8 i 11.9, lakše ćete shvatiti oba svijeta.
Kad povučete pozornost od bivanja određenim tijelom, nekime,
nečime, negdje i u određenom vremenu te ostanete bez tijela, nitko,
ništa, nigdje i izvan vremena, postajete čista svijest. Vaša svijest stapa se
s jedinstvenim poljem —koje se sastoji samo od svijesti i energije - u
kojem se povezujete sa samoorganizirajućom sviješću svakog tijela, sva­
koga, svega, posvuda i u svakom vremenu. Dakle, kad se kao svjesnost
(bez osjetila) predate tom polju jednosti u kojem nema razdvojenosti te
kad nastavite dublje u prazninu ili tamu, jer ondje ne postoji ništa fizič­
ko, kao svijest ste postali manje razdvojeni od svijesti jedinstvenog polja.
Ako možete nastaviti širiti svijest i svjesnost o tom polju posvećujući mu
pozornost, ulažete energiju i pozornost izravno u njega. Dakle, kad
nastavite napredovati prema njemu, osjećat ćete manje razdvojenosti i
više potpunosti.
Naposljetku, budući da u jedinstvenom polju postoji samo vječan
sadašnji trenutak, jer linearno vrijeme ne postoji (samo svo vrijeme), svi­
jest i energija jedinstvenog polja, koje promatranjem oblikuje svu materi­
ju, uvijek su u vječnom sadašnjem trenutku. Dakle, da biste se povezali i
sjedinili s njime, također morate biti potpuno u sadašnjem trenutku.
Crtež 11.10 prikazuje kako možete kolabirati vlastitu razdvojenost i indi­
vidualnu svijest kako biste doživjeli jednost i potpunost jedinstvenog
polja.
1 još nešto o brzini svjetlosti. U tom području materijalnog svijeta
vidljiva svjetlost zapravo je frekvencija utemeljena na polarnosti (elektro­
ni, pozitroni, fotoni i tako dalje). Ako pogledate malo dalje, crtež 11.11,
razmjerno gledano, razdvajanje svjetlosti događa se na otprilike trećini

278
 Crtež 11.10 Što više živimo usmjeravajući pozornost vanjskom svijetu, kao određeno
tijelo, kao netko tko posjeduje nešto i živi negdje u određenom vremenu u našoj
trodimenzionalnoj stvarnosti, to više doživljavamo razdvojenost i nedostatak. Kad
pozornost preusmjerimo od vanjskog prema unutarnjem svijetu, u sadašnji trenutak, naša
se svijest uskladi s njegovom sviješću; tada smo prisutni s njome. Kad se kao svijest
predamo dublje u jedinstveno polje, doživljavamo manje razdvojenosti i nedostatka te
više jednosti i potpunosti. Ako dvije točke svijesti nisu razdvojene, prostor i vrijeme ne
postoje - ali postoje sva vremena i svi prostori. Dakle, što se potpunije osjećamo i što
manje osjećamo nedostatak, to se više osjećamo kao da se naša budućnost već dogodila.
Tada više ne stvaramo iz dvojnosti, nego iz jednosti.

279
puta iznad najsporije frekvencije. Iznad tog vala ili frekvencije materija
prelazi iz oblika u energiju i singularnost, a ispod te frekvencije su raz­
dvajanje i polarnost. Kad se svjetlost razdjeli, nastaju fotoni, elektroni i
pozitroni jer vidljiva svjetlost sadrži informacijski predložak materije kao
organizirane frekvencije u obrascima svjetlosti. U tom razdvajanju svje­
tlosti dogodio se Veliki prasak —kad je singularnost postala dvojnost i
polarnost te je s vremenom nastao univerzum, kao organizirana infor­
macija i materija. Zato je ta praznina vječna tama: nema vidljive
svjetlosti3.
Budući da materija vibrira na toliko sporoj frekvenciji, u dimenziju
vrijeme-prostor ili jedinstveno polje ne možete ući kao tijelo ili kao
materija, pa morate biti bez tijela. Ne možete ponijeti svoj identitet pa
morate postati nitko. Ne možete ponijeti stvari pa morate postati ništa.
Ne možete biti negdje pa ćete morati stići nigdje. 1 naposljetku, ako živi­
te prema poznatoj prošlosti ili predvidljivoj budućnosti, u kojima se vri­
jeme doima linearnim, da biste stigli u područje vrijeme-prostor, morat
ćete doživjeti odsutnost vremena. Kako to učiniti? Ostanite usredotoče­
ni na jedinstveno polje - ne osjetilima, nego svjesnošću. Kad promijeni­
te svoju svijest, povisujete svoju energiju. Sto ste svjesniji tog nevidljivog
polja, to se više udaljavate od razdvojenosti materije i približavate
jednosti.
Sada ste u kvantnom ili jedinstvenom polju. To je područje infor­
macija koje povezuje svako tijelo, svakoga, sve, posvuda i u svakom
vremenu.

Jedinstveno polje: postojanje svakim tijelom, svakime,

svime, posvuda i u svakom vremenu
Materija je vrlo gusta, a zbog svoje gustoće vibrira na najsporijoj fre­
kvenciji u univerzumu. Na crtežu 11.11 opažate da se materija kakvu
poznajemo, kad njezinu frekvenciju povisite ubrzavajući je sve više,
dematerijalizira u energiju. U određenoj točki, tik iza spektra vidljive
svjetlosti —iznad područja dvojnosti i polarnosti - svaka informacija o
materiji pretvara se u više sjedinjenu energiju. Kao što vidite, što je fre­
kvencija viša, to energija postaje uređenija i koherentnija. Na toj razini

280
 OD MISLI DO ENERGIJE I MATERIJE

Crtež 11.11 Sve polazi od svjesne misli. Kad frekvencija svjesne misli uspori, usporava i
njezina energija, sve dok naposljetku ne poprimi oblik i postane materija.
Na frekvenciji brzine svjetlosti obrazac sve materije odražava se kao predložak za
postajanjc strukturom. Ta se energija na brzini svjetlosti dijeli na polarnost ili dvojnost
pa nastaju elektroni, pozitroni i tako dalje. Tznad brzine svjetlosti nalaze se viši stupnjevi
reda koji se odražavaju kao viši stupnjevi potpunosti.
Kad se u svijesti udaljimo od materije i iskoračimo iz sebe, usmjeravajući pozornost
prema unutra, prema jedinstvenom polju, po prelasku razine vidljive svjetlosti postajemo
bestjelesni, nitko, ništa, nigdje i izvan vremena. U tom području kao svjesnost
doživljavamo druge dimenzije, druge stvarnosti i druge mogućnosti. Budući da
frekvencija nosi informaciju, a u kvantnom je polju beskonačno mnogo frekvencija,
možemo iskusiti druge razine koje ondje postoje.
Ako pogledate strelice koje se udaljuju od materije i približavaju jedinstvenom polju -
gornja desna crta predstavljajući sve mogućnosti, opazit ćete da morate proći kroz niže
frekvencije između materije i svjetlosti, koje su različite razine misli i emocija. Promotrite
različite razine svijesti kroz koje morate proći kako biste stigli u jednost i shvatit ćete
zašto većina ljudi nikada ne prijeđe taj put.

281
frekvencije i energije dvojnost i polarnost se sjedinjuju, postaju jedno. To
nazivamo ljubavlju, ili potpunošću, jer više nema podjele ni razdvojeno­
sti. To je mjesto na kojem se spajaju pozitivno i negativno; na kojem se
muško i žensko ujedinjuju; na kojem se prošlost i budućnost stapaju; na
kojem dobro i loše više ne postoje; na kojem ispravno i pogrešno više ne
vrijede; na kojem suprotnosti postaju jedno.
Kad nastavite ovom ljestvicom, udaljavajući se od materije i razdvo­
jenosti, nastavljate doživljavati sve više potpunosti, reda i ljubavi.
Uređenost te koherentnije energije nosi informaciju, a ta je informacija
sve više ljubavi. Ako biste nastavili još više ubrzavati materiju, naposljet­
ku bi ona kao frekvencija vibrirala toliko brzo da bi postojala kao ravna
crta. U toj crti postoje beskonačne frekvencije, što znači da u njoj posto­
je i beskonačne mogućnosti. To jc polje nulte točke ili točka singularno-
sti kvantnog —sveprisutnog, posvuđašnjeg polja informacija koje postoji
kao energija i frekvencija te koje promatranjem iz jedne točke stvara i
ureduje svu stvarnost.
To bismo nazvali Božjim umom, sviješću jedinstva, energijom izvo­
ra ili kako god želite definirati samoorganizirajuće načelo univerzuma.
Posrijedi je mjesto na kojem svi potencijali ili mogućnosti postoje kao
misao - temeljni izvor inteligencije prožete ljubavlju te inteligencije lju­
bavi koja promatranjem uvodi ovu fizičku stvarnost u oblik. Dakle:

• što je viša frekvencija koju doživljavamo, to je energije više;

• što jc energije više, to je naš pristup informacijama veći;
• što je informacija više, to jc svijest šira;
• što je svijest šira, to jc um uzvišeniji;
• što je um uzvišeniji, to je naša sposobnost utjecanja na materiju
veća.

U hijerarhiji univerzalnih zakona kvantni zakoni nalaze se iznad

njutnovskih (ili klasičnih) zakona. Zato je Einstein rekao: „Polje je jedi­
no što upravlja česticom^, jer kvantno polje upravlja svim zakonima pri­
rode, organizira ih i sjedinjuje te energiju uvijek usmjerava u red, pretva­
rajući svjetlost u oblik. Na našem planetu dovoljno je pogledati prirodu
da bismo vidjeli kako Fibonaccijev niz, poznat i kao zlatni omjer (mate­
m atička formula koju učestalo nalazimo u prirodi te koja stvara red i

282
 lcoherenđju), uvodi red u materiju. Polje nulte točke, sastavljeno od
lOgućnosti ili misli (jer misli jesu mogućnosti) usporava frekvenciju,
arajući red i oblik.
Jedinstveno je polje samoorganizirajuća inteligencija koja promatra­
njem materijalni svijet uvijek uvodi u red i oblik. Sto mu se više predate,
približite i s njime se sjedinite, to osjećate manje razdvojenosti i nedo­
statka, a više potpunosti i jednosti. Kad kao svjesnost uđete u to besko­
načno područje mogućnosti, počinjete se osjećati povezanima sa sviješ­
ću svakoga, svakog tijela, posvuda, svega, u svakom vremenu
- uključujući vaše buduće snove. Svijest je svjesnost, a svjesnost obraća
pozornost; prvi korak doživljavanja jedinstvenog polja jest postizanje
svjesnosti o njemu, jer, ako ga niste svjesni, ono ne postoji. Dakle, što
više posvećujete pozornost tom polju, to će vaša svjesnost o njemu biti
veća.
Međutim, postoji uvjet. Kao što smo ustanovili, u polje čiste svijesti
možete ući samo tako što ćete postati čista svijest; drugim riječima, u to
kraljevstvo misli možete ući samo kao misao. To znači da morate prek o­
račiti svoja osjetila, tako što ćete povući svjesnost s materije i čestica tc je
usmjeriti energiji ili valu. Ako možete kao svjesnost ući u to nevidljivo,
nematerijalno područje beskonačne tame te postati svjesni da ste svje­
snost u prisutnosti uzvišenije svjesnosti, vaša svijest stopit će se s tom
uzvišenijom sviješću.
Ako to uspijete, ako se uspijete skloniti s puta i ostati u tom polju
kao svijest ili svjesnost, ako nastavite predavati se toj inteligentnoj ljuba­
vi - istoj unutarnjoj inteligenciji koja stvara univerzum i daje vam život
- povući će vas u sebe. Ta ljubavlju prožeta inteligencija osobna je i uni­
verzalna, u vama i posvuda oko vas, a kad vas povuče u sebe, uspostavit
će i obnoviti red i ravnotežu u vašoj biologiji jer joj je svojstveno organi­
zirati materiju na koherentniji način. Tada prolazite kroz ušicu igle, a s
druge strane više nema razdvojenosti dviju točaka svijesti. Postoji samo
jedna svijest - ili jednost. U njoj se nalaze sve mogućnosti.
Budući da ulazite u područje svijesti, misli, informacija, energije i
frekvencija, most kojim prelazite iz stvarnosti prostor-vrijeme u stvar­
nost vrijeme-prostor zapravo označava prelazak od bivanja određenim
tijelom, nekime, nečime, negdje i u određenom vremenu, u bivanje u

283
kojem ste bez tijela, nitko, ništa, nigdje i izvan vremena. To je veza -
prag jedinstvenog ili kvantnog polja (vratite se i ponovno promotrite
crteže 11.8 i 11.9).
U tom području beskonačnih nepoznatih mogućnosti čekaju vas
neograničeni novi potencijali i iskustva - a ne stara, poznata iskustva
koja ste mnogo puta proživjcli. Naposljetku, nije li to nepoznato?
Nepoznato je samo mogućnost koja za vas postoji kao nova misao. Kad
ste u tom području čiste svijesti kao misao, ograničava vas samo vaša
mašta. A li, ako u tom području misli ponovno počnete razmišljati o
nekome, nečemu, nekom tijelu, negdje u nekom poznatom vremenu, vaša
svjesnost (a time i vaša energija) vraća se u poznatu stvarnost trodimen­
zionalnog prostora i vremena - natrag u područje razdvojenosti.
Budući da svaka misao koju pomislite ima frekvenciju, čim počnete
razmišljati o boli u svojem tijelu, o pogoršavanju svoje bolesti, o proble­
m im a na radnom mjestu, o problemima u odnosu s majkom ili o svemu
što morate obaviti u određenom roku, vratili ste se u ovaj prostor i vrije­
me. Vaša se svjesnost vratila u područje materijalnog svijeta, a vaše misli
stvaraju istu frekvenciju, koja odgovara materiji i česticama (ponovno
promotrite crtež 11.10). Vaša energija ponovno vibrira na razini pozna­
tog fizičkog svijeta trodimenzionalne stvarnosti pa je vaš utjecaj na vašu
osobnu stvarnost slabiji. Ponovno vibrirate kao materija, a znamo kamo
to vodi.
Kako vaša frekvencija ulazi sve dublje u gustoću, sve se više udalja­
vate od jedinstvenog polja; zbog toga se osjećate odvojeno od njega.
Ako vaši snovi postoje kao misli u jedinstvenom polju, u ovom scenariju
bit će potrebno mnogo vremena da se ostvare.
Ako razmišljate o određenom tijelu, nekome, nečemu, na određe­
nom mjestu i u određenom vremenu, ne prekoračujete svoj identitet koji
su oblikovala sva vaša prošla iskustva. Doslovce ste i dalje u svojim sje­
ćanjima, uobičajenim mislima i uvjetovanim emocijama koje ste poveza­
li sa svim poznatim ljudima i stvarima u određenim trenucima i na
određenim mjestima u vašoj poznatoj stvarnosti što znači da su vaša
pozornost i vaša energija vezane uz vašu osobnu stvarnost prošlost-
sadašnjost. Ako razmišljate u skladu sa svojim identitetom, vaš će život

234
 ostati isti. Ista ste osobnost, koja pokušava stvoriti novu osobnu
stvarnost.
Kad kažem da morate iskoračiti iz sebe, to znači zaboraviti svoje
jastvo - povući pozornost od svoje osobnosti i svoje prošle-osobne stvar­
nosti. Stoga je logično da, ako želite iscijeliti svoje tijelo, morate izaći iz
njega. Da biste stvorili nešto novo u svojem životu, morat ćete zaboravi­
ti stari život. D a biste promijenili kakav problem u svojem vanjskom
okruženju, morat ćete iskoračiti iz svojega sjećanja i odgovarajućih emo­
cija vezanih uz taj problem. A ako želite stvoriti novi, neočekivani doga­
đaj u svojoj budućoj vremenskoj crti, morat ćete prestati nesvjesno oče­
kivati istu predvidljivu budućnost utemeljenu na poznatim sjećanjima na
prošlost. Morat ćete se uzdići na razinu svijesti iznad svijesti koja je stvo­
rila bilo koju od tih stvarnosti.
U jedinstvenom polju nemate kamo poći jer jeste posvuda; nema
ničega što biste željeli jer ste toliko potpuni i cjeloviti da osjećate da im a­
te sve; ne možete nikoga osuđivati jer jeste svi; i više nije potrebno da
postanete bilo koje tijelo jer jeste svako tijelo. I zašto biste se zabrinjavali
da vremena nikada nije dovoljno ako postojite u području u kojem je vri­
jeme beskonačno?
Sto se potpunije osjećate, to manje nedostatka doživljavate pa stoga
manje oskudijevate. Kako možete oskudijevati, ili živjeti u nedostatku,
kad se osjećate potpuno? Ako je nedostatka manje, manje je potrebe za
stvaranjem iz dvojnosti, polarnosti i razdvojenosti. Kako možete oskudi­
jevati kad ste potpuni? Kad stvarate iz potpunosti, osjećate se kao da to
već imate. Više ne oskudijevate, ne pokušavate, ne želite, ne prisiljavate,
ne predviđate, ne borite se i ne nadate se - naposljetku, nada je prosjaki-
nja. Kad stvarate iz stanja potpunosti, postoje samo znanje i promatra­
nje. To je ključ manifestiranja stvarnosti: biti povezan, a ne razdvojen.
Ako vrijeme u vašoj trodimenzionalnoj stvarnosti nastaje uslijed ilu­
zije prostora između dva objekta ili dviju točaka svijesti, to znači da, što
ste više jed n o s jedinstvenim poljem, to ste manje razdvojeni od svega
materijalnog. Kad se vaša svijest stopi s jedinstvenim poljem ili postane
jače povezana s njime —s područjem potpunosti i jedinstva —dvije točke
svijesti više nisu razdvojene. Ta potpunost tada se odražava u vašoj bio­
logiji, kemiji, neuralnim krugovima, hormonima, genima, srcu i mozgu

285
te na taj način vraća ravnotežu vašem čitavom sustavu. Kroz vaš auto­
nomni živčani sustav sustav koji vam neprestano daje život i kojemu je
zadatak uspostavljati ravnotežu i red - sada struji viša frekvencija ili
energija. Ta energija nosi poruku potpunosti i vi stoga postajete svetiji.
Sto je viša frekvencija koju doživite, to će manje vremena biti potrebno
da se očituje u ovoj trodimenzionalnoj stvarnosti prostor-vrijeme.
Kao što smo već ustanovili u ovom poglavlju, kad smanjite prostor
između dviju točaka svijesti, kolabirate vrijeme. Ako ta iluzija razdvoje­
nosti više ne postoji, opažate manje prostora između sebe (identitet, živ­
ljenje u tijelu, u fizičkom okruženju, u linearnom vremenu) i ljudi, obje­
kata, stvari, mjesta, materije i čak svojih snova. D akle, što se više
približite jedinstvenom polju, to se povezanije osjećate sa svakim i sa
svime.
Vi kao svijest nalazite se u području jednosti, a budući da razdvoje­
nost ne postoji, vrijeme je vječno. 1 upamtite: ako je vrijeme beskonačno,
moguće je iskusiti beskonačne prostore te sve moguće dimenzije i stvar­
nosti. Gdje god „mislite” da jeste ili tko god „mislite” da jeste, jeste.
Štoviše, ne morate ništa pokušavati stvarati jer to već postoji kao misao
u području svih misli. Vi je samo morate postati svjesni te je promatra­
njem ostvariti tako što ćete je doživjeti.
Pogledajte crtež 11.12 kako bi vam bilo lakše pratiti. Dok pomičete
pozornost s bivanja određenim tijelom do bivanja bez tijela i postajanja
svakim tijelom, možete stvoriti bilo koje tijelo. Ako živite kao netko pa
postanete nitko i potom postanete svatko, možete postati bilo tko. Kad
uspijete povući pozornost s nečega i ući u područje ničega, stapate se sa
svime i tako možete im ati bilo što. Kad pomaknete svoju svjesnost s
određenog mjesta na nigdje, bit ćete posvuda i možete živjeti bilo gdje. 1
naposljetku, kad preusmjerite svoju svijest s određenog vremena u pod­
ručje izvan vremena te postanete svako vrijeme, možete biti u bilo kojem
vremenu.
Dakle, tako postajete natprirodni.
U poslu koji obavljam širom svijeta godinam a sam se trudio pouča­
vati naše učenike kako da izađu iz sebe. Sada znam da je prvi korak tog
procesa ovladati vlastitim tijelom, izaći iz uvjeta vanjskog okruženja,
nadići vrijeme. Kad to postignu, učenici se nalaze na rubu doživljavanja

286
jedinstvenog polja. Međutim, kad stignu do te točke, potrebno ih je pou­
čiti da je moguće doživjeti i više.
Ako učiti znači uspostavljati nove sinaptičke veze, tada što više učite
o nečemu, to više to možete uvažavati, biti toga svjesni te to doživljavati,
jer tome pristupate s novim nizom neuralnih mreža. Naposljetku, činom
učenja dodatno mijenjate ili obogaćujete svoje iskustvo —ako niste nau­
čili ništa novo, vaše iskustvo vjerojatno će ostati isto jer stvarnost opaža­
te istim neuralnim krugovim a kao i prije. Znanje je predvodnik koji
razvija vaše iskustvo.
Primjerice, volim crno vino i godišnje vodim nekoliko vinskih tura
u različitim krajevim a svijeta. M nogi ljudi koji dolaze na ta vikend doga­
đanja isprva mi govore da o vinu ne ,,znaju“ ništa. Tu izjavu shvaćam
kao tvrdnju da vjerojatno nikada nisu naučili ništa o fermentiranom
grožđu ili se nisu s njim susretali. Istina je da zbog ograničenog znanja i
iskustva iz prošlosti imaju vrlo ograničen neuralni hardware za opažanje
istinskog okusa ili nijanse. Stoga bismo mogli reći da jednostavno ne
znaju na što bi trebali usredotočiti pozornost kako bi uistinu uživali u
tom iskustvu.
No što bi bilo kad bi naučili na koji način vinari proizvode vino i
kad bi shvatili njegovu povijest, vrste grožđa koje koriste te zašto ih

287
koriste? Tada uče o tome kako se vino drži u hrastovim bačvama, koliko
dugo i zašto. Tako bi upoznali čitav proces i shvatili što vino čini toliko
ugodnim.
To je proces, ali sada zamislite ono sjajno vino u boci. Ako nisu
svjesni okusa šljive, nota crne trešnje i ribiza, nagovještaja vanilije i kože,
cvjetnih mirisa, postotka tanina te je li stajalo u hrastovim bačvama ili u
posudama od nehrđajućeg čelika, i koliko dugo, ne znaju na što valja
obratiti pozornost i neće ga moći potpuno doživjeti. To postoji tek kad
doznaju na što valja obratiti pozornost i čega bi trebali postati svjesni.
Znam da je tako jer ljudi koji su na početku rekli da ne vole crno
vino ili ne znaju ništa o njemu za samo tjedan dana odlaze s posve
novim iskustvom interakcije s vinom. Nakon dana ispunjenih učenjem i
otkrivanjem na što valja obratiti pozornost —opetovano održavajući pri­
sutnost i potpunu usredotočenost na specifične okuse i arome, iz dana u
dan doživljavajući različite vrste vina i ustanovljujući što im se sviđa, a
što ne, kontinuirano posvećujući pozornost, pa stoga okidajući i povezu­
jući te sastavljajući nove neuralne veze —ti ljudi sasvim jasno znaju koja
im se vrsta vina sviđa. Za tjedan dana stječu posve novu razinu uvaža­
vanja, svjesnosti i razumijevanja. Iskustvo ih je promijenilo. Isto vrijedi
za jedinstveno polje. Ako ga niste svjesni, ono za vas ne postoji, ali što
više znate o njemu i što ste svjesniji na što valja obratiti pozornost, to
više svojom svjesnošću možete obraćati pozornost na njega i dublje ga
iskusiti. 1 to bi vas trebalo promijeniti.
Od rođenja vas poučavaju da pozornost držite na materiji, a ne na
energiji. Uvjetovani ste vjerovati da su vam za doživljavanje stvarnosti
potrebna osjetila; drugim riječima, ako ne vidite, ne čujete, ne osjećate,
ne njušite, ne dodirujete i ne osjećate okus nečega, to ne postoji. Većina
ljudi zbog toga pozornost najvećim dijelom posvećuje materiji, objekti­
ma i čestici, ali vrlo malo vremena odvaja za posvećivanje pozornosti
energiji, informacijama i valu. Primjerice, niste svjesni svojega nožnog
palca na lijevom stopalu sve dok mu ne posvetite pozornost. Palac je
uvijek postojao za vas, ali ga vi niste bili svjesni. M eđutim, čim mu
posvetite pozornost, on nastaje. Isto vrijedi za jedinstveno polje. Sto ga
više postajete svjesni, to će više postojati u vašoj stvarnosti. Ako ste pot­
puno usredotočeni na materiju, isključujete mogućnost iz svojega života.

288
po je val —energija mogućnosti. Što mu više pozornosti posvećujete, to
bi se više mogućnosti trebalo pojavljivati u vašem životu.
jer kamo god usmjerite svoju pozornost, usmjeravate i svoju energi­
ju, a čim postanete svjesni jedinstvenog polja, vaša pozornost potiče nje­
govo širenje. Primjerice, kad pozornost i svjesnost usmjerite svojoj boli,
ona se širi jer je doživljavate više. Ako ostanete usredotočeni na svoju
bol i doživljavate je u sve većoj mjeri, ona postaje dio vašega života. Isto
se događa i s jedinstvenim poljem; kad mu posvetite pozornost i posta­
nete ga svjesniji, ono se širi. A, kao što sam rekao i za bol, kad ga doživ­
ljavate sve više, ono postoji kao dio vašega života.
Jednostavnim usmjeravanjem pozornosti jedinstvenom polju —dok
ga postajete svjesni, opažate ga, doživljavate, osjećate te ostvarujete inte­
rakciju s njime i ostajete prisutni s njime iz trenutka u trenutak —ono se
svakodnevno pokazuje i otvara u vašoj stvarnosti. Kako se pokazuje i
otvara? Kao nepoznatosti: sretne slučajnosti, sinkroniciteti, mogućnosti,
podudarnosti, sreća, bivanje na pravom mjestu u pravo vrijeme i trenuci
ispunjeni udivljenjem.
Tz iskustva, to jedinstveno polje najbolje mogu opisati kao božansku
inteligenciju prožetu ljubavlju te kao inteligentnu ljubav koja je u vama i
oko vas, pa kad god usredotočite pozornost na njega, postajete svjesni
prisutnosti božanskoga u sebi i posvuda oko sebe. Kad posvetite pozor­
nost božanskom, ono bi se trebalo sve više pojavljivati u vašem životu.
Budući da je svijest svjesnost, a svjesnost je posvećivanje pozornosti, kad
ste ga svjesni i posvećujete mu pozornost, počinjete se stapati s njime.
Zbog iskustva s njime doslovce postajete božansko, a što dublje ulazite u to
jedinstveno polje, to je više onoga što možete istraživati i doživljavati.
Ako ponovno promotrite crtež 11.11, što se više približavate ravnoj
crti koja predstavlja energiju Izvora ili jednost, logično je da joj se može­
te približiti samo tako što ćete joj posvećivati pozornost i postajati je
svjesniji. Ako to činite ispravno, dok se udaljavate od dvojnosti i razdvo­
jenosti te približavate jedinstvu i jednosti, trebali biste osjećati sve više lju­
bavi, jedinstva i potpunosti jer su osjećaji konačni rezultat iskustva. Kad
osjetite i doživite više te inteligentne ljubavi, u vašem životu moguća su
tri rezultata.

289
 Prvi je da jedinstveno polje doživljavate u većoj mjeri ako mu posve­
ćujete pozornost i svjesnost dok se približavate Izvoru te ulazite dublje u
njega. To putovanje utire neurološki put od vašega mislećeg mozga rav­
no u vaš autonomni živčani sustav. Kad god zađete dublje u njega i
usporavate svoje moždane valove, gradite neurološku autocestu s više
traka pa taj neurološki put postaje deblji jer ga više koristite. To vam s
vremenom omogućuje da se lakše stopite s poljem.
Drugi rezultat je promjena vašega mozga, jer kad god ste u interak­
ciji s tim jedinstvenim poljem i doživljavate ga, iskustvo ga obogaćuje.
To je učinak iskustva; ono obogaćuje i pročišćuje vaše moždane krugo­
ve. Tada u svoj mozak instalirate hardware za veću svjesnost o tom polju
kad se sljedeći put stopite s njime. Jednako tako, budući da iskustvo rađa
emocijom, kad osjetite jedinstveno polje, počinjete ga utjelovljivati; tako
utjelovljujete više božanskoga.
Prema kvantnom modelu stvarnosti, budući da je svaka bolest sni­
žavanje i inkoherencija frekvencije, čim vaše tijelo doživi tu novu, kohe­
rentnu, višu frekvenciju, energija tog događaja povisuje vibraciju tijela i
vodi ga u kohercnciju i red. Kad polaznici naših naprednih radionica
širom svijeta poboljšaju svoje tjelesno stanje novom frekvencijom i
novom informacijom, mnogo puta svjedočimo trenutačnim promjena­
ma njihova zdravstvenog stanja.
Budući da je zadatak autonomnog živčanog sustava uspostavljati
ravnotežu i zdravlje, čim mu se sklonimo s puta, čim prestanemo anali­
zirati, razmišljati i čim mu se potpuno predamo, ta inteligencija ulazi u
igru i uspostavlja red. A li, taj put nosi noviju, više samoorganizirajuću
poruku s višom frekvencijom, iz jedinstvenog polja. Ta koherentna ener­
gija povisuje frekvenciju materije. To je kao da mijenjate frekvenciju
radijske postaje koja šumi, na postaju koja nosi jasnu frekvenciju i signal.
Tijelo prima koherentniji signal.
Kad se to dogodi, osjećate intenzivnu ljubav, duboku radost zbog
postojanja, pojačani osjećaj slobode, neopisivo blaženstvo, udivljenje
prema životu, više razine zahvalnosti i ponizan osjećaj istinske moći. U
tom trenutku energija iz jedinstvenog polja —u obliku emocije —oblikuje
vaše tijelo u skladu s novom sviješću i novim umom. Uzvišene emocije

290
u trenu signaliziraju novim genima na nove načine, mijenjajući vaše tije­
lo i izvodeći ga iz vaše biološke prošlosti.
Treće što se događa kad se približite jedinstvenom polju jest opaža­
nje da znanje i informacije drugačije čujete i doživljavate. To je zato što
ste promijenili svoje moždane krugove i više niste ista osoba. S istinom
ćete se suočavati na posve novoj razini, a ono što ste smatrali poznatim
doimat će vam se kao posve novi susret. Vaše iskustvo promijenilo je
vaše opažanje onoga što se događa u vašem vanjskom svijetu. Drugim
riječima, probuđeni ste.
Kad doživite iskustvo, osjećaj ili bolje razumijevanje jedinstvenog
polja - nakon što ono promijeni vaše moždane krugove - to vam omo­
gućuje doživljavati i opažati stvarnost na nove načine. Zapravo, opažat
ćete spektar života za čije opažanje prethodno niste im ali razvijene mož­
dane krugove. Kad vaš mozak sljedeći put aktivira te mreže, već imate
hardware za doživljavanje još vide te stvarnosti. Tada opažate više stvarno­
sti koja je oduvijek postojala, ali vi prije niste imali razvijene krugove
potrebne za njezino doživljavanje.
Ako možete dosljedno prelaziti to putovanje sve do Izvora (ponov­
no pogledajte crtež 11.11) i povezivati se s njime, čim ostvarite istinsku
interakciju s njime, počet ćete se ponašati sličnije njemu. Njegova priro­
da postaje vaša priroda i tada se kroz vas izražava inteligentnija ljubav.
Sto su njezine prirodne značajke? Tzmeđu ostaloga, postat ćete strpljiviji,
skloniji opraštati, prisutniji, svjesniji, promišljeniji, velikodušniji, nesebič-
niji, skloniji izražavati ljubav te pozorniji. Uviđate da ono što ste tražili
traži vas. Postajete to i to postaje vi.
Dakle, postupak je sljedeći:

dopustite svojoj svijesti stopiti se s višom sviješću

dublje se predajte inteligentnoj ljubavi
vjerujte u nepoznato
kontinuirano predajte određeni aspekt ograničenog jastva kako
biste se združili s uzvišenijim jastvom
izgubite se ni u čemu kako biste postali sve
opustite se u beskonačnom, dubokom moru koherentne energije
nastavite ulaziti sve dublje u jednost

291
 • kontinuirano otpuštajte nadzor
• osjećajte sve više potpunosti
• i, naposljetku, kao svijest iz trenutka u trenutak postajte svjesni
tog jedinstvenog polja posvuda oko sebe, obraćajte pozornost na
njega, doživljavajte ga, budite prisutni s njime i osjećajte ga sve
više - bez povratka svjesnosti u trodimenzionalnu stvarnost.

Budete li to činili pravilno, nećete koristiti ni jedno od svojih osjeti­

la jer ste onkraj osjetila. Samo ste svjesnost.

Meditacija prostor-vrijeme, vrijeme-prostor

Započnite tako što ćete pozornost posvetiti srcu, a kad se usredotočite
na prostor koji vaše srce zauzima u prostoru, postanite svjesni svojega
disanja. Dopustite zraku da teče u vaše srce i istječe iz njega te prođu-
bljujte i opuštajte disanje. Održavajući pozornost na srcu, prizovite odre­
đenu uzvišenu emociju i održite taj osjećaj neko vrijeme, usredotočeni
na disanje. Isijavajte tu energiju iz svojega tijela u prostor.
Potom, koristeći pjesmu koja vas nadahnjuje (poput one koju ste
koristili za meditaciju u petom poglavlju), izvedite tu meditaciju kako
biste izvukli um iz tijela. Svu energiju koja je u vašem tijelu pohranjena u
obliku emocija preživljavanja oslobodite u uzvišene emocije, na razini
intenziteta iznad tijela kao uma.
Sljedećih deset do petnaest minuta slušajte jednu ili dvije pjesme
(bez teksta) koje će izazvati trans. Potom postanite čista svijest, nitko,
bez tijela, ništa, nigdje, izvan vremena, ulazeći u jedinstveno polje kao
svijest.
Sada je vrijeme da se povezete sa sviješću svakoga, svakog tijela, sve­
ga, posvuda i u svakom vremenu, sjedinjujući se s uzvišenijom sviješću u
jedinstvenom polju. Morate samo postati svjesni tog polja, posvetiti mu
pozornost, ostati prisutni s njime i osjećati ga iz trenutka u trenutak.
Počet ćete osjećati više potpunosti i jednosti, što će se odraziti na vašoj
biologiji, jer vaše tijelo doživljava više koherentne energije koja teče kroz
njega pa jačate svoje energetsko polje. Održavajte to stanje deset do dva­
deset minuta, predajući mu se sve dublje. Kad završite, vratite svijest
natrag u novo tijelo, u novo okruženje i u posve novo vrijeme.

292
 Dvanaesto poglavlje

Epifiza

Kao što sada znate, kad kao svijest izađemo iz svijeta osjetila ove trodi­
menzionalne stvarnosti, možemo se povezati s frekvencijama koje nose
specifičnu informaciju onkraj vibracije materije i brzine svjetlosti. Kad
se to dogodi, mozak procesira iznimno visoke amplitude energije. Tu
smo pojavu mnogo puta izmjerili i promatrali na snimkama mozga
naših naprednih učenika. Doznali ste i to da, kad dođe đo povećanja
energije u mozgu, uvijek dolazi i do proširenja svijesti ili svjesnosti —i
obrnuto. Zapravo, vrlo je teško ustanoviti je li uzrok tih ekstremnih
izmjerenih vrijednosti energija ili razina svijesti. Ali, mislim da to dvoje
ne možemo razdvojiti, jer promjena energije nije moguća bez promjene
svijesti, a promjena frekvencije nije moguća bez promjene informacije.
Kad se povežete s dubljim razinama jedinstvenog polja, uzvišen ija
energija, koja nosi specifičnu informaciju u obliku misli i slika, aktivira
mozak. Mozak tada doslovce prati i bilježi taj važan unutarnji događaj, a
osobi koja ga doživljava ono što se događa u umu doima se stvarnijim
od bilo kojeg prošlog vanjskog događaja. Pojačana energija u obliku izni­
mno moćne emocije u tom trenutku potpuno zaokuplja pozornost uma.
To je trenutak u kojem se mozak i tijelo biološki unaprjeđuju.
Ako netko zatvorenih očiju sjedi na stolcu u meditaciji i bez osjetila
doživljava znatno pojačano osjetilno iskustvo, moramo se zapitati: K oji
događaj u mo^gu objašnjava ovaj natprirodan učinak? Osobi koja doživljava to
iskustvo, iako mirno sjedi, doima se stvarnijim od bilo kojeg drugog
iskustva (određenog osjetilima) koje je doživjela. Stoga se postavljaju
pitanja: Kako možemo be% osjetila doživjeti potpuno pojačano osjetilno iskustvo?

293
K oje specifične fu n k cije m ospci i tijela pretvaraju interakcije s kvantnim poljem u
duboka unutarnja iskustva?
D rugim riječima, ako smo sposobni sastati se s koherentnijim
poljem informacija, koje tada stvara takve stimulirajuće unutarnje doga­
đaje, za takve natprirodne pojave mora postojati neurološko, kemijsko i
biološko objašnjenje. Koji jedinstveni sustavi, organi, žlijezde, tkiva,
kem ikalije, neurotransmiteri i stanice mogu uroditi toliko intenzivno
dubokim iskustvima? Postoje li možda fiziološke komponente koje su
latentne i čekaju da ih se aktivira?
Četiri stanja svijesti pružaju okvir za informacije iz ovog poglavlja.
Prvo je budnost, stanje u kojem smo svjesni. Slijedi spavanje, stanje u
kojem smo nesvjesni, a tijelo se obnavlja i popravlja. Potom slijedi sanja-
nje, izmijenjeno stanje svijesti u kojem je tijelo katatonično, ali se um
bavi unutarnjim vizualnim slikama i simbolima. I naposljetku, imamo
transcendentalne trenutke svijesti koji su onkraj našega razumijevanja
stvarnosti. Doima se da ti transcendentni događaji zauvijek mijenjaju nas
i naš svjetonazor. Želim vam iznijeti svoje najbolje shvaćanje biologije,
kemije i ncuroznanosti tih transcendentalnih iskustava. Započnimo s
melatoninom, koji je odgovoran za sve to.

Melatonin: neurotransmiter sanjanja

Kad se ujutro probudite i vratite se u svijet osjetila, čim vaše oko kroz
šarenicu opazi svjetlost, receptori optičkog živca šalju signal dijelu vaše­
ga mozga zvanom suprahijazmatična jezgra. Suprahijazmatična jezgra
tada šalje signal epifizi, koja odgovara proizvodnjom serotonina, dnev­
nog neurotransmitera.
Prisjetit ćete se da su neurotransmiteri kemijski glasnici koji prenose
informacije između živčanih stanica. Neurotransmiter serotonin vašem
tijelu govori kako je vrijeme da se probudite i započnete dan. Dok inte­
grirate informacije svih svojih osjetila kako biste stvorili vezu između
svojeg unutarnjeg i vanjskog svijeta, serotonin stimulira vaše moždane
valove iz delta u theta, alfa i beta stanje, pa ponovno uviđate da ste u
fizičkom tijelu, u prostoru i u vremenu. Dakle, kad vaš mozak okida u

294
beta moždanim valovima, veliki dio pozornosti posvećujete vanjskom
okruženju, svojemu tijelu i vremenu. To je normalno.
Kad se navečer smrači, događa se sličan, ali suprotan proces.
Slabljenje svjetlosti šalje signal istim putem natrag u epifizu, ali ona tada
pretvara serotonin u melatonin, noćni neurotransmiter. Ta proizvodnja i
oslobađanje melatonina usporavaju vaše moždane valove iz beta u alfa
stanje, čineći vas pospanima, umornima i manje sklonima željeti razmi­
šljati ili analizirati. Kad vaši moždani valovi uspore do alfa stanja, posta­
jete više zainteresirani za povratak pozornosti unutarnjem, umjesto vanj­
skom svijetu. Kad vaše tijelo naposljetku zaspi i ude u katatonično
stanje, vaši moždani valovi prelaze iz alfa u theta i delta stanje te na taj
način stvaraju razdoblja sanjanja, ali i dubokog, okrjepljujućcg sna.
Živeći u ritmu našega vanjskog okruženja, u tom dnevnom obrascu
budnosti i spavanja (utemeljenom na tome gdje živimo), naš jc mozak
automatski potaknut na dnevnu proizvodnju tih kemikalija u vrlo speci­
fičnim trenucima jutra i večeri. To se naziva cirkadijanim ritmom.
Većina nas zna da, kad izađemo iz tog prirodnog ritma, nismo sasvim
svoji, kao kad putujemo u drugi dio svijeta u kojem Sunce izlazi i zalazi
nekoliko sati prije naše normalne vremenske zone. To je je t lag i tada nam
je potrebno određeno vrijeme da uhvatimo ritam. Kad tijelo izađe iz
svojega prirodnog cirkadijanog ritma, uz pravilu mu je potrebno nekoli­
ko dana da se prilagodi ritmu izlaska i zalaska Sunca u novom okruže­
nju. Sve je to kemija koja nastaje uslijed naše interakcije s vanjskim, tro­
dimenzionalnim svijetom — uslijed reakcije naših očiju na Sunčevu
svjetlost i frekvencije vidljive svjetlosti.
Melatonin izaziva fazu brzih pokreta očiju (REM), fazu cirkadija­
nog ritma koja uzrokuje sanjanje. Kad m isli i klepetanje u našoj glavi
utihnu uzmičući pred spavanjem, a potom i sanjanjem, mozak počinje
iznutra gledati i opažati prizore, slike i simbole. Ali, prije no što razmo­
trimo zašto je melatonin toliko važan, promotrimo podrobnije moleku­
larnu strukturu tog neurotransmitera sanjanja.
Proces stvaranja melatonina započinje esencijalnom am inokiseli-
nom L-triptofanom, sirovinom odgovornom za proizvodnju serotonina
i melatonina. Da bi se pretvorila u melatonin, ona mora proći niz kemij­
skih promjena poznatih kao metilacija. Metilacija je proces uzim anja

295
jednog ugljika i tri vodika (što je poznato kao m edina skupina) te njiho­
ve primjene na nebrojene presudne funkcije u čitavom tijelu, kao što su
razmišljanje, popravljanje DNK, uključivanje i isključivanje gena, suzbi­
janje infekcije i tako dalje. U ovom slučaju ona sudjeluje u proizvodnji
melatonina.
Na crtežu 12.1 vidim o metilaciju na djelu. Budući da se ta metilna
skupina sastoji od vrlo stabilnih kemikalija, osnovna struktura petero-
stranih i šesterostranih prstena tijekom tog niza kemijskih reakcija ostaje
ista. Međutim, kad se različite skupine molekula povežu s tim prsteni­
ma, oni mijenjaju svojstva i značajke molekule.
Epifiza pretvara L-triptofan u 5-hidroksitriptofan (5-HTP), koji
tada postaje serotonin. Molekula serotonina stabilnija je od 5-HTP-a,
može se održati u mozgu te ima korisniju funkciju, kao što ćemo uskoro
vidjeti. U drugoj kemijskoj reakciji epifiza pretvara serotonin u
N -acetilserotonin, koji se potom uslijed dodatne reakcije pretvara u
melatonin. T sve to događa se u epifizi. U 24-satnom ciklusu proizvod­
nja melatonina najveća je između jedan i četiri sata u noći. To je važno
upamtiti.

296
 Sada znamo da su naši hormoni nadbubrežne žlijezde i melatonin u
itiverznom odnosu. Kad razina kortizola, hormona nadbubrežnih žlijez­
da, poraste, razina melatonina padne. Zbog toga nc možemo spavati
dok smo pod stresom. Nekoć je to služilo kao m ehanizam biološke
sigurnosti. Primjerice, ako vas je putem do pojilišta grabcžljivac gonio
nekoliko puta, a potom ste na svojem području opazili još velikih životi­
nja, vaše bi tijelo, u svojoj prirođenoj inteligenciji, željelo spriječiti da
postanete plijen. Spavanje i obnavljanje u takvim slučajevima postaju
manje važni od preživljavanja. Točnije, preživljavanje koje će vam omo­
gućiti to što ćete cijelu noć ostati budni, vrjednije je od spavanja i riski­
ranja smrti.
Kad se tijelo u tom stanju pripravnosti pokušava odmoriti, ne dobi­
va okrjepljujući san koji mu je potreban jer su kemikalije preživljavanja,
kao što je kortizol, uključile gene preživljavanja. Ako opaženi izvor stre­
sa nije sabljozubi tigar, nego vaš napeti odnos s bivšim supružnikom, s
kojim morate svakodnevno kom unicirati, taj kroničan stres održava
aktivnost sustava preživljavanja. U tom slučaju taj sigurnosni mehani­
zam više nije adaptivan, nego je maladaptivan. Ta vrsta kroničnog stresa
mijenja tipične razine melatonina (i čak serotonina), izbacujući tijelo iz
homeostaze.
A li, ako snizite razinu kortizola, razina m elatonina će porasti.
Drugim riječima, kad prekinete reakciju stresa prevladavajući emocio­
nalnu ovisnost o njegovim kemikalijama, vaše se tijelo može vratiti pro­
jektima dugoročnog jačanja, umjesto da se neprestano bavi zamišljenom
krizom. Promotrite crtež 12.2 kako biste shvatili odnos između melato­
nina i kortizola.
M elatonin im a i mnogo drugih zanim ljivih oblika primjene.
Primjerice, dokazano je da poboljšava metabolizam ugljikohidrata. To je
važno jer u nekih ljudi tijelo u slučaju stresa odgovara pohranjivanjem
ugljikohidrata u obliku masnoće — a masnoća nije ništa drugo doli
pohranjena energija. To je posljedica činjenice da primitivni geni signali­
ziraju tijelu da pohranjuje energiju za slučaj gladi. Poznato je i to da mela­
tonin pomaže u slučajevima depresije. Čak je dokazano da povisuje razi­
nu DHEA, hormona koji usporava starenje. Više činjenica o važnosti
melatonina, neurotransmitera sanjanja, potražite na crtežu 12.3.'

297
 ZNANSTVENE ČINJENICE
O MELATONINU
• z a u sta v lja p re tje ra n o iz lu č iv a n je k o rtizo la u o d g o v o ru na stre s

• p o b o ljša v a m e ta b o liza m u g ljik o h id ra ta

• sn iža v a ra zin u trig lic e rid a

• sp rje č a v a a te ro sk le ro z u (o tv rd n ja v a n je a rte rija )

• p o ja č a v a im u n o lo š k i o d g o v o r (sta n ič n i i m e ta b o lič k i)

• o g ra n ič a v a ra st o d re đ e n ih tu m o ra

• p ro d u lju je živ o tn i v ije k la b o ra to rijs k ih šta k o ra za 2 5 p o sto

• a k tiv ira n e u ro p ro te k tiv n u u lo g u u m o zg u

• p ro d u lju je R E M sp a v a n je (sp a v a n je sa sa n ja n je m )

• stim u lira č išć e n je slo b o d n ih ra d ik a la (u sp o ra v a sta re n je ,

d je lu je ka o a n tio k sid a n s)

• p o tič e p o p ra v lja n je i re p lik a c iju D N K

Crtež 12.3 Tablica koja prikazuje određene dobrobiti melatonina

Sada je vrijeme da produbimo vaše razumijevanje svih informacija

koje ste do sada usvojili u ovoj knjizi.

298
 ije epifize
godinama sam silno mnogo vremena proveo proučavajući epifizu i tra­
vci istraživače koji su opsežno mjerili njezine metabolite i tkiva. Želio
<arn svoja otkrića povezati s određenim prastarim m isterijima. Jedan
odlomak osobito je pobudio moje zanimanje:

Epifiza je neuroendokrini transduktor koji izlučuje m elatonin

odgovoran za kontrolu fiziološkog cirkadijanog ritma. Proučava
se novi oblik bio-mineralizacije u ljudskoj epifizi, koji se sastoji
od m alih kristala, kraćih od dvadeset mikrona. Ti su kristali
odgovorni za elektromehanički, biološki mehanizam transduk-
cijc u epifizi, koji proizlazi iz strukture i piezoelektričnih
svojstava2.

To je mnogo riječi koje je potrebno „probaviti”, ali svedimo ih na

dvije važne činjenice. Ključne riječi ovdje su (obrnutim redom) pie^oelek-
trična svojstva i transduktor.
Piczoelektrični efekt događa se kad primijenite pritisak na određene
materijale i taj m ehanički pritisak pretvori se u električni naboj.
Jednostavnim riječima, epifiza sadrži kristale kalcita - koji se sastoje od
kalcija, ugljika i kisika —koji zbog svoje strukture ostvaruju taj učinak.
Epifizu, poput antene, m oguće je električno aktivirati tako da može
stvarati elektromagnetska polja koja se mogu povezati s informacijama.
To je prva činjenica. Uz to, kao što antena pulsira ritam ili frekvenciju u
skladu s frekvencijom dolaznog signala, epifiza prim a informacije koje
nose nevidljiva elektromagnetska polja. Budući da svaka frekvencija nosi
informaciju, kad se antena poveže s točnim signalom elektromagnetskog
polja, potreban je način da se taj signal dešifrira i pretvori u smislenu
poruku. Upravo to čini transduktor - i to je druga činjenica.
Transduktor je sve što prim a signal u obliku jedne vrste energije i
pretvara ga u signal u drugom obliku. Osvrnite se oko sebe na trenutak.
Prostor u kojem sjedite ispunjen je televizijskim, radijskim i wi-fi valovi­
ma, koji su različiti frekvencijski rasponi nevidljive elektromagnetske
energije. (Ne vidite ih očim a, ali su ipak oko vas.) Primjerice, antena
hvata raspon frekvencija koje nose signal vašem televizoru te ih pretvara

299
u sliku na vašem zaslonu. Kad se povezete s određenom FM postajom,
usklađujete svoju antenu sa specifičnom elektromagnetskom frekvenci­
jom. Informacija iz tog raspona frekvencija tada se pretvara u koheren­
tan signal, glazbu koju čujete ušima.
Istraživanje koje sam naveo govori da je epifiza neuroendokrini
transduktor sposoban za primanje i pretvaranje signala u mozgu. Kad se
epifiza ponaša kao transduktor, može prim ati frekvencije koje su iznad
naše trodimenzionalne, osjetilno utemeljene stvarnosti prostor-vrijeme.
Epifiza se po aktiviranju može uskladiti s višim dimenzijama ovog pro­
stora i vremena —za koji smo u prethodnom poglavlju doznali da je pod­
ručje vrijeme-prostor. Kao i televizor, epifiza tada informacije iz tih fre­
kvencija može pretvoriti u žive slike te u nestvarna, lucidna,
transcendentalna iskustva u našem umu, uključujući pojačane multisen-
zorne vizije koje nije moguće opisati riječima. To je pomalo nalik doživ­
ljavanju multidimenzionalnog IM A X filma.
U ovom trenutku mogli biste se pitati: budući da ta m ala ilije^dapostoji
u m ojoj lubanji, kako mogu ostvariti m ehanički pritisak na k ristale u njoj, i^a^vati
piespelek lrićan efek t te aktivirati epifipu kako bi postala pop u t antene? 1 kako će ta
antena prim ati frek vencije i in form acije onkraj m aterije i svjetlosti, lako da te elektro­
m agnetske signale m oje pretvoriti u sm islene slike, k m što j e transcendentalno isku­
stvo onkraj ove trodim enzionalne stvarnosti?
Da bi se epifiza aktivirala, potrebna su četiri važna događaja. Tri ću
odmah razmotriti, a četvrti korak ponudit ću vam kad dođe vrijeme da
naučite meditaciju.

1. Piezoelektrični efekt
Za stvaranje piezoelektričnog efekta u epifizi presudni su već spomenuti
kristali kalcita, koje možete vidjeti na fotografijama na prikazu 12.4.
Sjetite se da su ti kristali vrlo sitni, dugački između jednog i dvadeset
mikrona. Da biste stekli jasniju predodžbu, njihova veličina kreće se u
rasponu od stotine do četvrtine širine ljudske vlasi. U pravilu su oktae-
dri, heksaedri i romboedri.
Kao što smo već doznali u petom poglavlju, svrha tehnike disanja,
koju izvodim o prije m nogih m editacija, jest izvući um iz tijela

300
oslobađanjem potencijalne energije (pohranjene u obliku emocija) u
donja tri energetska središta. Dok udišemo i stežemo unutarnje mišiće,
slijedimo dah od perineum a, kralježnicom sve do tjemena, a potom
zadržavamo dah i još više stegnemo te mišiće, pojačavajući intratekalni
tlak. Kao što sam već spomenuo u ovoj knjizi, taj unutarnji pritisak
nastaje kad uprete u svoje tijelo —primjerice, kad zadržite dah i podigne­
te nešto teško.

301
Crtež 12.5 Kad udahnemo kroz nos te istodobno stisnemo unutarnje mišiće, ubrzavamo
tok cerebrospinalnc tekućine prema mozgu. Dok slijedimo kretanje energije prema
tjemenu, a tada zadržimo dah i stisnemo, pojačavamo intratekalni tlak. Pojačani tlak
pokreće cercbrospinalnu tekućinu iz četvrte komore kroz mali kanal u treću komoru
(strelice). Tekućina koja putuje oko malog mozga (strelice) istodobno pritišće kristale
epiflze. Mehanički pritisak stvara električni naboj u epifizi, izazivajući
piczoelektrični efekt.

R iječpk spelek tričan potječe od grčkih riječi pie^ein, koja znači „stisnu­
ti ili pritisnuti1', i pie%o, koja znači „gurnuti". Stoga vas s razlogom upuću­
jem da zadržite dah i stisnete odgovarajuće mišiće. Kad to učinite, poti­
skujete cerebrospinalnu tekućinu prem a gore i njome mehanički
pritišćete epifizu. Taj mehanički pritisak pretvara se u električni naboj, a
to stišće kristale složene u epifizi i stvara piezoelektričan efekt: kristali
epifize u odgovoru na pritisak stvaraju električni naboj.
Među jedinstvenim značajkama piezoelcktričnog efekta je i reverzi-
bilnost, što znači da materijali koji iskazuju izravan piezoelektrični efekt
(kristali), iskazuju i suprotan piezoelektrični efekt. Kad pritisnuti kristali
u žlijezdi stvore električni naboj, elektromagnetsko polje koje izlazi iz
epifize uzrokuje rastezanje kristala u njoj, jer se polje proširuje. Kad kri­
stali, koji stvaraju elektromagnetsko polje, dosegnu svoju granicu i ne
mogu se dalje rastegnuti, počnu se stezati pa elektromagnetsko polje

302
mijenja smjer te kreće prema unutra, prema epifizi. Kad elektromagnet­
sko polje stigne do kristala epifize, ponovno ih stišće stvarajući još jedno
elektromagnetsko polje. Taj ciklus širenja i vraćanja polja održava pulsi-
rajuće elektromagnetsko polje.
Stoga nije čudno da vas upućujem da zadržite dah i stisnete te miši­
će - i nije čudno da od vas tražim da opetovano ponavljate taj proces.
Dok tako dišete, zadržavate dah i stišćete mišiće, sa svakim ciklusom
aktivirate piezoelektrična svojstva epifize. Sto to više činite, to više ubr­
zavate broj ciklusa širenja i stezanja tog elektromagnetskog polja u
sekundi, ubrzavajući pulsiranje. Epifiza tada postaje pulsirajuća antena
sposobna primiti sve suptilnije i sve brže elektromagnetske frekvencije.
Podrobno promotrite crtež 12.5. U petom poglavlju razmotrili smo
kretanje cerebrospinalne tekućine uslijed disanja, a sada ćemo nadogra­
diti to učenje. Kad tekućina uđe u mozak, podiže se kroz središnji kanal,
kroz prostor između kralježničnog stupa i kralježnične moždine. Odatle
teče u dva smjera. Najprije ulazi u četvrtu, a potom u treću komoru.
Dok prelazi iz četvrte u treću komoru, prolazi kroz uzak put ili kanal, a
u stražnjem dijelu treće komore nalazi se nešto nalik malenom češeru
(zato se epifizu naziva i češerastom žlijezdom). To je epifiza, velika
poput većeg zrna riže. S druge strane, cerebrospinal na tekućina teče i
oko stražnje strane malog mozga, s druge strane epifize - pa je cijela
epifiza okružena tekućinom pod tlakom.
Povećavanjem intratekalnog tlaka uvodite više tekućine u treću
komoru, ali i iz prostora oko malog mozga. Stoga, dok zadržavate dah i
stišćete mišiće, taj dodatni volumen tekućine pritišće kristale iz oba
smjera, uzrokujući njihovo stiskanje i izazivanje piezoelektričnog efekta.
To je prvo što se mora dogoditi da bi se aktivirala epifiza.

2. Epifiza oslooađa svoje metabolite

Cerebrospinalr.a tekućina prolazi kroz zatvoreni sustav zvan ventriku-
larni sustav (pogledajte crtež 12.5). Ventrikularni sustav omogućuje kre­
tanje te tekućine od donjeg dijela kralježnice kroz kralježnični stup, kroz
četiri moždane komore (zvane akvedukti ili komore) te natrag u sakrum
(donji dio kralježnice). Kad udahnete i slijedite dah do tjemena, a tada ga

303
zadržite te stisnete mišiće prema unutra i prema gore, ubrzavate cere-
brospinalnu tekućinu.
Na površini cpifize nalaze se malene dlačice zvane cilije, što na
latinskom znači „trepavice” (pogledajte crtež 12.6). Ubrzano kretanje
tekućine kroz komore ventrikularnog sustava škaklja majušne dlačice i
tako pretjerano podražuje epifizu. Budući da je epifiza oblikom slična
falusu, zbog stimulacije uslijed ubrzavanja tekućine koja teče pokraj nje,
u kombinaciji s električnom aktivacijom izazvanom pojačavanjem intra-
tekalnog tlaka u zatvorenom sustavu, ta žlijezda u mozak ejakulira vrlo
osobite, poboljšane metabolite melatonina. Tada ste korak bliže aktivira­
nju cpifize i doživljavanju transcendentalnog iskustva.

Crtež 12.6 Sitne cilije cpifize podvrgnute su stimulaciji dok ccrebrospinalna tekućina
ubrzano prolazi kroz ventrikularni sustav

3. Energija stiže ravno u mozak.

Kao što prevladavanje gravitacije kod lansiranja rakete u svemir iziskuje
najveći dio energije kako bi se raketa podignula s tla, tako i pokretanje
energije iz donjih središta iziskuje mnogo intenzivnog truda. Dah posta­
je naša strastvena namjera da se oslobodimo samoograničavajućih emo­
cija svoje prošlosti. KraVcžnični stup postaje mehanizam isporuke te
energije, a tjeme postaje odredište.

304
 Kao što sada već znate, kad god tako dišete, podižete nabijene česti­
ce uz kralježnični stup. Kad te čestice povećaju brzinu i ubrzanje, stvara­
ju takozvano polje induktivnosti (pogledajte crtež 12.7). To polje induk-
tivnosti mijenja smjer dvosmjerne informacije koja u pravilu omogućuje
komunikaciju od mozga prema tijelu i od tijela prema mozgu. Polje
induktivnosti, kao i vakuum, vuče energiju iz donjih središta - energiju
koja sudjeluje u orgazmu, konzumaciji, probavi, stresu „borba ili bijeg“ i
nadzoru - te je spiralnim kretanjem isporučuje ravno u mozak. Dok se
energija uspinje kroz svaki kralježak, prolazi kroz živce koji se protežu
od kralježnične moždine do različitih dijelova tijela, pa se dio te energije
prenosi kroz periferne živce, koji utječu na tkiva i organe tijela. Struja
koja prolazi tim živčanim kanalim a aktivira meridijanski sustav tijela pa
svi drugi tjelesni sustavi dobivaju više energije3.

AKTIVACIJA PERIFERNOG ŽIVČANOG

SUSTAVA USLIJED PODIZANJA
ENERGIJE UZ KRALJEŽNICU

Crtež 12.7 Kad se energija oslobodi iz tijela u mozak, prolazi pokraj svakog moždinskog
živca koji izlazi između kralježaka. Pobuđivanje rog sustava dodatno aktivira periferne
živce, koji tada prenose više energije različitim tkivima i organima u tijelu. Zbog toga se
čitavom tijelu isporučuje više energije.

305
 Kad energija stigne do moždanog debla, mora proći kroz retikular-
nu formaciju. Retikularna formacija neprestano uređuje informacije koje
mozak šalje tijelu, ali i informacije koje tijelo šalje mozgu. Ta formacija
dio je takozvanog retikularnog aktivacijskog sustava (RAS), koji je odgo­
voran za razine budnosti. Primjerice, kad se probudite iz dubokog sna
jer ste čuli kakav zvuk u kući, rctikularni aktivacijski sustav upozorava
vas i budi. To je njegova rudimentarna funkcija. Međutim, kad se simpa-
tički živčani sustav aktivira i poveže s parasimpatičkim živčanim susta­
vom, ne crpi pohranjenu energiju tijela nego je vraća u mozak. Kad ta
energija stigne do moždanog debla, vrata talamusa otvaraju se pa energi­
ja prolazi kroz retikularnu formaciju do talamusa, gdje informaciju pre­
nosi neokorteksu. Retikularna formacija tada je otvorena i vi doživljavate
više razine svjesnosti. Na određeni način postajete svjesniji i budniji.
(Zamislite talamus kao veliku željezničku postaju s tračnicama koje vode
prema višim moždanim centrima.) Tako mozak ulazi u gama obrasce
moždanih valova.

DVA TALAMUSA U SREDNJEM MOZGU

I EPIFIZA U SREDINI, OKRENUTA
PREMA STRAŽNJEM DIJELU MOZGA

ta la m u si

Crtež 12.8 Tzmeđu talamusa u srednjem mozgu nalazi se malena epifiza oblikom slična
češeru, okrenuta prema stražnjem dijelu mozga.

306
 Uzgred, u srednjem mozgu nalaze se dva zasebna talamusa (po
jedan sa svake strane), koji isporučuju informacije u obje polutke neokor-
teksa. Epifiza se nalazi točno između njih i okrenuta je prema stražnjem
dijelu mozga (pogledajte crtež 12.8). Kad energija stigne u oba talamička
čvorišta (sjetite se da je talamus poput relejne stanice prema svim dru­
gim dijelovima mozga), oni poruku šalju izravno epifizi, upućujući je da
izluči svoje metabolite u mozak. To pobuđuje misleći korteks, koji ulazi
u obrasce viših moždanih valova kao što je gama. Priroda tih kemijskih
derivata melatonina opušta tijelo a istodobno budi um.
Sjetit ćete se da je u stanju beta moždanih valova vaš simpatički živ­
čani sustav pobuđen zbog krize u vanjskom svijetu pa energiju koristi za
preživljavanje. Kod gama moždanih valova razlika je u tome što ne gubi­
te vitalnu energiju, nego stvarate više energije i oslobađate je u svoje tije­
lo. Dok se to događa, niste ni u kakvoj krizi ili stanju preživljavanja;
nalazite se u stanju blaženstva, a vaš simpatički živčani sustav uključuje
se kako bi vas potaknuo posvećivati više pozornosti onome što se doga­
đa u vašem umu.
U petom poglavlju rekao sam da, kad se energija kreće iz tijela u
mozak, oko tijela nastaje polje torusa. Dok struju podižete uz kralježni­
cu ubrzavajući kretanje cerebrospinalne tekućine, vaše tijelo postaje nalik
magnetu te oko njega stvarate elektromagnetsko polje. Polje torusa pred­
stavlja dinamičan tok energije. Dok se polje torusa podiže i širi oko vaše­
ga tijela kad se epifiza aktivira, suprotno polje torusa elektromagnetske
energije uvlači energiju u vaše tijelo kroz tjeme. Budući da svaka fre­
kvencija nosi informaciju, vaša epifiza tada prima informacije iz područ­
ja onkraj vidljive svjetlosti i onkraj vaših osjetila (oogledajte crtež 12.9).
Kad se to dogodi istodobno, osjećate se kao da doživljavate orga­
zam u glavi. Stvorili ste antenu u svojem mozgu i ta antena prima infor­
macije iz područja onkraj materije te onkraj prostora i vremena.
Informacije više ne pristižu od vaših osjetila ili vaših očiju uslijed njiho­
ve interakcije s okruženjem. Umjesto toga, informacije primate iz kvan­
tnog polja, koje pristižu drugoj vrsti oka —vašem trećem oku - iz epifize
u stražnjem dijelu vašega mozga.

307
 C rtež 12.9 Kad se energija iz donja tri središta aktivira disanjem i podigne kralježnicom
do mozga, oko tijela nastaje polje torusa elektromagnetske energije. Kad se epifiza
aktivira, polje torusa elektromagnetske energije kreće se u suprotnom smjeru, uvlačeći
energiju kroz tjeme u tijelo iz jedinstvenog polja. Budući da je energija frekvencija,
a frekvencija nosi informacije, epifiza pretvara te informacije u žive slike.

Kad se melatonin poboljša, uslijedi čarolija

Kad se vaša epifiza (ili treće oko) probudi jer prima više frekvencije, te
više energije mijenjaju kemiju melatonina; što jc frekvencija viša, to je
promjena veća. To pretvaranje informacija u kemiju priprema vas za one
transcendentalne, mistićne trenutke. Tada otvarate vrata viših dimenzija
prostora i vremena. Zato epifizu rado nazivam alkemitarkom - je r pretva-
a melatonin u vrlo važne, radikalne neurotransmitere.
Pogledajte crtež 12.10. D ok više frekvencije i viša stanja svijesti
fvaruju interakciju s epifizom, jedan od prvih učinaka tih frekvencija
pretvaranje melatonina u kemikalije zvane benzodiazepini.
izodiazepini su klasa lijekova, od koje je proizveden Valium, koji
učuju analitički um pa se vaš misleći mozak odjednom opusti i
prestane analizirati. Prema funkcionalnim snimkama mozga, benzodia-
zepini obuzdavaju neuralnu aktivnost amigdale, središta preživljavanja.
To ograničava kemikalije koje vas potiču da osjećate strah, gnjev, uzruja-
nost, agresivnost, tugu ili bol4. Vaše tijelo tada se osjeća smireno i opu­
šteno, ali je vaš um budan.
Druga kemikalija koja nastaje od melatonina stvara klasu vrlo moć­
nih antioksidansa zvanih pinolini (pogledajte crtež 12.10). Pinolini su
važni jer napadaju slobodne radikale, koji oštećuju vaše stanice i uzroku­
ju starenje. Ti antioksidansi usporavaju starenje te sprječavaju rak, srčanu
bolest, moždani udar, neurodegenerativne bolesti, upale i širenje mikro­
ba. To je savršena formula za poboljšanje uobičajene antioksidacijske
funkcije melatonina, u ulogu supermoćnog antioksidansa koji dodatno
obnavlja i iscjeljuje tijelo više nego što to molekula melatonina normalno
čini. (Promotrite moćne antioksidanse navedene na crtežu 12.10, koji
nastaju od metabolita melatonina.)

Crtež 12.10 Pogledajte različite metabolite melatonina koji sc stvaraju kada se epifiza
poveže s frekvencijama višim od normalne vidljive svjetlosti a m, snene molekule se
biološki unaprijeđuju.

309
 Ako tu molekulu ponovno izmijenite u rođakinju melatonina, opa­
žate kemikaliju koja životinje potiče na hibernaciju. Kad se melatonin
(koji nas čini pospanima i snenima) tek neznatno promijeni u tu moćnu
molekulu, nosi poruku još većeg produljenja odmora i popravljanja. Ta
poruka ujedno uzrokuje usporavanje metabolizma, u nekim slučajevima
još mjesecima. Stoga je logično da, kad životinje hiberniraju, napuštaju
stoje tipične navike ; primjerice, gube spolni nagon, apetit, zanimanje za
okruženje ili potrebu da se kreću u njemu i povezanost s društvenim
zajednicama. Skrivaju se kako bi se zaštitile i osjećale se sigurno, a tije­
kom tog razdoblja povlačenja njihovo tijelo ulazi u stanje mirovanja. Isto
bi moglo vrijediti za nas kad se te vrijednosti povise. Budući da tijelo
više nije um, privremeno gubimo zanimanje za vanjski svijet, a kako
nemamo biološke porive i tjelesne potrebe nam ne odvlače pozornost,
sposobni smo potpunije ući u sadašnji trenutak te poći duboko u unu­
tarnji svijet. Ako želite sanjati san o budućnosti, ne bi li bilo dobro da
vam tijelo ne smeta?
Ako tu molekulu još jednom unaprijedite, dobivate istu kemikaliju
koju nalazimo u električnim jeguljama - fosforescentnu, bioluminescen-
tnu kemikaliju koja pojačava energiju živčanog sustava. Mogli biste
ponovno pogledati crtež 12.10. Ta kemikalija može biti dovoljno moćna
da prouzroči znatan šok. Imam jak predosjećaj da je to rijetka kemikalija
koja mozak potiče da procesira pojačane amplitude energije koje smo
opetovano mjerili na polaznicima naših radionica. Zamislite električnu
jegulju koja doslovce zasvijetli od energije kad je stimulirana. To se
događa u mozgu kad ga se aktivira. Ali, nastala energija i informacije ne
potječu od iskustva u okruženju, koje opažamo osjetilima, nego i% moz­
ga, prouzročene podizanjem frekvencije. Kad u mozgu opazimo te razi­
ne visoke energije, znamo da osoba proživljava duboko subjektivno isku­
stvo koje je moguće objektivno izmjeriti.
Razmislite na trenutak o tome. Uslijed senzornih informacija koje iz
okruženja pristižu kroz naše oči, epifiza proizvodi serotonin i melato­
nin. Vidljiva svjetlost Sunca potiče nas na usklađivanje s našim okruže­
njem, što nazivamo cirkadijanim ritmom. Serotonin i melatonin zbog
tog procesa nose informaciju jednaku frekvenciji koja pristiže iz fizičkog
svijeta. Budući da fizičku svjetlost opažamo osjetilima, te su molekule

310
svojstvene ljudskim bićima; stoga su ekvivalenti području naše trodi­
menzionalne stvarnosti.
Sjetite se da je, kao što je Einstein rekao, brzina svjetlosti gornja gra­
nica ovog materijalnog svijeta. Ali, što se događa kad mozak procesira
više frekvencije i informacije iz područja onkraj osjetila i onkraj brzine
svjetlosti? Je li moguće da informacija i energija, koje pristignu iz jedin­
stvenog polja, promijene kemiju melatonina te postaju još jedna kemij­
ska tvar u mozgu? 1 bi li naš mozak mogao pretvoriti te frekvencije u
poruku? Ako je energija epifenomen materije, logično je da informacija
koja potječe od frekvencije b rje od vidljive svjetlosti može izmijeniti
molekularnu strukturu melatonina i pretvoriti ga u moćne eliksire u
našem mozgu. Epifiza je odgovorna za pretvaranje te informacije u
kemijsku inačicu melatonina; stoga ta molekula nosi drugačiju poruku,
usklađenu s tom frekvencijom. Ta nova frekvencija tada utječe na pobolj­
šanu superkemikaliju. To više nije prirodno — to je natprirodno.
Melatonin je poboljšan.
Ta fosforescentna, bioluminescentna kemikalija ne samo što poveća­
va energiju u mozgu, nego i pojačava slike koje um iznutra opaža, pa sve
izgleda kao da je stvoreno od žive, nestvarne, luminescentne svjetlosti.
Ljudi su zbog toga govorili o doživljavanju boja koje do tada još nisu
vidjeli, jer postoje izvan njihova poznatog iskustva vidljivog spektra svje­
tlosti. Te boje očituju se kao dojmljiva, nezemaljska, sjajna svjetla u šare­
nom, jasnom, opalescentnom svijetu ljepote koja ostavlja bez daha.
Doima se da sve isijava lijepu svjetlost sastavljenu od žive, sjajne energije
koju možete osjetiti. Taj svijet zlatne, svjetlucavo, jarke aure u svemu i
oko svega doima se osvjetljenijim od naše stvarnosti utemeljene na osje­
tilima. I, dakako, teško je odvratiti pozornost od sve te ljepote. Budući
da pozornost u potpunosti posvećujete tom iskustvu, doimat će se kao
da ste doista ondje, potpuno prisutni u tom drugom svijetu ili dimenziji.
Promotrite još jednom crtež 12.10. Ako još jednom izmijenite mela­
tonin, dobit ćete kemikaliju dimetiltriptamin (DMT), jednu od najjačih
poznatih halucinogenih tvari. Posrijedi je ista kemikalija koju nalazimo u
avahuasci, tradicionalnom duhovnom biljnom lijeku koji domorodački
narodi Amazone koriste u obredima. Osnovni aktivni sastojak DMT-a
navodno izaziva duhovne vizije te duboke uvide u misterij jastva. Tijelo

311
nakon konzumacije ayahuasce, ili drugih biljnih kemikalija koje sadrže
tu molekulu, prima čitavu mješavinu spomenutih kemikalija —a to uzro­
kuje vrlo duboka unutarnja iskustva. Neka od tih iskustava navodno
uzrokuju dojmljivo rastezanje vremena (vrijeme se doima beskonačnim),
putovanja kroz vrijeme, putovanja u paranormalna područja, vizije slo­
ženih geometrijskih obrazaca, susrete s duhovnim bićima i druge mistič­
ne interdimenzijske stvarnosti. Mnogi od naših učenika govore o tome
kako su tijekom meditacije u kojoj su se koncentrirali na epifizu doživjeli
čudesne susrete izvan poznatog fizičkog svijeta.
Kad se te kemikalije oslobode u mozak, um doživljava iskustva koja
se doimaju stvarnijima od svega što je osoba ikad doživjela u stvarnosti
utemeljenoj na osjetilima. Tu novu dimenziju teško je opisati riječima.
Novo posljedično iskustvo bit će potpuno nepoznato, a ako mu se pre­
date, uvijek će biti toga vrijedno.

Povezivanje s višim dimenzijama: epifiza kao transduktor

Ovisno o prijevodu koji čitate, u Hvanđelju po Mateju 6:22 Isus je rekao:
„Ako ti je oko pozorno, čitavo će ti tijelo biti u svjetlu." Vjerujem da je
govorio o aktiviranju epifize, jer nam to omogućuje da doživimo širi
spektar stvarnosti. Mnogi od naših učenika mogu potvrditi da, kad se
epifiza aktivira —kad se potpuno povežu s jedinstvenim poljem —čitavo
im tijelo postaje ispunjeno energijom i svjetlošću. Kad se to dogodi,
doživljavaju informacije koje je moguće primiti i koje pristižu izvan nji­
hove baze pamćenja ih poznatosti njihova svakodnevnog života —a sve
počinje kemijskom promjenom melatonina u epifizi.
U svim mojim istraživanjima epifize svoje sam shvaćanje razvio u
sljedeću definiciju: Tipifiza j e kristalni supervodiĆ k oji šalje i prim a infom acije
uslijed transdukcije energetskih vibracijskih signala (frek vencije koju nije moguće
doživjeti osjetilima, poznate i kao kvantno polje) te ih pren osi u biološko tkivo
(mozak i um) u obliku smislenih slika, kao što antena prenosi različite kanale na
televizijski zaslon.
Kad se epifiza aktivira, u svom mozgu posjedujete tu malenu ante­
nu, a što je viša frekvencija koju ta antena prima, to više energije usmje­
rava mijenjanju i transmutaciji kemije melatonina. Zbog te kemijske

312
promjene doživjet ćete iskustvo znatno drugačije od onog koje melato­
nin normalno izaziva. Možda je bolje reći da ćete dobiti jasniju sliku.
Zamislite to na sljedeći način: što je frekvencija viša, to ćete više osjećati
da ste prešli put od televizijskog zaslona iz šezdesetih godina dvadesetog
stoljeća do 360 stupnjeva TMAX 3-D iskustva sa surround sound susta­
vom. Melatonin, neurotransmiter sanjanja, pretvara se u još lucidniji
neurotransmiter kako bi naši snovi bili stvarniji.
F.pifiza u cijelom tom procesu ima suučesnicu zvanu hipofiza.
Hipofiza izgleda kao kruška i nalazi se iza mosta gornjeg dijela nosa,
točno u srednjem mozgu. Prednji (anteriorni) dio odgovoran je za mak­
simalno iskorištavanje kemikalija koje utječu na žlijezde i hormone pove­
zane sa svakim energetskim središtem. Kad se epifiza aktivira i oslobodi
određene poboljšane metabolite3, stražnji (posteriorni) dio hipofize se
probudi, potičući je da proizvede dvije važne kemikalije - oksitocin i
vazopresin6.
Poznato je da prva kemikalija, oksitocin, izaziva uzvišene emocije
uslijed kojih vam se srce nadima od ljubavi i radosti (naziva je se kemi­
kalijom emocionalne povezanosti ili hormonom povezivanja). Kad je
razina oksitocina iznad normalne, većina ljudi doživljava intenzivne
osjećaje ljubavi, opraštanja, suosjećanja, radosti, potpunosti i empatije -
a to unutarnje stanje vjerojatno ne biste zamijenili za nešto što je izvan
vas. (Naposljetku, ta su stanja početak bezuvjetne ljubavi.)
Istraživanja pokazuju da je teško zamjerati bilo što bilo kome, jed­
nom kad razina oksitocina poraste iznad određene mjere. U istraživanju
koje su obavili znanstvenici Sveučilišta Ziiricha, 49 sudionika igralo je
inačicu takozvane igre povjerenja dvanaest puta za redom. Ulagač koji
posjeduje određeni iznos u sklopu te igre mora odlučiti hoće li ga zadr­
žati ili dio podijeliti s drugim igračem, takozvanim opunomoćenikom.
Iznos koji ulagač podijeli s opunomoćenikom automatski se utrostruču-
je. Opunomoćenik se tada suočava s odlukom: zadržati sav novac, ostav­
ljajući ulagača bez novca, ili podijeliti utrostručeni iznos s ulagačem, koji
se, dakako, nada zaradi. Ili/ili odluka u osnovi se svodi na izdaju. Sebičan
čin opunomoćeniku donosi dobit, a ulagaču gubitak.
Ali, što ako se u tu jednadžbu uvede oksitocin? Istraživači su u sklo­
pu istraživanja nekim igračima prije igre uštrcali oksitocin u nos, a

313
drugima su uštrcali placebo. Tada su funkcionalnom magnetskom rezo­
nancijom snimali mozgove ulagača u procesu donošenja odluke u pogle­
du iznosa koji će uložiti te hoće li vjerovati ili neće.
Nakon prvih šest rundi ulagači su dobili povratne informacije o
svojim ulaganjima i obaviješteni su da je njihovo povjerenje iznevjereno
u otprilike pedeset posto slučajeva. Sudionici koji su prije igre primili
placebo osjećali su se gnjevno i iznevjereno pa su u zadnjih šest rundi
uložili mnogo manje. Međutim, sudionici koji su primili oksitocin uloži­
li su isti iznos kao i u prvim rundama, iako je njihovo povjerenje izne­
vjereno. Snimke mozga otkrile su da je utjecaj bio najjači u amigdali
(koja je povezana sa strahom, tjeskobom, stresom i agresivnošću) i u
dorzalnom strijatumu (koji na temelju pozitivnih povratnih informacija
usmjerava buduća ponašanja). U sudionika koji su prim ili oksitocin zabi­
lježena je mnogo slabija aktivnost amigdale, što je govorilo o slabijem
gnjevu i strahu od toga da će njihovo povjerenje ponovno biti iznevjere­
no, ali i o slabijem strahu od financijskog gubitka. Slabija aktivnost zabi­
lježena je i u dorzalnom strijatumu, što je značilo da se u donošenju
budućih odluka više nisu morali oslanjati na pozitivne rezultate’.
Kao što ovo istraživanje dokazuje, čim stražnji dio hipofize oslobo­
di svoje kemikalije pa razina oksitocina poraste, to isključuje centre pre­
življavanja u amigdali, što znači da smiruje krugove za strah, tugu, bol,
tjeskobu i agresivnost. Osjećamo samo ljubav prema životu. Prije i po
završetku naših radionica mjerili smo razinu oksitocina naših učenika.
Neki su od njih po završetku radionice im ali znatno povišenu razinu
oksitocina. Kad smo razgovarali s njima, m nogi su ponavljali:
„Jednostavno sam duboko zaljubljen u svoj život i u sve u njemu. Želim
zauvijek zadržati taj osjećaj. Želim ga zauvijek pamtiti. To je ono tko
doista jesam
Druga kemikalija koju hipofiza proizvodi po aktiviranju epifize
naziva se vazopresin, :li antidiuretski hormon. Kad razina vazopresina
poraste, tijelo prirodno zadržava tekućinu i postaje više utemeljeno na
vodi. To je važno zato što vam je, da biste proccsirali višu frekvenciju,
potrebna voda koja će funkcionirati kao vodič, kako biste bolje izašli
nakraj s višom frekvencijom u tijelu, a potom je uveli u svoje stanice.
Čim razina vazopresina poraste, stabilnost štitnjače se povećava - što

314
utječe na timus i srce, na nadbubrežne žlijezde i potom na gušteraču, te
tako nastaje lančana kaskada pozitivnih učinaka sve do spolnih organa8.
Kad se povežemo s višim frekvencijama, imamo pristup drugačijoj
svjetlosti —frekvenciji bržoj od vidljive svjetlosti —i odjednom u sebi
aktiviramo višu inteligenciju. Tada zbog aktivacije epifize možemo pri­
mati više frekvencije, što uzrokuje promjenu kemijskih procesa. Sto višu
frekvenciju primimo, to će promjena kemije biti veća —što znači da će
naša iskustva biti više vizualna, halucinogena i visokoenergetska. Kristali
u našoj epifizi, koji djeluju kao kozmička antena, vrata su koja vode u ta
viša vibracijska područja svjetlosti i informacija. Na taj način doživljava­
mo unutarnja iskustva koja su stvarnija od vanjskih.
Metaboliti epifize, koje vaše tijelo proizvodi, pristaju na receptore
serotonina i melatonina, ali nose znatno drugačiju kemijsku poruku iz
područja onkraj materijalne stvarnosti utemeljene na osjetilima. Mozak je
zbog toga spreman za mistično iskustvo pa otvara vrata drugih dimenzi­
ja i osobu vodi od stvarnosti prostor-vrijeme u stvarnost vrijeme-pro-
stor. Budući da svaka frekvencija nosi poruku i da je ta poruka promjena
kemije, kad se epiflza aktivira pa počnete doživljavati i procesirati te više
frekvencije, energiju i uzvišene razine svijesti, one se često pokazuju kao
složeni, promjenjivi geometrijski obrasci koji se u pravilu opažaju unu­
tarnjim okom. To je dobro —to je informacija.
Kad doživljavate ta mistična iskustva, vaš živčani sustav vrlo je
koherentan pa može primiti te superkoherentne poruke. U tami prazni­
ne, epifiza postaje vrtlog za te vrlo organizirane obrasce i paketiće infor­
macija, a kad im posvetite pozornost, oni se neprestano mijenjaju i razvi­
jaju, poput kaleidoskopa. Kao što televizor prima frekvencije i pretvara
ih u slike na zaslonu, epifiza kemijski pretvara više frekvencije u žive,
nadrealne slike.
Na prikazu 13 umetka u boji možete vidjeti neke od tih geometrij­
skih obrazaca, koje se naziva božanskom (ili svetom) geometrijom.
Takvi obrasci postoje već tisućama godina. U osmom poglavlju spome­
nuo sam da izgledaju kao stare mandale. To su energije i informacije u
obliku frekvencije, a ako im se uspijete predati, vaš će mozak (putem
epifize) te oblike, poruke i informacije pretvoriti u vrlo žive slike,

315
predodžbe i lucidna iskustva. Kad ugledate ili doživite te obrasce, najbo­
lje je predati im se a ne pokušavati nešto postići.
Ti obrasci i oblici u pravilu se ne pojavljuju kao dvodimenzionalni ili
statični. Živi su, imaju dubinu i čine vrlo koherentne fraktalne obrasce,
nikada ne završavaju i beskonačno su složeni. D rugi način da to shvati­
mo jc koncept kimatike. K im atika, pojam izveden od grčke riječi za
,,val“, označava pojave utemeljene na vibraciji ili frekvenciji. Zamislite ih
ovako: recimo da skinete pokrov sa starog zvučnika i položite ga na rav­
nu površinu. Ako biste g a napunili tekućinom, obasjali svjetlošću i
pustili klasičnu glazbu kroz njega, frekvencija i vibracija glazbe napo­
sljetku bi stvorile koherentne stacionarne valove. Ti valovi ulazili bi u
interferenciju i naposljetku stvorili geometrijske obrasce u obrascima.
Kao i s kaleidoskopom, vidjeli biste da su ti promjenjivi geometrijski
obrasci sve organiziraniji. R azlika između slika kaleidoskopa i kimatike
jest u tome što se slike kaleidoskopa doimaju dvodimenzionalnima.
Međutim, geometrijski obrasci poput kimatike doimaju se živima i tro­
dim enzionalni su, ili čak m ultiđim cnzionalni. Osim vode, vibracijski
efekti kimatike provode se i kroz pijesak te zrak; drugim riječima, ta tri
medija primaju vibracije i frekvencije te ih pretvaraju u koherentne geo­
metrijske obrasce. (Na YouTubeu možete pronaći nekoliko videa koji to
prikazuju.)
Dok vaša epifiza prima informacije, prima istu vrstu valova iz vaše­
ga okruženja, l 'i koherentni, visoko organizirani stacionarni valovi, koji
postoje izvan spektra vidljive svjetlosti, neprestano se povezuju u pakete
informacija, koje vaša epifiza pretvara u slike. To su samo obrasci infor­
macija koji se sijeku na vrlo koherentan način, a kad im usmjerite svje­
snost, mijenjaju se i razvijaju te postaju sve više fraktalni, složeni, lijepi i
božanski. Sve jc to informacija, a vaša epifiza, kao pravi transduktor,
prima te informacije te ih dešifrira u shke. To je jedan od razloga zbog
kojih sam odlučio koristiti kaleidoskop kao oruđe na našim naprednim
događanjima, kako bih mozak naših polaznika poučio kako da se razo­
ruža kad doživi taj modus složenih slika, ali i kako da lakše prepozna
primanje takvih vrsta informacija te mu se otvori. Osim toga, kad kalei­
doskop potakne m ozak da uđe u stanje alfa ili theta valova, a vi

316
postanete podložniji sugestijama, uviđate kako gledanje u njega u stanju

r
transa priprema vaš podsvjesni um za mistično iskustvo.

Kad vaša epifiza prim i slike, pripremite se, jer će postati uzbudljivo.
Mogli biste izaći iz tijela i proći kroz svjetlosni tunel, ili bi vam se cijelo
tijelo moglo ispuniti svjetlošću. Mogli biste se čak osjećati kao da ste
postali čitav univerzum , a kad pogledate svoje tijelo, čak biste se mogli
zapitati kako ćete se vratiti u njega.
Kad počnete doživljavati ta vrlo duboka, nepoznata iskustva, pred
vama je izbor: možete se stisnuti u strahu jer je posrijedi nepoznato, ili
se možete predati i vjerovati —j e r je posrijedi nepoznato. Sto se više pre­
dajete i vjerujete, to vaše iskustvo postaje dublje i važnije, a zbog njegove
dubine i važnosti nećete se željeti vratiti u budno stanje, a svoje možda­
ne valove vratiti u beta obrazac. To je vrijeme da se predate, opustite i
pođete još dublje u to stanje transcendentalne svijesti. U tom trenutku
ne spavate, niste budni i ne sanjate - izašli ste iz ove stvarnosti. Ako su
kemijski procesi u vašem mozgu pravilni, vaše tijelo bit će potpuno m ir­
no. To je ono za što se pripremamo: za doživljavanje viših razina potpu­
nosti, jednosti, ljubavi i više svijesti.
Ali, to nije sv e...

Promjena kemije stvara novu stvarnost

Zamislite da su sva vaša osjetila u ovom trenutku pojačana za 25 posto.
Sve što biste vidjeli, čuli, okusili, onjušili i opipali omogućilo bi vam da
postanete svjesnijima svega što je oko vas. Ako su svjesnost i svijest isto,
kad se vaša svijest povisi, energija koju vaš mozak prima također bi bila
pojačana (jer promjena svijesti nije moguća bez promjene energije ili
obrnuto). Kad se vaš mozak poveže s drugačijom frekvencijom, koja
procesira novu struju svijesti, doslovce se uključuje, a budući da osjetila
doživljavate kao pojačana, stvorili ste povišenu razinu svjesnosti. Sto je
viša energija ili frekvencija, to je veća promjena vaše kemije, a što je pro­
mjena vaše kemije veća, to će vaše iskustvo biti lucidnije. Dakle, kad ste
u tom transcendentalnom stanju, osjećate se budnije i svjesnije nego u
svakodnevnoj stvarnosti. Kad se vaša svjesnost pojača, osjećate se kao
da ste doista u toj transcendentalnoj stvarnosti.
317
 Ako primate informacije koje pristižu s onu stranu vaših osjetila,
informacije koje ne potječu od vidljive svjetlosti ili Sunca, logično je da
se to naziva „trećim okom". Budući da ste doživjeli toliko duboko unu­
tarnje iskustvo i da nova iskustva sastavljaju nove neuralne mreže, to
iskustvo obogaćuje krugove u vašem mozgu. Kako vaše tijelo procesira
te više energije, ta energija mijenja vašu kemiju, a ako je emocija konačni
rezultat tog iskustva, to iskustvo, znači, stvara uzvišene osjećaje i emoci­
je. Nakon aktivacije vidite drugim okom, unutarnjim vidom.
Ako jc emocija skup osjećaja, ali i energija, tada znamo da dok
doživljavate emocije preživljavanja, te emocije snižavaju frekvenciju pa se
osjećate više kao gustoća materije ili kemije. A li, kad doživite ta viša sta­
nja svijesti, koja vibriraju na višoj frekvenciji, počet ćete se osjećati manje
kao materija ili kemija, a više kao energija. Zato tu energiju u obliku
osjećaja nazivam uzvišenim emocijama.
Ako okruženje šalje signale genima u stanici, a iskustva iz okruženja
stvaraju emocije —a em ocije su kemijske povratne inform acije iskustva u okruže­
n ju - i ako sc u vanjskom okruženju ništa ne promijeni, ništa se ne mije­
nja ni u unutarnjem okruženju tijela (što je i dalje vanjsko okruženje sta­
nice). Prim jerice, ako godinam a živite u skladu s istim
samoograničavajućim emocijama, vaše se tijelo biološki ne mijenja jer ne
poznaje razliku između emocije koja potječe iz vanjskog okruženja i
emocije koja potječe iz unutarnjeg okruženja. Tijelo umjesto toga vjeruje
da živi u istim uvjetima u okolišu, jer iste emocije proizvode iste kemij­
ske signale. Kao što riiclo živi u vanjskom okruženju u kojem se ništa ne
mijenja, i stanica živi u kemijskom okruženju u kojem se ništa ne
mijenja.
Ali, kad počnete doživljavati ta unutarnja iskustva pojačane svjesno­
sti i proširene svijesti - iskustva koja su stvarnija i osjctilnija od bilo
kojeg iskustva iz prošlosti - čim osjetite tu novu povišenu emociju ili
ekstatičnu energiju, promijenili ste svoje unutarnje stanje i zbog toga
ćete više pozornosti posvećivati slikama stvarnosti koje nastaju u vama.
A ako doživljavate novo iskustvo koje je toliko stvarno da potpuno zao­
kuplja pozornost vašega mozga, to novo iskustvo (ili buđenje) neurološ­
ki utiskujc taj događaj u vaš mozak. Ta nova emocija stvara dugoročno
pamćenje, a nove emocije signaliziraju novim genima; ali iskustvo koje

318
stvara dugoročno pamćenje tada ne potječe iz vašeg vanjskog okruženja,
već potječe iz vašeg unutarnjeg okruženja —koje je stanici i dalje vanjsko
okruženje.
Budući da je taj događaj toliko moćan da ga ne možete ne biti svje­
sni, treba upamtiti sljedeće:

• što je energija viša, to je viša svijest

• što je svijest viša, to je svjesnost veća
• što je svjesnost veća, to šire iskustvo stvarnosti doživljavate.

Kao što znamo, svo opažanje temelji se na tome kako je mozak

ustrojen uslijed naših iskustava u prošlosti. Elemente naše stvarnosti ne
opažamo onakvima kakvi oni jesu; svoju stvarnost opažamo onakvom
kakvi m i jesmo. Ako ste upravo doživjeli unutarnje iskustvo u sklopu
kojeg ste vidjeli dojmljiva mistična bića, osjećali potpunost, jednost i
povezanost sa svime i svakime, ili ste doživjeli potpuno drugačije vrije­
me i prostor, kad nakon tog iskustva otvorite oči, vaš spektar stvarnosti
u budnom stanju bit će širi. To je zato što je to unutarnje iskustvo pro­
mijenilo vaš mozak i sada ste neurološki ustrojeni za opažanje uzvišeni-
jeg izraza stvarnosti. Tako iznutra počinjete mijenjati ono tko jeste -
tako mijenjate svoje iskustvo trodimenzionalnog svijeta materije.
Evolucija je spor proces; na individualnoj razini, kao i na razini
vrste. Doživljavate iskustva, doživljavate povrede, usvajate pouke, malo
se razvijete. Pa doživite još malo boli, usvojite sljedeću pouku, prijeđetc
na sljedeći izazov, postignete uspjeh i ostvarite ciljeve, postavite si nove
ciljeve, ponovno se razvijete i ciklus se nastavlja. Taj je proces spor, jer iz
vanjskog okruženja na primate mnogo informacija.
Ali, kad doživite ta nepoznata unutarnja iskustva koja su stvarnija
od svega u vanjskom svijetu, stvarnost više nikada ne možete vidjeti na
isti način, jer vas to iskustvo duboko promijeni. Moglo bi se reći da pri­
mate nadogradnju ili ažuriranje softwarea. Ako se sva stvarnost koju opa­
zite temelji na vašim iskustvima i ako ste upravo doživjeli interdimenzij-
sko iskustvo, vaš će mozak biti sposoban opaziti ono što je uvijek
postojalo, ali tada vi još niste posjedovali moždane krugove potrebne da
to opazite.

319
 Ako nastavite doživljavati ta ekspanzivna iskustva, nastavit ćete
doživljavati sve širi spektar stvarnosti. To podiže veo iluzije, a jednom
kad se taj veo podigne, opažate stvarnost onakvom kakva ona doista jest
—vibrirajuća, sjajna, povezana i luminiscentno svjetlucava - a energija
održava cijeli taj proces. Povezujete se sa širim spektrom informacija u
kojem sve odjednom izgleda i osjeća se drugačije nego kad ste to vidjeli
samo kao materiju - i vaš odnos se mijenja. Tako su mistici i učitelji
dosegnuli svoje postignuće: ulazeći u svoj unutarnji svijet i na taj način
šireći percepciju prirode stvarnosti vanjskog svijeta. Zamislite tko biste
mogli postati kad biste prestali živjeti prema značajkama donja tri ener­
getska središta, uključujući preživljavanje, strah, bol, razdvojenost, gnjev
i nadmetanje, te kad biste, umjesto toga, počeli živjeti iz srca te funkcio­
nirati iz ljubavi, jednosti i povezanosti sa svime, bilo to vidljivo i
nevidljivo.
Kad su mistici i učitelji doživjeli dovoljno interdimenzijskih iskusta­
va primljenih od informacija s onu stranu osjetila, više nisu opažali u
skladu s genim a s kojima su rođeni. Više nisu procesirali u skladu s
ustrojstvom mozga s kojim su rođeni - na način koji je u ljudski mozak
utiskivan tisućama godina. Zbog interakcije s poljem, stvarali su svje­
snost, krugove i um za opažanje drugačije stvarnosti —koja je oduvijek
bila prisutna.
Ta mitska i magična svojstva epifize, moždane alkemičarke, nedvoj­
beno nisu nova informacija, iako se doima da suvremena znanost tek
hvata korak s onime što su stare civilizacije oduvijek znale.

Melatonin, matematika, stari simboli i epifiza

Na dan 23. srpnja 2011. godine u engleskom selu Roundway, nedaleko
od Devizesa u W iltshireu, pojavio se u žitu krug, vrlo sličan kemijskoj
strukturi melatonina (pogledajte crtež 12.11). Je li taj krug složena prije­
vara? Ili nam netko iz neke druge dimenzije pokušava nešto reći? Dok
čitate ovaj dio, sami možete zaključiti događa li se takvo što slučajno ili
uslijed inteligentne namjere.
Mozak se sastoji od dvije polutke, a ako ih razdijelite prerezavši ga
po sredini, izvodite takozvani sagitalni presjek. Pogledajte sagitalni

320
presjek na crtežu 12.12 i obratite pozornost na smještaj te na kolektivnu
formaciju epifize, talamusa, hipotalamusa, hipofize i žuljevitog tijela,
podsjeća li vas ta formacija na što? Posrijedi je egipatski simbol zvan
Horusovo oko, koji označava zaštitu, moć i dobro zdravlje. Je li moguće
da je postojalo staro učenje o autonomnom živčanom sustavu, retikular-
nom aktivacijskom sustavu, vratim a talamusa i epifizi? Egipćani su zaci­
jelo poznavali važnost autonomnog živčanog sustava te su bili svjesni da
aktiviranje epifize znači mogućnost ulaska u drugi svijet, ili u druge
dimenzije9.

Crtež 12.11 K rugu žituopaženu Roundwayju, Ujedinjeno Kraljevstvo,

23. srpnja 2011. godine, pokazuje kemijsku strukturu melatonina...
možda nam netko pokušava nešto reći.

321
Crtež 12.12 Ako mozak prcrežetc po sredini, možete vidjeti limbički mozak. Promotrite
ga i opazit ćete zapanjujuću sličnost s Horusovim okom.

U egipatskom mjernom sastavu Horusovo oko predstavljalo je i

frakcijski sustav kvantifikacije za mjerenje dijelova cjeline. U suvremenoj
matematici to nazivamo Fibonacđjevom konstantom ili Fibonaccijevim
nizom. Kao što sam već spomenuo u ovoj knjizi, ta matematička formu­
la pojavljuje se posvuda u prirodi; očita je u obrascima koje možete
vidjeti u suncokretu, morskim školjkama, ananasu, češerima, jajima, a
čak i u strukturi galaksije M liječna staza. Fibonaccijevoj konstanti,
poznatoj i kao zlatna spirala, zlatna sredina ili zlatni rez, svojstvena je
činjenica da je svaki broj nakon prva dva zbroj prethodna dva.
Ako biste tu formulu primijenili na mozak te počeli dijeliti kvadrate
dodajući jedan, pa još jedan, dobili biste fraktalni obrazac, beskonačan
obrazac koji se ponavlja u svim razmjerima. Ta formula, započevši od
epifize, predstavlja točnu strukturu mozga (pogledajte crtež 12.13).
Počinjete li se pitati bi li epifiza mogla biti zaista toliko posebna?
U grčkoj mitologiji, Hermes je bio glasnik bogova sposoban prelaziti
iz zemaljskog područja u područje bogova. Smatrali su ga bogom tranzi­
cija i dimenzija, ali i vodičem u zagrobni život. Njegov glavni simbol bio
je kaducej, koji se sastoji od dviju zmija omotanih oko štapa, čiji se vrh
pretvara u krila ili ptice (pogledajte crtež 12.14). Kaducej, koji je Hermes
koristio kao Štap, često se smatrao simbolom zdravlja. Što mislite,

322
predstavljaju li te zmije, koje se uspinju štapom, kretanje energije kraljež­
nicom, od tijela prema mozgu, a krila oslobođenje od jastva kad energija
Stigne u epifizu i označi prosvjetljenje? K runa predstavlja naš najviši
potencijal i naš najuzvišeniji izraz božanskog, jednom kad aktiviram o
svoju epifizu (koju predstavlja češer). Okrunjivanje Jastva je pobjeda nad
jastvom. Zato sam tu sliku izabrao za naslovnicu ove knjige.

Crtež 12.13 Ako slijedite zlatni rez, Fibonaccijevu konstantu, duž opsega mozga, spirala
završava upravo na epifizi.

Crtež 12.14 Meditacija povezivanja s višim dimenzijama vremena i prostora

323
 Budući da je razina melatonina najviša između jedan i četiri sata u
noći, to je najbolje vrijeme za ovu meditaciju. Započnite tako što ćete
aktivirati središte srca u trajanju od jedne pjesme. Potom blagoslovite
svoja energetska središta započevši od najnižeg, kao što ste naučili u
meditaciji Blagoslivljanja energetskih središta u četvrtom poglavlju.
Blagoslovite to energetsko središte tako što ćete pozornost najprije upu­
titi prostoru tog energetskog središta, a potom prostoru oko njega.
Činite to za prvo, a tada i za drugo energetsko središte, a potom se isto­
dobno usredotočite na prvo i drugo središte. Ponavljajte taj proces sa
svakim energetskim središtem, stvarajući veće polje, tako što ćete svako
novo energetsko središte povezati s prethodnim središtima. Naposljetku
ćete istodobno uskladiti svih osam središta i energiju oko svojega tijela.
To bi trebalo trajati oko četrdeset i pet minuta. Potom legnite na dvade­
set minuta i dopustite da vaš autonomni živčani sustav prima zapovijedi
kako bi uravnotežio tijelo.
Zatim sjednite i dišite podižući energiju sve do tjemena. Zadržavajte
je i stišćite, pritišćući kristale u epifizi, jer je na taj način aktivirate i stva­
rate elektromagnetsko polje. To polje rastegnut će se koliko god daleko
može, a tada će se okrenuti u suprotnom smjeru i stisnuti one kristale.
Kad povisite frekvenciju, primat ćete sve viša područja vibracija, a tada
će vaš mozak tu informaciju pretvoriti u slike. I još nešto o ovom načinu
disanja: želim naglasiti da nije potrebno brzo i duboko udahnuti, a tada
stisnuti unutarnje mišiće te zadržati dah toliko da poplavite. Umjesto
toga, udahnite vrlo polagano, dugo i ujednačeno, usklađujući dah sa ste­
zanjem unutarnjih m išića dok udišete i polako slijedite dah sve do
tjemena.
To je četvrti način na koji možete aktivirati epiflzu. Kad završite s
disanjem, usmjerite pozornost mjestu između stražnjeg dijela grla i stra­
žnjeg dijela glave u prostoru - na taj način locirate tu žlijezdu, a kad joj
usmjerite pozornost, usmjeravate joj i energiju. Zadržite pozornost na
njoj pet do deset minuta. Smanjite se, kao misao, svjesnost i svijest, te
uđite u komoru epifize i osjetite prostor tog mjesta u središtu tog orga­
na, u prostoru. Ostanite ondje pet do deset minuta. Potom osjetite fre­
kvenciju i prostor izvan granica te žlijezde. Isijavajte energiju izvan tog
mjesta u golem, crn prostor. Uputite je da nosi namjeru, da ta žlijezda

324
oslobodi svoje svete metabolite za mistično iskustvo. Pošaljite tu infor­
maciju u prostor izvan svoje glave, u prostoru.
Zatim se otvorite, povežite se s energijom izvan svoje glave u gole­
mom, vječnom crnom prostoru, i samo primajte. Sto ste dulje svjesni te
energije i što više možete prim iti tu frekvenciju, to više mijenjate i
poboljšavate melatonin, pretvarajući ga u njegove radikalne metabolite.
Nemojte očekivati da se nešto dogodi, ne pokušavajte predviđati samo
nastavite primati. Naposljetku ponovno legnite i dopustite da autonomni
živčani sustav preuzme glavnu riječ. Uživajte u krajoliku!

325
 Trinaesto poglavlje

Projekt koherencija:
Stvaranje boljeg svijeta

Živimo u vremenu krajnosti, a te su krajnosti odraz stare svijesti, koja

više nc može preživjeti, te buduće svijesti, u kojoj se sam planet Zemlja
preobražava, zajedno sa svima nama na njoj. Tu staru svijest pokreću
emocije preživljavanja kao što su mržnja, nasilje, predrasude, gnjev,
strah, patnja, nadmetanje i bol - emocije koje služe tome da nas uvjere
da smo razdvojeni. Ta iluzija razdvojenosti opterećuje i dijeli pojedince,
zajednice, društva, zemlje i samu Majku Prirodu. Bezumnost, nemar­
nost, pohlepa i nepoštovanje, svojstveni ljudskoj aktivnosti, prijete živo­
tu kakvog poznajemo. Cista logika i razum govore da se ta vrsta svijesti
ne može još dugo održati.
Budući da se sve kreće prema krajnjim polarnostima, mnogi trenu­
tačni sustavi - politički, ekonomski, vjerski, kulturalni, edukacijski,
medicinski i okolišni —nedvojbeno se raspadaju uslijed kolapsa zastarje­
lih paradigmi. To najočitije opažamo u novinarstvu, u kojem više nitko
ne zna što bi vjerovao. Neke od tih promjena odražavaju izbor ljudi, dok
druge promjene odražavaju sve više razine osobne svijesti. Međutim,
jedno je očito; u ovo doba informacija na površinu izlazi sve što nije u
skladu s evolucijom tc nove svijesti.
Ako niste svjesni da se događa povišenje frekvencije i energije -
povišenje tjeskobe, napetosti i žara - možda ne obraćate pozornost na
vlastito stanje i na povezanost čovječanstva s tom energijom. Uz previra­
nja u našem izrazito uznemirenom političkom, društvenom, ekonom­
skom i osobnom okruženju, mnogi ljudi osjećaju i to da vrijeme ubrzava
—ili da se u kraćem vremenu događaju važniji događaji. Ovisno o vašem

326
svjetonazoru, to može biti uzbudljivo vrijeme buđenja ili tjeskoban tre­
nutak povijesti. Kako bilo, staro mora otpasti ili se slomiti kako bi se na
njegovu mjestu pojavilo nešto funkcionalnije. Tako se razvijaju ljudi,
vrste, svijest pa čak i planet.
Ovo buđenje energije u ljudima i prirodi nameće nam nekoliko pita­
nja: je li moguće da su u igri viši utjecaji koji utječu na odnos čovječan­
stva prema nasilju, ratu, zločinu i terorizmu —i, s druge strane, miru,
jedinstvu, koherenciji i ljubavi? I postoji li razlog zbog kojega se sve ovo
događa upravo u ovom vremenu?

Povijest projekata mirovnih okupljanja

Do današnjeg dana, moć privremenih projekata mirovnih okupljanja
dokazana je i temeljito istražena u više od 50 demonstracijskih projekata
te u 23 stručno recenzirane znanstvene studije, koje su pomno procije­
nili neovisni znanstvenici širom svijeta'. Rezultati su dosljedno dokazali
pozitivan učinak neposrednog smanjenja zločina, ratovanja i terorizma u
prosjeku za više od 70 posto2. Razmislite na trenutak o tome. Kad se
skupina ljudi sastane sa specifičnom namjerom ili kolektivnom sviješću
o promjeni nečega ili o postizanju određenog ishoda, ako to učine s
dovoljno energije i emocija mira, jedinstva ih jednosti - fizički ne čineći
ništa, ta ujedinjena zajednica u 70 posto slučajeva može ostvariti promje­
ne. Znanstvenici su rezultate tih istraživanja kvantificirali primjenjujući
lead-lag analizu.
Svrha lead-lag analize jest otkriti odnose između ljudi i incidenata.
Primjerice, ako biste razmotrili lead-lag analizu teškog pušača, ona bi
pokazala da što osoba više puši, to je veća vjerojatnost da će oboljeti od
raka pluća. U pogledu projekata mirovnih okupljanja istraživanja su
otkrila da što je više meditanata ili sudionika mirovnog okupljanja (u
kombinaciji s vremenom koje provedu u meditaciji), to je jači utjecaj
okupljanja na smanjenje učestalosti zločina i nasilja u društvu.
Upečatljiv je primjer libanonski mirovni projekt, koji je u kolovozu i
rujnu 1983. godine u Jeruzalemu okupio skupinu meditanata kako bi se
dokazalo „širenje utjecaja mira“. Iako se broj meditanata s vremenom
mijenjao, on je često bio dovoljno velik da postigne efek t super širenja

327
m ira za Izrael i obližnji Libanon. Taj efekt događa sc kad se skupina
posebno obučenih meditanata svakodnevno sastaje u isto vrijeme kako
bi stvarali i širili pozitivan učinak na društvo. Rezultati tog dvomjeseč­
nog istraživanja pokazali su 76-postotno smanjenje broja poginulih u
ratu na dane kad je u meditaciji sudjelovalo mnogo meditanata. Među
drugim učincima bilo jc smanjenje učestalosti zločina i požara, promet­
nih nesreća i terorizma te povećanje ekonomskog rasta. Rezultati su
potom ponovljeni u sedam uzastopnih pokusa u razdoblju od dvije godi­
ne, tijekom vrhunca Libanonskog rata3. Sve to postignuto je jednostav­
nim kombiniranjem namjera ljudi usredotočenih na mir i koherenciju, s
uzvišenim emocijama ljubavi i suosjećanja. To jasno dokazuje da što je
svijest skupine ljudi sa specifičnom uzvišenom energijom jače ujedinje­
na, to jače može promijeniti svijest i energiju drugih na nelokalan način.
U istraživanju mirovnih okupljanja, koje se smatra jednim od tri naj­
važnija u zapadnoj hemisferi, mozgovi Korporacije RAND okupili su
gotovo 8000 (a katkad i više) obučenih meditanata koji su sc trebali usre­
dotočiti na svjetski mir i koherenciju tijekom triju razdoblja u rasponu
od osam do jedanaest dana, od 1983. do 1985. godine. Rezultati su poka­
zali da je svjetski terorizam u tom razdoblju smanjen za 72 posto4.
Možete li zamisliti rezultate i pozitivne učinke, ali i brzinu kojom bi se
oni dogodili, ako bi ta vrsta meditacije i svjesne usredotočenosti bila dio
školskog nastavnog programa?
U drugom istraživanju, obavljenom u Indiji od 1987. do 1990. godi­
ne, 7000 ljudi okupilo se kako bi se usredotočili na svjetski mir. U te tri
godine svijet je svjedočio iznimnim pomacima prema svjetskom miru:
Hladni je rat završio, Berlinski je zid srušen, Iransko-irački rat je okon­
čan, Južna Afrika krenula je prema ukidanju apartheida, a teroristički su
se napadi prorijedili. Sve je iznenadila brzina kojom su se te globalne
promjene dogodile, sve na relativno miran način.
Od 7. lipnja do 30. srpnja 1993. godine, oko 2500 meditanata okupi­
lo se u Washingtonu D. C. u sklopu visoko kontroliranog eksperimenta
usredotočenja na mir i koherentnu energiju. Prvih pet mjeseci te godine
učestalost nasilnih zločina ujednačeno je rasla, ali nedugo nakon počet­
ka ovog istraživanja započelo je statistički značajno smanjenje nasilja
(mjereno jedinstvenim izvješćima FBI-ja o kaznenim djelima), zločina i

328
napetosti u Washingtonu, D. C6. Ti rezultati govore da relativno mala
skupina ljudi ujedinjenih u ljubavi i svrsi može imati statistički značajan
učinak na različitu populaciju.
Zbog neposrednosti globalnih medija, 11. rujna 2001. godine, ljud­
ska bića širom svijeta osjetila su užas, šok, strah, prestravljenost i tugu
kad su zrakoplovi udarili u Svjetski trgovački centar u New Yorku, u
Pentagon u W ashingtonu, D. C., te u jedno polje nedaleko od
Shanksvillea u Pennsylvaniji. Kolektivna svijest svijeta u trenu se pove­
zala s tim događajem. Emocije su silovito tekle širom svijeta jer su se lju­
di povezivali, uspostavljali zajednice i vodili brigu jedni o drugima.
Tijekom događanja 11. rujna, znanstvenici koji su na Sveučilištu
Princeton radili na Projektu globalne svijesti, putem interneta su priku­
pljali podatke s više od četrdeset uređaja širom svijeta. Kako su podaci
pristizali u središnji server na Princetonu u New Jerseyju, znanstvenici
su svjedočili dramatičnim promjenama obrazaca u svojem generatoru
nasumičnih događaja. (Generator nasumičnih događaja zamislite kao
računalno bacanje novčića. Mjere se ,,pismo“ ili ,,glava“, ili jedinice i
nule, pa bi rezultati, prema statistici, trebali biti 50:50.) Dramatične pro­
mjene obrazaca neposredno nakon tog događaja znanstvenike su pota­
knule na zaključak kako je kolektivna emocionalna reakcija ljudi bila
dovoljna da bude izmjerena u Zcmljinom elektromagnetskom polju .
Sva ova istraživanja u konačnici upućuju na to da mnogi dokazi
govore kako skupne meditacije odgovarajućeg opsega, s obučenim medi-
tantima koji mijenjaju svoje emocije i energiju, mogu utjecati na mir i
globalnu koherenciju te stvoriti nelokalne, mjerljive učinke. Ako su ti
projekti mirovnih okupljanja sila koherencije u čitavom društvu, postoje
li suprotne sile koje možda djeluju protiv ljudi te stvaraju inkoherenciju?

Odnos Zemlje sa Sunčevim ciklusima

Kako se Zemlja svakodnevno okreće oko svoje osi, Sunce svakog jutra
donosi svjetlost u tamu, toplinu i ugodu nakon noćne hladnoće, biljka­
ma fotosintezu, a ljudima sigurnost. Zbog toga ;c obožavanje Sunca još
14 000 godina prije nove ere uklesano u kamene ploče i u zidove spilja.
Nebrojene mitologije (uključujući civilizacije u starom Egiptu i

329
Mezopotamiji, Maje i Azteke te australske Aboridžine) veličale su Sunce
kao dostojno obožavanja, ali i kao izvor prosvjetljenja, svjetlosti i mudro­
sti. Bez obzira na lokaciju, većina kultura Sunce je shvaćala kao ono što
u najvećoj mjeri upravlja svim životom na Zemlji, jer bez Sunca život na
njoj nc bi bio moguć.
Ljudi su najvećim dijelom elektromagnetska bića (entiteti koji nepre­
stano šalju i primaju poruke putem vibracijskih energija) i čija se tijela
sastoje od gravitacijski organizirane svjetlosti i informacija. (Zapravo,
sve materijalno u ovom trodimenzionalnom svijetu u osnovi je gravita­
cijski organizirana svjetlost i informacija.) Kao individualna elektroma­
gnetska bića, tek smo mala karika u lancu elektromagnetskog svijeta čiji
se individualni dijelovi ne mogu odvojiti od cjeline.
Široko gledano, nije moguće poreći međusobnu povezanost Sunčeve
energije, Zemljine energije te energije svih živih vrsta. Gledano na mikro
razini, da bismo shvatili tu međuovisnost, dovoljno je promotriti životni
ciklus određene vrste voća ili povrća. Povrće ili voće započinje kao sje­
menka, a kad se poslože uvjeti u okolišu - kao što su voda, temperatura,
zemlja bogata hranjivim tvarim a i fotosinteza —omogućuju klijanje sje­
menke. Bujanje sjemenke nakon nekog vremena postane sastavni dio
ekosustava, ali i izvor hrane za razne oblike života. Taj složeni lanac i
fina ravnoteža događaja započinju sa Zcmljinim jedinstvenim položajem
u našem Sunčevu sustavu. Posrijedi je raspon orbitalne udaljenosti od
određene zvijezde (naše Sunce), poznat kao cirkumstelarna habitabilna
zona u kojem planet može održavati tekuću vodu. Iako je Sunce gotovo
150 m ilijuna kilometara daleko, kad postane aktivno, to znatno utječe na
život na Zemlji, jer su Zemlja i Sunce povezani elektromagnetskim polji­
ma. Svrha elektromagnetskog polja Zemlje (pogledajte crtež 13.1) jest
zaštititi je od škodljivih učinaka Sunčeva zračenja i Sunčevih pjega, sve­
mirskih zračenja te drugih oblika svemirskih meteoroloških prilika. Iako
Sunčeve pjege nisu potpuno shvaćene, posrijedi su relativno mračna,
hladna područja Sunca nastala uslijed interakcija sa Sunčevim magnet­
skim poljem; promjer im može biti do 51 000 kilometara. Sunčeve pjege
možete shvatiti kao čep na boci gazirane vode; ako bocu protresete i
tada uklonite čep, dogodit će se obilno oslobađanje fotona (svjetlosti) i
drugih oblika visokofrekventnog zračenja8.

330
 Da nije zaštite i izolacije Zemljina elektromagnetskog polja, život
kakav poznajemo ne bi mogao postojati jer bi nas neprestano zasipala
struja sm rtonosnih čestica. Primjerice, u vrijeme solarnih baklji,
Zemljino elektromagnetsko polje štiti planet odbijajući bilijune tona
fotonskih emisija zvanih izbacivanje koronalne mase. Izbacivanja koro-
nalne mase zapravo su goleme eksplozije plazme i magnetskih polja sa
Sunčeve korone, koje se mogu protegnuti m ilijunim a kilometara u sve­
mir. Njihovi učinci u pravilu stižu do Zemlje 24 do 36 sati nakon što se
dogode.
Ta izbacivanja pritisnu Zemljino polje, zagrijavajući njezinu željeznu
jezgru. Kad se ta jezgra promijeni, mijenja se i elektromagnetsko polje
planeta. Izbacivanja koronalne mase dio su Sunčevih ciklusa, a događaju
se otprilike svakih jedanaest godina - i mogu uznemiriti sve žive orga­
nizme na Zemlji.
Bilježenje solarnih ciklusa započelo je 1755. godine, ali je osamnae­
stogodišnji Rus Aleksandar Ciževski 1915. godine podignuo ljudsko
shvaćanje Sunca i njegova odnosa sa Zemljom na novu razinu, nakon
što je jedno ljeto proveo promatrajući Sunce. Tog ljeta pretpostavio je da
bi razdoblja Sunčeve aktivnosti mogla djelovati na organski svijet.
Godinu dana poslije otišao je u Prvi svjetski rat, a dok se nije borio za
Rusiju, promatrao je Sunce. Opazio je da se određene bitke pojačavaju ili

331
slabe ovisno o snazi Sunčevih baklji (pogledajte prikaz 14 u umetku u
boji)9. Ciževski je naknadno prikupio povijesne činjenice za 72 zemlje u
razdoblju od 1749. do 1926. godine te je usporedio godišnji broj važnih
političkih i društvenih događaja (kao što su počeci ratova, revolucije,
epidemije i nasilje) s pojačanom Sunčevom aktivnošću i dokazao vezu
između Sunčeve aktivnosti i ljudske ekscitabilnosti. Jednako je zanimlji­
vo da je Sunčeva aktivnost povezana i s velikim ljudskim napretkom,
uključujući inovacije u arhitekturi, znanosti i umjetnosti te društvene
promjene9.
Svako mjesto na slici na kojem vidite oštar uspon crvene crte pred­
stavlja aktivnu Sunčevu baklju ili Sunčevu pjegu u razdoblju između
1750. i 1922. godine. Plave crte predstavljaju povijesno važne događaje
koji su se dogodili u tom razdoblju. Ciževski je naposljetku ustanovio da
se 80 posto najvažnijih događaja u tim zemljama dogodilo tijekom solar-
nih događaja i geomagnetske aktivnosti11. Doima se da je oslobađanje
solarne energije — koja uvijek nosi informaciju — u gotovo savršenoj
koherenciji s aktivnostima, energijom i sviješću našega planeta. Dok ovo
pišem, 2017. godine, proživljavamo vrlo aktivan Sunčev ciklus.
U prošlom desetljeću mnogo je toga rečeno o načinima na koje ta
solarna energija utječe na planet i na sav život koji ga nastanjuje. Godine
2012. proroci propasti smatrali su da završetak majanskog kalendara,
koji se poklapao s prosinačkim solsticijem, znači da je smak svijeta blizu.
Današnji astrolozi govore o Dobu vodenjaka (astrološko je doba razdo­
blje od oko 2150 godina, koje odgovara prosječnom vremenu potreb­
nom da se proljetni ekvinocij pomakne iz jednog zodijačkog zviježđa u
drugo) koje će čovječanstvu donijeti novu svijest. Astronomi i kozmolo-
zi govore o galaktičkom poravnanju, rijetkom astronomskom događaju
do kojeg dolazi svakih 12 960 godina i uslijed kojeg se Sunce poravnava
sa središtem galaksije Mliječna staza.
Neovisno o tome u što vjerujete, svi ovi događaji upućuju na
Sunčeve cikluse ko i pojačavaju energiju koja od Sunca pristiže na
Zemlju. Budući da smo elektromagnetska bića, elektromagnetskim
poljem povezana sa Zemljom te zaštićena od Sunca, to povećanje ener­
gije Sunca mijenja energiju Zemlje i našu osobnu energiju. To znači da ta
nova energija može utjecati na ljudska bića na pozitivan ili na negativan

332
način, ovisno o našoj individualnoj energiji. Primjerice, ako osjećate raz­
dvojenost, živite u skladu s emocijama preživljavanja te robujete hormo­
nima i kemikalijama stresa, vaš mozak i srce radit će inkoherentno. Zbog
toga će vaša energija i svjesnost biti podijeljene i neuravnotežene, a poja­
čanje energije Sunca dodatno će pojačati takvo stanje. Dakle, ako živite
u inkoherenciji, ta će inkoherencija biti pojačana. Jednako tako, ako živi­
te u koherentnoj usklađenosti glave i srca te se u meditaciji svakodnevno
povezujete s jedinstvenim poljem i prevladavate svoja ograničena vjero­
vanja i stavove, bit ćete poneseni još dalje u istinu i razumijevanje onoga
tko jeste i što je vaša svrha.
Poanta je u tome da smo svi usred inicijacije te će biti potrebno sil­
no mnogo volje, svjesnosti i svijesti da ostanemo usredotočeni, kako ne
bismo podlegli tim energijama koje pobuđuju. Ako smo sposobni održa­
ti usredotočenost, ne moramo biti žrtve neizvjesnosti, već možemo
transmutirati tu energiju u veći red, koherenciju : čak mir, osobno i glo­
balno. Najjednostavnije rečeno, ta će energija podržati ono tko jeste —-
odnosno, ono kako razmišljate i kako se osjećate.

Schumannova rezonancija
Njemački fizičar i profesor W. O. Schumann pretpostavio je 1952. godi­
ne da u atmosferi, u šupljini (ili prostoru) između Zemljine površine i
ionosferc, postoje mjerljivi elektromagnetski valovi. Prema NASA-i,
ionosfera je sloj bogat elektronima, ioniziranim atomima i molekulama,
koji se proteže od otprilike pedeset kilometara iznad površine Zemlje do
ruba svemira, oko tisuću kilometara daleko. To se dinamično područje
povećava i smanjuje (te se dodatno dijeli na potpodručja) na temelju
solarnih uvjeta, i presudna je karika u lancu interakcija Sunce-Zemlja12.
Ta „nebeska energetska postaja" omogućuje radiokomunikaciju.
Schumann i H. L. Konig potvrdili su 1954. godine Schumannovu
pretpostavku otkrivši rezonancije na glavnoj frekvenciji od 7,83 Hz; tako
je „Schumannova rezonancija" ustanovljena mjerenjem globalnih elek­
tromagnetskih rezonancija nastalih i pobuđenih uslijed munjevitih oslo­
bađanja naboja u ionosferi. Tu frekvenciju možete zamisliti kao životnu
viljušku za ugađanje. D rugim riječima, djeluje kao pozadinska

333
frekvencija koja utječe na biološke krugove mozga sisavaca (podsvjestan
mozak ispod neokorteksa, koji je ujedno sjedište autonomnog živčanog
sustava). Schumannova frekvencija utječe na ravnotežu našega tijela, na
naše zdravlje i na našu prirodu kao sisavaca. Zapravo, izostanak
Schumannove rezonancije može u ljudskom tijelu prouzročiti teške men­
talne i fizičke probleme.
Istraživanjima je to dokazao njemački znanstvenik Rutger Wever s
Max Planck Instituta za bihevioralnu psihologiju u Erling-Andechs u
Njemačkoj. U sklopu tog istraživanja, mlade i zdrave studente dobrovolj­
ce odvodio je u hermetički zatvorene podzemne bunkere, koji su sprje­
čavali prodiranje Schumannove frekvencije, te ih ondje držao četiri tjed­
na. Cirkadijani ritmovi studenata u ta su se četiri tjedna promijenili,
uzrokujući emocionalnu uznemiranost i migrenske glavobolje. Kad je
Wever u bunkere uveo Schumannovu frekvenciju, zdravlje dobrovoljaca
vratilo se u normalno stanje već nakon kratkog izlaganja frekvenciji od
7,83 Hz13.
Koliko nam je poznato, Zemljino elektromagnetsko polje tom pri­
rodnom frekvencijom od 7,83 Hz štiti i podupire sva živa bića.
Schumannovu rezonanciju možete shvatiti kao kucanje Zemljina srca.
Stari indijski rišiji to su nazivali OM, ili inkarnacija čistog zvuka.
Slučajno ili ne, 7,83 Hz ujedno je i vrlo moćna frekvencija koja se koristi
za usklađivanje moždanih valova jer se povezuje s niskim razinama alfa
te gornjim rasponom theta moždanih valova. Taj raspon moždanih valo­
va omogućuje nam izaći iz analitičkog uma i ući u podsvijest. Stoga se
ova frekvencija povezuje i s visokim razinama sugestibilnosti, meditaci­
je, povišenih razina humanog hormona rasta i povišenim razinama cere­
bralnog krvotoka1'. Zato se doima da Zemljina frekvencija i frekvencija
mozga imaju vrlo slične rezonancije te da Zemljino elektromagnetsko
polje može utjecati na naš živčani sustav. Možda je to razlog zbog kojega
odlazak iz grada u prirodu toliko smiruje.

.334
Koncept emergencije
Istraživači Instituta HeartMath otkrili su da čovjekovo srce u stanju
koherencije ili skladnog ritma odašilje kohcrcntniji signal u okruženje; a
otkrili su i to da živčani sustav ljudi i životinja može registrirati taj signal.
Zapravo, kao što do sada već znate, srce stvara najjače elektromagnetsko
polje u tijelu, koje je moguće izmjeriti i oko metar dalje15. To pruža uvjer­
ljivo objašnjenje za činjenicu da, kad netko uđe u sobu, možete osjetiti
raspoloženje ili emocionalno stanje te osobe bez obzira na govor njezina
tijela16. S isključivo znanstvenog stajališta, može li to funkcionirati na
globalnoj razini?
Godine 2008., više od dva desetljeća poslije, Institut HeartMath
pokrenuo je Inicijativu globalne koherencije, znanstveno utemeljeno
međunarodno nastojanje da se pomogne aktivirati srce čovječanstva s
ciljem promicanja mira, sklada i promjene globalne svijesti. Inicijativa
globalne koherencije temelji se na nekoliko vjerovanja:

1. Solarna geomagnetska aktivnost (Zemljino magnetsko polje)

utječe na zdravlje, misli, ponašanja i emocije ljudi.
2. Zemljino magnetsko polje nosi biološki važne informacije koje
povezuju sve žive sustave.
3. Sva ljudska bića utječu na Zemljino elektromagnetsko polje važ­
nih informacija.
4. Kolektivna ljudska svijest, u sklopu koje se mnogo ljudi svjesno
usredotoči na stanja utemeljena na srcu, stvara globalno informa­
cijsko polje ili utječe na njega. Dakle, uzvišene emocije brižnosti,
ljubavi i mira mogu stvoriti koherentnije polje koje može blago­
tvorno utjecati na druge te pomoći zaustaviti trenutačan plane­
tarni nesklad i inkoherenciju17.

Budući da se ritam ljudskog srca i frekvencije mozga (ali i kardiova­

skularnog te autonomnog živčanog sustava) preklapaju sa Zemljinim
poljem rezonancije, znanstvenici iz Inicijative globalne koherencije sma­
traju da smo dio biološke petlje povratne sprege u kojoj ne samo Što pri­
mamo važne biološke informacije iz polja, nego i šaljemo informacije u
njega18. Drugim riječima, ljudske misli (svijest) i emocije (energija)

335
ostvaruju interakciju sa Zemljinim magnetskim poljem te kodiraju infor­
macije u njega, a te informacije tada se valovima nositeljima (signalima u
koje je informacija uklopljena ili koji je nose) odašilju širom svijeta.
Želeći dodatno istražiti i ispitati tu pretpostavku koristeći najsuvre­
menije sen zore smještene na različitim lokacijama širom svijeta, znan­
stvenici Instituta HeartMath uspostavili su Sustav praćenja globalne
koherencije kako bi promatrali promjene u Zemljinom elektromagnet­
skom polju. Svrha ovog sustava je mjerenje globalne koherencije koris­
teći iznimno osjetljive magnetometre uz pomoć kojih se kontinuirano
mjere magnetski signali koji se pojavljuju u istom rasponu kao i ljudske
fiziološke frekvencije, uključujući naš mozak i kardiovaskularni sustav.
Uz to i kontinuirano prate aktivnost prouzročenu Sunčevim olujama i
bakljama te brzinu Sunčeva vjetra koji proizlazi iz Sunčevih oluja, naru­
šavanje Schumannovih rezonancija te potencijalne znakove važnih glo­
balnih događaja koji imaju jaku emocionalnu težinu19.
Zašto to čine i na što to upućuje? Ako možete svjesno stvoriti kohe­
rentno elektromagnetsko polje oko svojega tijela i u srodstvu ste ili pove­
zani s nekim tko također svjesno stvara elektromagnetsko polje oko svo­
jega tijela, valovi toga zajedničkog polja počeli bi se sinkronizirati na
nelokalan način. Kad se valovi obje osobe sinkroniziraju, stvaraju veće
valove i jače magnetsko polje oko vas, povezujući vas sa Zemljinim elek­
tromagnetskim poljem s pojačanim poljem utjecaja.
Ako bismo mogli stvoriti zajednicu ljudi raštrkanih širom svijeta,
koji bi svjesno podizali energiju vlastitog polja prema većem miru, ne bi
li bilo moguće da ta zajednica počne stvarati globalni efekt u Zemljinom
elektromagnetskom polju? Ta namjerna zajednica tada bi mogla usposta­
viti koherenciju ondje gdje vlada inkoherencija te red ondje gdje vlada
nered.
Dokazi postignuti istraživanjima mirovnih okupljanja govore da
naše misli i osjećaji doista imaju mjerljiv učinak na svaki živi sustav. Za
to ste možda čuli kao koncept emergencije - zamislite sinkronicitet jata
riba ili ptica, koje plivaju ili lete usklađeno, i doima se da sve jedinke
funkcioniraju iz jednog uma, na nelokalan način povezane nevidljivim
poljem energije. U pogledu te pojave jedinstveno je to što ona nije sila­
zna, što bi značilo da nema vođe. Zapravo je posrijedi uzlazna pojava,

336
odnosno, svatko vodi, jer svi funkcioniraju kao jedan um. Kad se glo­
balna zajednica sastane u ime mira, ljubavi i koherencije, prema koncep­
tu emergencije, trebali bismo biti sposobni ostvariti učinak u Zemljinom
elektromagnetskom polju, ali i u poljima drugih ljudi. Stoga zamislite
kako bi bilo kad bismo se svi ponašali, živjeli, uspijevali i funkcionirali
kao jedno. Kad bismo shvaćali da smo jedan um - jedan organizam
povezan i ujedinjen sviješću —shvauli bismo da povrijediti drugoga ili
mu na bilo koji način nauditi znači učiniti to samome sebi. Ta nova para­
digma razmišljanja bila bi najveći evolucijski skok koji je naša vrsta ikada
učinila, pa bi potreba za ratovanjem, borbom, nadmetanjem, strahova­
njem i patnjom postala zastarjela. A li, kako bi ta mogućnost mogla
postati stvarnost?

Koherencija nasuprot inkoherenciji

Kao što možda pretpostavljate, da bismo ostvarili određeni efekt u
Zemljinom polju (koji bi mogao utjecati na polje druge osobe), trebali
bismo aktivirati dva važna središta u ljudskom tijelu - srce i mozak. Kao
Što smo doznali u četvrtom poglavlju, iako je mozak, dakako, središte
svijesti i svjesnosti, srce - središte jednosti, potpunosti i naše povezano­
sti s jedinstvenim poljem - ima svoj mozak. Kad su ljudi sposobni regu­
lirati svoja unutarnja stanja brižnosti, dobrote, mira, ljubavi, zahvalnosti
i uvažavanja, kad njihovo srce uđe u stanje veće koherencije i ravnoteže,
odašilje vrlo jak signal mozgu, potičući ga na veću koherenciju i uravno­
teženost. To je zato što srce i mozak neprestano komuniciraju.
Jednako tako, kad netko iskorači iz povezanosti sa svojim tijelom, sa
svojim okruženjem i s vremenom te povuče pozornost od materije i
objekata, ostaje bez tijela, nitko, ništa, nigdje i izvan vremena. Kao što
do sada već shvaćate, kad iskoračimo iz sebe i svjesnost usmjerimo
nematerijalnom svijetu energije, povezujemo se s jedinstvenim poljem, s
mjestom na kojem više nema razdvojenosti između bilo kojih tijela, bilo
koga, bilo čega, bilo gdje i u bilo kojem vremenu. Zbog toga se sjedinju­
jemo sa sviješću svakog tijela, svakoga, svega, posvuda i u svakom vre­
menu. Tada smo kao svijest ušli u kvantno polje energije i informacija,

337
na mjesto s kojega svijest i energija mogu nelokalno utjecati na materijal­
ni svijet.
Nuspojava ovog procesa je uspostavljanje veće koherencije u mozgu
i u našoj energiji, kako bi naša biologija postala potpunija. U našim istra­
živanjima ustanovili smo da, kad mozak postane koherentniji, to utječe
na autonomni živčani sustav te na srce. Srce, koje je naša veza s jedin­
stvenim poljem, tada funkcionira kao katalizator koji pojačava proces
koherencije u mozgu. Budući da srce mozgu šalje više informacija nego
mozak srcu, što veću koherenciju postignete njegujući uzvišene emocije
srca, to će se srce i mozak više sinkronizirati. Ta sinkronizacija stvara
mjerljive efekte ne samo u tijelu, nego i u elektromagnetskom polju oko
tijela - a što veće polje stvorimo oko tijela, to više možemo utjecati na
druge na nelokalan način. Kako to znamo? Neprestano iznova to opa­
žamo u mjerenjima varijabilnosti srčane frekvencije naših učenika.
Dokaze utjecaja elektromagnetskog polja srca na polje tuđeg srca
opažamo i u istraživanju Instituta HeartMath, u sklopu kojeg je četrde­
set sudionika podijeljeno na skupine od četiri člana, smještenih oko
deset sklopivih stolova. Iako su mjerili srčani ritam svih četvero sudioni­
ka oko stola, samo je troje od njih poučeno tehnikom Instituta povisiva-
ti svoje emocije. Kad su tri obučena sudionika povisila svoju energiju i
poslala pozitivne osjećaje neobučenom sudioniku, ta je osoba također
ušla u stanje više koherencije. Autori istraživanja zaključili su da su ,,opa-
ženi dokazi sinkronizacije srca sudionika, što potvrđuje vjerojatnost
mogućnosti biokomunikacije među srcima“20.
Za proces koherencije najvažnije je iskoračiti iz analitičkog uma. (To
znamo jer smo ga dovoljno puta izmjerili na snimkama mozga naših
učenika. Njihovo sudjelovanje dokazalo je i to da je koherenciju, uz
praksu, moguće postići u relativno kratkom vremenu.) Kad se misleći
mozak utiša, ulazi u alfa ili theta stanje moždanih valova, a to otvara
vrata između svjesnog i podsvjesnog uma. Autonomni živčani sustav
tada postaje prijemljiviji za informacije. Kad podižemo vlastitu energiju
osjećajući uzvišene emocije, postajemo manje materija, a više energija,
manje čestica, a više val. Sto veće polje uspijemo stvoriti tim energijama
- kao energija, svjesnost i svijest - to više možemo nelokalno utjecati na
druge.

338
 Što više energije stvorite osjećajući uzvišene emocije srca, to ćete se
više povezati s jedinstvenim poljem, što znači da ćete doživjeti više pot­
punosti, povezanosti i jcdnosti. A li, tu povezanost ne možete doživjeti
ako ste inkoherentni, ako se osjećate razdvojeno ili živite pod utjecajem
hormona stresa. Kad kemikalije oslobođene uslijed stresa pobude
mozak, osjećamo se odvojeno od jedinstvenog polja i skloni smo dono­
siti manje razvijene izbore. Nedvojbeno je da nas emocije nadmetanja,
straha, gnjeva, bezvrijednosti, krivnje i srama drže razdvojenima od dru­
gih, jer izazivaju sporije i niže frekvencije nego uzvišene emocije kao što
su ljubav, zahvalnost, brižnost i dobrota, koje rađaju bržim i višim fre­
kvencijama. Znamo i to da je, što je frekvencija brža, to više energije pri­
sutno. To nas je potaknulo postaviti nekoliko pitanja:

• Što ako bismo u jednoj prostoriji okupili zajednicu od nekoliko

stotina ljudi, uputili ih da otvore srce i stvore uzvišeno energetsko
stanje, a potom ih zamolili da pošalju namjeru za najveće dobro
izabrane skupine ljudi okupljenih u istoj prostoriji?
• Što bi se dogodilo kad bi se elektromagnetsko polje oko tijela sva­
ke osobe stopilo s poljem osobe koja sjedi pokraj nje?
• Bi li ta uzvišena emocionalna stanja tada počela stvarati promjenu
energije u prostoriji?
• Je li moguće da bi svi koji dozive uzvišene emocije i energiju
mogli početi uspostavljati koherenciju u zajednici?

Stvaranje kolektivnog koherentnog polja

Od početka 2013. godine uspostavili smo partnerstvo s našim prijatelji­
ma u Institutu HcartMath kako bismo unaprijedili svoja istraživanja.
Otkako smo počeli mjeriti fiziološka stanja naših učenika, snimili smo
tisuće mozgova i srca, što je urodilo značajnim povećanjem informacija.
Preplavili su nas i zbunili podaci koje smo prikupili kad su obični ljudi
počeli činiti neuobičajeno.
Tijekom tog putovanja, u suradnji s Institutom HcartMath, svjedo­
čili smo začudnim rezultatima izmjerenima na polaznicima naših doga­
đanja. Jednako začudne rezultate mjerenja kolektivne energije zabilježili
smo u prostorijama u kojima su polaznici bili okupljeni - rezultate koji

339
pokazuju dosljedno, dnevno povećanje energije —koristeći sofisticirani
senzor iz Rusije, zvan Sputnik (kratko spomenut u drugom poglavlju).
Budući da uzvišene emocije, povezane s aktivnošću autonomnog
živčanog sustava, stvaraju elektromagnetska polja, pojačanje tih emocija
rađa promjenama u mikrocirkulaciji krvi, znojenju i drugim tjelesnim
funkcijama. Sputnik je vrlo osjetljiv pa može kvantificirati fluktuacije iz
okoliša mjereći barometrijske promjene, relativnu vlažnost, temperaturu
zraka, elektromagnetska polja i drugo21.
Promotrite prikaze 15A i 15B u umetku u boji. Na ovim mjerenjima
s naših radionica možete vidjeti trend koji pokazuje povećanje kolektiv­
ne energije u prostoriji. Prvi red, u crvenoj boji, naše je osnovno mjere­
nje i pokazuje energiju prostorije prije početka događanja. Promotrivši
crvenu, plavu, zelenu i naposljetku smeđu crtu (svaka boja predstavlja
drugi dan), uviđate đa se energija iz dana u dan ujednačeno pojačava. Na
slici 15C i 15D vrijedi ista ljestvica boja, ah ta mjerenja odražavaju speci­
fične vremenske intervale tijekom jutarnjih meditacija svakoga dana. To
znači đa naši učenici napreduju u podizanju energije u prostoriji stvaraju­
ći jedinstveniju koherenciju.
Rezultati očitani Sputnikom dokazuju da kolektivna energija, koju
naši učenici stvaraju od prvog do zadnjeg dana radionice, dosljedno,
postupno jača. Uz taj trend ustanovili smo da je većina skupina iznimno
usredotočena te da energija svakodnevno raste. U otprilike četvrtini slu­
čajeva energija prvih dan ili dva ostaje relativno jednaka, ali nakon toga
znatno raste. Vjerujemo da je to zato što skupina prva dva dana radi na
prevladavanju samoga sebe, raskidajući emocionalne veze koje ih drže
povezanima sa stvarnošću prošlost-sadašnjost. Stoga u tom razdoblju
crpe iz jedinstvenog polja kako bi ojačali vlastito elektromagnetsko
polje. To crpljenje iz polja u pravilu uzrokuje slabljenje kolektivne energi­
je u prostoriji. Ali, kad individualna polja postaju veća, jača i koherentni-
ja, međusobno se usklađuju, a tada u pravilu opažamo dramatično pove­
ćanje energije u prostoriji.
Crtež 13.2 pokazuje da, kad se dva koherentna vala sastanu, stvaraju
veći val. To se naziva konstruktivnom interferencijom. Sto je val veći, to
je amplituda energije viša. Kako se koherentniji valovi naših učenika
sastaju tijekom radionica, energija se u skupnom polju pojačava pa je

340
tada na raspolaganju više energije za iscjeljivanje i stvaranje ili za pristup
višim razinama uma, što katkad može prouzročiti mistična iskustva.

Crtež 13.2 Konstruktivna interferencija događa se kad se dva koherentna vala sastanu
kako bi stvorili veći val. Sto je amplituda viša, to je energija jača. Ako se okupi zajednica
ljudi i stvara koherentna elektromagnetska polja, kad su njihove energije u interferenciji,
logično je da će se energija u prostoriji »ojačati.

Moj tim i ja dosljedno doživljavamo osjećaj poniznosti zbog dojmlji­

vih ozdravljenja naših učenika, zbog njihove sposobnosti da pojačaju i
reguliraju uzvišena stanja te zbog njihovih izvješća o mističnim iskustvi­
ma ili o jasnim uvidima u vlastiti život, koji su posljedice učenja regulira­
nja moždanih valova, otvaranja srca i ulaženja u koherenciju. Neke od
tih događaja mogli bismo nazvati čudima, ali vjerujemo da je to tek dio
procesa postizanja natprirodnosti. To nas je potaknulo zapitati se bi li
naši učenici mogli utjecati na živčani sustav drugih te, ako bi, kakve bi
bile implikacije. Ta pitanja potaknula su rađanje Projekta Kohcrencija.

Projekt Koherencija
U suradnji s Institutom HeartMath obavili smo brojne pokuse u sklopu
kojih smo na našim naprednim radionicama odvojili malen, nasumičan
uzorak od otprilike 50 do 75 ljudi, postavili im monitore varijabilnosti
srčane frekvencije na prsa te ih smjestili u prvi red dvorane, u kojoj smo
tijekom 24 sata izveli tri meditacije. Budući da nam varijabilnost srčane

341
 frekvencije pruža ne samo uvid u koherenciju srca, nego nam ujedno
daje informacije o mozgu i emocijama, željeli smo varijabilnost srčane
frekvencije ispitanika mjeriti puna 24 sata.
Na početku meditacije svi u prostoriji usredotočili su se na središte
srca te su počeli polako i duboko disati kroz to središte, kao što ste nau­
čili u sedmom poglavlju. Potom su dvije do tri minute njegovali i održa­
vali uzvišenu emociju, šireći elektromagnetsko polje srca i prelazeći iz
stanja sebičnosti u stanje nesebičnosti. Zatim je zajednica od 550 do
1500 polaznika počela slati energiju svojih uzvišenih emocija izvan tije­
la, u prostor čitave dvorane. Nakon toga smo ih zamolili da u tu fre­
kvenciju uvedu svjesnu misao za najveće dobro polaznika koji sjede u
prvim redovima i koji na sebi imaju monitor za praćenje varijabilnosti
srčane frekvencije - da njihov život bude obogaćen, tijelo iscijeljeno i da
ih pronađu mistična iskustva.
Cilj nam je bio izmjeriti kolektivnu energiju u prostoriji te njezin
potencijalni nelokalni učinak na ljude koji nose monitore. Bi li te uzviše­
ne razine energije i frekvencije u obliku ljubavi, zahvalnosti, potpunosti i
. radosti mogle uvesti srce druge osobe u koherenciju - čak i ako je na
drugom kraju prostorije? Rezultati su potvrdili našu pretpostavku.
Poslana energija nije samo izazvala koherenciju u ljudi koji su na sebi
im ali monitor, nego su i sva srca ušla u koherenciju u istom trenutku, u
istoj meditaciji, na isti dan —i to se nije dogodilo samo jednom. Na
našim smo događanjima opetovano postizali takve rezultate. Sto to
znači?
Naši podaci potvrđuju vjerovanje Inicijative globalne koherencije
Instituta HeartMath da postoji nevidljivo polje preko kojeg se prenose
informacije. To polje povezuje sve žive sustave i utječe na njih, kao i na
našu kolektivnu ljudsku svijest. Zbog tog polja informacije se nelokalno
prenose između ljudi na podsvjesnoj razini, kroz autonomni živčani
sustav22. D rugim riječima, vezani smo i povezani nevidljivim energet­
skim poljem koje može utjecati na svačije ponašanje, emocionalno stanje
te na svjesne i nesvjesne misli.
Budući da sve frekvencije nose informacije, magnetsko polje koje je
nastalo u srcima polaznika djelovalo je kao valni nositelj te informacije.
Ako na svojim radionicama možemo proizvesti nclokalne učinke na

342
drugima, ne bi li naše uzvišene emocije srca trebale imati moć nelokal-
nog djelovanja na našu djecu, partnere, suradnike ili bilo koga s kime
smo u vezi ili na određeni način povezani?
Ako pogledate crtež 13.3, opazit ćete da sedamnaestero ljudi ulazi u
koherenciju srca u istom trenutku, istoga dana, tijekom iste meditacije.
Svi ti učenici, koji su ušli u koherenciju srca, uskladili su se s energijom
drugih. Učenici koji su slali energiju, prihvatili su namjeru za najveće
dobro ljudi koji su nosili monitore. Rezultat; pokazuju da možemo
postati jedan um te nelokalno povezani kad se sami sebi sklonimo s
puta. Kroz tu povezanost možemo utjecati na autonomni živčani sustav
drugih, kako bi se oni osjećali više uravnoteženo, koherentno i potpuno.
Zamislite što bi se moglo dogoditi kad bi tisuće ljudi činile isto za cijeli
svijet.
Nedugo nakon tih globalnih meditacijskih događaja učenici su nam
počeli slati e-mailove pitajući bismo li mogli, s obzirom na to da smo
dokazali da možemo stvoriti mjerljivu promjenu energije u prostoriji u
kojoj se okupilo 550 do 1500 ljudi, isti učinak postići i na globalnoj razi­
ni? Stoga su naši učenici zatražili da organiziramo globalne meditacije,
rađajući Projekt Koherencija. Svoj prvi Projekt Koherencija objavili smo
u studenom 2015. godine na Facebooku i tada se više od 6000 ljudi sa
svih strana svijeta udružilo putem interneta kako bi kolektivno stvorili
više ljubavi i mira na svijetu. U našoj drugoj meditaciji sudjelovalo je
više od 36 000 internetskih gledatelja, a u trećoj globalnoj meditaciji sna­
ge je udružilo više od 43 000 njih. Namjera nam je nastaviti održavati ta
događanja Projekta Koherencija te svaki put stvoriti još jače valove mira
i ljubavi na planetu. Nadamo se da ćemo s vremenom moći izmjeriti te
učinke.

Meditacija Projekta Koherencija

Započnite tako što ćete postati svjesni svojega srčanog središta.
Usmjerite mu žarište i svjesnost, usredotočite se na njega, proširite žari­
šte i počnite postajati svjesni prostora koji ono zauzima u prostoru, ali i
prostora oko prostora koje vaše srce zauzima u prostoru.

343
Ž

Crtež 13.3 Ovaj grafikon prikazuje sedamnaestero ljudi koji su u koherenciju srca ušli u istom trenutku, istoga dana, tijekom iste
meditacije. Dio između vertikalnih crta prikazuje kako svi ulaze u koherenciju srca.
 Potom kao misao i svjesnost pođite u središte Zemlje i isijavajte svo­
ju svjetlost dalje od Zemlje u prostoru. Želim da samo povisite svoju
frekvenciju i zadržite tu emociju. I dalje kao svijest, polako se udaljite od
Zemlje, a tada je vidite kao misao i smjestite je u svoje srce. Dok držite
čitav planet u srcu, povisite frekvenciju Zemlje kao misli i pošaljite tu
energiju izvan svojega tijela, u prostor. Isijavajte svoju ljubav u Zemlju.

345
 Četrnaesto poglavlje

Prikazi slučajeva:
To se može dogoditi i vama

U ovom zadnjem nizu prikaza natprirodnih slučajeva imajte na umu da

nitko od ljudi o kojima ćete čitati nije pokušavao ništa postići. Samo su
im ali namjeru te su istodobno ishod predali nečemu većem. Kad se taj
trenutak dogodio - bilo to iscjeljenje ili mistično iskustvo — njihova
osobnost nije stvarala to iskustvo. To je učinilo nešto veće djelujući kroz
njih. Povezali su se s jedinstvenim poljem, a interakcija s tim poljem na
određeni ih je način pokrenula. Kao što do sada već znate, nakon svega
što ste pročitali u ovoj knjizi, ta inteligencija živi i u vama.

Božansko, čuješ li me?

Godine 2014. Stacy je počela patiti od jakih glavobolja. Dvadeset i pet
godina radila je u zdravstvu, kao medicinska sestra i kao akupunkturisti-
ca. Uvijek je živjela zdravo i malokad je uzimala lijekove pa ju je zabri­
nula iznenadna pojava glavobolja, toliko jakih da su gotovo izazivale
nesvjesticu. Nakon godinu dana iskušavanja nebrojenih alternativnih
terapija, napokon je pošla liječniku, koji je naručio CT snimanje.
Dijagnosticiran joj je meningeom, benigni tumor omotan oko odre­
đenog živčanog tkiva u kralježničnim živcima. Kod Stacy se nalazio na
osmom kranijalnom živcu ili blizu njega i počeo je smetati slušnom živ­
cu te uzrokovati velike promjene u njezinim neurološkim funkcijama.
Akustični živac ima dva ogranka - jedan za sluh i drugi za ravnotežu -
pa je, uz upornu bol i gubitak sluha, patila i od vrtoglavica te mučnina.
Kako je tumor rastao, počeo je pritiskati i kranijalni živac koji je

346
prolazio kroz lice te silazio u rame, uzrokujući problem s ramenom.
Uskoro sc pojavila i bol u oku.
Prema iskazima njezina liječnika, jedino rješenje bila je kraniotomi-
ja, koja je u osnovi obuhvaćala bušenje velikog otvora na stražnjem dije­
lu glave, kako bi se tumor uklonio. Stacy to nije željela pa je nastavila
istraživati druge oblike liječenja. Procijenila je da je do prvog pohađanja
vikend radionice u Seattleu izgubila 70 posto sluha u lijevom uhu. U
jesen 2016. godine prvi je put pohađala naprednu radionicu u Cancunu i
ondje je osjetila kako se predaje na posve novoj razini. A tada je, tijekom
zime 2017. godine, pohađala naprednu radionicu u Tampi.
U četvrtak je trpjela vrlo jaku bol u uhu, koja se sutradan jako
pogoršala. Rekla je kako osjeća da joj se uho zatvara. Do kraja tog dana,
nakon meditacije Biagoslivljanja energetskih središta, njezina je uhobolja
začudno prestala. A tada je Stacy, u nedjelju ujutro, tijekom meditacije na
epifizu, izgubila pojam o vremenu i prostoru.
„Gotovo sam se osjećala kao da ću pasti sa stolca“, rekla je.
„Čudesan bljesak svjetlosti u tom je trenutku preplavio lijevu stranu
moje glave. Zamislite da stavite tisuću dijamanata na hrpu i obasjate ih
svjetlošću - to ne bi ni približno opisalo ovu svjetlost. A tada - bum\“
Njezino se tijelo naglo uspravilo, a u uho joj je ušla plavičasto-bijela svje­
tlost, nimalo nalik bilo čemu što je u životu vidjela ili doživjela.
„Bio je to najbožanskiji, ljubavlju prožet osjećaj koji sam u životu
doživjela”, izjavila je. „Osjećala sam se kao da me Božja ruka milostivo
miluje. Bilo je toliko upečatljivo i čudesno da mi je teško riječima opisati
taj doživljaj, ali i dalje plačem kad god ga se sjetim.”
Najprije su joj se pročistili sinusi, potom sc pročistila cijela lijeva
strana njezine glave, a tada joj se lijevo rame opustilo. Prvi put nakon tri
godine napokon je čula na lijevo uho.
„Jednostavno sam sjedila zapanjena, smijući se i plačući dok su mi
suze tekle niz lice”, rekla je. „Glazba je svirala, a ja sam je čula kristalno
jasno. Bilo je to kao da čujem nebeske zvukove anđela koji pjevaju gla­
snije od te pjesme. Znala sam da je ono što čujem izvan raspona nor­
malnog sluha. Energija je i dalje strujala kroz stražnji dio lijeve strane
moje glave, koju sam godinama osjećala kao beton.”

347
 Kad sam sve uputio da legnu, kako bi se opustili i dopustili da auto­
nomni živčani sustav prima zapovjedi, energija je nastavila teći kroz
čitavo Stacvno tijelo, niz ruke i u šake. Počela je nekontrolirano drhtati.
„Bilo je kao da sam osjećala okidanje svake sinapsc i svakog mišića
u svojem tijelu - u svojim nožnim prstima, nogama, glavi, u vratu i u
prsima. Osjećala sam da je moje središte srca širom otvoreno. Sjećam se
kako sam pomislila: Sto god ovo bilo, prepuštam se.“ Potpuno se prepu­
stila nepoznatom i još jednom izgubila pojam o vremenu i prostoru.
Kad je taj dio meditacije završio, zatekla se na stolcu, a energija je
usporavala i smirivala se. Njezin misleći mozak počeo se aktivirati. Iako
je čula, počela je sumnjati u ono što se upravo dogodilo; možda joj uho
nije potpuno ozdravilo, možda je tumor i dalje prisutan ili možda sama
uopće nije dostojna ozdravljenja. Čim joj je ta misao prošla kroz glavu,
pred njom se pojavila svjetlost. A li, ta energija bila je drugačija.
„Bila je crvena poput srca i plava poput energije, i bila je trodimen­
zionalna", prisjetila se. „Bila je oko pola metra ispred mene i gotovo je
vijugala poput zmije. Sve se to događalo dok su mi oči bile zatvorene.
Svjetlost je bila višedimenzionalna, lijepa, luda, predivna, fraktalna i pri­
bližila mi se sve do lica. Bilo je gotovo kao da mi je htjela reći: ‘Sumnjaš?
Pokazat ćemo tiV Tada je uletjela u moje srce, moja prsa su se otvorila,
naslonila sam se na naslon i ruke su mi se raširile. Znala sam da je to
energija svega - energija ehi, Duha, božanskoga, univerzuma."
„Život mi je sada drugačiji", rekla mi je. „Prije svega, sluh mi je sada
stopostotan. Ali, to nije sve. Teško mi je izraziti to riječima, ali znam da
ću biti dobro bez obzira na sve. Život mi više nikada neće biti kao prije,
jer znam da je ispod svega Duh, koji želi da ga se čuje i iscijeli."

Janet čuje „Moja si“

Iako je Janet povremeno meditirala, to joj nikada nije bila redovita navi­
ka —ali jednog poslijepodneva prije dvadeset i pet godina u meditaciji je
doživjela iskustvo koje je nazvala spontanim. Oči su joj bile zatvorene
kad se odjednom našla u prisutnosti nevjerojatno blještave svjetlosti, ali
je ta svjetlost bila meka, pa joj nije iritirala oči. Opisala ju je kao najčišću,
najintenzivniju, najsavršeniju ljubav koju je u životu doživjela. Sljedećih

348
dvadeset i pet godina molila je, meditirala i činila što god je mogla kako
bi ponovno doživjela to iskustvo.
U proljeće 2015. godine pohađala je naprednu radionicu u Carefreeju
u Arizoni. Bila je u stanju duboke depresije i iscrpljenosti, nesposobna
vidjeti ijedno rješenje za probleme u svojem životu, ali je ipak bila odlu­
čila doživjeti iscjeljenje ili proboj. I iznad svega, veselila se jer će biti s
više od pet stotina ljudi ujedinjenih u vjerovanju da nisu samo fizičko
tijelo.
Janet je za trajanja radionice težila mističnom, s intenzivnošću koja
je bila jača od njezine depresije. Tijekom meditacije na epifizu sjedila je u
položaju lotosa, s ljubavlju usredotočena na prostor u svojoj hipofizi.
Žlijezda se odjednom aktivirala i blještava bijela svjetlost u njezinoj glavi
osvijetlila je hipofizu. Bila je to ista svjetlost koju je doživjela dvadeset i
pet godina ranije.
„Svjetlost je došla u prostor moje epifize i rasvijetlila sve kristale u
spiljici te malene žlijezde“, poslije je objasnila. „Nastavila je rasvjetljivati
cijelo moje biće do stanične razine. Tada se moja kralježnica ispravila,
glava mi se nagnula unatrag i jednostavno sam je prihvatila —jednostav­
no sam dopustila da se sve to dogodi. Bila sam istodobno u ekstazi, bla­
ženstvu, zahvalnosti i ljubavi/4
Potom se iznad nje spustio svjetlosni trokut i prošao kroz njezino
tjeme. Znala je da je taj trokut prisutnost inteligencije pune ljubavi. Vrh
trokuta spojio se s njezinom epifizom, stvorivši dvostruki geometrijski
oblik. Intenzivna frekvencija koherentne svjetlosti nosila je poruku za
Janet. Svjetlost joj je neprestano ponavljala: „Moja si. Moja si”, a ona je
to shvatila kao: „Volim te više od svega na svijetu”.
„Molim te, uđi i ovladaj mojim životom”, odgovorila je Janet, a kad
joj se predala, počela je primati informacije koje su kroz njezino tjeme
pristizale u obliku blještave svjetlosti. Svjetlost je bila prošarana nitima
koje su izgledale kao niske sjajnih kobaltno plavih bisera. Kretala se
polako te je sišla kroz njezino čitavo tijelo. Ta je energija bila posljedica
obrnutog polja torusa (polja koje se kreće u suprotnom smjeru od uzla­
znog polja stvorenog tijekom vježbe disanja) i bila je to energija iz jedin­
stvenog polja - s onu stranu spektra vidljive svjetlosti i onkraj naših
osjetila. To unutarnje iskustvo bilo je toliko stvarno da je preustrojilo

349
njezin mozak te poslalo nove emocionalne, energetske signale njezinu
tijelu, a njezina je prošlost u trenutku otplavljena. Primanje frekvencije
koherencije i potpunosti biološki je poboljšalo njezino tijelo. Do odlaska
s radionice njezina su depresija i iscrpljenost bile potpuno nestale. „To
ekstatično iskustvo zauvijek je promijenilo moj život", rekla je.

Ljubavlju povezani onkraj vremena i prostora

Tijekom emitiranja meditacije u sklopu Projekta Kohercncija na jezeru
Garda u Italiji, pridružili su nam se sudionici sa svih strana svijeta u vje­
rovanju da smo više od puke materije, tijela i čestica te da svijest utječe
na materiju i na svijet. Sasha je tijekom te meditacije bila u New Jerseyju
i vizualizirala je uvođenje Zemlje u svoje srce.
“Kad smo ušli u srce, osjetila sam kako izbojci i listovi rastu iz
mojega srčanog središta te kroz moje tijelo“, rekla mi je. „Grane, listovi i
cvjetovi izlazili su iz mojih ruku, prstiju i ušiju, a po čitavom licu izbijali
su mi bijeli cvjetovi. Doslovce sam postala površina vrta Zemlje."
Čim je meditacija završila, Sasha je pogledala svoj telefon i vidjela da
joj je najbolja prijateljica Heather poslala sliku iz Irske. Dok smo mi
meditirali, Heather je šetala jednim vrtom. Slučajno je spustila pogled i
ugledala kako mahovina raste na stijeni u obliku srca. Fotografirala ju je
telefonom i poslala Sashi uz poruku: „Kad sam ovo ugledala, snažno
sam osjetila tvoju prisutnost. Volim te."

Donna pomaže dušama prijeći na drugi svijet

Kad je Donna 2014. godine pohađala svoju prvu vikend radionicu u
Long Beachu u Kaliforniji, nije se smatrala meditanticom —do tada je
meditirala samo nekoliko puta. Budući da se bavila pisanjem stručnih
tekstova, um joj je bio vrlo analitičan. Ali, u tome je ljepota ovog posla:
kad nemate očekivanja, često ste otvoreniji za ono kamo će vas iskustvo
odvesti. Stoga ju je doista iznenadilo kad je u određenom trenutku tije­
kom jedne od meditacija tog vikenda kliznula iz svoje uobičajene svijesti
i zatekla se okruženom stotinama interdimenzijskih bića.
„Nisu bila gnjevna ni zlonamjerna", rekla mi je, „ali mi je bilo vrlo
očito da žele nešto od mene. Neka od njih bila su vrlo mlada - kao da

350
im je dvanaest ili trinaest godina. Odmah sam znala da su to ljudi koje je
moj zaručnik ubio.“
Donna je bila zaručena za bivšeg američkog vojnog rendžera koji je
tijekom službe u Iraku bio snajperist. Kad se Donna vratila kući s radio­
nice i zaručniku ispripovijedala o svojem iskustvu, on je potvrdio da su
neki ljudi koje je ubio kako bi zaštitio svoje suborce bili prilično mladi.
Tako joj je ta veza bila čudna i zanimljiva, nije znala što bi učinila s
tom informacijom, ali nije bilo upitno da je to iskustvo bilo stvarno jer je
bilo daleko od svega što je mogla jednostavno izmisliti.
Dvije godine poslije bila je na naprednoj radionici u Carefreeju u
Arizoni. Po završetku prve meditacije okrenula se prema prijatelju koji je
sjedio pokraj nje te rekla ošamućeno, nesvjesna što govori: „U ovoj su
sobi bića koja nam žele pomoći.“
Rano u nedjelju ujutro, prije meditacije na epifizu, Donna je bila na
popisu za snimanje mozga. Ponovno se u određenom trenutku meditaci­
je odjednom zatekla u društvu istih interdimenzijskih bića koja su je
okružila tijekom prve radionice, dvije godine ranije. Ali, ovog su puta
stajala u redu, s njezine desne strane.
„Ponovno sam osjetila da žele nešto od mene, ali nisam znala što“,
rekla je. ,,A tada sam mentalno, kao da gledam kroz kacigu za virtualnu
stvarnost, vidjela drugi red, koji je nastajao s moje lijeve strane. U tom
redu bile su dvije vrste bića. Jedna su izgledala ljudski, ali su bila velika i
svjetlucavo zlatna, a druga su se doimala plavičasto.“
Znala je da će ljudi koje je njezin zaručnik ubio u ral u i koji su stajali
u redu s njezine desne strane primiti ono što im je potrebno ako ih odve­
de bićima sa svoje lijeve strane. Budući da su žrtve snajperske vatre pogi­
nule toliko naglo, bez upozorenja, neke su bile zbunjene i nisu znale jesu
li žive ili mrtve. Neke nisu znale kamo bi trebale poći ili što bi trebale
učiniti, a druge su pokušavale ostati u ovoj dimenziji jer su bile vezane za
svoje voljene pa nisu mogle poći dalje. Zaglavile su između materije i
svjetlosti, ali su nekako ipak uvidjele da je Donna most, osoba koja će im
omogućiti ono što im je potrebno, koja će im pomoći prijeći na drugi
svijet. T sve se to događalo u vrlo stvarnom, vrlo lucidnom iskustvu.
„Ne bi bilo sasvim točno reći da sam ih predala onim drugim bići-
ma“, objasnila je, „ali, bilo je kao da sam ih prevela na drugu stranu. To

351
doista nije moguće riječima opisati, ali kad su prešli na drugu stranu,
doimalo se kao da su prošli kroz ona druga bića. A tada sam vidjela
kako trče kroz polje crvene maglice koja im je dopirala do struka.
Osjetila sam svu slobodu, radost i sreću koju su doživljavali dok su trčali
tim poljem."
Donna se ponovno, kao da gleda kroz kacigu za virtualnu stvar­
nost, u mislima okrenula nadesno i ugledala dugačak vijugav poljski put
prepun ljudi. Osjetila je da su iz Bosne i iz Srbije, što joj nije bilo sasvim
jasno.
„Osjećala sam se gotovo kao da se pročulo. Nisam osjećala da nisu
svjesni da su mrtvi. Bilo je više kao da su zaglavili u međusvijetu - nisu
znali prijeći na drugu stranu." Bila je to najdulja meditacija te radionice,
trajala je dva ili tri sata, ali se Donni doimalo kao da je prošlo deset
minuta.
U jesen 2016. godina pohađala je još jednu naprednu radionicu u
Cancunu. Kad sam taj put uputio učenike da predaju svoju svijest i stope
se sa sviješću jedinstvenog polja, Donna je doživjela iskustvo postajanja
univerzumom. Prešla je iz svijesti o određenom tijelu, o nečemu, neko­
me, negdje i u određenom vremenu, u stanje svijesti bez tijela, svijesti ni
o čemu, ni o kome, nigdje i izvan vremena, te u svijest o svakom tijelu, o
svemu, svakome, posvuda i u svakom vremenu. Njezina se svijest u tom
trenutku povezala s jedinstvenim poljem — poljem informacija koje
upravlja zakonima i silama univerzuma —postala je univerzum. Bila je u
blaženstvu.
„Nakon tog iskustva moj je život postao čaroban, i zbog toga osje­
ćam novu energiju tc vitalnost, kao nikada do sada", rekla je poslije.
„Neprestano doživljavam upečatljiva iskustva i nikako se ne mogu vrati­
ti u život kakav je bio prije no što sam započela s ovom praksom."

Jerry se vraća s ruba smrti

Četrnaestog kolovoza 2015. godine Jerry je na svojem stražnjem trijemu
radio na jednom projektu. Dok je čitao upute, osjetio je jaku bol ispod
prsne kosti. Pomislio je da je to zbog plinova pa je uzeo lijek, ali bol nije
prošla. Stoga je legao kako bi se odmorio, ali se bol pojačala.

352
 Kad je pokušao ustati, počeo je gubiti sposobnost stajanja pa je
pomislio da će se onesvijestiti. Kako je bol bila sve jača, a njegovo disa­
nje sve brže, nazvao je hitnu pomoć. Posljednjim atomima snage izašao
je na prilaz, otprilike pet metara dalje do kuće, kako bolničari ne bi
morali provaliti vrata. Kleknuo je na prilaz i srušio se dok je čekao teh­
ničare hitne pomoći. Kad su stigli, pretpostavili su da je posrijedi srčani
udar pa su odmah započeli s odgovarajućim protokolom.
„Ljudi, ne razumijete. Jako mi je teško disat:", rekao im je. „Moramo
odmah u bolnicu." Jerry je znao o čemu govori. Trideset i četiri godine
bio je medicinski tehničar u hitnoj službi u koju će ga odvesti.
Jerry je ondje poznavao sve, a kad je stigao, liječnici, medicinske
sestre, tehničari i specijalisti počeli su mahnito obavljati pretrage. Kad
mu je liječnik, koji je ujedno bio njegov prijatelj, rekao da su u svim nala­
zima opažene zabrinjavajuće vrijednosti, Jerry je znao da to ne sluti na
dobro. Jedan je nalaz bio osobito zabrinjavajući: razina proteaze, amilaze
i lipaze (enzima koje proizvodi gušterača) bile su 4000 do 5000 jedinica
po litri, mnogo više iznad normalnih 100 do 200. Jerry je zbog toga
smješten na odjel za intenzivnu skrb.
„Bol se uskoro pojačala, ali ni jedan od lijekova koje su mi dali nije
djelovao", rekao je Jerry*. „Rekli su mi da je vod prema mojem žučnom
mjehuru blokiran i da to uzrokuje problem u gušterači. I, najgore od sve­
ga, u mojim se plućima počela skupljati tekućina. Kapacitet disanja u
oba plućna krila smanjio mi se za 80 posto. Tada su me liječnici stavili
na respirator pa sam znao da je siluacija loša." Liječnik je tada zamolio
svoj tim da „uključe televizijsku vezu s Bostonom", koja mu je omogući­
la trenutačnu telekonferenciju s drugim liječnicima u većoj bolnici u naj­
bližem velikom gradu.
„Za svojega radnog vijeka u toj bolnici samo sam nekoliko puta
vidio da se koristi telekonferencijska veza s Bostonom, za najteže traume
ili za ljude na samrti", rekao je Jerry. „To znači da nemaju pojma što se
događa. Kad vam liječnik, kojem ste godinama vjerovali, kaže da ne
znaju što se događa... moji su hormoni stresa tada podivljali." Dok se
sve to događalo, medicinsko je osoblje reklo Jerrvjevoj supruzi, ako
postoje dokumenti koje treba imati u slučaju smrti, neka pođe kući po
njih. Ona je otišla u suzama.

353
 Jerry je uskoro shvatio da bi se trebao pobrinuti za sebe. Znao je da
neće pobijediti ako dopusti da ga preplave hormoni stresa.
„Godinama nisam bio bolestan, neprestano sam vježbao jogu i
zdravo se hranio, a onda sam odjednom bio na odjelu intenzivne skrbi.
Neprestano sam govorio samome sebi: N e sm ijem krenuti tim putem . Ne
smijem se predati strahu —i nisam.“ Budući da je nedugo prije pročitao moju
knjigu Placebo ste vi, pomislio je: M oram prom ijeniti ove m isaone obrasce. N e
mogu dopustiti da ove m isli stvaraju jo š više kortippla u mojem tijelu te poenu činiti
jo š veću štetu onome što j e ostalo od mene.
Liječnici su naposljetku pronašli veliku masu koja je blokirala vod u
njegovoj gušterači. Ta masa onemogućivala je protok sluzi pa je žlijezda
bila prepuna i višak se praznio u njegov krvotok.
„Liječnici su tri dana bili uz mene", rekao je. „Stavili su mi masku
za kisik jer nisam mogao disati, im ao sam infuziju na obje strane i cijelo
sam vrijeme m islio: Papi što misliš, opusti se, u kvantno p olje stavi ono što će ii
pom oći, a ne ono što će ti nauditi, je r ti pivot već visi o koncu. B it ću dobro. B it ću
sasvim dobro!1 Kad god je bio svjestan, usmjeravao je energiju prevladava­
nju samoga sebe, promjeni svojega stanja i stvaranju drugačijeg ishoda —
neprestano se povezujući s drugačijim potencijalom u jedinstvenom
polju. Srećom, imao je privatnu sobu koja mu je omogućavala meditirati
kad god je želio.
Jerry je tjedan dana proveo na odjelu intenzivne skrbi, a potkraj tog
razdoblja, kad su ga premjestili na odjel za progresivnu skrb, skinuli su
mu masku za kisik i mogao je hodati. A li, unatoč tome, devet tjedana
uopće nije mogao jesti niti piti. (Ako bi bilo što pojeo, ili čak ako bi
popio vodu, gušterača bi oslobodila kiselinu u njegovo tijelo i naposljet­
ku ga usmrtila.) Jedina hrana koju je primao dolazila je kroz infuziju.
Kad je Jerry primljen u bolnicu, težio je 65 kilograma. Otpušten je s
53 kilograma. Kad se napokon vratio kući (i dalje sa stalkom za infuzi­
ju), nastavio je meditirati. Kako se listopad približavao, masa je i dalje
bila prisutna. Liječnici su mu predložili da posjeti specijalista u Bostonu i
podvrgne se operaciji. Budući da je Jerry bio zdravstveni djelatnik, dva
dana prije operacije predložio je svojemu medicinskom timu da obave
još neke pretrage i snimanja kako bi liječnici raspolagali najnovijim
informacijama.

354
 „Poznajem sve rendgenske tehničare, ali im ipak nisam vjerovao
kad su mi rekli da mase više nema. Nazivao sam radiologe i liječnike. Svi
su ponavljali: ‘Jerry, upravo gledamo u vašu snimku. Kažemo vam,
nema ničega. Nazvat ću dečke u Bostonu i reći da se operacija
otkazuje.’”
Jerry je naknadno shvatio da ga je viša frekvencija iscijelila jer je
neprestano podizao svoju energiju, ulazio u osjećaj zdravlja, a misli i vje
rovanja o tome da je bolestan pretvarao u misli i vjerovanja da će biti
dobro.
„Nisam si dopuštao misliti: Jadan ja . Ovo neće biti dobro. Nastavio sam
svakoga dana raditi na tome koliko god sam mogao. U kvantno polje
poslao sam poruku, namjeru i energiju ozdravljenja —i naposljetku sam
ozdravio.”

355
 Pogovor

Biti mir

Nadam se da ćete iz ove knjige izvesti zaključak kako nije dovoljno pro­
mijeniti svoje stanje bivanja samo dok meditirate. Nije dovoljno samo
misliti i osjećati mir dok su vam oči zatvorene, a tada ih otvoriti i nasta­
viti dan u ograničenom, nesvjesnom stanju uma i tijela. Po završetku
mnogih projekata mirovnog okupljanja i istraživanja, spomenutih u tri­
naestom poglavlju, smanjena razina nasilja i zločina vratila se na prijaš­
nje razine. To znači da moramo iskazivati mir, što iziskuje angažiranje
tijela, a to znači da moramo prijeći s razmišljanja na djelovanje.
Kad god promijenimo svoje stanje bivanja te dan započnemo otva­
rajući srce uzvišenim stanjima koja nas povezuju s ljubavlju prema živo­
tu, s radošću zbog postojanja, s nadahnućem za življenje, stanjem zahval­
nosti jer se naša budućnost već dogodila i određenom razinom dobrote
prema drugima, moramo nastaviti, održavati tc iskazivati tu energiju i
stanje bivanja tijekom dana —dok sjedimo, stojimo, hodamo ili ležimo.
A tada, kad se u našem životu ili u našem svijetu dogode uznemirujući
događaji, ako iskažemo mir umjesto da nesvjesno postupamo na pred­
vidljive, navodno prirodno reakcionarne načine (izražavajući gnjev, fru­
straciju, nasilje, strah, patnju ili agresivnost), više ne pridonosimo staroj
svijesti svijeta. Prekidajući taj ciklus i primjerom iskazujući mir, drugima
dopuštamo činiti isto. Budući da je znanje za um, a iskustvo je za tijelo,
kad prijeđemo s razmišljanja na djelovanje —i doživljavamo odgovaraju­
će emocije mira i unutarnje ravnoteže —trenutak kad počnemo utjelovlji­
vati m ir zapravo je trenutak u kojem doista počinjemo mijenjati
program.

356
 Obuzdavanjem reaktivnih ponašanja, uslijed kojeg više ne stvaramo
ista nepotrebna iskustva i emocije, više ne okidamo i nc povezujemo iste
krugove u mozgu. Tako prestajemo uvjetovati tijelo za življenje u samo-
ograničavajućim emocijama uma te mijenjamo sebe i svoj odnos prema
svijetu koji nas okružuje. Kad god to učinimo, svoje tijelo doslovce pou­
čavamo kemijski shvatiti ono što je naš um intelektualno shvatio. Na taj
način odabiremo i upućujemo latentne gene zbog kojih živimo uspješno
— umjesto da samo preživljavamo. M ir je tada u nama i kucamo na
genetska vrata kako bismo biološki postali upravo to. Nije li to ono što je
propovijedao svaki veliki, karizmatični vođa, svetac, mistik i učitelj tije­
kom povijesti?
Dakako, u početku će se doimati neprirodnim suprotstavljati se
godinama automatske uvjetovanosti, nesvjesnih navika, refleksnih emo­
cionalnih reakcija, utvrđenih stavova i naraštaja genetskog programira­
nja, ali upravo tako postajemo natprirodni. Učiniti ono sto se doima
neprirodnim znači suprotstaviti se načinu na koji smo svi genetski pro­
gram irani ili društveno uvjetovani živjeti kad smo na određen način
ugroženi. Uvjeren sam da je svako biće koje se odvojilo od svijesti ple­
mena, čopora, jata ili krda, kako bi se prilagodilo promjenjivom okruže­
nju, zacijelo osjetilo nelagodu i neizvjesnost nepoznatog. A li, ne zabora­
vimo da živjeti u nepoznatom znači da smo u području mogućnosti.
Istinski je izazov ne vratiti se na razinu osrednjosti, oko koje se pre­
vladavajuća društvena svijest slaže, samo zato što ne vidimo da bilo tko
drugi čini ono što mi činimo. Istinskom vodstvu nikada nije potrebna
tuđa potvrda. Ono iziskuje samo jasnu viziju i promjenu energije —-
odnosno, novo stanje bivanja - koje se održava dovoljno dugo i ostvaru­
je se s dovoljno jakom voljom da druge potakne povisiti vlastitu energiju
te osjetiti nadahnuće da učine isto. Kad se iz svojega ograničenog stanja
bivanja uzdignu u novu energiju, vide istu budućnost koju vidi i njihov
vođa. Sto je ljudi više, to je njihova moć veća.
Nakon svih godina poučavanja ljudi o osobnoj preobrazbi, znam da
se nitko ne može promijeniti sve dok ne promijeni svoju energiju.
Zapravo, kad se osoba istinski posveti promjeni, manje je sklona govori­
ti o njoj te je sklonija iskazivati je. Nastoji živjeti tu promjenu. To iziskuje
svjesnost, namjeru, održavanje prisutnosti i neprestano posvećivanje

357
pozornosti vlastitim unutarnjim stanjima. Najveća prepreka vjerojatno
nije nelagoda, nego prihvaćanje nelagode, jer je ta nelagoda zapravo iza­
zov koji nas potiče rasti. Zbog njega se osjećamo življe.
Naposljetku, ako su stres i reakcije preživljavanja posljedice nespo­
sobnosti predviđanja naše budućnosti (mišljenja ili vjerovanja da nismo
sposobni kontrolirati ishod ili da će se situacija pogoršati), tada otvaranje
uma i srca kako bismo vjerovali u mogućnost iziskuje suprotstavljanje
tisućama godina genetski programiranih značajki usredotočenih na pre­
življavanje. Moramo odustati od onoga što smo uvijek koristili kako
bismo dobili ono što želimo, a da bi se potom dogodilo nešto mnogo
bolje. Prema mojem mišljenju, to je istinska veličina.
Ako to uspijemo jednom učiniti, prekinuti živčane mreže gnjeva,
zamjeranja i osvete te umjesto njih aktivirati živčane mreže povezane s
iskustvima brižnosti, davanja i njegovanja (te na taj način stvoriti odgo­
varajuće emocije), tada bismo trebali biti sposobni to i ponoviti —a
ponavljanje tih izbora neurokemijski će uvjetovati naš um i tijelo da
postanu jedno. Kad tijelo zna učiniti to jednako kao i um, taj postupak
postaje mu prirodan, poznat, lak i spontan. Tada mišljenje i iskazivanje
mira, koje je nekoć iziskivalo usredotočenu svjesnost, postaje podsvjesni
program. Stvorili smo novo, automatski mirno stanje bivanja, i to tako­
đer znači da je mir u nama.
Na taj način pamtimo nov, unutarnji neurokemijski red koji je iznad
svih uvjeta u našem vanjskom okruženju. Tada ne samo što jesmo mir,
nego i vladamo njime, kao i sobom tc svojim okruženjem. Kad dovoljno
nas postigne to stanje bivanja - kad svi budu utvrđeni u istoj energiji,
frekvenciji i uzvišenoj svijesti - kao i jata riba ili ptica, koja se kreću kao
jedno u jedinstvenom redu, počet ćemo postupati kao jedan um te
postati nova vrsta. Ah, ako nastavimo postupati kao kancerozan organi­
zam zaraćen sa samim sobom, naša vrsta neće preživjeti, a evolucija će
nastaviti svoj veliki pokus.
U svojem životu prepunom obveza pronađite vrijeme koje ćete ulo­
žiti u sebe, jer na taj način ulažete u svoju budućnost. Ako vaše poznato
okruženje upravlja vašim mislima i osjećajima, vrijeme je da se povučete
od svojega života i pođete u unutarnji svijet kako biste preusmjerili pro­
ces bivanja žrtvom života i umjesto toga postali njegov stvaratelj.

358
Pročitali ste ovu knjigu pa sada već znate da je moguće promijeniti se
iznutra te da će se, kad to učinite, ta promjena odraziti u vašem vanj­
skom svijetu.
U ovom vremenu nije dovoljno jednostavno ^nati\ u ovom vremenu
potrebno je %nati kako. Prema filozofskom shvaćanju i znanstvenim
načelima kvantne fizike, neuroznanosti i epigenetike, sada shvaćamo da
naš subjektivan um utječe na objektivan svijet. Budući da um utječe na
materiju, želimo proučavati prirodu uma; shvaćanje nam tada omoguću­
je pridružiti značenje onome što radimo. Ako je znanje prckursor isku­
stva, što više znanja posjedujemo o tome koliko smo moćni, ali i razu­
mijevanja znanosti o tome kako funkcionira svijet, to više možemo
shvatiti bezgraničnost potencijala koji posjedujemo kao pojedinci i kao
kolektiv.
S obzirom na to da neprestano produbljujemo i proširujemo svoje
razumijevanje međusobne povezanosti svih živih sustava te da svatko
od nas pridonosi Zemljinom polju, vjerujem da kolektivno možemo
stvoriti i usmjeravati novu, mirnu i bogatu budućnost na ovom planetu.
Sve počinje uspostavljanjem navike vođenja srcem, podizanja energije i
usklađivanja s uzvišenijim informacijama te frekvencijama ljubavi i pot­
punosti. Uz trud i namjeru trebali bismo početi stvarati koherentan elek­
tromagnetski potpis. Ako nastavimo podizati svoju energiju i otvarati
srce, stvaramo sve veća elektromagnetska polja, kao da opetovano baca­
mo kamenčiće u mirno jezero. Ta energija je informacija, a mi imamo
moć namjerom usmjeravati svoju energiju kako bismo ostvarivali nelo-
kalne učinke na prirodu stvarnosti.
Kad kao promatrač usmjeravamo svoju energiju, svijest ili misao,
možemo početi utjecati na silaznu kauzaciju materije —drugim riječima,
doslovce možemo svoj um pretvarati u materiju. Ako dosljedno praktici­
ramo te koncepte - mijenjajući svoju razinu energije od stanja preživlja­
vanja do uzvišenijih razina svjesnosti, suosjećanja, ljubavi, zahvalnosti i
drugih uzvišenih emocija — ti koherentni elektromagnetski potpisi
međusobno se usklađuju. Stoga bismo trebali biti sposobni ujediniti
zajednice koje su nekoć bile razdvojene vjerovanjem da smo samo mate­
rija. Kad promijenimo svoje stanja bivanja iz preživljavanja u ljubav,
zahvalnost i stvaranje, umjesto da reagiramo na nasilje, terorizam, strah,

359
predrasude, nadmetanje, sebičnost i razdvojenost (na što nas, uzgred,
mediji, reklame, videoigre i sve vrste stimulacije neprestano podsjećaju
te program iraju živjeti u tome), možemo se ujediniti tijekom krize. Više
nećemo imati potrebu za rascjepljivanjem, optuživanjem ili osvetom.
Kad god meditiramo kao globalna zajednica, oko svijeta stvaramo
veći, jači koherentan val ljubavi i altruizma. Ako to učinimo dovoljno
puta, trebali bismo biti sposobni ne samo izmjeriti promjene energije i
frekvencije širom svijeta, nego i svoj trud izmjeriti pozitivnim promjena­
ma događaja u našoj budućnosti.
Dakle, da biste se zauzeli za pravdu i mir, najprije morate pronaći
mir u sebi. A tada ga morate iskazivati drugima, što znači da se ne može­
te zauzimati za mir ili biti mir, dok ratujete sa susjedom, mrzite kolegu
ili osuđujete šefa.
Ako bi svi (doista svi) izabrali mir i ako bismo se sastali u isto vrije­
me, zamislite kakvu bismo pozitivnu promjenu mogli stvoriti u svojoj
kolektivnoj budućnosti. Ne bi bilo sukoba. Jednako je važno i što smo,
ako smo živo utjelovljenje mira, drugim a nepredvidljivi pa obraćaju
pozornost. Zahvaljujući zrcalnim neuronima (posebnoj vrsti moždanih
stanica koje okidaju kad vidimo kako netko izvodi određeni postupak),
biološki smo osposobljeni za oponašanje tuđih ponašanja. Ako smo
uzor mira, pravednosti, ljubavi, dobrote, brižnosti, razumijevanja i suo­
sjećanja, drugim a omogućujemo otvoriti srce te prijeći iz uplašenih,
agresivnih stanja preživljavanja u osjećaj potpunosti i povezanosti.
Zamislite što bi se dogodilo kad bismo svi shvaćali koliko smo povezani
međusobno i s poljem, umjesto da se osjećamo razdvojeno i izolirano:
zapravo bismo mogli početi preuzimati odgovornost za svoje misli i
emocije, jer bismo napokon shvatili kako naše stanje bivanja utječe na
sav život. Tako počinjemo mijenjati svijet —najprije mijenjajući sebe.
Budućnost čovječanstva ne počiva na jednoj osobi, vodi ili mesiji s
višom sviješću, koji će nam pokazati put. Štoviše, potrebna je evolucija
nove kolektivne svijesti, jer tijek ljudske povijesti možemo promijeniti
uvažavanjem međusobne povezanosti ljudske svijesti te njezinom
primjenom.
lako se doima da se stare strukture i paradigme ruše, s time se ne
bismo trebah suočavati sa strahom, gnjevom ili tugom, jer je posrijedi

360
proces evolucije te proces rađanja novoga. S tom budućnošću trebali
bismo se suočiti s posve novom svjetlošću, energijom i sviješću. Kao što
sam spomenuo, staro se mora raspasti i otpasti da bi nešto novo pro-
cvjetalo. Za taj proces presudno je da ne tratimo energiju emocionalno
reagirajući na vođe ili na ljude koji imaju moć. Kad ti ljudi zaokupe naše
emocije, zaokupljaju našu pozornost pa stoga i našu energiju. Na taj
način ljudi stječu moć nad nama. Umjesto toga, moramo se zauzeti za
načela, vrijednosti i moralne imperative kao što su sloboda, pravednost,
istina i ravnopravnost. Kad to postignemo, primjenjujući moć kolektiva,
ujedinit ćemo se na energiji jednosti umjesto da nama upravlja zamisao
odvojenosti. Tada zauzimanje za istinu više nije osobno, već ono uslijed
ujedinjavanja i stvaranja zajednice postaje univerzalno.
Vjerujem da smo na rubu velikog evolucijskog skoka. Ili bismo
mogli reći da prolazimo inicijaciju. Naposljetku, nije li inicijacija obred
prelaska s jedne razine svijesti na drugu i nije li joj svrha izazvati bit
onoga tko jesmo kako bismo ostvarili veći potencijal? Kad uvidimo, sje­
timo se i shvatimo tko uistinu jesmo, ljudska će bića možda biti sposob­
na pokrenuti se kao kolektivna svijest te prijeći iz stanja preživljavanja u
stanje uspješnog življenja. Tada možemo ostvariti svoju istinsku prirodu
te potpuno pristupiti prirođenoj sposobnosti koju posjedujemo kao ljud­
ska bića - sposobnosti davanja, ljubavi, služenja i skrbi za druge i za
Zemlju.
Dakle, zašto se ne biste svakoga dana zapitali: Sto bi ljubav učinila?
To je ono tko doista jesmo i to je budućnost koju stvaram —buduć­
nost u kojoj svatko od nas postaje natprirodan.

361
 Zahvale

Ova je knjiga začeta prije nekoliko godina, u spontanom razgovoru s

čelnim ljudima u izdavačkoj kući Hay House. Dok sam ručao s general­
nim direktorom Reidom Tracyjem i izdavačkom Patty Gift, nisam znao
da ću govoriti o zamislima za novu knjigu, koje sam bio razmatrao.
Kad razmislim o tome, mislim da su mi smjestili. U osvrtu uvijek
vidimo potpuno jasno.
Nešto od onoga što sam rekao zacijelo je ostavilo dojam na njih jer
sam tjedan dana poslije pristao donijeti na svjetlo dana knjigu utemeljenu
na novim paradigmama za koje sam smatrao da će iziskivati silno mnogo
truda da bi se o njima pisalo jednostavno i suvislo. Gomila istraživanja
koja se nastavljaju, neprestano prikupljanje podataka, stroga mjerenja i
analize, jezgrovita organizacijska logistika, planiranje događanja, organi­
ziranje tisuća znanstvenih snimanja tijekom naših događanja te sati neu­
mornih, intenzivnih dijaloga sa znanstvenicima i s mojim timom o našim
mjerenjima nisu za osjetljive ljude. Budući da je mnogo toga što smo opa­
žali bilo izvan znanstvenih konvencija, sastanci su iziskivali mnogo vre­
mena te gorljivu predanost potrebnu za shvaćanje takvih novosti.
Osoba doista mora biti iznimna da bi ostala na svojem putu i vjero­
vala u viziju koja postoji u nečijem tuđem umu, osobito ako ta apstrakci­
ja u njezinu umu čak nije jasna. A li, uz čvrstu uvjerenost u mogućnost u
kombinaciji s entuzijazmom pretvaranja nečega u opipljivu stvarnost,
događa se čarolija. I u tome sam imao čast raditi s čudesnim ljudima koji
su se ujedinili kao tim. Doista sam bio blagoslovljen time što sam bio
dio toliko začudne kulture ljudi.

362
 jo š jednom bih želio iskreno zahvaliti obitelji u izdavačkoj kući Hay
House za njihovu vjeru i pouzdanje u mene. Divno je biti dio takve
zajednice srodnih duša koje iskazuju toliku dobrotu, potporu i sposob­
nost. Hvala Reidu Tracyju, Patty Gift, Stacy Smith, Perrvju Croweu,
Celeste Phillips, Triciji Breidenthal, Diane Thomas, Sheridan McCarthy,
Caroline DiNofia, Karimu Garciji, Marlene Robinson, Lisi Bernier,
Michaelu Goldsteinu, Joan D. Shapiro i ostatku obitelji. Nadam se da je
naša suradnja svima nama donijela razvoj.
Posebno zahvaljujem Anne Barthel, svojoj urednici u izdavačkoj
kući Hay House, koja živi vrlo elegantno i skladno. Hvala vam za
beskrajne sate brižnosti i stručnosti —i na tome što ste me trpjeli. Vaša
poniznost u meni izaziva poniznost.
Želim zahvaliti i Katv Koontz te Timu Shieldsu, urednicima koji su
dali vrlo mnogo. Vaš doprinos mojem djelu bio je izniman. Hvala vam
jer ste bili toliko voljni proniknuti vrlo duboko.
Svima koji su sudjelovali kao dio mojega tima Encephalon želim
zahvaliti zato što i dalje služe podupirući me. Paula Meyer, Katina
Dispenza, Rhadell Hovda, Adam Boyce, Kristen Michaelis, Belinda
Dawson, Donna Flanagan, Reilly Hovda, Janet Thcrcse, Shashanin
Quackenbush, Amber Lordier, Andrew Wright, Lisa Fitkin, Aaron
Brown, Vicki Higgins, Justin Kerrihard, Johan Pool i Ariel Maguire,
hvala vam. Supružnicima i partnerima članova mojega osoblja također
zahvaljujem jer iskazuju mnogo razumijevanja i bezuvjetne potpore te
dopuštaju da njihovi partneri toliko mnogo vremena i energije ulažu u
mijenjanje ljudskih života.
Osobitu zahvalnost upućujem Barrvju Goldsteinu, sjajnom skladate­
lju većine naše meditacijske glazbe. Hvala vam jer ste me potaknuli da se
ponovno zaljubim u glazbu.
Natalie Ledwell iz tvrtke Mind Movies našem je cilju dala vrlo mno­
go. Cijenim vašu strast prema preobrazbi, ali i naše prijateljstvo. Pomogli
ste mi promijeniti mnoge živote.
Želim uvažiti i svojega najboljeg prijatelja, Johna Dispenzu. Cijenim
tvoje strpljenje i entuzijazam. Sviđaju m i se crteži, prikazi i sjajan dizajn
korica. Tvoja je darovitost doista izvrsna.

363
 Želio bih zahvaliti i našem izvrsnom sjajnom timu stručnjaka za
znanost o mozgu. To su Danijela Debelic, dr. med.; Thomas Feiner,
direktor Instituta za EEG-neurofeedback; Normcn Schack, radni tera­
peut, I.F.E.N.; Frank Hegger, radni terapeut, I.F.E.N; Claudia Ruiz i
Judi Stivers. Hvala vam za izvrstan rad, za sposobnost davanja i služenja
s toliko živom energijom, za vaše gorljivo nastojanje da svijetu date kori­
stan doprinos te za vaš otvoren um i srce. Blagoslovljen sam jer vas
poznajem. Zahvaljujem vam i za doprinos snimanju mozga, za osigura­
vanje najsuvremenije opreme, za vrhunsku analizu, prikupljanje svih
podataka i na tome što ste u svojem životu prepunom obaveza pronala­
zili vrijeme za duge razgovore sa mnom o tome što je prirodno, a što
natprirodno. I, iznad svega, hvala vam jer me poučavate i vjerujete u
mene. Svi ste pravo osvježenje i mjesto vam je u budućnosti.
Zahvaljujem i Melissi Waterman, mr. socijalnog rada i prvostupnici
prirodnih znanosti, za stručnost u našim mjerenjima GDV-om i
Sputnikom. Hvala vam jer ste dali vrlo mnogo i jer ste mi približili istra­
živanja. I jer ste uvijek na raspolaganju.
Dr. Dawsonu Churchu veliko hvala za genijalnost i prijateljstvo. Vi
ste vjerovali da u sklopu naših radionica za samo nekoliko dana može­
mo promijeniti gensku ekspresiju u običnih ljudi. Zahvalan sam jer ste
dio našega tima i jer ste toliko vrijedan izvor znanstvene praktičnosti.
Blagoslovljen sam jer vas poznajem.
Posebno hvala dr. Rollinu McCratyju, Jackie Waterman, Flowardu
Martinu i čitavom timu u Institutu HeartMath. Bili ste presudno važni u
našem istraživanju te vrlo nesebični u svemu što ste dali. Naš je odnos
za mene blagoslov.
Zahvaljujem i timu koji upravlja mojom tvrtkom za poslovnu eduka­
ciju. To su Suzanne Qualia, Beth Wolfson i Florence Yaeger. Hvala vam
jer sa mnom održavate viziju. Nadalje, silno cijenim i druge poslovne
instruktore širom svijeta, koji marljivo rade na tome da postanu živi pri­
mjeri promjene te vodstva za mnoge.
Hvala i Justine Ruszczyk, koja je doista odvojila vrijeme da ovaj rad
shvati na vrlo dubokoj razini. Hvala vam jer ste mi pomogli osmisliti
neke edukacijske programe. Veselim se ponovnom susretu.

364
 Greggu Bradenu zahvaljujem za upečatljiv predgovor utemeljen na
srcu. Ti si primjer iz stvarnog života. Naše prijateljstvo mi je vrlo
dragocjeno.
Roberti Brittingham ne mogu dovoljno zahvaliti. I dalje si najdivni­
ja, najtajanstvenija osoba koja živi iz srca. Hvala ti za ljubav i potporu.
Zahvalan sam ti i za rad na stvaranju kaleidoskopa. Nitko drugi nije ga
mogao pretvoriti u takvo remek-djelo.
Svojoj djeci Jaccu, Gianni i Shenu, jedinstvenim i zdravim mladim
ljudima, zahvaljujem jer su mi vrlo velikodušno prepustili vrijeme da se
bavim svojom strašću.
I naposljetku, zahvaljujem našoj zajednici učenika koji sudjeluju u
ovom radu. Mnogi od vas me nadahnjuju. Vi pokazujete kako postati
natprirodan, kako ostvariti čudesno.

365
 Bilješke

Uvod
1. Global Union of Scientists for Peace, „Defusing World Crises: A Scientific Approach'1,
https://www.gusp.org/dcfusing-world-crises/scientific-research/.
2. F. A. Popp, W. Nagi, K. H. T.i i ostali, „Biophoton Emission: New Evidence for Cohe­
rence and DNA as Source", Cell Biophysics, vol. 6, no. 1: str. 33-52 (1984).

Prvo poglavlje
1. R. M. Sapolsky, Why Zebras Don’t Get Ulcers (New York: Times Books, 2004). Osim
toga, emocionalna ovisnost je koncept koji se poučava u Ramthinoj Školi prosvjetlje-
nja; pogledajte JZK Publishing, odjel JZK, Ine., izdavačke kuće za RSE, na http://
jzkpublishing.com or http://www.ramtha.com.

Drugo poglavlje
1. Poznato i kao Hebbovo pravilo ili Hebbov zakon; pogledajte D. O.Hebb, The Orga­
nization of Behavior: A Neuropsychological Theory (New York: )ohn Wiley & Sons,
1949).
2. L.Song, G. Schwartz, i T.. Russek, „Heart-Focused Attention and Heart-Brain Sync­
hronization: Energetic and Physiological Mechanisms", Alternative Therapies in
Health and Medicine, vol. 4, no. 5: str. 44-52, 54—60, 62 (1998); D. L. Childre, H.
Martin, and D. Beech, The I leartMath Solution: The Institute of HeartMath’s Revo­
lutionary Program for Engaging the Power of the Heart’s Intelligence (San Francisco:
HarperSanFrancisco, 1999), str. 33.
3. A. Pascual-Leone, D. Nguyet, T. G. Cohen i ostali, „Modulation of Muscle Responses
Evoked by Transcranial Magnetic Stimulation During the Acquisition of New Fine
Motor Skills", Journal of Neurophysiology, vol. 74, no. 3: str. 1037-1045 (1995).
4. P. Cohen, „Mental Gymnastics Increase Bicep Strength", New Scientist, vol. 172, no.
2318: str. 17 (2001), http://www.newscientist.com/article/dnl591-mental-gymnastics-
increase-bicep-strength.html#.Ui03PLzk_Vk.
5. W. X. Yao, V. K. Ranganathan, D. Allexandre i ostali, „Kinesthetic Imagery Training
of Forceful Muscle Contractions Increases Brain Signal and Muscle Strength", Fron­
tiers in Human Neuroscience, vol. 7: str. 561 (2013).

366
6. B. C. Clark, N. Mahato, M. Nakazawa i ostali, „The Power of the Mind: The Cortex
as a Critical Determinant of Muscle Strength/Weakness", Journal of Neurophysiology,
vol. 112, no. 12: str. 3219-3226 (2014).
7. D. Church, A. Yang, J. Fannin i ostali, „The Biological Dimensions of Transcendent
States: A Randomized Controlled Trial", predstavljeno na French Energy Psychology
Conference, Lyon, France, 18. ožujka 2017.

Treće poglavlje
1. N. Bohr, „On the Constitution of Atoms and Molecules", Philosophical Magazine,
vol. 26, no. 151: str. 1-25 (1913).
2. Church, Yang, Fannin i ostali, „The Biological Dimensions of Transcendent States: A
Randomized Controlled Trial".
3. Childre, Martin i Beech, The HeartMath Solution. „Mind Over Matter", Wired (1.
travnja 1995), https://www.wired.com/1995/04/pear.

Četvrto poglavlje
1. Popp, Nagi, Li i ostali, „Biophoton Emission: New Evidence for Coherence and DNA
as Source".
2. L. Fehmi i J. Robbins, The Open-Focus Brain: Harnessing the Power of Attention to
Heal Mind and Body (Boston: Trumpeter Books, 2007).
3. A. Pladhazy, „Think Twice: How the Gut’s ‘Second Brain’ Influences Mood and Well­
Being", Scientific American Global RSS (12. veljače 2010), http://www.scientificame-
rican.com/article/gut-second-brain/.
4. C. B. Pert, Molecules of Emotion (New York: Scribner, 1997).
5. F. A. Popp, „Biophotons and Their Regulatory Role in Cells", Frontier Perspectives
(The Center for Frontier Sciences at Temple University, Philadelphia), vol. 7, no. 2: str.
13-22 (1988).
6. C. Sylvia s W. Novak, A Change of Heart: A Memoir (New York: Warner Books,
1997).
7. P. Pearsall, The Heart’s Code: Tapping the Wisdom and Power of Our Heart Energy
(New York: Broadway Books, 1998), str. 7.

Peto poglavlje
1. M. Szegedy-Maszak, „Mysteries of the Mind: Your unconscious is making your
everyday decisions", U.S. News & World Report ( 28. veljače 2005).
2. M. B. Dcjarncttc, „Cornerstone", The American Chiropractor, str. 22, 23, 28, 34
(srpanj/kolovoz, 1982).
3. Tbid.
4. D. Church, G. Yount, S. Marohn i ostali, „The Epigenetic and Psychological Dimen­
sions of Meditation", predstavljeno u Omega institutu, 26. kolovoza 2017. Predano za
objavljivanje.

367
Šesto poglavlje
1. „Electromagnetic Fields and Public Health: Electromagnetic Sensitivity", World
Health Organization backgrounder (prosinac, 2005), http://www.who.int/peh-emf/
publications/facts/fs296/en/; WHO workshop on electromagnetic hypersensitivity
(25—27. listopada 2004), Prag, Češka Republika, http://www.who.int/peh-emf/mee-
tings/hypersensitivity_prague2004/en/.

Sedmo poglavlje
1. D. Mozzaffarian, E. Benjamin, A. S. Go i ostali, u ime American Heart Association
Statistics Committee and Stroke Statistics Subcommittee, „Heart Disease and Stroke
Statistics—2016 Update: A Report from the American Heart Association", Circula­
tion, 133:e38-e360 (2016).
2. Childre, Martin i Beech, The HeartMath Solution.
3. HeartMath Institute, „The Pleart’s intuitive Intelligence: A Path to Personal, Social
and Global Coherence", https://www.youtube.com/watchPr~QdneZ4fIIHE (travanj,
2002 ).
4. Church, Yang, Fannin i ostali, „The Biological Dimensions of Transcendent States: A
Randomized Controlled Trial"; Church, Yount, Marohn i ostali, „The Epigenetic and
Psychological Dimensions of Meditation".
5. R. McCraty, M. Atkinson, D. Tomasino i ostali, „The Coherent Heart: Heart-Brain
Interactions, Psychophysiological Coherence, and the Emergence of System-Wide
Order", Integral Review, vol. 5, no. 2: str. 10-115 (2009).
6. T. Allison, D. Williams, T. Miller i ostali, „Medical and Economic Costs of Psycholo­
gic Distress in Patients with Coronary Artery Disease", Mayo Clinic Proceedings, vol.
70, no. 8: str. 734-742 (kolovoz 1995).
7. R. McCraty i M. Atkinson, „Resilience Training Program Reduces Physiological and
Psychological Stress in Police Officers", Global Advances in Health and Medicine, vol.
1, no. 5: str. 44-66 (2012).
8. M. Gazzaniga, „The Ethical Brain", The New York Times (19. lipnja 2005), http://
www.nytimes.com/2005/06/19/books/chapters/the-ethieal-brain.html.
9. R. McCraty, „Advanced Workshop with Dr. Joe Dispenza", Carefree Resort i Confe­
rence Center, Carefree, Arizona (23. veljače 2014).
10. W. Tiller, R. McCraty i M. Atkinson, „Cardiac Coherence: A New, Noninvasive Mea­
sure of Autonomic Nervous System Order", Alternative Therapies in Health and
Medicine, vol. 2, no. 1: str. 52—65 (1996).
11. McCraty, Atkinson, Tomasino i ostali, „The Coherent Heart: Heart-Brain Interactions,
Psychophysiological Coherence, and the Emergence of System-Wide Order".
12. R. McCraty i F. Shaffer, „Heart Rate Variability: New Perspectives on Physiologi­
cal Mechanisms, Assessment of Self-regulatory Capacity, and Health Risk", Global
Advances in Health and Medicine, vol. 4, no. 1: str. 46—61 (2015); S. Scgcrstrom i L.
Nes, „Heart Rate Variability Reflects Self-regulatory Strength, Effort, and Fatigue",
Psychological Science, vol. 18, no. 3: str. 275-281 (2007); R. McCraty i M. Zayas, „Car­
diac Coherence, Self-regulation, Autonomic Stability, and Psychosocial Well-being".
Frontiers in Psychology; vol. 5: str. 1-13 (rujan, 2014).
13. K. Umetani, D. Singer, R. McCraty i ostali, „Twenty-Four Hour Time Domain Heart
Rate Variability and Heart Rate: Relations to Age and Gender over Nine Decades".

368
 Journal of the American College of Cardiology, vol. 31, no. 3: str. 593—601 (1. ožujka
1998).
14. D. Childre, H. Marnn, D. Rozman, i R. McCrary, Heart Intelligence: Connecting with
the Intuitive Guidance of the Heart (Waterfront Digital Press, 2016), str. 76.
15. R. McCraty, M. Atkinson, W. A. Tiller i ostali, „The Effects of Emotions on Short­
Term Power Spectrum Analysis of Heart Rate Variability", The American Journal of
Cardiology, vol. 76, no. 14 (1995): str. 1089—1093.
16. Pert, Molecules of Emotion.
17. Ibid.
18. Song, Schwartz i Russek, „Heart-Focused Attention and Heart-Brain Synchroniza­
tion".
19. Childre, Martin i Beech, The HeartMath Solution, str. 33.
20. Song, Schwartz i Russek, „Heart-Focused Attention and Heart-Brain Synchroniza­
tion".
21. Childre, Martin i Beech, The HeartMath Solution.
22. J. A. Armour, „Anatomy and Function of the Intrathoracic Neurons Regulating the
Mammalian Heart", u I. H. Zucker i J. P. Gilmore, ur.. Reflex Control of the Circula­
tion (Boca Raton, FT.: CRC Press), 1998.
23. O. G. Cameron, Visceral Sensory7Neuroscience: Interoccption (New York: Oxford
University- Press, 2002).
24. McCraty and Shaffer, „Heart Rate Variability: New Perspectives on Physiological
Mechanisms, Assessment of Self-Regulatory Capacity7, and Health Risk".
25. H. Martin, „TEDxSantaCruz: Engaging the Intelligence of the Heart", Cabrillo
College Music Recital Hall, Aptos, CA, 11. lipnja 2011, https://www.youtube.com/
watch ?v=A9kQBAHl nK4.
26. J. A. Armour, „Peripheral Autonomic Neuronal Interactions in Cardiac Regulation", u
J. A. Armour i j . L. Ardell, ur., Neurocardiology7(New York: Oxford University Press,
1994), str. 219-44; J. A. Armour, „Anatomy and Function of the Intrathoracic Neu­
rons Regulating the Mammalian Heart", u Zucker i Gilmore, ur., Reflex Control of the
Circulation, str. 1-37.
27. McCraty, Atkinson, Tomasino i Bradley, „The Coherent I lean".

Osmo poglavlje
1. E. Goldberg i U. D. Costa, „Hemisphere Differences in the Acquisition and Use of
Descriptive Systems", Brain Language, vol. 14, no. 1 (1981): str. 144-73.

Jedanaesto poglavlje
1. A. Aspect, P. Grangier i G Roger, „Experimental Realization of Einstein-Podolsky-
Rosen-Bohm Gedankenexperiment: A New Violation of Bell’s Inequalities", Physi­
cal Review Letters, vol.49, no. 2 (1982): str. 91-94; A. Aspect, J. Dalibard i G. Roger,
„Experimental Test of Bell’s Inequalities Using Time-Varying Analysers", Physical
Review Letters, vol. 49, no. 25 (9182): str. 1804-1807; A. Aspect, „Quantum Mecha­
nics: To Be or Not to Be Local", Nature, vol. 446, no. 7138 (19. travnja 2007): str.
866-867.
2. D. Bohm, Wholeness and the Implicate Order, vol. 135 (New York: Routledgc, 2002).

369
3. T. Bentov, Stalking the Wild Pendulum: On the Mechanics of Consciousness (New
York: E. P. Dutton, 1977); Ramtha, A Beginner’s Guide to Creating Reality (Yelm,
WA: JZK Publishing, 2005).

Dvanaesto poglavlje
1. W. Pierpaoli, The Melatonin Miracle: Nature’s Age-Reversing, Disease-Fighting, Sex­
Enhancing Hormone (New York: Pocket Books, 1996); R. Reiter and J. Robinson,
Melatonin: Breakthrough Discoveries That Can Help You Combat Aging, Boost Your
Immune System, Reduce Your Risk of Cancer and Heart Disease, Get a BetLcr Night’s
Sleep (New York: Bantam, 1996).
2. S. Baconnier, S. B. Lang i R. Seze, „New Crystal in the Pineal Gland: Characterization
and Potential Role in Electromechano-Transduction“, URSI General Assembly, Maa­
stricht, Netherlands, kolovoz, 2002.
3. T. Kenyon i V. Essene, The Ilathor Material: Messages from an Ascended Civilisation (Santa
Clara, CA: S.E.E. Publishing Co., 1996).
4. R. Hardeland, R. J. Reiter, B. Poeggeler i D. X. Tan, „The Significance of the Meta­
bolism of the Neurohormone Melatonin: Antioxidative Protection and Formation of
Bioactive Substances*1, Neuroscience & Biobehavioral Reviews, vol. 17, no. 3: str. 347—
57 (jesen, 1993); A. C. Rovescalli, N. Brunello, C. Eranzetti i G. Racagni, „Interaction
of Putative Endogenous Tryptolines with the Hypothalamic Serotonergic System and
Prolactin Secretion in Adult Male Rats**, Neuroendocrinology, vol. 43, no. 5: str. 603­
10 (1986); G. A. Smythe, M. W. Duncan, J. E. Bradshaw i M. V. Nicholson, „Effects of
6-methoxy-l,2,3,4-tctrahydro-beta-carboline and yohimbine on hypothalamic mono­
amine status and pituitary hormone release in the rat**, Australian Journal of Biological
Sciences, vol. 36, no. 4: str. 379-86 (1983).
5. S. A. Barker, J. Borjigin, I. Lomnicka, R. Strassman, „LC/MS/MS Analysis of the
Endogenous Dimcthyltryptamine Hallucinogens, Their Precursors, and Major Meta­
bolites in Rat Pineal Gland Microdialysatc**, Biomedical Chromatography, vol. 27, no.
12: str. 1690-1700 (prosinac, 2013), doi: 10.1002/bmc.2981.
6. Hardeland, Reiter, Poeggeler i Tan, „The Significance of the Metabolism of the Neu­
rohormone Melatonin**.
7. David R. Hamilton, Why Kindness Is Good for You (I .ondon: Hay House UK, 2010)
str. 62—67.
8. R. Acher i J. Chauvet, „The Neurohypophysial Endocrine Regulatory' Cascade: Pre­
cursors, Mediators, Receptors, and Effectors*', Frontiers in Neurocndocrinology, vol.
16: str. 237-289 (srpanj, 1995).
9. D. Wilcox, „Understanding Sacred Geometry & the Pineal Gland Consciousness**,
predavanje dostupno na YouTube kanalu: https://youtu.be/2S_m8AciJKs8Plist=PLx A
Vg81HlsUwwkHcg5MopMjrec7Pxqzhi.

Trinaesto poglavlje
1. Global Union of Scientists for Peace, „Defusing World Crises: A Scientific Approach**.
2. Tbid.
3. D. W. Orme-Johnson, C. N. Alexander, J. L. Davies i ostali, „International Peace
Project in the Middle East: The Effects of the Maharishi Technology of the Unified
Field**, Journal of Conflict Resolution, vol. 32, no. 4 (4. prosinca 1988).

370
4. D. W. Orme-Johnson, M. C. Dillbeck i C. N. Alexander, „Preventing Terrorism and
international Conflict: Kffccrs of Large Assemblies of Participants in the Transcen­
dental Meditation and TM-Sidhi Programs", Journal of Offender Rehabilitation, vol.
36, no. 1-4: str. 283-302 (2003).
5. „Global Peace—End of the Cold War", Global Peace Initiative, http://globalpeace-
project.net/proven-results/case-studies/global-peace-end-of-the-cold-war/.
6. j. S. i lagclin, M. V. Rainforth, K. T.. C. Cavanaugh i ostali, „Effects of Group Practice
of Transcendental Meditation Program on Preventing Violent Crime in Washington,
D.C.: Results of the National Demonstration Project, ]une~July 1993", Social Indica­
tors Research, vol. 47, no. 2: str. 153—201 (lipanj, 1999).
R. D. Nelson, „Coherent Consciousness and Reduced Randomness: Correlations
on September 11, 2001", Journal of Scientific Exploration, vol. 16, no. 4; str. 549—70
( 2002).
8. „What Arc Sunspots?" Space.com, http://www.space.com/147.36-sunspots-sun-spots-
explaincd.html (29. veljače 2012).
9. A. L. Tchijevsky (V. P. dc Smitt trans.), „Physical Factors of the Historical Process".
Cycles, vol. 22: str. 11-27 (siječanj, 1971).
10. S. Ertel, „Cosmophysical Correlations of Creative Activity in Cultural History".
Biophysics, vol. 43, no. 4: str. 696-702 (1998).
11. C. W. Adams, The Science of Truth (Wilmington, DE: Sacred Earth Publishing,
2012), str. 241.
12. „Earth’s Atmospheric Layers", (21. siječnja 2013), https://www.nasa.gov/mission_
pages/suncarth/scicnce/atmosphere-layers2.html.
13. R. Wever, „The Effects of Electric Fields on Circadian Rhythmicity in Men", Life Sci­
ences in Space Research, vol. 8: str. 177—87 (1970).
14. Iona Miller, „Schumann Resonance", Nexus Magazine, vol. 10, no. 3 (travanj-svibanj,
200.3).
15. Childre, Martin, Rozman i McCraty, „Heart Intelligence: Connecting with the Intui­
tive Guidance of the Heart".
16. R. McCraty, „The Energetic Heart: Bioelectromagnetic Communication Within and
Between People, in Bioelectromagnetic and Subtle Energy Medicine", u P. J. Rosch i
M. S. Markov, ur., Clinical Applications of Bioelectromagnetic Medicine (New York:
Marcel Dekker, 2004).
17. Childre, Martin, Rozman i McCraty, „Heart Intelligence: Connecting with the Intui­
tive Guidance of the Heart".
18. R. McCraty, „The Global Coherence Initiative: Measuring Human-Earth Energetic
Interactions", Heart as King of Organs Conference, Ilofuf, Saudi Arabia (2010); R.
McCraty, A. Deyhle i D. Childre, „The Global Coherence Initiative: Creating a Cohe­
rent Planetary Standing Wave", Global Advances itt Health and Medicine, 1(1): str.
64-77 (2012); R. McCraty, „The Energetic Heart", u Clinical Applications of Bioe­
lectromagnetic Medicine.
19. HeartMath Institute, „Global Coherence Research", https://www.heartmath.org/rcse-
arch/global-coherence/.
20 . S. M. Morris, „Facilitating Collective Coherence: Group Effects on Heart Rate Varia­
bility Coherence and Heart Rhythm Synchronization", Alternative Therapies in
Health and Medicine, vol. 16, no. 4: str. 62-72 (srpanj-kolovoz, 2010).

371
21. K. G. Korotkov, Energy Fields Electrophotonic Analysis in Humans and Nature:
Electrophotonic Analysis, drugo izdanje (CrcateSpace Independent Publishing Plat­
form, 2014).
22. D. Radin, J. Stone, E. Levine i ostali, „Compassionate Intention as a Therapeutic
Intervention by Partners of Cancer Patients: Effects of Distant Intention of the Pati­
ents’ Autonomic Nervous System", Explore, vol. 4, no. 4 (srpanj-kolovoz, 2008).

372
 Kazalo
Napomena: brojevi ispisani kurzivom označavaju stranice prikaza.
adrenalin, 22, 34, 39, 80-81,128,132
analitički um, 29,124-125
proces uspostavljanja koherencije i
prckoračivanje, 127, 127, 201, 222
usporedba svjesnog, podsvjesnog i,
221-223
antioksidansi, 309, 309
Armour, J. Andrew, 205-206
Aspect, Alain, 277
atomi, 272-280,273, 274, 275
klasični model nasuprot kvantnom,
272-274 ,2 7 3
pregled i primjer vezanja, 43, 83-85
subatomska razina energije i, 98-99,
140-144, 141
autoimuni poremećaji (prikaz slučaja),
184-186
autonomni živčani sustav, 195-198,
203-207,211, 223,290, 321,338
srčana koherencija i, 207-212
pregled, 21-23, 27
benzodiazepini, 308-309, 309
Bio-Well sojbvare, 146
biofotoni, 123-124,140
blagoslivljanjc energetskih središta,
120-147
Blagoslivljanje energetskih središta,
meditacijska vježba, 147
Bohm, David, 278
Centar za biofeeclback Princeton, 126
cerebrospinalna tekućina, vidi mozak
cijev prane, 167-169, 168
cilije, epifize, 304 ,3 0 4
cirkadijani ritam, 133, 295, 299, 310, 334
Čiževski, Aleksandar, 331-332
Descartes, Rene, 190
Dl IEA, 297
dimetiltriptamin (DMT), 311-312
Dispenza,Joe
Placebo ste vi, 26,183,185, 354
Stvorite novo ja , 26
divergentno žarište, 125-126
doba Vodenjaka, 332
događaji 11. rujna, kolektivan
emocionalni odgovor na, 329
Egipćani (stari)
epifiza i, 321
ka, 134
o srcu, 190
Einstein, Albert, 276-277,282, 311
elektromagnetska preosjedjivost (EHS;
prikaz slučaja), 182-184
elektromagnetsko polje, 27, 66-68, 68,
9 0 ,1 0 6 ,1 2 3 ,1 4 3 ,1 5 6 , 157, 158, 164
epifize, 302-303, 324
Zemlje, 329-334,331
373
energetska središta, opis, 129-134, 129
ulaženje u podsvjesni um za, 126-128
mini-mozgovi, 42, 129, 130-131,150
Knergija Izvora (jednost), 279, 281 (v id ii
prostor-vrijeme i vrijeme-prostor)
entropija, 124
epifiza, 293-325
aktiviranje, 299-300
dovođenje energije u mozak putem,
304-308, 305, 306, 398
kao energetsko središte, 1 2 9 , 132-134
kao transduktor, 312-317
melatonin i serotonin i, 308-312,315
okrunjivanjc Jastva i, 323
piezoelektrični efekt, 300-303
Povezivanje s višim dimenzijama
vremena i prostora, meditacijska
vježba, 324-325
stari simboli o, 320-323, 321, 322, 323
epigenetika, 40-43, 73,359
Evanđelje po Mateju 6:22,312
Fehmi, Les, 126
Fibonaccijev niz, 282, 322. 323
fotografija, u elektromagnetskim
primjerima, 123
generator nasumičnih događaja, 329
(pilići/robot), pokus, 109, 110, 110
genska ekspresija (vidi i epigenetika), 23
Globalna zajednica, meditirati kao, vidi
Projekt Koherencija
Grci (stari)
epifiza i, 302, 322-323
o srcu, 190
Hermes (grčka mitologija), 322-323, 323
Herpes zoster, primjer reklame, 215-220
hipofiza, 313-314
kao energetsko središte, 1 2 9 , 132-134
homeostaza, 103,194-196
Horusovo oko, 321-322, 322
imunoglobulin A (IgA), 76, 77, 202
emergcncija, koncept, 335-337
Inicijativa globalne koherencije (Institut
HeartMath), 335,342-243
374
Institut HeartMath, istraživanje
elektromagnetskog polja srca u,
191-193,196,198, 199, 200-201,
298, 212, 335-336, 338, 341-344
Institut Max Planck, 334
intratekalni tlak, 169, 301, 302
Istraživački centar zaklade Kessler, 71
Isus, 312
kaducej, 322-323, 323
kaleidoskop, 28-29, 224-226,229-231,
235, 239, 315-316
kimatika, 316
Klinika Mayo, 196
Klinika u Clevelandu, 71
Koji k .... uopće sgiamo!? (dokumentarni
film), 55
Konig, H. L., 333
konstruktivna interferencija, 340-341,
341
konvergentno žarište, 125-126
konvergentno žarište, 125-126
Korotkov, Konstantin, 92
korporacija RAND, 328
kortizol
melatonin i inverzan odnos s, 297, 298
kreativna energija, tok, 134-137, 136
kristali kalcita, 299-300, 301
krugovi u žitu (Roundway, Engleska),
320-321,321
kvantno polje, 26, 4 5 ,2 4 5 , 266, 272,
282,312
viđenje potencijala u, 96-119
L-triptofan, 295,296, 296
Ijead-lag analiza projekata mirovnih
okupljanja, 327-329
Lcdwell, Glen i Natalie, 227-230
1ibanonski mirovni projekt, 328
limfociti, 202
linearno vrijeme, 269, 274, 275, 278, 280,
363-365, 364
mandale, 225, 315
Marketing Mastermind, 227
matične stanice, 74
meditacija u hodu, 243-251
meditacija u hodu, 243-251
nesvjesna ponašanja i, 244
položaji za meditaciju, pregled, 243
pripremanje mozga za buduća
sjećanja, 248—249
vježba meditacije u hodu, 250-251
zamišljanje budućnosti u, 244-247
mcditacijske vježbe
Blagoslivljanje energetskih središta, 147
Kaleidoskop i mentalni film, 241 -242
Meditacija u hodu, 250-251
Povezivanje s vlastitom budućnošću,
118-119
Projekt Koherencija, 343-344
Prostor-vrijeme i vrijcmc-prostor, 292
Srčane koherencije, 212-214
Usklađivanje tijela s novim umom,
174-177
Međunarodni institut za biofiziku (I1B),
123
melatonin, 294-298, 296, 298, 308, 315,
509, 320-325
mentalni filmovi/kaleidoskop, 215-242
glazba, moć, 27, 231 -234
metilacija, proces, 295-296, 296
Mezopotamci, o srcu, 190
mistično, 47-50
mozak
cerebrospinalna tekućina, 160-162,
161, 162, 164, 302, 50 2 , 303-304,
504, 307
lijeva/desna polutka, 230-231, 307,
320-321
mentalno uvježbavanje i, 72
mini-mozak energetskih središta, 42,
1 2 9 , 130-131,150
moždani valovi, frekvencije, pregled,
86-87, 88
neokorteks, 100, 103, 103, 127,169,
170, 2 0 5 , 230,261, 306-307
neuralne mreže, 8 2 ,152, 206, 222,
237,318
neurokardiologija, 205
neurogeneza, 172
ncuropeptiđi, 150-154, 151, 153
ulazak u podsvjesni um, 126-128
usporedba svjesnog, podsvjesnog i
analitičkog uma, 221-223, 222
„srčani mozak", 205-206
nadbubrežna žlijezda (energetsko
središte), 1 2 9 , 132-134
oksitocin, 313-314
otpadna DNK, 171
Peoc’h, Renć, 109
peterodimenzionalni multiverzum, 267,
272, 274, 2 7 5 , 276-278,2 8 7
5-hidroksitriptofan (5-HTP), 296, 296
petlja razmišljanja i osjećaja
usklađivanje tijela s novim umom,
148-152, 151, 153
kao stanje bivanja 66
pinolini, 309, 309
Pisciotti, Frank, 226
podsvjestan um
ulazak u, 126-128, 127
pokus s ptićima i robotom, vidi generator
nasumićnih događaja
polje induktivnosti, 162, 163, 164, 305
polje torusa, 164-165, 164, 165, 307 ,3 0 8
obrnuto, 349
Popp, Fritz-Albert, 123
prikazi slučajeva,
Danici (elektromagnetska
preosjedjivost), 182-184
Donna (interđimenzijska bića),
350-352
Felicia (jak ekcem), 186-189
Ginnv (kronična bol), 178-181
Janet (depresija), 348-350
Jennifer (autoimuni poremećaji),
184-186
Jerry (zdravstvena kriza), 152-155
Sarah (kronična bol), 354-355
Sasha (Projekt Koherencija), 350
Stacy (glavobolje), 346-348
Terry (trauma), 255-256
Tim (osjećaj vrijednosti), 252-254
probavne žlijezde i gušterača (energetsko
središte), 1 2 9 , 129-134
375
Projekt globalne svijesti (Sveučilište
Princeton), 329
Projekt koherencija, 341-345, 344
valna funkcija, 273
Projekti mirovnih okupljanja, povijest,
327-329 (vidi i Projekt Koherencija)
Promjena m a , A (Sylvia), 142
prostor-vrijeme i vrijeme-prostor,
257-292
meditacija, 292
prostor-vrijeme i vrijeme-prostor,
257-292
jedinstveno polje i, 283-292, 281
Prostor-vrijeme i vrijeme-prostor,
meditacijska vježba, 292
u peterodimenzionalnom
multiverzumu, 270
reklame, uvjetovanost, 215-220
retikularna formacija, 169
retikularni akđvacijski sustav, 306
Rimljani (stari), o srcu, 190
Ringerova otopina, 197
sakrum, 159-160, 159
samoorganizirajuća inteligencija, 96-99,278
Schumann, W Q , 333-334
Schumannova rezonancija, 333-334
Schumannova rezonancija, 333-334
Schwartz, Gary, 201
Semjon Davidovič Kirlian, 123
serotonin, 223,294-297,296, 309, 310,315
sintropija, 124
Sputnik antena (senzor), 92, 340
srce
dobrobiti, 200-203
inteligencija, 190-214
kao most između drugih energetskih
središta, 193-194
meditacija, 212-214
srčana koherencija, 190-214
„srčani mozak", 205-206
varijabilnost srčane frekvencije:
komunikacija između srca i mozga,
196-199
učinci kroničnog stresa i, 203-204
376
subatomska razina energije, 140-144, 141
subatomska razina, 140-144
subatomski svijet, 98-99
Sustav praćenja globalne koherencijc, vidi
Institut HeartMath
Sveučilište Arizone, 201
Sveučilište Harvard, 70
Sveučilište Ohija, 71
Sveučilište Teksasa u San Antoniu, 71
Svjetska zdravstvena organizacija, 182
Sylvia, Claire, 142
široko žarište, 126-127, 247
štitnjača (energetsko središte), 129,
132-134
talamus, 306, 306
vrata talamusa, 165,169, 170
tehnike disanja
meditacija Usklađivanje tijela s novim
umom, 174-177
piezoelektrična svojstva i efekt i, 299,
300-303, 303
televizija, uvjetovanje pod utjecajem,
215-221
teorija posebne relativnosti, 276-277
tijelo kao magnet, 156-165
timus
kao energetsko središte, 1 2 9 , 132-134
srčana koherencija i, 202
transduktor, epifiza kao, 299-300,
312-317
transplantirani organi, primatelji,
istraživanja, 142
treće oko, 308
usklađivanje tijela s novim umom, 148-177
kako se energija pohranjuje u tijelu,
150-156
meditacijska vježba, 174-177
petlja razmišljanja i osjećaja, 148-152,
151, 153
prihvaćanje uzvišenih emocija za,
171-174
podizanje energije u mozak za,
165-170
 Usklađivanju tijela s novim umom (CD),
177
val energije, 39, 201
vazopresin, 313, 314-315, 275—276
Ventrikularni sustav, 302, 303
vizualizacija oslobađanja plina (GDV),
92,146, 364
vizualizacija, proces uvođenja treće
dimenzije u usporedbi s, 238
Vježba sviranja klavira, mentalna, 37,
38-39
Wever, Rutger, 334
Willems, Anna, 32-47

377
 O autoru

Joe Dispenza međunarodni je predavač, istraživač, poslovni savjetnik,

pisac i edukator koji je držao predavanja u više od trideset i dvije zemlje
na pet kontinenata. Kao predavač i edukator vođen je uvjerenjem da
svatko od nas posjeduje potencijal za uzvišenost i neograničene moguć­
nosti. Svojim razumljivim, poticajnim i suosjećajnim stilom educirao je
tisuće ljudi, podrobno opisujući kako mogu preustrojiti svoj mozak te
promijeniti svoje tijelo i ostvariti trajne promjene.
Dr. Dispenza nudi različite internetske tečajeve i telepredavanja, ali i
osobno vodi trodnevne progresivne radionice te peterodnevne napredne
radionice diljem svijeta. Od 2018. godine njegove će radionice biti sed-
modnevne, a sadržaj progresivnih i naprednih radionica bit će dostupan
na internetu. (Za više informacija posjetite www.drjoedispenza.com i
potražite informacije o događanjima.) Dr. Dispenza član je nastavnog
osoblja Kvantnog sveučilišta u Honoluluu na Havajima, Omega Instituta
za holistička istraživanja u Rhinebacku u New Yorku, a član je i Kripalu
centra za jogu i zdravlje u Stockbridgeu u Massachusettsu. Ujedno je
pozvan u istraživačko povjerenstvo Životnog sveučilišta u Atlanti u
Gcorgiji.
Dr. Dispenza svoju istraživačku strast usmjerava stjecištu najnovijih
saznanja s područja neuroznanosti, epigenetike i kvantne fizike kako bi
istraživao znanost u temelju spoznanih remisija. To znanje koristi kako
bi ljudima pomagao iscijeliti se od bolesti, kroničnih stanja te čak i neiz­
lječivih bolesti, kako bi mogli uživati ispunjeniji i sretniji život, ali i razvi­
jati svijest. Na svojim naprednim radionicama širom svijeta surađivao je

378
$ drugim znanstvenicima obavljajući opsežna istraživanja učinaka medi­
tacije, uključujući epigenetička testiranja, elektroencefalografsko snima­
nje mozga (ERG) i testiranje individualnog energetskog polja uređajem
za vizualizaciju oslobađanja plina (GDV). Njegova istraživanja obuhva­
ćaju i mjerenje srčane koherencije monitorima Instituta HeartMath te
mjerenje energije GDV Sputnik senzorom u okruženju radionice prije,
tijekom i nakon događanja.
Dr. Dispenza kao poslovni savjetnik drži predavanja i radionice za
tvrtke i korporacije zainteresirane za primjenu neuroznanstvenih načela
s ciljem poticanja kreativnosti, inovativnosti i produktivnosti zaposleni­
ka. Njegov poslovni program obuhvaća i privatno poučavanje članova
viših upravnih razina. Dr. Dispenza osobno je obučio te certificirao više
od sedamdeset poslovnih instruktora koji u tvrtkama širom svijeta pou­
čavaju ovaj model preobrazbe. Nedavno je počeo osposobljavati i neovi­
sne instruktore za primjenu njegova modela promjene s vlastitim
klijentima.
Kao autor bestselera N ew York Timesa napisao je knjigu Placebo ste vi:
ozdravljenje umom je m oguće (Planetopija), u kojoj istražuje našu sposobnost
da se iscijelimo bez lijekova ili kirurških zahvata, samom mišlju. Napisao
je i knjigu Stvorite novo ja : oslobodite se sputavajućib navika i obrazaca i izgradite
svoju novu stvarnost (Planetopija) te E volve Your Brain: The Science o f Changing
Your M ind (Razvijte svoj mozak: znanost promjene uma), u kojoj podrob­
no objašnjava neuroznanost promjene i epigenetiku. O stvari svoje neograni­
čene sposobnosti, četvrta je knjiga dr. Dispenze. Pojavio se i u filmovima
HEAL (2017), E-Motion (2014), Sacred Journey o f the H eart (2012), People v.
the State o f Illusion (2011), W hatli' —The M ovie (2010), Unleashing C reativity
(2009) i W hat the # $*! DoWe K now? <& Down the B abbit Hole, proširena
DVD inačica (2005).
Dr. Dispenza stekao je stupanj prvostupnika na Državnom koledžu
Evergreen, a zvanje doktora kiropraktike na Life University, na kojem je
diplomirao s pohvalama. Poslijediplomskim obrazovanjem obuhvatio je
područja neurologije, neuroznanosti, funkcioniranja i kemije mozga,
stanične biologije, stvaranja pamćenja, starenja i dugovječnosti. S dr.
D ispcnzom moguće je stupiti u kontakt putem w eb-stranice
www.drjoedispenza.com.

379
Potražite i druge naslove istog autora u izdanju Planetopije:

PLACEBO STE VI
Ozdravljenje umom j e m oguće

STVORITE NOVO JA
Oslobodite se sputavajućih navika i obrazaca
i izgradite svoju novu stvarnost

STVORITE NOVO JA
D vostruki CD s meditacijama

PLECEBO STE VI
CD s m editacijom iz knjige

WEB SHOP

www.planetopija.hr
KNJIŽARA: Ilica 68, Zagreb
Tel/faks: + 385 (0)1 484 6197