LJUDEVIT GAJ — PANSLAVIST I NACIONALIST Elinor Murray Despalatovié, New London, Connecticut Ljudevit Gaj bio je i panslavist ; nacionalist. Svijest da je Slaven dala je posebno znaéenje njegovim nastojanjima da pronade i uobliéi suvremeni iden- titet za Hrvatsku. Bogoslav Sulek reée 0 Gaju — »Gaj je u prvom redu Slavja- nin... Onda je Ilir.«! Ja bih promijenila redoslijed — Gaj je bio u prvom redu Hrvat i Tir, a tek onda Slaven. Ja éu u svom izlaganju upotrebljavati izraz panslavizam premda taj izraz mode izazvati zabunu, jer ga najéeSée povezujemo s panslavizmom ruske orijen- tacije krajem devetnaestoga stoljeéa? No veé potetkom devetnaestoga stoljeca postojao je pokret koji se nazivao panslavizmom. Njegovi vode, Jan Kollar i P, J. Safatik, drzali su da Slaveni pripadaju jednoj narodnosti i da su slavenski jezici narje’ja jednog velikog slavenskog jezika. Njihova namjera nije bila stvaranje slavenske drzave, nego izgradnja kulturne zajednice svih slavenskih naroda! Odluéila sam da upotrijebim taj izraz jer su ga Gaj i njegovi suvre- menici najéeSée upotrebljavali. Mislim da je taj izraz bolji od izraza »svesla~ venstvox, jer mi se ini da je nemoguée potpuno razdvojiti dvije faze pansla~ vizma — kulturno ujedinjenje i polititko djelovanje pod utjecajem Rusije. Nacionalizam valja nautiti. Nacionalizam nije nagonska identifikacija po- put rodbinske veze, ili veze s mjestom rodenja ili rodnim krajem. Nacionalizam je svijest o pripadnosti veéoj zajednici koja najéeSée ima jedan jezik, jednu povijest, zajednitke obigaje, mitove, vjeroispovijest i moze, ali ne mora, obita~ vati i na vlastitom teritoriju. Nacionalnost povezuje svakog pojedinca s mnoi- tvom ljudi njemu neznanih, Ijudi raznih slojeva i razliéitih regionalnih tradi- cija. Danas djeca stiéu svijest 0 nacionalnoj pripadnosti u domu, u 3koli ili zajednici, Gaj je Zivio u drugatije doba. On je morao sam za se oblikovati 1 Bogoslav Sulek, Ljudevit Gaj, Vienac, XXVI (1891), 619. 2 Za kratku i jasnu definiciju razlika izmedu ranog panslavizma i ruskog pan- slavizma vidi: Michael Boro Petrovié, The Emergence of Russian Panslavism 1856—1870, (New York: Columbia University Press, 1956), glava I. 3 Dvije osnovne studije o ranom razdoblju panslavizma su: Alfred Fischel, Der Pansiavismus bis zum Weltkrieg (Stuttgart und Berlin: J. G. Cotta, 1919), and Hans Kohn, Pan-Slavism, Its History and Ideology (Notre Dame, Ind., University of Notre Dame Press, 1953). Podrobni pregled razvitka panslavizma u_Rusiji_u: Frank Fadner, Seventy Years of Pan-Slavism in Russia, Karamzin to Danilevski, 1800—1870 (Haarlem: Georgetown University Press, 1962), glava I i II. lilElinov Murray Despalatovié nacionalnu svijest. Njegova definicija nacionalizma splela se tako s ideologijom ilirskog pokreta i kroz nju, u krajnjoj liniji, ostavila duboke tragove u svih Hrvata. Ne smijemo zaboraviti da se Ljudevit Gaj rodio u Krapini, legendarnom izvorigtu Slavena. Gaj to istiée i u svom autobiografskom odlomku »Vjekopisni moj nacrtak« i kad govori o razvoju svojih ideja Kao dijete, kaze Gaj, uvijek je Zelio sluati legendu o trojici braée, Cehu, Lehu i Mehu koji su krenuli iz Krapine i osnovali eSko, poljsko i rusko kraljevstvo. Tako je postao svjestan da je Slaven, potomak legendarnih kraljeva, prije nego je spoznao da je Hrvat. Roditelji Ljudevita Gaja, Ivan i Julijana Gaj, bijahu po svom podrijetlu do8ljaci u Trojednoj Kraljevini. Oni su se odmah poistovetili s novom domovi- nom, nautili kajkavsko narjeéje i sudjelovali aktivno u Zivotu Krapine, no na svoju djecu nisu mogli prenijeti kulturu i tradicije Hrvatske* Ljudevit Gaj poteo je uditi o Hrvatima od sve¢enika i redovnika svog kraja. Fran Kurelac je 1872. ustvrdio da je jedan od njih, Pavao Pobor prvi poteo poticati u Gaju ljubav prema Slavenima i Hrvatima.’ No 0 kakvoj je to Hrvatskoj Gaj utio? Da li je to bila nezavisna srednjovjekovna Hrvatska, njena moderna verzija — Sest malih Zupanija Trojednoga Kraljevstva, ili etnitka Hrvatska?® Srednje Skole koje je Gaj pohadao nisu pridonijele mnogo razvoju njegove svijesti o hrvatstvu. I u varazdinskoj i u karlovatkoj gimnaziji obuka se odréa- vala na latinskom odnosno njematkom jeziku, Nastavni je plan obuhvatao latinsku gramatiku { govorniStvo, premda su uéenici morali svladati i vjero- nauk, madarsku povijest, zemljopis, prirodoslovstvo i matematiku. Madarski jezik bio je neobvezatni predmet. Povijest, jezik i kultura Hrvatske nisu bili ukljugeni u nastavni plan. U »Vjekopisnom mojem nacrtuc Gaj ni ne spominje éetiri i po godine skolovanja u Varaidinu, ali pie toplo i oduSevijeno o polu- godi8tu provedenom u karlovatkoj njemaékoj gimnaziji. Tek u Karloveu, kaze on, spoznao je po prvi put da se njegova domovina proteze preko granica Zagorja, da je kajkavétina tek jedno od hrvatskih narjetja, da stanovnici Za- gorja, Primorja i Vojne granice pripadaju jednoj narodnosti.s® Nakon svriene gimnazije Gaj odlazi na studije u inozemstvo i izbiva pet godina iz domovine. ‘ Ljudevit Gaj, Vjekopisni moj _nacrtak, u Knjiinica Gajeva, ur. Velimir Gaj (Zagreb: Narodne Tiskare Gajeve, 1875), XVII—XX. Vidi takoder: Gjuro Stj. Dezelié, ur. Gaj o sebi, Dragoljub ili Upisnik Kalendar za Javne Urede 53 (1893) i Fedor Vasiljevié Citkov, »Pute%estvija po slavjanskim zemljame, Slavjanski Arhiv, (1958), 161—162, 5 Lj. Gaj, Vjekopisni.... XX i XXII. * J. Horvat, Ljudevit Gaj, njegov Zivot, njegovo doba (neobjavijeni rukopis), I, i Ferdo Si8ié, Podrijetlo Gajeva roda, Jugoslovenski istoriski €asopis, V (1939), 160—163. 7 Fran Kurelac, Slova nad grobom Ljudevita Gaja izgovorena Franom Ku- relcem, u Slavko Jezié, ur., Ilirska antologija (Zagreb, 1934), 157. Vidi takoder Ferdo $i8i6 Skolovanje Ljudevita Gaja u domovini, Hrvatsko kolo. XIX (1938), 59—61. *U pismu Gaju 1835, Pobor uopée ne upotrebljava izraz Hrvat, nego kaze: »...buduch da jo3 u ditinstva tvomu, kada Te je tko pitao, sto si Ti? odgovorio si da Ti jesi Tlyr...< Pismo P. Pobora Gaju, 3. kolovoza 1835., u Grada za povijest knjiZevnosti hrvatske (GPKH) XXVI (1956), 391. °F, Si8ié, Skolovanje Ljudevita Gaja u domovini, 62—65. 1 Lj. Gaj, Viekopisni..., XXIII. 112Ljudevit Gaj — panslavist i nacionalist Godine studija na sveudili8tu u Grazu (1827—29) od presudne su vaznosti za njega. Najprije je iskusio ono Sto mi danas nazivamo kulturnim gokom. Iz pisma Johannu Haiteru, bliskom prijatelju Gajeve obitelji, pisanog u proljeée 1827, moze se zakljutiti da je Gaj nastojao uvjeriti sama sebe kako se, premda je Hrvatska uistinu zaostala u usporedbi s Austrijom, ne smije tu svoju zemlju napustiti, veé je valja promijeniti, unaprijedit -+.t zemlji, nepismenoj poput nade, tini mi se da je vaino, stovite ‘neophodno, da svim silama proradimo na budenju djelotvornog i plemenitog kulturnog rodoljublja, Povijest naSe domovine veé me je nauéila koliko (Hrvatska) 2asluzuje da bude podignuta iz te bijedne madarske tmine, barem koliko je to moguée u okviru postojecih zakona...!t U to vrijeme Gaj pohlepno dita sve Sto moze nati o hrvatskoj povijesti. Neko je vrijeme ak namjeravao napisati i objaviti kratku kronolo3ku povijest Hrvat- ske, kako bi utio Hrvate njihovoj povijesti, no profesor Albert von Muchar odgovorio ga je od toga i predlozio da umjesto toga radi na stvaranju suvreme- nog hrvatskog knjizevnog jezika.!? Povijest nije prestala privladiti Gaja,** ali u jesen 1827. poteo je razmisljati © modernizaciji hrvatskog jezika. Mozda ga je na to potakao zakon sto ga je u rujnu te godine izglasao Hrvatski sabor — po kojemu je madarski jezik postao obvezatni predmet u Skolama Trojedne Kraljevine. U »Zverhu jezika ‘Magyarskoga« Gaj se osvrée na izglasavanje zakona i sve vetu prijetnju mada- ije.4 Iz gradatkog razdoblja potjetu brojne biljeske o jeziku, a na nekoliko mjesta nalazi se medu njima i Jean Paulova misao da: Postojanje nove i smione alternative ée8ée zadaje smrtni udarac jednom sistemu nego izravni napad na nj.® Cini se, dakle, da je Gaj predvidao moguénost nametanja madarskog jezika za sluzbeni jezik u Trojednici i da je kao protuteZu namjeravao zamijeniti latinski jezik modernim hrvatskim knjiZevnim jezikom. Najprije se, stoga, Gaj pozabavio pravopisom. 1827. proditao je Geschichte der Slavischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten P. J. Safatika. U tom enciklopedijskom djelu punom podataka o glavnim slavenskim »narje’- jimac, njihovim ortografijama, knjiZevnostima i kulturnim ustanovama, Safa- ik je opisao nesistematsku upotrebu latinice u zemljama rimokatolitkih Sla- vena i usporedio slovo po slovo éirilice, koju je smatrao pogodnijom zvucima 4 Nacrt pisma Liudevita Gaja Johannu Halteru s nadnevkom Frihhling, 1827, Sveusiliina knjitnica zagrebatka (SKZ), Ostavitina Ljudevita Gaja (LG) R 4702/A. # Lj, Gaj, Viekopisni..., XXV. Tu povijest Gaj spominje i u ranijem autoblo- grafskom fragmentu na latinskom jeziku, napisanom u tridesetim godinama, SKZ, LG, R 4701/B/1. Albert von Muchar, benediktinac i profesor sveutilista u Grazu, sam je tada radio na svom djelu Geschichte des Herzogthums Steiermark (8 kniiga, Graz, 1845—1867). Constant von Wurzbach, Biographisches Lexicon des Kalserthums Osterreich, (1868), 306—311. 48 Iz Gajevih godina provedenih u Grazu satuvala su se dva velika sveska povijesnih biljeSki. SKZ, LG R 4701/B/II. “Lj, Gaj, Zverhu Jezika Magyarskoga, SKZ, LG, R 4701/A/III'S. 48 SKZ, LG, R 4701/A/IU/22. 1 Gaj spominje kada je prvi puta protitao djelo u pismu P. J. Safatiku 1830, ali ne daje totnijeg nadnevka. GPKH, VI (1909), 337. 8 113Elinov Murray Despalatovié slavenskog jezika, s uvrijeZenim latinitkim adaptacijama.” Gaj je iz djela uvidio da ée morati preobraditi abecedu, a u njemu je naSao i nekoliko alterna~ tiva. U Grazu je Gaj nai§ao takoder na bilje’ke 0 pravopisnoj reformi koju je bio razradio joS Pavao Ritter Vitezovié. Pailjivo je zapisao Stogod je mogao nati o Vitezoviéevu prijedlogu, jer knjizZnice Graza nisu posjedovale Vitezovi- éeva djela.* Vrlo je vjerojatno da je proutio Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kérnten und Steiermark Jerneja Kopitara, jer nekoliko rukopisa s nad- nevkom »Graz 1829.« nose izravna obiljezja Kopitareva djela, a u Kratkoj osnovi, 1830, Gaj spominje Kopitarevo djelo.'® U rukopisu s naslovom »Plan 2u Begriindung einer kroatischen Literatur« Gaj predlaze da Hrvati zamijene latinicu ¢irilicom, i da uzrade na stvaranju sveslavenskog knjiZevnog jezika*® Te ideje, ini se, potjetu izravno iz Kopi- tareve Gramatike. ‘Tom se prijedlogu Gaj vraéa u mnogo sredenijem rukopisu: »Entwurf zur Grundlage einer kroatischen Literature. Cirilica, kaze Gaj, nazivajuéi je gréko- slavenskim pismom, nije izvornije slavensko pismo od latinice. Hrvati treba da zadrie i moderniziraju latinicu jer se njome sluze Slovenci i Slavonci, a knji- Zevna suradnja s tim susjedima od presudne je vaznosti. A Sto se tide sveslaven- skog knjiZevnog jezika, Gaj drii da bi to bila: z..ludost, koju bi bilo isto tako lako ostvariti kao i ujedinjenje Talijana, Francuza, Spanjolaca, Portugalaca i Viaha u jednom knjizevnom jeziku. Do toga bi mogli do¢i samo posredstvom izvanjske sile ili zblizavanjem koje bi trajalo tisuée godina.' Kada Gaj govori o hrvatskom jeziku, on misli izritito na kajkavsko narjedje — vhorvatski jezike. Za vrijeme boravka u Grazu postaje svjestan sliénosti izmedu slovenskoga i kajkavskoga narjeéja, i premda jo8 nije poteo razmisljati © ujedinjenju Juznih Slavena u jednu kulturnu zajednicu sa zajednitkim knji- Zevnim jezikom, moguénost slovensko-hrvatskoga jezika nije izmakla njegovoy painji. Usred stranice biljeSki o pravopisu nalazi se i tvrdnja da »ako dode do ujedinjenja Stajerskih Slovenaca s Hrvatima, diéi se na obzoru Slavenstva zvijezda jo8 nevidena, a iz naega naroda.«** U Grazu je Gaj proutio i StokavStinu (u suradnji s Mojsijem Balti¢em), nautio Girilicu i upoznao se s djelima Vuka Karadiiéa. S Dimitrijem Demetrom ¥ Pavel Joseph Safatik, Geschichte der Slawischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten (2. izdanje, Prag: Friedrich Temsky, 1869), 67—68, Tekst drugoga izdanja nije promijenjen. 18Lj, Gaj, Materialen zur Literatur des Geschichte von Croatien, SKZ, LG, R 4701/B/TL/a, #L. 0. G. (Ljudevit Gaj) Kratka Osnova Horvatsko-Slavenskoga Pravopisafa poleg mudrolubneh narodneh i prigospodarneh temelov i zrokov, (1830), GPKH, XII 222-223, » Lj, Gaj, Plan zur Begriindung einer kroatischen Literatur, SKZ, LG, R 4701/A/TIT/15. ™ Bartolome} (Jernej) Kopitar, Grammatik der Slawischen Sprache in Krain, Kirnten und Steyermark, (Laibach, 1808), XIX—XXI. #' Li. Gaj, Entwurf zur Grundlage einer kroatischen Literatur, SKZ, LG, R 4701/A/TIV/A5. 8 /SKZ, LG, R 4701/B/IL7. 114Ljudevit Gaj — panslavist i nacionalist prevodio je pjesme s njematkoga na kajkavski, a s Demetrom, Balti¢em, Fra- nom Kurelcem i drugima razgovarao o planovima za narodno kazaliSte koje bi prikazivalo drame na narodnom jeziku, o narodnom muzeju i kulturnom drus- tvu. O pitanju pravopisa diskutirao je sa svojim slovenskim kolegama koji su u to vrijeme sudjelovali u »ABC ratu«, kako ga je nazivao Matija Cop2* U jesen 1829. Gaj je upisao pravo na sveutilistu u Pe8ti, a u proljece 1830. upoznao je slovatkog pjesnika i sve¢enika Jana Kollara. Kollar je tvrdio da postoji slavenska narodnost izrazena u jeziku, knjiZevnosti i obigajima Slavena, da postoji samo jedan slavenski jezik s éetiri glavna narjetja — ruskim, éeSkim, poljskim i ilirskim. Kollar je veé razvijao svoja shvaéanja o slavenskoj uzajam- nosti koja ée dozrijeti 1836. i 18372 On je smatrao da bi svako od glavnih narjeéja trebalo razviti svoj vlastiti knjiZevni jezik i knjiZevnost koji ée tada postati svojina svih Slavena. Slaveni, isticao je, valja da se nazivaju Slavo- -poljacima, a ne Poljacima, Slavo-hrvatima, a ne Hrvatima, itd?” Cini se da su se Kollar i Gaj brzo sprijateljili. Kollar je pomagao Gaju da uvidi kako je hrvatsko narodno budenje dio slavenske renesanse, Te ideje vidi- mo jasno u Gajevu rukopisu koji je napisao 1831, u Pesti: Horvatov pleme jest rod Slavenov; vu tom tiegov izhod, tiegov zrast, tiegov okrug; Slavenskemi obitaji jest mu gibati se v’ okruga naugem, Med Slaveni moze Horvat Horvatem biti v’ Nemskem i Magyarskom na sledu posledni, to jest teSéa podrepica. Vezda, kde navlastito vek Slavenskih vu obtinskem nastaje dogodajstvu, tuzno name je Stentati i manguvati, ako se odvetnikov naseh prokletstva ne boii one, koje se nevernem sinom buduénoj oftroti straino grozi* U Kratkoj osnovi (1830), prvom objavijenom prijedlogu pravopisne refor- me, Gajeve ideje postaju jasmye i évriée. U usporedbi s ostalim slavenskim jezicima, kaze Gaj, hrvatski se jezik nalazi u tuznom stanju, Materinji jezik valja njegovati i Cuvati, a Ijudi koji ga zapostavljaju grijeSe protiv svoga na- roda, O hrabrosti hrvatskih ratnika u proslosti govori on i nastavlja: — Dajte da sada vu vremenu mira vitezi vu duhu budemo, da tak jezik, kojega najvekSi Muzevi naroda nagega z’ Jubavjum govorili, kojega 2 imetkom i 2 predragum kr'viicum s’vojum junacki branili jesu, ++.J08 najpotlam v? temni grob nezakopa se!? —# Bitke devetnaestoga stolje¢a vise se ne biju na bojnom polju — sada ih biju Ijudi pera, »vitezovi duhac, koji moraju u boj za otuvanje hrvatskog jezika, onako kako su se njihovi predi borili da ofuvaju hrvatsku dréavu. Kada * Lj. Gaj, Viekopisni..., XXIV—XXVI. * Pismo Georga Mathiaschitscha Ljudevitu Gaju od 23. listopada 1829, GPKH, VI, 134-135. O »ABC ratuc vidi Robert Auty, The Formation of the Slovene Literary Language against the Background of the Slavonic National Revival, Slavonic and East European Review XLI (1962—83), 395—398. * Robert Auty, Jan Kollér, 17931852, Slavonic and East European Review, XXXV (195253), 1836. godine objavio je Jan Kollar, O literarnéj vz4jamnosti mezi kmeny naretimi slavskym{, Hronka, II (1836), 3955; 1837. objavio je proSirenu verziju na njematkom jeziku, Uber die literarische Wechselseitigkeit zwischen den verschiedenen Stammen und Mundarten der slawischen Nation, (Pest: von Trattner, 1837). Obje verzije objavljene u Jan Kollar, Rozpravy o slovenské vzajemnosti, ur. Milo’ Weingart, Knihova Slovansky ustav, svezak I (Prag: Slovanské Ustav, 1929). * J. Kollar, Uber die literarische Wechselseitigkelt, Rozpravy, 153—163, ™ SKZ, LG, R A101/A/IL/22. * Lj. Gaj, Kratka Osnova, 224. 115Elinov Murray Despalatovié novi pravopis bude prihvaéen, Hrvati Ge lakSe saobraéati s ostalim Slavenima i spoznati panslavizam »...to jest: goruéu Zelu, da vsa naregja velikoga nagega naroda, kuliko moguée je, jedno k’ drugomu pribliziju se...« Novi pravopis bio je razraden izrigito za kajkavsko narjedje, ali Gaj se nadao da ée ga prihvatiti i ostali Juzni Slaveni koji se sluze latinicom: Slovenci, Slavonci i Dalmatinci, i da ée to biti prvi korak prema stapanju slavenskog jezika u éetiri glavna narjetja od kojih svako ima svoj viastiti knjizevni jezik." Gaj veé govori o zajedniékom jeziku Juznih Slavena. Kako se Gaj unosio sve dublje i dublje u stvaranje modernog knjizevnog jezika za Hrvate i u planove za budenje narodne svijesti, poteo je uoblitavati svoja shvaéanja pojma narodnosti. Razbacani po Gajevim objavijenim i neoblja vijenim djelima, fragmenti razvojne crte, najve¢im dijelom iz razdoblja izmedu 1830, i 1836, pokazuju smislenost i pravac. Gaj nije bio duboki mislilac niti je bio teoretiéar polititkih zbivanja. Njegovi opéi pojmovi nisu izvorni. Oni su u skladu s pojmom nacionalizma koji se razvijao u njemaékoj filozofiji ranog devetnaestog stoljeéa*® Gaj rijetko citira izvore, rijetko daje do znanja sto Sita, Ideje koje je usvojio i s kojima je djelovao bile su, da tako kazemo, u zraku koji je disao. On je bio Govjek djela, katalizator, nadareni agitator, éovjek koji je éesto brzo uodio praktiéno rjesenje teoretske zagonetke. Pogledajmo neke njegove pojmove o narodnosti. Narod moze postojati i bez dréave: Kada bi narod ovisio o politigkim granicama, ne bi bilo ni njematkog, ni talijanskog, niti poljskog naroda, (1833) Narod moze obuhvaéati Ylanove raznih vjeroispovjesti. U »Proglasu« iz 1839. Gaj se zalaze za vjersku trpeljivost izmedu rimokatolika i pravoslavaca: s--Jer nas je jedan isti zapadne i iztotne cerkve utemeljitelj u svom dbozanstvenom duhu sve jednako UWubio. Svaki dakle od nas neka bude véran cérkvi svojoj, ali svi da budemo vérni nauku Isusovu od bratinske Yubavi, kojom se jedinom spasiti moze na’ medusobnom razprom razdrobljeni narod. ..* Covjekova odanost svomu narodu treba da stoji iznad njegove odanosti vjeri, jer, kako Gaj pide 1831: «+. Predi Slaveni predi Horvati nego kerSéeniki bili smo. Narod valja da posjeduje povijest zajednitku svim svojim lanovima, no cjelovitost te povijesti moze biti ispresijecana razdobljima tudinske mo¢i — % Ibid., 232. U hrvatskom tekstu upotrebljava se rijet vseslavenstvo, a u nje- matkom Panslavismus. st Thid. % Izvrsna diskusija pojmova lingvistitkog nacionalizma i filozofskih teorija u njihovoj osnovici nalazi se u: Elie Kedourie, Nationalism, 2. izdanje (New York, 1961), 4. { 5. poglavlje. % 'SKZ, LG, R 4701/A/11/23. % SKZ, LG, R 4701/A/1U/22. Lj. Gaj, Proglas, Danica V (1839), 187. 116Ljudevit Gaj — panslavist i nacionalist neprekinuti kontinuitet narodne povijesti za sve élanove narodne zajednice nije sine qua non njena postojanja.* Ali, narod mora imati svoj jezik. U raspravi »Nima domorodztva prez lyubavi materinzkog jezika« (1835) Gaj najjasnije odreduje pojam odnosa izmedu jezika i nacionalne svijesti.” Osobitost i jedinstvenost duha jednoga naroda, pige on, odrazava se u njegovu jeziku. Narod je Zivo biée, prirodna jedinka s jasno izra%enom lignoStu. Covje- Zanstvo se sastoji od naroda, i duZnost je svakog naroda da se razvija do najvise moguée razine svoga biéa, ba’ kao Sto je duznost svakog pojedinca da radi za dobrobit svoga naroda.** S jezikom narod ivi i propada: ...narod nima nishta tak szvetoga, tak dragoga, kak je njegov naravzki Jeztk, kajti narod kakti laztovito poszebno drustvo szamo z jezikom ilt ‘obztoji ili propadne.* Stupanj prosvijeéenosti jednoga naroda mjeri se njegovim jezikom, tvrdi Gaj. Ako narodni jezik ostane svojina samo neobrazovanih ljudi, kao Sto je to sluéaj u Hrvatskoj, tada jezik osiromaguje i gubi gipkost i polet. GrijeSe Hrvati, obrazovani u tudim jezicima, kada preziru svoj materinji jezik jer njime govore samo ratari i vinogradari. Svi Hrvati moraju biti braéa, bez obzira na stalezZ i zanimanje.® Narodni je jezik svojina cijeloga naroda, njegova prastara ba’- tina dragocjenija od svih ostalih spomenika njegove veligine. I jo8 neSto. Iz Gajevih biljeSki vidi se da je on veé 1835. uotio da bi nepopustljiva i ustrajna obrana hrvatskoga jezika lako mogla prije¢i s podrugja rije8i i obrazovanja u sferu golog nasilja i Zrtve. On pie Narodi ne pero se vodom i sapunom veée karvju i suzami.® Lako je moguée da je bilo jednostavnije definirati bitne osobine naroda iz neposrednih prijetnji njegovu opstanku, nego zacrtati oblik i pravac njegovu razvoju. Da li bi bilo uputno da Hrvati zasnuju svoj moderni knjiZevni jezik na narjeéju koje je tradicija povezala s polititkim sredistem Trojednoga Kraljestva — kajkavitini? Je li neophodno da njihova narodnost bude izritito hrvatska? Kako najjednostavnija definicija razlika izmedu Hrvata i Srba potiva na tlu vjere, da li bi valjalo da hrvatska narodnost obuhvaéa samo rimokatolike Trojednoga Kraljevstva? 1835. Gaj odbacuje to rjeSenje i slijedi grofa Janka Draskoviéa i Ivana Derkosa koji su to utinili veé 1832. godine. Trojedno Kraljevstvo moze se odréati kao polunezavisno kraljevstvo u nacio- nalistiki borbenoj Madarskoj samo ako razvije narodnu svijest ukorijenjenu " Lj. Gaj, Dogodovschina, Danica I (1835), 25—26; Kratki uvod u Dogodovséinu Velike Ilirie, Ibid, IT (1836), 70—72; Tko su bili stari Iliri, Ibid, V (1839), 33-39, 4148, 46—48, 49—51, 58—59. #”Lj, Gaj, Nima domorodztva prez lyubavi materinzkog jezika, Danica, I (1835), 65—67, 10—71, 73-14, 77—78, 8183. %'Tbid., 66—87. % Thid., 70. “ Ibid, 78. « Toid., 8193. @ SKZ, LG R 4701/A/11/22. “ Grot Janko DraSkovié), Disertacija iliti razgovor darovan gospodi pokli- sarom i buduéem zakonotvorcem kraljevinah nagih, za buduéu Dietu ungarsku oda- slanem, drZan po jednom starom domorodeu kraljevina ovih, (Karlovei: J. Prettner, 1832), pretisnuto u GPKH, XII, 297; i Joanne Derkosz, Genius Patriae super dor- mientibus suis filis, seu filium patrioticum... (Zagreb, Fran Suppan, 1832), i u GPKH, XII, 273-96. 117Elinov Murray Despalatovié u knjiZevnom jeziku koji bi ujedinio sve Zitelje Sest preostalih malih Zupanija kraljevstva i koji bi bio prihvatljiv na podruéju nekadasnje srednjovjekovne Hrvatske: Dalmaciji, Vojnoj krajini i, donekle Bosni. Jedino hrvatsko narjetje kojim bi se to moglo postiéi, bilo je Stokavsko narjegje. Gajevo kretanje prema Stokavitini kao osnovici novoga knjizevnog jezika zanimljiv je proces, jasno izrazen u dva nedovrSena rukopisa iz razdobija iz- medu 1830. i 1835. U prvom rukopisu Gaj tvrdi da rimokatolici Stokavei Slavo- nije, Bosne i Dalmacije nisu Slavo-srbi, kako ih je nazvao Safafik,* veé Srbo- -hrvati. Njihov jezik Stokavskog narjetja veza je izmedu Slavo-hrvata (kajkav- skih Hrvata) i Slavo-srba (Srba i Bugara) i bio bi najpogodniji knjiZevni jezik Hrvatske, jer bi uspostavio zajednitku knjizevnu tradiciju i narodnu svijest za stanovnike gradanske Hrvatske i gradanske Slavonije.® U drugom rukopisu, »Uber dio Vereinigung zu einer Biichersprachex,"® Gaj je mnogo podrobniji. On potinje s opisom velitine srpskog xiteljstva Trojednoga kraljevstva i povijeiéu njegove seobe u do tada etniéki éistu hrvatsku dréavu. Zatim odbacuje pretpostavku da je kajkavStina slovensko narjetje i zakljutuje da se Juzni Slaveni sluze trima narjetjima: slovenskim, hrvatskim i srpskim. Od hrvatskih i srpskih podnarje’ja hrvatskih zemalja valja za taj novi knjizev- nj jezik izabrati jednu od tri varijante: kajkavitinu, jezik crkve i seljaka, ili »srpsko-hrvatski« jezik Dalmacije s jednom bogatom gradanskom tradicijom i razvijenom svjetovnom knjizevnoSéu, ili pan-hrvatski jezik Sto ga bijase predlozio Pavao Ritter Vitezovié. O Vitezoviéevu prijedlogu pise Gaj: Vitezovié je bio prvi Hrvat koji je objerutke prihvatio panslavizam i dr£ao da ée se i u njegovoj vlastitoj domovini samo iz svih varijanti hrvatskoga jezika najbolje stopiti u knjizevni jezik, Hrvatsko podnarjetje moéi ée se wobligiti u knjizevnu stvarnost samo ako uzmemo za uzor knjiZevni jezik jednog Vitezoviéa.” Hrvatski knjizevni jezik, dakle, treba da prihvati stokavsko narjeéje, ali u obliku koji nije povezan ni s jednom regionalnom predajom i koji sadrzi najbolje elemente svih hrvatskih narjedja A sada dolazi izbor imena za novi jezik. Gajeve biljeske ne pokazuju krzmanja. On razglaba o uklapanju lokalne tradicije u ilirsku tradiciju, sluzeti se éas prispodobama iz prirode — kita cvijeéa, gusta Suma, vino procijedeno iz mnogo vrsta grozda — éas prispodobama koje se odnose na organizirane, slozene sklopove — pukovnije, éete, bataljoni, ili raznobojni kamiéci u mozaiku. llirsko je ime veé povezano s podrutjem koje su nastavali Juéni Slaveni, s nji- hovim jezicima i narjegjima, a nije bilo povezano ni s jednom suvremenom polititkom sferom. Ime je izvrsno odgovaralo svrsi. “ SKZ, LG R 4701/B/II. U Geschichte der Slawischen Sprache. ..Safatik dijeli Slavene na Slavo-srbe grékoga obreda, katolitke Slavo-srbe (Dalmacija, Bosna i Sla- vonija), Hrvate i Slovence. Safarik, Geschichte. 23—25. “© SKZ, LG R 4701/A/1U22. Lj. Gaj, Uber die Vereinigung zu einer Buchersprache, SKZ, LG R 470UB/ /11/22, Kratku diskusiju rukopisa daju Franjo Fancev u »Hrvatski ilirski preporod jest na& autohton pokret«, Hrvatsko kolo, XVI (1935), 21-22; i Stjepan Iv 8ié, Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis JAZU, XLVIII (193839), 52. Fancev vjeruje da je rukopis nastao oko 1830, a Iv8ié prije 1835. ‘Lj, Gaj, Uber die Vereinigung ...< 118Ljudevit Gaj — panslavist i nacionalist Pripremajuéi Hrvate za prihvaéanje ilirskog imena i ilirskog pokreta koji je stavljao hrvatsko narodno budenje u iri okvir kulturnog preporoda svih Juinih Slavena, Gaj je jo3 jednom posegao za panslavizmom. * U spisu »NaS Narod« on jasno izraZava panslavistitki aspekt ilirske ideologije. Svima nam je poznata njegova slika slavenskoga diva éija se glava nalazi na Jadranu i koji se ispruzio preko Evrope, a trbuh mu se i noge gube u golemim prostorima Rusije. A >taj orija’ jest naS narod — narod vu Europi naj veéji — narod Slavjanski.!* Mi Slaveni, ka¥e Gaj, nemamo dréave, ali imamo i narod i jezik. Taj jezik ima mnoga narjetja po kojima se najlak’e raspoznaju razne grupe Slavena. On zatim upotrebljava izmijenjene Kollérove kategorije. Kollar govori © poljskom, ruskom, éehoslovadkom i ilirskom narjeéju.'' Gaj daje narjetjima geografske odredenosti i govori o velikoilirskim, velikopoljskim, velikogeSkim i velikoruskim ograncima Slavenstva. Slaveni velikoilirskog ogranka nastavaju podrudja »Horvatske, Slavonie, Dalmacije, dolnje Vugerske, Dolnje Stajerske, Krajnske, Koroske, Istrie, Bosne, Cerne Gore, Hercegovine, Dubrovnika, Serbske, Bugarske i.t.d. . . « Gajeva Velika lirija znatno je, prema tome, veéa od Velike Tlirije Dra8koviéa i veoma nalik na Vitezoviéevu »Croatiu redivivuc.* ‘Velika lirija opet se javlja u Gajevu »Proglasu« 1836. Ovdje je prispodobio Evropu djevojei s lirom; lira je Tirija, i njena tri ugla su Skadar, Varna i Vil- lach. Strune lire pokrajine su i dréave Velike Iirije. Nekoé je ta lira bila ugo- dena, no strahoviti vjetar s juga (Turci) i snazni vjetri sa sjevera (Nijemei i Madari) olabavili su strune lire i razorili njihov sklad. Gaj pretpostavlja da su Juzni Slaveni nekoé imali zajednitku proslost koju je prekinuo tudin. Liru valja opet ugodi Odvraéajuéi paznju Hrvata s oslabljenog Trojednog Kraljevstva, s njego- vim mijeSanim hrvatsko-srpskim putanstvom i ugrozenom tradicijom polu- samostalnosti unutar ugarskog kraljevstva, prema @lanstvu u zajednici Juinih Slavena — Iliriji — Gaj je kovao oruzje kojim Ge se Hrvati oduprijeti Mada- rima. Hrvati nemaju razloga da se osje¢aju maleni, osamljeni i nemoéni. U zajednici s ostalim Tlirima moraju spoznati snagu zajednitke proslosti i na toj bastini izgraditi novu suvremenu kulturu. 2 Gajeva »OstavStina« sadrZi mnogo biljeZaka o nacionalizmu i jezitnoj re- formi, ali samo dvije bilje3ke odnose se izritito i isklju¢ivo na panslavizam.* SKZ, LG R 4701/A/T1/22. “Lj. Gaj, Na’ Narod, Danica, I (1835), 23436. ™ Thid., 234. U jednom neobjavijenom odlomku iz toga razdoblja Gaj kaze da su Madari trijeS¢ica u prstu slavenskoga diva. Neka paze, nastavija Gaj, da se rana ne zagnoji, jer ée tada trijeséicu istupati iz prsta. SKZ, LG R 4701/A/1U22. %'J, Kollér, Uber die literarische Wechselseitigkeit... Rozpravy, 45. ® Lj. Gaj, Na& Narod, 23: ® Dra8koviéeva Velika Tlirija ukljutuje Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu, austrijsko »Tlirsko kraljevstvo« i Vojnu granicu, Draskovié, »Disertacija...«, GPKH, XII, 313. Vitezoviéeva »Croatia redivivac obuhvaéa Hrvatsku (Hrvatska, Dalmacija, Slavonija, Slovenske pokrajine i Bosna), Srbiju, Makedoniju, Bugarsku { Traciju. Pavao Ritter Vitezovié, Croatia rediviva: regnante Leopoldo Magno Caesare, deducta ab Ea, Paulo Ritter. (Zagreb: 1700), citirano u Viekoslav Klaié, Zivot i diela Pavia Rittera Vitezoviéa (Zagreb, 1914), 144. Lj, Gaj, Proglas, Danica I (1835), 202-298. % SKZ, LG R 4701/B/A/7. 119Elinov Murray Despalatovié Moda je to uvjetovano tim Sto je kulturni panslavizam vet bio postao razra- deni sustav pojmova koje je valjalo samo prihvatiti i primijeniti. Nema sumnje da su ti pojmovi &inili okvir unutar kojega se razvilo Gajevo shvaéanje narod- nosti i njegove ideoloke postavke u prvim godinama ilirskog pokreta. Gaj je uodio mjesto hrvatskog preporoda u sklopu slavenskih zbivanja zahvaljujuéi nesebiénoj pomoti Kollara. Ali poslije 1831. godine pomoé mu ukazuje Safaffk, Zovjek misli i djela, urednik, pisac sa Sirokim krugom znanaca u svijetu slavenske knjizZevnosti. Njemu se Gaj obratio za savjet u pitanjima pravopisa, novina i tiskare."* U lipnju 1837, kada je Gaj u Betu %ekao rjeSenje svoje molbe da mu se dopusti osnivanje tiskare, zagrebatki je cenzor zabranio tiskanje odlomaka Kol- larova djela Uber die literarische Wechselseitigkeit (1837) u Danici.’ Odluka nije bila bez ironije, buduéi da je Danica godinu dana prije tog objavila odlom- ke te8kog teksta (1836). Viasti su ofigledno postajale uznemirene panslaven- skim gledi8tima iliraca, Gaj je uputio uredni8tvo da u Danici ne tiska tlanke © slavenskom pravopisu i povijesti, ukratko, da se izbjegava sve Sto bi se moglo smatrati panslavenskim. Istovremeno udario je Gaj i po Kolléru, nazivajuéi ga dobrim pjesnikom ali nesposobnim politigarom koji je gotovo navukao nevolju na ilirce.** Izmedu Gaja i njegova bivSeg utitelja pukao je jaz. Njegove novine i knjizevni podlistak, naumljena tiskara i ilirski pokret bili su Gaju vazniji od iéega. Panslavizam je bio vazan samo ukoliko je pasivno pomagao razvoju ilirizma. U studenom 1838. Gaj je iznenada pre8ao granice kulturnog panslavizma i obratio se ruskom caru, zatitniku svih Slavena, s molbom za novéanu i vojnu pomoé balkanskim Slavenima. Molbu je popratio prijedlogom da Car uspo- stavi Zidu ruske moéi na podruéju Bosne, Hercegovine, Albanije i Srbije. Oslo- bodenje pravoslavnih krSéana od turskoga jarma, misli Gaj, bila bi dobra izlika za rusku intervenciju. Po njegovu mnijenju, ako je Rusija voljna da potpomogne i uzdrzava mrezu agenata odabranih izmedu graniéarskih éasnika, sveéenika i seoskih starjeSina, Vojna bi se granica lako predobila za pothvat. Ustanak, potpomognut Rusijom, mogao bi izbiti na granici Crne gore i Alba- nije, predlaze Gaj i tra%i od Rusa tri milijuna forinti i, ako je moguée, trupe. Gaj je naivno pretpostavijao da bi Rusija bila voljna di¢i revoluciju na Balkanu, medu podanicima njenih najuzih saveznika, Austrije i Turske. Nai nost njegovih zamisli to je otitija kada se uzme u obzir da je od 1833. Rusija nastojala ofuvati status quo na Balkanu. Vrlo je, osim toga, vjerojatno da je Gaj bio preslabo upuéen u stanje na Vojnoj granici i u turskim pokrajinama, S Tzmedu 21. kolovoza 1836. i 20. srpnja 1842. Kollér nije uopée pisao Gaju. GPKH, VI, 100, i XXVI, 260. Gaj nije vidio Kolléra izmedu 1831. i 1841, kada je Kollér posjetio Safafika ‘u Pragu i Karlovim Varyma izmedu 1837. { 1846. i njihovo se dopisivanje nastavilo. Vidi: GPKH, VI. " Pismo Ljudevita Gaja cenzoru Stjepanu Moyzesu, 6. prosinca 1837. godine. SKZ, Spisi zagrebatke cenzure R 3991/1. ‘s Pismo Lj. Gaja Dragutinu Rakoveu i drugovima, 30. srpnja 1837. GPKH, III, 25354. % ‘Tekst ove molbe objavio je Philip E. Mosely, »Pan-Slavist Memorandum of Ljudevit Gaj in 1838«, American Historical Review. XL (1935), 708—716. Molba je datirana 1. studenoga 1838. 120Ljudevit Gaj — panslavist i nacionalist a da bi mogao obe€ati njihovu pomoé ruskoj intervenciji.” Cini se, medutim, da je Gaj iskreno nastojao navesti Rusiju da oslobodi Juine Slavene pod Tur- cima j tako postane zaititnik ilirskog pokreta, Do 1838. godine Hrvati su, naime, imali otvorena samo dva put: predobiti Madare da im pomognu protiv Austrije, ili se okoristiti austrijskim strahom od madarskih ambicija. Gaj je htio otvoriti treéu moguénost polititke akcije. Rusija se ogludila njegovoj molbi, a nakon puta u Rusiju 1840. Gaj je uvidio da nju ilirski pokret uopée ne zanima. ‘Tada je prestao traziti rusku pomoé i poteo njegovati veze s novom srpskom vladom i krugom Czartoryskoga.* Poslije 1840. godine Gaj se vraéa svojoj izvornoj koncepeiji panslavizma kao pokretu kulturnog ujedinjenja. U biljeSci bez nadnevka, vjerojatno iz éetr- desetih godina, on pie da ilirci mogu prihvatiti samo pojam slavenskog brat- stva i suradnje, jer slavenska driava stvorena jednim od velikih slavenskih naroda -.-neée tarpeti niti razlozito nemoze tarpiti koje posebnosti koje bi mogle stopljenju manjih stranah s velikim u put stati i tada je rezultat potpuno preobrazenje propastju svih posebnosti...0 U drugoj saéuvanoj biljesci on tvrdi da se panslavizam moe ostvariti samo na dva naéina — ili »po vlasti politi¢kogs, ili »po vlasti moralnog«: U pérvom stutaju je ilusija jer u istini drugo nije nego Rusizam 3 prehvatenjom svih granah u naj silnih t.j. ruski, u drugom smislu je pravo ideja sdruzenja ili bratinstva.s Dok god, dakle, panslavizam djeluje u skladu s ilirskim i hrvatskim teZnja- ma, valja ga podrzavati i braniti, no tim se pojave moguénosti sukoba izmedu paslavizma i ilirizma, odnosno hrvatskog nacionalizma, panslavizam pada na drugo mjesto. ‘Uz pomoé ilirske ideje Gaj je svladao problem hrvatskog nacionalizma i uspio probuditi nacionalnu svijest unutar Trojednoga Kraljevstva. Krilatica koju je smislio za ilirsku stranku najbolji je tumaé njegovih pogleda: »Da Bog pozivi konstituciju ugarsku, kraljevinu Hrvatsku i narodnost ilirskue, Iz ilirskih pojmova o kulturnom jedinstvu Juznih Slavena, pojmova koji su u Gajevo doba udivali slabu podrsku izvan Trojednoga Kraljevstva, nikla je svijest juinosla- venstva, osnova buduée nezavisne juznoslavenske driave. Ali kada je ilirski pokret, unutar kojega je potelo budenje hrvatske narodnosti, prifao kraju, Hrvatima je preostao prilino neodreden pojam narodnog bitka. Jesu li Srbi Trojednoga Kraljevstva Hrvati? Da li je Hrvat stanovnik »Kraljevine hrvat- skee, kako je Gaj zvao Trojedno Kraljevstvo, ili biv8ih kraljeva srednjovje- kovne Hrvatske, ili je Hrvat svaki Juzni Slaven rimokatoli¢ke vjeroispovjesti koji se sluzi novim knjizevnim jezikom osnovanim na stokavskom narjesju? © Tid. “ Vidi: Jaroslav Sidak, Tajna politika Lj. Gaja i postanak njegovin "Me- moranduma’ knezu Metternichu 1846—47, Arhivski Vjesnik, XIIT (1970), 397422; i Vaclav Z48ek, »Ceské vast pri pokusech o politické sbitieni Charvatii a Srba v 40. letech 19. stoletix, Slovanské historické studie, VI (1966), 80—89. © SKZ, LG R 4101/B/A/7. SKZ, LG R 4701/B/A/7. 121Elinov Murray Despalatovié Izborom ilirskoga imena Gaj je, mogli bismo reti, izbjegao istinito Zinjenitno stanje. Medutim njegov izbor nije bio pogre’ka, jer druga moguénost nije postojala. Summary LJUDEVIT GAJ — PANSLAVIST AND NATIONALIST ‘This paper describes the evolution and interaction of Ljudevit Gaj’s ideas on nationalism and Panslavism. Gaj came to an awareness of his identity as a Croat within the framework of cultural Panslavism. He worked to awaken the Croats to a modern national consciousness by presenting them with a literary language designed for all of the Southern Slavs and a nationality based upon this language, Language to Gaj was the essential determinant of nationality. A nationality could include people of divers religions and political and cultural traditions, it could exist without a state of its own, but it could not survive without a common national language. The first section of this paper traces the development of Gaj of nationality, its relationship to Panslavism and Gaj’s major reasons for choosing the Stokavski dialect as the basis for the new literary language. Alt- hough the Ilyrian nationality and language were intended for a community of which the Croats were only one part, Gaj’s reasons for giving this particular shape to the national awekening were a direct result of the immediate prob- lems facing the Croats of the Triune Kingdom. They needed a modern language and national consciousness with which they could defend themselves against absorption in a Magyar nation state. They needed, as well, a national identity which would like them to the territories formerly belonging to Croatia and to the Serbian minority within the Croatian lands. The Illyrian language and concept of Illyrian nationality offered a useful but temporary solution to these needs. By directing the Croats’ attention to Illyria, Gaj taught them that they need no longer feel fragmented, isolated and powerless. They belonged to the Illyrian nation which stretched across the Balkans and dwarfed the Magyar nation, and the Ilyrians were only one part of the great Slavic nation. Gaj avoided the question of who was a Croat and who was not, When the Illyrian Movement, ended, the Croats were to discover that they were left with a some- what ambiguous national identity. the second part of this paper describes briefly Gaj’s thoughts on Pansla- vism. He was a follower of Pavel Safatik and Jén Kolldr, incorporating their concepts of Slavic brotherhood and cultural cooperation into the Illyrian ideo logy. For a short period, between 1838 and 1840, Gaj stepped beyond the con- fines of cultural Panslavism in an attempt to win Russian support, He failed at this but came to realize as a result of his contacts with Russia, that political Panslavism could only be a threat to the smaller Slavic nations. In this way he anticipated some of the problems of the second, Russian-dominated, phase of Panslavism. Although Gaj put the Croatian national awakening in a cultural Panslav contex, the »slavic« part of the Croatian-Hlyrian identity was expend- able if necessary. 122SVEUCILISTE U ZAGREBU — INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY UHCTUTYT XOPBATCKOM MCTOPUM RADOVI 3UREDNICKI ODBOR Ljubo BOBAN, Ljubiga DOKLESTIC, Ivan KAMPUS, Hrvoje MATKOVIC, Gordana VLAJCIC GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK IVAN KAMPUS ISAK: GRAFICKI ZAVOD HRVATSKE — ZAGREB 1973.Radovi IIT Indavat Sveutiliste u Zagrebu Institut za hrvatsku povijest Za izdavata Prof. dr Ljubo Boban Lektori Jasna Penzar Stjepan Damjanovié Korektor Ljerka MlinarZa sadriaj priloga odgovara autor Izdavatki servis LIBER, Zagreb, Dure Salaja 3Adresa redakcije: Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, Dure Salaja 3.