Str. 93.

- Tvoj prijatelj ti je dao tri dirhema na jedan prijateljski način, a ti nisi pristao na to.
Htjeli ste da vam arbitar riješi vaš spor. Meni ste se obratili i ja sam odlučio sam da je
tvoje pravo samo jedan dirhem.

I dalje bivši začuđen, čovjek je rekao:

- Ako mi kažeš kako ja samo jedan dirhem zaslužujem, bit ću zadovoljan tim.

Hazreti Alija je upitao:

- Zar tri osobe nisu pojele osam lepina?

Čovek je rekao:

- Da.

Hazreti Alija:

- Zar niste svi jednako jeli?

Čovjek je odgovorio:

- Da, svi smo jeli jednako.

Hazreti Alija:

- Pošto vas je troje, svako od vas je pojeo trećinu lepine. Da bismo odredili ko je koliko
pojeo, pomnožimo broj lepina sa brojem ljudi koji su jeli.

Str- 94.

Osam puta tri je dvadeset i četiri.

Sada pomnožimo broj lepina sa tri da vidimo koliko je vaše pravo: Pošto si imao tri lepine, tri
puta tri je devet; tako da tvoj udio iznosi devet od dvadeset četiri. Ako sada izračunamo pet
lepina tvog prijatelja, tri puta pet je petnaest. Dakle, njegov udio je petnaest od dvadeset četiri
lepine. Zar ti nisi pojeo trećinu, trećinu tvoj prijatelj, trećinu gost?

Str. 95.

Rekao si da nemaš ništa protiv toga. U skladu s tim, svako od vas je pojeo osam od dvadeset
četiri dijela lepina.
Tvoj udio je bio devet od dvadeset i četiri. Kad si pojeo osam, ostao je jedan. Udio tvog
prijatelja bio je petnaest od dvadeset četiri. I on je pojeo je osam. Ostalo je sedam. Prema
tome, sedam od osam dirhma je njegovo, a tvoj je samo jedan.

Čovek koji je shvatio istinu je rekao:

- U redu, zadovoljan sam.

Potom je uzeo dirhem i otišao."

Pravda za sve

Halifa, koji nije želio da se bilo kome daje poseban tretman, uključujući i njega samog, to je
svaki put, u svakoj situaciji pokazivao. Halifa, koji je bio iznenađen kada je vidio svoj oklop,
koji je bio nedavno izgubio, u rukama jednog kršćanina, rekao je:

Str. 96.

- Možda se varam, te je zastao. Ponovo je pažljivo pogledao. Nije bio pogriješio. Oklop
je definitivno bio njegov. Ubrzao je korake i prišao čovjeku.
- Gdje si nabavio ovaj oklop?
- To je moj oklop, odbrusio je.

Čovjek je insistirao da je oklop njegov. Budući da je bio halifa, mogao je uzeti natrag svoj
oklop bez i da prgovori jednu riječ, i strogo ga kazniti jer mu je ga je bio ukrao. No, nije tako
postupio.

- Onda idemo kod kadije, rekao je.

Kada je čovjek prihvatio, obratili su se kadiji Šurejhu. Kadija je priveo i tuženog i tužioca.
Ponašao se prema njima kao i prema svima, i rekao im obojica ispričaju svoju priču. Hazreti
Alija je kazao:

- Žalim se na ovog čovjeka. Oklop koji vidiš u njegovim rukama je moj oklop. Nisam
ga nikome prodao, niti sam ga poklonio.

Kadija koji se okrenu kršćaninu, upita:

Str. 97.

- Šta kažeš u vezi ove tvrdnje zapovjednika vjernika.

Uz krajnje poštovanje, kršćanin će:

 - Ne mogu reći da zapovjednik vjernika laže. Ali ovaj oklop je moj.

Kadija se sada obrati pitnjem Aliji:

- Zapovjedniče vjernika, imaš li neki dokaz da je oklop tvoj?

Zadovoljan što kadija nije stao ni na jednu stranu, hazreti Alija se nasmiješi i odgovori:

Str. 98.

- Ne, nemam nikakve dokaze.

Kadija je na to rekao:

- Onda oklop pripada nekoj drugoj osobi, a ne zapovjedniku vjernika.

Donio je odluku da oklop pripada kršćaninu. Začuđeni kršćanin je uzeo oklop i sretan izašao.
Njegova radost nije dugo trajala. Osmijeh je nestao sa njegovog lica kada je počeo da
razmišlja o tome šta se dogodilo. Nakon što je neko vrijeme hodao tako, vratio se.

- Svjedočim da je takvu presudu daje ili Poslanik ili neko od onih koji slijede.
Zapovjednik vjernika me je odveo kod kadije umjesto da me sam kazni. Iako je kadija
pretpostavljao šta je istina, presudio je u moju korist, a ne u njegovu, jer nije bilo
dokaza.

Potom je prešao je na islam izgovarajući šehadet: "Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne
Muhammeden abduhu ve rasuluhu". Zatim:

- Zapovjedniče vjernika! Tako mi Allaha, oklop je bio tvoj, pratio sam te kada si sa
svojom vojskom išao u Bitku kod Sifina.

Str- 99.