Reforme u energetskom sektoru

Makroekonomski kontekst reformi

-Reforme započele početkom 1990-tih godina
- Razlike između razvijenih i tranzicijskih/ZUR
- Upitnost preslikavanja istog modela sa razvijenih na tranzicijske/ZUR

Makroekonomske specifičnosti tranzicijskih zemalja:

- energetski sektor imao drugačiji povijesni razvoj
- državna poduzeća često bila u gubitcima zbog toga što je država
vodila socijalnu politiku putem umjetnog držanja niskih cijena
energije
- u ovim zemljama reforme u ES direktno potaknute nemogućnošću
daljnjeg financiranja iz proračuna
- reforme u ES samo su dio znatno širih strukturnih i institucionalnih
reformi
- reforme u kontekstu Washingtonskog konsenzusa i neoliberalnog
koncepta tržišne ekonomije
Dileme: Da li se energetika može prepustiti tržištu? Kolika je
prihvatljiva razina intervencionizma?
 Argumenti u korist tržišnog redizajna u EU i
većeg intervencionizma u energetici
1) Financijski problemi energetskih kompanija
- Neke se nisu adekvatno restrukturirale, neke se
preinvestirale…
- Većina nije dobro anticipirala veliku penetraciju
OIE i njihovu ulogu → problemi u upravljanju
EES-om
- Većina kompanija traži pomoć države, one to i
čine zbog raznih razloga
 Što se zbiva sa subvencijama u energetici?
• 2018. narasle za 400 mld $ u odnosu na 2017.
• Rastu za sve fosilne izvore (nafta, plin, ugljen, EE
iz fosilnih izvora)
• Najčešće se radi o subvencijama za potrošnju,
često soc. razlozi, ali posljedice negativne:
neracionalna potrošnja energije, rast GHG
emisija, teret za proračun
• Na Balkanu specifična situacija: velike
subvencije za ugljen
• U EU: subvencije vezane uz sigurnost opskrbe i
dekarbonizaciju
2) Sigurnost opskrbe
- povijesno, to je bilo geostrateško pitanje
- Danas, to znači dimenzionirati proizvodne
kapacitete da mogu pokriti vršnu potrošnju
3) Energetska tranzicija
- Važan argument za državnu intervenciju je
ispravljanje tržišnih imperfekcija (eksternalije
vezane uz emisije GHG)
- Kakva je intervencija opravdana? Da li je bolje
rješenje poticaji za OIE (feed-in tarife i feed-in
premije) ili pak više tržišni mehanizmi?
- Subvencioniranje OIE: da ili ne?
- Da li je ekonomski racionalno ili suboptimalno
intervenirati kod zrelih tehnologija?
 Dvije energetske tranzicije
• Prva energetska tranzicija: restrukturiranje i
liberalizacija tržišta
• Druga energetska tranzicija: dekarbonizacija i
penetracija OIE
Prva energetska tranzicija: glavni koraci reformi u energetskom
sektoru - Vertikalno razdvajanje (unbundling)
proizvodnje, prijenosa, distribucije i
Restrukturiranje opskrbe
- Horizontalno razdvajanje distribucije od
opskrbe
- Veleprodaja i konkurencija u maloprodaji
Konkurencija - Dozvoljavanje ulaska novim
i liberalizacija proizvođačima i opskrbljivačima
tržišta

- Uspostavljanje nezavisnog regulatora

- Dozvoljavanje ulaska na mrežu trećoj
Regulacija strani (TPA)
- Poticaj za regulaciju prijenosne i
distributivne mreže
- Dozvoljavanje pristupa učesnicima u
privatnom vlasništvu
Vlasništvo
- Privatizacija postojećih kompanija u
državnom vlasništvu
 1. KORAK: REGULATORNE REFORME

-ključan korak, uspostavljanje regulatornog okvira za mrežne

djelatnosti
-ZUR i TZ preslikale praksu RZ → problematično zbog nedovoljno
razvijenih institucionalnih kapaciteta

Zašto je važna regulacija?

Regulacija neophodna u djelatnostima koje imaju karakteristike

prirodnih monopola (distribucija i prijenos) kako bi se zaštitili interesi
potrošača i društva u cjelini.
Prirodni monopoli – potražnja može biti zadovoljena uz najniže
troškove ili uz najvišu društvenu korist poslovanjem samo 1 poduzeća.
Država mora intervenirati, direktno ili indirektno putem regulatorne
agencije kako bi osigurala obvezu javne usluge.
 Temeljni ciljevi regulacije energetskih
djelatnosti su:
• osiguranje objektivnosti, transparentnosti i
nepristranosti u obavljanju energetskih djelatnosti
• uspostavljanje učinkovitog tržišta energije i tržišnog
natjecanja
• zaštita kupaca energije
Postavke regulacije:
1) Idealno tržište ne treba regulaciju, ono je već deregulirano.
2) Cilj bi trebao biti deregulacija, a ne regulacija.
3) Deregulacija bi trebala rezultirati otvorenim tržištem i
konkurencijom. Dilema: da li je to moguće u energetskom
sektoru?
Pravna podloga regulacije:
SAD – Sherman Antitrust Act (1890.) – zabranjeni ugovori i
sporazumi koji sprječavaju trgovinu
EU – Rimski ugovor o osnivanju EZ-a (čl. 81. i 82.)
Dominantna pozicija nije sama po sebi zabranjena, ali kada neka
tvrtka ima preko 40% udjela na tržištu, nastaje pravna
pretpostavka o uživanju dominantne pozicije
 Prednosti i nedostaci regulacije
Prednosti:
1) Utječe na smanjenje cijene i povećanje kvalitete.
2) Povećava sigurnost opskrbe.
3) Potiče učinkovitost zaštite tržišnog natjecanja
4) Osigurava nediskriminatorni pristup mrežama (TPA)
5) Štiti interese potrošača i osigurava bolju zaštitu okoliša.
6) Osigurava izvršavanje obveze javne usluge.
Nedostaci:
1) Trošak financiranja rada regulatornog tijela.
2) Ograničena sloboda donošenja poslovnih odluka u reguliranim
poduzećima.
3) Manji interes privatnih investitora za ulaganje u regulirane
djelatnosti.
4) Upitne kompetencije regulatora
 2. KORAK: RESTRUKTURIRANJE

Zašto je potrebno restrukturiranje?

Model državnog monopola: nerealne cijene → nedovoljne investicije

→ tehnološko zaostajanje → gubici na teret državnog proračuna
Cilj: uvođenje konkurencije na tržište i pravo krajnjih kupaca da
biraju opskrbljivača.
Konačan cilj: veća efikasnost i održivost sustava

Provedba: razdvajanje djelatnosti koje i dalje imaju karakteristike

prirodnog monopola (mrežne djelatnosti) od djelatnosti u kojima se
može razviti konkurencija.
Slika: Vertikalno integriran elektroenergetski sektor
Razdvajanje je ključno za transparentnost poslovanja. Cilj je spriječiti
rizik štetnog djelovanja okomito integrirane tvrtke (incumbent tvrtke)
koja može pogodovati svojim (proizvodnim ili opskrbnim) tvrtkama
u svome vlasništvu.

Razdvajanje može biti računovodstveno, funkcionalno, pravno i

vlasničko.
Računovodstveno: minimum, vođenje odvojenih računa za mrežne
djelatnosti
Funkcionalno: organizacijsko izdvajanje mrežnih djelatnosti
Pravno: formiranje nove tvrtke za distribuciju (ODS)/ prijenos (OPS)
Vlasničko: ODS/OPS nije u vlasništvu vertikalne kompanije
3. energetski paket ne zahtijeva razdvajanje vlasništva nad
imovinom.
 3. KORAK: LIBERALIZACIJA TRŽIŠTA
Model 1 - Vertikalno integrirani monopol – nema konkurencije

Model 2 - Jedan kupac ili Purchasing agency (monopson) - 1 kupac

(purchasing agency) koji može nabavljati električnu energiju od više
proizvođača, nema slobodnog pristupa treće strane i nije osigurano
tržišno natjecanje, EU ga nije prihvatila kao alternativu.

Model 3 - Veletržište - distributivne kompanije izabiru svog

dobavljača, što uvodi konkurenciju među proizvođače i na
veleprodajnom tržištu. Postoji slobodan pristup prijenosnoj mreži i
djeluje mehanizam veleprodajne burze energije. Proizvođači mogu
prodavati energiju različitim kupcima, opskrbljivačima ili velikim
industrijskim potrošačima, što čini tržište konkurentnim.

Model 4 - Maloprodaja - dozvoljeno svim kupcima da sami izabiru

svog opskrbljivača, što podrazumijeva potpunu konkurenciju. Postoji
slobodan pristup prijenosnoj i distribucijskoj mreži.
 Cilj reformi – liberalizacija tržišta
• Mogućnost da krajnji kupci biraju svog
opskrbljivača i kupuju jeftiniju el.energiju
• Liberalizacija tržišta podrazumijeva otvaranje
tržišta konkurenciji
• U teoriji, liberalizacija tržišta donosi niže cijene
i veću kvalitetu
• U praksi, to nije u potpunosti tako
Ciljevi liberalizacije tržišta:
1) Snižavanje i konvergencija cijena
2) Konkurencija i veća dinamika tržišta
3) Veća kvaliteta pružanja usluga
4) Niži gubitci

Upitni rezultati reformi:

1) Cijene se nisu smanjile, nema značajnije
konvergencije
2) Veća konkurencija i dinamika tržišta
3) Veća kvaliteta usluga
4) Manji gubitci u distribuciji.
Cijene EE za kućanstva, 2010-2020, uključeni porezi i davanja
Cijene EE za gospodarstvo, 2010-2020, uključeni porezi
Konvergencija nemoguća i zbog različitih fiskalnih (poreznih) i
energetskih politika
Zaključci:
- Velike razlike u strukturi cijene: najveći udio energije u Malti (79%), najmanji u
Danskoj (19%), troškovi mreže najviši u Luksemburgu (44%), najniži u Rumunjskoj
(12%), porezno opterećenje (PDV i drugi porezi/naknade) najviše u Danskoj
(58%), najniže na Malti (5%)
- Postupno se smanjuje udio energije, raste udio naknada za OIE
Rezultati liberalizacije tržišta:
-Nema značajnije konvergencije cijena
-Nakon početnog smanjenja cijena, cijene za kućanstva se
povećale
-Cijene za industriju ipak se postupno smanjile
-Neujednačena porezna politika → različito porezno
opterećenje
-Značajno različite strukture cijena EE
-Niske stope promjene opskrbljivača u mnogim zemljama
-Visoka tržišna koncentracija