Čovjek koji je opsjednut sâmim sobom (spava, interesira ga samo SEBE ZABAVLJATI = umjetnog,

nesvjesnog "sebe"), je taj isti koji ne može čuti niti doživjeti (osjećati) još nekoga drugog, koga god
već.

Tajna osjećanja na daljinu nije tajna, nego 99.99999% ljudi spava identificirano sa umjetnom
tvorevinom takozvanog "sebe" koje spriječava Autentičnost, to jest - Autentičnu POVEZANOST sa
sâmim Postojanjem.
Nije čudo niti čudno biti intuitivan, već se velika većina trebaju zapitati jesu li možda ONI ČUDNI,
upravo zbog toga što to ne mogu.

Strah od nekoga "drukčijeg" je samo u stvari strah od lažne konstrukcije "sebe", strah od toga da si
možda krivu stranu zauzeo/la čitavi život, ali to se ne uspjeva odmah ispravno sagledati radi straha od
tih "drukčijih".

Masovna populacija (ateistička) smatra Autentičnu Dušu = demonizmom, a sebe takve USPAVANE,
trome/demonizirane/mehanične smatraju "vrlinom, ispravnošću".

Točno je da isplivavaju demonizirane religije, duhovnosti, međutim, JEDINA RAZLIKA između

plitkih/slijepih sljedbenika New Age-a (ali i Kršćanstva, Hinduizma itd) kao i takozvanih 'običnih,
poštenih nereligijskih ljudi' je u tome da obični nereligijski ljudi NE POJAČAVAJU svoj cjeloživotni
demonizam sa religijama, NEGO S = nogometom, IGRAMA, gledanjem televizije (beskorisna zabava
lažnog "sebe").
Budući da cijeli život žive lažnom konstrukcijom, zato i nisu u stanju uočit prijevaru/problem, a koji su
oni.

Dakle, bio netko "anti-religijski, OBIČAN, tipičan čovjek", ili bio slijepi/nezreli fanatički sljedbenik
nekakve religije/duhovnosti, u oba krajnja slučaja PRIPADA ISTOM GOSPODARU.

Zašto je prijekor/pogreška sebe zabavljati/isticati?

Zato što se tako ODVAJAŠ od istinskog Sebe.
Nije time rečeno da je dosadno biti istinski Ja, nego taj istinski Ja/Sebe ne temelji sebe kao nekakvim
"zasebnim, odvojenim stvorenjem", već Sebe osjeća kao DIJELOM CJELINE ISTINE (a time i Postojanja,
jer Istina je još suptilnija i veća od Postojanja, ali Postojanju pruža život).