MENI Traži

Skender Kulenović - Ponornica

lektira

Skender Kulenović - Ponornica

Dragi Muhamedbeg, čula sam da

se sprema da ti piše brat ti
Muratbeg, pa sam ga zamolila nek
metne i moje pismo, jer ja ne
znam ni gdje si ni šta si. Hoće neki
da prodaju kmetove, pa se velika
kavga zametnula među
nepodijeljenima. Pred svijetom
kriju, a ja znam šta je među njima.
Eto ih tamo, nek rade šta hoće,
mene hoće da udaju za
Sulejmanbega Topala. A kako ću
dragi Muhamede?! Ja drugog prijatelja nemam osim Boga i
tebe, oba mi daleko, hoceš li ove godine dolaziti? Kako ti
ode, i ja prestah učiti da pišem, pa se nemoj mnogo smijati
ovom mom pismu. Gdje bio da bio, primi selam od Senije.

Ponornica kao roman obuhvata sva obilježja romana

ličnosti, socijalnog, jer opisuje odnos dvije klase i dvije
vjere, donekle i psihološkog romana, a najveći akcenat se
stavlja na historijski roman. Također je i ljubavni roman,
porodični i roman toka svijesti. Kao novohistorijski roman
koristi određene historijske elemente da bi nešto više
postigao i objasnio. Kroz njega se provlači tema raspada
patrijarhata i begovata i njegova sama kritika, usljed
dolaska zapadnoevropske sile - Austrougarske.

Kulenović govori o bosanskohercegovačkog kulturi i tradiciji

kroz jedan prelazni period, koji u konzervativne
bosanskohercegovačke poorodice unosi nemir koji im se
duboko podvlači pod kožu i stvara pometnju. Bitno je
naglasiti da u romanu nigdje nije uočeno idealiziranje
begovskog sistema, niti nove kulture, likovi su jednostavno
nemoćni da djeluju na promjene te se njima prepuštaju,
neki lakše, neki teže. U romanu je zastupljena
metatekstualnost te ima prstenastu strukturu (sjećanje u
sjećanju). O likovima se ne saznaje mnogo, osim
Muhamedove perspektive, pa su likovi građeni kroz njegovu
perspektivu.

Muhamed, pripovjedač, priču počinje sjećajući se na pismo

koje je primio od rođake Senije, nakon čijeg je slanja
prošao dugi niz godina. To samo pismo je vjerovatno razlog
likovog povratka u rodni kraj. Senija, rođaka koja šalje
pismo, u pismu Muhameda izjednačava sa Bogom, govoreći
da su joj oba daleko, a da su spas. Tim poistovjećivanjem
se otkriva jedan svijet koji je odvojen od Boga, koji
predstavlja nadu, uređenost i pravilno postupanje.
Prikazano je jedno disfunkcionalno društvo, u kojem su
mjerila postavljena od strane naroda, a samo društvo je
izokrenuto.

Tokom raspusta se Muhamed vraća iz Kaira, gdje je na

studiranje otišao slušajući preporuku djeda i muftije.
Prvobitno se u Kairo uputio da studira teologiju, ali je
vremenom napušta i opredjeljuje se za arheologiju, zbog
čega se stidi pred drugima.

Ideja povratka, simbolizira pokušaj rješavanja nekih

nedoumica, konkretno kod Muhameda je to njegov odnos
prema staroj i nadolazećoj kulturi. No povratkom on
doživljava neki raspad, opterećenje, njemu se svijet
raspada na detalje i on sam se raspada u sebi. Preispituje
svoja stajališta, a stranac je u vlastitoj domovini i kulturi,
prikazan indivudualnim nemoćnikom.

Veoma bitno pitanje u ovom romanu je pitanje

komunikacije; komunukacije porodice i komunikacije sa
vanjskim svijetom. Interakcija na nivou porodice je
usputna, priča se nešto samo da se ne bi ćutalo, nema
konkretnih tema, a Muhamed zapravo i većinu dešavanja
saznaje preko Mehinice. Interakcija sa vanjskim svijetom je
prožeta konkretnim temama i razgovor ima svrhe. Najviše
se razgovara o Bogu, religiji i umjetnosti.

Na osnovu ovoga vidimo da je prikazana jedna

disfunkcionalna porodica, porodica u kojoj majka i otac ne
mogu uspostaviti komunikaciju, ne znaju komunicirati,
porodicu u kojoj je brat Murat jedini zdrav glas, glas
razuma. Murat je zapravo taj koji izdržava porodicu i koliko
- toliko čuva njenu disfunkcionalnu funkcionalnost.

Unutar jednog makrokosmosa je prikazano nekoliko

mikrokosmosa.

U samom početku romana, Kulenović kao problem i

pitanje iskazuje položaj žena unutar partijarharog
sistema, s čim vode sukob. U jednom takvom sistemu je
žena nesvjesno biće kojem je uloga već samim tim što je
žena predodređena, a to je da služi muškarcu, koje se
tretira kao svetinja. Svako unutar porodice ima i
prepoznaje vlastito mjesto, a žena, ona je imovina, nešto
što muškarac posjeduje i nad čime ima moć da rukovodi.
Kroz partijarhat se prožima jedna hijerarhija moći koja se
ni dolaskom nove kulture mnogo ne mijenja. Ženskim
likovima se iskazuje da je njihova uloga u jednom
takvom sistemu bila trpljenje svega što se nad njima
nađe, nemaju nikakav uticaj na odluke muškaraca, ne
mogu doći do izražaja. One su samo pasivini posmatrači
koji treba da se podrede nad svime što im je rečeno i
određeno samim tim što su pripadnice ženskog spola.

Najzahtjevniji položaj u ovom sistemu, u kojem je očeva

figura iznad svih, ima majka, koja svoje mjesto u porodici
održava snošenjem najvećeg tereta, dok je sama nemoćna
da na išta utiče. Odlikuje se čistom pokornošću i podvrgava
ulogama koje tradicija nameće.

Žene svoju emancipaciju doživljavaju tek kada se

odreknu svoje ženstvenosti i položaja i normi
propisanih tradicijom. Takav je slučaj sa ženskim likom
nene, koja preuzimajući porodicu u svoje ruke, priča o
položaju i kulturi muškobanjastih žena. Ona je jedan vođa,
ne plaši se nikoga, ima izgrađen karakter i vlastiti identitet.
Jedina je koja daje pravno na odlučivanje (pita Seniju za
koga želi poći) i sluša, komunicira, uspostavlja
komunikaciju, vidi ljude onakvima kakvi jesu. Emancipira
se tradicije i postaje priznata time što se bavi muškim
poslom sa određenom količnom drskosti i određenom
granicom tolerancija prema dešavanjima. Ona je u
romanu jedini stabilni i nezavisni ženski lik.

Uporedo njoj, Senija, njena usvojena kći, ne uspijeva

na efikasan način da se emancipira. Ta njena
''emancipacija'' je predstavljena općim ludilom i nestabilnim
psihičkim stanjem prouzrokovanim svim tim dešavanjima.
Ona udara nenu, kida svetu knjigu muslimana, Kur'an,
prema kojoj se i postavlja i održava "funkcionalnost"
zajednice. Kidanjem cvijeća iz neninog dvorišta se ona
odvaja od nametnute uloge koju joj je društvo donijelo.
Također je kod nje problematizirana seksualnost i izbor
seksualno se samozadovoljava svijećom, što je u društvu
neprihvatljivo, a ona na to gleda kao na slobodu. Ona je
prva koja imenuje da je svijet bez Boga, svjesna je
pogrešne postavljenosti društva, odnosa i tradicije, i u
takvom jednom svijetu ne može funkcionirati, te zato
rezultira psihičkom nestabilnošću.

Kroz lik Vepra dolazi do izraz ona seksualnost

upućena ka ženama i njihovom položaju. Stari djed je
na žene gledao kao na izvor seksualnog zadovoljstva, te je
on predstavnik takvih muškaraca u jednom takvom sistemu
u kom je muškarac iznad svega.

Zorka, lik sa kojim Muhamed ima seksualni odnos i

koji njegovo dijete nosi, je pripadnica kmetovskog
položaja, a također pripadnica druge vjere. To Muhamedu
posebno i ne predstavlja problem, budući da je održavao
vezu sa Francuskinjom Elizom. Ona je tjelesna i putena,
odgovara nagonski. Zorka je taj lik koji je odavno
emancipiran i osobođen predrasuda, vjerovatno zbog toga
što pripada drugoj vjeri i njhove tradicije su drukčije te se
nje to dosta i ne tiče. Poredeći nju sa drugim ženskim
likovima, ona je oslobođena i stabilna, samostalna, kakve
bi žene postajale valom zapadnoevropske kulture. Nakon
što ona zatrudni, i ne brine se oko toga onoliko koliko sam
Muhamed, koji premišlja o posljedicama koje bi na njega
mogle imati neki uticaj.

U romanu dolazi do sukoba 2 struje, 2 svjetonazora, ali

također i do sukoba generacija, iskazane sukobom oca i
sinova. Otac je taj koji predstavlja izvor sukoba,
motiviranog obrazovanjem i mjestom u kojem se njegovi
sinovu obrazuju, a i ono za šta se oni obrazuju. Jedan sin
mu je odbjegli slikar, a odbjegao je u nemuslimansku
zemlju, što ocu zadaje brige. Pored toga što se opredijelio
za slikarstvo, i to u nemuslimanskoj zemlji, njemu brigu
predstavlja i to da će se njegov sin oženiti pripadnicom
nemuslimanskog naroda. Zalagao se za strogo tradicionalno
i muslimansko, a njegov odnos prema obrazovanju i
nadolazećoj kulturi je bio ponižavajući. Pored svega ovoga,
otac je ličnost čiji je autoritet rušen, on je djed, otac i brat,
čuvar je nečeg davno izgubljenog i pokušava da to oživi.
Pokušava da održi taj begovski sistem, jer nije spreman na
ono što novo vrijeme donosi. Prelamajuća je ličnost u svom
ovom rasulu, dosta emocionalan, a pun bijesa, on pokušava
do da zadrži u sebe što bolje moguće.

Glavni moralni i kulturni likovi u ovom romanu su

djed i muftija. Oni postavljaju određene standarde,
standarne koji ni od strane njih nisu poštovani. Muftija
zapravo predstavlja jedan dvostruki moral koji
pokušava prekriti. Krši vlastito pravilo, opija se. Jedini
koji na to reaguje je Vepar, koji se šali na njegov račun.
Vepar i Muftija se mogu smatrati refleksijom jedan drugog,
samo što jedan se ne stidi svog pravog lica, Vepar, a
muftija to pokušava prikriti. Prikazana je narušenost
kompletnog sistema i likovi koji treba da budu moralni uzori
su to dok su prikazani široj javnosti, a skrivaju se iza svoje
pozicije, dok Vepar kroz čitav roman ostaje onakav kakav
jeste, otvoreno priča o svojim načelima i mišljenjima. Nije
teško zaključiti da će sistem, u kojem je glavni moralni i
kulturni lik iskrivljen, biti disfunkcionalan.

Vlah je termin koji se prožima kroz roman i nekoliko

puta se pojavljuje, a označava pogrdan naziv za
nepripadnike muslimanske vjere. Pomoću ovog termina
se kritikuju međukulturalni i međuvjerski, međuetnički
odnosi unutar BiH, te se ističe prevlast begovske klase nad
kmetovima.

Muhamed je ličnost na raskršću, ličnost dileme, te je

njegova sama ličnost karaterizirana tim dilemama, koje su
posljedice njegovog pasivnog djelovanja. On, znači, pasivno
djeluje, a ono je iskazano rečenicom iz Senijinog pisma,
"Eto ih tamo, neka rade šta hoće", koja se provlači kroz
roman i karakterizira Muhamedov odnos prema svijetu oko
sebe. Velikim dijelom još uvijek živi u prošlosti i djetinjstvu,
i to svjesno. Sve uspomene i događaji kojih se on sjeća
povratkom u rodnu Bosnu oslikavaju njegovu ličnost i
nemoć. Sav je satkan od misli. Pored te svoje nemoći, on
sve što vidi detaljno kritikuje i posmatra svaki detalj koji se
u njemu raspada. To što se opredijelio za arheologa
možemo shvatiti kao njegovu odlučnost da svoju ličnost
detaljno istraži i analizira, što je, pretpostavljeno, jedan od
motiva njegovog povratka. Njegova je ličnost uveliko, kao i
kod Filipa Latinovića, prožeta onim erotskim, seksualnim,
čemu se on predaje te kasnije preispituje svoje postupke i
sagleda njihove rezultate i posljedice. Nikad se javno ne
protivi svjetonazorima sredine, ali je prevazišao na neki
način, u njemu se javlja građanska svijest. U neku je ruku
stranac, osjeća da ne pripada tom sistemu.

Tahirbeg, ugledni filozof kojeg cijene i Muhamedov

otac i Muftija, je različit od Muhameda, ali ne i njegova
potpuna suprotnost. On nekim dijelom predstavlja
Muhameda, neki dio njegove ličnosti, predstavlja onaj put
kojim Muhamed želi krenuti, ali nije odvažan u tome.
Tahirbegova ličnost se iskazuje u dva plana; kao
intelektualna, prikazana njim kao filozofom, i emocionalna,
prikazanja njegovom ljubavlju prema Memnuni. I on je
ličnost u dilemi, on je ličnost koja ne želi da se oslobodi
uticaja islamske zajednice, ali želi da je promijeni. Ono što
Muhamed osjeća, Tahirbeg bez problema i straha iznosi, što
se najviše odnosi na Boga i partijarharni način života.
Proglašavajući religiju za mit, što radi Tahir beg, begovat u
romanu se urušava. Muhamed se često ugleda na njega, a
također se i zapita kako bi reagovao na neke situacije i šta
bi rekao na neke stvari, što je nekim dijelom dokaz da je
Tahirbeg dio ličnosti Muhameda.

Naziv romana - ponornica, ponor savjesti koji uzmiče

pred bilo kakvih problemom i skriva se od njih, begovska
klasa koja probada zbog promjena. Ponornica - iz ponora
svijesti se rekonstruira nestali svijet i njegov identitet.
_________________________________

Skender Kulenović - Ponornica

O romanu - Svoj roman Ponornica Skender Kulenović

je objavio tek godinu dana uoči smrti. Roman Ponornica
tematski je vezan za onaj period bosanske povijesti kad je
stara carevina sa svojim civilizacijskim sklopom već
dovoljno davno izvan Bosne, a nova već unijela svoj red i
svoje običaje. Niti je jedna dovoljno umrla niti je druga
dovoljno živa, a odsjaj i jedne i druge već se se talože u
svakoj od ličnosti ovog romana.

"Austrijska tema" u bosanskohercegovačkoj literaturi

nametala se skoro sto godina, a naročito je prisutna u
bošnjačkoj književnosti. Ona je za bošnjačkog pisca i dalje
opsesivna, jer ni danas se njegov svijet nije odrekao
civilizacijske vezanosti za "turski" orijentalni svjetonazor, a
prihvatio je "austrijski", zapadni Weltanschaung. Zato
Kulenovićeva tema i jest ponornica sa dosad stogodšnjim
tokom za koju ne vjerujem da je našla svoju definitivnu
ponikvu. Konkretno, Kulenovićeva Ponomica tematski je
ušla u avliju, u onaj smaragdni prostor iza avlijskog zida, u
senzibilitet i rafinman o kome je on pisao u izvrsnom eseju
Iz smaragda Une ('Grozdanin kikot' Hamze Hume). Taj
rafinman, ta senzibilnost, to je korijen ove teme. Zbog
dubine njihovih živih zila roman "Ponornica" tematski je i
kompozicijski toliko razuđen. Jednostavna formulacija
teme: raslojavanje koje prijeti raspadom jedne
patrijarhalne bošnjačke begovske porodice je suštinski
tačna i, kao i sve dijagnoze te vrste, uvijek preširoka
općenita.

Ovaj roman je po tematskom svome određenju i

roman ličnosti, i društveni, i povijesni roman, i porodična
hronika, a za sva ta formalna određenja u tematski
razuđenom toku može se naći potvrda. Onaj dio fabule koji
je posvećen Muhamedovu životu, kroz čiju se ličnu prizmu
prelomila cijela "Ponornica", tematski je i fabulativni okvir
svih događanja tako da on određuje i kompozicijsku
strukturu romana. Roman počinje Muhamedovim sjećanjem
na ljetni raspust koji je, kao student El - Azhara, najstarijeg
sveučilišta na svijetu, proveo u zavičaju. Zapravo
"Ponornica" počinje pismom, motom, koje je Muhamed
davne kairske godine primio od rođake Senije, a čija se
rečenica "Eto ih tamo, nek rade što hoće" provlači i
osjenčava Muhamedov simbolični, a opet relativni, odnos
prema svijetu.

Muhamed svoju ponornicu piše kad Senijino pismo "list iz

školske pisanke, požutio poslije četrdeset godina, leži sada
na mom radnom stolu, pokraj moje suhe, žute ruke pune
već staračkih pjega i kvrga zelenih vena" i tako daje
vremenski okvir fabuli kojom ce "Ponornica" protjecati kao
prvi dio zamišljene i neostvarene tetralogije. Tema raspada
patrijarhalne porodice, toliko prisutna u južnoslavenskim
literaturama, ovdje je samo pokretački, i to vanjski, ali
stalno lebdeći, prijeteći fatum. Međutim, za razliku od ranije
tretirane ove tematike realističkog i postrealističkog perioda
naših literatura, Kulenovićev tretman je podrazumijevanja
raspada već odavno razasute porodice.

Roman Ponornica prva je kritika bosanskoga

begovata u bošnjačkoj literaturi, analiza njegovog
ekonomskog, socijalnog i moralnog propadanja prema
kojem Skender Kulenović nije pokazivao previše
sentimentalnosti. Muhamed - beg, kojeg, naravno, ne
možemo bezrezervno poistovjećivati sa piscem Ponornice,
otuđen je od svoga zavičaja i od svojih duhovnih izvorišta,
od islama prije svega, pa mu i ne pada teško poraz u
nadmetanju "kamena s ramena" sa kmetovskim mladićima
u begova Filipovića. Prije bi se moglo reći da je Muhamed -
beg u potpunosti svjestan kraja begovata i nadolazeće
budućnosti u kojoj će nekadašnja begovska slava ostati
samo kao daleka i lijepa uspomena ili kao epska laž
ispjevana od naručenog kmetovskog pjevača. Ipak, njegov
je odnos prema tome naprasno degradiranom svijetu, iz
kojeg je i sam potekao, bio duboko ambivalentan: koliko
god ga je kritikovao i od njega se udaljavao, toliko ga je i
volio i proživljavao kao samozatajnu i vrijuću ponornicu u
svome biću. Ova je ambivalencija možda bila i izraz
Skenderove raspolućenosti između svjesno izabrane
socijalističke ideologije i rođenjem dodijeljenog begovskog
aristokracizma.

U Skenderovoj spisateljskoj ličnosti sukobljavali su se, tako,

komunista i beg, što je djelimično prenešeno i na lik
Muhamed-bega u kojemu su se sučeljavali svjetovnjački
orijentiran intelektualac i begovsko dijete poslato u "El
Azhar" da se islamski obrazuje. Muhamed-beg je sve više
ostajao bez titule uz svoje ime, baš kao što je u kuću
Skendera Kulenovića, zahvaljujući njegovu ocu,
nezaustavljivo ulazio evropski način života, o čemu je
Skender gotovo sa ponosom pisao u eseju o Mažuraniću: -
Moj otac je u našu kuću unio evropski način života, i ja sam
za drukčiji saznavao samo kod susjeda i rođaka. Iako beg,
nije bio obrazovan, ali je vidio svijeta, Carigrad, Beč i
Peštu, znao je turski i nešto njemački, sve je kod njega bilo
"ala franca" (alla franca je značilo: navijati sat po
evropskom vremenu, jesti viljuškom i nožem itd.), i govor i
način odijevanja, ne samo nas sinove nego - što je bio
rijedak slučaj - i kćerku dao je na škole, hvalio Kemala,
demonstrativno nosio šešir, kajao se što na vrijeme nije
prodao zemlju i kmetove, pa sve uložio u trgovinu,
ismijavao zbog zaostalosti hodže, kadije, muftije - sve do
reis - ul - uleme.

Glavni lik - Muhamed

Sporedni likovi - Senija, Djed, Muftija, Nena
Tema - raspad patrijarhalne porodice
___________________

Skender Kulenović - Ponornica

Strgam moru svjetla i ko tumore izrežem oči.

Mrmorom crnih mi voda začepim uši ko boli.
Gorka mi nepca grotla raskužim crnom soli.
I bacim posljednju misao prvoj podzemnoj ploči.

Al grotlo mi otješnja: hrupim – na bijelcu vodoskoka,

A korito me uzme u obale, štake bogalja.
Pa u pjeni mi svijet isperu kloaka i pralja,
I svi me pomalo otpiju, do mrava – krvoloka.

A korito me uzme u obale, štake bogalja.

Pa u pjeni mi svijet isperu kloaka i pralja,
I svi me pomalo otpiju, do mrava – krvoloka.

I s pola se sebe sručim u uvir ko u rođenje,

U crno se zakletu spjenim neporodilju vrela.
Al žile me izvora nađu i dosrče korijenje.

I tražeć se banem u svijet, pa zjapim iz suha ždrijela

U ložnice cvjetnih čaški gdje s prašnika bludnih kapam,
I slušam, u gluhom mi školjci, mračni muk svojih škrapa.
________________________________

Skender Kulenović se rodio 2. septembra

1910. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje
je završio osnovnu školu, a potom nakon
naglog osiromašenja porodice (agrarna
reforma) prelazi u majčino rodno mjesto
Travnik gdje od 1921. do 1930. godine kao
vanjski učenik pohađa Jezuitsku gimnaziju.
U trećem razredu gimnazije javio se prvim
književnim radom (soneti Ocvale primule ).

Od 1930. godine studira pravo na zagrebačkom sveučilištu.

1933. postaje član SKOJ - a, a 1935. KPJ. Surađuje u
brojnim listovima i časopisima, a 1937. godine sa Hasanom
Kikićem i Safetom Krupićem pokreće u Zagrebu
muslimanski časopis Putokaz.
Nakon rata bio je kazališni dramaturg u Sarajevu, a kasnije
obavljao razne političke dužnosti u Beogradu. U
posljednjem razdoblju života živio je pretežno u Mostaru.
Kulenovićevo djelo u žanrovskom i poetičkom pogledu
obilježeno je snažnim kontrastima.

Počeo je ciklusom soneta Ocvale primule (1927), u

kojemu je već kao gimnazijalac pokazao izrazito artističko
umijeće u toj najtežoj pjesničkoj formi. Sonetu se vratio i
mnogo godina kasnije, već pri kraju književne karijere,
obogativši našu književnost dvama pjesničkim remek -
djelima (Soneti 1968, Soneti 1974). U međuvremenu,
Kulenović je apsolutnu pjesničku slavu u Jugoslaviji
postigao partizanskom poemom eruptivne snage,
otvorenoga stiha i simfonijske forme Stojanka majka
Knežopoljka (1942), te drugom iz istoga inspirativnog
vrela Ševa (1952). Posthumno je otkriven i objavljen
rukopis poeme Na pravi sam ti put, majko, izišo, sasvim
drukčijega, intimističkog karaktera. Kulenović je objavio
nekoliko drama: A šta sad? (1946), Djelidba, Večera
(1947), zbirki pripovjedaka: Divanhana (1972), Gromove
đule (1975), te pred kraj života roman Ponornica (1977),
koji je po nekim naznakama bio zamišljen kao velika
obiteljska trilogija.
Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

Skender Kulenović - Gromovo đule

Skender Kulenović - Šarenka
Skender Kulenović - Stojanka majka Knežopoljka

2.700 eura sedmično. S njim sam svr...ila 5 puta

Dovoljno je samo 15 minuta za noć! Samo mu u čaj
rada dnevno. stavljam 1 kap "ovoga"...

Prostatitis nestaje za dvije Izuzetno brz način da

noći! Napišite recept pobijedite ćelavost! Gusta
kosa u 7 dana

51 glasova

Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite li

Sviđa mi se 5

ili podelite sa prijateljima

Facebook
Twitter
SharePrint

Skender Kulenović - Ponornica

© Lektire.me 2012 Vaše lektire i sastave pošaljite na info@lektire