UNIVERZITET U TUZLI

Akademija dramskih umjetnosti

Studijski program: Gluma

SEMINARSKI RAD
RESPIRACIJA-DISANJE
Predmet:Tehnika glasa

Student: Melisa Smajić Odgovorni nastavnik: Mr.sc.Sanela Babić, vanredni profesor

Asistent:Emina Goletić, MA, viši asistent
SADRŽAJ:
1. Uvod................................................................................... 3
2. Organi za disanje kod čovjeka .......................................... 4
3. Udisaj i izdisaj ................................................................... 5
4. Dijafragma ........................................................................ 5
5. Vrste disanja ...................................................................... 6
6. Zašto je dijafragmatsko disanje ispravno? ....................... 7
7. Dah i glas .......................................................................... 8
8. Zaključak ........................................................................... 9
 1. Uvod
U organizmu živih bića neprestao se troši energija za razne fiziološke procese. Da bi se
oslobodila energija iz hrane potreban je kisik.Tokom ovih procesa stvara se CO2 (ugljen-
dioksid). Ovaj gas je štetan i zato se mora izbaciti iz organizma. Unošenje kisika i izbacivanje
ugljen-dioksida naziva se disanje ili respiracija.
Način razmjene gasova zavisi od toga gdje organizam živi – u kakovoj životnoj sredini.
Ovisno o vrsti i složenosti organizma, u životinjskom svijetu su se razvili i posebni organi i
načini disanja. Disanje putem: kože, škrga, traheja i pluća.
Bez obzira na tip organa za disanje kod svih životinja disanje može biti: Unutrašnje i
spoljašnje.
 Unutrašnje – razmjena gasova između krvi i tkiva.
 Spoljašnje – razmjena gasova između zraka i tjelesne tečnosti.
Disanje preko kože:
Preko kože dišu samo najprostiji oranizmi. Disanje preko kože prisutno je i kod kičmenjaka
ali kao dopunski način.Isključivo preko kože dišu neke gliste, praživotinje… Preko kože kod
kičmenjaka uglavnom se odstranjuje CO2. Koža organizama koji dišu preko nje je uvijek
vlažna.
Disanje preko škrga:
Preko škrga dišu: crvi, rakovi, mekušci, bodljokošci, niži hordati, ribe i larve
vodozemaca.Škrge su nastale od prednjeg dijela crijeva.Kod riba voda se unosi kroz usta a
izbacuje kroz škržni prorez.
Disanje preko traheja:
Preko traheja dišu insekti (kukci).Traheje su sistem cjevčica koje prožimaju čitavo
tijelo.Traheje su stalno otvorene i zrak stalno struji u njima.Razmjena gasova se vrši putem
difuzije.Otvori traheja su na trbuhu.
Disanje preko pluća:
Organizmi koji žive na kopnu dišu uglavnom preko pluća.(kopneni kičmenjaci). Zrak
Vodozemci imaju pluća najprimitivnije građe.Odnos između površine tijela i pluća je 1:3.
Pluća gmizavaca su mnogo složenija, imaju veću površinu i zapreminu. Kod ptica umjesto
plućnih mjehurića postoje sitni zračni kapilari. Osim zračnih kapilara postoje i zračne kese u
grudnoj i trbušnoj duplji.Kod sisavaca pluća su najsloženije građe.Imaju veliku površinu (100
– 150 m2.) preko koje se vrši razmjena gasova. Imaju veliku površinu zahvaljujući prisustvu
plućnih mjehurića-Alveola.

3
 2. Organi za disanje kod čovjeka
Organi za disanje kod čovjeka se sastoje od: disajnih puteva i pluća.
Disajni putevi su:
 nosna duplja
 ždrijelo
 grkljan
 dušnik (traheja)
 dušnice (bronhije) i njihovi ogranci u plućim

 Nosna duplja (cavum nasi) Komunicira sa ždrijelom preko hoana, a naprijed preko
nozdrva sa spoljašnjom sredinom. Ima dlačice u svojm šupljinama.
 Ždrijelo (pharynx) To je raskrsnica respiratornih i digestivnih puteva. U donjem
dijelu ždrijela otvaraju se dva kanala: jednjak i grkljan
 Grkljan (lraynx) • Početni dio je donjih disajnih pteva. • Građen je od hrskavica među
kojim je najveća štitasta hrskavica koja gradi adamovu jabučicu. • U grkljanu su
glasne žice. • Otvor grkljana zatvara epiglotis.
 Dušnik (trachea) • U zidovima dušnika nalaze se hrskavičavi prstenovi koji ga stalno
čine otvorenim • Dušnik se račva u dvije dušnjačke cijevi koje ulaze u pluća i granaju
se. • Na početku dušnik se grana u lijevi i desni bronh. • Po ulasku u pluća bronhije se
višestruko granaju.

4
 3. Udisaj i izdisaj
Pri udisanju (inspirium) zrak ulazi u pluća a pri izdisaju (expirium) zrak izlazi iz pluća. U
disajnim pokretima učestvuju dijafragma, međurebarni i drugi mišići grudnog koša.

4. Dijafragma
Grudna dijafragma ili, jednostavno, dijafragma, ošit ili prečaga je unutrašnji list skeletnog
mišića kod ljudi i ostalih sisara, koja se proteže preko dna grudne šupljine.
Dijafragma odvaja grudnu šupljinu koja sadrži srce i pluća od trbušne šupljine i obavlja važnu
funkciju u disanju: dijafragma se skuplja, zapremina grudne šupljine se povećava, stvarajući
tamo negativni pritisak koji uvlači zrak u pluća.
Termin dijafragma u anatomiji, koji je kreirao Gerard iz Kremone, može se odnositi i na
druge ravne strukture kao što su urogenitalna dijafragma ili karlična dijafragma, ali
"dijafragma" se obično odnosi na grudnuu dijafragmu. U ljudi je dijafragma blago asimetrična
— njena desna polovina je više prema gore (gornja) u odnosu na lijevu, jer velika jetra leži
ispod desne polovine dijafragme. Postoji i teorija da je dijafragma niža s druge strane zbog
prisustva srca.
Dijafragma je prirodna granica između ova dva dijela tijela. Njena najznačajnija uloga je u
procesu disanja pošto se njenim kontrakcijama naizmenično smanjuje i povećava pritisak u
grudnom košu što za posljedicu ima ulazak i izlazak zraka iz pluća.
Na samoj dijafragmi nalazi se nekoliko otvora kroz koje prolaze organi iz grudnog koša u
trbuh, a među njima su najznačajniji jednjak i aorta.

5
 5. Vrste disanja
Razlikujemo 3 vrste disanja:
1. Gornje disanje ili disanje ključnom kosti – plitko disanje samo gornjim dijelom pluća
koje troši puno energije.
2. Srednje ili prsno disanje – širi prsni koš, abdomen miruje, troši više energije od
trbušnog disanja, a opskrbljuje nas s manje kisika.
3. Donje ili trbušno disanje – pravilno disanje, povoljno utječe na organe abdomena,
opušta tijelo i um te doprema najviše kisika do stanica.
Kod trbušnog disanja dijafragma se isteže prema dolje, tako da se donji dio prsnog koša
proširuje, a donji dio pluća ispunjava zrakom. Budući da se trbuh pri udisaju širi prema van,
mnogi ljudi (pogotovo žene) veoma malo koriste trbušno disanje.
Pri prsnom disanju prsni koš se proširuje prije svega bočno te velika većina diše na taj način.
Kod disanja ključnom kosti dah je kratak i brz, blago hiperventilirajući te ovaj način disanja
najčešće povezujemo s psihičkim naporom ili stresom.
Disanjem na usta, umjesto na nos, unosimo veći broj bakterija, virusa i nečistoća te
nedovoljno zagrijavamo zrak što je važno u zimskim mjesecima.

6
 6. Zašto je dijafragmatsko disanje ispravno?
U disanju prsnog koša, kao što je gore spomenuto, samo mali dio pluća sudjeluje u procesu,
dok se mnogo manje kisika dovodi u krv nego što je moglo dobiti tijekom dijafragme.Dakle,
krv je obogaćena kisikom, uz pomoć dijafragme poboljšava funkcioniranje srca, a također
stimulira pluća, a istovremeno pomaže u prestanku pušenja i uklanjanju kratkog daha.

Osim toga, dijafragmalno disanje osigurava prirodnu masažu organa koji se nalaze u trbušnoj
i prsnoj šupljini. To je takozvana srčana torba - gušterača, perikard, slezena, jetra,
nadbubrežne žlijezde i bubrezi. Ova masaža poboljšava rad gore navedenih organa, što
omogućuje održavanje zdravlja cijelog tijela.

Ako govorimo o stanju gastrointestinalnog trakta, treba napomenuti da disanje utječe na

funkcioniranje crijeva, smanjuje nadutost, olakšava zatvor, ali i smiruje prekomjernu
peristaltiku. Dakle, dijafragmalno disanje za mršavljenje može odigrati veliku ulogu.

7
 7. Dah i glas
Glas je najvažniji instrument na koji gledatelj utječe. Može biti neugledan, dosadan,
neprivlačan, ali i sočan, svijetao, miluje uho i privlači pozornost. O čemu ovisi? Zvuk govora
pojavljuje se nakon što zrak prolazi kroz glasnice, iako je zapravo taj proces mnogo složeniji.
Zvuk glasa ovisi o stavu, stavu govornika, kao i o razvoju njegovog artikulacijskog aparata.
Iako je iz odgovarajuće opskrbe zraka u tijelo u većoj mjeri. Posebno za ovo je dizajniran
dijafragmatski simulator disanja. Na takvom uređaju moguće je učinkovito poboljšati opskrbu
tkiva tkivima, metabolizam i regenerativne procese. Pomoću dijafragmatskog disanja može se
postići veća snaga i zvučnost glasa, na mnogo načina kako bi se boljšala njegova "kvaliteta".
Zanimljivo je da je ovaj tip tipičniji za muškarce, jer je veća vjerojatnost da su žene obalnog
tipa, dok je za djecu i mlade uglavnom mješovito. Te se razlike smatraju normalnim, iako je
prvi idealan.

Dijafragmatsko disanje može se samostalno razvijati čak i kod kuće, bez obzira na dob ili
spol, iako se najbolji rezultati još uvijek mogu postići pod vodstvom stručnjaka. Budući da se
glas smatra jedinstvenim instrumentom, njegova kvaliteta uvelike ovisi o ispravnom disanju
osobe. Ispravna tehnika ovog tipa disanja leži u činjenici da tokom rada vokalnog aparata
protok zraka počiva na dijafragmi. Istodobno je napeta i malo se spušta, istežući pluća u
donjem dijelu i uključujući još jedan dio zraka. Tokom tog procesa pluća su puna. To stvara
zalihu zraka, koja je potrebna za ispravan izgovor riječi.

8
 8. Zaključak
Blagodati i štetnost dijafragmatičnog disanja i dalje proučavaju stručnjaci. Međutim, do danas
su otkrivena mnoga korisna svojstva ove tehnike disanja - počevši od normalizacije
funkcioniranja tjelesnih sustava i završavajući povećanjem kvalitete života općenito.
Istovremeno, dijafragmatično disanje treba vježbati s oprezom, osjećajući mjeru: prekomjerno
opterećenje može naštetiti tijelu.