FIZIOTERAPIJA I

-skraćeno-

Kristina Baotić
PNF
-korištenje perifernog ulaza; postizanje normalnog tonusa, kontrakcije, posturalne prilagodbe i
pokreta;
-koncepcije koje koriste propriocepciju: Marget Rood (poštivanje ontogenetskog earvoja
motorike zdravog čovjeka, stimuliranje proprioreceptora kože, mišića i veziva, cilj je
povećanje tonusa i kontrakcije – uspoređuju normalne i abnormalne funkcije), Brunnstrom
(refleksnim tretmanom mišićne funkcije provode progresiju od subkortikalnog do kortikalnog
stupnja kontrole pokreta; aktiviraju sinergiste do pojave refleksa, tapkanje i lupkanje, otpor na
cijelo tijelo, reakcije uspravljanja i ekvilibrijske reakcije); Bobath (koordinaciju čine obrasci
normalne i abnormalne posturalne kontrole protiv sile gravitacije); Petto / Konduktivna
edukacija (individualan program, učenje pjevušenjem); Vojta (refleksni obrazac pokreta je
genetski programiran, pritiskom na određene točke i zone te određenog smjera i intenziteta
daje refleksni odgovor); Kabat i Knott (proprioceptivna facilitacija koja se temelji na
informacijama i istraživanjima neurofiziologije, u početku švedske ljestve, dijagonalni i
spiralni obracsi, pozitivan pristup – počinje se s jednostavnom funkcijom koju pacijent može
izvesti, indirektan tretman, koristi se iradijacija)
-osnovni principi i postupci PNF koncepcije: taktilna stimulacija (dodirom na koži
izazivamo eksteroceptivnu facilitaciju, pritiskom pojačavamo mišićnu kontrakciju;
lumbrikalni hvat zadovoljava 3 točke kontakta – nasuprot je smjera pokreta, aktivira pokret,
ne proizvodi bol; govorna stimulacija; vidna stimulacija (važno kod smanjenja senzornog
osjetta, vidni podražaj pobuđuje kontrakciju i regulaciju vrata i trupa); odgovarajući otpor
(cilj otpora može biti: pokret – koncentrična i ekscentrična dinamička mišićna kontrakcija;
stabilnost – statička kontrakcija; vođenje i kontrola pokreta; promjena tonusa mišića i
relaksacija); zglobna stimulacija (unutarnji i vanjski zglobni receptori mogu biti stimulirani
trakcijom za poboljšanje gibanja i aproksimacijom za poboljšanje stabilnosti, ne koristiti ako
izazivamo bol); strech-refleks (istezanjem se stimuliraju proprioreceptori i pobuđuju mišićnu
kontrakciju; vrste istezanja: snažno dinamičko istezanje aktivira jak signal u leđnu moždinu;
statičko istezanje aktivira receptore primarnih i sekundarnih završetaka mišićnog vretena;
negativan refleks istezanja aktivira se kod naglog skraćenja mišića; prigušujuća funkcija
strech refleksa sprečava oscilacije i trzaje prilikom mišićne kontrakcije; refleks otpora
aktivira se statički refleks istezanja već nakon blagog istezanja mišićnih vlakana i time
poboljšavamo mišićnu kontrakciju; delta stanje mišića je posljedica manjka istezanja mišića;
kontraindikacije za istezanje: oštećena muskulatura, frakture, instabilitet zglobova);
pojačanje facilitacije/stimulacija (aktiviranje i ostalih dijelova tijela sa ciljem zbrajanja
stimulusa); mehanika tijela (važna mehanika tijela terapeuta, terapeut u dijagonali, vodi i
omogućava pokret)
-IRADIJACIJA je širenje podražaja unutar živčanog sustava/ je odgovor na podražaj
(posebice otpor)/ je aktivator motoričkih sinergista/ možemo facilitirati bilo koji dio tijela/ je
uvijet za selektivnu motoričku reakciju
-motoričko vođenje u obliku: održavanja pozicije segmenta i cijelog tijela, promjene pozicije
segmenta, izvođenja pokreta, postizanje posturalne prilagodbe, balansiranja i koordinacije
-reakcija pacijenta na otpor ovisi o: indiivdualnim biomehaničkim karakteristikama, smjeru,
amplitudi i trajanju otpora, sili koja povezuje kontaktne točke između tijela i podloge,
odgovoru kao posljedici individualne motoričke strategije, djelovanju sile gravitacije
-za normalnu motoričku kontrolu mora postojati neravnoteža obrtnog momenta – uvjet za
selektivno pokretanje i za funkcionalni pokret
-PNF princip parcijalnog gibanja (timing for emphasis): pravilan vremenski raspored
kretanja svih komponenti pokreta; poštuje se neravnoteža u rehabilitaciji pojedinih
segmenata; na željeni zglob se daje otpor i prije ponovnog pokreta daje se nateg zbog
stimulacije dinamičkog pokreta u oslabljenom segmentu
-PNF biomehanička analiza kretanja je analiza pokreta kroz sve ravnine i osi u odnosu na
tijelo (fizioterapeut, liječnik i trener ju koriste)
-PNF model kinetičkog lanca – ekstremitet je lančana veza svih njegovih zglobova zajedno
sa njihovim funkcijama
-zatvoreni kinetički lanac – kada se glavni segment susreće sa otporom iz njega nije moguće
ostvariti slobodan pokret, koristi se za povećanje stabilnosti zglobova u ranim fazama
rehabilitacije
-otovoreni kinetički lanac – svi pripadajući zglobovi jednog segmenta provode pokret bez
ohraničenja; koristi se za poboljšanje mobilnosti zglobova

FUNKCIONALNO ISPITIVANJE I REHABILITACIJA PROPRIORECEPTORA

RAMENA ZA GLENOHUMERALNU NESTABILNOST
-propriocepcija je određena receptorima u: zglobovima (nociceptivni slobodni živčani
završeci, proprioceptivni mehanoreceptori – Puccinijeva tjelešca i Ruffinijevi završeci;
Golgijev tetivni aparat), mišićima (mišićno vreteno), koži (receptori za tolo-hladno, dodir-bol,
tlak; -nestabilnost zgloba: poremećena kontrola pozicije zglobnih tijel, poremećena izmjena
informacija u aferento-eferentnom putu, manjak kontrole proprioceptivnog mehanizma,
povećana vjerovatnost povređivanja; -rehabilitacija: uspostavljanje dinamičke stabilnosti
zglobova, ekscentrično-koncentrična facilitacija rotatorne manžete, nestabilna platforma,
lopta, serija pozicioniranja

DINAMIČKA STABILNOST GLEŽNJA; NEUROMUSKULARNA I MEHANIČKA

POVEZANOST
-uzrok: ekstremno i naglo opterećenje kroz pokret plantarne fleksije stopala, poremećena je
sposobnost pasivnog i aktivnog pozicioniranja
-funkcionalna nestabilnost – nesposobnost obavljanja funkcije segmenta, pokreti zgloba su
izvan voljne kontrole; -mehanička nestabilnost – slabost ligamenata, pokreti zgloba prelaze
fiziološku granicu amplitude
-propriocepcija – kumulativni neuralni input kroz aferentno-eferentni put do SŽS-a
-mehanoreceptori – specijalizirani živčani ''agregati00 koji pretvaraju mehaničku
informaciju iz tkiva u impulsni kod i šalju u SŽS = iz membrana receptora u kralješničku
moždinu kroz multisinaptičke neuralne veze, efleksna aktivnost u obliku ekscitacije ili
inhibicije, putem motornih neurona
-zglobna kapsula – osigurava vezu između proprioceptivne funkcije zglobova i mišića
-uzroci kronične nestabilnosti gležnja: mehanička prekomjerna naprezanja u zglobu
uzrokuju oštećenje mehanoreceptora sa ožiljkom tkiva u kapsuli zgloba – nastaje
antero.lateralna kružna nestabilnost zgloba; posljedično nastaje refleksna ekscitacija motornih
neurona zbog kodirane informacije poslane u SŽS, refleksna inhibicija interneurona u
spinalnoj moždini, inhibicija refleksnog mehanizma u kapsuli zgloba vezana za
mehanoreceptore; povećanje intraartikularnog pritiska (izljev u kapsuli zgloba povećava
intraartikularni pritisak), 15° plantarne fleksije je pozicija minimalnog intraartikularnog
pritiska; odnos dužine i napetosti kapsulo-ligamentarnih struktura; funkcija peronealne
muskulature u odgovoru na obrtni moment prilikom opterećenja gležnja; mišićna denervacija
nakon ozljede zbog neurogene upale koja nastaje radi poremećaja rada periartikularnog
neurotransmitera na motornim završecima
-rehabilitacija: otvoreni i zatvoreni kinetički lanac – aktiviranje evetora i invertora u
kombinaciji ekscentrične i koncentrične kontrakcije, invertori su važni za održavanje
posturalnog balansa, peronealni mišići sprečavaju pretjeranu inverziju; stimulacijom receptora
po koži oko gležnja stimuliraju se evetori; vježbe na balansnoj platformi – poboljšava se
centralni neuralni mehanizam; električna mišićna stimulacija kombinirana sa aktivnim
pokretom u akutnoj fazi

STRETCHING
-koristi se za: transformacija-homeostaza-adaptacija, fleksibilnost, poboljšanje elastičnosti
vezivnih tkiva, redukcija (uravnoteženje) tonusa mišića, poboljšanje koordinacije i
metaboličkih procesa kao uvjeta za ostvarenje kvalitetnije mišićne sile
-principi: prevencija, timski rad, odrediti realan cilj, individualni program, evidentacija
rezultata programa, postupnost, usporedba vlastitih rezultata, ugodna odjeća, pozitivan
pristup, slušati svoje tijelo, zagrijavanje nije zamjena stretchingu

SINDROMI PRENAPREZANJA AHILOVE TETIVE

-upalni proces veziva je osnovni prenaprezanja
-etiopatogeneza: prekomjerno djelovanje sila (sila istezanja – kontrakcija m.triceps surae; sila
kompresije – reaktivna sila podloge; sile uvrtanja – hod po neravnom terenu)
-unutarnji činitelji koji mogu pojačati djelovanje sila: anatomska odstupanja, pretjerana
napetost Ahilove etive, poremećena vaskularizacija Ahilove tetive, degeneracija masnog
jastučića ispod petne kosti, nestabilnost nožnog zgloba, životna dob
-vanjski činitelji koji mogu pojačati djelovanje sila: greške u treningu
-dijagnostika: upalne promjene 2-6cm proksimalno od hvatišta tetive za petnu kost
-simptomi: bole vezana za aktivnost, jutarnja bol i ukočenost u gornjem nožnom zglobu,
kripanje duž tetive, palpatorna osjetljivost tetive, lokalizirani (akutni oblik) ili difuzni
(kronični oblik) otok oko tetive, krepitacije kod pasivnih kretnji
-liječenje (10 dana – 6tj.): ublažavanje boli, kontrola upale, pospješivanje cijeljenja, potpuna
rehabilitacija, prevencija daljnjih oštećenja
-neoperativno liječenje prema Pećini: kratkotrajni prestanak sportske aktivnosti, primjena
alternativnih aktivnosti, podizanje pete 1-2cm, krioterapija bolnog područja, a kasnije laser ili
ultrazvuk, nesteroidni protuupalni lijekovi, vježbe istezanja i jačanja muskulature oko Ahilove
tetive, djelovanje na predisponirajuće činitelje
-neoperativno liječenje prema V.Grisogono: heparinske kreme, kriomasaža, elektroterapija
(ultrazvuk, dijadinamske struje u slučaju izljeva ispod tetive, elektrostimulacija sa otporom u
kroničnim slučajevima), podmetanje jastučića pod petu, vježbe istezanja u statičkom obliku,
alternativni trening, u završnoj fazi jogging
-u budućnosti svako jutro treba početi sa vježbama istezanja potkoljenice

SINDROM M.HAMSTRINGSA
-najčešće kod trkača na kratke staze, preponaša, skakača u dalj i vis, te kod sportskih
aktivnosti gdje se provode nagla ubrzanja i sprintovi
-uzrok nastanka sindroma: prenaprezanje mišića stražnje strane natkoljenice, ponavljanje
trauma koje u sumi nadvladaju sposobnost reparacije tkiva –metabolički odgovor na
preopterećenje sustava za kretanje; umor, poremećena biomehanika donjeg ekstremiteta,
smanjena snaga, greške u tehnici trčanja, poremećaj Mg, žarišne infekcije, tetaničke
kontrakcije mišića, nesrazmjer sanage m.hamstringsa i m.quadriceps femoris, nesrazmejr
hamstringsa lijeve i desne noge, nedovoljna fleksibilnost hamstringsa
-simptomatologija: prenaprezanje mioentenzijskog aparata (mioentenzijski aparat je prijelaz
mišića u tetivu i hvatište za kost/entenzitis; podnosi najveća naprezanja tijekom
kontrakcije,elastičnost je manja od elastičnosti mišića, tu se nalaze proprioceptivna tjelešca
koja omogućuju proprioceptivni input i output sa SŽS)
-testovi za procjenu fleksibilnosti hamstringsa: Wellov test (sjedni i dosegni test) – sjedeći
položaj sa ispruženim i aduciranim nogana i pokušati dotaknuti prste stopala prstima ruke;
Walleceov test – supinirani položaj, flektirati nogu u kuku, flektirati nogu u koljenu pod 90° i
pasivno ispružiti potkoljenicu, mjeri se koliko nedostaje do potpune ekstenzije u koljenu; test
''noga na stol'' – ekstendiranu nogu u koljenu staviti na stol cijelom dužinom, napraviti
fleksiju trupa prema nozi i to izaziva bol na tipičnom mjestu; test ''otirača za cipele'' –
pozitivan test pojavom boli u području sjedne kvrge; test u ležećem proniranom položaju –
noge ispružene u koljenu, davati otpor na gležaj dok ispitanik izvodi fleksiju u koljenu, test
pozitivan ako dolazi do boli u području sjedne kosti
-klinička slika: konstantna bol u donjem dijelu gluteusa koja se širi do poplitealne jame, bol se
pojačava prilikom snažnog i naglog pokreta u obliku istezanja m.hamst., bol kod dužeg
sjedenja, te na palpaciju sjedne kvrge, napete tetive m.hamst.
-treba isključiti lumboishijalgiju, sindrom piriformisa i mogućnost burzitisa
-djelomična ili potpuna ruptura mišića – najčešće m.biceps femoris
-preistegnuće I.st. = bol uz pokret i palpaciju, blaga upala mišića; preistegnuće II.st. =
djelomičan prekid ili otrgnuće mišića, jaka bol i gubitak fleksije potkoljenice; preistegnuće
III.st. = potpuna ruptura, jaka bol i gubitak fleksije potkoljenice, zaštitni spazam
-liječenje: najbolje prevencija, RICE (rest, ice, compression, elevation) – prvih 72sata;
statičke vježbe istezanja, izometričke vježbe jačanja, samostalne osnovne vježbe, vježbe
specifične za vrstu sporta, povratak natjecanju

OZLJEDA LCA (lig.cruciatum anterior)

- LCA – sprečava hiperekstenziju, najvažniji stabilizatori koljena, osjetilni organ, ostvaruje
neuralni ulaz do SŽS, njegovi receptori imaju kortikalne veze, utvrđuju refleksne i svjesne
reakcije
-mehanoreceptori LCA-a: Puccinijeva tjelešca (brzo se adaptiraju, senzibiliraju iznenadne
pokrete, te ubrzanja ili uspoaravanja); Ruffinijevi i Golgijevi receptori (signaliziraju poziciju
zglobnih tijela, senzibiliraju kontinuiranu stimulaciju, sporo se adaptiraju; mišićni receptori
(pomažu u utvrđivanju pozicije zglobnih tijela, nalaze se i u medijalnom kolateralnom lig., te
medijalnom meniskusu)
-mehanizmi ozljeđivanja ACL-a: hiperekstenzija koljena ili izravan udarac u kondile femura
kod flektiranog koljena sa fiksiranom tibijom – izolirano puca ukrižena sveza; koljeno u
semifleksiji, vanjskoj rotaciji i abdukciji – valgus stres – puca medijalni kolateralni lig, zgloba
čahura i LCA = zlokobni trijas; nagla deceleracija; udarac u stražnju stranu koljena
-neoperacijsko liječenje: rad na propriocepciji, stabilizaciju zgloba nije moguće vratiti u
potpunosti bez operacije – posljedica povećane labavosti je ozljeda meniska i sekundarna
artroza, naknadna rekonstrukcija LCA daje loše rezultate; imobilizacija ima smisla do 7dana
-operacijsko liječenje: ima smisla u prvih 8 dana nakon traume, ukrižena sve za se transplatira
sa autotransplantata, homotransplantata ili alotransplantata
-prijeoperacijska rehabilitacija: RICE, psihološka priprema, koljeno u imobilizatoru dok se
ne postigne kontrola kvadricepsa, vježbe disanja, cirkulacije i statičke kontrakcije, hod na
štakama
-poslijeoperacijska rehabilitacija: 1. etapa prva 2 tj. – cijeljenje rane, puna ekstenzija,
smanjenje edema, kontrola mišićne funkcije, kinetek prvih 10 dana nakon operacije,
kriohlađenje, kombinacija aktivnog pokreta i električne mišićne stimulacije; 2. etapa 3-5tj. –
povećanje fleksije, funkcionalni hod i postupni povrat svakodnevnim aktivnostima, vježbe
propriocepcije preko stopala, postupno opterećivanje operirane noge, bicikl ergometar,
upotreba stimulatora za stube, nakon 5 tj. testira se snaga muskulature i vraća svakodnevnim
aktivnostima; 3.etapa – uz uvjet postizanja 70% snage m.quadriceps; traje 6tj., cilj je povratak
sportu
-testovi: denivelacija tuberositas tibije – oba koljena i kukovi flektirana po 90°, ako plato
tibije subluksira prema natrag tada je to ruptura stražnje ukrižene sveze i isključujemo rupturu
LCA; obrnuti pivot shift test – iz pozicije fleksije izvodi se ekstenzija uz unutarnju rotaciju
koljena i valgus, u slučaju rupture LCA subluksira tibiju prema naprijed; Jerk test – iz
fleksije koljena od 60-70° prema ekstenziji od 30° događa se prednja subluksacija platoa tibije
uslijed vaka traktus iliotibijalisa koji postaje ekstenzor; test prednje ladice – u položaju
fleksije koljena pod 90° povlačenjem potkoljenice prema naprijed; Lachmanov test –
određuje stabilnost zgloba u sagitalnoj ravnini u fleksiji koljena od 30° (može i u akutnom
stanju)

PRIJELOM ZAMORA – STRESS FRACTURES

-sindrom prenaprezanja, nastaje kada opterećenje na kosti, tj.zamor nadvlada sposobnost
reparacije kosti (kod maratonaca, dugo i srenjoprugaša, rekreativnih trkača...)
-Wolfov zakon: svaka promjena oblika i funkcije kosti dovodi do promjene njezine strukture,
do prmjene oblika kosti dolazi zbog djelovanja sila, kost se pokušava obraniti pregradnjom
-teorije prijeloma zamora: 1. Frankel – ponavljajuća opterećenja dovode do zamora mekih
tkiva oko kosti, sila se prenosi na kost, kost nije sposobna podnijeti prekomjerno opterećenje
pa reagira pregradnjom, nastavkom opterećenja dolazi do djelomičnog ili potpunog prekida
kontinuiteta kosti; 2. Stanitski – sila mišića djeluje na kost tako da uzrokuje prijelom zamora
-čimbenici: biomehanički čimbenici (anatoska odstupanja), slabost, umor i napetost mišića,
greške u treningu, podloga, sportska obuća, hormonalni poremećaji
-dijagnostika: klinička dijagnostika (bol, osjetljivost na palpaciju, edem, šepanje), radiološke
pretrage, scintigrafija
-liječenje: prvenstveno prevencija, individualno, najčešće neoperativno, što ranije
-fizioterapijski pristup: imobilizacija, cirkulacija, fleksibilnost, postura, normalan pokret
-najčešći simptomi sindr.prenapr.: bol, upala, edem

NETOLERANCIJA NA HRANU
-pojava slična alergijskim reakcijama organizma, pojavljuje se nakon uzimanja određene
hrane ili pića
-upozoravajući znakovi: promjene na koži, mučnina, povraćanje, glavobolje, bol u jednom ili
više zglobova, osjećaj ukočenosti do jake i stalne boli, zglob je otečen i topao, koža često
glatka, sjajna i crvena; javlja se nekoliko sati nakon uzimanja hrane ili pića

SPORTSKA OBUĆA
-karakteristike dobre sportske obuće: prilagođene aktivnosti, stopalu i posturi, ne iritira niti
jedan dio stopala, fleksibilnost cijelom površinom, dobra potplata i izolacija, jednostavnog
kroja, prilagođena Ahilovoj tetivi, izrađena od materijala koji amortiziraju stres, treba imati
čvrstu i tanku podlogu za stopalo kako bi se amortizirale sile i sačuvala stabilnost gležnja

BANDAŽIRANJE
-klasifikacija bandaža prema: vremenu primjene (preventivne banndaže, funkcionalne b.,
terapijske b., kod specifičnih aplikacija), vrsti ozljede, tehnici aplikacije, vrsti materijala
-primarno se primjenjuje sa ciljem prevencije od ozljeda
-indikacije: postrtraumatske (istegnuća, upale, razderotine mišića, ligamenata ili zglobne
kapsule, subluksacije i luksacije, oštećenja hrskavica), postoperativne, degenerativne
promjene (atrofija mišića, početne artroze, insuficijencija zglobno-ligamentarnog aparata)
-apsolutne kontraindikacije: potpuna ruptura mišića, veliki defekt mišićnog tkiva, oblino
areterijsko krvarenje zbog ozljede, upalne reumatske promjene, kompletna ruptura lig. ili
zglobne kapsule, nereponirane luksacije i subluksacije, prijelomi sa pomakom, nekroze
koštanog tkiva, veliki koštani defekti, artritis zglobova, prekrivene artroze
-relativne kontraindikacije: infekcije kože, gljivične infekcije, otvorene rane, zastoji
cirkulacije, bolovi nepoznatog porijekla
-rizična mjesta za bandažu: hvatište Ahilove tetive, baza 5.metacarpalne kosti, dorzum
stopala, tuberositas tibie, fossa poplitea, zgl.prstiju šake, fossa cubiti, kožda iznda tetiva
prstiju – na rizičnim mjestima se postavlja deblji sloj mekog materijala
-štetne posljedice bandaža: opterećenje se kompenzatorno prenosi na susjedni segment,
zastoji cirkulacije, oštećenja na rizičnim mjestima zbog nepravilnog postavaljnja materijala
-načini bandažiranja: taping-tape, tape=ljepljiva traka (adhesive tape), neeleastičan zavoj s
jednom ljepljivom površinom i glatkom površinom
-cilj: profilaksa i terapija ozljede; tpae djelomično ili potpuno preuzima funkciju segmenta
-pravila za taping: važna točna dijagnoza, očistiti i osušiti kožu, ne bandažirati otvorenu ranu,
ne stavaljati povoj cirkularno zbog zatoja cirkulacije, trake slijede liniju tijela, a počinju i
završavaju na mjestu ozljede, mišić mora zadržati bar dio funkcije, nakon 15min. Bandaže
tape gubi za 20% svoju funkciju, kod sumnjivih dijagnoza bandaža je kontraindicirana
-ortoze – nadopuna bandaži, zadržavaju toplinu tijela, pružaju zaštitu, prilagođene obliku
tijela, rasterećuju segment; povećava ili smanjuje obim pokreta, pospješuje cirkulaciju,
ubrzava proces cijeljenja, sprečava edem, povećava elastičnost veziva, smanjuje vrijeme
rehabilitacije

VAŽNOST PROPRIOCEPCIJE ZA NORMALNU FUNKCIJU RAMENA

-senzorni feedback i feedforward postiže se pomoću održavanja zglobnih položaja,
svladavanja različitih otpora, izvođenja ciljanih motoričkih zadataka te korištenja
odgovarajućih pomagala
-par ''m.serratus anterior-m.trapezius'' – osiguravaju povoljan položaj skapule na toraksu i
sigurnu platformu za sve pokrete humerusa; par ''m.deltoideus-mišići rotatorne manžete'' –
omogućavaju optimum stabilnosti i mobilnosti glenohumeralnog zgloba
-funkcionalna stabilnost zgloba ramena je balans između njegove mobilnosti i stabilnosti te
je rezultat normalnog kinestetskog senzibiliteta zgloba i normalne neuromišićne kontrole;
predstavlja sumu 3 elementa: skapulotorakalna i glenohumeralna stabilnost te humeralna
kontrola
-funkcionalna nestabilnost zgloba je rezultat interakcije mehaničke nestabilnosti i
djelomičnog gubitka funkcije aferentnih putova propriocepcije (najčešće i eferentih); u SŽS
nastaje kaos informacija bitnih za proprioceptivni feedback i feedforward
-za održavanje zglobnih odnosa u mirovanju sudjeluje: mehanizam adhezije i kohezije,
mehanizam glenohumeralnog usisavanja i mehanizam ograničenog zglobnog volumena
-mehanizam adhezije i kohezije – molekularna privlačnost sinovijalne tekućine i zglobnih
ploha; mehanizam glenohumeralnog usisavanja – čvrsto prijanjanje labruma i zglobne
čahure uz glatku površinu glave humerusa, prati istiskivanje suvišne tekućine i zraka;
mehanizam ograničenog zglobnog volumena – glenohumeralni zglob praktički nema
zglobni prostor već min.količinu zglobne tekućine koja prijanja uz zglobna tijela i čahuru
-statička propriocepcija – svjesni osjet položaja tijela i njegovih dijelova; dinamička
propriocepcija ili kinestezija – svjesni osjet kretanja tijela i njegovih dijelova
-proprioceptivni senzibilitet podrazumijeva: primanje proprioceptivnih informacija i njihov
transport aferentnim putovima, obradu dobivenih informacija i usporedbu sa postojećim
obrascima položaja i pokreta ramena, motorički odgovor koji pristiže eferentnim putevima u
obliku impulsa ekcitacije ili inhibicije
-mehanoreceptori kože aktiviraju se uslijed istezanja, tj.nabiranja kože na suprotnim
stranama; mehanoreceptori mišića reagiraju na promjenu duljine mišića, zglobni
mehanoreceptori (Ruffinijeva tjelešca su pretežito na fleksornim stranama, Paccinijeva
tjelešca su smještena u zglobnoj čahuri i periartikularnom tkivu), mehanoreceptori u
ligamentima su osjetljivi na njihovo istezanje, mehanoreceptori u tetivama (Golgijevi tetivni
organi) daju informacije o promjeni mišićne napetosti, mehanoreceptori u periartikularnim
tkivima
-fizioterapija u cilju reedukacije normalne funkcije ramena: glavni cilj je povratak
glenohumeralne stabilnosti uz sprečavanje ispada funkcije rotatorne manžete i povratak
skapulotorakalne stabilnosti; vježbe zatvorenog kinetičkog lanca (dugi otpor, duge
akceleracije, velike kompresivne sile, zglobna kongruencija, stimulacija receptora, pojačanje
dinamičke stabilnosti); vježbe otvorenog kinetičkog lanca (duga akceleracija, smanjeni otpor,
distrakcione i rotatorne sile, poboljšanje skapulotorakalne baze, deceleracija i povrat
funkcije); hidroterapija
-reedukcacija glenohumeralnog kompleksa: vježbe sa opterećenjem, tehnika ritmičke
stabilizacije, PNF, vježbe sa vanjskim otporom, pliometrijske vježbe
-reedukacija skapulotorakalnog kompleksa: izometričko gibanje sa otporom, otvoreni
kinetički lanac, zatvoreni kinetički lanac, protrakcija i retrakcija kroz zatvoreni kinetički lanac

IMPIGEMENT SYNDROM
-sindrom sudaranja u ramenu, najčešći sindrom prenaprezanja ramenog obruča kod sportaša,
ušuljavajućeg karaktera
-uzroci: repetativne aktivnosti ruke iznad glave, specifične tehnike u sportu, slabost mišića,
nestabilnost zgloba, hipovaskularne promjene u mišićima
-teorije o nastanku sindroma: anatomska teorija (hipocirkulacija rotatorne manžete,
Codmanova kritična zona rotatorne manžete – dio tetive m.supraspinatus i m.biceps brachii;
anatomske varijacije oblika i veličine proc.acromion – 95% uzrok); dinamička teorija (slabost
vanjskih rotatora ramena – m.infraspinatus i m.teres minor, pritisak glave humerusa na
vaskularne komponente tetiva rotatora ramena
-mehanizam oštećenja: repetativno podizanje ruke iznad glave (sudar tuberkulus humeri
major i prednji rub akromiona, prednje donje površine akromiona, lig.coracoacromialis i
artic.acromioclavicularis); anteverzija i abdukcija ruke oko 30° lateralno od sagitalne ravnine;
upalni procesi i ožiljškasta zaraštanja na mekim tkivima, razderotine tetivnih niti; potpuna
ruptura manšete (duga glava m.biceps brachii razvija kompenzatornu ulogu, kranijalna
migracija glave humerusa
-oštećenje rotatorne manšete je posljedica: trauma, trošenja, ishemije, impingment sindroma
-klinička slika: bol u ramenu (zatezanje), krepitacije u zglobu, smanjenje opsega pokreta,
slabost muskulature
-testovi procjene: impingment znak – pasivni pokret unutarnje rotacije ruke u položaju od
90° antevertije nadlaktice, dolazi do pojave boli u ramenom zglobu; impingment test – u
rameni zglob se inicira ksilokain ispod prednjeg ruba acromiona, ukoliko nestane ili se smanji
bol to je znak da je test pozitivan; test m.supraspinatus – abd.ruku od 90° i horiz.abd. od 30°
te unutarnja rotacija, terapeut daje otpor na nadlaktici antigravitacijski, bol u ramenu i slabost
mišića je pozitivan test; artrografija, artroskopija, ultrazvuk, elektromiografija
-klasifikacija: I.stadij – edem i krvarenje; II.stadij – fibroza i tendinitis; III.stadij – koštani
izdanci i tetivni razdori
-liječenje: I.stadij – konzervativno, odmor, ublažavbanje boli i kontrola upale, manualna
terapija i vježbe istezanja; II.stadij – konzervativno liječenje u trajanju od 18mj., nakon
neuspjelog liječenja pristupa se operaciji; III.stadij – operacijske metode; postoperacijska
terapija – posebno se tretiraju vanjski rotatori, aktivna upotreba ramena nakon 12tj.od
operracije, propriocepcija za rameni zglob i cjelokupnu posturu

TRZAJNA OZLJEDA KRALJEŠNICE

-specifična ozljeda uzrokovana iznenadnom akceleracijom, nastaje unutar 1s – kukovi i trup
se prvi pokreću naprijed, glava se kreće nazad u hiperekstenziju, trup se vraća, glava ima veću
brzinu od trupa i tu je max.ekstenzija glave – fasete vert.kralj. u kompresiji = frakture donjih
fasetnih zglobova
-simptomi: pojavljuju se unutar 72h od ozljede, bol u vratu, kod teških ozljeda mišićni
spazam, okcipitalna glavobolja, paresteije, vertigo i slabost, poremećaji vida i sluha,
preistegnut sternocleidomastoideus i longitud.lig. te interspinalni lig.
-fizioterapijski pristup: ustanoviti točan uzrok boli, prva 24h krioterapija u kombinaciji sa
UZV, elektroterapijom i magnetoterapijom, manje imobilizacije Schanzovim ovratnikom,
masaža i hidroterapija, manualne tehnike i druge ft tehnike, rana intervencija

PRIJELOMI RADIJUSA
-česti prijelomi, češći kod žena, obično rezultat osteoporoze ili osteopenije, u kasnojoj dobi
-prijelomi radijusa: prijelom glavice radijusa, Monteggia prijelom, prijelom dijafize radijusa
sa prijelomom dijafize ulne, izolirani prijemo dijafize radijusa, Essex-Loprestijev prijelom,
Galeazzijev prijelom, prijelom radijusa na tipičnom mjestu, artikularni prijelom
-prijelom glavice radijusa – češće kod djece, djelovanje aksijalne sile na flektiranu i
proniranu podlakticu, bol na pritisak iznad glavice radijusa, RTG dijagnoza, nadlaktična
sadrena longeta 3tj.
-Monteggia prijelomi – kombinacija prijeloma prosksimalnog dijela ulne sa iščašenjem
glavice radijusa u laktu; podjela: 1.tip – ekstenzijski (glavica radijusa pomaknuta nazad,
konveksitet volarno, pad na šaku, a podlaktica u pronaciji), 2.tip – fleksijski (glavica radijusa
pomaknuta nazad, konveksitet dorzalno, izravni udarac u podlakticu u položaju supinacije,
3.tip – prijelom metafize ulne i pomak radijusa lateralno, 4.tip – prijelom proksimalne trećine
ulne i radijusa i prednji pomak glavice; liječenje: manualna repozicija ulne konzervativno
(imobilizacija do 8tj.); kod fleksijskog tipa prijeloma – operativno; opsatnost Sudeck-
sindroma
-prijelom dijafize radijusa sa prijelom dijafize ulne (fractura antebrachii) – prilikom
pada na ispruženu ruku, pri ozljedama gnječenja, prometne; vidljiv deformitet podlaktice,
oteklina, bol, patološka pokretljivost, liječenje konzervativno ako nema pomaka
-izolirani prijelom dijafize radijua – ako nema pomaka teško se dijagnosticira (važan RTG u 2
smjera); 5-6tj imobilizacija; kod pomaka ulomaka operacija
-Essex-Loprestijev prijelom – sila koja djeluje uzfuž obje kosti, a radijus se pomiče
proksimalno pa se razdire distalni radioulnarni zgl., interosealna memb. I glavica radijusa;
oteklina i nestabilnost, operativno liječenje
-Galeazzijev prijelom – obrnut Monteneggia prijelom; prijelom dijafize srednje trećine
radijusa i iščašenje ulne u distalnom radioulnarnom zgl.; pad na ispruženu ruku u ekstremnoj
pronaciji; oteklina i bol, do 15.god. konzervativno liječenje repozicijom i imobilizacijom 4-
5tj.; kod odraslih operativno liječenje i i mobilizacija 3tj.
-prijelom radijusa na tipičnom mjestu – pad na ispruženu ruku, mjesto prijelom 4-6cm
proksimalno od radijalnog stiloidnog nastavka; jaka lokalna bol, posebno kod pokretanja
prstiju, oteklina iznad zapešća, konzervativno liječenje (repozicija i imobilizacija 3-6tj.)
-artikularni prijelomi – dorzalni Bartonov prijelom (pad na dlan), volarni Bartonov prijelom
(pad na dorzum šake), klinasti vanjski prijelom (pad na abduciranu š.), klinasti unutarnji
prijelom (poremećaj funkcije radioulnarnog zgl.)

SUDECKOVA BOLEST
-povezanost sa prihičkom osjetljivošću pacijenta, zbog neprimjerenog liječenja, loše
imobilizacije, ponavljanja repozicija ulomaka; poremećaj vegetativnog živčanosg sustava;
poremećaj u aerobnom metabolizmu, pretvorbi ATP-a, loša cirkulacija
-ishemija – pojačanje boli – reaktiviranje simprtaičkog refleksa – preosjetljivost nocireceptora
– smanjenje pokreta – kronična oteklina tkiva – ukočenje zglobova
-gubitak koštanih gredica, proširenje prostora koštane srži, veća aktivnost osteoklasta (1.tj.
nakon pojave S.bolesti); 2.-4.tj. pojačava se aktivnost osteoblasta, smanjuje se kalcifikacija,
promjene na krvnim žilama, koža atrofična, smanjena pokretljivost zgl.
-klinička slika: jaka, žareća bol, svrbež kože, ulkusne i vazomotorne promjene, jaka oteklina,
otežana pokretljivost, gubitak mineralne gustoće kosti, širenje S.bolesti
-dijagnostika: anamneza, klinički pregled, scintigrafija i dezintrometrija kostiju, UZV
cirkulacije, termografija, MR, test blokade simpatikusa
-liječenje: eliminiraju se čimbenici nastanka u cilju prekidanja simpatičkog refleksa, blokada
simpatičkih ganglija, epiduralna cevikalna blokada, blokada brahijalnog pleksusa, nakon
prekida boli fizioterapija, medikamentna terapija, psihoterapija

SINDROM KARPALNOG KANALA

-karpalni kanal: radius, ulna, zapešće, artic.radiocarpea, artic.mediocarpea
-kao posljedica kompresije n.medijanus
-etiologija: sinovitis ručnog zgloba, tenosinovitis u karpalnom tunelu, prijelom i kalus nakon
prijeloma u ručnom zgl., kod bolesti sa edemom, kongenitalne anomalije, dugotrajno
uzimanje kontraceptiva, sistemske bolesti, uvjeti na radnom mjestu
-klinička slika: smetnje senzibiliteta (palac, 2. i 3.prst, tenar i zapešće), bol koja se širi
proksimalno, parestezije, hipostezije do anestezije, kod dugotrajne kompresije motoričke
smetnje, ograničena mobilnost i preciznost, atrofija tenara (do ''majmunske šake''), uz reumu
se javlja edem palmarne strane
-3 dijagnostička znaka: poremećaj senzibilnosti i motiliteta i atrofija miš.šake
-dijagnostika: Tinnelov znak (znak zvonjenja) – perkusija batićem ili prstom na ogranke
n.medijanusa; Phanelov test (hiperekstenzija šake); elektromioneurografija
-liječenje: ukloniti kompresiju n.medianusa, upotreba ortoza, lokalno kortikosteroidi, kirurška
dekompresija živca je krajnja metoda
-fizioterapija kod akutnog oblika sy.C.: imobilizacija zgl., koritkosteroidi, nesteroidni
protuupalni lijekovi, kriooblozi (3x dnevno); kontraindikacije – termoterapija, kriomasaža,
kirurško liječenje ako nema insuficijencije žica, sadreni povoji
-fizioterapija kod kroničnog oblika sy.C. (smanjena senzorika, hipotrofija ili atrofija miš.,
bol se smanjuje ali obnavlja, gubitak fine motorike): status funkcije n.medianus pomoću
EMG, termoterapija karapalnog kanala, vraćanje funkcije živca PNF konceptom, ako je
smanjena provodljivost živca više od 50% - kirurški; postoperativno – propriocepcija, laser,
vraćanje elastičnosti i fleksibilnosti mekih tkiva

PRIJELOMI VRATA FEMURA

-rezultat osteoporoze ili pada na kuk ili forsirane rotacije
-podjela prijeloma prema lokalizaciji frakturne pukotine: medijalni ili subkaptalni, lateralni ili
mediocervikalni, pertrohanterni ili bazocervikalni, intratrohanterni, suptrohanterni; a)
intrakapsularni – glavica ostane bez krvne opskrbe (loša prognoza); b) ekstrakapsularni –
očuvane krvne žile; addukcijski (nepovoljna prognoza)
-Pouwels-ova podjela prijeloma: tip 1 – frakturna pukotina zatvara kut od 30° sa horiz., (dobri
izgledi); tip 2 – frakturna pukotina zatvara kut od 50° sa horiz. (dulje liječenje); tip 3 –
frakturna pukotina zatvara kut od 70° sa horiz. (obavezna fikscija ulomaka metalnim
implantatima)
-cijeljenje 1-2god., vrat femura nema vlastiti periost
-čibenici koji stimuliraju cijeljenje: hormoni rasta, tiroksin i tireotropin, kalcitonin i inzulin,
vit.A i D, anabolički steroidi, električno polje, hiperbazična oksigenacija, fizikalna terapija
-čimbenici koji usporavaju cijeljenje: kortikosteroidi, dijabetes , vit.A i D u velikim
količinama, rahitis, anemija, česte manipulacije frakturnim ulomcima, denervacija, RTG
zrake, oskudne dijete bez kalcija, previše hiperbazične oksigenacije, antikoagulansi
-klinička slika: kod abdukcijskih prijeloma – blaga unutarnja rotacija stopala i posttraumatska
bol u kuku i koljenju; moguće je opterećenje noge, RTG slikati u 2 smjera, razlikovanje
dislociranih prijeloma vrata femura moguće par sati nakon prijeloma, uz veliki trohanter je
podljev krvi, moguće kod trohanternih prijeloma i da noga bude kraća par cm
-liječenje: konzervativno, tip1 – mirovanje sa podignutom nogom dok bol ne prestane, zatim
gipsane gaćice i hodati; tip2 – ležanje 3-4tj. uz koksofemoralni gips; trajna ekstenzija za
bolesnike lošeg općeg stanja gdje je operacij akontraindicirana; operativno – osteosinteza
prijeloma nakon repozicije, artroplastika zgloba kuka parcijalna i totalna
-komplikacije nakon frakture vrata femura: nekroza glavice u 30%, pseudoartroza ko 15%,
posttraumatske koksartroze i poslijeoperacijske dislokacije
-fizioterapija: provjeravati stvaranje kalusa (masaža pomaže), njega radi prevencije
dekubitusa, 5.poslijeoperacijski da – škola hoda, parcijalno opterećenje u hodu, edem se
uklanja nakon 3-4tj., UZ, bazen, magnet, laser, TENS protiv boli

SINDROM PREPONSKE BOLI

-nagla ubrzanja i promjene smjera kretanja (nogomet, hokej...); preopterećenje uzrokuje stres
na fascijama mišića
-prepone su mjesto susreta miš.stabilizatora zdjelice i miš.aktivatora hoda
-poremećaj sacroilijakalnih zgl. i pubične simfize pridonose bolnoj preponi
-podjela prema porijeklu: pubična preponska bol (aduktorna tendopatija, osteoitis pubis,
sp.hernije, lezije tetiva, aduktorna i abdom.miš.); nepubična preponska bol (tendopatija
iliopsoasa, tendopatija rectus femoris, istegnuća miš., stres frakture zdjelice, patologija
zgl.kuka, patol.lumb.kralje., patol.sacroilijakalnih zgl.prostatitis
-aduktorna tendopatija – entenzitis, najveća bol kod naprezanja u kontrakciji mišića,
distenzija aduktora je načešći uzrok prep.boli
-uzroci: prenaprezanje, neravnoteža sila na simfizi i pubičnoj kosti, kronične upale,
kalcifikacije, hernije, povećanje tlaka u ingvinalnom kanalu, kompresije živaca
-patologija ingivinalnog kanala – slabost posteriorne stijenke ing.kanala iinferio-med.dijela
abdom.zida dovodi do hernije koje se teško otkrivaju (stalno pogoršanje simptoma, duboka
difuzna bol duž ingv.kanala, bol u kašljanju i kihanju), upala hvatištva kosih i poprečnih
abd.miš.i lig.inguinale
-osteoitis pubis – upalna lezija spoja simfize kao posljedica mikrotrauma, skleroza i cistične
promjene na kosti, suženje simfize i nepravilni obrisi zgl.tijela i ograničenim pokretom u
kuku, bol u abdomenu i preponi se povećava vježbanjem
-tendopatija iliopsoasa i burzitis – prenaprezanje zbog trakcije tetive iliopsoasa i burze,
duboka bol u preponi koja iradira u kuk i natkoljenicu, na palpaciju je bolno hvatište
iliopsoasa za femur, mag.rez.pokazuje nakupljanje tekućine u burzi
-kompresija živca – n.ilioinguinalis, n-cutaneus femoris i n.obturatorius; kronična bol u
preponi veže se za n.obturatorius, jaka bol u aduktorima i preponi iradira u koljeno, slabost pri
pokušaju skoka
-stres frakture – najčešća stres f.vrata femura te ramus inferior simfize, kod repetativnih
preopterećenja, rizik za osteoporozu, uzrok su loša obuća, trenažna podloga i naglo pojačanje
treninga, bol u preponi i natkoljnici
-avulzijske frakture – češće kod adolescenata, mišić kida hvatište sa komadom kosti,
najčešće na SISA zbog jake kontrakcije sartoriusa, na SIAI zbog m.rectus femoris, na
tuberositas ishii zbog kontrakcije hamstringsa; bol je nagla, jaka na prominencijama kosti,
iradira preponu
-opći simptomi: povišena tj.temp., znojenje, gubitak na težini, problemi mokrenja i stolice,
distribucija i kvaliteta boli
-liječenje: konzervativno, ublažavanje boli, kontrola upale, pospješiti cijeljenje, voditi daljni
razvoj sposobnosti; u akutnoj fazi smanjiti trenig, u kroničnoj fazi prekid treninga;
protuupalne kreme, krioterapija, zagrijavanje, istezanje, izometričke kontrakcije
antagonističkih mišića; u prva 2.tj.primjena dinamičkih i statičkih vježbi, cilje je reedukacija
aduktora, 2.faza traje 10tj. razvoj snage, ravnoteže, koordinacija za prepone i zdjelicu,
specifične ciljane vježbe
-preventiva – vježbe istezanja, izbejgavati nagla opterećenja, tvrd tere, lošu obuću, održavati
snagu abdom.musk. i funkciju aduktora

SKAKAČKO KOLJENO
-sindrom prenaprezanja, patološka promjena na tetivi m.quadriceps i patelarne sveze =
patelarni ili quadriceps tendinitis, enthesitis apicis patellae, nastaje kada zamor nadvlada
sposobnost reparacije mioentenzijskog aparata i kod pretjeranog opterećenja; često se
pojavljuje nakon stanke u tren.ciklusu;
-nejednaka duljina nogu i visoko položena patela pridonose sindromu, isto tako i funkcionalni
disbalans stabilizatora zdjelice, skraćenje hamstringsa
-m.iliopsoas , m.gluteus maximus i m.rectus abdominis raspoređuju sile kod skoka i njov
disbalans je uzročni faktor
-uzročnici: tvrda podloga, umor i slabost mišića, elastičnost tetive, mehaničko opterećenje
nadvlada prilagodbu tkiva, sportska obuća, freške u treningu
-klinička slika: bol u pateli ili tuberositas tibie, britka i oštra bol različitog intenziteta koja
nastaje postepeno, klecanje nogu i znak slabosti mišića, jaka bol uz palpaciju ruba patele ili
tuberositas tibije, koštane promjene patele i osifikacija u tetivaam, patol.promjene na pripoju
tetive za kost, otok uz tetivu u akut.fazi, degenerativne promjene tetive u kroničnoj fazi u
obliku zadebljanja (vakuola)
-liječenje: operativno je posljednji izbor; neoperativno smirivanje upale, prekid aktivnosti,
PRICE, 3.dan primjena lasera UZ, el-terapija, istezanje, koncentrične i ekscentrične
kontrakcije ekstenzora koljena, balansna daska, ortoza za koljeno

ARTROZA KOLJENA
-lokalno degenerativno oboljenje zglobova sa propadanjem hrskavice i bujanjem okolnog
tkiva
-uzroci: mehanički faktori (vanjski – traume itd, unutarnji – inkongruencija zgl., valgus ili
varus noge, loše srasli prijelom kosti, artritis zgl), genetički faktori, faktori okoline (masna
hrana...), konstitucijski faktori, cirkulatorni faktori; najvažniji su statički i dinamički faktori
pogrešnog ili prekomjernog opterećenja zgloba; starenje – u hrskavici se mijenja metabolizam
polisaharida
-klinička slika: postpuno se javlja osjećaj zakočenosti uz pojavu boli nakon mirovanja, umor i
slabost muskulature, odebljanje kapsule koljena i bol na medijalnoj strani kapsule, krepitacije,
penjanje po stepenicama i neravnom terenu je otežano, nesigurnost zgloba
-liječenje: konzervativno, prevencija i promjena načina života, liječenje upala u zgl., liječenje
bolesti (dijabetes), edukacija pacijenta, lijekovi; operativno – palijativno (kiretaža, uređivanje
zgloba) i kauzalno (osteotomija, ventralizacija patele, artroplastika, artrodeza); ortopedski
ulošci za stopalo i ortoze za koljeno
-fizioterapija: interferentne i dijadinamske struje, kratkovalna dijametrija, magnetoterapija,
parafin, krioterapija, infracrvena lampa i laser, te hidro terapija = cilj smanjenje boli i spazma;
3 osnovna cilja – liječenje ili sprečavanje kontraktura te uklanjanje ili smanjenje boli,
propriocepcija i jačanje mišića, edukacija pacijenta
-izokinetika – prilagodljiv otpor sa određenom brzinom kroz cijelu amplitudu pokreta zgloba,
idealno za oštećeni zglob; kontraidikacije: frakture kosti, značajno ograničen opseg pokreta,
nestabilan zglob, trudnoća...

ARTROZA KUKA
-obuhvaća zglobnu hrskavicu kuka i muskulaturu, nastaje postpuno
-prema uzroku nastanka: primarne artroze – slabost hrskavice nepoznatog porijekla, u starosti
zbog trošenja hrskavice ; sekundarne artroze – uzrok je preopterećenje, ozljeda, nesukladnost
zgl.tijela, metabolički i upalni procesi
-stadiji: preartrotski stadij – lokalni defekt hrskavice, primarna lezija; 2.stadij – artroza
progredira i postaje manifestna (skleroza, osteofiti, promjene na sinov.membrani...); 3.stadij –
progresivni gubitak hrskavice te proliferacija kosti
-simptomi: postupno, zakočenost nakon mirovanja, bol projicira u križa, gluteus, preponu,
natkoljenicu i koljeno, krepitacije, povećanje tonusa mišića, a kasnije hipotrofija, addukcijska
kontraktura sa vanjskom rotacijom, fleksijska kontraktura, analgičan hod, trendelenburgov
hod (nagib na suprotnu stranu), izljev u zgl.čahuri; često se artroza SI zgl. javlja uz artrozu
kuka
-liječenje: medikamentno, operativno artoplastika
-fizioterapija: interferentne i dijadinamske struje, kratkovalna dijametrija, magnetoterapija,
parafin, krioterapija, infracrvena lampa i laser, te hidro terapija = cilj smanjenje boli i spazma;
3 osnovna cilja – liječenje ili sprečavanje kontraktura te uklanjanje ili smanjenje boli,
propriocepcija i jačanje mišića, edukacija pacijenta

OSTEOPOROZA
-sistemska bolest koštanog sustava kao smanjenje matriksa kosti, tj.gustoće i čvrstoće kosti i
sadržaja vapnenaca; poremećenost mikroarhitekture i sadržaja vapnenca, povećanje i
povećanje lomljivosti
-primarna osteoporoza – inovulacijska (postmenopauzalna, senilna), idiopatska (juvenilna, u
trudnoći)
-sekundarna osteoporoza – endokrini uzroci, gastrointestinalni uz., reumatske bolesti,
bol.vezivnog tkiva, imobilizacija, patol.proces kostiju, jatrogeni uz.
-klinička slika: asimptomatska bolest, simptomi se jave tek kao prijelom porozne kosti;
moguće brzo zamaranje, neodređeni bolovi u nogama i leđima...
-fizioterapija: magnet, TENS, pokret-vježba, vježbe u uspravnom stavu, kontrolirati obim
pokreta

IDIOPATSKA ADOLESCENTNA SKOLIOZA

-je patološka višedimenzionalna promjena na kralješnici i funkcionalno pripadajućim
segmentima u obliku patološke posturalne adaptacije, uzrok nije u potpunosti poznat
-najčešće su desne i lijeve lumbalne IAS, češće kod žena; primarni i kompenzatorni zavoji –
posturalna adaptacija; rebarna depresija i torakalni gibus; strukturalne promjene donose
negativne posljedice i u ostalim sustavima
-genetski faktor, poremećaj kolagena, statistički osobe sa IAS imaju veći kut vrata femura na
oba kuka, asimetričan razvoj lijeve i desne strane zdjelice, te neujednačenu osifikaciju crista
iliaca, anomalije u razvoju desni su mogući rizični faktori za razvoj IAS, te neujednačenost
razvoja pojedinih segmenata tijela u razdoblju intenzivnog rasta i razvoja
-progresija 0,3-1° u godini dana rasta i razvoja
-postoji povezanost disfunkcije neurološkog sustava i IAS
-2 oblika stabilnosti kralješnice: intrinzična (discus intervertebrale i ligamenti), ekstrinzična
(mm.rotatores i mm.multifidi)
-VDS – prednji dio se sastoji od 2 trupa kralješaka, discus intervertebrale, lig.longitudinale i
foramen intervertebrale sa korjenima živaca, a funkcija mu je raspoređivanje opterećenja;
stražnji dio se sastoji od lig.flava, processus spinosus i transversale, artic.intervertebrale,
lig.supraspinosus i interspinosus, arcus i foramen vertebrae, a funkcija je ostvarenje pokreta
preko faseta zglobova; = osnovna funkcionalana jedinica kralješnice
-strukturalne skolioze: idiopatske (infantilne, juvenilne, adolescentne), neuromuskularne
(neuropatske, miopatske), kongenitalne (poremećaj formacije, poremećaj segmentacije),
neurofibromatozna, mezenhimalni poremećaj, reumatske bolesti, treauma, kontrakture,
osteohondrodistrofije, infekcije kostiju, metabolički poremećaji, poremećaj u LS spoju,
tumori
-nestrukturalne skolioze: posturalne skolioze, histerične skolioze, skolioze zbog nadražaja
živčanih korijenova, upale, razlog su nejednaka dužina nogu, te kontraktura u zglobu kuka
-postura je pozicija tijela u pripremi za sljedeći pokret te kompenzacija segmenta tijela u
određenom vremenu
-posturalna prilagodba organizma je sklad funkcioniranja svih potrebnih sustava za
adaptaciju organizma uvjetima okoline, s ciljem uspješnog izvođenja različitih oblika
kretanja; normalana posturalna prilagodba ima ciljeve: premiještanje centra težišta segmenta i
općeg centra težišta u namjeri održavanja ravnoteže, podignut pogled od tla i slobodne ruke sa
ciljem precepcije okoline i adaptacije