REUMATOLOGIJA

-skraćeno-

Kristina Baotić
REUMATOIDNI ARTRITIS
-sistemska upalna bolest vezivnog tkiva; odvija se u čitavom organizmu, a najočitije promjene
se zbivaju na zglobovima ruku i nogu (anatomska i funkcijska oštećenja)
-3x češća u žena
-seropozitivitet – pozitivan reumatoidni faktor u serumu (da je riječ o RA dokazuje se
pomoću Waaler-Roseova testa i testa aglutinacije čestica lateksa)
-etiologija i patogeneza: primarni uzrok nepoznat; ''artitogeni'' čimbenici (bakt. i virusi),
nepoznati primarni agensi mijenjaju neke bjelančevine u organizmu budućeg bolesnika, pa
organizam protiv njih stvara protutijela; uloga genetike; nosioci antigena DR1 i DR4
posjeduju određenu sklonost prema oboljevanju RA
-patoanatomske promjene: osnovni patoanatomski proces je sinovitis; vaskulitis; male krvne
žile tromboziraju; razaranje počinje gdje se sinovijski sloj zglobne čahure hvata za kost, a
zatim se širi ispod zglobne površine
-analogne upalne promjene: u tetivnim ovojnicama (može izazvati rupturu tetive), u sluznim
vrećicama, vezivno tkivo mišića (atrofiraju), između 2 kralješka (spondilodiscitis)
-može doći do atlanto-aksialne subluksacije
-razvija se sve izraženija osteoporoza
-potkožni reumatoidni čvorići – građa: u središtu fibrinoidna nekroza, oko nje sloj palisadno
poredanih stanica, a oko svega toga upalne stanice (ukazuju na lošiju prognozu bolesti)
-na koži: sitna krvarenja, nekroze
-na oku: suhi keratokonjuktivitis, skleritis, reumatoidni čvorić
-na plućima: veći broj reumatoidnih čvorića, na porebrici suhi pleuritis, rjeđe eksudativni sa
malo izljeva
-u grkljanu: upala malih zglobova među hrskavicama (promuklost)
-na srcu: perikarditis, pojava čvorića u miokardu ili na zaliscima
-neurološke afekcije: mijelopatija, ili zahvaćenost korjenova C-1 i C-2; neuropatija jednog od
perifernih živaca ruke ili noge
-klinička slika: između 20.-45. god. (30.-50.god); može početi i u djetinjstvu i u starosti,
početak je najčešće postupan; osjećaj jutarnje zakočenosti; bol u zglobovima; oteklina zgloba
-prvi objektivni vidljivi znak je oteklina metakarpofalangealnih i/ili proksimalnih
interfalangealnih zglobova ruku (otekline su vretenaste, na opip mekane zbog odebljanja
zglobne čahure i izljeva eksudata u zglob); distalni interfalangealni zglobovi gotovo uvijek
NISU pogođeni; raspored oteklina je simetričan
-karakteristične deformacije: devina grba (fleksijska kontraktura metakarpofalangealnih
zglobova), tuljanova peraja (prst u ulnarnoj devijaciji), prst poput čekića (flektirani distalni
interfalangealni zglobovi), deformacija po mehanizmu rupice za puce (fleksija u
proksimalnim zglobovima, distalni interfalangealni zglobovi u hperekstenziji, labuđi vrat
(proksimalni zglob u ihperekstenziji, a distalni interfalangealni zglob u fleksiji), 90 prema 90
stupnjeva/deformacija u obliku slova Z (palac u hiperekstenziji, metakarpofalangealni zglob
flektiran), cik-cak deformacije (ručni zglob u radijalnoj devijaciji, prsti u ulnarnoj devijaciji)
-''negativna šaka'' – ektendirani prsti, hvatanje rukom je onemogućeno
-''pozitivna šaka'' – deformacije i ukočenja u fleksiji, mogućnost hvatanja predmeta
-''mutilirana (osakaćena) šaka'' – više ne može služiti
-na laktu – fleksijska kontraktura; na ramenu – kontraktura u položaju adukcije; na stopalu –
prsti u fleksiji (''čekićasti prsti''), ''trokutasto stopalo''; oteklina iznad patele, prisutost
eksudata; koljeno naginje fleksijskoj kontrakturi; češće nastaju geua valga (X-noge), a rjeđe
gunua vara (O-noge); u poplitealnoj jami Bakerova cista; u kuku – kontraktura u položaju
fleksije i adukcije

2
-eksudativni tenosinovitis
-lezije: ''sindrom glavice ulne'' lezija na Ahilovoj tetivi
-mišići i potkožno tkivo atrofraju, koža je tanka, razvija se popratna anemija
-tijek bolesti: napreduje na mahove; izmjenjuju se faze egzacerebracije i faze remisije (koja
nikad nije potpuna)
-prognoza: ¼ izrazito loša; kod ~50% bolesnika može se kompleksnim i pažljivim liječenjem
potisnuti
-liječenje: zaustaviti/sporiti napredovanje bolesti, smiriti/ublažiti aktivnost upalnog procesa,
održati funkcijsku sposobnost lokomotornog sustava (fizikalno liječenje), dugotrajnim
uzimanjem glukokortikosteroida doalzi do osteoporoze;
-u fazama egzacerbacije: mirovanje, odmor i primjena lijekova, kriomasaža/krio-
oblozi 2x na dan, optimalni položaj, više puta na dan raditi pasivne pokrete, a mišiće
ektremiteta aktivno napinjati;
-u fazama remisije: fizikalna terapija, krioterapija, aktivne i aktivno-potpomognute
kretnje (trakcija, pa akcija), sve kretnje izvoditi rasteretno (suspenzije, u vodi)
od kirurških zahvata: preventivni i rekonstrukcijski, sinovektomija, endoproteze

ANKILOZANTNI SPONDILITIS
-sistemska, progresivna upalna reumatska bolest
-zahvaća sakroilijakalne zglobove i kralješnicu, a često i zglobove kuka i ramena,
sinhondroze i hvatišta mišića i tetiva za kosti (periferni zglobovi ekstremiteta su rjeđe
zahvaćeni)
-seronegativni artritis (spondilartritis)
-patološki proces u pravilu dovodi do ankiloze, tj. koštanog sraštavanja dijelova ili čitave
kralješnice
-etiologija i patogeneza: nije otkriveno, vezana uz prisutnost antigena B27, vezana uz
nasljeđe, češća u muškaraca
-patoanatomske promjene: počinje simetričnom upalom sakraoilijakalnih zglobova; kasnije se
razvija ankiloza; na kralješnici se zbiva izravna metaplastična osifikacija svih njenih vezivnih
struktura; sindezmofiti
-sa sakroilijakalnih zglobova upalnoosificirajući se proces širi na kralješnicu najčešće odozdo
prema gore
-najranije se ograniči sposobnost laterofleksije – paravertebralni mišići na onoj strani na koju
se bolesnik nagnuo refleksno se kontrahiraju i tvrdo su napeti (''znak tetive na luku'')
-karakterističan izgled kralješnice u odmaklom stadiju AS: okoštali prstenovi diskusa i
ligamenti, izravnana lumbalna lordoza, pojačana torakalna kifoza, difuzna osteoporoza
-testovi kod AS: Mennelov test – kod bolova AS; Schoberova mjera – pokazivanje gibljivosti
lumb.k. u inklinaciji i reklinaciji; index sagitalne gibljivosti, znak tetive na luku, razmak
okciput-zid; može i index disanja (''fenomen gumene lopte'')
-tijek bolesti: postupno se deformira cijela kralješnica – lumb.lordoza se izravnava, torakalna
kifoza se povećava, cervikalna lordoza ostaje ista ili se povećava, kukovi dolaze u položaj
fleksije i adukcije, rameni pojas se povija prema naprijed, pektoralni mišići se skraćuju,
elevacija ruku, prsni koš spljošten = ''stav skijaša''; entenzitisi; može doći do iridiociklitisa,
atlanto-aksijalne dislokacije i perifernog poliartritisa
-promjene izvan lokomotornog sustava: upala šarenice oka (iritis, iridociklitis, prednji
uveitis), zahvaća jedno oko, ali može u recidivima mijenjati lokaciju; promjene na srcu često
ne izazivaju poebne teškoće; cistično-fibrozne promjene pluća su rijetka i kasna komplikacija
-dijagnoza: ubrzana sedimentacija eritrocita, antigen HLA-B27

3
-liječenje: trajna i uporna svakodnevna kinezitearpija (vježbe kralješnice, kukova, ramena i
vježbe disanja); ležaj mora biti ravan po mogućnosti bez jastuka, češće ležati potrbuške;
lijekovi za suzbijanje bolii smirivanje upale (nesteroidni antireumatici); lokalna krioterapija

PSORIJATIČNI ARTRITIS
-zasebna upalna bolest u kojoj je poliartritis udružen s kožnom psorijazom
-psorijaza je nezarazna kožna bolest nepoznata uzroka, često povezana sa anigenima tkivne
podudarnosti B13, B17 i B37
-s perifernih zglobova upala se može proširiti i na kralješnicu (psorijatični spondilitis)
-sakroileitis nije pravilno simetričan, sindezmofiti nisu nježno i usko priljubljeni uz kralješke
pa se nazivaju parasindezmofiti
-kožne promjene najjasnije su izražene u okolini zahvaćenih zglobova
-u većine bolesnika se razvije periferni poliartritis (zhvaćeni mali zglobovi prstiju, i distalni
interfalangealni)
-upaljeni su i otečeni mali zglobovi i tetivne ovojnice, čitav prst je odebljan (''kobasičasti
prst'')
-''mutilirane šake''
-u 40-50% bolesnika osim zglobova bude zahvaćena i kralješnica, a u 5% je zahvaćena samo
kralješnica (i sakroilijakalni zglobovi)
-seronegativna spondilartropatija
-moguće i komplikacije na oku
-prognoza je često loša
-liječenje: liječenje kožne i zglobne bolesti

REITEROV SINDORM
-kombinacija 3 simptoma: uretritis, konjuktivitis i artritis
-uretritis je obično prvi znak, ali nije posljedica spolne zaraze
-konjuktivitis nastupa akutno i čest recividira
-artritis se javlja nekoliko tjedana nakon uretritisa, može zahvatiti jedan veći zglob (obično
gležanj ili koljeno), može se očitovati i kao poliartritis
-u manjem broju bolesnika bolest uzima kroničan tijek
-uzrok: infektivne klice (klapmidija itd.); upala zgloba se razvija kao reakcija na infekciju
(''reaktivni artritis''); prisutnost antigena HLA-sustava B27
-obično zahvaća mlađe muškarce; nije česta bolest; prognoza je povoljna
-liječenje: nesteroidni protuupalni lijekovi, lokalna terapijska primjena, antibiotici, fizikalna
terapija

JUVENILNI KRONIČNI ARTRITIS

-upala zglobova; zahvaća djecu i mladež
-3 oblika JKA: sistemski oblik poliartikularni oblik, oligoartikularni oblik
-sistemski oblik (10%): u oba spola; 38°C, crvenkasti osip na koži, povećani limfni čvorovi,
jetra i slezena, opća slabost, atrofija mišića i bolesnik brzo mršavi, jaki bolovi u zglobovima i
mišićima (artralgije i mijalgije), artritis na više zglobova može biti prolazan, ali u 50% prelazi
u progresivni artritis; može doći i do eksudativne upale porebrice i osrčja
-poliartikularni oblik (40%): češći u djevojčica; počinje postupno, zahvaćeni su distalni
interfalangealni zglobovi na šakama, temporo-mandibularni zglobovi i intervertebralni
zglobovi vratne kralješnice, cjevaste kosti zaostaju u ratu, kasnije obično bolesnici budu
manje visine, može doći do ubrzanog rasta kosti zbog podražajnog utjecaja upale zgloba na
epifiznu zonu (jedna noga dulja od druge); mandibula zaostaje u rastu pa brada bude uvučena

4
-oligoartikularni oblik (50%): češći u dječaka; zahvaća najviše 4 zgloba, nerijetko pogodi
samo 1 zglob – koljeno; prognoza je znatno bolja, ali određenom broju prijeti opasnost od
iridociklitisa; bolesnici koji su nosioci antigena HLA-B27 naginju razvoju sakroileitisa i
koksitisa i kod njih je ovaj oblik često prelazi u spondilartropatiju
-liječenje: medikamentima, fizikalno liječenje (funkcionalni položaj), radna terapija
ARTITIS U REUMATSKOJ VRUĆICI
-reumatska vrućica je akutna upalna bolest koja, u predisponiranih osoba s određenim
imunološkim statusom, nastaje nakon infekcije beta-hemolitičkim streptokokom skupine A
-mogu biti zahvaćeni : srce, zglobovi, SŽS, koža i potkožno tkivo
-najznačaniji klinički znakovi: poliartritis, karditis, koreja, potkožni čvorići, erythema
marginatum (promjene na koži), visoka tj.temp.
-bolest djece i mladeži (5.-20.god)
-tijek bolesti: nekoliko tjedana nakon tipične streptokokne bolesti nenadano opet poraste
tj.temp. preko 39°C uz izrazito narušeno opće stanje; najčešći početni klinički znak je
poliartritis (oteklina, jaki bolovi, pretežno svi zglobovi zahvaćeni, nesimetričan, migrantan;
ne ostavlja nikakve strukturne ni funkcijske posljedice)
-liječenje: penicilin, mirovanje, kriomasaža na otečene i bolne zglobove

SISTEMSKE BOLESTI VEZIVNOG TKIVA

-uzrok: nije poznat
-patogeneza: poremećaji imunosnog sustava (određen oblik ''autoagresije'')
-odvijaju se u različitim organima i organskim sustavima, a vezane su na vezivno tkivo u
širem smislu
-sistemni eritemni lupus: pretežito u žena, simptomi i znakovi na koži, lokomotornom sustavu,
bubrezima, seroznim opnama, probavnom sustavu, srcu, plućima
-polimiozitis ili dermatomiozitis: pogađa skeletnu muskulaturu
-progresivna sistemna skleroza: pogađa pretežito kožu, ali uz to i brojne druge organe
-Sjögrenov sindrom: pogađa pretežno suzne i slinovne žlijezde
-zajedničko za sve sistemske bolesti vezivnog sustava: vaskulitis
-liječenje: medikamentno (kod progresivne sistemne skleroze fizikalna terapija)

SISTEMNA SKLEROZA
-bolest vezivnog tkiva; pogađa vezivo po čitavom organizmu
-prve vidljive promjene se javljaju na koži (prvobitan naziv ''sklerodermija''-otvrdnuće kože)
-sinonim, osim sklerodermije, je i progresivna sistemna skleroza (PSS)
-češće kod žena u zrelijoj dobi
-uzrok: nepoznat
-osnova patoloških promjena: vaskularni poremećaji
-klinička slika: početni vidljivi znak je Raynaudov fenomen – vršci prstiju ruku pod
utjecajem hladnoće poblijede, pa i poplave, uz manji ili veći osjećaj boli, pojava je
reverzibilna, zagrijavanjem se gubi, ali ponovnim izlaganjem hladnoći ponavlja (ne mora
uvijek biti uvod u SS)
-osjećaj stezanja, lagana difuzna oteklina pastozna i bezbolna koja nije
ograničena na zglobove, kretnje prstima su otežane osobito ujutro, kasnije koža na očigled
postaje tanja i tvrđa, potkožje i mišići atrofiraju, krvne žile stisnute, tkivo može podleći
nekrozi, na koži nastaju ulceracije, mogu otpasti nokti, pa čak i falanga ili cijeli prst;
promjene kože na licu – brazde i bore se gube, lice ima izgled maske, usta uvučena, nos se
ušilji i izduži
-pravog sinovitisa obično nema

5
-zahvaćenost drugih organa: od visceralnih organa obično najranije bude zahvaćen probavni
sustav, a u njemu jednjak; zbog atrofije sluznice desni ispadaju zubi, tanko i debelo crijevo
mogu biti zahvaćeni, na plućima se razvija fibroza, pogađa i srčani mišić i bubrege zbog čega
može nastati povišenje tlaka i uremija
-prognoza: loša
-uzrok smrti: obično su zatajenje miokarda ili bubrega, ili cerebrovaskularni inzult
-liječenje: simptomatski; u ranom stadiju SS fizikalna terapija – poticati cirkulaciju,
termoterapija i elektroterapija, vježbe disanja

DEGENERATIVNA BOLEST ZGLOBOVA

-sinonimi: artroza, osteoartroza, osteoartritis
-najčešća zglobna bolest; NIJE bolest cijelog organizma, nego je lokalna bolest jednog ili više
zglobova
-epidemiologija: raste usporedno sa životnom dobi, patoanatomske promjene se nalaze znatno
češće nego li radiološke promjene na zglobovima
-radiološki očite degenerativne promjene češće su na kralješnici i na distalnim zglobovima
prstiju ruke, dok su i radiološki i klinički manifestne artrote u žena najčešće na prstima ruku i
na koljenima, a u muškaraca nešto češće na zglobu kuka
-biomehanički podaci: zadaća sinovijskih zglobova je osigurati međusobno glatko klizanje
kostiju bez ikakva trenja, prenositi težinu tijela i dodatnih tereta, te mehanički stabilizirati
zglob; glavni sastavni dijelovi zgloba su hijalina zglobna hrskavica, sinovijska membrana,
subhondralno koštano tkivo, zglobna čahura, ligamenti i pripadajući mišići; središnju ulogu u
fiziološkim i patološkim uvjetima ima zglobna hjalina hrskavica (10% njene mase sastoji se
od hondrocita, a oko 90% od temeljne supstancije-matriksa; nema krvnih ni limfnih žila, niti
živaca)
-etiologija: nije posve istražena, nasljeđe ima određenu ulogu, pretilost, mehanički čimbenici,
često opetovana prekomjerna opterećenja nekog zgloba, životna dob
-podjela artroza: primarne (kojima nije jasan postanak) i sekundarne (nastaju pretežito na
temelju biomehaničkih poremećaja)
-patoanatomske promjene: degenerativni proces počinje pojavom sitnih pukotina na površini
zglobne hrskavice, te propadanjem kolagenih vlakana i proteoglikana, fibrilacija – komadići
hrskavice se otkinu od podloge, razvijaju se defekti (erozije), nastaju subhondralne
pseudociste; u zoni koja nije pod izravnim pritiskom, nastaju u kosti regeneracijski procesi pa
bujaju koštani izdanci (osteofiti); sinovitis, opseg kretnji je ograničen
-klinička slika: ovisi o lokalizaciji; zajednički simptomi su bol, otežano gibanje zgloba,
krepitacije, atrofija pripadnih mišića
-bol pri artrozi: javlja se pri prvim kretnjama nakon duljeg mirovanja, no poslije nekoliko
kretnji popušta (''startna bol''); bol se ponovno javlja pri duljem ili većem opterećenju; pri
hodanju po kosoj podlozi, strmini ili po stubama, bol je jača kod silaženja, a manja kod
penjanja
-dijagnoza: na temelju opisanih tegoba, kliničkog nalaza i radiološki
-4 obilježja artroze na radiološkom prikazu: suženje zglobnog prostora, zgusnuće (skleroza)
subhondralne kosti, prisutnost osteofita i pseudocista
-liječenje: analgetici, važne opće mjere (hrana, tj.težina...), fizikalna terapija, operativne
metode, edukacija pacijenta

 Hebrerdenova poliartroza
-zahvaća distalne interfalangealne zglobove prstiju na rukama
-češće kod žena u klimakteriju i menopauzi, u više generacija iste obitelji
-primarna artroza

6
-počinje osjećajem mravinjanja u jagodicama prstiju, uz laganu bol pojavljuju se
Herberdenovi čvorići (pravi osteofiti) na dorzalnoj površini prsta, po 2 na svakojm prstu, koža
može prolazno biti crvena i toplija
-može doći i do deformacije u distalnom interfalangealnom zglobu tako da distalna falanga
dođe u fleksijsku kontrakturu, ili u blagu ulnarnu ili radijalnu devijaciju
-otežane su obično samo fine kretnje
-rast čvorića se obično spontano zaustavi i bolovi nestanu, pa nije potrebna intenzivna
terapija; a u fazi dok čvorići još rastu i koža je iritirana, treba lokalno kriomasaža ili
kriokupka (primjena toplog parafina je kontraindicirana); lagane vježbe prtima, analgetici kod
jačih bolova

 Bouchardova poliartroza
-zahvaća proksimalne interfalangealne zglobove, te dovodi do fleksijske kontrakture u
proksimalnim interfalangealnim zglobovima
-češća u žena odmaklije dobi
-primarna artroza
-oteklina je kvrgava, okruglasta i na opip tvrda jer se radi o koštanim izbočinama
-napreduje postupno, a prognoza je lošija od Herberdenove poliartroze
-ošteti se osnovna funkcija šake (hvatanje i držanje predmeta)
-liječenje: oprezna, ali dugotrajna kineziterapija

 Rizartroza palca ruke

-zahvaća (''korijenski'') zglob palca između trapezne kosti i baze prve metakarpalne kosti
-u žena odmakle dobi
-sekundarna artroza
-baza prve metakarpalne kosti subluksira prema radijalno i tvori izbočenje (''stepenica''), a
sam palac se uvuče u dlan
-simptomi: bolovi, atrofija mišića
-liječenje: suzbijanje boli lijekovima i elektroanalgetskim postupcima, kriomasaža,
(kinezioterapiju ne valja forsirati jer će se time zglobne hrskavice još više razarati)

 Erozivna poliartroza (upalni osteoartritis)

-kombinacija degenerativnih promjena na proksimalnim i/ili distalnim interfalangealnim
zglobovima prstiju ruku s upalnim procesom na sinovijskom sloju čahura tih zglobova
-bolest nije česta, a opisana je u oba spola
-uz degenerativne promjene nastaju i upalne erozije, mogu nastati kontrakture (obično
fleksijske), ponekad i ankiloza nekog malog zgloba
-šaka je u cijelosti funkcijski oštećena

 Artroza kuka (koksartroza)

-u oba spola, u odmaklijoj dobi, kao sekundarna artroza nešto je češća u žena
-bol se isprva osjeća sprijeda u preponi, a kasnije je difuzna u cijelom području kuka, ili
najjača straga u glutealnom području između velikog trohantera i sakruma
-ponekad se bol ponajprije osjeti u koljenu iste noge, a ta bol je prenesena živcom
opturatoriusom
-u zglobu kuka se razvija kontraktura u položaju fleksije, abdukcije i vanjske rotacije
-najranije se ograniči unuitarnja rotacija
-''bolno šepanje''; koristiti štap

7
-liječenje: suzbijanje boli, rasterećenje zgloba i jačanje mićiša, ali samo ekstenzora i vanjskih
rotatora, dok fleksore (m.iliopsoas) treba istezati; posljednja mjera je ugradnja totalne zglobne
endoproteze

 Artroza koljena (gonartroza)

-bolest zrelije životne dobi, češća kod žena (često sekundarna kad postoji genua vara ili valga)
-krepitacije pri kretanju koljena
-uvijek počinje u patelo-femoralnom zglobu
-postupno se ograničava ekstenzija, kvadriceps atrofira i koljenu prijeti fleksijska kontraktura
-liječenje: eventualna korektivna osteotomija, opskrbiti stopalo potrebnim pomagalima, jačati
kvadriceps i čuvati sposobnost ekstenzije zgloba (pasivno razgibavanje je zabranjeno –
dovodi do drobljenja i odlamanja već oštećene hrskavice); dekompenzirana (rtroza liječi se
mirovanjem s posve ispruženim koljenom i lokalnom krioterapijom; poljednja mjera je totalna
zglobna endoproteza

DEGENERATIVNA BOLEST KRALJEŠNICE

-podjela: primarne/idiopatske (uzrok nije poznat) i sekundarne/simptomatske (uzrok su
prethodne ozljede, upale, statički poremećaji, deformacije...)
-VDS (vertebralni dimački segment) je prostor između 2 kralješka, nalazi se od razine C 2/3
sve do L5/S1; sadrži 3 prostora: prednji ''interkorparni'' (''intervertebralni''), srednji
''interarkuarni'', stražnji ''interspinozni''
-stražnji dio gornje pokrovne plohe trupa 3.-7. C kralješka izdignut je i tvori izdanak
processus uncinatus i na tom mjestu mogu nastati degenerativne promjene (unkartroza)
-svaka degenerativna promjena diska ne znači automatski i bolest
-potoje i protruzije ili prolaps diska; diskartroza (intervertebralna hondroza, a potom
osteohondroza)
-funkcionalni poremećaji: intervertebralni instabilitet – smanji se tenzija u uzdužnim
ligamentima; intervertebralna ankiloza – intervertebralni prostor je sužen, a osteofiti ga
premoste, funkcija tog dinamičkog segmenta se posve izgubi; retrolisteza (retropozicija) -
klizanje gornjeg kralješka nad donjim prema natrag,; laterolisteza – klizanje u stranu uz
izraženu rotaciju; spondilartroza – nastaje najčešće zbog preopterećenja intervertebralnih
zglobova zbog poremećene stabilnosti u VDS-u il zbog promjena fizioloških krivina
kralješnice; pseudospondilolisteza – gornji kralješak prema svome donjem susjedu klizne
naprijed; interspinozna artroza ili Baastrupov sindrom – zbog međusobnog trenja, susjedni
rubovi spinoznih nastavka skleroziraju
-degenerativne promjene najčešće nastaju na donjem dijelu vratne i na donjem dijelu
lumbalne kralješnice; tu su diskusi pri kretanju, stajanju i sjedenju najviše opterećeni, pa su
stoga i vulnerabilni – na tim mjestima najčešće susrećemo diskartroze, a i protruziju i prolaps
intervertebralnog diska
-klinička slika: ovisi o razmještaju degenerativnih promjena na kralješnici, o lokalizaciji
promjena unutar pojedinog VDS-a, o podražaju ili kompreksiji susjednih živčanih i/ili žilnih
struktura; dominantni simptom je bol (''bolni sindrom kralješnice'' – postoje 2 skupine
takvih sindroma: vertebralni i vertebrogeni)
-uzroci boli pri degenerativnim promjenama u VDS: podražaj spinalnog korijena zbog
protruzije ili prolapsa diska; sinovitis intervertebralnog zgloba u aktiviranoj artrozi;
kompresija vertebralne arterije i/ili podražaj vratnog simpatikusa zbog unkartroze; trenje
periosta među spinoznim nastavnicima pri interspinoznoj artrozi
-''pseudoradikularni'' bolni sindrom – bolovi koji nisu izazvani podražajem korijenova
spinalnih živaca, pa se nikad ne šire duž živaca

8
VERTEBRALNI BOLNI SINDROMI
-lokalizirana bolna stanja, ograničena na jedan od osječaka kralješnice: cervikalni, torakalni
ili lumbalni (moguće istodobno 2, a iznimno rijetko sva 3)
-temelj im je jedna od ranije opisanih degenerativnih promjena, ali bez konflikta sa živčanim
ili žilnim strukturama oko kralješnice
-simptomi: bol, povišen tonus pripadnih mišića i ograničenje kretnji

 Cervikalni sindrom
-nastaje naglo, prigodom nekog brzog i nezgodnog pokreta glavom i vratom, ili postupno
zbog ''prisilnog'' položaja
-simptomi: bolovi na stražnjoj strani vrata (u šiji) koji se mogu širiti među lopatice i
postranično do ramena; pojačani tonus paravertebralne muskulature, trapeziusa i levatora
skapule; bolne miogeloze
-liječenje: rasterećenje vratne kralješnice (Schanzov ovratnik), lokalna primjena topline, blaga
masaža

 Torakalni sindrom
-obično nastaje postupno
-simptomi: mišići leđa su bolni, tonus je povišen i kretnje ograničene
-liječenje: rasterećenje, blaga masaža, usmjeriti terapiju na osnovnu deformaciju ili promjenu
koja je izazvala taj bolni sindrom

 Lumbalni sinrom
-može nastati pri nagloj kretnji pri kojoj nije nastao prolaps diska nego samo uklještenje
intervertebralnog zgloba, ili neznatan pomak među kralješcima u nestabilnom dinamičkom
segmentu – lumbago
-postupno nastajanje lumbalnog sindroma se obično događa pri hiperlordozi
-simptomi: bol ograničena na području ''križa'', a može se širiti prema bokovima te naniže do u
sakralni i parasakralni predjel (kod lumbaga može pacijenta učiniti posve nepokretnim);
mišići su napeti i rigidni; gibanje lumbalnom k.je ograničenu (pri lumbagu i nemoguće);
bolne miogeloze, najčešće parasakralno, pri hvatištu glutealnih mišića
-liječenje: mirovanje, lokalna primjena topline (provjeriti da se ne radi o prolapsu diska jer je
tada termoterapija kontraindicirana!!!), elektroanalgetske procedure; bolne miogeloze
smekšavati ultrazvukom ili tehnikom ručne masaže (gelotripsija); analgetici i miotonilitici

VERTEBROGENI BOLNI SINDROMI

-potječu od kralješnice, a očituju se podalje od nje
-najčešće su uzrokovani degenerativnim promjenama u jednome ili u više vertebralnih
dinamičkih segmenata

 Cerviko-cefalni sindrom
-očituje se bolovima u stražnjem dijlu vrata koji se šire u glavu
-najčešći uzrok: degenerativne promjene vratne kralješnice, unkartroza, ili spondilartroza
-za postanak ovog sindroma potrebna je kompresija arterije vertebralis i/ili iritacija stražnjeg
vratnog simpatikusa
-osteofiti mogu komprimirati vertebralnu arteriju, a i podražiti periarterijski splet simpatikusa
i tako poremetiti cirkulaciju u vertebro-bazilarnom slivu

9
-klinička slika: obično se očituje poslije 40.god.; glavobolja, mučnina i povraćanje,
vrtoglavice, smetnje sluha i vida, moguće i smetnje gutanja, te bolovi koji sijevaju u područje
srca
-češće kod žena
-dijagnoza: na temelju kliničkog i radiološkog pregleda, neurofizioloških pretraga
-liječenje: u akutnom nastupu potpuno mirovanje, Schanzov ovratnik, analgetici,
miotonolitici, vazoaktivne tvari, blagi sedativi; u smirenoj fazi treba opreznim statičkim
vježbama jačati mišiće šije i ramenog pojasa, a noću pri spavanju Schanzov ovratnik

 Cerviko-brahijalni sindrom
-bolovi i smetnje osjeta koji se iz vratne kralješnice šire u jednu ruku
-najčešći uzrok: degenerativne promjene u donjem dijelu vratne kralješnice, tj. diskartroza u
razini C5-C7, ili pak protruzija nukleusa
-simptomi: u zahvaćenoj ruci obično se osjeća parastezija, kretnje u ramenu mogu biti
prolazno ograničene, paravertebralna muskulatura je pojačanog tonusa, kralješnica i mišići su
bolni (osobito na pritisak); ako nastupi izrazitija kompresija motornog korijena spinalnog
živca, može doći do pareze (monopareza, najčešće n.radialis – ''viseća šaka'')
-bol na dorzalnoj strani i parestezije u predjelu ramena i nadlaktice, na dorzalnoj strani
podlaktice su smetnje pri iritaciji korijena C6 pretežito na radijalnoj, korijena C8 više
na ulnarnoj polovini, korijena C7 između njih
-raspodjela na šaci: korijen C6 projicira se u palac i dio kažiprsta, C7 u srednjak, C8
prema malom prstu i ulnarnom rubu dlana
-liječenje: u akutnom stadiju je imobilizacija vratne kralješnice i primjena lijekova, (toplina
NIJE dopuštena da se ne poveća edem u intervertebralnom foramenu); elektroanalgetski
postupci mogu biti korisni; ukoliko postoje znaci pareze radijalnog živca – elektrostimulacija;
u smirenoj fazi treba raditi statičke vježbe kako bi se ojačali mišići vrata i ramenog pojasa;
edukacija bolesnika

 Torakalni vertebrogeni bolni sindrom

-nastaje iritacijom ili kompresijom interkostalnog živca, pa se naziva interkostalnom
neuralgijom
-uzroci: degenerativne promjene na kralješnici, herpes zoster, tumor...
-liječenje: elektroanalgetske procedure kod degenerativnih promjena

 Lumbosakralni sindrom (lumboishijalgija)

-uzrok: zbog općenitog mirovanja ili neprilagodbe kralješnice okomitom stavu paravertebralni
i drugi mišići postuno postaju sve manje sposobni osigurati da kralješnica bez oštećenja
podnese sva statička i dinamička opterećenja
-degenerativne promjene od L4 do S1
-tegobe mogu nastupati postupno ili se očituje naglo nakon nekog mehaničkog povoda
-simptomi: u akutnoj fazi bolesnik je teško pokretan ili nepokretan, sa žetokim bolovima;
parestezije, sijevaju iz križa u jednu nogu, lumbalna kralješnica je u antalgičnoj skoliozi,
bolesnik je nagnut prema strani bolne noge, a lordoza je smanjena ili izravnata;
paravertebaralni mišići su rigidni; čitavo područje je bolno na palpaciju; kretnje znatno
ograničene u svim ravninama, kožni osjet je poeremećen; pritisak tijekom živca ishijadikusa
izaziva bol (osobito na Valleixovim točkama); mišići ubrzo atrofiraju (osobito kvadriceps); pri
izrazitoj kompresiji motornog korijena S1 nastaje pareza živca fibularisa (peroneusa) –
''viseće stopalo''

10
-refleksi mogu biti promijenjeni: ako je pritisnut korijen L4 – oslabljen je patelarni refleks;
ako je pritisnut korijen L5 refleksi su normalni; ako je pritisnut korijen S1 oslabljen je ili
ugasnuo refleks Ahilove tetive
-Laseugov znak – podizanjem pružene noge može se izazvati pojačana bol u križima
-Bragardov znak – podizanjem pružene bol se pojačava uz dodatnu dorzalnu ekstenziju
stopala
-''znak zvonca'' – ako bolesniku koji leži potrbuške pritisnemo prstom interspinozni prostor
u razini prolabiranoga diska, on će osjetiti bol na tom mjestu, ali će se ta bol protegnuti i kroz
cijelu nogu, obično sve do stopala
-liječenje: u akutnoj fazi obavezno mirovanje, ležanje u Williamsovu položaju (na ravnoj
podlozi, sa flektiranim kukovima i koljenima i lagano pognutim trupom); tijekom dana
bolesnik se može okrenuzti na bok – donju nogu savije u kuku i koljenu, a između donje i
gornje noge noge stavi se jastuk, lijekovi za suzbijanje boli, za relaksaciju mišića obično tek
nakon 2-4 dana; (lokalna primjena topline je kontraindicirana!!!!); primijete li se znaci pareze
peroneusa treba pod stopala podmetnuti neki podupirač na koji će ih bolenik podmetnuti neki
podupirač na koji će ih bolesnik osloniti pod pravim kutem prema potkoljenici kako ne bi
nastala kontraktura gležnja u položaju ekvinovarusa, i početi elektrostimulaciju paretičnog
živca
-nakon što se akutna faza smiri ili kad se ishijalgija javi postupno – analgetske
elektroterapijske procedure, kineziterapija (ojačati mišiće leđa i prednju trbušnu stijenku), po
mogućnosti započeti u bazenu sa toplom vodom
-za operativno liječenje postoje 3 apsolutne indikacije: poremećaj funkcije mokrenja i
stolice, pareza s mišićnim ispadima, trajno nepodnošljivi bolovi

 Vertebro-medularni kompresijski sindromi

-nastaju pritiskom na kralješničnu moždinu prigodom dorzomedijalnog prolapsa
intervertebralnog diska, ali su češće izazvani primarnom ili metastatskom neoplazmom, ili
traumom
-moguća su 3 kompresijska sindroma: cervikomedularni – uzrokuje tetraparezu ili
tetraplegiju; torakomedularni – urokuje paraparezu ili paraplegiju; sindrom kaude-ekvine (na
lumbalnoj kralješnici) – uzrokuje poremećaje mokrenja i defekacije
-liječenje: medicinske vježbe svakodnevno kod kuće, edukacija bolesnika
-mijalgije – bolna stanja u pojedinom mišiću ili mišićnoj skupini gdje bol postoji spontano i
kod kontrakcije zahvaćenog mišića
-podjela mijalgija prema postanku:
1. primarne – nastaju neposrednim vanjskim utjecajem na mišić/mišiće, pojavljuju se
naglo; treba smiriti mišićnu bol lokalnom primjenom topline, blage masaže i
analgetskim lijekovima (jedino u sportu lokalna krioterapija!!!)
2. sekundarne – uzrokovane nekom drugom prethodno prisutnom bolešću ili
deformacijom, javljaju se postupno, kroničan tijek, česte su u okolini artrotičnog
zgloba, a karakteristična je mijalgija u potkoljenicama (čak i u lumbosakralnom
području) kod spuštenih stopala; ili mijalgija leđa kod skolioze u djece; liječenje
usmjeriti na primarno stanje koje je izazvalo ovo stanje
-miogeloze – lokalizirana vretenasta otvrdnuća u mišićima koje obično nastaju zbog
dugotrajnog naprezanja; najčešće se nalaze na trapeziusu, levatoru skapule i parasakralnom
području gluteusa; treba ih smekšati i pokušati smanjiti primjenom ultrazvuka ili tehnikom
ručne masaže (gelotripsija)

BOLESTI TETIVA I NJIHOVIH OVOJNICA

11
-zbog slabe vaskularizacije tetiva, degenerativne promjene u tetivama su česte, a obično su
izazvane i mikrotraumama, nakon kojih nastaju mikrorupture, pa i parcijalne rupture ili kod
djelovanja neke veće mehaničke ozljede može doći i do potpune rupture
-upalne promjene se često susreću na tetivnim ovojnicama jer su one iznutra obložene
sinovijskim slojem – tu se razvija tenosinovitis
-najčešće uzrokovan sumacijom mikrotrauma; i izoliran je na zahvaćeno mjesto (najčešće na
podlaktici ili potkoljenici)
-simptomi: bolovi i vidljiva valjkasta oteklina (eksudativni tenosinovitis);
-liječenje: imobilizacija susjednog zgloba zavojem ili udlagom, izljev se može evakuirati, pa u
ovojnicu uštrcati suspenziju kortikosteroida
-hrskavica mijenja oštri kut u kontinuirani luk
-samo hvatište je središnja točka na koju pri svakoj mišićnoj kontrakciji djeluje sila u
različitim pravcima
-klinička slika entenzopatije ovisi o mjestu na kojem je nastala
-entenzopatija hvatišta Ahilove tetive za stražnju plohu kalkaneusa – ahilodinija
-najčešća entenzopatija je na radijalnom epikondilu humerusa (''teniski lakat'') – afekcija
hvatišta mišića ekstenzora (extensor carpi radialis brevis); obuhvaća lokaliziranu bol na
radijalnom epikondilu, koja se pojačava na izravni pritisak kao i kod snažnog stiska šake i kod
izvođenja forsiranje prnacije i supinacije podlaktice, a sam lakatni zglob je bezbolan,
neotečen i slobodno gibljiv
-može doći i do entenzopatije ulnarnog epikondila humerusa (''golferski lakat'',
''kopljaški lakat'') – afekcija hvatišta m.fleksor carpi radialis; bolovi mogu sijevati niz ulnu,
a bol se pojačava i pri forsiranoj fleksiji lakta; liječenje: apsolutno mirovanje ruke, u akutnom
stanju lokalna kriomasaža, ultrazvuk, kortikosteroidi

BOLESTI SLUZNIH VREĆICA

-sluzne vrećice (sinovijske burze) su smještene u blizini zglobova ili oko njih, te su ispunjene
sinovijskom tekućinom; umanjuju trenje između tetiva, mišića ili kosti (npr.subakromijalna
burza); ponegdje imaju ulogu jastučića (npr. olekranonska i prepatelarna burza)
-najčešća bolest sluzne vrećice je upala, burzitis – javlja se u tijeku sistemskih upalnih
reumatoidnih bolesti, ali izolirana upala jedne burze nastaje najčešće mehaničkim podražajem
-subakromijalni burzitis je jedan od elemenata sindroma periartritisa ramena
-peritrohanterni burzitis je u skolpu sindroma bolnog trohantera
-simptomi: oteklina, bolovi
-liječenje: mirovanje zahvaćenog područja, ukoniti izljev iz burze – punkcija, lokalna
krioterapija, u subakutnom stadiju se može izljev ukloniti ultrazvukom; može se i cijela burza
ukloniti operacijski
-od ''reumatskog'' burzitisa treba razlikovati oteklinu burze koja je nastala infekcijom – to je
onda gnojna upala koju treba liječiti antibioticima i kirurški
-u burzi, iako rijetko, mogu nastati benigni (fibrom) i maligni (sinoviom) tumori

BOLESTI FASCIJA I APONEUROZA

-Dupuytrenova bolest (Dupuytrenova kontraktura) je odebljanje i skraćenje palmarne
fascije (aponeuroze)
-klinička slika: u koži ima izgled debelog užeta, bolovi i fleksijska kontraktura 4. (5.) prsta
koja najprije nastaje u metakarpofalangealnom, a zatim i u proksimalnom interfalangealnom
zglobu; koža se nabire na zahvaćenom području, kasnije može srasti sa fascijom ispod nje
-uzrok: nije poznat, genetika ima određenu ulogu
-češća u muškaraca, bijelaca u Europi
-javlja se u osoba koje istovremeno boluju od: dijabetesa, alkoholizma ili epilepsije

12
-liječenje: u ranoj fazi lokalna primjena ultrazvuka, istezanje putem kinzioterapije, infiltracije
kortikosteroida; na zadnjem mejstu je kirurško liječenje – facijektomija
-Ledderhoseova bolest – analogna promjena na tabanu stopala

BOLESTI POTKOŽNOG MASNOG TKIVA

-''bolna debljina'' (adipositas dolorosa, Dercumova bolest)
-jaka difuzna bol po cijelom potkožju
-spada u područje endokrinologije, a ne u područje izvanzglobnog reuamtizma
-potkožno tkivo može i lokalno odebljati i lokalizirane boli su najčešće nad sakrumom, na
vanjskoj površini bedra i na unutarnjoj površini koljena; odebljane u obliku jastučića, sraslo s
kožom; obično se javlja kod žena u menopauzi; pri odizanju kožnog nabora udube se otvori
žlijezda lojnica, pa koža poprima izgled narančine kore – panikuloza = nije upala potkožnog
tkiva, nego se radi samo o hipertrofiji pojedinih masnih režnjića
-uzrok bubrenju masnog tkiva je gomilanje vode izazvano hormonskim poremećajem u
menopauzi, iako ta hipoteza nije posve dokazana
-liječenje: lokalne procedure fizikalne terapije, ultrazvuk, lokalne elektro-analgetske
procedure; (termoterapija i krioterapija su kontraindicirane!!!!)

SINDROM PERIARTRITISA
-označava stanje bolova i ograničenja kretnji u području nekog zgloba, ali je izazvano
promjenama mekanih struktura u njegovoj neposrednoj okolini
-''akutno bolno rame'' i ''smrznuto rame''
-habitualna luksacija, kao patološka pojava, najčešća je u ramenu
-mišići rotatorne manžete: ''SITS-mišići'' – supraspinatus, infraspinatus, teres minor i
subskapularis
-entenzopatija supraspinatusa – prigodom jedne nezgode, nagle kretnje, dolazi do
lokalizirane upale na samome njenu hvatištu na velikom tuberkulumu humerusa
-retraktilni kapsulitis – pri dugotrajnoj sumaciji mikrotrauma tetive duge glave bicepsa, tu se
može razviti upala koja se može proširiti na fibrozni sloj zglobne čahure koji se počne
skvrčavati (retrahirati); uvuče se i aksilarni procesus zglobne čahure; dolazi do aduktorne
kontrakture ramena = ''SMRZNUTO RAME''
-klinička slika: nagla pojava boli izazvana nekom brzom kretnjom, bolovi su žestoki, bolesnik
obično drugom rukom pridržava bolnu rukuu priljubljenu uz prsni koš (nepoželjni uvjet za
razvoj kontrakture!!), pokušaj pasivnog gibanja ramena iziaziva jake bolove
-palpacijom možemo odrediti točno mjesto najjačeg bola: pri afekciji hvatišta mišića
supraspinatusa najjača bol se osjeti kod pritiska na veliki trohanter humerusa; pri
subakromijskom burzitisu najjača bol je tik ispod akromiona na njegovu lateralnom ili
stražnjem rubu; pri afekciji duge glave biceopsa najjača bol se nalazi u intertuberkularnom
sulkusu
-pri izoliranoj entenzopatiji supraspinatusa, pasivna elevacija u ramenu je moguća, ali se pri
abdukciji od 60° javi jaka bol koja perzistira sve do elevacije od oko 120° i tada prestaje –
bolni luk (''painful arch'')
-pri aduktornoj kontrakturi (''smrznuto rame''), bolovi nisu više toliko intenzivni, ali dominira
ograničenje kretnji: pri abdukciji humerusa su znatna ograničenja, ali skapula znatno rotira, pa
se njena spina postavi strmo prema lateralno i gore; ili indirekto mjerenje unutarnje rotacije
ramena polaganjem hrpta bolesnikove šake na leđa i taj pokret je zbatno ograničen, pa dorzum
šake ponekad jedva dosegne lumbalnu regiju – mjerenje razmaka vertebrae prominens i
stiloida (''razmak VPS'')
-liječenje: u akutnom stadiju lokalna krioterapija 2x na dan, nadlakticu držati u položaju
abdukcije, kako bolovi popuštaju, povećavati abdukciju; nesteroidni antireumatik; ponekad i

13
lokalna infiltracija koritkosteroida; kada se akutno stanje smiri, blaže bolove se može suzbijati
elektro-analgetskim postupcima, vratiti ramenu puni opseg pokreta (može započeti
krioterapijom); vježbe ramena u rasterećenom položaju (suspenzije) tako da u svakoj kretnji
prethodi trakcija, pa zatim akcija; pendularne vježbe; liječenje je mukotrpno i dugotrajno, ali
se postižu ipak zadovoljavajući rezultati

SINDROM BOLNOG TROHANTERA

-poslije periartritisa ramena, drugi bolni sindrom – KOKSARTROZA
-na kuku budu oštećena hvatišta i polazišta snažnih mišića na velikom trohanteru, te su
zahvaćene brojne sluzne vrećice
-pri afekcijama mišića radi se o tipičnim entenzopatijama, tj.afekcijama hvatišta koje se
mogu pojaviti na hvatištu iliopsoasa, gluteusa maksimusa, medijusa i minimusa, ili
piriformisa
-pri afekcijama sluznih vrećica, najčešće je riječ o burzitisu uz hvatišta mišića piriformisa na
gornjem polu velikog trohantera, ili o burzitisu pod hvatištem mišića gluteusa maksimusa na
lateralnoj plohi velikog trohantera
-klinička slika: izraziti bolovi koji se mogu pojaviti naglo, ili postupno nakon opetovanih
napora; akutna pojava obično ukazuje na upalu jedne od sluznih vrećica dok postupni nastup
bolova češće govori za entenzopatiju; boli se obično pojačavaju pri ležanju na aficinarnom
boku, koža oko trohantera može biti toplija, pa i crvenkasta, kretnje lagano ograničene zbog
bolova; radiološki se na hvatištima mišića za trohanter mogu opaziti mali osteofiti, a u
sluznim vrećicama kalcifikati
-liječenje: sredstva za ublažavanje boli, lokalne infiltracije suspenzijom kortikosteroida, pri
upali burze – kriomasaža, pri entenzopatiji – ultrazvuk ili laser

KANALIKULARNI SINDROM
 Sindrom karpalnog kanala
-kanalikularni sindrom živca medijanusa i jedan od najčešćih uzroka parestezija u rukama
-bilo koji patološki proces (edem, upalni eksudat, tumor...) koji poveća pritisak kanalu,
komprimira živac medijanusa
-pri kompresiji se javljaju simptomi različita intenziteta: mravinjanje u prstima, bolovi, bolno
žarenje, osjećaj otečene ruke, ali se nikakva oteklina ne vidi; bolovi se mogu proširiti
proksimalno, te nerijetko postoje u obadvije ruke; pri duljem trajanju pojavljuje se slabost i
vidljiva atrofija mišića tenara; Tinelov znak – pri perkusiji ručnog zgloba na volarnoj strani
pacijent osjeti trnce u prva 3 prsta; Phalenov znak – pri sklapanju ruku, savijenih u ručnom
zglobu (kao na ''molitvu'') pacijent osjeti trnce u prva 3 prsta
-uzroci: brojni; može biti samo lokalni izraz općeg oboljenja; u tijeku trudnoće; ili posve
izolirana pojava zbog afekcije tetiva u kanalu ili blažeg lokaliziranog edema
-liječenje: mirovanje, lokalno kortikosteroidi, ultrazvuk; operativno

 Sindrom Guyonova kanala

-analogan je kompresiji živca ulnarisa u području ručnog zgloba
-kako se ulnarni živac pri ulasku u taj kanal dijeli u 2 grane, simptomi kompresije se mogu
očitovati kao senzibilne, motorne ili kombinirane smetnje
-klinička slika: očituje se smanjenim kožnim osjetom i parestezijama u području hipotenara i
oslabljenim stiskom šake; pritiskom na živac mogu se izazvati trnci i mravinjanje, pa i bo,
vremenom mišići hipotenara mogu atrofirati; 4. i 5. prst se mogu kandžasto saviti zbog
slabosti 3. i 4. lumbrikalnog mišića
-liječenje: mirovanje, lokalno kortikosteroidi, ultrazvuk; operativno

14
  Sindrom tarzalnog kanala
-najčešći kanalikularni sindrom na stopalu
-izazvan je kompresijom n.tibialis posterior na mjestu retinakula fleksora (ispod tibialnog
maleola)
-klinička slika: smanjen osjet kože, žareći bolovi i parestezije se šire u nožne prste na taba, ali
i proksimalno; Tinelov znak pri udarcu tibialnog maleola može biti pozitivan
-češće u žena
-uzrok: razni uzroci; ozljede stopala, jako izražen pes valgus, trajna preopterećenja
-liječenje: mirovanje, lokalno kortikosteroidi, ultrazvuk; operativno

ALGODISTROFIJA (KRBS – kompleksni regionalni bolni sindrom)

-sindrom koji se očituje bolnim vazomotornim i trofičkim promjenama u području jednog
zgloba na ruci ili nozi
-upotrebljava se i naziv refleksna distrofija ili refleksna simpatiča distrofija
-tip1 – bez ozljede perifernog živca; tip2 – uz ozljedu perifernog živca
-podjednako često u muškaraca i žena, češće u zrelijoj životnoj dobi
-etiologija: nejasna, ali je riječ o vazomotornoj nestabilnosti i disregulaciji vegetativnog
živčanog sustava
-uzroci: trauma, razne bolesti, uzimanje određenih lijekova
-Sudeckova distrofija – algodistrofija na šaci nakon frakture radijusa
-''idiopatska algodistrofija'' (u većini slučajeva uzrok se ne može utvrditi); najčešća na ruci;
može početi oteklinomm šake ili bolnim ukočenjem ramena, da bi kasnije zahvatila oba
zgloba; bolna kontraktura i distrofija svih pripadnih tkiva
-najčešći oblik algodistrofije je sindrom rame-šaka
-klinička slika (3 stadija): akutni (1.faza) – jaki bolovi na zahvaćenom području pri kretanju i
mirovanju, alodinija na koži – bol izazvana nebolnim stimulansima; hiperalgezija – niži prag
boli i pojačana percepcija boli,šaka ili stopalo su edematozno naoteženi, koža je toplija,
crvenkasta i vlažna (pojačano znojenje), ubrzani rast dlaka i noktiju, kretnje ograničene ili
nemoguće pa to pridonosi nastanku kontraktura; distrofični stadij (2.faza) – smirivanje boli,
oteklina splasne, koža postaje hladnija, ponekad i cijanotična, te otvrdne, kretnje sve više
ograničene, na zahvaćenim kostima se radiološki vidi mrljasta osteoporoza; atrofični stadij
(3.faza) – bol i vazomotorne smetnje prestaju, ali koža, potkožje i mišići progresivno
atrofiraju, razvijaju se tvrdokorne kontrakture koje na ruci obično savijaju prste (izgled
pandže), na skeletu osteoporoza postaje difuzna i daje kostima izgled mutnog stakla
-tijek bolesti i prognoza: ovise o lokaciji procesa, najlošija je prognoza na stopalu, sindrom
rame-šaka vrlo često uzrokuje trajnu, tešku i bolnu kontrakturu ramena i šake; prognoza je u
mlađih povoljnija
-liječenje: protuupalni lijekovi i lijekovi za suzbijanje boli, cirkulatorne vježbe, vježbe
mobilizacije zglobova, smanjenje edema, TENS, toplinske procedure i udlage (u atrofičnom
stadiju)

FIBROMIJALGIJA
-generalizirani bolovi u muskulaturi, ali pretežito lokalizirani duž kralješnice u vratnom i
lumbalnom dijelu, osobito u mišiću trapeziusa; zakočenost mišića je izrazitija ujutro
-većinom kod žena
-utjecaji: intenzivne vježbe, inaktivnost, poremećaj spavanja, emocionalni stresovi, klinatski
utjecaj
-u mnogih pacijentica prisutne su i tenzijska glavobolja, parestezije u udovima, osjećaj
otečenih ruku, probavne smetnje (sindrom iritiranog crijeva)

15
-pri pregledu se palpacijom može pronaći nakkača lokalizirana bol kod pritiska na određene
točke
-liječenje: edukacija bolesnika, psihoterapija, nesteroidni antireumatici, blagi sedativi,
umjerene i individualne dozirane medicinske vježbe, lokalna primjena blage topline,
elektroanalgetske procedure, ultrazvuk na lokalne bolne točke

URIČKI ARTRITIS (GIHT; ULOZI; GOTA)

-upala zgloba izazvana kristalima mokraćne kiseline ili njenih soli (mono-natrijev urat)
-manifestacija općeg metaboličkog poremećaja u organizmu
-klinička slika (4 bitne značajke): opetovani napadaji teške akutne, a kasnije i kronične upale
zgloba i zglobne okoline, nakupljanje kristala mokraćne kiseline i njenih soli u obliku čvorića
ili grumena – tofi; bolesti bubrega, tj. urička nefropatija; kamenac u mokraćnom sustavu ==
sve je to uvjetovano porastom koncentracije mokraćne kis. u krvnom serumu – hiperuricemija
(zbog vanjskih faktora ili genetska predispozicija)
-češće u muškaraca
-klinička slika: najčešća prva manifestacija je akutni i vrlo bolni artritis; upala obično pogađa
metatarzofalangealni zglob nožnog palca; nastaje iz punog zdravlja: žestoka je i jako bolna;
akutni sinovitis; anjbolnija artropatija; bazalni zglob nožnog palca je otečen, koža je nad njim
crvena i na opip topla; oteklina nije ograničena samo na zglob; prvi napad traje nekoliko dana
(3-10)
-neposredni povod za akutni napad: mehanička ozljeda stopala, nagla konzumacija veće
količine alkohola ili teže hrane
-što duže vremena prolazi, napadaji su češći, dulju i jači, zahvaćaju druge zglobove i razvija
se kronični urički poliartritis – kristali urata se talože u kosti blizu zglobova, nastaju
deformacije stopala, pa šaka; opetovane infekcije s upalom mokraćnih putova (pijelonefritis)
-u takvih bolesnika češće nalazi i: šećerna bolest, ateroskleroza i porast masnih tvari u krvi
-bez odgovarajućeg liječenja dolazi do smrti zbog zatajenja bubrežne funkcije ili
srčanog/moždanog udara
-dijagnoza: postavlja se na temelju akutnog artritisa i povišene razine mokraćne kiseline u
krvi; u kasnijem stadiju bolesti se mogu vidjeti tofe rendgenski na kostima oko zahvaćenog
zgloba
-liječenje: urikostatici, rjeđe urikozurici; poseban sustav prehrane; lokalna nježna kriomasaža
u akutnom stadiju, a pri kroničnom oprezna kineziterapija za održavanje opsega pokreta;
(primjena ultrazvuka je kontraindicirana!!! Da se kristali uarata ne bi slučajno utjerati u zglob)

OSTEOPOROZA
-smanjeni sadržaj minerala (kalcijevih soli) i temeljne koštane tvrai u volumnoj jedinici kosti
-kost postaje šupljikava, porozna, mekša i lakše lomljiva
-''senilna osteoporoza'' – nije bolest u pravom smislu riječi jer ne izaziva tegobe, nego samo
u sebi nosi morbogeni potencijal; nakčešći prijelomi u staračkoj dobi su fraktura femurova
vrata i fraktura radijusa na tipičnom mjestu
-predsenilna (postklimakterična; menopauzalna) osteoporoza – poseban oblik
osteoporoze u žena u klimakteriju i menopauzi zbog nedostatka estrogena ili testosterona;
ponajviše pogađa spongioznu koštanu supstanciju (trupove kralješaka); mijenjaju se sagitalne
krivine kralješnice, smanjuje se postupno tjelesna visina
-vodeći simptom je bol lokalizirana u cijelim leđima; interspinozna pseudoartroza ili
Baastrupov sindrom; paravertebralni mišići su rigidni
-liječenje: važna je fizička aktivnost, dijeta s dovoljno kalcija, fosfora i bjelančevina, jačanje
mišića prije svega trbušnih mišića; u slučaju frakture – imobilizacija uz statčke vježbe

16