NEDONOŠČE

Novorođenče (eng. newborn ili infant, lat. infans - ne zna govoriti) - je dijete u prve četiri
nedelje (28 dana) života.

Prvih 7 dana je rani novorođenački period kada se dijete adaptira na ekstrauterine uslove
života.

Za procjenu prenatalnog rasta koriste se tablice (standardi) koji se temelje na dva bitna
faktora: porođajnoj težini i gestacijskoj dobi.

Porođajna težina najosjetljiviji je pokazatelj prenatalnog rasta i razvoja djeteta s dalekosežnim

uticajem na zdravlje i život u kasnijem razvojnom periodu.

Gestacijska dob predstavlja trajanje intrauterinog života za vrijeme kojeg plod raste i
funkcionalno sazrijeva.

Prema internacionalnim preporukama dužina intrauterinog rasta kao vremenski pojam

izražava se u punim nedjeljama.

Prva obrada novorođenčeta - Ovisi od vitalnosti novorođenčeta.

Opšte mjere su:

 nježna aspiracija gornjih disajnih puteva

 posušiti dijete sterilnom kompresom da bi se spriječilo gubljenje toplote evaporacijom
 klemovanje i presijecanje pupčanika sterilnim makazama
 stavljanje pod infracrveni grijač
 procjena jednominutnog APGAR skora

Dalji postupci ovise od vitalnosti novorođenčeta. Vitalno novorođenče se obilježava

prezimenom i brojem, a zatim obično se kupa pod mlazom vode iako ima tradicionalni ritual,
bez većeg značenja.

Nakon toga treba:

 definitivno podvezati pupčanik ili ga trajno klemovati posebnom kopčom

 procijeniti petominutni APGAR skor
 pretražiti dijete na prisustvo porođajne traume
  aktivno tragati za kongenitalnim malformacijama (potrebno je rutinsko sondiranje
jednjaka da bi se isključila atrezija ezofagusa
 izvagati dijete, te izmjeriti TD i obim glave i grudi.

Danas se smatra da je potrebno što je prije moguće dijete staviti majci na prsa. To u svakom
slučaju učiniti prije spremanja novorođenčeta. Misli se da direktni dodir “koža na kožu”
doprinosi uspostavljanju emocionalnog kontakta majke i djeteta, što je bitno za uspostavljanje
laktacije.

APGAR SCORE

Maksimalan score je 10 a minimalan 0

Djeca koja imaju u 1. ili 5. min.score od 8-10 ne trebaju mjere oživljavanja

5-7 umjerena asfiksija

4 i manje teška asfiksija

Podjela prema gestaciskoj dobi

Gestacijska dob se označava brojem navršenih nedjelja ili dana. Normalno je 280 dana ili 10
lunarnih mjeseci ili 9 kalendarskih mjeseci ili 40 nedjelja.

Preterminko ili nedonešeno < 37 GN

Terminsko od 37-42 GN

Posterminsko ili prenešeno novorođenče > 42GN

Ako nema anamnestickih podataka koriste se tablice, procjenama tonusa, zrelosti CNS-a

Podjela prema tjelesnoj masi

Tjelesna težina se procjenjuje centilnim krivuljama, gornj krivulja označava 90.centil, a donja
krivulja 10. centil.

 Eutrofično-odgovarajuće porođajne težine za gestacijsku dob

 Hipotrofično-manje porođajne težine za gestacijsku dob
 Hipertrofično-veće porođajne težine za gestacijsku dob
 Mala (niska) porođajna težina <2500g
  Vrlo mala (niska) porođajna težina <1500 g
 Izvanredno mala (niska) porođajna težina
 < 1000g

NEDONOŠČE

PREMATURUS - neonatus praetemporarius i može imati

odgovarajuću porođajnu težinu za gestaciju – pretemporarius eutrofikus

manju porođajnu težinu za gestaciju – pretemporarius hipotrofikus

veću porođajnu težinu za gestaciju – pretemporarius hipertrofikus

Učestalost rađanja preterminske novorođenčadi se kreće između 5 i 10 %, a uzrok su

perinatalnog mortaliteta u 75% slučajeva.

Vanjski izgled nedonoščeta:

 spontana motorika neznatna, glas slab, slabo plače

 zbog hipotonične muskulature leži opušteno, sa pruženim ekstremitetima
 grudni koš je mekan, vidljivo uvlačenje xyphoideus-a (fiziološka dispnea)
 koža je tanka i mekana, tamno ili svijetloružičasta i prozirna, s vidljivim krvnim
sudovima
 dorzumi šaka i stopala su često edematozni (kod pothlađenih i bolesnih su česti
skleredemi - potkožno masno tkivo je otečeno i tvrdo)
 uške su mekane i plosnate, bez karakterističnog reljefa
 areole su jedva naznačene, grudna žlijezda se obično ne pipa (ne prije 34 ng)
 kod muške nedonoščadi je skrotum mali a testisi su u ingivinalnim kanalima, a kod
ženske nedonoščadi velike usne ne pokrivaju male, koje izgledaju relativno
hiperplastične.

Funkcionalne karakteristike nedonoščeta

 zbog nezrelosti CNS regulacije disanja javlja se periodično disanje, sa sklonošću

apneama (nedonošče “zaboravi” da diše);
 slaba produkcija surfaktanta je razlog čestom razvoju RDS-a;
  prisutna je sklonost pothlađivanju (relativno velika površina tijela u odnosu na tjelesnu
masu, slaba termička izolacija zbog nedostatka potkožnog masnog tkiva, nedostatak
zaliha energije u obliku glikogena, često nedovoljna oksigenacija);
 sklonost hipoglikemiji i hipokalcemiji (male zalihe, nezrele metaboličke funkcije);
 vrlo labilna acido-bazna ravnoteža (nezrelost ekskretorne sposobnosti bubrega);
 sklonost patološkoj novorođenačkoj žutici (nezreli enzimski sistemi, skraćen život Er);
 veća ugroženost perinatalnim oštećenjima mozga (peri-intraventrikularna hemoragija i
priventrikularna leukomalacija, PVH-IVH, PVL);
 opasnost nastanka retinopatije nedonoščeta (rentrolentalne fibroplazije);
 kasnija sklonost pojavi rahitisa i sideropenične anemije (oboje zbog malih depoa).

Zbog prekinutog intrauterinog rasta i nezrelosti pojedinih organa i sistema, otežana je

adaptacija te fiziološko prilagođavanje na vanmaterične uslove života, a skloni su oboljenjima
vezanim za nezrelost cijelog organizma.

Respiratorni distres sindrom Najčešće patološko stanje u prijevremeno rođene djece u

adaptacionom periodu;

Sinonimi: hijalinomembranska bolest, ili hiposurfaktoza pluća, odnosno stanje otežanog

disanja.

Normalna funkcija pluća ovisi o prisustvu plućnog surfaktanta, površinski aktivne tvari, koja
oblažući respiratornu površinu, stabilizira alveole prilikom promjene volumena.

Usljed nedostatak surfaktanta nastaje velika površinska napetost na kraju ekspirija,

nestabilnost alveola, gubitak volumena i nastanak atelektaze.

U trenutku rođenja, novorođenče može izgledati zdravo i imati dobar Apgar skor nakon prve i
pete minute.

Unutar nekoliko sati života, razvija se tipična klinička slika s cijanozom i lepršanjem nosnica,
tahipneom, uvlačenjem grudnog koša, ječanjem, te stenjanjem pri ekspirijumu.

Takav način disanja dovodi postepeno do iscrpljivanja i nakon 24-48 sati po rođenju bolest
dosegne vrhunac kod jednog broja nedonoščadi.

Nakon ovog perioda cijanoza se pogoršava, ne mijenja se na oksigenoterapiju, nastaje period

teške respiratorne insuficijencije i najčešće već potpuno iscrpljeno novorođenče brzo umire.
U drugom slučaju, posnatalna produkcija surfaktanta omogućava postepeno uspostavljanje
normalne respiratorne funkcije što uz terapijske mjere i potporu disanja dovodi do potpunog
izliječenja.

Terapija: respiratorna terapija uz opšte potporne mjere i svakako nadoknadu surfaktanta.

 Apnea - je odsustvo protoka vazduha kroz disajne puteve u trajanju od 15 ili 20 sekundi, sa
smanjenjem ili bez smanjenja srčane frekvence.

Relativno je česta pojava i susreće se u 50% preterminske novorođenčadi s gestacijom kraćom

od 31. nedelje.

Ductus arteriosus perzistens (PDA) je posljedica izostanka normalnog zatvaranja ili ponovnog
otvaranja duktusa koji je već bio funkcionalno zatvoren.

To je vaskularni kanal koji se obično funkcionalno zatvara odmah po rođenju.

U fetusa, on omogućava da najveći dio krvi zaobilazi plućnu cirkulaciju, prelazeći iz

pulmonalne arterije direktno u aortu. Ukoliko duktus ostane otvoren dovodi do opterećenja
kardiovaskularnog sistema.

Hipotermia - u morbiditetu preterminske novorođenčadi značajno mjesto zauzima sistem

termoregulacije.

Prematurusi se brzo rashlađuju i brzo pregrijavaju. Temperatura njihovog tijela u potpunosti

zavisi od temperature spoljne sredine i samo obezbjeđenje mikroklime održava je na
normalnom nivou. Hipotermija u neonatalnom periodu se definiše kao pad tjelesne
temperature ispod 36,5 stepeni C.

Neophodno je temperaturu kože održavati na 36,5 stepeni po Celzijusu jer ta temperatura

obezbjeđuje najmanju potrošnju kiseonika, najmanji morbiditet te najbrže napredovanje u
tjelesnoj težini.

Brzo zagrijavanje nedonoščadi male gestacijske dobi može dovesti do apneje te se

preporučuje postepeno zagrijavanje 0,5 do 1 stepen na sat.

Zato se koriste inkubatori sa automatskom kontrolom uz pomoć senzora pričvršćenih za kožu

novorođenčeta. Postoji više vrsta inkubatora od različitih proizvođača, ali im je osnovno i
zajedničko da svi imaju kontrolu temperature i vlažnost.
Nekrotizirajući enterokolitis - teška, akutna i često smrtonosna bolest.

To je multifaktorsko oboljenje u kome reakcija nezrelog intestinalnog trakta na oštećenje

mukoze dovodi do ishemije zida crijeva.

Učestalost je oko 2 %, a oko 80% slučajeva otpada na preterminsku novorođenčad.

Smrtnost je velika i kreće se od 20 do 56%.

U kliničkoj slici dominiraju simptomi pogoršanja opšteg stanja, uz jako napet distendiran

abdomen, povraćanje, letargiju i simptome respiratorne insuficijencije.

Dovodi do sepse, peritonitisa i diseminirane intravaskularne koagulacije.

Liječenje je postepeno i dugotrajno a kod perforacije crijeva hirurška intervencija.

ZDRAVSTVENA NJEGA

Obuhvata:

 praćenje rasta i razvoja

 savjetovanje u vezi s prehranom i procjena stanja uhranjenosti

 kontrolu njege novorođenčeta

Nakon povratka iz porodilišta, obično tri do četiri dana nakon porođaja, pupčani batrljak je

suh i smećkaste boje.

Za nekoliko dana potpuno će se sasušiti i otpasti od podloge. U međuvremenu važno mu je

pružiti pravilnu njegu.

Njega pupka je vrlo važna, ali i vrlo jednostavna.

Majke se ne moraju bojati da će djetetu nanijeti bol. Suhi pupčani batrljak ne boli jer je suho

tkivo odumrlo
Savjeti o njezi pupka:

 Pupak je važno njegovati barem jednom dnevno, a ukoliko se gaza namoči ili uprlja,

treba je promijeniti.

 Za njegu je potrebno: gaza (najbolje obrađenih rubova kako končići ne bi ušli u

ranicu), tekućina za čišćenje (medicinski alkohol ili Octenisept sprej), antibiotski

prašak za posipanje.

 Važno je očistiti kožu oko pupka i rubno područje dna pupka. Gazom navlaženom

alkoholom treba nježno, ali temeljito očistiti okolinu pupčanog batrljka.

 Novom i čistom gazom koja je također navlažena alkoholom treba očistiti i sam

batrljak laganim pritiscima. To će osim dezinfekcije ubrzati i sušenje pupka. Batrljak

nakon čišćenja treba zaviti u čistu i suhu gazu. Korijen pupka – pri dnu batrljka

naprašiti antiseptičnim praškom.

 Gazu u kojoj je umotan batrljak najbolje je pričvrstiti rubom košuljice, a ne rubom

pelena, koja se brzo smoči.

 Dok pupčani batrljak ne otpadne, gornji rub pelene treba spustiti tako da pupak ne

bude umotan u pelenu. Ako je dijete nemirno i plače dok se obavlja njega pupka to je

vjerojatno zbog neugodnog osjećaja hladnoće od alkohola, a ne zato što mu se nanosi

bol.

 Dijete će se najbolje umiriti mazeći ga i nježno mu tepajući. Pupčani batrljak otpast

će za jednu do dvije sedmice, ali će ranica ostati još neko vrijeme.

 Dok ne zaraste, njega se nastavlja uobičajeno. Na ranu nakon njege treba stavljati čistu

gazu sve dok se na tom mjestu ne stvori krastica, koja će brže otpasti ako je stalno

suha i na zraku.

 Kod izražene i prolongirane žutice patronažna sestra savjetuje majku da budi

novorođenče i doji.
  Isto tako novorođenče treba izložiti sunčevoj svjetlosti, a ako je zimski period onda

jačoj dnevnoj svjetlost

Njega noktiju

Kod novorođenčadi nokti su vrlo mekani i prvih nekoliko mjeseci često ih ne treba rezati.

Čak i tada preporučuje se guliti krajeve noktiju koji rastu.

Povremeno se koža ispod noktiju dovoljno ne poravna, pa nokat urasta u kožu i uzrokuje

crvenilo i oticanje na vrhu prsta.

Za to nije potreban nikakav tretman jer s vremenom, kako nokti rastu, dolazi do smirivanja .

Kupanje novorođenčeta

Većini novorođenčadi i dojenčadi tokom prve godine ne treba šamponirati kosu.

Ako pak imaju puno kose, treba koristiti blage šampone koji ne smiju sadržavati sintetske

mirise, boje, niti visoko alergene i iritirajuće konzervanse.

Sapun za njegu mora biti neutralan ili blago kiseo (pH oko 5,5), što je naznačeno na ambalaži

proizvoda.

Pjenušave kupke u najranijoj dobi se ne preporučuju.

Naime, većina njih sadrži deterdžente koji uništavaju korisnu bakterijsku floru kože i

uklanjaju zaštitni kiseli sloj.

Smatraju se čestim uzrokom vaginitisa i upala mokraćnog sistema.

Kod kupanja, majci treba dati što korisnije i jednostavne savjete.

Treba je educirati da sve što joj je potrebno za njegu djeteta treba biti nadohvat ruke te da se

ne udaljava od djeteta i da uvijek mora jednom rukom biti u kontaktu s djetetom da se spriječi

pad.

Kod kupanja se savjetuje da temperatura prostorije bude oko 24,0 C, a vode 37,0 C.

Treba majci objasniti da nema potrebe za učestalim kupanjem novorođenčeta jer je zimi koža

sklonija jačem isušivanju, pa se za većih hladnoća preporučuje rjeđe kupanje.

Biti podrška za sve eventualne probleme i dileme.