Shigeo

Fukuda
grafički dizajn u Japanu
Shigeo Fakuda je bio grafički dizajner, dizajner postera i skulptor. Rođen je
1932. godine u Tokiju gdje je i preminuo 11. januara 2003. godine. Ono što je
zaokružilo njegovu slavu i karijeru na polju dizajna postera je suptilno
prenošenje poruka preko optičnih iluzija.

Fakuda je rođen u japanskoj porodici koja se uspješno bavila proizvodnjom

igračaka, što je njega od malih nogu navelo na duboko poštovanje prema
kreativnosti i estetici. Kao mladog dizajnera njegovo interesovanje za
minimalizam švajcarskog dizajna dovelo ga je do kreativne umjetnosti,
diplomiravši na Tokijskom nacionalnom univerzitetu za likovnu umjetnost
i muziku 1956. godine. Njegov pojednostavljeni dizajn ugradio je takvu
moć složenih koncepata iza njih, što je postao razlog zašto je dobio takvo
priznanje i popularnost u svijetu umjetnosti.
 Tokom šezdesetih godina prošlog vijeka Shigeo
Fakuda je konačno pronašao duboko interesovanje
za iluzionističko stvaralaštvo. Njegova početna
tačka istraživanja ovog polja je bila pisanje kolumne
za novine “Ashai” koja se nazivala “Riu Mita Ka?” što
u prevodu znači “Jeste li vidjeli zmaja?”. U ovom
periodu je takođe vodio “Visual Circus” magazina
“Idea” (magazin koji je izlazio dva puta mjesečno i
prikazivao je zabavne vizuelne iluzije). Prolazeći kroz
ove uloge u svojoj karijeri postao je stručnjak i majstor
za iluzionizam.

„Verujem da je u dizajnu neophodno 30% dostojanstva, 20% lepote i 50% apsurda.

Umesto da se brine o osetljivosti široke javnosti na dizajn, dolazi do napretka u dizajnu
ako se ljudi ostave da se osećaju zadovoljni sopstvenom superiornošću, zarobljavajući
ih vizuelnom iluzijom.”

citat na temu iluzije, Shigeo Fakuda

Da se vratimo malo u prošlost kada je zapravo njegov talenat zapažen
po prvi put i kada je prvi put stekao istaknutost na čehoslovačkom
konkursu za grafički dizajn godine 1966. Ovaj konkurs mu je otvorio
mnoga vrata na putu do uspjeha. Samo godinu dana kasnije Fukudin rad
je krasio mnoge postere koji su bili specijalno naručeni za Montreal Expo
1967. godine. Međutim, tek kasnije te godine je njegova karijera počela
da cvjeta.

Pol Rend je zapazio njegov rad i talenat u gore pomenutom izdanju

japanskog časopisa i zahvaljujući tome je uočio njegov veliki potencijal
kao dizajnera svjetske klase. On mu je omogućio da organizuje svoju
prvu izložbu u Sjedinjenim Američkim Državama u njujorškoj IBM galeriji.
Zanimljiva činjenica je to da se ovo poklopilo sa Fakundinim medenim
mjesecom i njegovim prvim putovanjem u Njujork. Na izložbi su se
nalazile njegove izvanredne drvene skulpture nalik slagalici, koje su
primarnu upotrebu imale da služe kao igračke za njegovu mlađu ćerku.
Ova izložba je bila veoma uspješna i bila je još jedan okidač koji mu je
donio još šire priznanje.
Fakuda je bio antiratni aktivista i borac za zaštitu životne sredine. Dva
puta je imao priliku da dizajnira postere za Dan planete Zemlje, od kojih
jedan predstavlja Zemlju kao otvor za sjeme na čvrstoj morsko plavoj
pozadini, dok drugi prikazuje sjekiru sa glavom na zemlji i iz njene drške
niče naviše mala grana.

Fakuda je bio prvi japanski dizajner koji je primljen u Art Director’s Club
Hall of Fame. Ovaj klub ga je nazvao savršenim vizuelnim komunikatorom
Japana i opisao njegovo djelo “Victory 1945.” kao “satiričan komentar o
besmislenosti rata”. Upravo ovaj poster mu je donio glavnu nagradu na
Varšavskom takmičenju plakata 1975. godine i sav prihod od ovoga je dao
Peace Fund Movement-u.
Poster posvećen Amnesty International predstavlja Victory 1945
pametnu iluziju stisnute pesnice isprepletene
bodljikavom žicom. Slovo „S“ u reči „Amnestija“
na vrhu postera čini okov napisan mastilom.
Antiwar poster Antiwar poster
Antiwar poster Antiwar poster
Ono što je bila primarna razlika između zapadnih stilova i Japana u
komunikaciji grafičkog dizajna je zapravo to da je ona više emotivna nego
racionalna. Kao takva ova emocija je duboko povezana sa umjetnošću.
Fakuda je svojim univerzalnio prepoznatljivim stilom dramatično uspio da
sruši sve kulturne i jezičke barijere, uspijevajući da svojim radom
komunicira sa cijelim svijetom. Njegova visoka moralna odgovornost kao
grafičkog dizajnera je uzeta za čvrsto uvjerenje u to održavajući i
obuhvatajući svjetske ciljeve u koje je strogo vjerovao. To mu je uvijek
polazilo za rukom kombinovanjem japanskih tehnika reprodukcije i naravno
zahvaljujući njegovom finom smislu za boje i raspored grafičkih elemenata.

Osim toga brojni talenti Shigeo Fakude daleko su viši od njegove mogućnosti
da fantastično dizajnira postere. Godine 1976. jedna robna kuća u Tokiju
unajmila ga je da redizajnira djelove svojih prodajnih spratova. On je
dočekao ovu priliku spreman da zasija i u polju primijenjenog dizajna.
Stvorio je odmarališta za kupovinu prerušena u ogromne kožne aktovke.
On je povezao glavna krila prodavnice sa gigantskim, zamršenim podnim
mozaicima Linkolna i Betovena. Dio otpora je, međutim, bila pivska bašta na
krovu sa osamdeset modela ovaca koje su pasle uz kantri i vestern muziku.
Shigeo
Fukuda