FAKULTET HUMANISTIČKIH NAUKA

UNIVERZITETA “DŽEMAL BIJEDĆ” U MOSTARU

 ISSN 2831-0969

FAKULTET HUMANISTIČKIH NAUKA

UNIVERZITETA “DŽEMAL BIJEDIĆ” U MOSTARU

SLOVO O MOSTARU
Zbornik radova sa 5. međunarodne naučne konferencije
Mostar, 20. i 21.10.2021.

Mostar, 2022.
 S L OVO O M O S TA RU

Almir MARIĆ
UDK 903.3/.4
908 (497.6 Hercegovina)

Pregledni rad

ANTIČKA PROŠLOST DANAŠNJE

HERCEGOVINE U DJELU ARTHURA EVANSA

SAŽETAK
U radu se obrađuje doprinos čuvenog arheologa Arthura J.
Evansa poznavanju stare prošlosti prostora današnje Hercegovine.
Analiziran je njegov putopis Kroz Bosnu i Hercegovinu pješke tokom
pobune augusta i septembra 1875. sa istorijskim pregledom Bosne i
osvrtom na Hrvate, Slovence i staru Dubrovačku republiku i studije
pod nazivom Istraživanja o starinama u Iliriku, I-IV. Materijal
za navedena djela sakupio je prilikom putovanja i arheoloških
istraživanja u periodu od 1875. do 1882. godine kada je u ove
krajeve prvo došao kao putopisac, a kasnije kao novinar i istraživač
starina. Poseban akcenat je stavljen na njegov boravak u Mostaru
u ljeto 1875. godine, kao i pionirski doprinos poznavanju rimskih
cesta u istočnoj Hercegovini.
Ključne riječi : Arthur Evans, Hercegovina, Mostar, rimski
nadgrobni spomenici, rimske ceste

Arthur John Evans (1851-1941) je čuveni britanski arheolog, čije

glavno životno djelo predstavlja otkriće minojske civilizacije na Kreti
početkom 20. stoljeća. Od biografskih podataka treba izdvojiti da je
rođen 1851. godine u bogatoj aristokratskoj porodici. Otac, John Evans,
je bio jedan od pionira u nekoliko naučnih disciplina poput prethistorije,
geologije i antropologije što je svakako imalo određenog utjecaja na
naučni put njegovog sina. Arthur Evans se školovao u Oxfordu i kasnije
u Göttingenu. Nakon boravka u Njemačkoj odlučio je da se posveti
putovanjima i istraživanju Evrope. Posebno mu je bio zanimljiv prostor

9
 Z B O R N I K R A D OVA

Balkana na koji je putovao još tokom studija. Prema riječima njegove

biografkinje Sylvie Horwitz planirao je da postane stručnjak u politici,
arheologiji, antropologiji i kulturi Balkana (Horwitz 1981:29).
Prvi put u Bosni i Hercegovini je boravio tokom ustanka 1875.
godine o čemu je detaljno pisao u djelu Through Bosnia and the Herzegovina
on Foot during the Insurrection, August and September 1875, With an
Historical Review of Bosnia, and a Glimpse at the Croats, Slavonians, and
the Ancient Republic of Ragusa/ Kroz Bosnu i Hercegovinu pješke tokom
pobune augusta i septembra 1875. sa istorijskim pregledom Bosne i osvrtom
na Hrvate, Slovence i staru Dubrovačku republiku, London, 1876/1877
(dalje u tekstu: Kroz BiH pješke). Na putovanje je krenuo sa bratom
Lewisom prije početka ustanka preko Zagreba prešavši sjevernu granicu
Bosne. Uskoro je, kao novinar lista Guardian iz Manchestera, ponovo
izvještavao britansku javnost o dešavanjima u našim krajevima što je
objavljeno u djelu Illyrian Letters, Revised selection of the correspondence
from the Illyrian provinces Bosnia, Herzegovina, Montenegro, Albania,
Dalmatia, Croatia, and Slavonia addressed to the Manchester Guardian
during the Year 1877 (London, 1878). U ovom radu fokusirat ćemo se na
antičku prošlost današnje Hercegovine opisanu prvenstveno u djelima
Kroz BiH pješke i Istraživanja o starinama u Iliriku, I-IV.
Arthur Evans u svojim knjigama o našim krajevima, posebno
onima koje su nastale tokom ustanka od 1875 do 1878.godine pristupa
prvenstveno u kontekstu tadašnjih političkih prilika i svojih pogleda na
situaciju u Osmanskom carstvu. Za njega je poznato da je bio pristalica
liberalne struje u britanskoj politici koja je podržavala slavenske narode
u borbi protiv Osmanskog carstva.1 Ipak, u svojim djelima donosi veliki
broj važnih informacija o historijskim, etnološkim, antropološkim,
geografskim i kulturnim prilikama u Bosni i Hercegovini u drugoj
polovini 19. stoljeća. Na osnovu obimnog djela koje je nastalo u razdoblju
dok je boravio na ovom području (1875 – 1882) može se steći utisak da je
Evans taj period uglavnom proveo u pisanju i arheološkim istraživanjima.
1 Opširnije o Evansovim političkim stavovima i njegovog slici Bosne vidjeti kod :
Radušić 2019.

10
 S L OVO O M O S TA RU

Međutim, sve publikacije koje je izdao u ovom periodu nastale su u

jednom veoma turbulentnom historijskom trenutku, vremenu velikih
previranja na zapadnom Balkanu. Evans nije bio isključen iz tih dešavanja,
nego je kao aktivni novinar i političar ponekad bio u samom centru velike
krize poznate kao Istočno pitanje, odnosno pitanja sudbine Osmanskog
carstva u Evropi i aspiracija Slavena, Bugara, Makedonaca, Albanaca i
Grka (Wilkes 2006, i).
U djelu Kroz Bosnu i Hercegovinu pješke tokom pobune augusta
i septembra 1875. sa istorijskim pregledom Bosne i osvrtom na Hrvate,
Slovence i staru Dubrovačku republiku, koje je kod nas prvi put prevedeno
i objavljeno 1965. godine, Evans se bavi prostorom Bosne i Hercegovine
prije svega kao putopisac. Na osnovu ovog djela Evans će praktično vrlo
brzo postati autoritet za pitanje Balkana u britanskoj javnosti. Njegova
knjiga je često citirana od strane bivšeg premijera Gladstona i njegovih
pristalica koji su smatrali da predstavlja relevantan izvor i daje pravi opis
stanja na terenu, za razliku od informacija koje su dobijali od britanskih
diplomata iz Osmanskog carstva (Wilkes 2006, v-vi).
Za naše istraživanje posebno je važan i zanimljiv njegov boravak u
Mostaru u koji je stigao u ljeto 1875. godine, na putu iz Sarajeva prema
Dubrovniku. Pored brojnih tema kojih se dotakao prilikom boravka u
ovom gradu, vrlo je interesantan njegov opis porijekla Starog mosta koji
ustvari predstavlja refleksiju dominantnih narativa tog vremena o izgradnji
ove poznate građevine.2 Evans izlaže sve tada poznate i preovlađujuće
teorije o nastanku mosta, prije svega o rimskom porijeklu ove građevine.
Prema tim teorijama, koje se mogu pronaći kod putopisaca iz 20 - tih, 40-
tih i 50-tih godina 19. stoljeća poput Wilkinsona ili Giljferdinga, Stari
2 O Starom mostu postoji obimna literatura, od čega treba izdvojiti sljedeće naslove:
Džemal Čelić, Mehmed Mujezinović, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Veselin
Masleša, Sarajevo, 1969; Hivzija Hasandedić, Spomenici kulture turskog doba u
Mostaru, Mostar, 2005; Milan Vasić, O gradnji Starog mosta u Mostaru, Balcanica,
8, Beograd, 1977, 189-195; Ante Milošević, Željko Peković, Povijesne i arheološke
potvrde za srednjovjekovni Mostar, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja
Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Sarajevo 35(33), 2006, 5–50. U navedenim
radovima moguće je pronaći ostale relevantne bibliografske jedinice o Starom
mostu.

11
 Z B O R N I K R A D OVA

most je sagrađen u 2. stoljeću, od strane princepsa Trajana (98 –117. g.)

ili Hadrijana (117 – 138. g.).3 On spominje i teoriju prema kojoj je most
podignut u vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog, ali se iz nastavka
njegovog teksta čini da je bio bliže prvoj teoriji. Evans smatra da su sultan
Sulejman i drugi turski upravljači toliko popravili i izmijenili građevinu
da već Gardner Wilkinson, poznati egiptolog, koji je u Mostaru boravio
30 – tak godina prije Evansa, piše da ni jedna originalna oznaka rimskog
rada nije ostala na spoljašnoj površini (Evans, 1965: 279). Smatra da bi se
očevici složili sa Wilkinsonom da, uz tradiciju, veličina rada i oblik svoda
potvrđuju rimsko porijeklo. Moramo primjetiti da su strani putopisci i
poslije Evansa uglavnom zadržali narativ o rimskom porijeklu Starog
mosta, ne prihvatajući mogućnost da je osmanska vlast bila sposobna
da podigne građevinu takve ljepote i kvalitete, bez obzira na tradiciju i
poznate hronograme o gradnji mosta na kojima je navedena tačna godina
izgradnje, kao i natpis uklesan na jednoj ploči na mostu.4
Pored Starog mosta, Evans je prilikom boravka u Mostaru naišao
i na veće količine rimskog novca. Od 200 komada kovanog novca kojeg
je pregledao većinom se radilo o rimskom republikanskom, carskom
i kasnoantičkom novcu, zaključno sa carem Konstancijem II.5 Bilo je i
nekoliko primjeraka grčkog novca iz Dyrrachiuma. Novac je pronađen
u Mostaru i njegovoj bližoj okolini. Na osnovu datacije novca Evans je
pretpostavio da je rimsko naselje na ovom prostoru uništeno sredinom 4.
stoljeća. Postojanje velike količine rimskog novca ukazuje na postojanje
antikvara, odnosno kolekcionara u kasnoosmanskom Mostaru, kao što

3 Prvi autor prema kojem su Rimljani izgradili Stari most bio je francuski oficir
Charles Pertusier, koji se ove teme dotakao u djelu La Bosnie considérée dans ses
rapports avec l’Empire Ottoman, Paris, 1822 ( Jezernik 1995:475).
4 Izuzetak je npr. Heinrich Renner koji u svom putopisu iz 1896. godine piše da se
teorije o rimskom porijeklu mosta mogu smatrati bezvrijednim (Renner 2007:217).
Treba spomenuti i Roberta Michela koji je također početkom 20. stoljeća odbacio
ovu tezu (Michel 2006). Opširnije o raznim aspektima ove teme vidjeti kod
Jezernik, 1995 : 475-480.
5 U prevodu iz 1965. pogrešno je prevedeno ime vladara kao Konstantin. U
istoj fusnosti pogrešno je prevedena sintagma „roman settlement“ kao rimska
kolonizacija, umjesto kao rimsko naselje.

12
 S L OVO O M O S TA RU

je to bio slučaj sa većinom tadašnjih bosanskohercegovačkih gradova

(Kaljanac, Križanović 2012:242). Evans ne spominje u tekstu ko mu je
dao novac na uvid, niti navodi neki drugi podatak na osnovu kojeg se
može zaključiti ko se ustvari bavio sakupljanjem rimskog kovanog novca
u Mostaru 70 – tih godina 19. stoljeća.
Evans je prilikom svojih putovanja po Balkanu između 1875.
i 1882. godine pokazivao interes za razne ukrasne predmete, amulete,
geme itd. Vremenom je stvorio pravu kolekciju gema koja je postala
najpoznatija zbirka iz Dalmacije (Kaić 2013:8). Za vrijeme njegovog
boravka u Dubrovniku u grad su dolazile izbjeglice iz nevesinjskog kraja
i ostalih dijelova Hercegovine koje su nosile dragulje od karneola, ahata
i ametista.6 Nijedan komad tog dragog kamenja nije bio ukrašen. Prema
informacijama žena koje su ih nosile sakupljeni su u okolini Nevesinja.
Na osnovu tih informacija Evans je zaključio da je upravo iz tog kraja
nabavljan materijal za geme koje su kasnije ukrašavane različitim
mitološkim motivima u Naroni, Epidauru i drugim većim primorskim
centrima (Evans, 1965 :303).7 Danas se geme koje je sakupio Evans
prilikom svojih putovanja najvećim dijelom nalaze u Ashmolean muzeju
u Oxfordu.
U studijama Antiquarian Researches in Illyricum, I–IV (Istraživanja
o starinama u Iliriku) za koje je materijal prikupio tokom boravka u
Dubrovniku krajem 70 – tih i početkom 80 –tih godina 19. stoljeća Evans
u potpunosti pokazuje svoj talenat za historiju i arheologiju. Za razliku
od putopisa Kroz BiH pješke i Ilirska pisma u kojem je imao novinarski i
putopisni pristup, u ovim studijama koje su izašle u časopisu Archaeologia
br. 48 i 49, on prvenstveno piše kao naučnik, istraživač i arheolog. Iz
dubrovačke vile San Lazaro u kojoj je bio smješten sa suprugom često je
odlazio u unutrašnjost da istražuje starine, od prethistorijskih lokaliteta,
brojnih antičkih nalaza, sitnih rimskodobnih nalaza do rimskih cesta.

6 Izbjeglice su došle u Dubrovnik zbog ustanka koji je u to vrijeme eskalirao u

istočnoj Hercegovini zbog čega su desetine hiljada ljudi pobjegle u Crnu Goru ili na
austrijski teritorij (Opširnije vidjeti kod: Grandits 2014:428-431).
7 Vrsta dragog kamena karneol je u prevodu iz 1965. prevedena kao kornelian.

13
 Z B O R N I K R A D OVA

Polazna osnova za Evansova istraživanja ovog prostora bili su

Antoninov itinerar (Imperatoris Antonini Augusti Itineraria provinciarum
et maritimum) i Tabula Peutingeriana uz čiju pomoć je istraživao
tragove rimskih cesta na terenu.8 Tako je npr. pratio vrlo važnu rimsku
cestu Salona-Scodra koja je ustvari predstavljala samo jedan dio velike
komunikacije od Akvileje do Konstantinopolisa. Jedna od rimskih
putnih stanica koje se dotakao obrađujući ovu komunikaciju je Bigeste,
posljednja stanica prije Narone, jednog od najvećih gradova u rimskog
provinciji Dalmaciji. Čini se da je Evans smatrao da su ruševine na
lokalitetu Gračine na Humcu kod Ljubuškog ostaci upravo te rimske
putne stanice. Kasnije će se utvrditi da se tu nalaze substrukcije rimskog
vojnog logora u kojem su bile smještene različite pomoćne kohorte, dok
se putna stanica nalazila u Radišićima, nekoliko kilometara dalje.9 Evans
sa Humca navodi nekoliko rimskih spomenika, koji su kasnije detaljno
obrađeni u literaturi, poput spomenika o dvije obnove hrama Liberu
Pateru i Liberi koje su nadgledali oficiri XI legije i legio I Adiutrix,10 te
miljokaza koji je pronađen blizu sela na Humcu. Važan doprinos Evansa
poznavanju pomoćnih kohorti i njihovih pripadnika smještenih u logoru
na Humcu je objava nadgrobnog spomenika pripadnika Prve lucenske
kohorte, Andamiona, sina Andamova sa pratećim crtežom (Evans
1883:73-74).11 Evans također spominje i Sekulan ili “Jankovu cestu“ koji
se odnosi na dio ceste od Bigeste do grada Narone. Čini se da je upravo
Evans prvi autor koji spominje ovu dionicu rimske ceste. Kasnije su o
tome pisali Ballif, Patsch, Bojanovski, Dodig itd.
8 U literaturi se ranije dosta raspravljalo o vjerodostojnosti Tabule Peutingeriane.
Međutim, upravo je Evans na primjeru puta Salona –Narona dokazao da
se udaljenosti koje se navode na Tabuli u potpunosti poklapaju sa onima na
Antoninovom itineraru i stvarnim udaljenostima na terenu (Bojanovski, 1973:23).
9 Bojanovski, 1973, 310.
10 Kvint Pisenije Severin, centurion XI legije, nadzirao je prvu obnovu hrama na
Humcu, dok je Flavije Viktor, centurion I legije Adiutrix nadgledao drugu obnovu
i proširenje hrama 173. godine (CIL III, 8485; CIL III, 1790=6362=8484). Tada
je u logoru na Humcu stalnu posadu činila Prva kohorta Belga koja je izvodila
spomenute radove.
11 Opširnije o Cohors I lucensium equitata i svim njenim evidentiranim pripadnicima u
logoru na Humcu vidjeti kod Marić 2019.

14
 S L OVO O M O S TA RU

Evans je u svojim istraživanjima spomenute ceste pratio i nastojao

ubicirati sve putne stanice sa ovog prostora koje su spomenute u
rimskim itinerarima. Nakon provedenih istraživanja dao je prijedloge
ubikacije tih stanica, od kojih su neki izdržali test vremena. Utvrdio je
da udaljenost današnjeg Stoca od Narone odgovara udaljenosti koja je
navedena na Itinerarium Antonini između Narone i stanice Dallunto,
odnosno Dilunto u Tabuli Peutingeriani, tj. da se na prostoru današnjeg
Stoca u antičko doba nalazio rimski municipij Diluntum (Evans
1883:92). Kasnija arheološka istraživanja provedena u austrougarskom
i socijalističkom periodu će potvrditi njegovu teoriju. Preostale putne
stanice do Nikšića Evans nije direktno ubicirao na konkretne lokalitete u
istočnoj Hercegovini nego je okvirno ponudio širi prostor na kojem su se
vjerovatno nalazile. Tako je npr. prema Evansu Pardua bila u ravnicama
Dabra, Ad Zizio u blizini Bileće, dok dvije stanice Leusinio i Sallunto
treba tražiti u Banjanima.
Kasniji autori su se često bavili ubikacijom ovih putnih stanica.
Ovom prilikom ćemo uzeti u obzir razmatranja Dimitrija Sergejevskog
i Ive Bojanovskog. Njihova istraživanja su zbog sveobuhvatnog pristupa
svakako najvažnija kada je u pitanju mreža rimskih puteva u istočnoj
Hercegovini. Bojanovski je stanicu Ad Zizio ubicirao u mjesto Ukšići
na Ljubomirskom polju (Bojanovski 1973:162),12 Asamum u Trebinje
(Bojanovski 1983), Leusinium u Panik na gornjoj Trebišnjici - što
se poklapa sa istraživanjem koje je proveo Sergejevski (Bojanovski,
1973:165-166; Sergejevski, 1962:112). Bojanovski je kao okvir svojih
promišljanja o rimskoj mreži puteva uzeo Evansovo mišljenje da su za
njihove pravce bili ključni rimski strateški interesi u smislu povezivanja
velikih provincijskih urbanih centara i samih provincija. Ostali autori su
to često ispuštali iz vida, te su te putne pravce posmatrali partikularno,
bez uzimanja u obzir šire perspektive.
Posebnu pažnju Evans je obratio na unutrašnjost teritorija rimske
kolonije Epidaurum koja se ubicira na prostor današnjeg Cavtata
kod Dubrovnika. Pošto je, kako smo naglasili, Evans bio smješten u
12 Od novijih datuma koji obrauđju ovu temu vidjeti Samardžić 2014.

15
 Z B O R N I K R A D OVA

Dubrovniku ovaj prostor je istražio i opisao nešto detaljnije. Iz dostupnih

biografija vidljivo je da je čak stvorio i određenu emotivnu vezu sa
Dubrovnikom i njegovom okolinom.
Evans je prvi na osnovu hodoloških istraživanja, prateći podatke iz
Tabule, opisao cestu i rimske nalaze između antičkog Epidaura i Asama,
odnosno današnjeg Cavtata i Trebinja. Prema Sergejevskom, koji je na
terenu potvrdio postojanje ceste, Evans je prvi dao dokaze o njenom
rimskom porijeklu (Sergejevski, 1962:75-81). Također, prvi je istraživač
koji je putnu stanicu Asamo smjestio u današnje Trebinje. Tek stoljeće
poslije to će potvrditi Ivo Bojanovski (Bojanovski, 1983). Detaljno je
opisao i brojne nalaze koji su pronađeni uz cestu, poput miljokaza13,
fragmenata manjih spomenika koji uz ostatke same ceste, predstavljaju
glavni dokaz njenog postojanja i pravca kojim se pružala. Inače, smatra
se da je ova cesta sagrađena za vojne potrebe u vrijeme najpoznatijeg
namjesnika provincije Dalmacije Publija Kornelija Dolabele (14-20.
godine) od strane pripadnika legija i pomoćnih kohorti koje su tada bile
smještene u provinciji. U kasnijem periodu, nakon učvršćivanja rimske
vlasti, pacifikacije provincije Dalmacije i razvoja privrednih aktivnosti
ovu komunikaciju, kao i druge koje je izgradila rimska vojska, će koristiti
i civilno stanovništvo.
Značajan doprinos Evansa poznavanju rimskih cesta na prostoru
današnje Bosne i Hercegovine je i opis ceste koja je iz Epidaura išla prema
dolini rijeke Drine. U srednjem vijeku roba koja je dolazila sa zapada
išla je na istok iz Dubrovnika karavanskom rutom prema unutrašnjosti,
prolazeći Trebinje i Gacko do doline Drine. Vrlo je vjerovatno, prema
Evansu, da ova srednjovjekovna karavanska ruta predstavlja veoma
staru liniju komunikacije između doline Drine i jadranske obale (Evans,
1884:94). Bojanovski je i u ovom slučaju potvrdio Evansova istraživanja
i razmišljanja, tako što je hodološki utvrdio čitavu komunikaciju od
Cavtata preko Trebinja, Panika, Foče, Pljevalja, Prijepolja do Novog
Pazara, sa usputnim naseljima. Prema njegovom mišljenju, ovaj pravac
13 Neki miljokazi iz istočne Hercegovine sačuvani su samo na osnovu Evansovih
bilješki. Više o tome : Evans 1885; Sergejevski 1962:73-109; Šačić 2011.

16
 S L OVO O M O S TA RU

koji je u prethistorijsko i rimsko doba išao dolinama Trebišnjice, Drine

i njihovih pritoka može se ravnopravno pridužiti trgovačkim putevima
željeznog doba koji su išli dolinama Neretve i Save, Dunava i Vardara,
Ibra i Morave (Bojanovski, 1987:169-170). Taj put će naročito postati
važan u narednim historijskim epohama. U srednjem vijeku bio je veoma
važan za cjelokupnu trgovinu na ovom području, posebno Dubrovnika
i ostalih balkanskih država, dok će osmanskim osvajanjima na Balkanu
porasti njegov vojni i strateški značaj (Bojanovski, 1987:158).
Rad Arthura Evansa je na neki način pionirski u istraživanjima
rimskih cesta u Bosni i Hercegovini, pošto on spada među prve arheologe
koji su napornim i upornim terenskim radom pratili mrežu rimskih cesta
na ovom području. Kasnije će na sličan način raditi Ballif, Sergejevski,
Bojanovski itd. Vjerovatno je najveća vrijednost i doprinos njegovih
hodoloških istraživanja u zaleđu Epidaura što je među prvima utvrdio
da su se rimske ceste pružale prema unutrašnjosti a ne obalom kako je
možda bilo logičnije na prvi pogled. Prema njegovom mišljenju, cestu
Narona-Scodra ne treba posmatrati kao komunikaciju izgrađenu za
bolju povezanost građana Narone, Epidaura ili nekog drugog grada.
Jedini ispravan način na koji treba posmatrati ovu tematiku je u kontekstu
povezivanja velikih gradova Salone i Dirahija, odnosno u širem smislu
povezivanja Italije sa Grčkom. Glavni cilj „autoputa“ Narona-Scodra bio
je da otvori najkraći kopneni put između Dalmacije i Epira i možemo
biti sigurni da su tom cilju podređena sva lokalna razmatranja (Evans
1884:82).
Evansova arheološka i hodološka istraživanja u zaleđu Epidaura
prekinuta su 1882. godine. Naime, kao što je 70 – tih godina pisao protiv
osmanskih vlasti, tako je radio i kada su u pitanju austrougarske vlasti.
Upravo zbog tekstova u novinama i drugih antiaustrijskih aktivnosti,
Evans je završio u dubrovačkom zatvoru. Pušten je nakon šest sedmica i
uskoro mu je naređeno da napusti prostor Austro – Ugarske, što je on i
učinio. Na taj način je završena epoha njegovih istraživanja u Dubrovniku
i njegovom zaleđu.

17
 Z B O R N I K R A D OVA

ZAKLJUČAK
Iz svega navedenog možemo jasno vidjeti dvije faze istraživanja
Arthura Evansa na prostoru današnje Hercegovine u antičko doba, a
što se na najbolji način reflektuje u publikacijama koje smo analizirali u
ovom radu. U prvoj knjizi pod naslovom Kroz BiH pješke tokom pobune
augusta i septembra 1875. sa istorijskim pregledom Bosne i osvrtom na
Hrvate, Slovence i staru Dubrovačku republiku iz 1875. Evans ovoj tematici
pristupa u kontekstu tadašnjih političkih dešavanja i iz perspektive
putopisca koji je imao određeni politički stav o tadašnjim prilikama na
prostoru Osmanskog carstva. Najstarija prošlost u ovoj knjizi nije bila
prioritet, ali se ipak na nekoliko mjesta dotakao tema koje su direktno
ili indirektno povezane sa starim vijekom poput rimskog porijekla
Starog mosta u Mostaru, rimskog novca, gema, itd. U studijama koje je
objavio nakon protjerivanja iz Dubrovnika pod naslovom Istraživanja o
starinama u Iliriku I – IV vidljiv je drugačiji pristup. On u punom smislu
riječi pokazuje svoj talenat za antičku historiju i arheologiju. Posebno je
zanimljivo njegovo istraživanje rimskih cesta na osnovu antičkih itinerara
(npr. Tabula Peutingeriana) koji i danas imaju naučnu utemeljenost.
Istraživanje i analiza dionica brojnih rimskih cesta Evansu su pokazala
da su rimske ceste prvenstveno predstavljale strateški interes za rimsku
državu, te su pomoću njih povezali ključne gradove i regije u ovom dijelu
Carstva. Možemo zaključiti da je iskustvo koje je stekao na prostoru
zapadnog Balkana u određenoj mjeri pripremilo Evansa za kasnija
otkrića u Grčkoj po kojima će ovaj istraživač postati jedno od najvažnijih
imena u historiji antičke arheologije.

18
 S L OVO O M O S TA RU

ANCIENT HISTORY OF TODAY’S HERZEGOVINA

IN THE WORK OF ARTHUR EVANS

Summary
The paper deals with the contribution of the famous archaeologist
Arthur J. Evans to the knowledge about the ancient past of today’s
Herzegovina. We analyzed his travelogue Through Bosnia and the
Herzegovina on Foot during the Insurrection 1875 and a study entitled
Antiquarian Researches in Illyricum, I - IV. He collected material for these
works during his travels and archeological research in the period from
1875 – 1882 when he first came to this area as a travel writer, and later
as a journalist and researcher of antiquities. Special emphasis was placed
on his stay in Mostar in the summer of 1875, as well as his pioneering
contribution to the knowledge of Roman roads in eastern Herzegovina.
Key words: Arthur Evans, Herzegovina, Mostar, Roman
monuments, Roman roads

Literatura

Bojanovski, Ivo, 1973, „Problem ubikacije Bigeste“, GZM, n.s. A., 27/28, Sarajevo, 303-
311.
Bojanovski, Ivo, 1973, „Rimska cesta Narona - Leusinium kao primjer saobraćajnog
kontinuiteta“, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, 10, 137-188.
Bojanovski, Ivo, 1974, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANU BiH,
Djela, XLVII, CBI 2, Sarajevo.
Bojanovski, Ivo, 1983, „Trebinje – Rimsko Asamo (Asamum) s kratkim osvrtom na
ager kolonije Epidaura“, Tribunia 7, Zavičajni muzej Trebinje, Trebinje.
Bojanovski, Ivo, 1987, „Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i
naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji V, – Gornje Podrinje u sistemu rimskih
komunikacija“, Godišnjak CBI, 25(23), Sarajevo, 63-174.
Bojanovski,Ivo, 1988, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Centar za balkanološka
ispitivanja, knj. 6. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knjiga
LXII, Sarajevo.
Evans, Arthur, 1884, „Antiquarian Researches in Illyricum I-II“, Archaeologia, 48, The
Society of Antiquaries of London, London, 1884, 1-105.

19
 Z B O R N I K R A D OVA

Evans, Arthur, 1885, „Antiquarian Researches in Illyricum III-IV“, Archaeologia, 49,

The Society of Antiquaries of London, London, 1885, 1-167.
Evans, Arthur, 1965, Kroz Bosnu i Hercegovinu pješke tokom pobune augusta i septembra
1875. sa istorijskim pregledom Bosne i osvrtom na Hrvate, Slovence i staru Dubrovačku
republiku, Sarajevo.
Grandits, Hannes, 2014, Multikonfesionalna Hercegovina. Vlast i lojalnost u
kasnoosmanskom društvu, Institut za historiju, Sarajevo.
Horwitz, S.J., 1981, The find of a lifetime. Sir Arthur Evans and the discovery of Knossos,
New York.
MacGillivray, Joseph Alexander, 2000, Minotaur: Sir Arthur Evans and the Archaeology
of the Minoan Myth.
Jezernik, Božidar, 1995, „Qudret Kemeri: A Bridge between Barbarity and Civilization“,
The Slavonic and East European Review, Vol. 73, No. 3 ( Jul., 1995), Modern
Humanities Research Association and University College London, School of
Slavonic and East European Studies, 470-484.
Kaić, Iva, 2013, Rimski svijet u malome. Geme kao svjedočanstva svakodnevnog života,
Doktorska disertacija u rukopisu, Filozofski fakultet u Zagrebu.
Kaljanac, Adnan, Križanović, Tijana, 2012, „Bosanskohercegovački antikvarizam
osmanskog doba. Antikvari na razmeđu istoka i zapada“, Godišnjak Centra za
balkanološka ispitivanja, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 41,
229-253.
Marić, Almir, 2019, Rimske pomoćne kohorte na Humcu/Roman auxiliary cohorts in
Humac, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, Mostar.
Michel, Robert, 2006, Mostar, IC Štamparija, Mostar.
Radušić, Edin, 2019, Dvije Bosne: britanske putopisne i konzularne slike Bosne i Hercegovine,
njenog stanovništva i međunarodnih odnosa, Filozofski fakultet Sarajevo.
Renner, Heinrich, 2007, Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko, Dobra knjiga,
Sarajevo.
Самарџић, М. Глигор, 2014, Комуникација AD ZIZIO – EPIDAURO и путна станица
ASAMO у историографским изворима, У: (ур. Р. Пекић) Клобук кроз историју,
Међународни тематски зборник, Требиње.
Sergejevski, Dimitrije, 1962, „Rimska cesta od Epidauruma do Anderbe“, GZM 1962,
73-81.
Sergejevski, Dimitrije, 1962, „Rimska cesta Narona — Leusinium (Prethodno
istraživanje)“, GZM, 111-112 s kartom.
Šačić, Amra, 2011, Antički epigrafski spomenici istočne Hercegovine, rukopis magistarskog
rada (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu).
Wilkes, John J., 2006, Introduction, In: Evans, Arthur J., Ancient Illyria: An Archaeological
Exploration, London and NewYork: I. B. Tauris, 1–xvii.

20