Amela TESKEREDŽIĆ, Hurma BEGIĆ JAHIĆ, Vesna BRATOVČIĆ Copyright © 2017, University of Tuzla

Defektologija 2017; 23(2): 49-92

KVALITETA ŽIVOTA OSOBA OŠTEĆENA VIDA

QUALITY OF LIFE OF PERSONS WITH VISUAL IMPAIRMENT

Amela TESKEREDŽIĆ, Hurma BEGIĆ JAHIĆ, Vesna BRATOVČIĆ

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli

Univerzitetska 1, 75 000 Tuzla, Bosna i Hercegovina

Stručni rad Rad primljen / Received: 15.09.2017.

Professional articles Rad prihvaćen / Accepted: 02.11.2017.

APSTRAKT
Pojam kvalitete života je sve intenzivnije prisutan i sve češće zatupljen kod istraživača iz različitih naučnih disciplina.
Cilj rada je istražiti povezanost oštećenja vida sa kvalitetom života, na temelju dostupnih istraživanja. Veliki broj autora
u svojim istraživanjima govore prvenstveno o težini definisanja pojma kvalitete života, zbog njegove
multidimenzionalnosti, te o subjektivnim i objektivnom komponentama, koje zajedno čine kvalitetu života kao cjelinu.
Istraživači koji su se bavili ispitivanjem uticaja oštećenja vida na kvalitetu života, došli su do zaključaka da smanjene
vidne funkcije dovode i do niže kvalitete života.

Ključne riječi: kvaliteta života, subjektivne i objektivne komponente kvalitete života, oštećenje vida

ABSTRACT
The concept of quality of life is present more intensively and frequently by researchers from various scientific disciplines.
The aim of the paper is to investigate the correlation between vision impairment and quality of life, based on available
researches. A large number of authors in their research speak primarily about the difficulty of quality of life term defining,
because of its multidimensionality, and of subjective and objective components which together are forming the quality of
life as a unity. Researchers, who have tested the effects of visual impairment on quality of life have come to the
conclusion that reduced visual functions lead to lower quality of life.

Key words: quality of life, subjective components, objective components, visual impairment

UVOD pri čemu su subjektivni jako važni u

identifikovanju individualnih ciljeva i planova,
Koncept kvalitete života tokom proteklih 40 ali posebno su važni kada se povežu sa
godina, značajno se mijenjao. Kvaliteta života, kao objektivnim uslovima života pa se savjetuje
pojam, korišten je da označi različite stvari: primjena oba načina mjerenja kvalitete života,
zdravstveni status, fizičko funkcionisanje, jer je to način da se dobije kompletnija slika2.
psihosocijalno prilagođavanje, dobrobit,
zadovoljstvo životom, sreću1. Kvaliteta života je Cummins smatra da je koncept kvalitete života
termin koji se upotrebljava u različitim strukama multidimenzionalan, te da ovisi o ličnim i
kao i u svakodnevnom govoru. Tom se pojmu okolinskim faktorima i njihovoj interakciji, da se
pridaju vrlo različita značenja. Postoje tri osnovne radi o konceptu koji ima jednake komponente za
karakteristike u vezi sa konceptom kvalitete života, sve ljude, da sadrži subjektivnu i objektivnu
a to su: komponentu, te da se kvaliteta života povećava
• Prva se odnosi na život pojedinca i u fokusu samoodeređenjem, izvorima, svrhom i osjećajem
ima mikro perspektivu, odnosno uslove koje pripadanja3.
ima pojedinac;
• Kvaliteta života je multidimenzionalan pojam, Definisanje kvalitete života
što znači da se ne odnosi samo na opis različitih Veliki broj istraživanja bavio se ispitivanjem
životnih domena, već naglašava njihovu kvalitete života sa aspekta različitih naučnih
međusobnu povezanost i doprinos; disciplina, te u skladu sa tim postoji i jako veliki
• Treća karakteristika koncepta kvalitete života se broj različitih definicija pojma kvalitete života.
odnosi na subjektivne i objektivne indikatore, Pojmom kvalitete života koriste se različite struke,

Autor za korespondenciju / Corresponding author: Amela Teskeredžić, Univerzitetska 1, 75000, Tuzla, Bosna i Hercegovina, e-mail: amela.teskeredzic@untz.ba, Tel: +387 61 195 865
68
Amela TESKEREDŽIĆ, Hurma BEGIĆ JAHIĆ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
te mu daju i različita značenja. Prema Brajković, u
psihologijskoj literaturi, kvaliteta života tumači se
kao svojevrsna trajna procjena zadovoljstva
životom, a procjena zadovoljstva životom, opet,
nastaje na osnovi evaluacije kvalitete življenja u
različitim područjima (posao, umirovljenje,
socijalne aktivnosti, međuljudski odnosi,
emocionalne vez i sl.)4.. Za ekonomiste kvaliteta
života je prvenstveno životni standard mjerljiv
objektivnim pokazateljima (npr. visina dohotka,
stupanj zaposlenosti, dostupnost materijalnih
bogatstava, i slične ekonomske kategorije), za
psihologe je to prvenstveno subjektivni doživljaj
zadovoljstva vlastitim životom, za sociologe
kvaliteta života podrazumijeva povoljne društvene
odnose. Za pojedinca kvalitetu života čini sve ono
što mu je važno za život iz bilo kog razloga5.
Također, Lucev i Tadinac6, navode da kvaliteta
života u medicini uglavnom označava stepen
očuvanih funkcija bolesnika, u ekonomiji životni
standard, dok političari i politolozi naglašavaju
osiguravanje slobode i prava građana te
civilizacijska postignuća kao što su dostupnost
obrazovanja i zdravstvene zaštite. Orešković7 u
svom radu ističe da brojni autori upozoravaju na
teškoće pri definisanju pojma „kvalitete života“,
kako autor navodi, jedni ističu objektivnost i
mjerljivost, dok drugi naglašavaju subjektivnost i
nemjerljivost. Felce i Perry definiraju kvalitetu
života kao sveukupno, opće blagostanje koje
uključuje objektivne čimbenike i subjektivno
vrednovanje fizičkog, materijalnog, socijalnog i
emotivnog blagostanja, uključujući osobni razvoj i
svrhovitu aktivnost, a sve promatrano kroz osobni
sistem vrijednosti pojedinca8. Cummins9, daje
sljedeću definiciju kvalitete života „Kvaliteta
života je i objektivna i subjektivna, u osnovi zbir
sedam dimenzija: materijalnog blagostanja,
zdravlja, produktivnosti, intimnosti, sigurnosti,
zajedništva i emocionalnog blagostanja.
Subjektivni domeni obuhvataju ponderisane
dimenzije prema njihovom značaju za pojedinca“.
Prema Hagerty i sar.10 ”Kvaliteta života
podrazumijeva kvalitetu cjelokupnog života osobe,
a ne samo nekih dijelova. Ako se kvaliteta života
dijeli u pojedine dimenzije, te dimenzije moraju,
ukupno gledano, da predstavljaju i čine jednu
cjelinu”. Kvaliteta života, kao kompleksan pojam,
određen je zdravljem i brojnim nemedicinskim
činiocima, poput socio-ekonomskog statusa,
bračnog stanja, profesionalne karijere, ličnosti,
ambicija, očekivanja i religioznog opredjeljenja
pojedinca11. Krizmanić i Kolesarić pod kvalitetom
života podrazumijevaju subjektivno doživljavanje
vlastitog života određeno objektivnim okolnostima
69
Copyright © 2017, University of Tuzla
u kojima osoba živi, karakteristikama ličnosti koje
utječu na doživljavanje realnosti i njenog
specifičnog životnog iskustva5. Prema WHO,
kvaliteta života se definiše kao stanje kompletnog
fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja i
predstavlja multidimenzionalni koncept koji
obuhvata fizičke i psihosocijalne aspekte12. Iz
navedenih definicija možemo vidjeti da je kvaliteta
život složen i sveobuhvatan pojam. Jablan, Vučinić
i Vranić1 u svom radu navode da je kvaliteta života
konceptualno šira od uslova stanovanja, da nije
fokusirana samo na materijalne resurse i da
odražava željene životne uslove pojedinca
povezane sa emocionalnim blagostanjem,
međuljudskim odnosima, materijalnom dobiti,
ličnim razvojem, fizičkim funkcionisanjem,
samoodređenjem, socijalnom inkluzijom i pravima.
Subjektivna i objektivna komponenta kvalitete
života
Procjena kvalitete života pod utjecajem je
individualnog iskustva, želja i vrijednosti
pojedinca, određena je psihofiziološkim sklopom
karakteristika pojedinca te objektivnim uslovima u
kojima živi. Kognitivne i konativne osobine
svakog pojedinca određuju raspon i kvalitetu
interakcija s okolinom, njegovu prilagodljivost
promjenama u fizičkoj i socijalnoj okolini, kao i
promjenama koje se zbivaju unutar organizma13. U
početku je koncept kvalitete života bio shvaćen
kao ekonomsko blagostanje, a nakon toga je
proučavan uz određene socijalne aspekte, sve dok
se nije uključila i subjektivna komponenta. To se
dogodilo jer su istraživači utvrdili da su
individualne razlike u procjeni kvalitete života više
uvjetovane osobinama pojedinca nego objektivnim
uvjetima života14. Kroz novija istraživanja govori
se o subjektivnim i objektivnim dimenzijama
kvalitete života, koje čine jednu povezanu cjelinu i
tako determinišu i daju konačan smisao kvaliteti
života. Objektivne dimenzije odnose se na
mjerljive objektivne uvjete života (npr. bruto
nacionalni dohodak, dostupnost raznih službi i
usluga), dok se subjektivna kvaliteta života odnosi
na ličnu procjenu zadovoljstva različitim
dimenzijama kao što su zdravlje, socijalni odnosi,
intimni odnosi, materijalno blagostanje i sl.4. Iz
prethodno navedenog vidljivo je da na ukupnu
kvalitetu života uticaj imaju i objektivni faktori,
kao što su društveni, ekonomski i politički, kao i
subjektivna percepcija i procjena fizičkog,
materijalnog, društvenog i emocionalnog
blagostanja, ličnog razvoja i svrhovite aktivnosti, s
time da odnos objektivne i subjektivne kvalitete
života nije linearna tj. promjene objektivnih
Amela TESKEREDŽIĆ, Hurma BEGIĆ JAHIĆ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
faktora ne znače neminovno i promijene
subjektivne komponente kvalitete života8.
9
Cummins razdvaja subjektivnu i objektivnu
komponentu kvalitete života. Subjektivna se, po
ovom autoru, sastoji od sedam domena, a čine je
materijalno blagostanje, emocionalno blagostanje,
zdravlje, produktivnost, intimnost, sigurnost i
zajednica, dok objektivna podrazumijeva
kulturalno relevantne mjere objektivnog
blagostanja. Sa druge strane Hagerty i sar.10,
naglašavaju da je kvaliteta života cjelina, koja iako
se sastoji iz nekih dijelova, ti dijelovi moraju da
predstavljaju i čine jednu cjelinu.
Oštećenje vida
Oštećenje vida je gubitak vida, slab vid ili sljepoća,
koja značajno ograničava vizualne sposobnosti. To
može biti posljedica bolesti, traume,
degenerativnih stanja ili urođenih stanja, gdje vid
ne može biti poboljšan korekcijom, lijekovima i
sl.15. Gubitak vida predstavlja vrlo težak problem
za svaku osobu. Teskeredžić16 navodi da je
oštećenje vida, a posebno sljepoća, težak i složen
invaliditet, koji uslovljava razvoj i stavljanje u
funkciju preostalih sposobnosti, sluha, dodira,
mirisa, okusa i visokog stepena mentalne
koncentracije. Oštećenje vida predstavlja
biopsihosocijalni problem koji je toliko izražen da
privlači društvenu i individualnu pažnju.
Prevencija i rano otkrivanje oštećenja vida bez
obzira o kom se stepenu ili vrsti radi, od presudnog
je značaja za cjelokupnu ličnost, s toga je u periodu
rane detekcije samog oštećenja vida potrebno
posvetiti punu pažnju17. Kako navodi Vučinić18,
definisanje oštećenje vida u praksi se najčešće
temelji na podacima o stanju oštrine vida i širine
vidnog polja. Oštrina vida je sposobnost
raspoznavanja detalja na predmetu koji se gleda.
Ona ovisi o uglu pod kojim svjetlosne zrake padaju
u oko, a taj ugao mora iznositi jednu lučnu minutu.
Vidno polje je dio prostora što ga vidimo jednim
okom fiksirajući očne jabučice u jednom pravcu19.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)20,
slijepom osobom smatra osobu koja na boljem oku,
sa korekcijom, ima oštrinu vida 0.05 ili manje, kao
i osoba sa centralnim suženjem vidnog polja
manjim od 10 stepeni, pod uslovom da je gubitak
vidne funkcije definitivan i da se lijekovima i
hirurškim putem ne može popraviti. Slabovidnom
se smatra ona osoba koja na boljem oku, sa
korekcijom, ima oštrinu vida između 0.05 i 0.3 pod
uslovom da je smanjenje vidne sposobnosti
definitivno18. U oko 80% slučajeva osobe oštećena
vida imaju rezidualni vid, odnosno pripadaju
70
Copyright © 2017, University of Tuzla
slabovidnim i slijepim osobama, izvan kategorije
totalno slijepih21.
Uticaj oštećenja vida na kvalitetu života
odraslih osoba
Od vremena kada je Svjetska zdravstvena
organizacija definisala pojam zdravlja počinje da
raste interes i za kvalitetu života, koji danas ima
značajno mjesto u praksi zdravstvene zaštite i
naučno istraživačkog rada. Interesovanje je
stimulisano uspjehom u produženju života, ali i
činjenicom da ljudi treba da žive, a ne samo da
prežive22. Populacija ubrzano stari širom svijeta, a
znamo da sa starenjem nastaju i razne promjene na
vidnom analizatoru. Oštećenje vida je zajednički i
iscrpljujući zdravstveni problem među starim
osobama23. Glavni uzroci oštećenja vida, koji su
povezani sa starenjem, su katarakta, starosna
makularna degeneracija, glaukom i dijabetična
retinopatija24. Svako oštećenje vida, uključujući i
navedena oboljenja, ima uticaj i na smanjenje
kvalitete života. Vid je zajedno sa sluhom i
dodirom glavna senzorna funkcija koja povezuje
ljude jedne s drugima i s njihovom okolinom.
Stoga nije teško zaključiti kako je kvaliteta vida
zapravo sastavni dio kvalitete života25.
Slabovidnost i sljepoća imaju značajan utjecaj na
socioekonomski razvoj pojedinaca i društva.
Njihove posljedice su važan javno zdravstveni
problem s većim utjecajem u zemljama u razvoju,
gdje sljepoća u 80% slučajeva i nastaje26.
Istraživanja uticaja kasnijeg gubitka vida na
svakodnevno funkcionisanje i kvalitetu života
odraslih osoba pokazuju da uzrok, stepen oštećenja
vida i vrijeme nastanka nemaju bitniji uticaj na
obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. Ipak,
kod odraslih osoba, od momenta gubitka vida,
dolazi do povećane zavisnosti od članova porodice
u obavljanju nekih dnevnih zadataka27. Kuyk i sar.,
ističu da oštećenje vida ima izrazito negativne
efekte na funkcionisanje osobe sa oštećenjem vida
i na kvalitetu njenog života1. Kvaliteta života
osoba oštećena vida treće životne dobi je povezana
s depresijom a sama depresija kod ovih osoba
dovodi do smanjene kvalitete života. Dakle,
depresija kod osoba oštećena vida i kvaliteta života
su uzajamno povezane28. Rezultati istraživanja
koje su radili Brown i E. Barrett29, pokazali su
negativan uticaj oštećenja vida, kod osoba starosti
od 60 do 96 godina, na kvalitetu života. Autori su
ispitivali uticaj oštećenja vida na obavljanje
svakodnevnih životnih aktivnosti, na
sociekonomski status, društveni status, te na
psihološki status osoba. Na osnovu svojih rezultata
autori smatraju da je veće oštećenje vida značajno
Amela TESKEREDŽIĆ, Hurma BEGIĆ JAHIĆ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
povezano sa ograničenjima u obavljanju životnih
aktivnosti, zatim sa lošijim socioekonomskim,
društvenim i psihološkim statusom osobe.
Oštećenje vida uzrok je i nastanka depresije, te
smanjenja vlastitog zadovoljstva ličnim životom,
što je i pokazano ovim istraživanjem, a što govori
u prilog činjenici negativnog uticaja oštećenja vida
na kvalitetu života osoba. Starijim osobama
oštećena vida s depresivnim simptomima
neophodno pružiti pravovremene intervencije koje
su usmjerene na poboljšanje kvaliteta života i
povećanu fizičku aktivnost30. Jablan, Vučinić i
Vranić1 , proveli su istraživanje na uzorku od 44
ispitanika, 23 ženskog i 21 muškog spola.
Istraživanje je imalo za cilj utvrđivanje odnosa
između kvaliteta života odraslih osoba sa
oštećenjem vida i vremena nastanka oštećenja
vida, te godina starosti ispitanika i stepena
oštećenja vida. Rezultati istraživanja su pokazali
da osobe kod kojih je do oštećenja vida došlo u
ranom životnom dobu, zadovoljnije su kvalitetom
života u poređenju sa osobama kod kojih je
oštećenje vida nastalo kasnije tokom života.
Istraživanjem su obuhvaćeni ispitanici starosti od
35 do 60 godina, te su rezultati pokazali da godine
nisu značajno uticale na kvalitetu života ispitanika,
jer se radi o životnom dobu za koje nisu
karakteristična ozbiljnija ograničenja u području
fizičkog funkcionisanja, koja mogu da ugroze
učešće osobe u svakodnevnim aktivnostima. Kada
je u pitanju stepen oštećenja vida, utvrđeno je da su
slijepe osobe, u poređenju sa slabovidim,
nezadovoljnije kvalitetom sopstvenog života. Na
osnovu navedenog jasno je da slijepe osobe
negativnije samoprocjenjuju kvalitetu sopstvenog
života u odnosu na slabovidne osobe. Istraživanje
uticaja oštećenja vida na zdravlje i kvalitetu života,
koje je provedeno u Španiji, na uzorku ispitanika
starijih od 64 godine, također je pokazalo da je
pogoršanje kvaliteta života povezano sa vidnom
funkcijom i stepenom oštećenja vida. Autori
navode da postoje i razlike kvalitete života u
odnosu na spol, gdje kvaliteta života lošija kod
žena nego kod muškaraca za sve kategorije
pogoršanja vidne oštrine31. Istraživanje provedeno
u Velikoj Britaniji, na uzorku od 13900 osoba
starosne dobi od 75 i stariji, izabrani metodom
slučajnog uzorka u 49 ordinacija porodične
medicine pokazalo je veliku učestalost depresije
kod osoba oštećena vida (13.5%) u odnosu na
osobe bez oštećenja vida (4.6%). Autori su
zaključili da postoji povezanost oštećenja vida i
depresije kod starijih osoba, što direktno utiče i na
kvalitetu života32. Grupa autora iz Tajvana
ispitujući povezanost oštećenja vida i depresije
71
Copyright © 2017, University of Tuzla
među starijim osobama u gradskoj zajednici,
zaključili su da je oštećenje vida bilo povezano s
osjećajima bezvrijednosti i beznađa kod starijih
osoba. Međutim, autori ističu da starije osobe često
ignorišu poremećaje ili uticaj povezan sa
pogoršanjem vida. Stoga, smatraju isti, postoji
stalna potreba za edukacijom kako bi starije osobe
posvetile veće pažnju vizuelnim promjenama i
potražile adekvatnu pomoć te poboljšale kvalitetu
života33. Povezanost između depresije i kvalitete
života kod starijih osoba s oštećenjem vida,
ispitivali su autori sa Univerziteta u Montrealu
Kanada. Autori zaključuju da postoji povezanost
između teških simptoma depresije i lošijeg
kvaliteta života, te da su neophodne dodatne
studije kako bi se utvrdile daljnje odrednice i
medijatori tog odnosa. Također, da su potrebni
veći napori kako bi se osposobili zdravstveni
radnici za otkrivanje starijih depresivnih osoba s
oštećenjem vida kojima bi se omogućio
odgovarajući tretman i poboljšala kvaliteta
života34. Snižena oštrina vida utiče na brojne
aktivnosti u kojima ljudi mogu da učestvuju, što se
naročito odnosi na čitanje, kretanje van poznatog
okruženja, sudjelovanje u aktivnostima slobodnog
vremena2. Također, utvrđeno je da se kod osoba
oštećena vida često javljaju depresija, anksioznost,
zabrinutost, usamljenost, i to ne samo zbog
oštećenja vida, već i zbog straha od pogoršanja
stanja, zbog bolnih trauma ili zbog teškog
prilagođavanja na sniženi nivo aktivnosti2.
ZAKLJUČAK
Pregledom literature vidljivo je da je veliki broj
istraživanja rađen je na temu kvalitete života, u
različitim strukama i sa različitih aspekata
pristupalo se njegovoj procjeni. Međutim,
istraživači se slažu da je potrebno više pažnje
posvetiti kreiranju multidimenzionalnih
rehabilitacijski programa koji će poboljšati
kvalitetu života osoba, u ovom slučaju osoba
oštećena vida. Jer, kako smo mogli uočiti, nije
problem samo fizičke prirode, nego više
psihološke, te svjesnosti sebe sa umanjenim i/ili
ograničenim aktivnostima svakodnevnog života, a
koji u konačnici utiču na samu kvalitetu života.
Sama činjenica da u svijetu postoji porast
populacije s oštećenjem vida i da prema procjeni
Svjetske zdravstvene organizacije do 2020. godine
broj slijepih osoba će se povećati čak na 75
miliona, ukoliko se ne poduzmu mjere prevencije,
govori o važnosti rada na razvijanju pristupa za
poboljšanje kvalitete života ovih osoba.
Amela TESKEREDŽIĆ, Hurma BEGIĆ JAHIĆ, Vesna BRATOVČIĆ
Defektologija 2017; 23(2): 49-92
LITERATURA
1. Jablan B., Vučinić V. i Vranić M. Kvalitet života odraslih osoba sa
oštećenjem vida. Beogradska defektološka škola 2016; 22(1); 9-21
2. Stanimirov K., Jablan B. i Stanimirović D. Kvalitet života osoba sa
oštećenjem vida. Beogradska defektološka škola 2014; 20(1); 127–137.
3. Vantić Tanjić M., Nikolić M. i Jakovčev M. Kvaliteta života osoba s
intelektualnim teškoćama. Defektologija 2013; 19(1); 30-37.
4. Brajković L. Pokazatelji zadovoljstva životom u trećoj životnoj dobi.
Doktorska disertacija. Sveučiliste u Zagrebu, Medicinski fakultet, 2010.
5. Lovreković M. i Leutar Z. Kvaliteta života osoba u domovima za starije i
nemoćne u Zagrebu. Socijalna ekologija 2010; 19(1); 55-79.
6. Lucev I. i Tadinac M. Kvaliteta života u Hrvatskoj – povezanost
subjektivnih i objektivnih indikatora te temperamenta i demografskih
varijabli s osvrtom na manjinski status. Migracijske i etničke teme 2008; 24
(1-2); 67–89.
7. Orešković S. Koncept kvalitete života. Socijalna ekologija, Zagreb 1994;
3(3-4), 263-274.
8. Vuletić G. i Misajon R. A. Subjektivna kvaliteta života. U: Vuletić i sur.
(2011). Kvaliteta života i zdravlje. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku, Filozofski fakultet, 2011.
9. Cummins R. Objective and Subjective quality of life: an Interactive Model.
Socijal Indicators Research 2000; 52 (1); 55-72.
10. Hagerty M., Cummins R., Ferriss A., Land K., Michalos A., Peterson M.,
Sharpe A., Sirgy M. i Vogel J. Quality of life indexes for National policy:
Review and agenda for research. Socijal Indicators Research 2001; 55(1);
1-96.
11. Glinac A., Delalić A. i Matović, L. Kvaliteta života dece sa cerebralnom
paralizom prema vlastitoj proceni i proceni roditelja. Specijalna edukacija i
rehabilitacija, Beograd 2015; 14(2); 193-209.
12. Trgovčević S., Kljajić D. i Nedović G. Socijalna integracija kao
determinanta kvalitete života osoba sa traumatskom paraplegijom.
Godišnjak Fakulteta političkih nauka 2011; 5(6); 491-505.
13. Crnković I., Rukavina M. i Ostrogonac K. Kvaliteta života
laringektomiranih osoba. Journal of Applied Health Sciences 2015; 1(2);
107-118.
14. Pastuović N. (1993). Kvaliteta života kao kriterij održivosti razvoja -
psihologijski pristup. Socijalna ekologija, Zagreb 1993; 2(3); 471-479.
15. Langelaan, M. Quality of life of visually impaired working age adults.
Doctoral dissertation, Vrije Universiteit Amsterdam 2007.
16. Teskeredžić A. Stavovi socijalne sredine prema osobama oštećena vida.
Magistarski rad. Tuzla: Edukacijko- rehabilitacijski fakultet Univerziteta u
Tuzli, 2005.
17. Kulanić-Kuduzović A. Primjena okluzione terapije u tretmanu ambliopije.
Magistarski rad. Tuzla: Edukacijko- rehabilitacijski fakultet Univerziteta u
Tuzli, 2013.
72
Copyright © 2017, University of Tuzla
18. Vučinić V. Osnovi tiflologije. Univerzitet u Beogradu, Fakultet za
specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Beograd: ICF, 120-125, 2014.
19. Barišić J. Socijalna podrška osobama s oštećenjem vida. Socijalna politika i
socijalni rad 2013, 1(1), 38-70.
20. World Health Organization and International Agency for the Prevention of
Blindness The state of the world’s sight. VISION 2020: The Right to Sight
1999 - 2005. Geneva, 2005.
21. Eškirović M. B. Vizuelno funkcionisanje i slabovidnost. Univerzitet u
Beogradu, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Beograd, ICF,
25-27, 2015.
22. Šušnjević S. Kvaliteta života odraslih osoba sa motornim invaliditetom na
teritoriji Vojvodine. Doktorska disetracija, Medicinski fakultet Novi Sad,
2015.
23. Wang C., Chan CLW. i Chi I. Overview of quality of life research in older
people with visual impairment. Advances in Aging Research 2014; 3(2);
79-94. Preuzeto sa: http://dx.doi.org/10.4236/aar.2014.32014
24. Congdon N.G., Friedman D.S. i Lietman T. Important causes of visual
impairment in the World today. Journal of American Medical Association
2003; 290(15), 2057-2060. Preuzeto sa:
http://dx.doi.org/10.1001/jama.290.15.2057
25. Lapat P. Utjecaj bavljenja sportom na samopercepciju kvalitete života
osoba oštećena vida. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, 2016.
26. Salomao, S. R., Mitsuhiro, M. R. K. H., & Belfort, J. R. Visual impairment
and blindness: an overview of prevalence and causes in Brazil. Anais da
Academia Brasileira de Ciencias 2009; 81(3), 539-549.
27. Anđelković M. Adaptivno ponašanje osoba sa oštećenjem vida. Specijalna
edukacija i rehabilitacij 2014; 13(4); 397-413.
28. Renaud, J., Bedard, E. Depression in the elderly with visual impairment
and its association with quality of life. Clin Interv Aging,2013; 8; 931-943.
29. Brown R.L., Barrett E. A. Visual impairment and quality of life among
older Adults: An examination of explanations for the relationship.
Psychological Sciences and Social Sciences 2011; 66(3); 364–373.
30. Jones, G.C., Rovner, B.W., Crews, J.E., Danilson, M.L. Effects of
depressive symptoms on health behavior practices among older adults wirh
vision loss. Rehabilitation psychology, 2009;54(2);164-172.
31. Esteban J. J., Martinez M. S., Navalon P. G., Serrano O. P., Patino J. R.,
Puron M. E. i Martinez-Vizcaino V. (2008). Visual impairment and quality
of life: gender differences in the elderly in Cuenca, Spain. Quality of Life
Research 2008; 17(1); 37–45.
32. Evans, J.R., Fletcher, A.E., Wormald, R.P. (2007). Depression and anxiety
in visually impaired older people. Ophtalmology, 2007;114(82);283-288 .
33. Tsai, S.y., Cheng, C.Y., Hsu, W.M., Su, T.P., Liu, J.H., Crou,P.
Association between visual impairment and depression in the elderly. J
Formos Med Assoc, 2003;102(2);86-90.
34. Renaud, J., Bedard, E. (2013). Depression in the elderly with visual
impairment and its association with quality of life. Clin Interv Aging, 2013;
8;931-943.